UNIVERZITET U SARAJEVO

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HISTORIJU

Hatti erif od Gulhane

Profesor: Enes Pelidija

Student: Merima Bai

Sarajevo, mart, 2014.

Hatti - erif od Gulhane iz 1839. godine - Tanzimet
Abdulmedid je osmanski sultan koji je doao na osmansko prestolje nakon smrti svoga
oca Mahmuta II, poeo je vladati 1839. godine. Sam Mahmut II je u toku svoj vladavine
obezbijedio osmanskoj dravi da ue u sferu interesa evropskih drava, da joj bude
zagarantovan opstanak, te na kraju da je formalni ravnopravni partner evropskim zemljama.
Ovakav nain voenja vlasti Mahmuta II omoguio je Abdulmedidu da ne ulazi u
sukobljavanje s mnogobrojnim preprekama, kao to je to bio sluaj s njegovim prethodnicima.
No, i sam Abdulmedid je nastavio sreivanje unutranjih prilika u Carstvu.
Ono po emu je ovaj sultan najpoznatiji je svakako deklaracija koju je donio 1839.
godine odnosno, Tanzimat i hayriye. Ova deklaracija je u nauci poznata i pod nazivom
Hatti-erif od Gulhane. Deklaracija je proklamovana 3. novembra 1839. godine, po svojoj
formi je predstavljala carsku naredbu, odnosno ferman. to se tie odredbi koje se u njoj
nalaze one nisu sistematizirane u formi zakona, stoga se u uvodnom dijelu istie da je
osmansko Carstvo uspjelo da dostigne ogromnu mo i prosperitet, zahvaljujui prije svega
tome to su se provodile i potovale odredbe Kur` ana i erijatskog zakona. No, isto tako u
uvodnom dijelu se navodi da ima vie od 150 godina da se zbog razliitih uzroka i nereda,
erijat ne potuje niti se provode drugi zakoni kako se to nalae, zbog ega Carstvo propada, a
njegovu mo i prosperitet zamjenjuju siromatvo i slabost. Zbog takvih deavanja, Hatti-erif
od Gulhane istie nekoliko principa ili zakona kojim se dravna uprava moe odrati, a to su :
1. Zatita asti, ivota i imetka
2. reguliranje poreskog sistema i ubiranja poreza
3. reguliranje vojne obaveze na taj nain to e se odrediti nain mobilizacije i rok
trajanja slube
4. ravnopravnost svih graana bez obzira na vjeru i klasu.
Dajui objanjenje za svaki od navedenih principa, carski proglas navodi da na svijetu
nema nita uzvenije od asti, ivota i imetka. Pa tako kae ako je ovijek u opasnosti i ako je
nesigurna njegova imovina i ast on e svoje prirodne sposobnosti upotrebljavati kako bi se
zatitio pa makar i na tetu sam drave. No, s druge strane ako je on, njegova ast i imovina
sigurna on e stalno biti lojalan i korisno e sluiti dravi i narodu u dobru i u zlu.

Pitanje poreza je takoer bitno srediti, budui da su porezi neophodni i za vojne potrebe,
ali i za druge dravne izdatke. Pa se dalje navodi da se upravljanje porezima i ubiranje poreze
ne moe ostaviti kao monopol u rukama zakupca poreza. To se istie iz razloga to se dotada
ovaj sistem i nije pokazao kao najbolji. Sultanova proglas dalje nareuje da se svakom
podaniku mora odrediti odgovarajui porez prema njegovom imovinskom stanju te se ne
smije uzimati vie nego je to propisano. Zbog toga je bilo potrebo odmah pristupiti izradi
uredbe kojom se omoguio sistem Salijane ( godinji zakup) , sistem Tekalifa ( izvanredno
oporezivanje), u svakoj pokrajini. Ova odluka se odnosila na sve poreze osim na desetinu i
diziju, koji su bili propisani erijatom.
to se tie vojske do tog doba se nije vodila panja o brojnom stanju pojedinih
pokrajina u pogledu vojne slube, pa se tako iz neki pokrajina uzimalo previe vojnika, dok
pak iz drugih premalo. To je s jedne strane dovodilo do nereda, a s druge strane propadanja
poljeprivrede, trgovine i sl. Pored navedenog vojnici koji su uli u vojni red u njemu bi
ostajali do kraja ivota to je imalo negativne posljedice za njih i njihovo potomstvo. Stoga je
proglasom odlueno da se iz svake pokrajine uzima odgovarajui broj vojnika koji e biti
sazmjeran broju stanovnika, ali i da se vojna sluba ogranii na od 4 do 5 godina.
Pored navedenih principa iz oblasti drutva i ekonomije, bitno je napomenuti da
ferman izjednaava i cijelokupno stanovnitvo, bez obzira na vjeru i klasu, tretirajui ih kad
carske podanike. Dakle, fermanom se dokidaju raniji nazivi kao to su raja, ehalija, asker.
Time je uinjen veliki korak u pravcu razvoja ravnopravnosti drutva iako time ustvari nije
ukinuta ekspoloatacija niti klasna podvojenost. Pored navedenog ferman dalje istie da se
krivci za odreene prestupe kanjavaju i po erijatu i javno, da se niko ne smije suditi niti
pogubiti tajno, da niko ne smije udariti na tuu ast i ponos, da svak slobodno raspolae
svojim imetkom bez tuih mjeanja i na kraju da se nasljednici lica koje je kanjeno ne smiju
liiti tog nasljedstva. Svaki od spomenutih sluajeva odnosio se i na muslimansko i
nemuslimansko stanovnitvo. Svi dravnici su morali poloiti zakletvu da e se pridravati
ovih odluka, te da e ih u konanici i izvavati.
Nakon proglaenja Hatti - erifa od Gulhane, pristupilo se
principa i

administrativnih odredbi, te izradi i donoenju

provoenju njegovih

pojedinih zakona. U svim

sandacima, ejaletima i kazama formirana su upravna vijea koja su imala zadatak da rade na
pravilnom funkcioniranju i unapreivanju lokalne uprave u duhufermana. Ta upravna vijea
su bila sastavljena od predstavnika svih konfesija i ujedno to je bio prvi takav sluaj da se
jedno vijee, prije svega upravno vijee u Osmanskoj dravi sastoji od pripadnika razliitih
konfesija.
3

Porta je naredila da se u provincijama u skladu s Hatti - erifom od Gulhane formiraju

upravna vijea, pa je tako u Bosanskom ejaletu ono formirano 1840/41. godine. Ovo vijee se
zvalo Vijee prvaka zemlje, sastojalo se od 23 graana Sarajeva. U Sarajevu je ujedno i bilo
sjedite ovog vijea, te sjedite bosanskog valije Mehmed Husrev- pae, koji je potvrdio
izbor ovog vijea svojom bujuruldijom u januaru 1841. godine.
Ono to se u pogledu ovog vijea ne zna jeste pitanje koliko mu je trajao mandat,
kakve su mu bile konkretne dunosti i kompetencije. Zna se da je vijee kasnije proireno,
tako je 1845. godine vijee brojalo 27 lanova iz Sarajeva sa zadatkom da rijeavaju i
sprovode vane dravne poslove, poslove pokrajine i reforme.
Slino ovom na Porti je osnovan Dravni savjet ili ura li devleti, osnovan je 1845.
godine, a nakon ove godine pristupilo se osnivanju savjeta i u ostalim osmanskim vilajetima,
sandacima, i kazama. Bosanski valija Halil amil- paa je poslije 27. aprila 1845. godine
pristupio osnivanju ovog savjeta i u bosanskom vilajetu, te kazama koje pripadaju ovom
vilajetu. Halil amil- paa je izradio i neku vrstu uredbe o osnivanju ovih savjeta u naim
krajevima. Po toj uredbi sjedite vijaleta se zvalo Medlisi ura, a sastojalo od 13 lanova.
Trojica od tih lanova, i to valijin ehaja kao predsjednik, mula ( kadija ) i muftija bili su
lanovi savjeta po poloaju, dok su ostalih 10 birani iz naroda.
Prvi predsjednik ovog savjeta bio je sarajevski muselim Mustafa paa Babi. Ovi
savjeti su vodili zapisnike svojih sjednica, oni su se zvali muzbate. Svi lanovi ovog savjeta
bili su muslimani, takva situacija je bila sve do dolaska Tahir- pae ( 1846 1850 ), kada je
lanova bilo ukupno 12, jedan od njih je bio pravoslavni vladika. Sjedite je i u periodu
Tahir pae bilo u Travniku, a zasijedalo se u kancelariji valijinog ehaje, najee dva puta
sedmino, mada kada su to potrebe zahtijevale moglo se desiti da savjet zasjeda i 3 puta
sedmino. to se tie mandata izabranih lanova on je trajao tri mjeseca, poslije toga perioda
bili su razrijeeni svoje dunosti, a na njihova mjesta birani su novi lanovi. Slini ovim,
savjeti su formirani i u livama, a sastojali su se od tri virilna i od sedam do devet biranih
lanova.Virilni lanovi su bili muslimani live i to predsjednik live, mjesni kadija i muftija,
dok su birani lanovi morali da budu ljudi koju su priznati i cijenjeni meu narodom.
Savjeti su organizirani i u kazama, i oni su se sastojali od etiri do est lanova, to je zavisilo
od veliine live. Meu lanovim je bilo i muslimana i nemuslimana.
Formiranjem ovih savjeta u Bosanskom vilajetu prestao je rad Vijea prvaka zemlje.
U duhu Hatti - erifa od Gulhane, pored navedenog pristupilo se i donoenju brojnih zakona,
pa je tako 1840. godine doneen Trgovaki zakon, 1846. Krivini zakon, sa dopunama 1850,
1854, 1857. godine. U vezi s tim zakonima osnovali su se i sudovi s sudskim vijeima, u koje
4

su ulazili predstavnici svih vjeroispovjesti. Tako se 1840. godine pristupilo osnivanju

trgovakih sudova, koji su trebali biti osnovati u sjeditima svih vilajeta i sandaka irom
Carstva. U Bosankom vilajetu to je uinjeno ve 1852. godine. U januaru naredne godine
Portin komesar Mehmd amil paa je izvrio organizaciju ovog suda. Sudsko vijee inilo
je pet porotnika i to dva muslimana, dva kranina i jednog jevrej. Od krana jedan je morao
biti katoliko i sveenik.
Kada se govori o odredbama Hatti - erifa od Gulhane bitno je napomenuti da se on
sporo provodio ne samo u Bosanskom vilajetu, ve i u cijelom Carstvu. No, svakako ne moe
se rei da njegove odredbe nisu imale odreenog efekta, pogotovo nakon dolaska Omer pae
Latasa u Bosnu. Odredbe Hatti - erifa od Gulhane prije svega provodite su u obrazovanju
upravnih vijea, u kojima su u konanici bili zastupljenje sve konfesije. Uveden je i
jedinstveni porez, no provoenjem te odluke poloaj proizvodnog stanovnitva nije bitno
promijenjen, jer je zadrana dvojna eksploatacija

stanovnitva, iako je ferman odredio

uzimanje poreza prema imovinskom stanju. Dalje, zadrana je desetina, od kranskog

stanovnitva se i dalje ubirala dizija, kao erijatom propisna dadbina. Ovdje treba imati na
umu kako to Alii navodi, da Porta nije vodila panje prema ekonomskom poloaju svojih
podanika, to u sutini predstavlja jednu od najvei manjkavosti ove reforme. to se tie
izjedaavanja osmanskih podanika i to je bilo provedeno, no ne i u praksi, budui da se i dalje
zadrao pojam raja za krane i ehalije za muslimane. Odredbe Tanzimata su vidljive i na
vjerskoj osnovi, no, ne i u agrarnim odnosima, gdje Tanzimat nije donio nikakve odluke, koje
e promijeniti dotadanje stanje. Jedino to je u ovom pogledu uoljivo jeste da je ukidanjem
timara uzdrmana sigurnost zemlje, pa je sve vie dolazilo do njene kupoprodaje, to se radilo
prvenstveno zbog novca. U pogledu Tanizamata Porti je konkretno govorei o Bosni bilo
najvie stalo da bosansko stanovnitvo prihvati redovnu vojnu obavezu, no kada su oni to
odbili neizbjena je bila vojna akcija, to je poznata akcija Latasa.

Reforme u Bosni za vrijeme Omer pae Latasa

Pitanje na kojem je Porta posebno inzistirala u vezi provoenja Tanzimata u Bosni
bilo je prihvatanje obavezne vojne slube i uspostavljanje rada upravnih organa. Budui da se
to nije moglo rijeiti mirnim putem Porta se odluila za upotrebu sile. Tu misiju Porta je
povijerila Omer pai Latasu, Srbinu porijeklom iz Like. Omer - paa je bio komadant Druge
carske armije ije sijedite je bilo u Bitolju. Iz Carigrada on je krenuo poetkom maja 1850.
godine sa tridesetak viih oficira s ciljem da slome otpor bosanskih Muslimana i da provede

reformu. S njim je krenulo i 8000 hiljada nizama uglavnom pijeaka, 2000 Arnauta i 34 topa.
S tom snagom on je uspio da skri otpor u Bosnui i da sprovede neke teritorijalne promjene u
vilajetu. Pa je u januaru 1851. godine sandake pretvorio u kajmekamluke. Pored toga Latas
je na upravu okruga i drugih upravnih jedinica umjesto domaih ljudi doveo Osmanlije iz
Carigrada. Jedino je u Banja Luci kao upravnik okruga ostao Ali - beg Dini. Dalje,
kajmekamluci su se dijelili na mudirluke umjesto ranije na zabitluke ili nahije i na te dunosti
Latas je postavljao svoje ljude. Novina Latasovog prisustva u Bosni bila je prenoenje sjedita
ejaleta u Sarajevo u kojem je ostalo do kraja osmanske vlasti. Imenovanje spomenutih
kajmakama i mudira izvrio je tadanji bosanski valija Hajrudin - paa. Latas je preimenovao
Medlisi - ura u veliko vijee, a upravne savjete u livama i kazama nazvao je medlisima.
lanovi velikog vijea vilajeta bili su samo kadija i defterdar. Za predsjednika ovog vijea
postavljen je Sulejman Nazim-beg.
U pogledu kranskog stanovnitva takoe je dolo do promijena. Od 1850. godine
hara su ubirale duhovne starjeine svake konfesije. U svakom dematu postavljeni su
kneevi ili hodabae koji su harakim inovnicima prijavljivali harake obaveze. Hara je
iznosio 15 groa po glavi, nije se uzimao od djece ispod 10 godina i od odraslih osoba koje su
bile nesposobne za rad. Od 1851. godine dolo je do povienja poreza vergija sa 83 na 85
groa po kui, takoer su sve privilegije koji su dolazile sa ovim porezom ukinute.

Posljedice akcije Latasa u Bosni

Latasova akcija u Bosni okaraktezirana je kao slom muslimanskog bosanskog
plemstva i upravo iz toga razloga ova akcija je imala posljedice koje su utjecale na daljnu
sudbinu Bosne, sve do njenog dolaska pod Austro ugarsku vlast. Odredbe Tanzimata su u
Bosni sprovedene, to je uostalom i bio cilj Latasovog dolaska, no ono to je i dalje ostalo ne
rijeeno je pitanje obavezne vojne slube. Naime, Latas je odmah po dolasku u Bosnu
pokuao da pronae krivca odgovornog za stanje i nerede u Bosni. Krivica je dijelom pala i na
Ali pau Rizvanbegovia, koji je je za razliku od ostalih bosanski prvaka mogao da i dalje
ostane u Sarajevu.

Drugo to je Latas poduzeo bio je mar protiv Krajine, koju je

okarakterisao kao najbuntovniji dio Bosne. Naime, u Krajini je jo za vrijeme Tahir pae
izbio ustanak kojeg paa nije mogao uguiti, pored toga oni su bili i najvei protivnici
regularne vojske. No, Latasov pohod na Krajinu doveo je do bunta i u ostalim dijelovima
Bosne, prvenstveno u Posavini i Hercegovini.

Krajnici su ipak odluili posluati Portu i njihovu naredbu, no samo privremeno jer je
jo u nekoliko navrata dolazilo do obraunavanja Latasa i Krajnika. U isto vrijeme, dok se
Latas sukobljavao u Krajini, u Sarajevu je dolo do sastanka bosanskih prvaka na elu sa
Mustafom paom Babiem, koji je naveo da se trebaju suprotstaviti Latasu, pa makar i
upotrebom sile, tj. oruja.
Nakon guenja ustanka prvo u Krajini, a potom i Posavini, Latas se odluuje na
obraun s Ali paom, kojeg je uostalom i smatrao glavnim krivcem ustanka u Bosni.
Budui da sam Latas nije imao ovlasti da nekog osudi, on je Ali pau koji je ve bio u
podmukloj starosti osudio bez odluke suda. Nakon to ga hvata Latas ga je vodio s sobom i
prvo maltretirao, a u konanici i likvidirao kod Banja Luke, oglasivi njegovu smrt nesretnim
sluajem. U narednih godinu i po, Latas je vodio jo 12 bitki, u kojima je nosio pobjedu, na
raun prolijevanja mnoge bosanske krvi. Pored mnogu umrlih, veliki broj njih je i zatvoreno i
baeno u tamnicu u Travniku ili pak drugim mjestima, pojedine je ak slao i u Carigrad. U
Carigrad je ukupno upueno 154 zatvorenika, koji su ocijenjeni kao voe ustanka i voe
naroda u Bosni. Od ovih 154 zatvorenika, etiri optuenika su umrli na putu u Carigrad, a 15
ih je zajedno sa Ali paom ubijeno. Mahmud paa Tuzli priznavi krivicu, prognan je na
otok Rodos, izgubivi pritom sav imetak i ast. Ostala lica su osloboena zbog nemogunosti
da se dokae njihova krivica u ustanku. Oni su se vratili u Bosnu, a bosanski prvaci od tog
doba nisu vie dizali na oruje protiv centralne vlasti.
Meutim, ni akcija samog Latasa nije u biti donijela promjene, jer bosanski Muslimani
nisu pristali na regularnu vojsku, pa je vojna sluba zadrana kao i ranije. No, u sutini kad se
sagledaju dogaanja u Bosni, sam Alii smatra da akcije ustvari nisu imale za cilj ruenje
bosanskog plemstva, jer je ono i dalje egzistiralo u Bosni, osim malog broja koji je uniten za
vrijeme ustanka, pored toga vidimo da u listi osoba koje je Latas proglasio voama ustanka
radi se o osobama koje dolaze iz razliitih drutvenih slojeva, dakle, tvrdnja Aliia se moe
uzeti kao tana. Drugim rijeima, Latasov dolazak u Bosni je de facto bio kaznena ekspedicija
zbog neposlunosti bosanskih Muslimana da imaju vlast u svojim rukama, odnosno da ostvare
autonomiju. Prema tome, ova ekspedicija je, moglo bi se zakljuiti unitila bosansku ideju o
samostalnosti, te bi to svakako mogla biti i najtea posljedica ove akcije.

to se tie

teritorijanih promjena, moe se spomenuti da je Hercegovina akcijama Omer pae Latasa

ponovno prikljuena Bosni, kao kajmekamluk, te da se Bosanski vilajeta sastojao od sedam
kajmekamluka: Sarajevo, Travnik, Banja Luka, Zvornik, Biha, Hercegovina i Novi Pazar.
Ovakava teritorijalna podijela u Bosni je ostala sve do dolaska Austro ugarske vlasti.

Hatti Humajun od 1856. godine

Pod pritiskom meunarodne politike 1865. godine izdat je jo jedan ferman koji je za
cilj imao da potvrdi i proiri naela Hatti - erifa od Gulhane iz 1839. godine. U ovom aktu
posebno do izraaja dolaze stavovi koji se odnose na Krane, koji su njime dobili veu
slobodu i prava, posebno u pogledu vjerskog ivota, line slobode, imovinskih prava, zatim
prava u ueu u dravnim poslovima, u lokalnim administrativnim organima vlasti, i
graanskim sudovim, koji su se trebali formirati neovisno od erijatskih sudova. Ovim
fermanom krani su dobili i pravo sluenja vojske. Uveden je i novi porez Bedel i askeri,
kao mogunost otkupa vojnike slube. No, kako Krani nisu eljeli vrti vojnu slubu, a ni
Muslimani to nisu odobravali, ovaj porez je praktino pao samo na Krane. On je u sutini
znai produljivanja haraa, koji je neto ranije ukinut.Vojnica ili bedel i askeri iznosila je
4 groa po glavi. Utvreno je da se na svakih 80 mukih glava uzima po jedan vojnik, a da
otkupnina od jednog vojnika iznosi pet hiljada groa. Meutim, 1858. godine, ovaj porez je
smanjen na 15 groa.
U ovom periodu, tanije 1858. godine, izdat je i Zemljini zakon, poznatiji kao
Ramazanski zakon. On je ostao na snazi i poslije dolaska Austro ugarske vlasti. Slijedei
zakon koji je doneen bio je Saferska naredba iz 1859. godine. Ovim zakonom su, mada u
neznatnoj mjeri, ozakonjeni postojei agrarni odnosi koji su nastali nakon ukidanja timarskog
sistema. Agrarni odnosi uspostavljeni Saferskom naredbom primijenjivani su sve do 1918.
godine, dakle do kraja Austro ugarske vlasti u Bosni.