Horhe Luis Borhes-Prijetnja

To je ljubav. Pokusacu da se sakrijem ili pobjegnem....

Rastu zidovi njene tamnice, kao u strasnom snu. Lijepa maska se promijenila, ali, kao i uvijek, jednistvena je.
Cemu moji talismani: bavljenje knjizevnoscu, nepouzdana erudicija, ucenje rijeci koje je koristio ostri sjever da
opjeva svoja mora i svoje maceve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obicne stvari, navike, mlada ljubav
moje majke, ratnicke sjeni predaka, bezvremena noc, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mjera moga vremena.
Vec se vrc razbija na izvoru, vec covjek ustaje na cvrkut ptice, potamnjeli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama
nije donijela spokoj.
To je, vec znam, ljubav: nemir i olaksanje kad cujem tvoj glas, cekanje i sjecanje, uzas zivljenja u buducnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradzbinama.
Ima jedan ulicni ugao kojim se ne usudjujem da prodjem.
Vojske me vec opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije vidjela.)
Ime jedne zene me odaje.
Boli me jedna zena svuda po tijelu.