Demat ve tradicionalno u strukturi Islamske zajednice predstavlja temeljnu, osnovnu i najmanju

organizacionu jedinicu. Kroz demat muslimani ostvaruju osnovna vjerska prava, obaveze i
provode razliite aktivnosti. Demat u pravilu sainjava skupina od najmanje 100 muslimanskih
domainstava, koja ive na jednom podruju i koja su meusobno povezana u izvravanju
zajednikih islamskih dunost
A jedan od najpoznatijih je hadis u kojem se navodi dogaaj sa slijepcem koji je traio dozvolu da ne dolazi u
demat i spomenuo vie razloga za to, a Poslanik mu je kazao: uje li ezan? Rekao je: Da, a Poslanik je rekao:
Onda se odazovi. (Muslim)i.
Obavljanje zajednikog namaza u damiji spada u najvanija obiljeja islama i obaveza je
svakog punoljetnog, fiziki sposobnog mukarca, koji uje ezan (poziv na namaz). Na to
ukazuju mnogobrojni dokazi, od kojih bi posebno izdvojio dva hadisa.
U prvom hadisu se kae: ''Ko bude uo poziv na namaz (ezan) i ne doe u damiju, nema
mu namaza (njegov namaz je manjkav, nepotpun), osim ako za to postoji
opravdanje.'' (Ibn Made, 793., Darekutni i Hakim, a vjerodostojnim ga je ocijenio El-
Albani u Sahihu ibn made).
U oba hadisa spominje se obaveza odazivanja na poziv (ezan), a ona se prema hadiskim
komentatorima, odnosi na ezan prouen u normalnim vremenskim prilikama, prirodnim
glasom, bez dodatnih pomagala (mikrofona, razglasnih ureaja) i u uvjetima
nepostojanja bilo kakvih smetnji i zapreka (zvunih, geografskih i sl.).
Treba imati na umu injenicu da su meuezzini u vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve
sellem, obiavali uiti ezan na uzdignutom mjestu, kao to je bio krov damije i slino, a
nain gradnje, koriten u to vrijeme, jednostavno je omoguavao prodor i prostiranje
ezana i do najudaljenijih dijelova Medine.
Prema tome, ezan prouen u navedenim okolnostima i na nain kako su to precizirali
islamski uenjaci, mogue je uti sa spomenute udaljenosti (deset minuta hoda), pa ak i
sa vee udaljenosti, tako da si duan namaz obavljati u dematu. S druge strane, fizika
udaljenost ili neki drugi opravdan razlog (slijeenje pravnog miljenja po kojem je
namaz u dematu pohvalan a ne obavezan in), ne bi se, niukom sluaju, trebali shvatiti
kao alibi za izostanak sa ovog uzvienog ibadeta, niti bi to trebalo oslabiti nau volju i
elju za postizanjem visokih dereda kod Uzvienog Allaha, delle enuhu i uspjeh na
putu uzvienih tenji.
Ko to od nas ne eli poveanje derede, oprost grijeha, i zauzimanje meleka kod
Milostivog? Takoer, otac koji ne obavlja namaz u dematu, ili rijetko ide u demat
(kada ga na to natjeraju dunjaluke potrebe i interesi), predstavlja lo uzor svojoj djeci, i
alje jako runu poruku o sebi i svojim ambicijama. Kako e njegova djeca zavoljeti ovaj
asni ibadet i naviknuti se na njega, kada kod oca vide da je potpuno ravnoduan prema
tome, nezainteresiran i nemaran? Jedno je sigurno, u Allahovim kuama borave i
odravaju ih u ''ivotu'' (svojim prisustvom, brigom o njima), samo

''oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji
se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.'' (Et-Tevbe,
18.)
Dakle, nije sutina u tome da li je namaz u dematu obavezan ili ne, nego u tome koliko je
uistinu jako i vrsto nae vjerovanje, i do koje mjere smo se spremni rtvovati za
plemenite ideale, i i slijediti primjer Poslanika i njegovih ashabe, koji su teili samo
najuzvienijim deredama. Treba li nam vei dokaz od toga da su i oni najbolesniji i
fiziki najslabiji meu njima, redovno dolazili u demat, oslanjajui se na dvojicu ljudi,
kako bi izbjegli bilo kakvu slinost sa munaficima (licemjerima). O tome Ibn Mesu'ud,
radijallahu 'anhu, kae: ''U Poslanikovo vrijeme, namaz u dematu su ostavljali samo
licemjeri, ije je licemjerje bilo jasno i oito.'' (Muslim, 654.)
U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anh, je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: Najtei namaz za licemjere jeste jacija-namaz i sabah-namaz, a da znaju koja je njihova
vrijednost, dolazili bi na njih pa makar i puui. Namjeravao sam da naredim da se uspostavi namaz i
odredim ovjeka da ljude predvodi u namazu, a da ja i sa mnom drugi ljudi odemo s drvima do naroda
koji ne prisustvuje namazu pa da nad njima zapalimo njihove kue vatrom. (Buharija, 644; Muslim,
651.)
Namaz u dem'atu je jedan od velikih islamskih obreda. Svi muslimani se slau da je obavljanje pet
dnevnih namaza u mesdidu jedan od najveih vidova pokornosti. Svevinji Allah propisao je ovome
Ummetu okupljanja u odreenim vremenima od kojih su i: pet dnevnih namaza, duma-namaz,
bajram-namazi, namaz prilikom pomraenja Sunca, dok je najvee i najvanije okupljanje ovoga
Ummeta na Arefatu tokom hadskih obreda koje ukazuje na jedinstvo Ummeta u pogledu njegova
ubjeenja, njegovih ibadeta i propisa vjere islama. Sva ova vea okupljanja propisana su u islamu radi
koristi muslimana. Tako, tokom tih okupljanja dolazi do jaanja i uspostavljanja novih veza,
upoznavanjem stanja mnogih muslimana i drugih koristi za sve muslimane openito, bez obzira na
mjesto i porijeklo, kao to Svevinji Allah i kae: O ljudi, mi vas od jednog ovjeka i jedne ene
stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha jeste onaj koji
Ga se najvie boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita. (Prijevod znaenja El-Hudurat, 13.)
Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podstaknuo je na obavljanje namaza u dem'atu
pojanjavajui njegovu vrijednost i ogromnu nagradu. Rekao je: Namaz u dem'atu vrijedniji je od
namaza pojedinca dvadeset i sedam puta. (Buharija, 645, 646; Muslim, 650.) Takoer je rekao:
ovjekov namaz u dem'atu vrijedniji je od njegova namaza u kui ili pijaci za dvadeset i pet puta. I
tada, kada se lijepo abdesti, zatim izae do mesida ne namjeravajui nita drugo do obavljanje
namaza, nee napraviti jedan korak a da mu se njime nee podignuti jedan stepen i obrisati jedna
greka, pa, kada zavri sa namazom, meleki nee prestati donositi salavat na njega sve dok se bude
nalazio na mjestu gdje je klanjao ... (Buharija, 647.)
Obaveznost namaza u dem'atu
Namaz u dem'atu je obavezan kada je rije o pet dnevnih namaza. Na obaveznost njihova obavljanja
u dem'atu ukazuje Kur'an i Sunnet. to se tie Kur'ana, to su rijei Svevinjeg Allaha: Kada ti bude
meu njima i kad odlui da zajedno s njima obavi molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju
... (Prijevod znaenja En-Nisa', 102.) Ovdje naredba ukazuje na obaveznost prilikom straha (prilikom
borbe u dihadu), pa, kada je to obavezno u strahu (tj. kod namaza u strahu) onda je ta obaveza
pritvrenija u stanju sigurnosti. to se tie Sunneta, to je hadis Ebu Hurejre, radijallahu 'anh, u kojem
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kae: Najtei namaz za licemjere jeste jacija-namaz i
sabah-namaz, a da znaju koja je njihova vrijednost, dolazili bi na njih pa makar i puui. Namjeravao
sam da naredim da se uspostavi namaz i odredim ovjeka da ljude predvodi u namazu, a da ja i sa
mnom drugi ljudi odemo s drvima do naroda koji ne prisustvuje namazu pa da nad njima zapalimo
njihove kue vatrom. (Buharija, 644; Muslim, 651.) Ovaj hadis jasno ukazuje na obaveznost
obavljanja namaza u dem'atu jer:
Prvo: Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nazvao je one koji ne prisustvuju namazu u
dem'atu licemjerima, a zbog izostavljanja sunneta tj. onoga to je preporueno ovjek se ne smatra
licemjerom, pa se zakljuuje da su oni izostavljali ono to je vadib, tj. obaveza.
Drugo: On, sallallahu 'alejhi ve sellem, poelio je da ih kazni za njihovo izostajanje iz namaza, a kazna
biva samo zbog izostavljanja obaveze. Sprovoenje te kazne sprijeila ga je injenica da vatrom ne
kanjava niko drugi do Svevinji Allah, dok, takoer, spominje se da se sustegnuo od toga jer se u
njihovim kuama nalaze i njihove porodice, ene i djeca, kojima namaz u dem'atu nije obavezan.
Meutim, nema smetnje da ene prisustvuju namazu u dem'atu kada su propisno obuene, kada
postoji sigurno i bezbjedno mjesto za njih, kada njihov dolazak na namaz u dem'atu nee biti razlog
smutnje i kada im to dozvole njihovi muevi. Onima koji su obavezni da obavljaju namaz u dem'atu
propisano im je da to ine u mesdidu. Onaj ko izostavi dem'at i klanja sam bez opravdanja, njegov
namaz je ispravan, ali je takav grijean zbog izostavljanja vadiba-obaveze.
Ko ima opravdanje da izostane iz namaza u dem'atu
Musliman u sljedeim situacijama ima opravdanje da izostane iz namaza u dem'atu:
Bolesnik kojem e odlazak do mesdida radi obavljanja namaza u dem'atu stvoriti potekoe i
oteati mu bolest, jer je i Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada se razbolio izostao iz namaza
u dem'atu pa je govorio: Naredite Ebu Bekru da predvodi ljude u namazu. (Buharija, 713; Muslim,
418.) Takoer, zbog rijei Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu 'anh: Viao sam nas (na namazima) i s
njih (namaza) nije izostajao osim licemjer ije je licemjerstvo bilo poznato ili bolesnik. (Muslim, 654.)
Onaj koji trpi malu ili veliku nudu i onaj koji se nalazi pred postavljenom hranom i ima potrebe za
njom, zbog hadisa Aie, radijallahu 'anha, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kae:
Nema namaza u prisustvu hrane, niti dok se trpi mala ili velika nuda. (Muslim, 560.)
Svaki onaj koji se boji za sebe, svoj imetak i svoju porodicu, jer je strah opravdanje za izostajanje iz
dem'ata.
Neprohodnost, zadobijanje tegobe na putu do mesdida usljed velike kie, snijega, vjetra, mrkle noi
i sl., takoer, opravdanje je za izostajanje iz namaza u dem'atu, zbog hadisa Ibnu Omera, radijallahu
'anhuma, koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi nareivao muezzinu kada bi no
bila hladna i kiovita - da kae: 'Klanjajte u kuama.' (Buharija, 632; Muslim, 697; i rivajet je Muslimov
Strah od smrti blinje osobe, kao npr. da blinji ima smrtne muke, ivi svoje zadnje trenutke ivota,
pa ovjek voli da bude kod njega i podstie ga na ehadet i sl., pa zbog toga ima opravdanje da
izostane iz dem'ata.
Danas emo govoriti na temu: O vanosti demata. Allah, d.., u Kur`anu kae: Va`tesimu bi
hablillahi demian vela teferreku vezkuru ni`ametellahi alejkum iz kuntum e`adaen feellefe bejne
kulubikum feasbahtum bini`ametellahi ihvanen ve kuntum ala efa hufretin minennari feenkazekum
minha kezalike jubejjinullahu lekum ajatihi le`allekum tehtedun. Svi se vrsto Allahova ueta drite
i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima
neprijatelji, pa je On sloio vaa srca i vi ste postali, milou Njegovom prijatelji, i bili ste na ivici
vatrene jame, pa vas je On spasio. Tako vam Allah objanjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu
ustrajali. ( Sura Ali- Imran, 103)
Muhamed, a.s., je dakle preporuio i skoro naredio , da se svaki namaz klanja u damiji dematile, jer,
klanjanje u dematu pokazalo je svoju praktinu stranu. Ono je bilo od velike vanosti za jaanje
Islamske zajednice. Zato su svi ashabi smatrali svojom posebnom dunou doi u damiju i klanjati
svaki namaz za Muhamedom, a.s., kao imamom. Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: Namaz koji se
klanja u dematu, bolji je za dvadeset i sedam puta od namaza koji ovjek klanja sam. (Buharija,
Muslim, Tirmizi, Nesai i Malik)
Snaga nae vjere je u vrstim temeljima na kojima je sazidana. Ona je prola kroz mnogo bure i
iskuenja, pretrpjela je mnoge udarce, kako od drugih, tako i iznutra od raznih licemjera i kukavica u
svojim redovima, ali je ipak ostala uspravna, vrsta i nepokolebljiva kao granitna stijena. U damiji
treba da porazgovaramo, dogovaramo, zbliavamo se, uimo, saznajemo i rjeavamo ope potrebe
demata i Islamske zajednice. Damija je mjesto, gdje se svi muslimani jednako osjeaju, ravnopravni
kao braa i sestre. I predsjednik, rob, sluga, bogata i siromah stoje u istom saffu, jedan pored
drugog, mirno, skrueno, u obaveznoj molitvi namazu. Obojica su robovu Svemogueg, Svemonog,
Stvoritelja, obojica su o Njemu ovisni i oekuju Njegovu pomo. Svi smo Allahovi robovi, i svaki od nas
uiva zatitu Allaha, d.., dok klanja u dematu. Muhamed, a.s., je rekao: Allahova zatita lebdi nad
dematom.
U emu se sastoji ta izuzetna Allahova zatita, to nam objanjava Alejhiselam u hadisu: Kad god se
ljudi sastanu u damiji, da klanjaju zajedno namaz, da ue Kur`an, da sluaju vaz, ili da prouavaju i
studiraju kur`anske ajete, Allah, d.., dok se oni nalaze u tom ibadetu unosi u njihova srca mir, i
raspoloenje, sputajui na njih Svoju mudrost i milost. A meleki ih sa svih strana, uvajui ih i titei
od svih neprijatelja, kojima je inae ovjek izloen; Allah, d.., voli takve iskrene i odane vjernike, pa
ih istie kao primjer melekima i drugim odanim robovima. ( Muslim) Muhamed, a.s., je rekao: Drite
se demata. Svrha damije je da nas okuplja, a demat je najvei ukras jedne damije!
Kako velianstveno izgleda damija za Bajram kad je ispunjena do posljednjeg mjesta. Kad klanjate
dematile, vrsto se pribijte jedan uz drugog, da bi vai redovi bili jai i otprniji, neprobojniji! Da niko ne
moe, da se ne dozvoli kojekakvim grupama i grupicama da u njih unose smutnju, nejedinstvo,
nesuglasice.
Vanost demata, zajednikih snaga, zajednikog rada je velika. Zato moramo biti jednistveni, a
damija i zajedniko obavljanje namaza treba da nas potakne na to.