Nedim Begovi KOLEKTIVNI IDTIHAD Rije idtihad u arapskom jeziku izvedenica je glagola dehede - jedhedu dehdun koji se,

izmeu ostalih, koristi u slijedeim znaenjima: nastojati, truditi se, naprezati se, zalagati se.1 Metodolozi islamskog prava su dali razliite definicije idtihada. Primjerice, ElKadi el-Bejdavi definira idtihad kao ulaganje napora u spoznaji erijatsko-pravnih normi2, a Ebu Hamid el-Gazali kao ulaganje napora od strane mudtehida radi dosezanja znanja o erijatskim propisima. Potpuni idtihad se sastoji od ulaganja napora radi dosezanja znanja u toj mjeri da mudtehid ne osjea mogunost ulaganja veeg napora.3 Dakle, sutina idtihada jeste ulaganje intelektualnog napora od strane islamskog pravnika radi formuliranja erijatsko-pravne norme na temelju interpretacije izvora erijatskog prava. Pomenute definicije idtihada sadrinski se mogu odnositi na individualni (elidtihadu-l-ferdijj) i kolektivni idtihad (el-idtihadu-l-dema'ijj), ali iz samog njihovog formalnog izraza proizilazi da se radi o terminolokom odreenju individualnog idtihada. Kolektivni idtihad podrazumijeva meusobno savjetovanje kolektiva pravnika radi formuliranja erijatsko-pravnih normi o vanim pitanjima. Na osnovu prethodnog istraivanja, diskusije i razmjene miljenja pravnika, pristupa se glasanju o normi. Norma se usvaja ukoliko je podrana jednoglasno ili veinom glasova lanova kolektiva. Da bi se moglo kazati da je odreena erijatska norma rezultat kolektivnog idtihada, potrebno je da se ispune slijedei uvjeti: a) da se postigne suglasnost svih ili veine pravnika unutar kolektiva oko odreene norme. Ukoliko se ne postigne suglasnost veine pravnika i svako od njih ostane pri svom stavu prilikom glasanja o normi, ne moe se govoriti o kolektivnom idtihadu; u tom sluaju rije je o zbiru individualnih idtihadskih rezultata; b) da suglasnot o normi uslijedi nakon njihovog meusobnog savjetovanja, dogovaranja, razmjene miljenja i diskusije na sjednicama kolektivnog tijela. Ukoliko se dogodi da se podudare stavovi grupe mudtehida o nekoj normi bez prethodnog dogovaranja, ne radi se o kolektivnom idtihadu, ve slaganju individualnih idtihadskih rezultata.4 Razlika izmeu kolektivnog idtihada i konsenzusa (idma') ogleda se u slijedeem: a) kod idma'a se uvjetuje suglasnost svih mudtehida iz ummeta Muhammeda, s.a.v.s., oko odreene erijatsko-pravne norme, dok je kod kolektivnog idtihada dovoljna suglasnost grupe mudtehida ili veine lanova odreenog idtihadskog tijela;
Vidi: Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, El-Kalem, Sarajevo, 1997, str. 245. Dr. Nadija erif el-'Umeri, El-Idtihadu fi-l-islam: usuluhu, ahkamuhu, afakuhu, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1986, str. 24. 3 Ebu Hamid Muhammed el-Gazali, El-Mustasfa fi 'ilmi-l-usul, Daru-l-kutubi-l-'ilmijje, Bejrut, 1993, str. 342. 4 Dr. 'Abdulmedid es-Susuh e-erefi, El-Idtihadu-l-dema'ijju fi-t-teri'i-l-islamijj, Ministarstvo vakufa i islamskih poslova, Katar, 1998, str. 46-47.
2 1

b) meusobno dogovaranje je obavezujui uvjet kolektivnog idtihada to nije sluaj kod idma'a.5 Utemeljenost kolektivnog idtihada Kolektivni idtihad ima svoje uporite u Kur'anu, sunnetu i praksi ashaba i tabi'ina. Naime, prouavajui govor Uzvienog Allaha u Kur'anu, uoavamo da se on, uglavnom, upuuje muslimanima kao zajednici, a naroito u onim pitanjima koja se tiu idtihada te nareivanja dobra i sprijeavanja zla. Kao primjer, moemo navesti slijedee kur'anske stavke: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i za vas rjeenje ljepe.6 I neka meu vama bude onih koji e na dobro pozivati i traiti da se ini dobro, a od zla odvraati - oni e ta ele postii.7 Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni!8 Nadalje, Uzvieni Allah nareuje Poslaniku, s.a.v.s., da se savjetuje sa ashabima u pitanjima koja se tiu ummeta i opisuje vjernike u Kur'anu kao one koji se dogovaraju o svojim javnim poslovima.9 Primjenjujui kur'anske naloge o savjetovanju (ura), Poslanik, s.a.v.s., svojom praksom (sunnet), takoer, nudi podlogu za razvitak ustanove kolektivnog idtihada. O primjeni kolektivnog idtihada od strane generacija ashaba i tabi'ina bit e rijei u nastavku ovog rada. Historijat kolektivnog idtihada Kolektivni idtihad je jedna od formi stvaranja islamskog pravnog sistema jo od vremena poslanike misije Muhammeda, s.a.v.s. Historijat kolektivnog idtihada moemo podijeliti na est perioda koji se, uglavnom, podudaraju sa periodima historije islamske pravne nauke openito: a) period Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; b) period ashaba, odn. period vladavine etverice pravednih halifa ; c) period tabi'ina, odn. period ranih kola islamskog prava; d) period klasinih kola prava; e) period slijeenja (taklid) i f) period revitalizacije kolektivnog idtihada. Iz perioda poslanike misije Muhammeda, s.a.v.s., postoje svjedoanstva o tome da je Poslanik, slijedei kur'anski nalog o savjetovanju sa svojim sljedbenicima, primjenjivao kolektivni idtihad. Navest emo dva primjera ovog oblika idtihada u doba
5 6

Ibid. En-Nisa', 59. 7 Alu 'Imran, 104. 8 El-Har, 2. 9 Vidi: Alu 'Imran, 159 i E-ura, 38.

Poslanika, s.a.v.s. Prvi se tie njegovog savjetovanja sa ashabima o nainu oglaavanja namaskog vremena. Bilo je razliitih prijedloga: da se koriste zvono, truba, vatra i sl., ali je preovladao prijedlog 'Abdullaha ibn Jezida da to bude ljudski glas. Poslanik, s.a.v.s., je prihvatio taj prijedlog i zapovijedio Bilalu Habeiju da ui ezan. Drugi primjer se tie razumijevanja Poslanikovih, s.a.v.s., rijei od strane grupe ashaba. Radi se o tome da je Poslanik, s.a.v.s., poslao grupu ashaba do plemena Benu Kurejza i rekao im da ne klanjaju ikindiju namaz prije nego to stignu tamo. Kako je vrijeme ikindije bilo na izmaku prije nego to su stigli, jedan dio ashaba je odluio da obavi ikindiju, a potom nastavi put, drei da je smisao Poslanikovih rijei da poure na putovanju. Drugi dio ashaba se striktno drao Poslanikovih rijei, te su ikindiju obavili u akamsko vrijeme, nakon to su stigli do Benu Kurejze. Po povratku, ispriali su Poslaniku o razilaenju koje se meu njima javilo u razumijevanju njegovih rijei, a Poslanik nije iznio bilo kakav komentar, iz ega proizilazi da je idtihadske rezultate obje grupe ashaba ocijenio validnim.10 Period ashaba, prve generacije muslimana, podrazumijeva nastavak prakse kolektivnog idtihada, naroito za vrijeme vladavine prve dvojice halifa, Ebu Bekra i Omera. Analiziranjem njihove prakse rjeavanja pitanja za koja nije bilo konkretnih rjeenja u Kur'anu i sunnetu, uoavamo da su oni, zapravo, primjenjivali metod kolektivnog idtihada. Naime, nema sumnje u to da ueni ashabi koje su oni okupljali radi savjetovanja nisu bili u punom sastavu u Medini, budui da su mnogi od njih bili u razliitim krajevima hilafeta. Halife nisu insistirali na tome da svi ueni ashabi dou na savjetovanje, niti su insistirali na tome da i oni daju svoje miljenje kako bi se postigao konsenzus svih ashaba mudtehida. Oni su se zadovoljili sa miljenjima prisutnih ashaba jer su oni inili grupu, a miljenje grupe je blie istini od miljenja pojedinca.11 EdDarimi biljei da je Mejmun ibn Mehran rekao: Ebu Bekr je, kada bi spor bio iznesen pred njega, traio rjeenje u Kur'anu, pa ako bi ga u njemu naao, presudio bi parniarima na osnovu tog rjeenja. Ukoliko ne bi naao rjeenje u Kur'anu, tragao je za njim u sunnetu Vjerovjesnika, s.a.v.s. Ako ga je znao, presudio bi po njemu; u suprotnom, izaao bi i kazao muslimanima: Pojavio mi se taj i taj sluaj ... Traio sam rjeenje u Kur'anu i sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i nisam naao nita. Je li vam poznato da li je Vjerovjesnik, s.a.v.s., donosio presudu u slinom sluaju? Nekad bi mu dola grupa ljudi i rekla: "Da, presudio je u takvoj parnici na taj i taj nain", pa bi Ebu Bekr presudio na osnovu presude Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kazavi u tom sluaju: "Hvala Allahu koji je dao da meu nama ima onih koji su zapamtili praksu naeg Vjerovjesnika". Ukoliko se to ne bi desilo, pozvao bi poglavare i uene muslimane i posavjetovao se sa njima, pa kada bi se sloili u nekom rjeenju, presudio bi po njemu.12 Na ovaj nain je postupao i Omer, r.a. On je u Medini okupio desetoricu istaknutih pravnika sa kojima se savjetovao u pravnim pitanjima: 'Urve ibnu-z-Zubejra, 'Abdullaha ibn 'Abdullaha ibn 'Ujejnu, Ebu Bekra ibn 'Abdurrahmana, Ebu Bekra ibn Sulejmana, Sulejmana ibn Jesara, El-Kasima ibn Muhammeda, Salima ibn 'Abdullaha ibn Omera, 'Abdullaha ibn

10

Dr. a'ban Muhammed Isma'il, El-Idtihadu-l-dema'ijj ve devru-l-medami'i-l-fikhijjeti fi tatbikiha, Daru-l-bea'iri-l-islamijje i Daru-s-sabuni, Bejrut, 1998, str. 78-81. 11 Dr. A. e-erefi, nav. dj., str. 48-51. 12 Ebu Muhammed 'Abdullah ibn 'Abdurrahman ibnu-l-Fadl Ed-Darimi, Sunenu-d-Darimi, Daru-r-rejjan lit-turas (Kairo) i Daru-l-kitabi-l-'arebijj (Bejrut), tom I, str. 53.

'Abdullaha ibn Omera, 'Abdullaha ibn 'Amira i Haride ibn Zejda.13 Kao primjere kolektivnog idtihada u vrijeme ashaba navest emo idtihad o imenovanju halife nakon smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i idtihad o poklonu kojeg je bizantijska carica poslala Ummi Kulsum, supruzi halife Omera, r.a. Omer je sazvao ashabe, poznavaoce fikha, da se s njima posavjetuje o tome da li poklon treba pripasti njegovoj supruzi ili dravnoj blagajni. Nakon to su iznesena oprena miljenja sa odgovarajuim argumentima, Omer je dao prednost stavu da poklon pripada dravnoj blagajni, budui da je poslan Ummi Kulsum kao supruzi vladara.14 Period tabi'ina, druge generacije muslimana, karakterizira pojava nekoliko kola islamskog prava, od kojih su najznaajnije bile hidaska i iraka kola. Obrazovale su se na tradicijama tumaenja erijata ashaba koji su djelovali u ovim krajevima i okupljale su pravnike datog geografskog podruja. Razlikovale su se u metodolokom pristupu tumaenju erijata. Rane kole islamskog prava takoer su primjenjivale praksu kolektivnog idtihada.15 Ne postoji jedinstven odgovor na pitanje da li je u doba klasinih kola islamskog prava egzistirao kolektivni idtihad. Tako Muhammed Selam Medkur i 'Abdulvehhab Hallaf smatraju da je u ovom periodu preovladao individualni idtihad (idtihad ferdijj) u kome je svaki mudtehid neovisan u svom razumijevanju erijatskopravnih tekstova i pravnom rasuivanju. Ima vie razloga za takvu tendenciju: prostorna udaljenost mudtehida i tekoa njihovog meusobnog savjetovanja i postizanja konsenzusa (idma'), strah uleme od obrazovanja zakonodavnog tijela koje bi bilo polono utjecaju vlasti i nastojanje da se ouva neovisnost od nje u tumaenju erijata, bojazan da bi institucionalizacija idtihada mogla dovesti do obrazovanja svojevrsne crkvene vlasti unutar islama koja ne bi dozvoljavala prakticiranje idtihada i izdavanje fetvi bilo kome ko nije unutar te strukture, nedostatak svijesti uleme o vanosti ovog vida idtihada i bojazan da bi kolektivni idtihad mogao ograniiti linu kreativnost mudtehida.16 Nasuprot prethodnom stavu, . M. Isma'il smatra da su i klasine pravne kole (mezhebi), premda se vezuju za imena pojedinaca, Ebu Hanife, Malika, afije i Ahmeda, zapravo, oivotvorenje kolektivnog idtihada, jer su razvitku mezheba i njihovom irenju doprinosile cijele grupe pravnika koji su pripadali datim kolama i koji su uestvovali u diskusijama i polemikama sa svojim uiteljima i pripadnicima drugih pravnih kola. Poznato je da je Ebu Hanife iznosio pravni problem svojim uenicima koji su o njemu diskutovali i iznosili svoja miljenja, da bi tek nakon provedene diskusije bilo utvreno stajalite hanefijskog mezheba. Slino tome, Malik, afija i drugi utemeljitelji pravnih kola imali su svoje znanstvene kruoke (halke) u kojima su vodili diskusije o razliitim pravnim pitanjima u kojima su uestvovali njihove kolege, uenici, a ponekad i njihovi uitelji.17 Slijedei period jeste onaj koji se u historiji islamskog prava oznaava kao period taklida, odnosno slijeenja ustanovljenih pravnih kola. Uslijed pojave osoba koje su prakticirale idtihad i izdavale fetve, a nisu ispunjavale potrebne uvjete za njega,
13 14

Dr. A. e-erefi, nav. dj., str. 51. Dr. . Isma'il, nav. dj., str. 88-89, 92-93. 15 Ibid, str. 99. 16 Dr. A. e-erefi, nav. dj., str. 52-54. 17 Dr. . Isma'il, nav. dj., str. 111-115.

nastojanja da se sauva cjelina pravnog tumaenja u okviru mezheba i drugih razloga dio uleme je pozvao na zatvaranje vrata idtihadu.18 Na izostanak komunikacije meu muslimanskim znanstvenicima razliitih pokrajina hilafeta u ovom periodu ukazuje povjesniar islamskog prava Muhammed el-Hudari.19 Suvremeno doba karakterizira oivljavanje svijesti o nunosti idtihada i pogodnostima primjene metode kolektivnog idtihada. Prvi pokuak njegove praktine realizacije u suvremenom dobu izveden je pod pokroviteljstvom Osmanske carevine koja je krajem 19. stoljea promulgirala erijatski graanski zakonik poznat pod imenom Medelle-i ahkami adlijje. Na izradi Zakonika radio je komitet od sedam lanova pod vostvom Ahmeta Devdeta-pae, turskog dravnika i reformatora. Premda u to vrijeme nije potencirana sama ideja kolektivnog idtihada, djelatnost komiteta je, u praktinom smislu, predstavljala inicijalni korak u reafirmaciji ovog vida idtihada. Komitet je, naime, imao zadatak da proui klasina hanefijska fikhska djela, usporedi razliite stavove pravnika i njihove argumente te ekstrahuje i unese u Zakonik one stavove koji su najprikladniji za to vrijeme. Osnovni razlog privrenosti hanefijskom mezhebu prilikom izrade Zakonika jeste injenica da je ovaj mezheb bio zvanina pravna kola Osmanske carevine. Medella je primjenjivana na svim teritorijama Osmanske carevine, izuzev Arabije, Egipta i Jemena. U Turskoj je primjenjivana sve do 1926. godine kada je zamijenjena recipiranim vajcarskim graanskim zakonikom. U BiH je primjenjivana ak i nakon austro-ugraske okupacije 1878. godine, u Albaniji do 1928. godine, na Kipru do ezdesetih godina prolog stoljea, u Libanu do 1934. godine, u Siriji do 1949. godine, u Iraku do 1953. godine, a u Jordanu sve do 1976. godine. Medella je posluila kao izvor inspiracije aktualnih graanskih zakonika bliskoistonih zemalja.20 Muhammed Reid Rida, istaknuti muslimanski reformist, dao je svoj doprinos afirmaciji metode kolektivnog idtihada. Govorei o razlozima slabosti i dekadencije islamske drave te nainima prevladavanja krize, on je isticao potrebu obnove idtihada. Kako se u njegovom prakticiranju od strane pojedinaca mogu javiti brojne potekoe, zaloio se za njegov kolegijalni vid, i to kroz instituciju konsenzusa (idma'). Klasina teorija konsenzusa (idma') nije bila praktina zato to ova ustanova nije bila sastavni dio dravne organizacije. Rida se zalae za to da ova institucija, koja bi okupljala vjerske i svjetovne eksperte (ehlu-l-halli ve-l-'akd) donosi zakonodavne odluke koje bi bile obavezujue za vladu. Po svom karakteru ona bi trebala biti panislamskog karaktera, to znai da bi se odluivala za ona pravna rjeenja koja su najprimjerenija i najsvrsishodnija za primjenu, bez obzira na njihovo mezhebsko porijeklo. Ridaova ideja je ostala na teorijskoj razini i nije bila sprovedena u praksi.21 Radei na projektu egipatskog graanskog zakonika, istaknuti pravnik 'Abdurrezak es-Senhuri je predloio formiranje tijela koje je imalo zadatak da ispita razliite stavove pravnika o pojedinim pravnim pitanjima erijatskog graanskog prava i odabere ono koje je najprikladnije za ukljuivanje u novu legislativu. Premda su ga neki
18

Wael B. Hallaq osporava relevantnost teorije o zatvaranju vrata idtihada (insidadu babi-l-idtihad). Vie o tome vidi: Wael B. Hallaq, O porijeklu polemike o postojanju mudtehida i zatvaranju vrata idtihada, preveo: Aid Smaji, Fakultet islamskih nauka i El-Kalem, Sarajevo, 2005. 19 Muhammed el-Hudari, Tarihu-t-teri'i-l-islamijj, Daru-l-kutubi-l-'ilmijje, Bejrut, 1994, str. 249-250. 20 Aznan Hasan, "An Introduction to Collective Ijtihad (Ijtihad Jama'i): Concept and Applications", American Yournal of Islamic Social Sciences, Association of Muslim Social Scientists and International Institute of Islamic Thought, Herndon (SAD), 2003, vol. 20, br. 2, str. 30-32. 21 Ibid.

suvremeni muslimanski pravnici podrali, neki su odbili da sudjeluju u ovom projektu, drei da je mijeanje islamskog i stranog prava odstupanje od islama.22 Muhammed Mustafa alabi, takoer egipatski pravnik, predloio je 1960. godine u svom djelu El-Fikhu-l-islamijju bejne-l-misalijjeh ve-l-vaki'ijjeh da idtihad o svakodnevnim pitanjima muslimanske zajednice i drave (ibadetima, braku itd.) treba biti prakticiran u okviru procedure donoenja i promulgiranja zakonodavstva u islamskim zemljama. Svjestan vanosti ovog zadatka, drao je da on moe biti ostvaren samo putem kolektivnog idtihada. On je predloio da se u tu svrhu osnuje "akademija islamskog prava" (el-medme'u-l-fikhijj) ili "vrhovno vijee za islamsko pravo i zakonodavstvo" (elmedlisu-l-e'la li-l-fikhi ve-t-teri') koje bi bilo panislamskog karaktera. Ovaj autor je najvjerovatnije prvi koristio termin "kolektivni idtihad" (el-idtihadu-l-dema'ijj) kojeg ne nalazimo u klasinoj literaturi. Neka tijela koja prakticiraju kolektivni idtihad u dananje vrijeme dobili su predloene nazive el-medme'u-l-fikhijj i el-medlisu-l-e'la.23 Pored ve navedenih, pomenut emo jo neke suvremene muslimanske znanstvenike koji su se zaloili za oivljavanje kolektivnog idtihada: 'Ahmed Muhammed akir, 'Abdulvehhab Hallaf, Mahmud eltut, Mustafa ez-Zerka', Muhammed et-Tahir ibn 'Aur, Muhammed Selam Medkur, Jusuf el-Karadavi, Mena' el-Kattan, Taha Dabir el-'Alvani, Vehbe ez-Zuhajli, Demaluddin 'Itijje i dr.24 Razlozi zbog kojih se potencira neophodnost kolektivnog idtihada u suvremenom dobu mogu se svesti na slijedee: a) Kako su drutveni odnosi dinamiki, a pravni propisi statiki, javio se veliki broj novih pitanja kojima treba dati islamsku pravnu kvalifikaciju. Tretiranje mnogih pitanja zahtijeva poznavanje razliitih znanosti i vjetina koje nisu sastavni dio edukacije islamskog pravnika, kao npr. medicinskih i ekonomskih nauka. Otuda se namee potreba za kolegijalnim radom strunjaka razliitog profila kako bi se dolo do validnih pravnih rjeenja; b) Tendencija je u suvremenom obrazovanju da se osobe specijaliziraju u odreenoj naunoj oblasti, kao npr. u tefsiru, hadisu, arapskom jeziku, fikhu i drugim znanstvenim disciplinama. Grananje nauka i irenje opsega predmeta koje one zahvataju ini tekim njihovo cjelovito zahvatanje od strane jedne osobe. Kolegijalni idtihad daje priliku da se u jednom tijelu okupe eksperti iz razliitih znanstvenih podruja koji bi se meusobno nadopunjavali u radu tijela, na temelju svog obrazovanja i iskustva; c) Brojna razilaenja muslimanskih uenjaka u fetvama koje izdaju dovode muslimane u tekou i dilemu za koju od njih se opredijeliti. Pratea pojava jesu i mnogobrojne nepotrebne diskusije koje se javljaju oko razliitih pitanja. Kolektivnim djelovanjem na planu idtihada smanjilo bi se polje ovakvih razilaenja, to bi dovelo i do ujednaavanja prakse.25

22 23

Ibid, str. 33. Ibid, str. 33-34. 24 Dr. A. e-erefi, nav. dj., str. 56-57. 25 Dr. . Isma'il, nav. dj., str. 119-121.

Uvjeti za kolektivni idtihad Da bi pojedina osoba mogla prakticirati idtihad, mora posjedovati odreena lina i profesionalna svojstva. Posjedovanje linih svojstava nije uvjet samog idtihada, nego uvjet za njegovo prihvatanje i usvajanje. Radi se o tome da osoba mora biti musliman/ka, punoljetna, duevno zdrava i pravedna, to znai da se kloni velikih grijeha i ne ustrajava u malim. Profesionalna svojstva ine odgovarajui nauni profil mudtehida. Prije svega, on ukljuuje poznavanje arapskog jezika, Kur'ana i sunneta. Tumaenje kur'anskih stavaka pravne naravi (ajatu-l-ahkam) nije mogue bez poznavanja razlike izmeu opih ('amm) i specifinih (hass) tekstova, bezuslovnih (mutlak) i uslovnih (mukajjed) tekstova. Mudtehid mora poznavati i povode objave kur'anskih ajeta (esbabu-n-nuzul), kao i njihov historijat kako bi mogao razlikovati derogirajue (nasih) i derogirane (mensuh) ajete.26 Sunnet je drugi izvor islamskog zakonodavstva i prvi komentar Kur'ana. Mudtehid ne mora poznavati sunnet na nivou hadiskih eksperata, ali mora biti u stanju obratiti se izvornim hadiskim djelima i njihovim komentarima kako bi doao do hadisa koji su tematski vezani za predmet njegovog idtihada. On treba poznavati i kategorije hadisa i njihovih prenosilaca. Pronalaenje hadisa u dananje vrijeme uveliko je olakano zahvaljujui rjenicima hadisa i raunarskim programima koji omoguavaju brzo i jednostavno pretraivanje hadiskih zbirki. Kako su dva temeljna izvora islamskog prava, Kur'an i sunnet, na arapskom jeziku, razumijevanje i tumaenje ovih izvora podrazumijeva poznavanje ovog jezika, njegovih pravila, naina na koji njegovi izrazi ukazuju na odreena znaenja (delalatu-l-elfazi 'ale-l-me'ani), stila izraavanja u arapskom jeziku i tome sl. Nadalje, mudtehid mora poznavati: metodologiju islamskog prava (usulu-l-fikh) jer ona ima za predmet pravila i metode izvoenja erijatsko-pravnih normi iz izvora islamskog prava. Duboko razumijevanje intencija erijata (mekasidu-eri'a) neophodno je za mudtehida kako bi u izvoenju erijatsko-pravnih normi bio voen opim ciljevima islamskog zakonodavstva. Pet fundamentalnih vrijednosti (eddarurijjatu-l-hamse) koje erijat titi (ivot, vjera, razum, potomstvo i imovina), uz neophodno razlikovanje izmeu potrebnih (hadijjat) i poeljnih vrijednosti (tahsinijjat), predstavljaju okvir kojeg je Zakonodavac dao da usmjerava istraivanje mudtehida.27 U okviru poznavanja metodologije islamskog prava, posebno se naglaava poznavanje pitanja u kojima je postignut konsenzus pravnika (idma'), kako njegova fetva ili pravno rjeenje ne bi bili u koliziji sa konsenzusom, te poznavanja metoda zakljuivanja po analogiji (kijas). Mudtehid, takoer, treba biti upoznat sa politikim, drutvenim, ekonomskim i drugim prilikama vremena i prostora u kome ivi, obiajima, tradicijom i uvjetima ivota svoga naroda, promjenama koje sa sobom nosi drutveni razvoj i sl.28 Uvjete koje smo naprijed pomenuli moraju zadovoljiti i osobe koje su lanovi kolegijalnog tijela koje prakticira kolektivni idtihad. Meutim, pri tome treba imati na umu slijedee:
Ibrahim Dananovi, Idtihad u prva etiri stoljea islama, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1999, str. 86. 27 Tarik Ramadan, Biti evropski musliman, prijevod: Fikret i Hamida Kari, Udruenje ilmijje Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 2002, str. 115. 28 Vidi: Dr. Vehbe Zuhajli, "Idtihad u islamskom erijatu", preveo: Fikret Arnaut, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, LX/1998, br. 3-4, str. 405-410.
26

a) Kriteriji za ispunjenje uvjeta idtihada su olakani za uesnike u kolektivnom idtihadu, budui da se oni meusobno nadopunjuju; b) Ne zahtijeva se da uesnik u kolektivnom idtihadu bude apsolutni mudtehid (mudtehid mutlak) koji je u stanju da donosi pravna rjeenja u svim pravnim granama i institutima, nego je dovoljno da bude partikularni mudtehid (mudtehid duz'ijj) koji je u stanju da, na osnovu znanja koje posjeduje, prakticira idtihad u odreenim pravnim granama i institutima; c) Ne moe se prihvatiti stajalite da se ispunjenje uvjeta idtihada uope ne postavlja za uesnika u kolektivnom idtihadu, jer bi to znailo da pravna rjeenja mogu izdavati osobe koje ne poznaju metode i sredstva deriviranja tih normi iz erijatsko-pravnih izvora; d) Pridrueni lanovi tijela koje prakticira kolektivni idtihad mogu biti i neke osobe koje ne ispunjavaju uvjete za mudtehide, ali se radi o strunjacima u odreenim znanstvenim podrujima, kao to su npr. medicina, ekonomija, tehnologija i dr. koji mogu pruiti pomo mudtehidima u davanju adekvatnog pravnog odgovora na pitanja koja se javljaju u datim znanstvenim podrujima. Oni nemaju pravo glasa prilikom donoenja pravnih rjeenja, ve djeluju kao struni savjetnici.29 Neki autori smatraju da meu lanovima tijela koja prakticiraju kolektivni idtihad mogu biti i muslimanski pravnici, odnosno istraivai na polju islamskog prava koji nisu dosegli stepen idtihada, pod uvjetom da u njemu ima dovoljan broj mudtehida kako bi se njegova pravna rjeenja mogla smatrati pouzdanim.30 Tako Statut Akademije islamskog prava pri Organizaciji islamske konferencije u Deddi (l. 6) predvia da njeni lanovi mogu biti pravnici, znanstvenici i mislioci na razliitim poljima islamskih nauka koji ispunjavaju slijedee uvjete: a) pripadnost islamu, b) iroko i temeljito poznavanje islamskih nauka openito, a erijata posebno te poznavanje realnosti islamskog svijeta, c) da nisu osuivani zbog povrede asti ili povjerenja i d) da poznaju arapski jezik.31 Za lanstvo u Evropskom vijeu za fetve postavljaju se slijedei uvjeti: a) da osoba posjeduje islamsko struno fakultetsko obrazovanje ili da ima diplomu (idazet) meritorne uleme te da dobro poznaje arapski jezik, b) da se pridrava pravila islamskog morala i islamskih propisa, c) da boravi na teritoriji Evrope32, d) da dobro poznaje propise erijata i stvarnost i e) da lanstvo dotine osobe podri veina lanova Vijea.33

Dr. A. e-erefi, nav. dj., str. 72-74. Kao primjer uea eksperata izvan oblasti fikha u radu kolegijalnih idtihadskih tijela navest emo uee grupe ljekara na osmoj radnoj sesiji Akademije islamskog prava Lige islamskog svijeta (Rabitatu-l-'alemi-l-islamijj) u Mekki, odranoj 19-28. januara 1985. godine, koja je za predmet istraivanja imala transplantaciju ljudskih organa (Dr. . M. Isma'il, nav. dj., str. 179). 30 A. Hasan, nav. l., str. 38. 31 Dr. . Isma'il, nav. dj., str. 199-200. 32 Ustav Vijea predvia da u njegovo lanstvo mogu biti izabrani i alimi izvan evropske teritorije pod uvjetom da njihov broj ne prelazi jednu etvrtinu njegovih lanova. 33 Fetve Evropskog vijea za fetve i istraivanja, preveo i priredio: dr. Enes Ljevakovi, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 21.

29

Vanost kolektivnog idtihada U poglavlju o historijatu kolektivnog idtihada naveli smo neke razloge koji stoje iza njegove reafirmacije u dananje vrijeme. Ovdje emo navesti jo neke momente koji potvruju njegovu vanost. Prvi momenat jeste injenica da se praksom kolektivnog idtihada realizira princip meusobnog dogovaranja (ura) na kome insistiraju i Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Govorei o osobinama vjernika, Kur'an, izmeu ostalog navodi: ... i koji se o poslovima svojim dogovaraju34 Od Alije, r.a., se prenosi da je rekao: Upitao sam: 'Allahov Poslanie! Javi nam se neki problem o kome u Kur'anu nije nita objavljeno, niti ima tvoj sunnet o tome?' Poslanik je odgovorio: 'Okupite radi tog problema uene' ili je rekao: 'pobone' vjernike, pa se meusobno posavjetujte. I nemojte donositi prosudbu na osnovu jednog miljenja'.35 Drugo, kolektivni idtihad je precizniji i taniji od individualnog iz prostog razloga to u njemu uestvuje veliki broj mudtehida i eksperata u raznim oblastima znanosti tako da se problemu pristupa sveobuhvatnije, sa mnotvom stavova i razliitih argumenata kojima se problem promatra iz razliitih gledita. Tree, kolektivnim idtihadom se popunjava praznina koja je nastala prestankom funkcionisanja konsenzusa (idma') kao izvora prava. Postizanje pravnog rjeenja na temelju suglasnosti ili veine glasova velike grupe mudtehida, razumljivo, blie je konsenzusu od pojedinanog idtihadskog rjeenja. etvrto, kao jedan od glavnih razloga zatvaranja vrata idtihadu u literaturi o historiji erijatskog prava navodi se bojazan od prakticiranja idtihada od strane onih lica koja ne ispunjavaju neophodne strune uvjete. Kolektivni idtihad je upravo sredstvo kojim se praksa idtihada regulira sistemski i sprijeava njegov zastoj. Peto, danas je potreba za kolektivnim idtihadom utoliko vea to veliki broj pojedinaca koji osjeaju sposobnost pravnikog promiljanja daju sebi za pravo da izlaze u javnost sa pravnim rjeenjima, premda ne ispunjavaju veinu uvjeta neophodnih za mudtehida. Kolektivnim idtihadom se ne sprijeava postojanje individualnog idtihada, niti dovodi u pitanje pisanje i objavljivanje studija i rasprava od strane pojedinaca, ali se njime uspostavlja distinkcija izmeu rjeenja do kojih su doli pojedinci i onih iza kojih stoje znanstvena tijela. esto, kolektivni idtihad je put kao jedinstvu pripadnika islama. Sedmo, kolektivni idtihad otvara prostor za meusobno upotpunjavanje (tekamul) na dva nivoa: a) na nivou mudtehida. Kako je ispunjenje svih uvjeta potrebnih za apsolutnog mudtehida izuzetno teko za pojedinca u dananje vrijeme, u kolektivnom idtihadskom tijelu, kako smo ranije kazali, mogu uestvovati partikularni mudtehidi. Oni se meusobno nadopunjuju i zajedniki ostvaruju uvjete apsolutnog mudtehida; b) na nivou problema koji je predmet idtihada. Veliki broj aktualnih problema koji su predmet idtihada zahtijeva njihovo razmatranje, ne samo iz ugla pravne nauke, nego i sa stanovita rezultata drugih nauka: psiholokih, pedagokih,
34 35

E-ura, 38. Nuruddin 'Alijj ibn ebu Bekr el-Hejsemi, Medme'u-z-zeva'id ve menbe'u-l-feva'id, Daru-l-kitabi-l'arebijj, Bejrut, 1982, tom I, str. 178.

ekonomskih, medicinskih, politikih i dr. Otuda se kroz kolektivnih idtihad ostvaruje meusobno upotpunjavanje strunjaka iz razliitih naunih disciplina.36 Autoritet kolektivnog idtihada Pitanje koje ovdje postavljamo jeste kakav autoritet (huddijjeh) ima pravno rjeenje koje je rezultat idtihadskog nastojanja kolektiva u odnosu na ono koje je nastalo na temelju individualnog idtihada i konsenzusa (idma'). Suvremeni pravnici daju razliite odgovore na ovo pitanje. Tako 'Abdulnasir Teufik el-'Attar i Muhammed Ahmed Sirad smatraju da je kolektivni idtihad posebna vrsta idtihada koja je, u pogledu autoriteta, rangirana vie od individualnog idtihada, a nie od konsenzusa. On ne ispunjava sve uvjete konsenzusa i stoga moe ukljuivati pravnike i istraivae fikha koji nisu na nivou mudtehida. Konsekventno, odluka koja je rezultat kolektivnog idtihada ne predstavlja sigurno (jekin) znanje i nije nepogrjeiva poput one koja je postignuta konsenzusom. Neki pravnici, pak, smatraju da se kolektivni idtihad moe izjednaiti sa konsenzusom u pogledu pouzdanosti i nepogrjeivosti. Jusuf Mahmud Kasim smatra da kolektivni idtihad, generalno, zauzima srednju poziciju izmeu individualnog idtihada i konsenzusa. Meutim, on dri da bi kolektivnom idtihadu trebalo priznati autoritet jednak klasinom konsenzusu barem u prostoru i vremenu u kome se on prakticira. Primjerice, Organizacija vrhovne uleme Kraljevine Saudijske Arabije (Hej'etu kibari-l'ulema fi-l-Memleketi-l-'arebijjeti-s-su'udijje) donijela je odluku o obavezujuem karakteru njenih odluka u Saudijskoj Arabiji. Meutim, problem se javlja u onim zemljama u kojima postoji vie tijela koja prakticiraju kolektivni idtihad ili, pak, gdje nije mogue osigurati izvrenje odluka idtihadskog tijela.37 U naelu, moemo zakljuiti da je kolektivni idtihad, u pogledu autoritativnosti, ispod nivoa konsenzusa, a iznad nivoa individualnog idtihada. On je mnogo pouzdaniji od idtihada pojedinca i, u praktinom smislu, lake ostvariv u dananje vrijeme od konsenzusa. Oblasti primjene kolektivnog idtihada Prostor primjene kolektivnog idtihada odnosi se, prije svega, na tri grupe pitanja. Prvu grupu ine nova pitanja koja namee drutveni razvitak, a o kojima klasini muslimanski pravnici nisu dali svoj sud. Tih pitanja je jako puno i neophodno je usmjeriti se ka njihovom rjeavanju. Davanje valjanog i cjelovitog odgovora na mnoga od tih pitanja zahtijeva enciklopedijsko poznavanje pravnih, ali i drugih nauka. Obzirom da je ispunjenje te pretpostavke nemogue u dananje vrijeme, kolektivni idtihad prua mogunost da se znanstvenici meusobno nadopunjuju svojim znanjem i iskustvima. Tako npr. znanstvenici erijatsko-pravne nauke u prosuivanju pitanja iz oblasti erijatsko-pravne politike (sijase er'ijje) mogu biti potpomognuti politolozima; u procjeni razliitih ekonomskih i finansijskih transakcija mogu biti potpomognuti ekonomistima itd.

36 37

Dr. A. e-erefi, nav. dj., str. 77-92. A. Hasan, nav. l., str. 36-37.

Drugu grupu ine pitanja o kojima su svoj idtihadski sud dale ranije generacije pravnika, ali su njihovi stavovi raznoliki i suprostavljeni. Zadatak je kolektivnog idtihada da da prednost (terdih) jednom stavu kako bi on postao obavezujue pravno pravilo za odreeni drutveni odnos. Naime, ako bi se izbor prepustio pojedincima, postojala bi realna opasnost da oni pogrijee pri izboru zbog jednostranog promatranja problema ili, pak, da budu voeni mezhebskom pripadnou, to bi imalo posljedice po cijelo drutvo s obzirom na usvajanje odabranog pravnog suda kao obavezujueg pravila. Treu grupu ine pitanja koja su regulirana normama zasnovanim na promjenljivim osnovama, kao npr. opem interesu (masleha), obiaju ('urf), okolnostima vremena i mjesta (zurufu-z-zemani ve-l-mekan) i sl. Kolektivni idtihad ima zadau da doe do novih pravnih normi koje e uvaiti promjenu interesa, obiaja ili okolnosti. Kolektivna idtihadska tijela Danas u svijetu postoji znaajan broj institucija koje prakticiraju kolektivni idtihad. Njihovo lanstvo se popunjava lokalnim znanstvenicima, uenjacima iz razliitih zemalja ili, pak, okupljaju domae i inostrane naunike (u kom sluaju veinu lanova ine domai naunici). Na primjer, Organizacija visoke uleme Kraljevine Saudijske Arabije okuplja iskljuivo saudijske znanstvenike, Vrhovno vijee za islamske poslove Egipta (El-Medlisu-l-e'la li--u'uni-l-islamijje) okuplja egipatske lanove itd. Nasuprot tome, Akademija islamskog prava pri Organizaciji islamske konferencije u Deddi (Medme'u-l-fikhi-l-islamijji) okuplja lanove iz razliitih dijelova svijeta. Islamska organizacija za medicinske nauke (El-Munazzametu-l-islamijje li-l-'ulumi-ttibbijje) i Meunarodno erijatsko vijee za pitanja zekata pri Institutu za zekat (ElHej'etu--er'ijjetu-l-'alemijjetu li-z-zekati-t-tabi'atu li Bejti-z-zekah) u Kuvajtu okupljaju vei dio lanova iz inozemstva.38 U Sarajevu je 6. januara 2005. godine odrana konstituirajua sjednica Vijea za fetve, kao posebnog tijela Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za tumaenje erijata. Ciljevi osnovanog Vijea su: razvijanje nauke erijata, davanje odgovore na pitanja upuena Vijeu u obliku fetvi, poticanje studenata na istraivanje erijatskih odgovora na pitanja s kojima se muslimani suoavaju i upuivanje muslimana na izvorno uenje islama i najbolje naine njegove primjene u bosanskohercegovakoj vienacionalnoj i vievjerskoj sredini.39 Prema Aznanu Hasanu, u tijelima i organizacijama koje prakticiraju kolektivni idtihad ene nisu zastupljene. Ne postoji regulativa koja bi osigurala takvo mjesto enama u pomenutim organizacijama, izuzev u sluaju Vijea za islamsku misao (Medlisu-l-fikri-l-islamijj) u Pakistanu za koje je predvieno da ima izmeu osam i petnaest lanova, od kojih barem jedan treba biti enskog spola.40 Pravila o radu Vijea za fetve Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, takoer, nisu predvidjela dender kriterij u reguliranju sastava ovog tijela.41 Meutim, u sadanjem sastavu Vijea za fetve, zastupljene su dvije ene.

38 39

Ibid, str. 39-40. Vidi: Pravila o radu Fetve-i medlisa/ Vijea za fetve u Bosni i Hercegovini, usvojena na sjednici Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 7. safera 1426. h./ 17. marta 2005. godine. 40 A. Hasan, nav. l., str. 40. 41 Vidi: Pravila o radu Fetve-i medlisa/ Vijea za fetve u Bosni i Hercegovini.

Institucije za kolektivni idtihad, kada je u pitanju polje njihovog zanimanja, mogu se podijeliti u dvije grupe: one koje se bave razliitim pitanjima islamskog prava, islamske vjere i ivota muslimana i one koje se bave odreenim specijalistikim pitanjima. U prvu grupu spada veliki broj institucija, poput akademija islamskog prava pri Organizaciji islamske konferencije u Deddi i Ligi islamskog svijeta (Rabiti) u Mekki, Evropsko vijee za fetve i istraivanja, Stalni komitet za nauna istraivanja i izdavanje fetvi (El-Lednetu-d-da'imetu li-l-buhusi-l-'ilmijjeti ve-l-ifta') u Saudijskoj Arabiji i dr. U drugu grupu, izmeu ostalih, spadaju: Islamska organizacija za medicinska istraivanja i Meunarodno erijatsko vijee za pitanja zekata pri Institutu za zekat u Kuvajtu. Pored ovih ustanova, postoje brojni specijalistiki nadzorni odbori pri islamskim bankovnim i finansijskim institucijama koji vode rauna o tome da ove institucije u svom poslovanju ne kre naela erijata. Jedan ovakav odbor djeluje i pri Bosnia Bank International, jedinoj islamskoj banci koja trenutno posluje u Bosni i Hercegovini. to se tie snage odluka koje donose tijela kolektivnog idtihada, u veini sluajeva one imaju iskljuivo konsultativni karakter. Meutim, erijatski nadzorni odbori u bankovnim i finansijskim institucijama uglavnom donose obavezujue odluke za te institucije. tavie, Vijee za islamsku misao u Pakistanu donosi odluke koje su obavezujue ne samo za odreene ustanove, ve za dravu i predsjednika. Prema l. 230 pakistanskog Ustava, ovo Vijee moe staviti prigovor na bilo koji prijedlog zakona u Parlamentu koji kri erijat. Prije nego taj prijedlog zakona bude ponovo iznesen na raspravu, izmjene koje podrazumijevaju usaglaavanje sa erijatskim naelima moraju biti nainjene.42 Zakljuak Tehniki termin "kolektivni idtihad" (el-idtihadu-l-dema'ijj) ne nalazimo u klasinim djelima iz metodologije islamskog prava (usulu-l-fikh), premda je njegovo prakticiranje bilo prisutno u historiji islamskog prava jo od vremena Poslanika, s.a.v.s. Kur'an, kao prvi izvor erijata, propisivanjem ustanove ure, odn. meusobnog dogovaranja i savjetovanja prua osnovu za ustanovu kolektivnog idtihada. Ova ustanova je u suvremenom dobu revitalizirana kao supstitut klasinom konceptu konsenzusa (idma') i praktian nain rjeavanja sloenih problema koje je nametnulo moderno doba. lanovi kolegijalnog tijela koje prakticira ovu formu idtihada mogu biti osobe koje ispunjavaju uvjete za tzv. partikularnog mudtehida (mudtehid duz'ijj), a uz njih i odreen broj pravnika i istraivaa na polju islamskog prava koji ne doseu rang mudtehida, te eksperata iz drugih znanstvenih oblasti: ekonomista, medicinara, politologa i dr. Odluke ustanova koje prakticiraju kolektivini idtihad, u pogledu autoriteta, nemaju kategoriki karakter poput onih koje su donesene konsenzusom, ali su svakako pouzdanije od individualnih idtihadskih rezultata. Kolektivni idtihad je posebno vaan za rjeavanje aktualnih pitanja koji se nameu dananjim generacijama, davanje preferencije jednom od ranije donesenih stavova pravnih kola i njihovih predstavnika te zamjenu postojeih pravnih rjeenja novim i svrsishodnijim, zbog promjene interesa, obiaja, vremena ili mjesta. Kolektivni idtihad danas primjenjuje znaajan broj institucija u islamskom svijetu i na Zapadu. Mnoge od tih institucija su organizirane na nacionalnom nivou, dok odreen broj, obzirom da okupljaju lanove iz
42

A. Hasan, nav. l., str. 43.

vie razliitih zemalja, poprimaju regionalni ili meunarodni karakter. Meutim, odluke najveeg broja takvih ustanova imaju iskljuivo konsultativni i savjetodavni karakter, budui da ne postoji mehanizam njihovog prinudnog izvrenja. (Rad je objavljen u asopisu Takvim za 2010, Rijaset Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 2009, str. 67-80)