Velianje Allaha i propis Njegova psovaa

AbdulAziz ibn Merzuk Et-Tarifi

Prijevod: Senad Crnki

2013 - 1434

2013 - 1434

U ime Allaha Milostivog Samilosnog Uvod Hvala Allahu zahvalom koja dolikuje Njegovoj veliini, zahvaljujem Mu se zahvalom ispunjavajui Njegovu naredbu, i priznajem da su stvorenja nemona da Ga veliaju onako kako Mu dolikuje, jer nisu u stanju da Ga obuhvate znanjem. Njegove blagodati, subhaneh, se izbrojati ne mogu, uur njemu se ne moe ispuniti, Njemu pripada i ahiret i ovaj svijet, i Njemu je povratak, Nema istinskog boga osim Njega, Jedinom, koji nema sudruga, niti ima neko ko se s pravom oboava mimo Njega. Donosim salavat i selam na poslanika Muhammeda, koji nije znao pisati niti itati, Muhammeda b. Abdullaha, sallallahu alejhi ve sellem. A zatim: Doista, od najveih obaveza, kako razumskih tako i erijatskih, jeste spoznaja veliine Stvoritelja, subhaneh, kojem priznaje vahdanijjet sve to postoji. Svako stvorenje u samom sebi posjeduje jasne dokaze koji ukazuju na veliinu njegova Stvoritelja, i ljepotu Njegove tvorevine i inovacije; pa kada bi svako malo razmislio o svojoj dui, pa je spoznao i shvatio,
3

spoznao bi i veliinu njegovog Stvoritelja, subhanehu ve te'ala: A i u vama samima - zar ne vidite?. (Ez-Zarijat, 21.) Rekao je Nuh, alejhis-selam, svome narodu: ta vam je, zato se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?!. (Nuh, 13-14) Rekao je Ibn-Abbas, radijellahu anhuma, i Mudahid u komentaru ovog ajeta da znai: Zato Allaha ne veliate?.1 I rekao je Ibn-Abbas, radijellahu anhu, takoer: ta vam je, zato Allaha ne veliate pravim i istinskim velianjem?.2 Nuh, alejhis-selam, ih je naveo da razmiljaju o sebi i stepenima njihova stvaranja, kako bi znali Njegovo tj. Allahovo pravo nad njima; zato to razmiljanje o dui i sebi i stepenima stvaranja insana je dovoljno kao razlog velianja Allaha i spoznaje Njegove veliine i prava, pa kako tek razmiljanje o ostalim stvorenjima u Njegovom svemiru, na nebu i na Zemlji! Razlog ljudskog nepoznavanja Allahove veliine (ar. azametullah) lei u injenici da oni ne gledaju i ne razmiljaju o Njegovim ajetima sa pronicljivou (besiretom), prolaze pored njih u urbi i naslaivanju, a neuzimajui pouku traenjem besireta ili pak razmiljajui o njima.
1 2

Ed-Durrul-mensur, 8/290 291. Damiul-bejan, 23/296, i Mealimu-t-tenzil, 5/156. 4

A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreu! (Jusuf, 105) Razumu koji odbija injenice i nemarnom srcu ajet ne koristi niti mu'diza ima dejstvo. A Allaha ne velia osim onaj koji Ga je vidio ili vidio Njegove ajete i spoznao Njegova svojstva; i zato veliina Allaha je slaba u nemarnim i odbojnim srcima. Zato Mu se grijei i nevjeruju u Njega, a moda Ga i psuju i ismijavaju se s Njim, subhanehu ve te'ala!! Velianstvenom se uvijek grijei shodno dehlu i neznanju o Njegovoj veliini i velianstvenosti. ini Mu se kufr i negira Mu se Njegovo pravo shodno manjkavosti Njegove veliine i stepena u srcima. Isto tako, biva se pokorno slabanom shodno neznanju o njegovoj slabosti, kao to se i oboava i velia shodno njegovoj veliini i stepenu u srcima. Zato su muriki Mekke oboavali kipove, a uinili kufr i nevjerstvo prema Onom koji oivljava kosti. Rekao je Allah pojanjavajui ovo odstupanje i neuravnoteenost: O ljudi, evo jednog primjera, pa ga posluajte: "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate (ibadetite) ne mogu nikako ni muicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi muica neto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!" Oni ne poznaju Allaha kako treba; a Allah je, uistinu, Moan i Silan. (El-Hadd, 73 74)
5

Veliati Allaha znai: spoznati Njegova svojstva i imena, duboko razmiljati o Njegovim ajetima i znacima, Njegovim blagodatima, uzimati pouku iz stanja prolih naroda i nacija kako bi vidjeli kraj onog koji utjeruje u la i onog koji prihvata istinu, vjernika i nevjernika. Veliati Allaha znai: spoznati Njegov erijat, Njegove naredbe i zabrane, a velianje toga biva na nain ispunjavanja i rada po tome, jer to oivljava iman u srcu. A iman ima toplinu i svijetlo. Toplina opada i gasi se svijetlo onda kada Onaj u Koga vjeruje naredi a ne izvri naredbu, kada ti zabrani ne ostavlja zabranjeno. Zato je rekao Allah o velianju obreda klanja i Hadda: Eto toliko! Pa ko potiva Allahove propise (obrede) - znak je estita srca (takvaluka i bogobojaznosti). (ElHadd, 32) Dakle, veliati naredbu i zabranu je od velianja Onog koji nareuje i zabranjuje; i zato, kada se pojavi ateizam, negiranje Allahova prava, nevjeruje se u Njega, i psuje se, to je znak da su se Njegove naredbe ve odbijale i zabrane neprihvatale uz omalovaavanje i nipodatavanje istih. Proirilo se je kod obinog i nemarnog svijeta psovanje Allaha Uzvienog. Proirilo se kod neznalica o Allahu i Njegovoj veliini, koji su prije toga odbili Njegove naredbe i zabrane, a posebno u zemljama ama i Iraka, kao i na nekim mjestima u Africi. Opisuju Ga i potvaraju Ga sa izrazima koje
6

vjernik ne moe izgovoriti niti da ih uje. Moda se tako neto uje i kod ljudi koji se smatraju muslimanima, jer izgovaraju dva ehadeta, a moda se uje i od nekih klanjaa, koje je ejtan zaveo na takvo neto i onda veini njih uljepao i ukrasio kako oni nemaju za cilj prava znaenja tih rijei tj. ne ele da omalovae Stvoritelja. ejtan im je uljepao da je to rezultat brzopletosti jezika i da su to stvari kod kojih ne bi trebali mnogo zastajati, i zbog toga su postali nemarni u vezi toga! Stvar poput ove zahtijeva pojanjenje - uz jasnou opasnosti i pokvarenosti u zdravim razumima, kao i u svim nebeskim objavama - kako bi se otklonila mogunost ejtanskog uljepavanja i doaptavanja, ciljem velianja Stvoritelja te odstranjivanjem od Njega sve to Mu ne dolikuje na bilo koji nain to jezik izgovorio i bilo koji cilj se elio. Ukratko, kaem sljedee... Psovka (ar. Es-sebb) ili svaki govor ili djelo kojim se cilja omalovaavanje i nipodatavanje Allaha Uzvienog je kufr (nevjerstvo), i po tom pitanju nema razlaza meu muslimanima, svejedno bilo to ismijavanje putem ozbiljnosti ili igre i zabave, ili bilo iz nemara i neznanja. Kada se o ovom pitanju radi, ljudske namjere i ono to im je bilo u prsima ne igra nikakvu ulogu, jer se radi po vanjtini.

Psovka njena stvarnost i znaenje Sve to ljudi imenuju psovkom ili ismijavanjem ili omalovaavanjem u njihovim adetima i obiajima, i u erijatu je tako takoer, jer se postupa tako to se vraamo na ono na emu je ostvaren ljudski obiaj i adet, kao kada je rije o proklinjanju i poniavanju, runom govoru, runom iaretu rukom (srednji prst, op. prev.), kao i rijei koje se koriste u jednom odreenom mjestu a smatraju se psovkom i ismijavanjem, to je onda psovka, pa makar se to u drugim mjestima ne smatralo tako.

Propis psovanja Allaha Uzvienog Muslimani se ne razilaze u tome da je psovanje Allaha nevjerstvo i kufr, a psova se ubija radi Allaha, subhanehu ve te'ala. Iako postoji razlaz meu uenjacima po pitanju prihvatanja njegova pokajanja, da li e ga pokajanje - ako se pokaje sauvati smrtne kazne ili ne? Razili su se na dva poznata govora. Psovanje i ismijavanje je najvee ezijeenje i uznemiravanje. Rekao je Uzvieni: One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeali Allah e i na ovome i na onome svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti. A oni koji vjernike i vjernice vrijeaju, a oni to ne zasluuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh. (El-Ahzab, 57 58) A uznemiravanje Allaha ne znai nanoenje tete Njemu, subhanehu ve te'ala, jer uznemiravanje moemo podijeliti na dvije vrste: uznemiravanje uz tetu i uznemiravanje bez tete, a Allahu Uzvienom niko nanijeti tetu ne moe. A u kudsi-hadisu stoji da je Uzvieni rekao: O robovi moji, vi nikda neete dospjeti na stepen da Mi tetu moete nanijeti pa da Me time otetite....3

Hadis je zabiljeio Muslim, br. 2577. 9

Allah je prokleo na dunjaluku i ahiretu svakog ko Ga uznemirava, a prokletstvo je odbijanje i odstranjivanje insana od milosti, a ajet ukazuje da je odstranjen od obje mislosti, dunjaluke i ahiretske, a od milosti Allaha se ne odstranjuje osim kjafir i nevjernik u Allaha! Ovo se jasno vidi u injenici da je Allah nakon toga spomenuo one koji uznemiravaju vjernike i vjernice i nije ih prokleo na oba svijeta, jer ne tekfire se ljudi samo zato to ezijete i uznemiravaju jedni druge psovkama, proklinjanjem i potvorama. Sve ovo se ocijenjuje kao potvora i jasan grijeh, kada pri tome ne bude dokaza. Zatim je Allah Uzvieni spomenuo da je onima koji Ga uznemiravaju pripremio sramnu patnju, a sramna patnja nije spomenuta u Kur'anu osim kada se radi o nevjernicima, kjafirima u Allaha Uzvienog. A psovanje Allaha Uzvienog je nevjerstvo iznad svakog nevjerstva, vei je ak i od kufra oboavaoca kipova, jer su oni veliali kamenja radi velianja Allaha. Dakle, oni nisu sruili stepen Allaha kod njih pa da Ga izjednae sa kipovima i kamenjem, nego su podigli stepen kamenja i time ih izjednaili sa Allahom; i zato e muriki rei nakon to uu u vatru: Allaha nam, bili smo, doista, u oitoj zabludi, kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednaavali. (E-uara, 97 98) Oni su uzdigli stepen kamena pa ga izjednaili sa Allahom, a nisu spustali stepen Allaha kako bi Ga izjednaili sa
10

kamenom, tako da je njihovo velianje kamena bilo velianje Allaha, barem su tako smatrali! A ko opsuje Allaha, spustao Ga je na nii stepen od stepena kamena time to Ga je opsovao, a muriki nisu psovali svoja boanstva, pa makar i u ali, jer su ih veliali! I zato su psovali onog ko ih je psovao! Allah je objavio svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, sljedee rijei: Ne psujte one kojima se oni, pored Allaha, ibadete, da ne bi i oni nepravedno i ne mislei ta govore Allaha psovali. (El-En'am, 108) Uz napomenu da su muriki kjafiri; s tim to je Allah zabranio Svome Vjerovjesniku da psuje i grdi njihove kipove i boanstva, kako ne bi sa svojim inatom uradili kufr i nevjerstvo koje je vee od onog u kojem su trenutno, a taj vei kufr je psovanje boanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Neki naini psovke Allaha Uzvienog su vei kufr od ateizma, jer ateista negira postojanje Stvoritelja i Gospodara, ali se razumije iz toga da kada bi priznao Njegovo postojanje veliao bi Ga! A onaj koji priziva iman i vjerovanje u Allaha, priznaje i prihvata svoga Gospodara i psuje ga, taj tako ispoljava inat i tvrdoglavost!! I postojanje kipova u dravi i tavaf oko njih i sedda istima i teberruk sa njima (traenje bereketa od njih) su blai kod Allaha od toga da se u tom gradu proiri, kao i u njegovoj ariji
11

i sijelima ljudi, psovanje Allaha, zato to je psovanje Allaha, subhanehu, gore od izjednaavanja kipova s Njim, uz napomenu da su oba djela kufr, stim to murik velia Allaha a psova ga omalovaava! Neka je Allah visoko i uzvieno od toga. Psovanje Allaha i proirenje istog u nekom mjestu je gore od ohalalivanja bluda i postavljanja zakona koji to dozvoljava, gore je od djela Lutova naroda i postavljanja zakona koji to propisuje, jer kufr i nevjerstvo ohalalivanja bezobraznih djela jeste kufr iji je razlog negiranje zakona od Allahovih zakona te omalovaavanje jedne naredbe od mnogih Njegovih naredbi. Ali kada je psovanje u pitanju, razlog kufra u njemu je kufr u bie Onog koji propisuje, i kufr u njega iziskuje i za sobom povlai kufr u sve Njegove zakone koje je propisao te njihovo omalovaavanje, i zato je vee i gore, iako su oba djela kufr i nevjerstvo, s tim to kufr ima stepene prema dole kao to iman ima stepene prema gore. Nakon to je Allah spomenuo nevjerstvo krana i njihovo psovanje Allaha tako to su Mu pripisali dijete, spomenuo je veliinu tog gnusnog djela i opisao je trag tog djela gorim i veim opisom nego kada je opisao irk i viebotvo pagana i oboavaoca zvijezdi. Rekao je Uzvieni: Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!" - Vi, doista, neto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe to Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da
12

Milostivi ima dijete - ta svi e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog traiti utoite! On ih je sva zapamtio i tano izbrojio, i svi e Mu na Sudnjem danu doi pojedinano. (Merjem, 88 95) Zato to opis boanstva da ima dijete je umanjivanje Njegova prava i omalovaavanje, a psovanje Njega, subhanehu, je gore od toga kada bi Ga oboavali i inili Mu irk, pa uzdigli stvorenje te ga veliali kao to se velia Allah; zato to opis boanstva da ima dijete je ruenje Njegova stepena i Njegovo poreenje i sputanje na nivo u kojem je uporeen sa stvorenjem, a oboavanje kipa je uzdizanje kipa na nivo kako bi bio izjednaen sa Stvoriteljem, a sputanje stepena Allaha je gore i vei je kufr od uzdizanje stepena stvorenja. Psovanje se suprostavlja imanu, vanjskom i unutarnjem, kao to se suprostavlja govoru srca koji je vjerovanje i smatranje istinom postojanje Allaha, vjerovanje u Njega i postojanje Njegova prava da se samo On oboava. Isto tako, suprostavlja se djelu srca koje je ljubav prema Allahu, Njegovo velianje i potivanje, tako da se ne prihvata priziv velianja Allaha uz postojanje psovanja Njega, kao potivanje i velianje roditelja, pa ko kae da potuje i voli svoje roditelje dok ih psuje i ismijava, taj samo priziva!

13

Isto tako, psovanje Allaha negira i rui vanjski iman koji se ogleda u rijeima i djelima.

14

Koncenzus uenjaka o nevjerstvu psovaa Allaha Uenjaci iz svakog mezheba koji kau da je iman govor i djelo su sloni da je psovanje Allaha kufr i nevjerstvo, i da se ne prihvataju izgovori psovaa u svim vrstama psovki ili u psovkama u kojima je jasno omalovaavanje i nipodatavanje Allaha Uzvienog. Prenosi Harb u svojim Mesailima od Mudahida a on od Omera, radijellahu anhu, da je rekao: Ko opsuje Allaha ili opsuje jednog od vjerovjesnika, ubijte ga!4 Prenosi Lejs od Mudahida a on od Ibn-Abbasa, radijellahu anhuma, da je rekao: Koji god musliman opsuje Allaha ili opsuje jednog od vjerovjesnika; takav utjeruje Poslanika u la, a to djelo je otpadnitvo od vjere. Od njega e se traiti da se pokaje, pa ako se ne pokaje ubija se! Svaka osoba pod ugovorom ili muahed ako inzistira i ustraje pa psuje Allaha ili jednog od vjerovjesnika, ili ga javno obrui, takav je prekrio ugovor i zato se ubija!5 Upitan je imam Ahmed o osobi koja psuje Allaha? Pa je odgovorio: To je murtedd, i takav se ubija, kao to je prenio njegov sin Abdullah u svojim Mesailima.6
4 5

Tako je i spomenuto u Es-Sarimu, str. 102. Es-Sarim, 201. 6 Es-Sarim, 431. 15

Odreeni broj uenjaka je prenijelo koncenzus da osoba psova Allaha postaje nevjernikom i zasluuje smrt: Rekao je Ibn-Rahuja, rahimehullah: Svi muslimani su sloni da onaj koji opsuje Allaha ili opsuje Njegova Poslanika, ili odbije neto od onog to je objavio Allah Uzvieni, ili ubije jednog od vjerovjesnika, da je kjafir time, pa makar i prihvatio istinitim ono to je objavio Allah.7 Rekao je El-Kadi Ijad, rahimehullah: Ne postoji razlaz po pitanju da psova Allaha meu muslimanima postaje nevjernikom ija krv postaje halalom.8 Koncenzus, takoer, spominje Ibn-Hazm i drugi, a drugi imami poput Ibn Ebi-Zejd El-Kajrevani, Ibn-Kudame spominju tekstove o nevjerstvu i kufru psovaa Allaha.9 Tako svi uenjaci doslovno spominju kufr psovaa Allaha i ne prihvataju izgovore, zato to i najnii stepeni ljudskog razuma razlikuju psovku od ostalih stvari, i prepoznaju pohvalu i kuenje, ali previe lahko prihvataju smjelost i istup ka tom inu.

Et-Temhid, 4/226, El-Istizkar, 2/150. E-ifa, 2/270. 9 El-Muhalla, 11/411, El-Mugni, 9/33, Es-Sarim, str. 512, El-Furu', 6/162, El-Insaf, 10/326, Et-Tadd vel-Iklil, 6/288. 16
8

Upitan je Ibn Ebi-Zejd El-Kajrevani El-Maliki o ovjeku koji je prokleo ovjeka i u isto vrijeme prokleo Allaha, pa je taj rekao traei izgovor: Samo sam htio da prokunem ejtana pa mi se otelo sa jezika, pa mu je odgovorio ovaj uenjak: Ubija se shodno vanjtini njegova kufra i nevjerstva i ne prihvata se izgovor, svejedno bilo u ali ili u zbilji.10 Shodno tome, svi uenjaci i kadije daju fetve i erijatske presude u svim pravnim kolama pa i uenjaci zahirijske pravne kole da presuda biva shodno vanjtini, i ne uzimaju u obzir ono to je ili moe biti u nutrini, pa makar psova i prizivao da se njegova nutrina razlikuje od onog to je ispoljio! A kada bi uenjaci po pitanju jasnih i oitih prekraja u erijatu presudu vratili na prizivanje nutrine koja je suprotna vanjtini, tada bi nestalo erijatskih imena i propisa, ne bi bilo erijatskih kazni i sankcija, uzurpirala bi se prava i asti; ne bi se znalo ko je musliman a ko kjafir, niti bi se znala razlika izmeu vjernika i munafika i licemjera. Cijela vjera zajedno sa dunjalukom bi postala igra na jezicima sefiha (ludih, budalastih, loih ljudi) i u rukama ljudi bolesnih srca.

10

E-ifa, 2/271.

17

Psovanje Allaha je nevjerstvo i u situaciji kada se nema za cilj kufr Psovanje Allaha je nevjerstvo i u tome nema razlaza, i nee se uzeti u obzir nemarnost obinog svijeta tako to kau da nisu imali to za cilj, te da njihov govor kroz psovku treba da se shvati kako oni ne ele nipodatavati Allaha Uzvienog. A ko uzme ovu stvar u obzir i prihvati njihov izgovor je neznalica, i taj govor e prihvatiti El-Dehm b. Safvan i gulati murdija koji kau da je iman samo potvrda ili et-tasdik, kao i srana spoznaja, a uzrok ovakvog govora je nepoznavanje da je iman: Govor i djelo, tj. govor jezika i srca i djelo srca i ekstrema. Gulati murdija smatraju da vanjsko djelo ne potvruje iman, i shodno tome iman se ne moe negirati osim da se vratimo na srce. A istina je da se iman sastoji od vanjtine i nutrine, i da svaka od ove dvije stvari potvruje iman, i sa nestajanjem jedne od dvije, nestaje iman u cijelosti. Kao to kjafir postaje kjafirom kada nanijjeti kufr i ima ga za cilj, pa makar ga i ne izrekao sa jezikom ili ga ne uradio sa ekstremima, isto tako postaje kjafirom sa svojim govorom, pa
18

makar i ne nanijjetio kufr u svome srcu i makar ga ne uinio svojim ekstremima. Isto tako postaje kjafirom svako ko uini kufr, pa makar ga ne imao za cilj u srcu i makar ga ne izrekao jezikom. Kada ekstremi tijela uine neko djelo koje je okarakterisano kao haram, shotno tome se i kanjava, a nutrina insana i nijeti se vraaju Allahu Uzvienom, i nije svako kome se presudi da je kjafir zbog ispoljavanja kufra u njegovoj vanjtini da je u biti i kjafir kod Allaha u svojoj nutrini, jer stvar nutrine se vraa Allahu Uzvienom, a stvari vanjtine se uzimaju u obzir i shodno njima se insan kanjava na dunjaluku. Allah je presudio da je kjafir onaj koji se ismije sa Njegovom knjigom i sa Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i nije prihvatio njegovo izvinjenje i ispriku da nije imao za cilj ozbiljnost. Kae Allah Uzvieni: A ako ih zapita, oni e sigurno rei: Mi smo samo razgovarali i zabavljali se. Reci: Zar se niste Allahu i rijeima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispriavajte se! Jasno je da ste nevjernici postali nakon vaeg vjerovanja. (Et-Tevba, 65 66) Razum ukazuje na to da se ljudima sudi shodno onom to ispolje, tako da ne prihvataju da ih se potvara sa bludom ili zinalukom, isto tako sultan i vladar ne prihvata da ga se psuje i proklinje, pa makar se ljudi i izvinjavali da nisu imali to za cilj.
19

Pa Allah je naredio da se izvri erijatska kazna nad osobom koja potvara druge za blud bez dokaza kaznom potvore tj. osamdeset bieva, i ne prihvata se od potvaraa isprika da je imao za cilj alu i zabavu. Isto tako, strah od sultana i vladara nee postojati kada se dopusti ljudima da se ale i zabavljaju na raun njegove asti, i zato se moe primjetiti da kanjava i disciplinira svakog, ozbiljnog i onog koji se alio. Ogroman broj tekstova je doao kao dokaz da se insan kanjava zbog svog zloina i nepravde zato to je nemaran u spoznaji njegove veliine tj. zloina i poznatog stepena u razumu i predajama, te da se nee od njega prihvatiti izgovor po tom pitanju. U Sahihu se prenosi od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Doista, rob nekada progovori rije u kojoj je Allahova srdba, a kojoj on tj. rob nee pridati neku panju, a zbog koje e biti baen u Dehennem sedamdeset godina.11 Allah mu je kaznu uinio neminovnom i nije mu prihvatio izgovor zato to nije pridavao panju, tj. nije pazio na teinu svoga govora, niti ga je vagao; zato to je nemaran da
Sahih Buhari, 6478, a Muslim ga biljei pod rednim brojem 2988, ali u malo kraoj verziji. 20
11

razmilja o onom to pria, pa da je malo razmislio i makar malo pokuao da shvati, uvidio bi runou svoga govora i njegovu pokvarenost. Takoer je dolo u hadisu Bilala b. El-Harisa, radijellahu anhu, od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Doista, neko od vas izgovori jednu rije u kojoj je Allahova srdba, nije mislio da e dostii ono do ega je dostigla, pa e mu Allah zbog toga propisati Njegovu srdbu nad njim sve dok Ga ne sretne.12 Dakle, izgovor nekog da psovka i proklinjanje Allaha Uzvienog biva bez cilja omalovaavanja ili cilja nipodatavanja jeste izgovor kojeg insanu daje sam Iblis, kako bi ga ostavio na njegovu kufru i nevjerstvu, da ga ustabili na grijehu i nepravdi prema samom sebi po pitanju njegova Gospodara; jer ejtan ne uljepava insanu kufr a da uz to ne pronae mnotvo slabih razumskih ubhi i nejasnoa to e insana uiniti da se ustabili na onom na emu je od kufra, kao to e mu pronai slabe erijatske nejasnoe koje nisu uspostavljene na jasnom shvatanju daleko od sljeenja strasti. A od Iblisovog uljepavanja i pronalaska ubhi kod insana jeste da mu stvar kufra i grijeha uini nebitnom tako to
Musned imama Ahmeda, 3/469, br. 15852, kao i Sahih IbnHibbana, br. 280. 21
12

e ga podsjetiti na neka njegova dobra djela kojima e ugasiti estinu grijeha i bol grijeenja u srcu insana grijenika; kao to uljepa psovau Allaha od obinog svijeta da je on osoba koja izgovara dva ehadeta i ini dobroinstvo prema roditeljima. A moda i ima be vakat! Neto poput ovog je u zabludu odvelo murike Arape u Mekki kada su uinili irk Allahu oboavajui kipove, a u svojim srcima su imali injenjicu da su oni ti koji poje hodoasnike, oni koji grade El-Mesdidul-El-Haram, oni koji prave navlaku Ka'be, ali im to nije koristilo kod Allaha, jer njihovo pridruivanje Allahu nekog drugog negira Njegovo velianje; dakle, oni veliaju Svetu kuu a ine nevjerstvo u Gospodara Kue. A Kua se velia zbog svoga Gospodara, a ne velia se Gospodar zbog Njegove Kue. Rekao je Allah Uzvieni: Zar smatrate da je onaj koji hodoasnike vodom napaja i koji vodi brigu o asnome hramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom. A Allah nee ukazati na Pravi put onima koji sami sebi nepravdu ine. (Et-Tevba, 19) I mnogo puta ovjekov iman i vjerovanje u Allaha biva samo pukim prizivom bez dokaza, zato to taj priziv negiraju mnoge druge stvari. Rekao je Allah Uzvieni: Ima ljudi koji
22

govore: Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!- a oni nisu vjernici. (El-Bekara, 8) Zato, puki priziv da se Allah velia i izgovor dva ehadeta se ne uzima u obzir i bezvrijedno je ako se uz to doda psovka Allaha Uzvienog i ismijavanje sa Njim.

23

erijatska kazna psovaa Allaha Uenjaci su saglasni da se psova Allaha ubija kao kjafir, i kao takav nad njim se ne primjenjuju propisi muslimana nakon to se ubije; poput denaze namaza, gasuljenja, umotavanja u kefine, ukopavanje u mezar te dove za njega. Dakle, oni su saglasni da mu se denaza nee klanjati, niti e se gasuliti niti u kefine umotavati, i nee se ukopavati u muslimanske mezare i nije dozvoljeno da mu se dovi zato to takva osoba nije od muslimana. Ali su se uenjaci razili po pitanju prihvatanja njegovog pokajanja kada bi se pokajao za svoj runi govor ili djelo kada je pravo Allaha Uzvienog u pitanju, te da li e se traiti da se pokaje ili e se ubiti bez da mu se tevba na dunjaluku uzima u obzir, a Allah e mu presuditi shodno njegovoj nutrini na Sudnjem danu? Razili su se na dva poznata govora: Prvi govor tevba i pokajanje mu se ne prima te shodno tome obaveza je da se ubije bez traenja pokajanja, a njegovo pokajanje je prihvatljivo kod Allaha na ahiretu, i ovo je poznati govor kod uenjaka hanbelijskog mezheba kao i drugih uenjaka pravnika, i ovaj govor se razumije iz govora Omera b. Hattaba, Ibn-Abbasa, radijellahu anhum, i drugih kao to je ve pomenuto, i razumije se, takoer, iz poznatijeg govora Ahmeda b. Hanbela.
24

Razlog tome jeste injenica da pokajanje nee otkloniti vanjtinu zloina niti e otkloniti tetu prouzrokovanu nemarnou po pitanju psovanja Allaha Uzvienog te ismijavanje s Njim od strane ljudi; tako kada bi pokajanje bilo primljeno postalo bi razlogom nemarnosti ljudi po pitanju ovog velikog grijeha, pa kada bi bili dovedeni pred vlast i vladara ispoljili bi pokajanje i tako bili ostavljeni, a ovo je u biti most do kufra te umanjuje njegovu veliinu tj. veliinu kufra u duama ljudi, a poznato je da su kazne propisane kao disciplina zloincu i njegovo ienje, te da se sprijei onaj nakon njega koji bi uradio ili rekao ono to je i on rekao ili u radio, a primanje pokajanja se suprostavlja ovim oekivanim ciljevima propisanosti kazne. Drugi govor rekli su da se trai od njega da se pokaje i rekli su da mu je pokajanje prihvaeno ako se na njemu nazori iskrenost i da se nee vie vratiti svome grijehu, i ovaj govor je stajalite veine uenjaka i pravnika. Razlog njihova prihvatanja pokajanja jeste injenica da je psovanje nevjerstvo, a pokajanje nevjernika ili kjafira od svakog nevjerstva je prihvatljivo, poput murika i pagana, kao i ateista koji prihvate islam kao vjeru, a njihovo prihvatanje islama brie njihov proli kufr, a Allah prima tevbu onog koji se pokaje i prelazi mu preko toga, a nasrtaj na Allaha Uzvienog putem psovke Njega Uzvienog je nasrtaj na Njegovo pravo, a
25

On je oprostio onom ko se o sebi ogrijeio tako to Ga je opsovao, te prihvatio pokajanje svakog murika. I ovo se razlikuje od psovke Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a psovka njega, sallallahu alejhi ve sellem, je pravo koje moramo uzeti, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu nije oprostio kao ni svakom ko ga opsuje, jer je preselio. Temelj i dokaz tome jeste odbrana i vraanje njegova velikog prava kod ljudi a njegovo psovanje je nevjerstvo, a onaj koji ga opsuje presuda mu je smrt. Isto tako, psovanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, utie na njegov poloaj kod ljudi, umanjuje njegovo mjesto u srcima; za razliku onog koji psuje Allaha, jer ovaj zadnji ne teti nikom osim samom sebi. ISTINA u svemu ovom jeste da se psova Allaha ubija i da se od njega ne trai pokajanje, a njegovo pokajanje e biti izloeno Allahu, a On e se prema njemu ophoditi pravedno ili e mu oprostiti. A onaj koji opsuje Allaha i pokaje se i ispolji pokajanje prije potrage za njim i prije nego to se uhapsi; takvom se pokajanje prima zbog ispoljene iskrenosti, i njegov propis je propis ostalih nevjernika koji prihvate islam samovoljno, pa makar priznavali da su psovali Allaha prije prihvatanja islama.
26

A psovanje Allaha se moe podijeliti na dvije vrste: Prva vrsta: direktna psovka, poput proklinjanja, poniavanja, ismijavanja, omalovaavanja Njegova bia; ovakva psovka uzima sve prole spomenute propise, i to je ono to se cilja kada uenjaci spominju propise vezane za psovaa Allaha Uzvienog. Druga vrsta: indirektna psovka, poput psovke Allahovih djela i upravljanja Njegovim ajetima i stvorenjima koja nemaju svoju slobodnu volju niti zaradu kao to to ima insan, i to poput psovke vremena, dana, sata, trenutka, mjeseca, godine, zvijezde i njihovog toka; na ovakvoj osobi se nee primjeniti proli propisi kao da je nevjernik zbog psovke Allaha niti propis smrtne kazne zbog toga, osim da ispolji cilj od toga kao da eli da opsuje Onog koji upravlja zvijezdama, koji njima rukovodi i da jasno kae da time cilja Allaha Uzvienog. Dolo je do nas vjerodostojnim putem u dva Sahiha od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Rekao je Allah: 'Uznemirava me sin Ademov, psuje vrijeme a Ja sam vrijeme, u Mojoj ruci je sve, okreem no i dan.'13

13

Hadis biljei Buhari, br. 4826 i 7491, kao i Muslim, br. 2246. 27

A u drugoj predaji stoji: Uznemirava Me sin Ademov, govori 'O pokvarenog li vremena!', pa neka niko od vas ne govori: 'O pokvarenog li vremena!', jer sam Ja vrijeme, okreem njegovu no i dan, a kada poelim sakupim ih.14 Nebeska tijela poput Sunca i Mjeseca i njihov utjecaj kao no i dan i vrijeme su podinjeni i nemaju izbora, i nikada ne izlaze van Allahove volje, nemaju svoje elje niti volje, niti zarade niti izbora, i ne daje im se naredba osim da bude sveobuhvatna i ne mogu a da se ne pokore. Njihova psovka je nasrtaj na Onog koji ih je postavio i nareenja im dao, te u tome je suprostavljanje Njegovoj mudrosti i elji po pitanju njih. I zbog toga je Allah Uzvieni uinio psovku vremena od psovke Njega putem neminovnosti! A nije uinio psovku insana kao psovku Njega Uzvienog, jer je insan taj koji ima izbor i elju koju im je On dao. Rekao je Uzvieni: A vi ne moete nita htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, nee! (Et-Tekvir, 29) A to se nebeskih tijela poput Sunca i Mjeseca tie, rekao je Allah Uzvieni: Nit Sunce moe Mjesec dostii nit no dan prestii, svi oni u svemiru plove. (Ja-Sin, 40) Obaveza je veliati Allaha i Njegova svojstva!
14

Hadis biljei Muslim, br. 2246. 28

A od velianja Allaha je i velianje Njegova upravljanja, Njegovih naredbi i zabrana, zastajanje kod istih te njihovo izvravanje te ne pribliavati se stvarima o kojima insan nema znanja. Od velianja Allaha je Njegovo spominjanje, injenje dove Njemu, traenje od Njega, vezivanje svemirskih dogaaja za Njega Uzvienog; jer je On taj koji ih stvara i upravlja s njima, Onaj koji nema sudruga. Rekao je Uzvieni: Oni ne veliaju Allaha onako kako Ga treba veliati; a itava Zemlja e na Sudnjem danu u aci Njegovoj biti, a nebesa e u desnici Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!. (Ez-Zumer, 67) Ovim bi doli do kraja ove saete poslanice. Allah je Jedini koji pomae i potporu daje, On nema sudruga, molimo Ga da nam da lijep nijjet i optu korist. I neka je salat i selam na naeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede u dobroinstvu do Sudnjeg dana. Napisao Abdul-Aziz b. Merzuk Et-Tarifi 21 muharrem 1434 h.
29

Sadraj
Uvod ...................................................................................... 3 Psovka njena stvarnost i znaenje ............................................ 8 Propis psovanja Allaha Uzvienog ............................................. 9 Koncenzus uenjaka o nevjerstvu psovaa Allaha...................... 15 Psovanje Allaha je nevjerstvo i u situaciji kada se nema za cilj kufr ............................................................................................ 18 erijatska kazna psovaa Allaha .............................................. 24 Sadraj ................................................................................ 30

30