You are on page 1of 28

103

iji su steci?
Teko da bi se na ovo, u duhu etnonacionalizma
kasnog XIX. stoljea postavljeno katastarsko
pitanje, naao precizniji odgovor od onog sadra-
nog u tekstu epitafa datiranog prije 1411. godine,
uklesanog na kamenoj stolici, danas smjetenoj u
vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu: Si kami nj
varda, i li bio. i li e sade, i li ne[e] b[i]
ti. (Si kami n varda, i li je bio, i li je sade,
i li ne[e] b[i]ti).
1
Ne zna se pouzdano iji je
ovaj kam bio, ne zna se iji je sada (Zemaljski
muzej je, prvi put u svojoj povijesti, zatvoren),
niti se zna iji e (institucionalno) biti. Sada je
svaiji i niiji. Slino je sa stecima u cjelini
koji, unato svim mjerama zatite, propadaju.
Dug su interdisciplinarni istraivaki put (od
konca XIX. do poetka XXI. st.) morali proi ovi
srednjovjekovni nadgrobni spomenici da bi ih se
znanstvenom metodom vratilo u njihov izvorni
svijet u srednji vijek: od bogumilizacije, pre-
ko srbizacije i kroatizacije do debogumilizacije,
desrbizacije i dekroatizacije. Istina, jo uvijek
ima onih koji, ostajui odani starim, preivje-
lim konceptima, istrajavaju na tlapnji: Steci su
nai.
2
Pitanje njihove etnike i vjerske pripad-
nosti kako to pokazuje iscrpan pregled histo-
rije historiografje o stecima i dalje zaokuplja
istraivae. Tako jedna od arhiviranih ur-teo-
rija o naim stecima ona o njihovom hrvat-
1
Vego 1962/I, 40-41.
2
Lovrenovi 2010, 25-38.
skom karakteru nalazi mjesta u znanstvenim
publikacijama i udbenicima povijesti.
3
Ovakve,
etno-nacionalnim i vjersko-politikim motivima
nadahnute teze, odraavaju shvaanja o hrvat-
skoj srednjovjekovnoj Bosni, ijim se glavnim
kreatorima u historiografji mogu smatrati Fran
Milobar (Dr. Petrinjensis)
4
i Ivo Pilar (Sdland)
5
,
a nastavljaima Josip Horvat
6
, Filip Lukas
7
i Do-
minik Mandi
8
i tad i sad prominentna imena
historijske znanosti.
Polazei od znanstveno zajamene iterkon-
fesionalnosti steaka, ovdje se akcent stavlja na
povijesne okolnosti koje su postupak prisvajanja
legitimirale. Teite je na pitanju kroatizacije
bosanskog srednjovjekovlja, iji su organski dio
inili i steci. Teite je, drugim rijeima, na teh-
nikama promjene historijskog pamenja: bosan-
skog u hrvatsko.
Istraivako polazite: trovrsnost
hrvatske kulture: nacionalni identitet
konstruirani identitet
Istraivaku poziciju legitimiram tezom o tro-
vrsnoj pojavnosti hrvatske nacionalne kulture,
3
O tome Semi 2014; Agii 2003, 144.
4
Milobar 1898.
5
Pilar 1915; Isti 1917; Isti 1918; Isti 1922; Isti 1927; Sdland
1990.
6
Horvat 1939/1989.
7
Lukas (1942/1991).
8
Mandi 1967.
Kroatizacija bosanskog srednjovjekovlja
u svjetlu interkonfesionalnosti steaka
(O jednom modelu promjene historijskog pamenja)
Dubravko Lovrenovi
Sarajevo
Za svaki je narod bitno da moe sebe dovesti u pitanje, da
sebe vidi okom Drugoga. Dakle, snaga je nacije u njezinoj
kulturi, u sposobnosti trajne kritike negacije
(Lasi 2000, 202).
Godinjak/Jahrbuch 2013,42:103-130
DOI: 10.5644/Godisnjak.CBI.ANUBiH-40.24
104
o tri kulturno-civilizacijska podtipa: mediteran-
sko-romanskom, panonsko-srednjoevropskom i
balkansko-orijentalnom. Ovu tipologiju historija
knjievnosti predstavlja trima paradigmama: Au-
gustin (Tin) Ujevi Miroslav Krlea Ivo An-
dri.
9
Njihove preokupacije, teme, nain elabora-
cije, jezik konano: stil koliko god slini, su-
tinski se meusobno razlikuju. Legitimiranjem
i razumijevanjem nacionalnog identiteta ne kao
prirodne datosti nego kao proizvoda ideoloko-
kulturalnih i crkvenih elita, nacionalni identitet
konstruirani je identitet podloan dekonstruk-
ciji. Konano, istraivako polazite defniram
vlastitim skepticizmom u odnosu na integralno
hrvatstvo: za razliku od mediteransko-romanske
i panonsko-srednjoeuropske, balkansko-orijen-
talna komponenta hrvatske kulture, osim pod
NDH (19411945), nikad nije bila obuhvaena
politikim pojmom Hrvatske.
Ovdje se postavljaju pitanja: u kakvim je poli-
tikim okolnostima kroatizirana balkansko-ori-
jentalna inaica dananje hrvatske kulture? Kako
je bosanskohercegovako povijest, jezik i kultu-
ra postalo hrvatsko?
Svoj metodoloki postupak temeljim na tipo-
logiji nastanka suvremenih nacionalnih drava
profesora Metzeltina: 1. Osvjeivanje; 2. Terito-
rijalizacija; 3. Historizacija; 4. Standardizacija i
historizacija jednog nacionalnog jezika; 5. Kano-
nizacija teksta; 6. Institucionalizacija; 7. Posredo-
vanje; 8. Globalizacija.
10

Pravatvo, politiki katolicizam
i perspektiva matere-zemlje:
osvjeivanje
Ulazak Bosne i Hercegovine u vidokrug hrvat-
skog protonacionalizma, uspostava redovite cr-
kvene hijerarhije 1881, presaivanje pravakog
(sve)hrvatstva na tlo orijentalnog bh. katolian-
stva i koncept politikog katolicizma, ozvani-
en na Prvom hrvatskom katolikom kongresu
odranom u Zagrebu 1900, pratila je kroatizacija
bosanskog srednjovjekovlja. U tim okolnosti-
ma zamijenjeno je orijentalno bh. katolianstvo
ideologijom katolikog hrvatstva, ijim se naj-
dosljednijim pobornikom pokazao nadbiskup
9
Lovrenovi 1992, 76.
10
Metzeltin 2012, 17-28.
Josip Stadler. Svojim zahtjevom za vodeom ulo-
gom Crkve i katolikog episkopata u politikom
ivotu bh. katolika iznad postojeih stranaka
svrstava se on u integraliste i klerikalno krilo po-
litikoga katolicizma u Europi.
11

Do poetka XX. st., uz oslonac na flozofju
Jeana Jacquesa Rousseaua, prevladala je u BiH
velikohrvatska ideologija Stranke prava, koja je
kao cilj postavila hrvatsku dravu. Tvorcima te
ideologije koja se pozivala na feudalno povije-
sno pravo i hrvatsku dravnost smatraju se Ante
Starevi (18231896) hrvatski politiar, publi-
cist i knjievnik, i Eugen Kvaternik (18251871)
politiar, pravnik, pisac i revolucionar.
12
Odi-
gravi bitnu ulogu u razvoju osjeajne integra-
cije hrvatskoga naroda, kao svaka romantina
ideologija koja ne posreduje istinito znanje o ra-
znovrsnosti drutvene stvarnosti koja ju je uvje-
tovala, sadravalo je pravatvo niz iracionalnih
elemenata: kod Starevia kult razuma i odbija-
nje drutvene i politike prakse, kod Kvaternika
religiozni misticizam.
13
U sreditu (pre)oblikovanja nacionalnog
identiteta u istono-centralnoj Evropi nalaze se
leksikolozi, flolozi i folkloristi.
14
Raskid s drev-
nom, narodnom povijeu, simultano se odigra-
va na polju historiografje iji je zadatak: progra-
mirati politiku sjeanja podesnu za funkcionali-
ziranje u slubi ideje da su nacije postojale odu-
vijek i da ih samo treba probuditi iz stoljetnoga
sna.
15
To postaje jasnije ima li se u vidu sadraj
franjevakih kronika (Lastria, Benia, Lavani-
na, Bogdanovia i Baltia) i djel prvih franje-
vakih povjesniara XIX. st. Jukia i Kneevia,
obiljeen refeksijom na Bosansko kraljevstvo i
doba politike samostalnosti s tenjom njihove
restauracije. Ovim knjievno-historiografskim i
politikim diskursom dominira Bosna kao povi-
jesna domovina i jezik.
Preporodni diskurs iz korijena mijenja
kroatizira stoljetni poredak i odnose. Odigra-
va se spontano okupljanje naroda motivirano
idejom etnikog kontinuiteta s prednacionalnim
identitetom i ideoloki preraenim povijesnim
predodbama.
16
Ali naa slavenska i hrvatska
11
Daja 2002, 51; Gross 1973, 333.
12
Daja 2002, 200, 202.
13
Gross 1973, 417, 419, 429.
14
Smit 2010, 27.
15
Isto, 38.
16
Usp. Stani 2002, 18.
105
blaga ud, samo da ne povrijedi drugoga, volje-
la je zatajiti svoje. Zamela je srce svoje pepelom,
ali je ono i pod pepelom tinjalo, da poslije svim
arom progori zanosno objanjava buenje
iz sna zaarane nacije F. Martinovi (Lijepa
naa domovino, Napretkov kalendar za godinu
1911).
17
Vjerski i etniki identitet podlijeu dru-
gim kulturnim pravilima uobliavanja unutar
novog politikog horizonta. Raa se novi oblik
grupne narcisoidnosti pojava od najveeg
politikog znaenja u ijem karakteru samoo-
boavanja lee korijeni fanatizma.
18

Sukladno drutveno i povijesno uvjeto-
vanim strastima
19
, otkrivanje etnohistorije,
prvenstveno srednjovjekovne, praeno je napu-
tanjem bosanskog i uvoenjem (sve)hrvatskog
diskursa, odnosno usuglaavanjem historije s
novom politikom normom. Kristalizira se osje-
aj zajednike sudbine u prolosti, konstruira se
i namee nova svijest o historiji, nacionalna eg-
zistencija institucionalizira se i zatvara u sebe.
20

ivotna potreba za logistikom potporom histo-
riografje u izgradnji nacionalne drave i novog
nacionalnog identiteta dovodi do aktiviranja od-
govarajuih matrica i stereotipa: cijela se povijest
BiH, od doseljenja Slavena u VI/VII. st. kroati-
zira, evolucionistiki, u duhu rasnih teorija, kao
to to 1918. operacionalizira Ivo Pilar (Sdland)
ili u duhu vjeno prisutnog pranaroda hrvat-
ske politike nacije kako to ini Dominik Man-
di.
21
Nacija postaje teritorijalna patrija, mesto
roenja i detinjstva, produetak kunog ognjita
i doma () mesto ovekovih predaka te heroja
i kultura iz njegove davnine.
22
Sa svojim sim-
boliko-kulturnim oznakama i etnikim iden-
titetom nacija stupa u politiku arenu, s ciljem
ostvarivanja bratstva putem simbola, obreda i
ceremonija, koji ive pripadnike zajednice pove-
zuju s mrtvima i palima.
23

Unutar integralnog hrvatstva konstruirana je
ideja o zajednikoj pripadnosti i domovini, ime
i vlastitoj razliitosti od drugih. Takvo je shva-
anje uokvireno predodbom o zajednikom
porijeklu, kako je to i inae bilo svojstveno na-
17
Brki 1995, 23.
18
Fromm 1984, 58-59.
19
Isto, 65-66.
20
1983, 109.
21
Sdland 1990; Mandi 1967.
22
Smit 2010, 183.
23
Isto, 252.
cionalizmu kasnog XIX. st. koji je izjednaavao
pojmove naroda i nacija.
24
Tada je roen hrvat-
ski apologetsko-historijski narativ o povijesnoj
dravnosti koji je u nae vrijeme zavrio mono-
logom HDZ-a i franjoizma.
25
Novi pojam matere zemlje oznaio je poe-
tak promjene historijskog gravitacijskog sredita
bh. katolika buduih Hrvata s Hrvatskom i
Zagrebom kao novim politikim, crkvenim i
kulturnim sreditem gdje e biti ispisana njiho-
va nova kulturna povelja.
26
Treega dana Pr-
vog katolikog kongresa, na sveanom banketu,
izrekao je Stadler kljunu misao koja e postati
politikom idejom vodiljom integralnog kato-
likog hrvatstva: elim da se to prije Bosna i
Hercegovina sjedini s materom zemljom.
27
Sin-
tagma o materi-zemlji replika je maarskih
aspiracija da se dravnopravni poloaj Hrvatske
i Dalmacije u Kraljevini Ugarskoj predstavi kao
odnos prema majci zemlji.
28
Izvorno znaenje
sintagme o materi-zemlji vodi u crkveno pod-
ruje: katedrala se spominjala kao ecclesia mater
crkva-majka jedne dijeceze.
29
Bazilika sv. Ivana
Lateranskog, slubeno crkveno sjedite rimskoga
biskupa (pape), kao rimska katedrala najstarija i
najvanija, nosi poasni naslov: Omnium urbis
et orbis ecclesiarum mater et caput (majka i glava
svih crkava u Rimu i u cijelom svijetu).
30

Proces kulturoloke standardizacije i ujedna-
avanja rezultirat e za Bonjake-katolike zna-
enjskom promjenom pojmova poput historij-
ske zemlje, domovine, kulture i drave s
dalekosenim, transgeneracijskim preoblikova-
njem njihovog politikog i kulturolokog habi-
tusa. Historijska zemlja (Bosna i Hercegovina)
podruje na kojem se tokom vie narataja vri
uzajaman, i blagotvoran, uticaj terena i ljudi,
31

postepeno e gubiti svoj izvorni znaaj u korist
proirene, nacionalne domovine. Bio je to ta-
koer poetak preoblikovanja pojma politike
domovine koji e, najprije zahvaljujui politi-
arima, historiarima, knjievnicima, pravnici-
24
Usp. Lucy 2002, 73-75.
25
O tome detaljno: Bellamy 2003, 32-66 i dalje.
26
Usp. Smit 2010, 67.
27
Strecha 1997, 157.
28
Gross 1973, 41.
29
http://www.themiddleages.net/life/chatedrals.htlm: 14.
XII. 2013.
30
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bazilika_sv._Ivana_Lateran-
skog: 17. III. 2014.
31
Smit 2010, 23.
106
ma, flozofma i raznim propagandistima, zatim
putem kola, masovnih medija i knjiga, postati
zajedniki masama.
32
Pod kroatizacijom ili po-
hrvaenjem podrazumijeva se pojam koji opi-
suje proces kulturoloke asimilacije kada osobe
nehrvatskog porijekla postanu dobrovoljno ili
prisilno Hrvati.
33
Na povijesnu pozornicu, sa
svim svojim patrijarhalnim rekvizitima, po-
stavljena je nova predstava: Nacionalistika dra-
ma spasenja.
34
Srednjovjekovno Nema spasa
izvan Crkve prevedeno je u novovjekovno:
Nema spasa izvan Nacije.
Otkrie hrvatskog bosanskog
srednjovjekovlja: od stoljea
sedmog
Kada je tokom druge polovice XIX. st. BiH pre-
tvorena u poprite srpsko-hrvatskih integracij-
skih ideologija, u historiografju o srednjovje-
kovnoj Bosni uselila se srpskocentrina i kroato-
centrina perspektiva. Tada su postavljeni teme-
lji od kojih se kasnije bilo teko odvojiti. Primjer
velikog hrvatskog povjesniara Vjekoslava Klai-
a (18491928) o tome rjeito govori. U svome
djelu posveenom zemljopisu i povijesti BiH,
objavljenom 1878, on je tadanje stanovnitvo
ove zemlje proglasio hrvatskim:
Premda u Bosni i Hercegovini ivi najveim
dielom samo jedan te isti, i to hrvatski narod, to
su ipak vjerski, zatim politiki i socijalni odno-
aji raztrojili ovaj jedini narod na tri naroda: na
Turke, Riane (Vlahe) i Krane (Latine). Ovi se
lue jedini od drugih i sami i od slubenih ljudi.
U istinu medjutim jesu sva tri tobonja naroda
samo jedan narod, a to svjedoi jezik, mnogi obi-
aji i narodne predaje (tradicije). Svi itelji slo-
vjenski u Bosni i Hercegovini, bili ma koje vjere,
govore jednim jezikom, i to hrvatskim (...) Kao
to Bonjaci i Hercegovci govore istim jezikom
hrvatskim, poput ostalih Hrvata, tako su u obe
i svojimi tjelesnimi i duevnimi svojstvi srodni
jednokrvnoj brai hrvatskoj, koja ivu po Hrvat-
skoj, Slavoniji i Dalmaciji.
35

32
Kordi 2010, 229.
33
http://sh.wikipedia.org/wiki/Kroatizacija: 2. VII. 2012.
34
Smit 2010, 38.
35
Klai 1878, 74, 78.
etiri godine kasnije, u knjizi posveenoj po-
vijesti srednjovjekovne Bosne, zauzeo je isti au-
tor stav etnike, srpsko-hrvatske, ekvidistance:
Prema oskudnim izvorom muno bi bilo
osjei, imaju li se prvobitni slovjenski itelji Bo-
sne pribrojiti Hrvatom ili Srbom; nu sigurno jest,
da je oblast Bosna ve od prvoga asa bila na raz-
medji ivlja hrvatskoga i srbskoga. to je bilo toj
oblasti na zapadu i sjeverozapadu, bijae hrvat-
sko; a to na iztoku, sjevero- i jugoiztoku, bijae
srpsko. Ve ovim poloajem njezinim bijae Bo-
sni oznaena sudbina za mnoga stoljea. im su
se pod imenom hrvatskim i srbskim poele stva-
rati dvie drave i skupljati oko sebe ostale oblasti:
obje su drave privlaile Bosnu, svaka na svoju
stranu.
36
Slika antagonistikih srpsko-hrvatskih
politikih odnosa kasnog XIX. st. relocirana je u
rani srednji vijek bosanskohercegovaki pro-
dueni srednji vijek koji, kao degenerirano sred-
njovjekovlje, jo uvijek traje.
Zapoeo je srpsko-hrvatski historiografski
boj za srednjovjekovnu Bosnu, koji se zatim pre-
nio na politiko i ratno polje. Svojoj jo neroe-
noj nacionalnoj djeci historiografja imaginar-
ne Hrvatske nametnula je neumoljive i okrutne
zahteve super-ega.
37

Fran Milobar (Dr. Petrinjensis):
Bosna i hrvatsko dravno pravo:
historizacija
Tezu o hrvatskoj srednjovjekovnoj Bosni, s
polazitem u navodnom hrvatskom dravnom
pravu na Bosnu (i Hercegovinu), meu prvi-
ma je razradio Fran Milobar (18691945), eko-
nomist, politiar i politolog koji je pisao u duhu
katolike socijalne misli.
38
Gradei svoju teoriju
na imaginarnim temeljima doao je Milobar do
znanstveno neodrivog zakljuka da je okupa-
cija Bosne od strane Austro-Ugarske temelje-
na na neotuivom historijskom pravu. Tome je
prethodio minuciozno proveden metodoloki
postupak sa svrhom dravno-politike deperso-
nalizacije i dehistorizacije srednjovjekovne Bo-
sne i njezinog pretvaranja u sestrinsku ekspo-
zituru ugarsko-hrvatskog feudalno-dinastikog
36
Klai 1882, 43.
37
Usp. Frojd 2011, 15.
38
Milobar 1898.
107
establishmenta. U rekonstrukciji ab ovo, do-
kazujui kontinuitet veza izmeu Bosne i Hr-
vatske, bosanski banovi Bori, Kulin i Ninoslav
postali su podanici ugarsko-hrvatskih kraljeva,
Bosna nikad nije pripadala Srbiji, prema Por-
frogenitu hrvatski narod osvojio je i nastanio
Dalmaciju, Panoniju i Ilirik, Bosna je leala u
sredini Hrvatskog kraljevstva, hrvatsko pravo na
Bosnu prelo je na ugarske kraljeve, primjerice
na Kolomana koji je ve kao Rex Ungarorum i
prije 1102. imao pravo na Bosnu, Bosna je kao
najsnaniji banat bila centar Hrvatske, bosan-
ski banovi priznavali su vrhovnu vlast ugarsko-
hrvatskih kraljeva samo na temelju pariteta obiju
kruna.
39
Redanje ovih pravnih paradoksa u duhu
patriotske hipoteze biva okrunjeno transfor-
macijom Bosne od banovine u kraljevstvo. Au-
tor s jedne strane govori o velikoj nezavisnosti
Bosne, dok na drugoj tvrdi da su bosanski ba-
novi dobili kraljevsku titulu, ali su usprkos tome
[ostali] prvi vazali hrvatskih kraljeva.
40

U tom duhu intrepretira Milobar okrunjenje
prvog bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromania
(1377): Bosanski kralj Tvrtko bio je izabran za
kralja cjelokupne Hrvatske (...).
41
Do ovakvog
je zakljuka autor mogao doi samo zanemaru-
jui irilski, odavno objavljen izvorni materijal,
koji o Tvrtkovom okrunjenju govori iz druge
perspektive: bosanske i srpske. Ono to zamjera
maarskom patrioti Szalayu
42
, Milobar i sam
ini samo u kroatistikom duhu. Tako su prema
njemu Bosanci i njihovi vladari u vrijeme kralja
Sigismunda (13871437) iskazivali isto uvjere-
nje i budnu svijest o njihovoj hrvatskoj nacional-
nosti i politikim stvarima.
43
Svoju raspravu zavrava Milobar padom
Bosne pod vlast Osmanskoga carstva 1463. Taj
dogaaj prouzroio je, kae on, cijepanje hrvat-
ske nacije kao neposredne posljedice osvojenja
Bosne. Nakon pada Bosne dospio je vei dio
hrvatske nacije u interesnu sferu Istoka, dok je
drugi dio ostao pri Zapadu.
44

Pravaka hrvatska srednjovjekovna Bosna
dobila je historiografsko utemeljenje.
39
Milobar 1898, 1, 22-23, 24, 36, 46, 60, 81, 124, 155, 160.
40
Isto, 182 i dalje.
41
Isto, 201.
42
Isto, 193.
43
Isto, 218.
44
Isto, 229 i dalje.
Ivo Pilar: Bosna i Hercegovina
kao hrvatske zemlje u hrvatskoj
geopolitici: prva kanonizacija teksta
Nakon to je u srpskoj publicistici i historiogra-
fji o Bosni i Hercegovini patentirana sintagma
srpske zemlje, u hrvatski diskurs o BiH, kao
pandan, ulazi sintagma hrvatske zemlje. Poslije
Milobara taj je koncept najdosljednije razradio
Ivo Pilar (18741933) u studiji Politiki ze-
mljopis hrvatskih zemalja. Geopolitika studija
(Sarajevo, 1918) koju naziva prvijencem na tom
polju u naoj literaturi.
45

Suvremenici su puni pohvala na raun Pilara
i njegovog multidisciplinarno utemeljenog djela
koje ga je u mnogim segmentima nadivjelo.
46
Pi-
lar se smatra rodonaelnik[om], osniva[em]
geopolitike kao znanosti kod Hrvata
47
, jednim
od najotroumnijih hrvatskih politikih misli-
laca, koji je vidio daleko unaprijed.
48
Sa BiH kao lajtmotivom tragao je Pilar za rje-
enjem tzv. hrvatskog pitanja iskljuivo kao dra-
votvornog geopolitikog problema koji u irem
smislu elaborira kao junoslavensko pitanje u
Austro-Ugarskoj () a podredno kao problem
borbe izmeu Hrvata i Srba za prevlast nad tim
junoslavenskim prostorima.
49

Ne zaobilazei onaj nesretni provincijalizam,
koga se u naem javnom ivotu ne moemo otre-
sti defnira autor pojam hrvatskih zemalja:
Pod Hrvatskim zemljama razumijemo skup
historiko-politikih pokrajina na jugu austro-
ugarske monarhije, koje su njekad sainjavale
sastavni dio hrvatske drave, u kojima stanuju
jo danas Hrvati kao preteni ili barem znatni
dio puanstva. Prema ovoj defniciji spadaju u
hrvatske zemlje Hrvatska, Slavonija, Dalmacija,
Bosna, Hercegovina i Istra.
50

Ove zemlje vidi Pilar kao zaokruenu geopo-
litiku cjelinu unutar samostalne hrvatske dra-
ve, ire kao kondominij u sastavu Austro-Ugar-
ske monarhije, izvan tzv. trijalistikog rjeenja,
ili u sklopu Velike Hrvatske bez Srba. Preduvjet
svih rjeenja predstavljala su dva dravotvorna
45
Pilar 1918, 4.
46
Vui 1995, V-XVIII; vab 1995, 39-50; Pavekovi 1995,
51-57; Jeli 1995, 58-61.
47
Vui 1995, VI.
48
Jeli 1997, 5.
49
Vui 1995, VI-VII.
50
Pilar 1918, 4-5.
108
zahtjeva: 1. okupljanje hrvatskih zemalja u jed-
nu dravu, 2. uspostava suverene hrvatske vlasti.
Prvi uvjet smatrao je Pilar ispunjenim inom
aneksije BiH 1908. Izmeu jedanaest geostra-
tekih karakteristika Hrvatske izrie Pilar i onu
koja se odnosi na BiH: Presudna uloga Bosne
i Hercegovine za opstanak Hrvatske.
51
Taj aksi-
om hrvatskog samoodranja glasi: Jer politi-
ka rastrganost njihovih zemalja onemoguuje
Hrvatima u sva tri dijela jednolino se kulturno
razvijati, to umanjuje znatno skupni uspjeh nji-
hovog kulturnog nastojanja (). Na ovaki je na-
in [aneksijom] pristup Bosne i Hercegovine u
okvir jedne te iste drave sa ostalima hrvatskim
zemljama injenica, sa kojom hrvatska politika
u svakom pogledu najozbiljnije raunati mora, a
naposeb i u pogledu geografsko-politikom ().
Trojednica, da se popularno izrazimo, nalii i-
roko raskreenoj kobasici (). Hrvatska, Slavo-
nija i Dalmacija ovakove kakove jesu u dana-
njem zemljopisnom obliku, nemogu ivjeti niti
imati ikakove budunosti, niti u narodnom niti u
prometnom pogledu, dok se jaz izmegju raskre-
enih krakova ne ispuni prisajedinjenjem Bosne
i Hercegovine.
52
Politiku budunost Hrvata ve-
zivao je Pilar za opstanak Monarhije: Mi se zato
ne acamo tvrditi, da nijedan narod u Monarhiji
ne ima tolikoga interesa na opstanku Monarhije
kao mi Hrvati. Propast Monarhije znai () si-
gurnu propast hrvatskoga naroda.
53

Koliko je bio svjestan sloenosti tih ciljeva i
nepremostivih regionalnih oprenosti svjedoe
ove njegove rijei: Hrvati e izgubiti arite svo-
je prosvjete i kulture, koje su si nakon dugih dva-
naest stoljea tek u XIX. vijeku stekli. Hrvatska
se je politika razila po provincijama, Banovina
ima svoje stranke, Dalmacija svoje, Bosna svoje,
Istra svoje, svaka provincija vodi politiku na svo-
ju ruku. Provincijalizam pobjegjuje ujedinjujuu
snagu narodne hrvatske misli (). Banovina
misli drugo o ratu, Dalmacija drugae, Herceg-
Bosna drugae.
54
To stanje konstatira autor
povijesno je utemeljeno jer mlada hrvatska
narodna drava nije bila u stanju trajno savladati
strahovitu ovu prirodnu granicu, niti stei traj-
noga upliva u nutrini Herceg-Bosne i za to je evo
() Bosna od 11. stoljea pola svojim samostal-
51
Vui 1995, VIII-IX.
52
Pilar 1918, 20-21, 25.
53
Pilar 1915, 78.
54
Isto, 54-55.
nim putem i ostala politiki sasvim odijeljena od
Dalmacije sve do konca devetnajstoga, dotino
poetka dvadesetoga stoljea (aneksija). Pilar
istie da podruje Bosne, osim junozapadnoga
dijela Hercegovine, predstavlja u klimatskom,
foristinom, faunistikom i gospodarskom po-
gledu jedinstvenu formaciju i da je to ona ge-
ografska baza, koja je iznijela bosanski politiki
separatizam i bosansku dravu koja od 1323. do
1463. ide svojim putem. Srednjovjekovnu Bosnu
razdirao je hercegovaki separatizam koji nije
ni do danas zamro i nai bosanski politiari znali
bi gdjekoju lijepu o tome priati.
55

Vie odijeljenih povijesti, vie uroenih se-
paratizama i vie povijesnih sudbina nastoji Pilar
prisajediniti, meutim svijet kabinetskih ide-
ja i geopolitika stvarnost nisu se dali uskladiti.
Glavni je razlog: prirodna centrifugalnost hr-
vatskih zemalja.
56
O tome pie: dosele hrvatske
zemlje mogla [je] ujediniti samo rimska imperi-
ja, a sada je sve ove zemlje opet ujedinila Au-
stro-Ugarska Monarhija (). Mi dakle tvrdimo
da hrvatske zemlje moe odrati na okupu samo
jedna sila, koja je u stanju paralizirati njihovu
prirodnu centrifugalnost. Ovo gledite gradio je
Pilar i na pretpostavci da e iz Prvog svjetskog
rata kao pobjednice izii centralne vlasti.
57
Tu
prazninu u njegovoj geopolitikoj konstrukciji
kasnije nije bilo mogue popuniti starim sadra-
jem.
Pilarovo polazite o bogumilskom, tj. hrvat-
skom karakteru srednjovjekovne Bosne imalo
je svoje ishodite u njegovim geopolitikim raz-
miljanjima o poloaju hrvatskih zemalja u eu-
ropskoj politikoj konstelaciji u prvim desetlje-
ima XX. stoljea.
58
On je htio ustanoviti jesu li
Bosna i Hercegovina hrvatske ili srbske zemlje, a
bio je uvjeren da e mu kasnije znanost i budui
politiki razvoj bezuvjetno morati dati pravo.
59
Sutinu ove Pilarove konstrukcije ini teza o
preseljenju tzv. hrvatske narodne stranke iz
Hrvatske (X-XII. st.) koja se, poraena od kle-
rikalno-romanske stranke, povukla u zabaenu
Bosnu i tu, djelovanjem jednog politiki aktiv-
nog narodnog elementa, postavila temelj ka-
55
Pilar 1918, 12-13, 14.
56
Isto, 31.
57
Pilar 1917, 49.
58
Matijevi 2006, 69.
59
Sdland 1990, 82.
109
snijem stvaranju bosanske drave.
60
Nakon toga
je hrvatsko-bosansko plemstvo prelo naprosto
bogumilstvu iz ega je nastao kobni raskol u
hrvatstvu: Posljedica toga bijae, da se bosanski
bogumilski Hrvati sve vie otuivahu od pri-
morskih katolika i da potonji nastupahu ofenziv-
no prema brai u Bosni, a bosanski Hrvati sad
opet sasvim naravno nastojahu, da se osamostale
i politiki odciepe od primorskih Hrvata, te da
podruje bosanske Crkve izgrade politiki sa-
mostalnim podrujem. Tako izvodi Pilar tezu o
hrvatskom podrietlu Bosne i bosanskoj dravi
koja nije iskonsko stvaranje drave jednog osva-
jalakog plemena, nego tek drugotna tvorevina
hrvatskog naroda, koji bijae u to doba u glavnim
obrisima ve oblikovan.
61

Nova promjena vjere prelaskom s bogu-
milstva na islam nakon 1463. rezultirala je pre-
ma Pilaru trima posljedicama: 1. podpuno [je]
zamrla nacionalna sviest bosanskih Hrvata koji
su preli na islam; 2. podpuno bijae razkinuta
svaka veza s njihovom nacionalnom i politikom
prolou; 3. promjenom vjere bogumili ne
postadoe samo muslimani s vjeroizpovjednog
gledita, nego takoer i Osmanlije u politikom
smislu.
62

Zavrilo je to unutarhrvatskom podjelom iz-
meu islamiziranih i katolikih Hrvata: Ovako
se Hrvati podielie u dva tabora, jedni se bora-
hu za Iztok, a drugi za Zapad izprva na strani
Ugarske, a kasnije na strani Austrije i zatirahu se
meusobno divlje i biesno, to potjecae jednako
od vjeroizpovjedne prirode kao i od tvrdoglavog
karaktera obih jednorodnih stranaka.
63

Svoje osnovne teze o bosanskome bogumil-
stvu, sad i pojaane, ponovio je Pilar u jednoj
knjiici tiskanoj u Zagrebu 1927. i 1929. Pojavu
bogomilske bosanske crkve tu je doveo u tije-
snu vezu sa propau hrvatske dravne samo-
stalnosti po emu smo mi Hrvati doli u onu
nepovoljnu politiku situaciju, u kojoj se nala-
zimo kroz itav XIX. vijek a i danas, i od jedne
veliine do XII. vijeka postali smo alosni ostan-
ci jednoga neko velikoga naroda.
64
Saimajui
svoja zapaanja u sedam taaka kljunu, etvrtu
taku, formulira ovako: Politiki je bogomilski
60
Sdland 1990, 91.
61
Isto, 92-93, 94.
62
Isto, 102-103.
63
Isto, 103-104.
64
Pilar 1927, 69.
raskol bio od najveeg utjecaja na hrvatsku po-
vijest, jer prvo je stvorio bosansku posebnu dr-
avu i bosanski separatizam, a drugo je zapreio
obnovu Hrvatske samostalnosti, koju su ubii
u XIV vijeku tako lijepo zapoeli (). Svoja
razmatranja zakljuuje sedmom takom: Kao
stvarne posljedice Bogomilstva imaju se smatrati
hrvatski negativizam, nesposobnost i manjkajui
smisao za privredu i praktiku politiku i manjak
ivotne snage ().
65

Pilarove historijske preokupacije snaan su
kontrapunkt srbizaciji Bosne i Hercegovine. Kao
takve nisu mogle izbjei zamku ideologije, kao
to danas ne mogu izdrati znanstvenu kritiku.
A budui da BiH u isto vrijeme nije mogla biti i
srpska i hrvatska na cijeni dobiva prepravlja-
nje, bolje rei krivotvorenje povijesti.
Za Pilara se ne moe rei da je ciljano prekra-
jao povijest: koristei se znanstvenim argumenti-
ma izvodio je neznanstvene teze elei ih staviti u
slubu politikog programa, odnosno izgradnje
drave kao socijalnog mehanizma, koji ima ti-
titi, pojaavati i nastavljati ivotvorne i ivobrane
funkcije obitelji i naroda.
66
On je bio uvjeren da
BiH mora biti ukljuena u hrvatski (geo)politi-
ki prostor: Bosni je sueno, da si potrai nove
putove, a te moe nai ne samo iz geopolitikih
nego takoer iz poviestnih i narodnih razloga,
koje sam naveo, samo na strani svoje jednokrvne
hrvatske brae. I samo u tom okviru moe Bosna
ivjeti plodonosnim ivotom.
67

Jo u Pilarovo vrijeme okolnosti nisu ile na
ruku njegovim geopolitikim zamislima. O tome
je zapisao: Politiko stanje je alosno. Narod se
je zasitio politike, najbolji ljudi povlae se sa po-
litikog poprita. Politike stranke ne pokazuju
nikakvog razvitka, sve su nedostatne i sav njihov
rad ograniuje se na grevitu borbu za samoo-
dranje. to manje svojim tendencijama i pro-
gramima odgovaraju narodnim potrebama, to se
grevitije bore za obstanak, to im manje prilike
ostaje, da urade togod za narodno dobro.
68
Pi-
lar pie 1915, a itamo to 2014. kao tivo iz ju-
tronjih novina!
O uzrocima tog stanja kae: Naa je mana,
da za nae neuspjehe uvijek krivimo druge i ne-
emo da uvidimo, da smo im najvie sami krivi.
65
Isto, 71-72.
66
Pilar 1922, 88.
67
Sdland 1990, 105.
68
Pilar 1915, 53.
110
Krivica naih neuspjeha lei u dvome: nai lju-
di nevaljaju, i misli, koje ove ljude vode, takogjer
nevaljaju, a rezultat je: neuspjeh na svim popri-
tima narodnog ivota.
69
I dalje: Pitanje nastaje
sada za nas Hrvate, hoemo li mi upotrijebiti tu
priliku [Prvi svjetski rat], da mutiramo, i da naj-
prije svoj misaoni ivot poboljamo i obogatimo,
i da s tim misaonim preokretom pokrenemo sve
nae tune prilike na bolje (). Zar da znamo
samo junaki ginuti a da nikako nemoemo po-
trefti i junaki ivjeti.
Pilarove kontradikcije
Odvjetnik, politiki mislilac, pravni teoretiar,
socijalni psiholog, teoretiar umjetnosti (sece-
sija), geopolitiar i politiar, povjesniar i povi-
jesno-politiki publicist Ivo Pilar razvio je geo-
politiki koncept sekularnog hrvatstva. Pilarove
geopolitike teze, meutim, mogle su donekle
vrijediti dok se vijorila zastava crno-ute mo-
narhije. Raspadom Austro-Ugarske, u svijetu
nacionalnih drava, ostali su bh. Hrvati otona
nacija nacija u stalnoj potrazi za dokazivanjem
oinstva: vlastitom nacionalnom dravom. Uo-
stalom, ve i prije bilo je jasno, kako kae sam
Pilar, da ove [geopolitike] injenice, premda u
pojedinostima poznate, nisu prele u svijest irih
slojeva nae inteligencije, a naposeb nisu nikako
dovoljno uvaene od hrvatske politike.
70

Pilar nije zagovarao silu kao sredstvo rjeenja
hrvatskog pitanja, naprotiv bio je humanist svje-
stan da je rak rana hrvatskoga narodnoga ivo-
ta, slaboa znaaja hrvatskih ljudi () da pitanje
slabosti znaaja nije samo hrvatsko, nego da je
naprotiv ope slavensko pitanje. Zato je poduzeo
opseno istraivanje u namjeri da nae pouzda-
nu flozofsku osnovku i objanjenje za manjak
slavenskoga individualizma u ijem temelju sto-
je kolektivistiki instinkti.
71

Pilarove analize kontradiktorne su: dok je na
jednoj strani lucidno prepoznavao probleme,
njihova rjeenja, posebno kada je rije o Bosni i
Hercegovini, nisu bila u skladu sa stanjem povi-
jesnih injenica i mogunostima to su ih u sebi
krile hrvatske zemlje Hrvatska, Slavonija i Dal-
macija i same stoljeima objekti kolonizacije.
69
Isto, 51.
70
Pilar 1918, 16.
71
Pilar 1922, 9, 11-12, 14.
Pokuaj stvaranja novog nacionalnog identiteta
predstavljao je, meutim, politiku akciju s po-
litikim posledicama ukljuujui prekrajanje ge-
opolitikih karata.
72
Pri tom taj novi nacionalni
identitet nije iskovan u procesu otcjepljenja nego
dekolonizacije. I ne htijui, Pilar je sudjelovao u
konstruiranju bh. hrvatske Sfnge.
Bilo kako bilo, iluzije o hrvatskom karakte-
ru srednjovjekovne Bosne dobile su svoju novu
znanstvenu legitimaciju, ali na tome nije ostalo:
trebalo ih je institucionalizirati.
HKD Napredak i kroatizacija
bosanskog srednjovjekovlja:
institucionalizacija
Nova nacionalna stremljenja, obiljeena brisa-
njem granice izmeu mitologema i povijesne
znanosti, saima Napretkov Hrvatski narodni
kalendar jedno od najutjecajnijih tiva za i-
renje i popularizaciju katolikog hrvatstva. Nalo
se tu 1911, 1917. i 1927. mjesta za integralno-hr-
vatska pjesnika domoljubna nadahnua: Kranj-
evieva (Pred knjigom povijesti roda moga),
enoina (Trojedini barjak na), kao i za Miha-
novievu Lijepu nau.
73
Kranjevi slavi bati-
nu pradjedova, domovinu i slobodu, enoa pjeva
o vrlinama narodnim u tri boje bijeloj, crvenoj
i plavoj dok Mihanovi 1835. tiska stihovanu odu
junakoj zemlji ravnoj i planinskoj nastanjenoj
hrvatskim ljudima: zemljoradnicima, stoarima i
ratnicima. Silni gromi, silni udi; - To je naa do-
movina! Mihanoviev domoljubni horizont iri
se i na Bosnu (Tursku Hrvatsku) kad pjeva: Ma-
gla, to li, Unu skriva? / Ni l to naiji jauk turob-
ni?, i kada poziva na njezino osloboenje: Pu-
ku hvataj, sablju pai.
74
Tek otkriveno boanstvo
Nacije budi emocije zajednice okrenute samoj
sebi, zajednice koja samosvesno velia samu sebe
() vrline nacionalnog ja.
75
To objanjava iz-
mjenu koja se desila u zadnjem stihu Mihano-
vieve pjesme; umjesto da svog doma Horvat
ljubi kako je tekst izvorno tiskan da svoj
narod Hrvat ljubi, kako se pjeva danas.
76

72
Smit 2010, 158.
73
Brki 1995, 17-19, 24-25.
74
Stani 2002, 173.
75
Smit 2010, 125.
76
Stani 2002, 52.
111
Kako je ideja politike domovine prefor-
mulirana sukladno novoj nacionalnoj dogmi
svjedoi Ante Tandari u tekstu Nae hrvatsko
rodoljublje (Namijenjeno naem narodu), tiska-
nom u Napretkovom kalendaru za godinu 1909:
Ljubav se naa ima da protee na cijelu nau
domovinu. A dokle ta sie? Gdje god se hrvat-
ski govori i hrvatski osjea, ondje znaj, Hrvate,
da je domovina tvoja i u njoj jednokrvna braa
tvoja! To je domovina naa u irem smislu. Ako
si se recimo rodio u Bosni i Hercegovini, pa do-
gje u Hrvatsku, Slavoniju ili u Dalmaciju, Istru,
Megjumurje ili na otoke jadranskoga mora, do-
ao si u domovinu svoju; ili te sudbina nanijela
u drugi koji predjel, pa ma i na kraj zemlje, ne
sumljaj ni asak da ti je i ondje domovina tvoja.
To je nekadanja velika kraljevina hrvatska, kojoj
je neko vrijeme velikim dijelom pripadala i naa
ua domovina Bosna () Mi smo svi braa jed-
ne majke Hrvatske, iste krvi i jezika, ali smo se
gonjeni raznim udesom jedni od drugih rastavili
i zaboravili jedni na druge, te dugo vremena ni-
smo jedni drugih drali za rod nego mi u Bosni
i Hercegovini zaboravismo, da imamo istokrv-
nu brau svoju Hrvate, zaboravismo i ime svoje
hrvatsko.
77

Ovaj domoljubni zanos i izmiljena tradici-
ja daju za pravo Ernestu Renanu koji je davno
utvrdio da je zaboravljanje ili ak krivo razu-
mijevanje povijesti bitan element kod nastanka
nacije.
78
Takva priprosta i neizdiferencirana
slika povijesti, posredovana i preko amatera-
nepovjesniara, pustila je u svijesti obinih ljudi
dubok korijen prerastajui u snaan motivacijski
faktor politikog djelovanja obojenog viktimi-
stikim diskursom i borbenim sloganom sveto-
ga samoodranja. Kae se u ve citiranom tekstu
Ante Tandria iz 1909: U svim tim pokrajinama
govori se jedan te isti jezik kao i kod nas u Bo-
sni i Hercegovini, pjeva se jedna te ista junaka
pjesma kao i kod nas, pjesma patnika Hrvata,
koji je na tisue godina branio domovinu svo-
ju od navala neprijateljskih. I dalje: Hrvata
nas ima razliitih vjera sve do 3 milijuna svi
smo braa Hrvati ali ali boe nijesmo se jo svi
osvijestili! No prosvjeta e za stalno uiniti pro-
mjenu, te emo se svi kao istokrvna braa dii-
ti samo jednim narodnim imenom hrvatskim i
77
Brki 1995, 31.
78
Prema: Kordi 2010, 257.
ljubiti samo jednu domovinu Hrvatsku.
79
Stanje
na terenu nije govorilo u prilog ovih optimisti-
kih predvianja. Samo godinu dana kasnije pie
dobar poznavalac bh. prilika: Katoliki seljak za
svoju narodnost znatnim dijelom jo i nezna.
80

Raspon izmeu mogueg i poeljnog rezultira
novim pojmovima: uom i irom domovi-
nom. U tekstu Okupacija Bosne prema biljeka-
ma Luke Senjaka i fra Jake Baltia (Napretkov
kalendar za 1938) fra Rastko Drlji pie: Ove
godine navrava se 60 godina od okupacije nae
ue domovine Herceg-Bosne.
81
Ta se borba ujednaavanja identiteta odvi-
ja pod patronatom samoga Boga. Otuda: Bog
i Hrvati. Centralni su njezini motivi, na jednoj
strani obrana vjere, na drugoj sjedinjenje BiH s
Hrvatskom. U kalendaru za 1915, u svom Zna-
menitom prilogu Hrvatstvu Bosne i Hercegovi-
ne, pie fra Vinko ali: Od vremena okupacije
[1463] pa do danas naseljena je Bosna mnogim
stranim elementima, a politiki kao i Hercegovi-
na jo nijesu pridruene onamo kamo spadaju to
jest k Hrvatskoj, koje su neko upravo maticom
bile. Nadajmo se, da e taj cilj Hrvata pravih,
oivotvoriti, pa Bog i Hrvati!.
82
ali varira bi-
blijsku sliku povijesti o izabranom narodu. BiH
je metafora egipatskog suanjstva, Hrvatska je
obeana zemlja, izlazak u tu zemlju povijesni
je cilj, u rukama nacije nalazi se Mojsijev tap:
jo samo da se otvori more! Sagledati se kao
potencijalno svet narod znai neraskidivo pove-
zati izabranost s kolektivnim osveenjem.
83
Va-
rira ili takoer pravaku sliku hrvatske povije-
sti pojam pravi Hrvat koji uvodi Starevi
i Kvaternikovu predodbu o povijesnom smislu
opstanka hrvatskog naroda koji vidi u nepre-
kinutu lancu dogaaja kroz 13 stoljea, ija se
misija kao izabranog naroda sastoji u spaavanju
evropske kranske kulture.
84

Bosanski srednjovjekovni vladari tako posta-
ju hrvatski vladari. Ta sudbina, u Napretkovom
kalendaru za 1928, u tekstu koji potpisuje I. A.
Milievi, stigla je bana Kulina za kojeg se kae:
Veliki ban Kulin odista je velika linost hrvatske
79
Brki 1995, 31-32.
80
Pilar 1910, 34.
81
Brki 1995, 265.
82
Isto, 71.
83
Smit 2010, 64.
84
Gross 1973, 32, 42 i dalje.
112
prolosti.
85
U Napretkovom kalendaru za 1942,
u tekstu pod naslovom Znaenje bosanskog
bana i kralja Tvrdka I. u povijesti hrvatskog na-
roda (Prigodom 550. godinjice Tvrdkove smr-
ti), Ivan Reneo pie: U povijesti hrvatskoj je
kralj Tvrdko I. nastavlja kontinuiteta hrvatske
politike ideje i dravnosti i rijetko vaan i zna-
ajan prvoborac i predstavnik rasne aktivnosti i
sposobnosti. Danas, kada je uspostavljena i po-
novo u ivot uvedena slobodna i suverena Neza-
visna Drava Hrvatska, znaenje Tvrdka I. izdie
se neobino. On je po svojoj politikoj koncep-
ciji zadnji veliki kralj hrvatski i ideoloki pretea
moderne Hrvatske. Pretee Tvrtkove su hrvat-
ski kraljevi Tomislav i Petar Kreimir.
86

U istom kalendaru, za godinu 1932, demon-
strira to Dragutin Kamber u lanku Vjera bo-
sanskih vladara gdje kae: Iako se svi bosanski
vladari nijesu rodili i odgajali kao katolici, oni su
vladali kao katolici. A u velikoj veini su i katolici
po roenju i odgoju.
87

Ovaj raskorak prati, inae dokumentarno so-
lidno utemeljen, rad Krunoslava Draganovia
pod naslovom Jedan sudbonosni vijek u povi-
jesti Hrvata katolika Bosne, objavljen u Napret-
kovom kalendaru za 1941. Dok se u tekstu govori
o masama katolikog naroda, katolicima, ka-
tolikom elementu, katolicima u Bosni i Her-
cegovini, kranskom narodu, katolikom
narodu, jakim katolikim grupama te bosan-
skom katolicizmu, u zakljuak ulaze Hrvati: Ne
treba ni spominjati, od kakve je presudne vano-
sti po hrvatsku svijest i uope po Hrvatski narod
u Bosni bilo spasavanje i odravanje katolicizma
u ovim ispaenim zemljama.
88
U pitanju je, da se
posluim autorovom sintagmom, samo patriot-
ska hipoteza.
Duh patriotske hipoteze, duh historicizma,
kao partikularistikog povratka u prolost, pro-
vlai se kroz tekst Josipa Koprivevia O emi-
graciji katolika iz Bosne objavljen u Napretko-
vom kalendaru za 1940: Da nije bilo ovih velikih
emigracija katolikog puanstva u Bosni na kraju
17. i poetkom 18. vijeka, danas bi bez dvojbe ka-
toliki elemenat u Bosni inio apsolutnu veinu
puanstva, a time bi i hrvatska narodna stvar u
85
Brki 1995, 86.
86
Isto, 128-129.
87
Isto, 176.
88
Isto, 307.
Bosni kud i kamo drugaije stajala nego danas.
89

Vjerujui u raanje, rast, procvat i propadanje
naroda i kultura
90
, pred oima nove, nacionalne
povijesti, stalno se nalazi dijagram etnikog rasta
i opadanja: opasnost nestanka. Iz popisa stanov-
nitva i etnikih statistika crpi se vjena zabrinu-
tost za kolektivno ja. Otuda neposustala oeki-
vanja na vlastitom brojanom porastu iskazana u
lanku Krunoslava Draganovia (Iza 50 godina,
Napretkov kalendar za godinu 1929): Katolici su
prvi stup hrvatstva u Bosni i Hercegovini. I ona
malica katolika, koji nijesu Hrvatima, bie i to.
Pokazuje nam to razvoj prilika novije prolosti,
jami zajednika vjera, interesi, blia kultura.
91

Nomen est omen zato hrvatska nacionalna svi-
jest u BiH svoje povijesno uporite ne nalazi u
bosanskom nego u hrvatskom srednjovjekovlju.
Godine 1925. obiljeena je tisuugodinjica
kraljevstva hrvatskog, to je svoj odraz nalo u
Napretkovom kalendaru, uz obrazloenje da se
esto puta predbacuje Hrvatima, da njihova po-
vijest bar u najstarijim vremenima obitavanja u
ovim krajevima nije jasno dokumentirana.
92

Kako je trasiran put izmjene povijesnog pame-
nja kazuje Napretkov kalendar za 1913. U tekstu
Stjepan Tvrtko I. Stj. Jankovi pie: U dravo-
pravnom pogledu potpadala je Bosna sve tamo
od kralja Tomislava (vladao izmegju 900. i 930.
god.), a valjda i prije njega, pod hrvatsku dra-
vu, ali je, ini se, imala vazda svoju unutarnju
samoupravu sa banovima na elu. Ovi su prema
tome bili klevetnici [kletvenici!] ili vazali hrvat-
skih vladara, koje su u ratovima morali pomagati
svojom vojskom.
93
U citiranom tekstu iz 1942.
Ivan Reneo nastavlja: U sklopu hrvatskog i-
votnog prostora Bosna je od najstarijih vremena
zauzimala vaan i znaajan poloaj. Na tom hr-
vatskom ivotnom prostoru () naselio se hr-
vatski narod, konano zavrivi proces svoga
naseljavanja oko godine 640. poslije Isusa, prije
punih 1300. godina.
94

U Napretkovom kalendaru za 1943. u tekstu
naslovljenom: Starohrvatski crkveni spomenici
u Bosni i Hercegovini pie Ante Kuan: Bo-
ija Providnost na mjesto ove skromne izlobe
89
Isto, 313.
90
Smit 2010, 139.
91
Brki 1995, 315.
92
Isto, 39 i dalje.
93
Isto, 101.
94
Isto, 119.
113
[povodom 1300. godina od pokrtavanja Hrva-
ta i veza sa Svetom Stolicom] ba tada o Uskrsu
na veliku obljetnicu Hrvata nadarila je hrvatski
narod najveim darom, to ga moe jedan na-
rod doivjeti, ta Boija Providnost dala mu je
slobodnu Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Godine
1938, 1939. i 1940. radio sam sa gosp. Vejsilom
uriem, kustosom sarajevskog muzeja u miru
na prikupljanju materijala hrvatske crkvene um-
jetnosti sa teritorija Bosne i Hercegovine, za na-
mjeravanu izlobu u Zagrebu. Radei na ovome
poslu, upoznao sam se na terenu s mnogo liepih
starokranskih spomenika, meu kojima naj-
ljepe mjesto zauzimaju starohrvatski pleterni
spomenici. Tih hrvatskih narodnih spomenika,
koji najvjernije predouju autohtonu hrvatsku
umjetnost, nali smo prilian broj i ako su tamo
sluajni nalazci, jer ih do danas na ovome terenu
nije jo nitko poblie istraivao. Na cielom tere-
nu Bosne i Hercegovine nali smo vie sigurnih
tragova temelja starohrvatskih crkava. Te teme-
lje treba (istom) pomno prekopati, a u njima e
se bez sumnje nai dragocjeni povjesni material
starohrvatske umjetnosti (). O starohrvatskim
spomenicima u Bosni i Hercegovini nije done-
davno nitko pisao, a iako su ih gdje spominjali
nazivali su rimskim i langobardskim (). Meu-
tim, danas je jasno, da geografski prostor kuda su
se prostirali hrvatski spomenici ide cielom oba-
lom Jadranskog mora, pa Hercegovinom i Bo-
snom sve do Drine (). U doba hrvatskih vlada-
ra bilo je po Bosni i Hercegovini mnogo crkava
ije su dimenzije istina bile malene, ali je njihova
unutranjost ukraavana jednom neobino lie-
pom ornamentikom. Karakteristika toga hrvat-
skog ornamenta jest pletenica ili pleter, a sastav-
ljen je o vrpce koje se meusobno prepliu.
95

Ove romantine predodobe o hrvatskom
karakteru bosanskog srednjovjekovlja refeks su
pravake teorije o tzv. prvobitnoj steevini pre-
ma kojoj Bosna i Hercegovina od seobe Hrvata
potpada pod tu kategoriju. Iz tako formirane sli-
ke izvodi se povijesno pravo Hrvata na vlastitu
nacionalnu dravu XIX. st. koja prema Eugenu
Kvaterniku obuhvaa zemlje osvojene u VI. i VII.
stoljeu: od Albanije do norikih Alpa, od Du-
nava i Drine do Jadrana.
96
Integrirajui pro-
lost (tradiciju), sadanjost (razum) i budunost
95
Isto, 153-154.
96
Gross 1973, 45-46.
(usavrivost), ovaj etniki historizam blizak je
kultu knjievnog medievalizma koji su, kroz
srednjovjekovnu knjievnost, otkrili intelektu-
alci svake nastajue nacije, naprimjer njemake,
u potrazi za povijesnom pozadinom nacional-
nog statusa.
97

Pojam nezavisne drave nastoji se iskovati uz
oslonac na srednjovjekovnu Hrvatsku. rtvo-
vanje bosanskog srednjovjekovlja kao identitet-
sko-simbolikog kapitala, duboko ukorijenjenog
i ivog ne samo u bosanskoj franjevakoj pisa-
noj tradiciji nego i usmenoj predaji bh. katolika
tijekom cijele osmanske vladavine, u funkciji je
etnikog nacionalizma i uvrenja novih et-
nikih korijena u svetom tlu nacije. Povijesne
predodbe u pravilu iskrivljene odigrale su
znaajnu ulogu ne samo u oblikovanju rane faze
nacionalne svijesti nego su esto rezultirale i traj-
nim politikim posljedicama.
98
Roena je nada u novu budunost stihovanu
kod Starevia hrvatskog don Quixotta: ()
Ja se nadam da Hrvati Na svoju e nogu stati.
99

Zapaljena je vatra novih stremljenja i nadanja,
rasplamsava se iluzija vlastite povijesne velii-
ne, iluzija novog poetka. Magina privlanost
nacije daje pojedincu zadovoljavajui odgovor
na problem linog zaborava, daruje mu neku
mjeru besmrtnosti i vjeru u kolektiv, obnavlja
mu dostojanstvo u nacionalnoj regeneraciji,
obeava mu statusni preokret, nudi mu ideal
bratstva.
100
Vjekovi ropstva za nama su nikad
vie kucnuo je na as. S etnonacionalnom
zajednicom ujedno i religijskom stapa se
osobni identitet.
Ciljevi etnikog samoopredjeljenja i izlaska
iz kolonijalnog stanja su:
1. stvaranje knjievne visoke kulture u za-
jednici koja je nije imala;
2. oblikovanje kulturno homogene organ-
ske nacije;
3. osiguravanje zajednici priznate domovi-
ne i, po mogunosti, nezavisne drave;
4. pretvaranje pasivne etnije u etnopolitiku
zajednicu, u historijski subjekt.
101
Dostupna samo posveenima, ispisana je
i zapeaena kulturna povelja nove politike i
97
Smit 2010, 141-144, 153.
98
Gross 1973, 41.
99
Isto, 129.
100
Smit 2010, 248-251.
101
Isto, 198.
114
novi program povijesne memorije sa centralnim
mitologemom o zajednikom porijeklu, bor-
benim osjeanjem solidarnosti i povezanosti s
novom, zajednikom domovinom. To proizvodi
promjenu kulturnog identiteta i dubinsku pro-
mjenu kulturne sadrine uz strateku manipu-
lativnost etnikih sentimenata.
102
Raa se novi
vokabular, stasaju pojmovi primjereni novoj et-
nohistoriji i njezinoj teritorijaliziranoj zajedni-
ci. elimo biti novi, biti drukiji, novi mi.
uvarima nove povijesne tradicije, etnike
iskljuivosti i svetosti etnikog izbora postaju
sveenici, pisari i pjesnici.
103
Kao dugotrajna po-
sljedica brzopoteznog odbacivanja nasljea raa-
ju se i gomilaju problemi kulturnog i politikog
identiteta koji e urasti u budunost.
Standardizacija i historizacija jednog
nacionalnog jezika
Uz povijest, meu kljune pojmove (n)ovog et-
nonacionalizma dolazi jezik. S mnoine akcent
se stavlja na jedninu: jednu historiju i jedan je-
zik novu historiju i novi jezik. Taj se proces
odvija pod nacionalistikim naelom: cuius re-
gio, eius lingua.
104
Zato dotadanje ime za jezik
bosanski kako je u XV. stoljeu, a i kasnije
sve do pojave i afrmacije nacionalnih pokreta
najee nazivan jezik domaeg stanovnitva,
postaje poljem nadmetanja s politikom pozadi-
nom. Nakon to su prvih godina austrougarske
okupacije za nastavni jezik u kolama koriteni
razliiti nazivi hrvatski jezik, zemaljski je-
zik, bosanski zemaljski jezik, zemaljski jezik
(hrvatski, srpski), srpsko-hrvatski jezik i hr-
vatsko srpski jezik ustalio se u Kllayevo vri-
jeme kao slubeni naziv bosanski jezik. Kasnije
je konfesionalnim i privatnim kolama ostavlje-
no pravo upotrebe i drugih oznaka. Slina nad-
metanja pratila su raspravu o upotrebi irilinog
i latininog pisma. S novim politikim kursom
Stephana Burina, praenim naredbom Zemalj-
ske vlade od 4. X. 1907, uveden je novi slubeni
naziv za jezik: srpsko-hrvatski. Odmah po njego-
vom otvaranju jezino pitanje postavljeno je sre-
dinom 1910. u Bosanskohercegovakom saboru.
Predstavnici Srpskog poslanikog kluba i Hrvat-
102
Isto, 46-47.
103
Isto, 50, 53, 199.
104
Usp. Gellner 1998, 65.
ske narodne zajednice ostvarili su tada sporazum
o ravnopravnosti naziva za jezik koji su Srbi zva-
li srpskim, a Hrvati hrvatskim.
105
Za razliku od
Srba koji su ga rezolutno odbili, katolici su se u
poetku, osim grupe okupljene oko Glasa Her-
cegovca, uglavnom pomirili s nazivom bosanski
jezik, ali je s jaanjem hrvatskog nacionalnog
programa narastao i njihov otpor.
106

Raspravljajui 1912. o Zemaljskom saboru
narodni zastupnik V. Jelavi pitanje jezika pred-
stavio je kao jednu od nekoliko narodnosnih
zatitnih mjera. I dalje: Svakako jedna od glav-
nih tih mjera bila bi zavedenje hrvatskog jezika
kao jedinog slubenog jezika u cjelokupnoj ze-
maljskoj upravi i poimenice na zemaljskim e-
ljeznicama. Pitanje o slubenom hrv. jeziku je
za nas pitanje narodnog opstanka. O jezinom
pitanju na sjednici Sabora 25. II. 1911. pred-
sjednik HKU Josip Vanca rekao je: () jezik
na, koji vi [Srbi] nazivate srpskim, a mi Hrvati
hrvatskim, zaista je jedan jezik.
107
kolski je to
primjer srednjoeuropskog modela nacionalne
ideologije, nadahnut njemakim ranim nacio-
nalizmom, s jezikom kao centralnim pojmom
nacionalne individualnosti.
108
U odnosu na za-
padni model formiranja nacije koji se odvija ri-
tmom: drava jezik nacija, ocrtava se model
nastanka nacije na podruju istono-centralne
Europe: jezik nacija drava.
109
I ovdje se, me-
utim, ukazuju razliita povijesna iskustva. Dok
je u maarskom sluaju prevagu odnijelo naelo
plemike dravnosti sa zahtjevom za bezuvjet-
nom dominacijom maarskog jezika, u srpskom
je sluaju presudno bilo herderovsko prirodno
pravo epohe romantizma s pozivom na pretke,
porijeklo, autohtonost nacija te prava kulture i
jezika. Razliiti uvjeti postojanja drave i nacije
proizveli su razlike u jezinim programima isto-
ne i zapadne Evrope.
110

Otuda je, umjesto osmiljene jezine politike i
jezinog planiranja, na sceni u BiH bila (i ostala)
iskljuivo borba za ime jezika. Simbolina funk-
cija jezika srasla s pitanjem kolektivnog identite-
105
1983, 161; Juzbai 1999, 11-13, 15, 18-19, 27,
59, 64.
106
1983, 170.
107
Juzbai 1999, 81.
108
Stani 2002, 51.
109
1983, 107-108.
110
1983, 90, 92.
115
ta zasjenila je njegovu komunikacijsku ulogu.
111

Standardni jezik i nacionalni odnosi u Bosni i
Hercegovini (1850-2000),
112
naslov je knjige
koja dokumentirano razotkriva kontinuiranu
kampanju za kulturno buenje i standardiza-
ciju jezika kojom se nastojalo (i jo uvijek se na-
stoji) pokoriti kulturne i jezine due nacional-
nih podanika: nauiti ih da govore nacionalno.
Odvija se to u kontekstu nikad do kraja usklae-
nog kulturnog, duhovnog i politikog ambijenta.
Stanje dananje kao jezina politika samootu-
enja i standardizacija kao samootuivanje
dodatno osvjetljava unazaivanje kulture i na-
roda u ije se ime sve to radi. Mala je, bolje rei
nikakva, mogunost da se vlastitim snagama
poradi na specifnoj, bosanskohercegovakoj
standardizaciji hrvatskoga jezika.
113
Preivjelo
je shvaanje jezika iz epohe ranoga nacionalizma
kao sutinske odrednice nacije, iako je rije samo
o aproksimaciji: razlikovnoj odrednici prema
drugim nacijama.
114

Te konstrukcije, u trokutu: jezik, nacija, Hrva-
ti, dekonstruirane su od nekih autor
115
mar-
ginaliziranih i izopenih od etnolingvista/kroa-
tista. O reakciji na desakralizaciju tabua Freud
kae: Tek ako se prekraj tabua nije spontano
osvetio na prekritelju, tada se kod divljaka budi
kolektivno oseanje da su svi ugroeni zbog pre-
stupnika i ure se da sami ispune izostalu kaznu
() Strah od zaraznog primera, od iskuenja po-
draavanja, dakle, ovde igra ulogu zarazne priro-
de tabua () To je jedan od osnovnih principa
ljudskog kaznenog poretka, on ima za pretpo-
stavku, to je jamano ispravno, istovetnost za-
branjenih podsticaja kod prestupnika kao i kod
drutva koje se sveti.
116
Na etnosceni je nacionalizam posredovan
kulturom.
117
Hrvatski nacionalizam u BiH obi-
ljeila su dva nastojanja: jedno hranjeno brigom
za opstanak zajednice, njezine kulture, tradicije
i jezika, i drugo pokretano motivom sjedinjenja
s maticom.
118
Problem s kulturom ogleda se u
njezinoj preskriptivnoj naravi, politiki cilj sje-
111
Usp. Lovrenovi 2012, 273.
112
ipka 2001.
113
Lovrenovi 2012, 271-279.
114
Stani 2002, 39.
115
kiljan 2002; Kordi 2010.
116
Frojd 2011, 222-223.
117
Usp. Gellner 1998, 106.
118
Cvitkovi 2006, 185.
dinjenja s maticom ostao je utemeljen na mi-
tolokim, a ne na znanstvenim i realpolitikim
premisama.
Druga kanonizacija teksta: Kultura
Hrvata kroz 1000 godina i Poviest
hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine
od najstarijih vremena do godine
1463.
Jednom ustoliena i ukoriena, u kroatizira-
nom politikom ozraju, shvaanja o hrvatskom
karakteru bosanskog srednjovjekovlja svoje su
mjesto nala u monumentalnom dvotomnom
sintetskom djelu Kultura Hrvata kroz 1000 godi-
na Josipa Horvata (18961968), objavljenom u
Zagrebu 1939. i 1942. zatim kao reprint 1980.
Horvatov pogled na srednjovjekovnu Bosnu
odraavaju sljedee tvrdnje:
im je klonula domaa kraljevska vlast u
Hrvatskoj, Bosna poinje ivjeti samostalnim dr-
avnim ivotom.
Za hrvatskih dinasta Bosna je dominij hr-
vatske drave. Narod istoga podrijetla ima isti
drutveni sustav, plemensko ureenje, iste tradi-
cije, jednaka vjerovanja.
Sudar zapadnjatva i hrvatstva odigravao
se u duhu vremena prvenstveno na vjerskom
podruju () Pacta conventa zavrno su poglav-
lje te borbe u uoj Hrvatskoj. Borba koja se ra-
splamsala na kulturnom pitanju zavrena je po-
litikim kompromisom. Ali kulturni spor ostaje,
samo se povlai sad na manje pristupaan teren
Bosne, gdje zbog lokalnih prilika dobiva i novo
obiljeje, ali i golem politiki i kulturni zamaaj.
Rimska crkva upravo ugarskim kraljevima
namjenjuje zadau da vode kriarske vojne pro-
tiv hrvatsko-bosanskih heretika ().
Bosanska crkva (biskupija) slui se hrvat-
skim bogoslujem, dok su se u Bosnu sklonili i
mnogi sveenici i pristae hrvatskog bogosluja
().
Puk je ivio dalje po svome i u Bosni i u
ostalim hrvatskim krajevima.
Isto ono shvaanje, koje proima staro hr-
vatsko pravo, izraava se krepkom jednostavnou
i ovdje [u govoru natpisa na stecima]: spoznaja i
svijest o povezanosti plemenitog ovjeka, pripad-
nika starog plemena, sa svojom zemljom ().
116
Politika granica, nastala god. 1463, razara
kulturno jedinstvo Hrvata () Hrvatski ljudi u
osvojenoj Bosni dolaze pod utjecaj islamske kul-
ture, u Dalmatinskoj Hrvatskoj dobiva premo
talijanski kulturni utjecaj, a gornja Hrvatska s
politikom ovisnou o srednjoj Evropi postu-
pno e odanle crpsti i kulturne poticaje () Od
svog dolaska na jug do pada Bosne Hrvati se oti-
maju utjecajima i Zapada i Istoka, bore se za svo-
ju politiku i kulturnu samobitnost.
119
ak ni ovako kroatizirano bosansko srednjo-
vjekovlje bitno ne umanjuje tadanju, ak ni da-
nanju ukupnu znanstvenu vrijednost ovog djela
autora enciklopedijskog obrazovanja. Time je vei
paradoks kroatizacije srednjovjekovne Bosne.
Dvadesetih godina XX. stoljea poinje se u
radovima Milana ufaya (18791931), histori-
ara i albanologa svjetskih razmjera, pripadnika
Hrvatske stranke prava, ocrtavati mitologem o
civilizacijskoj (hrvatsko-srpskoj) granici na Dri-
ni, pedesetih godina istoga stoljea konano zao-
kruen u krugovima ustake emigracije.
120

Kroatoflno shvaena povijest BiH kanonizi-
rana je kolektivnim sintetskim djelom Poviest
hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstari-
jih vremena do godine 1463. tiskanim u Sarajevu
1942. u izdanju HKD Napredak.
121
Bez obzira na
njezine pozitivne strane, prije svega prikaz poli-
tike povijesti Marka Perojevia, jedna neznan-
stvena ideja ve je kroz naslov dobila pokrie u
vidu prominentnih imena historijske znanosti
prerastajui u stereotip znanstveni pojam za ne-
znanstveni stav (Lovrenovi, 2006, 587).
U poglavlju pod naslovom Bosna i Hercego-
vina u geopolitikom pogledu najdalje je u prav-
cu kroatizacije srednjovjekovne Bosne otiao
Filip Lukas (18711958) geograf, geopolitiar,
univerzitetski profesor, kulturni djelatnik i inte-
lektualac starevianske orijentacije, dugogodi-
nji predsjednik Matice hrvatske.
122
Iako u popi-
su literature ne navodi njegova djela, Lukasove
geopolitike opservacije sadrajno i koncepcijski
naslanjaju se na Pilarove teze. Pritom je dolo do
mijeanja i preklapanja dvaju nespojivih meto-
dolokih postupaka: jednog, koji srednjovjekov-
119
Horvat 1980, 177, 179, 181-182, 186, 191, 219-220.
120
Goldstein, 2003, 109 i dalje.
121
Knjiga je pod naslovom Povijest Bosne i Hercegovine od
najstarijih vremena do godine 1463. u izdanju HKD Napre-
dak ponovo objavljena u Sarajevu 1991.
122
Goldstein 2003, 115.
nu Bosnu geopolitiki smjeta u prijelaznu zonu
evropske kulture, to je kompatibilno sa suvre-
menom historijskom znanou, i drugoga koji,
u duhu rasne teorije, autistiki tipuje na hrvat-
ski karakter srednjovjekovne bosanske povijesti.
Slino Horvatu: jedno potire drugo.
Ilustrirat u to s nekoliko primjera:
Borba ovjeka s prirodom, njihovo meu-
sobno proimanje, formiranje rase, naroda i dr-
ave u prostoru i njihovo postepeno razvijanje u
nove forme to je povijest u smislu geopolitike.
Svakako dijelovi hrvatskoga naroda u Bo-
sni, bili oni katolici ili muslimani, predstavljaju
uz ostalo stanovnitvo Dinarskog bloka jo i da-
nas u rasi i jeziku najbolje ouvanu jezgru hrvat-
skoga naroda.
Pojavu Crkve bosanske autor dovodi u vezu
s karakternim crtama Hrvata odreenim njiho-
vim konservativizmom i puritanizmom.
Hrvatskoslavonsko meurjeje je na neki
nain produenje bosanskog prostora. Ako se jo
tome pridoda najvaniji momenat, da u Bosni
kao i u Slavoniji ive dijelovi istoga hrvatskoga
naroda, pa da je stanovnitvo tako etniki jedno,
onda jo vie iskae spojna snaga rijeke Save u
razvoju hrvatskoga naroda i njegove drave.
Nemogue je dalje, da bi se mogla kasnije
stvoriti nezavisna hrvatska drava od mora do
Drave i od mora do Drine, kako se u spomenici-
ma iz doba hrvatskih vladara spominje, a da nije
u njoj bio uklopljen i bosanski prostor.
Ostaje jo da se neto kae pri zakljuku
ovoga razlaganja: je li Bosna, uredivi svoju vla-
stitu dravu, time stvorila neto novo, ili je ta
drava bila nastavak stare hrvatske drave na
jednom dijelu cjelokupnoga hrvatskog prosto-
ra? () Dakle ne samo da se Bosna organizirala
pod imenom bana, iskljuivo hrvatske ustanove,
ve su jo i prvi banovi bili iz ondanje Hrvat-
ske, a sve su to dokazi, da su postojale tijesne
dravne, narodne i krvne veze izmeu Bosne i
ostalih esti bive hrvatske nezavisne drave ()
Bosanski prostor se nalazi u okviru cjelovitoga
autonomnog hrvatskog prostora (): zemlja,
krv i tradicija vezale Bosnu s ostalim hrvatskim
zemljama.
Stjepan Tvrtko I. je preuzeo ne samo tradi-
cijom i duhom ideale hrvatske narodne stranke,
ve ih je naslijedio i krvnom batinom (). On
je bio i stvarni i formalni vladar, te uzeo za vla-
darski naslov ime kralja, koji su naslov prije nje-
117
ga nosili i svi hrvatski vladari. Pae, on je Bosnu
uinio sreditem hrvatskih tenja u doba velikog
pokreta hrvatskih velikaa protiv jedinstva ugar-
sko-hrvatske zajednice.
Bosna, osamostalivi se, nije izila iz okvi-
ra hrvatske drave, ve se pae u njoj nezavisna
hrvatska drava spasila i ouvala sve do propasti
Bosne () Bosna je sada, kao to je i prije bila,
centralna zemlja meu hrvatskim zemljama,
pa se taj njezin geopolitiki smjetaj nije niim
izmijenio.
123
U slinom tonu kroatizirao je iro Truhelka
bosanske i humske nadgrobne spomenike steke
predstavljajui ih kao izraz jedne skroz nacio-
nalne umjetnosti s izvoritem u starohrvatskoj
umjetnosti.
124
Ova teorija u nae vrijeme dobiva
nove pristalice.
125

Ta stremljenja slijedi Vladimir Vrana u svo-
me prilogu Knjievna nastojanja u sredovjenoj
Bosni. Uza sve ostale, znanstveno jo uvijek va-
lidne opservacije, autor je svoj tekst znanstveno
degradirao koritenjem termina jugoistone hr-
vatske zemlje, hrvatske zemlje, hrvatska irili-
ca koju poistovjeuje s kasnijim tzv. begovskim
pismom bosanska i hercegovaka Hrvatska,
ubrajanjem bosanskih rukopisa poput Nikolj-
skog evanelja u hrvatske irilske rukopise,
dok je za Radosavov rukopis ustvrdio da se pri-
bliava hrvatskim irilskim svjetovnim spome-
nicima polovice XV. stoljea, konano: pretvara-
njem bosanskih u hrvatske irilske tekstove cr-
kvenog sadraja.
126
Identino je s tekstom Mate
Tentora koji srednjovjekovnu Bosnu pribraja u
teritoriju bosanske Hrvatske dok u krajevi-
ma dananje Bosne, koji su pripadali hrvatskoj
dravi, ima ona poznata glagoljica naih vrijed-
nih glagoljaa.
127
U tekstu naslovljenom Bosna
i Herzegovina od seobe naroda do XII. stoljea
ovaj obrazac osnaen mitologemom o granici
na Drini primjenjuje Oton Knezovi.
128

123
Lukas 1991, 41, 46, 57, 62, 66, 68-69, 71, 76.
124
Truhelka 1991, 629, 636-637.
125
Semi 2014.
126
Vrana 1991, 800-801, 809, 819.
127
Tentor 1991, 827.
128
Goldstein 2003, 118.
Bosna i Hercegovina i
srednjovjekovna Bosna u
geopolitikoj koncepciji i
obrazovnom sistemu NDH
(19411945)
Raunajui s diskriminirajuim rasnim zakoni-
ma, bila je unutranja podjela NDH izvrena po
upanijama kao hrvatskom povijesnom sustavu,
odnosno velikim upama nazvanim prema ime-
nima upravnih jedinica iz vremena srednjovje-
kovnog Hrvatskog i Bosanskog kraljevstva. Od
ukupno 22 velike upe uspostavljene u NDH, 12
se prostiralo Bosnom i Hercegovinom, dok se
7 upskih sjedita nalazilo na njezinu teritoriju:
Velika upa Hum sa sjeditem u Mostaru, Velika
upa Krbava i Psat sa sjeditem u Bihau, Velika
upa Lava i Gla sa sjeditem u Travniku, Veli-
ka upa Pliva i Rama sa sjeditem u Jajcu, Velika
upa Sana i Luka sa sjeditem u Banjoj Luci, Ve-
lika upa Usora i Soli sa sjeditem u Tuzli i Velika
upa Vrhbosna sa sjeditem u Sarajevu.
129
Ova-
ko izvedena upravna podjela trebala je otkloniti
podvojenost izmeu Hrvatske i BiH i uvrstiti
jedinstvo hrvatskog dravnog i nacionalnog pro-
stora.
130
U konanici vodilo je to brisanju imena
Bosne i Hercegovine, takoer i Sandaka, kao
Pavelieve trajne preokupacije.
131
Takva sudbina
stigla je podruje Bosanske krajine koja se ne-
posredno nakon uvrenja reima NDH poela
nazivati Hrvatska krajina.
132

Sam je Paveli u prvom broju Spremnosti
od 1. III. 1942. (Pojam Bosne kroz stoljea),
promovirao hrvatski karakter bosanskog sred-
njovjekovlja kao sredinjeg pojma Hrvatske dr-
ave i ponovnu uspostavu hrvatskog suvereni-
teta nad Bosnom.
133
Time je ponovio stajalita
iznesena jula 1938. o Bosni koja je svojedobno
otrgnuta od Hrvatske, i koja opet mora postati
sredite hrvatske drave.
134
U raspravi iz 1936.
pod naslovom Die kroatische Frage dokazivao je
Paveli gotsko podrijetlo Hrvata, da bi isti spis,
preveden na hrvatski jezik pod naslovom Dr.
Ante Paveli je rieio hrvatsko pitanje, bio tam-
129
Gladanac 2012, 12.
130
Matkovi 1994, 70.
131
Jeli-Buti 1973, 48.
132
Mikovi 1973, 72.
133
Redi 1998, 143.
134
Dizdar 2002, 43.
118
pan 1942.
135
Logiku ovog politikog podzemlja
koristio je upnik i kotarski povjerenik u Dobo-
ju, dr. Dragutin Kamber, predlaui Paveliu da
Jajce, nekadanji kraljevski stolni grad, pretvori u
kraljevsku rezidenciju.
136
Za razliku od ustake propagande koja je i
prije uspostave NDH, kao neki hrvatski povije-
sni feti, Bosnu i Hercegovinu drala u vlastitom
fokusu, i koja je toj temi dala nesluene mitolo-
ke dimenzije, historijski trezven sud o odnosu
Hrvatske, NDH i BiH donosi septembra 1942.
zapovjednik Druge talijanske armije Mario Ro-
ata. U pismu upuenom Ministarstvu vanjskih
poslova on kae:
(...) treba da priznamo da je Hrvatska, takva
kakva je danas u velikoj mjeri minirana po pi-
tanju etnikog sastava zbog prikljuenja Bosne
i Hercegovine, jer ta oblast nema nita zajed-
nikog sa Hrvatskom u pravom smislu te rijei
i preteno je naseljena Srbima pravoslavcima i
muslimanima (...). Bosna i Hercegovina nemaju
nikakve veze sa Hrvatskom, od koje ih dijeli i-
roko korito Save i to ne samo fziki jer dok se u
Hrvatskoj osjea istorijsko-kulturni uticaj Bea,
Bosna i Hercegovina svojim navikama, obiaji-
ma, nonjama i nainu ivota odraavaju bitni
vizantijski uticaj, kao i uticaj duge otomanske
vladavine. Bosna je arolika, tipino balkanska
oblast, koja moe da bude sve, sem hrvatska.
137

Roatina ocjena autentian je presjek jednog
povijesnog stanja koje se, podrano pseudoznan-
stvenim tehnikama i terorom, nastojalo izmijeniti.
Kvaziznanstvena argumentacija, legitimirana
prestinim imenima povijesne znanosti, uz nje-
govanje kulta poglavnikove linosti, obilato je
zastupljena u udbenikoj literaturi velike upe
Vrhbosne izraene u hrvatskom i ustakom
duhu kao neobhodno nudno za izpravnu na-
obrazbu hrvatske mladei i nove hrvatske inte-
ligencije. Njihova minuciozna analiza otkriva
katalog ve etabliranih velikohrvatskih mito-
logema o BiH:
Rijeka Drina civilizacijska granica dvaju
svjetova u kontekstu nacionalno-ideoloke topogra-
fje uz ukljuivanje Drine u tekst hrvatske himne;
Hrvati predzie Zapada/Evrope;
135
Gladanac 2012, 126, nap. 464.
136
ampara-Kova 2010, 153.
137
Citirano prema: Bri 1973, 456.
Iransko/gotsko porijeklo Hrvata uz porica-
nje slavenstva;
Viestoljetni kontinuitet hrvatske dravno-
sti kao faktor legitimizacije NDH;
Bosna tijelo i srce NDH.
U tako koncipiranoj povijesti mjesto nalazi
Hrvatska banovina Bosna, itanke (za razrede
I-IV) nose naslove Moj dom, Moj zaviaj, Moja
domovina i Za dom spremni, osnovnim odgoj-
no-obrazovnim naelima proglaeni su rad, red
i posluh, Hrvati su postali narod koji pripada
zapadnoj kulturi i civilizaciji, hrvatsko dravno
pravo obuhvaa BiH, to znai da se protee i na
srednjovjekovnu Bosnu, u proglaenju Tvrtka I.
Kotromania kraljem ogleda se prijenos hrvatske
dravnosti na Bosnu koja postaje sreditem veli-
ke hrvatske drave, asocijaciju na ustake ciljeve
i poglavnikove uspjehe trebao je pobuditi prikaz
Tvrtkove politike da sve hrvatske zemlje od Dri-
ne do Jadranskoga mora i od Drave do Kotora
ujedini u slobodnu i nezavisnu Hrvatsku Dra-
vu, kojoj bi Bosna bila sredite, Bosna se osamo-
stalila iz okvira hrvatske drave da bi hrvatska
dravnost nastavila ivjeti kroz postojanje druge
hrvatske srednjovjekovne drave, Kraljevstva bo-
sanskog, stanovnici srednjovjekovne Bosne bili
su Hrvati koji su se dijelili na katolike i bogumi-
le, Tvrtko I. je Hrvat po krvi i katolik kroz ci-
jeli svoj ivot, Bosansko-hercegovake planine
postale su Planine sredinje Hrvatske.
138

Pravake teze Frana Milobara, Ive Pilara, Fili-
pa Lukasa i Josipa Horvata o hrvatskom karakte-
ru srednjovjekovne Bosne ukoriene su u kolske
udbenike.
Time je do punog izraaja doao monoloki
karakter Starevieve politike misli ija je uloga
u formiranju hrvatske monoloke svijesti neza-
obilazna. Njegov monolog [je] bio najpotpuniji
odgovor na potrebu za identitetom. Kao svaki
povijesni monolog i ovaj je imao antitetike po-
sljedice; ovrsnuo je samosvijest, ali je monologu
kao obliku drutvenog i politikog ponaanja
dao gotovo apsolutnu vrijednost. Tu je izvor
naih buduih monologa, naih autokratizama
i apsolutizama, naega verbalnog terorizma.
139

Stareviev tabu i feti bila je i ostala Nezavi-
sna hrvatska drava, pojmovima slobode i dra-
138
Gladanac 2012, 7, 108-109-110, 112, 116-118, 126, 135-
136, 143, 145.
139
Lasi 2000, 292-293, 295.
119
ve dao je sinonimno znaenje. Njegov monolog
nije nastao u vakuumu, naprotiv on je rezultat i
komponenta monolokog okruenja. On je, me-
utim, upao u nerjeivu kontradikciju: nunost
akcije koju trai ideal vs nemogunost akcije ako se
eli biti dosljedno vjeran idealu. Posljedice Star-
evieva monolokog radikalizma osjeaju se do
danas []: politiki ideal kao totalitet. ivot u
tom idealu i rtvovanje za njega kao najvii oblik
moralnosti. Ova se misao prenosila iz generacije
u generaciju, djelujui i na one koji su bili na su-
protnoj obali poput Komunistike partije.
140

Hrvatsko bosansko srednjovjekovlje
u enciklopedijama, leksikonima i
udbenicima povijesti: posredovanje
Oslonjeni na vaea enciklopedijska izdanja kao
sume znanja i ono to o bh. Hrvatima tamo (ne)
pie suoeni smo s paradoksom: da jedan povije-
sni entitet prisutan u BiH trinaest stoljea sve
do ove godine nije imao svoju enciklopedijski
verifciranu obradu. Hrvatska enciklopedija Bo-
sne i Hercegovine, u izdanju Hrvatskog leksiko-
grafskog instituta iz Mostara, prekinula je tu ut-
nju i bh. Hrvate uvrstila meu ostale natuknice.
Sr objanjenja ove pojave sadrana je u samom
nacionalnom imenu bh. Hrvata poznatom od
kraja XIX. i poetka XX. stoljea. O neemu to
prije ove nacionalne (re)nominacije nije posto-
jalo, slijedom logike nacionalne povijesti, nije se
moglo a ni trebalo pisati. Ako je u meuvremenu
taj misteriozni pojam pretvoren u etnografski
spomenik, to ne iskljuuje pitanje: to je bilo s
bh. Hrvatima prije nego to su postali Hrvati?
Enciklopedijske obrade natuknice Hrvati
zakonomjerno poivaju na manje-vie istim na-
elima kronoloki: od doseljenja Hrvata u jugo-
istonu Evropu poetkom VII. st. do zbacivanja
jarma tuinskih reima u XIX/XX. st., te jugo-
slavenskog razdoblja sadrajno: narativno-po-
zitivistikom prezentacijom politike i kulturne
povijesti naroda/nacije poevi od etimolokoga
odgonetanja imena Hrvat.
141
Najnoviji prikazi
iste tematike ukljuuju samostalnu dravu Hr-
vatsku koja se, nakon provedenog referenduma
140
Lasi 2000, 296, 299, 302.
141
Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog za-
voda 1977, 485-515.
(19. V. 1991), izdvojila iz jugoslavenske federacije
(8. X. 1991). U sklopu iste natuknice obraeni su
pojmovi: iseljenitvo, jezik, knjievnost, roman-
tizam, flozofja, kazalite, glazba (srednji vijek,
renesansa, barok, klasicizam, romantizam), flm
i novinstvo.
142
Uza sve njihove pozitivne strane,
manjkavosti takvih prikaza oite su, jer su ute-
meljeni na monumentalnoj historiji koja slavi
velike linosti, dogaaje, bitke, narodni jezik i
knjievnost, topose kolektivnog stradanja i pred-
zia, koja osvjetljava trnovitu stazu prema naciji
panaceji povijesti: mitskom udotvornom lije-
ku za sve bolesti. Drugim rijeima, cijela povijest
ovdje je podreena naciji i nacionalnom. Naci-
ja u tom diskursu iz tame povijesti izranja kao
njezin unaprijed programiran eshatoloki pro-
izvod, dok cijela ranija povijest postaje prapo-
vijest: fusnota nacionalnog narativa. Sustavna
istraivanja sloenog fenomena nacije poela su,
meutim, ruiti mit o samorazumljivosti naci-
je i ljudske emotivnosti vezane za naciju: mit o
samorazumljivosti nacionalne svijesti, posebnih
nacionalnih osjeaja, nacionalnog duha i osnove
nacije, nacionalnog karaktera, tradicije itd.
143

Pojedini enciklopedijski prikazi nisu ostali
poteeni ni teih greaka prisutnih u shvaanju
da se Hrvatski narod (HRVATI) razvio u Bosni
iz dijelova hrvatskih plemena i rodova koji su
naseljavali ponajvie dananje oblasti zapadne,
jugozapadne i centralne Bosne te zapadne Her-
cegovine, odn. prostore izmeu rijeka Une, Save
i donjeg toka Drine, na jednoj strani, te Neretve,
na drugoj.
144
Isto vrijedi za sintagmu Dobri
Bonjani kao pogreno shvaenog naziva za
stanovnitvo srednjovjekovne bosanske drave i
pripadnike Crkve bosanske.
145
Na kraju, ne i naj-
manje vano; vjeni srpsko-hrvatski etnonaci-
onalni spor oko (srednjovjekovne) Bosne rjea-
va se u ovoj enciklopediji na solomonski na-
in: U BiH se spominju uglavnom imena Hrvat
ili Srbin kao narodna imena, a imenom Bonja-
nin oznauje se pripadnitvo zemlji dravi (....).
Pri tome su zasebna etnika imena samo Srbi i
Hrvati, a oba pokriva etnik Sclavi. Pored Hrvata
i Srba, etnika se odrednica priznaje i Vlasima.
146

Tako srednjovjekovna Bosna ostaje bez svog au-
142
Hrvatska enciklopedija, 2002, 653-705.
143
Koruni 2006, 369.
144
Enciklopedija Jugoslavije 1983, 141.
145
Isto, 138.
146
Isto, 137-138.
120
tohtonog stanovnitva, Bonjana ili Bosanaca
(Bosnenses): Hrvatski Horror vacui!
Osim kao statistiki dodatak ukupnoj broja-
noj masi Hrvata, ni Prva hrvatska opa i nacio-
nalna online enciklopedija ne tematizira pitanje
bh. Hrvata. Ova praznina postaje vidljivija zna
li se da su prostor u ovoj enciklopediji dobili Bi-
jeli Hrvati ili Belohrvati, gradianski i moliki
Hrvati. Objanjenje hrvatskog imena, odnosno
svoenje naziva Bonjani-Bonjaci na razinu
supsidijarnih naziva, suprotno je kodeksu povi-
jesne znanosti. Taj pasus glasi: U pojedinim raz-
dobljima upotreba imena [Hrvati] je varirala, pa
i gubila na openitosti, u smislu upotrebe supsi-
dijarnih naziva: okci, Bunjevci, Bezjaci, Bonja-
ni-Bonjaci (npr. podanici Stjepana II. Kotroma-
novia) i dr., ili ga se potiskivalo nepriznavanjem
znaenja nac. posebnosti: Sklavi, Skjavi, Skjavoni
(mlet. naziv koji se odnosi iskljuivo na Hrvate),
Jugoslaveni itd.
147
Ostavljajui po strani sve dru-
ge (znanstveno skandalozne!) proizvoljnosti, na-
ziv Bonjani, meutim, nije neki drugostepeni,
drugorazredni ili sporedni naziv imena Hrvati,
to je naziv za autohtono stanovnitvo srednjo-
vjekovne Bosne, dok naziv Bonjaci u upotrebu
ulazi tek s osmanskim osvojenjem te zemlje i ne
vee se uz Hrvate nego za bh. katolike. Ovakvi i
slini previdi unose konfuziju u povijesno na-
zivlje, degradiraju znanstveno znanje, formiraju
pogrenu historijsku svijest i razvijaju paternali-
stiki stav prema bh. Hrvatima pretvarajui ih u
narod i naciju bez zemlje, domovine i drave, bez
vlastite povijesne biografje: u razbatinjeni po-
jam. Odgovor na ovakvo stanje ne moe biti onaj
to ga nudi navedena enciklopedija. Naime, na
upit Bosanskohercegovaki Hrvati enciklopedij-
ski odgovor glasi: nema pronaenih natuknica.
Postojee je pretvoreno u nepostojee. Srednjo-
vjekovna Bosna je zamiljena kao bijeli list papi-
ra na koju svaka suvremena nacija ispisuje svoj
tekst.
Ovako obraena natuknica Hrvati moe
postojati samo kao okljatreni pojam. Jedini na-
in da se to ispravi jest primjerena obrada natu-
knice bosanskohercegovaki Hrvati da bi se
prikazao jedan osoben povijesni entitet uklju-
ujui njegovu prednacionalnu fazu, odnosno
da bi se rekonstruirao proces pretakanja male
narodne povijesti u veliku nacionalnu povijest.
147
http//proleksis.lzmk.hr: 12. VIII. 2012.
U tom diskursu do izraaja dolaze drugi pojmo-
vi, drugi sadraji, aktualne postaju zatomljene i
zaboravljene mikro (pri)povijesti koje makro na-
cionalna povijest ne moe apsorbirati. Otud pita-
nje: mogu li se bh. Hrvati, kako sada sugeriraju
enciklopedijski prikazi, referirati iskljuivo na
hrvatsko srednjovjekovlje koje se u panhrvatskoj
optici predstavlja kao jed(i)na formativna (pred)
faza u nastanku moderne hrvatske nacije? Bh.
Hrvati, naime, sa stajalita povijesnog vremena
i prostora, batine simboliki kapital bosanskoga
srednjovjekovlja kao formacije evropskog i ju-
noslavenskog srednjeg vijeka. U protivnom mo-
rat e se pristati na logiku distorziju: da bh. Hr-
vati nemaju protonacionalnu povijest osim kao
izmjetenu povijest ili, to je jednako tetno, da
se cijelo njihovo bogato kulturno stvaranje i i-
votno iskustvo na tlu BiH funkcionalizira u okvi-
ru stereotipa skoranjeg sloja nacionalne kulture.
Do ega dovodi ovakav pristup kazuje aktualno
duhovno stanje bh. Hrvata obiljeeno s tri re-
dukcionistika oslonca: Jedan je pripadnost
zajednikoj vjeri (zapravo: crkvi, to u sasvim
odreenom, ba onom duhovno-etikom smislu
znaju biti skoro diskrepantni pojmovi!). Druga
dva su povijesno-politiki dogaaji iz suvreme-
ne povijesti: Pavelieva NDH, njezina propast i s
njome povezan Bleiburg, te Tuman-Bobanova
Herceg-Bosna, njezina propast i s njome pove-
zan Haag.
148

Znanstveno fundirani odgovori na ovo stanje
nadrastaju mit o plemensko-mitskom praiskonu
koji, logikom linearne sudbine i narodnog (cr-
kvenog) jedinstva, zavrava u nacionalnoj dravi.
Jedan od lajt-motiva ove naracije sadran je na
vitrailu sarajevske katedrale Srca Isusova izgra-
ene 1889. prema projektu Josipa Vancaa. Tamo
pie: [Darovali] katolici Bonjaci grada Sara-
jeva. Ovaj natpis jueranjega datuma, izraz
jedne drukije ljudske senzibilnosti, aktualizi-
ra pitanja: ta smo bili, kako smo i kada postali
nacionalni Hrvati, i koje je posljedice ta bosan-
sko-hrvatska, narodno-nacionalna, tranzici-
ja proizvela? Kontrapunkt ovome, sarajevsko-
vrhbosanskom natpisu, sadran je u izbornome
sloganu Jadranke Kosor, predsjednice HDZ Hr-
vatske, koja je koncem 2011. s izbornih plakata, u
veinski hrvatskim dijelovima BiH, pozivala svo-
je potencijalne birae: Glasujte za ouvanje do-
148
Lovrenovi 2010, 226.
121
brobiti Hrvata izvan domovine. Gdje je domo-
vina bh. Hrvata: u Sarajevu ili u Zagrebu, u BiH
ili u Hrvatskoj? Odgovor upuuje na nedovoljno
poznavanje fenomena etnosa, etnija, etniciteta
i identiteta na hrvatskome prostoru u prolosti
(...) odnosno sljedeih procesa: i konstituiranja
i reprodukcije, i integracije i transformacije svih
razina ili svih stupnjeva razvijenosti etnosa, svih
etnija i subetnija, njihovih kultura i subkultura, a
napose narodne zajednice i naroda, i nacionalne
zajednice i moderne nacije, i nacije-drave i na-
cionalizma, a time, ono to je najvanije, i etni-
kih struktura stanovnitva u zemlji u bilo kojem
razdoblju.
149
Nacionalne [su] povijesti proklet-
stvo Balkana (...) jer u tom dijelu Europe (...)
nema nacionalno homogene pokrajine, a kamoli
nacionalno homogene drave.
150
Suvremene na-
cionalne povijesti esto se znaju poigrati s drev-
nom povijeu.
Stare zablude nova izdanja
Kako to poigravanje izgleda pokazuje karta Po-
vijesne Hrvatske sainjena prema popisu stanov-
nitva iz 1931. Hrvatski politiki leksikon autora
Hrvoja oia, pod povealom matere-zemlje, u
Povijesnu Hrvatsku ukljuio je, osim Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije takoer Bosnu i Hercegovi-
nu do Drine.
151
Iz enciklopedija i leksikona hr-
vatsko bosansko srednjovjekovlje mjesto nalazi u
kolskim udbenicima iz kojih se u Hrvatskoj ui
povijest. Steci i bosanski srednjovjekovni vlada-
ri su nai: Srednjovjekovni bosanski zapisi u
kamenu i na listinama pisani su ikavicom, kojom
govore i piu samo Hrvati. U Bosni su dakle i-
vjeli Hrvati. I ban je bio Hrvat.
152

Studija Krunoslava Draganovia Hrvati i
Herceg-Bosna (Povodom polemike o nacional-
noj pripadnosti Herceg-Bosne), objavljena u
Sarajevu 1940. pod pseudonimom Hrvoje Bo-
njanin, nastala na tragu kroatoflnog shvaanja
bosanskog srednjovjekovlja, tampana je pono-
vo u Splitu 1991. Ukoriena je u jednu knjigu s
raspravom Dominika Mandia Herceg-Bosna i
Hrvatska. Prigodom 500-godinjice pada Bosne
(1463. 1963.) pisanu u istom duhu, prvi put
149
Koruni 2006, 367.
150
Malcolm 1995, 3.
151
oi 1993, 448.
152
Citirano prema: Agii 2003, 144.
objavljenu u Buenos Airesu 1963.
153
U kratkoj
uvodnoj biljeci izdava je oba autora oznaio
najboljim poznavaocima Bosne i Hercegovine u
hrvatskoj historiografji ovog stoljea. Zemljopis
NDH Filipa Lukasa, objavljen u Zagrebu 1941,
tiskan je u asopisu Hrvatska obzorja Matice
hrvatske u Splitu 1994.
154
Ponovo pretoene u
politiki program, ponovo izigrane od geopoli-
tike stvarnosti koja se nije dala uskladiti s tzv.
hrvatskim dravnim pravom Frana Milobara,
s geopolitikim kombinacijama Ive Pilara i Fili-
pa Lukasa, kao ni s banovinskim eurovizijama
Franje Tumana o kolonijalnoj tvorevini Bosni
i Hercegovini. Uza sve razlike ponovljeni sce-
narij: 19411945 19911995. Obean je, uoi
rata, i hrvatski barjak na Romaniji. Ne bi, ini
se, bilo iluzorno napraviti katalog tih i takvih
obeanja autoriziranih u materi-zemlji. Povi-
jest je to jedne krvave groteske u kojoj su David
i Golijat pokuali zamijeniti mjesta i uloge!
Hrvatsko bosansko srednjovjekovlje
na internetu: globalizacija zabluda
Hranjeno brojnim publikacijama, naroito
onima nastalim u emigraciji nakon 1945,
155

meu kojima se istie Mandieva volumino-
zna, ali i kontroverzna Etnika povijest Bosne i
Hercegovine,
156
uvjerenje o hrvatskom karakte-
ru srednjovjekovne Bosne nalo se na internetu:
monom sredstvu globalizacije ove zablude.
Iz obilja tih uradaka izdvojit emo tek dvi-
je internetske adrese koje bjelodano potvru-
ju kako spoj novih informacijskih tehnologija i
etnonacionalizma rezultira nastankom epskih
hibrida oralne historije.
U svom osvrtu (Stanovnici Bosne su po po-
rijeklu Hrvati) gospodin Ivan S. pojanjava: A
injenice su da je Bosansko kraljevstvo postojalo
kao kraljevstvo Hrvata, katolike vjere i kasnije
bogumila (...). Bonjaka nigdje nije bilo da i ne
spominjemo muslimansku vjeru (...). Hrvati povi-
jesno imaju vie prava na BiH nego bilo tko drugi.
to im svjetski monici to ne priznaju i to su se
politiari u HR njih odrekli to je druga stvar. Bez
153
Draganovi-Mandi 1991.
154
Goldstein 2003, 115-116, nap. 20.
155
O tome detaljno: Goldstein 2003, 122-132.
156
Mandi 1967. O Mandievoj kroatizaciji bosanskog sred-
njovjekovlja: Lovrenovi, 2002.
122
opstanka Hrvata u dijelovima svoje domovine
danas drave BiH, koju mi volimo kao domovinu
i priznajmo kao svoju dravu (za nju smo uvijek
glasali) nee biti ni drave BiH. Ako ne bude dra-
ve BiH to e onda biti to emo jo vidjeti.
157
Na drugoj internetskoj adresi, pod naslovom
Demografska povijest Hrvata Bosne i Hercego-
vine, sadrane su sline tvrdnje: Stanovnitvo
srednjovjekovne Bosne je bilo slavensko, po svo-
jim etnikim i vjerskim znaajkama pripadaju-
i istom etnikom supstratu kao i Hrvati. Osim
samoga spomena hrvatskoga imena, to se vidi u
mnogobrojnim etno-kulturnim obiljejima, kao
to su jezik (akavtina i tokavska ikavica, te za-
padna ijekavtina, to su sve karakteristike hrvat-
skoga jezika), glagoljsko i zapadnoirilsko pismo
(tzv. bosanica ili hrvatska irilica) kojim su pi-
sane isprave, djela vjersko-nabonog i umjetni-
kog sadraja, a koje je istovjetno hrvatskoj irilici
koja se rabila u Dalmaciji i sjevernohrvatskom
primorju, pripadnost zapadnom civilizacijskom
krugu, to se oituje u zapadnom katolikom kr-
anstvu te umjetnikim oblicima zapadne pro-
venijencije. Politiki, veina je sadanje Bosne i
Hercegovine (uz kratke intervale, kao za vrijeme
srpskog upana aslava Klonimirovia), pripa-
dala hrvatskoj dravi. Po nekim procjenama na
podruju srednjovjekovne Bosne uoi turskog
osvajanja je ivjelo 850.000-900.000 stanovni-
ka, sljedeeg nacionalnog sastava: katolika oko
750.000 ili 85,22%, krstjana oko 80.000 ili 9,09%
i pravoslavaca oko 50.000 ili 5,68%. Specifnost
srednjovjekovne Bosne su bili krstjani, koji ni-
kad nisu inili veinu stanovnitva, niti su stvo-
rili vjersku organizaciju na dravnoj razini, te su
prirodno nestajali misionarskim radom domini-
kanaca i, posebno, franjevaca.
158

Ovo fantazmagorino hrvatsko pravo na
BiH izvor brojnih zabluda i nevolja to su ih bh.
Hrvati prireivali i sebi i drugima progovara s
plakata Hrvatske stranke prava BiH koja, uoi lo-
kalnih izbora oktobra 2012, svojim biraima po-
ruuje: Kad bolje razmislimo, svi smo mi prava-
i! Kataklizmina je to poruka jednog zaleenog
vremena. To kae politika, znanost pak smatra da
se suvremena odrednica Hrvati ne moe s da-
nanjim znaenjem prenositi na ranija stoljea.
159

157
bosanski_kongres@nkrbih.com: 18. XI. 2012.
158
http://hr.wikipedia.org/wiki/Demografska_povijest_Hr-
vata_Bosne_i_Hercegovine: 18. XI. 2012.
159
Kordi 2010, 213.
Novo dravno-politiko ozraje
novi nacionalni tekst: zamiljena
Hrvatska ostvarena Bosna i
Hercegovina
Umjesto Hrvatske matere-zemlje imamo
(i) Bosnu i Hercegovinu kao eksperiment u
svjetskoj laboratoriji.
160
Geopolitike karte nisu
podijeljene onako kako su to sanjali geostratezi
globalnoga hrvatstva.
Obje drave isporuene su fnancijskim mo-
nicima nota bene: tajkunskim dinastijama
i multinacionalnim kompanijama, umjesto
demokracije i socijalne pravde caruje tranzicij-
ska gramzivost u reiji vlasnika etnokapitala pod
krinkom politikih stranaka kao privatnih podu-
zea. Frommovski kazano: caruje analno-zgrta-
ki karakter.
161

Nedavne nagle promjene u unutarnjim i/ili
meunarodnim granicama vezane za pad Ber-
linskog zida 1989, raspad Jugoslavije i novo pre-
oblikovanje nacionalnih/etnikih skupina rezul-
tirali su u novom raskoraku izmeu kulturalnih
i politikih granica.
162
Upravo knjiki primjer
takvog scenarija predstavljaju bh. Hrvati koji
su se tek od 1992. skrasili u dravi s politikim
sreditem u BiH, to raa jednim sasvim novim
povijesnim iskustvom. To proizvodi dihotomiju
budui da je politiki identitet bh. Hrvata mode-
liran prema obrascu matere-zemlje (zamiljene
Hrvatske) i tezom o rezervnoj domovini. Repu-
blika Hrvatska dodijelila im je u meuvremenu
ustavni status dijaspore.
Imajui u vidu to da je hrvatski identitet po-
stojao kao nikad ostvareni ideal njegovim su se
zajednikim nazivnicima do Drugog svjetskog
rata veinom smatrali:
1. hrvatski jezik (uz minimalnu toleranciju
dijalekata);
2. latinino pismo (uz podsjeanje na upotre-
bu glagoljice i manje irilice);
3. pripadnost zapadnomu civilizacijskom
krugu;
4. pripadnost kranstvu, katolianstvu (uz
odreenu toleranciju drugih oblika kranstva,
ak i drugih religija: islama i idovstva);
160
ehi 2013.
161
Fromm 1984a, 150-153.
162
Brubaker 1996, 55.
123
5. tisuljetna kultura, s naglaskom na djela
nastala nakon pretpostavljenog doseljenja Hr-
vata poetkom VII. stoljea i na knjievnost na
hrvatskom jeziku;
6. nepostojea, eljena drava, s korijenima u
ranosrednjovjekovnom kraljevstvu.
163
Umjesto eljene dobili su bh. Hrvati dvije
drave: tisuljetni san prebacio je plan.
Barokni svehrvatski konfesionalni identi-
tet zahtijeva redefniciju: desakramentalizaci-
ju nacije, zamjenu eshatoloke foskule Bog i
Hrvati krilaticom o ljudskim pravima i povratak
izvornim kulturnim vrijednostima bosanske no-
minacije koje izmiu nacionalnom pravovjerju,
a izmiu zato jer nisu nacionalne. Potpuno
suprotno romantiarskim parolama Nedjeljka
Mihanovia da je Hrvatska Demokratska Zajed-
nica vratila hrvatskom narodu njegovu energiju,
hrvatsku duu (...) uzdigla njegov ponieni ponos
i uspravila iz one tragine nemoi njegov hod pod
zvijezdama (...) da hrvatska povijest i hrvat-
ska kultura mora biti ona centralna toka oko
koje se sve zbiva.
164
Sudski procesi i presude
politiarima hadezeovske provenijencije tokom
zadnjih godina u Hrvatskoj smiju se u lice ovim
Mihanovievim patrijarhalnim vizijama mje-
avini prigodniarstva i fanatizma pomijeanog
s idealizmom.
165
Aktualno stanje lika u ogle-
dalu u jednoj je reenici saeo Ivan Markei:
Blago pokvarenjacima na vlasti, oni e batiniti
Hrvatsku.
166
Vrhovnik je lansirao krilaticu za
podizanje etnonacionalnog adrenalina: Imamo
Hrvatsku!
Kako biti Hrvat na bosanski
(i hercegovaki) nain?
U novoj politikoj stvarnosti s BiH i Hrvat-
skom kao dvjema dravama u kojima ive Hr-
vati javlja se identitet kao gorua tema, jer je
postmodernost kao odgovor na gubitak refe-
rencijalnosti pluralizirala identitetsko pitanje
odnosno mo traganja za sebstvom.
167
Kako
pomiriti nacionalnu, dravnu i kulturoloku pri-
163
Budak 2010, 6-7, 9.
164
oi 1993, 537.
165
Usp. Goldstein 2003, 132.
166
http://www.kriz-zivota.com/blago-pokvarenjacima-na-
vlasti-oni-ce-bastiniti-hrvatsku/: 28. III. 2014.
167
Kalanj 2010, 123-124.
padnost povijesna su i egzistencijalna pitanja?
Kako izgraditi povijesno autentian identitet koji
je koncept integralnog katolikog hrvatstva sveo
na patriotske fkcije tipa od stoljea sedmog,
Bog i Hrvati i Hrvatska do Drine? ta ako se
ve pokazalo, ili se tek pokae, da je hrvatstvo u
BiH kotalo vie rtava nego to smo vredi, da
je cijena jednog projiciranog napretka vezanog
za budunost bila previsoka, da je sve to samo
jedna neodriva iluzija, jer ve nas je stiglo pi-
tanje s kojim su se svojevremeno suoili komu-
nisti: Zabrinuto se pitamo ta e Sovjeti uraditi
kada istrebe buruje?
168
Hrvatska je ujedinjena
vjena i zavjetna ali sad ne protiv srboet-
nika i jugokomunista, nego u trajku protiv svo-
je, hrvatske vlasti, koja donosi Zakon o radu po
diktatu meunarodnih fnancijskih institucija.
Freudova pesimistika antropologija u kut je
stjerala tisuljetne bajke i snove.
Postavimo i pitanje: ako je skupina klerika na
Prvom katolikom kongresu odranom u Zagre-
bu godine 1900. odluila da jedan narod u BiH
nazove Hrvatima, koga i zato ta odluka obave-
zuje godine 2014?
Pritom od pomoi moe biti evropsko isku-
stvo. Ujedinjenje Italije popratio je talijanski dr-
avnik Massimo d Azeglio reenicom: Stvorili
smo Italiju, sad moramo stvoriti Talijane. To
isto vrijedi za dananju Evropsku uniju: Stvo-
rili smo Evropsku uniju, sad moramo napraviti
Evropljane.
169
Moe li se slina formula primije-
niti na BiH: Stvorili smo Bosnu i Hercegovinu,
sad moramo napraviti Bosance i Hercegovce?
I ta bismo onda, bi li se to pokazalo boljim
rjeenjem i ukinulo sve postojee antagonizme?
Uza sve razlike primjetna je slinost evrop-
skog i bosanskohercegovakog problema.
Latinizacija kroatizacija: ponovljeni
scenarij: XIIIXIX/XX. st. razliite
posljedice
Kroatizacija bh. katolika predstavlja jednu vr-
stu ponovljenog scenarija iz sredine XIII. st
samo s razliitim posljedicama: pokuaja latini-
zacije bosanskog irilo-metodskog katolianstva
simultanom akcijom Papinske kurije i ugarskih
168
Usp. Frojd 2011, 6, 9-10.
169
Metzeltin 2012, 27-28.
124
kraljeva koji je zavrio izmom odcjepljenjem
Crkve bosanske od Rima i pojavom nove kran-
ske konfesije iz kasnijih izvora poznate kao vjera
bosanska.
170

Raunajui sa svim autohtonim okolnostima
politike i etnokonfesionalne naravi, kao i onima
iz blieg i daljeg okruenja, na proces kroatizacije
Bonjaka-katolika neposredno su utjecala dva do-
gaaja crkvene provenijencije: uspostava redovite
crkvene hijerarhije u BiH 1881. i Prvi hrvatski ka-
toliki kongres odran u Zagrebu septembra 1900.
Oni daju odgovore na pitanja povezana s porije-
klom nacionalnog identiteta: 1. Tko ini naciju; 2.
Zato i kako se nacija javlja; 3. Kada i gdje je nacija
nastala?
171
Na prijelazu iz XIX. u XX. st. nastaje
Hrvatski katoliki pokret praen osnivanjem niza
laikih udruga i glasila koje su prenosile i operaci-
onalizirale naela politikoga katolicizma.
172

Osnove politikoga katolicizma formulirane
su u enciklici pape Leona III. Rerum novarum
objavljenoj 1891. U skladu s reafrmiranim papin-
skim samodravljem odgovorila je ova enciklika
na izazove vremena oliene u premoi ideologije
liberalizma i preustroju apsolutistikih monarhija
u ustavne parlamentarne drave konceptom ka-
tolike izdvojenosti katolicizma kao ideologije
katolike organiziranosti, posebne kulture i politi-
ke, ak nacionalnog identiteta zapravo, katoli-
kog paralelizma u svemu to je bilo nepoznato ili
nepotrebno u dominantno katolikoj Europi prije
revolucije i liberalizma. To je dovelo do nastanka
ili jaanja katolikih politikih pokreta u Srednjoj
Evropi, ali i ire. Tako uoblien katoliki pokret
stupio je preko Kranjske i Krekove Katolike na-
rodne stranke na drutvenu scenu Hrvatske kon-
cem 1890-ih godina. U trenutku kada se ponovo
postavilo pitanje ujedinjenja hrvatskih zemalja
unutar Austro-Ugarske, poslije izvjesnoga kole-
banja, prigrlio je hrvatski episkopat ideologiju
katolikog hrvatstva u obliku predstavljenom na
Hrvatskom katolikom kongresu 1900.
173
Enci-
klika Leona XIII. inicirala je osnivanje katolikih
stranaka zasnovanih na kranskim naelima i
svijesti da se drutveni ciljevi ne mogu ostvariti
bez politikog angamana imajui prije svega u
vidu kapitalizam i socijalizam.
174

170
Lovrenovi 2010a, 113-125.
171
Smit 2010, 37.
172
Perovi 1976, 30, 31, 35-44 i dalje.
173
Banac 2011, 52-53.
174
Perovi 1976, 30-31.
U srednjem vijeku katoliki integrizam kao
latinizacija, u XIX. i XX. st. kao kroatizacija:
Rim kao vjersko i politiko sredite jednog, na
povijesnu marginu smjetenog naroda/nacije,
Zagreb kao sredite matere-zemlje rezervne
domovine. U oba sluaja pokuala se nametnuti
formula: Mistino tijelo domovine = mistino
tijelo Crkve. U oba sluaja procesima je uprav-
ljalo Papinstvo srednjovjekovnoga monarhijskog
mentaliteta. Radilo se o pokuajima nametanja
kulturolokih i socijalnih standarda koji su do-
veli do subverzije identiteta. Tako je Katolika
crkva postala veinski vlasnik hrvatske nacije.
Ideologija nacije svoj je pandan dobila u teolo-
giji nacije. Nakon to su ove i druge promjene
dobile institucionaliziranu formu, nakon to je
modernizacija uzrokovala tjeskobu vezanu za
gubitak starog identiteta, Bitka za Boga uini-
la je staru mitoloku religiju nemoguom.
175
U
drevne religijske predodbe uselio se nacionalni
bog i otamo ga vie nitko, ak ni komunisti, nije
mogao istjerati!
To je, naznaen u osnovnim crtama, povijesni
hod jedne konfesionalno programirane nacije i
njezine historiografje o hrvatskom bosanskom
srednjovjekovlju nacije koja je, u potrazi za dr-
avom kao nekom kolijevkom, razvila mit o
vlastitoj pripadnosti zapadnom civilizacijskom
krugu, a koja u stvarnosti predstavlja grubi
kontrapunkt zapadnom, sekularnom modelu na-
cije.
176
Jednom zacrtana, odvija se sakralizacija
kulturnog identiteta, njegovo nametanje religij-
skom prisilom, podudaranje kranskih i kul-
turnih obveza.
177

U tom kontekstu bila je, i jo uvijek je mo-
gua, kroatizacija bosanskog srednjovjekovlja,
koja ne zaobilazi ni steke. Tako funkcionira duh
produenog srednjeg vijeka u vremenu postin-
dustrijske kulture i interneta.
* * *
Uvoenje pravakog hrvatstva i koncepta poli-
tikog katolicizma u hrvatsku historiografju o
BiH na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee, praeno
novom historijskom perspektivom s Hrvatskom
kao materom-zemljom, rezultiralo je pokuaji-
ma kroatizacije bosanskog srednjovjekovlja. Na
175
Usp. Armstrong 2007, 75, 79.
176
Smit 2010, 99.
177
Volf 1998, 39.
125
tom temelju nastala je obimna historiografja s
ciljem prikazivanja bosanskog srednjovjekovlja
kao dijela hrvatske srednjovjekovne i nacionalne
povijesti.
Ova nastojanja svoju su refeksiju nala u et-
nikoj i konfesionalnoj atribuciji steaka sred-
njovjekovnih nadgrobnih spomenika kojima se
nastojao, i jo uvijek se nastoji, pripisati eksklu-
zivno hrvatski, odnosno katoliki karakter.
Ritmika kroatizacije bosanskog srednjovje-
kovlja, ime i steaka, prati ritam smjene odree-
nih politikih reima. U austrougarskom razdo-
blju (18781918) dva su autora Fran Milobar
i Ivo Pilar u svojim radovima i knjigama, na
tragu pravake teorije o tzv. prvobitnoj steevi-
ni, postavili i razradili pseudoznanstvenu tezu o
etniko-dinastikom hrvatskom karakteru bo-
sanskog srednjovjekovlja. U razdoblju prve Ju-
goslavije (19181941) na tom je tragu, u svojoj
monumentalnoj sintezi o 1000 godina hrvatske
kulture, nastavio Josip Horvat. Vei broj autora
u Napretkovom narodnom kalendaru izmeu dva
svjetska rata (19181941) tu je historiografsku
zabludu popularizirao u irem italakom krugu.
U vrijeme NDH (19411945) kroatizacija
bosanskog srednjovjekovlja standardizirana je
u Napretkovoj Poviesti hrvatskih zemalja Bosne
i Hercegovine od najstarijih vremena do godine
1463, posebno u prilozima Filipa Lukasa, Otona
Knezovia, ire Truhelke, Ljube Karamana, Vla-
dimira Vrane i Mate Tentora, te u udbenikoj
literaturi. Tom se temom, s bosanskim srednjo-
vjekovljem kao sredinjim motivom, u nekim
svojim tekstovima bavio i sm Ante Paveli. Tu
do izraaja dolaze historiografske i geopolitike
tlapnje u cilju legitimiranja ustakog reima: 1.
Rijeka Drina civilizacijska granica dvaju svje-
tova u kontekstu nacionalno-ideoloke topografje
uz ukljuivanje Drine u tekst hrvatske himne. 2.
Hrvati predzie Zapada/Evrope. 3. Iransko/
gotsko porijeklo Hrvata. 4. Viestoljetni kontinu-
itet hrvatske dravnosti kao faktor legitimizacije
NDH. 5. Bosna tijelo i srce NDH.
U razdoblju nakon 1945. tada i danas pro-
minentno ime historijske znanosti fra Domi-
nik Mandi najdalje je otiao u kroatizaciji bo-
sanskog srednjovjekovlja. Istog, neznanstvenog
virusa nisu ostala poteena ni pojedina enci-
klopedijska izdanja, ak ni ona najnovijega datu-
ma, dakako ni internet kao najpodesnije sredstvo
za globalizaciju jedne ovakve zablude.
Naputanje pravakog svehrvatskog mitolo-
gema od stoljea sedmog i postavljanje hrvat-
skog pitanja u Bosni i Hercegovini u kontekst
njegova nastanka od stoljea devetnaestog/
dvadesetog jedan je od prioriteta povijesne
znanosti kao pomone discipline u izgradnji
demokratske politike kulture. Kroatizacija ste-
aka i bosanskog srednjovjekovlja tome ne moe
pridonijeti jer, osim to je injenino nevjerodo-
stojna, odrava stanje politike malodobnosti.
Znanstveno zrenje postavlja se kao preduvjet
zrenja politike kulture i njezinog izmjetanja
iz svijeta podanike i parohijalne u svijet partici-
pativne i graanske politike kulture.
Summary
Croatization of the Bosnian Middle
Ages in Light of the Religious
Character of Steak Tombstones
(About a model of the changing the
historical memory)
Te nationalist approach to Croatianhood for-
med within the Croatian Party of Rights and and the
concept of political Catholicism were both introdu-
ced into the Croatian historiography of Bosnia and
Herzegovina at the turn of the 19
th
and 20
th
centuries.
Tis phenomenon, along with a new historical per-
spective on Croatia as mother-land, led to attempts
to Croatize the Bosnian Middle Ages. As a result, an
extensive historiography was created with the aim of
presenting the Bosnian Middle Ages as part of Croa-
tian medieval national history. Tese eforts were also
refected in a false ethnic and religious attribution of
steaks Bosnian medieval tombstones which were
and still are attributed exclusively to Croatians and
Catholics.
Te extent of the Croatization of the Bosnian
Middle Ages, and thus of steaks too, changed with
the changing political regimes. In the Austro-Hun-
garian period (18781918) two authors, Fran Milo-
bar and Ivo Pilar, published books and articles based
on the theory, propagated by the Croatian Party of
Rights, about the original territorial acquisition.
Tey set up and developed a pseudoscholarly thesis
about the ethnic and dynastic Croatian character of
the Bosnian Middle Ages. During the frst Yugoslavia
126
(19181941) the thesis was picked up and further de-
veloped by Josip Horvat in his monumental synthetic
work on a thousand years of Croatian culture. During
the same period a number of articles were published
in an issue of the Peoples Calendar, put out by Nap-
redak, the Croatian Cultural Society of Bosnia-Her-
zegovina, which propagated this historiographic error
to a wider readership.
During the quisling state called Te Independent
State od Croatia (Nezavisna Drava Hrvatska, 1941
1945), the Croatization of the Bosnian Middle Ages
was standardized in a publication produced by Na-
predak and entitled Te History of Croatian Lands in
Bosnia and Herzegovina from the Earliest Times until
1463; the main contributors were Filip Lukas, Oton
Knezovi, iro Truhelka, Ljubo Karaman, Vladimir
Vrana and Mate Tentor. Te theory of Croatian Bos-
nia was also popularized through textbooks. Ante
Paveli, the head of Te Independent State od Croa-
tia, dealt with the same topic in his writings, using the
Bosnian Middle Ages as the central motif. Particularly
manifest in these writings are historiographical and
geopolitical delusions concocted in order to legalize
Te Ustasa regime: 1. Te Drina river the civiliza-
tional boundary between two worlds in the context
of national and ideological topography with the in-
clusion of the Drina river in the lyrics of the Croati-
an national anthem. 2. Croatians the outer wall of
Western Europe. 3. Iranian/Gothic origin of Croats.
4. Te supposed centuries-old continuity of Croatian
statehood as a legitimizing factor for Te Indepen-
dent State of Croatia. 5. Bosnia body and heart of
the Independent State of Croatia.
In the period since 1945, father Dominik Mandi
a prominent name in historic scholarship to this day
went further than anybody else in the Croatizati-
on of the Bosnian Middle Ages. Some encyclopedic
publications, even the latest ones, as well as of course
the Internet as the most suitable tool for the globali-
zation of such delusions, were not exempt from the
virus of bad scholarship. Abandoning the Croatian
myth of Greater Croatia, invented by the Croatiann
Party of Rights, of Croatian Bosnia since the seventh
century and the placing of the Croatian question in
Bosnia and Herzegovina in the context of its creation
since the nineteenth/twentieth century ought to
be the primary goal of historical scholarship as a se-
condary discipline in the creation of democratic po-
litical culture. Te Croatization of steaks and of the
Bosnian Middle Ages cannot contribute to the achie-
vement of this goal because, apart from being factu-
ally unsound, it refects a state of political immaturity.
Scholarly maturity is a prerequisite to the maturity of
political culture and its relocation from the world
of submissive and parochial culture into the world of
participatory and civic culture.
Literatura
Agii, D. 2003, Bosna je naa! Mitovi i stereotipi o
dravnosti, nacionalnom i vjerskom identitetu te
pripadnosti Bosne u novijim udbenicima povije-
sti, u: Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik ra-
dova, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 2003.
Armstrong, K. 2007, Karen, Bitka za Boga. Fundamen-
talizam u judaizmu, kranstvu i islamu, ahinpa-
i, Sarajevo. Naslov originala: Karen Armstrong,
Te Battle for God, 2000.
Banac, I. 2011, Hrvatsko katolianstvo u modernosti.
Politiki katolicizam, Svjetlo rijei, Broj 338, Sara-
jevo 2011.
Bellamy, J. A. 2003, Te formation of Croatian nati-
onal identity. A centuries-old dream, Manchester
University Press, Manchester and New York 2003.
Bri, R. 1973, Okupatori i kvislinzi u borbi protiv
ustanka u Bosni i Hercegovini, u: 1941. u istoriji
naroda Bosne i Hercegovine, Nauni skup odran
u Drvaru od 7. do 9. oktobra 1971. godine, Veselin
Maslea, Sarajevo 1973.
Brki, M. 1995, Prinosi hrvatstvu Bosne i Hercegovine
(Zbirka tekstova iz napretkovih kalendara), PCC
Meugorje, Studenci 1995.
Brubaker, R. 1996, Nationalism Reframed: Nationho-
od and the National Question in the New Europe,
Cambridge University Press 1996.
Budak, N. 2010, Hrvatski identitet izmeu prolosti
i moderniteta, u: Hrvatski nacionalni identitet u
globalizirajuem svijetu, Centar za demokraciju i
pravo Miko Tripalo Pravni fakultet Sveuilita u
Zagrebu, Zagreb 2010.
Cvitkovi, I. 2006, Hrvatski identitet u Bosni i Herce-
govini. Hrvati izmeu nacionalnog i graanskog,
Synopsis, Zagreb-Sarajevo 2006.
ampara, S. / Kova, F. 2010, Izdaja i zloin. Novi do-
kumenti o ustakom, etnikom i partizanskom
pokretu, Futur art, Sarajevo 2010.
Despotovi, Lj. 2010, Geopolitika identiteta: srpski
nacionalni identitet politiki, religijski, istorij-
ski, kulturni, etniki i drugi inioci kao faktori
njegovog formiranja, u: Suoavanje sa prolou
put ka budunosti: istorija Jugoslavije 1918-1991,
Sremska Kamenica 2010.
Dizdar, Z. 2002, etniki zloini u Bosni i Hercego-
vini 1941.1945., Hrvatski institut za povijest, Za-
greb 2002.
Draganovi, K. / Mandi, D. 1991, Herceg Bosna i Hr-
vatska, Laus, Split 1991.
Daja, M. S. 2002, Bosna i Hercegovina u austrou-
garskom razdoblju (1878.1918.). Inteligencija
izmeu tradicije i ideologije, ZIRAL Zajednica
izdanja ranjeni labud, Biblioteka Steak, knjiga 7.
S njemakoga preveli Marijan Cipra i Milan Lon-
ar, ZIRAL, Mostar-Zagreb 2002. (Naslov izvor-
127
nika: Bosnien-Herzegowina in der sterreichis-
ch-ungarischen Epoche 1878-1918), Oldenbourg
Verlag, Mnchen, 1994)
Enciklopedija Jugoslavije 1983. Socijalistika Repu-
blike Bosna i Hercegovina (separat iz II. izdanja),
Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1983.
Frojd, S. 2011, Antropoloki ogledi. Kultura, religija,
umetnost, Drugo izdanje, Prosveta, Beograd 2011.
Fromm, E. 1984, Veliina i granice Freudove misli,
Prevela Vlasta Vizek-Vidovi, Naprijed Nolit
August Cesarec, Zagreb 1984. Naslov izvorni-
ka: Erich Fromm, Greatness and Limitations of
Freuds Tought, 1979.
Fromm, E. 1984a, Anatomija ljudske destruktivnosti,
II. Preveli: Gvozdan Flego i Vesna Marec-Beli,
Naprijed Nolit August Cesarec, Zagreb 1984.
Naslov izvornika: Erich Fromm, Te Anatomy of
Human Destructiveness, New York 1973.
Gellner, E. 1998, Nacije i nacionalizam, Politika kul-
tura, Zagreb 1998. Naslov izvornika: Ernest Gell-
ner, Nations and Nationalism, Blackwell Publis-
hers Ltd, Oxford 1983.
Gladanac, S. 2012, Dravno kolstvo u Velikoj upi
Vrhbosna u Drugom svjetskom ratu sa akcentom
na njegov ideoloki sadraj, Univerzitet u Saraje-
vu, Filozofski Fakultet, Odsjek za historiju (magi-
starski rad elektronska verzija).
Goldstein, I. 2003, Granica na Drini razvoj i znae-
nje mitologema, u: Historijski mitovi na Balkanu
zbornik radova, Institut za istoriju u Sarajevu,
Sarajevo 2003.
Gross, M. 1973, Povijest pravake ideologije, Sveuili-
te u Zagrebu Institut za hrvatsku povijest, Za-
greb 1973.
, J. 1983,

, : -
-
XIX . ,
, 1983.
Horvat, J. 1980, Kultura Hrvata kroz 1000 godina,
Prvi svezak, Globus, Zagreb 1980.
Hrvatska enciklopedija 2002, 4, Leksikografski zavod
Miroslav Krlea, Zagreb 2002.
Jeli, D. 1995, Umjesto vijenca Ivi Pilaru. Politiki
zemljopis hrvatskih zemalja. Geopolitika studija,
Consilium, Zagreb 1995.
Jeli, D. 1997, Proslov. Usud hrvatskih zemalja. Pro
memoria: svjetski rat i Hrvati. Diktat geopoliti-
kog poloaja, Consilium, Zagreb 1997.
Jeli-Buti, F. 1973, Bosna i Hercegovina u koncepciji
stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, u: 1941. u
istoriji naroda Bosne i Hercegovine, Nauni skup
odran u Drvaru od 7. do 9. oktobra 1971. godine,
Veselin Maslea, Sarajevo 1973.
Juzbai, D. 1999, Nacionalno-politiki odnosi u
bosanskohercegovakom saboru i jeziko pitanje
(1910-1914), Djela ANUBiH LXXIII, Odjeljenje
drutvenih nauka 42, Sarajevo 1999.
Kalanj, R. 2010, Identitet i politika identiteta (poli-
tiki identitet), u: Hrvatski nacionalni identitet u
globalizirajuem svijetu, Centar za demokraciju i
pravo Miko Tripalo Pravni fakultet Sveuilita u
Zagrebu, Zagreb 2010.
Klai, V. 1878, Podatci o zemljopisu i poviesti Bosne
i Hercegovine prvi dio: zemljopis, Matica hrvat-
ska, Zagreb 1878.
Klai, V. 1882, Poviest Bosne do propasti kraljevstva,
Zagreb 1882.
Kordi, S. 2010, Jezik i nacionalizam, Durieux, Zagreb
2010.
Koruni, P. 2006, Rasprava o izgradnji moderne hr-
vatske nacije. Nacija i nacionalni identitet, Hrvat-
ski institut za povijest Podrunica za povijest
Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod 2006.
, T. 1983,
, : -
XIX
. , ,
1983.
Lasi, S. 2000, Autobiografski zapisi, Globus, Zagreb
2000.
Lovrenovi, D. 2002, Povijest i duh vremena: Tri etno-
nacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje,
Forum Bosnae 18, Sarajevo 2002.
Lovrenovi, D. 2006, Na klizitu povijesti (sveta kru-
na ugarska i sveta kruna bosanska 1387 1463),
Synopsis, Zagreb Sarajevo 2006.
Lovrenovi, D. 2010, Steci bosansko i humsko mra-
morje srednjeg vijeka, II. dopunjeno izdanje, Ra-
bic, Sarajevo 2010.
Lovrenovi, D. 2010a, Translatio sedis i uspostava no-
vog konfesionalnog identiteta u srednjovjekovnoj
Bosni. Neke istraivake pretpostavke, u: Stopede-
seta obljetnica samostana u Guoj Gori (zbornik
radova), Franjevaki samostan Gua Gora Kul-
turno povijesni institut provincije Bosne Srebrene,
Gua Gora Sarajevo 2010.
Lovrenovi, I. 1992, Mjesto Ive Andria u hrvatskoj
knjievnosti, Napredak hrvatski narodni kalen-
dar za 1993, Sarajevo 1992.
Lovrenovi, I. 2010, Bosanski Hrvati. Esej o agoniji
jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Synop-
sis, Zagreb Sarajevo 2010.
Lovrenovi, I. 2012, Protiv politike samootuenja.
Promemorija o (hrvatskoj) jezinoj politici u Bo-
sni i Hercegovini, Bosna franciscana 37, Sarajevo
2012.
Lucy, S. 2002, Burial Practice in Early Medieval Ea-
stern Britain: Constructing Local Identities, De-
constructing Ethnicity, In: Lucy, S. / Reynolds, A.
128
Burial in Early Medieval England and Wales, Te
Society for Medieval Archaeology, London 2002.
Lukas, F. 1991, Bosna i Hercegovina u geopolitikom
pogledu, u: Povijest Bosne i Hercegovine od naj-
starijih vremena do godine 1463, Knjiga prva,
drugo izdanje, HKD Napredak, Sarajevo 1991.
Malcolm, N. 1995, Povijest Bosne kratki pregled,
Erasmus Gilda Novi Liber Dani, Zagreb 1995.
Naslov izvornika: Noel Malcolm, Bosnia. A Short
History, Macmillan, London, 1994.
Mandi, D. 1967, Etnika povijest Bosne i Hercegovi-
ne, Rim 1967.
Matijevi, Z. 2006, Dr. Ivo Pilar i problem Crkve bo-
sanske (bogumilstvo), PILAR asopis za dru-
tvene i humanistike studije, I/1, Zagreb 2006.
Matkovi, H. 1994, Povijest Nezavisne Drave Hrvat-
ske. Kratak pregled, Naklada P. I. P Pavii, Zagreb
1994.
Metzeltin, M. 2012, Die Entstehung der modernen
Nationalstaaten, In: Identitt. Variationen zu ei-
nem Tema. Herausgegeben von Gualtiero Boa-
glio, Tede Kahl, Petrea Lindenbauer, Margit Tir,
Praesens Verlag, Wien 2012.
Milobar, F. 1898, Bosnien und das Kroatische
Staatsrecht. Eine Historisch-Juridische Studie.
Verfasst von Dr. Petrinjensis, Agram 1898.
Mikovi, P. 1973, Pokret otpora u Bosanskoj krajini
od kapitulacije do ustanka 1941. godine, u: 1941. u
istoriji naroda Bosne i Hercegovine, Nauni skup,
odran u Drvaru od 7. do 9. oktobra 1971. godine,
Veselin Maslea, Sarajevo 1973.
Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog za-
voda 1977, 3, Zagreb.
Pavekovi, A. 1995, Tema Pilar. Politiki zemljopis
hrvatskih zemalja. Geopolitika studija, Consili-
um, Zagreb 1995.
Perovi, B. 1976, Hrvatski katoliki pokret. Moje us-
pomene, ZIRAL, Rim 1976.
Pilar, I. 1910, Biskup Stadler i Hrv. nar. zajednica, Sa-
rajevo 1910.
Pilar, I. 1915, Svjetski rat i Hrvati. Pokus orientacije
hrvatskoga naroda jo prije svretka rata, Zagreb
1915.
Pilar, I. 1917, Svjetski rat i Hrvati. Pokus orientacije hr-
vatskoga naroda jo prije svretka rata, Zagreb 1917.
Pilar, I. 1918, Politiki zemljopis hrvatskih zemalja.
Geopolitika studija, Sarajevo 1918.
Pilar, I. 1922, Borba za vrijednost svoga ja. Pokus
flozofje slavenskog individualizma, Zagreb 1922.
Pilar, I. 1927, Bogomilstvo kao religijozno-povjestni
te kao socijalni i politiki problem, Zagreb 1927.
Redi, E. 1998, Bosna i Hercegovina u Drugom svjet-
skom ratu, OKO, Sarajevo 1998.
Semi, N. 2014, Pregled historiografje o stecima
(Akteri, teme, mitologemi, rasprave, nauna do-
stignua), Bosna franciscana, 40, Sarajevo 2014.
Smit, D. A. 2010, Nacionalni identitet, Biblioteka XX
vek, Beograd 2010.
Stani, N. 2002, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19.
i 20. stoljeu, Barbat, Zagreb 2002.
Strecha, M. 1997, Katoliko hrvatstvo. Poeci poli-
tikog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897.-
1904.), Barbat, Zagreb 1997.
Sdland, 1990 (Ivo Pilar), Junoslavensko pitanje.
Prikaz cjelokupnog pitanja, HDS, Varadin 1990.
Naslov izvornika: Die Sdslawische Frage und der
Weltkrieg. bersichtliche Darstellung des Ge-
samt-Problems von L. v. Sdland, Wien, 1918.
, . 1983, ,
.
, : -

XIX . ,
, 1983.
arac, I. 2012, Kultura selektivnog sjeanja. Hrvati
Hercegovine i Nezavisna Drava Hrvatska. Od
proklamacije NDH do talijanske reokupacije (tra-
vanj-rujan 1941.), Crkva na kamenu, Mostar 2012.
ehi, Z. 2013, Eksperiment u svjetskoj laboratoriji
Bosna. Meunarodna diplomatija u vrijeme dis-
olucije SFRJ i agresije na Republiku Bosnu i Her-
cegovinu (do Vaingtonskog sporazuma 1994),
Dobra knjiga, Sarajevo 2013.
ipka, M. 2001, Standardni jezik i nacionalni odnosi u
Bosni i Hercegovini (1850-2000). Dokumenti, In-
stitut za jezik u Sarajevu, Posebna izdanja, knjiga
II, Sarajevo 2001.
kiljan, D. 2002, Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati,
Golden marketing, Zagreb 2002.
oi, H. 1993, Hrvatski politiki leksikon. Prvi dio,
Tiskara Rijeka, Rijeka 1993.
vab, M. 1995, ivotopis Ive Pilara. Politiki zemljopis
hrvatskih zemalja. Geopolitika studija, Consili-
um, Zagreb 1995.
Tentor, M. 1991, Bosanica, u: Povijest Bosne i Her-
cegovine od najstarijih vremena do godine 1463,
Knjiga prva, drugo izdanje, HKD Napredak, Sa-
rajevo 1991.
Truhelka, . 1991, Sredovjeni steci Bosne i Herce-
govine, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najsta-
rijih vremena do godine 1463, Knjiga prva, drugo
izdanje, HKD Napredak, Sarajevo 1991.
Vego, M. 1962/I, Zbornik srednjovjekovnih natpisa
Bosne i Hercegovine, knjiga I, Zemaljski muzej,
Sarajevo 1962.
Volf, M. 1998, Iskljuenje i zagrljaj. Teoloko promi-
ljanje identiteta, drugosti i pomirenja, Stepress,
Zagreb 1998.
Vrana, V. 1991, Knjievna nastojanja u sredovjenoj
Bosni, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najsta-
rijih vremena do godine 1463, Knjiga prva, drugo
izdanje, HKD Napredak, Sarajevo 1991.
129
Vui, P. 1995, Proslov. Politiki zemljopis hrvatskih
zemalja. Geopolitika studija, Consilium, Zagreb
1995.
Internet:
http://sh.wikipedia.org/wiki/Kroatizacija: 2. VII.
2012.
bosanski_kongres@nkrbih.com: 18. XI. 2012.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Demografska_povi-
jest_Hrvata_Bosne_i_Hercegovine: 18. XI. 2012.
http//proleksis.lzmk.hr: 12. VIII. 2012.
http://www.themiddleages.net/life/cathedrals.
htlm: 14. XII. 2013.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bazilika_sv._Ivana_
Lateranskog: 17. III. 2014.
http://www.kriz-zivota.com/blago-pokvarenjacima-
na-vlasti-oni-ce-bastiniti-hrvatsku/: 28. III. 2014.