128 Spectrum

Uvod
U ovom radu elja nam je ukratko predstavi-
ti teoloko razmiljanje Josepha Ratzingera,
odnosno dananjeg pape Benedikta XVI. o
otajstvu utjelovljenja. On je vrstan teolog koji
je svoj teoloki put zapoeo sa svetim Augu-
stinom, a nastavio s svetim Bonaventurom.
1

Teolog je to s jasnim i profinjenim stilom pi-
sanja, na poetku djelovanja prozvan pro-
gresivcem, kasnije konzervativcem, a
kojeg i danas prati naziv religijskog inte-
lektualca, od medija zvan i oklopni kar-
dinal, Nijemac ponosnog dranja,
2
teolog
koji je od svog poetka kritiki promiljao
teoloka gibanja u Crkvi, te koji je svoj teo-
loki smjer stvarao iz ivog odnosa prema
Isusa Krista u prostoru Crkve.
3
Joseph Ratzinger je jedan od velikih teo-
loga koji su obiljeili teoloku misao 20. st.
Zasigurno o njemu moemo govoriti kao o
jednom od vodeih teologa i u danas Crkvi.
Pisati o utjelovljenju kod Josepha Ratzingera
nije jednostavno iz vie razloga. Meu va-
nijim razlozima je i taj to je njegov teoloko-
1
Njegov doktorski rad posveen je ekleziolo-
giji sv. Augustina, a njegova habilitaciska radnja
teologiji sv. Bonaventure, vidi: Joseph RATZIN-
GER, Volk und Haus Gottes in Augustins Lehre
von der Kirche, Zink, Mnchen, 1954.; Joseph
RATZINGER, Die Geschichtstheologi des he-
iligen Bonaventura, Schnel-Steiner, Mnchen,
1959.
2
Usp. Joseph RATZINGER/Vittorio MESSO-
RI, Razgovor o vjeri, Split,
2
2001, 5.
3
Usp. Helmut HOPING - Jan-Heiner TCK,
Sablazan istine vjere: teoloki profl Josepha Ra-
tzingera, Zagreb, 2006., 9.
Fra Dario Gali
JOSEPH RATZINGER O
OTAJSTVU UTJELOVLJENJU
Joseph Ratzinger je jedan od velikih teo-
loga koji su obiljeili teoloku misao 20.
st. Zasigurno o njemu moemo govoriti
kao o jednom od vodeih teologa i u danas
Crkvi. Pisati o utjelovljenju kod Josepha
Ratzingera nije jednostavno iz vie razlo-
ga. Meu vanijim razlozima je i taj to
je njegov teoloko-znanstveni rad izrazito
opsean i zabiljeen u brojnim djelima, to
dodatno oteava rad.
129 ogledi i prinosi studenata teologije
znanstveni rad izrazito opsean i zabiljeen
u brojnim djelima, to dodatno oteava rad.
O misteriju utjelovljenja Benedikt XVI. nika-
da nije napisao neko vee sustavno i zasebno
djelo, ali ono se provlai kroz njegove spise.
Pokuat emo u ovom kratkom radu izni-
jeti kako dananji Petrov nasljednik poima
ovo otajstvo. U radu emo iznijeti polazita
i smjerove Josepha Ratzingera u teologiji
utjelovljenja. Na samom poetku rada emo
razjasniti sam pojam utjelovljenja, a potom
donijeti bitna svetopisamska polazita o otaj-
stvu utjelovljenja. Rad potom donosi sveto-
pisamsko polazie koje opisuje utjelovljenje.
Kroz rad se protee povijesno-spasenjski
znaaj samog utjelovljenja. Donosimo i do-
gmatsko polazite, te isto tako i samu svrhu
i razlog samog utjelovljenja.
Utjelovljenje
Otajstvo utjelovljenja je teandriki in koji
stoji na poetku objave Boga u Novom zavje-
tu te oznaava vrhunac objave u osobi Bo-
goovjeka Isusa Krista. Utjelovljenje je jedna
od temeljnih istina kranske vjere. Utjelov-
ljenje predstavlja novi most koji je Gospodin
uspostavio izmeu samoga sebe i itavog
ljudskog roda. O njemu saznajemo u Svetom
pismu koje nam donosi elemente i sudioni-
ke samog otajstvenog dogaaja. Budui da
se utjelovljenje manifestira kao mysterium
fdei, ono nadilazi ljudsko shvaanje, ali
nam u isto vrijeme omoguuje prihvaanje u
svjetlu vjere koja je dar odozgor.
Pokuat emo unutar jezinih okvira pro-
tumaiti samu istinu i otajstava kranske
vjere onako kako nam je pokazuje Joesph
Ratzinger u svome teolokom opusu. Vrelo
sveg kranskog vjerovanja i uenja nalazi se
u Bojoj objavi a koja je sauvana u Pismu i
Tradiciji. U toj Bojoj objavi sredinje mjesto
zauzima kranska istina vjere o utjelovlje-
nje Isusa Krista, Rijei Oeve, druge boan-
ske osobe Trojstva. Na utjelovljenje trebamo
gledati kao bi sam Bonaventura zakljuio
kao na djelo, in samog Trojstva.
4
Isus Krist,
Rije Oeva, pristaje iz ljubavi prema onome
koji ga vjeno raa izvriti djelo spasenja
koje je odredio isti Otac. Bog iz svoje ljubavi
ulazi u na svijet, ali isto tako ulazi i u svoj
svijet i sputa ljestve po kojima se ljud-
ski rod moe vratiti u krilo Oevo. Ljudski
rod koji je zapao u stanje nespaenosti do-
biva po utjelovljenju istinski i jedini put u
vjeni i blaeni ivot, sada po Posredniku
koji dovodi do boanskog sinovstva.
5
Jo-
seph Ratzinger naglaava da razgovor Boga
s ovjekom i njegova briljivost za stvoreni
svijet s prethodnom pripravom postie svoj
vrhunac i cilj u Kristu Isusu Bogoovjeku
u kojemu je zapoela istinska ovjekova bu-
dunost.
6
O tome ulasku Sina Bojega u na
svijet sv. Pavao nam govori kroz termin po-
nienja, odnosno kenoze - sebeizvlatenja:
On, trajni lik Boji, nije se kao plijena drao
4
Usp. BONAVENTURA, Breviloquium , u:
Tria opuscula, ur. Stjepan Kuar, Zagreb, 2009.,
247.
5
BONAVENTURA, Breviloquium , 250.
6
Usp. Joseph RATZINGER, Uvod u kranstvo.
Predavanje o Apostolskom vjeravanju, Zagreb,
6
2007., 262.
O otajstvu utjelovljenja
130 Spectrum
ljubomorno svoje jednakosti s Bogom, nego
sam sebe oplijeni uzevi lik sluge, postavi
ljudima slian; oblijem ovjeku nalik, poni-
zi sam sebe posluan do smrti, smrti na kri-
u (Fil 2,6-7). U Isusu Kristu postaje vidljiv
cjelokupan smisao svega to jest i zato e
Joseph Ratzinger istaknuti da je mogue po-
jam Rije, koju rabi Ivan evanelist u svome
proslovu, zamijeniti i pojmom Smisao jer su
te rijei bliskoznanice. Stoga, tvrdi Ratzin-
ger kako biblijski prijevod moe biti izraen
i rijeima: Smisao postade tijelo.
7
U svi-
jetu se utjelovljenjem Isusa Krista oitovala
puno uzvienija spoznaja samog ovjekovog
dostojanstva i poimanja njegova identiteta.
Nakon utjelovljenja nita vie nije isto. Bog je
svojim utjelovljenjem u liku druge boanske
osobe Isusa Krista i dalje ostao transcenden-
tan i veoma razliit u odnosu na ovjeka, ali
i s posebnom relacijom prema samom o-
vjeku. Isus objavljuje lice Trojstvenoga Boga
onakvim kakvo ono jest, kao lice onoga koji
ljubi i koji je ujedno Deus sympatheticus.
Ratzinger nadalje istie da je Bog u Isusu
defnitivno i potpuno izrekao sebe, jer Isus
jest njegova rije po kojoj je sve stvoreno.
Poto je u Kristu po uenju Crkve dosegnut
vrhunac objave samog Boga, to naravno ne
znai da je Bog odluio da nee vie biti pri-
opene nove istine u koje e on uvoditi svoje
vjerne, naglaava Ratzinger. Tu je egzaktno
rije o najvioj razini dostignua komunika-
cije izmeu Boga i ovjeka, te Boje brige za
ovjeka i svijet, jer u Kristu je Bog izrekao ni
vie ni manje nego samoga sebe, zaklju-
7
Joseph RATZINGER - BENEDIKT XVI., Bo-
ini blagoslov: meditacije, Zagreb, 2005., 95.
uje Ratzinger. Samom razgovoru koji je na-
stao prethodilo je sjedinjenje. Ratzinger sma-
tra da je s Kristom postignut cilj cjelokupne
Boje objave: u njemu je dolo do ujedinjenja
boanstva i ovjetva. Kristovo utjelovljenje
je povijesni dogaaj, smjeten u sasvim kon-
kretnoj kronoloko-prostornoj toci, tj. u oso-
bi Isusa iz Nazareta. Ratzinger dri da je tim
svojim sjedinjenjem Krist sa sobom zdruio
itavi svijet i itavog Adama, pretvorivi ga
tako u svoje tijelo. Svijet je Kristovim utje-
lovljenjem, nastavlja Ratzinger, dodirnuo
svoju posljednju granicu od koje ne moe
dalje dospjeti.
8
U ovoj sinergiji boanskog i
ljudskog, utjelovljenja i muke u kojoj je utje-
lovljeni Sin Boji trpio oitovana je po Rat-
zingeru tajna Boje ljubavi i stvarno Boje
lice.
9
Taj in koji se dogodio raanjem Isusa
Krista od ene u ljudskoj povijesti svjedo-
i o Bogu koji svoje stvorenje nije ispustio
iz ruku.
10
Poto ga svijet nikako ne moe
nadvisiti ni nadvisiti, samim time je Krist vr-
hunac. A sukladno tome u isto vrijeme, Ra-
tzinger zakljuuje, da svijet mora ui u nj
jer je samo on zbiljski poetak.
11
Bog Otac
je svoju ljubljenu vjenu Rije, koju raa od
vjenosti, poslao s ciljem da se njegova Slava
uatori meu ljudima na do tada nezamisliv
nain. Time se Bog pribliio ljudima i postao
im onaj koji prebiva meu njima. Isus Krist
8
Joseph RATZINGER, Uvod u kranstvo,
262-263.
9
Joseph RATZINGER, Na putu k Isusu Kristu,
Split, 2005., 28.
10
Joseph RATZINGER, Ki sionska: marijan-
ska pobonost u Crkvi, Split, 2008., 57.
11
Joseph RATZINGER, Uvod u kranstvo,
262-263.
Joseph Ratzinger
131 ogledi i prinosi studenata teologije
je svojim ivotom izloio i objavio nama
ljudima intimu Presvetog Trojstva. Svojim
podizanjem atora meu ljudima Sin nas je
uvukao u zajednitvo Trojstva i oitovao se
kao njegov egzeget.
Navjetaj utjelovljenja Isusa Krista
U suvremenoj misli postoji mnotvo tuma-
enja o porijeklu Isusa Krista pored nauka
Katolike Crkve. Tako s jedne strane imamo
naglaavanje samo Kristova ovjetva, gdje
se Isusa prikazuje samo kao moralni uzor
i velikog humanista, dok e neki Isusovo
boansko podrijetlo drati mitom, a Isusa
svjesno relativizirati do razine nekog od re-
ligioznih genija. To su samo neka od mno-
gobrojnih proizvoljnih jezuanizama
12
koja
plivaju u misli dananjega ovjeka.
U Novom zavjetu nemamo nikakve detaljne
opise o Isusovu ivotu jer evanelja nisu bi-
ografje kako ih neki autori nastoje prikazati.
Evanelja su nastala u prvoj zajednici vjerni-
ka kao svjedoanstvo vjere o bitnim i potreb-
nim dijelovima Isusova ivota koji e poslu-
iti zajednici poslije smrti ivih svjedoka
Kristove objave. Zahvaljujui svjedoanstvu
prve Crkve imamo uvid u Isusov zemaljski
ivot, pa i uvid u njegovo podrijetlo.
O Isusovu djetinjstvu u Novom zavjetu piu
evanelisti Matej (1,18-25) i Luka (1-2). Oni
u svojim izvjeima opisuju navjetenje Gos-
podinovo i njegovo utjelovljenje. Oni su po-
kuali prepriati i svojim itateljima prenijeti
12
Shvaanje osobe Isusa Krista.
osvijetljenu trojstvenu tajnu. Ratzinger dri
da je Isusovo podrijetlo prekriveno tajnom.
Dodue, u Ivanovu evanelju idovi primje-
uju, obzirom na njegov mesijanitet, da se za
nj zna odakle je, a kad Krist doe, nitko nee
znati odakle je (Iv 7,27).
13
Od samog poet-
ka Isusovo podrijetlo je obavijeno tajnom,
a jedino to bez sumnje znamo je to da on
dolazi iz Nazareta. Evanelisti e s obzirom
na svoje sluateljstvo i teoloki cilj koji ih u
pisanju vodi pokuati opisati sam Navjetaj
i dati mu mjesto prema kojemu je usmjerena
cjelokupna Boja promisao. Oni e u navje-
tenju gledati ispunjenje cjelokupne povijesti
spasenja koja svoju kulminaciju ostvaruje u
utjelovljenju bogoovjeka Isusa Krista. Zato
Ratzinger istie da oba evanelista, osobito
Luka, o poetku Isusove povijesti govore go-
tovo doslovno rijeima Staroga zavjeta kako
bi Isusa prikazali kao ispunjenje oekivane
Izraelove nade, te preko utjelovljenja poka-
zali sklapanje Bojeg saveza sa svim ljudima.
Marija je opisana kod Luke rijeima blago-
slova kojim su se blagoslivljale velike ene
u Starom zavjetu: Marija se oznaava kao
sveti ostatak Izraelov, kao pravi Sion kojem
su bile upravljene nade u vrijeme opustoe-
nja. Prema Lukinu tekstu, s njom zapoinje
novi Izrael; ne samo da zapoinje, ona jest taj
novi Izrael, sretna sionska ki s kojom Bog
ini novi poetak.
14
Utjelovljenjem Isusa Krista u krilu ene za-
poela je nezamisliva novost za cjelokupni
13
Usp. Joseph RATZINGER, Uvod u kran-
stvo, 271.
14
Isto, 272.
O otajstvu utjelovljenja
132 Spectrum
ljudski rod. Novi poetak, osim Boje ponu-
de i inicijative s njegove strane, dogodio se
Marijinim Da, istie Ratzinger.
15
Marija
je ona koja predstavlja cjelokupno ovje-
anstvo. Ona je vrata i druga strana mosta
na koju Trojstvo sputa ljestve preko kojih
silazi Emanuel. Ona je za itav ljudski rod
pristala na suradnju s Milosti i izrekla veli-
anstveni Da. I mi smo isto pozvani za-
jedno s Marijom rei: Da, i pustiti Boga da
se nastani i proslavi u naem ivotu. Svaki
ovjek u svoje srce prima Rije po svojoj vjeri
gdje se Bog i danas eli utjeloviti, ali ne na
hipostatski nain.
Navijetenje Gospodinovo prikazano je u
Lukinom evanelju gdje se ono smjeta na-
suprot navijetenju Ivana Krstitelja (usp. Lk
1,5-38). Dok se navijetenje Ivana Krstitelja
dogodilo u hramu, sveeniku za vrijeme mo-
litve pred Svetinjom nad svetinjama, navije-
tenje Isusova roenja Mariji dogodilo se jed-
noj obinoj eni, i to ne na nekom osobitom
mjestu u Galileji. idovima je to bilo neobi-
no jer to mjesto nee nigdje spomenuti kako
ni Josip Flavije, tako ni Talmud.
16
idovi su
oekivali Mesiju jer je on najavljen u Pismu,
ali ga oni nisu takvog oekivali iitavajui
mesijanska prorotva. Uzrok neprihvaanja
Isusa je u tome to su idovi Boga ogranii-
li u svoj misaoni i ideoloki promisao, Boga
koji je uvijek vei i iznenaujui. Bog se ni-
kako nije dao zatvoriti u ljudsku zamisao, a
u ovome sluaju ni u idovsku misao. Naj-
15
Usp. Joseph RATZINGER BENEDIKT
XVI., Boini blagoslov: meditacije, 37.
16
Usp. Joseph RATZINGER, Ki sionska: ma-
rijanska pobonost u Crkvi, 39.
bolji primjer za to je Boje djelovanje preko
njegovih proroka kroz povijest spasenja.
Luka izvjetava u svom evanelju kako je
Bog poslao anela k djevici Mariji da joj na-
vijesti zaee Isusa Sina Bojeg po Duhu Sve-
tom. Aneo e je nazvati onom koja je milosti
puna i s kojom je sam Gospodin. Ona e po
Duhu Svetom zaeti onoga koji e biti velik,
i koji e se zvati Sin Svevinjega na prijesto-
lju Davida ijem kraljevstvu nee biti kraja
(usp. Lk 1,26-34). Ratzinger primijeuje da
je pozdrav Mariji formuliran u povezanosti
sa Sefanijom: Marija je ondje oslovljena Ki
sionska, kojoj se dovikuje: Raduj se, kojoj
se kae da Gospodin dolazi k njoj i oduzima
joj se svaki strah jer je Bog doao k njoj da je
spasi.
17
Ratzinger nadalje objanjava da se
tu rije Boja pokazala kao sjemenka. Sasvim
je normalno to se Marija smela kada je ula
rije navjetaja (usp. Lk 1,29). Njezina sme-
tenost i preplaenost nisu u sebi posljedice
neshvaanja ili moda nevjere. Takva po-
tresenost dolazi iz samog susreta s Bojom
blizinom, a ta Boja blizina ispunja radou,
te je i u stanju potresti i najtvre naravi.
18

Ratzinger u njoj gleda istinski Izrael koji je
povezao Stari i Novi zavjet, te su tako Izrael
i Crkva nedjeljivo povezani.
Aneo je u svom navjetaju Mariji saopio
da e Duh Sveti sii na nju i da e je sila Sve-
vinjeg osjeniti (usp. Lk 1,35). Ratzinger pri-
mjeuje da iz toga proizlazi parallelismus
17
Joseph RATZINGER, Ki sionska: marijan-
ska pobonost u Crkvi, 39.
18
Isto, 40.
Joseph Ratzinger
133 ogledi i prinosi studenata teologije
membrorum jer se susreu dvije tajanstve-
no-neizrecive slike koje se u predaji susreu
na razliitim mjestima. U prvoj slici kod na-
vijetenja smjera se na stvaranje (Post 1,2),
promatrajui u ovom dogaaju in novog
stvaranja. Pojavljuje se Duh Stvoritelj koji je
Duh Boji i kao takav temelj je sve zbilje, te
po njemu Bog sada ovdje ini novo stvaranje
iz staroga. Druga slika koja se ovdje pojav-
ljuje oituje se u anelovoj rijei: Sila e te
Svevinjeg osjeniti (usp. Lk 1,35). Ratzin-
ger naglaava da evanelist Mariju pred-
stavlja kao sveti ator sastanka na kojem se
skrivala Boja prisutnost. Nadalje Ratziger
upozorava da moemo gledati Mariju kao
hram, kultno mjesto Izraela. Novija egzege-
za nam pokazuje da su oba evanelista ra-
bila materijal koji se nalazio u zajednicama
koje su bile nositeljice predaje. Evanelisti
su izvrili posljednje ureivanje sa svojim te-
olokim stilom i nakanama prije preuzima-
nja u javni i zajedniki navjetaj Crkve. To
se preuzimanje nije dogodilo sluajno nego
je imalo svoju pozadinu s ciljem da prikae
Boje djelovanje po ovjeku, po eni Mariji.
Isusovo zaee, i roenje znae novo zala-
ganje u povijesti koje je vie od novosti koja
pripada svakom pojedinom ovjeku. Ovdje
sm Bog poinje iznova.
19
Ovaj in duguje
se Bojem vlastitom i posebnom zahvatu, te
ono to je zapoelo sa zaeem i roenjem
ima teinu novoga stvaranja. U svome Sinu
Bog je zapoeo sasvim neto drugaije, vee,
te pokazao da moe i sred neplodna i be-
znadna ovjeanstva nainiti neto novo
19
Joseph RATZINGER, Ki sionska: marijan-
ska pobonost u Crkvi, 45.
koje je dar odozgor.
20
Ratzinger dalje pri-
mjeuje, preuzimajui misao Hans Urs von
Balthasara, da je Sin koji se utjelovio u sebi
isto tako zdruio nedokidivu razliitost
bti Boga i ovjeka, te je utjelovljenjem
konkretizirao jedinstvo ivota Boga i ovje-
ka. Utjelovljenjem je Sin zahvatio tijelo,
a isto tako tijelo zahvaa i sredite dru-
ge boanske osobe Logosa.
21
Ratzinger e u
njemu gledati Adama po drugi put, jer je on
uistinu neto novo od Bojeg Duha. Svojim
utjelovljenjem on ne prima samo Duha kao
Gospodinovi proroci, nego je ispunjenje svih
proroka, jer postoji iskljuivo po Duhu u
svojoj tjelesnoj egzistenciji, te je tako jedini
pravi prorok.
22
Logos uzima tijelo I Rije tijelom postade!
U vlastitom promiljanju o otajstvu utje-
lovljenja Ratzinger uzima zajedno tri velika
evaneoska svjedoanstva o utjelovljenju
Isusa Krista: Mt 1,18-25; Lk 1,26-38 i Iv 1,13s.,
to smo ve mogli primijetiti u prethodnom
spominjanju. Ipak, posebno mjesto kod Rat-
zingera zauzima Ivanovo evanelje. Znamo
da rije logos u grkom misaonom dis-
kursu ima svoju povijest i svoja razliita zna-
enja, a ta znaenja seu i prije osmog stolje-
a prije utjelovljenja Isusa Krista. Sa logosom
e se susresti itatelji grkog svijeta mitova,
zatim helenistika flozofja, idovsko he-
lenistiko razmiljanje s eminentnim pred-
20
Isto
21
Isto, 46.
22
Joseph RATZINGER, Uvod u kranstvo,
278.
O otajstvu utjelovljenja
134 Spectrum
stavnikom Filonom Aleksandrijskim koji je
biblijsku misao tumaio na nain flozofje
23

i, na koncu emo je ugledati u Prologu sv.
Ivana Evanelista.
Ivanov proslov zapoinje u poetku (Iv
1,1), ( gr. en arhe) to nas upuuje na sigurno
miljenje da autor posjeduje i stanovito teo-
loko znanje, gdje moemo gledati autorovo
oslanjanje na sam poetak Knjige Postanka
(Post 1,1 - hebr. bereit). Ratzinger, uzimajui
u obzir spomenute injenice, smatra da mo-
emo slobodno Boga navijetati i kao Logosa
koji je samo proirenje pojma Stvoritelj: no-
vozavjetno izvjee o stvaranju Iv 1,1 sai-
mlje itavo prvo poglavlje Postanka u jednu
tvrdnju: u poetku bijae Rije. On teologiju
stvaranja usredinjuje u teologiju Logosa.
Slike otpadaju, ostaje ista jezgra: sve to jest
dolazi iz Rijei. Rije je jaa od takozvanih
injenica. Ili tonije: ona je injenica svih inje-
nica. Duha ne proizvode odnosi, nego je Duh
onaj koji stvara sve to postoji. On je stvarna
snaga.
24
Jasno je kako se tu radi o poetku
prije vremenskog stvaranja. Autor u proslo-
vu upuuje na preegzistenciju boanske Ri-
jei Logosa. Logos je prebivao kod Boga i
sam Logos je bio Bog (usp. Iv 1,1). Po Logosu
je sve stvoreno i nita bez njega nije stvore-
no (usp. Iv 1,3). Evanelist Ivan u svom go-
voru o Logosu govori o Isusu Kristu na koga
primjenjuje rije Logos lingivstiki jednakim
onim iz Starog zavjeta i helenistikog svijeta i
poimanja, ali s velikom bitnom semantikom
23
Usp. Andr CHOURAQUI, idovska misao,
Zagreb, 1982., 60-61.
24
Joseph RATZINGER, Dogma i navjetaj, Za-
greb, 2011., 107.
razlikom. U redcima Rije tijelom postade
i nastani se meu nama (Iv 1,14) gledamo
vrhunac itavog Proslova Ivanova evanelja.
Logos postaje tijelo, onaj koji je Istina i Smi-
sao, po kome je sve stvoreno, sama Oeva
Mudrost uzima oblije ljudskog tijela i posta-
je nama jednak.
Dok je prije Logos bio u egzistenciji kod Oca
sada uzima niskost zemaljske ljudske eg-
zistencije. To je bilo, a i danas je mnogima
skandalozno i neprihvatljivo. Ono to se
ovdje izrie ne dolazi iz neke odreene kul-
ture, primjerice semitske ili grke, kako se
danas nekritiki uvijek iznova tvrdi. Opire
se svim oblicima kulture koje poznajemo.
25

Boanski Logos koji je oduvijek bio kod
Boga i koji je bio jednak Bogu na paradoksan
nain ulazi u svijet uzimajui ljudsko tijelo.
Grkoj flozofskoj mudrosti neprihvatljiv je
dogaaj da Bog uzme tijelo ovjeka i da trpi,
a s time e se, kao to znamo, suoiti sv. Pa-
vao te apostolski i crkveni oci koji e u na-
vjetaju ii korak po korak, razjanjava Ra-
tzinger. Oni e uloiti napor da flozofskom
duhu pomognu upoznati vjenu Ljubav,
Logos, za koga Ratzinger kae: Logos se
skupio, postao je malen. Beskonani Logos
je postao malen, dijete.
26
Prema Ratzingeru
Logos u Ivana ne znai samo ratio, nego i
verbum ne samo smisao, nego i govor.
Time se hoe rei: kranski Bog nije samo
um, objektivni smisao, geometrija svemira,
nego i oslovljavanje, odnos, rije i ljubav.
25
Joseph RATZINGER, Bog je s nama, Split,
2
2005., 15.
26
Joseph RATZINGER, Bog je s nama, 16.
Joseph Ratzinger
135 ogledi i prinosi studenata teologije
On je vidljiv um, um koji vidi i uje, kojeg
se moe zazvati, jer ima obiljeje osobnoga.
Objektivni smisao svijeta je subjekt, u od-
nosu sa mnom. Kao Logos Bog je govor ne
samo Stvoritelj, nego i objava koja me oslov-
ljava i koja doputa da joj dadnem odgovor.
U nazivu Logos za Boga dan je istinski temelj
za kransku teologiju molitve. Rijei odgo-
vor daje rije. Zbog toga se Logos svih stvari
moe susresti sa mnom s ljudskim licem, s
licem Isusa iz Nazareta.
27
Utjelovljenje je temeljna novost kranske
objave Boga u odnosu na onodobni svijet
gdje se ona grkome duhu inila besmi-
slenom i nezamislivom.
28
Utjelovljenje je i
u ono vrijeme bilo kao i danas odbacivano
racionalnim razmiljanjem, jer ovjek se na-
lazi u stalnoj napasti da ne doputa Bogu da
bude Bog kroz cjelokupnu ljudsku povijest
koja je, jednostavno reeno, povijest ovje-
kovog traganja za Stvoriteljem. U dogaaju
utjelovljenja Ratzinger vidi dogaaj, in koji
je spoj onoga to naizgled izgleda nepremo-
stivo udaljeno, besmisleno i nemogue. Ta
novina i realnost utjelovljenja govore o istin-
skoj novosti koja nadilazi sve dotad poznate
misaone sklopove. Ratzinger konstatira da
je to bilo i za idovski narod sablanjivo i
sasvim strano iako iz posve drugih razloga.
Ono to je ovdje reeno je novo, jer dola-
zi od Boga i jer samo Bog to moe ostvariti.
Ono je za svu povijest i za sve kulture neto
posve novo i strano, u koje moemo ui u
27
Joseph RATZINGER, Dogma i navjetaj, 108-
109.
28
Joseph RATZINGER, Bog je s nama, 15.
vjeri, i koje nam otvara posve nova obzorja
miljenja i ivota.
29
Svrha dolaska Logosa u svijet koji je po nje-
mu stvoren otkriva se u tome da prui novu
mogunost ljudima, da ne budu vie samo
stvorovi, nego djeca Boja, dionici boanske
naravi. On dolazi po svoje ljubljeno stvore-
nje koje je stvoreno za vjenost. Ovdje Rat-
zinger gleda novo roenje za ovjeka koje
zapoinje utjelovljenjem: Krist, snagom
Duha Svetog zaet od Djevice, poetak je no-
voga ovjeanstva, novog naina egzistenci-
je. Postati kranin znai biti primljen u novi
poetak. Postati kranin je vie od okretanja
novim idejama, novom ethosu, novoj zajed-
nici. Preobrazba koja se ovdje zbiva nosi u
sebi korjenitost stvarnoga roenja, novog
stvaranja.
30
Utjelovljenjem Logos dolazi i postaje tijelo,
(gr. sarx), te se time na izvjestan nain dao
obuhvatiti onaj koji je neobuhvatljiv i po
kome i radi koga je sve stvoreno (usp. Kol
1,16). Priao je ovjeku na tako blizak nain
da ga on moe susresti i taj in nama moe
biti paradoks Boje logike. Tim inom je
Isus stvarna ekhina po kojoj je Bog meu
nama, kad smo okupljeni u njegovo ime.
31

Time se po Ratzingeru otvara i ono posljed-
nje: Kao Logos Bog je iznad svega i u sve-
mu istodobno. On za stvari nije neko strano
vani, nego njihovo najdublje unutra: Bog
nije strani zakon, nametnut izvana, nego naj-
29
Isto, 16.
30
Isto, 18-19.
31
Isto, 17.
O otajstvu utjelovljenja
136 Spectrum
dublje sredite svih bia. Njihova ideja, re-
kli bi Grci. Ali, upravo u ovome najdubljem
biti-u ostaje njegovo beskonano biti-iznad.
U Isusu iz Nazareta susreem se s najdu-
bljom stvarnou sama sebe, te zbog toga
s njime mogu govoriti, zbog toga ga mogu
shvatiti, zbog toga mogu postati jedno tije-
lo, to jest jedna jedina egzistencija s njime
i njegovima. Ali, zbog toga takoer uvijek
ostajem na putu k njemu, jer je on uvijek be-
skonano vei.
32
Istobitno Bogo-ovjek
Dolazimo sada i do temeljnog pitanja: Kakav
je zapravo bio Isus Krist? Tko je ili to je bilo
njegovo poelo? Je li on onaj isti Sin koji je
prebivao sa Ocem i prije utjelovljenja ili se
sa utjelovljenjem neto ipak promijenilo?
Tko je on? Moemo li ga danas susresti? U
Pismu vidimo da su Isusa njegovi sluatelji
razliito doivljavali (usp. Iv 7,40). Isto tako
i njegovi uenici su ga razliito poimali, od
Petrova priznanja Isusa Kristom Pomaza-
nikom Bojim, (usp. Lk 9,20-21), do imena
kao to su Gospodin i Sin na koja nailazimo
kroz evanelje. Kasnije e Sin postati sveo-
buhvaajui opis Isusa, prema Ratzingeru.
Ratzinger smatra da je Crkva upravo ovim
isticanjem imena Sin najbolje doprinijela
oitovanju povijesnog iskustva svjedoka i
Isusovih oevidaca. Zato nam, naime, ime
Sin najbolje govori o Isusu i njegovom dje-
lovanju? On istie da nazvati Isusa Sinom
ne znai staviti na nj mitsko zlato dogme (...)
32
Joseph RATZINGER, Dogma i navjetaj,
109.
to je najua podudarnost sa sreditem Isu-
sova povijesnog lika.
33
Evanelisti nam ne
donose neku sliku ili opis o Isusovu djelo-
vanju koje nema svoju povezanost s Ocem.
Najbolji nam je primjer Isusovo krtenje na
Jordanu od Ivana Krstitelja koje je ujedno
i poetak Isusova javnog djelovanja. Tu e
Otac potvrditi svoga Sina svojim glasom
i silaskom Duha Svetoga, te je tu na djelu
itavo Presveto Trojstvo (usp. Lk 3,21-23).
Luka nam kae da je Isus u tome trenutku
imao oko trideset godina, da je dosegao dob
koja je s pravne strane omoguavala javno
djelovanje.
34
Isusa prati Duh Sveti u nje-
govom djelovanju i Isus ui o Duhu Svetom
(usp. Mk 3, 28-30; Mk 13, 11). Ratzinger e,
govorei o zadai Duha Svetog, rei da je on
ona ljubav koja neprekidno ujedinjuje.
35
Kroz Isusovo javno djelovanje ne moe osta-
ti nezapaeno, i vidljivo je da se on povlai
na molitvu, poesto odvojen od svojih ue-
nika, povlai se da bude s Ocem: Rano uju-
tro, jo za mraka, ustane, izie i povue se
na samotno mjesto i ondje se moljae (Mk
1,35). Ratzinger kae za Isusa da je on uvi-
jek nakon tereta dana iao na brdo i ondje
se u osami molio.
36
Luka e posebno uka-
zati na odnos Isusa i Oca koji je odnos moli-
tve, molitve koja je jezik ljubavi. Dok se Isus
bude molio on e se preobraziti pred svojim
33
Joseph RATZINGER, Gledati Probodenog:
pokuaji duhovne kristologije, Split, 2008., 13-15.
34
Joseph RATZINGER BENEDIKT XVI.
Isus iz Nazareta, Split, 2007., 28.
35
Franc COURTH, Bog trojstvene ljubavi, Za-
greb, 1999., 181.
36
Joseph RATZINGER, Gledati Probodenog:
pokuaji duhovne kristologije, 15.
Joseph Ratzinger
137 ogledi i prinosi studenata teologije
uenicima i Otac e ga ponovno potvrditi.
Molitva je odnoajnost, intimnost izmeu
Oca i Sina dok je on na zemaljskom spasenj-
skom djelu koje mu je povjereno. Upravo
zbog toga Ratzinger moe utemeljeno od-
govoriti na pitanje tko je Isus: Tko je Isus,
prema evanelistu Luki, vidimo onda kada
ga vidimo u njegovoj molitvi.
37
Tako e iz
toga Ratzinger na temelju Lukina evanelja
zakljuiti da je sav Lukin govor o Kristu
kristologija u biti izlaganje njegovog ivota
iz molitve: itava je Isusova osoba sadra-
na u njegovoj molitvi.
38
Upravo e se kroz
molitvu Isusova ljudska dua suobliavati s
voljom Bojom u jedno. Taj molitveni dijalog
nije drugo doli dijalog ljubavi u Bogu samom
i gdje je dijalog Bog sam.
39
Isusovu osobnost
po evanelju moemo jedino ispravno gle-
dati iz njegove molitve i odnosa s Ocem jer
su oni jedno (usp. Iv 10,30).
Utjelovljenjem Krist Isus je iz ljubavi prema
Ocu siao na zemlju i postao sluga. Ali on
nije sluga ili bie kao svako drugo, nego on
je Sluga patnik kojega je najavio Izaija (usp.
Iz 52, 13-53,12), ali isto tako on e ostati Sin
Oev. Ratzinger e rei da su nicejske i kalce-
donske dogme htjele posebno naglasiti taj
identitet sluenja i bia, identitet u kome
37
Joseph RATZINGER, Gledati Probodenog:
pokuaji duhovne kristologije, 17.
38
Isto, 19.
39
Usp. Frank MEIER-HAMIDI, Wer mich ge-
sehen hat, hat den Vater gesehen (Joh 19,49),
Durchblicke auf die Christologie im Hintergrund
des Jesus-Buches Joseph Ratzingers / Benedikts
XVI., u: Hermann HRING (ur.), Jesus von Na-
zareth in der wissenschaftlichen Diskussion, LIT
Verlag, Wien Berlin, 2008., 65.
dolazi do izraaja sav sadraj onog molitve-
nog odnosa Abba Sin.
40
Bog je naravni
Isusov Otac, a nama ljudima je Bog Otac kao
stvorenjima, te to vidimo iz navjetaja nje-
gova Sina Isusa koji takoer objavljuje Boga
kao Oca svih ljudi. On navijeta, svjedoi
svakom ljudskom stvorenju, a to ini napo-
se siromasima i grenicima, da je Bog Otac
koji je poao upomo i ususret ovjeku koji
se nalazi u stanju nespaenosti. On e svoje
uenike nauiti moliti Oe na, ali njegov
intimni odnos s Ocem ostaje samo njegov.
On Oca naziva Abba-tata na Maslinskoj
gori to je iskaz najvee mogue blizine sa
Bogom Ocem (usp. Mk 14, 36). Ratzinger
istie vanost injenice to Novi zavjet ne
govori izravno o Bogu, o Bogu samome i kao
takvome, nego i njega poznaje samo kao ne-
ijega Boga, konkretno: kao Isusova Boga i
Oca, samo po odnosu Otac-Sin, posredova-
nu po onome ovjeku koji je bio svjestan da
ima pristup Ocu. To znai da Novi zavjet
Boga ne odvaja od odnosa oinstva, da ga
ne poznaje bez posredovanja ovjeka Isusa.
Samo kroz razgovor s Isusom dri moguim
i razgovor s Bogom. Novi zavjet ne govori o
Bogu po sebi, nego o Bogu-u-odnosu. Odnos
je odsada nerazdvojan na obje strane: Isusa
se ne moe odijeliti od Oca, to je jedna stra-
na. Ali, ni Boga se ne moe vie misliti dru-
gaije nego u odnosu s Isusom. To je druga
strana, i to je ono novo, apsolutno znaenje
Isusa, koji time izlazi iz pojma otac i izrav-
no ulazi u pojam Boga, pripada Bogu po
40
Usp. Joseph RATZINGER, Uvod u kran-
stvo, 225.
O otajstvu utjelovljenja
138 Spectrum
svojoj biti, boanski kao ovjek.
41
Na sebi
svojstven nain Isus Krist je objavio Boga
beskrajne blizine. Za Ratzingera ispravan
govor o Bogu je govor utemeljen na onome
kakvog ga je objavila osoba Isusa Krista. Bog
nije nekakav beskrajni ponor ili nedostina
visina () Bog nije sama udaljenost, nego je
beskrajna blizina. Moe mu se povjeriti i s
njim govoriti: On uje, on vidi, on ljubi.
42

Prema Ratzingeru, svekolika kranska ispo-
vijest izlazi iz udionitva u Sinovljevoj moli-
tvi. Mi imamo udjela u njegovoj molitvi i nje-
govu odnosu prema Bogu i Duhu Svetom, te
zato Ratzinger istie da se samo ulaenjem
u Isusovu osamljenost, samo udionitvom u
bitnome njegove osobe, a to je njegov odnos
s Ocem, moe vidjeti tu bit; samo se tako
dospijeva do njegova identiteta.
43
Isus je i-
vio svoj ivot na zemlji kao Sin Boji, ali isto
tako, ivio ga je i kao potpuni ovjek. Odra-
stao je u obitelji i radio je svojim rukama po-
maui svome zatitniku Josipu. Razmiljao
je ljudskim umom i uio vjerske istine svoga
naroda. Svoje je odluke donosio ljudskom
voljom kao i svaki obini ovjek. Ljubio je
ljudskim srcem svoga Oca i svakog ovjeka.
Osjeao je i suosjeao sa svojim blinjima.
Roen od ene Marije Djevice, postao je ui-
stinu jedan od nas ljudi, u svemu nama sli-
41
Joseph RATZINGER, Dogma i navjetaj, 97.
42
Joseph KREIML, Gott ist unendliche Nhe,
Der Glaube an Jesus Christus in der Theologie
Joseph Ratzingers, u: Gerhard Ludwig MLLER
(ur.), Der Glaube ist einfach. Aspekte der The-
ologie Papst Benedikts XVI., Verlag Friedrich
Pustet, Regensburg, 2007., 85.
43
Joseph RATZINGER, Gledati Probodenog,
17-18.
an osim u grijehu (usp. Heb 4,15). On, koji
je Bog i ovjek, u svom utjelovljenju nainio
je da se dogodilo poboanstvenjenje ovjeka,
to je utailo ovjekovu tenju od poetka
da bude kao Bog, smatra Ratzinger. ovjek
dananjice i dalje ne odustaje od toga zbog
nevjerovanja da se to ve dogodilo u utje-
lovljenju. ovjek Isus je iste biti kao i Otac,
a Ratzinger e to prevesti jednostavno i rei
da flozofski izraz istobitan jednostavno
znai Sin. Za Ratzingera ovaj flozofski
pojam istobitan nita ne pridodaje Novom
zavjetu, nego je na odluujuem mjestu nje-
gova svjedoanstva obrana njegove doslov-
nosti protiv svakog alegorizma.
44
Bog se
utjelovljenjem otkrio i on stvarno dodiruje
ovjeka i puta da ga ovjek stvarno dodirne
u onomu koji je Sin.
45
Samemo li sve reeno, uviamo da Joseph
Ratzinger naglaava i govori o Isusu zemalj-
skom, Bojem Sinu koji se utjelovio i postao
ovjek, nama istobitan i da je on onaj isti Isus
nebeski prije utjelovljenja, druga boanska
osoba Presvetog Trojstva, istobitan Ocu.
Odnos izmeu Oca i Sina najbolje se vidi iz
sinovljeve molitve i povlaenja kako bi Sin
nastavio biti ono to je bio i prije uovjeenja.
Iz svega reenog dalje zakljuujemo da se
odnosi i djelovanje unutar imanentnog Troj-
stva prije utjelovljenja i poslije utjelovljenja
ne mijenjaju. Ono ostaje u sebi isto, tako da
relacije izmeu osoba imanentnog Trojstva
ostaju iste i u ekonomijskom Trojstvu.
44
Joseph RATZINGER, Gledati Probodenog, 38.
45
Isto, 39.
Joseph Ratzinger
139 ogledi i prinosi studenata teologije
Kristoloko polazite
U dosadanjem razmiljanju mogli smo uvi-
djeti kako Ratzinger svoje kristoloko pola-
zite temelji na Kalcedonskoj dogmi koju on
razrauje u vidu III. Carigradskog sabora.
Kalcedon je za njega polazite u teolokom
razumijevanju osobe Isusa Krista, te za Kal-
cedonski koncil kae da kao konana crkve-
na formulacija Isusova boanskog sinovstva,
ostaje sredite i propovijedanja i pobonosti u
komu se sve odluuje.
46
Ratzinger e primje-
titi da jezgra samog Kalcedona ne oznaava
nita drugo nego to je interpretacija Isusova
ivota i njegove smrti, koja je uvijek bila ode-
ena njegovim sinovskim razovorom s Ocem.
Zbog toga se ne mogu razdvajati dogmatska
kristologija ili meusobno suprotstavljati, kao
to se ne mogu razdvojiti ni kristologija i so-
teriologija. Isto tako, i kristologija odozgo i
odozdo, teologija utjelovljenja i teologija kri-
a, tvore nerazdvojno jedinstvo.
47
Danas se
dogaa da se od strane nekih nazovi liberalnih
teologa dovodi u pitanje i samo Boje porijeklo
osobe Isusa Krista, te Ratzinger dobro primije-
uje da se neto dogodilo samo ako vrijedi da
je Isus Sin Boji.
48
Po Ratzingeru je upravo
to bit svega kranstva i miljenja je da se sve
drugo treba staviti u drugi plan do te mjere da
sve ostalo stoji bez Isusova boanskog porije-
kla u okviru malodune prorokove reenice
nita nova pod suncem.
49
46
Joseph RATZINGER, Dogma i navjetaj, 45.
47
Joseph RATZINGER, Gledati Probodenog,
33-34.
48
Joseph RATZINGER, Dogma i navjetaj, 45.
49
Isto.
to se to tako bitno dogodilo na Kalcedon-
skom i III. Carigradskom saboru? Na Kal-
cedonskom saboru 451. defniran je nauk
da osobu Isusa Krista treba priznavati za
jednog i istoga Sina. On je pravi Bog i pravi
ovjek s duom i tijelom. On je istobitan Ocu
po botvu i istobitan ovjeku po svome o-
vjetvu, u svemu njemu jednak osim u grije-
hu.
50
Ima dvije naravi, nepomijeane, nepro-
mjenjive, nepodijeljene i nepodvojive. Dvije
se naravi sjedinjuju u jednoj osobi i jednoj
hipostazi.
51
Na III. Carigradskom saboru
utvren je novi nauk o Isusu Kristu kojim je
potvren Kalcedon i ostali prethodni sabori.
Novina koja je zakljuena odnosi se na nauk
da u Sinu Oevu postoje dvije volje i dva dje-
lovanja.
52
Ratzinger smatra da se na III. Cari-
gradskom saboru defnira neizostavan nauk
za ispravno shvaanje odnosa izmeu biblij-
ske i dogmatske teologije. Po njemu tek se
odatle potpuno otvara smisao kalcedonske
dogme (451.).
53
ime ona zadobiva svoje
ispravno i utemeljeno znaenje, te jasnou
sadraja same dogme.
Ocima je u to vrijeme bilo vano defnirati
da je Isus Krist u isto vrijeme jedinstvo bo-
anskoga i ljudskoga. Ukoliko Isus ne bi
bio pravi Bog i pravi ovjek, tj. ukoliko nije
bilo dviju naravi u jednoj osobi, nije se do-
godilo otkupljenje. Otkupljenja nema ako
50
Heinrich DENZINGER, Peter HNERMA-
NN, Zbirka saetaka vjerovanja defnicija i izja-
va o vjeri i udoreu, akovo, 2002., 301. (dalje
DH).
51
DH 302.
52
Usp. DH 556-557.
53
Joseph RATZINGER, Gledati Probodenog, 39.
O otajstvu utjelovljenja
140 Spectrum
Krist nije sve nae preuzeo na sebe. Ali on
je uzeo sve nae da bi nama potom dao sve
svoje, da bismo mi mogli biti gdje je on. Ne
bi bilo mogue govoriti o otkupljenju, ako se
Isus samo pribliio ovjeku, istie Ratzinger.
Samo pribliavanje je, prema Ratzingeru,
premalo jer spasenje ovjeku ne donosi
pribliavanje, nego samo stvarno poveziva-
nje, jedinstvo boanstva i ovjetva u Kristu,
jer samo se tako dogaa ono istinsko postati
kao Bog bez kojega nema ni osloboenja ni
slobode.
54
Kao to smo ve predhodno
spomenuli, III. carigradski sabor je u osobi
Isusu Krista defnirao dvije volje i dva dje-
lovanja. Utjelovljenjem je dolo do spajanja
dviju volja u jednoj osobi. Sabor e tumaiti
odnos volja tako da se njegova ljudska vo-
lja posluno podlae boanskoj volji. Sabor
se poziva na Atanazija Aleksandrijskog koji
tvrdi da se volja tijela podlae Bojoj volji.
Pritom Sabor tumai Isusove rijei: Jer si-
oh s neba ne da vrim volju svoju, nego vo-
lju onoga koji me posla (Iv 6,38).
55
Ratzin-
ger e pak istaknuti da tu govori boanski
Logos koji oznaava i volju ovjeka Isusa. U
njemu, po Ratzingeru, ne postoji dualizam
ili paralelizam osobnosti ili da postoje dva
ja. Logos naprotiv govori o Isusovu
ljudskom htijenju i miljenju u ja-stilu; ono je
postalo njegovo ja, primljeno je u njegovo
ja, jer je ljudska volja u potpunosti postala
jedno s voljom Logosa, a s njime i isto da
Oevoj volji.
56
Liberalni katoliki teolog Hans Kng rei
54
Isto, 40.
55
Usp. DH 556.
56
Joseph RATZINGER, Gledati Probodenog, 41.
e da Joseph Ratzinger u svom teolokom
promiljanju gleda Isusa Krista kao Isusa
dogme, Krista dogme, te pritom izostavlja
teoloki pogled na povijesnog Isusa.
57
To
se ipak ne moe ustvrditi, jer Joseph Rat-
zinger koristi historijsko-kritiku metodu
koju smatra neizostavnom dimenzijom u
podruju egzegetskog rada to e jasno i be-
skompromisno isticati. Dapae ta je metoda,
po njemu, budui da je nezaobilazna u egze-
getskom radu ona postaje nezaobilaznom i
u stvaranju potpune i cjelovite slike o osobi
Isusa Krista. Isto tako se otroumni teolog
ne sustee istaknuti granice iste metode i za-
stranjenja koja dovode do proturjeja. Zbog
razliitih povrnih tumaenja Isusa Krista
kao revolucionara, moralista, egzemplarnog
ovjeka vrijednog nasljedovanja kroz vlastiti
moralni ivot ili kojeg drugog nepotpunog
aspekta promatranja itd.,
58
Ratzinger e ista-
knuti da nijedna hermeneutika ne moe
stvarno preskoiti dvije tisue godina i us-
postaviti istovremenost izmeu nas i njega.
Ali, tu je neto drugo: ako Crkva u Vjerova-
nju govori vjerujem, tada sebe priznaje kao
sveobuhvatno Ja koje nadsvouje i ujedinju-
je vremena.
59
Unato svim razliitim mjerilima i poimanji-
ma, Ratzinger je uvjeren da je mogue izvui
jednoznanu sliku iz Pisma, a odatle i sliku
57
Usp. Hans KNG, Crkva se mora vratiti Isu-
su, (20. 04. 2011.),. http://www.kriz-zivota.com/
interview/6312/hans_kung_crkva_se_mora_vra-
titi_isusu/ (04. 10. 2012.)
58
Usp. Joseph RATZINGER Benedikt XVI.,
Isus iz Nazareta, 5-10.
59
Joseph RATZINGER, Dogma i navjetaj, 46.
Joseph Ratzinger
141 ogledi i prinosi studenata teologije
o Isusu. Za njega onaj tko mirno i strplji-
vo Bibliju ita kao cjelinu, moe mirne due
ostvariti otvorenima mnoga pojedinana
pitanja, ali e usprkos tome doskora naui-
ti razlikovati kamo vodi njezin put, a kamo
ne vodi. Ali, ova jednoznanost nije faktum
kojeg se moe dohvatiti historijski i apstrak-
tno-hermeneutiki. Ona pretpostavlja, da bi
bila uoena, promatranje oblika u cjelini, a
time i promatranje koje se temelji na cjelo-
vitosti, koje dolazi iz ive povezanosti vjere
i Crkve.
60
Upravo zbog toga e teolog Rat-
zinger ustvrditi i rei da Isusa Krista moe-
mo kao osobu susresti, kao osobu u koju se
vjeruje i kojoj se vjeruje. Isus Krist za njega
nije neki lik iz daleke prolosti do kojega se
dolazi historijskim istraivanjem, nego net-
ko tko se moe i danas susresti, jer on je iv i
djeluje te ga se susree i danas.
61
Kalcedonski sabor je s III. Carigradskim
formulirao posljednje velike crte kristologi-
je. U Ratzingerovu teolokom promiljanju
Kalcedon zauzima vano mjesto: Kalcedon
je za mene najvelianstvenije i najodvanije
pojednostavljenje sloenih i krajnje slojevi-
tih injenica tradicije, usredinjenih u jed-
nom jedinom sreditu koje nosi sve ostalo:
Sin Boji, iste biti s Ocem i iste biti s nama.
Kalcedon je Isusa, za razliku od mnogih dru-
gih mogunosti okuanih tijekom povijesti,
protumaio teoloki; u tomu vidim jedino
tumaenje koje udovoljava svoj irini pre-
daje i koje obuhvaa svu silinu fenomena.
Sva druga tumaenja su na neki nain pre-
60
Isto, 29-30.
61
Usp. Isto, 134.
uska; svaki drugi pojam dohvaa samo je-
dan dio, a iskljuuje drugi. Ovdje se, i samo
ovdje, otvara cjelina.
62
Takvo naglaavanje
vrijednosti rada jednog Koncila omoguava
ispravan teoloki smjer u tumaenju osobe
Isusa Krista, kao i jasnou stava koja se raa
iz nepokolebljive istine objave tumaene u
tradicije Crkve.
Uvremenjeni Logos nova relacija izmeu
Boga i ovjeka
Ve nam Stari zavjet prenosi kako se Bog
svom narodu objavljivao i s njim je komu-
nicirao preko posrednika, od Abrahama,
Jakova, Mojsija i proroka. U tim putovima
dolaenja ususret svojemu narodu Bog je
pripravljao put svome naumu da se njegov
Jedinoroenac utjelovi gdje e zapoeti ve-
lika novost odnoajnosti Boga i ovjeka, a to
koliko god zvualo skandalozno, isto tako
je i ostvareno. S utjelovljenjem Rijei-Lo-
gosa dogodilo se neto to je najavljivano,
ali i puno vie od toga. Dogaaj utjelovlje-
nja obuhvatio je itav ljudski rod. Ono sta-
ro e uminuti i nastat e neto puno vee,
jer se Bog pribliio ovjeku kao nikada do
tada. Taj dogaaj po Ratzingeru je mogu
jer Boji Sin se mogao u ovjeku utjeloviti
budui da je ovjek prema njemu uplanjen,
prema Kristu ima svoj pred-nacrt, kao slika
onoga koji je sa svoje strane slika samoga
Boga.
63
Svojim utjelovljenjem Bog je uinio
suvinim sve ljudske materijalne i apstraktne
62
Isto,134.
63
Joseph RATZINGER, Duh liturgije: temeljna
promiljanja, Mostar-Zagreb, 2001., 122.
O otajstvu utjelovljenja
142 Spectrum
neistinite predodbe o njemu samome koje
su dobrano vladale u svijetu do kenoze
Jedinoroenca. Po svojoj volji on je priao
ovjeku da bi ga uputio pravim putem koji-
me mu je ii, da bi mi doli ondje gdje je on,
u zajednitvo s njime. Stoga Ratzinger istie
da utjelovljenje znai najprije da Bog, Ne-
vidljivi, stupa u prostor vidljivoga da bismo
mi, uznici materijalnoga, mogli spoznati
Boga. U tom smislu je utjelovljenje u povije-
sno spasenjskom djelovanju i u povijesnom
Bojem govoru uvijek na putu. Meutim taj
Boji biti-na-putu, njegov silazak (katabasis)
jest zato da bi nas ukljuio u proces uzlaska
(anabasis): Inkarnacija smjera prema preo-
brazbi snagom kria i prema novoj, uskr-
snoj tjelesnosti. Bog nas trai ondje gdje mi
jesmo, ali ne zato da bismo ondje i ostali, ve
da bismo prispjeli ondje gdje on jest, tj. da
bismo izili iznad sebe.
64
U tom novom od-
nosu koji je nastao darom utjelovljenja dolo
je i do novog vrednovanja (i) naega tijela jer
je Bog sebi nainio boravite u naem tijelu
kojeg je doao osloboditi od grenosti. Izraz
tijelo (gr. sarx, blizak hebr. basar) govori o
tijelu koje je simbol krhkosti i prolaznosti
u biblijskom smislu, a Krist ga je na sebe
uzeo i tijelo je tako postalo medij, sredstvo
ostvarenja ovjekove nove komunikacije s
Bogom i njegova spasenja. Ratzinger stoga
duboko i promiljeno ukazuje da se reim
spasenjskog kontakta s Bogom stubokom se
preobraava i tijelo postaje sredstvo spase-
nja: Verbum caro factum est, Rije tijelom
postade, pie evanelista Ivan a kranski
64
Joseph RATZINGER, Duh liturgije: temeljna
promiljanja, 122.
pisac iz 3. stoljea, Tertulijan, kae: Caro sa-
lutis est cardo, tijelo je stoer spasenja.
65
Utjelovljenjem Isusa Krista ljudska je ranjena
narav doivjela preobrazbu. Toj je naravi sada
postalo mogue neto to je mnogima bila e-
nja kroz vjekovae, a to je uspostaviti takav
blizak odnos s Bogom. Bog se s nama po Sinu
neraskidivo povezao i postao (tako) do tada
nezamislivo bliz, jer se u njemu pokazalo isti-
nito sunce povijesti koje je izilo iz zaruni-
ke lonice djevianske Majke u Betlehemu
66
,
saima Ratzinger. Utjelovljenjem Boga u tijelo
ovjek je sada u mogunosti da neprestano i
bez dotadanje skrivenosti komunicira s Bo-
gom, zakljuit e Ratzinger: U utjelovljenju
Logosa ljudska je narav zbilja postala Bojim
prijestoljem, mjestom gdje Bog stoluje te je tako
zauvijek povezan sa zemljom i dostupan na-
im molitvama.
67
Krist svojim utjelovljenjem
i uvremenjenjem ini da nestaje jaz izmeu
vremena i vjenosti i ta teofanija dodiruje svoj
vrhunac uskrsnuem koje zahvaa duboko u
na svijet, svijet iji je on stvaratelj, pastir i u-
var, istie Ratzinger, te Isus uspostavlja novu
relaciju izmeu stvora i Stvoritelja, a ta relacija
je povratak kui, u Oevo krilo. Svojim utje-
lovljenjem on uzima izgubljenu ovcu, ljudsku
narav, ovjeanstvo kao cjelinu na svoja rame-
na i nosi ga doma. Tako slika pastira saima ci-
jelu povijest spasenja: ulazak Boga u povijest,
65
BENEDIKT XVI., Boi nije samo sjeanje,
ve nadasve prisutnost, (05.01.2011.), u://www.
ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=128128005
(23.04.2011.).
66
Joseph RATZINGER, Duh liturgije: temeljna
promiljanja, 69
67
Isto.
Joseph Ratzinger
143 ogledi i prinosi studenata teologije
utjelovljenje, potraga za izgubljenom ovcom,
te put kojim nas vodi doma u Crkvu iz idova
i pogana.
68
Kroz povijest je ovjeanstvo sa svojim re-
ligijama pokuavalo uspostaviti neki vid
odnosa, komuniciranja sa transcendentnim.
Velika je novost to u kranstvu ovjek,
greni i tjelesni, susree Boga, beskonanog
i svetog, susree onog koji je uzeo tijelo, ali
koji nita manje realno ne prestaje uzimati
tijelo i danas gdje ta njegova rtva treba po-
stati i naa, naglasit e Ratzinger. Trebamo
stoga postati logizirani, po molitvi suo-
blieni pravom tijelu Kristovu. A to nam je
mogueno upravo s razlogom to je sam
Bog postao ovjekom, to je on postao tije-
lom te ovdje, u liturgiji, uvijek iznova dolazi
u tijelu k nama koji u tijelu ivimo.
69
Ljubav svrha u-tjelovljenja
Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu
ostaje, i Bog u njemu (1 Iv 4,16). Ove rijei
iz Prve Ivanove poslanice saimaju cjeloku-
pnu kransku poruku. S Isusom Kristom
se moemo susresti i danas ako ostanemo
u njegovoj ljubavi, moe doi do susreta jer
on nije neki povijesni lik, kao Aristotel ili
Platon. On i danas djeluje u povijesti. Nje-
ga prepoznajemo po njegovim djelima koja
nas okruuju, jer itav je svijet stvoren iz
slobodne volje i ljubavi trojstvenog Boga.
Bog je htio podijeliti svoju dobrotu i ljubav
68
Joseph RATZINGER, Duh liturgije: temeljna
promiljanja 118.
69
Isto, 171.
sa stvorenim svijetom vrhuncem stvaranja
u ovjeku. Kad se ovjek odvratio od Boga
trojstvene ljubavi, on je poao po svoje ljud-
sko stvorenje da bi ga povratio u svoje krilo.
Netko je Trojstvu postao toliko dragocjen da
se ono iz ljubavi razdijelilo te mu tako oito-
valo beskrajnu ljubav. Sin se utjelovio i izvr-
io svoj mysterium paschale , podnio je
muku kria, umro je i bio pokopan, a poslije
toga uslijedilo je slavno uskrsnue i potpuna
preobrazba svijeta. Isus je napravio veliku
novost u objavi Boga koja je zapoela stva-
ranjem. On je i ono ljudsko, najmunije na
zemlji, uinio spasonosnim po svojoj ljubavi.
Doao je Sin da u njemu vidimo ljubav ko-
jom je Bog ljubio ovjeka i da ovjek vidi to
je sve Bog spreman uiniti za njega. Patnju
je on pretvorio u najljepu pjesmu ivota, on
je uinio da kri postane sama ljepota Boje
objave koja ima svoj vrhunac u uskrsnuu.
Za Ratzingera je njegova smrt na kriu vr-
hunac onoga okretanja Boga protiv samoga
sebe u kojem se on daje da bi ponovno po-
digao i spasio palog ovjeka. Ljubav je to u
svome najradikalnijem obliku.
70
U Kristu
Bogoovjeku koji na kriu umire, ljubav
ne moe ostati nezapaena.
U mnogim religijama i vjerama, pa i u i-
dovstvu, prinoene su rtve kao zadovolj-
tine Bogu, prinoene su za pomirenje s
boanstvom, ali kranska vjera je izuzetak
i samim time i scandalum u povijesti svi-
70
BENEDIKT XVI., Deus caritas est/Bog je
ljubav: enciklika biskupima, prezbiterima i a-
konima, posveenim osobama i svim vjernicima
laicima o kranskoj ljubavi, (25.12. 2005.), Za-
greb,
2
2006., br.12
O otajstvu utjelovljenja
144 Spectrum
jeta. Tu nije ovjek koji obavlja rtvu i prinos
nego se sam Bog u-tjelovljuje, dolazi i sebe
predaje za ovjeka. Sam Boji Sin sad vri koz-
miku liturgiju, onaj koji je gospodar svemira,
i to gospodar pred kojim sav kozmos vri svo-
ju proskinezu.
71
ovjek sam nije imao snage
ni naina kako bi se vratio u blizinu Boga na-
kon nastupanja stanja nespaenosti. Ali Bog je
bio strpljiv i uporan i to ne samo nekad nego
je i danas jednak, a Ratzinger upravo tako o
Isusu Kristu govori: On je utjelovljena upor-
nost neizmjerna vika Boje ljubavi kojom Bog
predsusree i ponitava ljudske promaaje.
72
Poslije Kristove rtve, prestaju i bivaju ne-
potrebne sve ostale rtve jer njegov je prinos
pokrio grijehe i propuste itavoga ovjean-
stva. S Kristovim je kriem zavreno vrije-
me rtava.
73
Zato e Ratzinger rei da Novi
zavjet ne kae da ljudi izmiruju Boga, kao
to bi valjalo oekivati, jer su oni zgrijeili a
ne Bog. Tu naprotiv stoji da je Bog u Kristu
svijet sa sobom pomirio (2 Kor 5,19).
74
On
govori o ludoj Bojoj ljubavi koja se rasi-
pa da bi spasila ljubljeno stvorenje.
75
Bog
ne eka da oni koji su skrivili dou da se iz-
mire, on prvi ide njima u susret i izmiruje ih.
U tome se ogleda pravi smjer utjelovljenja,
kria.
76
Po utjelovljenju i po kriu ljudski je
71
Prigibanje, duboki naklon potovanja.
72
Usp. Joseph RATZINGER, Uvod u kran-
stvo, 259.
73
Joseph RATZINGER - BENEDIKT XVI.,
Isus iz Nazareta. Od ulaska u Jeruzalem do uskr-
snua, Split, 2011., 52.
74
Joseph RATZINGER, Uvod u kranstvo, 283.
75
Usp. Isto, 283
76
Joseph RATZINGER, Uvod u kranstvo 283.
rod toliko primio Boga da je sad u stanju da-
rivati se drugome jer ima nain i primjer ni
vie ni manje nego u osobi Isusa Krista koji
je na Put, Istina i ivot. Poslije utjelovljenja,
sada Boga Isusa Krista susreemo u svakom
ovjeku. Susreemo ga u drugome koji nam
pomae kad smo u potrebi ili mi bivamo
Isus kada drugom, blinjem, pomaemo no-
siti ivotni kri.
Zakljuak
Prema svjedoanstvu Svetog Pisma i Tra-
dicije, odnosno objave Trojedinog Boga po
Isusu Kristu, Ratzinger je izloio kroz svoj
teoloki rad Otajstvo utjelovljenja Isusa iz
Nazareta. U svome iscrpnome radu nije se
zadravao na jednoj metodi ili jednom kutu
razumjevanja Isusa Krista, nego je nastojao
koristiti vie modela spoznaje koji se mogu
primijeniti na kransku objavu. U svome
govoru o utjelovljenju Ratzinger naglaava
veliko djelo Boje neshvatljive ljubavi, novi-
nu njegova odnosa s ovjekom i istobitnost
Sina s Ocem u vremenu i nakon utje-
lovljenja. S Otajstvom utjelovljenja otpoela
je nova stranica ljudske povijesti, zapoela
su tzv. posljednja vremena. U tom vre-
menu poradi Boje silne ljubavi pokazane u
Otajstvu utjelovljenju pozvani smo, ne samo
iitavati znakove vremena, nego prije svega
i sami biti eshatolokim znakom onoga vre-
mena u kojem jesmo i koje dolazi.
Joseph Ratzinger