CESAR VALLEJO

(1893-1938),
PERU
VALLEJO [vaj'eho], Cesar, peruanski pjesnik indijanskog podrijetla; r. 1893, u. 1938.
Zbog socijalist, uvjerenja esto zatvaran. Od 1923. ivi u Francuskoj. Putovao je u
Sovjetski Savez i sudjelovao u panj. graanskom ratu. Isprva modernist, kasnije
pod znatnim utjecajem realizma i franc. nadrealizma. Osnovni ton Vallejevoj poeziji
daje njegov nesretan skitniki ivot, koji zavrava u oaju i ludilu; ona je strastvena,
naizmjence puna radosti i njenosti, i uasa i smrti. Shodno tome, obiluje neobinim
figurama i slikama, divljim i nepravilnim ritmovima, kao i grubim, svakodnevnim
govornim izrazima i udnim konstrukcijama. Pjesnika djela: Crni glasnici; Trtice;
Ljudske pjesme; panjolska, otkloni od mene ovaj kale. Napisao je i romane Paco
Yunque i Tungsten.
CRNI KAMEN NA BIJELOM KAMENU
Umrijet u u Parizu uz pljusak kie,
jednoga dana to ga ve nosim u sjeanju.
Umrijet u u Parizu - nije to tlapnja moda jednog etvrtka, kao danas, u jesen.
Bit e etvrtak, jer danas, kada sriem
ove stihove, ramena su mi teka od bola,
i nikada, na cijelom svom putu, nisam sebe
vidio tako sama kao u ovom asu.
Cesar Vallejo je umro, svi su ga udarali,
a da nikome nita nije uinio;
muili su ga bez milosti batinom,
muili konopom; svjedoci su tome
dani etvrtci i kosti ramena,
samoa, kia i putovi.

RASTANAK SJEAJUI SE NA JEDNO ZBOGOM

Na kraju, na koncu, konano,

vraam se, vratih se i skonavam se i jauem dajui vam
klju, svoj eir i ovo pisamce za sve vas.
Na vrhu kljua je kovina u kojoj smo nauili
kako se skida pozlata sa zlata, i nalazi se,
na kraju mog eira, ovaj jadni mozak, slabo poeljan,
i posljednja aa dima, u svojoj dramatinoj ulozi,
poiva svoj praktini san due.
Zbogom, brao sveti petri,
herakliti, erazmi, spinoze!
Zbogom, tuni biskupi boljevici!
Zbogom, vladari u neredu!
Zbogom, vino, koje si u vodi kao vino!
Zbogom, alkohole u kii!
I sebi samome takoer kaem zbogom,
zbogom pravilnom letu miligrama!
Takoer zbogom na isti nain,
hladnoi hladnoe i hladnoi topline!
Na kraju, na koncu, konano, logika,
granice vatre,
rastanak sjeajui se na ono zbogom.
DEVET UDOVITA
I tako, za nesreu,
bol raste na svijetu svakoga asa,
raste trideset minuta na sekundu, korak po korak,
a priroda bola dvostruka je bol,
i sutina muenja, mesoderna i okrutna,
dvostruka je bol,
i djelovanje iste trave dvostruka je bol,
i ovo dobro to ivimo dvostruko nas boli.
Nikada, ljudi ljudski,
nije bilo toliko bola u grudima, u reverima,
u lisnici, u ai, u klaonici, u aritmetici!
Nikada toliko bolne njenosti;
nikada daljina nije nasrtala tako blizu,
nikada ognjica nije bolje odigrala
svoju ulogu hladnog mrtvaca!
Nikada, gospodine ministre zdravlja,
zdravlje nije bilo tako smrtno
i nikada migrena nije izvukla toliko ela iz ela!
I pokustvo u svojim ladicama nosi bol,
srce, u svojoj ladici, bol,
guterica, u svojoj ladici, bol.

Raste nesrea, brao ljudi,

bre nego stroj, kao deset strojeva, i raste
s Rousseauovom ivotinjom, s naim bradama;
raste zlo zbog nepoznatih razloga
i ono je poplava s vlastitom tekuinom,
s vlastitim blatom i vlastitim gustim oblakom.
Patnja preokree poloaj, izaziva djelovanje
u kojem vodena vlaga okomito pada na pod,
oko se vidi i uho se uje,
i to uho zvoni devet puta u asu munje,
devet puta se grohotom smije
u asu ita, i puta devet enskih glasova
u asu plaa, i devet himni u asu gladi,
i devet gromova, devet bieva, manje jedan jauk.
Bol nas hvata, brao ljudi,
straga, iz profila,
i izluuje nas u kinima,
i prikiva nas uz gramofone,
otkiva nas od kreveta, pada okomito
na nae ulaznice, na naa pisma;
i vrlo je teko patiti, makar i molili...
Ali, od posljedica bola, ima nekih koji se
raaju, neki rastu, neki umiru,
a neki se raaju i ne umiru; neki umiru
a da se nisu ni rodili, neki niti se raaju
niti umiru (takvih je najvie).
Isto tako zbog posljedica patnje ja sam tuan
do glave, i jo tuniji do gleanja,
zato to vidim kruh, razapet; repu
okrvavljenu i zaplakanu; crveni luk;
ito, openito, brano;
sol u prah pretvorenu, vodu u bijegu;
vino, i jednog ecce-homo;
snijeg tako blijed, sunce tako arko!
Kako, brao ljudska,
kako da vam ne kaem da vie ne mogu i
ne mogu, s toliko ladica,
toliko minuta, toliko guterica
i toliko preokretanja, toliko daljine i toliko
ei za eu.
Gospodine ministre zdravlja, to da radim?
Ah, za nesreu, ljudi ljudski,
brao, treba jo mnogo, mnogo toga uraditi.

Pramen kose pesnika Csara Valleja, vlasnitvo slikara Fernanda de Szyszla