Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
Učestalost
Multipla skleroza se može pojaviti u svakom životnom dobu. Bolest se obično pojavljuje
između 20. i 40. godine života i češća je kod žena nego kod muškaraca. Trenutno u svetu ima
2.5 miliona ljudi koji boluju od ove bolesti.
Uzrok nastanka
Mijelin je bela supstanca koja obavija nervno vlakno i formira mijelinsku opnu. Osnovna
funkcija ove opne je izolacija i ubrzavanje prenosa nervnih signala kroz čitav centralni nervni
sistem. Destrukcijom mijelinske opne u multiploj sklerozi dolazi do prekida u prenosu
nervnih signala, tako da nastaju različite neurološke smetnje. Ukoliko se demijelinizacija
odigra na nervnoj mreži koja prenosi poruke između mišića i mozga, tada mogu nastati
problemi sa pokretljivošću. Ako se proces demijelinizacije dešava na nervima koji prenose
senzorne informacije ka mozgu, multipla skleroza može prozrokovati probleme sa senzornim
funkcijama, kao što je vid. Tačan uzrok nastanka bolesti I dalje nije poznat savremenoj
medicini, mada se pretpostavlja da genetski faktor igra važnu ulogu u nastajanju MS-a.
Takođe, jedan od mogućih uzročnika je I pad imunog sistema u kombinaciji sa nekim
infektivnim agensom. Ipak, većina lekara zastupa stav da zajedničkim dejstvom navedenih
faktora dolazi do nastanka multiple skleroze.
Simptomi
Simptomi multiple skleroze ispoljavaju individualno. Ipak postoji određen broj simptoma koji
je vrlo karakterističan za većinu bolesnika, a to su: slabost, zamor, ukočenost, inkoordinaciju,
drhtanje, nejasan govor, depresiju, spazam mišića, probleme sa ravnotežom, vidom,
bubrezima i bešikom, seksualnom funkcijom, pamćenjem i misaonim tokom, ili je moguća
kompletna paraliza. Vrlo često se MS javlja u vidu slabog pojedinačnog simptoma, kao što su
zamućen vid ili klecanje nogu. Za mnoge ljude sa MS, simptomi se javljaju i nestaju na
nepredvidiv način. Dok kod jednih dalji razvoj bolesti ne utiče znatno na njihov način života,
kod drugih se javljaju različiti simptomi koji mogu ugroziti njihove fizičke i mentalne
sposobnosti, nezavisnost ili život. Tok bolesti je vrlo nepredvidiv i satavljen je od faza
smirivanja (bez prisustva simptoma) i faza pogoršanja bolesti.
U početku faze smirivanja mogu trajati godinama, čak i više od 10 god. Kod bolesnika koji
imaju česte napade bolesti, pogotovo ako bolest počne u srednjim godinama, tok može biti
izrazito ubrzan i u kratkom roku dovesti do razvoja invaliditeta. Multipla skleroza se najčešće
ispoljava u takozvanom povratnom obliku. Kod osobe se javljaju napadi simptoma, koji se
zatim kompletno ili parcijalno ublažuju do sledećeg napada. Kod polovine onih koji poseduju
ovaj oblik bolesti MS, kasnije će se razviti sekundarni progresivni oblik MS, koji se
manifestuje kao progresivno pogoršanje simptoma sa njihovim povremenim slabljenjem.
Manje je čest oblik primarne progresivne MS, koja se javlja kao uporno pogoršavanje stanja
osobe sa MS, koje može dovesti do hendikepa, bolnog spazma mišića, urinarne inkotencije, ili
eventualno do paralizovanosti. Drugi oblik MS, koji se isto retko javlja je progresivna
povratna MS, koja počinje sa upornim pogoršavanjem stanja, a na bliceve je moguće i
poboljšanje.
Dijagnoza
Dijagnoza multiple skleroze se postavlja poprilično teško. Lekar pre svega na osnovu kliničke
slike i čestih ponovnih javljanja karakterističnih simptoma postavlja dijagnozu. Putem
magnetne rezonance mogu se otkriti karakteristične povrede u mozgu, gde se dogodilo ili je u
toku zapaljenje. Da bi se dala dijagnoza MS, doktori moraju naći dokaze za najmenje dve
povrede na različitim mestima centralnog nervnog sistema. Mada, postoje i slučajevi kada je
potvrđena dijagnoza MS, a same povrede nisu vidljive.
Lečenje
Multipla skleroza je bolest kod koje ne postoji izlečenje, ali se adekvatnom terapijom
otklanjaju simptomi i poboljšava kvalitet života bolesnika. Najčešće se u terapiji koriste
kortikosteroidi (prednizon), koji mogu olakšati simptome između napada bolesti, ali ne utiču
na moguću pojavu dugotrajne invalidnosti. Dugotrajna terapija kortikosteroidima retko je
opravdana, jer može dovesti do brojnih komplikacija kao što su osteoporoza, šećerna bolest i
čir. Vrlo često se primenjuje terapija beta-interferonom koja smanjuje učestalost recidiva.
Ukoliko navedene terapije ne daju rezultate mogu se davati gamaglobulin, jednom mesečno
intravenski, koji pomažu u kontroli ponovne pojave bolesti. Mešavina sintetičkih polimera
služi kao prevara za imuni sistem i na taj način smanjuje njegove napade na mijelinsku opnu.
Nekoliko lekova može se koristiti za olakšavanje spazma, zamora i problema sa bešikom.
Ljudi sa MS često govore da im tretmani u kojima se ne koriste lekovi, kao što su vežbe i
adekvatan odmor, pomažu da svoj život održe aktivnim. Fizička aktivnost i vežbe mogu
znatno ojačati oslabljenu muskulaturu i poboljšati koordinaciju.
Prvi znaci bolesti se najčešće javljaju između 20-te i 45-te godine života, rijetko prije 15-te i
nakon 55-te godine. Bolest češće pogađa žene (2:1) i češća je u zemljama koje su smještene
između 40. i 65. stupnja sjeverne geografske širine. Vrlo je rijetka u Tropima i na Dalekom
istoku.
Danas još uvijek nije poznat pravi uzrok multiple skleroze. Smatra se da ju uzrokuje više
čimbenika. Danas je najprihvaćenija teorija da je multipla skleroza uzrokovana kombinacijom
djelovanja nekoliko različitih čimbenika kao što su genska predispozicija, okolina i izloženost
virusu tijekom djetinjstva. U vjerojatne uzroke multiple skleroze ubrajaju se i alergijska
zbivanja u samom organizmu, a kontroverzna je i teorija o traumi kao mogućem dodatnom
čimbeniku nastanka bolesti. Ozljeda glave ili pak emocionalni šok mogući su precipitirajući
faktori za pogoršanje bolesti.
Budući da mozak i kralježnička moždina imaju velik rezervni kapacitet, mnoga područja na
kojim je došlo do oštećenja mijelinske ovojnice, što se zbiva u početku bolesti, neće dati
nikakvih simptoma. Manje promjene koje zahvaćaju mijelinsku ovojnicu usporavaju
provođenje živčanih impulsa i obično ne dovode do većih neuroloških ispada, ali se smatra da
su odgovorne za nastanak opće slabosti na koju se često bolesnici žale. Simptomi multiple
skleroze ovise o mjestu zahvaćanja i stupnju upale mijelinske ovojnice aksona tj. produžetaka
živčanih stanica. To je razlog zbog čega su simptomi bolesti različiti, a tijek bolesti teško
predvidjeti. Progresijom bolesti, na mjestima nestanka mijelinske ovojnice nastaju ožiljci koji
se nazivaju skleroza, plak ili lezija.
Bolest može imati benigni ili maligni tijek, a prema obliku može biti: relapsno-remitentna
multipla skleroza (RRMS), sekundarno progresivna multipla skleroza (SPMS), primarno
progresivna multipla skleroza (PPMS) i progresivno-relapsna multipla skleroza (PRMS).
Najčešći oblik bolesti, u otprilike 85% slučajeva je relapsno-remitentna multipla skleroza
(RRMS).
Predviđanje progresije multiple skleroze nije jednostavno, tim više što s vremenom jedan tip
bolesti može prijeći u drugi. Tako u više od 50% bolesnika relapsno-remitentni tip bolesti
unutar 10 godina prelazi u sekundarno progresivnoj multiploj sklerozi (SPMS). Tijek bolesti
prvih nekoliko godina najbolji je vodič i bolesniku i liječniku za pretpostavljanje daljnjeg
tijeka bolesti.
Lumbalnom punkcijom dobijemo cerebrospinalni likvor (tekućinu koja obavija mozak i leđnu
moždinu) čiji se sastav biokemijski i citološki analizira. U 3/4 bolesnika nalazi se blago
povišenje limfocita, tipičan je nalaz plazma stanica kojih nema u likvoru zdravih osoba, te
umjereno povećanje bjelančevina, osobito imunoglobulina G, čije relativno povećanje među
likvorskim proteinima upućuje na njihovo stvaranje u samom središnjem živčanom sustavu,
što je karakteristično za multiplu sklerozu.
Evociranim moždanim potencijalima ispituje se funkcija prijenosa živčanog impulsa kroz
vidni, slušni ili osjetni put na različitim razinama te se njima može potvrditi prostorna
razasutost lezija i dobiti jasniji uvid u tijek bolesti.
Fizikalna je terapija vrlo važan dio liječenja bolesnika s multiplom sklerozom. Osim za vježbe
relaksacije i istezanja koje su prikazane u prethodnim odlomcima, postoje vježbe za
poboljšanje kontrole pokreta, vježbe ravnoteže te vježbe snage.
Poremećaji ravnoteže i koordinacije
Poremećaj ravnoteže i koordinacije nastaje kada mali mozak ili dio donjeg dijela mozga,
tzv. moždano deblo, budu zahvaćeni s bolešću. Može se pojaviti tremor na udovima ili
gubitak ravnoteže pri hodanju. Također mogu postojati poteškoće u finijim pokretima prstima,
pri pisanju, hvatanju sitnih predmeta i sl. U takvim se stanjima primjenjuju vježbe koje
poboljšavaju koordinaciju i ravnotežu. Katkad su vrlo dobre vježbe u vodi jer su zbog potpore
vode u stajanju vježbe lakše, a također je smanjeno preveliko zagrijavanje tijela zbog
vježbanja, koje može pogoršati simptome.
Odg: MS samostalno vježbanje
« Odgovor #45 poslato: Jun 18, 2007, 09:01:28 pm »
Kada ne?
- Kada prevladavaju smetnje u ravnoteži, nekontrolirane kretnje i drhtanje,
vježbe snage se ne smiju uvrstiti u svakodnevni program vježbanja. Kod
Multipla ovakvih pote-škoća treba češće vježbati držanje ravnoteže, spret-nost i
Skleroza razgibavanje, da bi se poboljšao usklađeni rad mišića.
Kada ne?
-Kod jakih spastičkih grčenja nogu, vježbe snage treba izvoditi uz oprez,
posebice ako se pritom pojačava napetost mišića.
Moraju se ispunjavati uvjeti za izvođenje odgovarajućih vježbi snage.
U pravilu valja izbjegavati uobičajene gimnastičke vježbe snage, kao što
su dizanje utega ili vježbe uz otpor.
Kada jačati?
-Vježbe snage se izvode najviše dva puta dnevno, u kratkim serijama,
uvijek naizmjence s vježbama za razgibavanje i vježbama spretnosti.
U loše dane je bolje izostaviti vježbe snage, ali zato valja zauzeti rjeđe
korištene položaje za odmaranje ili istezanje.
Pažnja
- Vježbu snage izvoditi samo onda ako se mogu ispuniti uvjeti.
- Netrošite rezerve snage! Prekinite ranije!
- Nakon kratkog odmora tijelo bi trebalo biti ponovno odmorno
Sačuvana
Pol: 2. Izmjenjivanje
Poruke: 15354 - Izmjenjivati s pokretima koji će uspostaviti ravnotežu (odabrati jednu od
vježbi za razgibavanje ili jednu vježbu spretnosti), po mogućnosti u istom
položaju.
Na primjer:
poslije Mosta
izmjenjivati s vježbom Valjak za tijesto ili Igra petama
poslije Kolijevke
Multipla
izmjenjivati s vježbom Micati koljenima ili Paketić
Skleroza
(položaj za istezanje)
poslije Hrvanja
izmjenjivati s vježbom Žaba ili Udarač ritma
3. Serije vježbi
- Vježbanje snage podijeliti u serije vježbi, tako da će se odabrati određene
vježbe u istom položaju(različiti cilj vježbanja).
- Ove serije vježbi se određeno vrijeme ne mijenjaju.
- Stupnjevati tek kada se vježbe mogu izvoditi uz manju primjenu snage.
- Ne treba odabrati previše vježbi, radije manje, ali te dobro uvježbati.
Sačuvana
Škare
za jačanje postranične muskulature kukova
Van
mreže
Pol:
Poruke: 15354
- Leći na desnu stranu, stopala postaviti jednako daleko prema naprijed
kao koljena.
- Leđa su ravna, lijeva ruka je oslonjena na pod ispred trbuha.
Pokret
- Podići lijevu nogu i raširiti kao škare, pritom se koljeno i stopalo
istovremeno podižu u zrak.
Multipla - Lijevu nogu se može jednom položiti ispred (na podlogu bliže trbuhu), a
drugi put iza desne noge.
Skleroza - Na trenutak lijevu nogu zadržati u zraku.Zatim ponovno spustiti nogu.
- Ponoviti.
Olakšati vježbu
- Lijevom rukom uprijeti o podlogu, ili/ i podići samo lijevo koljeno.
Otežati vježbu
- Oba koljena istovremeno podići s podloge ili/i oba stopala podići u zrak.
- Stopala postaviti na jastuk, koljena i stopala su razmaknuta za širinu
šake.
Sačuvana
Kolijevka
za jačanje muskulature trbuha i kukova
Van
mreže
Pol:
Poruke: 15354
Pokret
- Oba koljena istovremeno polako pomicati udesno, nepriljubljujući ih
jedno uz drugo,ali samo toliko da se leđa ne uvinu; zatim ulijevo, tamo-
amo, kao kolijevka.
Multipla - Pritom laktovi smiju naizmjenice upirati o podlogu, ali leđa moraju ostati
Skleroza zaobljena, a pritisak križa o podlogu mora biti stalan.
Olakšati vježbu
- Ruke su ispružene na podlozi uz tijelo i mogu naizmjenice upirati o
podlogu.
Otežati vježbu
- Ruke pružiti prema stropu, tijekom izvodenja pokreta prekriženi prsti
ostaju na mjestu.
- Koljena privući na trbuh. Privučena koljena pomicati malo udesno i
ulijevo, ali tako da se ne smanji pritisak križa o podlogu.
Sačuvana
Most
za jačanje muskulature stražnjice i nogu
Van
mreže
Pol:
Poruke: 15354
Olakšati vježbu
- Ispružene ruke su na podlozi uz tijelo i upirući nogu pomoći pri
uzdizanju.
Otežati vježbu
- Ruke pružiti prema stropu, prekrižiti prste.
- Desnu potkoljenicu položiti na niži jastuk.
Lopoč
za jačanje trbušnih mišića
Van
mreže
Pol:
Poruke: 15354
Multipla
Skleroza
- Početni položaj: privući noge, stopala u zrak.
- Oba koljena privlačiti na trbuh sve dok slabine (onosno križa) čvrsto ne
polegnu na podlogu, a zdjelica se gotovo ne podigne.
Pokret
- Pustiti neka se koljena polako vrate natrag, kao latice koje se otvaraju, ali
samo toliko da pritisak križa o podlogu ne popusti: najniža točka lopoča je
u vodi.
- Kratko ostati u tom položaju, duboko udahnuti i izdahnuti, koljena
ponovno privući na trbuh.
Olakšati vježbu
- Otvorila se samo jedna latica lopoča (druga noga ostala je na trbuhu).
Otežati vježbu
- Latice se izdužuju: tijekom izovđenja pokreta, stopala se lagano gibaju
prema stropu, ali se ne ispružaju potpuno.
Mućkalica
za jačanje trbušnih mišića
Van
mreže
Pol:
Poruke: 15354
Multipla
Skleroza
- Obje ruke su ispružene prema stropu, a prsti prekriženi.
Varijanta I
- Obje ruke, kao da će tresti kakvu posudu, gibaju se u smjeru glava-
stopala, ukupno cca. 10 cm.
- Sto je brže moguće, najduže 4 sekunde.
- Pritom se ramena ne podižu prema ušima, glava ostaje ležati.
Varijanta II
- Ispružene ruke brzo gibati lijevo-desno, cca. 20 cm tamo-amo, kao kod
laštenja.
- Što je brže moguće, najduže 4 sekunde. Pritom se zdjelica smije micati.
Sačuvana
Van
mreže
Pol:
Poruke: 15354
Varijanta I
- Tresti gore-dolje u visini pupka, u kratkim potezima i brzo (put kretanja
cca. 10 cm). Što je brže moguće, najduže 4 sekunde.
Varijanta II
- U visini pupka snažno i brzo tresti udesno i ulijevo (put kretanja cca. 10
cm). Zdjelica i noge smiju se micati.
Sačuvana
Hrvanje
za jačanje muskulature trupa i ruku
Van
mreže
- Objema rukama uhvatiti se za umivaonik.
- Leđa su uspravljena, koljena i stopala su razmaknuta cca. 30 cm, tabani
Pol: su ravno položeni na pod.
Poruke: 15354
Pokret
Varijanta I
- Kao kod hrvanja, snažno upirati o umivaonik prema dolje, ali tako da se
leda pritom ne zaoble, a tijelo ne nagne prema naprijed.
- Smanjiti pritisak, ponoviti.
Multipla Varijanta II
Skleroza - Lijevom rukom uhvatiti odozdo i snažno privlačiti umivaonik,
istovremeno desom rukom snažno upirati u suprotnom smjeru.
- Ritmički izmjenjivati (zamijeniti položaj ruku), ukupno cca. 3-4 sekunde.
Sačuvana
Van
mreže
Pol:
Poruke: 15354
Spastičnost
Spastičnost označuje povećan tonus mišića ili pojačanu ukočenost donjih udova, koja može
biti povezana i s osjećajem bola, kada se simptomima pridružuju bolni grčevi mišića. U
liječenju spastičnosti pomažu vježbe relaksacije mišića.
Također se provode vježbe istezanja bedrenih, leđnih i nožnih mišića, a provodi ih bolesnik
sam ili uz pomoć druge osobe. Vježbe istezanja kukova mogu se izvoditi u sjedećem položaju
na stolici s naslonom, podizanjem savijene noge na natkoljenicu druge noge, uz pridržavanje
noge rukom, a pri tome je važno sjediti ravno.
Istezanje unutarnjih natkoljeničnih mišića može se izvesti sjedenjem u fotelji u turskom sjedu.
Slično se može istezati i svaka noga zasebno.
Vježbe za istezanje unutarnjih natkoljeničnih mišića (preuzeto iz
knjige Multipla skleroza samostalno vježbanje, Ursula Kunzle)
Mišići kukova i slabina mogu se istegnuti u položaju kunića, tako da prsni koš i trbuh leže na
natkoljenicama, laktovi su položeni sa strane, a čelo se naslanja na ruke.
Također su važne vježbe razgibavanja – pri kojima se leži ravno na podlozi, koljena su
savijena te se naizmjenično sastavljaju i razmiču.
Za razgibavanje ukočenih nogu valja sjesti na podlogu na kojoj noge slobodno vise savijenih
koljena.
Vježbe razgibavanja (preuzeto iz knjige Multipla skleroza
samostalno vježbanje, Ursula Kunzle)
Uvod
Parkinsonova bolest (PB) je bolest s poremećajima pokreta. Nazvana je po engleskom liječniku Jamesu
Parkinsonu koji ju je po prvi puta opisao 1817. godine u svom djelu "An essay on the shaking palsy" i
prvotno nazvao drhtajućom paralizom radi njenih onesposobljavajućih simptoma. Opisi karakterističnih
simptoma bolesti koji su primjećeni kod oboljelih, nisu se puno izmjenili od tada. Simptomi uključuju
sporost u izvođenju pokreta, gubitak u ritmu i spontanoj motorici, povećanje tonusa mišića ili ukočenost i
ritmično podrhtavanje određenih dijelova tijela. Kod bolesnika je karakterističan polupognuti stav cijelog
tijelasa nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktovima.
Epidemiologija
Parkinsonova bolest je treći najučestaliji neurološki poremećaju čovjeka. Javlja se u 1% populacije starije
od 60 godina. Incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti rastu sa povećanjem starosti populacije.
Nešto češće obolijevaju muškarci nego žene. Danas u svijetu od Parkinsonove bolesti boluje oko 2
milijuna ljudi, a pretpostavlja se da bi se taj broj mogao udvostručiti do 2040.godine. U Republici
Hrvatskoj registrirano je 6.000 oboljelih, no pretpostavka je da je se stvaran broj kreće između 15-
20.000.
Etiologija
Dijagnostički kriteriji
Dijagnoza se temelji na uočenom prisustvu barem 2 od 3 glavna simptoma bolesti u kliničkoj slici. Glavni
simptomi su tremor (drhtanje), rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata) i bradikinezija
(usporenje pokreta).
Za procjenu stupnja težine bolesti koriste se rezultati dobiveni ocjenskim ljestvicama za Parkinsonovu
bolest (Hoen and Yahr Staging of PD; UPDRS) i pomažu u liječenju i prognozi bolesti.
UPDRS (Unified Parkinson Disease Rating Scale) je skala koja se sastoji od tri različite skupine pitanja
vezanih uz mentalno stanje, raspoloženje, ponašanje, sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i
motoričku aktivnost.
Maksimalni zbroj bodova je 199 što ujedno predstavlja i najteži oblik onesposobljenja zbog bolesti.
Pozitivan odgovor na terapiju levodopom služi za potvrdu dijagnoze bolesti.
Dodatne dijagnostičke pretrage poput kompjutorske tomografije mozga (CT) ili magnetske rezonancije
(MR) mogu pomoći isključiti neke neurološke ili vaskularne poremećaje sa sličnim simptomima, no ne i
dokazati bolest.
Klinička slika
Bolest se polagano razvija i može proći nekoliko mjeseci, pa i godina prije nego bolesnik ustanovi da ima
tegoba.
1. Tremor (drhtanje)
Tremor (drhtanje) je simptom koji javnost često povezuje s Parkinsonovom bolesti iako tek oko 25%
bolesnika doživljava jako slabi tremor ili ga uopće nemaju. Karakteriziran je ritmičnim podrhtavanjem i
nevoljnim pokretima različitih dijelova tijela. Posljedica je ponavljajućih mišičnih kontrakcija. U početku
je izazvan uzbuđenjem,gubi se u snu i tijekom odmora a s vremenom se javlja u sve duljim
razdobljima.Počinje asimetrično na rukama, prvo jedna pa druga (stereotip – brojanje novca),kasnije
noge, donja čeljust, jezik, glava. Važno je zapamtiti da drhtanje može biti različita podrijetla te da
nemaju svi bolesnici s drhtanjem Parkinsonovu bolest.
Rigor (ukočenost) je pojačan tonus ili ukočenost u mišićima. Najčešće se javlja u okviru vrata,
ramenog obruča, zdjelice ali i u šakama i stopalima. Rezultat je tipični položaj bolesnika sa
Parkinsonovom bolesti- polupognuti položaj trupa sa nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u
laktovima. Često je ukočenost odgovorna za izraz lica u obliku maske. Kod nekih bolesnika ukočenost
vodi osjećanju boli, posebno u rukama i ramenima. Pojačava se tijekom kretanja.
Bradikinezija znači sporost pokreta. Ovaj simptom u najvećoj mjeri doprinosi funkcionalnom oštećenju
bolesnika. Obilježen je kašnjenjem u započinjanju pokreta i smanjenjem amplitude pokreta. Uzrokovan
je sporošću u prijenosu nužnih informacija od mozga prema određenim dijelovima tijela. Kada su upute
primljene tijelo sporo reagira na njih. Normalni asocirani pokreti (npr. mahanje rukama dok hodamo,
treptanje, gestikulacija tijekom razgovora) znatno su smanjeni. Obavljanje uobičajenih dnevnih
aktivnosti koje uključuju fine pokrete je usporeno (zakopčavanje gumbi, vezanje cipela, okretanje u
krevetu).
Posturalna nestabilnost (slaba ravnoteža) se javlja kao rezultat gubitaka posturalnih refleksa. To su
autonomni refleksni mehanizmi koji kontroliraju održavanje uspravnog položaja i štite osobu od padova
tijekom promjene položaja.Padanje, tj. gubitak ravnog stanja se u Parkinsonovoj bolesti javlja npr. kod
promjene smjera hoda ili sjedanja u stolicu.
Često je prisutna depresija, demencija, smetnje sna, mokrenja i stolice. Javljaju se promjene u
rukopisu (mikrografija - veličina slova se smanjuje tijekom pisanja) i govoru (usporeno
započinjanje,tiho, monotono, nerazumljivo pričanje). Brzina napredovanja same bolesti razlikuje se od
bolesnika do bolesnika. U nekih bolesnika čak i dulje vrijeme bolest ne utječe na sposobnost obavljanja
svakodnevnih aktivnosti. Važno je na vrijeme otkriti bolest te je učinkovito liječiti.
Diferencijalna dijagnoza
Simptome slične onima u Parkinsonovoj bolesti ima i veliki broj drugih neurodegenerativnih bolesti
uzrokovanih infekcijama, toksinima, drogama i strukturnim oštećenjima mozga, pa ih je ponekad
nemoguće razlikovati od Parkinsonove bolesti samo po kliničkoj slici. Opširna anamneza idijagnostičke
pretrage kao što je neuroimaging mogu pomoći u postavljanju razlučne dijagnoze.
Liječenje je izrazito uspješno u ranom stadiju kada je simptome moguće kontrolirati jednim lijekom. U
uznapredovaloj fazi bolesti potrebna je kombinacija više lijekova različitog mehanizma djelovanja. Za
postizanje odgovarajuće doze potrebno je postupno titriranje kroz dulji vremenski period.
Najčešće se primjenjuju:
1. levodopa - jedan od najdjelotvornijih lijekova, podiže razinu dopamina - tvari koja nedostaje u
mozgu oboljelih;
Kirurško liječenje i/ili ugradnja stimulatora primjenjuju se samo kod bolesnika koji su razvili
nekontrolirane pokrete koji se ne mogu uspješno liječiti lijekovima.
Za bolesnika su važne prikladna pomoć i njega u kući da bi mu se omogućio kvalitetniji život. Važno je
ohrabriti bolesnika, ali i sudjelovati u fizioterapijskim vježbama s bolesnikom te pomagati u održanju
njegova uključenja u obiteljske aktivnosti. Članovi obitelji mogu mnogo pomoći bolesniku kako bi se
oslobodio depresije, osjećaja ljutnje te osjećaja neugode zbog ovisnosti o drugim ljudima.
Utvrđeno je da fizikalna terapija koristi bolesnicima s Parkinsonovom bolesti. Zbog ukočenosti smanjena
je aktivacija mišića koji tako postaju sve ukočeniji i krući. Zato je važno suprostaviti se ovom krugu
događanja te ostati aktivan uz što više svakodnevnih aktivnosti, koje uključuje vježbanje. Iako vježbanje
neće ukloniti simptome bolesti ili smanjiti njezinu progresiju, ono će poboljšati bolesnikovo tjelesno i
duševno stanje.
Tip A - Tremor dominantni tip – blaži oblik bolesti povezan s tremorom i drugim simptomima
ograničenim na jednu stranu tijela. Najbolja prognoza, bolesnici odgovaraju jako dobro na
uobičajene lijekove kao što je levodopa. Poslije tog razdoblja, pojačavaju se različiti stupnjevi
sindroma levodopa neuspjeha.
Tip B – Akinetički tip – teži, nestabilni oblik bolesti s problemom hodanja i zanemarivom
količinom tremora. Umijesto toga, u pojavi bolesti rano su prisutne poteškoće u hodanju, sa
držanjem tijela i ravnotežom. Ove osobe mogu imati jako dobar odgovor na lijekove u razdoblju
do 8 godina.
Ne postoje specifične metode dijagnostike kojima bi se dokazala bolest, pa je potreban detaljan neurološki
pregled i obrada kako bi se postavila dijagnoza bolesti.
Za postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, odrediti opći i neurološki status
bolesnika te, ukoliko je potrebno, učiniti test levodopom.
Glavni simptomi:
Za procjenu stupnja težine bolesti koriste se rezultati dobiveni ocjenskim ljestvicama za Parkinsonovu bolest
(Hoehn and Yahr Staging of PD; UPDRS) i pomažu u liječenju i prognozi bolesti.
UPDRS (Unified Parkinson Disease Rating Scale) je skala koja se sastoji od tri različite skupine pitanja
vezanih uz mentalno stanje, raspoloženje, ponašanje, sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i
motoričku aktivnost.
Maksimalni zbroj bodova je 199 što ujedno predstavlja i najteži oblik onesposobljenja zbog bolesti.
Dodatne dijagnostičke pretrage poput kompjutorske tomografije mozga (CT) ili magnetske rezonancije (MR)
mogu pomoći isključiti neke neurološke ili vaskularne poremećaje sa sličnim simptomima, no ne i dokazati
bolest.
Bolest se polagano razvija i može proći nekoliko mjeseci, pa i godina prije nego bolesnik ustanovi da ima
tegoba.
1. Tremor (drhtanje)
2. Rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata)
3. Bradikinezija (usporenje pokreta)
Tremor (drhtanje) je simptom koji javnost često povezuje s Parkinsonovim bolesti iako tek oko 25 %
bolesnika doživljava jako slabi tremor ili ga uopće nema. Karakteriziran je ritmičnim podrhtavanjem i nevoljnim
pokretima različitih dijelova tijela. Posljedica je ponavljajućih mišićnih kontrakcija. Gubi se u snu i tijekom
odmora, a s vremenom se javlja u sve duljim razdobljima. Počinje asimetrično na rukama, prvo jedna pa druga
(stereotip - brojanje novca), kasnije noge, donja čeljust, jezik, glava.
Važno je upamtiti da drhtanje može biti različita podrijetla te da nemaju svi bolesnici s drhtanjem Parkinsonovu
bolest.
Rigor (ukočenost) je pojačan tonus ili ukočenost u mišićima. Najčešće se javlja u okviru vrata, ramenog
obruča, zdjelice, ali i u šakama i stopalima. Rezultat je tipični položaj bolesnika sa Parkinsonovom bolesti -
polupognuti položaj trupa sa nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktovima. Često je ukočenost
odgovorna za izraz lica u obliku maske. Kod nekih bolesnika ukočenost vodi osjećanju boli, posebno u rukama i
ramenima. Pojačava se tijekom kretanja.
Bradikinezija znači sporost pokreta. Ovaj simptom u najvećoj mjeri doprinosi funkcionalnom oštećenju
bolesnika. Obilježen je kašnjenjem u započinjanju pokreta i smanjenjem amplitude pokreta. Uzrokovan je
sporošću u prijenosu nužnih informacija od mozga prema određenim dijelovima tijela. Kada su upute primljene
tijelo sporo reagira na njih. Normalni asocirani pokreti (npr. mahanje rukama dok hodamo, treptanje,
gestikulacija tijekom razgovora) znatno su smanjeni. Obavljanje uobičajenih dnevnih aktivnosti koje uključuju
fine pokrete je usporeno (zakopčavanje gumbi, vezanje cipela, okretanje u krevetu).
Posturalna nestabilnost (slaba ravnoteža) se javlja kao rezultat gubitaka posturalnih refleksa. To su
autonomni refleksni mehanizmi koji kontroliraju održavanje uspravnog položaja i štite osobu od padova tijekom
promjene položaja. Padanje, tj. gubitak ravnog stanja se u Parkinsonovoj bolesti javlja npr. kod promjene
smjera hoda ili sjedanja u stolicu.
Često je prisutna depresija, demencija, smetnje sna, mokrenja i stolice. Javljaju se promjene u
rukopisu (mikrografija - veličina slova se smanjuje tijekom pisanja) i govoru (usporeno započinjanje, tiho,
monotono, nerazumljivo pričanje). Osim toga često se javljaju i pretjerano znojenje te seboreja kože i vlasišta.
Brzina napredovanja same bolesti razlikuje se od bolesnika do bolesnika. U nekih bolesnika čak i dulje
vrijeme bolest ne utječe na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Važno je na vrijeme otkriti bolest te
je učinkovito liječiti.
Liječenje Parkinsonove bolesti
Važna je rana dijagnoza bolesti, uzimanje specifičnih lijekova, način prehrane, tjelovježba.
Liječenje je izrazito uspješno u ranom stadiju kada je simptome moguće kontrolirati jednim lijekom. U
uznapredovaloj fazi bolesti potrebna je kombinacija više lijekova različitog mehanizma djelovanja. Za postizanje
odgovarajuće doze potrebno je postupno titriranje kroz dulji vremenski period.
Liječenje Parkinsonove bolesti uz primjenu lijekova uključuje i nefarmakološke mjere (tjelovježba, prehrana,
suportivne grupe).
Cilj liječenja je postići kontinuiranu stimulaciju dopaminergičkih neurona primjenom antiparkinsonika (lijekova
za liječenje Parkinsonove bolesti).
Kirurško liječenje i/ili ugradnja stimulatora primjenjuju se samo kod bolesnika koji su razvili nekontrolirane
pokrete koji se ne mogu uspješno liječiti lijekovima.
Za bolesnika su važne prikladna pomoć i njega u kući da bi mu se omogućio kvalitetniji život. Važno je
ohrabriti bolesnika, ali i sudjelovati u fizioterapijskim i radnoterapijskim vježbama s bolesnikom te pomagati u
održanju njegova uključenja u obiteljske aktivnosti. Članovi obitelji mogu mnogo pomoći bolesniku kako bi se
oslobodio depresije, osjećaja ljutnje te osjećaja neugode zbog ovisnosti o drugim ljudima.
Utvrđeno je da fizikalna terapija koristi bolesnicima s Parkinsonovom bolesti. Zbog ukočenosti smanjena je
aktivacija mišića koji tako postaju sve ukočeniji i krući. Zato je važno suprostaviti se ovom krugu događanja te
ostati aktivan uz što više svakodnevnih aktivnosti koje uključuju vježbanje. Iako vježbanje neće ukloniti
simptome bolesti ili smanjiti njezinu progresiju, ono će poboljšati bolesnikovo tjelesno i duševno stanje.
Parkinsonova bolest zahtijeva pravilnu i uravnoteženu prehranu kako bi se postigla zadovoljavajuća razina
energije i bolji učinak lijekova. Za pravilnu prehranu važno je odabrati raznovrsne namirnice te tako zadovoljiti
svakodnevne potrebe za unosom prehrambenih i zaštitnih tvari.
Liječenje
Kortikosteroidi – koji ublažavaju simptome između napadaja
Redovita tjelovježba, čak i u uznapredovanim stadijima
Kineziterapija
Svakodnevno vježbanje pridonosi poboljšanju motoričkih funkcija i
olakšanju tegoba, te ima znatan psihički učinak
ciljevi vježbanja trebaju biti:
OTKLANANJE SPAZMA (GRČA) U MIŠIĆIMA – VJEŽBE
ISTEZANJA
VJEŽBE KOORDINACIJE
VJEŽBE DISANJA
Liječenje
Lijekovima – uspostavlja se normalni životni vijek
Kineziterapija
Vježbe mobilnosti – održavanja pokretljivosti zglobova
Vježbe jačanja i održavanja mišićne snage posturalnih mišića
Vježbe istezanja skraćenih mišića – fleksora (zadnja loža, prsni mišići
i sl)
Tim koji skrbi o bolesniku čine: bolesnik i njegova obitelj , tim liječnika opće medicine neurolog, specijalist
za medicinsku rehabilitaciju, viši fizioterapeuti i radni terapeuti , njega u kući , a povremeno se uključuju logoped
( vježbe za govor) i psiholog ( za bolesnika i njegovu obitelj)
Parkinson.doc
Plan i program medicinske rehabilitacije se u našem centru provodi kroz tri programa:
Prvi program:
Bolesnik i član njegove obitelji dolaze u CENTAR i terapeuti , koji su obučeni za rad s parkinsoničarima ,
educiraju ih o svkodnevnim vježbama i načinu savladavanja poteškoća vezanih za aktivnosti dnevnog življenja
Svaki bolesnik dobije i dnevnik u kojem bilježi ostvareni plan vježbi i poteškoće koje se javljaju.
Kontrola kod višeg fizioterapeuta se zakazuju svaka dva mjeseca , kada se testovima utvrđuje stupanj
postignuća i sačinjava novi plan za naredni period.
Drugi program
U našem centru za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju za bolesnike s Parkinsonovom bolesti sličnog stupnja
poremećaja pokreta organiziramo dva puta tjedno grupnu gimnastiku. Ovaj program ima prednosti zbog
socijalnog kontakta , motiviranosti , a uz ciljeve koje postižemo s vježbama bolesnici se zabavljaju.
Fizikalna terapija
Vježbe
← Vizualni poticaj
← Slušni poticaj
← Proprioceptivni poticaj ( osjećaj o položaju dijela tijela)
← Interni poticaji(mentalni resursi - sheme pokreta u mozgu od ranije)
Služeći se tim poticajima vježbanjem potičemo tijelo za savladavanje ukočenosti. Usporen pokret
( bradikinezija) i usporeno započinjenje pokreta zaustavlja tijelo i pomjera centar gravitacije prema naprijed što
mijenja stav tijela prema naprijed : Bolesnici imaju stalan osjećaj "kao kada se spotičemo"i nastoje tijelom sustići
centar gravitacije i ispraviti se u vertikalni položaj. To je razlog da bolesnici hodaju sitnim koracima i tijelom
nagnutim naprijed. Zbog nemogućnosti balansa tijela u kretanju bolesnici često padaju naprijed ili nazad.
Osim vježbi u kojima koristimo razne metode poticaja, koristimo vježbe posture i balansa, metode istezanja
( refleks na istezanje), vježbe snaženja (veći broj ponavljanja-feed back), vježbe disanja i relaksacijske tehnike
( autogeni trening).
Eksperimenti na životinjama su pokazali da za vrijeme vježbi mozak proizvodi vlastite neurokemijske supstance,
kao što je faktor rasta, koji štiti stanice koje proizvode domapin od propadanja. I sve kliničke studije su pokazale
da svakodnevno vježbanje održava fleksibilnost, poboljšava položaj tijela u stojećem položaju, poboljšava
održavanje ravnoteže, poboljšava opću kondiciju a svi pokreti su olakšani čime je znatno poboljšan kvalitet
življenja.
Samo viši fizioterapeuti educirani za specifične metode kod poremećaja pokreta mogu vam u tome pomoći.
Slijedeći upute specijaliste za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju terapeut upoznaje bolesnika i člana njegove
obitelji, prepoznaje ključne probleme, vrši testiranja i definira potencijale svakog pojedinog slučaja. Najčešći
simptomi bolesti su:
← mišićna rigidnost
← tremor
← usporen pokret
← zamor
← poremećena ravnoteža(balans)
koji limitiraju sve aktivnosti dnevnog življenja kao što je ustajanje iz kreveta, služenje rukama, ustajanje sa
stolice, hodanje, vožnja automobilom i rekreacija.Tijekom vremena pridružuju se i ostali problemi vezani za bol,
gubitak fleksibilnosti pokreta, slabost, poremećeno držanje tijela, dalje oštećenje pokreta i mobilnosti. Nakon toga
teraput sačinjava najdjelotvorniji način savladavanja problema kroz ponuđena tri programa rehabilitacije:
← Prvi program : edukacijski kurs od 3-4 dana za vježbe kod kuće, kontrola povremeno.
← Drugi program: individualne vježbe s bolesnikom 2-3puta tjedno u CENTRU ili kod kuće, edukacija,
primjena pomagala, uključenje logopeda i radnog terapeuta.
← Treći program: grupne vježbe 2 puta tjedno- kontinuirano.
Fizioterpeutski tretman
Edukacija vježbi
Vježbe istezanja su prvi korak u programu vježbi. Ove vježbe povećavaju opseg pokreta u zglobovima, pomažu
u poboljšanju stava tijela, štite zglobove od istegnuća i uganuća,poboljšavaju cirkulaciju i opuštaju muskulaturu.
Korisni savijeti: istežite se do osjećaja lakog istegnuća a ne do osjećaja bolnosti. Ne pravite trzaje dok se
istežete jer to može oštetiti mišiće.
Ne zadržavajte dah za vrijeme istezanja. Dišite opušteno a na početku istezanja, izdišite. Kontrolirajte sebe u
ostavarivanju istegnutosti.
Kada i koliko dugo raditi vježbe istezanja ?
Treba raditi svakodnevno, više puta na dan ponavljajući svaku vježbu tri puta.
Svako istezanje zadržavati brojeći do 20 ili vremenski period potreban za 3-5
normalnih udaha i izdaha. Duboko disanje pomaže u savladavanju poteškoća s plitkim disanjem, pomaže u
oksigenaciji tkiva i pomaže u relaskaciji.Vježbe se mogu raditi ležeći, sjedeći i stojeći i preporučujemo 5 minuta
tijekom dana ,ili kada osjetite potrebu za relaksacijom.
Vježbe snaženja predstavljaju vježbanje protiv otpora ,a otpor može predstavljati sama težina dijela tijela, otpor
elastičnim trakama, bućicama, ili improvioziranim utezima kao npr.plastičnim bočicama napunjenim vodom ili
pijeskom i.t.d.
Korisni savijeti:
Pokrete raditi polagano za svaku grupu mišića
Prekinuti svaku vježbu koja izaziva bolnost.
Za vrijeme vježbi održavati pravilan položaj tijela.
Udišite dok obavljate pokreta a izdišite kada se vraćate u početni položaj.
Ne držite šake stisnutim za vrijeme vježbanja.
Ne radite brze i nagle pokrete.
Ne zadržavajte dah za vrijeme vježbanja.
Koliku težinu opterećenja treba korisititi tijekom vježbi i kako često treba vježbati ?
Kao pravilo se postavlja mogućnost da se s određenim opterećenjem mogu
napraviti 10 ponavljanja određene vježbe a da pri tome osjećamo veoma blagi zamor. Nije uputno raditi istu
grupu mišića zaredom dva dana.Svakog dana treba raditi drugu grupu mišića.Naprimjer : jednog dana radimo
vježbe snaženja za mišiće ramena a slijedećeg samo vježbe za noge i tako redom.
U početku radimo jedan set vježbi od po 10 ponavljanja i postepeno povećavamo do 3 seta vježbi od po 10
ponavljanja ,kada se snaženje može povećavati postepenim povećanjem opterećenja. Ako jednu grupu vježbi
ne možete uraditi u jednom terminu podijelite vježbe u dva do tri puta na dan.
Vježbe posture ( održavanje pravilnog položaja tijela ), vježbe za poboljšanje ravnoteže ( balansa) i
prevencija od pada.
Kao što smo u uvodu o vježbama govorili u bolesnika s PB poremećeno je održavanje ravnoteže u uspravnom
položaju, kod pokretanja tijela iz sjedećeg položaja i u sjedeći položaj, kod okreta, kod hodanja .Zbog toga su
česti padovi i povećan rizik od prijeloma. Tegobe se pogoršavaju ostalim simptomima bolesti kao što je
usporenost ( bradikinezija),koja dovodi do odgađanja vremena reakcije, zaustavljanje tijela na početku kretanja
što pomjera centar ravnoteže , a u vezi s tim problemom,bolesnici imaju poteškoće s hodanjem sitnim koracima,
kod pomjeranja u stranu, prijelazu preko niskih pragova ili stepenika i.t.d.
Posebnim vježbama balansa pri kojim koristimo metode poticaja( propriocepcije) , " metode širokog
pokreta"vježbe na balansnoj dasci i trampulinu , lopti. Edukacijom bolesnika pomažemo u poboljšavanju balansa
i savladavanju poteškoća. Program učenja hoda podrazumjeva učenje započinjanja pokreta hodanja i tehnike
okreta pri hodanju, kao što su : "U okret" , tehnika " sata" i " bočna tehnika" . U program je uključeno učenje pri
drugim aktivnostima ( ustajanje sa poda, kreveta, stolice, prolaženje kroz vrata, ulaženje izlaženje iz kada i.t.d. ,a
sve s ciljem obavljanja ovih aktivnosti i odražavanju pravilne pozocije tijela tj. balansa.
Individualne vježbe s terapeutom. U slučaju da je potrebno u duljem vremenskom periodu raditi s bolesnikom
zbog većih poteškoća koje se odnose na teže ukočenosti zglobova i mišića,boli u zglobovima i mišićima,
oslabljena snaga mišića, otežano disanje, balans ili kada je bolesnik vezan za krevet potrebne su individualni
programi vježbi . Ovi programi uvijek zahtjevaju prije svega dobru evaluaciju stupnja oštećenja mozga i daljih
mogućnosti bolesnika na temelju čega se postavlja plan i program rehabilitacije. Dolazak terapeuta licenciranog
za rad s takvim bolesnicima od strane našeg CENTRA treba imati točno definiran program rada i ne treba biti
sam sebi svrha.
Učenje nove strategije pokreta temelji se na spoznaiji da bolesnici s PB mogu funkcionirati u društvu i u
aktivnostima dnevnog življenja ali "SAMO NA DRUGAČIJI NAČIN" . Koji je to način da se lakše krene , ustane iz
kreveta, lakše jede ili se lakše okupa, vozi automobil, koristi računalo , ide u šetnju i živi s tom bolešću uz manje
poteškoća ,naučit će te od viših fizioterapeuta iz našeg CENTRA.
Mobilizacija tkiva masažom. Ukočenost ( rigiditet) mišića je jedan od problema s kojima se susreću bolesnici s
PB . Posljedica ukočenosti mišića je umanjena elastičnost( fleksibilnost) kretnji, opća napetost, usporena
cirkulacija i bolovi u tetivama i mišićima koji su u stalnoj tenziji. To se postiže raznim vrstama masaža i
hidromasažama.
Manualna masaža kombinirananim tehnikama, limfne drenaže i masaže dubokih tkiva kao što su mišićne
ovojnice i samih mišića, pokazuje dobre rezultate u poboljšanju cirkulacije i stimuliranju limfne drenaže, u
smanjenju tonusa mišića i smanjenju bolnosti, a djeluje relaksirajuće. U našem centru se koristi i podvodna tuš
masaža koja učinkovito djeluje na dublje strukture mišićnog tkiva a u kombinaciji s toplom vodom, značajno
poboljšava opuštenost cijelog tijela i cirkulaciju.
Tehnike opuštanja dovode do opće relaksiranosti mišića , pravilnijeg disanja, smanjuju stres i pozitivno utječu
na savladavanje depresije. Tehnikama opuštanja se educiraju bolesnici koji rade grupne ili individualne programe
vježbanja jer su izuzetno korisne. Uz sugestiju određene muzike koristima metodu autogenog treninga. Učenje
traje 5 dana, a izuzetno više. Naučene tehnike opuštanja bolesnici nastavljaju kod kuće.
U svrhu relaksacije koristimo i " bisernu kadu" ,vrstu hidro procedura, tj. djelovanje tople vode i hidrostatskog
potiska vode u kadi kojeg povećavaju mjehurići zraka koji se upuhavaju pod određenim tlakom . Pomenuta
terapija se može koristiti povremeno u svrhu opuštanja mišića i napetosti ali značajno djeluje i na smanjenje
bolnosti u mišićima. Za postizanje analgetskog učinka i poboljšanja cirkulacije koristimo kombinirane tehnike
hidro-galvanske kade tkz. Stangerijeve kupke , kada u bisernoj kadi propuštamo određenu vrstu struje.
Aerobičke vježbe
Aerobičke ili vježbe kondicije su vježbe koje uključuju aktivnost cijelog tijela, pri čemu, osim mišića, treniramo i
kapacitet srca i pluća.Među aerobičke aktivnosti možemo uvrstiti.
← Hodanje
← Plivanje
← Vožnja biciklom
← Plesanje
← Golf
I dnevne aktivnosti u kući, na radnom mjestu , šetnja sa psom , rad u vrtu, mogu se uvrstiti u aerobičke aktivnosti.
One se provode 3 ili više puta tjedno.U slučaju da bolesnici nisu u stanju obavljati neke od ovih aktivnosti mogu
iste raditi i u sjedećem položaju. Korist od ovih vježbi je višestruka:
← Elektroanalgezija
← Magnetoterapija- niskofrekventna impulsna
← Parafango
← Manualna i podvodna masaža
← Vježbe
Radna terapija uključuje rad stručnog terapeuta tkz. radnog terapeuta , koji korisiti svrsishodni i koordiniran
pokret u nekom radnom procesu kako bi dobio željeno poboljšanje. Često se koristi i kreativnim metodama :
slikanje, tkanje, šivanje, modeliranje itd.
Osim toga radni terapeut sugerira i promjene u kući s ciljem olakšanja u aktivnostima dnevnog življenja kao što
su održavanje higijene, kuhanje, hranjenje, oblačenje i svlačenje ili odlazak u šetnju.
Logoped je stručnjak iz oblasti defektologije koji pomaže ljudima rehabilitirati njhove potencijale na području
govora. Za sada se malo b olesnici s PB odlučuju za ovu pomoć iako je ona veoma korisna i nužna iako znamo
da je govor važan oblik komunikacije među ljudima. Time se olakšava ne samo bolesniku nego i članovima
njegove obitelji i širem socijalnom okruženju.
Pokrete pri izvođenju vježbi potrebno je izvoditi polako, kontinuirano, bez trzaja da se
izbjegne stretch-refleks (veće zatezanje mišića - pojava kojom tijelo sprječava neželjnu, naglu
i bolnu radnju kojom bi se mišić mogao ozlijediti).
Zadržite onaj položaj u kojem osjećate blagu napetost (NE BOL!) muskulature, opustite
ostatak tijela uz pravilno disanje.
Ovaj položaj zadržite 10-30 sekundi ne pokušavajući povećati napetost (izbjegavati trzajeve).
Nakon isteka vremena za pojedinu vježbu potrebno je polako se vratiti u početni položaj.
Preporučljivo je svaku vježbu ponoviti 5 - 10 puta u sklopu vježbi za određenu mišićnu
skupinu.
Faktori koordinacije:
Brzinska koordinacija
Ritmička koordinacija
Brzo učenje motoričkih zadataka
Pravodobnost ili «timing»
Prostorno – vremenska orijentacija
Tijekom rasta i razvoja, djeca prolaze kroz tzv. Senzibilne faze za razvoj sposobnosti, odnosno
razdoblja kada je najpogodnije treningom utjecati na razvoj određenih sposobnosti. Senzibilna faza
Razdoblja kada sustavi odgovorni za određenu sposobnost prolaze kroz najveće promjene smatraju
Postoji pet osnovnih principa vezanih uz razvoj svih elemenata koordinacije (Drabik, 1996)
2. Izlagati dijete zahtjevima, ali odgovarajućim vježbama, s obzirom na njegov biološki razvoj,
intelektualne sposobnosti i motorička znanja
4. Poštivati tri razine zahtjevnosti vježbi za razvoj koordinacije-prvo učimo tehniku izvođenja
neke strukture kretanja, nakon toga slijedi izvođenje istoga kretanja zadanom brzinom ili
tempom, te na kraju prilagođavanje kretanja u promjenjivim uvjetima.
Vježbe koordinacije zahtijevaju visoku koncentraciju. One utječu na živčani sustav i brzo ga
zamaraju.
Upravo je zato najučinkovitije trenirati koordinaciju na početku glavnog dijela, ili čak na kraju
uvodnog
dijela treninga. Vježbe je potrebno izvoditi intervalno, s odgovarajućim vremenom za oporavak
između
ponavljanja. Nije preporučljivo cijeli trening posvetiti razvoju koordinacije, već koordinaciju
razvijati
kroz kraće, ali česte trenažne podražaje i to unutar treninga raznih ciljanih usmjerenosti.