You are on page 1of 17

171

UDK 7.017.4:159.931/.937
Pregledni lanak
Primljeno: 21. 2. 2009.
Prihvaeno: 19. 5. 2009.
PRILOZI DEFINIRANJU I ANALIZI TEKSTURE I
TAKTILNOSTI U LIKOVNOJ UMJETNOSTI
Barbara GAJ, asistentica
Odsjek za likovnu kulturu i likovnu umjetnost
Umjetnika akademija u Splitu
www.umas.hr
Saetak: Cilj rada jest poblie objasniti pojam i upotrebu teksture u likovnom stvaralatvu
te ulogu taktilnosti u razvoju percepcije i procesu stvaranja umjetnikog djela. Taktilnost
i doivljaj teksture imbenici su od iznimnog znaenja, kako prilikom recepcije
umjetnikog djela, tako i na samom poetku stvaranja likovnog djela, kao poticajni
impuls. U likovnom stvaralatvu tekstura je jedno od izraajnih sredstava za artikuliranje
realnosti i neposrednosti, a ujedno i znaajna likovna varijabla. U suvremenoj umjetnosti
postoje razliiti modeli primjene teksture, koji su se razvijali u povijesnoj upotrebi
teksture u likovnoj umjetnosti. Analizom pojedinanih primjera i komparacijom vidljivo
je da tekstura utjee na druge likovne elemente i varijable u likovnoj kompoziciji te se
njihove meusobne relacije mogu jasno odrediti. Stoga je relevantno istraivati proces
likovnog stvaralatva, ne zanemarujui neposredan doivljaj okoline preko razliitih
osjetila, kako vizualno tako i taktilno, jer je dodir neophodan za kognitivni razvoj ovjeka
od samog poetka. Likovno miljenje i likovna produkcija kombinacija su unutranjeg
osmiljenog doivljaja dobivenog informacijama iz vanjskog svijeta i umjetnikog akta.
Uvjet za likovnu svijest jest razvijenija vizualna svijest, a osim vizualnog opaanja putem
kojeg ovjek dobiva informacije iz okoline takoer je vaan i taktilni doivljaj okoline.
U likovnom procesu umjetnik stvara razliite teksture koje u konanici doivljavamo
vizualno i/ili taktilno. U likovnoj hermeneutici formalna analiza likovnog djela nepotpuna
je bez potanje analize likovne morfologije i likovne varijable kao to je tekstura.
Kljune rijei: tekstura, taktilnost, percepcija, likovne varijable, teksturalni modaliteti
Uvod
Tekstura i taktilnost dio su nae svakodnevice i prisutne su gotovo prilikom
svake ljudske djelatnosti. Pomou taktilnosti istraujemo prostor i predmete
koji nas okruuju, komuniciramo neverbalno s drugim ljudima, iskazujemo
172
emocije i osjeamo povezanost s okolinom. Takoer, taktilnost ima vanu ulogu
u psihozikom razvoju pojedinca, od razvoja motorike, uenja kroz dodir i
opipavanje predmeta i materijala, doivljaja prostora pa sve do socijalizacije
u drutvu. Prikaz i simulacija teksture u vizualnim umjetnostima proizlaze iz
ovjekove temeljne potrebe za dodirom.
Svako stilsko razdoblje i svaki pojedini umjetnik ima svoje vlastite uzorke
likovne teksture i fakture. Teksturu kao dio likovne kompozicije ne moemo
promatrati odvojeno od cjeline. U likovnom kontekstu tekstura je povezana s
formom i sadrajem. U pogledu forme tekstura moe biti potpuno nebitan dio
umjetnikog djela, a moe biti i dominantno likovno izraajno sredstvo. S obzirom
na sadraj, tekstura moe imati simbolino ili semantiko znaenje.
Teksturalna vrijednost koju nudi umjetnost moderne i postmoderne zapravo
je potenciranje jedne kvalitete koja je bila prikrivena ili nebitna u tradicionalnom
nainju slikanja.
Budui da istraivake metode likovne teorije ukljuuju interdisciplinarni
pristup, zakonitosti stvaranja likovnih djela mogu se prouavati iz razliitih
vidova - psiholokoga, zikalnoga i ziolokog. Isto tako, na njezin razvoj
utjeu i s njom se preklapaju i druge znanosti, pa se tako pojedina problematika s
podruja likovne teorije, kao to je uloga teksture i taktilne vrijednosti likovnog
djela, mogu sagledati s povijesnoumjetnikoga, socioloko-kulturolokoga,
lozofskoga, odnosno estetskog stajalita.
1. Tekstura u razvoju percepcije
Tekstura u sebi ujedinjuje dva osjetilna doivljaja, vizualno i taktilno, i po
tome se izdvaja od ostalih likovnih elemenata i varijabli. Iskustvo svijeta je
sinestezijske naravi, u kojem sudjeluju sva osjetila, dok su za likovnu produkciju
dostatni vid i dodir, ali mogu nadoknaditi i iskustvo ostalih osjetila. Gledajui
teksturu slike, tako moemo doivjeti glatkou ili hrapavost, a da je ne dodirnemo.
Vidom moemo nadomjestiti dodir, posebno ako smo ve imali prethodna
taktilna iskustva s odreenom teksturom, a i dodirom moemo u odreenoj
mjeri nadomjestiti osjetilo vida. Potpuni doivljaj svijeta oko nas moe se dobiti
sintezom tih dvaju osjetila.
Osjetila koja nam omoguuju razvoj vizualne percepcije, osim vida i dodira,
su proprioceptivno osjetilo ili osjetilo vlastitog tijela i kinestetiko osjetilo ili
osjetilo ravnotee (Butina, 2000.: 4). Iako osjetilo vida zauzima najznaajnije
mjesto u likovnom stvaralatvu, za potpuni doivljaj teksture ipak nam najvie
pomae dodir kojim dolazimo u neposredan kontakt s predmetima oko nas.
Tada stjeemo ira saznanja o vanjskom svijetu. Razliite promjene, dogaaje
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
173
i predmete u naoj neposrednoj okolini doivljavamo najprije na zikoj razini,
a potom na mentalnoj. Prvi doivljaj je vizualni, a potom i taktilni. Na taj nain
istraujemo povrine oko sebe i njihova svojstva, pa tako moemo govoriti ne
samo o vizualnoj percepciji nego i o taktilnoj. U umjetnikovu opaanju i njegovu
stvaralatvu te dvije vrste doivljaja nedvojbeno su povezane i on ih nadalje
koristi kako bi osmiljenim postupcima ostvario svoje likovno djelo izgraujui
ga likovnim izraajnim sredstvima ukljuujui i teksturu.
Taktilni doivljaji uglavnom su mjeavina razliitih podraaja. Postoje
temeljnih pet podraaja: dodir, pritisak, toplo, hladno i bol, a kombinacija svih
omoguuje obilje doivljaja, koje nam daje to osjetilo (Butina, 2000.: 3). U
daljnjoj diferencijaciji osjetila osjeti dodira, temperature, pritiska i bola imaju
porijeklo u receptorima koe i stoga nose naziv kona osjetila ili koni receptori,
koji zajedno s ve spomenutim proprioceptivnim osjetilom ili osjetilom za
vlastito tijelo spadaju u zajedniku kategoriju somestetikih (tjelesnih) osjetila
(Kre, Krald, 1978.: 190). Kao to postoje zioloke osnove vidnog opaanja i
procesi koji posreduju izmeu vizualnog podraaja i percepcije, tako i podraaji
na koi stimuliraju procese koji utjeu na taktilno opaanje.
Osjeti toplog, hladnog, dodira, pritiska i bola imaju za nas kritiku vanost
s biolokog aspekta jer time primamo informacije iz vanjskog svijeta od vitalne
vanosti za na svakodnevni ivot (Kre, Krald, 1978.: 190).
Neposredan doivljaj teksture, a poslije i njezino transponiranje na crte moe
biti vaan element za iru i temeljitiju spoznaju osobina odreenih materijala od
kojih je sainjena priroda i sve ono to je oblikovao ovjek. Ljudska spoznaja o
osobinama razliitih povrina zapravo poinje u vrlo ranoj dobi zbog priroene
elje djeteta da dodiruje i opipava sve predmete ne koje naie. Tako moe taktilno
osjetiti hrapavost, glatkou, mekou, tvrdou, upljikavost, ljepljivost i sl., a
potom ta iskustva prenijeti i na crte. Takvo istraivanje okoline ima znaajno
mjesto u odgoju djeteta. Likovni pedagog moe dovesti dijete u neposredan
kontakt s motivom koji e poslije crtati, pa dijete moe doivjeti teksturu razliitih
materijala i to nastojati likovno prikazati (Boduli, 1982.: 33-34).
Osjetila vida, sluha, dodira i pokreta pomau nam doivjeti prostor i premda
su njihova iskustva prostora meusobno razliita, ona ne dovode do doivljaja
razliitih prostora, ve se stapaju u iskustvo jednoga jedinstvenog prostora.
Opaanje je sinteza informacija dobivenih preko tih osjetila, ali ipak ponekad
postoji nesuglasje izmeu razliitih dojmova svakoga pojedinog osjetila. Isto
tako, postoji nesklad izmeu doivljaja prostora dodirom i vienja prostora kao
to moemo iskusiti ako se, primjerice, nalazimo u prostoriji koja nije osvijetljena
pa tad ne moemo tono procijeniti veliinu ni razmjetaj i udaljenost predmeta
u prostoriji. Naa osjetila su nesavrena i ograniena te potpuno oslanjanje na
osjetilno iskustvo katkad nije realno. Osjetila nas mogu zavaravati i informacije
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
174
koje primamo preko njih mogu predstavljati tonu, ali i netonu percepciju
prostora (Kre, Krald, 1978.: 132-133).
Svi se mi u svakodnevnom ivotu koristimo osjetilima kako bismo dobili
sliku o okolini koja nas okruuje, a posebno se sluimo dodirom kako bismo
razmjenjivali informacije. U likovnom stvaralatvu takoer elimo to pretoiti u
likovno djelo ili pak na taj nain promatrati i doivjeti neiji tui stvaralaki rad
kao gledatelj.
Za razliku od osoba dobrog vida, slijepi i slabovidni ljudi djelomino se ili
potpuno, ovisno o stupnju sljepoe, oslanjaju na osjetilo dodira, jer je dodir za
njih, pored sluha, najvaniji imbenik u percepciji prostora. Velika je razlika
izmeu ljudi koji su slijepi od roenja i ljudi koji ija je sljepoa steena. Kod
onih ija je sljepoa uroena, ne postoji nikakvo vizualno iskustvo, nema vizualne
senzacije, vidne memorije ili predodbe (Kre, Krald, 1978.: 41). Uz nazive
predmeta oni ne vezuju nikakav vizualni ekvivalent niti imaju vizualno poimanje
oblika. Za njih su oblik, gura i forma apstraktni pojmovi, ali zato je za njih
tekstura vrlo realna i opipljiva pa stoga vrlo znaajna.
Odsutnost vizualnih doivljaja ini da je svijet u kojem ive drugaije
organiziran u odnosu na uobiajeni nain. Njihov svijet je prostoran, ali je taj
prostor sainjen od pokreta, dodira i zvukova. Njihova osjetljivost na taktilne
i zvune senzacije je pojaana i potpunija nego kod ostalih ljudi, tako da mogu
iznenaditi prilino tonim opaanjem i prilagoavanjem sredini u kojoj ive.
Usporeujui ih s ljudima slijepim za boje, ne moe se sa sigurnou rei da
nedostatak doivljavanja ekspresivnih svojstava vizualnih predmeta umanjuje
bogatstvo i raznovrsnost emocionalnog ivota (Kre, Krald, 1978.: 190).
Slijepi i slabovidni ljudi, naalost, mogu taktilno percipirati samo jedan dio
likovnog stvaralatva, kao to su slike s reljefnom teksturom, zatim skulpture,
instalacije, objekti i uporabni predmeti s podruja primijenjenih umjetnosti i
dizajna, dok dvodimenzionalne tekstura slika, crtea, fotograja i ilustracija koje
nemaju reljefnosti ostaju izvan dosega njihova opaanja. Jo jedna prepreka za
slijepe osobe jest i nemogunost taktilnog doivljaja umjetnikih djela u muzejima
i galerijama zbog zabrane dodirivanja artefakata, kao prevencije od oteenja i
krae. Ipak, neke institucije doputaju da se slijepim osobama omogui taktilno
percipiranje umjetnikog djela. Brojni svjetski muzeji poput Metropolitan
Museum of Art u New Yorku
1
imaju programe za slijepe i slabovidne osobe
koje ukljuuju auditivni obilazak muzeja i brojne radionice u kojima se slijepi
i slabovidni posjetitelji muzeja upoznaju s djelima taktilno i/ili uz pomo opisa
kolovanih vodia, ovisno o tome radi li se o skulpturama ili slikama. Naalost,
taktilnih muzeja likovnih umjetnosti koji su namijenjeni slijepim i slabovidnim
osobama te prilagoeni njihovim potrebama, ima jako malo. Jedan od takvih
1
http://moma.org/visit_moma/audio.html (29. 10. 2008.)
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
175
specijaliziranih muzeja najblii Hrvatskoj nalazi se u Anconi; godine 1993.
osnovala ga je Zajednica slijepih Italije. Museo Tttile Statale Omro je kao
dravni muzej priznat 1999. godine i danas ima postav koji obuhvaa arheoloku
i arhitektonsku zbirku te klasinu, modernu i suvremenu skulpturu.
2
U Hrvatskoj ne postoji specijalizirani muzej likovnih umjetnosti za slijepe i
slabovidne osobe, ali brojni muzeji i galerije imaju u svom programu audiovodie
koje posjetitelji mogu dobiti prilikom obilaska. Neke institucije imaju i posebne
vodie na Brailleovu pismu, kao primjerice Muzej grada Zagreba, za koji je
Vesna Leiner, muzejska pedagoginja i voditeljica Muzejske radionice, dobila
Nagradu Hrvatskoga muzejskog drutva za najbolji muzejski projekt za 2005.
godinu, Vodi za slijepe i slabovidne osobe po Muzeju grada Zagreba.
3
Jedan znaajan projekt za slijepe i slabovidne osobe ostvarila je Galerija
Metrovi u Splitu u okviru Fundacije Ivana Mestrovia 2005., kada je, uz
potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, tiskala razglednice za slijepe i
slabovidne osobe.
4
Projektu su prethodile uspjene i zanimljive didaktike radionice Galerije
Metrovi u razdoblju od nekoliko godina: Dotakni i vidi Metrovieva djela
(2000.), Dotakni i prepoznaj Metrovievo djelo (2001.)
5
, Dotakni i vidi
2
Arheoloku zbirku ine razliiti izvorni objekti, od pretpovijesti do kasnoga klasinog razdo-
blja grke umjetnosti, a arhitektonsku ini kolekcija detaljnih i preciznih maketa poznatih
graevina iz razliitih povijesnoumjetnikih razdoblja poput Partenona, Panteona, katedrala
u Firenci i Anconi, Sv. Petra u Rimu. Sekcija klasine i moderne skulpture obuhvaa razliita
stilska razdoblja, od egipatske, grke i rimske umjetnosti, umjetnosti srednjega vijeka, re-
nesanse i baroka do klasicima i sve do avangardnih pokreta s poetka 20. stoljea, te sadri
uglavnom replike (odljeve u gipsu) poznatih skulptura, poput Nike iz Samotrake, Michelan-
gelovih remek-djela Piet i Davida, Berninijevu Sv. Tereziju u ekstazi ili Veneru Italicu An-
tonija Canove. Sekcija skulpture 20. stoljea i suvremene skulpture sadri originalne radove
suvremenih talijanskih kipara koje posjetitelji mogu neposredno doivjeti dodirom. Izvor:
Museo Tttile Statale Omro Home Page
http://www.museoomero.it/main?pp=pagina_iniziale&lang=4 (14. 10. 2008.)
3
Muzej grada Zagreba Home Page http://www.mgz.hr/ (1. 10. 2008.).
4
Projekt Galerije Metrovi ostvaren je suradnjom kustosice Maje eparovi, prof. Jasenske
Splivalo i skupine uenika, sudionika UNESCO-ove radionice Batina - nama je stalo Prve
gimnazije i kole likovnih umjetnosti u Splitu, prof. Nikole Skokandia, akademskog graara,
te upanijske udruge slijepih Split. Razglednice za slijepe i slabovidne osobe predstavljene su
29. oujka 2005. u Galeriji Metrovi. Tom je prilikom izraen i poseban logo, odnosno ig i
marka iju su izradu omoguili Filatelistiko drutvo Split i Hrvatska pota.
5
Radionica za slijepe i slabovidne osobe Dotakni i prepoznaj Metrovieva djela odrana u
Galeriji Metrovi - bila je koncipirana tako da su slijepe i slabovidne osobe imale zadatak na
temelju verbalnog opisa djela, s posebnim naglaskom na znaajke plohe i povrine, pronai
opisanu skulpturu unutar prostorija Muzeja. Svi sudionici uspjeno su i bez tekoa obavili
zadatak taktilnog prepoznavanja umjetnikog djela.
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
176
Metrovieve crtee (2002.) i Dotakni i vidi odjeu Metrovieva zaviaja (2004.),
zahvaljujui kojima su se slijepe i slabovidne osobe mogle poblie upoznati
s djelima najznaajnijega hrvatskog kipara. Koncept radionica osmislila je i
ostvarila Maja eparovi, kustosica i voditeljica Galerije Metrovi, uz suradnju
sa upanijskom udrugom slijepih Splita, te je izraena i mapa crtea izvedena u
dubokom tisku s katalokim podacima i opisom na Brailleovu pismu. Iz toga se
izrodila ideja da se izrade taktilne razglednice, koje bi bile dostupne veem
broju slijepih osoba.
Razglednice s motivima crtea Ivana Metrovia iz fundusa Galerije
Metrovi prve su razglednice u Hrvatskoj prilagoene slijepim i slabovidnim
osobama. Izabrano je pet crtea iz fundusa Galerije: Bogorodica (1900.), Mojsije
(1915.), Prorok (1925.), Ivan Evanelist (1929.), i Job (1941.-42.), koji su
inae studije za skulpture izloene u Galeriji Metrovi, a kriterij je bio da to
budu jednostavno crtei koje nije teko razabrati opipom. Graka priprema je
ukljuivala linearni crte kontura koji je izradio Nikola Skokandi. Taj reljefni
crte apliciran je i doraen u sitotisku posebnom metodom preko ve tiskanih
razglednica, ukljuujui i podatke o pojedinom djelu koje su na Brailleovo pismo
preveli lanovi upanijske udruge slijepih Splita, koji su ujedno i sudjelovali u
korigiranju crtea.
6
Bez obzira jesu li u pitanju osobe s normalno razvijenim osjetilom vida ili
slijepe i slabovidne osobe, osjetilo dodira i doivljaj razliitih svojstava povrine
vani su kako u samom procesu stvaranja, tako i u percepciji umjetnikog djela.
2. Likovne varijable i tekstura
Likovna morfologija istrauje likovnu oblikotvornost i oblike, odnosno
likovne varijable koji predstavljaju odreena svojstva i ulogu oblika te drugih
likovnih elemenata koji u konanici ine kompoziciju likovnog djela. Likovne
varijable ili likovne promjenjivosti su: tekstura, broj, gustoa, smjer, veliina,
poloaj i teina.
6
Tiskano je 500 kompleta razglednica (ukupno 2500 primjeraka; po 5 razglednica u svakom
kompletu) koji se mogu kupiti u Art-shopu Galerije Metrovi u Splitu i Atelijeru Fundacije
Ivana Metrovia u Zagrebu, a neki od njih dani su na koritenje upanijskoj udruzi slijepih
Splita. Galerija Metrovi je i inae prilagodila uvjete slijepim i slabovidnim posjetiteljima,
koji mogu dobiti audiovodi na audiokasetama, sa snimljenim sadrajem galerijskih vodia
na nekoliko jezika, ili obii zbirku uz pratnju strunog vodia. Izvor: podaci dobiveni od kus-
tosice Maje eparovi, autorice projekata i radionica za slijepe i slabovide osobe, te iz doku-
mentacije Galerije Metrovi u Splitu (Krui, Mario, Slijepima i slabovidnima, Razglednice s
motivima Metrovievih crtea, Vijenac, Godite XIII, broj 295, 23. lipnja 2005., str. 18).
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
177
Likovnom elementu moe se promijeniti odreeno svojstvo, poput veliine ili
poloaja. Pri promjeni poloaja, smjera, veliine ili neke druge likovne varijable
mijenja se uloga odreene likovne jedinice u kompoziciji jer su svi dijelovi
meusobno ovisni (utari i sur., 2004.: 17). Likovne promjenjivosti zapravo na
jednak nain mijenjaju osobine plonih i prostornih oblika, ali unato tome ostaje
uvijek prisutna razlika izmeu spoznaje plohe i prostora (Butina, 2000.: 64).
Slovenski likovni teoretiar Milan Butina kae da relativnost oblika opisujemo
upotrebom likovnih svojstava ili varijabli koje kod istih oblika uzrokuje nastajanje
drugaijih doivljaja.
Oblik dobiva nove osjetilne osobine i kvalitete, zbog kojih istodobno poprima
nova znaenja i sadraje. Metaforiki bismo rekli da likovnim oblicima u
verbalnom jeziku odgovaraju samoglasnici, a promjenjivostima pridjevi, prilozi i
suglasnici (Butina, 2000.: 63-63).
Svaki umjetnik izabire likovne elemente i izraajna sredstva kojima izgrauje
svoj individualni likovni govor. Osim likovnih prvina, kao temeljnih jedinica
likovnog jezika, za predstavljanje razliitih likovne osobine oblika iznimno su
vane i likovne varijable.
Jedna od vrlo zanimljivih i znaajnih varijabli koja e biti predmetom ovog
istraivanja jest tekstura. Tekstura predstavlja osobinu svih prirodnih tvari,
organskih ili anorganskih, te se oituje kao manifestacija unutranje strukture na
povrini.
Kod teksture, navodi Butina, vano je razlikovati i pravilno razumjeti dva
pojma: pojam strukture i pojam teksture. Struktura je graa neke tvari, a tekstura je
reljefnost povrine koja proizlazi iz prirodne strukture ili tehnike obrade (Butina,
2000: 80). Teksturu ine skupovi vrlo sitnih volumena koje ne moemo razabrati
vizualno ni taktilno kao zasebne volumene, zbog njihove mikroreljefnosti pa ih
stoga doivljavamo kao povrine (Tanay, 1990.: 20).
Pojave u prirodi oduvijek su fascinirale ljude, pa tako i umjetnike. Posebno su
bile zanimljive forme koje su se mogle pronai u strukturi biljaka, ivotinja, kamenja
ili strujanju vode i zraka. ak i dok nije bilo mikroskopa i druge sosticirane
tehnologije kojima bi se mogla vidjeti struktura molekula i atoma, ljudi su golim
okom promatrali grau minerala, kristala i drugih organskih materijala koji su,
premda su nastali u prirodi, imali naznake geometrijskih tijela.
Isto tako, zanimale su ih teksture, znaajke povrina razliitih materijala
koje su, potom, pokuavali likovno interpretirati ili imitirati to vjernije i
realistinije.
Tekstura je kao taktilna kvaliteta svake povrine plonih i prostornih oblika
znaajna u likovnom stvaralatvu. U likovnom smislu, tekstura je likovno
izraajno sredstvo, odnosno element kompozicije koji se odnosi na karakter
povrine i moe biti glatka ili hrapava, sjajna ili matirana (Jakubin, 1990.: 29).
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
178
Kao likovna varijabla, ona dodatno obogauje oblike i forme, i omoguuje
umjetniku da se to bolje izrazi. Blisko je povezana i s ostalim likovnim
varijablama, a vidljiva je njezina uloga i na podruju likovnih elemenata.
Razliitim teksturalnim svojstvima, umjetniko djelo poprima veu likovnu
vrijednost. Tekstura, kao jedno od likovnih izraajnih sredstava zauzima
znaajno mjesto u likovnom stvaralatvu, posebno u modernoj umjetnosti te se
njezin potencijal i razliite osobine mogu iskoristiti na razliite naina prilikom
stvaranja umjetnikog djela.
3. Teksturalni modaliteti
U naoj okolini postoje prirodne i umjetne teksture. Svaka prirodna tvar
kamen, drvo, metal, itd. - daje povrini teksturu koju umjetnik moe iskoristiti u
svom stvaralatvu.
Umjetne teksture nastaju na nekoliko naina. Svaki materijal zahtijeva odreenu
obradu i upotrebu orua koja su u skladu s njegovom prirodom. Danas su rairene i
teksture od plastike, koje se doimlju poput prirodnih (Butina, 2000.: 86).
U likovnoj umjetnosti teksture moemo openito podijeliti na kiparske
teksture, koje su i vizualne i taktilne, te na slikarske, od kojih samo neke moemo
doivjeti taktilno, a uglavnom ih percipiramo putem vizualnog opaanja.
Takoer, moemo ih razlikovati kao stvarne (taktilne i vizualne), i imitirane, koje
dobivamo crtakim ili slikarskim tehnikama kojima stvaramo iluziju teksture
(Jakubin, 1990.: 29).
Slikarstvo na dvodimenzionalnoj plohi ima manju mogunost za izraavanje
teksture u doslovnom smislu, kakvu ima kiparstvo, no to postie efektima,
posebno onima kromatske naravi te kontrastima svjetla i sjena, stvarajui iluziju
poput zrcala ili prozora u kojem se vidi vanjski svijet, dok se kod crtakih tehnika
tekstura postie ponajprije upotrebom likovnih elemenata linije i toke.
Butina pie kako u likovnoj umjetnosti moemo opaziti razliite pristupe pri
upotrebi tekstura te ih je podijelio na sljedei nain:
I. kopiranje, imitiranje, stiliziranje tekstura razliitih predmeta ili pojava, npr.
tekstura voa, tkanina, kamena, kose, koe itd.
II. neposredna likovna upotreba prirodnih tekstura
III. produkcija autohtonih likovnih teksturalnih vrijednosti, koje omoguuju:
a) likovni materijali s vlastitim teksturama
b) likovna orua i tehnike sa sebi svojstvenim nainima obraivanja likovnih
materijala
c) umjetnikova faktura tj. umjetnikov individualni nain oblikovanja (Butina,
2000.: 81).
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
179
I. Kopiranje i stiliziranje tekstura
Umjetnici su esto imitirali razliita agregatna stanja i stvarne forme u
svojim radovima, pa su tako organski i anorganski oblici iz prirode i okoline bili
poticaj za stvaranje umjetnikog djela. Kopiranje ili imitacija razliitih predmeta
i pojava, pa tako i njihove teksture bila je izraena u likovnoj umjetnosti sve do
kraja 19. stoljea. Slikari pejzaa i mrtve prirode trudili su se prikazati svaki
detalj teksture na svojim djelima. Danas umjetnici vie stiliziraju teksture, i to
onoliko koliko je potrebno da bi nas asocirali na neki predmet iz nae okoline.
S obzirom na razvoj novih medija u umjetnosti i uporabe raunala, rijetki su oni
likovnjaci koji njeguju realistian prikaz i doslovno kopiraju teksture.
Jasno je da u umjetnosti 20. stoljea, dakle u razdoblju moderne i postmoderne
umjetnosti, nije isto govoriti o imitiranju stvarnih tekstura, kao to je to bio
sluaj s umjetnou prije pojave apstrakcije ili nakon izuma fotograje, koja
moe vjerno prikazati znaajke razliitih povrina. Moemo vidjeti da imitiranje
prirodnih tekstura nije toliko prisutno u suvremenoj likovnoj umjetnosti; puno
vie se koristi u novim medijima, raunalnom grakom i animacijom, a posebno
u lmskoj industriji. Gotovo da nema animiranog, igranog ili dokumentarnog
lma proizvedenog bez upotrebe raunala. Upravo se tu najvie primijeti
koliko je ljudskog truda uloeno da bi se savreno imitirala stvarnost. Katkad
je ta stvarnost toliko precizno imitirana, do najsitnijih detalja, da se esto
doimlje nestvarnom i umjetnom. Isto tako, raunalna animacija prua goleme
mogunosti kreiranja neke posve nove stvarnosti, svijeta iz mate, posebno kod
lmova nastalih prema literarnim djelima za djecu, bajkama i fantazijama koje
nije bilo mogue tako uvjerljivo realizirati prije pojave raunalnoga grakog
oblikovanja i animacije.
II. Uporaba prirodnih tekstura
Jo od razdoblja avangarde, modernistikih pokreta s poetka 20. stoljea
zapoelo se s drukijim pristupom likovnom procesu, stvarajui nove metode
upotrebe likovnih materijala i tehnika, primjerice od tehnike collagea,
assemblagea i frottagea kod kubista i dadaista do enformelistikih tendencija k
eksperimentiranju uvoenjem novih materijala. Koristei se razliitim prirodnim
teksturama, moderni umjetnici su se pokuavali likovno izraziti to originalnije i
inovativnije pa su posezali za do tada nezamislivim materijalima i netradicionalnim
tehnikama. Upotrebljavali su karton, icu, plastiku, slamu, gips, katran i sve ono
to je predstavljalo nusproizvod modernog naina ivota smee i otpad koji su
se mogli reciklirati, redenirati i pretvoriti u umjetniko djelo.
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
180
Najznaajnije razdoblje u umjetnosti 20. stoljea koje se koristi teksturalnim
svojstvima kao dominantnim likovnim elementima, jest razdoblje enformela.

Umjetnici enformela
7
nastoje postii razgradnju oblika i tradicionalne forme, ele
dosegnuti bezoblinost te doarati sliku svijeta u raspadanju, neega to nema
formu. Mijeaju na slici cement, pijesak, smolu, gips, krpice, razne materijale i
boju te na velika vrata uvode materijale za koje je dotad bilo nezamislivo da se
upotrebljavaju u likovnom stvaralatvu (Lucie-Smith, 1978.: 99). To ine kako
bi ostvarili to dramatiniji dojam negiranja klasine forme. Svi ti materijali,
posebno oni poput drva, pijeska, zemlje i slame ine se tako organskima, bliskima
amorfnim oblicima iz prirode iako naizgled ne predstavljaju nita gurativno.
Naprosto izazivaju potrebu da ih se ne samo gleda nego i dotakne, opipa. Njihov
karakter povrine ulazi u prostor promatraa i potie ga da aktivnije percipira sliku.
Ponekad ti prirodni materijali sugeriraju da doivimo i promatramo apstraktne
oblike dajui im formu i znaenje. Naizgled, te apstraktne slike u sebi sadre
puno guracije te se moe zamijetiti prisutnost imitiranja tekstura iz prirode
zemlje, kamena, pijeska i dr.
III. Autohtone likovne teksture
Sama taktilnost svojstvo je likovnog materijala koje vizualno pokazuje da je
nainjeno rukama te poziva promatraa da ga dodirne i da ga dodirom oivi.
Taktilnost se prepoznaje kao vizualni efekt i elja koja je odaziv na vizualni efekt
teksture povrine likovnog djela te povezivanjem vizualnoga i taktilnog efekta
nastaje cjelovit polimedijski doivljaj (uvakovi, 1999.: 338). Neka umjetnika
djela vie privlae svojom taktilnou, posebno slike enformela ili apstraktnog
ekspresionizma, kod kojih je tekstura vano likovno izraajno sredstvo.
Modernizam donosi eksperimentiranje i stvaranje nekih sasvim novih
autohtonih tekstura ili onih koji daju sami materijali koji se koriste u stvaranju
umjetnikog djela.
a) Likovni materijali s vlastitim teksturama
Sami likovni materijali imaju vlastitu, sebi svojstvenu teksturu, koju umjetnik
mora dobro poznavati da bi je mogao iskoristiti u svom stvaralatvu i realizirati
svoju likovnu zamisao.
7
Izraz enformel prvi je predloio francuski kritiar Michael Tapie uz izlobu Vehemences confro-
ntees u Parizu 1951., a znai razgraivanje forme te negiranje tradicionalne kompozicije i slikar-
skog postupka. Enformel na francuskom jeziku znai bez forme, dakle umjetnost bez forme.
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
181
Poevi od slikarske podloge, koja moe biti razliita vrsta papira (glatkog,
hrapavog), platna (preparirano ili nepreparirano), stakla, drva, metala, koja ve na
odreeni nain uvjetuje teksturu, slikar ili kipar odabire tehniku (olovka, ugljen,
kreda, akvarel, ulje, glina, kamen, drvo...) i teksturira povrinu u skladu s njom.
b) Razliite obrade likovnih materijala
S obzirom na razliitu obradu likovnih materijala, u kiparstvu i slikarstvu
postoje razliite vrste tekstura. Kod slikarstva su to teksture koje dobivamo
crtakim, grakim ili slikarskim elementima i likovno-tehnikim sredstvima. Na
slici ili crteu tekstura moe biti stvarna priroda teksture materijala, primjerice
glatki papir, hrapavi papir, sjajni papir, mat papir, teksture slikarskog platna i
prividna (imitirana) tekstura izraena likovnim elementima poput toke, linije,
boje itd. Njima se izraava privid glatkih, sjajnih, matiranih ili razliitih hrapavih
povrina. Crte ili slika moe se obraditi crtakim ili slikarskim teksturiranjem
(Jakubin, 1990.: 30).
Za razliku od slikarstva, kod kiparstva postoje teksture koje moemo
osjetiti opipom, taktilno i vizualno. Tekstura u kiparstvu i arhitekturi uvijek
je stvarna, jer je hrapavost, glatkoa, sjajnost ili matiranost povrine stvarna.
Karakter povrine, tj. teksture kiparskih oblika odreuje vrsta materijala od
kojeg je kiparsko djelo izvedeno (kamen, drvo, glina, bronca, staklo, eljezo,
gips itd.) i obrade tog materijala (nain na koji se obrauju kamen, glina, drvo
itd.). Ta osnovna svojstva povrina, odnosno osnovne teksturalne vrijednosti se
upotrebom odreenog materijala i nainom njegove obrade proiruju. Tako kod
hrapavih tekstura postoje razliiti stupnjevi hrapavosti, te je ona vea ili manja
(sitnozrnata, krupnozrnata, raspucana, namrekana, naborana, valovita itd.).
Osim toga, povrine mogu biti jo i mekane, tvrde, hladne, tople, svijetle, tamne,
razliito kolorirane itd. (Jakubin, 1990.: 30).
c) Umjetnika faktura
Jedan od modaliteta teksture svakako je umjetniki rukopis ili faktura.
Faktura ili vidljivi znak tehnike rada pri izvedbi umjetnikog djela u slikarstvu
je vidljiva kao potez kista, odnosno nain nanoenja boje na podlogu koje
moe biti lazurno, a takoer i gusto, tj. pastozno (tal. impasto). U kiparstvu se
faktura odnosi na udarce dlijeta, naine modeliranja kiparskih materijala prstima
ili uporabe ostalih razliitih alata i materijala pri oblikovanju kiparskih djela
(Jakubin, 1990.: 30). Fakturom se, zapravo, dobiva odreena tekstura specina
za pojedino stilsko razdoblje i/ili za umjetnika.
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
182
Znaenje individualnog pristupa u likovnoj praksi vano je i u smislu
prepoznavanja autorstva umjetnikog djela. Katkad se pomou usporedbe
rukopisa nanoenja boje i poteza kista moe odrediti originalni rad i falsikat
(Damjanov, 1991.: 56).
Prema likovnom psihologu R. Arnheimu umjetniko djelo stvaraju vanjske
sile, pokrenute umjetnikovim rukama i tijelom, a rezovi kiparskog dlijeta rijetko
kad imaju bilo kavu formalnu vezu s oblikom skulpture (Arnhajm, 1985.: 351).
U fakturi slike, forma i tehnika su neodvojivi meusobno te neodvojivi od
umjetnikova odnosa prema materijalu i njegova izraza te su upravo u rukopisu
nerazluivi svi elementi slikarskog djela (Damjanov, 1980: 30). Analitikim
promatranjem objektivne stvarnosti na koje utjeu razliite spoznaje, umjetnik
stvara likovni proizvod kao novu vizualnu realnost. Umjetniki proizvod nije
jednak prirodnom zbog unoenja subjektivnih i drutvenih znaajki pojedinca.
Likovno stvaralatvo temelji se na likovnom jeziku koji umjetnik usvaja kroz
vlastito likovno doivljavanje i izraavanje, stvarajui svoj vlastiti likovni govor.
4. Teksture i likovni kontekst - tekstura na podruju likovnih elemenata
Likovni umjetnici su u svojoj likovnoj praksi esto istraivali promjenjivost
teksture i njezine osobine koje utjeu na ostale likovne elemente i itavu
kompoziciju. Tako se jasno moe odrediti relacija izmeu likovne varijable
teksture i likovnih elemenata.
U ovom u radu obraditi one najrelevantnije odnose teksture naspram drugih
likovnih elemenata - toke, linije, boje, svijetlo-tamno, povrine i plohe.
a. Tekstura i toka

Toka je jedno od likovnih izraajnih sredstava kojim se lako moe postii
teksturalnost povrine. Ovisno o gustoi toaka na slikarskoj ravnini, dojam
teksture je jai ili slabiji.
Kod upotrebe toke, kao to je to sluaj kod impresionistikih i poentilistikih
slika, tekstura nanosa boje nositelj je likovnog izraza u slikarstvu. Iz toga je
vidljiva meusobna povezanost likovnog elementa toke i teksture.
Prilikom percepcije prostora, kao jedan od monokularnih pokazatelja dubine
ili prostornih kljueva, tekstura je usko povezana s tokom i varijablom gustoe.
Ameriki psiholog James Gibson u svojem se djelu Percepcija vizualnog svijeta
(Gibson, 1950).
8
bavio opaanjem dubine na osnovi gradijenata ili stupnjevanja
8
Naslov originala: Gibson, J. J., The Perception of the Visual World. Boston: Houghton
Mifin, 1950.
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
183
teksture. On smatra da postoje gradijenti teksture u ravnoj dvodimenzionalnoj slici
koja se projicira na mrenici oka koji odgovaraju stvarnoj zikoj dimenziji daljine.
Pri normalnom promatranju trodimenzionalnoga prostora moemo razabrati
razliite povrine koje se rasprostiru u dubinu. Povrine neke prostorije poput
poda, stropa i zidova se na mrenici projektiraju kao ravne, dvodimenzionalne
slike koje obino imaju svoju povrinsku strukturu, odnosno teksturu. Jednolina
se tekstura zikih povrina, zahvaljujui geometriji prostorne situacije, projicira
s razliitom gustoom na mrenicu, ovisno o udaljenosti. One povrine koje su
na veoj udaljenosti od oka, imaju veu gustou teksture na projekciji mrenice
(Kre, Krald, 1978.: 139).
Ameriki psiholozi Krech i Cruthcheld, koji su se bavili prouavanjem ljudske
percepcije, takoer navode Gibsonova zapaanja o povezanosti tekture i gustoe.
Dojam dubine postie se upotrebom razliitih gradijenata teksture, odnosno gustoe
toaka pa se tako veliina toaka i razmak meu njima izravnom proporcionalnou
smanjuju prema vrhu slike, prikazujui povrinu koja se udaljava od promatraa.
Kada je gradijent ravan nuli, onda se povrina vidi u vertikalnoj projekciji bez
ikakvog doivljaja dubine (Kre, Krald, 1978.: 139). Dakle, kao to postoje
gradijenti veliine i oblika, tako postoji i gradijent teksture. to je tekstura grublja,
djeluje blie, a to je sitnija, djeluje dalje (Arnheim, 1985.: 234).
b. Tekstura i linija
Kao to je za likovni element bitna upotreba toke tako se tekstura u slikarstvu
moe graditi linijom. Koristei se razliitim modalitetima linije, tankom, debelom,
kontinuiranom, isprekidanom, izlomljenom i sl., moemo stvoriti privid razliitih
tekstura, kopirajui one stvarne, poput kose, tkanine, kamenja, ili stvarajui neke
posve nove, pomou razliitih vrsta rastera i struktura.
Teksture nastale teksturalnim linijama ili tokama najizraenije su kod crtakih
tehnika. Teksturalne linije razliitih karaktera istrauju i grade povrinu lika pa se u
crteu esto kombiniraju obrisne, strukturne i teksturne linije (Jakubin, 1999.: 25).
c. Tekstura i boja
Boje imaju svoja zikalna i dinamika svojstva. Zato neke boje izgledaju
toplo, a neke hladno, neke se doimlju bliima, a neke daljima. Upotreba boje nije
osobito znaajna za samu tekstura, ali moe pojaati njezin doivljaj.
Izmeu boja i tekstura postoji neka prisna povezanost, boje takoer mogu
biti meke ili otre. Stoga se u likovnom stvaralatvu boje i teksture mogu zdruiti
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
184
tako da jedna drugoj daju svoje osobine. S obzirom na kvalitetu teksture koju
nosi, boju moemo doivjeti na posve razliite naine, kao suhu, vlanu, glatku,
hrapavu. Kvaliteta boje pritom se ne mijenja, nego joj se pridruuje kvaliteta
teksture (Butina, 2000.: 85-86). Isto tako, kod prividnih tekstura, kromatski
kontrast toplo-hladno djeluje i kao kontrast svijetlo-tamno, pa se njegovom
uporabom moe stvoriti dojam titranja i dinaminosti povrine, a samim time i
snaniji doivljaj teksture.


d. Element svijetlo-tamno i tekstura
Likovni element svijetlo-tamno od iznimne je vanosti jer prua mnotvo
informacija o obliku, prostornim odnosima i poloaju predmeta, a takoer i o
teksturi povrina.
To moemo zamijetiti promatrajui crno-bijele fotograje, koje, bez obzira
na odsutnost boje, govore sve o teksturalnim osobinama prikazanih povrina.
Prema Butini, teksture spadaju u podruje likovnog elementa svijetlo-tamno sa
stajalita vizualnog opaanja jer zbog razliitog upijanja i odbijanja svjetlosti od
povrinskog reljefa daju drugaije vidove i doivljaje teksture. Ti doivljaji mogu
varirati od doivljaja glatkoe i mekoe do doivljaja grubosti i agresivnosti
(Butina, 2000.: 84). Stoga upotrebom likovne prvine svijetlo-tamno najsnanije
moemo dobiti teksturalne vrijednosti u likovnoj kompoziciji.

e. Tekstura u odnosu na plohu i povrinu
Kako su svi likovni elementi meusobno povezani te jednostavniji elementi
ine one kompleksnije, tako je i tekstura usko povezana s plohom i povrinom
kao likovnim elementima.
Kao omeeni dvodimenzionalni prostor odreene duine i irine, bez obzira
na pravilnost ili nepravilnost oblika, ploha ima svoju povrinu - vanjski izgled
plohe. Taj vanjski izgled plohe ili povrina moe imati razliitu prirodu, odnosno
teksturu.
Polazei od toga da svaka ploha i tijelo imaju svoju povrinu, slovenski slikar
i pedagog Klavdij Zornik pie kako povrinu tvore suptilni plastini elementi koji
predstavljaju znaajke materijala i njegove tvari, gustou, rijetkost i nain obrade
materijala. Navodi, takoer, i temeljne osobine povrine: glatka, hrapava, sjajna
i matirana, s time da glatke povrine dijeli na glatke sjajne (sferini i apstraktni
uinak) i glatke mat (neutralni uinak), dok hrapave dijeli na hrapave sjajne i
hrapave mat. Glatke i sjajne povrine dematerijaliziraju materijal dok ga matirane
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
185
i hrapave konkretiziraju. Povrine s obzirom na nastanak moemo podijeliti na
teksturne, fakturne, strukturne, rasterske i patinirane, odnosno, pojednostavnjeno,
na: teksture, fakture, strukture, rastere i patine (Zornik, 1968: 75).
Zakljuak
U vremenu postmoderne tekstura je prisutna kako u likovnoj umjetnosti tako
i u svakodnevnom ivotu. U tradicionalnom slikarstvu, kiparstvu, arhitekturi i
dizajnu lako je podijeliti teksture na stvarne i na imitirane, bez obzira imaju li
one mimetiki karakter ili su proizvod kcije. Gledajui s aspekta posrednosti i
neposrednosti doivljaja, razvidno je da je specinost postmoderne umjetnosti
pojava virtualnih tekstura ija je predmetnost, odnosno opipljivost vrlo apstraktna
i egzistira kao digitalni zapis u raunalnoj memoriji, optikim medijima (poput
DVD-a) ili u kibernetikom prostoru. Mogunosti stvaranja razliitih tekstura
i faktura razliitim likovnim tehnikama i metodama u suvremenom su se
umjetnikom izraavanju poveale pojavom novih medija i upotrebom raunalne
simulacije. Meutim, neposredni doivljaj tekstura, koji slui kao vanjski podraaj
likovnog miljenju, umanjen je suvremenim nainom ivota i udaljavanjem
ovjeka od prirode, to bitno utjee na likovnu interpretaciju i transformaciju
stvarnih tekstura u umjetniku teksturu.
Popis literature:
Arnheim, R. (1985.): 1. Umetnost i vizuelno opaanje: psihologija stvaralakog
gledanja, Beograd: Univerzitet umetnosti
Boduli, V. (1982.): 2. Umjetniki i djeji crte, prirunik za odgajatelje i nastavnike,
Zagreb: kolska knjiga
Butina, M. (2000.): 3. Mala likovna teorija, Ljubljana: Debora
Damjanov, J. (1980.): 4. Likovna umjetnost, Zagreb: kolska knjiga
Damjanov, J. (1991.): 5. Vizualni jezik i likovna umjetnost, Zagreb: kolska knjiga
Jakubin, M. (1990.): 6. Osnove likovnog jezika i likovne kulture, Zagreb: Institut za
pedagogijska istraivanja Filozofskog fakulteta Sveuilita
Jakubin, M. (1999.): 7. Likovni jezik i likovne tehnike: temeljni pojmovi, Zagreb:
Educa
Kre, D., Krald, R. (1978.): 8. Elementi psihologije, Beograd: Nauna knjiga
Lucie-Smith, E. (1978.): 9. Umjetnost danas, Zagreb: Mladost
uvakovi, M. (1999.): 10. Pojmovnik moderne i postmoderne likovne umetnosti i teorije
posle 1950., Beograd Novi Sad: Prometej
utari, N. (ur.) 11. Likovna teorija, udbenik za umjetnike gimnazije, (2004.),
Ljubljana: Debora
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
186
Tanay, E. R. (1990.): 12. Likovna kultura u niim razredima osnovne kole, prirunik za
nastavu, Zagreb: kolska knjiga
Zornik, K. (1968.): 13. Teorija likovne umetnosti I. del, prirunik za studente ALU,
Ljubljana
Web:
http://moma.org/visit_moma/audio.html 1. (29. 10. 2008.)
htto://www.museoomero.it/main?pp=pagina_iniziale&lang=4 2. (14. 10. 2008.)
http://www.mgz.hr/ 3. (1. 10. 2008.)
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187
187
UDC: 7.017.4:159.931/.937
Rewiew article
Accepted: 21. 2. 2009.
Conrmed: 19. 5. 2009.
CONTRIBUTIONS TO THE DEFINITION AND THE ANALYSIS
OF TEXTURE AND TACTILITY IN VISUAL ARTS
Barbara GAJ, assistant
Department for visual culture and visual arts
Arts Academy Split
www.umas.hr
Summary: The aim of this paper is to explain in details the concept and the use of texture
in artistic production, as well as the role of tactility in the development of perception
and the creation of artistic works. Tactility and the experience of texture are extremely
important factors both in the reception of visual artwork and at the very beginning of
artefact creation as an impetus. In visual arts, texture is one of the means for articulating
reality and immediacy and at the same time a signicant visual variable. In contemporary
art there are different models of texture application that have been developed throughout
history in the use of textures in visual arts. With the analysis of individual examples and
their comparison, it is obvious that texture affects other visual elements and variables in
visual compositions and that their mutual relations can be clearly dened. Therefore it
is relevant to investigate the process of artistic creativity, without neglecting the direct
experience of environment obtained through different senses, both visual and tactile,
since touch is essential in cognitive development of a person from the very beginning of
his/her life.
Visual thinking and visual production are a combination of the inwardly designed
experience, obtained with the information from the outer world and an artistic act. A
prerequisite for visual awareness is a well developed visual sense and, apart from visual
observation which provides a person with the information from the environment, tactile
experience of the environment is also important. In visual creation an artist creates different
textures which are ultimately perceived visually and/or tactile. In visual hermeneutics
formal analysis of a visual artwork is incomplete without a detailed analysis of visual
morphology and visual variables such as texture.
Key words: texture, tactility, perception, visual variables, textural modalities
B. Gaj: Prilozi deniranju i analizi teksture... k. vjesn. 58 (2009.), 2, 171-187