SVEUILITE U RIJECI FILOZOFSKI FAKULTET RIJEKA

KONFESIJA U RATU
(prikaz knjige)

NAZIV KOLEGIJA: Komparativna drutvena povijest svjetskih religija NOSITELJ KOLEGIJA: dr. sc. Vjekoslav Perica STUDENTICA: Tamara Nenadi, dvopredmetni studij pedagogije i povijesti

U Rijeci, 2011.

Ivan Cvitkovi sociolog je religije i jedan od glavnih predstavnika te discipline na prostoru bive Jugoslavije. Roen je 1945. godine. Diplomirao je sociologiju na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, magistrirao na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu, a na Fakultetu za sociologiju, novinarstvo i politike znanosti u Ljubljani stekao je doktorat. Od 1972. godine do danas radi na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu. U svojem znanstvenom radu bavi se problemima drutva i religije i njihovom interakcijom. Rezultat njegovog istraivanja do sad je veliki broj znanstvenih lanaka i sedamnaest objavljenih knjiga meu kojima su najznaajnije: Marksistika misao i religija (1980.), Religije u BiH (1982.), Sociologija religije (1995., 1996., 2004.), Religije suvremenog svijeta (1999., 2002.), Sociologija spoznaje (2001), Hrvatski identitet u BiH: Hrvati izmeu nacionalnog i graanskog (2006.). i Konfesija u ratu (2004.). Konfesija u ratu je zanimljiva studija koja daje jedan od moguih pogleda na rat u Bosni i Hercegovini 1991.-1995. godine. Knjiga ima trinaest poglavlja u kojima autor evidentira injenice, analizira ih i osvjetljava provjerenim instrumentarijem socioloke znanosti. Na samom poetku knjige jasno je iznesena tvrdnja, koja moe odlino posluiti i kao zakljuak, kako je temeljni dio identiteta rata u BiH 1991. - 1995.godine bila religija ili bolje reeno nacionalna religioznost to bi oznaavalo krajnje reduciranu religioznost na nacionalnost. Kako bi dokazao svoje miljenje autor daje prikaz prijeratne BiH u kojoj, prema popisu stanovnitva iz 1991. godine ivi 43% Muslimana, 31% Srba i 17% Hrvata. Ovi postoci podudaraju se s postocima konfesionalne pripadnosti, pa tako pripadnika islama ima 42%, pravoslavlja 29 %, a rimokatolika ima 13 %. Iz ovih statistikih podataka vidljiva je visoka razina podudaranja nacionalnog i konfesionalnog te moemo zakljuiti kako se na ovom prostoru susreu tri kulturna kruga: zapadnoeuropski rimokatoliki, istonoeuropski pravoslavni i orijentalni islamski. Zato ne iznenauje da je religija i konfesija imala ulogu u nacionalnom diferenciranju. Stvaranjem napetosti u multinacionalnom drutvu lako dolazi do napetosti i meu konfesijama premda sr napetosti ne lei u samoj naravi religija i konfesija. Takve situacije onda intenziviraju elju za afirmacijom identiteta na religijskoj osnovi to je povezano sa sakralizacijom ivota, umjesto s duhovnim ivotom. Drugo poglavlje knjige detaljnije prikazuje opu ulogu konfesija u drutvenim konfliktima. Etniki konflikti su najvie kulminirali na hrvatsko-srpsko-bonjakoj crti. Unutar

svakoga od ta tri naroda religije i konfesije bile su imbenik drutvene integracije. U tim su uvjetima nacionalne zajednice u svoj sustav vrijednosti uvrstile i religijske vrijednosti ime se otvorio put sakralizaciji nacije, a religija i konfesija stjecale su integrativnu ulogu meu lanovima iste nacionalne zajednice, ali i dezintegrativnu u odnosima prema pripadnicima drugih nacionalnih zajednica. Same konfliktne situacije najee nastaju u raznim kriznim vremenima u kojima oslabi odgovornost, a samo drutvo nema program izlaska iz te krize. Unutar svakog od tri naroda religija i konfesija u Bosni i Hercegovini bile su, nekad vie a nekad manje, imbenik drutvene integracije. U tim su uvjetima nacionalne zajednice u svoje vrijednosti uvrstile religijske vrijednosti to je dovelo do sakralizacije nacije odnosno, poistovjeivanja nacije i konfesije. Kad u takvom drutvu konflikt eskalira i zapone rat za oekivati je da e on imati razna vjerska obiljeja. Osim povrnih obiljeja i sam se rat moe voditi prema odreenim sociolokim modelima koje religije nude. U ratu religija i konfesija predstavljaju uvijek jedan od elemenata na koje se rauna u elji za uspjehom bilo koje zaraene grupe. Tako religije daju model ponaanja za umanjivanje frustracija izazvanih strahom od rata, daju model za lake prihvaanje ubijanja i umiranja, religije daju i definiciju obrambenog i ''pravednog rata'', ideju ''Boga'' saveznika, religije mogu opravdati pobjedu i poraz, opravdati odmazdu i dr. Sve ove aspekte autor prikazuje kroz analizu svetih tekstova svjetskih religija; Biblije, Kur'ana, Thore i Mahabharate. Dakle, u svim svetim spisima moemo nai mjesta protiv rata i protiv mira, ali i u prilog rata i u prilog mira. Uz ove modele, analizira vjerske i konfesionalne identifikacije te konfesionalnu hegemonizaciju u ratu. U predratnom periodu dubina i znaenje vjerske identifikacije teko se shvaala. U kriznim situacijama (npr. rat) za konfesiju pokazalo se da veina njihovih pripadnika postaje izriito svjesna svoje pripadnosti. Na podruju Bosne i Hercegovine od djetinjstva se u obitelji njegovala konfesionalna identifikacija i ona je uvijek bila snana. to se konfesionalne homogenizacije u ratu tie, ondje gdje je konfesija snanije utjecala na nastanak i razvitak nacionalne svijesti, kao i u Bosni i Hercegovini, nacionalna je homogenizacija najee podudarna s konfesionalnom. Ta tenja ka homogenizaciji posebno jaa u uvjetima ugroenosti. Poglavlje to je bio rat u BIH? analizira karakter rata pokuavajui prikazati argumente za i protiv za svako od uvrijeenih miljenja. Da li je to bio rat izmeu politikih grupa, nacionalnih standarda unutar iste drave, uz potporu izvana (posebno Jugoslavije) i pomo jednoj od grupa u konfliktu? Kakav je to zaista bio rat? Autor smatra da se karakter rata

mijenjao. U Bosni i Hercegovini se odvijalo atipino raanje nacionalne svijesti koje je ilo po uzajamnoj grko-latinsko-islamskoj negaciji. To je pogodovalo jaanju religijskih i konfesionalnih suprotnosti. Autor smatra kako je ovaj rat bio prvenstveno etniki jer je voen izmeu drutvenih grupa unutar jedne drave, a vodile su ga i usmjeravale politike organizacije te tri nacionalne grupe. Posebno se mjesto daje pitanju da li je ovaj rat bio vjerski kako ga mnogi, strani i domai, autori nazivaju. Cvitkovi osporava takvo miljenje jer smatra kako je ovaj etniki rat samo u nekim svojim elementima poprimio konfesionalna obiljeja (ruenje bogomolja, prisile u vjeri, uvoenje pojma dihad) koja nisu dominantna i stoga sam rat ne moe biti vjerski. Ono to je moglo stvoriti dojam u javnosti da se vodio vjerski meukonfesionalni je slijedee: konfesija moe sankcionirati rat, pomoi u zatiti danog podruja, utjecati na poveanje ili legitimiranje sukoba; uvoenje religijskih pojmovnih kategorija u vojsku, osobitu u Armiju BIH (zemlja- sveta zemlja, poginuli- muenici); uvoenje pojma dihad od strane Bonjaka; konstantno ukazivanje da je u pitanju odnos krana prema islamu; ispisivani grafiti takoer su mogli upuivati na to da rat ima religijska obiljeja (Bog i Hrvati, Allahu ekber, Bog je s nama- Srbima). Dakle, bio je to rat potpomognut religijskim slogovima i religijskom retorikom. Posljednja poglavlja posveena su povezanosti religije i moralnosti na individualnoj razini. Raspravlja se o moralnosti ubojstva u ratnoj akciji i kako to vojnici doivl javaju te o opravdanosti odmazde za ubijene. Mnogi su ratni konflikti i nasilja bili uvjetovani onim to bi se moglo nazvati nacionalnim prestiom. U ratu je svaka strana u sukobu krajnje nerealna i neobjektivna u odnosu na druge strane. Svaka svoju poziciju smatra ispravnom i moralno opravdanom, a protivniku nepravednom i nemoralnom. Posebno je zanimljivo poglavlje u kojem se analizira anketa provedena meu vojnicima s pitanjem da li se vodi borba odnosno da li se oni bore za prava njihove konfesije na sto je potvrdno odgovorilo 47% dok istovremeno samo njih 25% smatra da je ovaj rat vjerski. Posljednje poglavlje knjige naslovljeno je Meukonfesionalni odnosi u ratu i u njemu autor analizira specifinosti konfesionalnih zajednice na prostoru BiH, njihovu interakciju i utjecaj na pojedinca. Ovdje je prikazano istraivanje o utjecaju konfesije na odabir prijatelja ili branog druga, konfesionalnog mentaliteta balkanskog ovjeka i prijeratnog odnosa konfesionalnih zajednica koji je bio veoma dobar, a poetkom sukoba drastino se pogorao.

Dakle, Bosna i Hercegovina primjer postsocijalistikog drutva koje se suoilo sa svojevrsnom krizom identiteta to je za posljedicu imalo vraanje na nacionalizam i konfesionalnost. Ovdje su se sukobi 1991. do 1995. godine uzrokovani raspadom socijalistike Jugoslavije odvijali u svojem najgorem obliku. Kao multinacionalna sredina BiH je doivjela poistovjeivanje nacionalnog i konfesionalnog to je u velikoj mjeri bilo poticano i od politikog vodstva koji time lake utjeu na narod ali poticano jednim djelom i od vjerskog vodstva koje je time dobilo priliku participacije u vlasti. Zbog toga je sukob koji je uslijedio, uzrokovan nacionalistikom politikom, imao snana obiljeja konfesionalnog konflikta.

LITERATURA:

1. Cvitkovi, I. (2004): Konfesija u ratu. Sarajevo-Zagreb. Svjetlo rijei.