2.2.

GRANINE VRIJEDNOSTI IZLOENOSTI, KRATKOTRAJNE GRANINE VRIJEDNOSTI IZLOENOSTI I BIOLOKE GRANINE VRIJEDNOSTI Ove vrijednosti su definirane Pravilnikom o graninim vrijednostima izloenosti opasnim tvarima pri radu i o biolokim graninim vrijednostima ( Narodne novine, 13. 01. 2009). Granina vrijednost izloenosti na radu (GVI) je prosjena koncentracija tvari (plinova, para, maglica, praine) u zraku radnog prostora na mjestu rada u zoni disanja radnika pri temperaturi od 20o C i tlaku zraka od 1013 mbara koja prema sadanjim saznanjima ne dovodi do oteenja zdravlja pri svakodnevnom osmosatnom radu uz normalne mikroklimatske uvjete i umjereno naprezanje. Ova vrijednost se izraava u ml/m3 (ppm), za plinove i pare, odnosno u mg/m3 za praine, dimove i maglice, a u sluaju mineralne praine mjerna jedinica je u mg/m3 ili broj estica /cm3. Kratkotrajna granina vrijednost izloenosti (KGVI) je ona koncentracija kemikalije kojoj radnik moe biti izloen kroz krae vrijeme bez opasnosti od oteenja zdravlja. Izloenost moe trajati najvie 15 minuta i ne smije se ponoviti vie od etiri puta tijekom radne smjene od osam sati. Izmeu dvije izloenosti toj koncentraciji mora proi najmanje 60 minuta. Mjerne jedinice za KGVI su ppm ili mg/m3. U tablici priloga I navedenog Pravilnika prikazane su granine vrijednosti izloenosti za 532 kemijske tvari kojima smo potencijalno izloeni na radnim mjestima, kao i KGVI ako su propisane. Uz svaku tvar je osim toga naglaeno posebno tetno djelovanje, koje dotina tvar posjeduje : - Karc. kat. 1 (tvari za koje je dokazano da su karcinogene za ovjeka) Karc. kat. 2 Karc. kat. 3 na ovjeka) Muta. kat. 1 Muta. kat. 2 Muta. kat. 3 na ovjeka) (tvari koje su vjerojatno karcinogene za ovjeka) (tvari koje izazivaju zabrinutost zbog mogueg karcinogenog djelovanja

(tvari za koje se zna da su mutagene za ovjeka) (tvari koje su vjerojatno mutagene za ovjeka) (tvari koje izazivaju zabrinutost zbog mogueg mutagenog djelovanja

Repr. kat. 1 (tvari za koje se zna da smanjuju plodnost u ovjeka i/ili tvari za koje se zna da imaju razvojnu toksinost kod ljudi) Repr.kat 2. (tvari koje vjerojatno smanjuju plodnost kod ljudi i/ili tvari koje vjerojatno uzrokuju razvojnu otrovnost kod ljudi) Repr. kat. 3 (tvari za koje se pretpostavlja da bi mogle smanjiti plodnost kod ljudi i/ili tvari za koje se pretpostavlja da bi mogle uzrokovati razvojnu otrovnost kod ovjeka)

K; oznaka za tvari koje tetno djeluju kroz kou (prodiru kroz neoteenu kou) Kao i oznake za oznaavanje kemikalija u skladu s vaeim propisima: E eksplozivno; O oksidirajue; F+-vrlo lako zapaljivo; F lako zapaljivo; T+- vrlo otrovno; T otrovno; Xn tetno; C nagrizajue: Xi.- nadraujue(iritirajue); N opasno za okoli.

Za tvari koje nisu navedene u tablici ovoga priloga date su smjernice/preporuke kako utvrditi GVI (Prilog III) za kemijske tvari koje su razvrstane kao opasne u skladu s vaeim propisima. Tvari su svrstane u razrede s obzirom na opasna svojstva i tetne uinke koje mogu imati na ljudsko zdravlje. U prilogu II Pravilnika prikazane su obvezujue granine vrijednosti izloenosti na mjestu rada radnika prema EC direktivama (za neke spojeve azbesta, benzen, praine tvrdog drveta, olovo i njegove spojeve, te vinil monomer). Potrebno je upozoriti da koncentracije tetnih tvari u radnom prostoru treba nastojati odravati znatno ispod GVI, jer se na taj nain smanjuje rizik od eventualno nepoznatih djelovanja dugorone izloenosti. Bioloka granina vrijednost (BGV) je ona koncentracija kemikalije i/ili njenog metabolita, odnosno biolokih uinaka nastalih pod djelovanjem te tvari u organizmu radnika, profesionalno izloenih u svakodnevnom osmosatnom radu, uz normalne mikroklimatske uvjete i umjereno fiziko naprezanje, a kod kojeg prema sadanjem saznanju ne dolazi do tetnih uinaka po zdravlje. BGV se odreuje u odgovarajuem biolokom uzorku radnika (krv, plazma, mokraa, izdahnuti zrak i sl.) Bioloke granine vrijednosti bio-ekvivalenti su graninim vrijednostima izloenosti. S gledita zdravstvene zatite radnika pri izloenosti tetnim tvarima , bioloko je nadziranje (monitoring) u prednosti pred analizom radnog prostora, jer se na taj nain odreuje ukupna koliina kemikalije u organizmu, kojoj su izravno proporcionalni uinci tetni za zdravlje. Meutim bioloko nadziranje ne iskljuuje analizu radnog prostora, kojom se potvruje izloenost radnika tetnim tvarima na radnom mjestu, te meu ostalim ocjenjuje i djelotvornost tehnikih ureaja za smanjenje oneienja. Naalost nije mogue primijeniti bioloko nadziranje pri izloenosti svim tetnim tvarima. Za uspjeno zdravstveno nadziranje tvari koje se odreuju moraju zadovoljavati neke preduvjete kao to su: tvar mora ui u tjelesne tekuine, koncentracija tvari (ili metabolita) mora biti proporcionalna razini vanjske izloenosti, apsorpcija, raspodjela, razgradnja i izluivanje, kao i popratni zdravstveni poremeaji moraju biti dobro poznati i sl. Primjenom biolokog praenja uvode se isti kriteriji u ocjeni radne sposobnosti, odnosno privremene nesposobnosti za rad, a ti su kriteriji mjerljivi i objektivni pokazatelji za sprjeavanje tetnih uinaka za zdravlje radnika pri profesionalnoj izloenosti tetnim kemikalijama. Bioloke granine vrijednosti za 51 kemijsku tvar prikazane su u prilogu IV Pravilnika. tetne tvari su svrstane po kemijskoj srodnosti. Za svaku tvar postoje jedan ili vie karakteristinih pokazatelja, koji se mogu odrediti u biolokom uzorku. Pri izradi navedenog Pravilnika potivane su Direktive EEC, te su mnoge GVI sniene (primjenjuju se od 1. sijenja 2011., kao i sniene bioloke granine vrijednosti) .

Uz svaku kemijsku tvar stoji i CAS identifikacijski broj (Chemical Abstract Service Number), radi meunarodnog univerzalnog sporazumijevanja meu industrijskim toksikolozima i kemiarima. U bivem Pravilniku RH o MDK i BGV za graninu vrijednost tetne tvari ispod koje se pretpostavlja da nee biti tetnih uinaka na djelatnike upotrebljavao se sinonim maksimalno dozvoljena koncentracija Meutim Radna skupina svjetske zdravstvene organizacije je 1979. godine preporuila termin granina profesionalna ekspozicija (occupational exposure limit), kako bi izbjegla implikaciju prihvatljivosti ili dopustivosti izloenosti tetnim tvarima, a definirala ju je kao maksimalnu razinu ponavljanih osmo satnih izvrgnutosti na radu uz koje se ne trebaju oekivati negativni uinci po zdravlje tijekom cijelog ivota. Novim Pravilnikom o GVI i BGV ovaj nedostatak je korigiran uvoenjem naziva -granina vrijednost izloenosti-. Zakon o zatiti djelatnika SAD-a smatra graninom profesionalnom izloenou onu koncentraciju ispod koje nee doi do oteenja zdravlja ili smanjenja funkcionalnih kapaciteta ili skraenja oekivanog trajanja ivota kao posljedica izvrgnutosti na radu. U bivem SSSR-u ta je definicija bila mnogo rigoroznia, jer se eljelo postii bilo kakvo odstupanje od normalnog stanja organizma i to ne samo djelatnika, nego i njihovih potomaka. Dnevna osmosatna ekspozicija ili druga ali ne dua od 41 sat tjedno, ne smije uzrokovati bolesti ili takva odstupanja od normalnog stanja organizma koja se mogu otkriti suvremenim metodama ispitivanja, kako za vrijeme radnog ivota djelatnika tako i njegovih potomaka. Jasno da su se numerike vrijednosti graninih profesionalnih ekspozicija kao posljedice ovih razliitih definicija vrlo razlikovale. Kako najvei broj zemalja svoje granine vrijednosti donosi slijedei amerike i bive sovjetske vrijednosti modificirajui ih prema svojim mogunostima, standardi su razliiti. Pri prihvaanju liste numerikih vrijednosti za GVI razumno bi bilo imati na umu da svaki pad vrijednosti znai dodatno tehnoloko, pa prema tome i financijsko optereenje industrije, te propisati vrijednosti koje e djelatnika zatititi, a istovremeno ne i materijalno otetiti. GVI vrijednosti kako su propisane Pravilnikom vrijede samo ako se na radnom mjestu pojavljuje oneienje od samo jedne tetne tvari. U praksi je to rijetko sluaj. Najee je djelatnik izloen djelovanju nekolicine opasnih tvari, a razina ekspozicije varira tijekom smjene. U Pravilniku nisu dane instrukcije, kako treba postupiti u takvim situacijama. Da ne bi dolo do pogrene interpretacije navedene su preporuke, koje se u svijetu primjenjuju u takvim uvjetima. U sluaju kada se desi da u radnoj atmosferi razina oneienja varira tijekom smjene primjenjuje se izraunavanje prosjene koncentracije (Cp), odnosno dnevne izloenosti (DI) Ova vrijednost izraunava se tako da se zbroj produkata koncentracija i vremena izloenosti tim koncentracijama tijekom smjene podijeli sa 8: Cp (DI) = (C1 x T1 + C2 x T2 + ... + Cn x Tn)/8, gdje je T trajanje ekspozicije u satima Nema opasnosti za djelatnika, ako Cp (DI) vrijednost nije vea od propisane GVI, a najvia koncentracija oneienja ne prelazi KGVI vrijednost. Ovime je dopustivo da razina oneienja prijee GVI vrijednost, ako je tijekom proporcionalnog drugog dijela smjene koncentracija za toliko ispod te vrijednosti. Da se, meutim ne bi desilo da oneienje bude previsoko i da uzrokuje opasne uinke za zdravlje bilo je potrebno definirati kako visoke koncentracije se mogu tolerirati kroz krae vrijeme. U amerikoj listi o graninim vrijednostima izloenosti odreeno je da koncentracija oneienja ne smije prijei vrijednost 3xGVI vie od ukupno 30 minuta tijekom smjene, a niti u jednom momentu vrijednosti 5xGVI.

Prilikom istovremene izloenosti smjesi od nekoliko oneienja potrebno je uzeti u obzir nain djelovanja tetne tvari na organizam ovjeka. Ako se radi o smjesi oneienja neovisnih uinaka na organizam, moe se mjerena razina ekspozicije svakog pojedinog oneienja usporediti s GVI vrijednou. U sluaju da tetne tvari u smjesi djeluju na iste organske sisteme treba pretpostaviti njihovo djelovanje aditivno Tada se ekspozicija smatra prihvatljivom ako zbroj razmjera izmjerene i koncentracije granine vrijednosti izloenosti svih oneienja ne prelazi vrijednost 1: C1/GVI1 + C2/GVI2 + ... +Cn/GVIn 1 Naim Pravilnikom o GVI nije definirana mogunost radnih smjena duih od 8 sati, odnosno nestandardnih radnih smjena, nego propisane vrijednosti vrijede samo za 8 sati radne smjene. Kako postoje sluajevi gdje djelatnik zbog potrebe posla radi due od 8 sati i po nekoliko tjedana, moralo se i takve mogunosti predvidjeti. Iako postoje dileme da li u takvim situacijama treba pratiti BGV vrijednosti izloenog djelatnika (u sluajevima gdje je to izvedivo) ili primijeniti manje precizne matematike modele korekcije (koje su ponekad jedina mogunost), izraunavanje je svakako bre i jednostavnije. Jedan od predloenih naina izraunavanja nove GVI vrijednosti je da se ta vrijednost dotine tvari pomnoi izrazom 8/h x (24-h)/16, gdje je h broj radnih sati na dan. Ovo izraunavanje uzima u obzir uinak produene dnevne ekspozicije i istodobno skraeno vrijeme oporavka organizma tijekom radnog dana. Jednadba se moe krae pisati: GVIh = GVI x 1/2h x (24-h) Ova metoda se treba primijeniti u svakoj prilici osim, ako se radi o tetnoj tvari koja ima iskljuivo blago iritirajue djelovanje (ili gotovo da nema tetno djelovanje). Tada nije potrebno smanjivati GVI vrijednost koja je propisana za osmosatno radno vrijeme.