Stipeti, Vladimir, Povijest hrvatske ekonomske misli(1298.-1847.), Golden marketing, Zagreb, 2001.

Obitelj Kotruljevia su podrijetlom iz Kotora,a u Dubrovnik su se doselili 1330. godine. Po statusu su bili puani te su se bavili trgovinom. Otac Benka Kotruljevia se bavio trgovinom soli, posebno u Napulju te takoer dopremanjem srebra iz Bosne i Srbije u Italiju. Uz tu funkciju, otac mu je esto djelovao u svojstvu diplomata. Ne zna se tona godina roenja Benka Kotruljevia, ali autor uzima 1416. godinu to pretpostavlja s obzirom na vjenanje roditelja. Prvo obrazovanje je stekao u rodnom Dubrovniku, a kvadrivij je zavrio u Italiji. ini se da je zapoeo studirati pravo kasnije, ali nije ga zavrio. Uzroci koji su ga potakli na bavljenje trgovinom je ponajprije obitelj u kojoj su se skoro svi bavili tom djelatnou te sam Dubrovnik kojem je to glavna grana privrede. Valja napomenuti kako je tadanja trgovina ukljuivala i putovanje s robom, nadziranje ukrcaja robe, ocjenjivanja kvalitete robe, plaanje robe. Kotruljevi nije tipian dubrovaki trgovac, ve se esto upuuje na puno dalja putovanja kao na primjer u sjevernu Afriku. Sa bratom Mihom se specijalizirao za prijevoz sirove vune iz Katalonije u Napunj i Jadran. Brzo je postao poznat respektabilan trgovac. Njegovo vrijeme trgovanja vezano je uz promjene u trgovini vunom sredinom 15. stoljea. U to vrijeme Dubrovnik odustaje od proizvodnje vlastite vune od ovce pramenke i prelazi na merino vunu kako bi postali konkurenti ostalim mediteranskim dravama. Od 1446. Godine Benedikt je glavni uvoznikmerino-vune. Tu trgovinu postupno je preuzela cijela obitelj Kotruljevi. Preko te trgovine bio je povezan i aragonskim i napuljskim kraljem. Isto tako znaajan prihod mu je bio od izvoza srebra. to se tie mjesta boravka do 1453. boravi u Napulju,ali povremeno i u rodnom Dubrovniku. Otada ne boravi vie u Dubrovniku. Pretpostavlja se da je prognan iz grada zbog jednog potraivanja duga od strane grada. U Napulju je vrio funkciju suca, kasnije velikog suca, sve u vrijeme kralja Alfonsa I. Za vrijeme Ferdinanda, njegova nasljednika, Kotruljevi je bio kraljevski savjetnik i komisar. Osim tih dunosti, upravljao je njihovom kovnicom kao i kovnicom u Aquili. Zapravo je vie bio diplomat nego trgovac. Tu tvrdnju podupire i injenica da je bio ambasador u Bosni za vrijeme nadiranja Turaka. to se tie njegove smrti, pretpostavlja se da je to bilo 1469. godine jer ga otad nema u izvorima.

Vrlo je neuobiajeno za trgovca u to doba da pie, a k tome jo da ima neki znanstveniji pristup. U tome je upravo Benko Kotruljevi iznimka. Poznata su mu etiri spisa. Prvi je De

uxore ducenda ( O izboru supreuge) i naalost je izgubljen. Druga knjiga je O trgovini i savrenom trgovcu koja je pod tim nazivom poznata od 1573. godine kad je izdanje pripremio Petris u Veneciji. Knjiga je zapravo bila zavrena jo 1458. godine te ju je Benko posvetio svom prijatelju, isto tako trgovcu, Frani stjepoviu. Poznata su jo dva nj egova djela. To su Della natura dei fiori (O prirodi cvijea) i Della navigatione ( O plovidbi). Svoja djela temelji na vlastitom iskustvu i onome to je proitao. Uzimajui to u obzir, daje savjete trgovcima kako da budu to bolji. Osim samih savjeta, moe se nai puno primjera u kojima se osjeti njegova ljubav prema domovini. Moda je najbolji primjer kad kae da je domovina na prvom mjestu po vanosti kome treba vratit dug. DOPRINOS RAZVOJU EKONOMSKE MISLI AFIRMACIJA TRGOVINE U njegovom najpoznatijem djelu, O trgovini i savrenom trgovcu, moemo vidjeti koliko mu je vano zanimanje trgovac te zapravo saznajemo da je vjerovao da je to jedino savreno zanimanje. Takvo miljenje potkrepljuje citirajui Cicerona i Aristotela. Oni su jo u svoje doba rekli kako je trgovina jedna od stvari koje daju snagu dravi. Osim toga, navodi jo razloga. Trgovina je uzviena jer kroz nju djelujemo za ope dobro, ona je asno i korisno gospodarenje, poveava vlastiti dohodak te daje dostojanstvo i potenje. Jedan od uzroka zato toliko hvali trgovinu je tadanje drutvo i katolika doktrina koje ju nisu ba cijenile. Sve jo polazi od Aristotela koji je isto tako rekao da je trgovina neprirodan in stjecanja dobara. Kasnije to miljenje preuzima i jo dorauje Toma Akvinski koji kae da je cilj trgovine nepoten. Zbog takvih stavova koje dijeli veina drutva, Kotruljevi eli dokazati da trgovinu takvom prikazuju samo neki pojedinci. ak i uzimajui plemie, trgovci su u boljem poloaju jer plemii koliko god bili bogati, s vremenom osiromauju. Trgovci, oni poteni i dobri u trgovini, mogu samo obogatiti svoj kapital. Moemo navesti jo jedan uzrok njegova hvaljanja trgovine. To je sam Dubrovnik u kojem je tradicija i glavna djelatnost upravo trgovina. KAKO STEI BOGATSVO Glavni cilje trgovine je stei bogatstvo, ali tako da se daje pravedna cijena za robu. Kotruljevi kae da je jedini nain da se to i ostvari, zapostavljanje svega ostalog. Trgovac mora biti spreman na mnoge napore, i psihike i fizike. Kojom se vrstom trgovine osoba bavi, nije toliko vano, ali svakako je bitno to da se mora biti spreman istraiti neto novo.

Odlian nain za stjecanje iskustva i znanja je obiteljska kua, posebno ako se obitelj bavi trgovinom. Tu moemo vidjeti kako savjetuje neto to je sam iskusio. Savjeti koje esto ponavlja a opisuju kakav bi trgovac trebao biti su sljedei: poten, briljiv, staloen, tedljiv, umjeren u svemu(pa i u odijevanju), dareljiv(posebno napominje da je bolje biti dareljiv prema siromanima nego bogatima), mora biti spreman na ispunjenje bilo kakvog obeanja ili ugovora, spremnost na kompromise te jo mnoge druge vrline. Kako se trgovac ponaa u poslu(vrline su ve gore navedene) tako se treba ponaati privatno. Osim njega samog znaajna je trgoveva ena. Trebaju je krasiti iste vrline kao i mua. Dobar trgovac mora posjedovati materijalna dobra. To su ponajprije stan i kua. Bilo dobro kad posjedovao isto tako neku gospodarsku zgradu i neku za odmor i zabavu. Zanimljivo je to to isto tako kae da ono to se moe primijeniti na pojedinca moe se i na drutvo u cjelini tj. dravu. Pa tako ima neke ideje koje su karakteristine za puno kasniji termin-laissez faire. To znai da na temelju funkcioniranja trgovine i ne mijeanju drave u to funkcioniranje, moe doi do bogaenje drave. Znai, vei porezi, vee zapoljavanje to pak uzrokuje gradnju, irenje same trgovine, otvaranja obrta i slino. S obzirom na veliinu glavnice, Kotruljevi razlikuje velike, srednje i male trgovce. One velike usporeuje sa vojskovoama jer njima je bitno da ispitaju i malo analiziraju ime e, gdje e islino trgovati, odnosno zahtijeva se neka strategija. Mudro je ulagati manje koliine novca na razliita mjesta jer se time poveava mogunost zarade i smanjuje rizik od gubitka. Srednjim trgovcima smatra one koji imaju kapital do 4 000 dukata. Njima savjetuje dranje glavnice na okupu. Svotom od oko 500 dukata raspolau mali trgovci. Za njih je pak karakteristino da se moraju oslanjati iskljuivo na sebe jer nemaju dovoljno novca da nekog dodatno zaposle. Najei su ipak srednji i mali trgovci pa postoje mnogi ortaci i sklapanje meusobnih ugovora. Prema Benediktu, postoji i etvrta kategorija. To su oni koji uope nemaju glavnicu. Savjetuje im rad, al bez obzira na to kakav je posao, dok ne steknu dovoljno da mogu pokrenuti neki vlastiti posao. Time zagovara neku novu etiku rada. Ipak bolje je ne raditi kao sudac ili u nekoj administraciji ako si trgovac jer trgovanje je samo po sebi dovoljno. Jedna od velikih prednosti trgovcu je takoer mjesto gdje trguje. Vano je da je trgovac pokretljiv i pomatra ekonomske prilike u tome mjestu. Bolje da trguje tamo gdje vrijedi obiajno pravo Sredozemlja. Osim o samoj trgovini, Kotruljevi govori o mjenicama, kreditima, polozima, osiguranju robe i slino. Zapravo prema tome on ne samo da govori o trgovcu nego o poduzeniku i to u najirem nekom znaenju dananjeg pojma.

U posebnom dijeli govori o kreditima jer to se stekne trgovanjem treba iskoristit u daljnje irenje poslova a to znai davanje kredita. Kod toga je najvanije ne davati predugi rok vraanja te znati utjerati dug. Napominje da nije najpametnije davati kredit gospodi, sveenicima, studentima, profesorima i vojnicima. Uz problematiku kredita ne moemo ne spomenuti kamatu. Kotruljevi je po tom pitanju dosta u sukobu s tadanjom doktrinom. To je ve pokazao i tvrdnjama da je trgovina savrena djelatnost. Naime, tadanje miljenje je da nije krijeposno uzimati kamatu. Naravno, Kotruljevi je protiv lihve kao svi ostali. Navodi estiri razloga kad je mogue dospustiti i uzeti kamatu. To su kamate na izgubljene stvari, kamate na davanje kredita seljaku u zakup, kad se uzima od neprijatelja domovine i zbog kanjenja plaanja duga. Tu se stvara jedan pojam, a to je ope dobro. Kotruljevi pokuava time pomiriti dobivanje kamate s tadanjom vladajuom doktrinom. Jasno kae da je odreivanje cijene nesigurno, ali daje visoku granicu od pedeset posto kamate. Upravo to razmiljanje o kamatama nam pokazuje koliko je bio napredan za svoje vrijeme. Osim toga pokazuju nam to i merkanistilistike teorije to je tek kasnije razradio Adam Smith. DVOSTAVNO KNJIGOVODSTVO Po pitanju dvostavnog knjigovodstva najvanije je rei da Benedikt Kotruljevi nije osmislio dvostavno knjigovodstvo. Ono je poznati puno prije, samo se najvie razvija u njegovo doba tj. sredinom 15. stoljea razvojem trgovine i bankarstva. Bitno je to da je on prvi u tome to je shvatio vanost dvostavnog knjigovodstva te da je ono neophodno u trgovanju posebno ono uredno. Njime trgovac stjee mogunost bolje analize poslova i ekonomskih prilika. Prema Kotruljeviu, trgovac mora vidti barem tri knjige. To su podsjetnik, dnevnik i glavna knjiga. Prvi je isto tako u tome to je pisao o njemu i poticao koritenje dvostavnog knjigovodstva. To mu u svijetu nije priznato. Osim to mu se pripisuje izum dvostavnog knjigovodstva, smatra se da je prvi i pisao o njemu Luca Pacioli. Jedan od razloga zato Kotruljeviu to nije priznato je to to su njegova djela bila u prijepisima i bila su tek kasnije tiskana. Djelo Luce Paciolija je tiskano prije iako kasnije pisano pa otuda ta zabluda. Dokazano je i da je Pacioli koristio Kotruljevievo djelo. Za tadanje doba ipak nije udno da su mnogi autori posuivali materijal ne navodei autora. Najstariji prijepis Kotruljevia djela se naao na Malti. Datiran je u 1475. godinu, a prepisao ga je isto Dubrovanin, Marino de Raphaelli. Na istom prijepisu su ustanovljene i neke knjigovodstvene biljeke koje je napisao pak Nicolo de Raphaeli. To nam pokazuje da su visoko cijenili originalan prijepis te da su ga esto koristili pa nna kraju i dopisali.