Вы находитесь на странице: 1из 7

NEDOSTAJUI SISAVCI JUNE AMERIKE

Zapanjujua otkria fosila u ileanskima Andama otkrivaju neoekivano velik broj jedinstvenih sisavaca koji su jednom lutali Junom Amerikom. To je otkrie takoer sruilo dugo vrijeme uvrijeene spoznaje o geolokoj povijesti kontinenata.

Napisao: JOHN J. FLYNN, ANDR WYSS, REYNALDO CHARRIER Izvor: asopis Scientific American, svibanj 2007. Naslov izvornika: South America's Missing Mammals Pripremio i s engleskog preveo: paniek Stjepan Omialj, Hrvatska, lipanj 2007. Objavljeno na Hrvatskom radiju

*****
Na rubu zaravni bogate bujnom travom par kopitara slinih konjima - antelopelike notoungulate i ljenjivac izumrle vrste koja je ivjela na zemlji a ne na drveu, tiho su pasli ne mislei na predstojeu opasnost. Isto tako nesvjesni situacije bili su inila i mali tobolar slian miu, koji su u blizini grickali sjemenke. Iznenada, jedan od nazubljenih i snijegom prekrivenih vulkana na horizontu eksplodirao je s katastrofalnim posljedicama, aljui bujice blatna pepela niz svoje strme obronke. Uskoro potom ta mutna bujica itkog mulja briznula je preko nizine potopivi na svom putu ivotinje koje nita nisu slutile. Pokazalo se da je ta vulkanska bujica, tako razorna za bia koja je pokopala, postala pravi dar za paleontologiju. Desetcima milijuna godina nakon prerane smrti tih sisavaca, uslijed izgradnje u planini i erozije koja je uslijedila, ostaci njihovih fosiliziranih kostura izali su na svijetlo dana visoko u andskim planinama u sredinjem ileu. Prve kosti naa je ekipa otkrila 1988. godine tijekom jedne potrage za ostacima dinosaura u alpskoj dolini rijeke Tinguiririca u blizini granice s Argentinom. Taj poetni nalaz kostiju sisavaca bio je tako izuzetan da smo se od tada gotovo svake godine vraali na to podruje. Do sada smo na desetak nalazita u sredinjim ileanskim Andama otkrili vie od 1500 fosila davnih sisavaca. Briljive laboratorijske analize nae kolekcije koja se stalno poveava urodile su velikim otkriima o povijesti drevnih junoamerikih sisavaca. Na nae iznenaenje pokazalo se da su ileanski fosili stari od 40 do 10 milijuna godina, a to je mnogo manje nego to smo oekivali. Doista, mnoge od pronaenih vrsta predstavljaju jedine ostatke sisavaca iz tog vremenskog razdoblja pronaene na tlu June Amerike. Neki od tih jedinstvenih fosila osvjetljavaju ranije nejasno razdoblje u povijesti loza izvornih sisavaca toga kontinenta, dok su drugi fosili pomogli u razrjeenju dugotrajnih rasprava o podrijetlu kljunih doseljenih skupina. Gledano u cjelini ti su fosilni nalazi promijenili spoznaje o tome kada su se odreeni ekosustavi, a i same planine, u tom dijelu svijeta pojavili.

Teak pronalazak Mnogo od onoga to znanstvenici znaju o junoamerikim drevnim sisavcima zasnovano je na otkriima na krajnjem jugu toga kontinenta, uglavnom u Patagoniji. Ta su podruja bogata obiljem stijena bogatim fosilima koje su izbile na povrinu, kao to su kriljevac, pjeenjak i drugi stvrdnuti sedimenti iz rijeka i njihovih naplavina. Prije naeg prvoga posjeta ileu, znanstvenici nisu sustavno traili fosile ivotinja u planinskim podrujima te zemlje, jer je veina tamonjih stijena vulkanskog podrijetla. Uobiajena je pretpostavka da su lava i izbaeni vulkanski materijal prevrui da bi se sauvali organski ostaci. Kada smo primili izvjetaj o otiscima dinosaura odluili smo otvoriti mogunost da bi dolina Tinguiririca mogla nositi fosilne ostatke. Stijene su bile prikladne starosti, jer su geolozi tada smatrali da najvei broj stijena uzdu glavne kraljenice ileanskih Anda potjee iz doba u kojem su suvereno vladali dinosauri. 2

Mi znamo da svaki sediment u kojemu su naeni otisci moe takoer sadravati ostatke kostiju onih koji su nainili te otiske. Ako bi bili dobre sree i uz pozorno promatranje zemljita, mogli bi pronai ak i fosile malih sisavaca suvremenika dinosaura, koji nisu bili vei od rovke. Zadnjeg dana jednotjedne potrage tijekom 1988.godine naa se etverolana ekipa razdvojila radi pregleda bonih vrletnih obronaka sa svake strane rijeke Tinguiririca. Gotovo istoga trena, par koji je radio sjeverno od rijeke naiao je na sloj drevnih sedimenata koji su nosili tragove dinosaura te su potom nastavili dalje u dolinu u potrazi za naslagama s potencijalnim fosilima. Meutim, na njihovo razoaranje jedini fosili koje su pronali bili su fosili riba i drugih bia koja borave u oceanu; ni traga reptilima i sisavcima. U meuvremenu lanovi ekipe koji su radili na junoj strani imali su slian dan prepun frustracija. Ipak, kasno popodne, kada su opazili nekoliko okamenjenih ostataka kostiju i zuba kako vire iz poveeg komada crvenkasto-smeeg vulkanskog sedimenta priblino 1000 metara iznad dna doline, njihovu veselju nije bilo kraja. Pomniji pregled otkrio je da fosil pripada kopnenom kraljenjaku pribline veliine omanjeg konja. S obzirom na starost stijena isprva smo te djelie pokuali uklopiti u postojee gledite; ivotinje te veliine morale su biti posebni dinosauri ili druge udne mezozoike zvijeri. No sloeni, bitno razliiti zubi s visoko okrunjenim i viestrano izbruenim kutnjacima te poravnatim vrhom, koji su jedinstveni za neke sisavce, ispriali su drugaiju priu. Ti su sisavci, jasno je, bili preveliki i prenapredni da bi ivjeli u bilo kome razdoblju prije 50 milijuna godina. Mogue je da su geolozi pri procjenama starosti tih stijena izali dosta izvan okvira. Doista, kasnije analize su potvrdile da novi fosili dolaze dobrano iz kenozoikog razdoblja, sadanjeg doba povijesti Zemlje koje je zapoelo kada su dinosauri istrijebljeni prije 65 milijuna godina. Ptice su poznate kao teropodi i predstavljaju danas ivuu skupinu dinosaura.

Otoni zvjerinjak Za nas je velika novost pronai fosile bilo koje vrste. S obzirom da su u pitanju bili sisavci i to neoekivane mladosti, bilo je vie nego dovoljna motivacija da se sljedee sezone usredotoimo samo na to podruje. Vratili smo se u dolinu Tinguiririca u ljeto 1989. godine nakon to su se snjegovi u visokim planinama dovoljno otopili kako bi lokalna uprava mogla popraviti malu pristupnu cestu, koja je gotovo svake godine izbrisana djelovanjem lavina. Jednog lijepog sijeanjskog jutra, s posadom od sedam znanstvenika i svom ekspedicijskom opremom, dospjeli smo do fosilnog nalazita. Brzo smo istovarili tovarne ivotinje, postavili logor blizu malog potoka i zapoeli s potragom. Na nau radost sjajni primjerci kostiju i zuba iskrsli su ve nekoliko minuta nakon to smo zapoeli proeljavati padine. Ispod jednog kamena veliine krumpira provirila je lubanja za koju se nepogreivo moe utvrditi da pripada sisavcu, a to je izmeu ostaloga naznaeno jednim parom donje eljusti. Treba napomenuti da je donja eljust kod reptila nainjena od mnogo odvojenih kostiju. Kasnije emo to bie slubeno opisati kao novu vrstu notoungulate, razliite skupine biljojeda kopitara veliine zeca do veliine nilskog konja i koji su istrijebljeni prije manje od milijun godina. Ta je nova vrsta vjerojatno bila nalik antilopi. Pokazalo se da zubi koje smo pronali prethodne godine pripadaju nosorogu iz skupine notoungulata. Sve u svemu, tijekom naih prvih triju sezona terenskoga istraivanja u Tinguiririci otkrili smo vie od 300 vrsta, ukljuujui tobolare, rane ljenjivce, pasance i glodavca nalik inili. Trebati e proi godine da bi se pokazao puni znaaj naih otkria, no istog smo trena znali da smo pronali neto veliko. Bilo je jasno da ti novi fosili imaju mnogo toga rei o povijesti razliitih sisavaca koji danas ive na tlu June Amerike, meu kojima su ljenjivci, majmuni, mravojedi i inile. Preci tih ivotinja, ukljuujui mnoga od onih novih bia koja smo pronalazili u dolini Tinguiririca, bili su meu onima koji su se razvili kada je Juna Amerika bila otoni kontinent. Najveim dijelom tijekom 3

posljednjih 80 milijuna godina, nakon razdvajanja prakontinenta Pangea i njegova junog dijela Gondvane, kretanja tektonske ploe drala su Junu Ameriku odvojeno od ostalih zemljanih masa. To razdoblje izolacije urodilo je razvojem domaih sisavaca jedinstveno prilagoenih otonim uvjetima, a svi su bili bizarni ba kao to su i oni na suvremenim otocima poput Australije s njenim udnovatim kljunaem i koalom te Madagaskar koji je poznat po svojim lemurima. Neobini prethodnici suvremenih ivotinjskih skupina June Amerike ukljuuju tobolare koji skau, tobolare sa sabljastim zubima pseudomake, roake pasanaca opremljene velikim bodljikavim repom, glodavce veliine medvjeda, ljenjivce veliine slona te ljenjivce koji su plivali u moru. Spoznaja o precima ivuih sisavaca June Amerike sakupljene su iz ranijih otkria fosila u Patagoniji i drugdje, no kritini podaci o mnogim od tih prethodnika ostali su nejasni. Na primjer, paleontolozi su znali da su ljenjivci i mravojedi nastali ak ranije od 40 milijuna godina, kao to je sluaj s nekoliko egzotinih rodova koji su sada istrijebljeni poput odreenih tobolara i kopitara notoungulata. No nikada nisu bili pronaeni fosili koji bi predstavljali prijelaz prema drugoj fazi povijesti junoamerikih sisavaca; od prije oko 40 milijuna godina do 30 milijuna godina. Tijekom tih prvih nekoliko godina istraivanja najuzbudljivija nam je bila spoznaja da su ivotinje koje smo pronali u Tinguiririci ivjele tijekom tog razdoblja ranije nepoznate povijesti. Paleontolozi su sumnjali da je tijekom tog tajnovitog procjepa u fosilnim zapisima kod mnogih jedinstvenih rodova toga kontinenta dolo do eksplozivne promjene. Doista, naa kolekcija ukljuuje najranije zapise nekoliko skupina kopitara notoungulata i predstavlja najmanje 25 vrsta sisavaca, a skoro sve su za znanost potpuno nove. To razdoblje takoer predstavlja dolazak glodavaca i primata koji nisu meu junoamerikim izvornim stanovnicima.

Morski glodavci Jedno od najznaajnijih otkria iz Tinguirirce bio je fosil najranije poznatog junoamerikog glodavca, nalaz koji je snano potkrijepio dokaz u raspravi o izvoru dananjih kapibara i inila. Poznati kao kaviomorfni glodavci, ta bia i njihovi neposredni roaci tvore najstariji junoameriki rod glodavaca i razlikuju se od mlae linije glodavaca takora, mieva i slinih bia koja su stigla sa sjevera prije oko 3,5 milijuna godina kada je Panamska prevlaka po prvi puta spojila dvije Amerike. Paleontolozi se slau da su prvi kaviomorfni glodavci doli negdje unutar irokog vremenskog razdoblja izmeu 55 milijuna i 25 milijuna godina kada je Juna Amerika jo bila otok. Nekoliko mlaih kaviomorfnih fosila naznauje da su preci doli iz Afrike, no mnogi istraivai misle da je iseljenikim glodavcima bilo lake nainiti krai put iz Sjeverne Amerike, mogue preko lanca karipskih otoka. Kako bi pomogli smiriti raspravu usporedili smo anatomske detalje ivotinja s Tinguiririce s ostacima glodavaca pronaenih u drugim dijelovima svijeta. Najvie podataka dao je oblik malih zubi koji su jo uvijek smjeteni u donjoj eljusti; gornju eljust i pripadajue kutnjake tek treba pronai. Oblik je naznaio da su gornji kutnjaci kod ivotinja s Tinguiririce imali pet razliitih kruna, kao to su imali i afriki glodavci iz istog razdoblja. Suprotno tome, drevne sjevernoamerike vrste glodavaca imale su samo etiri krune na njihovim gornjim kutnjacima. Te usporedbe snano naznauju da su glodavci s Tanguiririce mnogo srodniji sa ivotinjama iz Afrike. Nedostatak uvjerljivih kaviomorfnih prethodnika meu starijim sjevernoamerikim fosilima takoer govore u prilog afrike teorije. Smatra se da su izvorni kaviomorfni kolonisti iz Afrike u Junu Ameriku putovali na plutajuim deblima ili drugim prirodnim plovilima, to je najbolji pokuaj nagaanja kako su razliite neobine biljke i ivotinje doputovale na mnoga zemljopisno odvojena podruja. Zamisao o takvom nevjerojatnom prekooceanskom putovanju ini se neuvjerljivom, no ona je vjerojatnija u globalnim uvjetima kakvi su 4

vladali prije otprilike 32 milijuna godina. U to vrijeme Juni Atlantik na svom je najuem dijelu imao samo 1400 kilometara, a to je polovina dananje irine i morske struje smjera istok-zapad u tom tropskom podruju povremeno su se pojaavale. Ti bi uvjeti dozvoljavali dvotjedna putovanja, a ivotinje su mogle biti u stanju obamrlosti uslijed neaktivnosti i drastino smanjenog metabolizma tijekom tog stresnog razdoblja. tovie, zbog stvaranja ledenih povrina na Antarktici i oko nje, razina mora se smanjivala u to vrijeme te su jedan ili vie vulkanskih otoia, koji su sada potonuli, mogli olakati takav prijelaz.

Ekosustav se pojavljuje Na temelju novog naina odreivanja starosti s izuzetnom preciznou koji analizira tragove plina argona unutar kristala stijena koje sadre fosile, utvrdili smo da su glodavci i drugi sisavci s Tinguiririce stari izmeu 33 milijuna i 31,5 milijuna godina. Ledene povrine na Antarktici, koje su sve vie rasle te niz drugih fenomena, naznauju da su globalni klimatski uvjeti tada postajali sve hladniji i suniji. Spoznaja da se glavna klimatska promjena pojavila upravo u trenutku procvata sisavaca s Tinguiririce ponukala nas je da ispitamo jesu li ivotinje i njihova okolina odgovorili na te promjene. Nekoliko linija neizravnih dokaza omoguilo nam je da rekonstruiramo stanite sisavaca s Tinguiririce, iako u tim stijenama nikada nismo pronali fosile biljaka. Nae prve analize njihovih zubi pokazale su da su ivotinje s Tinguiririce morale ivjeti u veoma razliitom ekosustavu u odnosu na njihove prethodnike. Najvei broj junoamerikih sisavaca poznatih iz razdoblja od oko 65 milijuna do 34 milijuna godina bili su biljojedi koji su traili uobiajeno umsko zelenilo poput lia drvea i raznog drugog bilja. Doista, biljni fosili potvruju da su bujne ume vjerojatno pokrivale veinu kontinenta tijekom tog razdoblja. Sisavci, ukljuujui i ljude, koji uzimaju takvu meku hranu obino imaju nisko okrunjene zube s tankom kapom zatitne cakline koja pokriva svaki zub samo do zubnog mesa. Posve suprotno, najvei broj sisavaca s Tinguiririce imao je ekstremno visoko okrunjene zube s caklinom koja se protezala preko linije zubnog mesa gotovo do vrha korijena, a to se naziva hipsodontija. Dodatna caklina, koja je mnogo tvra od dentina u unutranjosti zuba, ini hipsodontske zube mnogo otpornijima na troenje nego to je to kod nisko okrunjenih zubi. Gotovo je sigurno da su biljojedi s Tinguiririce razvili takve zube kao odgovor na abrazivne estice u hrani koju su jeli, kao to je sluaj kod krava, antilopa, konja i drugih ivotinja koji jedu travu s pjeanim zrncima u otvorenim prerijama i savanama diljem svijeta. Takoer je znaajno da su dvije treine vrsta cjelokupne faune Tinguiririce bili hipsodonti. Omjer hipsodonata u odnosu na druge dentalne tipove openito se poveava s koliinom otvorenih stanita, a razina hipsodonata s Tinguiririce prelazi ak i onu primijeenu kod sisavaca koji ive u dananjim otvorenim stanitima kao to je Velika nizina u Sjevernoj Americi. Ti nalazi upuuju da su biljojedi s Tinguiririce pasli na otvorenim travnjacima a ne u umama. No zubi nisu jedini koji upuuju na taj zakljuak. Na bivi student i sadanji profesor na Sveuilitu Case, Western Reserve, pobrinuo se za dva nova zakljuka u svezi s godinjom koliinom padalina i vegetacijom koji su prevladavali drevnim ekosustavom Tinguiririce. Statistike analize broja vrsta unutar razliitih kategorija veliine tijela i njihovih ekolokih atributa, takozvani kenogram i macroniche analiza, otkrivaju da su ivotinje s Tinguiririce najvjerojatnije nalikovala onima koje danas ive na suhim travnjacima s mnotvom odvojenih umskih povrina, kao to su dijelovi afrikih savana ili stanita Caatingas i Chaco u Junoj Americi. Na zakljuak da je stanite drevne Tinguiririce bilo otvoreno, relativno suho i s obiljem bujne trave bio je dijelom iznenaenje s obzirom da su svi prijanji dokazi naznaivali da se prvi otvoreni travnjaci na 5

drugim kontinentima nisu pojavili do prije 18 milijuna godina. Oita pojava travnjaka na podruju Tinguiririce nekih 15 milijuna godina ranije mogla je biti rezultat globalne tendencije prema hladnoi i smanjene vlanosti tijekom toga razdoblja, to je moda bilo jo vie naglaeno planinskim masivom Anda koji je stvarao zapreke nastanku kia. Travnjaci bi bili prikladniji za hladniju i suniju klimu od bujnih uma prethodnih tisuljea. Ipak, dosadanja sumnja da su travnjaci rezultat globalnog zahlaenja trai dodatne potvrde. Budua istraivanja usmjerena su na daljnja ispitivanja neposredne uzrone povezanosti.

Bez majmuniranja Otkrivi tako dragocjene paleontoloke podatke te podatke o okolini na nekoliko nalazita u dolini Tinguiririca, poeli smo razmatrati ideju da li je taj dio Anda paleoloki izuzetak. Uskoro potom neoekivana prepreka dovela nas je do odgovora na to pitanje. U proljee 1994. obnova ceste prema Tinguiririci bila je posebno spora, no o tome nismo znali nita sve do samoga dolaska na lice mjesta. Kako bi nastalu frustraciju pretvorili u novu mogunost zapoeli smo istraivanja izvan same doline. Pretraivali smo druge vee doline traei iste vulkanske sedimentne stijene koje su izloene na stotinama etvorih kilometara planinskoga podruja. Tijekom godina terenskih istraivanja koja su uslijedila otkrili smo da fosili sisavaca doista nisu ogranieni na dolinu Tinguiririce i da vulkanska bujica koja je poplavila drevni krajolik nije bila odvojena kataklizma koja se odvila tijekom samo jednoga razdoblja. Umjesto toga uvidjeli smo, gledajui u vremenskom okviru koji se mjeri milijunima godina, da su se takvi razorni dogaaji dogaali s odreenom uestalou. Svaki put bezbrojni bi slojevi materijala iz novih erupcija prekrivali starije naslage i potiskivali ih sve dublje i dublje, a zajedno s njima i kosti koje su stijene sadravale. Na kraju bi hrpa slojeva sedimenata i lave, koji se pretvorio u stijenu, dosegao debljinu od tri kilometra. Kasnije bi srazom tektonskih ploa koje su se pribliavale dolo do potiskivanja te nepravilne strukture prema povrinskim slojevima. Nae sadanje analize razliitih fauna starosti izmeu 10 i 40 milijuna godina iznose svjee poglede na povijest toga podruja. Jedan od naih najznaajnijih nesvakidanjih nalaza, na nalazitu oko 100 kilometara sjeverno od Tinguiririce u isuenom dijelu rijeke Cachapol, jest pronalazak najcjelovitije lubanje majmuna ranog Novoga Svijeta. Lubanja irine 5 centimetara s obje one duplje i svim, netaknutim zubima gornje eljusti, dolazi od malog majmuna teine najvie jednog kilograma. To bie nazvano Chilecebus carrascoensis nalikuje suvremenim majmunima Novoga Svijeta, kao to su marmoseti i tamarini. Ba kao to je sluaj s kaviomorfnim glodavcima, strunjaci su dugo raspravljali jesu li majmuni Novoga svijeta potekli iz Sjeverne Amerike ili iz Afrike. No anatomski detalji lubanje i zubi Chilecebusa upuuju na zajedniko nasljee sa skupinom primata koji potjeu iz Afrike. ini se da su preci Chilecebusa, ba kao i kaviomorfni glodavci, preli iz Afrike preko Atlantika. Pokazalo se da vulkanske naslage koje su bile zapostavljene, poevi s faunom Tinguiririce i na kraju s majmunom Novoga Svijeta te drugim otkriima u sredinjem ileu, sadre izvrsno sauvane kosti te se sada smatraju prvorazrednim arhivom evolucije sisavaca June Amerike. Tijekom godina razvili smo otar smisao za prepoznavanje povoljnih stijena te smo ih ponekad mogli locirati i s udaljenosti od mnogo kilometara. Dodue, zbog tekih topografskih uvjeta i udaljenosti mnogih nalazita, ti su fosili teko dostupni. Neka nalazita su dostupna kroz poljunane ceste duljine nekoliko kilometara, ili zaputenom eljeznikom prugom, no najvei dio njih moe se dosei samo dugim pjeakim pohodima na konjima, ili uz pomo helikoptera. Kroz alu se prisjeamo Andyjevog pravila, koje je tako nazvano u ast Andr Wyssa, a koje kae da su potekoe u dostizanju nalazita proporcionalne koliini i kvaliteti fosila koje emo pronai. 6

Kenozoiki fosili ileanskih Anda pomau osvijetliti evoluciju sisavaca i ekoloke promjene June Amerike, kontinenta ija duga izolacija kroz povijest predstavlja prekrasan prirodni pokus za istraivanje evolucijskih promjena kroz dugo vremensko razdoblje.

Вам также может понравиться