1. METODOLOKE NAPOMENE ........................................................................................................ 3 2. OPIS UZORKA .................................................................................................................................. 5 3. SAETAK............................................................................................................................................ 6 4. KONTEKST ISTRAIVANJA .......................................................................................................... 12 5. DISKRIMINACIJA: upoznatost, stavovi i percepcija stanja u Srbiji .......................................... 14 5.1. Indeks diskriminacije .................................................................................................................. 14 5.2. Upoznatost i stavovi prema diskriminaciji ................................................................................. 17 5.3. Percepcija stanja u Srbiji ............................................................................................................ 20 6. PREDRASUDE I TOLERANCIJA: etnika i socijalna distanca ................................................... 31 7. ODGOVORNOST I ULOGA INSTITUCIJA .................................................................................. 37 8. LINA ISKUSTVA SA DISKRIMINACIJOM ................................................................................ 41 9. INFORMISANJE O DISKRIMINACIJI I DISKRIMINISANIM GRUPAMA ................................ 44 10. PREPOZNATLJIVOST POVERENIKA ZA ZATITU RAVNOPRAVNOSTI ............................ 49 PRILOG 1. PROFIL NE/DISKRIMINITORA: klaster analiza - stavovi graana prema diskriminaciji i vrednosna matrica ................................................................................................... 50
1. METODOLOKE NAPOMENE
Realizacija istraivanja CeSID Beograd Terenski rad U periodu izmeu 21. i 28. novembra 2013. godine Tip i veliina uzorka za Republiku Srbiju Sluajni, reprezentativni uzorak od 1.200 graana starijih od 15 godina, u Republici Srbiji, bez Kosova i Metohije Okvir uzorka Teritorija birakog mesta, kao najpouzdanija registarska jedinica Odabir domainstva Sluajno uzorkovanje bez prava zamene u okviru birakog mesta, svaka druga kuna adresa od poetne take Odabir ispitanika u okviru domainstva Sluajno uzorkovanje bez prava zamene izbor ispitanika metodom prvog roendana u odnosu na dan anketiranja Istraivaka tehnika Licem u lice, u okviru domainstva (F2F, face to face) Istraivaki instrument Upitnik
Istraivanje javnog mnenja realizovao je CeSID, a sprovedeno je u periodu izmeu 21. i 28. novembra 2013. godine na teritoriji Republike Srbije, bez Kosova i Metohije. Istraivanje je sprovedeno na reprezentativnom uzorku od 1.200 graana i graanki Republike Srbije, bez Kosova i Metohije, starijih od 15 godina. Kao istraivaki instrument korien je upitnik, formiran u saradnji sa UNDP i Poverenikom za zatitu ravnopravnosti. Intervjuisanje graana je sprovedeno tehnikom licem u lice, direktnim kontaktom sa ispitanikom (F2F, face to face). Prilikom obuke anketara, treneri su insistirali na sprovoenju i potovanju dva veoma vana pravila koja, osim samog uzorka, znaajno utiu na reprezentativnost istraivanja - potovanje koraka i pravilo prvog roendana. Potovanjem koraka se obezbeuje da anketar sveobuhvatno pokrije kompletan istraivaki punkt, dok se pravilom prvog roendana iskljuuje mogunost da na upitnik odgovaraju samo oni graani koji prvi otvore vrata domainstva anketaru. Naime, od anketara se zahtevalo da u domainstvu anketira osobu stariju od 15 godina kojoj prvoj dolazi roendan u odnosu na dan posete. Tako je obezbeena polna, obrazovna i starosna reprezentativnost ispitanika.
2. OPIS UZORKA
Na osnovu metodologije koja je uspostavljena prilikom sprovoenja ovog istraivanja obuhvaene su sledee kategorije ispitanika u Republici Srbiji, bez Kosova i Metohije: Pol: muko (48%); ensko (52%) Starost: 15 - 18 (2%); 19 - 29 (17%); 30 - 39 (18%); 40 - 49 (17%); 50 - 59 (17%); 60 -69 (18%); 70 i vie (11%) Obrazovanje: zavrena osnovna kola ili manje (18%); kola za radnika zanimanja (12%); srednja kola (43%); via kola ili fakultet (22%); uenik ili student (5%) Trenutni radni status: zaposlen u javnom sektoru (13%); zaposlen u privatnom sektoru (18%); vlasnik firme (3%); nezaposlen (32%); neaktivan/u penziji, invalid (27%); uenik/student (7%) Prosena primanja u RSD (po lanu domainstva): do 10.000 (24%); 10.00020.000 (27%); 20.00040.000 (19%); 40.00060.000 (8%); vie od 60.000 (2%); ne zna/odbija da odgovori (20%) Nacionalnost: srpska (87%); maarska (3%); bonjaka (2%); romska (1%); ostali (7%)
ODRICANJE ODGOVORNOSTI Miljenja izneta u ovom izvetaju su miljenja autora izvetaja i ne predstavljaju nuno stanovite Programa Ujedinjenih nacija za razvoj ili Poverenika za zatitu ravnopravnosti.
* Svi rei/pojmovi upotrebljene u ovom izvetaju u mukom gramatikom rodu obuhvataju i muka i enska lica na koja se odnose.
3. SAETAK
Istraivanje koje je pred Vama, realizovao je CeSID u drugoj polovini novembra 2013. godine, na zahtev institucije Poverenika za zatitu ravnopravnosti i uz podrku i pomo Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Prilikom definisanja metodolokog okvira, aktivno smo saraivali sa predstavnicima institucije Poverenika za zatitu ravnopravnosti. Cilj je bio da se ponude odgovori na kljuna pitanja u vezi sa stavovima o diskriminaciji i percepcijom diskriminacije u Srbiji kao i da se uoe odreene promene i tendencije u odnosu na rezultate istraivanja koja su raena 2009. , 2010. i 2012. godine. Analiza je podeljena u nekoliko tematskih celina: upoznatost, stavovi i percepcija stanja u Srbiji, predrasude i tolerancija, odgovornost i uloga institucija, lina iskustva, informisanost o diskriminaciji, prepoznatljivost institucije Poverenika za zatitu ravnopravnosti i profil onih koji ne/diskriminiu. KONTEKST ISTRAIVANJA. Prilikom tumaenja istraivakih nalaza treba voditi rauna o dva dogaaja koja su se poklopila sa radom anketara na terenu: prvi dogaaj je kampanja protiv nasilja nad enama, a drugi, protesti protiv azilanata u Obrenovcu. Pokazalo se da su oba dogaaja i medijsko izvetavanje o njima, uticala na javno mnenje u smislu da su se ene i azilanti/migranti, u veoj meri nego ranijih godina, javili kao ugroene i diskriminisane grupe. Oba dogaaja su imala veliki medijski publicitet (posebno protesti protiv azilanata), a neretko su bili praeni i senzacionalistikim naslovima i alarmantnim podacima. INDEKS DISKRIMINACIJE. Distanca od godinu dana izmeu dva ciklusa je mala da bi se stvari u Srbiji dubinski promenile. Analiza pokazuje da najvee predispozicije za diskriminaciju postoje u odnosu prema LGBT osobama, pripadnicima drugih etnikih zajednica i pripadnicima manjinskih verskih zajednica. Koliko su ispitanici zaista spremni da diskriminiu, u najveoj meri se moe saznati kroz njihove stavove o pojedinim pitanjima ili potencijalnim grupama koje se diskriminiu. Podaci pokazuju odreena odstupanja u odnosu na prologodinje istraivanje, ali i potvruju ve nekoliko puta iskazan stav - da se dubinski stvari u Srbiji znaajno ne menjaju sa malim protokom vremena. Postoje znaajne predispozicije da se diskriminacija ostvaruje prema LGBT osobama (49% se slae sa tvrdnjom da je homoseksualizam bolest koju treba leiti), prema pripadnicima drugih etnikih
zajednica i prema pripadnicima manjinskih verskih zajednica (38% graana se slae sa tvrdnjom da normalan ovek priznaje samo tradicionalne vere odnosno 35% da male verske zajednice kradu duu ljudima). Generalno gledano, u odnosu na 2012. godinu, smanjio se broj onih koji su spremni da diskriminiu, ali se smanjio i broj onih koji ne diskriminiu odnosno onih koji su spremni da se suprotstave diskriminaciji. UPOZNATOST I STAVOVI PREMA DISKRIMINACIJI. Za graane u Srbiji, prva asocijacija na pojam diskriminacije je ugroavanje ili uskraivanje prava. Vie od proseka to misle osobe starosti izmeu 30 i 59 godina, sa viom ili visokom kolom i manjinske zajednice. Za graane u Srbiji, diskriminacija je, u najveoj meri, ugroavanje ili uskraivanje prava (22%), omalovaavanje (13%) i nejednakost (7%). Istovremeno, etiri petine populacije jasno razgraniava da se ne moe uskratiti pravo nekome samo na osnovu nekog linog svojstva. Meutim, kao i prole godine, postoji nemali broj graana (16%) koji nam kau da to uglavnom nije opravdano, ali da postoje okolnosti koje bi to opravdale! PERCEPCIJA STANJA U SRBIJI. Dve treine ispitanih kae da je diskriminacija prisutna u naoj zemlji, a porastao je i broj onih koji nam kau da je diskriminacije sada vie nego pre tri godine. Ogroman broj smatra i da je nasilje nad enama rasprostranjeno u Srbiji vie od dve treine. Najvie diskriminisane grupe u Srbiji su, prema miljenju naih ispitanika, ene i Romi. Veina graana je miljenja da je drutvo u kome ivimo diskriminatorsko. Tako nam u ovom istraivanju, dve treine ispitanih kae da je diskriminacija prilino ili mnogo prisutna u naoj zemlji. Raste i broj onih koji kau da je diskriminacije sada vie u odnosu na period od pre tri godine skok sa 36% u 2012. na 46% u 2013. godini. Vie od dve treine ispitanih (69%) kae nam i da je nasilje nad enama rasprostranjeno u Srbiji. Da nasilja nad enama uopte nema misli samo 2% ispitanih. Koje su grupe najvie diskriminisane u Srbiji? Nekoliko je razlika u odnosu na 2012. godinu. Prva razlika koju beleimo u odnosu na prethodnu godinu je manje onih koji ne znaju, nisu dali odgovor ili su neopredeljeni, pa je to uticalo da neke grupe budu vidljivije nego u ranijim ciklusima. Druga i najvea razlika u odnosu na sve istraivake cikluse jeste podatak da se na prvom mestu po izloenosti diskriminaciji nalaze ene to nam je ukupno navelo ak 42% ispitanih. Na drugom mestu se nalaze Romi (41,5%), koji su u ranijim istraivanjima bili na prvom mestu 2012: 37,8%; 2010: 45% i 2009: 50%. Iza Roma se u ovom istraivanju nalaze: osobe sa invaliditetom (28,4%), siromane osobe (27%) i starije osobe (24,5). Visoko na listi su i deca (18,6%) i pripadnici seksualnih manjina (16,4%).
Veina graana (57% anketiranih) pripada grupi onih koji znaju da je diskriminacija zabranjena, ali misle da se sankcije selektivno primenjuju (tu posebno prednjae Beograani). Lo ivotni standard i visoka stopa nezaposlenosti opredeljuju mnenje kada je re o oblastima ivota u kojima je diskriminacija najprisutnija, pa nam vie od treine ispitanih kae da je diskriminacija najvea prilikom zapoljavanja (blagi pad za 2% u odnosu na 2012. godinu). Broj onih koji nam kau da je diskriminicija izuzetno znaajan problem i da mora biti svrstan meu prioritete je u padu u odnosu na prethodna dva istraivanja - 2010: 41%, 2012: 37% i 2013: 35%. Istovremeno, u stalnom je rastu broj onih koji smatraju da je diskriminacija znaajan problem, ali da postoje vei problemi sa kojima se nai graani susreu od 34% u 2010. godini preko 45% u 2012. godini do polovine populacije u ovoj godini. Ovo, zapravo, znai da ekonomski problemi nadilaze sve druge probleme u naem drutvu. MERE AFIRMATIVNE AKCIJE. Graani su spremniji da podre mere afirmativne akcije prema manjinama u oblasti zapoljavanja, nego prilikom upisa na univerzitet. Vie od proseka se graani Beograda ne slau da bi drava trebala da finansira manjinske medije ili da se omogui manjinama obraanje institucijama na maternjem jeziku, ukoliko te stvari kotaju budet. Kada je re o merama afirmativne akcije, indikativno je da bi graani radije podrali takve mere u oblasti zapoljavanja nego prilikom upisa na univerzitet (78% naspram 73%)! Graani imaju najvie razumevanja za kolovanje na maternjem jeziku: 41% anketiranih se slae sa tim da manjine trebaju da imaju kolovanje na maternjem jeziku, iako to kota budet uz veliki broj onih koji se tome i protive (39%). Kod preostale dve tvrdnje koje smo postavili graanima, vee je neslaganje nego slaganje sa predloenim merama. Tako se 46% ispitanih ne slae sa tim da je drava duna da finansira medije nacionalnih manjina, a 49% je protiv da pripadniku nacionalne manjine treba uvek omoguiti da se obraa dravnim institucijama na sopstvenom jeziku, iako to kota budet. Oni koji ive u Beogradu, vie od proseka se uopte ne slau da drava treba da finansira medije nacionalnih manjina niti da se pripadnici manjina trebaju obraati dravnim institucijama na sopstvenom jeziku, ukoliko to kota budet Republike Srbije. Oekivano, obe mere, vie od proseka podravaju pripadnici nacionalnih manjina. ETNIKA I SOCIJALNA DISTANCA. Etnika distanca je najvea prema Albancima; prema Hrvatima i Bonjacima je neto manja u odnosu na raniji ciklus, dok se kod Roma izrazito poveava kada je re o stupanju u brak sa njima. Najvea socijalna distanca je prema LGBT i HIV pozitivnim osobama.
Etnika distanca. Najvei stepen etnike distance postoji prema Albancima i on je najvii od svih drugih etnikih grupa u svih osam socijalnih interakcija u neto proirenoj Bogardusovoj skali koju smo koristili. Prema Hrvatima je dolo do osetnog pada distance prema svim merenim kriterijumima, a u poslednjem koji ukazuje na najznaajniju socijalnu interakciju (brak) distanca je znatno manja prema Hrvatima nego prema Bonjacima. Kada su u pitanju Romi, distanca prema njima u odnosu na druge etnike grupe nije visoka u socijalnim interakcijama koje su nieg ili srednjeg stepena (faktiki sve do stupanja u brak ili porodicu, kada distanca prema njima raste).
Socijalna distanca. Kada je re o socijalnoj distanci, opti pregled dobijenih nalaza ukazuje da postoji najvea socijalna distanca prema LGBT i HIV pozitivnim osobama. U odnosu na prolu godinu, moe se primetiti da distanca prema LGBT osobama u veem broju nivoa interakcije pada, sem u poslednjem kada je u pitanju ulazak u porodine odnose sa pripadnicima ove grupe (tu distanca raste sa inae visokih 80% u prolom, na 82% u ovom istraivanju). Kod HIV pozitivnih osoba imamo porast distance u svim merenim segmentima odnosa, a on je najvei u poslednjem stepenu (brak, porodica) i porastao je sa 80% na 85% ispitanika koji na ovom nivou iskazuju distancu. Distanca prema verskim manjinama je pala u svih osam merenih segmenata, dok je porasla prema izbeglicama i migrantima/azilantima. Ono to moe biti zabrinjavajue u ovom istraivanju jeste da trend blagog pada distanci prema etnikim skupinama (Hrvati, Bonjaci) prati porast distance prema Romima i drugim socijalnim grupama koje su marginalizovane (LGBT populacija, HIV pozitivne osobe). Graani smatraju, takoe, da je u sluaju dve grupe dolo do poveanja diskriminacije prema njima. To se odnosi na grupu azilanata/migranata gde je dolo do porasta indeksa diskriminisanosti za 0.2, dok je za grupu kojoj pripadaju ene porastao indeks diskriminisanosti za 0.3 indeksna boda.
ODGOVORNOST I ULOGA INSTITUCIJA. Graani percipiraju da je Vlada institucija koja najvie diskriminie, ali ujedno i institucija koja treba najvie da pomogne u ovoj oblasti. Policija se smatra manje odgovornom za pojavu diskriminicije u odnosu na prethodnu godinu, dok graani sve manje veruju da Poverenik za zatitu ravnopravnosti moe biti institucija koja e uticati na smanjenje diskriminacije. Prema miljenju anketiranih, institucije koje najvie diskriminiu graane su politike stranke, vlada, skuptina i pravosue. Iznenaenje je to se visoko na listi nalaze mediji i sami graani koji bi pre trebali da budu zatitinici diskriminisanih, a ne kreatori diskriminacije. Kada je re o institucijama koje bi trebalo da spreavaju diskriminaciju, opet su institucije - vlada, skuptina, mediji, politike stranke i pravosue najodgovornije za spreavanje
diskriminacije, ali blizu njih se oekuje i odgovornost svih drugih, poput Zatitnika graana, samih graana, porodice. Policija se u odnosu na 2012. godinu, smatra manje odgovornom i za pojavu diskriminacije i za proces njenog reavanja. Poverenik za zatitu ravnopravnosti se ne percipira kao institucija koja je odgovorna za pojavu diskriminacije. S druge strane, ispitanici smatraju da ona nije odgovorna za spreavanje diskriminacije. LINA ISKUSTVA SA DISKRIMINACIJOM. Kao i 2012. godine, 16% graana nam je reklo da je imalo lino iskustvo sa diskriminacijom. Diskriminacija u Srbiji je najvea na radnom mestu. Procenat diskriminisanih je identian kao i 2012. godine i iznosi 16% koliko nam je reklo da su lino bili izloeni diskriminaciji. Radi se o napretku koji je ostvaren u odnosu na period od pre tri odnosno etiri godine kada je 24% odnosno 22% graana bilo diskriminisano. Diskriminacija je najvea na radnom mestu. Oni koji e se nekom obratiti, ukoliko bi bili diskriminisani, naveli su sledee institucije: policija (10%), Zatitnik graana (4%) i pravosue (3%). Povereniku za zatitu ravnopravnosti bi se, u sluaju diskriminacije, obratilo 2,3% anketiranih, to je na prologodinjem nivou. INFORMISANJE O DISKRIMINACIJI. Graani prepoznaju probleme diskriminisanih grupa, ali reavanje njihovih problema uglavnom preputaju drutvu u celini. Najmanje razumevanja pokazuju za LGBT osobe, verske i nacionalne manjine. Najvei deo graana ocenjuje da mediji posveuju malo panje problemu diskriminacije u Srbiji (56%, to je za 3% vie u odnosu na 2010. i 2012. godinu). Graane smo pitali da nam kau koliko o ranjivim grupama razgovaraju sa prijateljima, koliko o njima izvetavaju mediji i koliko bi drutvo trebalo da im posveuje panju. Anketirani graani sa prijateljima najvie priaju o siromanim i starim osobama, a istovremeno ocenjuju da mediji najvie panje posveuju osobama drugaije seksualne orijentacije (to nam kae skoro dve petine ispitanih). S druge strane, graani misle da se ranjivim grupama najvie treba da bavi drutvo u celini. Tako, na primer, 76% kae da drutvo treba mnogo panje da posveti siromanim osobama; 72% osobama sa invaliditetom; 71% nasilju nad enama itd. Jedino se graani drugaije seksualne orijentacije i verske manjine izdvajaju kao grupe kojima drutvo nimalo ne bi trebalo da posveuje panju, prema oceni anketiranih (24% odnosno 18%). Ovi rezultati znae da graani (za veinu grupa) pokazuju svest o njihovim problemima (izuzetak su LGBT osobe i, u manjoj meri, verske manjine i nacionalna pripadnost), ali da za reavanje njihovih problema odgovornost treba da snosi drutvo u celini.
POVERENIK ZA ZATITU RAVNOPRAVNOSTI. Ohrabrujue je to od 2010. godine raste broj onih koji znaju da u Srbiji postoji institucija koja titi ravnopravnost svih graana: 2010. godine je to znalo 21%; 2012. godine 31%, dok ove godine to zna treina populacije.
Ove godine je svaki 11. ispitanik rekao da u Srbiji ne postoji ovakva institucija, to je blagi rast u poreenju sa prolom godinom. Uoava se, gledano kroz seriju istraivanja, da se smanjuje broj onih koji kau da ta ustanova ne postoji, ali je porastao broj onih koji su neodluni ili ne znaju odgovor.
PROFIL NE/DISKRIMINITORA. U Srbiji je 15% onih za koje moemo rei da su skloni diskriminisanju. To su, uglavnom, mukarci, starije dobi (stariji od 60 godina), radno neaktivni i sa niim obrazovanjem. Graani koji nisu skloni diskriminaciji su dominantno ispitanici srednjih godina (od 30 do 50), uglavnom enskog pola; imaju zavrenu (dominantno) viu kolu ili fakultet, a minimalno srednju kolu i iznad proseka rade u javnom sektoru. U uzorku ih je 24%.
Meu onima koji su skloni diskriminaciji, vee je uee mukaraca, a radi se dominantno o osobama koje imaju iznad 60 godina starosti, sa obrazovanjem (iznad proseka) osnovna ili srednja kola. U velikoj meri se radi o radno neaktivnim osobama (penzioneri). U uzorku ih je 15%.
4. KONTEKST ISTRAIVANJA
Izvetaj koji je pred vama rezultat je istraivanja koje je za potrebe institucije Poverenika za zatitu ravnopravnosti sproveo CeSID, uz podrku i pomo Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Ovo je etvrto po redu istraivanje ovakve vrste u Srbiji. Prvo istraivanje je sprovedeno 2009. godine; drugo 2010. godine, a tree po redu istraivanje sprovedeno je tokom novembra 2012. godine, kao nastojanje da se obezbedi kontinuirano praenje stavova graana o pojavi diskriminacije i stepenu (ne)tolerancije, o rasprostranjenosti predrasuda, kao i nivoa socijalne i etnike distance meu pojedinim drutvenim grupama. Izmeu 21. i 28. novembra 2013. godine, realizovan je etvrti ciklus istraivanja o odnosu graana prema diskriminaciji u Srbiji. Najvaniji nalazi (uporeeni sa ranijim ciklusima) predstavljeni su u ovom izvetaju. Istraivanje je omoguilo i da se stekne uvid u to koliko su graani zadovoljni radom dravnih organa koje se bave zatitom ljudskih prava, da li su i u kojoj meri informisani o njihovim nadlenostima i nainu na koji im se mogu obratiti. Ovo istraivanje ima i dodatni kvalitet, jer je, po prvi put ukljuilo i neka specifina pitanja koja nisu bila zastupljena u prethodnim ciklusima, poput odnosa prema enama i nasilju nad njima. Kao i ranijih godina, istraivanje je realizovano na reprezentativnom uzorku u Republici Srbiji (ovoga puta na uzorku od 1.200 ispitanika), bez teritorije Kosova i Metohije, metodom lice u lice (face to face). Imajui u vidu da se radi o etvrtom po redu istraivanju, u mogunostima smo da sagledamo trendove u duem vremenskom kontinuumu. To je posebno vano, imajui u vidu da je Zakon o zabrani diskriminacije relativno nov zakon (usvojen 2009. godine), pa je vano ispratiti promene koje se deavaju u javnom mnenju, ali i sagledati kakav je odnos graana prema instituciji Poverenika za zatitu ravnopravnosti, koji je ustanovljen ovim zakonom. Iako je terenski rad na ovom istraivanju sproveden u relativno kratkom vremenu (21.-28. novembar 2013. godine), dva su vana dogaaja u tom periodu mogla da utiu na percepciju odnosa graana prema diskriminaciji u Srbiji. Prvi dogaaj je kampanja Ne okrei lea nasilju, prijavi ga koju je, na Meunarodni dan borbe protiv nasilja, pokrenulo Ministarstvo rada i socijalne politike. Tim povodom je Odbor za ravnopravnost polova Narodne skuptine organizovao debatu Interesorna saradnja i mehanizmi podrke rtvama nasilja, na kome je i promovisan spot za prepoznavanje i spreavanje nasilja u porodici. Spot se emitovao od 25. novembra, pa narednih 16 dana na televizijskim i radijskim stanicama u Srbiji. Ono to je vanije i to je u veini medija imalo najvei publicitet jesu podaci koji su
tom prilikom izneti: 6.000 porodica prijavilo je nasilje u svojoj porodici tokom 2013. godine, a 27 ena je direktno ubijeno kao rtve porodinog nasilja! 1 Ovo su samo neki od naslova koji su se mogli sresti u ovdanjoj tampi/portalima: Ubijeno 46 ena u Srbiji (Novi magazin, 25/11), Srbija: Ove godine 27 ena ubijeno kao posledica porodinog nasilja (Veernje novosti, 25/11), okantni podaci uprave za rodnu ravnopravnost Svaka druga ena je rtva nasilja (Alo!, 24/11). Drugi dogaaj je imao svoj predistoriju i ranije, sa protestima u Banji Koviljai, ali je kulminacija bila krajem novembra (sa poetkom 27. novembra). Radi se, naime, o protestima metana sela Ue kod Obrenovca koji su blokirali raskrsnicu kod Termoelektrane Nikola Tesla B, protestujui zbog odluke Vlade da osamdesetak azilanata bude smeteno u blizini Termoelektrane. Zapaljena je i baraka za smetaj azilanata. Podrku demonstrantima pruila je indirektno i lokalna vlast u Obrenovcu. Da se radi o dogaajima koji su uticali na odgovore ispitanika, pokazuju i nalazi koje smo dobili u ovom istraivanju: ene se od strane graana u veoj meri percipiraju kao ugroene i diskriminisane grupe, prema azilantima/migrantima se javlja vea distanca i sl.
1 Podaci citirani prema: http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/Dru%C5%A1tvo/997252/Stop+nasilju+nad+%C5%BEenama. html (poseeno dana 8. decembra 2013. godine).
5. DISKRIMINACIJA: upoznatost, stavovi i percepcija stanja u Srbiji
5.1. Indeks diskriminacije
Koliko su ispitanici zaista spremni da diskriminiu, u najveoj meri se moe saznati kroz njihove stavove o pojedinim pitanjima ili potencijalnim grupama koje se diskriminiu. Kroz parove tvrdnji eleli smo da saznamo kolika je osnova za diskriminaciju sledeih grupa: Romi, LGBT osobe, ksenofobija (etnike manjine), verska iskljuivost, antisemitizam (Jevreji), osobe sa invaliditetom i osobe obolele od HIV-a. Ukupno smo ispitanicima ponudili 16 tvrdnji po osam parova ukupno. Za razliku od prole godine, ovoga puta smo dodali i dve nove tvrdnje o enama odnosno nasilju nad njima (par 8.1. i 8.2.). Graanima smo ponudili skalu od 1 do 5, gde 1 oznaava uopte se ne slae, a 5 - u potpunosti se slae (videti Tabelu 5.1.1). Podaci pokazuju odreena odstupanja u odnosu na prologodinje istraivanje, ali i potvruju ve nekoliko puta iskazan stav - da se stvari u Srbiji znaajno ne menjaju protokom vremena. Na osnovu dobijenih podataka moemo rei da postoje znaajne predispozicije da se diskriminacija ostvaruje prema LGBT osobama (49% se slae sa tvrdnjom da je homoseksualizam bolest koju treba leiti), prema pripadnicima drugih etnikih zajednica i prema pripadnicima manjinskih verskih zajednica (38% graana se slae sa tvrdnjom da normalan ovek priznaje samo tradicionalne vere odnosno 35% da male verske zajednice kradu duu ljudima). Po tome se ovaj nalaz poklapa sa podacima od pre godinu dana. U meuvremenu su stavovi prema manjinskim verskim grupama postali dodatno negativni, a kako se u kasnijoj analizi moglo videti kroz distancu prema Romima, porastao je negativan stav i prema ovoj etnikoj skupini. On se potvruje kroz poveanje broja graana koji se slau sa izjavom da nemaju nita protiv Roma, ali da oni ipak vole da kradu. Stavovi ispitanika ukazuju na manje predispozicije za diskriminaciju veine grupa koje su obuhvaene istraivanjem, ali moe da zabrinjava pojava da je u odnosu na prolu godinu 10% manje onih koji smatraju da su HIV pozitivne osobe same krive za svoju bolest: prole godine se sa tom tvrdnjom nije sloilo 52% anketiranih, a ove godine 42%. Istovremeno, sa ovom tvrdnjom se sloilo 28% ispitanika. Kada je u pitanju odnos prema enama, na postavljene tvrdnje (ene nemaju uvek potrebne kvalitete i vetine za pozicije koje nose odgovornost i ene rtve nasilja obino izazovu nasilnika zvocanjem), pokazalo se da za nasilje nad enama 10% ispitanika optuuje upravo same ene (toliko njih se sloilo sa tvrdnjom da ene rtve nasilja obino izazovu nasilnika zvocanjem) !
Tabela 5.1.1. Tvrdnje koje formiraju indeks diskriminacije (u %) Neslaganje
Neodluan
Slaganje
Istraivaki ciklus 2012 2013 2012 2013 2012 2013 1.1. Lako je podravati Rome kad ti nisu u komiluku 49 46 20 20 31 34 1.2. Nemam nita protiv Roma, ali oni, ipak, vole da kradu 42 38 22 23 37 39 2.1. Homoseksualizam je bolest koju treba leiti 32 30 20 21 48 49 2.2. Nemam nita protiv homoseksualaca, ali neka oni to rade kod svoje kue 17 12 13 14 71 74 3.1. Treba biti oprezan prema drugim narodima i kada se pokazuju kao prijatelji 32 31 20 23 48 46 3.2. Srbija treba da bude drava samo srpskog naroda jer je on veinski narod 61 59 15 18 24 23 4.1. Normalan ovek priznaje samo tradicionalne vere (pravoslavlje, katolike, islam) 37 39 22 24 41 38 4.2. Male verske zajednice kradu duu ljudima 33 33 35 32 33 35 5.1. Ima neke istine u knjigama koje objanjavaju postojanje jevrejske zavere 34 30 46 54 20 16 5.2. Jevreji nastoje da izvuku korist ak i iz sopstvenog stradanja 34 33 43 48 23 19 6.1. Decu sa smetnjama u razvoju ne bi trebalo meati sa ostalom decom 61 62 19 25 20 13 6.2. U naem narodu nema mnogo osoba sa invaliditetom 61 57 29 33 10 10 7.1. Zdravstvene ustanove bi trebale da odbiju leenje obolelih od HIV/AIDS 85 84 11 12 4 4 7.2. Za svoju bolest, oboleli od HIV/AIDS su sami krivi 52 42 25 30 23 28 *8.1. ene nemaju uvek potrebne kvalitete i vetine za pozicije koje nose odgovornost 67 19 14 **8.2. ene rtve nasilja obino izazovu nasilnika zvocanjem 72 18 10
Polazei od navedenih tvrdnji, formirali smo jedan zbirni pokazatelj koji ukazuje na to koliko su nai graani, generalno gledano, skloni diskriminaciji. U poreenju sa periodom od pre godinu dana, smanjio se broj onih koji su spremni da diskriminiu, ali se smanjio i broj onih koji ne diskriminiu odnosno onih koji su spremni da se suprotstave diskriminaciji, barem po iznetim stavovima u ovom istraivanju. I jednih i drugih je sada za po 3% manje nego pre godinu dana, dok se broj onih koje smo definisali kao neutralne poveao sa 50% na 56% od ukupnog broja ispitanika.
Grafikon 5.1.2. Indeks diskriminacije (u %)
5.2. Upoznatost i stavovi prema diskriminaciji Nakon to smo metodoloki definisali indeks diskriminacije (videti Poglavlje 5.1.) i predstavili najznaajnije rezultate prelazimo na detaljnu interpretaciju istraivakih nalaza. Sve nalaze porediemo sa prologodinjim istraivanjem koje je realizovao CeSID (sa metodolokim okvirom koji je identian ovom istraivanju u 90% upitnika), ali i sa nekim ranijim 2 , gde je to statistiki mogue. Kao i u ranijim istraivakim ciklusima, na poetku smo graane pitali da nam kau ta oni podrazumevaju pod pojmom diskriminacija? ta je to to je njihova prva asocijacija na ovaj pojam? Radi se o spontanim odgovorima, jer se radilo o otvorenom pitanju. Odgovore smo dobili od tri etvrtine populacije, to je na nivou od pre godinu dana. Od onih koji su imali stav i ponudili neku od definicija pojma diskriminacije, izdvajaju se tri vrste odgovora: 1. ugroavanje/uskraivanje prava (22%), 2. omaloavanje/poniavanje (13%) i 3. neravnopravnost/nejednakost (7%). Redosled asocijacija je identian kao i prole godine, dok je u istraivanju iz 2010. godine, na prvom mestu bila definicija diskriminacije kao odbacivanja/iskljuivanja iz zajednice (ove godine nam je to reklo 6%). Od ostalih asocijacija, u znaajnijem procentu se pominju jo: razliitost/ugroavanje zbog razlika i nasilje/zlostavljanje/maltretiranje. Da je diskriminacija ugroavanje ili uskraivanje prava, vie od proseka nam kau graani starosti izmeu 30 i 59 godina; sa VII stepenom obrazovanja; vlasnici preduzea ili zaposleni u javnom sektoru i pripadnici manjinskih zajednica (posebno bonjake, gde je ak 40% navelo upravo ovu asocijaciju na re diskriminacija to je skoro duplo vie od proseka).
2 Istraivanja koja je realizovao Ipsos Strategic Marketing.
Tabela 5.2.1. ta Vi podrazumevate pod pojmom diskriminacija? (u %) 2012 2013 Ugroavanje/uskraivanje prava 23 22 Omalovaavanje, poniavanje 17,8 13,1 Neravnopravnost, nejednakost 11,9 7,5 Odbacivanje, iskljuivanje iz zajednice 7,7 6 Razliitost/ugroavanje zbog razlika 4 4,5 Nasilje, zlostavljanje, maltretiranje 2,1 3,8 Versko nerazumevanje/ugroavanje 1,2 1,1 Rasna diskriminacija, rasizam 1,3 1,3 Nacionalna pripadnost, netrpeljivost, ugroavanje 1,1 3 Radna diskriminacija, diskriminacija na poslu 0,9 1,8 Ograniavanje (zabrane) osoba ili grupe 0,8 0,7 Ignorisanje, zapostavljanje osobe ili grupe 0,7 0,9 Loe postupanje, svae, mrnja, vreanje 0,4 1,5 Nepotovanje razlike u miljenjima 0,4 1,4 Zloupotreba sile, ugroenost slabijih 0,3 0,2 ene/diskriminacija ena/zlostavljanje 0,2 1,4 Ugroavanje/uskraivanje prava manjina 0,2 1,4 Imovinske razlike, diskriminacija siromanih 0 0,4 Odnos prema starima, bolesnima, invalidima 0 0,1 Ostalo 0,9 3,8 Ne znam, nemam stav 25 24,2
Pitali smo graane da li je opravdano nekome uskratiti neko pravo (pravo na rad, na kolovanje i sl.) samo na osnovu nekog linog svojstva (nacionalne pripadnosti, veroispovesti, pola...)? Radi se, zapravo, o pitanju koje predstavlja i sutinu diskriminicije onako kako je to kod nas vidi Zakon o zabrani diskriminacije iz 2009. godine 3
etiri petine populacije jasno razgraniava da se radi o neopravdanom postupku, odnosno da se ne moe uskratiti pravo nekome samo na osnovu nekog linog svojstva. Meutim, kao i prole godine, postoji nemali broj graana (16%) koji nam kau da to uglavnom nije opravdano, ali da postoje okolnosti koje bi to opravdale! Budui da
3 U lanu 1 se kae da izrazi diskriminacija" i diskriminatorsko postupanje oznaavaju svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno proputanje (iskljuivanje, ograniavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na lanove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven nain, a koji se zasniva na rasi, boji koe, precima, dravljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etnikom poreklu, jeziku, verskim ili politikim ubeenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, roenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, branom i porodinom statusu, osuivanosti, starosnom dobu, izgledu, lanstvu u politikim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim linim svojstvima (u daljem tekstu: lina svojstva).
se radi o osetljivom pitanju, ova grupa moe da bude ona koja je, pod odreenim okolnostima, spremna da diskriminie. Zanemarljiv je broj ispitanika koji misle da je to opravdano u veini sluajeva. Koje se ciljne grupe nalaze meu onima oni nam kau da uglavnom nije opravdano uskratiti neko pravo samo na osnovu linog svojstva, ali i da postoje okolnosti u kojima je to opravdano? Meu njima je vie od proseka itelja Vojvodine, mladih (starosti izmeu 15 i 18 godina), onih sa srednjom kolom ili uenika/studenata. Grafikon 5.2.1. Da li je opravdano nekome uskratiti neko pravo (pravo na rad, na kolovanje i sl.) samo na osnovu nekog linog svojstva (nacionalne pripadnosti, veroispovesti, pola...)? (u %)
5.3. Percepcija stanja u Srbiji
U ovom poglavlju, prezentovaemo optu sliku o odnosu graana prema diskriminaciji u Srbiji. Kao i prole godine, veina graana je miljenja da je drutvo u kome ivimo diskriminatorsko. U prilog tome ide i injenica da skoro dve treine (65%) ispitanih kae da je diskriminacija prilino ili mnogo prisutna u naoj zemlji. Ako na to dodamo i 12% onih koji kau i da i ne i 15% koji ocenjuju da je malo prisutna, uoavamo da je broj onih koji kau da diskriminacije uopte nema, na nivou statistike greke. U svim istraivakim ciklusima od 2009. godine, broj ispitanih koji kau da u Srbiji postoji prilino ili mnogo diskriminacije bio je oko 60%, ali je sada taj procenat najvei i iznosi 65%. Grafikon 5.3.1. U kojoj meri diskriminacija postoji u naoj zemlji? (u %)
Da bismo upotpunili optu sliku o prisutnosti diskriminacije u Srbiji, pitali smo graane za njihovu percepciju da li u naoj zemlji diskriminacija raste ili se smanjuje u odnosu na period od pre tri godine. Nalazi su u korelaciji sa prethodnim zakljukom (Grafikon 5.3.1.), jer u ovom istraivanju raste broj anketiranih koji kau da je diskriminacije sada vie u odnosu na period od pre tri godine skok sa 36% u 2012. na 46% u 2013. godini. Za 5% se smanjio broj ispitanih koji su neopredeljeni odnosno broj onih koji kau da je stanje identino. Gotovo da nema nikakvih korelacija u odnosu na socio-demografske karakteristike ispitanika.
Grafikon 5.3.2. Da li u Srbiji diskriminacija raste ili se smanjuje u odnosu na period od pre tri godine? (u %)?
Za razliku od prole godine, ove godine smo graane pitali i za njihov odnos prema rasprostranjenosti nasilja nad enama. Vie od dve treine ispitanih (69%) kae nam da je nasilje nad enama rasprostranjeno u Srbiji; 13% kae i da i ne; a svaki deveti ispitanik kae da je to nasilje malo rasprostranjeno. Da nasilja nad enama uopte nema misli samo 2% ispitanih. Kao to se vidi, percepcija graana je da je u Srbiji, u znaajnoj meri, prisutno nasilje nad enama, to je podatak koji obeshrabruje i trai aktivniji angaman dravnih organa i organizacija civilnog drutva. Mlai ispitanici i oni sa srednjim ili visokim primanjima vie od proseka misle da je nasilje nad enama prilino ili mnogo rasprostranjeno u Srbiji.
Grafikon 5.3.3. Koliko je nasilje nad enama rasprostranjeno u Srbiji? (u %)
Koje su grupe najvie diskriminisane u Srbiji? Graane smo pitali da nam spontano navedu koje su grupe, prema njihovom miljenju, najvie diskriminisane u naoj zemlji. Ponudili smo im mogunost da navedu ukupno tri grupe koje su najvie izloene diskriminaciji. Nalaze smo prikazali kumulativno tako to smo sabrali sve odgovore (u prvom, drugom i treem izboru), jer su na taj nain nalazi uporedivi sa svim ciklusima od 2009. godine. Prva razlika koju beleimo u odnosu na 2012. godinu je manje onih koji ne znaju, nisu dali odgovor ili su neopredeljeni, ime nalazi prikazani u Tabeli 5.3.1. dobijaju na dodatnoj verodostojnosti. Druga i najvea razlika u odnosu na sve istraivake cikluse jeste podatak da se na prvom mestu po izloenosti diskriminaciji nalaze ene to nam je ukupno navelo ak 42% ispitanih. Ako to uporedimo sa prolom godinom, vidimo da je to za dva i po puta vie. Kako tumaiti ove rezultate? Jedan od moguih razloga (verovatno ne i jedini) je i taj to se period terenskog rada poklopio sa kampanjom Ne okrei lea nasilju, prijavi ga, koju je na Meunarodni dan borbe protiv nasilja nad enama, pokrenulo Ministarstvo rada i socijalne politike. Debata koja je tim povodom organizovana pokrenula je mnotvo medijskih natpisa sa alarmantnim podacima da je u Srbiji u ovoj godini ubijeno 46 ena, od kojih je 27 sluajeva direktna posledica nasilja u porodici.
Na drugom mestu se nalaze Romi (41,5%), koji su u ranijim istraivanjima bili na prvom mestu 2012: 37,8%; 2010: 45% i 2009: 50%. Iza Roma se u ovom istraivanju nalaze: osobe sa invaliditetom (28,4%), siromane osobe (27%) i starije osobe (24,5). Visoko na listi su i deca (18,6%) i pripadnici seksualnih manjina (16,4%). ta uoavamo, kada detaljnije pogledamo ove rezultate? Prvo, Romi, siromani i osobe sa invaliditetom se i sada nalaze u vrhu liste najugroenijih grupa s tim to za Rome i osobe sa invaliditetom beleimo rast u odnosu na prolu godinu (iako su Romi i dalje manje zastupljeni u odnosu na period 2009-2010). Drugo, beleimo vee pominjanje starijih osoba (sa 17,6% na 24,5%) i, posebno, dece sa 3,9% u 2012. na 18,6% u 2013. godini. 4 Blag rast beleimo i za osobe drugaije seksualne orijentacije. Jedno od moguih tumaenja ovakvih nalaza jeste da je pitanje nasilja nad enama esto u svesti ispitanika povezano i sa decom, dok su za LGBT osobe i starije osobe jo uvek relativno svea seanja na dogaaje oko Parade ponosa odnosno Meunarodnog dana starih. Tabela 5.3.1. Koje grupe su najvie diskriminisane u Srbiji (mogunost tri odgovora)? (u %) Istraivaki ciklus 2012 2013 Romi 37,8 41,5 Siromane osobe 27,8 27 Osobe sa invaliditetom 22,3 28,4 ene 17,3 41,9 Starije osobe 17,6 24,5 Pripadnici seksualnih manjina 14,2 16,4 Srbi 4,9 4,1 Radnici 4,8 5,2 Nacionalne manjine 4 7,6 Izbeglice, raseljena lica 5,1 4,5 Osobe sa posebnim potrebama 3,2 0,2 Deca 3,9 18,6 Nezaposleni 3,4 5,9 Mladi 2,9 3,3 Bolesne osobe 3,9 6 Osobe sa sela 2,9 1,4 Verske manjine 2 3,6 Muslimani/Bonjaci 2 3,1 HIV/AIDS osobe 2,5 3,2 Osobe drugaijih politikih uverenja 0,6 1,1 Neobrazovani 0,7 0,9 Albanci 1,6 1,9 Hrvati 0,9 2,1
4 Podseanja radi, 19. novembra 2013. godine, Poverenik za zatitu ravnopravnosti je predstavio Poseban izvetaj o diskriminaciji dece. Javna rasprava je odrana u Narodnoj skuptini, a vest su preneli brojni elektronski i tampani mediji. Kod tumaenja podataka o diskriminaciji dece, treba imati u vidu i ovaj dogaaj iako se on odigrao pre terenskog rada anketara.
Ostalo 7,1 9,3 Maari 0,5 1,2 Veoma je vano da znamo koliko graani znaju da je diskriminacija u Srbiji zakonom zabranjena i kakve su posledice za one koji taj zakon prekre. Veina graana (njih 57%) pripada grupi onih koji znaju da je diskriminacija zabranjena, ali misle da se sankcije selektivno primenjuju; 20% ne zna ili nema stav; 14% veruje da svi oni koji prekre zakon za to snose i posledice, dok je 9% onih koji nam kau da diskriminacija u naoj zemlji uopte nije zabranjena i da samim tim nema nikakvih sankcija. Rezultati su gotovo identini onima iz prole godine, dok je u odnosu na istraivanja iz 2009. i 2010. godine ostvaren napredak u pogledu smanjenja broja ispitanih koji kau da diskriminacija uopte nije zabranjena u Srbiji - 8% u 2012; odnosno 9% u 2013. godini naspram 8% u 2010. godini. Beograani spadaju u grupu onih koji sumnjaju u implementaciju zakona, jer nam ak 78% anketiranih iz glavnog grada kae da je diskriminacija zabranjena, ali da se se sankcije selektivno primenjuju. To je za petinu vie od proseka za celu Srbiju to je vie i u odnosu na prolu godinu (i tada su Beograani bili na vrhu). Sumnju u sprovoenje zakona imaju i osobe sa veim primanjima, kao i oni sa visokim obrazovanjem. Grafikon 5.3.4. Da li je u naoj zemlji diskriminacija zabranjena zakonom i koliko se to potuje? (u %)
Lo ivotni standard i visoka stopa nezaposlenosti opredeljuju mnenje kada je re o oblastima ivota u kojima je diskriminacija najprisutnija. Naime, vie od treine graana nam kae da je diskriminacija najvea prilikom zapoljavanja (blagi pad za 2% u odnosu na 2012. godinu), dok 8% graana navodi zdravstvo kao oblast u kojoj se najee diskriminie. Svi drugi odgovori su ispod 6%.
Indikativno je da oni sa najveim obrazovanjem misle da je zapoljavanje oblast u kojoj je diskriminacija najvea. Od ostalih grupa, Bonjaci su iznad proseka u grupi onih koji najveu diskriminaciju vide u zapoljavanju. Grafikon 5.3.5. U kojoj oblasti ivota je diskriminacija najprisutnija? (u %)
Pitali smo graane i da nam kau da li se smatraju pripadnikom neke od (potencijalno) diskriminisanih grupa. Ogromna veina (80%) kae da se ne osea pripadnikom nijedne od navedenih grupa, 13% se osea siromanim, a 4% sebe vidi kao osobu drugaijih politikih uverenja u odnosu na okruenje. Svi ostali odgovori su na nivou statistike greke.
Grafikon 5.3.6. Da li se smatrate pripadnikom neke od sledeih grupa? (u %)
Do kraja ovog poglavlja ispitaemo i odnos graana prema merama koje bi poboljale poloaj diskriminisanih grupa (u razliitim segmentima), ali uz izdvajanja iz budeta. Govoriemo, zapravo, o razliitim modalitetima afirmativne akcije. eleli smo da istraimo odnos graana prema ovim merama ako one zahtevaju trokove svih graana, odnosno ako podrazumevaju izdvajanja iz dravnog budeta. Prvo pitanje sa kojim smo krenuli je ono o merama koje bi obezbedile da poslodavci u odgovarajuem procentu zaposle pripadnike diskriminisanih grupa (osobe sa invaliditetom, ene, Romi), iako to kota budet. Kao i prole godine, rezultati su ohrabrujui, jer nam 78% ispitanih kae da bi takve mere podrali. Svaki deseti stanovnik Srbije nema stav, dok je 12% onih koji to ne bi podrali, jer bi one ile na tetu veine graana. Interesantno je da stanovnici Beograda iznadproseno ne bi podrali ove mere 24% to je duplo vie u odnosu na prosek. Tako je bilo i prethodne godine, samo to je ove godine to odstupanje jo vee. Oekivano, u Vojvodini je vie graana koji bi podrali mere koje bi stimulisale zapoljavanje pripadnika diskriminisanih grupa, bez obzira na budetska izdvajanja.
Grafikon 5.3.7. Kakav je Va stav prema uvoenju mera koje bi obezbedile da poslodavci u odgovarajuem procentu zaposle pripadnike diskriminisanih grupa (osobe sa invaliditetom, ene, Romi), iako to kota budet? (u %)
U drugom pitanju smo traili od graana da nam kau da li bi podrali mere koje bi obezbedile poseban tretman manjinskih grupa (osobe sa invaliditetom, siromani ljudi, Romi itd.) prilikom upisa na univerzitet, iako to kota budet. Porastao je broj onih koji ne bi podrali uvoenje takvih mera, sa 13% u 2012. na 17% u ovoj godini. Istovremeno se smanjio broj neopredeljenih i zadrao broj graana koji bi ovakve mere podrali (73%). Indikativno je, dakle, da bi graani radije podrali mere afirmativne akcije u oblasti zapoljavanja nego prilikom upisa na univerzitet! Nema bitnijih statistikih korelacija sa socio-demografskim karakteristikama graana.
Grafikon 5.3.8. Kakav je Va stav prema uvoenju mera koje bi obezbedile poseban tretman manjinskih grupa (osobe sa invaliditetom, siromani ljudi, Romi itd.) prilikom upisa na univerzitet, iako to kota budet? (u %)
Graanima smo potom predoili tri tvrdnje o merama koje mogu poboljati poloaj nacionalnih manjina, pri emu te mere istovremeno podrazumevaju i odreena budetska sredstva. Kao i prole godine, graani imaju najvie razumevanja za kolovanje na maternjem jeziku: 41% se slae sa tim da manjine trebaju da imaju kolovanje na maternjem jeziku, iako to kota budet uz veliki broj onih koji se tome i protive (39%). Kod preostale dve tvrdnje koje smo postavili graanima, vee je neslaganje nego slaganje sa predloenim merama. Tako se 46% ispitanih ne slae sa tim da je drava duna da finansira medije nacionalnih manjina, a 49% je protiv da pripadniku nacionalne manjine treba uvek omoguiti da se obraa dravnim institucijama na sopstvenom jeziku, iako to kota budet. U oba sluaja se blago poveao broj onih kojih se sa ovim tvrdnjama ne slau u odnosu na istraivaki ciklus iz 2012. godine. Oni koji ive u Beogradu, vie od proseka se uopte ne slau da drava treba da finansira medije nacionalnih manjina niti da se pripadnici manjina trebaju obraati dravnim institucijama na sopstvenom jeziku, ukoliko to kota budet Republike Srbije. Oekivano, obe mere, vie od proseka podravaju pripadnici nacionalnih manjina.
Tabela 5.3.2. Odnos graana prema merama koje bi poboljale poloaj nacionalnih manjina (u %)
2012 Ne slaem se Neodluan Slaem se Uk. Nacionalne manjine bi trebalo da imaju kolovanje na maternjem jeziku, iako to kota budet 37 18 45 100 Drava je duna da finansira medije nacionalnih manjina, iako to kota budet 42 22 36 100 Pripadniku nacionalne manjine bi trebalo uvek omoguiti da se obraa dravnim institucijama na sopstvenom jeziku, iako to kota budet 46 19 35 100 2013 Nacionalne manjine bi trebalo da imaju kolovanje na maternjem jeziku, iako to kota budet 39 20 41 100 Drava je duna da finansira medije nacionalnih manjina, iako to kota budet 46 20 34 100 Pripadniku nacionalne manjine bi trebalo uvek omoguiti da se obraa dravnim institucijama na sopstvenom jeziku, iako to kota budet 49 21 30 100
Na kraju, graane smo pitali da li bi za osobe sa invaliditetom trebalo da se obezbedi nesmetan pristup svim dravnim zgradama, iako to kota budet. Odgovori su vie nego jasni, jer se 96% graana saglasilo sa predloenom merom. Grafikon 5.3.9. Da li bi za osobe sa invaliditetom trebalo da se obezbedi nesmetan pristup svim dravnim zgradama, iako to kota budet? (u %)
Poglavlje zavravamo pitanjem, da li drava problem diskriminacije treba da svrsta meu prioritete koje treba reavati? Ovo pitanje je vano da bismo saznali, koliko visoko graani rangiraju problem diskriminacije u naem drutvu. U celini gledano, radi se o relativno
dobrim trendovima, iako postoje odreeni negativni podaci. Tu, najpre mislimo, na injenicu da je broj graana koji nam kau da je diskriminicija izuzetno znaajan problem i da mora biti svrstan meu prioritete u padu u poreenju sa dva prethodna istraivanja - 2010: 41%, 2012: 37% i 2013: 35%. Dobro je to je na istom nivou broj ispitanih koji ocenjuju da diskriminacija u naoj zemlji nije posebno znaajan problem 7% to je identino kao prethodne godine, a duplo manje nego pre tri godine. Istovremeno, u stalnom je rastu broj onih koji smatraju da je diskriminacija znaajan problem, ali da postoje vei problemi sa kojima se nai graani susreu od 34% u 2010. godini preko 45% u 2012. godini do polovine populacije u ovoj godini. Ovo nam sugerie, zapravo, da je ekonomija najvei problem za sve i da ostali problemi ne mogu biti na vrhu liste prioriteta. Od kada se rade ova merenja, najmanji je broj onih koji su neopredeljeni. Grafikon 5.3.10. Da li drava problem diskriminacije treba da svrsta meu prioritete koje treba reavati? (u %)
6. PREDRASUDE I TOLERANCIJA: etnika i socijalna distanca
Osnovana je pretpostavka da su etnika, odnosno socijalna distanca preduslov za pojavu diskriminacije, pa je pojava distance ogledalo pojave diskriminacije. U istraivanjima koje smo sproveli prethodne i ove godine eleli smo da vidimo u kojoj meri su nai sugraani skloni da prave distancu prema razliitim etnikim i socijalnim grupama.
U oba istraivaka ciklusa koristili smo proirenu verziju Bogardusove skale koja je najoperativnija kada je u pitanju utvrivanje ovakvih stavova. Koriena skala ima osam nivoa. Na prvom se polazi od najirih socijalnih kontakata - da osoba pripadnik neke socijalne grupe bude: 1) dravljanin nae zemlje, 2) da bude komija), potom slede srednji oblici socijalne interakcije - da bude: 3) saradnik na poslu, ima rukovodei poloaj u 4) preduzeu ili u 5) dravi) pa ide sve do najintezivnijih socijalnih kontakata - da se sa pripadnicima grupe: 6) druite i poseujete, da budu 7) vaspitai Vaoj deci ili da sa njima 8) Vi ili vaa deca stupite u brak. Za razliku od prethodnog istraivanja kada smo testirali odnos prema 17 razliitih grupa, ovaj put je broj testiranih grupa bio manji i iznosio je 11 razliitih socijalnih grupa. Kod pojedinih grupa nije se pokazalo kao opravdano korienje ove skale, jer u pojedinim dimenzijama odnosi nisu mogui (osoba sa mentalnim invaliditetom da bude ef na poslu ili dravnik; za veinu stanovnitva nije operativno pitanje o enama u porodici i sl.) ili se radi o samoidentifikaciji velikog broja ispitanika sa pojedinim navedenim grupama (siromane ili starije osobe), pa se odnos distance teko moe sagledati u pravom svetlu.
Kao i u prethodnom istraivanju, podelu ovih grupa smo vrili prema prirodi grupe, na etniku distancu (kada govorimo o etnikim ili nacionalnim skupinama) i na socijalnu distancu (kada govorimo o drugim/neetnikim kriterijumima definisanja tih grupa).
ETNIKA DISTANCA
Podatke o etnikoj distanci, treba itati u kontekstu etnike pripadnosti veine ispitanika. Tako je ovaj put 87% Srba u uzorku to je vie za 2% u odnosu na prologodinje istraivanje; procenat Maara, Bonjaka i Roma je isti kao i pre godinu dana - 3%, 2% odnosno 1%, dok je svih ostalih sada 7% to je za 2% manje nego prole godine. Dobijeni podaci ukazuju na promene po svakom od osam nivoa u odnosu na prethodno istraivanje. Najvei stepen etnike distance postoji prema Albancima i on je najvii od svih drugih etnikih grupa u svih osam ispitivanih odnosa/socijalnih interakcija. Rezultati koji se odnose na distancu u prvim stepenima odnosa su neto povoljniji nego pre godinu dana, ali kada se doe do najznaajnijih socijalnih interakcija stvari ostaju iste.
Distanca prema Bonjacima i Maarima se nije bitno menjala u odnosu na prolu godinu, osim kod stepena gde se meri distanca prema pripadnicima koji bi mogli da zauzmu dravniki poloaj (za Bonjake je tu distanca smanjena, dok je za Maare ostala ista). Prema Hrvatima je dolo do osetnog pada distance prema svim merenim kriterijumima, a u poslednjem koji ukazuje na najznaajniju socijalnu interakciju (brak) distanca je znatno manja prema Hrvatima nego prema Bonjacima. Kada su u pitanju Romi, distanca prema njima u odnosu na druge etnike grupe nije visoka u socijalnim interakcijama koje su nieg ili srednjeg stepena (faktiki sve do stupanja u brak ili porodicu). To moemo nazvati i izvesnom optom mimikrijom, ali se ona belodano otkriva tek u poslednjem nivou, kada distanca prema Romima biva nia samo za 1% u odnosu na Albance. Distanca prema Srbima je oekivano najmanja, a neto vei procenat kod poslednjeg stepena sastoji se u injenici da Bonjaci i Romi nisu spremni na brak sa pripadnicima srpskog naroda. Sveukupno uzev, distanca je manja, jer je uee Srba u ukupnoj ispitivanoj populaciji poveano.
Tabela 6.1. Etnika distanca (u %)
Nivo interakcije Ciklus Romi Bonjaci Maari Hrvati Albanci Srbi Dravljanin
Za socijalne grupe koristili smo istu metodologiju kao i za etniku distancu. Cilj je bio da uvidimo koliki je stepen socijalne distance prema pojedinim socijalnim skupinama, odnosno da istraimo koliko postoji prostora za potencijalnu diskriminaciju. Opti pregled dobijenih nalaza ukazuje da postoji najvea socijalna distanca prema LGBT i HIV pozitivnim osobama. U odnosu na prolu godinu, moe se primetiti da distanca prema LGBT osobama u veem broju nivoa interakcije pada, sem u
poslednjem kada je u pitanju ulazak u porodine odnose sa pripadnicima ove grupe (tu distanca raste sa inae visokih 80% u prolom, na 82% u ovom istraivanju). S druge strane, kod HIV pozitivnih osoba imamo porast distance u svim merenim segmentima odnosa, a on je najvei u poslednjem stepenu (brak, porodica) i porastao je sa 80% na 85% ispitanika koji na ovom nivou iskazuju distancu. Distanca prema verskim manjinama je pala u svih osam merenih segmenata, dok je ona porasla prema izbeglicama i migrantima/azilantima. ini se da su esta medijska izvetavanja o ovim grupama, dovela do porasta distance prema njima. Na to smo ukazali u uvodu istraivanja, jer se period terenskog rada poklopio sa protestima u Obrenovcu. Kod etnike distance, razlike izmeu ispitanika se pojavljuju shodno nacionalnoj pripadnosti ispitanika. Kada su u pitanju distance prema drugim socijalnim grupama ne postoje znaajnija odstupanja shodno socio-demografskim obelejima ispitanika. Kao i u istraivanju iz 2012. godine, jedino je kod odnosa prema crkvi, odnosno veri, zabeleeno da su oni koji sebe doivljavaju kao vernike koji redovno idu u crkvu ili su aktivni u crkvenim organizacijama pokazali vei stepen distance prema LGBT osobama i prema pripadnicima manjinskih verskih zajednica.
Ukoliko pogledamo promene u distancama prema razliitim etnikim i socijalnim grupama u nekoliko poslednjih godina primeujemo da se one ne menjaju znaajno. To je samo teza koja ide u prilog injenici da su distance deo predrasuda i stavova koji se formiraju u periodu socijalizacije mladih i da se one posle toga ne menjaju u
veem obimu. Pojedine situacije i okolnosti mogu da poveaju ili smanje distancu prema razliitim grupama, ali trendovi su relativno gledano stalni i oni su promenljiva kategorija tek u dugom vremenskom periodu. Ono to moe biti zabrinjavajue jeste da trend blagog pada distanci prema etnikim skupinama (Hrvati, Bonjaci) prati porast distance prema Romima i drugim socijalnim grupama koje su marginalizovane (LGBT populacija, HIV pozitivne osobe).
Tabela 6.3. Promene u etnikim i socijalnim distancama (u %)
Nezavisno od etnike/socijalne distance eleli smo da saznamo od ispitanika da li oni primeuju da se prema nekoj od ovih navedenih grupa postupa diskriminatorski od strane veine. Ovaj put smo mogli da ukljuimo sve socijalne grupe koje nismo merili kroz Bogardusovu skalu (poput osoba sa mentalnim invaliditetom, na primer). Najpre smo postavili pitanje za svaku od navedenih grupa da li prema njoj ima diskriminacije, a onda smo kroz posebno (diferencirajue pitanje) eleli da utvrdimo prema kojoj grupi graani smatraju da ima najvie diskriminatornog ponaanja. Imajui u vidu nain na koji je postavljeno pitanje treba rei da to je indeks nii to graani imaju percepciju da je navedena grupa izloenija diskriminaciji.
Najpre ukazujemo na promene koje su nastale u jednoj godini u percepciji diskriminacije odreenih grupa (2012.-2013. godina). Graani smatraju da je u sluaju dve grupe dolo do poveanja diskriminacije prema njima. To se odnosi na grupu azilanata/migranata gde je dolo do porasta indeksa diskriminisanosti za 0.2, dok je za grupu kojoj pripadaju ene porastao indeks diskriminisanosti za 0.3 indeksna boda. U sluaju diskriminacije Srba ispitanici misle da je dolo do poboljanja stanja i sada je ovaj indeks pao za 0.2 boda. Kod svih ostalih ispitivanih grupa nije bilo znaajnijih promena u odnosu na prologodinje istraivanje (Tabela 6.4.). Kada su u pitanju etnike skupine, veina graana ne percipira da su etnike grupe, osim Roma, izloene diskriminaciji u naoj zajednici. Percepcija da postoji diskriminacija Roma iznosi 2.9 to ukazuje da veina stanovnitva nalazi odreene elemente diskriminacije prema ovoj etnikoj skupini. Kod drugih socijalnih grupa
najvei stepen diskriminacije trpe siromane osobe, a potom osobe sa mentalnim i fizikim invaliditetom.
Tabela 6.4. Indeks percepcije diskriminacije socijalnih grupa (u %)
2012 2013 Romi 2.8 2.9 Bonjaci 3.9 4.0 Maari 4.3 4.4 Hrvati 4.1 4.2 Osobe sa fizikim invaliditetom 2.5 2.5 Osobe sa mentalnim invaliditetom 2.4 2.4 Starije osobe 2.8 2.8 ene 3.1 2.8 Siromani ljudi 2.4 2.3 LGBT populacija 3.1 3.1 Verske manjine 3.6 3.8 Albanci 3.8 3.9 Srbi 3.7 3.9 Izbeglice 3.6 3.9 Migranti/Azilanti 3.7 3.5 Stranci 4.3 4.4 Osobe obolele od HIV-a 2.7 2.8 Deca bez roditelja 2.8
U Grafikonu 6.1. su predstavljeni procenti koji ukazuju na percepciju graana o tome koliko su neke grupe diskriminisane (ovde se radi o pitanju gde su ispitanici mogli da se opredele samo za jednu grupu). Podaci se u odreenoj meri razlikuju i u odnosu na 2012. godinu i u odnosu na ocene o diskriminaciji kada smo ih pitali za svaku grupu posebno. Najpre, Romi vie nisu prioritetno diskriminisana grupa, ve su to siromani ljudi. To je posledica injenice da se radi o delu samoidentifikovanih ispitanika sa tom socijalnom grupom, u okvirima teke ekonomske krize koja traje u Srbiji. Diskriminacija osoba sa fizikim invaliditetom i LGBT populacije u percepciji ispitanika nema znaajnih pomeranja, dok je oekivano dolo do prepoznavanja ena kao grupe koja je diskriminisana vie nego pre godinu dana. Kaemo oekivano, jer se kroz itavo istraivanje ene u veoj meri vide kao ugroena grupa. Deca bez roditelja su, takoe grupa koja se percipira kao ugroena, mada ove grupe nije bilo u ponuenim odgovorima pre godinu dana. Sve ostale grupe, koje se ne nalaze na ovom grafikonu, a bile su ponuene kao mogui odgovori imaju manje od 1% ispitanika koji smatraju da su one najvie najdiskriminisanije u Srbiji.
Grafikon 6.1. Koga najvie diskriminiemo (u %)
7. ODGOVORNOST I ULOGA INSTITUCIJA
Kroz dva niza pitanja pokuali smo da saznamo u kojoj meri je diskriminacija prisutna u dravnim i politikim institucijama. Jedan niz se odnosio na percepciju koliko navedene institucije diskriminiu graane, a drugi niz pitanja se odnosio na percepciju ispitanika koliko bi navede institucije trebalo da utiu na smanjenje diskriminacije. U obe oblasti institucije su bile ocenjivane kolskim ocenama, od jedan do pet, a na osnovu tih ocena dobijena su dva indeksa. Prvi koji govori o tome koliko pojedine institucije diskriminiu graane, a drugi o tome koliko pojedine institucije treba da rade na spreavanju diskriminacije.
INSTITUCIJE KOJE DISKRIMINIU Graani uoavaju razliku izmeu institucija kada je u pitanju percepcija da li one diskriminiu graane ili ne. Tako su one institucije koje najvie diskriminiu graane upravo politike stranke, vlada, skuptina i pravosue, kao akteri u polju politiko- dravnih institucija. Iznenaenje su mediji i sami graani koji bi pre trebali da budu zatitinici diskriminisanih, a ne kreatori diskriminacije. Prema svim ovim navedenim institucijama prosene ocene se kreu od 3.7 do 4.1, to predstavlja visoke vrednosti i one ukazuju na postojanje oseaja diskriminacije koju ove institucije proizvode.
INSTITUCIJE KOJE SPREAVAJU DISKRIMINACIJU S druge strane, razlike izmeu navedenih institucija, kada je u pitanju njihova uloga u spreavanju diskriminacije, je znaajno manja. Opet su institucije - vlada, skuptina, mediji, politike stranke i pravosue najodgovornije za spreavanje diskriminacije, ali blizu njih se oekuje i odgovornost svih drugih, poput Zatitnika graana, samih graana, porodice. U odnosu na prologodinje istraivanje, razlike u indeksima su minimalne, s tim da postoje dva vana odstupanja. Prvo, policija se smatra manje odgovornom i za pojavu diskriminacije i za proces njenog reavanja. Drugi nalaz se tie percepcije javnosti o mogunostima institucije Poverenika za zatitu ravnopravnosti da utie na smanjenje diskriminacije. Poverenik za zatitu ravnopravnosti se ne percipira kao institucija koja je odgovorna za pojavu diskriminacije. S druge strane, ispitanici smatraju da ona nije odgovorna za spreavanje diskriminacije.
Grafikon 7.1. Dravne institucije i diskriminacija (u %)
INSTITUCIJE KOJE DISKRIMINIU I INSTITUCIJE KOJE BI TREBALO DA SPREAVAJU DISKRIMINACIJU
Ukoliko elimo da odredimo koga graani smatraju najodgovornijim za proces diskriminacije, odnosno ko bi mogao najvie da pomogne da se ona izbegne koristimo dva diferencirajua pitanja, odnosno odgovore na njih. Podatke smo prikazali uporedno i sa prologodinjeg i sa ovogodinjeg istraivanja, da bi se videle promene u vremenskim serijama. Od strane ispitanika Vlada, odnosno izvrna vlast se vidi i kao institucija koja najvie diskriminie, ali i kao ona koja treba najvie da pomogne u ovoj oblasti. Skoro 28% graana je navelo ovu instituciju kao onu koja najvie diskriminie. Dvocifren procenat graana u Srbiji smatra da, osim Vlade, stranke i sami graani predstavljaju najvee kreatore diskriminacije. U oba sluaja (stranke i graani), postoji relevantan porast u odnosu na prolu godinu, dok je kod vlade zabeleen mali pad. Sve ostale institucije su viene kao one koje manje diskriminiu i nema znaajnijih promena u odnosu na prolu godinu.
Grafikon 7.2. Koja institucija najvie diskriminie (u %)
S druge strane, vie od 30% ispitanika percipira vladu kao kljunog aktera u reavanju ovih problema, a osim nje dvocifren skor imaju samo medijski poslenici. Meutim, odgovornost na ovom planu se vidi i kod samih graana, porodice i pravosua. Tako je u periodu od godinu dana poraslo oekivanje od porodice sa 4.9% na 7.6% to je najznaajnija promena koju smo uhvatili u ovoj oblasti.
Grafikon 7.3. Koja institucija treba da spreava pojavu diskriminacije (u %)
8. LINA ISKUSTVA SA DISKRIMINACIJOM
Da bismo stekli potpuniji uvid u to kakav je odnos graana prema diskriminaciji, pitali smo ih i da nam prenesu njihova lina iskustva, ukoliko su bili diskriminisani. Procenat diskriminisanih je identian kao i 2012. godine i iznosi 16% koliko nam je reklo da su lino bili izloeni diskriminaciji. Radi se o napretku koji je ostvaren u odnosu na period od pre tri odnosno etiri godine kada je 24% odnosno 22% graana bilo diskriminisano. Kada je re o okolnostima pod kojima se desila diskriminacija, imamo neto drugaiji redosled nego pre godinu dana, iako se radi o malim odstupanjima. Ove godine je najvei broj onih koji su doiveli diskriminaciju na radnom mestu (4% ili etvrtina od broja onih koji su imali iskustva), a potom sledi diskriminacija u svakodnevnom ivotu (2,9% odnosno 18%) i prilikom traenja posla/zapoljavanja (2,8% ili 18%). Kao to se uoava, najvea diskriminacija u Srbiji se deava u radnom okruenju ili prilikom zapoljavanja! Tabela 8.1. Izloenost diskriminaciji (u %) 2012 2013 Ne, nisam bio izloen 83,6 84,3 Prilikom zapoljavanja/traenja posla 3,5 2,8 Na radnom mestu 3,2 4 U svakodnevnom ivotu, drutvu 2 2,9 Verska diskriminacija 1,2 0,1 U zdravstvenoj ustanovi 1,2 0,9 U koli ( fakultet, predkolsko) 1,2 0,5 Otkaz, ostali bez posla 0,6 0,4 ekanje u redu, pred alterom, kod slubenika 0,5 0,1 Ostvarivanje prava (penzija, socijalno...) 0,4 1,1 U policiji, sukob sa policijom 0,3 0,2 U vreme izbora, promena, sukob sa vlastima 0,1 0,3 Ostalo 2,1 2,4 Ukupno 100 100
Ukoliko su graani izloeni diskriminaciji, kojoj bi se zvaninoj ustanovi obratili? Neznatno se poveao broj onih koji bi se nekome obratili, to je ohrabrujui pokazatelj.
Kao institucije kojima bi se obratili, graani najvie pominju: policiju (10%), Zatitnika graana (4%) i pravosue (3%). Poverenika za zatitu ravnopravnosti je pomenulo 2,3% anketiranih, to je na prologodinjem nivou. Relativno je veliki broj ispitanih koji ne znaju kome bi se uopte obratili (6%). Tabela 8.2. Ukoliko ste bili ili ukoliko budete izloeni diskriminaciji, kojoj ste se ili kojoj ete se zvaninoj ustanovi obratiti? (u %) 2012 2013 Nee se nikom obratiti 72,2 67,5 Policija 12,5 9,6 Zatitnik graana 3,5 3,9 Pravosue 3,3 3,4 Optine/gradovi 2,2 2,1 Poverenik za zatitu ravnopravnosti 2,1 2,3 Republika Vlada 0,4 1 Nevladine organizacije 0,4 0,1 Mediji 0,3 0,4 kola 0,2 0,4 Poverenik za informacije od javnog znaaja 0,1 0,3 Ne zna kome 0,8 5,6 Ostalo 2,1 3,6
Graane smo pitali zato se nisu obratili nikome ako su ve bili diskriminisani, odnosno zato to ne bi uradili u budunosti. Ovo pitanje je i indikator poverenja koje graani imaju u institucije. U odnosu na 2012. godinu, smanjio se broj onih koji ne znaju kome da se obrate (sa 61% na 44%), iako se i dalje radi o visokom procentu. Meutim, beleimo negativne trendove u grupi onih koji su nam naveli neki od razloga zbog ega se nisu ili se ne bi obratili nikome. U poreenju sa 2010. i 2012. godinom, uveao se broj onih koji nemaju poverenja u institucije (sa petine populacije na 29% ispitanih u ovoj godini). Istovremeno je, u poreenju sa prolom godinom, porastao broj graana koji kau da su im procedure suvie komplikovane (sa 8% na 11%). U blagom je rastu i broj onih koji kau da u njihovom mestu ne postoji relevantna institucija kojoj bi se obratili. Nepoverenje u institucije kao razlog neobraanja vie od proseka navode Beograani (38%), oni izmeu 60 i 69 godina (37%) i oni koji imaju izmeu 40 i 60 hiljada dinara primanja po lanu domainstva - meseno (44%).
Grafikon 8.1. Zato se niste, odnosno zato se ne biste obratili nikome? (u %)
9. INFORMISANJE O DISKRIMINACIJI I DISKRIMINISANIM GRUPAMA
Neizostavan segment jedne ovakve analize jeste i odnos graana prema informisanju o diskriminaciji i diskriminisanim grupama, ulozi medija i nadlenih institucija. Poseban kvalitet u ovom poglavlju su i pitanja o tome koliko se drutvo bavi ranjivim grupama ili koliko graani u svakodnevnom ivotu posveuju panje njihovim problemima (u razgovoru sa prijateljima, na primer). Nema velikih odstupanja u odnosu na ranije istraivake cikluse. Najvei deo graana ocenjuje da mediji posveuju malo panje problemu diskriminacije (56%, to je za 3% vie u odnosu na 2010. i 2012. godinu). Svaki peti graanin ocenjuje da mediji imaju meru odnosno da izvetavaju taman koliko treba (to je na nivou prethodnih godina); 7% misli da mediji uopte ne posveuju panju ovom problemu, a 6% da se o problemima diskriminacije pie i pria previe u medijima (da je tema predstavljena znaajnijom nego to jeste). Grafikon 9.1. Koliko mediji posveuju panju problemu diskriminacije? (u %)
Nakon uvodnog pitanja o odnosu medija prema problemu diskriminacije uopte, graane smo pitali da nam kau koliko sa prijateljima razgovoraju o osam ugroenih grupa ili problema; kakva je njihova ocena odnosa medija prema istim grupama/problemima i koliko drutvo kao celina treba da posveti panje ovim pitanjima. Dakle, ili smo od najnieg nivoa interpersonalne komunikacije (od koje sve i
poinje), preko medija kao srednjeg nivoa do najoptijeg plana odnosa celokupnog drutva prema ranjivim grupama i njihovim problemima. Kada govorimo o interpersonalnoj komunikaciji, svi trendovi od prole godine nastavljeni su i u ovoj: od ugroenih grupa, samo su siromani i stari esta tema razgovora sa prijateljima - da o njima mnogo priaju kae nam 28% odnosno 21% ispitanih. Graani u velikim procentima ne priaju uopte o verskim manjinama (50%), osobama drugaije seksualne orijentacije (42%) i o nacionalnoj pripadnosti (38%). Te grupe su bile na zaelju i prole godine, samo su sada pokazatelji jo loiji. Ove godine smo u analizu uvrstili i nasilje nad enama i dobili smo sledee rezultate: 14% anketiranih mnogo pria o toj temi sa prijateljima; 26% osrednje; 35% malo, a 25% nimalo ne pria o tome. Tabela 9.1. Koliko o sledeim temama razgovarate sa prijateljima? (u %) Istraivaki ciklus 2012 2013 2012 2013 2012 2013 2012 2013 Nimalo Malo Osrednje Mnogo Ravnopravnost izmeu mukaraca i ena 23 26 31 35 32 26 14 13 Osobe drugaije seksualne orijentacije 34 42 34 34 24 17 8 7 Osobe sa invaliditetom 22 25 37 40 30 25 11 10 Siromani ljudi 12 15 24 29 35 28 29 28 Stari ljudi 16 20 30 31 31 28 23 21 Nacionalna pripadnost 31 38 37 38 23 18 9 6 Verske manjine 43 50 33 34 18 13 6 3 *Nasilje nad enama 25 35 26 14
Graane smo na drugom nivou pitali i to koliko ovim temama mediji posveuju panju. Pitanje je vano, jer moemo da ga uporedimo sa onim to graani ine na linom planu, u svakodnevnom ivotu. Dobijeni rezultati su u obrnutoj proporciji sa onim koliko graani o ovim temama/grupama priaju sa svojim prijateljima. Naime, ispitanici ocenjuju da mediji najvie panje posveuju graanima drugaije seksualne orijentacije (to kae skoro dve petine ispitanih) dok se ta tema na nivou interpersonalne komunikacije nalazi pri samom dnu. Istovremeno, graani ocenjuju mediji ne posveuju nimalo panje starim i siromanjim osobama (po 23%) i verskim manjima (21%). U prethodnoj tabeli (Tabela 9.1.) smo videli da su stari i siromani, od svih ranjivih grupa koje smo im ponudili, najea tema razgovora sa prijateljima (oekivano, radi se samoidentifikaciji u nemalom broju sluajeva). Kada je re o nasilju nad enama, 15% graana smatra da mediji mnogo izvetavaju o tome, a svaki deseti da tome ne posveuju nimalo panje.
Tabela 9.2. Koliko sledeim temama mediji posveuju panju? (u %) Istraivaki ciklus 2012 2013 2012 2013 2012 2013 2012 2013
Nimalo Malo Osrednje Mnogo Ravnopravnost izmeu mukaraca i ena 12 12 40 42 36 35 12 11 Osobe drugaije seksualne orijentacije 7 8 25 26 33 27 34 39 Osobe sa invaliditetom 17 18 48 52 28 24 7 6 Siromani ljudi 20 23 45 48 26 22 9 7 Stari ljudi 19 23 48 51 27 20 6 6 Nacionalna pripadnost 11 17 39 43 39 30 11 10 Verske manjine 17 21 42 44 33 27 8 8 *Nasilje nad enama 10 38 37 15
Tabela 9.3. je i najbolji indikator odnosa graana prema problemima sa kojima se susreu ranjive grupe. Svi procenti u kategoriji da drutvo treba mnogo panje da posveti ovim temama/grupama rastu u odnosu na medijsko izvetavanje i razgovore graana sa svojim prijateljima (Tabele 9.1. i 9.2). Tako, na primer, 76% kae da drutvo treba mnogo panje da posveti siromanim ljudima; 72% osobama sa invaliditetom; 71% nasilju nad enama; 68% starim ljudima i 53% ravnopravnosti izmeu polova. Prema miljenju naih ispitanika, jedino se ljudi drugaije seksualne orijentacije i verske manjine izdvajaju kao grupe kojima drutvo nimalo ne bi trebalo da posveuje panju (24% odnosno 18%). Ovi rezultati znae da graani (za veinu grupa) pokazuju svest o njihovim problemima (izuzetak su LGBT osobe i, u manjoj meri, verske manjine i nacionalna pripadnost), ali da za njihovo reavanje iskljuivo drutvo snosi odgovornost. Naalost, ni prole godine nisu bili bitno drugaiji nalazi. Ljudi drugaije seksualne orijentacije su u najloijoj poziciji u odnosu na ostale grupe koje su obuhvaene istraivanjem: o njima se meu prijateljima uopte ne pria - 42%; 39% graana ocenjuje da su medijski veoma eksponirani, a etvrtina populacije smatra da se drutvo ne treba baviti njihovim problemima.
Tabela 9.3. Koliko sledeim temama drutvo treba da posveti panje? (u %) Istraivaki ciklus 2012 2013 2012 2013 2012 2013 2012 2013 Nimalo Malo Osrednje Mnogo Ravnopravnost izmeu mukaraca i ena 6 4 10 8 35 34 49 53 Osobe drugaije seksualne orijentacije 24 24 20 22 31 27 25 27 Osobe sa invaliditetom 5 2 4 5 25 21 66 72 Siromani ljudi 4 2 4 3 20 19 72 76 Stari ljudi 5 2 6 6 26 24 63 68 Nacionalna pripadnost 10 12 19 24 40 33 31 31 Verske manjine 13 18 23 26 38 31 26 25 *Nasilje nad enama 2 5 22 71
Osim medija, veoma je vano i da odgovorne institucije u Republici Srbiji informiu graane o problemima diskriminacije. Koliko one to ine? Nedovoljno, ako je suditi prema nalazima iz ovog istraivanja: vie od polovine populacije (55%) smatra da institucije malo informiu graane o diskriminaciji i aktivnostima drave, dok svaki deveti graanin ocenjuje da uopte ne informiu to je blagi rast u odnosu na ranije cikluse! Da institucije dovoljno (taman koliko treba) informiu graane o diskriminaciji misli 16% (to je na nivou prethodnog istraivanja) a jo 3% ocenjuje da informiu previe. Grafikon 9.2. Koliko odgovorne institucije informiu graane o problemima diskriminacije i aktivnostima drave u vezi sa tim problemom? (u %)
Koliko bi sami graani eleli da se bolje upoznaju sa problemima diskriminacije? Vie od polovine populacije (53%) zainteresovano je da bude bolje upoznato sa problemima diskriminacije u naoj zemlji, od ega je 25% onih koji su zaista zainteresovani i 28% onih koji nisu preterano zainteresovani. Gledano u celini, to je pad za 4% u odnosu na prolu godinu (tada ih je bilo 57%) odnosno 1% u odnosu na 2010. godinu (54%). Meu onima koji su bez ograda zainteresovani da budu vie informisani o diskriminaciji nalaze se mlade osobe (srednjekolci) odnosno uenici/studenti. Dve petine ispitanih nije zainteresovano da bude bolje upoznato sa problemima diskriminacije u naoj zemlji i aktivnostima drave koje su u vezi sa tim problemom: prva grupa (njih 20%) zbog toga to smatraju da je to stvar drave, a da graani imaju i svojih problema i druga grupa (19%) koja nije zainteresovana jer su ve sada dovoljno infomisani. Grafikon 9.3. Da li biste Vi lino eleli da budete bolje upoznati sa problemima diskriminacije u naoj zemlji i aktivnostima drave vezanim za taj problem? (u %)
10. PREPOZNATLJIVOST POVERENIKA ZA ZATITU RAVNOPRAVNOSTI
Narodna skuptina Republike Srbije je usvojila Zakon o zabrani diskriminacije 2009. godine. Njima su stvoreni uslovi za formiranje nezavisnog, samostalnog i specijalizovanog organa Poverenika za zatitu ravnopravnosti. Stoga je vano u kontinuumu meriti kolika je njegova prepoznatljivost u javnosti i kako graani ocenjuje njegov rad. Od usvajanja zakona prole su etiri godine, a od formiranja ovog organa tri godine, i to predstavlja dovoljnu distancu da sagledamo koliko, zapravo, graani znaju da u naoj dravi postoji institucija koja titi ravnopravnost svih graana. Ohrabrujue je to od 2010. godine raste broj onih koji znaju da u Srbiji postoji institucija koja titi ravnopravnost svih graana: 2010. godine je to znalo 21%; 2012. godine 31%, dok ove godine to zna treina populacije. Istovremeno, smanjio se u odnosu na prolu godinu i broj onih koji ne znaju ili su neopredeljeni (sa 62% na 58%). Ove godine je svaki 11. ispitanik rekao da u Srbiji ne postoji ovakva institucija, to je blagi rast u poreenju sa prolom godinom. Uoava se, gledano kroz seriju istraivanja, da se smanjuje broj onih koji kau da ta ustanova ne postoji, ali je porastao broj onih koji su neodluni ili ne znaju odgovor. Graani koji ne znaju da u naoj dravi postoji institucija koja titi ravnopravnost graana iznad proseka ive u Centralnoj Srbiji (65%) i radi se mahom o graanima sa manjim stepenom obrazovanja (osnovna kola i kola za radnika zanimanja). Grafikon 10.1. Da li u naoj dravi postoji ustanova koja titi ravnopravnost svih graana, odnosno kojoj se graani u sluaju diskriminacije mogu obratiti za pomo? (u %)
PRILOG 1. PROFIL NE/DISKRIMINITORA: klaster analiza - stavovi graana prema diskriminaciji i vrednosna matrica
Istraivako iskustvo je pokazalo da se stavovi razliitih grupa ispitanika znaajno vie razlikuju shodno njihovim vrednosnim podelama, nego prema demografskim obelejima. Ovakve nalaze smo dobili i u prologodinjem i u ovogodinjem istraivanju o diskriminaciji u Srbiji. Ponovili smo pitanja kojima se odslikavaju stavovi ispitanika u vezi sa etiri vrednosna opredeljenja i dva situaciona stava. Odnos prema vrednostima, kao i situacioni stav smo dobili kao rezultat odgovora na nekoliko tvrdnji na osnovu kojih pravimo sloen pokazatelj za svaku od vrednosnih matrica ili stavova. U upitniku su tretirane etiri vrednosti (tradicionalizam, konformizam, autoritarnost i nacionalizam) i dva situaciona stava (odnos prema EU i odnos prema demokratiji). Vrednosna opredeljenja smo dobili kao rezultat odgovora na nekoliko tvrdnji na osnovu kojih smo napravili sloene pokazatelje.
Pokazatelj tradicionalizma smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje: Rukovodea mesta u poslovnom svetu treba da budu u rukama mukaraca Najvanija vrlina svake ene je da bude dobra domaica Treba se vrsto drati narodnih obiaja i tradicije Treba se drati onog morala koji propoveda moja verska zajednica
Pokazatelj konformizma smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje: Uvek se ponaam onako kako to okolina od mene oekuje Ne volim da se raspravljam sa nekim o neemu ako imamo razliito miljenje Trudim se da se ne razlikujem previe od drugih ljudi iz svog okruenja Ne volim iznositi svoje miljenje ako znam da e se ono razlikovati od drugih
Pokazatelj autoritarnosti smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje: Decu treba vaspitavati u strogoj disciplini Uitelji i nastavnici treba da budu strogi sa uenicima Ovoj dravi je potreban jak voa koga e narod slediti bez pogovora Potovanje autoriteta je najvea vrlina koju ljudi treba da gaje
Pokazatelj nacionalizma smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje: Spreman sam da se rtvujem za interese svog naroda Zbog meanja razliitih kultura preti nam opasnost da izgubimo svoj identitet
Situacione stavove smo dobili kao rezultat odgovora na nekoliko tvrdnji na osnovu kojih smo napravili sloene pokazatelje.
Pokazatelj odnosa prema EU smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje: Ulaskom u EU rizikujemo da izgubimo nacionalni identitet i kulturu EU je garant mira, stabilnosti i razvoja Srbije
Pokazatelj odnosa prema demokratiji smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje: Demokratija moda ima mana, ali je bolja od svih drugih oblika vladavine Demokratije nisu uspene u odravanju reda
Svaki od tipova vrednosti odnosno situacionih stavova podelili smo na negativni pol (odgovori uopte se ne slaem/uglavnom se ne slaem), pozitivni pol (odgovori uglavnom se slaem/potpuno se slaem) i sredinu, koja je po formi neutralna (odgovor niti se slaem niti se ne slaem).
Analiza koja sledi odnosi se, dakle, na etiri vrednosti (tradicionalizam, konformizam, autoritarnost i nacionalizam) i dva situaciona stava (odnos prema EU i odnos prema demokratiji).
Najpre, moemo rei da ne postoje znaajnije promene stavova graana u odnosu na prethodnu godinu. To nije neoekivano, jer se radi o temeljnim stavovima graana koji se utvruju procesima socijalizacije i politizacije, pa ostaju najee tvrdo utemeljeni u individuama do kraja njihovog ivota. Minimalne promene koje dobijamo po vrednosnim matricama i stavovima ispitanika mogu se pripisati i greci koje svako javnomnenjsko istraivanje sadri. Kao opti zakljuak moemo rei da u svakoj od est ispitivanih kategorija ne postoji natpolovina veina koja ide ka pozitivnom polu vrednosti ili stavova, to u velikoj meri kreira i negativne diskriminatorske procese. Ipak, nije stvar ni toliko negativna, jer identifikovanje sa negativnim vrednosnim i stavovskim opredeljenjima pretee kod autoritarnosti i odnosa prema EU, s tim da te razlike nisu velike u odnosu na pozitivan pol. Najvei deo populacije pripada kategoriji koja se klasifikuje kao neutralna, a u praksi povlauje stavovima onih koji prevladaju bilo sa pozitivnog ili sa negativnog pola. Pojedinano gledano, vrednosni i situacioni stavovi ispitanika su u velikoj korelaciji sa indeksom diskriminacije. Tako su oni koji su tradicionalisti, konformisti, autoritarni i nacionalisti ili imaju negativan odnos prema EU i demokratiji znaajno vie skloniji diskriminaciji od onih koji se nalaze na suprotnom polu vrednosti i situacionih stavova.
Tabela 1. Vrednosne i stavovske osnove populacije Srbije (u %)
internacionalisti 27 29 neutralni 47 46 nacionalisti 26 25 Odnos prema EU
pristalica EU 24 23 neutralan prema EU 46 50 protivnik EU 30 27 Odnos prema demokratiji
demokrata 28 30 neutralan 60 59 nedemokrata 13 11
Ukoliko elimo da podatke o vrednosnim i stavovskim opredeljenjima predstavimo zbirno po jednoj grupi, neophodno da se kroz klaster analizu takve grupe izgrade. Postupak koji sprovodimo je identian onom od pre godinu dana, a dobijeni podaci se na nivou optih karakteristika grupa ne razlikuju. Klaster analiza (videti Tabelu 2) nam omoguava da prikaemo zbir svih obeleja koja se odnose na vrednosti i stavove ispitanika i njihov odnos prema diskriminaciji.
PROFILI NE/DISKRIMINITORA Formirane grupe ispitanika imaju slina obeleja i dele vrednosne stavove po razliitim kategorijama. Tako u Grupi 3 najvei broj ispitanika ine modernisti, nekonformisti, neautoritarni, internacionalno su orijentisani, pristalice su ili neutralno orijentisani prema EU i prepoznavanju demokratije kao poeljnog politikog poretka. Ova grupa ini neto ispod etvrtine populacije u Srbiji (24%). Kao to se moe videti ova grupa nije sklona diskriminaciji i moemo ih imenovati kao NEDISKRIMINATORI.
Osim Grupe 3 i Grupa 2 pokazuje dominantno nediskriminatorski stav. Ova grupa je skoro po svim elementima koje smo ispitivali definisana u neutralnom polju, ali preteu i stavovi koji iskazuju pozitivna vrednosna ili stavovska polazita. Shodno ovim
karakteristikama za njih moemo rei da su NEUTRALNO NEDISKRIMINATORI i oni ine oko osmine populacije.
Nasuprot ovim grupama, Grupu 5 ve moemo imenovati kao DISKRIMINATORE. Oni iznad ostalih pokazuju sklonost ka diskriminaciji, a njihova kljuna obeleja su da su tradicionalisti, autoritarni, nacionalisti i negativno orijentisani ka EU. U sluaju konformizma nalaze se izmeu neutralnog i negativnog odnosa, dok demokratiju sagledavaju kao poeljan poredak.
Kod tri preostale grupe ne postoje znaajne indikacije da su oni skloni diskriminaciji, a odnos izmeu onih koji diskriminiu i onih koji to ne rade je u ravnotei ili u blagoj prednosti za one koji ne diskriminiu. Stoga njihove nazive moemo definisati prema njihovim drugim kljunim obelejima. Grupa 1 u svim kategorija koje smo ispitivali ima najvei broj neodlunih odgovora i njih upravo zbog toga moemo i nazvati NEUTRALNI.
Grupa 4 kao kljuno obeleje ima konformizam i to je onaj deo populacije koji e se uvek prilagoavati veinskom stavu, te njih zovemo KONFORMISTI.
Grupa 6 je skup onih graana koji imaju tradicionalno poimanje drutva, ali kod njih dosta negativno stoje odnosi prema demokratiji i vrednovanje EU. Njih moemo nazvati TRADICIONALISTI.
Ukoliko rezimiramo klaster analizu, uoavamo da postoji est razliitih grupa u naem drutvu koje imaju svoje specifine osobine i odnos prema diskriminaciji i stoga smo ih nazvali:
Ove pojedine grupe ispitanika se sada razikuju po nekim kljunim socio-demografskim obelejima. ini se da je kljuna razlika (a za ovo istraivanje i najvanija) koja se moe uspostaviti definisana izmeu grupa 1 NEDISKRIMINATORI i 5 DISKRIMINATORI i na taj nain dobijamo tipska obeleja ispitanika koji ne/diskriminiu.
PROFIL NEDISKRIMINATORA U SRBIJI: SKORO ETVRTINA POPULACIJE (24%)
U Grupi 3 - NEDISKRIMINATORI su dominantno ispitanici srednjih godina (od 30 do 50 godina); uglavnom osobe enskog pola, imaju zavrenu (dominantno) viu kolu ili fakutet, a minimalno srednju kolu i iznad proseka su zaposlene u javnom sektoru.
PROFIL DISKRIMINATORA U SRBIJI: 15% POPULACIJE
U Grupi 5 DISKRIMINATORI je vee uee mukaraca; radi se dominantno o osobama koje su starije od 60 godina, sa zavrenom osnovnom ili srednjom kolom (iznad proseka). U velikoj meri su radno neaktivni (penzioneri).