ZAVOD ZA

GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Sveuilite u Zagrebu
Graevinski fakultet
Preddiplomski studij
GEOTEHNIKO INENJERSTVO
Predavanje 4.

Terenski istrani radovi
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Ispitivanje karakteristika stijene na terenu (in situ) oduvijek je bilo od posebnog
interesa za geotehniku praksu.


Njegove su prednosti pred laboratorijskim ispitivanjima brojne, od injenice da
se stijena ispituje u prirodnoj sredini (u velikoj masi), do mogunosti dobijanja
kontinuiranih podataka o stijeni po dubini. Takoer, postupci ispitivanja su
brzi, relativno jeftini i najee jednostavni.

UVOD
U posljednjih nekoliko desetljea, projektiranje u stijenskom inenjerstvu je
doivilo svoju ekspanziju, te je sukladno tome porasla i potreba za to
kvalitetnijim programom istranih radova, potrebnim za odreivanje
parametara koji e omoguiti pouzdano projektiranje, izvoenje i sigurno
funkcioniranje izvedene graevine.

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Pitanja koja se postavljaju prilikom izrade programa istranih radova su:

1. Kako se moe stijenska masa opisati globalno na objektivan nain?
2. Koliko je informacija potrebno za karakterizaciju stijenske mase?
3. Kako se informacije mogu uspjeno prikupiti?
4. Kolika je razina rezolucije potrebna pri mjerenju odreenog parametra?
5. Na koji nain odluiti jesu li dobivene informacije dostatne za projektne
zahtjeve?

Idealan program istranih radova ukljuuje kombinaciju terenskih i
laboratorijskih ispitivanja, ovisno o rizinosti cjelokupnog projekta.

Razina sofisticiranosti terenskih ispitivanja u funkciji je cilja i smanjivanja
cijene projekta.



UVOD
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Rizinost i nesigurnost su karakteristike tla i stijene i nikad se ne mogu u
potpunosti eliminirati. Opseg i razina istraivanja mora biti usklaena sa
rizinosti cijelog projekta.

Analiza rizika mora dati odgovor na slijedea 3 pitanja:

1. to moe poi po zlu?
2. Kolika je vjerojatnost nesree?
3. Koje su posljedice svega toga?

Ovisno o vjerojatnosti pretpostavljenog rizika i odgovarajuim posljedicama,
projektiranje se moe klasificirati kao nisko, umjereno ili visoko rizino.
Nisko rizini projekti mogu biti s malo rizika s malom vjerojatnosti dogaanja i
s ogranienim posljedicama, dok su visoko rizini projekti s velikim rizikom s
velikom vjerojatnosti dogaanja i ozbiljnim posljedicama.


UVOD
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Kod projektiranja radova na ili u stijenskoj masi, nuno je poznavati njena
mehanika svojstva (vrstou i deformabilnost), kao i stanje naprezanja u
kojem se ona nalazi.
Opseg ispitivanja varira u ovisnosti od veliine i vanosti objekta, dubini
ispitivanja, kompleksnosti stijenske mase kao i o opsegu ranije izvrenih
istraivanja.
Procjenjuje se da uobiajena cijena istraivanja iznosi tek oko 0.25% do 1%
ukupne cijene objekta kod jednostavnijih geolokih formacija, te 5% i vie kada
je rije o kompleksnoj geologiji i nepristupanim terenima.
UVOD
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Za mali volumen koji se ispituje, stijenska masa se najee ponaa kao
diskontinuum i svako novo ispitivanje daje bitno drugaije rezultate zbog
razliitog prisustva diskontinuiteta.
Nakon poveanja volumena, te postizanja reprezentativnog volumena,
stijenska masa se ponaa kao kontinuum, odnosno kvazikontinuum.
Kontinuum za vee volumene
Reprezentativni volumen
P
a
r
a
m
e
t
r
i

s
t
i
j
e
n
s
k
e

m
a
s
e
Volumen ispitivane stijene
G
o
r
n
j
a

g
r
a
n
i
c
a
D
o
n
j
a

g
r
a
n
i
c
a
UVOD
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Odnos dimenzija reprezentativnog
volumena stijenske mase i dimenzija
tunela kod terenskih ispitivanja krutosti
UVOD
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Standardni terenski istrani radovi koji se koriste u mehanici stijena su:
1. ISTRANA BUENJA
2. MJERENJA PRIMARNOG STANJA NAPREZANJA
3. METODE TERENSKIH ISPITIVANJA KRUTOSTI
UVOD
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Jo uvijek nezamjenjiva tehnika terenskih ispitivanja stijenske mase kojom se otvara niz
mogunosti za razliite vrste prouavanja stanja stijenske mase.
1. Dobijanje cilindrinih uzoraka ta ispitivanje
intaktne stijene i diskontinuiteta u laboratoriju
(odreivanja fizikalnih i mehanikih svojstava)
2. Unutar buotine se mogu izvoditi pokusi za statiko
odreivanje vrstoe i deformabilnosti stijenske
mase kao i odreivanje stanja primarnih naprezanja
3. Mogu posluiti za buotinska geofizika ispitivanja
radi odreivanja mehanikih svojstava stijenske mase pri
malim deformacijama
4. Ispitivanja vodopropusnosti stijenske mase
5. Ugraivanje ureaja u buotinu za opaanja pomaka
6. Uvid u stanje stijenske mase snimanjem
stijenki buotine i analiziranjem izvaenih jezgri
ISTRANA BUENJA
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Tri metode su iroko prihvaene, i preporuene od strane ISRM-a:
1. pokus tlanim jastucima
2. hidrauliko frakturiranje
3. overcoring metode USBM overcoring
CSIRO overcoring
Svaka od ovih metoda je detaljno opisana u:

Predavanje 2. Stanje naprezanja i deformacija u stijenskoj masi.
MJERENJA PRIMARNOG
STANJA NAPREZANJA
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru

Metode terenskih ispitivanja krutosti stijenske mase su:

1. POKUS OPTEREENJA PLOOM
2. POKUS RADIJALNOG OPTEREENJA
3. ISPITIVANJA VELIKIM TLANIM JASTUCIMA
4. FLEKSIBILNI DILATOMETAR
5. KRUTI DILATOMETAR


Metode terenskih ispitivanja krutosti zahvaaju razliite volumene stijenske
mase koji su u veini sluajeva znaajno vei od laboratorijskih uzoraka i kao
takvi mogu reprezentirati ponaanje stijenske mase.


METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
POKUS OPTEREENJA PLOOM
(Plate Loading Test)
Pokus optereenja ploom (Plate Loading Test) zasniva se na odreivanju modula
deformacije mjerenjem pomaka stijenske mase izazvanih optereivanjem
krunom ploom odgovarajueg promjera.

Za potrebe temeljenja tekih graevina na stijeni (brane, mostovi i sl.) vri se
optereenje ploom na povrini terena.

Pomaci stijenske mase mogu se mjeriti u centru ploe na povrini, ali i po dubini
optereene stijenske mase, kako u centru tako i izvan centra ploe ugradnjom
odgovarajuih ekstenzometara. Prednost mjerenja pomaka po dubini lei u injenici
da se time izbjegava poremeenost stijenske mase na kontaktu to znaajno smanjuje
dobiveni modul deformacije ako se pomaci mjere samo na povrini.
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Preporua se da promjer ploe bude od 0,5 - 1,0 m.

Vei promjeri ploe su bolji jer zahvaaju vei volumen ispitivane stijenske
mase, ali zato zahtijevaju i znatno vee optereenje za postizanje eljenog
naprezanja.

Optereenje se prenosi hidraulikim preama za koje treba osigurati kontra
teret to se u praksi najee postie sidrenjem.
I spitivanja ploom na
povrini terena:
(a) mjerenje pomaka na
povrini u centru ploe,
(b) mjerenje pomaka u centru
ploe po dubini,
(c) mjerenje pomaka na vie
mjesta po dubini.

METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
U sluajevima temeljenja izrazito velikih graevina kod kojih je potrebno poznavanje
promjene modula deformacije sa dubinom koriste se ispitivanja ploom u
buotinama velikog promjera koja se provode na razliitim dubinama.
Za projektiranje tunela pokus se izvodi u probnim tunelima ili galerijama
posebno izvedenim za potrebe ispitivanja ili na poetnim dionicama tunela koji se izvode.
Prednost ovakvog ispitivanja je mogunost postizanja velikih naprezanja uz istovremeno
koritenje ploa velikih promjera zbog veoma jednostavnog naina razupiranja o suprotne
stijenke tunela u kojem se izvodi ispitivanje.
ISPITIVANJE U
BUOTINI
ISPITIVANJE U
PROBNOM
TUNELU
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Pokus se izvodi sa dvije ploe koje optereuju suprotne stijenke tunela. Provoenjem
vie pokusa u razliitim smjerovima moe se odrediti stupanj anizotropije stijenske
mase obzirom na deformabilnost. Mjerenje pomaka po dubini stijenske mase vri se
ugradnjom odgovarajuih ekstenzometara u obje optereivane povrine do dubine
koja je oko 6 puta vea od promjera ploe gdje se oekuje da nee biti pomaka.

Prije provoenja ispitivanja potrebno je oistiti i pripremiti povrinu promjera 1,5 do
2 puta veeg od promjera ploe koja e se koristiti u ispitivanju te cementirati
povrinu ispod same ploe radi osiguranja kvalitetnog prijenosa optereenja.

Pokus se provodi inkrementalnim optereivanjem i rastereivanjem ploe do
maksimalnog naprezanja koje treba biti 1,2 do 1,5 puta vee od oekivanog
naprezanja u eksploataciji. Trajanje jednog inkrementa optereenja je 24h nakon ega
slijedi rastereenje u istom trajanju. U sluaju da se deformacije ne zavre nakon 24h
potrebno je produiti trajanje optereenja.

Preporuljivo je dostii maksimalno naprezanje kroz najmanje 5 inkremenata
odnosno 5 ciklusa optereenja i rastereenja.

METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
REZULTATI ISPITIVANJA
OPTEREENJA PLOOM NA
POVRINI
REZULTATI ISPITIVANJA
OPTEREENJA PLOOM NA
DUBINI
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
U nastavku je dan postupak odreivanja modula deformacije za pokus
optereenja ploom.
Iako se stijenska masa pod optereenjem ne ponaa linearno elastino, za
izraunavanje modula deformacije koristi se teorija elastinosti koja
pretpostavlja da je stijenska masa linearno elastian, homogen i izotropan
beskonani poluprostor.
Da bi se u najveoj moguoj mjeri osigurala pretpostavka elastinog
poluprostora nuno je plohu preko koje se prenosi optereenje proiriti u
odnosu na promjer ploe. To je posebno vano kod ispitivanja u podzemnim
prostorima radi izbjegavanja rubnih poremeaja.
ISRM (1979.) i Boyle (1992.) smatraju da promjer povrine preko koje se
prenosi optereenje (B) treba biti bar 1,5 do 2,0 puta vei od promjera ploe
(D). Van Heerden i Maschek (1979.) na temelju provedene numerike
simulacije metodom konanih elemenata sugeriraju da odnos B/D treba biti
barem 6. Na temelju iskustva na provedenim ispitivanjima nal (1997.) smatra
da je za postizanje ciljanih uvjeta odnos B/D = 1,5 dovoljan.

METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Optereenje stijenske mase moe se izvesti primjenom fleksibilne ili krute
ploe ovisno o krutosti materijala koji se ispituje.

Kruto prenoenje optereenja ostvaruje se izravnim prijenosom optereenja na
stijensku masu preko elinih ploa razliite debljine, a fleksibilan prijenos
optereenja postie se umetanjem tlanih jastuka izmeu ploe i stijenske
mase.

Primjena krute ploe znatno je povoljnija kada se radi o ispitivanju tla ili
mekih stijena, a primjena fleksibilnih ploa kod ispitivanja krutih stijena.

Posljedica primjene fleksibilne ploe je ravnomjerna razdioba naprezanja
po cijeloj povrini ploe, a posljedica primjene krute ploe je ravnomjerna
razdioba pomaka po cijeloj povrini ploe.
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
(1) Odreivanje modula deformacije stijenske mase za fleksibilnu plou i
ravnomjerno raspodijeljeno optereenje na povrini
( )
( ) | |
( )
( ) | | 1
1 1 2 2 / 1
2 2
2 / 1
2 2
2
+
+
+

=

z a z
E
z q
z z a
E
q
w
m m
z
v v
Usvajajui pretpostavke linearne teorije elastinosti izmjereni pomak po dubini
stijenske mase u centru jednoliko optereene povrine glasi:
gdje je:

w
z
izmjereni pomak u smjeru optereenja na udaljenosti z, za naprezanje q
z udaljenost od optereene povrine i toke na kojoj se mjeri pomak
q naprezanje na kontaktu ploe i stijenske mase
a radijus optereene povrine odnosno ploe
v Poissonov koeficijent
E
m
Modul deformacije stijenske mase
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
( ) ( ) | | ( ) ( ) | | 1 1 1 2
2 / 1
2 2
2 / 1
2 2 2
+ + + =

z a z z z z a K
z
v v
Uvodei zamjenu:
z
z
m
K
w
q
E =
z
z
m
K
w
q
E
0
=
moe se napisati:
U sluaju da su mjereni pomaci samo na izloenoj povrini odnosno na kontaktu ploe i
stijenske mase (z =0) modul deformacije glasi:
gdje je:

w
z0
izmjereni pomak ploe u smjeru optereenja za naprezanje q
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
(2) Odreivanje modula deformacije stijenske mase za krutu plou i
ravnomjerno raspodijeljene pomake ispod ploe

Usvajajui pretpostavke teorije elastinosti izmjereni pomak po dubini stijenske mase
po cijeloj optereenoj povrini glasi:
( ) ( ) ( ) ( ) | | v v
t
103 101
2
,
1 1 2
2
I z I
D E
Q
w
m
r z
+ +

=
gdje je:

w
z,r
izmjereni pomak u smjeru optereenja na udaljenosti z, za optereenje Q
za bilo koju toku untar poluprostora
z udaljenost od optereene povrine i toke na kojoj se mjeri pomak
Q sila kojom se optereuje ploa
v Poissonov koeficijent
E
m
modul deformacije stijenske mase
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Integrali I
101
() i I
103
() su dani sljedeim izrazima:










r radijalna udaljenost od centra ploe

Za izotropne materijale vrijedi =z


( )
0
2 / 1
101
2
o
t

)
`

= I
( )
0
1
0
2 / 1
103
2
1
sin
2

)
`

= N I
( ) { } ( ) { } | |
)
`

+ + + + =
1
2 / 1
2 2
2 / 1
2 2
0
1 1 2 arcsin r r o
( ) { }
4 / 1
2
2
2 2
0
4 1 + + = r N
( ) { }
1
2 2
0
1 2 arctan

+ = r
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
U osi ploe (r = 0), gdje se najee i mjere pomaci, integrali I
101
(z) i I
103
(z) su:





iz ega se dobije:



Ako se stavi da je promjer ploe (D) jednak dvostrukom radijusu ploe (2a), a sila
kojom se optereuje ploa (Q) izrazi kao umnoak povrine ploe (a
2
t) i prosjenog
naprezanja na plou (q
av
), prethodni izraz postaje:





( ) z a z I cot
2
2 / 1
101
)
`

=
t
( ) ( )
1
2
2 / 1
103
1
2
+
)
`

= z z I
t
( ) ( )
(

+
+ +

=
1
1 cot 1 2
2
2
0 ,
z
z
z a
D E
Q
w
m
z
v v
t
( ) ( )
(

+
+ +

=
1
1 cot 1 2
2
2
2
,
z
z
z a
E
a q
w
m
av
r z
v v
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Uvodei zamjenu:



moe se napisati:



U sluaju da su mjereni pomaci samo na izloenoj povrini odnosno na kontaktu ploe i
stijenske mase (z = 0) modul deformacije glasi:




( ) ( )
(

+
+ + =
1
1 cot 1 2
2
2
2
,
z
z
z a
a
K
r z
v v
r z
r z
av
m
K
w
q
E
,
,
=
r
r
av
m
K
w
q
E
, 0
, 0
=
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
U sluaju da se optereenje ploom izvodi u buotini velikog promjera izraze za
module deformabilnosti potrebno je korigirati mnoei ih sa faktorom korekcije
dubine.






Faktor korekcije dubine u
ovisnosti o poloaju optereenja
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Boyle (1992.) je istaknuo neke nedostatke ovakvog naina odreivanja modula
deformacije stijenske mase:

Prvi nedostatak je injenica da je za odreivanje modula deformacije
potrebno pretpostaviti Poissonov koeficijent.

Drugi nedostatak je to su se primjenom navedenih izraza esto dobivali
moduli deformacije nekoliko puta vei od modula intaktne stijene iz
laboratorijskih pokusa to je fizikalno nemogue.

Trei i najvaniji nedostatak je injenica to su se za svaki interval mjerenja
dobivale drugaije vrijednosti modula deformacije stijenske mase to je teko
prihvatljivo obzirom na relativno mali volumen stijenske mase zahvaen
ispitivanjem, tj. da su ve na dubini od 3 promjera ploe pomaci toliko mali da
se praktiki ne mogu niti izmjeriti sa zadovoljavajuom tonou.
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Da bi prevladao uoene nedostatke Boyle predlae alternativni postupak
odreivanja modula deformacije primjenom metode najmanjih kvadrata kod
koje bi se koristili svi izmjereni pomaci po dubini i dobio jedinstveni modul.

Da bi odredio nepoznati modul deformacije i nepoznati Poissonov koeficijent
definira funkciju | kao sumu kvadrata odstupanja proraunatih i izmjerenih
vrijednosti pomaka na razliim dubinama i za odreeno optereenje:


gdje je:

w
pi
proraunati pomaci prema na istoj udaljenosti od ploe i za istu
razinu optereenja,
w
mi
mjereni pomaci na istoj udaljenosti od ploe i za istu razinu optereenja,
n broj toaka u kojima se mjere pomaci.

( )

=
=
n
i
mi pi
w w
1
2
|
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Najmanje odstupanje kvadrata proraunatih i izmjerenih pomaka dobija se
kada funkcija | dosegne svoj minimum. Obzirom da se radi o funkciji sa dvije
zavisne varijable ona dosee minimum kada prve derivacije funkcije po obje
varijable budu jednake nuli:



Rjeenjem dobivenih dviju jednadbi sa dvije nepoznanice dobivaju se traeni
E
m
i v.
Predloenim postupkom ispravljeni su uoeni nedostaci. Poissonov broj je
rezultat pokusa, a ne pretpostavka. Dobija se jedan jedinstveni modul
deformacije za ispitivano podruje. Dobiveni modul deformacije je u pravilu
manji od modula intaktnog uzorka stijene iz laboratorijskih pokusa.
nal (1997.) je potvrdio ispravnost ovakvog pristupa i ukazao na probleme
mjerenja pomaka i broja mjernih toaka po dubini nunih za dobivanje
pouzdanih rezultata.

0 =
c
c
m
E
|
0 =
c
c
v
|
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
POKUS RADIJALNOG OPTEREENJA
(Radial Jacking Test)
Pokus radijalnog optereenja
(Radial Jacking Test) zasniva se na
odreivanju modula deformacije
mjerenjem pomaka stijenske
mase izazvanih radijalnim
optereivanjem stijenske mase.


Radijalno optereivanje vri se
hidraulikim preama ili pritiskom
vode, a pomaci po dubini stijenske
mase mjere se ugraenim
ekstenzometrima.

METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Primjenjuje se za potrebe temeljenja velikih brana i drugih tekih graevina, gdje
se pokus odvija u testnim komorama krunog poprenog presjeka velikog radijusa
ili u poetnim dionicama tunela, gdje se onda ispitivanja izvode u mjerilu 1:1.

Zahvaa veliki volumen stijenske mase pa najbolje od svih pokusa reprezentira
stijensku masu sa svim njenim oslabljenjima i diskontinuitetima, to je i najvea
prednost ovakvog ispitivanja, a mogue je i ispitati stupanj anizotropije stijenske
mase obzirom na krutost. Prednosti ovakvog naina ispitivanja modula
deformacije u odnosu na ostale postupke, prvenstveno zbog velikog volumena
zahvaenog testiranjem, prikazali su Bukovansky (1970.), Van Heerden (1976.) i
Oberty, Coffi i Rossi (1983.) Smatraju da se svi drugi pokusi trebaju evaluirati u
odnosu na pokus radijalnim optereenjem.

Glavni nedostatak ovog pokusa je visoka cijena i trajanje ispitivanja zbog ega se
danas rijetko izvode.

METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Prije provedbe pokusa potrebno je izvesti tlanu komoru uz to manje poremeenje
stijenske mase te izvesti betonsku oblogu preko koje e se vriti optereivanje.

Pokus se provodi radijalnim optereivanjem i rastereivanjem stijenske mase uz
prosjeni inkrement optereenja i rastereenja 0,05 MPa/min do predvienog
masimalnog pritiska. Nakon dostizanja maksimalnog pritiska pomaci se mjere sve do
prestanka deformacija.

Preporuljivo je dostizanje maksimalnog naprezanja kroz najmanje 3 ciklusa
optereenja i rastereenja.
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
REZULTATI ISPITIVANJA
POKUSOM RADIJALNOG
OPTEREENJA
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Ravnomjerno raspodijeljeni pritisak na
oblogu iznosi:



gdje je:

p
1
ravnomjerni pritisak na oblogu radijusa r
1

p
m
aplicirani pritisak na hidraulikoj prei
b irina segmenta pree preko kojeg se
prenosi optereenje.

U sluaju da se za postizanje jednolikog radijalnog optereenja koristi hidraulika prea,
aplicirani pritisak na prei se mora korigirati da se dobije odgovarajui ravnomjerno
raspodijeljeni pritisak na betonsku oblogu komore.

m
p
r
b
p
1
1
2
=

t
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Ekvivalentni pritisak p
2
na mjernom radijusu r
2
iza betonske obloge i zone oslabljene
stijenske mase iznosi:
m
p
r
b
p
r
r
p
2
1
2
1
2
2
= =

t

Lauffer i Seeber (1961.) su prikazali postupak prorauna modula deformacije koristei
elastino rjeenje deformacija beskonano dugog cilindra optereenog unutarnjim
pritiskom po cjeloj svojoj duljini. Obzirom da je tlana komora relativno kratka u odnosu
na njen promjer nuno je izvriti superpoziciju pomaka koji se mjere u sredini i blizu ruba
komore da bi se dobili ravnomjerno rasporeeni pomaci koje bi izazvala beskonana
odnosno dovoljno duga komora.


Ukupni pomak (A
t
) nakon to se postigne maksimalni pritisak te doe do potpunog
prestanka pomaka jednak je zbroju superponiranog pomaka (A) i pomaka za trajno
maksimalno optereenje (A
d
) odnosno elastine (A
e
) i plastine (A
p
) komponente:

1 1 3 2 1
2
B A A A A
A + A = A + A + A = A
p e d t
A + A = A + A = A
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
SUPERPOZICIJA POMAKA IZAZVANIH
U KOMORI DULJINE L
|
.
|

\
| +
A

=
v
v 1
2 2
e
r p
E
|
.
|

\
|
+
A

=
v
v 1
2 2
t
m
r p
E
MODUL
ELASTINOSTI
MODUL
DEFORMABILNOSTI
Obzirom da se izvoenjem tlane
komore poremeuje dio stijenske mase
oko podzemnog otvora mogu se, uz
pretpostavku radijusa (r
3
) kod kojeg
prestaje utjecaj poremeenja, izraunati i
odgovarajui moduli elastinosti i
deformacije stijenske mase:
2
3 2 2
ln
1
r
r r p
E
t
m
+
|
.
|

\
| +
A

=
v
v
2
3 2 2
ln
1
r
r r p
E
e
+
|
.
|

\
| +
A

=
v
v
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
VELIKI TLANI JASTUCI
(Large Flat Jack, LFJ)
Ispitivanje velikim tlanim jastucima (LFJ Large Flat Jack) zasniva se na
odreivanju modula deformacije mjerenjem pomaka stijenske mase izazvanih
poveanjem tlaka u velikim hidraulikim jastucima umetnutima u prethodno
izraen prorez u stijenskoj masi.

Tlani jastuci sastoje se od dvije eline ploe, debljine manje od 1 mm, zavarene
po rubu, izmeu kojih se nalazi ulje. Oblik tlanog jastuka je kvadrat stranice
duljine 1 m na koji se nastavlja polukrug promjera 1 m. Jastuk ima jedan otvor
kojim se dovodi ulje, poveava tlak i mijenja irina jastuka te drugi otvor za
isputanje zraka i elektrine vodove kojima se izmjereni pomaci stijenske mase
prenose do ureaja za oitavanje. Pomaci stijenske mase mjere se okomito na
plohu pruanja jastuka sa etiri kratka deformetra smjetena unutar tlanog jastuka
ili u zasebne buotine.
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Slika [1] -

Veliki
tlani
jastuk
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Prije provedbe pokusa potrebno je izvesti prorez u stijenskoj masi, proizvoljne
dubine, irine 6 mm, koritenjem velike dijamantske pile. Zbog zahvaanja veeg
volumena moe se u prorez postaviti vei broj tlanih jastuka u jednoj ravnini.
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Pokus se primjenjuje kod svih znaajnijih geotehnikih konstrukcija koje se izvode u
stijenskoj masi. Zahvaa vei volumen stijenske mase od pokusa optereenja ploom,
ali manji volumen od pokusa radijalnog optereenja u tunelima. Postavljanjem tlanih
jastuka u razliitim smjerovima lako se ispita stupanj anizotropije stijenske mase
obzirom na krutost.

Pokus se provodi kroz najmanje tri ciklusa optereenja i rastereenja sve dok razlika u
ukupnim deformacijama kod maksimalnog i minimalnog optereenja u dva zadnja
ciklusa ne prijee 5% ukupne deformacije. Pritisak u tlanim jastucima ne smije kod
rastereenja pasti ispod 0,2 MPa radi osiguranja stalnog kontakta tlanog jastuka i
stijenske mase. Maksimalni pritisak treba biti 1,2-1,5 puta vee od maksimalnog
naprezanja koje se oekuje u eksploataciji.

Oblik i dimenzije velikog tlanog jastuka, tehnologiju ispitivanja te obradu rezultata
mjerenja, koje preporua ISRM (1986.), razvili su strunjaci LNEC-a (National
Laboratory for Civil Engineering in Lisbon) i prvi put ga primijenili kod ispitivanja
velikih brana u Portugalu i njegovim afrikim kolonijama (Rocha, Lopes i Silva, 1966;
Rocha, 1968; Rocha i Silva, 1970).


METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
REZULTATI POKUSA VELIKIM
TLANIM JASTUCIMA (MJERENJE
POMAKA U 4 DEFORMETRA KROZ
3 CIKLUSA OPTEREANJA I
RASTEREENJA)
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Uz pretpostavku linearno elastinog ponaanja stijenske mase modul deformacije moe
se odrediti iz izraza:



gdje je:
E
mi
modul deformabilnosti stijenske mase na mjernom mjestu i
p inkrement apliciranog naprezanja, p = p
M
- p
m

p
M
maksimalni testni pritisak
p
m
minimalni testni pritisak
d
i
promjena irine proreza na mjernom mjestu i od naprezanja p
v Poissonov koeficijent
k
i
koeficijent koji ovisi o krutosti, obliku, rasporedu i broju tlanih jastuka, poziciji
mjerne toke i, obliku testne komore u kojoj se provodi pokus i dubini vlane
pukotine nastale u stijenskoj masi tijekom pokusa

( )
i
i mi
d
p
k E =
2
1 v
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Za odreivanje koeficijenta k
i
kod
razliitih kombinacija broja i rasporeda
tlanih jastuka ISRM (1986.) predlae
koritenje tablice 1. Navedene vrijednosti
vrijede ako se koristi tlana elija
dimenzija kao na slici [1] te za 3,5 m
iroku i 2,5 m dugu testnu komoru
odnosno podzemnu prostoriju u kojoj se
provodi pokus. Za drugaije oblike testne
komore potrebno je napraviti numeriku
analizu za odreivanje koeficijenta k
i

(Pinto, 1980.)


Koritenje tablice 1. za odreivanje
koeficijenta k
i
podrazumijeva i
poznavanje dubine vlane pukotine koja
nastaje irenjem proreza uslijed irenja
tlanog jastuka.

Tablica 1. Koeficijent k
i
za razliit broj i
raspored tlanih jastuka (ISRM, 1986.)
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Dubina vlane pukotine (h) ovisi o meusobnom odnosu maksimalnog testnog
pritiska, poetnog stanja naprezanja i vlane vrstoe stijenske mase:


gdje je:

p
m
maksimalni testni pritisak
o
i
poetno stanje naprezanja u stijenskoj masi
o
t
vlana vrstoa stijenske mase
f
1
i f
2


koeficijenti koji ovise o obliku testne komore,
broju tlanih jastuka i dubini pukotine h
t i m
f f p o o + =
2 1
Koeficijente f
1
i f
2
mogue je jedino odrediti numerikim modeliranjem (Pinto, 1980). Za
praktino odreivanje dubine vlane pukotine, za sluaj da su poznati poetno stanje
naprezanja i vlana vrstoa stijenske mase, ISRM (1986.) daje dijagrame u sluaju
koritenja jednog, dva ili tri paralelna tlana jastuka.
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Najvjerojatnija vrijednost modula deformacija stijenske mase u sluaju da su
deformacije mjerene u i mjernih mjesta iznosi:



U sluaju da poetno stanje naprezanja i vlana vrstoa stijenske mase nisu
poznati predlae se primjena metode najmanjih kvadrata gdje e se, za odabrani
broj i raspored tlanih jastuka te za sve vrijednosti dubine vlane pukotine (h) iz
tablice 1. izraunati moduli deformacije stijenske mase prema prethodnom izrazu.

Tako dobivene vrijednosti modula deformacije stijenske mase omguavaju
proraun sume kvadrata za razliite dubine pukotina:



( )
i i
i
m
d k
k
p E

=
2
1 v
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI

|
|
.
|

\
|
= A
i m
i
pk
E
d
2
2
1 v
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Najvjerojatnija dubina pukotina je ona za koju suma kvadrata A ima najmanju
vrijednost. Najvjerojatniji modul deformacije je onaj dobiven za tu dubinu
pukotine prema prethodnom izrazu za modul deformacije.

Ovakav nain odreivanja modula deformacije zahtijeva najmanje 6 mjernih
toaka, odnosno najmanje 2 paralelna velika tlana jastuka.

Da bi se pokualo izbjei dvojbe oko dubine vlane pukotine Rocha i Silva
(1980.) predlau da se prorezi za postavljanje tlanih jastuka proire za po jo
jednu irinu tlanog jastuka i prodube do eljene dubine. U tom sluaju dubina
produbljenja proreza moe se smatrati dubinom vlane pukotine pomou koje
se onda iz tablice 1. odredi koeficijent k
i
.

Pokus koji se primjenjuje u potpunosti je u skladu s preporukama ISRM
(1986.) i daje vrlo pouzdane rezultate no njegova sloena primjena, cijena i
trajanje ispitivanja smanjili su njegovu primjenu u posljednje vrijeme (Hoek i
Diederich, 2006.)


METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
FLEKSIBILNI DILATOMETAR
(Flexible Dilatometer)
Ispitivanje krutosti stijenske mase fleksibilnim dilatometrom (Flexible Dilatometer)
zasniva se na mjerenju promjene radijusa buotine izazvanog radijalnim irenjem
dilatometarske sonde postavljene na odreenoj dubini.

Radijalno optereivanje stijenki buotine vri se irenjem fleksibilne membrane
dilatometra izazvane poveanjem tlaka u dilatometarskoj sondi, hidrauliki, pomou
komprimiranog zraka, ulja ili vode. Fleksibilna membrana prenosi ravnomjerno
raspodjeljeno optereenje na stijenke buotine. Za mjerenje promjena radijusa buotine
koriste se dva tipa dilatometarskih sondi (ISRM, 1987.)

A) Kod prvog tipa sondi registrira se promjena volumena buotine iz koje se izraunava
promjena radijusa.
B) Kod drugog tipa sondi pomou ugraenih mjeraa izravno se mjeri promjena radijusa
buotine.





METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru

Veliki znaaj za primjenu i razvoj dilatometarskih ispitivanja bila je injenica
da se tim ispitivanjima relativno brzo moe provesti vie ispitivanja unutar
jedne buotine i time dobiti raspodjelu deformacijskih karakteristika
stijenske mase po dubini. To je znaajna prednost dilatometarskih ispitivanja
u odnosu na ostala ispitivanja kod kojih se deformacijska svojstva mogu
ispitati iskljuivo u okoliu optereene povrine.





FLEKSIBILNI DILATOMETAR
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Obzirom da se ispitivanja provode u buotinama promjera 76 do 101 mm,
zahvaen je vrlo mali volumen stijenske mase, obino manje od 1/3 m
3
.
Takav volumen nikako ne moe reprezentirati stijensku masu to bitno
umanjuje znaaj i iskoristivost ovog pokusa.

Povezivanje modula deformacije dobivenih dilatometarskim pokusima sa
rezultatima optereenja ploom ili velikim hidraulikim jastucima te povratne
numerike analize iz rezultata mjerenja za vrijeme izvedbe omoguavaju
primjenu dilatometra na stijensku masu velikog promjera (Panek, 1970.).
Dodatni problem predstavlja injenica da se u vertikalnim buotinama ustvari
ispituje horizontalna krutost, dok je za npr. temeljenje znatno vanija
vertikalna krutost. Promjer buotine treba biti 0,5 do 30 mm vei od promjera
dilatometarske sonde prije poetka pokusa. Vea buotina znaajno bi smanjila
maksimalni pritisak koji se moe postii prilikom ispitivanja.




METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Prije poetka testiranja preporua se
specijalnom kamerom provjeriti stijenke
buotine u namjeri da se izbjegne oteenje
membrane zbog razlomljenosti stijene i
eventualnog prisustva manjih kaverni. Ukoliko
stijenke buotine nisu stabilne ili mogu otetiti
membranu preporua se zacijevljenje ili
cementiranje testnog dijela buotine.

Pokus se provodi kroz najmanje tri ciklusa
optereenja i rastereenja. Maksimalni pritisak
treba biti to je mogue vei tako da u
deformacijski proces ukljui to je mogue
vei volumen stijenske mase, ali ne smije
prelaziti pritisak koji doputa oprema kojom se
ispituje. U svakom novom ciklusu optereenja
treba poveavati maksimalni pritisak tako da
se u sluaju oteenja membrane mogu
koristiti rezultati ispitivanja na manjim
pritiscima.

DIJAGRAM 1.
Rezultat mjerenja
promjene volumena
dilatometarske sonde
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
U nastavku je dan postupak odreivanja modula deformacije pri ispitivanju
fleksibilnim dilatometrom.
Uz pretpostavku linearno elastinog ponaanja dilatometarske sonde, modul
smicanja kalibracijskog cilindra (G
c
), koji ima modul elastinosti (E
c
), i
Poissonov koeficijent (v
c
) moe se izraziti kao:



Krutost kalibracijskog cilindra (M
c
) moe se izraunati iz izraza:



gdje je:
o konstanta pumpe (volumen istisnute tekuine za jedan okret kotaa pumpe)
L duljina membrane,
a unutarnji radijus i b vanjski radijus kalibracijskog cilindra i B
c
(a/b)
2
.

( )
c
c
c
E
G
v +
=
1 2
( )
(

+
=
c
c c
c
c
B
B
La
G
M
1
2 1 1
2
v
t
o
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Krutost hidraulikog sustava (M
s
) se moe odrediti iz rezultata kalibracije (slika
3.):


Krutost stijenske mase (M
R
) moe odrediti iz rezultata ispitivanja (slika 3.):


Dilatometarski modul smicanja stijenske mase (G
D
) izraunava se iz izraza:



Dilatometarski modul elastinosti stijenske mase (E
D
) izraunava se iz izraza:


gdje je v
R
Poissonov koeficijent stijenske mase.

m c
m c
s
M M
M M
M

=
T s
T s
R
M M
M M
M

=
o
t
2
La
M G
R D
=
( )
d R D
G E v + = 1 2
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Ukoliko se zbog diskontinuiranosti stijenske mase kao rezultat ispitivanja
dobije nelinearna krivulja pritiska i volumena, uz pretpostavku nulte vlane
vrstoe stijenske mase, dilatometarski modul smicanja se odreuje kao
(Ladany, 1976.):



gdje je:

p
i,corr
korekcija tlaka oitanog na pumpi (p
i
): p
i,corr
= p
i
nm
n ukupan broj okretaja pumpe da se dostigne p
i
,
m faktor korekcije za krutost membrane.
An
corr
korekcija broja okretaja pumpe: An
corr
= n n
seat
p
i
/M
s

n
seat
rezultat mjerenja sa slike (4.3) i
p
0
prosjeno naprezanje u okolici buotine.

( )
(

+
|
|
.
|

\
|

A
= 1
2
ln 1
0
,
2
,
p
p
n
La
p G
corr i
R
corr
corr i D
v
o
t
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
DIJAGRAM 2.
Rezultat mjerenja
promjene radijusa
dilatometarske sonde
(mjerenja promjene
radijusa buotine na 4
mjerna mjesta unutar
dilatometarske sonde)
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Uz pretpostavku linearno elastinog ponaanja stijenske mase i razmakom pukotina
veim od duljine sonde odgovarajui dilatometarski modul elastinosti se moe izraziti
kao:


gdje je:
Ap
i
inkrement tlaka
D poetni promjer buotine
AD srednja promjena promjera buotine

( )
D
p
D E
i
R d
A
A
+ = v 1
Ako se pokus provodi u raspucaloj stijenskoj masi i ako je p
i
2p
0
sve radijalne
pukotine e se otvoriti pa se dilatometarski modul elastinosti izraunava prema izrazu:




AD srednja promjena promjera buotine kada se tlak poveava od 0 do p
i
.


( ) ( )
(

+
|
|
.
|

\
|

A
A
+ = 1
2
ln 1 1
0
p
p
D
p
D E
i
R
i
R d
v v
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
KRUTI DILATOMETAR
(Stiff Dilatometer)
Ispitivanje krutosti stijenske mase krutim dilatometrom (Stiff Dilatometer)
zasniva se na mjerenju promjene radijusa buotine izazvanog irenjem
krute dilatometarske sonde postavljene na odreenoj dubini.

Optereenje na stijensku masu prenosi se preko dvije krute zakrivljene ploe
dilatometra ije je meusobno razmicanje izazvano hidraulikim poveanjem
tlaka u dilatometarskoj sondi pomou komprimiranog zraka, ulja ili vode.
Krute ploe prenose ravnomjerno raspodijeljene pomake du cjelog
ispitivanog podruja.

METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Kruti dilatometar poznatiji je pod nazivom NX Borehole Jack, odnosno Goodman
Jack. Razliiti modeli dilatometra mogu se koristiti kako za krute tako i za meke
stijene.


NX BOREHOLE JACK
Kao i u sluaju fleksibilnog dilatometra, relativno brzo se moe provesti vie
ispitivanja unutar jedne buotine i time dobiti raspodjela deformacijskih
karakteristika stijenske mase po dubini to je znaajna prednost u odnosu na druga
ispitivanja kod kojih se deformacijska svojstva mogu ispitati iskljuivo u okoliu
optereene povrine.
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Ispitivanja se provode u buotinama promjera 76,2 mm ime je
zahvaen mali volumen stijenske mase koji ne moe reprezentirati
volumen stijenske mase zahvaen izvedbom geotehnikih konstrukcija,
to umanjuje znaaj i iskoristivost ovog pokusa.

Prednost ovog tipa dilatometra je mogunost ispitivanja u svim, pa i u
horizontalnom smjeru, ime se dobija vertikalna krutost znaajna za
temeljenje objekata na stijeni, to se ne moe dobiti koritenjem
fleksibilnog dilatometra.

Zakretanjem krutih dilatometarskih ploa mogue je ustanoviti stupanj
anizotropije stijenske mase po dubini u odnosu na krutost.

METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru


U sluaju da se eli provesti vie ispitivanja unutar jedne buotine, u
cilju dobivanja raspodjele deformacijskih karakteristika stijenske mase
po dubini, prvo ispitivanje treba provesti na najdubljoj eljenoj poziciji.

Kruti dilatometar moe prenijeti velika naprezanja na stijenke buotine
to moe izazvati slom stijenske mase i onemoguiti daljnja ispitivanja
dublje od mjesta gdje se provodilo ispitivanje.

Visinski razmak izmeu dva ispitivanja mora biti vei od 30,5 cm.



METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru

Pokus se zapoinje nametanjem minimalnog pritiska od 0,35 MPa u
cilju postizanja kontinuiteta pomaka izmeu stijenki buotine i krutih
dilatometarskih ploa. Mjerenja pomaka se provode sa dva mjeraa ija
razlika oitanja ne smije biti vea od 0,5 mm.

Maksimalni eljeni pritisak treba biti dostignut kroz najmanje 10
jednakih inkremenata. Nakon toga stijenke se rastereuju
inkrementalnim sputanjem pritiska na poetnu minimalnu vrijednost.

Ukoliko se eli, mogue je ponoviti cikluse optereenja i rastereenja u
cilju analize utjecaja ciklinog optereenja na deformacijska svojstva
stijenske mase.

METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Ako se pojavi histereza izmeu
krivulje optereenja i rastereenja
nuno je analizirati da li se radi o
oteenju zidova buotine prilikom
optereivanja ili o neelastinom
ponaanju stijenske mase.

Ako je promjer buotine znaajno vei
od 76,2 mm pojavljuje se nelinearni
poetni dio krivulje optereenja zbog
namjetanja krutih ploa u buotini.

Ukoliko je promjer buotine unutar 0,5
mm od traenih 76,2 mm, nelinearni
poetni dio krivulje optereenja je
najvjerojatnije pokazatelj nelinearnog
ponaanja stijenske mase (You, 1993.)

REZULTAT MJERENJA
KORITENJEM KRUTOG
DILATOMETRA
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru

Modul deformacije stijenske mase (E
calc
) rauna se prema izrazu
(Heuze i Amadei, 1985.):



gdje je:

0,86 koeficijent kojim se uzima u obzir 3D djelovanje
0,93 hidraulika efikasnost dilatometra
D promjer buotine
AD promjena promjera buotine
AQ
h
inkrement nametnutnog pritiska
T koeficijent ovisan o Poissonovom koeficijentu
AQ
h
/AD nagib linearnog dijela krivulje optereenja

( ) T D Q D E
h calc
A A = / 93 . 0 86 . 0
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru

Osim pretpostavke linearno elastinog ponaanja stijenske mase, u
proraunu modula deformacije pretpostavlja se da je ostvaren potpun
kontakt izmeu krutih dilatometarskih ploa i stijenki buotine.

Shuri (1981.) je proveo ispitivanja utjecaja nepotpunog kontakta.
Heuze i Amadei (1985.) proirili su njegov pristup i predloili kriterije
po kojima e se prihvaati rezultati testiranja zasnovani na promjeru
buotine i rezultirajuem modulu deformacije. Axelrod et al. (1988.) su
pokazali da takav pristup moe dovesti do prihvaanja pogrenih i
odbacivanja ispravnih rezultata ispitivanja.

Iz tih razloga je nuna iskustvena ocjena svakog pojedinog rezultata
ispitivanja.

METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI
ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

z=voo z= cco1cniru
Iako su dilatometarske ploe relativno krute ne moe se izbjei njihovo savijanje za
vrijeme ispitivanja, posebice kod ispitivanja krutih stijena. Zbog toga se moduli
deformacije dobiveni pomou izraza za modul deformacije stijenske mase moraju
korigirati.

Korekcija modula deformacije, dobivena
numerikom simulacijom i verificirana
terenskim ispitivanjima, prikazana je na slici
desno. Gornja granica modula deformacije za
koju se korekcija moe primjenjivati je 100
GPa. Za module manje od 6,9 GPa nije
potrebna korekcija zbog savijanja
dilatometarskih ploa.

KOREKCIJA MODULA
DEFORMACIJE ZBOG SAVIJANJA
DILATOMETARSKIH PLOA ZA
VRIJEME ISPITIVANJA
METODE TERENSKIH
ISPITIVANJA KRUTOSTI