ZATO SU EKONOMISTI DOIVJELI NEUSPJEH

Ekonomija i stvaralatvo
-Lyndon H. LaRouche, mlai - 13. listopada 2008....Ovo izvjee o ulozi stvaralatva u dananjem krizom razorenom gospodarstvu ... ima odsudno znaenje za naela ekonomije nunih u odupiranju krizi opeg sloma svjetskog gospodarstva koja tee od vremena moje internetske konferencije 25. srpnja 2007. Ta je kriza sad ula u najkritiniju fazu propadanja: sad odzvanja irom svijeta, odjekujui kao i ona hiperinflacijska propast u listopadu i studenom, koja je unitila weimarsku Njemaku tono pred 85 godina 1923.

......... Ovaj ve bolesni sadanji svjetski financijski sustav uao je u prijeteu smrtnu agoniju sadanjeg globalnog sustava kockanja la Las Vegas, zvanog financijski derivati. Vlasnici tih financijskih derivata KOCKALI su se na 'konjske' trke zvane financijska pekulacija i izgubili i ne bi ih se trebalo za to isplatiti [op. prev. jer spaavanje banaka u najveoj mjeri upravo spaava te kockarske gubitke]. Ponitite njihov bezvrijedni 'monopoli' novac i potraivanja na osnovu njega. Nastavite zatim, osloboeni tog tereta, s poslom fiziki stvarnog gospodarstva svijeta. Dajte da ovaj stvarni planet ivi bez obzira da li se britanski princ Charles i njegov imiasti World Wildlife Fund slau ili ne. Pitanje koje se postavlja jest: Kamo ide svijet odsada? Kao to ukazujem ovim saetim izvjeem jedini pravi odgovor sadanjem izazovu civilizaciji moe se nai pod naslovom znanstvenog stvaralatva, a pravo znaenje izraza stvaralatvo (za razliku od naprosto inovacije) i njegove primjene dolazi razvojem koji je ostvario, nitko drugi ve Johannes Kepler, odani sljedbenik Nikole Kuzanskog. Kao to je John Maynarnd Keynes upozorio: zaboravite lane tvrdnje glupavog Isaaca Newtona, zatvorite koveg Newtonove izopaene i bezvrijedne puke misterije ('arcana')! Keplerovo otkrie, i nijedne druge osobe, bilo je jo jedna velebna pobjeda znanstvene metode kardinala Nikole Kuzanskog, platonska metoda koju je duboko nadahnuti Kuza ponovno uveo u modernu europsku civilizaciju svojim djelom De docta ignorantia. Pa sad, ako ne uporabimo taj pristup problemu sadanje, globalne krize gospodarskog sloma, koja pritie svijet danas, nema nade da e sada u opasnosti globalna civilizacija izbjei

nagli, duboki i dugotrajni pad u planetarni mrani vijek. Stoga izvjee nastavljam na sljedei nain. Ba sada itav je planet u stisku ubrzane ope krize fizikog sloma nalik na ogromni odron zemljita, sloma ne tek pukih financijskih trita koja su ve sada postojeim propisima beznadno osuena na propast. Svaki dio svijeta danas je takoer u stisku financijama voenog nasrta, no u stvarnosti fizike, iako financijama izazvane propasti sadanjih raspadajuih fizikih sredstava ljudskog postojanja irom planeta. Vratite se stvarnost! Sadanji meunarodni financijski sustavi ne mogu se spasiti! Prekasno je sada za pokuaj spaavanja samih tih trita, ona su predaleko otila u nepovrat i ne moe ih se povratiti u ivot u svom sadanjem obliku. Naa jedina zdrava alternativa je provesti u djelo mogunost normalnog dnevnog fiziko-ekonomskog ivota planeta putem procesa steajne reorganizacije, reorganizacije koja e iznjedriti globalni kreditni sustav skupa s vrstim valutni teajem, osloboen ljeine upropatenog, luakog monetarnog sustava plutajuih teajeva. Moramo ponovno oivjeti upravo fiziko gospodarstvo nacija, i to najhitnijim potezom, dok jo uvijek postoje fizika stvarna gospodarstva za oivjeti. Da bi se provelo to nuno spaavanje, moramo uvesti Hamiltonov kreditni sustav po uzoru na naelo Saveznog ustava SADa. On e initi jezgru globalnog sustava vrstih valutnih teajeva po uzoru na Bretton Woodski sustav kojeg je Predsjednik Franklin Roosevelt skrojio 1944.g. 1

Ne pro-imperijalistiki monetarni sustav uveden kao zamjena za Rooseveltov namjeravani protu-imperijalistiki kreditni sustav, tj. ne pro-imperijalistiki monetarni sustav Johna

Glupavi Isaac Newton (lijevo, glumi ga ovdje Harpo Marx u filmu iz 1957.g.) utjelovio je umni sklop radikalnog empiriara, koji onemoguuje aktualno znanstveno stvaralatvo. Taj umni sklop prouzrokovao je sadanje fiancijsko rastakanje, koje nekompetentni Ministar financija Hank Paulson (desno) svojim bijednim promaajima nije u stanju sada rijeiti.

Kriza koja stie itav svijet danas mnogo je gora od krize iz koje je ameriki Predsjednik Franklin Roosevelt izveo svijet pred sedamdesedipet godina. Meutim, metode koje je Predsjednik Roosevelt koristio, dok je jo bio iv, spasile su civilizaciju od ponora planeta u grozni novi mrani vijek, kojeg bi svojevremeno nacistiki britanski i drugi trgovci slobodne trgovinske razmjene tog vremena, kao to je bio djed sadanjeg Predsjednika SADa, ustoliili, da im se to dopustilo. Kriza propasti danas je mnogo gora nego ona kojoj se Franklin Roosevelt suprotstavio, no njegovo vienje i ljubav za naciju mogli bi nas jo uvijek voditi uspjehu.

Woodskog sustava 1971.-73.g., te nakon Trilateralne Komisije i njenog unitenja nutarnjeg fizikog gospodarstva nacije, postojao je trajni proces potkopavanja u zasjedanjima Kongresa, jednim za drugim, i sve je to vodilo, gotovo nemilosrdno prema groznoj, globalnoj gospodarskoj katastrofi koju sad imamo. Sada poslije 40 godina stalnog, iz godine u godinu, od Predsjednika do Predsjednika, ovog propadanja neto uinak takvog smjera oblikovanja politike bio je ne samo nastavak neuspjeha ljudi koji su politiku oblikovali, ve i smjer prema poveanju stope neto fizikog propadanja, i to bez ijednog prekida, u ovih zadnjih 40 godina do danas. Unato smuenog blejanja naih sad ve histerinih, izvjetaenih Pollyanna u stranakom vodstvu i vladi, glavni uzroci ovog etrdesetogodinjeg upropatavanja trebali bi biti oigledni svima. Taj glavni, no ne i neiskljuiv, imbenik od svih drugih uzroka upropatavanja moe se lako staviti na pravo mjesto, kako slijedi.

Vaa osobna kriza

Upravo sada, u sluaju naih Sjedinjenih Drava, navala sadanje ubrzane lavine fiziko ekonomskog propadanja trebala bi nositi nadnevak ubrzanog propadanja amerikog gospodarstva koje je poelo davno ranije, a prvo se oitovalo kao i sada kao trajni, dugoroni smjer neto fiziko ekonomskog pada po glavi i po etvornom kilometru nakon 1967.-1968. To je bio poetak neprekidnog neto pada fizikog kapitala dugorone osnovne gospodarske infrastrukture, obuhvaajui i veoma znaajno rezanje prorauna za ulaganja u svemirski program, koja su bila najvei imbenik poveane stvarne i potencijalne fizike produktivnosti radne snage tog vremena. U meuvremenu od 40 godina, nakon proljea 1968., i nakon Predsjednika Nixona tj. njegovog upropatenja Bretton
Meynarda Keynesa uvedenog pod platem Predsjednika Harryja Trumana, pro-imperijalistikog oboavatelja Winstona Churchilla.

1. Razlika izmeu majmuna i ovjeka

Na prvi pogled trebalo bi mnogim graanima biti zapanjujue da je kroz cijelo vrijeme bilo tako lako raspoznati, i to za velik broj ljudi, ludosti tih 40 godina: da temelji bogatstva svakog nacionalnog gospodarstva, i svjetskog gospodarstva ovise o poveanju fizike proizvodne moi radne snage, po glavi i po etvornom kilometru. Ipak, vrlo, vrlo malo takozvanih 'vodeih' ekonomista obiju Amerika i zapadne i srednje Europe su dosad prepoznali nepostojanje nikakve

mogunosti za realni uspjeh pod okriljem ovih 40godinjih sad jo u toku, prevladavajuih i glupih teorija ekonomskog rasta, odnosno zabluda koje su uroene stalnoj, razornoj primijenjenoj politici vodeih nacija ovog vremena. Svaka obnova sada ovisila bi u potpunosti o povratku na raniju vrstu opeg poveanja znanou voenog fizikog stvaralatva, o kojem svako odrivo poveanje fizikog radije nego pukog monetarnog bogatstva nacija, mjerenog po glavi i po etvornom kilometru, ovisi. To znai posebice obavezni povratak na politiku Franklina Roosevelta, koju je zapoeo iskorjenjivati Harry Truman koji je dijelio stanovita imperijalistika neprijateljstva s Winstonom Churchillom protiv inae uspjene politike obnove Predsjednika Franklina Roosevelta.

Lockeovskog Predgovora Saveznog ustava SADa. 2 Ameriki sustav ima stanovitu prolost, nakon svojih poetnih korijena u steevini Platona i u novije doba, modernim poecima uloge velikog ekumenskog Koncila u Firenci, i rastom prvog modela fizikih gospodarstava moderne drave nacije, koji je uslijedio iz tog Koncila, pod francuskim Lujem XI i njegovim poklonikom engleskim Henryjem VII. 3

Uistinu, u povijesti SADa, kao danas jo uvijek glavnog englesko govornog protivnika uroeno zlog i poronog, globalnog, imperijalistikog britanskog sustava, postoji bitni, trajni kulturni imbenik u svjetskoj povijesti ugraen u utemeljenju nae republike, imbenik naih SAD-a u svom korijenu djelotvorni protivnik tog Slino tome, dok znaajan imperijalnog, anglodio ekonomske profesije holandskog liberalnog, vidi i priznaje vrstu smisla, Karlo Veliki (747.-814. nove ere), financijako-oligarhijskog istinitog ili lanog, u prikazan ovdje na slici Albrechta sustava, a on je trajno, odreenoj vanosti osnovne Drera, mnogo je uinio i razvio sada prevladavajue u gospodarske infrastrukture fiziku ekonomiju Europe. Odsudne svijetu, britansko-finanu odravaju proizvodne odlike njegovih doprinosa ostali su u ivotu i pomogli kasnije oblikovati cijako carstvo od 1763. moi radne snage, veina nastanak Renesanse. 2008. Mi tako njih danas ne uvia predstavljamo SAD za odsudnu injenicu stvarne iju trajnu ulogu jo uloge infrastrukture u uvijek nema kulturnog odrivom obliku gospodarnadomjestka u povijesti do sada. Ako ne stva. Istina je da za znanost ova potrebna oivimo taj imbenik, ovu steevinu naih korist dolazi, kad do nje doe, samo zato jer je SAD-a, bit e nemogue uspostaviti ona pojaalo proizvodne moi radne snage na neophodni, izvedivi, globalni dogovor meu mjestu proizvodnje fizike robe. Isto tako tu je nacijama a bez njega ne e biti mogue uinak kojeg donose bitne korisne usluge izbjei sadanji, vrlo skori strmoglavi pad u fizikoj proizvodnoj moi radne snage dugotrajni novi mrani vijek. zaposlene u znanou voenom poveanju fizike produktivnosti na mjestu proizvodnje. U vrijeme dananje meunarodne krize sloma potrebno je svesti znaenje lanih doktrina na najniu moguu mjeru, za koje je Karl Marx ponosno izjavio da ih je kao aksiomatske kopirao ni od koga drugoga ve Adama Smitha, pobornika britanskog imperijalizma. Ustvari, bilo bi bolje potpuno izbaciti otrovni utjecaj Adama Smitha, i zamijeniti ga istim Lebnizovim naelima Amerikog sustava fizike ekonomije koja je Alexander Hamiltom, prvi Ministar financija SADa, opisao u svoja tri slavna pisma Amerikom Kongresu. To je isti Ameriki sustav politike ekonomije iji se politiki autoritet jo uvijek danas podrazumijeva ugraenim u praktikom dubljem smislu protu2

Glede problema amerikog gospodarstva nakon 1968. samo budala bi okrivila rtvu silovanja za njenu naknadnu trudnou. 3 To ili slabo shvaaju ili uope ne shvaaju pokoljenja roena nakon 1945., ovdje ili vani. U SADu naprimjer, nema praktiki nijednog kompetentnog, jo aktivnog, profesora povijesti na sveuilitima danas. Na njihovom mjestu imamo ustvari vie ili manje potene kroniare koji tumae injenice kao prosti podatak, i koji time pobrkaju takve vjebe s mnogo dubljim i ozbiljnijim radom kvalificiranih povjesniara koji ispituju povijesni proces sa stajalita osvrta na Klasini pojam tragedije kao svojstvene odreivanju odvijanja procesa koji premouju slijed pokoljenja.

Europa nakon Karla Velikog

Najurnija politika zadaa svih nacija danas, naroito transatlantskih, jest izvui i razraditi bitne sastojke metoda Augustinaca, kao to su Isidor od Seville i razni prethodnici kardinala Nikole Kuzanskog, koji je donio iskru nastajuem uspjenom izrazu moderne europske civilizacije izgraene na modelu velikih reformi koje je pokrenuo Karlo Veliki.

bez usporedivih znaajnih proizvodnih metoda inae.

poboljanja

Jezikom velikog ruskog znanstvenika 20.

Unato upropatenju veine ostvarenih djela Karla Velikog, nakon njegove smrti, kako od strane njegovih neprijatelja njegovog doba tako i kasnije od onih koji su doli poslije njega, najodsudnije odlike njegovih doprinosa su ostale na ivotu, kao fiziko poboljanje i smjerovi politikog razmiljanja, koji e oivjeti tijekom utemeljenja moderne Europe nastalog europskom Francuski Canal du Midi stvorio je preac izmeuu Atlantika Renesansom Nikole Kuzanskog i i Sredozemlja. Karlo Veliki je naruio studiju stratekog no drugih. Slino tome ustavni sustav tekog projekta, kao to su to uinili nekoliko drugih franSADa, skovan otporom izopaenoj cuskih kraljeva. Kanal je konano sagraen u 17. stoljeu. kulturi anglo-holandskog liberalnog, financijako-oligarhijskog imperijalizstoljea, akademika V.I. Vernadskog, glavni ma u razdoblju od 1763. 2008., predstavljao uzrok poveanja proizvodne moi radne je otpor ija jedinstvena dostignua slue kao snage proizlazi iz smjetanja proizvodnje i steevina koju nam je dao Koncil u Firenci i prijevoza robe i usluga unutar u biti Renesansa iz sredine 15. stoljea. 4 potpornog okvira koji slui ovjekovom Usmjerite pozornost za trenutak na odsudne kvalitativnom poboljanju biosfere, a ono se odlike reformi Karla Velikog, na koje moramo postie kvalitativnim poboljanjem noosfere obratiti nau pozornost u potrazi za lijekom za kao takove. dananju krizu sada. Svratite pogled na Klica tih opih probitaka za uvjete ivota i glavnu ulogu prave gospodarske infrastrukture produktivnosti lei unutar uinka (ne uroeno razornih prijevara po uzoru na temeljnih otkria fizikih zakonitosti, Mussolinijeve, koje zagovaraju izopaene gdje je, s pravom, tipian primjer svih propalice kao Felix Rohatyn, George Soros, i takvih otkria jedinstveno originalno gradonaelnik New Yorka Bloomberg). otkrie univerzalne gravitacije JohanNaprimjer, pod Karlom Velikim i njegovim nesa Keplera. utjecajem postignut je najvei porast Znaenje ove najbitnije odlike svakog proizvodnih moi radne snage, po glavi i po kompetentnog vienja fizikih zakonitosti etvornom kilometru pomou takvih znakovitih ekonomije postaje oigledno, najuinkomjera kao pokretanje sustava rijeka i kanala, vitije, kontrastom svojstvenih stopa koji su postali glavnim sredstvom europskog poveanja potencijalne relativne gustoe kopnenog prijevoza. Ulogu takvih sustava napuenosti uspjenih oblika drutava, i rijeka i kanala kasnije je nadomjestio i relativno nepromjenljive potencijalne asimilirao razvoj transkontinentalnog relativne gustoe napuenosti kako ivotinjeljeznikog sustava krajem 19. stoljea, ske vrste tako i takozvanih tradicionalnih poevi s nasljeem Predsjednika Abrahama kultura. Poveanje potencijalne Lincolna. Slino tome, kasnije u predratnom relativne gustoe napuenosti drutava vremenu prije takozvanog Prvog svjetskog koje se postie stvaralakim moima rata, Edisonov razvoj elektrinog motora, u ljudskog uma nema usporediv izraaj unutar draesnom prkosu New York Times-u tog okvira niih oblika ivota. ovjekova vremena, imao je kao posljedicu ope svojevoljna mo poveati ekoloki potenpoveanje produktivnosti u proizvodnji, ak i cijal naeg ljudskog roda, vrsta je ekolokog uinka koji se moe usporediti, meu 4 Naelo povijesti, izraeno na taj nain poznato niim oblicima ivota, samo s procesom je kod teologa kao istovremenost vjenosti. protuentropijske, bioloke evolucije.
Opaska se odnosi na veliki ekumenski Koncil u Firenci, koji je slavio djelo genija Fillipa Brunelleschija, kad je promijenio fiziku zakonitost lananice (krivulje lanca) da bi izradio kupolu crkve Santa Maria del Fiore.

fiziko-ekonomskim Ovo je, reeno rjenikom, pravo znaenje izraza otkrie univerzalnih fizikih zakonitosti.

Priroda stvaralatva
Prema tome, pojavom ljudskog roda na ovom planetu, progresivna evolucija ovjekove ekologije proizlazila je samo iz procesa razvoja, koji je izraaj, jedinstveno, stvaralakih moi individualnog ljudskog uma. U ovjekovoj ekologiji upravo otkrie i usvajanje univerzalnih fizikih zakonitosti od strane individualnog ljudskog uma, te time i drutva, jedini je kompetentni, protuentropijski oblik raspoloive ovjekove ekologije. Svaka ovjekova ekologija protiv rasta u sebi je i po sebi tragian neuspjeh raditi na nain prikladan ljudskim biima, te je promaaj koji time slui kao motiv zloina protiv ovjeanstva openito, a to se odnosi i na motiv zloina princa Philipa i njegovog World Wildlife Fund-a. ovjeanstvo je jedini svojevoljno kreativni rod znan danas, osim samog Stvoritelja kojeg predstavlja Postanak 1, Stvoritelj iju narav, kako nas se tamo pouava, trebamo oponaati, to smo prema Postanku 1 duni raditi, no to je takoer i izraz naeg istog raspoznavanja te obaveze i moi naeg roda. ovjekova normalna, zdrava razliitost kao vieg roda je u tome to je on rod koji se razvija i time postaje sam vii rod, bez popratnih biolokih promjena, pomou samo-preobrazbe a ona je uinak aktualnih stvaralakih moi koji se ostvaruje otkriem i revolucionarnom primjenom univerzalnih fizikih zakonitosti. Ova razlika ovjeka od recimo majmuna ili mia je ono to s pravom zovemo potencijalno ovjekovo individualno stvaralatvo. Za svakog tko bi mogao biti kompetentni ekonomist dananjeg vremena, poimanje ovog naela osebujno ovjekovog stvaralatva moe se smjestiti unutar modernog europskog, ogorenog sukoba pobornika Paola Sarpija i Ren Descartesa s jedne strane, i na suprotnoj strani kardinala Nikole Kuzanskog i njegovih pobornika kao to su Leonardo da Vinci, Johannes Kepler i Gottfried Leibniz i Bernhard Riemann. 5 Pitanje te razlike treba se naznaiti, kategoriki, kao ontoloku istoznanicu Leibnizovog pojma ontoloki infinitezimalno, 6 a u oprenosti s uroenom nekompetentnosti protivnika Leibnizovog pojma (univerzalne zakonitosti fizikog najmanjeg hoda [djelovanja]) kao to su de Moivre, d'Alembert, Euler, Lagrange i kole 19. stoljea Cauchyja, Clausiusa i kasnije pozitiviste Ernsta Macha i radikalnijeg numerololokog oblika pozitivizma kojeg povezujemo s varalicama kao to su Bertrand

Russell i njegovi ropski odani, perverzni Norbert Wiener i John von Neumann. Primjer kasnijeg, jednakog kartezijanskog oblika moralne izopaenosti intelekta nalazi se u svim znanim publikacijama o metodi zloglasnog Adama Smitha, a ta sprega se na najjasniji nain moe vidjeti u prezira vrijednom Smithovom djelu Teorija moralnih osjeaja 7 . Moje uvoenje ovih navedenih empirikih nitarija ovdje ima znaenje pojanjenja problema sustavnog potiskivanja stvarnog stvaralatva u nainu ponaanja liberala glede znanstvenih pogleda. Tipian primjer takvog potiskivanja je roj sljedbenika aksiomatskih svojstava empirike metode. Moja sljedea diskusija ove upravo navedene teme znanstvene (i protuznanstvene) metode predstavljat e potekoe nekim itateljima, upravo zbog neizbjeive znanstvene prirode ove nune diskusije. No, ako itko eli stvarno kompetentno razumjeti dublji smisao stupnja raspada kojeg proivljavamo, meunarodno, ovog asa, ovo znanstvena gradivo ne moe se izbjei. Prije nego preemo na sljedee poglavlje razmotrite ukratko problematini sluaj Adama Smitha.

Sluaj Adama Smitha

Najznaajniji, stalni i uporni sluaj tragedija itavih modernih kultura, kao to je ova sadanja svjetska monetarno financijska kriza propasti, dogaa se zbog uinaka uroeno traginog, kulturno nasljednog utjecaja zabrane tolerancije popularnog stvaralatva ljudi koje se svrstava meu nie drutvene klase, zabrana koja se moe nai kod raznoraznih vrsta kultura ukljuujui velik dio visoko obrazovanih u SADu i Europi danas. Tipian prikaz ove ideje takve zabrane moe se nai kod tragiara Eshila u njegovom Okovanom Prometeju, gdje opaki tiranin, olimpski Zeus osuuje Prometeja na vjene muke jer je dopustio obinim ljudskim stvorovima da uivaju blagodati pristupu znanstvenom znanju uporabe iste vatre, koju bismo mi trebali povezati danas s takvim stvarima kao to su nuklearna fisija i fuzija. Zeusova optuba je da je Prometej poinio taj specifini prekraj protiv olimpske
Smithov protu-ameriki traktat iz 1776.g., Bogatstvo nacija bio je u velikoj mjeri plagijat rada francuskog A.R.J. Turgota, to je kasnije objavljeno u Turgotovim Reflexions. Ovo se odnosi na Teoriju moralnih osjeaja radije nego Smithov protu-ameriki uradak iz 1776.g. Bogatstvo nacija, a ovo potonje uglavnom je plagijator Smith pokrao iz originalnog iako pogrjenog uratka previe lakovjernog Turgota.
7

Ne uzimam u obzir takozvane Skolastike usredotoivi se ovdje na kartezijansku razradu Ockhamove metode empiriara i drugih sljedbenika Paola Sarpija. 6 Tj. umjesto isto matematikog infinitezimalnog empiriara [koji su doli] nakon de Moivrea, d'Alemberta, Eulera, Lagrangea i drugih.

tiranije, otkrivi tajnu ovjekove uporabe vatre, kao to je nuklearna energija, olimpskim takorei kmetovima, obinim ljudskim biima. 8 Adam Smithova teorija drutva, njegova Teorija moralnih osjeaja, na kojoj stoji njegova itava ekonomska dogma, odraava ne samo istu doktrinu vlasti olimpskog Zeusa iz Okovanog Prometeja, ve isto tako dogmu srednjovjekovnog iracionaliste Williama od Ockhama na podlozi koje je mletaki reformator Paolo Sarpi postavio to to je postalo karakteristina liberalna dogma modernog anglo-holandskog liberalnog sustava. 9 Europska civilizacija imala je predokus ovakve vrste snage tragedije i njenog djelovanja na raspon od nekoliko pokoljenja kulture, u homerskom tumaenju Ilijade u opem sklopu koji obuhvaa drevne, Klasine grke tragedije kako ih danas zovemo. ovjek pojedinac u povijesti, kao to to prikazuje Ilijada i njen odjek u kasnijim grkim tragedijama, nije u stvarnosti poput neke kartezijanske kockice za slaganje. Umjesto toga ovjek pojedinac je izraz istinskog dinamikog procesa. Pod 'istinskim' misli se na pojam kako su ga koristili drevni Pitagorejci i Platon, pojam znanstvene metode zasnovane na onoj istoj dinamici (na pr. dynamis) koju je utvrdio Gottfried Leibniz pri svom ukazivanju na uroenu prijevaru u metodi Rena Descartesa, kao i protiv redukcionistike metode Paola Sarpija i njegovog pobornika kartezijanca Antonija Contija, pa takoer Contijevih sljedbenika kao to su neo-kartezijanci Isaac Newton, Laplace, Cauchy, Clausius i drugi. Rekavi toliko o tome za sad, da bismo stvarno razumjeli korijen odsudnih problema svjetskog gospodarstva danas, moramo postaviti dva, jedan od drugog drugaija, no uzajamno povezana problema koja proistjeu iz sukoba znanstvene metode Kuze, Leonarda da Vincija, Keplera, Fermata i Leibniza nasuprot metoda srednjovjekovnih Aristotelovaca i sljedbenika doktrine tog srednjovjekovnog lica, Williama od Ockhama, iji intelektualni model je Paolo Sarpi usvojio, a iz njega je izvedena moderna liberalna filozofija anglo-holandskog imperijalizma nakon veljae 1763.g., pa je on s nama odtada sve do dananje svjetske krize. Prvi od tih problema je moderna metoda kompetentne fizikalne znanosti, metoda koja je uglavnom plod moderne intervencije Nikole Kuzanskog svojim djelom De docta ignorantia, no ono je odjek drevne znanstvene metode Pitagorejaca i Platona.

2. O ovjekovu stvaralatvu
Pobornik dogme Aristotela, Euklid usmjerio je svoj rad na unitenje Klasine znanosti svog vremena, kooptirajui i preraujui teoreme, koje su razvili kompetentniji i poteniji raniji izumitelji, u sklop u kojem je svo to ranije znanje konkretizirano tako da se podudara s a-priornim pretpostavkama koje je Euklid uporabio kao definicije, aksiome i postulate. Tu prevarantsku Euklidovu metodu uporabio je prevarant rimske ere Klaudije Ptolomej da bi skrojio namjerno lani prikaz Klasine grke astronomije. Nova inaica sline konkretizacije praktinog znanja uvedena je u modernu europsku kulturu usvajanjem jo gore iracionalne zamisli koju povezujemo sa srednjovjekovnom linosti Williama od Ockhama. Tu zamisao usvojila je i irila nova mletaka stranka Paola Sarpija, i Sarpijev slugan Galileo Galilei. Ishod toga postao je empirizam, kako ga danas zovemo, i njegove izvedenice kao pozitivizam danas. Nakana na kojoj poiva Sarpijeva uloga u toj stvari bila je dvostruka. Prvo, pruiti Mletakoj stranki logiku podlogu dopustivi odreene oblike tehnolokih inovacija, koje je Aristotelova dogma tog vremena zabranila, no ne dopustivi sudionitvo aktualnih stvaralakih procesa ljudskog uma u tome. Takozvana empirika dogma Sarpija, Galileia, Ren Descartesa, Antonija Contija i drugih, dala je osnovicu morbidne prijevare crne magije pekulanta Isaaca Newtona koju je kasnije razotkrio John Meynard Keynes. Klju razumijevanja uinka ove Sarpijeve dogme na fizikalnu znanost i gospodarski ivot nalazi se u injenici da je zajednika odlika drevne Euklidove dogme empirizma i nove moderne Sarpijeve dogme empirizma iskljuenje razmatranja actualnih univerzalnih i slinih zakonitosti posredstvom usvajanja iskljuujuih a-priori pretpostavki kao to su i Euklidove i Descartesove. Umjesto otkrivanja stvarno univerzalnih fizikih zakonitosti, kao to to oslikava rad Johannesa Keplera, empiriari su zamijenili vrstu opisa znanog kao matematika formula, ili neto usporedivo tome, ak i pretjerano nepromiljenu prijevaru kao to je mehanistiki pozitivizam Ernsta Macha i njegovog sljedbenika Ludwiga Boltzmanna, ili strahovito bezumnu numerologiju Bertrand Russellove Principia mathematica, i njenih izvedenica kao to su prijevare Russellovih poklonika Norberta Wienera i Johna von Neumanna, za (umjesto) stvarne fizike zakonitosti prirode. Da bi se shvatio moderni pozitivizam ljudi kao to su Machovi i Russellovi poklonici, korisno je usporediti ih s tvorevinama i posljedicama ranije Euklidove prijevare.

Moglo bi se, dakle, s pravom misliti o protunuklearnim zelenima danas kao o sotoninim masovno ubilakim, ljigavim malim pomagaima. 9 Iz pedagokih razloga sauvao sam mjesto za obradu ove odsudno znaajne sprege malo nie u ovom izvjeu.

U oba sluaja, mjesto koje bi trebala zauzimati eksperimentalno provjerena otkria univerzalne zakonitosti, zauzimaju svojevoljni prizivi na popularnost ideje zapaanja ulima kao nadomjeskom za stvarnost. U drevnim Euklidovim uvjetovanostima, ta se funkcija dodjeljuje definicijama, aksiomima i postulatima. U sluaju Sarpijevog empirizma oblikovanje uvjerljivog sastava proizvoljnih postavki postalo je zamreniji pothvat. Ishod potonjeg problema bila je mistina doktrina apriori oblika, na kojima je utemeljena prijevarna Descartesova matematika. Svaki ope usvojeni moderni empirizam i njegove izvedenice pretpostavljaju Descartesove temeljne pojmove iz a-priori popisa oblika. Zatim, sa svoje strane Descartes i njegovi poklonici kao to su Conti, de Moivre, d'Alembert, Leonhard Euler i Eulerov tienik Joseph Louis Lagrange izali su kao glavni poklonici Sarpijevog, protu-Leibnizovog kulta empirizma, od kojega je neo-kartezijanska, nazovi njutonska, britanska kola empirizma bila tek izvedeni zatitni znak. Roeni u tom leglu su zanimljivo tivo kao i svaka popularna aljiva stranica, no malo takvih itatelja ustvari zna bilo to vanog o onom ime se die kad naizgled razgovaraju o neemu jezikom koji je ruglo uenog dijaloga. Bitna odlika Sarpijevog empirizma izbija na povrinu nakon Sarpijevog slugana Galilea, s Descartesom ije matemazike dogme su puka projekcija, od Descartesovog redukcionizma modernog empirizma na sustav a-priori matematikih formula. U oba sluaja, Descartesa i Euklida, predmet rasuivanja je sklop a-priori matematikih formula, formula koje se pridodaju zapaanju ulima, a ne fizikim zakonitostima. Naprimjer, u sluaju Descartesa znanje se ograniava kao mogunost, kao stvar sklopa apriori, toboe ulno zapaenih oblika. Descartes time oponaa obmanu Euklida i euklidovaca. Obje kole pretpostavljaju da postoji neprobojna prepreka, koja dijeli ovu stranu doivljaja takvih oblika, za koje se pretpostavlja da su toni, no branei ljudskom umu pristup temeljnoj stvarnosti koja postoji samo s druge strane zapaanja ulima, strane koju empiriari smatraju nedostupnom ovjekovom umnom doivljaju. Ta razliitost koju sam upravo na ovaj nain istaknuo, je izmeu znanosti kako je definiraju drevni Pitagorejci i Platon s jedne strane, koja stavlja doivljaj zapaanja kao puku sjenu koju bacaju instrumenti naih moi ulnog zapaanja, inei je razliitom sa stajalita tih univerzalnih zakonitosti koje se eksperimentalno moe otkriti, a koje bacaju sjene koje mi moemo raspoznati kao naprosto ulno zapaanje. Mo ovjekovog stvaralatva, po kojoj se ovjekove moi apsolutno razlikuju od ivotinjskih, osnova je sustavnog saznanja koje su nam dali drevni Pitagorejci i Platon, i moderne europske fizikalne znanosti nakon

temeljnih otkria u znanosti Nikole Kuzanskog i njegovih sljedbenika kao to su Luca Pacioli, Leonardo da Vinci, Johannes Kepler, Fermat, Leibniz, Bernhard Riemann i moderni znanstvenici 20. stoljea kao to su Max Planck i Albert Einstein. Pratea odlika ove razliitosti je da stvarno shvaanje univerzalnih fizikih i istovjetnih zakonitosti, aktualno postoji samo kao aktualno djelotvorna tvar na ontoloki drugoj strani, suprotnoj ulnom zapaanju. Nuna posljedica toga, glede istine je da nijedna stvarna univerzalna fizika zakonitost ne postoji, ontoloki, unutar podruja zapaanja ulima kao takova. Univerzalna fizika zakonitost postoji samo kao djelotvorno univerzalna vrijednost koja se moe eksperimentalno odrediti. Tu se definiciju moe najbolje oslikati u modernom kolskom razredu, na nain kako je Kepler predstavio otkrie univerzalne gravitacije u svom radu Harmonije, kao neto to nije ni percepcija vidom ili (harmoniki) zvuk, no postaje zamjetljivo ontolokim proturjejem koje se projicira kao eksperimentalna podudarnost njih dvoje. Ishod takvih pravih otkria djelotvornih univerzalnih fizikih zakonitosti, izraava mo djelotvornog otkria stvarno univerzalnih fizikih zakonitosti, koje su osebujne samo ovjeku pojedincu od svih drugih ivih vrsta.

Pitanje besmrtnosti
Stoga, Keplerovo opisivanje problema odreivanja univerzalne gravitacije koja vlada Sunevim sustavom kao cjelinom, svraa nau pozornost na povezanu poantu Alberta Einsteina, i tako pojanjava stvarno znaenje infinitezimalnog, kao to je taj izraz Gottfried Leibniz definirao i primjenjivao. Diskusija o ovoj sprezi rada Keplerovog sljedbenika Leibniza s Einsteinovim odavanjem priznanja Kepleru, odreuje pravilnu uporabu izraza infinitezimalan u praksi fizikalne znanosti. Infinitezimalan upotrijebljen kao izraz u sklopu toga, nije ono za to je prevarant Euler lano tvrdio, da je maleno u prostorvremenu. Relativno maleni interval djelovanja u gravitacionom polju ustvari je odnos veliine svemira odreene zakonitou univerzalne gravitacije, relativno prema svakom stupnju malenog ili kratkoe promatranog dijela lokalnog djelovanja koju je ovjek odabrao izmjeriti. U tom smislu, i samo u tom smislu, maleni odabrani interval razmatranog djelovanja odraz je injenice da zakonitost okruuje svemir na nain koji Einstein istie kao svojstvenost svemira koji je konaan no nije omeen nikakvim djelujuim vanjskim momentom.

Svi kompetentno definirani pojmovi univerzalne fizike zakonitosti predstavljaju nam istu ironiju koju je Einstein prepoznao u Keplerovom utemeljenju jedinog pravovaljanog pristupa univerzalnoj, eksperimentalnoj fizikalnoj znanosti. Stoga u Leibnizovom (kao i Einsteinovom) odbacivanju kartezijanskog mnogoznanika, svemir nije odreen neznanim oblicima koji hermetiki zatvaraju um neproputajui ono to nije zapaanje ulima. Upravo otkrie univerzalnih fizikih zakonitosti omeuje svemir, s obzirom na neku zakonitost, kao to Einstein obrazlae taj sluaj svemira kao sustava slinog slici fizikih procesa koju je dalo Keplerovo otkrie univerzalne gravitacije. Upravo metodom otkria, metodom koju slijedimo od drevnih Pitagorejaca i Platona, preko temeljnih otkria Nikole Kuzanskog i

njegovih sljedbenika meu voama pravovaljane moderne europske znanosti, ovjek preinauje noosferu, kako ju je Vernadski definirao, i to kao da ide odozgo na nie, stvarajui tako ope okruje unutar kojeg je smjeten ovjekov individualni in promjene. Zbrajanje napretka ovjeanstva do sada u sprezi je s radom Bernharda Riemanna, i to onakvog kakvim ga je Einstein smatrao u svom dijelu rada i kao to sam ja radio u mom. Za oba ta pristupa stanoviti bitni rezultat je jednak: revolucioniranje ljudskog ivota i drutva njegovanjem stvaralakih moi otkria jedinstvenih ljudskom umu. Napredak nije plod navika ve revolucija u navikama drutva u cjelini [kao to sam ukazao u memorandumu koji je bio uvrten u naim dnevnim izvjetajima prole srijede i etvrtka].