You are on page 1of 5

1 LATINOVICZ KRLEE I VITEZA U ast pedeset godina postojanja zagreba kog (dramskog) kazalita Gavella, kao dio repertoara,

23. sije nja 2004. premijerno je odigrana kazalina zamisao Zlatka Viteza, nazvana Latinovicz. Usmenom predajom, a koliko je meni poznato, i tiskanim osvrtima, proglaena je dramatizacijom glasovita Krleina romana. Time je, ini mi se, Vitezu (i ostalim autorima) nanesena nepravda. Ovo je drama o laima i istinama, pie u propagandnoj e-biljeci Nina Nui Mitrovi ; lano Filipovo prezime u rodnom listu proglaeno je malogra antinom. Ne budimo, dakle, fuj, malogra ani, da nas via bi a ne bi prezirala pa, pokuajmo o predstavi Latinovicz re i koju istinitu. Po etak: bi svjetlo, pa muka ruka izviri kroz prikrinuta vrata, uvija se poput zmije, i povu e. To je desna ruka glumca arka Poto njaka, koji se u tekstu predstave zove Histrion. Njegova je uloga najavljena kao narator i tajanstveni crni ovjek. Priznajem, asocijacije na zmiju seksualne ili kr anske bre su mi od intertekstualne asocijacije, na Krleinog Areteja ( a ipak je to ruka majmuna). Potom na pozornici pada kia, to nije, ne pada nita, ali utljiva gomila dri otvorene kiobrane. Ti se ljudi u crnom od ne eg odozgor, moda izmiljenog, tite. Rije je o povorci s mrtvim tijelom neke, najprije pomislimo, mlade ene; kasnije vidimo, zavarala nas je vilinski duga kosa: bila je to ipak jo djevoj ica. S lijeva na scenu stupa gospodin s velikim koferom, u kojem, kasnije doznajemo, nema nita osim albuma s fotografijama predaka. Mladoliko je mii av, ali sijed; po vlastitu priznanju, dosad je nekako proivio, tako e jo deset godina, a onda je ionako svejednotoliko o njegovoj biolokoj dobi. Gospodin s koferom zove se Filip Latinovicz. Kiobrani se zatvaraju, rasvjeta ostaje ista, ne znamo je li kia prestala pa granulo sunce, ili je neka (?prividna) opasnost (?prividno) prola. Predstava zavrava drugom, sli nom, utljivom povorkom s mrtvom enom (u naru ju naslovnog lika) i kiobranima, pa se zatvaraju kiobrani, pa ne grane sunce nego se ugasi svjetlo pa op instvo plje e pa nije nelogi no pitati, jesam li gledala doma u zada u o uprizorenju Krleina romana, predstavu o povratku slikara i intelektualca u malogra ansku mu domovinu, ili se tu ipak progovorilo o nekom & ne em drugom? MRZOVOLJNO I ANGRIZAVO "Nije volio knjige u kojima se na mrzovoljan i angrizav na in pripovijeda o sasvim obi nim doivljajima iz sasvim obi na ivota nekih sasvim obi nih ljudi." Mladi gospodin Bastian Balthazar Bux, glavno lice Pri e bez kraja, ije miljenje citiram1, zacijelo ne bi dugo listao Povratak Filipa Latinovicza. Krlea se tuio, slabo ga itaju; naprotiv, Pri u bez kraja preveli su na etrdeset jezika. Samo u Njema koj, prodano je preko tri milijuna primjeraka. Ali, Krlea je lektira a tko je pak taj Michael Ende? Iskreno, Pri a bez kraja nije ba veleumno djelo. No, to nas prvo privu e nekom tekstu, to dri nau panju? Teoreti ari mogu do besvijesti ponavljati sve to su nau ili o povijesti propadanja fabuliranja ili vrijednostima oblikovanja re enica: prosje an e itatelj, gotovo da rekoh, normalan, prije svega u romanu potraiti pri u. A pri a u Latinoviczu, vjerujem da emo se sloiti, na mrzovoljan je i angrizav na in ispri ana - o sasvim obi nim doivljajima iz sasvim obi na ivota nekih sasvim obi nih ljudi. Obi no neobi nih. Nemojmo se zavaravati -

2 neurotik opsjednut uzvieno u umjetnosti, fatalna ena, dobri ina pretvoren u kriminalca... ima li tomu mjesta u opusu velikana? Svedena na gole odnose, pri a Povratka F.L. neugodno je banalna. Sre om, romani nisu samo fabula, premda ih, ponovimo, u visokom procentu tako, ili/i zato, itaju. Prepravimo li roman za prikazivanje na pozornici, poeljno je ostaviti pri u, vie ili manje pregledno sro enu, prepoznatljivom. Vitezova dramatizacija to uspjeno ini. Tko trai, na i e; i Krleinu pri u, i Vitezovu. Jo je Aristotel preporu ao tip fabule koja neodoljivo zava a op instvo: autora, na putu od Po etka prema Kraju, molimo ne lutati lutanja radi. Priznajem, pri u izloiti zanimljivo, a ne gnjaviti pritom rukavcima radnje ili opisima, iznimno je teko. Svesti Krleina Latinovicza na takvu pri u zna i svesti ga na tra o tri aava mujaka jedne aave enke, uz nekoliko, ne toliko naglaenih, sli nih tra eva o sli im mujacima i enkama. Po dramaturkom planu, roman bi nasljedovao Filozofiju u boudoireu Markiza de Sada: zaronjeni u okantne tra eve, plutaju ulomci okantnih mudrovanja - to je emu izlika? Moda i nije najvanije doznati tko je Latinoviczu bioloki otac pa, nije li to malogra anski problem? A moda je Latinovicz malogra anin? Smijemo li tako razmiljati? Leone pljuje Glembajeve ba zato to je istokrvni Glembaj no, pustimo to. to nam jo Pri a vodi od Po etka Kraju? Bobo ka misli, ili barem kae, da ene uivaju dobivati batine, i dobiva cijelu skalu ivotnih batina, od Latinovitzeve pljuske do Ballocsanzkijeva noa. Kyriales zaustavlja tumaranje svog tijela dolinom suza, baca se pod vlak; Vanda se baca kroz prozor. Ballocsanzky od prihvatljivoga gra anina sa svjetlom budu no u postaje neprihvatljiv lu ak s mra nom prolo u, korak po korak, upropastio si je ivot (i uspjeno se osvetio majci, zadovoljno tvrde psihoanaliti ari). Imamo li jo nekog? Mama Regina, okrutna prema djetetu, doivi okrutnost odrasla sina, i preivi je. Mama Regina je nie bi e, zar ne: licemjerna malogra anka vonja li to teza samo takvi preivljavaju? Neke pak pri e u Pri i nemaju kraja. Joa Podravec, vjerujem, jo i danas, putuju i, i ekuje u valovima jelene, a Neimenovani preziratelji Joe Podravca jo uvijek vjeruju da je pri ati Joi Podravcu o morskim jelenima duhovitost na koju Oni imaju neosporivo pravo. U romanu tako er opaam tvrdnju: odvratnost Dogovorene Istine mogu e je prevladati uitkom Umjetnikovanja. Srda no pozdravljam Freuda, i njegov termin kompenzacija. Da bi roman Povratak Filipa Latinovitza postao neto vie od mrzovoljna i angrizava pri anja o sasvim obi nim doivljajima sasvim obi na ivota sasvim obi nih ljudi iz sasvim obi nih romana, autor naslovnom licu daruje istinski, vjerojatno vlastiti, talent gledanja. Sve postaje potencijalnom slikom. Time autor, ujedno, selektira itateljstvo. Mrzovoljan i angrizav postupak, posve uskla en s o ekivanjima pi evih poznanika. Vratimo se predstavi. to smo o ekivali? to smo dobili? Koliko je Vitezov Latinovicz Krlein? Ponu ena definicija lika slikar i intelektualac u kontekstu vi enog nije dovoljna. ak, usu ujem se pomisliti, navodi na krivi trag. Naslov predstave odrekao se termina povratak. Pokazano zbivanje Latinovicza dovodi pred (metafori ka i stvarna) vrata koja su mu bila zatvorena kad ih je uistinu trebao. Cijela se predstava neprestano vra a otvorenim ili zatvorenim vratima to potvr uje scenografija, jednostavna i prakti na, dakle, elegantna (opet, Vitez). Privla nije metafore od predmeta su, naravno, ljudi; u predstavi je crvena nit ena. Koja ena? Bobo ka. Kakva? Kae propagandna e-biljeka: Nju je Filip volio,

3 a ona je voljela mnoge. Slomljena su mnoga srca i krv e nuno pote i. Kakva je to ena zbog koje krv ba mora pote i? Je li Bobo ka2 metafora? Je li Krlein roman dosadni esej kojeg prodaje petpara ka pri a? Je li Vitezova predstava zabavni esej kojeg prodaje Krlein roman? I, jesu li sve to, kako bi Krlea napisao, policijska pitanja? VATROGASCI & SK KYRIALES U romanu postoji epizodica koju nakon jednog itanja posve zaboravimo: poar kod Hitrecovih. Filip se tamo istakao hrabro u (= razlog da ga nia bi a ipak nekako prihvate). Poar je, dakako, neugodna stvar, ozbiljna. Kad se pozornica zarumeni, a po scenografiji po nu kliziti sjene, o ekujemo tragediju i herojstvo. Nu, eto nam s lijeva stie Poto njak-Histrion, na glavi mu neto limeno, nisam sigurna je li vatrogasni ljem ili dio konkvistadorske opreme; karikirano, na kajkavskom, deformiranom artikulacijom intelektualno inferiornog urla o vatri a onda, vrata se odkrinu, naglo izviri grupa jednakim ljemom ureenih vatrogasaca, i bodro zapjeva dragu staru nikom nije lepe neg je nam Publika, posve zbunjena, ne prepozna mjesto za glasni smijeh. Neuljudno je uspore ivati razli ite predstave, ali, eto, re i u, meni se u inilo da je Ivica Plovani svojedobno bio iznimno to ni Kyriales Krlein. Pojava Viteza u ulozi Kyrialesa, SK Kyriales, kako kae Poto njak-Histrion (teko je znati, govori li Poto njak tekst dramatizacije ili je duhovit o vlastom troku) uspjeno pomi e fokus voajerskih istraivanja udjela autobiografije u kreiranju lica sa slikara na lije nika; re enice o djeci koja su pojela revoluciju i vatri koju treba gasiti prizivlju sje anje na vesele vatrogasce Hitrecova poara; dobronamjernik sve lako povezuje sa sva im, pak imamo tako, moda, ast gledati scensku fusnotu o Krlei kao razo aranu ljevi aru, ili neko drugo razo aranje, bilo koje, bilo ije no, to je najvanije: esej, tj. pametna asocijacija nije pritom pojela pri u. Golemim tijelom donekle povezan s likom jednog drugog Bobinog ljubavnika, u romanu ozna enom kao stari Korngold, Vitezov je Kyriales, o ekivano zajedljiv, neo ekivano smiren, posprdno tolerantnan, dobro raspoloen pod utjecajem opijata, ugodna dramaturka novost; izvrsna uloga, velika vrijednost predstave. Nakon razgovora o protuprirodnosti Rembrandta, to u romanu ne uspijeva pokolebati itatelja pri potivanju naslovnog lica, ubogi Milasov Latinovicz nepovratno ostaje raskrinkani brbljavac, drugorazredno umiljeno mazalo. To lake onda Svrtanov simpati ni Balloczanzky, s bezazlenom njukicom Frana Krste Frankopana, osvaja ve i prostor, premda jasno znamo: pri a nije o njemu. Ono to Latinovicza u romanu ini ne samo naslovnim, nego i glavnim licem, Vitezova vizura pri e seli u novo lice, kojeg u romanu nema, u ulogu koju igra Poto njak. Omiljena dramaturka taka, lik koji hoda uz pri u, koji pomae da se sna emo u neurednoj hrpi prizora, nazvan je Histrion. Dati Poto njaku takvu, sutinski sporednu ulogu, dvosjekli je ma ; sje am se drugog ina Kun evi eva Ivanova, kad je bilo vanije ho e li sluga zaspati, a aa koja klizi s tace pasti, nego pratiti to govore druga, ne manje kvalitetno igrana lica. Tako je ovdje prizor na (moda Tespisovim) kolima (Latinovicz Joa Podravec, Brankov) Poto njakova gluma pretvorila u prizor stari konj. Sre om, tugovanje nad klasnim razlikama, kao ni Filipova zbunjenost oko prihva anja Joe Podravca sebi ravnopravnim, nisu teme ove predstave, a u nekim je drugim, vanijim prizorima, ipak bilo nemogu e dekoncentrirati gledatelje. Ipak, valja re i, Poto njakova je gluma, nagra ena

4 najve im pljeskom, ulogu Histriona ceremonijalmetra promaknula od pomo nika u efa. Ili je to tako zamiljeno ve u dramatizaciji? Ako je cijeli (na) svijet siromana pozornica, je li to dobro ili loe? Ako je Histrionova ruka s po etka uistinu Zmija, reira li nas, metafori ki ili stvarni, Vrag? Je li to zauvijek zadano? Ili e to neka filozofija promijeniti? Filipova, ohola i eskapisti ka, sigurno ne e Ima li, o viteki prijatelju, izme u neba i zemlje ita o emu filozofije jo nisu sanjale? HRVATSKA MATI KURVA DOMOVINA U jednom od prizora u kr mi - ne nuno balkanskoj, premda Poto njakHistrion, prvi put kao lanu ekstemporaciju, potom kao vanu repliku, postavlja (citiranjem ofucano) pitanje tko je ugasio svjetlo gosti pjevaju Zovi, samo zovi. Ta pjesma, istrgnuta iz konteksta, dakako, ponovimo gradivo, pjeva o sadisti koj majci kurvi domovini, koja ubija svoju djecu i jo trai da pritom pjevaju od sre e. U vrzinu kolu mati-kurva-domovina-ena vrti se i Boba s Balloczanskim, koji se njoj, pokuajmo citirati tekst predstave, predao naivno, kao to se predaju mladi i ispod sedamnaest, na milost i nemilost. Eto krasna mjesta za denuncijaciju, gle, stara Hrvatina Vitez cijelo vrijeme dri figu u depu, nakon brijunskog dueta sa erbedijom, sad Poto njaku-Histrionu vee prega u s natpisom Bog i Hrvati, uti i plati aaa, tu se netko, je li, ruga a naim je novcem pla en, je li, ijim jo, kad zlorabi umjetnost ne bi li nae junake naeg treba njega, je li zna se. Znade li se? Ne. Ni govora. Vitezova konstantna potreba da tu i tamo zlo estom aluzijom izazove smijeh u gledalitu, u Latinoviczu samo smeta. Vrzino kolo u ovoj predstavi vitla ne im posve drugim. Oljutene od kvazibuntovni kog kvazihrabrog kvazivanog vika, Vitezove dramaturko-reijske asocijacije vode putem majka / svetica-kurva / enadjevoj ica / mrtvac, to nisu karakterne osobine ni genetsko naslije e, nego aversrevers progonitelj-rtva uloge, nametnuta sudbina, Bobo ke, i drugih, realnih ena ili alegorija. Rekoe mi da nije u skladu s boljim (?malogra anskim) obi ajima naglas izrecitirati who is who u bajkama, ne treba, dakle, re i tko je kojoj zaklanoj Crvenkapici ludi Vuk, ni to je zadovoljnom Lovcu-vatrogascu Hekuba i zato bih na ovome mjestu trebala zavriti svoj tekst. Ali! Koristim priliku, i biljeim slutnju o jo jednoj mogu oj kazalinoj faseti Hrvatske mati-kurve-domovine, koju, sre om, u stvarnosti, mamini sinovi jo nisu zaklali, a nisu, bogme, ni svoj novac na nju potroili, ba obratno U lijepo rijeenu prizoru, danke, paremblek, jednu vremenu enu, glumi je Ljiljana Gener, dramatizacija je zove Baba, praznovjerni seljaci zamalo lin uju, dok se ona polurazgovijetnim kri anjem brani da nije s vragom spavala, da nije, i nije! Je li Baba iz Latinovicza prava ve a, bahornica iz Balada? Kako se to lice uklapa u predstavom to no postavljeni slijed asocijacija o eni hic et nunc i nije li moda Baba avers-revers Histrionu, i je li onda on avers-revers Latinoviczu ne samo kao voditelj i je li kakav babac ipak s vragom spavao, tu, po ovim prostorima ili je sve to samo vraja kleveta ugodno vam umovanje. Dobra vam zabava. Odoh ja za drugim poslom, jer, vragu se, znamo, za nas fu ka. Nije li nam lijepo rekao Vidi u Octopussy? Tko vragu kani duu prodati, mora najprije znati ima li je uop e!

5 Zvjezdana Timet

1 2

Michael Ende: "Pri a bez kraja", s njema koga preveo Zlatko Crnkovi , Slon, Zagreb 1995.

Usputna opaska: Anja ovagovi , s dugovlasom ri om perikom, velikim sisama, vrstim, dobro oblikovanim nogama, bistrim krupnim o ima i glasom djevoj ice posve sigurne u sebe toliko puca od zdravlja, o eva krv, ak i kad pjeva Tuna je nedjelja i cjelokupna spolna djelatnost tog lika metaforom se izrekla kao konvencionalni ples u najve oj realisti ki pokazanoj perverziji, Kyriales joj ljubi stopalo u prizoru (metafore) bordela, kurve se brinu za dinamizaciju scene, dok ona nepomi no sjedi, za to naravno nalazim logi an prijevodipak, nije mi ba sli na osobi o kojoj bi vjerodostojni lik (Histrion) mogao, u skladu s Krleom, re i udna, gnjila ena a nije mi ba sli no Vitezu da fula podjelu Je li Krleina Boba klon Plavog an ela, Marlene Dietrich, i to je onda Vitezova Boba? Ima li tu ne eg to ne razumijem? A moda poslovanje zvano umjetnost i ne mora dati precizne odgovore vano je precizno postaviti vano pitanje glasno razmiljati, o vanom ako se usu ujemo. Vitez & Co usudili su se. U skladu s mogu nostima.