DEPNA KNJIGA

Naslov izvornika
HEINRICH BOLL WO
WARST DU, ADAM?
Prijevod EVA
FELLER-ZDENKOVI
HEINRICH BOLL DIE VERLORENE
EHRE DER KATHARINA BLUM
oder Wie Gewalt entstehen und
wohin sie fiihren kann
Prijevod ZRINJKA.
BERNARDI GLOVACKI
NIKtCAPETRAK
Copvright Verlag Kiepenheuer & Witsch GmbH, Kolri
und Lamuv Verlag GmbH, Bornheim
Izbor
VIKTOR MEGAC
Redaktura
IVO RUNTI
Ureuju
BOE OVI
ALBERT GOLDSTEIN
DRAGAN MILKOVI
ZDRAVKO IDOVEC
Izdava
ITRO AUGUST CESAREC. '

OOUR IZDAVAKA DJELATNOST

'
ZAGREB.PRILAZJAS7
Za izdavaa
DRAGAN MILKOVI
Recenzenti
IVO RUNTI
VIKTOR MEGA
Korektori
GORDAN ZEI
VESNA KISIN
Likovna oprema
NENAD DOGAN
Tehniki urednik
FRANJO PROFETA
ISBN86-393-131OC
Tisak ITRO
AUGUST CESAREC
OOUR TISKARA
ZAGREB,SAMOBORSKA CESTA BB

AUGUST CESAREC ZAGREB

GDJE SI BIO, ADAME?

IZGUBLJENA AST KATHARINE BLUM
1989

GDJE SI BIO, ADAME ?

Prijevod
EVA FELLER-ZDENKOVI

Svjetska katastrofa moe posluiti

mnogoemu, pa i tome da se nade alibi pred
Bogom. Gdje si bio, Adame? Bio sam u
svjetskom ratu.
THEODOR HAECKIiR

Knjige dana i noi. 31- oujka 1940.

Prije sam doivljavao pustolovine:

uspostavljanje potanskih linija, ovladavanje Saharom, Junom Amerikom ali
rat nije prava pustolovina, on je tek njen
nadomjeslak. Rat je bolest. Poput Ufusa.
ANTOINE DE SAINT-EXUPRY

Let u Airas

1.
Najprije mimo njih proe veliko, uto, tragino lice: bio je
to general. inio se umoran. Na brzinu je mimo tih tisuu
vojnika pronio svoju glavu s modrikastim kesama ispod
utih malarinih oiju i s omlitavjelim ustima tankih usnica,
svojstvenih ovjeku koga prati smola. Zapoeo je na desnom uglu pranjavog etverokuta postrojenih vojnika,
zagledao turobno svakome u lice, izvodio zaokrete mlitavo,
bez ustrine i odsjenosti, i svi oni to vidjee: na prsima je
imao poprilino odlikovanja, bljeskalo se od srebra i zlata,
ali vrat mu je bio prazan, bez odlikovanja. Pa premda su
znali da kri o vratu generala ne znai mnogo, ipak ih
obeshrabri to to nema. Taj mravi uti generalski vrat bez
uresa izazivao je pomisao na izgubljene bitke, neuspjela
povlaenja, na prijekore, neugodne, zajedljive prijekore
to ih visoki oficiri uzajamno izmjenjuju, na ironine telefonske razgovore, premjetene tabne glavare i na umorna
starog ovjeka koji se doima beznadno kad uveer skida
mundir, pa svojim tankim nogama i izmodenim malarinim tijelom sjeda na rub postelje da bi pio rakiju. Svih
tih trista trideset i tri puta tri vojnika kojima je zagledao u
lice osjealo je neto udno: lugu, samilost, strah i potajni
bijes. Bijes na taj rat koji traje ve predugo, predugo a da

bi vrat jednoga generala jo smio biti bez primjerena uresa. General je drao ruku o izlizanoj kapi, bar ruku je drao ravno, a kad je stigao do lijevog ugla stroja, naini neto otriji
zaokret, uputi se na sredinu otvorene strane pa se ondje zaustavi, jato se oficira rasporedi oko njega, neusi-ljeno a ipak prema odreenu planu, i bude muno vidjeti ga ondje bez uresa
o vratu, dok se drugima, niima po inu, mogao kri ljeskati na suncu.
Najprije se inilo da eli neto rei, ali on samo jo jednom vrlo naglo prinese ruku kapi pa se onda tako naglo okrene, te se jaio oficira prestraeno razdvoji da mu oslo bodi prolaz. I
svi oni vidjee kako se laj goljavi ovjeuljak penje u svoja kola, i kako oficiri jo jednom prinose ruke kapama, a onda uskovitlani bijeli oblak praine naznai da se general vozi na
zapad, onamo gdje sunce stoji ve prilino nisko, ne vie jako udaljeno od ravnih bijelih krovova, onamo gdje nema fronte.

. Zatim sto i jedanaest puta tri vojnika odmarira u neki drugi dio grada, prema jugu, mimo prljavo elegantnih kavana, mimo kinematografa i crkava, kroz sirotinjske etvrti, gdje su
psi i kokoi lijeno leali ispred vrata, a zamazane, zgodne ene bijelih grudi visjele po prozorima, gdje je iz smrdljivih krama dopiralo jednolino, udno razdraujue pjevanje ljudi koji
su pili. Tramvaji su prolazili pustolovno brzo, cvilei kotaima a potom stigoe u etvrt gdje je bilo mirno. Vile su bile okruene zelenim vrtovima, vojni automobili stajali su pred
kamenim portalima, i oni umariraju ujedan od tih kamenih portala, nadu se u veoma njegovanu perivoju i opet se postroje u etve rokut, u manji etverokut, sto i jedanaest puta tri
vojnika.
Opremu odloe iza sebe, poravnaju je, sloe puke, a kad su opet stajali mirno, umorni, gladni, edni, bijesni i do gue siti ovoga prokletog rata, kad su opet stajali mirno, mimo njih
pone prolaziti usko, rasno lice: bio je to pukovnik, blijed, tvrdih oiju, stisnutih usnica i dugaka nosa.

Svima se njima uini samo po sebi razumljivim daje ovratnik ispod toga lica ureen kriem. Ali im se ni ovo'lice nije svidjelo. Pukovnik se na uglovima kretao odsjeno, prolazio je polako i
vrstim korakom, nije proputao nijedan par oiju, a kad je naposljetku zakrenuo u otvorenu stranu, zajedno s malim prirepkom oficira, svi su znali da e neto rei, i svi su pomislili da im
se pije, da bi rado togod popili, a i zaloili ili odspavali ili popuili cigaretu.
Vojsko javi se glas zvonko i jasno vojsko, ja te
pozdravljam. Nema tu mnogo da se kae, samo jedno:
moramo ih goniti, te mlitavce, odagnati ih natrag u njihovu
stepu. Razumijete li?
Glas naini stanku, a utnja u toj stanki bude muna, gotovo samrtna, i svi oni vidjee da je sunce ve posve crveno, tamnocrveno, i inilo se da se taj samrtni crveni sjaj hvata u kriu
o pukovnikovi! vratu, samo i iskljuivo u ova etiri sjajna kraka, pa vidjee tek sada da je kri jo i ukraen, hrastovim liem to se nazivalo zeljem.
Pukovnik je imao zelje o vratu.
Razumijete li? proderc se glas i pritom prepukne.
Jest, na zapovijed vikne nekolicina njih, ali su im
glasovi bili promukli, umorni i ravnoduni.
Razumijete li, pitam? ponovno se prodere glas i
prepukne tako jako te se inilo da se penje u nebo, brzo,
prebrzo, kao kakva poludjela eva koja misli ubrati i pozo
bati zvijezdu.
Jest, na zapovijed vikne neto vie njih, ali ne
mnogi, a i oni koji su viknuli bili su umorni, promukli,
ravnoduni, i nita u glasu toga ovjeka nije im moglo
utaiti ed, utoliti glad i elju za cigaretom.
Pukovnik bijesno zamahne jahaim biem kroz zrak zaue neto to je zazvualo kao ubrad i uputi se vrlo brzim koracima prema dnu perivoja, u pratnji svojeg
adutanta, nekoga dugakog nalporunika, koji je

T*
10

11

bio mnogo predugaak i mnogo premlad, a da im se ne bi smilio.

Sunee je jo stajalo na nebu, tono iznad krovova, uareno eljezno jaje koje kao da se kotrljalo po ravnirn bijelim krovovima, nebo je bilo spreno do sivila, gotovo bijelo, oskudno je lie
mlitavo visjelo s drvea, kad su odmarirali dalje, sada napokon prema istoku, kroz pred grae, mimo atrnja, po kaldrmi, prolazei kraj baraka trgovaca prnjama, nekoga potpuno neumjesnog
bloka modernih prljavih najamnih kuerina, jama za otpatke, kroz bae u kojima su dinje trulo leale na zemlji, jedre rajice visjele na visokim grmovima, prekrivene prainom, na pre tjerano
visokim grmovima koji su ih se doimali posve tue. Tue su se doimala i kukuruzna polja sa svojim debelim klipovima, po kojima su kljucala jata crnih ptica to su tromo uzlijetale kad se
pribliavao njihov umorni korak, oblaci ptica to su oklijevajui lebdjele u zraku, da bi se zatim opet spustile i nastavile kljucati.
Sad ih je bilo samo jo trideset pet puta tri vojnika, umorna kolona, sva prana, ranjavih stopala, znojnih lica, a vodio ih je nalporunik kojemu se na licu itala dosada presienosti. Ve kad
je preuzeo komandu, znali su od kojeg je soja. Samo ih je pogledao, i oni su mu to proitali u oima, premda su bili umorni, edni, edni, proitali su: Sve to skupa je sranje, govorio je njegov
pogled, samo jedno veliko sranje, ali mi tu ne moemo nita. A onda je njegov glas izgovorio s naglaenom ravnodunou, zanemarujui sve uobiajene komande:
- Pokret!
Stigoe zatim do nekakve prljave kole koja je stajala medu napol suhim drveem. Crne smrdljive mlake, nad kojima su se vrzmale muhe zunzare, inilo se kao da stoje ve mjesecima ondje
izmeu grubog poploenja i kredom iarana nunika iz kojega je odvratno zaudaralo, jetko i prepoznatljivo.

 Stoj! ree natporunik pa pode u kuu, a hod mu je bio u isti mah elegantan i mlitav, hod ovjeka koji je odozgo do dolje ispunjen dosadom presienosti.
Sada se vie nisu morali postrojiti u etverokut, a kapetan koji je zakoraao mimo njih nije ak ni prinio ruku kapi; nije imao opasaa, medu zubima mu je bila slamka, i njegovo tusto lice s
crnim obrvama inilo se dobroudno. Samo je kimnuo glavom, promrmljao hm, postavio se pred njih i izgovorio: Nemamo mnogo vremena, momci. Poslat u etnog narednika da vas
odmah razvrsta i prikljui jedinicama. Ali, gledajui mimo njegova zdravog lica, bili su ve odavna uoili da ondje stoje spremna i natovarena borna kola, i da na klupicama do otvorenih
prljavih prozora lei jurina oprema, zelenkasti paketi u skladu s propisima, i do njih opasai sa svime to ide uz njih: vojnika torbica, nabojnjae, aov i plinska maska.
Kad su krenuli dalje, bilo ih je samo jo osam puta tri vojnika, vraali su se kukuruznim poljima do onih runih modernih najamnih kuerina, zatim opet skrenuli prema" istoku i stigli do
nekoliko kua u prorijeenoj umi, koje su se doimale gotovo kao kakva umjetnika kolonija: jed nokatna zdanja ravnih krovova, s velikim ostakljenim pro-zorima. Pleteni naslonjai stajali su
po vrtovima, a kad su se zaustavili i izveli okret, vidjee da je sunce sad ve zalo za kue, i da njegov odsjaj ispunjava cijeli nebeski svod poneto presvijetlim rumenilom koje se inilo kao loe
naslikana krv a iza njih, na istoku, bilo je ve tamno-sumrano i toplo. Ispred tih malih kua uali su vojnici u sjeni, negdje su stajale u piramide sloene puke, moda kojih desetak stoaca; i
vidjee da vojnici ve imaju prikopane opasae: elini ljemovi o karabinskim kukama presijavali su se crvenkasto.
Natporunik, koji je doao iz jedne od kuica, uope i ne zakoraa-mimo njih. Odmah se postavi na sredinu ispred njih, i vidjee da ima samo jedno odlikovanje, malo

--*-

*f
12

13

crno odlikovanje koje zapravo i nije odlikovanje, beznaajnu

medalju od crna lima, koja daje na znanje daje prolio krv
za domovinu. Natporunikovo je lice bilo umorno i^
turobno, i kad ih je poeo gledati, zagledao je najprije na|
njihova odlikovanja, zatim u njihova lica, a onda ree: f
Lijepo i nakon male stanke, bacivi pogled na svoj sat: |
Umorni ste, znam, ali ja tu ne mogu nita za etvrt 4
sata moramo krenuti dalje.
Zatim pogleda vodnika koji je stajao do njega i doda:
Nema svrhe uzimati osobne podatke pokupite vojne
knjiice, predajte ih komori da ih ponese. Rasporedite
ljude brzo, tako da se jo dospiju napiti vode. Napunite
svoje uturice! dovikne elici od osam puta tri.
Vodnik do njega inio se netrpeljivi umiljen. Imao je
etiri puta vie odlikovanja nego natporunik. Kimne glavom i vikne glasno: Vadi vojne knjiice!
Odloivi hrpu na rasklimani vrtni stol, pone ih ra-,..
sporedivati, i, dok ih je pobrojavao i razvrstavao, svi su oni '
mislili isto: put je bio zamoran, dosadan do bljuvanja, ali, to
nije bilo nita ozbiljno. I general i pukovnik i kapetan, pa
ak i natporunik, svi su oni vrlo, vrlo daleko i ne mogu im
nauditi. Ali ovima ovdje izrueni su na milost i nemilost, tom
vodniku koji prinosi ruku kapi i sastavlja stopala udarajui
petama, onako kako se to inilo neko, prije etiri godine,
ili tome bivolskom naredniku koji im sada prilazi odostrag,
odbacuje cigaretu i poravnava opasa njima su izrueni i
pripadat e im sve dok ne budu zarobljeni ili negdje leali
ranjeni ili mrtvi.
Od onih tisuu vojnika preostao je jedan sam, koji je
sad stajao pred vodnikom i bespomono se osvrtao,'jer vie
nije bilo nikoga pokraj, iza ni ispred njega; a kad je ponovno pogledao vodnika, prisjeti se daje edan, silno edan, i
daje od tih etvrt sata prolo ve najmanje osam minuta.
Vodnik uzme njegovu vojnu knjiicu sa stola, otvori je,
baci pogled u nju, zatim pogleda njega i upita:
14

Zovete se Feinhals?
Jest, na zapovijed.
Arhitekt ste umijete crtati?
Jest, na zapovijed.
Za pozadinsku slubu u eti moe nam biti od
koristi, gospodine natporunie.
Lijepo ree natporunik i pogleda prema gradu,
a Feinhals takoer pogleda onamo kamo je gledao natpo
runik, pa vidje to je ovome toliko privuklo pozornost:
ondje otraga sunce je sad u jednoj ravnoj ulici izmeu kua
lealo na tlu, udnovato, kao kakva spljotena, sjajna, jako
promijenjena jabuka, lealo je jednostavno na tlu izmeu
dviju prljavih rumunjskih periferijskih kua, jabuka koja
naoigled gubi sjaj i lei takorei u vlastitoj sjeni.
Lijepo ponovi natporunik, a Feinhalsu nije bilo
jasno je li time zbilja mislio na sunce ili je tu frazu izgovorio
samo po navici. Feinhals pomisli kako se sad ve etiri
godine potuca naokolo, ve etiri godine, a tada, na dopi
snici, bilo je napisano daje pozvan na vjebu od nekoliko
tjedana. Ali, odjednom je doao rat.
Idite se napiti vode ree vodnik Feinhalsu. Fein
hals potra onamo kamo su bili otrali ostali, i odmah nade^
mjesto s vodom: esma je bila puka zarala eljezna cijev
s izlizanom vrtnom slavinom, medu krljavim smrekama, a
mlaz koji je iz nje izlazio bio je upola tanji od malog prsta,
ali je jo gore bilo to to je ondje stajalo desetak vojnika,
tiskajui se, psujui, odguravajui jedni drugima limenu
porciju.
Od pogleda na taj curkavi mlaz Feinhals se gotovo
obeznani. Strgne porciju s torbe, ugura se medu ostale i
odjednom osjeti da ima beskrajno mnogo snage. Utisne
svoju porciju medu ostale, unutra, u to mnotvo limenih
otvora to su se neprestano pomicali tamo-amo, pa vie
nije znao koja je porcija njegova; pode pogledom du svoje
ruke, uoi daje tamnije emajlirana porcija njegova, progu-

15

%m

'i.

ra je snanim pokretom i osjeti neto od ega sav uzdrhti: postajala je tea. Nije vie znao to je ljepe piti ili osjeati kako ti porcija postaje tea. Naglo je privue, jer je osjetio da mu ruka
gubi, snagu, ile su mu podrhtavale od slabosti, i, dok su iza njega glasovi podvikivali: U stroj krei!, sjedne, stavi porciju medu koljena jer vie nije imao snage daje digne, nagne se nad nju

kao pas nad svoju zdjelicu, lagano je pritisne drhtavim prstima, tako da se njemu blii rub spustio a razina vode dodirnula njegove usnice, pa kad se gornja usnica zatim zbilja nakvasila, i kad je
poeo srkati, pred oima mu zaplee u svim bojama, premeui se: voda, avo, adov, vidio je to s nekakvom sumanutom razgovijetnou napisano u mati: voda. Ruke mu opet ojaaju,
uzmogne podii posudu i piti.
Netko ga naglo povue, osovi na noge, potjera ga gurkajui ga pred sobom, on ugleda postrojenu etu, is pred nje natporunika gdje vie: Naprijed, naprijed! pa metne puku na rame
i uvrsti se sprijeda, kako mu je vodnik domahivanjem zapovjedio.
Zatim su odmarirali naprijed, u tamu, pa se kretao i ne htijui: htio se zapravo pustiti i klonuti, pasti, ali je koraao dalje, i ne htijui, vlastita gaje teina nagonila da prua koljena, pa kad
Bi ispruio koljena, pomakla bi se naprijed ranjava stopala, koja su morala sa sobom vui goleme plohe boli, prevelike plohe, vee od njegovih stopala; njegova stopala bila su premala za tu bol;
pa kad bi pomaknuo naprijed stopala, ponovno bi se pokrenula masa stranjice, ramena, ruku i glave te bi ga nagnala da isprui koljena, pa kad bi ispruio .koljena, pomakla bi se naprijed
ranjava stopala...
Tri sata kasnije leao je umoran negdje u krtoj stepskoj travi i gledao za prilikom koja se u toj sivoj tami puui otkradala; ta mu je prilika bila donijela dva masna papira, komad kruha,
smotak vonih bombona i est cigareta, i . upitala ga: Zna li lozinku?

 Ne znam.
Pobjeda. Lozinka: pobjeda.
Bio je tiho ponovio: Pobjeda, lozinka: pobjeda i ta mu je rije na jeziku ostavljala okus bljutave vode.
Zatim je razmotao smotak, stavio bombon u usta, pa kad je u ustima osjetio kiselkasto-sintetiki okus, to mu izmami slinu iz lijezda, proguta prvi ikljaj te sa slatkoom pomijeane gorine
i odjednom zau kako ih granate, koje su ve satima nasumce padale negdje sprijeda na udaljenoj liniji, prelijeu, lepeui, huui, landarajui poput loe zakovanih sanduka, i kako se otraga, iza
njih, rasprskavaju. Sljedei se plotun srui ispred njih, ne ba daleko: kovitlaci pijeska ocrtavali su se poput peuraka to se rasplinjuju na svijetloj tami istonog neba, i on zapazi daje sad iza njih
tamno a ispred njih neto svjetlije. Trei plotun nije uo: medu njima kao da je netko tekim eki ima razbijao drvene upreke, uz prasak, lomljavu, blizu, opasno. Zemlja i dim baruta kovitlali su
se tik uz tlo, pa kad se bre-bolje prevrnuo, legao pritisnut o tlo, s glavom u udubljenju to ga je bio iskopao u strmini, zau kako se prenosi zapovijed: Priprema za skok! Neto zaamori,
dolazei zdesna, proita mimo njih pa nalijevo, poput fitilja koji sagorijeva, tiho i opasno, "a upravo kad je htio srediti jurinu opremu i dobro je zakvaiti, kraj njega prasne, i bude mu kao
da mu netko izbija aku i da ga estoko trza za nadlakticu. Cijela mu lijeva ruka bude natopljena vlanom toplinom, podigne lice iz zemljanoga kra i krikne: Ranjen sam! ali ni sam nije uo
to je kriknuo, uo je samo kako neki glas tiho izgovara: Rossapfel.
Jako udaljeno, kao daje od njega odijeljen staklenim zidovima, blizu a ipak udaljeno: Rossapfel, izgovarao je glas; tiho, otmjeno, udaljeno, prigueno: Rossapfel, kapetan Bauer, jest, na
zapovijed; potom zavlada posvemanji muk, pa onda glas izgovori: ujem gospodina potpukov-

.-

%
16

17

ra je snanim pokretom i osjeti neto od ega sav uzdrhti:

postajala je tea. Nije vie znao to je ljepe piti ili
osjeati kako ti porcija postaje tea. Naglo je privue, jer je
osjetio da mu ruka gubisnagu, ile su mu podrhtavale od
slabosti, i, dok su iza njega glasovi podvikivali: U stroj
krei!, sjedne, stavi porciju medu koljena jer vie nije imao
snage daje digne, nagne se nad nju kao pas nad svoju
zdjelicu, lagano je pritisne drhtavim prstima, tako da se
njemu blii rub spustio a razina vode dodirnula njegove
usnice, pa kad se gornja usnica zatim zbilja nakvasila, i kad
je poeo srkati, pred oima mu zaplee u svim bojama,
premeui se: voda, avo, adov, vidio je to s nekakvom
sumanutom razgovijetnou napisano u mati: voda. Ruke
mu opet ojaaju, uzmogne podii posudu i piti.
Netko ga naglo povue, osovi na noge, potjera ga
gurkajui ga pred sobom, on ugleda postrojenu etu, is pred nje natporunika gdje vie: Naprijed, naprijed!
pa metne puku na rame i uvrsti se sprijeda, kako mu je
vodnik domahivanjem zapovjedio.
Zatim su odmarirali naprijed, u tamu, pa se kretao i
ne htijui: htio se zapravo pustiti i klonuti, pasti, ali je
koraao dalje, i ne htijiri, vlastita gaje teina nagonila da
prua koljena, pa kad bi ispruio koljena, pomakla bi se
naprijed ranjava stopala, koja su morala sa sobom vui
goleme plohe boli, prevelike plohe, vee od njegovih stopala; njegova stopala bila su premala za tu bol; pa kad bi
pomaknuo naprijed stopala, ponovno bi se pokrenula masa stranjice, ramena, ruku i glave te bi ga nagnala da
isprui koljena, pa kad bi ispruio.koljena, pomakla bi se
naprijed ranjava stopala...
Tri sata kasnije leao je umoran negdje u krtoj stepskoj travi i gledao za prilikom koja se u toj sivoj lami puui
otkradala; ta mu je prilika bila donijela dva masna papira,
komad kruha, smotak vonih bombona i est cigareta, r
upitala ga: Zna li lozinku?
16

Ne znam.
Pobjeda. Lozinka: pobjeda.
Bio je tiho ponovio: Pobjeda, lozinka: pobjeda i
ta mu je rije na jeziku ostavljala okus bljutave vode.
Zatim je razmotao smotak, stavio bombon u usta, pa
kad je u ustima osjetio kiselkasto-sintetiki okus, to mu
izmami slinu iz lijezda, proguta prvi ikljaj te sa slatkoom
pomijeane gorine i odjednom zau kako ih granate,
koje su ve satima nasumce padale negdje sprijeda na
udaljenoj liniji, prelijeu, lepeui, huui, landarajui poput loe zakovanih sanduka, i kako se otraga, iza njih,
rasprskavaju. Sljedei se plotun srui ispred njih, ne ba
daleko: kovitlaci pijeska ocrtavali su se poput peuraka to
se rasplinjuju na svijetloj tami istonog neba, i on zapazi
daje sad iza njih tamno a ispred njih neto svjetlije. Trei
plotun nije uo: medu njima kao da je netko tekim ekiima razbijao drvene upreke, uz prasak, lomljavu, blizu,
opasno. Zemlja i dim baruta kovitlali su se tik uz tlo, pa kad
se bre-bolje prevrnuo, legao pritisnut o tlo, s glavom u
udubljenju to ga je bio iskopao u strmini, zau kako se
prenosi zapovijed: Priprema za skok! Neto zaamori,
dolazei zdesna, proita mimo njih pa nalijevo, poput
fitilja koji sagorijeva, tiho i opasno, *a upravo kad je htio
srediti jurinu opremu i dobro je zakvaiti, kraj njega
prasne, i bude mu kao da mu netko izbija aku i da ga
estoko trza za nadlakticu. Cijela mu lijeva ruka bude
natopljena vlanom toplinom, podigne lice iz zemljanoga
kra i krikne: Ranjen sam! ali ni sijm nije uo to je
kriknuo, uo je samo kako neki glas tiho izgovara:
Rossapfel.
Jako udaljeno, kao da je od njega odijeljen staklenim
zidovima, blizu a ipak udaljeno: Rossapfel, izgovarao je
glas; tiho, otmjeno, udaljeno, prigueno: Rossapfel, kapetan Bauer, jest, na zapovijed; potom zavlada posvemanji
muk, pa onda glas izgovori: ujem gospodina potpukov17

Feinhals nije znao je li se ikad

osjeao tako sretnim. Jedva je utiobol;
u lijevoj ruci, koja je leala pokraj njega
poput kakva debelog paketa, ukoena i
'

nika. Stanka, posvemanji, muk, samo je u daljini neto

kralo, italo i tiho bukalo, kao da neto prekipljuje.
Zatim mu padne na um da su mu oi sklopljene, pa ih
otvori: ugleda kapetanovu glavu, a i glas je sada uo jae;
glava se nalazila u tamnom, prljavo uokvirenom otvoru
prozora, liceje bilo umorno, neobrijano i zlovoljno; stisnutih oiju kapetan sad ponovi triput zaredom, s malim medustankama: Jest, na zapovijed, gospodine potpukovnie Jest, na zapovijed, gospodine potpukovnie Jest,
na zapovijed, gospodine potpukovnie.
Tada kapetan nabije elini ljem, i njegova je pozamana, dobroudna crna glava bila vrlo smijena dok je
nekome do sebe govorio: Sranje, proboj kod kote Rossapfel tri, Freischiitz etiri,* moram u prednje linije.
Neki drugi-glas vikne u unutranjost kue: - Kurira-motociklista za gospodina kapetana! pa se prenosilo poput
jeke, mrmorilo kuom, sve tie i tie: Kurira-motociklista
za gospodina kapetana, kurira-motociklista za gospodina
kapetana.
Zatim zau brektanje motora; pratio je njegov reski
tropot to se pribliavao, ugledao ga kako zaokree oko
ugla, polagano, smanjujui brzinu, sve dok se nije zaustavio
ispred njega, brundajui, prekriven prainom, a voza,
umorna i ravnoduna lica, koji je ostao sjediti na maini to
se drmusala, dovikne u prozor: Motocikl za gospodina
kapetana stigao. Raskreena koraka i polagano, s cigarom u ustima, izie kapetan kroz vrata, mrka debela peurka sa svojim elinim ljemom, popne se nevoljko u prikolicu i ree: Krei! a maina poskoi i odrnda, na
brzinu, obavijena prainom, ususret uskljualoj zbrci, tamo
sprijeda.

* ifre: Rossapfel = konjska jabuka (izmet); Freischutz = strijelac

vilenjak. (Prev.)

g^tfj^H
18

krvava, vlana i tuda, utio je laku

nelagodnost, nita drugo; sve ostalo bilo
je itavo; mogao je podii noge, svaku napose, kruiti
stopalima u nutrini izama, dii glavu, i mogao je leei
puiti, sa suncem ispred sebe, koje je stajalo na pedalj
iznad sivog oblaka praine na istoku. Sva buka bila je
nekako udaljena i priguena, inilo se da mu je glava
obavijena slojem vate, i padne mu na um da gotovo dvadeset i etiri sata nije nita okusio osim jednog kiselkasto-sintetikog bombona, nita popio osim malko vode, pomijeane s rom i mlane, s okusom pijeska.
Kad je osjetio da ga podiu i odnose, opet je zaklopio
oi, ali je vidio sve, bilo je to tako poznato, ve se jednom
s njim zbivalo: mimo ispunih plinova vozila kojega je
motor brujao unijee ga u vruu unutranjost stoje zaudarala na benzin, nosila zacvile klizei u ljebovima, onda se
motor ubaci u brzinu; vanjska se buka sve vie udaljivala,
gotovo neprimjetno, onako kako se prethodne veeri bila
pribliavala, samo su pojedinane granate udarale u predgraa, u pravilnim razmacima, mirno, i dok je osjeao da
e zaspati, pomiljao je: dobro je, sve se zbilo brzo ovaj put,
vrlo brzo... Bio je osjetio samo malko ei, bolove u stopalima i poneto straha.
Kad su se kola naglo zastavila, probudi se iz drijemca.
Uurbano otvaranje vrata, nosila opet zacvile klizei u
ljebovima, i unijee ga u ugodno hladan bijeli hodnik u
kojemu je bilo potpuno tiho; nosila su stajala poredana
jedna za drugima poput lealjki na nekoj uskoj palubi;
ispred sebe ugleda gustom kosom obraslu glavu koja je
leala posve mirno, ispred nje, na drugim nosilima, nekakvu elu koja se estoko bacala tamo-amo, i sasvim sprijeda,
na prvim nosilima, bijelu glavu, svu u zavojima, potpuno
omotanu, runu, preusku glavu; iz tog paketa gaze dolazio
19

2.

je glas koji se, rezak, zvonak, jasan, tvrd, dizao prema

stropu, bespomoan i ujedno drzak, glas pukovnika, i taj
glas je vikao: ampanjca!
Mokrau! dobaci elava glava mirno.
Loi
svoju mokrau. Netko se iz pozadine nasmije,
tiho i
oprezno.
ampanjca! vikao je glas bijesno.
Hladnog
ampanjca! Zavei! dobaci elava glava mirno.

Zavei ve jednom.
ampanjca vikao je glas plaljivo hou
am
panjca! i bijela glava klone natrag, leala je sad
posve
ravno, izmeu gustih pruga gaze izdizao se tanaan
vrh
nosa, a glas se dizao jo vie i vriskao: enu
malu
enicu...
Spavaj sam sa sobom! dobaci elava glava.
Napokon unijee bijelu glavu kroz vrata, pa zavlada
tiina.
U toj tiini uli su samo udaranje pojedinanih granata
koje su pogaale udaljene dijelove grada, potmule daleke
eksplozije koje su, reklo bi se na periferiji rata, potiho
zabrundavale. A kad su iznosili bijelu glavu pukovnika,
koja je sada leala postrance, nijema, i unosili elavu glavu,
vani se pribliavao zvuk automobila: urlajui, motor je
dolazio sve blie, brzo i gotovo prijetei, inilo se da je
naumio zabiti se u hladnu bijelu kuu, toliko je ve bio
blizu; zatim je naglo utihnuo, neki glas vani neto vikne, i
kad su se okrenuli, naprasno istrgnuti iz svoje mirne, sanjive umornosti, ugledaju generala, koji je polako prolazio
mimo nosila i bez rijei polagao kutije cigareta ljudima u
skute. Tiina je bivala sve munija to su se vie iz pozadine
pribliavali koraci tog ovjeuljka, a onda Feinhals ugleda
generalovo lice sasvim izbliza: uto, veliko i turobno, sa
snjenobijelim obrvama, s crnkastim tragom praine oko

tankih usnica, a na tom se licu moglo

proitati da je i ova bitka izgubljena.

uo je
kako
jedan
glas
kae:

kressen
e,
Bressen
e,
pogledajte
me i
znao je
da je to
glas
Kleewit
za,
divizijs
kog
lijenik
a, koga
su
valjda
poslali
ovamo
da se
raspita
kada e
se on
vratiti.
Ali on
se
bogme
nee
vratiti,
ni^
vie
nije
'
htio ni
uti ni
vidjeti
od
te
pukovn
ije i
nije
pogleda

o
Kleewit
za.
Gledao
je
netremi
ce
u
sliku
koja je
visjela
posve
desno
od
njega,
ve
gotovo
u
tamno
m kutu:
sivo i
zeleno
naslika
no
stado
ovaca,
u
sredini
kojega
stoji
pastir u
modroj
kabanic
i i svira
u frulu.
M
islio je
na
tota
to
nitko
iv ne
bi
mogao
naslutit
i i na
to je
rado
mislio,

premda je
bilo
odvratno.
Nije znao
uje
li
KJeewitzo
v glas; uo
ga
jc,
naravno,
ali to sebi
nije
htio
priznati, i
gledao je
pastira to
svira
u
frulu

umjesto da
okrene
glavu i da
kae:
Kleewitz,
lijepo je od
vas to ste
doli.
Zauje
prelistavan
je papira,
pa
pretpostavi
da
prouavaju
njegovu
povijest
bolesti.
Gledao je u
pastirovu
iju
i
mislio na
to da je
svojedobno
neko
vrijeme bio
ef sale u
jednom
hotelu, u
vrlo
otmjenu
restoranu.
U podne,

kad bi gospoda dolazila na ruak, prolazio bi lokalom,

visoko uspravljen, i klanjao se, i bilo je upravo udesno
kako je brzo i tono shvatio kakve mu nijanse valja unositi
u le svoje

V*
20

naklone: treba li se naklonili lako ili duboko, treba li samo

kimnuli, kako kimnuti, a ponekad bi uinio tek neznatnu
kretnju glavom, koja se zapravo svodila na jednokratno
otvaranje i zatvaranje onih kapaka, ali je djelovala kao
kretnja glavom. Razlike u stupnjevima prepoznavao je lako
bilo je to ba kao sa inovima u vojsci, s tom hijerarhijom
epoleta, pletenih ili ravnih, sa zvjezdicama i bez zvjezdica,
za kojom slijedi velika masa manje ili vie neukraenih
epoleta. U tom je restoranu ljestvica stupnjeva bila razmjerno jednostavna: ravnala se prema lisnici, prema visini
ceha. Nije ak bio ni bogzna kako ljubazan, gotovo se nikad
nije smijeio, i njegovo lice, premda je nastojao gledati to
je mogue bezizraajnije, njegovo lice nije nikada gubilo
taj neki izraz strogosti i budne pozornosti. Svakoga koga bi
pogledao podilazio bi ne toliko osjeaj da je poaen,
koliko osjeaj krivnje; svi su osjeali da ih motri, procje njuje, i ubrzo je otkrio da postoji soj ljudi koji postaju
zbunjeni, tako zbunjeni da nesvjesno grabe krumpir noem
kad mu pogled zastane na njima, i koji se usplahireno
opipavaju provjeravajui imaju li uza se lisnicu, tek to bi
proao. udio se samo to uvijek iznova dolaze, i ovi.
Dolazili su uvijek nanovo i pristajali da im kimne, pokorno
podnosili to neugodno procjenjivanje to ide uz takav fini
restoran. Poprimio je to svoje usko, rasno lice i stekao
sposobnost da se dolino odijeva, bio je razmjerno dobro
plaen, a osim toga, jeo je besplatno. Ali, premda je nastojao ostaviti dojam nadmona ovjeka, u osnovi je esto bio
plaljiv. Bilo je dana kad je osjeao kako mu se po tijelu
nakuplja znoj, kako na mahove izbija izazivajui tjeskobu.
Gazda je bio narodski ovjek, dobroudan svat, ali tat
zbog svojeg uspjeha i neugodan; kasno uveer, dok bi se
lokal postupno praznio i kad bi mogao pomiljati na to da
krene kui gazda bi ponekad svojim debelim prstima
zaao u sandui s cigarama, pa bi mu usprkos njegovu
opiranju strpao tri ili etiri u gornji dep kaputa. Pa to
22

promrrifljao bi uz onaj svoj nesigurni smijeak

ta
uzmite, dobre su to cigare. I on bi ih uzeo. Popuio bi ih
uveer s Veltenom, s kojim je dijelio mali namjeteni stan,
a Velten bi se svaki put divio kakvoi cigara. Bressene
govorio bi Velten Bressene, grom vas ubio,
dobro
zelje puite! I on bi na to poutio; nije se nekao kad je
Velten donosio kakvo dobro pie. Velten je bio trgovaki
putnik za neku tvornicu alkoholnih pia, pa kad bi sklopio
dobre poslove, znao bi donijeti bocu ampanjca.
ampanjca izdeklamira naglas hladnog
am
panjca!
To je jedino to od vremena do vremena
izgovara
ree pokraj njega odjelni lijenik.
Hoete rei: gospodin pukovnik? upita Kleewitz
hladno.
Jest, na zapovijed, gospodin pukovnik Bressen.
Jedino to gospodin pukovnik od vremena do vremena
izvoljeva rei, jest: ampanjca hladnog ampanjca. Osim
toga, gospodin pukovnik koji put izvoljeva spominjati ene
male enice.
To to je u restoranu morao jesti, bilo je odurno. U
poprilino prljavoj stranjoj sobi, na otrcanu stolnjaku, a
posluivala ga je neljubazna kuharica koja nije nimalo
vodila rauna o njegovoj posebnoj ljubavi za puding u
nosu, drijelu i ustima odvra'tna ohlaena isparenja od
kuhanja, masno i grozno i to neprestano izlaenje i
ulaenje gazde, koji bi onda na nekoliko trenutaka sjeo do
njega, s cigarom u ustima, natoio sebi rakije i utke je
trusio.
Poslije je drao obuku o dobru ponaanju u drutvu.
Grad u kojemu je ivio bio je vrlo pogodan za tu vrstu
obuke. Bilo je ondje mnogo bogatuna koji ak nisu znali da
se riba jede drukije nego meso, koji su doslovce cijelog
ivota jeli prstima, a koji su sad imali automobile, vile i
ene, pa vie nisu mogli trpjeti da ostanu u vlastitoj koi.
23

Pouavao ih je kako e se na poledici drutvenih obveza

donekle pristojno ponaati, odlazio je k njima, dogovarao
s njima redoslijed jela, uio ih ispravnu postupanju s poslugom, i zatim bi uveer s njima jeo morao je s njima
uvjebavati svaki zahvat rukom, pomno ih nadzirati,ispravljati, i nastojao im je objasniti kako se svojeruno otvara
boca ampanjca.
ampanjca izdeklamira naglas hladnog am
panjca.
Blagi Boe, blagi Boe uzvikne KJeewitz
Bressene, pogledajte me!
Ali on nije ni sluajno htio pogledati Kleewitza; nita
vie nije htio ni uti ni vidjeti od te pukovnije koja mu se
raspala pod rukama kao trula guba; Rossapfel, Freischiitz
i Zuckerhut pod komandom njegova taba nazvanog
Jagdbude odoe!* A malo zatim razabra daje Kleevvitz
otiao.
Bio je sretan to napokon moe odvojiti pogled od
toga stada ovaca i toga glupog pastira, visjeli su malo
previe desno od njega, pa ga je uhvatio lagani gr u
potiljku. Druga je slika visjela tono pred njim, i bio je
prinuen gledati je, premda mu se ni ona nije sviala:,
predstavljala je prijestolonasljednika Mihajla kako razgovara s nekim rumunjskim seljakom, stojei izmeu marala
Antonescua i kraljice. Dranje tog rumunjskog seljaka
razdraivalo ga je. Noge su mu stajale preblizu i odvie
kruto jedna uz drugu, pa se inilo da e se izvrnuti prema
naprijed i pritom ispustiti mladome kralju na noge dar to
gaje drao u ruci: dar se nije mogao dobro raspoznati
sol ili kruh ili grumen kozjeg sira ali se mladi kralj
seljaku smijeio. Bressen te pojedinosti ve odavna nije
vie uoavao; bio je sretan to je naao toku u koju moe
zuriti a da se ne mora pribojavati gra u potiljku.
* Sitrc-: Zuckcrhiu = glava re-ra: lagdbuck* - lovaka ostava. (Prev.M,

to gaje pri toj obuci zapanjilo, to tada nije znao i to

je dugo odbijao da uvidi, bila je injenica da se to zbilja
moe nauiti taj mali glumaki podvig ispravna rukovanja noem i viljukom. esto se znao prestraiti videi te
neotesance i njihovu enskadiju kako se nakon tri mjeseca
s njime ophode besprijekorno i utivo, kao s valjanim ali
jednostranim uiteljem, i kako mu uz smijeak uruuju ek.
Neki opet nisu nikada shvatili njihovi su prsti bili odvie
nespretni, nije im nikako uspijevalo o'drezati koru s krike
sira a daje pritom ne uzmu u ruku, ili vinsku au prihvatiti
pravilno za noicu a postojala je i trea kategorija, oni
koji to nisu nauili ali kojima je bilo posve svejedno ne
raunajui one koje nije ni upoznao, ali za koje je uo: koji
uope nisu smatrali potrebnim da mu se obraaju za savjet.
Jedino to ga je u tom razdoblju tjeilo bila je mogunost da ponekad s njihovim enama uprilii neku pustolovinu bezopasnu pustolovinu koja njega nije razoaravala, ali je, kako se inilo, enama ulijevala odbojnost
prema njemu. Imao je mnogo pustolovina u to vrijeme s
najrazliitijim enama ali ni jedna jedina nije nikada
drugi put dola k njemu ili pola s njim, usprkos tome to
je s njima najee pio ampanjac.
ampanjca izdeklamira glasno hladnog am
panjca.
Izgovarao je to i kad je bio sam bilo je tako bolje
i na trenutak pomisli na rat, na ovaj sadanji rat, tek na
trenutak, dok nije zauo da opet dvojica ulaze u sobu. I
nadalje je gledao netremice u taj neraspoznatljivi grumen
to ga je rumunjski seljak pruao mladome kralju Mihajlu
pa na trenutak ugleda izmeu sebe i slike ruiastu ruku
glavnog lijenika koji se nadnio nad njega uzimajui s kuke
temperaturnu krivulju.
ampanjca izgovori Bressen glasno ampanj
ca i malu enicu.
25

 Gospodine Bressene zovne ga potiho glavni

lijenik gospodine Bressene. Zatim na trenutak bude
muk, pa glavni lijenik rekne onomeicoji je bio do njega:
Otpremite ga s divizijskim lazaretom u Be divizija
dodue neobino ali to se mora liiti gospodina Bressena,
ali...
Jest, na zapovijed ree odjelni lijenik, potom
nije uo nita, premda su zacijelo jo stajali uza nj, budui
da nije zauo vrata. Onda ponovno zauta taj prokleti
papir, inilo se da opet itaju njegovu povijest bolesti.
Nitko ne izusti ni rijei.
Poslije se prisjetie da ima neto u emu on doista umije davati poduku, i o emu poduavanje ima smisla: novi pravilnik vojne slube, to ga je ve poznavao jer je redovno potom dobivao
nove sveie. Za Stahlhelm* i omladinsku organizaciju preuzeo je izobrazbene teajeve u svojem okrugu, i dobro se sjeao da je poziv na taj asni zadatak doao upravo u vrijeme kad je u sebi
bio otkrio nekakvu neumjerenu sklonost prema slatkiima i kad je njegovo zanimanje za pustolovine jenjavalo. Ispostavilo se kao dobar potez to je bio drao konja i zbog toga stezao remen, jer je
sada u danima odravanja vjebi mogao ve rano izjahati na ledine, dogovoriti se s niim starjeinama o planu vjebe a prije svega, mogao je upoznati ljude, onako kako jedva da ih je mogao
upoznati za vrijeme slube: stare borce s fronte i zaudno razborite a ujedno i naivne mlade ljude, koji su se u ponekoj prilici ak znali odvaiti da protivurjee. Ono to ga je rastuivalo bila je
odreena tajnost koja je onemoguavala da se poslije toga
* Stahlhelm (elini ljem) = udruenje ratnih veterana (od 1918) koje je gajilo militaristiki i revanistiki duh, a iji su pripadnici 1933. preuzeti u SA. SA (Sturmabteilung) = udarni poluvojniki odredi nacistike stranke, odigrali znaajnu ulogu u
pripremanju Hitlerova preuzimanja vlasti, da bi ih zatim 1934. likvidirao SS. SS (Schutzstaffel) = od 1925. neka vrsta Hitlerove tjelesne garde, to valja razluiti od tzv. WaffenSS. vojnih odreda koji su 193?.ij formirani i ukljuivani u redovnu armiju. (Prev.)

vrati u grad jaui na elu ete ali za vrijeme vjebe bilo je gotovo kao i prije: bataljonskom borbenom obukom dobro je vladao, i nije nalazio povoda da stavlja zamjerke novim propisima, koji su
plodno iskoristili ratna iskustva a da pritom nisu ili za izazivanjem istinske revolucije. Ono to je neprestano osobito pozorno dotjerivao i smatrao izvanredno vanim, bilo je: da se stupanje u stroju,
osnovni poloaj, zaokretanja izvode to je mogue korektnije i bili su mu prava svetkovina dani kad se osjeao dovoljno jakim i sigurnim da se upusti u neto to je ak-i u miru i s dobro
uvjebanom etom bilo riskantno: vjebu s itavim bataljonom.
Ali, tajnost je ubrzo otpala, i dolo je do svakodnevnih vjebi, pa gotovo i nije bilo velike razlike kad je jednog dana opet postao pravi major, zapovjednik pravog bata-ljona.
Isprva nije znao okree li se uistinu ili to okretanje ve pripada neemu to on vie ne moe kontrolirati, ali, okre tao se i znao je da se zbilja okree, i bio je oaloen spoznajom da jo nema
niega to se s njim zbiva izvan njegove kontrole: okretali su ga. Bili su ga podigli iz njegova kreveta i briljivo su ga zaokretali premjetajui ga na nosila to su stajala pred krevetom. Najprije mu
glaVa dospije nauznak, zurio je na trenutak u strop, zatim mu podmetnue jastuk, i njegov pogled padne ravno na treu sliku to je visjela u njegovoj sobi. Tu sliku dotada jo nije vidio, visjela je
blizu vrata, i isprva je bio sretan to moe gledati u tu sliku, jer bi inae bio morao gledati ba u dvojicu lijenika izmeu kojih je sada visjela slika. Kako se inilo, glavni lijenik je bio iziao. Odjelni
lijenik razgovarao je s drugim mladim lijenikom, koga on jo nikada nije vidio; razabere da mali debeli odjelrii lijenik onom drugom ita neke pojedinosti iz njegove povijesti bolesti i da mu
neto objanjava. Bressen nije mogao razumjeti to govore, ne zbog toga to nije bio sposoban da uje; bila je

26

27

za nj prava muka to mu dosad nije uspijevalo da nita ne

uje ne, oni su naprosto bili previe udaljeni, a i aptali
su. Iz hodnika je uo sve: dozivanje, krikove ranjenika i
brujanje motora izvana. Vidio je leda nosaa koji je stajao
ispred njega, a onaj to je stajao iza njega sada ree:
Idemo no, idemo.
Prtljaga napomenu onaj pednji gospodine
efe dovikne odjelnom lijeniku netko bi morao
iznijeti prtljagu.
Poite po nekoliko momaka.
Dvojica nosaa iziu u hodnik.
Ne pomiui glavu, Bressenje otro piljio u treu sliku,
pogleda upravljena izmeu dviju lijenikih glava: ta je
slika bila nevjerojatna, nije sebi mogao objasniti kako je
dospjela ovamo. Nije znao nalaze li se u nekoj koli ili u
kakvu samostanu, ali da u Rumunjskoj ima katolika, to jo
nikad nije uo. U Njemakoj ih ima, o tome je bio uo
ali u Rumunjskoj! A eto, tu visi slika svete Marije. Srdilo
gaje to je prisiljen gledati tu sliku, ali, on tu nije mogao
nita drugo do buljiti u nju, u tu enu u nebeskomodrom
plastu, ije mu se lice inilo udnovato ozbiljnim; lebdjela
je na Zemljinoj kugli, gledala gore put neba koje se sastojalo od snjenobijelih oblaka, a oko ruku imala je obavijenu
nisku smeih drvenih kuglica. Lagano zavrti glavom i pomisli: odvratno, pa odjednom vidje da se u dvojice lijenika
pobudila pozornost. Pogledali su njega, zatim sliku, pratili
put njegova pogleda i poeli mu polako prilaziti. Bude mu
jako teko da izmeu ovih dviju glava, ova etiri oka to
gledaju u njegove oi, bulji u tu njemu tako odvratnu sliku.
Ne uzmogne misliti na bilo to to bi ga rastreslo; pokua
svoje misli ponovno usmjeriti u one godine na koje je mislio
maloas, godine u kojima je osjeao da ono to je neko
bilo njegov svijet polako opet postaje jedan svijet: ophoenje sa tapskim oficirima, garnizonska naklapanja,
adutanti, ordonansi. Nije uspio misliti na to. Bio je ukli28

jeten u tih dvadeset centimetara prostora izmeu ovih

dviju glava, a u tih dvadeset centimetara visjela je slika
ali mu lakne kad vidje da se taj meuprostor poveava, jer
mu pristupaju blie, razmiu se i staju neposredno pokraj
njega.
Sada ih uope vie nije vidio, samo na rubu vidnog
polja njihove bijele kute. Posve je tono uo to govore.
Vi, dakle, ne vjerujete da to ima veze sa
zadobive
nom ranom?
Iskljueno odvrati odjelni lijenik; ponovno
ot
vori povijest bolesti, papir zauti. Iskljueno.
Upravo
smijeno neznatna povreda lubanjske koe. Za pet je
dana
zacijelila. Nita ni traga od uobiajenih znakova
potresa.
Nita. Najvie to mogu pretpostaviti jest da je
posrijedi
ok ili... Naglo uuti.
Na to pomiljale?
Boe me opuvaj, to neu rei.
Recite slobodno.
Bilo je neugodno to dvojica lijenika ute, inilo se da
izmjenjuju znakove onda se odjednom onaj strani lijenik nasmije. Bressen nije uo ni rijei. Zalim se nasmiju
oba lijenika. Bio je sretan to ulaze ona dva vojnika s jo
jednim treim, taj trei je imao podlakticu u povezu.
Feinhalse obrati se odjelni lijenik ovome

odnesite aktovku u kola. Veliku prtljagu donijet e

netko
za vama dovikne nosaima.
Vi to mislite ozbiljno? upita strani lijenik.
Potpuno ozbiljno.
Bressen osjeti da ga podiu i odnose; Marijina slika
zaosta lijevo od njega, primakne mu se zid, zatim prozorski
kri vani na hodniku, ponovno ga zaokrenue pogleda
u dugaki hodnik, zaokrene se jo jednom i zaklopi oi:
vani je sijalo sunce, zabljetilo gaje. Bio je sretan kad su se
za njim zatvorila vrata sanitetskih kola.

29

*
-

3.
Bilo je vrlo mnogo narednika u njemakoj vojsci njihovim bi se zvjezdicama bilo moglo uresiti nebo nekoga
glupog podzemnog svijeta - bilo je takoer i mnogo
narednika koji su se preivali Schneider, i od ovih svakako
jo mnotvo onih koji su dobili krsno ime Aiois, ali se samo
jedan od tih narednika po imenu Alois Schneider u to doba
nala/io u maarskom mjestacu koje se zv;ilo Szokarhelv;
Szokarhelv bijae malo zbijeno mjesto, upola selo, upola
kupalino mjesto. Bilo je to u ljetu.
Schneiderov slubeni ured bila je uska, utim tapetama
izlijepljena prostorija; vani na vratima visjela je ploa od
ruiaste ljepenke, na kojoj je bilo crnim tuem napisano:
Otputanja. Nar. Schneider. Pisai stol stajao je tako
daje Schneider sjedio leima okrenut prozoru, a kad ne bi
imao nikakva posla, ustao bi i okrenuo se, pa bi mogao
zagledati na usku prasnu provincijsku cestu, koja je nalijevo vodila u selo, a nadesno, izmeu kukuruznih polja i
stabala kajsija, u pustaru. Schneider nije imao gotovo nikakva posla. Samo su se jo teki ranjenici nalazili u lazaretu; sve ostale, za koje je bilo nesumnjivo da su sposobni
za otpremanje, bili su ukrcali i prebacili drugamo a one
druge, koji su mogli hodati, bili su otpustili, utovarili i

poslali u odredite za popunu. Schneiderje mogao satima

gledati kroz prozor: vani je bilo sparno i zaguljivo, i
najbolji lijek protiv ove klime bila je ukasta kajsijevaa
pomijeana s mineralnom vodom. Taje kajsijevaa imala
blagu otrinu, bila je jeftina, ista i dobra, i bilo je lijepo
sjediti do prozora, gledati u nebo ili na cestu i opijati se;
pijanstvo je dolazilo vrlo sporo, Schneider se morao grdno
boriti da ga postigne, bila je potrebna ak i ujutro
poprilina koliina kajsijevae da bi dospio u stanje u
kojemu je zatupljenost postajala podnoljiva. Schneiderje
imao svoj sustav, s prvom bi aom popio samo ubrizak
rakije, s drugom neto vei, trea bi bila 50:50, etvrtu bi
popio nerazrijedenu, petu opet 50:50, esta je bila jaka kao
druga, a sedma slaba kao prva. Popio bi samo sedam aa
oko deset i pol bio bi gotov s lom ceremonijom i nalazio
bi se u stanju koje je nazivao bjesomunom trijeznou,
ispunjavala ga je tada neka hladna vatra, pa je bio oran da
se ponese s tupou dana. Oko jedanaest su obino dolazila prva otputanja, veinom tek u jedanaest i etvrt, pa je
imao gotovo jo cijeli sat vremena da zagkda u cestu, po
kojoj bi samo malokad projurilo poneko vozilo s mravom
konjskom zapregom, podiui mnogo praine, put sela
ili je mogao loviti muhe, voditi majstorski smiljene dijaloge s imaginarnim pretpostavljenima ironino i jezgrovito ili moda razvrstavati igove na svojem pisaem stolu,
sreivati spise.
U to doba oko deset i pol stajao je doktor

Schmitz u sobi
dvojice
pacijenata koje
je toga jutra
operirao: lijevo
je
leao
porunik Moli,
imao
je
dvadeset ijednu
godinu, bio je
nalik na kakvu
staru
enu,,
njegovo iljasto
lice kao da se
u
narkozi

smijuljilo,
muhe su mu se
u
rojevima
vrzmale
po
zavojima
na
rukama, sjedile
pospano
na
krvavoj
gazi
oko
njegove
glave. Schmitz
ih potjera

'
1

'
k
l

-1

30

llgJH

31

bilo je uzalud, zavrti glavom i navue bijelu ponjavu preko

glave spavaa. Pone oblaiti istu bijelu kutu koju je nosio
na viziti, i polako je zakopavati, gledajui onoga drugog
pacijenta, kapetana Bauera, koji se, kako se inilo, pomalo
budio iz narkoze muklo mrmljajui, zatvorenih oiju; uzalud je pokuavao da se pomakne, bio je prikopan remenjem, a i glava mu je bila vrsto privezana za ipke na
uzglavlju kreveta samo su mu se usnice micale, a na
mahove se inilo da nastoji otvoriti oi, svejednako mrmljajui. Schmitz zavue ruke u depove kute; ekao je bilo
je sumrano u prostoriji, zrak je bit) lo, pomalo je vonjalo
na stajski gnoj, pa i usprkos tome to su vrata i prozori bili
zatvoreni vrvjelo je od muha; prije su u podrumima ispod
tih prostorija bile stone staje.
Kapetanovo isprekidano neartikulirano mrmljanje
kao daje poprimalo vri oblik, sada je u odreenim razmacima otvarao usta i izgovarao, kako se inilo, jednu
jedinu rije, koju Schmitz nije razumio osebujno fascinantnu mjeavinu samoglasnika E i O i grlenih glasova
a onda kapetan iznenada otvori oi. Baiier zovnega
Schmitz, ali je znao da to nema svrhe. Prie blie i uzme
estoko mahati rukama tamo-amo pred kapetanovim oima ne uslijedi nikakav refleks. Schmitz mu stavi ruku lik
pred oi, drao ju je tako blizu da je osjeao kapetanove
obrve na svojem dlanu: nita kapetan je samo u pravilnim razmacima izgovarao svoju nerazumljivu rije". Gledao
je u svoju nutrinu, a nitko nije znao to je ondje unutra.
Odjednom izgovori tu rije posve razgovijetno, otro artikulirano, kao naizust nauenu i zatim jo jednom.
Schmitz priblii uho tik uz kapetanova usta: Bjeljogore,
izgovarao je kapelan. Schmitz je napeto oslukivao, nije
poznavao tu rije i nije znao to znai, ali ju je rado sluao,
inila mu se lijepa; tajanstvena i lijepa. Vani je bilo tiho
sluao je kapetanovo disanje, gledao mu u oi i oekivao
gotovo bez daha svaki put nanovo tu rije: Bjeljogore.

Schmitz pogleda na svoj sat, pone promatrati sekundnu

kazaljku inilo mu se da taj siuni prst puzi vrlo sporo
prekobrojanika pedeset sekundi: Bjeljogore. Uini
mu se beskrajno dugo vrijeme dok opet nije prolo pedeset
sekundi. Vani je ulazilo nekoliko kola u dvorite. Netko
neto vikne u hodniku, Schmitz pomisli kako ga je glavni
lijenik dao zamoliti da umjesto njega povede vizitu, i opet
vani jedna kola udu u dvorite. Bjeljogore, izgovori
kapetan; Schmitz poeka jo jednom otvore se vrata,
pojavi se jedan narednik, Schmilz mu nestrpljivo mahne da
uti, nastavi zurili u malu kazaljku i odahne kad je doskakutala na brojku trideset: Bjeljogore, izgovori kapetan.
io je? upita Schmitz narednika.
Vizita, vrijeme je odgovori narednik.
Evo me ree Schmitz. Pokrije sat rukavom
kad
se kazaljka nala na dvadeset i kad su se kapetanove
usnice
upravo bile zatvorile zagleda se netremice u usta
toga
ovjeka, saeka, pa odmakne rukav kad su se usnice
poele
micati. Bjeljogore kazaljka je dospjela
tono na
brojku deset.
Schmitz se polako uputi van.

Toga dana nije bilo nikakvih otputanja. Schneider

prieka do jedanaest i etvrt, a zatim izie da bi poao po
cigarete. U hodniku zastane pred prozorom. Vani su prali
efova kola.
Zdanja su tvorila etverokut koji je prema dnu u
smjeru eljeznice bio otvoren. U sjevernom krilu bio je
kirurki odjel, u sredini uprava i rendgenski kabineti, u
junome kuhinja, stambene prostorije za osoblje, a na
krajnjem dijelu, u nizu od est prostorija, stanovao je direktor. Prije se u ovom kompleksu nalazila poljoprivredna
kola. Otraga u velikoj bai, koja se sterala popreno
prema otvorenoj strani, bile su prostorije za tuiranje,
33

IV.

*? -.

bv <>' .

bilo je uzalud, zavrti glavom i navue bijelu ponjavu preko

glave spavaa. Pone oblaiti istu bijelu kutu koju je nosio
na viziti, i polako je zakopavati, gledajui onoga drugog
pacijenta, kapetana Bauera, koji se, kako se inilo, pomalo
budio iz narkoze muklo mrmljajui, zatvorenih oiju; uzalud je pokuavao da se pomakne, bio je prikopan reme njem, a i glava mu je bila vrsto privezana za ipke na
uzglavlju kreveta samo su mu se usnice micale, a na
mahove se inilo da nastoji otvoriti oi, svejednako mrmljajui. Schmitz zavue ruke u depove kute; ekao je bilo
je sumrano u piostoriji, zrak je bio lo, pomalo je vonjalo
na stajski gnoj, pa i usprkos lome to su vrata i prozori bili
zatvoreni vrvjelo je od muha; prije su u podrumima ispod
tih prostorija bile stone staje.
Kapetanovo isprekidano neartikulirano mrmljanje
kao daje poprimalo vri oblik, sada je u odreenim razmacima otvarao usta i izgovarao, kako se inilo, jednu
jedinu rije, koju Schmitz nije razumio osebujno fascinantnu mjeavinu samoglasnika E i O i grlenih glasova
a onda kapetan iznenada otvori oi. - Bauer zovnega
Schmitz, ali je znao da to nema svrhe. Prie blie i uzme
estoko mahali rukama tamo-amo pred kapetanovim oima ne uslijedi nikakav refleks. Schmitz mu slavi ruku tik
pred oi, drao ju je tako blizu da je osjeao kapetanove
obrve na svojem dlanu: nita kapetan je samo u pravilnim razmacima izgovarao svoju nerazumljivu rije. Gledao
je u svoju nutrinu, a nitko nije znao to je ondje unutra.
Odjednom izgovori tu rije posve razgovijetno, otro artikulirano, kao naizust nauenu i zatim jo jednom.
Schmitz priblii uho lik uz. kapetanova usta: Bjeljogore,
izgovarao je kapetan. Schmitz je napeto oslukivao, nije
poznavao tu rije i nije znao to znai, ali ju je rado sluao,
inila mu se lijepa; tajanstvena i lijepa. Vani je bilo tiho
sluao je kapetanovo disanje, gledao mu u oi i oekivao
gotovo bez daha svaki put nanovo tu rije: Bjeljogore.
32

Schmitz pogleda na svoj sat, pone promatrati sekundnu

kazaljku inilo mu se da taj siuni prst puzi vrlo sporo
preko brojanika pedeset sekundi: Bjeljogore. Uini
mu se beskrajno dugo vrijeme dok opet nije prolo pedeset
sekundi. Vani je ulazilo nekoliko kola u dvorite. Netko
neto vikne u hodniku, Schmitz pomisli kako ga je glavni
lijenik dao zamoliti da umjesto njega povede vizitu, i opet
vani jedna kola udu u dvorite. Bjeljogore, izgovori
kapetan; Schmitz poeka jo jednom otvore se vrata,
pojavi se jedan narednik, Schmilz mu nestrpljivo mahne da
uti, nastavi zurili u malu kazaljku i odahne kad je doskakutala na brojku trideset: Bjeljogore, izgovori kapetan.
Stoje? upita Schmitz narednika.
Vizita, vrijeme je odgovori narednik.
Evo me ree Schmitz. Pokrije sat rukavom
kad
se kazaljka nala na dvadeset i kad su se kapetanove
usnice
upravo bile zatvorile zagleda se netremice u usta
toga
ovjeka, saeka, pa odmakne rukav kad su se usnice
poele
micati. Bjeljogore kazaljka je dospjela
tono na
brojku deset.
Schmitz se polako uputi van.

Toga dana nije bilo nikakvih otputanja. Schneider

prieka do jedanaest i etvrt, a zatim izie da bi poao po
cigarete. U hodniku zastane pred prozorom. Vani su prali
efova kola.
Zdanja su tvorila etverokut koji je prema dnu u
smjeru eljeznice bio otvoren. U sjevernom krilu bio je
kirurki odjel, u sredini uprava i rendgenski kabineti, u
junome kuhinja, stambene prostorije za osoblje, a na
krajnjem dijelu, u nizu od est prostorija, stanovao je direktor. Prije se u ovom kompleksu nalazila poljoprivredna
kola. Otraga u velikoj bai, koja se sterala popreno
prema otvorenoj strani, bile su prostorije za tuiranje,

^:

as
a

nekoliko staja i pokusnih nasada, pomno iskolenih lijeha

s razliitim biljkama. Baa se sa svojim vokama protezala
sve do eljeznice, i ponekad se vidjelo kako ondje direktorova ena jae sa svojim sinom, estogodinjim deranom
koji je podvriskujui sjedio na svojem poniju. ena je bila
lijepa i mlada, i svaki put, poto bi se ondje otraga u bai
poigrala sa svojim sinom, dolazila bi u upravu alei se
zbog neeksplodirane granate koja je leala pokraj jame za
gnojnicu i inila joj se po ivot opasnom. Svaki put bi je
uvjeravali da e se neto poduzeti, ali se nita nije poduzimalo.
Schneider se zadrao kod prozora i promatrao je
efova vozaa, koji je svoj posao obavljao vrlo briljivo;
premda je ta kola ve pune dvije godine vozio-i istio, bio
je na nekakav sanduk propisno razastro uputu za podmazivanje, imao je na sebi radno odijelo, oko njega su stajala
vjedra i kante. efova su kola bila tapecirana crvenom
koom i vrlo niska. etvrtak, pomisli Schneider, ve je opet
etvrtak. U kalendaru ustaljenih obiaja etvrtak je bio dan
kad se peru efova kola. Pozdravi plavokosu sestru koja je
pobrzala pokraj njega, pa prijee ono nekoliko koraka do
vrata kantine, ali su vrata bila zakljuana. Vani na dvdritu
upravo su ulazila dva kamiona, uparkirala su se na razmacima iza efovih kola. Schneider zastane i pogleda van: u
tom trenutku ulazila je u dvorite djevojka s voem. Sama
je upravljala svojim malim kolicima, sjedila je na preokrenutom sanduku i sad se oprezno provlaila izmeu ostalih !
kola prema kuhinji. Zvala se Szarka, dolazila je uvijek:
. srijedom iz jednog od okolnih sela i donosila voe i povre.
Svakog su dana dolazili ljudi koji su donosili voe i povre,
intendant je imao razne dobavljae, ali je srijedom dolazila
jedino Szarka. Schneider je to znao sasvim tono: bio je ve
mnogo puta srijedom oko jedanaest i pol prekinuo posao,
stao pred prozor i ekao sve dok se oblak praine iza
njezinih kolica nije pojavio na kraju drvoreda stoje vodio ^
34

do kolodvora, saekao dok nije stigla blie, i dok u tom

oblaku praine nije postao vidljiv konji, pa kotai kolica, i
napokon djevojka sa svojim ljepukastim uskim licem i
osmijehom na ustima. Schneider pripali svoju posljednju
cigaretu i sjedne na prozorsku dasku. Danas u porazgovoriti s njom, pomisli, i ujedno se sjeti kako je svake srijede
pomiljao: danas u porazgovoriti s njom, i kako to nikad
nije uinio. Ali danas e to zasigurno uiniti. U Szarke je
bilo neto to je osjetio jedino kod ovih ena ovdje, kod
ovih djevojaka iz pustare, koje se u filmovima uvijek prikazuju kako blesavo vatreno pocupkuju: Szarka je bila suzdrana, suzdrana i nekako jedva primjetno njena; bila je
njena prema svojem konju, prema plodovima u svojim
koarama: kajsijama i rajicama, ljivama i krukama, krastavcima i paprikama. Njezina su se arena kolica provukla
izmeu prljavih kanti s uljem i sanduka, zaustavila ispred
kuhinje, i ona pokuca biem na prozor. U ovo bi doba inae
u kui vladala tiina. Vizita bi bila na obilasku i irila bi
nekakvu tjeskobnu dostojanstvenost, sve bi bilo pospremljeno, i neka bi ncodredljiva napetost vladala u hodnicima.
Ali danas je bila nervozna buka, posvuda treskanje vratima, dovikivanje. Schneider je to uo nekako na rubu svijesti, puio je posljednju cigaretu i promatrao kako Szarka
pregovara s kuhinjskim narednikom. Inae je uvijek pregovarala s intendantom, koji ju je pokuavao, utinuti za
stranjicu ali Praki, kuhinjski narednik, bio je tanak,
poneto nervozan, silno suhoparan momak, koji je znao
odlino kuhati i o kojemu se prialo da ne mari za ene.
Szarka mu je neto govorila, estoko gestikulirajui, izvodei ponajvie kretnju brojenja novca, ali je kuhar samo
slijegao ramenima i pokazivat) na glavnu zgradu, tono
onamo gdje je sjedio Schneider; djevojka se okrene i pogleda takorei Schneideru u lice; on ustane s prozorske
daske i zauje kako u hodniku netko uzvikuje njegovo ime:
Schneideru, Schneideru! Zatim na trenutak zavlada
35

' "f-AJ

ff
vi i
' -i
si.

WBm

muk, pa ponovno netko zovne: Narednice Schneideru!

Schneider baci jo jedan pogled van: uzevi svojeg
konjia za uzde, Szarka gaje vodila prema glavnoj zgradi;
efov voza stajao je u povelikoj mlaki i sklapao uputu za
podmazivanje. Schneider se polako uputi prema pisarnici;
pomislio je na kojeta prije nego io je stigao onamo: kako
danas mora pozagovoriti s djevojkom, bezuvjetno, kako se
srijedom ne mogu prati efova kola i kako je nemogue
daje Szarka dola u etvrtak.
Ususret mu naie vizita. Dola je iz velike dvorane
koja je sada bila gotovo prazna; bijele kute, nekoliko sestara, odjelni narednik, bolniari, nijema povorka koju nije
predvodio ef nego doktor Schmitz, ovjek koga bi malokad uli progovoriti. Schmitz je bio onizak i debeo i doimao
se beznaajno, ali su mu oi bile hladne i sive, i ponekad
se, kad bi na sekundu spustio vjede, inilo da e neto rei,
ali nije nikada nita rekao. Vizita se razie kad je Schneider
stigao pred pisarnicu; vidjevi da Schmilz dolazi prema
njemu, on mu otvori i pridri vrata pa onda ude zajedno s
njim.
etni je narednik drao slualicu na uhu. Njegovo je
iroko lice oitovalo razdraenost. Upravo je izgovarao:
Ne, gospodine upravnie zatim se u slualici zauje ef,
etni narednik pogleda Schncidera i lijenika, kretnjom
ruke ponudi lijeniku stolac i osmjehne se pogledavi
Schneidera, pa ree:
Jest, na zapovijed, gospodine upravnie i spusti
slualicu.
- Ma to se to zbiva? upita Schmitz. - Znai,
kidamo odavde. Otvori novine to su leale pred njim,
smjesta ih opet zatvori i pogleda preko ramena crtau
Feinhalsu koji je sjedio do njega. Zatim upravi hladan
pogled etnom naredniku. Bio je uoio da Feinhals izra
uje plan mjesta. Uporite Szokarhelv pisalo je
povrh
plana.
36

Jest ree etni narednik dobili smo zapovijed

da zauzmemo novi poloaj. Pokuavao je ostati miran,
ali mu je u oima bilo runo uzbuenje kad je pogledao
Schneidera. A i ruke su mu drhtale. Baci pogled na maslinastosive sanduke koji su stajali uza zidove i mogli se
otvaranjem poklopca pretvoriti u ormare ili pisae stolove.
Jo nije Schneideru ponudio stolac.
Dajte mi cigaretu, Feinhalsu, odmah u vam je
vratili ree Schneider. Feinhals ustane, otvori modru
kutiju i ponudi Schneidera. I Schmitz uzme jednu. Schnei
der je puio stojei naslonjen o zid.
. Znam izgovori u tiinu bit u u odstupnici-.
Prije je to bila prethodnica.
etni narednik pocrveni. U susjednoj sobi uo se
pisai stroj. Telefon zazvoni, etni narednik podigne slualicu, javi se i ree: Jest, na zapovijed, gospodine upravnie poslat u vam ih na potpis.
Spusti slualicu. Feinhalse ree otiite prijeko
i pogledajte je li dnevna zapovijed gotova. Schmitz i
Schneider se zgledaju. Schmitz pogleda na stol i ponovno
otvori novine. Suenje veleizdajnicima zapoelo
proita. Smjesta opet zatvori novine.
Feinhals se vrati s pisarom iz susjedne sobe. Pisar je
bio bljedunjav plavokos vodnik prstiju utih od puenja.
Ottene dovikne mu Schneider hoe li
jo
jednom otvoriti kantinu?
Trenutak, molim upadne etni narednik
bijesno
imam sad vanijeg posla! Bubnjao je prstima po
stolu
dok je pisar razvrstavao svenjie papira, polagao
istipkane listove na lice i izvlaio indigo-papire. Bile su
triput po
dvije pisaim strojem istipkane stranice i etiri
indigo-papira. inilo se da se na ispisanim listovima nalaze
samo

ime
na.
Sch
nei
der
po
mis
li
na
dje
voj
ku.
Vje
roj
atn
o je
sad
a
kod
int
end
ant
a
da

bi
pod
igl
a
svo
j
nov
ac.
Pri
e
bli
e
k
pro
zor
u
kak
o bi
mo

gao
dr
ati
na
oku
kol
ni
izla
z.
37

"#!"

.
3

.-*

i '4'

3
8

3
9

lijep mukarac, visok i vitak, izvrstan jaha, koji je svakog

jutra u est uzjahivao svojega konja, s biem u ruci, i odlazio
u pustaru, u ravnomjernu kasu, sve dalje, sve se vie gubei
na toj ravnoj plohi koja kao da je bila sam horizont. Ali
sada mu je lice bilo crveno kao rak, a Schneider je efovo
lice vidio jedan jedini put crveno kao rak, i to onda kad je
Schmitzu uspjela operacija u koju se ef nije bio usudio
upustiti. Schmitz je sada iao uz efa: koraao je posve
mirno, dok je ef uzrujano veslao rukama oko sebe... ali
Schneider uto ugleda djevojku koja mu se pribliava hodnikom. inilo se da je sva smetena od te zbrke i da je u
potrazi za nekim tko nije zaokupljen ovim opim odlaskom. Ona izgovori neto na maarskom, to nije razumio,
zatim on pokaza na svoju sobu i mahne joj da doe. Vani
se kao prva pokrenu efova kola, i kolona se polako uputi
za njima...
Oito je djevojka mislila daje on zamjenik intendanta.
Nije sjela na stolac koji joj je ponudio, a kad je sjeo na rub
pisaeg stola, ostane stajati pred njim i pone mu neto
govoriti, estoko gestikulirajui; osjeao je kao neku blagodat da je moe gledati a da ne mora sluati to govori,
jer nije bilo nikakve vajde od toga da uznastoji razumjeti
njezinjezik. Ali, putao ju je da govori, kako bi je mogao
gledati: doimala se poneto mrava, moda je bila odvie
mlada, vrlo mlada, mnogo mlada nego stoje mislio grudi
su joj bile malene, ali njezino sitno lice bilo je savreno
lijepo, i oekivao je gotovo bez daha trenutke u kojima bi
joj dugake trepavice lijegale po smeim obrazima
sasvim kratke trenutke u kojima su joj ostajala zatvorena i
mala usta, okrugla i rumena, s poneto pretankim usnicama. Promotri je vrlo pomno i prizna sebi da je malko
razoaran ali, bila je draesna, i on iznenada podigne
ruke gestom odbijanja i odmahne glavom. Ona smjesta
uuti, pogleda ga sumnjiavo; on ree tiho: Htio bih te
poljubiti, razumije li to? Ni sam vie nije znao eli li to

doista, i bude mu neugodno to vidi kako se ona crveni,

kako se ta mrka put polako poinje ariti, pa shvati da nije
razumjela ni rijei ali da zna na stoje tim rijeima smjefao.
Ustukne kad joj se stao polako primicati, i on vidje po
njezinim uplaenim oima i po mravu vratu, na kojem je
ila estoko kucala, daje za tri mjeseca premlada. Zastane,
odmahne glavom i ree tiho: Oprosti zaboravi
razumije li me? Ali njezin pogled postane jo uplaeniji, i on se poboja da e vikati. inilo se da ovaj put razumije
jo manje uzdahne i prie joj posve blizu, dohvati
njezine male ruke, a dok ih je prinosio svojim usnama, vidje
da su prljave, vonjale su po zemlji i tavljenoj koi, po
enjaku i luku, pa ih poljubi povrno i pokua se nasmijeiti. Gledala ga je jo smetenije, dok je napokon nije
potapao po ramenu i rekao: Doi, pobrinut emo se
da dobije novac. Istom kad joj je pred oima uvjerljivo
izveo kretnju brojenja novca, ona se malice osmjehne i
pode za njim u hodnik.
U hodniku im ususret naiu Schmitz i Otten.
Kamo ete? upita Schmitz.
K intendantu odgovori Schneider
djevojka
hoe svoj novac.
Intendanta nema - ree Schmitz - odvezao se
ve
sino, u Szolnok; odande e se izravno pridruiti
prethod
nici. Spusti na trenutak vjede pa onda pogleda
sugovor
nike. Nitko ne izusti ni rijei. Djevojka je kruila
pogledom
od jednog do drugog. Ottene progovori Schmitz

skupite odstupnicu, treba mi nekoliko ljudi za

istovarivanje, zaboravili su nam ostaviti ovdje i togod za jelo.

Pogleda na dvorite: ondje su stajala jo jedna jedina

kola.
A djevojka? upita Schneider.
Schmitz slegne ramenima: Ja joj ne mogu dati
novac.
Da doe ponovno sutra ujutro?

Sc
hm
itz
po
gle
da
dje
voj
ku.
On
a
mu
se
os
mj

ehn
e.

40

41

 Ne odgovori bolje danas poslijepodne.

Otten pohita hodnikom izvikujui: Odstupnica
u stroj!
, '
Schmitz izie na dvorite i stane pokraj kola, a Schnej>
der isprati djevojku do njezinih kolica. Pokuavao joj je
objasniti da mora ponovno doi toga poslijepodneva, ali je
ona svejednako odrjeito odmahivala glavotiv dok napokon nije shvatio da bez novca nee otii. Zastane kraj nje
gledajui je kako se penje na kolica, obre sanduk i vadi
nekakav smei zaveljaj. Poto je konju ovjesila zobnicu,
pone vaditi iz zaveljaja: komad kruha, velik spljoten
kosani odrezak i pero mlade lukovice. Vino je imala u
nekoj trbuastoj zelenoj boci. Sada mu se osmjehivala, a
iznenada, usred vakanja, ree: Nagvvarad i zamahne
nekoliko puta zatvorenom akom, vodoravno, u smjeru od
sebe; pritom joj je izraz lica bio zabrinut. Schncideru se
uini da mu opisuje neki boksaki susret u kojemu je netko
izgubio, ili moda tako je mislio nastoji nekako dati
na znanje da se osjea zakinutom. Nije znao to znai
Nagvvarad. Maarski je vrlo teak jezik, u njemu'nema ak
ni rijei duhan.
Djevojka zavrti glavom. Nagvvarad, Nagvvarad
ponovi estoko nekoliko puta zaredom pa opet zamahne
pesnicom vodoravno, kao da neto tjera od svojih grudiju.
Vrtjela je glavom i smijala se, pritom je ustro vakalai na
brzinu pila svoje vino. ()h oglasi se Nagvvarad
von pa ponovno zamahne, ovaj put izdanom i irokom
kretnjom: Rus Rus pokaza na jugoistok i izvede
zvuk kotrljanja tenkova to se pribliavaju: bru-brubru...
Schneider odjednom kimne potvrdno, i ona se glasno
nasmije, ali se prekine usred smijeha i poprimi veoma
ozbiljan izraz lica. Schneider shvati da Nagvvarad mora biti
neki grad, i sad mu ta kretnja tjeranja bude potpuno
nedvosmislena. Pogleda prijeko prema skupini koja je

stajala kod kamiona i istovarivala. Schmitz je stajao sprijeda kod vozaa i neto potpisivao. Schneider mu dovikne:
Doktore Schmitze, ako imate vremena, molim vas, doite
naas. Schmitz kimne.
Uto je djevojka zavrila obrok. Briljivo je spremala
kruh i preostatak lukovice, vratila ep na bocu.
Hoete li vode za konja? upita Schneider.
Ona
ga pogleda upitno.
Vode ponovi on za konja. Malko se
prigne
prema naprijed i pokua oponaati kako konj pije.
Oh klikne ona oh, je! Pogled joj je
bio
udan, nekako znatieljan, pun neke znatieljne
njenosti.
Ondje prijeko kamion se pokrene, a Schmitz im prie.
Gledali su za kamionom; vani je stajala jedna druga
kolona, ekajui da se kolni ulaz oslobodi.
Stoje? upita Schmitz.
Ona govori o proboju kod nekakvoga grada
koji
poinje s Nagy.
Schmilz kimne: Veliki Varadin ree znam.
Vama je to poznato?
uo sam to noas na radiju.
Je li to daleko odavde?
Schmitz je zamiljeno promatrao kola to su u dugakoj koloni ulazila u dvorite. Daleko ree s uzdahom daleko nije nikakav pojam u ovom ratu bit e
nekih stotinjak kilometara. Mogli bismo djevojku isplatiti
u cigaretama odmah sada.
Schneider pogleda Schmitza i osjeti da crveni. Jo
trenutak ree volio bih da se jo malko zadri ovdje.
Kako hoete dobaci Schmitz i ode polako prema
junom krilu.
Kad je stupio u sobu one dvojice bolesnika, kapetan je
upravo jednolino muklo i tiho izgovarao: Bjeljogore.
Schmitz je znao da je besmisleno gledati na sat; ovaj je
ritam bio toniji nego to bi sat ikad mogao biti, i dok je

*
'
i

42

43

sjedio na rubu kreveta, s povijeu bolesti u ruci, malpne

uljuljkan u san ovom rijeju to se neprestano vraala,
pokuavao je razmiljati o tome kako takav ritam moe
nastati kakav mehanizam u toj razrezanoj i kojekake
skrpanoj lubanji, kakav ustroj izaziva tu monotonu litaniju?
I to se zbiva u onih pedeset sekundi u toku kojih taj ovjek
ne govori nita, samo die? Schmitzu o njemu nije bilo
poznato gotovo nita: roen u oujku 1895. u Wuppertalu,
in: kapetan, rod Wehrmachla: kopnena vojska, civilno
zvanje: trgovac, vjeroispovijest: cvangeliko-luteranska,
stan, vojna jedinica, ranjavanja, bolesti, vrsta povrede. A i
u samom ivotu toga ovjeka nije bilo nieg to bi bilo iole
spomena vrijedno: nije bio dobar dak, sasvim osrednji,
poneto nepouzdan; samo je jednom ponavljao razred, a u
maturalnoj svjedodbi imao je iz zemljopisa, engleskog i
gimnastike ak dobar. Rat nije volio; i protiv svoje volje
postao je 1915. porunik. Pio je rado ali ne prekomjerno
a poslije, kad je bio oenjen, nikada nije uspio prevariti
enu, sve ako bi neka pustolovina bila i najprimamljivija i
mogla se najjednostavnije upriliiti. Nije to bio kadar.
Schmitz je znao da je sve to pie u povijesti bolesti
takorei bez ikakva znaenja, sve dok ne bude znao zato
taj ovjek izgovara Bjcljogore i to to za nj znai i
Schmitz je znao da to nikada nee saznati, a ipak bi volio
da moe vjeno sjediti ovdje i ekati tu rije.
Vani je bilo vrlo tiho napeto je i uzbueno oslukivao tiinu, u koju je samo s vremena na vrijeme bunula ta
rije. Ali, tiina je bila jaa, lako jaka daje sve zagluivala,
i Schmitz ustane, polako i gotovo s unutarnjim otporom, i
izie.
Kad je Schmitz otiao, djevojka pogleda Schneidera,
nekako kao u neprilici. A zatim ustro izvede kretnju
pijenja. Ah, da ree on voda. I ode u kuu da

44

donese vode. Kod kolnog ulaza bude prinuen da se skloni

skokom unatrag: mimo njega proe vrlo elegantan crvenkast automobil, tiho ali bre nego to je bilo doputeno,
zaobie pomno upravljan v- parkirana sanitetska kola
i poveze se prema dnu, gdje je bio direktorov stan.
Kad se Schneider vraao s vjedrom vode, morao je i
opet poskoiti u stranu. Dvoritem se razlijegalo estoko
trubljenje klaksona, kolona se stavljala u pokret. U prvim
kolima sjedio je etni narednik, ostala polako krenu za
njima. etni narednik ne pogleda Schneidera. Schneider
propusti taj dugaki niz kola mimo sebe pa pode u dvorite,
ondje je bilo porazno pusto i tiho. Metne vjedro pred konja
i pogleda djevojku: ona pokaza na Schmitza koji je dolazio
iz junoga krila. Schmitz proe mimo njih kroz kolni ulaz,
a oni polako krenu za njim. Zastanu ondje, sve troje,
gledajui za kolonom koja se udaljavala u smjeru kolodvora. Ona dva vojnika to su dola iz zaraznog odjela zbilja
su donijela oruje ree tiho Schmitz.
Ah klikne Schneider bio sam to smetnuo s
uma.
Schmitz odmahne glavom. Nee nam biti potrebno,
ba naprotiv; hajde, poimo. Zastane kraj djevojke:
ini mi se, uputno bi bilo da joj sada damo cigarete, zar
ne? Tko zna?
Schneider kimne potvrdno.
Zar nam nisu ostavili nijedna kola? Pa kako
emo
odavde?
Treba da se vrate jedna kola objasni Schmitz

ef mi je obeao.
Dvojica se mukaraca zgledaju.
Eno ondje dolaze izbjeglice ree Schmitz i po
kaza prema selu, odakle se pribliavala nekakva umorna
povorka zaprenih kola. Ljudi su polagano prolazili mimo
njih i ne gledajui ih. Bili su umorni i tuni i nisu gledali
vojnike i djevojku.
45

 Ovi dolaze izdaleka napomenu Schmitz pogledajte kako su konji umorni. Besmisleno je bjeati; ovim
tempom nee umai ratu. Iza njih estoko zatrubi klakson, prodorno i nervozno, drsko trubljenje. Oni se polako,
razmaknu, Schneider onamo kamo i djevojka. Direktorov
je automobil klizio napolje; morao se zaustaviti, jer umalo
to se nije zabuio u jedna izbjeglika kola. Mogli su sasvim
tono vidjeti putnike ii automobilu, bili su pred njima kao
na filmu kad se sjedi naprijed, u prvom redu, pa se platno
nalazi muno blizu pred oima. Sprijeda, za volanom,
sjedio je direktor, njegov otar, poneto sitan profil nije se
micao; na sjedalu do njega gomila kovega i gunjeva, privrenih uzetima tako da za vrijeme vonje ne mogu
popadati preko njega. Iza njega sjedila je ena, njezin lijepi
profil bio je isto tako nepomian kao i njegov; inilo se da
su oboje vrsto odluili ne gledati ni desno ni lijevo. Svoje
je dojene drala na krilu, a estogodinji djeak sjedio je
do nje; jedino je on gledao van; ivahno je lice pritisnuo o
staklo prozora, osmjehivao se vojnicima. Prole su dvije
minute prije nego to su se kola mogla opet pokrenuti
konji izbjeglica bili su umorni, pa je negdje sprijeda u
povorci dolo do zastoja. Vidjee da ovjek za volanom
postaje nervozan; znojio se i mirkao oima, a ena mu je
odostrag neto doaptavala. Bilo je gotovo sasvim tiho, uli
su se samo umorni povici ljudi iz povorke i pla nekog
djeteta, ali iznenada zauju odostrag iz dvorita viku, promuklo urlanje, pa pogledaju onamo: u istom trenutku
doleti prema kolima kamen, ali samo pljasne o sloeni
ator; drugi pri udaru ulubi lonac koji je bio privezan na
vrhu kao za kakav izlet u prirodu na kraju tjedna. ovjek
koji se urlajui i trei pribliavao bio je pazikua, koji je
stanovao otraga u dvjema sporednim prostorijama zdanja
s tuevima. Bio je sad posve blizu, stajao je ve u kolnom
izlazu, ali vie nije imao kamenja; sagne se psujui, ali uto
zastala povorka opet pode, a kola se bahato
trubei pokre46

nu. Zrakom dohuji lonac za cvijee ali padne onamo gdje

su kola stajala prije jedne sekunde, na uredno poploenje
od sitnog modroga kamenja. Glineni se lonac razbije, krhotine e razlete nainivi udnovato simetrian krug oko
zemlje, za koju se najprije inilo da e zadrati oblik, ali se
ona odjednom raspadne, oslobaajui korijenje geranije
iji su cvjetovi crveno i neduno ostali stajati u sredini.
Pazikua je stajao medu vojnicima. Vie nije psovao,
samo je plakao, na njegovu su se prljavom licu suze jasno
vidjele, dranje mu je bilo istodobno i ganutljivo i zastraujue: bio je pognut prema naprijed, zgrenih aka, a
prljavi stari haljetak klamparao mu je oko upaloga prsnog
koa. On se trgne kad straga u dvoritu poviknu enski glas,
okrene se i uputi polako natrag, svejednako plaui. Szarka
krene za njim; izmakne se kad je Schneider ispruio ruke
prema njoj. Uhvati svoga konja, izvede ga, popne se u
kolica i uzme uzde u ruku.
Idem po cigarete dovikne Schmitz zadrite je,
trenutak. Schneider zadri konja za uzdu, djevojka ga
udari biem po ruci, boljelo gaje, ali nije isputao. Osvrne
se i iznenadi vidjevi da Schmitz tri. Nikada ne bi pomislio
da e Schmitz jednom i potrati. Djevojka ponovno podigne bi, ali ne zamahne nego ga odloi do sebe na sjedalo,
i Schneider se zaudi to se ona odjednom smijei; bio je
to smijeak to ga je esto u nje viao, njean i suzdran, i on
se prikui sjedalu pa je oprezno povue s njezina sanduka. Ona neto dovikne konju, a kad ju je zagrlio, Schneider vidje da je jo poneto zaplaena, ali se nije opirala,
samo je uznemireno pogledavala oko sebe. U kolnom
ulazu bilo je tamno, Schneider je oprezno poljubi u obraze,
u nos, pa odmakne njezinu crnu glatku kosu da bi je
poljubio u potiljak. Lecne se zauvi Schmitza koji je,
vrativi se, ubacivao cigarete u kola. Djevojka naglo poskoi, baci pogled na crvene kutije. Schmitz ne pogleda
Schneidera nego se smjesta okrene i uputi natrag u dvo47

:.. .

3"-

rite. Djevojka se bila zacrvenjela; pogleda Schneidera, ali

pomno mimo njegovih oiju, pa naglo dovikne konju neku

sivi tapi pepela, prilijepljen o stol. Taj mali sivi tapi

leaoje tu dugo, gotovo cijeli sat, sve dok se Schneider nije

tvrdu malu rije i potegne uzde. Schneider joj se skloni s

puta. Prieka dok nije odmakla na pedesetak koraka, onda
vikne njezino ime glasno u tiinu ona zastane, ne osvrne
se, samo u znak pozdrava digne bi ponad glave, jedanput,
i nastavi vonju. Schneider se polako vrati u dvorite.
Sedmorica vojnika iz odstupnice sjedila su ondje gdje
je jo domala bila kuhinja, u dvoritu, i jela; na stolu je bila
juha, i do nje debele krike kruha s mesom. Kad je doao
blie, Schneider zauje mukle udarce iz unutranjosti ku- '
e. Pogleda momke upitno.
Pazikua obija vrata direktorova stana objasni
Feinhals; trenutak zatim doda: Trebalo je barem da
ostavi otvorena vrata; besmisleno je da budu razbijena.
Schmitz krene s etvoricom vojnika u kuu kako bi
potraio i skupio sve to je jo valjalo prirediti za otpremu.
Schneider ostane vani s Feinhalsom i Ottenom.
Imam lijep nalog ree Otten.
Feinhals je pio crvenu rakiju iz limene ae; prui
Schneideru nekoliko kutija cigareta. Hvala ree
Schneider.
Imam nalog nastavi Olten da
pukomitraljez
i strojnice i ostalu gvodariju potopim u jamu za
gnojnicu,
tamo gdje lei neeksplodirana granata. Pomoi ete
mi,
Feinhalse.
Da - ree Feinhals. Polako je svojom licom crtao
are po stolu, povlaei ih iz barice od prolivene juhe,
koja
se iroko i smee prostirala od sredine stola prema
rubu.
Hajde, krenimo ree Otten.
Schneider malo zatim zaspi, nagnut nad svojom porcijom. Cigareta mu je i nadalje gorjela. Leala je na rubu
stola; tanki pepeo polako je prodirao cigaretu, ar je milio
dalje, ostavljajui za sobom uzak crni trag na stolu sve do
kraja cigarete, i etiri minute kasnije leaoje tu samo tanak

probudio i zbrisao ga svojim rukavom a da ga nije ni vidio.

Probudio se kad je u dvorite ulazio kamion. Gotovo istodobno s bukom kamiona zaue prve tenkove. Schneider
skoi na noge ostali, koji su puei stajali naokolo,
htjedoe se nasmijati, ali vie ne dospjee: to daleko brujanje bilo je posve nedvosmisleno.
Vidi, vidi ree Schmitz kola su zbilja dola.
Feinhalse, otiite na potkrovlje, provjerite moe li se to
god vidjeti.
Feinhals se uputi prema junom krilu. Pazikua je bio
na prozoru direktorova stana i pratio to se zbiva na dvoritu. uli su kako unutra njegova ena posluje, tiho je
zveckalo, inilo se da broji ae.
Hajde, natovarimo tu ropotariju ree
Schmitz.
Voza odmahne rukom. inio se vrlo umoran.
Sranje
dobaci penjite se i pustite dovraga tu govnariju.

Dohvati sa stola jednu Od kutija, nestrpljivo je

zadere i
pripali cigaretu.
Tovarite! naloi Schmitz. Ionako
moramo
ekati da se vrati Feinhals.
Voza slegne ramenima, sjedne za stol i pone licom
grabiti juhu iz lonca u Schneiderovu porciju.
Ostali se prihvate utovarivanja svega to se jo nalo u
kui: nekoliko kreveta, vojniki sanduk jednog oficira, ije
je ime na njemu bilo itljivo ispisano crnim lakom: Natpor.
dr Greck, jedna pe i hrpa prtljage obinih vojnika, ranaca,
torbaka i nekoliko puaka; zatim gomila rublja: u svenjeve
povezane koulje, gae, arape i krznom podstavljeni prsluci.
Feinhals dovikne odozgo s potkrovlja:
Ne vidim nita. Drvored jablana u selu ometa
vidik.
ujete li ih? Ja ih dobro ujem.
Da vikne mu Schmitz ujemo ih. Siite!

48
49

' J1"

Dobro odgovori Feinhals. Glava nestane s

tavan
skog okna.
Netko bi morao otii do eljeznikog nasipa
ree
Schmitz odande se sigurno vide.
Nema svrhe dobaci voza jo se ne mogu
vidjeti.
Kako to?
Znam to po sluhu. ujem da se jo ne mogu
vidjeti. '\
Osim toga, dolaze iz dva smjera.
Pokaza na jugozapad, a njegova kretnja kao da je
nekom arolijom i ondje izazvala brujanje: zaista su ga sada
uli.
Prokletstvo promrsi Schmitz to emo?
Kreimo! dobaci voza. Odmakne se u stranu
i
vrtei glavom gledae kako ostali sad na kraju
utovaruju
jo i stol i klupu na kojoj je maloas sjedio.
Feinhals se vrati iz kue. Jedan od pacijenata vie
javi.
Idem k njemu ree Schmitz a vi krenite.
Oni zastanu, oklijevajui. Onda podu polako za njim,
svi osim vozaa. Schmitz se osvrne i ree mirno: Samo
vi krenite, pa ja moram ostati ovdje, zar ne, s bolesnicima.
Oni ponovno zastanu oklijevajui, pa nakon pol sekun
de opet krenu za njim.
Prokletstvo - dovikne im Schmitz - kreite ve
jednom! Morate se domoi prednosti, razmaka, u ovoj
prokletoj ravnici.
Ovaj put stanu i vie ne podu za njim. Samo se Schneider uputi polako za njim kad je nestao u kui. Ostali krenu
prema kolima. Feinhals zastane na trenutak. Sasvim je
malo oklijevao, a zatim ude u kuu i sustigne Schneidera. '
Treba li vam jo togod? upita. Jer mi smo
utovarili ba sve.

Istovarite neto kruha, a i masti i cigareta.

Vrata se bolesnike sobe otvore. Feinhals pogleda

unutra
i klikne: Blagi Boe, kapetan!
Poznajete li ga? upita Schmitz.
Da odgovori Feinhals bio sam pol dana
u
njegovu bataljonu.
Gdje?
Ne znam kako se to mjesto zvalo.
A sada briite! uzvikne Schmitz. Ne
inite
ludosti!
Feinhals rekne dovidenja i izie.
Zato ste ostali ovdje? upita Schmitz, ali se inilo
da ne oekuje odgovora, i Schneider mu ne odgovori.
Obojica oslukivahu bruj kola to su odlazila, zvuk motora
bude poneto mukliji dok su prolazila kroz kolni izlaz,
zatim je odjeknuo vani. na cesti prema kolodvoru uli su
ga jo i onkraj kolodvora, sve dok postupno nije sasvim
utihnuo.
Brujanje tenkova bilo je prestalo. ula se pucnjava.
Teka protuavionska artiljerija napomene
Schmitz moramo skoknuti do eljeznikog nasipa.
Otii u ja ree Schneider. Unutra u sobi kape
tan izgovori: Bjeljogore. Izgovorio je to bez naglaska ali
sa stanovitom radou. Bio je crnomanjast, imao je gustu
crnu bradu, glava mu je bila vrsto umotana. Schneider
pogleda Schmitza. Beznadno ree ovaj ozdravi li
i prebrodi li sve to, onda... Slegne ramenima.
Bjeljogore, izgovori kapetan. Zatim zaplae. Plakao je sasvim bezglasno a da mu se pritom izraz lica nije
nimalo promijenio, ali je i kroz suze izgovarao: Bjeljo gore.
Protiv njega je u toku postupak ratnog suda
objasni Schmitz. Pao je s motocikla, a nije na glavi imao
elini ljem. Bio je kapetan.

4T

50
51

 Idem askom pogledati sa eljeznikog nasipa

ree Schneider moda se neto vidi. Vrati li se jo koji
odred, prikljuit u im se... dakle...
Schmitz kimne glavom.
,#
Bjeljogore, izgovori kapetan.
Kad je Schneider doao na dvorite, vidio je da je
pazikua prijeko na direktorovu stanu izvjesio zastavu,
nekakvu bijednu crvenu krpu na kojoj su, nevjesto izrezani,
bili priiveni ut srp i bijeli eki. I na jugoistoku je brujanje
opet postalo jasnije. Pucnjava se jo nije ula. Polako se
uputi uz lijehe i zastane tek kad je stigao do jame za
gnojnicu. Do jame je leala neeksplodirana granata. Leala
je tu ve nekoliko mjeseci. Prije nekoliko mjeseci SS-jedinice su s kolodvora tukle maarske ustanike koji su se
bili utaborili u koli, ali je to bio tek sasvim kratak okraj:
tragovi te paljbe jedva su se jo zamjeivali na proelju
kue. Samo je neeksplodirana granata ostala leati, bila je
zarala poput ruke dugaak komad eljeza tupa vrha
koji se gotovo nije primjeivao. Bila je nalik komadu
natrula drveta. Medu visokom travurinom jedva se nazirala, ali je direktorova ena zbog nje uloila brojne prosvjede,
pa su sastavljeni i izvjetaji koji nikada nisu dobili
odgovora.
Schneider malko uspori korak kad je morao proi
mimo neeksplodirane granate. Vidio je u travi otiske sto pala Feinhalsa i Ottena koji su bacili mitraljez u jamu za
gnojnicu, ali je povrina jame opet bila glatka, zelena
masna glatkoa. Schneider se uputi dalje, uz lijehe, kroz
voni rasadnik, preko livade, pa se popne na eljezniki
nasip. Tih metar i pol kao da gaje izdiglo beskrajno visoko.
Pogleda mimo sela u iroku ravnicu lijevo od pruge i ne
vidje nita. Ali sad zauje jasnije. Oslune pripucava li se
jo negdje. Nita. Brujanje je dolazilo tono iz smjera u
kojem su tekle tranice. Schneider sjedne i pone ekati.
Selo je bilo posve tiho, lealo je tu kao mrtvo, sa svojim
52

drveem, malim kuama i etvorokutnim crkvenim tornjem. Doimalo se jako maleno, jer ulijevo od eljeznikog
nasipa nije bilo nijedne kue. Schneider sjedne i pone
puiti.
Unutra je Schmitz sjedio kraj ovjeka koji je izgovarao
Bjeljogore. Opet i opet. Suze su mu bile presuile.
ovjek je svojim tamnim oima buljio preda se i izgovarao
Bjeljogore kao kakvu melodiju, koja se Schmitzu inila
lijepom. Bilo kako bilo, tu bi rije bio dragovoljno sluao
beskrajno esto. Drugi pacijent je spavao.
ovjek koji je neprestano izgovarao Bjeljogore
zvao se Bauer, kapetan Bauer, bio je nekada tekstilni
zastupnik, prije toga student, alijo prije nego stoje postao
student bio je porunik, gotovo etiri godine, a poslije, kao
tekstilnom zastupniku, nije mu bilo lako. Sve je ovisilo o
tome imaju li ljudi novca, a ljudi gotovo nikad nisu imali
novca. Bar ne oni koji bi mogli kupiti njegove pulovere.
Skupi su se puloveri uvijek kupovali, isto tako i jeftini, ali
oni to ih je morao prodavati on, ta srednja vrsta uvijek se
slabo kupovala... Zastupstvo jeftinih pulovera nije mogao
dobiti, kao ni skupih to su bila dobra zastupstva, a dobra
su zastupstva dobivali ljudi kojima to nije bilo prijeko
potrebno. Bio je punih petnaest godina zastupnik tih teko
prodavljivih pulovera; prvih dvanaest godina bila je to
odvratna, neprekidna, strahovita borba, tranje od trgovine do trgovine, od kue do kue muan i porazan ivot.
ena mu je od toga ostarjela. Kad ju je upoznao, bile su joj
dvadeset i tri godine, njemu dvadeset i est bio je jo
student, rado je pio, a ona je bila vrlo vitka plavua koja
nije mogla podnositi vino. Ali se s njim nije nikad svaala,
tiha ena koja nije nita rekla ni onda kad je napustio studij
da bi prodavao pulovere. esto se i sam udio koliko li je
ilav: dvanaest godina prodavati te pulovere! I Jcako li
53

njegova ena sve prihvaa! Onda je u toku tri godine polo

je hrabar. A onda se stropotao, i razvalilo mu je

malo bolje, i iznenada, poslije petnaest godina, sve se

promijenilo: dobio je zastupstvo skupih i jeftinih pulovera,
zadravi i zastupstvo onih srednjih. Razvilo se to u sjajan
posao, i sada su za nj trali drugi. Bio je uvijek kod kue,
telefonirao, potpisivao, imao skladitara, knjigovotkinju,
stenodaktilografkinju. Sada je imao novaca, ali njegova
ena koja je uvijek bila boleljiva, imala je jedan za
drugim pet pobaaja njegova je ena sad imala rak. To
je bilo neopozivo utvreno. A osim toga, taj sjaj je trajao
puka etiri mjeseca dok nije doao rat.
Bjeljogore, izgovori kapetan.
Schmitz ga pogleda: bio bi volio znati to taj ovjek
misli. Bio je obuzet nesavladivom znatieljom da toga
ovjeka potpuno upozna, to krupno, poneto upalo lice,
mrtvaki blijedo ispod ekinja, te ukoene oiza koje se
inilo da izgovaraju: Bjeljogore jer su se usta jedva
jo micala. Onda ovjek opet bezglasno zaplae, suze su
mu tekle niz obraze. Nije bio nikakav junak, bilo mu je
grozno kad se pukovnik na telefonu razvikao neka povede
rauna o svojoj rulji, jer da kod Rossapfela neto nije u
redu, i kad se morao odvesti u prednje linije, s tim elinim
ljemom na glavi, koji ga bio je svjestan toga ini
smijenim. Nije bio nikakav junak, nikad nije ni tvrdio da
jest, ak je i znao da nije. Pa kad se naao blizu prednje
linije, skinuo je ljem, jer nije htio izgledati smijean kad
stigne onamo i kad bude morao urlati. Drao je ljem u ruci i
pomiljao: baci se u vrtlog, pa nek bude to bude, i sve
manje ga je bilo strah to se vie pribliavao toj blesavoj
zbrci ondje sprijeda. Prokletstvo, pa svi znaju da on tu vie
nita ne moe uiniti, da nitko nita ne moe uiniti, zato'
to imaju premalo artiljerije i nemaju tenkova. emu onda
ta besmislena vika? Svakomje oficiru poznatodaje previe
tenkova i previe artiljerije otkomandirano za zatitu tabnih sjedita. Sranje, mislio je -- i nije bio svjestan toga da

cijelu lubanju, i sve stoje u njoj ostalo bila je rije:

Bjeljogore. To je bilo sve. A inilo se dovoljnim da ga za
cijeli preostali ivot odri u kondiciji govorenja, bio je to
svijet za njega, svijet koji nitko ne poznaje i nitko nikada
nee upoznati.
Naravno, nije znao da je protiv njega u toku postupak
ratnog suda, zbog samoosakaenja, zato to je za vrijeme
borbe, i k tome na motociklu, skinuo ljem. Nije to znao
i nee to nikad ni znati. Fascikl na kojemu stoji njegovo ime
i broj spisa, koji sadri kojekakva struna miljenja, taj je
fascikl bio uzalud sainjen on to nikad nee saznati, to
vie nee doprijeti do njega. On je samo svakih pedeset
sekundi izgovarao: Bjeljogore.
Schmitz nije skidao pogleda s njega. Bio bi pristao da
makar i sam bude poremeen, samo da dozna to se zbiva
u mozgu toga ovjeka. A istodobno mu je zavidio.
Prestrai se kad je Schneider otvorio vrata. to je?
upita. Dolaze odgovori Schneider. Ve su tu.
Od naih trupa nitko vie nije prolazio.
Schmitz nije bio uo nita, sad ih zauje, bili su tu.
Ondje lijevo bili su ve u mjestu. Sada shvati ono to je
maloas rekao voza: ujem da se jo ne vide. Sada
se ulo da se vide bilo ih je mogue sasvim jasno vidjeti.
Zastava! klikne Schmitz. Trebalo je da
izvje
simo zastavu s crvenim kriem morali bismo bar
po
kuati.
To jo moemo.
Evo je ree Schmitz. Izvue je ispod svoga
kovega koji je stajao na stolu. Schneider je uzme.
Hajde, doite ree.
Pooe. Schneider promoli glavu kroz prozor i smjesta je opet uvue. Bio je blijed.
Eno ih ree stoje na eljeznikom nasipu.

?.

54

55

: *

Idem im u susret izjavi Schmitz.

Schneider odmahne glavom. Digne zastavu visoko iznad glave i izie na vrata. Zaokrene udesno i uputi se, sav
ukruen, prema eljeznikom nasipu. Bilo je posve tiho, pa
i tenkovi su mirovali, stajali su na izlazu iz sela. kola je bila
posljednje zdanje pred kolodvorom. Onamo su drali
upravljene svoje cijevi, ali ih Schneider nije vidio. Uope
nije vidio tenkove, nije vidio nita. Bio je sam sebi smijean,
ovako sa zastavom ispred trbuha, kao na kakvu mimohodu, i
osjeao je da mu je krv strah, sve sam pusti strah. Koraao
je, ukruen, ravno naprijed, polagano, gotovo kao kakva
lutka, drei zastavu ispred trbuha. Polako je koraao sve
dok se nije spotaknuo. Probudi se. Bio se spotaknuo o icu
to je u jednom oglednom nasadu vinove loze povezivala
okote. Sad uoi sve. Bila su dva tenka, stajala su iza
eljeznikog nasipa, i prednji je sad polako okretao svoju
kulu prema njemu. A onda, kad je proao drvee, vidje da
ih je vie. Stajali su jedan iza drugo'g i jedan pokraj drugog
. poredani u polju, a crvene zvijezde na njima dojme ga se
neugodno i jako tue. Nije ih jo nikada vidio. Onda se
pojavi jama za gnojnicu. Sad samo jo mimo lijena, kroz
voni rasadnik, preko livade, pa gore na eljezniki nasip
ali, kod jame za gnojnicu zastane; odjednom gaje opet
spopao strah, i to grdniji nego maloas. Maloas to nije
znao; mislio je da mu se krv pretvorila u led, i nije znao da
je to strah sada mu je krv bila kao vatra, i vidio je samo
crveno nita drugo nije vidio samo goleme crvene
zvijezde koje su mu ulijevale uas. Tada stane na neeksplodiranu granatu, i neeksplodirana granata grune.
Nita se ne dogodi. Eksplozija je bila udovino glasna
u toj tiini. Rusi su znali samo da tane nije poteklo od njih
i da je taj momak sa zastavom iznenada nestao u oblaku
praine. Malo zatim upriliie luaku paljbu na kuu.
Usmjeravali su svoje cijevi, prestrojavali se za novu paljbu,
gaali najprije u juno krilo, zatim u sredinu zdanja, pa u
56

<. :

sjeverno krilo, gdje je pazikuina malena zastavica mlitavo visjela s prozora. Pala je u kr to se otkidao s kue -a
naposljetku opet pripucae na juno krilo, osobito dugo i
bijesno; ve dugo nisu bili pucali, pa su reetali zid kue,
sve dok se zdanje nije prevrnulo prema naprijed i sruilo.
Tek poslije su zamijetili da s druge strane nije ispaljen ni
jedan jedini metak.

T*

57

4.
Samo su jo dvije velike mrlje boja bile tu: jedna zelena,
veliki tovar nekog prodavaa krastavaca, i jedna crvenkastouta, kajsije. Nasred trga stajala je ljuljaka sa sjedalima-amcima. Stajala je tu uvijek. Boje su joj bile izblijedjele, to modro i crveno bilo je ugaeno i prljavo poput
boja kakva dobrog starog broda to lei u luci i strpljivo
eka da bude rasjeen za staro eljezo. amci su visjeli
kruto prema dolje, ni jedan jedini nije se micao, a iz
kola za stanovanje to su stajala pokraj ljuljake kuljao
je dim.
Mrlje boja polako su se zagradivale; onaj tamnozeleno
i svjetlozeleno proarani mozaik prodavaa krastavaca
brzo se smanjivao; Greck je iz daljine vidio kako dva
ovjeka rade na tome da ga razgrade. Kod kajsija je to ilo
sporije, vrlo sporo: bila je tu ena, jedna jedina ena, koja je
dohvaala plodove, jedan po jedan, i oprezno ih odlagala u
koare. Krastavci zacijelo nisu tako osjetljivi kao kajsije.
Greck uspori korak. Poricati, mislio je, dokraja i uporno
poricati. To je jedino to se moe uiniti, izie li ono na
vidjelo. Jedino. ivot je bogme vrijedan jednog poricanja.
Ali, ono nee izii na vidjelo, znao je to! Bio je samo silno
iznenaen time koliko jo ovdje ima idova.

58

Plonik izmeu niskog drvea i malih kua bio je pun

neravnina, ali on to nije osjeao. Bio je vrlo uzbuen i imao
je osjeaj: to se bre budem izgubio odavde, to u se vie
udaljiti od mogunosti da zapnem za oko, pa vjerojatno
neu morati nita ni poricati. Samo bre. Pode opet bre,
jo bre. Sada se ve nalazio posve blizu trnice: mimo
njega su ve prolazila kola s krastavcima, a ondje otraga
jo je bila ona sabrana ena to je pomno spremala
svoje kajsije. Njezina se hrpa nije smanjila jo ni za
polovicu.
Greck ugleda ljuljaku s amcima. Jo nikad u ivotu
nije se njihao na ljuljaki-amcu. Za taje zadovoljstva bio
zakinut; bila su zabranjena u njegovoj obitelji, prvo zato to
je bio bolestan, a drugo zato to se ne pristoji tako javno,
glupo poput majmuna, njihati se naokolo po zraku. A on
nije nikada uinio neto zabranjeno danas prvi put, i ve
odmah neto tako strano, gotovo najgore, neto to smjesta staje ivota. Greck osjeti da mu uzbuenje kuca u grlu,
pa otetura brzo a ipak posrui na suncu preko pustog trga
prema ljuljaki. Iz kola za stanovanje zadimi se jae. ini
se da su ponovno podloili vatru, ugljenom, pomisli, ne,
drvima. Nije znao ime u Maarskoj loe pei. A bilo mu je
i svejedno. Pokuca na vrata stambenih kola: pojavi se
mukarac gol do pojasa, bio je plavokos, neobrijan i jakih
kostiju, njegovo lice imalo je gotovo nekakvo nizozemsko
obiljeje; samo mu je nos bio napadno sitan, i imao je vrlo
tamne oi. Stoje? upita na njemakom. Greck dsjeti
kako mu se znoj slijeva na usne; oblizne ih jezikom, prijee
dlanom preko lica i ree: Ljuljati htio bih se ljuljati.
ovjek na vratima kola za stanovanje stisne oi pa onda
kimne glavom. Premetao je jezikom po otvorenim ustima,
istei zube; iza njega se pojavi njegova ena, bila je u
podsuknji, znoj joj se slijevao niz lice, i tamnocrvene naramenice bile su umrljane od znoja. Drala je u jednoj ruci
drvenu varjau, na drugoj podlaktici dijete. Dijete je bilo
59

prljavo. ena je bila sasvim tamnoputa, Grecku se uini

mrana. U tim ljudima bilo je neega prijeteeg, nedvoj beno. Moda im je bio sumnjiv. Greck vie nije imao volje
da se ljulja, ali ovjek, iji se jezik sada napokon smirio,
ree: Pa, na volju vam po toj vruini u podne.
Side stubama, Greck stupi u stranu pa krene za njim onih
nekoliko koraka do ljuljake. Koliko to stoji? upita
bespomono. Smatrat e da sam aknut, pomisli. Znoj ga
je tjerao do ludila. Prijee rukavom preko lica i uspne se
drvenim stubama do stalka. ovjek otpusti jednu konicu,
jedan amac u sredini lagano se zanjie tamo-amo.
Mislim, neete odvie visoko ree ovjek jer inae
moram ostati ovdje i pripaziti. Takav je propis. Njegova
njemtina bila je Grecku odvratna. Bila je udnovato mekana a istodobno prostaka, takva kao da izgovara neki
posve stran jezik njemakim rijeima. Neu visoko
ree samo vi idite... koliko stoji? ovjek slegne
ramenima. Dajte mi jedan pengo odgovori. Greck
mu dade svoj posljednji pengo pa oprezno stupi u ljuljaku.
ami je bio iri nego stoje mislio. Osjeti se sigurnim pa
se pone sluiti tehnikom koju je ve mnogo puta promatrao ali nikada nije sam upravljao. Uhvati se vrsto za
ipke, odvoji opet prste da bi obrisao znoj, pa zatim svine
koljena prema naprijed, privue ih opet k sebi, svine ih, i
bude iznenaen to se amac pokree. Bilo je vrlo jedno stavno, valjalo je samo tim savijanjem koljena ne ometati
ritam njihanja to ga odreuje ljuljaka, nego ga pojaavati: kad ljuljaka leti prema naprijed, baciti se prema natrag,
ispravljenih koljena, a kad se die prema natrag, pustiti se
svom teinom prema naprijed. Bilo je to vrlo jed nostavno
i lijepo. Vidjevi daje ovjek ostao stajati kraj njega, Greck
mu dovikne: to je? Otiite mirne due. ovjek
odmahne glavom, i Greck vie nije mario za nj. Odjednom
mu dopre do svijesti daje u svojem ivotu propustio neto
bitno: njihati se na ljuljakiamcu. Pa to je divno! Znoj
60

mu se suio na elu, blaga hladovitost ljuljanja suila je i

znoj na njegovu tijelu, svjeina i ugodnost proimali su ga pri
svakom pokretu, a osim toga: svijet je bio promijenjen.
Najprije bi se sastojao samo od nekoliko prljavih dasaka
odijeljenih irokim utorima, a pri letu unatrag imao bi on
za se cijelo nebo. Pripazite! povie ovjek odozdo.
Drite se vrsto! Greck osjeti da ovjek koi; blag
trzaj koji silovito uspori njegov let. Ma pustite me!
povie. Ali ovjek odmahne glavom. Greck se brzo opet
zanjie u visinu. U tome je bila divota: stajati naporedo sa
zemljom kad se ljuljaka uzvine unatrag vidjeti te zamazane daske to znae svijet a potom, doletjevi naprijed,
sjuriti se u nebo i vidjeti ga nad sobom kao da lei na nekoj
livadi, ali mu tako biti blie, neizmjerno blie. Ono to se
nalazilo izmeu bilo je bez vanosti. Lijevo od njega ona je
ena briljivo spremala svoje kajsije; inilo se da se njezina
hrpa nikako ne smanjuje. Desno je stajao taj debeli plavokosi svat koji shodno propisima mora koiti; nekoliko
kokoi progega njegovim vidnim poljem, otraga je bila
neka ulica. Kapa mu sleti s glave.
Poricati, razmiljae kad se primirio, samo poricati;
oni to nee povjerovati, budem li poricao. Neto takvo ne
bih uinio. Nitko za mene nee pomisliti da bih uinio
neto takvo. Na dobru sam glasu. Znam da me ne smatraju
mukarinom, zbog toga to patim od kronine eluane
bolesti, ali me na svoj nain vole, i takvo to nitko nee
povjerovati o meni. Bio je istodobno i ponosan i ustraen,
i nalazio je da je divno to je smogao hrabrosti da pode na
tu ljuljaku-amac. Pisat e o tome svojoj majci. Ne, bolje
ne. Mamica nema za to razumijevanja. U svim ivotnim
situacijama dostojno dranje! njezino je geslo. Ne bi
imala razumijevanja za to da se njezin sin, natporunik dr
Greck, o podne po najveoj vruini na nekom prljavom
maarskom trgu njihao na Ijuljaki-amcu, tako napadno
da je to upravo svatko tko je prolazio, morao vidjeti. Ne,
61

-.

-s

-. "H
'i -*

ne vidio je kako ona vrti glavom, ena bez humora, znao

je to, i nije mogao nita protiv nje. A ono drugo: blagi Boe!
Premda to nije htio, morao je misliti na to kako se u
stranjoj sobi toga idovskog krojaa svukao: pljesniv u,mez u kojemu su naokolo leale zakrpe, zapoeta odijela,
proiveni komadi kruta platna, i odurno velika zdjela salate
od krastavaca, u kojoj su plivale muhe-utopljenice
osjeti kako mu voda navire u usta i bude svjestan da blijedi,
od te gnusne vode to mu je u ustima ali jo je vidio sebe
kako skida hlae, kako se ispod njih pojavljuju druge, kako
dobiva novac, i cerekanje toga bezubog starkelje kad je
navrat-nanos izlazio iz lokala. Odjednom se sve oko njega
stane okretati. Zaustaviti zaurla zaustaviti!
ovjek dolje estoko zakoi, on to osjeti, te tvrde ritmike
trzaje. Onda amac stane, a on, svjestan da izgleda smijeno i bijedno, iskrca se oprezno, zae za stalak i ispljune:
eludac mu se smirio, ali se taj odvratan okus i nadalje
zadrao u njegovim ustima. Osjeao je vrtoglavicu; sjedne
na jednu stubu i zatvori oi, ritam njihanja bio mu je jo u
oima, osjeao je kako mu se one jabuice trzaju, morao
je i opet ispljunuti. Tek posve polako smirivao se zamah
njegovih onih jabuica. Ustane i digne kapu s poda. ovjek je stajao kraj njega, gledao ga hladno, zatim doe
njegova ena, Greck se iznenadi kako je malena. Siuno,
poput smole crno stvorenje izmodena lica. U ruci je
drala au. Plavokosi momak uzme joj au iz ruke i prui je
Grecku: Pijte ree hladno. Greck odmahne glavom.
Pijte ponovi ovjek to e vam koristiti. Greck
dohvati au, sadraj je bio vrlo gorka okusa,1 ali je djelovao
blagotvorno. Ono se dvoje smijeilo, smijeili su se
mehaniki, zato to su bili naviknuti smijeiti se pri takvu
prizoru, a ne zato to im je drag ili to suosjeaju s njim.
On ustane. Mnogo vam hvala ree. Potrai u depu
novac, ne nade nita vie, samo tu groznu veliku novanicu,
pa bespomono slegne ramenima. Osjeti kako se crveni.

No, u redu dobaci ovjek no, u redu je. Heil

Hitler pozdravi Greck. ovjek samo kimne.
Greck se vie ne osvrne. Znoj i opet pone tei. Kao
daje kipio iz njegovih pora. Nasuprot trgu bila je nekakva
krma. Osjeti potrebu da se umije.
Unutra u gostinjskoj sobi krme bilo je udnovato
svjee a ujedno i pljesnivo. Bila je gotovo prazna. Greck
zapazi daje ovjek koji je stajao za ankom najprije pogledao njegova odlikovanja. ovjekove oi ostadoe hladne,
ne neljubazne, ali hladne. U kutu lijevo sjedilo je dvoje s
prljavim tanjurima pred sobom na stolu i s vrem vina, a
bila je tu i boca piva. Greck sjedne u desni kut, tako daje
mogao pogledom obuhvatiti ulicu. Osjeti olakanje. Sat mu
je pokazivao jedan, a izlaz je imao do est. ovjek zaobie
ank i uputi se polako k njemu. Greck premiljae to da
popije. Zapravo nije imao volje ni za to. Jedino da se
umije. Za alkohol nije mario, a osim toga, kodio mu je.
Nije ga majka bez razloga opominjala da ga se kloni, ba
kao i njihanja na ljuljaki-amcu. I opet mu taj svat, koji je
sada stajao pred njim, najprije pogleda na lijevu stranu
prsa.
'bar dan pozdravi ovjek elite?
Kave ree Greck imate li kave?
ovjek
kimne. To kimanje je izreklo sve, izreklo je da su
pogled
na lijevu stranu prsa i rije kava izrekli sve. I jednu
rakiju
doda Greck. Ali, kako se inilo, bilo je prekasno.
Koju? upita ovjek.
Od kajsije odgovori Greck.
ovjek se udalji. Bio je gojazan. Hlae su mu preko
stranjice stvarale debele nabore, i nosio je papue. Tipina austrijska traljavost, pomisli Greck. Pogleda onamo
prijeko na ljubavni par. Rojevi muha sjedili su na prljavim
tanjurima s ostacima jela, na kostima od kotleta, hrpicama
variva, i na uveloj salati u glinenim zdjelama. Odurno,
pomisli Greck.

62
63

Ude vojnik, ogleda se bojaljivo na sve strane, pozdravi u smjeru Grecka i uputi se k anku. Vojnik nije imao uope nikakvih odlikovanja. Pa ipak se u krmarevu pogledu nade izraz dobrohotnosti,
to naljuti Grecka. Moda, pomisli, od mene kao oficira oekuju da imam vie odlikovanja, lijepih, zlatnih, srebrnih ti djetinjasti Maari. Moda izgledam tako kao da bih morao nositi odlikovanja:
visok sam i vitak, plavokos. Prokletstvo, pomisli, kakve li neugodnosti. Pogleda van.
ena s kajsijama pripremala se sada da ode, i on odjednom postane svjestan za to zapravo ima volju: za voem. Oh, ono e mu biti blagotvorno. Mama mu je uvijek davala mnogo voa, u doba
kad je jeftino, i ono mu je uvijek vrlo dobro inilo. Ovdje je voe jeftino, ima novca i jest e mnogo voa. Ukoi se pri pomisli na novac; misli mu se ukoe. Znoj opet izbije ee. Nee se dogoditi nita,
a ako se neto dogodi: poricati, poricati, bezobzirno poricati. Nitko nee dati za pravo nekakvom prljavom idovu koji tvrdi da mu je on, Greck, prodao hlae. Nitko nee povjerovati bude li to
porekao, pa ak i kad bi se hlae identificirale kao njegove, moe rei da su mu ukradene ili bilo to. Ali oni sebi i nee dati toliko truda. S druge strane: zato bi to izilo na vidjelo ba kod njega?
Ta mu zgoda odjednom otvori oi: svi neto prodaju, dovraga. Svi. Sad zna kamo je dospio benzin to je uzmanjkao tenkovima, kamo je dospjela zimska odjea a on, on je bar prodao vlastite
hlae, koje je izradio krojaki majstor Grunk, na njegov troak, majstor Grunk u Coelsdeu.
Odakle bi dolazili svi ti pengoi? Nitko sebi od plae ne moe dopustiti takve rastronosti kao taj drski mali-po-' runik koji lei s njim u sobi, koji popodne jede kolae s kremom, uveer pije pravi
whisky, odlazi k enama, i koji se nipoto ne zadovoljava bilo kakvim cigaretama, nego pui posve odreenu vrstu koja je u meuvremenu jako poskupjela.
64

Prokletstvo, pomisli, kako sam bio glup, uvijek glup! Vjeno poten i ispravan, a drugi; drugi su uvijek dobro ivjeli. Prokletstvo.
Krmar donese kavu i rakiju. togod za jelo? upita.
Hvala odvrati Greck.
Kava je mirisala neobino. Kua je: bila je blaga, osebujna blagoa. Nekakav simpatini nadomjestak. Rakija je bila estoka i palila je, ali mu je godila. Pijuckao ju je polako, kap po kap. To je
vano: valja mu alkohol uzimati kao lijek, to je vano.
Od kajsija sazdana mrlja vani na trgu nestala je. Greck skoi sa stolca i pobrza k vratima. Trenutak dovikne krmaru.
Stara se u svojim taljigama polako pribliavala trgom, bila je sad upravo naporedo s ljuljakom i putala je konja da lagano kaska. Greck je zaustavi dok je skretala izlazei na ulicu. Ona pritegne
uzde. Zagleda joj u lice: krupna postarija ena zgodnih crta, lice od sunca opaljeno i vrsto.' Greck pristupi kolima. Voa ree dajte mi molim vas kajsija. Ona ga pogleda smijeei se.
Smijeak joj je bio nekako hladan. Potom baci pogled na svoje koare i upita: Torbu? Greck odmahne glavom. Glas joj je bio topao i dubok. Gledao ju je kako se pentra oko sjedita pa otraga
na kola; noge su joj bile zaudno vrste. To mu je palo u oi. Grecku poe voda na usta kad je ugledao plodove: bili su prekrasni. Pomisli na svoj dom. Kajsije, pomisli, kad bi mamica mogla dobiti
kajsije! A ovdje, ovdje se s trga opet odvoze. I krastavci. Uzme jednu kajsiju iz kola i zagrize: bila je opora, ujedno slatka, ve poneto premekana i topla, ali mu je prijala. Fino ree. ena mu se
opet nasmijei. Spretno izradi od pojedinanih komada papira neku vrstu vreice pa uzme u nju oprezno stavljati kajsije. Njezin mu je pogled bio udnovat. Dosta? upita. On kimne potvrdno.
Ona obuhvati kraje65

ve papira i uvrne ih pa mu prui omot. On izvue iz depa

onu svoju novanicu. Evo ree. Ona raskolai oi i
klikne: Oh, oh a onda zavrti glavom. Ali ipak uzme
novanicu, i na trenutak zadra njegovu ruku, obuhvatila
ju je sprijeda oko zapea premda to nije bilo potrebno,
sprijeda kod bila, samo na siuni tren, uzme novanicu,
metne je medu usnice i pone petljati izvlaei ispod suknje novarku. - Ne vikne Greck ne, ne, sklonite
novanicu! i uplaeno se osvrne naokolo. Ta velika
crvena novanica mora svakome pasti u oi. Ulica je bila
puna ljudi, ak je prolazio i tramvaj. Sklonite vikne.
Sklonite je! Istrgne joj je iz usta. Ona se ugrize za
usnu. Nije znao da li od bijesa ili suzdrana smijeha.
Bijesno posegne za jo jednom kajsijom i zarije u nju
zube. ekao je. Znoj mu je u krupnim kapima izbijao na
elo. Na jedvite jade uspijevao je drati kajsije na okupu u
toj labavoj vreici. inilo mu se da stara svjesno otee
ve je pomiljao da pobjegne, ali bi ona vjerojatno udarila
u luaku dreku, ljudi bi se trcali. Maari su saveznici,
nisu neprijatelji.,Uzdahne i nastavi ekati. Ondje prijeko
iz krme izie vojnik; bio je to jedan drugi, ne onaj koji je
bio uao maloas. Ovaj je imao odlikovanja na prsima: tri
i osim loga oznaku-tit na rukavu. Pozdravi Grecka,
i
Greck mu kimne u odgovor. I opet se proveze tramvaj, sada
na drugoj strani, prolazili su ljudi, vrlo mnogo ljudi, a iza
njega, iza tog plota od tronih dasaka, ponu tiho i jedno
lino svirati orguljice ljuljake. Stara je poravnavala jednu
novanicu za drugom, sve dok joj u novarci oito vie nije
bilo nijedne. Onda se lati kovana novca. Strpljivo je gradila
brdaca od nikla, naprijed na sjeditu. Onda mu oprezno
uzme novanicu iz ruke pa mu prui najprije papirnati
novac, zatim hrpice sitnia od nikla. Devedeset i osam
ree. On htjedne poi, ali mu ona iznenada poloi
ruku
na podlakticu: ruka joj je bila iroka i topla i posve suha, a
njezino mu se lice prikui. Djevojke? upita aptom i
66

osmjehne se. Lijepe djevojke, ha? Ne, ne ree on

naglo - zaista ne. - Ona se ustro mai pod suknju, izvue
ceduljicu i une mu je na brzinu. Evo ree evo.
On spremi ceduljicu uz novanice, ona dade konju znak
uzdama, a on sa svojim labavim omotom oprezno prijee
preko ulice.
Stol za kojim je sjedio ljubavni par jo nije bio raspremljen. Nije shvaao te ljude; muhe su u cijelim rojevima sjedile na tanjurima, na rubovima aa, a mladi je
uporno aputao djevojci, uz divlje gestikuliranje. Krmar
se uputi prema Grecku. Greck odloi voe na svoj stol.
Krmar doe blie. Mogu li se umiti? - upita Greck.
Krmar ga pogleda s nerazumijevanjem. Umiti ponovi Greck razdraeno. Umiti, prokletstvo. Stane
bijesno trljati ruku o ruku. Krmar naglo kimne glavohi,
okrene se i mahne Grecku da pode za njim. Greck pode za
njim, pusti da mu razmakne i pridri tamni zeleni zastor
krmarev mu se pogled uini promijenjen. Kao da neto
pita. Prou kratkim uskim hodnikom, i krmar otvori jedna
vrata. - Izvolite - ree. Greck ude. istoa toaleta ga
iznenadi. koljke su bile uredno ucementirane, sva vrata
bijelo oliena. Do umivaonika je visio runik. Krmar donese komad zelena vojnikog sapuna. Izvolite ree
ponovno. Greck je bio zbunjen. Krmar opet izie. Greck
omirisa runik, inilo se da je ist. Onda brzo svue mundir, opere temeljito vrat, potiljak i lice i oplahne nadlaktice.
Na trenutak je oklijevao, onda opet navue mundir pa
pone polako prati ruke. Ude vojnik, prvi, onaj bez odlikovanja. Greck stupi u stranu da bi vojnik mogao do
pisoara. Zakopa mundir, uzme sapun i izie. Unutra kod
anka vrati krmaru sapun, ree hvala pa opet sjedne.
Krmarevo se lice doimalo tvrdo. Greck se pitao kamo
se djenuo vojnik. Ljubavni par iz kuta bio je otiao. Stol je
bio jo uvijek prostrt, prljava zbrka. Greck ispije ohlaenu
kavu i srkne malko rakije. Onda se lati voa. Osjeao je

67

ludu pohlepu za tom sonom, mesnatom tvari, pa pojede ' urno jednu za drugom est kajsija i odjednom osjeti gaenje: plodovi su bili odvie topli. Potegne jo jedanput iz aice, i rakija je
takoer bila topla. Krmar je stajao za ankom, puio je i drijemao. Onda opet u krmu ude vojnik. inilo se da ga krmar poznaje, neto su se saap-tavali. Vojnik je pio pivo, imao je jedno

odlikovanje, kri za ratne zasluge. Vojnik, onaj koji je maloas bio u zahodu, sada izie, plati kod anka i ode. Kod vrata pozdravi. Greck uzvrati pozdrav, a onda onaj vojnik, koji je doao posljednji,
ode u zahod. Vani je orguljala ljuljaka. Njezina divlja a ipak polagana svirka ispuni Grecka melankolijom. To ljuljanje nee nikad zaboraviti. teta to mu je pozlilo. Vani je promet kanda postao
ivlji: preko puta bila je sladoledarnica, pred kojom su se okupljali ljudi. Trafika do nje bila je prazna. Zeleni prljavi zastor u kutu odmakne se u stranu, iza njega izie djevojka. Krmar smjesta pogleda prema Grecku. I djevojka ga pogleda. On je nju vidio samo nejasno, inilo se da joj je haljina crvena, u toj gustoj zelenkastoj svjetlosti doimala se bezbojno, jasno je vidio samo djevojino jako
bijelo, naminkano lice s jarko namazanim usnicama. Izraz njezina lica nije se mogao razaznati, njemu se uinilo da se pomalo smjeka, ali moda se varao; jedva se mogla raspoznati. Drala je u ruci
novanicu, drala ju je sasvim ravno, kao kakvo dijete, kao to bi drala cvijet ili tap. Krmar joj dade bocu vina i cigareta, ne odvajajui pogleda s Grecka. Djevojku uope nije pogle dao, njih dvoje
nisu izmijenili ni rijei. Greck izvue iz depa guvu novanica i potrai ceduljicu koju mu je dala stara. Poloi je na stol, a novac opet vrati u dep. Osjeajui na sebi krmarev pogled podigne oi, ali je
sada bilo posve jasno: djevojka mu se smijeila, stajala je tako sa zelenom bocom u ruci, s nekoliko pojedinanih cigareta medu prstima, bijelih tapia koji su bili posve u skladu s njezinim licem. U
toj tami za njega su sada bili uoljivi samo jo

njezino upadno bijelo lice, tamne usne i muno bijele cigarete u ruci. Ona se za trenutak nasmijei prije nego to je razmaknula zastor i izila. Krmar je sada netremice zurio u Grecka. Lice mu je
bilo tvrdo i imalo je u sebi neto prijetee. Greck osjeti strah. Ovako izgledaju ubojice, pomisli, i bio bi sav sretan da se mogao urno izgubiti odavde. Vani je orguljala ljuljaka, tramvaj projuri cvilei
kotaima, a njega obuzme neka veoma osebujna, ozbiljna tuga. Odurni, mekani, topli plodovi leali su. pred njim na stolu, a o njegovu alicu lijepile su se muhe. Nije ih tjerao. Sasvim iznenada ustane i
vikne: Platiti, molim. Viknuo je to glasno da bi sebi ulio hrabrosti. Krmar urno prie. Greck izvadi iz depa novac. Vidje kako se muhe sada polako skupljaju na kajsijama, crne ljepljive toke na
toj ogavnoj ruiastoj boji, gotovo mu pozli pri pomisli da ih je jeo. Tri pengoa ree krmar. Greck mu ih dade. Krmar, pogleda aicu koja je bila jo napol puna, zatim u Grec- kova prsa, pa
ceduljicu to je leala na stolu, i uzme je, premda je Greck u istom trenutku posegnuo za njom. Krmar se naceri, njegovo veliko debelo blijedo lice bilo je odurno. Krmar proita adresu napisanu na
ceduljici: bila je to njegova adresa. Zaccreka se jo gnusnije. Grecka oblije znoj.
Treba li vam jo ta cedulja? upita krmar.
Ne odgovori Greck, onda rekne: dovidenja
prisjeti se da mora rei Heil Hitler pa na vratima
izgovori: Heil Hitler! Krmar mu ne odgovori.
Osvrnuvi se, Greck vidje da.krmar prolijeva ostatak
rakije na pod, ljutitom kretnjom. Komadi voa svijetlili su
toplo i ruiasto, poput ruiastih rana na mrku tijelu...
Sretan to se naao na ulici, Greck se urno udalji. Bilo ga je stid da se u lazaret vrati prije nego to mu istekne doputenje za izlazak, onaj bi mu se drski mali porunik podsmjehivao. Ali
najradije bi se sad bio vratio i ispruio na krevetu. Osjeao je elju da pojede neto krepko, ali pri

-A
68

69

pomisli na jelo prisjeti se onih kajsija, odvratno ruiastih, i

munina mu se pojaa. Pomisli na enu kojoj je otiao u
podne, ravno iz lazareta. Njezini mehaniki poljupci na
njegovu vratu odjednom ga zabole, i bude svjestan zbog
ega mu se to voe toliko ogadilo: bilo je iste boje kao
njezino rublje, bila se malko oznojila, i tijelo joj je bilo
toplo. Bilo je to glupo, ii k eni u podne, po takvoj vruini.
Ali, time se pridravao savjeta svojeg oca, koji mu je bio
rekao kako mora nastojati da najmanje jedanput mjeseno
pode k nekoj eni. Ova ena nije bila loa, jedra mala osoba
koja bi uveer jamano bila zamamna. Uzela mu je posljednji novac i odmah je znala to je naumio kad je vidjela da
nosi dvoje hlae jedne preko drugih. Nasmijala se i imenovala mu idovskog krojaa kome e ih moi prodati. Uspori
korak. Bilo mu je zlo. Znao je: trebalo je ve prije da
prezalogaji togod razumno. Sad je prekasno, nita vie
nee moi jesti. Sve je bilo ogavno: ona ena, prljavi idov,
ak i ljuljaka s amcima, premda je bila jo ono najprijatnije, ipak, i ona je bila ogavna, ogavne i 'kajsije, krmar,
vojnik. Djevojka mu se svidjela. Jako, jako mu se svidjela.
Ali, on ne smije dvaput u istom danu poi k eni. Izgledala
je vrlo lijepo, onako u tami u onom zelenom kutu sa svojim
bijelim licem, ali je izbliza sigurno takoer znojna i vonja
neugodno. Ove djevojke jamano nemaju novca za to da o
podne u toj vruini ne budu znojne i da ne vonjaju
neugodno.
U prolazu naie na neki restoran. Stolice su stajale na
ulici izmeu velikih abara s uspravnim zelenim biljkama.
Sjedne u kut i narui mineralne vode. S ledom vikne
za konobarom. Konobar kimne. Do Grecka je sjedio neki
brani par, razgovarali su na rumunjskom.
Grecku su sada bile trideset i tri godine, a ve je u
esnaestoj obolio na elucu. Sreom, njegov je otac bio
lijenik, ne bogzna kakav lijenik, ali jedini u gradiu, pa
su imali dosta novca. Ali mamica je bila tedljiva. Ljeti su
70

putovali u toplice ili dolje u Alpe, esto i na more, a zimi,

kad su sjedili kod kue, jeli su slabo. Samo kad bi doli
gosti, jeli bi dobro, ali su imali malo gostiju. U njihovu
gradiu sav se drutveni ivot odvijao u gostionici, a on nije
smio s ostalima u gostionicu. Kad su dolazili gosti, bilo je i,
vina, meutim, dok je dospio u dob da moe piti vina, bio je
ve bolestan na elucu. Oduvijek su jeli mnogo salate od
krumpira. Nije ba tono znao koliko esto, da li tri ili etiri
puta u tjednu, ali je bilo dana kad mu se inilo daje u svojoj
mladosti jeo samo salatu od krumpira. Poslije mu je jednom prilikom neki lijenik rekao da simptomi njegove
bolesti granie pomalo s pojavama izgladnjelosti, i da je
salata od krumpira za njega otrov. U njegovu rodnom
gradu ubrzo se proulo da je bolestan, na njemu se to i
vidjelo, pa djevojke jedva da su za nj marile. Toliko novca
otac nije imao da bi to moglo prevagnuti nad injenicom
daje on bolestan. A ni u koli nije blistao. Kad je poloio
maturu,1931, smio je sebi neto zaeljeti, i zaelio je putovanje. Iskrcao se ve u Hagenu, uzeo sobu u hotelu i uveer '
grozniavo pojurio gradom, ali u Hagenu nije naao prostitutke, pa je sutradan otputovao dalje u Frankfurt i ostao
ondje osam dana. Poslije osam dana vie nije imao novca i
otputovao je natrag kui. U vlaku je mislio da e umrijeti.
Kod kue su ga doekali iznenaeno i uasnuto: bio je
dobio novca za trotjedno putovanje. Otac ga je odmjerio
pogledom, mamica se rasplakala, i uslijedila je strahovita
scena s njegovim starim, koji ga je prisilio da se razodjene i
podvrgne pregledu. Bila je subota popodne, nikad u
ivotu to nije zaboravio; vani je bilo posve tiho u tim istim
ulicama, bile su starinske i idiline, tople i duboke, jako su
dugo zvonila zvona, a on je stajao gol pred svojim starim i
morao podnositi opipavanje. U ordinaciji. Bio je pun mrnje
na to masno lice i na taj dah koji je uvijek pomalo bazdio na
pivo, i naumio je sebi oduzeti ivot. -Oeve su ruke kuckale
du njegova tijela, ta sijeda glava s bujnom kosom
71

asi

;
-

dugo mu se vrzmala nie prsiju. Bezuman si izjavio

je otac kad je napokon podigao glavu, i potiho se zasmijuljio. Bezuman si. Jednom ili dvaput u mjesecu enska,
to je za tebe dosta. Znao je da stari ima pravo.
Te veeri sjedio je kod mamice i pio tanak aj. Nije
rekla ni rijei, samo je odjednom poela plakati. Odloio
je novine i otiao u svoju sobu.
Dva tjedna poslije poao je u Marburg na sveuilite.
Pomno se pridravao oeva savjeta, usprkos tome to je
staroga mrzio. Nakon tri godine poloio je dravni ispit, i
opet nakon dvije godine bio je sudski pripravnik, a po
isteku jo jedne godine promovirao je. Godine 1937. obavio je prvu,1938. drugu vojnu vjebu, a 1939, dvije godine
nakon stoje dobio mjesto pri pokrajinskom sudu u sjeditu
svojeg okruga, krenuo je kao narednik-dak na bojite. Nije
volio rat. Rat je postavljao nove zahtjeve. Vie nije bilo
dovoljno biti sudski pripravnik i doktor prava, a ni imati
mjesto i izglede za brzo promaknue u vijenika prvoste penog suda. Sada su mu svi zagledali na prsa kad je dolazio
kui. Njegova su prsa bila tek oskudno ureena. Mamica
mu je pisala neka se tedi, a istodobno je znala natuknuti
poneto to ga je pogaalo poput uboda igle.
Beckerov Hugo bio je ovdje na dopustu. Ima eljezni
kri 1. reda. Zavidan uspjeh za propalog treokolca koji
nije uspio poloiti ni ispit za mesarskog kalfu. Kau ak da
ima postati oficir. Nalazim da je to upravo nevjerojatno.
Wesendonk je teko ranjen, kau da e izgubiti nogu.
Izgubiti nogu i to je bio nekakav uspjeh.
Narui jo jednu mineralnu vodu. Mineralna voda mu
je godila. Bila je.ledena. Poeli da uzmogne sve to zbrisati
kao da nije bilo, tu glupu pripovijest s onim idovom i tu
blesavu ideju da nasred napuene ulice kupuje stotinjar kom malo voa. Pri pomisli na taj prizor ponovno se oznoji.
Iznenada osjeti da mu se eludac poinje buniti. Ostane
sjediti i pone se osvrtati traei zahod. Svi ljudi u lokalu
72

sjedili su mirno askajui. Nitko se nije micao. Ogledavao

se tjeskobno sve dok nije pokraj anka otkrio zeleni zastor,
onda polako ustane i uputi se, sav ukruen, prema tom
zelenom zastoru. Usput je jo morao pozdraviti, sjedio je
tu jedan kapetan s nekom enom, pozdravi brzo i odrjeito
i bio je sav sretan kad je stigao do zelenog zastora.
Ve u etiri bio je u lazaretu. Drski mali porunik
sjedio je u sobi, spreman za put. Na sebi je imao svoju crnu
tenkistiku uniformu, brojna odlikovanja ljeskala su mu se
na prsima. Greck ih je natenane poznavao. Bilo ih je pet.
Porunik je pio vino i jeo sendvie s maslacem i mesom.
Dovikne Grecku: Stigao je va sanduk.
Lijepo ree Greck. Pode prema svojem
krevetu,
uhvati sanduk za rukohvat i odvue ga u blizinu
prozora.
Uostalom doda porunik zapovjednika
vaeg
bataljona morali su ostaviti u Szokarhelvu. Schmitz je
ostao
s njim. Nije bio sposoban za otpremanje, taj va
kapetan.
ao mije ree Greck. Pone otvarati sanduk.

Ja bih ga ostavio zatvorena napomenu

porunik
moramo odavde, svi, i vi takoer.
-I ja?
Da nasmije se porunik, a zatim se njegovo
djetinje lice uozbilji: Jo malo pa e formirati udarne
ete od eluanih bolesnika.
Greck osjeti kako mu se eludac i opet javlja. Disanje
mu postane tegobno kad je pred sobom tako jasno vidio te
sendvie s mesom. Zrnaste estice loja u mesu iz limenke
inile su mu se kao jajaca od muha. urno pristupi k
prozoru da uhvati zraka. Vani prou kola natovarena kajsijama. Greck povrati i osjeti nevjerojatno olakanje.
Nazdravlje! klikne mali porunik.

73

5.
Feinhals je bio poao u grad da kupi pribadae, kutije od
Ijepenke i tu, ali je dobio samo ljepenku, ruiastu ljcpenku kakvu je volio etni narednik, za izradbu natpisa. Kad
se vraao iz grada, padala je kia. Kia je bila topla. Fein hals pokua gurnuti veliki svitak pod vojniku bluzu, ali je
svitak bio predugaak, a i predebeo, pa kad je vidio da se
omotni papir poinje sa svih strana kvasiti i da probija
ruiasta boja Ijepenke, pospjei korak. Na uglu neke ulice
morao je priekati. Tenkovi su nezgrapno ulazili u zavoj,
zaokretali tromo svoje cijevi, svoje zadnjice, i nastavili
vonju u jugoistonom smjeru. Ljudi su mirno promatrali
tenkove. Feinhals pode dalje. Kia je padala, gusta i teka,
kapalo je s drvea, i kad je stigao u ulicu gdje se nalazilo
njegovo zbiralite, vidio je ve velike mlake na tlu.
Na ulazu je visio velik bijeli papir na kojemu je bio
blijedocrvenom olovkom ispisao: Bolesniko zbiralite
Szentgyorgy. Ubrzo e tu visjeti natpis, debela ruiasta
ploa ispisana okruglim pismenima u tuu. Svi e to moi
vidjeti. Jo je sve bilo tiho. Feinhals pozvoni, unutra netko
pritisne na otvara, on pozdravi u smjeru vratarske loe i
pode u hodnik. U hodniku su na klinanicama visjele strojnica i puka. Pokraj svakih vrata nalazilo se stakleno okan74

ce iza kojega je bio termometar. Sve je bilo isto, i bilo je

vrlo tiho, i Feinhals je hodao vrlo tiho. Iza prvih vrata zauje
kako etni narednik telefonira. U hodniku su visjele fotografije uiteljica i velika panorama Szentgyorgya, u boji.
Feinhals zaokrene udesno, proe kroz jedna vrata i nade
se na kolskom dvoritu. kolsko je dvorite bilo okrueno
velikim drveem, a onkraj njegovih zidova tiskale su se
visoke kue. Feinhals pogleda u jedan prozor na treem
katu: prozor je bio otvoren. urno se vrati u kuu i uputi se
uza stube. U stubitu su visjele slike uenica zavrnih
godita. Niz smeih i zlatnih okvira u kojima su bila
nalijepljena djevojaka poprsja: ovalni, debeli komadi
Ijepenke, na svakome fotografija djevojke. Prvo godite
bilo je 1918. Oito je 1918. bila prva matura. Djevojke su
na sebi imale bijele bluze i turobno su se smijeile. Feinhals
ih je ve mnogo puta razgledavao, u toku gotovo cijelog
jednog tjedna svakog dana. U sredini izmeu djevojakih
poprsja bila je nalijepljena crna stroga dama koja je nosila
cviker; to je jamano bila ravnateljica. Od 1918. do 1932.
bila je jedna te ista, a inilo se da se u tih etrnaest godina
uope nije promijenila. Naime, bila je to uvijek jedna te ista
slika. Vjerojatno je svaki put uzela istu fotografiju i dala da
je fotograf nalijepi u sredinu. Pred goditem 1928, Feinhals
zastane. Ovdje mu je jedna djevojka bila zapela za oko
svojom pojavom, zvala se Marija Kartok, nosila je dugake
ike, gotovo do obrva, a lice joj je bilo samosvjesno i
ljepukasto. Feinhals se osmjehne. Nalazio se ve na drugom usponu, pa krene dalje do godita 1932. Zagledao je '
redom djevojke kojima je tada bilo oko devetnaest godina,
ba kao i njemu, i koje su sada napunile trideset i dvije: u
ovom goditu bila je i opet jedna djevojka koja je nosila
ike, samo do polovice ela, a lice joj je bilo samosvjesno i
izraavalo je stanovitu strogost. Zvala se Ilona Kartok i bila
vrlo slina svojoj sestri, samo to je,1iako se inilo, bila
mravija i manje tata. Ukrobljena bluza dobro joj je
75

pristajala, i bila je jedina na slici koja se nije smijeila.

Feinhals zastane na nekoliko sekundi, osmjehne se ponovno i pone se polako uspinjati na trei kat. Oznojio se, ali
nije imao slobodne ruke da bi skinuo kapu, pa nastavi dalje.
Na suprotnoj strani stubita nalazio se kip Bogorodice
smjeten u jednoj nii. Bio je sadren, svjee cvijee stajalo
je u vazi pred njim; jutros su u vazi bili tulipani, sad su tu
stajale ute i crvene rue uskih, jedva otvorenih pupoljaka.
Feinhals zastane i pogleda dolje u stubite. Gledano u
cjelini, to stubite puno djevojakih slika doimalo se jed nolino: sve one, sve te djevojke, inile su se kao leptiri s
neto tamnijim glavama, preparirani i okupljeni u velikim
okvirima. Kao da su to sve bile jedne te iste glave, samo se
tamna sredinja slika ponekad mijenjala. Bila je promijenjena 1932,1940. i 1944. Sasvim gore lijevo na kraju treeg
uspona visjelo je jo godite 1944, djevojke u ukrobljenim
bijelim bluzama, nasmijeene i nesretne, a u njihovoj sredini tamna postarija dama koja se takoer smijeila i kanda
takoer bila nesretna. Feinhals u prolazu baci letimian
pogled na godite 1942; ondje je i opet bila jedna Kartokova, zvala se Szorna, ali nije padala u oi: njezina se frizura
nije razlikovala od ostalih, lice joj je bilo okruglo i dirljivo.
Kad je stigao gore, na taj hodnik koji je bio tih kao i cijela
kua, zauje da ulicom pristiu automobili. Baci svoje
drangulije na jednu prozorsku dasku, otvori drugi prozor
i pogleda van. etni narednik stajao je dolje na ulici pred
kolonom kola, motori nisu bili ugaeni. Vojnici sa zavojima
iskakali su na ulicu, a odostrag iz jednog crveno lakiranog
velikog furgona za prijevoz pokustva dolazilo je mnotvo
vojnika sa svojom prtljagom. Ulica se brzo punila. etni je
narednik vikao: Amo ovamo svi u hodnik
priekati! Nepravilna siva povorka polako je zamicala
u otvor ulaznih vrata. Na drugoj strani ulice naglo su se
otvarali prozori, ljudi.su zagledali napolje, a na uglu se
nakupilo mnotvo.
76

Neke su ene plakale.

Feinhals zatvori prozor. U kui je bilo tiho - tek je
slabo dopirala prva buka odozdo iz hodnika; pode polako
do kraja hodnika, udari ondje jedanput nogom o jedna
vrata, a iznutra se javi enski glas: - Da? - osjeao je da
se crveni dok je laktom pritiskao kvaku. Isprva je nije
uoio, soba je bila krcata ispunjenim ivotinjama, na velikim policama leale su smotane zemljovidne karte, veliki
uredno pocinani sanduci s uzorcima kamenja pod staklenim poklopcima, a na zidu je visio areni otisak uzoraka za
vezenje i rednim brojevima providen niz slika, koji je prikazivao sve stadije njege dojeneta.
Hej vikne Feinhals.
Da? - odazove se ona. On pode do prozora,
gdje
je bio slobodan uzak prolaz, izmeu ormara i stalaka.
Sje
dila je za malim stolom. Lice joj je bilo okruglije nego
dolje
na slici, strogoa kao da se ublaila, njenost
poveala.
Istodobno se i zbuni i poveseli kad je rekao dobar
dan,
i kimne mu na pozdrav. On baci veliki svitak papira na
prozorsku dasku, isto tako i paketi iz lijeve ruke, baci kapu
do njih i obrie znoj.
Morate mi pomoi, Ilona ree bilo bi lijepo
kad biste za mene imali malko tua.
Ona ustane i zaklopi knjigu stoje leala pred njom.
Tua? upita. Nije mi poznato to je tu.
ini mi se, vaa struka je njemaki jezik?
Ona se nasmije.
Tu objasni on to je neto kao tinta. Znate
li
to je pero za okruglo pismo?
Mogu zamisliti odgovori ona sa smijekom

pero za pisati-okruglo to mi je poznato.

Biste li mi mogli posuditi takvo neto?
Mislim da bih. Pokaza ormar koji se nalazio
za
njegovim-leima, i on vidje da nikako nee izai iz

to
ga
ku
tk
a
iza
sto
la.
77

 .1.1

Bio ju je prije tri dana otkrio u ovoj sobi i proboravio svakog dana satima kod nje, ali mu jo nijednom nije dola u blizinu: inilo se da ga se boji. Bila je vrlo pobona, vrlo nevina i pametna, bio je ve
mnogo s njom razgovarao i osjeao je da gaji za nj simpatije ali, doi mu u blizinu, tako da bi je mogao iznenada zagrliti i poljubiti, doi mu u blizinu, u to se jo nije upustila; bio je vrlo mnogo s njom
razgovarao, satima se motao kod nje, i nekoliko su puta porazgovorili o religiji, no on bije rado bio poljubio; samo, nikad mu nije dolazila u blizinu.
On se namrti i slegne ramenima. Samo jednu rije
ree promuklo treba da kaete samo jednu rije, i
nikad vie neu doi u vau sobu.
-

Njezino se lice uozbilji. Spusti vjede, stisne usne, digne opet pogled: Ne znam bih li to htjela ree tiho a osim toga, ne bi nita koristilo, zar ne?

Ne bi potvrdi on. Ona kimne.

On se vrati u prolaz koji je vodio prema vratima i ree:
Ne shvaam kako netko moe postati uiteljica u koli
koju je sam pohaao devet godina.
Zato ne odvrati ona uvijek sam rado ila u

kolu, pa i sad.
Sada nema kole?
Ima zajedno smo s jednom drugom kolom.
A vi morate ostati ovdje i paziti, znam vrlo mudro
od vae ravnateljice to ostavlja ovdje u kui najljepu
uiteljicu primijeti da se ona crveni a ujedno i naj
pouzdaniju, znam... baci pogled uokolo po nastavnom
materijalu. Imate li ovdje kakvu kartu Evrope? *
Svakako odgovori ona.
A pribadaa? Ona ga zaueno pogleda i kimne
potvrdno.
Budite ljubazni prema meni nastavi on dajte
mi kartu Evrope i nekoliko pribadaa. Otkopa svoj
lijevi dep, potrai i izvue nekakav pergamentni smo78

tulji pa oprezno istrese sadraj u dlan; bile su to male crvene kartonske zastavice, digne jednu uvis i pokae joj je. Doite klikne poigrat emo se generaltaba, divna igra! Vidjevi da ona
oklijeva, doda: Hajde, doite, obeavam vam da vas neu dotaknuti.
Ona polako izie i uputi se prema polici gdje su leale karte. On se zagleda van, u dvorite, dok je prolazila uza nj, zatim se okrene i pomogne joj postaviti stalak za karte to ga je odnekud izvukla.
Ona privrsti kartu u dra, odrijei uzicu i pone lagano okretati ruicu za podizanje karte. Stajao je kraj nje s crvenim zastavicama u ruci. Blagi Boe promrmlja pa zar smo kao ivotinje, da nas se
svi toliko plaite?
Da ree ona tiho i pogleda ga; vidio je da se jo
uvijek plai. Kao vukovi ree ona teko diui.
Vukovi koji svakog trena mogu poeti o ljubavi. Tip ljudi
koji uznemiruje. Molim vas doda vrlo tiho nemojte.
to?
Govoriti o ljubavi ree ona posve tiho...
Zasad neu, obeavam vam. Gledao je napeto u
kartu pa nije vidio da mu se ona sa sirane osmjehuje.
Molim izgovori on ne osvrui se pribadae.
Ostao je nestrpljivo stajati pred kartom, zurio u tu
ivahnim tiskom prekrivenu plohu i prelazio rukom preko
nje. Velika linija od istonog kuta istone Pruske vodila je
gotovo tono i ravno dolje do Nagyvarada, samo je u
sredini, kod Lavova, bila izboina, ali nitko nije znao nita
izvjesno.
Pogleda nestrpljivo prema njoj; rovala je po prostranoj ladici teka ormara od,orahovine. Komadi rublja, pe lene, gola lutka onda se brzo vrati i prui mu veliku limenu kutiju punu pribadaa. On
pone uurbano prstima traiti medu njima i vaditi one s crvenim ili modrim glavicama. Napeto je promatrala kako uvodi igle kroz kartonske zastavicei kako ih oprezno zabada u kartu.
79

Pogledae se; vani u hodniku ula se galama, lupanje

vratima, koraci u izmama, glas etnog narednika i vojnika.
Sto se to dogaa? upita ona uplaeno.
Nita odgovori on mirno stigli su
prvi
:
pacijenti.
Zabode jednu zastavicu dolje gdje je bila debela toka:
Nagvvarad prijee oprezno rukom preko Jugoslavije izabode oprezno jednu u Beograd, zatim jednu sone strane,
u Rim, i iznenadi se koliko je Pariz blizu njemake granice.
Ostavivi ljevicu da poiva na Parizu, prijee polako desnicom dugaak put natrag do Staljingrada. Potez izmeu
Staljingrada i Nagyvarada bio je dui od onoga-izmeu
Pariza i Nagvvarada. Slegne ramenima i pone oprezno
popunjavati zastavicama meuprostore izmeu oznaenih
toaka.
Oh! klikne ona on je pogleda inila se
sva
napeta, uzbuena, lice kao da joj je postalo ue, bilo
je
glatko i smee, a fine maljice na njezinim lijepim
obrazima
bile su vidljive sve do blizu tamnih oiju. Jo je nosila
ike,
samo to su bile krae nego dolje na slici. Teko je
disala.
Zar to nije divna igra? upita on tiho.
Jest odvrati ona strano sve je tako
kako
vi to kaete tako kao reljef.
Plastino, mislite? ree on.
Da-da prihvati ona ivo jako plastino
vidi
se kao da se gleda u neku sobu.
Galama u hodniku bila se utiala, vrata kao da su se
pozatvarala, ali Feinhals odjednom zauje svoje ime, vrlo
razgovijetno. Feinhalse vikao je etni narednik
prokletstvo, gdje ste?
Ilona ga pogleda upitno.
Zar vas zovu?
Da.
Otiite ree ona tiho molim vas, neu da

vas
nadu ovdje.

Do
kad
et
e
biti
ovd
je?

Do
sed
am.

Sa
eka
jte
me

do
i u
jo
jed
no
m.
Ona
kimne
potvrdn
o

oblije je
arko
rumenil
o i
ostane
stajati
pred
njim sve
dok joj
nije
nainio
mjesta
kako bi
je

propusti
o
u
njezin
kutak.

U
paketiu
su,
ondje na
prozorsk
oj dasci,
kolai

ree on
za
vas su.

Otvori

vrata,
pogleda
van pa
brzo
izie u
hodnik.
Pol

agano je silazio stubitem, premda je uo kako u

srednjem hodniku etni narednik vie Feinhalse. Nasmijei se Szorni kad je prolazio mimo godita 42, ali se ve
bilo prilino smrailo, pa ne uzmogne razaznati Ilonino
lice; veliki okvir visio je u sredini stuba, a pomrina je ve
bila gusta. A dolje na kraju stuba stajao je etni narednik,
koji mu dovikne: Blagi Boe, ma kamo ste se djeli,
traim vas ve itav sat.
Pa bio sam u gradu, kupio sam ljepenku
za
natpise.
Da, da, ali ima tome ve pol sata to ste u
kui.
Doite. Uhvati Feinhalsa za miku pa side s
njim na
80

donji kat. U sobama se pjevalo, a ruske

njegovateljice
trale su s posluavnicima kroz hodnike.
etni narednik bio je vrlo blag prema Feinhalsu otkad
se ovaj vratio iz Szokarhelva, bio je blag prema svima i
ujedno nervozan otkad*je dobio nalog da organizira zbiralite bolesnika. etnog narednika uznemirivalo je neto to
Feinhalsu nije moglo biti poznato. Od prije nekoliko tjedana u ovoj su se armiji zbile promjene koje Feinhals nije
mogao sagledati i kojih posljedice nije mogao procijeniti.
Ali etni narednik ivio je od toga, samo od toga, a to to
vie nije funkcioniralo, silno ga je uznemirivalo. Prije je
mogunost premjetaja ili nepovoljne prekomande bila
gotovo nevjerojatna, svaka bi naredba bila zaobiena jo
prije nego to bi bila upuena jedinici. Instancija, koja je
81

ti.

naredbu izdavala, prva ju je zaobilazila, a povjerljivi razgovori obavjetavali su jedinice kojima je upuivana o mogunostima da je zaobidu i, dok su naredbe i zakoni
postajali sve vie prijetei, sve mranije sroeni, sve je lake
bilo postupiti mimo njih, uistinu se po njima nije ravnao
nitko tko ih nije htio iskoristiti da bi se rijeio nepoudnih
ljudi. U krajnjem sluaju lijeniki pregled ili teleforiski
razgovor i sve je teklo dalje. Ali, to se promijenilo:
telefonski razgovori nisu vie bili ni od kakve koristi, jer
ljudi s kojima si obiavao razgovarati nisu vie postojali ili
su postojali negdje gdje su nedostini a oni kojima si
sada telefonirao nisu te poznavali i nisu imali nikakva
interesa da ti pomognu, jer su znali da ni ti njima nee
moi pomoi. Konci su se zamrsili ili zavorili, i jedino to
ti j.e preostalo da ini bilo je da danomice spaava vlastitu
koul Dosad se rat bio odvijao na telefonu, ali je sada rat
poinjao gospodariti telefonom. Nadlenosti, ifrirani nazivi, pretpostavljeni, sve se mijenjalo danomice, i dogaalo
se da bude dodijeljen nekoj diviziji koja se ve sutradan
sastoji samo jo od generala, trojice tabnih oficira i aice
pisara...
etni narednik ispusti Feinhalsovu miku kad su stigli
dolje, i otvori vrata sam. Otten je sjedio za stolom i puio.,
Na stolu za kojim je sjedio bio je crn otar trag izgoretine
od cigarete. Otten je itao novine.
No, napokon ree i odloi novine.
etni narednik pogleda Feinhalsa, Feinhals pogleda
Ottena.
Nema druge ree etni narednik slijeui
rame
nima moram otpraviti sve ljude mlade od etrdeset,
koji
ne pripadaju stalnom osoblju ili koji se vie ne
mogu
smatrati bolesnicima. Zbilja nema druge. Vas
dvojica
morate otii.
Kamo? upita Feinhals.

U odredite za popunu, i to smjesta objasni

Otten. Prui Feinhalsu otvorenu zapovijed. Feinhals je
proita.
Smjesta! dobaci Feinhals. Smjesta
smjesta
se jo nikada nije dogodilo neto pametno. Drei
otvorenu zapovijed u ruci zapita: Zar moramo obojica
biti navedena u jednoj otvorenoj zapovijedi hou rei:
zajedno... ?
etni ga narednik prodorno pogleda: Kako to mislite? Ne inite gluposti! ree tiho.
Koliko je sati? upita Feinhals.
Blizu sedam odgovori Otten i ustane. Imao je
ve
prikopan opasa, a ranac mu je stajao na stolu.
etni narednik sjedne za stol, izvue ladicu i pogleda
Ottena. Meni se fuka ree. Kad jednom krenete,
vie me se nimalo ne tiete. Slegne ramenima: Kako
hoete. Ispostavit u dakle svakome po jednu.
Idem po svoju prtljagu ree Feinhals.
Ugledavi gore Ilonu, zastane u hodniku promatrajui
je kako zakljuava vrata, kako potom drma kvaku i kima
glavom. Na sebi je imala eir i kaput i drala je u ruci
paketi s kolaima. Imala je zeleni kaput i smeu kapu, i
on nade da se doima jo zgodnije nego u onom crvenkastom prsluku. Bila je malena, moda malice prepunaka,
ali, kad bi pogledao njezino lice, liniju njezina vrata, osjetio
bi neto to jo nikada nije osjetio pri pogledu na neku
enu: volio ju je i elio ju je posjedovati. Ona jo jednom
prodrma kvaku kako bi se uvjerila da su vrata doista za kljuana, pa onda krene polako du hodnika. Napeto ju je
promatrao i uoio da se nasmijeila i istodobno uplaila
kad se iznenada stvorio pred njom.
Pa rekli ste da ete priekati napomenu.
Bila sam smetnula s uma da moram otii po jako
hitnom poslu. Namjeravala sam dolje ostaviti poruku da u
se vratiti za sat.
83

82

 Samo da biste mene obradovali? upita ona.

On se osmjehne. Ne znam, uinio bih to i inae,
mislim, ali mi nikad ne bi palo na pamet da to uinim.
Priekajte! ree naglo.

Zbilja ste se htjeli vratiti?

Jesam odgovori ona, pogleda ga i nasmijei
se.
Idem s vama ree on. Priekajte. Samo
minutu.
Ne moete sa mnom. Pustite. Odmahne
glavom,
umorno. Svakako u se vratiti.
Kamo idete?
Ona posuti, osvrne se oko sebe, ali je hodnik bio
prazan, bilo je vrijeme veere, i iz soba je dolazila pri guena buka. Onda mu opet upravi pogled. - U geto
-ree moram sa svojom majkom u geto. Pogleda ga
ispitivaki, ali on samo upita: to ete ondje?
Danas e ga isprazniti. Ondje je naa
rodbina.
Neto emo im jo odnijeti. I ove kolae.
Pogleda
paketi to ga je drala u ruci i pokaza mu ga. Valjda
se
ne ljutite to u ih pokloniti drugima.
Vaa rodbina ree i uhvati je za nadlakticu.

Doite, idemo. Krene s njom niza stube, vrsto je

drei
za nadlakticu.
Vai su roaci idovi?, Vaa majka?
Ona potvrdi glavom. I ja takoer ree svi mi.
Zastane. Priekajte trenutak. Oslobodi se njegove
ruke, izvadi kitu cvijea iz vaze pred Bogorodiinim kipom
pa briljivo odstrani uvele cvjetove. Obeavate li mi da
ete uliti svjee vode u vazu? Sutra neu biti ovdje. Moram
u kolu. Obeajte mi a moda i cvijea?
Ne mogu obeati. Veeras moram otii
odavde.
Inae...
Inae biste to uinili?
On kimne potvrdno. Sve bih uinio da vas obraujem.

84

da izidem.
Vratit ete se?
Hou potvrdi ona mirno. Sigurno.
Obeavam
vam.
Bili su stigli do drugog hodnika. On pohita u hodnik,
u svoju sobu, te bre-bolje strpa u torbu nekoliko sitnica
to su leale naokolo. Zatim prikopa opasa i zabrza
napolje. Bila je polako krenula dajje, i on je sustigne pred
slikom godita 1932. inila se zamiljena.
Stoje? upita je.
Nita odvrati ona tiho. Voljela bih biti
senti
mentalna, a ne mogu. Ova me slika ne dira, posve
mi je
tuda. Hajdemo.
Obea mu da e ga priekati pred ulazom, i on pouri
u pisarnu po svoju otvorenu zapovijed. Otten je ve bio
otiao. etni narednik epa Feinhalsa za rukav: Ne
inite ludosti ree i sretno!
Hvala odvrati Feinhals i pohita napolje.
ekala ga je na uglu ulice. Uhvati je pod ruku i krene
s njom polako u grad. Kia je bila prestala, ali je zrak jo
bio vlaan, mirisalo je slatko, i prolazili su vrlo tihim sporednim ulicama koje su tekle gotovo paralelno s glavnim
ulicama, ali koje su bile vrlo tihe, s malim kuama i niskim
stabalcima ispred njih.
Kako to da vi niste u getu? upita on.
Zbog mojega oca. Bio je oficir u ratu i dobio
je
visoka odlikovanja i izgubio obje noge. Ali, juer je ta
svoja
odlikovanja vratio, poslao ih je komandantu grada, a i
svoje
proteze velik smei paket. A sada me ostavite!
doda
estoko.
Zato?
elim ii kui sama.
<
Poi u s vama.
Nema smisla. Vidjet e vas, netko e vas od
mojih
vidjeti... pogleda ga i nakon toga nee me vie
pustiti

85

 Poljubite me ree on.

Ona pocrvenje i zastane. Ulica je bila pusta i tiha.
Stajali su uz neki zid preko kojega su visjele uvele grane
crvena gloga.
emu poljupci? ree ona tiho; gledala ga
je
tuno i on se poboja da e zaplakati. Plaim
se
ljubavi.
Zato? upita on tiho.
Zato to je nema tek na trenutke.
Mnogo vie od nekoliko trenutaka i neemo
imati
ree on tiho. Odloi torbu na tle, uzme joj paketi
iz
ruke i zagrli je. Pone je ljubiti u vrat, iza uiju, i
osjeti
njezina usta na svojem obrazu. Ne odlazi apne
joj u
uho ne odlazi! Ne valja odlaziti-kad je rat. Ostani
tu.
Ona odmahne glavom. Ne mogu ree majka
e mi
umrijeti od straha ne budem li tona. Jo
jednom ga
poljubi u obraz i zaudi se to joj to nije mrsko
osjetila
je da joj je lijepo. Doi ree. Privue k sebi
njegovu
glavu, koja joj je leala na ramenu, i poljubi ga u
kutove
usta. Osjeala je sad da se doista raduje to e odmah
opet
biti s njim.
Jo ga jednom poljubi u kutove usana pa se na trenutak
zagleda u nj; prije je uvijek mislila kako mora daje lijepo
imati mua i djecu; bila je uvijek pomiljala istodobno na
jedno i drugo, ali sada vie nije pomiljala na djecu ne,
nije pomislila na djecu kad gaje poljubila i postala svjesna
da'e^ga ubrzo ponovno vidjeti. To je rastui, a ipak joj se
uini daje to lijepo. Hajde ree tiho zaista moram
poi...

On pogleda preko njezinih ramena niz ulicu, bila je

pusta i tiha, i buka oblinje ulice inila se vrlo daleka.
Stabalca su bila briljivo potkresana. Ilonina ruka potrai
njegov potiljak, i on osjeti daje ta ruka jako mala, vrsta i
uska. Ostani tu ree ili me pusti da poem s tobom.
86

Ma to se dogodilo. To se nee dobro zavriti ne poznaje ti rat ne poznaje one koji ga prave. Ne valja se
razdvajati ni na minutu, ako nije nuno.
Nuno je ree ona ta shvati!
Onda me pusti da poem s tobom.
Ne, ne ree ona estoko to ne mogu
uiniti
svojemu ocu, shvaa li?
Shvaam ree on i poljubi je u vrat
shvaam
sve, ak i predobro. Ali, ja te volim i htio bih da
ostane tu.
Ostani tu!
Ona se odvoji od njega, pogleda ga i ree: Ne
zahtijevaj to od mene. Molim te.
Neu ree on tiho hajde, poi. Gdje
da
priekam?
Doi jo komad puta sa mnom, pokazat u ti
malu
gostionicu gdje moe priekati.
On pokua hodati polako, ali ona ga povue za sobom,
i on se iznenadi kad su odjednom dospjeli na prijelaz preko
neke ulice sa ivim prometom. Ona mu pokaza malu usku
kuu i ree:
Priekaj me ondje.
Vratit e se?
Sigurno odgovori ona sa smijekom im
budem mogla. Volim te. Iznenada ga obgrli oko vrata i
poljubi u usta. Onda naglo zabrza, a on, ne htijui je
ispratiti pogledom, krene prema maloj gostionici. Kad je
uao, osjeao se veoma bijedno, veoma prazno, i imao je
osjeaj da je neto propustio. Znao je da je besmisleno
ekati, a istodobno je znao da mora ekati. Morao je Bogu
pruiti tu priliku da svemu dade takav obrat kako bi ispalo
lijepo, premda je bio siguran da je to ve odavna dobilo
drukiji obrat: ona se nee vratiti. Dogodit e se neto to
e sprijeiti da se ona vrati moda je to preuzetnost:
voljeti jednu idovku u ovome ratu i nadati se da e se ona
vratiti. Nije joj znao ak ni adresu, a morao je podravati
87

nadu ekajui je ovdje, premda nije imao nade. Moda je

mogao potrati za njom i prisiliti je da ostane ali, ne
moe ovjeka prisiliti, moe ljude samo ubiti, to je jedina
prisila to je nad njima moe izvriti. Na ivot nikoga ne
moe prisiliti, a ni na ljubav, to je besmisleno; jedino to
uistinu ima mo nad njima jest smrt. I morao je sad ekati,
premda je znao daje to besmisleno. Znao je takoer da e
ekati dulje od jednog sata, dulje od ove noi, jer to je
jedino to ih meusobno povezuje: ta mala krma na koju
je pokazao njezin prst, i jedina izvjesnost, jer ona nije
lagala. Ona e doi, smjesta i urno, to urnije mogne,
bude li u njezinoj moi da o tome odluuje...
Na satu iznad anka vidje da je dvadeset do osam. Nije
imao volje da togod zaloi ili popije, pa narui mineralnu
vodu kad je dola krmarica, a vidjevi da je razoarana,
narui vri vina. Sprijeda u krmi sjedio je neki maarski
vojnik sa svojom djevojkom, u sredini nekakav debeljko
uta lica i sa poput smole crnom cigarom u ustima. Vrlo
brzo isprazni vri vina, da bi umirio krmaricu, pa narui
jo jedan. Krmarica mu se ljubazno osmjehne; bila je
postarija, mrava i plavokosa.
Na trenutke je ak vjerovao da e doi. Tad je zamiljao kamo e s njom otii: uzet e negdje sobu, a pred
vratima te sobe rei e joj da mu je sada ena. Soba e biti
mrana, krevet u njoj star i sme i irok, i na zidu e visjeti
neka nabona slika, bit e tu komoda s lavorom od modra
porculana, u kojemu e biti smlaene vode, a prozor e
gledati u vonjak. Ta soba postoji, znao je to, valja mu samo
otii u grad i potraiti je, pa e je nai, tu sobu, sasvim
svejedno gdje, nai e je, tono tu sobu, u nekom svratitu,
u nekom hotelu, nekom pansionu, postoji ta soba koja je j
na trenutak bila odreena da njih dvoje prihvati te noi
ali oni nikada nee dospjeti u tu sobu: vidio je s bolnom !
jasnoom prljavi sag pred krevetom i mali prozor to gleda
u vonjak, smea se boja sljutila s prozorskog kria; kra88

sna je to soba s velikim smeim i irokim krevetom, u

kojemu zamalo to nisu leali jedno uz drugo. Ali ta e soba
sad ostati prazna.
Pa ipak, bilo je trenutaka u kojima je vjerovao kako
odluka jo nije pala. Da nije idovka bilo je vrlo teko
u ovome ratu voljeti jednu idovku, upravo idovku, ali
on ju je volio, volio ju je jako, toliko da bi bio mogao spavati
s njom, a takoer i razgovarati s njom, vrlo dugo i vrlo esto
i uvijek nanovo a znao je da nema mnogo ena s kojima
se moe poi spavati a s kojima se moe i razgovarati. S
njom je to moglo biti ostvarljivo mnogo je toga s njome
moglo biti ostvarljivo.
Narui jo jedan vri vina. Bocu mineralne vode nije
jo ni otvorio. Onaj svat s cigarom crnom poput smole
izie, pa je sad bio sam u krmi s postarijom plavokosom
krmaricom, koja je imala mrav vrat, i s maarskim vojnikom i njegovom djevojkom. Pio je vino i pokuavao misliti
na neto drugo. Pomiljao je na svoj dom ali, nije gotovo
nikada boravio kod kue; ta kod kue mu je bilo tjeskobno
to malo mjestance lealo je izmeu eljeznice i rijeke kao
u kakvoj petlji, ceste to su vodile k njemu i kroza nj bile
su bez drvea, sam asfalt, i bilo je samo one ustajale,
sparne sjene voaka, ljeti. ak ni sveera nije bivalo svjeije. Ujesen je veinom putovao kui i pomagao pri etvi, jer
mu je to priinjalo zadovoljstvo: ti veliki vrtovi puni voa,
krcati veliki kamioni, mnogi kamioni krcati krukama i
jabukama i ljivama odvozili su se du Rajne u velike
gradove; lijepo je bilo kod kue ujesen, i dobro se slagao
sa svojom majkom i s ocem, i bilo mu je svejedno kad mu
se sestra udala za nekakvog seljaka voara ali ujesen je
bilo lijepo kod kue. Zimi je mjestance lealo opet golo i
naputeno izmeu rijeke i eljeznice u studeni, i onaj teki
slatkast miris iz tvornice marmelade vukao se u ruskim
oblacima nad ravnicom i oduzimao ti je dah. Ne, bio bi sav
sretan kad bi se opet naao vani. Gradio je kue i kole,
89

tvornice i stambene blokove po nalogu jednog velikog

poduzea, pa i kasarne...
Ali, nije bilo vajde od nastojanja da misli na sve to.
Morao je sad misliti kako je zaboravio zatraiti Iloninu
adresu za svaki sluaj. Istina, mogao ju je doznati od
pazikue u koli ili od njezine ravnateljice, i postojala je
ipak jo mogunost da se za nju raspita, daje potrai, da s
njom porazgovori, da je moda posjeti. Ali sve je to pripadalo medu one besmislene poteze to ih mora initi da bi
Bogu dao priliku, mora ih bezuvjetno uiniti, jer zna se
dogoditi da postanu smisleni. im mora dopustiti da oni
mogu postati smisleni, okrunjeni uspjehom, im to mora
dopustiti, izgubljen si. I mora ih uvijek nanovo initi.
Traiti i ekali to je bila sva nada, a bila je strana. Nije
znao to rade s maarskim idovima. Bio je uo daje zbog
toga dolo do trzavica izmeu maarske i njemake vlade,
ali, nikad se nije moglo znati to Nijemci rade. A zaboravio
je zatraiti Iloninu adresu. Ono najvanije to se u ratu
mora uiniti, izmijeniti meusobno adrese, to su zaboravili, a
za nju je bilo posebno vano da ima jednu adresu. Ali sve je
to uzalud: ona se vie nee vratiti.
Radije skrene svoje misli na sobu u kojoj bi bili proboravili jedno uz drugo...
Vidje da e ubrzo biti devet: onaj jedan sat .odavna je
protekao. Kazaljka sata kretala se vrlo polako kad je pogled bio upravljen u nju, ali kad se makar samo na trenutak
isputala iz oka, kao da je skakala. Bilo je devet, i ekao je
ovdje ve gotovo sat i pol, morao je i nadalje ekati, ili je
mogao brzo skoknuti u kolu, zapitati pazikuu za njezinu
adresu i otii onamo. Narui jo jedan vri vina i vidje da
je krmarica zadovoljna.
U devel i pet u lokal naie patrola. Bio je to oficir s
pratiocem, nekim kaplarom, i najprije su samo povrno
zavirili u lokal i htjeli opet izii uoio ih je vrlo dobro,
jer je bio poeo zuriti u vrata. Bilo je arobno zuriti u vrata:
90

vrata su bila nadanje, ali jedino to je ugledao bio je taj

oficir pod elinim ljemom i kaplar iza njega, koji su samo
zavirili unutra i htjeli opet izii, dok oficir nije iznenada
otkrio njega i uputio se polako prema njemu. Znao je da
je sve svreno: ti ljudi raspolau onim jedinim-sredstvom
koje je djelotvorno, upravljaju smru, ona im se pokorava
na ciglu rije. A biti mrtav znai ne moi vie nita uiniti
na ovome svijetu, a on je namjeravao jo nelo uiniti na
ovome svijetu: htio je ekati Ilonu, potraili je i voljeti
premda je znao da je besmisleno, htio je to uiniti, jer je
postojala neznatna mogunost da bi to moglo biti okrunjeno uspjehom. Ovi mukarci pod elinim ljemovima imali
su smrt u aci, sjedila je u njihovim malim pitoljima,
njihovim ozbiljnim licima, a ako je ne bi uposlili sami, za
njima su stajale tisue njih koji su spremni, itekako spremni
da i smrti prue priliku, pomou vjeala i strojnica ti su
upravljali smru. Oficir ga pogleda, ne ree nita nego
samo isprui ruku. Oficir je bio umoran, gotovo ravnoduan, radio je sve mehaniki, vjerojatno mu to nije priinjalo mnogo zadovoljstva, ali on je to radio, i radio je to
dosljedno i ozbiljno. Feinhals mu prui vojnu knjiicu i
otvorenu zapovijed. Kaplar dade Feinhalsu znak da ustane. Feinhals slegne ramenima i ustane. Vidio je da krma rica dre i daje maarski vojnik prestraen.
Poite s nama ree oficir tiho.
Moram jo platiti izjavi Feinhals.
Platite usput.
Feinhals prikopa opasa, dohvati torbu i krene izmeu njih dvojice. Krmarica primi novac, a kaplar pode
kao prvi i otvori vrata. Feinhals izie: znao je da mu ne
mogu nita; mogao se usprkos svemu bojati, ali se nije
bojao. Vani je bio mrak, trgovine i gostionice bile su osvijetljene, i sve je bilo veoma lijepo i puno ljetnog'ugoaja.
Na ulici ispred krme stajao je velik crveni furgon za
prijevoz pokustva: stranja su vrata bila otvorena, jedan
91

je dio bio sputen i leao je na grubom ploniku poput

kakva kolnog navoza. Ljudi su stajali na ulici i tjeskobno
promatrali: pred otvorom je stajao vojnik-straar koji je u
ruci drao strojnicu.
- Upadaj! - ree oficir. Feinhals se popnedavozom
u kola, nazre u tami mnogo glava, oruja - ali nitko unutra
ne progovori ni rijei. Naavi se u unutranjosti, zamijeti
da su kola dupkom puna.
\\

6.

92

Crveni
furgon
za
prijevoz
pokust
va vozio
je
polako
kroz
grad;
bio
je
vrsto
zatvoren
,
tapecira
na vrata
zakrau
nana, i
nosio je
na
objema
stranam
a
crn
natpis:
Braa
Goros,
Budimp
eta,
prijevoz
svake
vrste.
Furgon
se vie
nije
zaustavl
jao. Iz
okna na
krovu
furgona
izvirival
a
je
glava,
ovjeka
koji je

pozorno osmatrao okolicu i koji se od vremena do

vremena saginjao dolje i neto dovikivao. ovjek je vidio
osvijetljene kavane, sladoledarnice, ljude u ljetnoj odjei;
odjednom njegovu pozornost zaokupi zelen furgon za
prijevoz pokustva, koji ih je na irokom bulvaru
pokuavao prestii, ali nije uspijevao proi pokraj njih.
Voza zelenog furgona za prijevoz pokustva bio je momak
u maslinastosivome, do njega je sjedio drugi momak u
maslinastosivome, koji je na krilu drao strojnicu, ali okno
na krovu zelenog furgona za prijevoz pokustva bilo je
gusto isprepleteno bodljikavom icom. Voza zelenog furgona estoko je trubio za crvenim furgonom, koji se tromo
vukao kroz grad. Tek kad su stigli na neko veliko raskrije, i
kad je ulica postala ira i otvorenija, zeleni ih je furgon
mogao prestii, projurio je mimo njih, a ovjek koji je
izvirivao odozgo kroz okno promatrao je kako zeleni fur gon zaokree* u iroku ulicu to je zacijelo vodila prema
93

,/<*

sjeveru, dok je crveni furgon vozio prema jugu, gotovo

tono prema jugu. Lice ovjeka u oknu postajalo je sve
ozbiljnije. Bio je malen i tanaan, lice mu je bilo postarije,
a kad je crveni furgon za prijevoz pokustva preao jo
komad puta, prigne glavu i zaurla dolje u unutranjost kola:
Prilino je jasno da izlazimo iz grada, kue vie nisu tako
gusto zbijene. Odozdo mu odgovori muklo mumljanje,
a crveni furgon sad pojuri bre, bre nego to bi se to od
njega bilo moglo oekivati. Cesta je bila pusta i tamna,
izmeu gustog granja drvea zrak je visio vlaan i teak i
sladak, a ovjek gore u oknu sagne se prema dolje i vikne:
Vie se ne vide nikakve kue, otvorena cesta smjer:
jug Krika dolje postade jo jaa, ali furgon za prijevoz
pokustva pojuri jo bre. ovjek u oknu bio je umoran,, imao je za sobom dugu vonju vlakom, a stajao je na
ramenima dvojice momaka koji su se razlikovali po visini,
to ga je jo vie zamaralo, pa je gubio volju, ali, bio je
najmanji i najtananiji od svih u kolima, pa su ga izabrali
da motri to se vani zbiva. Sada dugo nije vidio nita. Jako
dugo, kako mu se inilo i kad su ga dolje povukli za nogu
i htjeli doznati to je, izjavi da nije nita, da vidi samo
drvee du ceste i tamna polja. Onda ugleda dva vojnika
kako stoje pokraj motocikla uz cestu, vojnici su kruili
snopom svjetla iz depne baterije po nekakvoj zemljovid-noj
karti. Dignu pogled kad je veliki furgon za prijevoz
pokustva proao mimo njih. Onda ovjek u oknu i opet
neko vrijeme nije vidio nita, sve dok se nisu provezli mimo
zaustavljene kolone tenkova. Kako se inilo, jedan je tenk bio
u kvaru, netko je pod njim leao potrbuke, a drugi je
provjeravao naokolo po njemu svijetlei karbidnom- svjetiljkom. Seljake kue promicale su veoma brzo mimo njih,
tamne seljake kue, a slijeva ih prestigne kolona kamiona,
koja je vozila vrlo brzo; na kamionima su sjedili vojnici. Za
kamionima se pojave mala siva kola s komandantskom
zastavicom. Komandantska su kola jurila jo bre nego

kamioni. Kraj nekog taglja uali su vojnici, pjeadinci,

inilo se da su veoma umorni, neki su leali na zemlji i
puili. Zatim prodoe kroz neko selo, a nedugo poslije sela
ovjek u oknu zauje po prvi put pucnjavu: bila je to teka
baterija koja je stajala desno od ceste; velike cijevi strale
su strmo i crno u tamnomodro nebo. Krvava vatra sukljala
je iz otvora cijevi i bacala blag crvenkast odsjev na zid
nekog taglja. ovjek se preplai, jo nikad nije uo pucnjavu, i njega obuzme strah. Bio je bolestan na elucu,
veoma teko bolestan na elucu, zvao se vodnik Finck i bio je
voditelj kantine jednog velikog lazareta kod Linza na
Dunavu, i ve je otprve imao nelagodan predosjeaj kad
ga je ef poslao u Maarsku da nabavi pravog tokajca,
tokajca i likera i to je mogue vie ampanjca. Ni manje
ni vie nego u Maarsku, radi ampanjca. Dodue: on,
Finck, bio je jedini ovjek u lazaretu za koga se predmnijevalo da e moi razlikovati pravi tokajac od patvorenog,
i, na kraju krajeva: u Tokaiju svakako mora bili pravog
tokajca. Njegov ef, sanitetski pukovnik Crinzler, silno je ~
volio piti pravi tokajac, ali, tu je zacijelo prvenstveno bio u
pitanju njegov pobratim u piu i kartaki pajda, taj pukovnik koji se zvao Bressen, ali koga su i nehotice oslovljavali
von Bressen, jer je djelovao tako otmjeno sa svojim uskim
ozbiljnim licem i s onim rijetkim odlikovanjem o vratu.
Finck je imao kod kue krmu pa je poznavao ljude, i znao
je da je to puka razmetljivost efa to ga alje da nabavi
pedeset boca pravog tokajca nekakva oklada ili tako
neto, na koju je taj pukovnik vjerojatno izazvao efa.
Finck je bio u Tokaiju i nabavio je ondje pedeset boca
tokajca, ak pravoga, na svoje veliko iznenaenje bio je
gostioniar, gostioniar u gradu vina, imao je i vinograde; i
znao je stoje vino. Stoga nije vjerovao ni lom tokajcu to
gaje u Tokaiju kupio kao pravi, kupio ga pun koveg i punu
putnu koaru'. Koveg je uspio ponijeti, stajao je dolje u
furgonu za prijevoz pokustva, ali putnu koaru nije uspio

94
95

ponijeti. U Szentgyorgyu
nije imao vremena za to,
potjerali su ih ve odmah s
vlaka u furgon za prijevoz
pokustva,
nikakav
prosvjed tu nije koristio,
nikakva
napomena
o
bolesti, cijeli je peron bio
blokiran, i nita tu nije
koristilo, morali su umarirati u furgon za prijevoz
pokustva, koji je stajao vani pred kolodvorom. Nekoji su
se pobunili i poeli vikati, ali strae kao da su bile gluhe i
nijeme.
Finck se pribojavao za svoj tokajac ef je bio osjetljiv ovjek u pogledu vina, a bio je jo osjetljiviji u pogledu
onoga stoje nazivao svojom au. Bilo je prilino sigurno
da je tom pukovniku dao rije ili neto slino da e u
nedjelju s njim piti tokajac. Vjerojatno je naznaio i u
koliko sati. Ali, sad je ve etvrtak, vjerojatno ak i petak
ujutro moralo je biti najmanje blizu ponoi a vozili
su se sada prema jugu, prilino brzo, i nije bilo izgleda da
e on u nedjelju biti s vinom na odreditu. Finck se bojao,
bojao se efa i pukovnika. Taj mu se pukovnik nije sviao.
Znao je neto o tome pukovniku to jo nikome nije rekao
i to nikada nikome nee moi rei, jer to nitko ne bi
povjerovao, neto odvratno to Finck nikada ne bi bio
drao moguim. On, Finck, vidio je to osobno, posve tono
i znao je koliko je za njega vano to pukovnik ne zna da
je to vidio. Morao je svakog dana po nekoliko puta k tome
pukovniku u sobu, donositi mu jelo, togod za pie ili
knjige. A svi su se s pukovnikom ophodili silno obazrivo.
Jednom je uveer uao k pukovniku ne pokucavi, i tad je
to vidio, u polumraku, taj stravini izraz na licu toga blijedog starca Fincku jelo vie nije ilo u tek te veeri. Kad
bi kod kue neki mladi momi bio zateen pri neem
takvom, smjesta bi ga polili hladnom vodom, i to bi
pomoglo...
I opet ga dolje povuku za nogu, i on im dovikne da je
vidio topove, topove to gruvaju, i krika se dolje jo vie
pojaa. Bljeskovi iz otvora topovskih cijevi, mimo kojih su
proli, sve su se vie gubili, hici paljbe, koji su isprva bili

stravino blizu, doimali su se sad toliko udaljeni kao maloas pogoci, a oni su se sada sve blie primicali pogocima.
Opet su prolazili mimo tenkova, zaustavljenih kolona a
onda se ponovno pojave topovi, inilo se da su manji, stajali
su pokraj bunara sa ermom, i vatra iz njihovih otvora
osvjetljivala je turo i nejasno ta mrana vjeala. Onda se
opet neko vrijeme nije pojavljivalo nita, sve dok ponovno
nisu proli mimo kolona, pa opet nita i onda Finck
zauje paljbu mitraljeza. Jurili su tono onamo gdje su
pucali mitraljezi.
I odjednom se zaustave u nekom selu. Finck spuzne
dolje i iskrca se s ostalima. U selu je vladala zbrka, posvuda
naokolo stajala su kola, urlalo se, vojnici su pretravali
cestu, a pucnjava mitraljeza bivala je sve glasnija. Feinhals
je koraao za malim vodnikom koji je jo domala stajao
gore kod okna, a koji je za sobom teglio svoj teki koveg
i bio tako malen i iao tako povijen da mu se kundak puke
vukao po zemlji. Feinhals prikopa svoju torbu o remen za
noenje pribora i naini povei korak kako bi sustigao
malog vodnika: Daj amo ree ma stoje tu unutra?
Vino odvrati malia dahui vino za
naeg
efa.
Ostavi ga, pa to je ludost ree Feinhals pa
ne
moe vui koveg pun vina u prve linije.
Malia tvrdoglavo odmahne glavom. Jedva je mogao
hodati od umora, teturao je, odmahivao alosno glavom i
kimnuo zahvalno kad se Feinhals maio drke. Koveg se
Feinhalsu uini nevjerojatno tekim.
Mitraljez zdesna bio je prestao pucati, tenkovi su sad
gaali selo. Iza njih su praskale grede to su se mrvile, i
blagi odsjaj vatre njeno je obasjavao prljavu, razrovanu
cestu.
Ma baci to udo ree Feinhals ba si aknut.
Vodnik mu ne odgovori; kako se inilo, jo je vre
uhvatio drku. Iza njih plane i druga kua.

96

97

Iznenada se porunik, koji je iao na elu pred njima,

zaustavi i vikne: Stanite uz kuu. Priu kui i tu se
zaustave. Mali vodnik otetura do zida kue i sjedne na svoj
koveg. Sada ni slijeva vie nije pucao mitraljez. Porunik
ude u kuu i odmah opet izie s jednim natporunikom.
Feinhals prepozna natporunika. Morali su se postrojiti, i
Feinhals je znao da natporunik sad u toj crvenkastoj
pomrini nastoji razaznati njihova odlikovanja. On sam
imao je jedno odlikovanje vie na prsima, sada pravo pravcato, bar pripadnu vrpcu, koja mu je crno-bijelo-crveno
resila prsa. Hvala Bogu, pomisli Feinhals, da imam bar ovo
odlikovanje. Natporunik ih askom promotri, osmjehujui
se, pa ree: Lijepo ponovno se osmjehne, izgovori jo
jednom: Lijepo, zar ne? poruniku koji je stajao iZa
njega. Ali porunik ne ree nita. Vidjeli su ga sada tono.
Bio je malen i blijed, oito ne vie bogzna kako" mlad, a lice
mu je bilo prljavo i ozbiljno. Nije imao nijedno jedino
odlikovanje na prsima.
Gospodine Brechte ree mu natporunik
uzmite dvojicu momaka za pojaanje. I rune
protutenkov
ske granate ponesite. Druge emo poslati Undolfu

etvoricu, mislim preostale u zadrati ovdje.

Dvojicu ree Brecht. Jest, na zapovijed,
dvojicu, i rune granate ponijeti.
Upravo tako potvrdi natporunik vi znate
gdje se te stvarice nalaze.
Jest, na zapovijed.
Izvjee za pol sata, molim.
Jest, na zapovijed odgovori porunik.
Dotakne kaiprstom prsa Feinhalsu i Fincku, koji su
stajali prvi u redu, i ree: Doite obrne se i smjesta
krene. Morali su pouriti da bi ga sustigli. Mali vodnik
epa svoj koveg, Feinhals mu pomogne, pa se upute
koliko su bre mogli za malim porunikom. Desno iza kue
skrenu u neku usku uliicu koja je izmeu ivica i livada

oito vodila u otvoreno polje. Ondje kamo su ili bilo je

tiho, ali je iza njih onaj tenk i dalje u pravilnim razmacima
gaao selo, a mala baterija, mimo koje su se bili na kraju
provezli, jo je tukla desno, otprilike u smjeru u kojemu su
sada ili.
Feinhals se iznenada baci na zemlju i dovikne ostaloj
dvojici: Oprez! Zazvealo je kad su ispustili kofer, a
i mali porunik sprijeda baci se na zemlju. Sprijeda, odande kamo su se uputili, gaali su bacai granata u selo,
pucali su sad brzo uzastopce, inilo se da ih je mnogo;
rasprsli djelii zujali su kroz zrak, zabijali se u zidove kua,
a vei komadi brujei su jedrili mimo njih, na maloj uda ljenosti.
Ustajte vikne porunik sprijeda" kreimo!
Trenutak vikne Feinhals. Bio je i opet zauo
ono
tanano, gotovo veselo klak, i spopao ga je strah.
Nasta
grozomoran prasak kad je granata udarila u Fincljov
kov
eg poklopac kovega, koji je odjedrio uvis,
izazva
divljako frktanje, udari na dvadesetak metara od
njih u
neko drvo, krhotine se poput jata obezglavljenih
ptica
razjure zrakom, Feinhals osjeti kako mu vino prska
niz
'potiljak, uuri se sav uplaen: bio je preuo
ispaljivanje
ovih hitaca, razlegne se tresak pred njima na livadi koja se
sterala povrh malog obronka. Plast sijena, koji se ocrtavao
crn ispred crvenkaste pozadine, raspadne se i pone tinjati,
u njegovoj se sredini poput truda zaari, nastavi se probijati
uvis, sve dok nije liznuo plamen.
Porunik se vrati puui usjekom: Sranje doapne Feinhalsu ma to se to ovdje zbiva?
Imao je vino u kovegu objasni Feinhals
aptom.
Hej zovne potiho u smjeru Fincka tamnoga
klupka
to je lealo uureno pokraj kovega. Nikakva
znaka
ivota.

 Prokletstvo ree porunik tiho pa

nije
valjda...
99

Feinhals otpue ona dva koraka do Fincka, udari glavom o njegova stopala, opre se na lakat i privue se blie.
Svjetlo iz gorueg plasta nije dopiralo do ove ulekline koja
je bila kao nekakav usjeeni put, bilo je mrano u tome
plitkom udubljenju, dok je livada na njegovu rubu leala
ve sasvim u crvenkastoj svjetlosti. Hej zovne Feinhals tiho. U nos mu prodre jak slatkast vonj lokve vina to
se isparavala, povue ruke k sebi jer su zagrabile u krhotine
stakla, pone oprezno opipavati poevi od cipela pa na vie, i zaudi se kako je malen taj vodnik; noge su mu bile
kratke, tijelo mravo. Hej zovne tiho hej, drugaru
ali Finck nije odgovarao. Porunik koji je bio dopuzao
upita: No, stoje? Feinhals nastavi opipavati sve dok
nije zagrabio u krv to nije bilo vino povue ruku
natrag i ree tiho: Mislim da je mrtav. Velika rana na
leima, sav je mokar od krvi, imate li depnu bateriju-?
Mislite da bi se moglo...
Ili da ga odnesemo gore na livadu...
Vino promrmlja porunik koveg vina... ma
to je naumio s tim...
Za nekakvu kantinu, mislim.
Finck nije bio teak. Ponesu ga usjekom, stupajui
pognuto, odvaljajifga uz travnatu kosinu, i napokon je gore
leao ravno ispruen, u svjetlu taman i ravno ispruen. Leda
su bila posve crna od krvi. Feinhals ga oprezno obrne po
prvi put ugleda lice, bilo je njenih crta, vrlo njenih crta,
usko, jo poneto vlano od znoja, gusta crna kosa bila je
zalijepljena o elo.
Blagi Boe! klikne Feinhals.
Stoje?
Zabila mu se sprijeda u prsa. Krhotina velika kao
aka.
U prsa?
Nesumnjivo mora da je kleao nad svojim
kovegom.
100

Protupropisno dobaci porunik, ali mu je vlastita

duhovitost oito prisjela. Uzmite mu vojnu knjiicu i
identifikacijsku ploicu...
Feinhals oprezno raskopa krvavu bluzu i potrai pipajui u predjelu vrata, dok mu se u ruci nije naao krvav
komad lima. I vojnu knjiicu je naao smjesta, nalazila se
u lijevom gornjem depu i bila je, po svemu sudei, ista.
Prokletstvo javi se iza njega porunik ala
je
taj koveg teak jo i sada. Bio ga je poteglio
po
vlaei ga po tlu usjeka, a i Finckovu je puku
povukao za
sobom, drei je za remen. Uzeli ste mu stvari?
Jesam potvrdi Feinhals.
Krenimo dalje. Uhvativi koveg za jedan
ugao,
porunik ga pone povlaiti za sobom sve do kraja
ulekline,
gdje je tlo postalo ravno, a onda doapne Feinhalsu:

Ulijevo, u zaklon iza zida i otpuze prvi. Pomozite

mi
oko kovega, gurajte ga. Gurajui koveg
Feinhals se
polako uspne uz malu strminu. Iza zida, koji je
tekao
popreno na njihov put, mogli su slati uspravno, i
sada se
pogledaju. Svjetlo vatre iz plasta bilo je dovoljno
jako da
bi se mogli razaznati, i oni se na trenutak zagledaju
jedan
u drugog. Kako se zovete? upita porunik.
Feinhals.
Ja se zovem Brecht ree porunik. Osmjehne'
se
nespretno. Moram priznati da sam ubitano edan.

Nagne se nad koveg, povue ga na gustu travu u

podnoju
zida i oprezno izrui njegov sadraj. Ljudi boji!

kli
kne
por
un
ik i
po
dig
ne
jed
nu
neo
te
en
u
ma
lu
boc
u:

To
kaj
ac!

Eti
ket
a je
bil
a
um
rlja
na
krv
lju
i
mo
kra
od
vin
a.
Fei
nh
als
je

promatrao kako porunik oprezno uklanja

krhotine pet ili est boca bilo je kanda jo itavo.
Brecht
izvue svoj perorez, otvori jednu i nagne piti.
Bogovski
ree kad je bocu skinuo s usta. Hoete li?
Moe pdvrati Feinhals. Dohvati bocu i otpije
gutljaj: bude mu odvie slatko, vrati bocu i rekne hvala.
101

i- .

, 'tf

',:*< K t>l

M
i

v
%

Bacai granata opet zapucaju u selo, sada udaljeniji, a

iznenada ponovno zateke jedan mitraljez sasvim blizu
pred njima. Hvala Bogu klikne Brecht ve sam
mislio da su i ovi otili dovraga!
Iskapi bocu, pusti je da se otkotrlja u usjek. Moramo proi lijevo uz ovaj zid.
Plast je sada buktio visokim plamenom, ali je najdonji
sloj samo jo tinjao. Iskre su prtale.
Doimate se kao sasvim razuman ovjek izjavi
porunik.
Feinhals je utio.
Hou rei nastavi porunik i pone otvarati
drugu bocu hou rei, dovoljno razuman da biste znali
kako je ovaj rat govnarija.
Feinhals je utio.
Kad kaem govnarija objasni porunik onda
mislim da rat koji se dobiva nije govnarija, a ovo ovdje

hou rei to je jako, jako lo rat.

Da potvrdi Feinhals to je jako, jako lo rat.

estoka paljba mitraljeza tako blizu pred njima ila

mu je
na ivce.
Gdje je taj mitraljez? upita tiho.
Ondje gdje se zavrava zid ovo je majur
mi
sad stojimo ispred njega mitraljez se nalazi iza
njega...
Mitraljez izbaci jo nekoliko kratkih otrih rafala i
umukne. Zatim pripuca ruski mitraljez, onda zauju pucnjeve iz puaka, pa onda opet njemaki i ruski mitraljez
pripucaju zajedno.
Sranje promrsi porunik.
Plast se pone uruavati, plamen vie nije sukljao visoko, potiho je pucketalo, a tama postane dublja. Porunik .
prui Feinhalsu jednu bocu. Feinhals odmahne glavom.
Hvala, odvie mi je slatko ree.
Jeste li ve dugo pjeadinac? upita porunik.

Da odgovori Feinhals ve etiri godine.

 Ljudi moji ree porunik najgluplje je to

to
nemam mnogo pojma o pjeadiji nikakva
praktinog
znanja, i inilo bi mi se glupim kad bih ustvrdio
suprotno.
Proao sam dvogodinju izobrazbu za nonog lovca

upravo sam je zavrio moja je izobrazba dravu

stajala
nekoliko lijepih obiteljskih kua, a sve zato da bih sada
kao
pjeadinac pobrao pun trbuh metaka, ispustio duu i
odjezdio u Valhalu* Sranje, zar ne? Nagnu opet
piti.
Feinhals je utio.
to se praktiki radi kad je protivnik nadmoan?

nastavi tvrdoglavo porunik. Prije dva dana bili

smo na
dvadesetak kilometara odavde, i neprestano se
tvrdilo da
neemo uzmaknuti. Ali, mi smo uzmaknuli, ja i
predobro
poznajem propis koji glasi: njemaki pjeadinac ne
uzmie
s poloaja, makar ga ubili tako nekako, ini mi se,
ali, ja
nisam ni slijep ni gluh. Molim vas upita ozbiljno
102.

to
treba Uiniti?
Po svoj prilici kidnuti odgovori Feinhals.
Odlino! klikne porunik. Kidnuti!
Odlino
kidnuti! nasmije se tiho. Na dobri pruski
vojni
pravilnik ima jednu rupu: povlaenje u obuci uope
nije
predvieno, i zato ga moramo tako zduno
uvjebavati u
praksi. ini mi se, na je vojni pravilnik jedini u kojemu
nije
sadrano nita o povlaenju, govori samo o otporu
radi
zadravanja neprijatelja, ali ova se bratija vie ne da
za
drati. De, doite ree. Strpa dvije boce u
depove
mundira. Hajde, doite, krenimo opet u taj lijepi
rat.
Blagi Boe promrmlja daje taj jadnik to vino
teglio
ak ovamo taj jadnik...
Feinhals pode polako za njim. Kad su zakrenuli za
ugao zida, zauju da im se trkom pribliava skupina ljudi.
Koraci su se uli vrlo jasno, ve blizu. Porunik skoi natrag
* Valhala (Wallhall) = po nordijskoj mitologiji: dvorana u kojoj vrhovni
bog Odin prima ratnike pale u boju. (Prev).

103

za ugao, uzme svoju strojnicu pod mikui apne Feinhalsu:

ini se, prua nam se prilika da zasluimo za osamnaest
pfeniga lima na junaku grud. Ali Feinhals je vidio da
dre. Prokletstvo apne porunik postaje ozbi-^
ljno, evo nam rata.
Koraci su se pribliavali, ljudi sad vie nisu trali.
Kojeta ree Feinhals potiho to nisu Rusi.
Porunik je utio.
Nije mi jasno zbog ega ovi tre i tako glasno...
Porunik je utio.
To su vai ljudi ree Feinhals. Koraci su sad bili
posve blizu.
Premda su po obrisima razaznati da to iza ugla dolaze Nijemci pod svojim elinim ljemovima, porunik potiho dovikne: Stoj! Lozinka?
se prestrae; Feinhals vidje kako su se trgnuli i zastali. Sranje dobaci jedan.
Lozinka: sranje.
Tannenberg javi se drugi glas.
Prokletstvo dovikne im porunik to traite
ovdje? Doite, brzo, sklanjajte se za zidom. Jedan neka
ostane da oslukuje.
Feinhals se iznenadi koliko ih je. Pokua ih u mraku prebrojiti, inilo se da ih je est ili sedam. Posjedae na travu. Evo vina ree
porunik, izvue boce i prui ih momcima. Podijelite ga medu sobom.
Prinz upita narednice Prin/., to se zbiva?
Prinz je bio onaj koji je ostao stajati na. uglu. Kad se
okrenuo, Feinhals vidje kako mu se u tami svjetlucaju odlikovanja.
Porunice javi se Prinz pa ovo ovdje je
bezumno. I lijevo i desno ve su nas preli, i valjda mi ne
mislite doi s priom da ovdje, upravo ovdje, kod ovog
posranog majura, ba ovdje, gdje stoji na mitraljez, valja
zaustaviti frontu, porunice, fronta je iroka nekoliko sto
tina kilometara i ona sad ve poprilino vremena klizi i
104

Ljudi

ne vjerujem da je ovih stotinu i pedeset metara predodreeno da pribavi viteki kri vrijeme je da se maknemo, jer emo inae ostati na cjedilu, i ni vrag se nee priupitati Stoje s nama...
, Pa negdje se sad fronta mora zaustaviti jeste li svi na broju?
Da odgovori Prinz' svi na broju ne vjerujem
da se s dopustaima i rekonvalescentima zaustavlja fronta.
Uostalom, mali Genzki je ranjen prostrijeljen je. Genzki
zovnu tiho gdje si?
Neka tanana prilika odvoji se od zida.
Dobro ree porunik vratite se, Feinhalse,
poite s njima, previjalite je ondje gdje se zaustavio va
autobus. Javite zapovjedniku da sam mitraljez povukao za
trideset metara i donesite rune granate dajte im za
pratnju jo jednog momka, Prinz.
Wecke ree Prinz poi s njima. Jeste li i vi
doli furgonom za prijevoz pokustva? upita Feinhalsa.
Jesmo.
I mi takoer.
Hajde ree porunik kreite. Vojnu knjiicu
predajte zapovjedniku...
Jedan je mrtav? upita Prinz.
Jest odvrati nestrpljivo porunik. Hajde,
kreite. '
Feinhals se s onom dvojicom polako uputi u selo. Sada je onamo tuklo nekoliko tenkova s juga i s istoka. Sprijeda, sa svoje lijeve strane, ondje gdje je glavna cesta vodila u selo, zauju estoku
pucnjavu, viku, pa zastanu na trenutak i zgledaju se.
Prekrasno! klikne onaj malia s ranjenom pod
lakticom.
Pobrzaju dalje, ali kad su izili iz usjeka, jedan glas vikne: - Lozinka?
Tannenberg progundaju.
105

 Brecht? Bojna grupa Brecht?

Jest vikne Feinhals.

Natrag! Svi smjesta natrag u selo, zborno mjesto

na
glavnoj cesti!
Trkni natrag obrati se Wecke Feinhalsu
ti
trkni natrag...
Feinhals potra niz usjek pa opet gore i vikne na pola
uspona: Hej, porunice Brecht!
Stoje?
Svi natrag svi u selo, zborno mjesto na
glavnoj
cesti...
Svi zajedno krenu polako natrag.
Crveni furgon za prijevoz pokustva bio je ve opet
gotovo pun. Feinhals se polako popne navozom, sjedne
sprijeda, nasloni se leima i pokua spavati. Divljaka
pucnjava uini mu se nekako smijenom sada je uo da
su to njemaki tenkovi koji pokuavaju odrati slobodan
prolaz cestom. Mnogo su previe gruvali, uope se u ovom
ratu gruvalo vie nego to je potrebno, ali je to vjerojatno
pripadalo ovom ratu. Bili su se sad ukrcali svi osim jednog
majora, koji je dijelio odlikovanja, i one nekolicine kojima
je odlikovanja dijelio. Jedan narednik, jedan vodnik i tri
obina vojnika stajali su pred sijedim malim majorom, koji
je bio gologlav i na brzinu im predavao krieve i povelje.
Za toje vrijeme opetovano dozivao: Doktore Greck
natporunie dr Greck! Onda povie: Brecht, gdje
je porunik Brecht? Iz unutranjosti furgona za pokustvo Brecht vikne: Na zapovijed, ovdje! provue
se prema otvoru, prinese ruku kapi i javi se, stojei sprijeda
na navozu: Porunik Brecht, gospodine majore. Gdje
je zapovjednik vae ete? . upita major. Major se nije
doimao bijesan, ali srdit. Ljudi koje je odlikovao
polako se popnu uz navoz i proguraju se mimo
Brechta u unutranjost kola.
106

A major je stajao posve sam na seoskoj cesti, s onim

eljeznim kriem prvog reda u ruici Brecht s jako glupim
izrazom lica ree: Nemam pojma, gospodine majore..
Gospodin dr Greck jo mi je maloas izdao zapovijed da
odvedem etu na zborno mjesto, a sam je morao...
Brecht posuti pa onda doda skanjujui se: Doktora Grecka uhvatila je teka eluana kolika...
Greck! povie major u smjeru sela Greck!
Okrene se vrtei glavom i ree Brechtu: Vaa se eta
odlino borila ali, mi se moramo maknuti odavde...
Jo jedan drugi njemaki tenk pripuca s ceste ispred
njih, u desnom smjeru, a ona mala baterija straga kanda je
promijenila smjer, tukla je onamo kamo su tukli i tenkovi.
U selu je sad gorjelo mnogo kua a i crkva, koja je stajala
nasred sela i nadvisivala sve kue, bila je ve crvenkastoprozirna. Motor furgona za prijevoz pokustva pone brektati. Major je stajao na rubu ceste, neodluan, a onda
dovikne vozau furgona: Polazak...
Feinhals otvori vojnu knjiicu i proita: Finck, Gustav,
vodnik, graansko zvanje: gostioniar, mjesto stanovanja:
Heidesheim...
Heidesheim, pomisli Feinhals i prestrai se. Heidesheim se nalazio na tri kilometra od njegova rodnog mjesta,
i on je poznavao tu gostionicu sa smekasto ispisanom
firmom: Finckova toionica vina, osnovana 1710. Bio se
onuda esto provezao ali nikad navratio unutra vrata
mu budu zalupljena pred nosom, i crveni furgon za prijevoz
pokustva krene.
Greck je neprestano pokuavao ustati i potrati na
izlaz iz sela, gdje su ga ekali, ali vie nije mogao. Kad bi
ustao, estoki gr u utrobi primorao bi ga da se previje u
struku, i osjetio bi poriv da obavi nudu unuo je uz
zidi koji je obrubljivao jamu za gnojnicu: stolica je dolazila
107

rftfi

samo u majunim porcijama koje jedva da bi napunile

licu, ali je poriv u njegovoj izmuenoj utrobi bio snaan; nije
mogao estito sjediti, jedini podnoljiv poloaj bio je da tu
dubi, uei potpuno zgren i osjeajui neznatno
olakanje kad bi stolica u malim porcijama naputala njegovo crijevo u tim trenucima obuzimala bi ga nada, nada
daje gr moda proao, ali gr bi proao samo na trenutak.
Taj ga je razdirui gr toliko paralizirao da nije mogao
hodati, pa ak ni sporo poput pua, jedini nain pokretanja
bio bi mu da se povali potrbuke i da se mukotrpno vue
naprijed rukama, ali ni tada ne bi bio stigao na vrijeme. Bilo
je jo tri stotine metara do polazita, i kroz pucnjavu je
nekoliko puta uo kako major Krenz izvikuje njegovo ime
ali njemu je sad ve gotovo sve bilo svejedno: imao je
greve u utrobi, vrlo, vrlo estoka greve u utrobi. Pridravao se zidia, dok mu je gola stranjica zebla, a u
crijevima mu se ta svrdlajua bol uvijek nanovo stvarala
poput kakve eksplozivne tvari koja se polako prikuplja
nagovjetajui snaan uinak ali onda ostaje tek siuna,
neprestano se nanovo prikupljala, neprestano nanovo obeavala da e donijeti konano osloboenje, ograniavajui
se, meutim, samo na oslobaanje mrvika stolice...
Suze su mu tekle niz lice: nije vie mislio ni na to to
ima veze s ovim ratom, premda su posvud oko njega udarale granate, i premda je jasno uo kako vozila naputaju
selo. ak su se i tenkovi povlaili na cestu i, svejednako
pucajui, kretali put grada, uo je sve, bilo je veoma pla stino, i imao je jasnu sliku o opkoljavanju sela. Ali bol u
njegovu trhuhu bila je vea, blia, vanija, uasna, i on je
mislio na tu bol, koja nije poputala, koja gaje paralizirala,
i u divljem, nakeenom mimohodu uzmu pred njim
prolaziti svi lijenici kojima se ikada zbog svoje bolne
tegobe obratio za savjet, na elu s njegovim odvratnim
ocem, opkole ga, te beznadne glave koje nikad nisu imale
hrabrost da mu jasno i glasno kau kako se uzrok njegove

bolesti jednostavno svodi na trajnu nedostatnost prehrane

u njegovoj mladosti.
Jedna granata udari u jamu za gnojnicu, val ga zapljusne i potpuno natopi to^n odurnom tekuinom, osjeti je na
svojim usnama, pa zaplae jo ee kad je primijetio da se
majur nalazi pod izravnom paljbom iz tenkova. Tanad je
fijukala tik mimo njega, povrh njega, nevjerojatno tvrde
kugle koje su izazivale silnu zranu struju. Okna su zveala
iza njega, pregradni se zidovi rasprskavali, u kui je vriskala
neka ena, oko njega su letjeli komadii gline i iverci od
greda. Klizne na zemlju, skutri se iza zidia koji je obrubljivao jamu za gnojnicu i oprezno zakopa hlae premda su njegova crijeva i dalje uz greve oslobaala siune
koliine goleme boli pa pone polako puzati niza strm
kameni putcljak, kako bi se uklonio iz podruja kue.
Hlae su mu bile zakopane, ali vie nije bio kadar nastaviti
puzanje, bol gaje paralizirala, ostao je leati i na trenutke
pred njim zakrui cio njegov ivot kaleidoskop neizrecivo
jednolinih patnji i ponienja. Samo mu se suze uinie
vanima i stvarnima, suze to su mu silovito tekle niz lice u
gnus, u taj gnus kojega je okus osjeao na svojim usnama
slama, gnojnica, pogan i sijeno. Jo je plakao kad je
jedno tane probilo potpornu gredu krovita na taglju, i
kad ga je veliko drveno zdanje skupa s balama stlaene
slame pokopalo pod sobom.

109

108

Mi

7.
Zeleni furgon za prijevoz pokustva imao je izvrstan motor. Dvojica momaka sprijeda u kabini, koji su se smjenjivali za volanom, nisu mnogo govorili, ali kad su razgovarali,
bilo je to takorei samo o motoru. Luda stvarica
dobacivali su od vremena do vremena, vrtjeli zadivljeno
glavama i zatravljeno oslukivali to snano, muklo, veoma
pravilno brujanje, u kojemu se nije javljao nijedan pogrean ili uznemirujui zvuk. No je bila topla i tamna,
cesta po kojoj su se ustrajno vozili put sjevera, bila je
ponekad zakrena vojnim vozilima, konjskim zapregama,
i nekoliko se puta dogodilo da su iznenada morali zakoiti,
jer su prekasno razaznali kolone u maru i zamalo uletjeli
u tu udnovato bezoblinu masu tamnih prilika ija su lica
obasjavali svojim reflektorima. Ceste su bile uske, odvie
uske da bi doputale uzajamno mimoilaenje furgona za
prijevoz pokustva, tenkova, kolona u maru, ali to su
dalje odmicali na sjever, to je cesta bivala praznija, pa je
zeleni furgon za prijevoz pokustva mogao dugo nesmetano juriti najveom brzinom: Snop svjetla njihova reflektora
osvjetljivao je drvee i kue, ponekad na nekom zavoju
preskakao u polje, istiui otro i jasno zasaeno bilje,
stabljike kukuruza ili rajice. Napokon je cesta posve opu-

stjela, i momci su sad poeli zijevati, pa se zaustave negdje

u nekom selu na sporednom putu da bi se odmorili; povade
sadraj svojih torba za namirnice, iz svojih uturica ponu
srkati vrelu i vrlo jaku kavu, otvore plitke okrugle limenke
iz kojih izvade okoladu, uzmu sebi mirno i natenane
slagati sendvie: otvore kutije s maslacem, omiriu sadraj,
namazu debeo sloj maslaca na kruh prije nego to e preko
njega poloiti velike krike kobasice, kobasica je bila crvena
i proarana zrncima papra. Momci su jeli smireno i bez
urbe. Njihova siva i umorna lica ivnu, i onaj to je sad
sjedio lijevo i zavrio prvi pripali cigaretu i izvue iz depa
pismo; otvori ga i izvadi iz preklopljenog papira fotografiju: fotografija je prikazivala draesnu djevojicu kako se
na livadi igra s kuniem. Prui sliku onome koji je sjedio
do njega i ree: Pogledaj, mila je, zar ne moja mala
nasmije se to je dijete dopusta. Onaj drugi odgovori vaui, buljio je u sliku i mumljao: Da, mila
dijete dopusta? A koliko joj je godina?
Tri.
Zar nema sliku svoje ene?
Imam. Onaj to je sjedio lijevo mai
sejisnice,
ali naglo zastane u kretnji i ree:
uje li? Ovi kao da su poludjeli... Iz
unutranjo
sti furgona za prijevoz pokustva dopirali su vrlo
estok
potmuo agor i prodorni krikovi neke ene.
De, umiri ih ree onaj stoje sjedio za volanom.
Onaj drugi otvori vrata furgona i pogleda na seosku
cestu bilo je toplo i tamno, kue su bile neosvijetljene,
vonjalo je na balegu, vrlo jako na kravlju balegu, a u jednoj
od kua zalaje pas. Momak izie, potiho opsuje zbog
duboka mekanog blata seoske ceste te polako obie kola.
Vani se agor uo tek vrlo slabo, doimalo se vie kao blago
brujanje iz unutranjosti nekog sanduka, ali sada su lajala
ve dva psa u selu, alim tri, negdje se odjednom rasvijetli
jedan prozor, i pokaza se obris mukarca. Vozau zvao

tas

110

111

um motora ispunjavao je cijelu kabinu, ui su im bile

pune toga zujanja, ali kad su prevalili komad puta, ipak su
opet zauli onaj potmuo agor iz unutranjosti kola.
Zapjevaj neto ree Plorin Schroderu.
112

se Schroder nije se dalo otvarati teka tapecirana vrata,

inilo mu se da nije vrijedno truda, uzme svoju strojnicu pa
lupi nekoliko puta elinim drkom o zid furgona, smjesta
sve utihne. Potom Schroder skoi na kota kako bi provjerio je li bodljikava ica preko zatvorenog okna jo vrsta.
Bodljikava ica bila je jo vrsta.
Vrati se u kabinu: Plorin je zavrio s jelom, pio je sada
kavu i puio, i pred njim je leala slika trogodinje djevojice s kuniem. Zbilja ljupko dijete ree i podigne
na trenutak glavu. Sad su utihnuli zar nema sliku
svoje ene?
Imam. Schroder izvue lisnicu, rasklopi
je i
izvadi iz nje otrcanu fotografiju: fotografija je
prikazivala
omanju, poneto gojaznu enu u krznenu kaputu.
ena se
glupo smjekala, lice joj je bilo pomalo prestarjelo i
umor
no, i moglo se pomisliti da joj crne cipele s
pretjerano
visokim potpeticama priinjavaju bolove. Njezina
gusta i
teka svjetlosmeda kosa bila je sloena u uvojke
trajne
ondulacije.
Zgodna ena ree Plorin.
Nastavimo
vonju.
Da sloi se Schroder krei. Baci jo jedan
pogled van: sada su mnogi psi lajali u selu, i mnogi su
prozori bili osvijetljeni, i ljudi su jedni drugima neto do
vikivali u mraku.
Idemo ree i vrsto zalupi vrata krei.
Plorin ukljui, i motor se smjesta upali; Plorin ga pusti
nekoliko sekundi raditi, zatim dade gas, i zeleni furgon za
prijevoz pokustva polako se otisne na otvorenu cestu.
- Sasvim luda stvarica - ree Plorin - sasvim luda
stvarica, taj motor.

.Tr

Schroder zapjeva. Pjevao je glasno i snano, ne bogzna

kako lijepo i ne ba ispravno po sluhu, ali s usrdnom
uvstvenou. Ganutljiva mjesta u pjesmama pjevao je
osobito usrdno, i na ponekim se mjestima moglo pretpostaviti da e zaplakati, toliko je osjeajno pjevao, ali nije
zaplakao. Pjesma koja mu se kanda osobito sviala bila je
Heidemarie, inilo se da mu je to pjesma-miljenica.
Pjevao je vrlo glasno gotovo cio sat, a nakon jednog sata
zamijenie mjesta, i sada zapjeva Plorin.
Srea to stari ne uje nae pjevanje napomenu
Plorin smijui se. I Schroder se nasmije, a Plorin nastavi
pjevati. Pjevao je gotovo iste pjesme koje je bio otpjevao
Schroder, ali je oito najradije pjevao Sive kolone, pjevao je tu pjesmu najee, pjevao ju je polako, pjevao ju je
brzo, a osobito lijepa mjesta, u kojima beznadnost i veliina
herojskog ivota dolazi najjasnije do izraaja, ta je. mjesta
pjevao osobito polagano i naglaeno i katkada po nekoliko
puta zaredom. Schroder, koji je sad sjedio za volanom,
gledao je netremice cestu, jurio kolima najveom brzinom
i potiho zvidukao popraujui njegovu pjesmu. Sada vie
nisu uli nita iz Unutranjosti zelenog furgona za prijevoz
pokustva.
Pomalo je postajalo hladno tu sprijeda, pa prebace
preko nogu gunjeve; od vremena do vremena, onako u
vonji, popili bi po gutljaj kave iz svojih uturica. Bili su
prestali pjevati, ali unutra u zelenom furgonu bilo je sada
tiho. Bilo je uope tiho; vani je sve spavalo, cesta je bila
pusta i mokra, inilo se da je ovdje pala kia, i sela
kroz koja su vozili bila su kao mrtva. askom bi zasvijetlile u tami pojedinane kue, ponekad crkva uz
glavnu cestu na trenutak bi izronile iz tame pa
zaostale iza njih.
Ujutro oko etiri ubace drugi predah. Bili su sad
obojica umorni, lica im bijahu siva i izduena i zaprljana, i
jedva da su se jo jedan drugome obraali; sat vonje koji
113

ih je jo oekivao inio im se beskrajan. Zaustave se na kratko uz cestu, protrljaju lica s malo rakije, pojedu s
gaenjem svoje sendvie i zaliju ih ostatkom kave. Pojedu
ostatak osvjeavajue okolade iz plitkih limenki i pripale
cigarete. Osjeali su se bolje kad su nastavili vonju, i
Schroder, koji je sad opet sjedio za volanom, tiho je za se
zvidukao, dok je Plorin, umotan u gunj, spavao. U unutranjosti zelenog furgona za prijevoz pokustva bilo je
potpuno tiho.
Poela je rominjati kia, svitalo je kad su skrenuli s
glavne ceste, izmigoljili se uskim uliicama nekog sela na
otvoreno polje i poeli polako voziti kroz umu. Dizala se
magla i, kad su kola izbila iz ume, pojavi se livada na kojoj
su stajale barake, zatim opet omanja uma, pa livada; kola
se zaustave i snano zatrube pred velikim ulaznim vratima,
koja su se sastojala od balvana i bodljikave ice. Do ulaza
se nalazila crno-bijelo-crvena straarska kuica i visoka
osmatranica, na kojoj je za mitraljezom stajao vojnik pod
ljemom. Straar otvori ulaz, pogleda u kabinu i razvue
usta u osmijeh, i zeleni furgon za prijevoz pokustva polako
krene u ograeni prostor.
Voza gurne svoga susjeda, dobaci mu:
Stigli smo oni otvore kabinu pa se iskrcaju sa
svojom prtljagom.
U umi su cvrkutale ptice, na istoku se dizalo sunce i
obasjavalo zeleno drvee. Nad svime je lebdjela blaga
izmaglica.
Schroder i Plorin umorno se upute prema baraci koja
se nalazila iza osmatranice. Uspinjui se ono nekoliko
stuba gore u baraku, vidjee kako na logorskoj stazi stoji
cijela kolona kola spremnih za polazak. U logoru je bilo
tiho, nigdje znaka ivota, samo je iz dimnjaka krematorija
estoko kuljalo.
114

Oberscharfuhrer* je sjedio za stolom: bio je zaspao.

Dvojica momaka umorno mu se osmjehnue kad se trgnuo
iz sna, i jave: Stigli smo.
On ustane, protegne se i rekne zijevajui: Dobro
pospano pripali cigaretu, proe prstima kroz kosu, metne
kapu na glavu, poravna opasa, baci pogled u zrcalo i istrlja
krmelje iz kutova oiju. Koliko ih je? upita.
ezdeset i sedam odgovori Schroder i baci
na
stol sveanj papira.
Sav preostatak?
Da sav preostatak potvrdi Schroder.
to
ima novo?
Kidamo veeras.
Zasigurno?
Jest postaje prevrue.
Kamo?
Smjer Velika Njemaka, odsjek Ostrriprk. **
.
Oberscharfuhrer se nasmije. Poite spavati
ree
bit e i opet naporna no; kreemo veeras tono u
sedam.
' A logor? upita Plorin.
Oberscharfuhrer skine kapu, pomno se poelja i prigladi desnom rukom neposluni uperak na tjemenu. Bio
je lijep momak, smedokos i vitak. Uzdahne.
Logor? ree logora vie nema do
veeras
logora vie nee biti prazan je.
Prazan upita Plorin; bio je sjeo i poeo
polako
trljati rukavom po strojnici koja se ovlaila.
Prazan potvrdi Oberscharfuhrer, razvue
usne
u lagan osmijeh, slegne ramenima kaem vam:
logor je
prazan zar vam to nije dovoljno?
Prebaen drugamo? upita Schroder koji je

ve
stajao na vratima. Prokletstvo otpovrne
Oberschar* Oberscharfuhrer = narednik SS. (Prev.) ** Ostmark = naziv
Austrije nakon pripojenja Njemakoj (Prev).

115

Obersturmfuhrer = potpukovnik SS (Prev.)

116

fiihrer pustite me ve jednom na miru, rekao sam

prazan, ne prebaen drugamo svi osim pjevakog zbora.
Zacereka se: Pa zna se, stari je aknut s tim svojim
zborom. Pazite to vam kaem, on e ga i opet vucarati a
sobom...
Ah, tako reknu obojica ujedan glas ah, tako...
a Schroder doda: Stari je zbilja aknut s tim svojim
pojanjem. I sva se trojica nasmiju.
No dakle, idemo ree Plorin ostavit u kolica,
nek' stoje ne mogu vie.
Ostavi ih ree Oberscharfuhrer moe
ih
odvesti Willi.
E pa, odosmo... Dvojica vozaa upute se van.
Oberscharfuhrer kimne, prie prozoru i pogleda zeleni furgon za prijevoz pokustva koji je stajao na logorskoj
stazi, ondje gdje je zapoinjala kolona spremna za polazak.
U logoru je bilo potpuno tiho. Zeleni furgon za pri jevoz pokustva bude otvoren istom sat kasnije, kad je
Obersturmfuhrer* Filskeit doao u logor. Filskeit je bio
crnokos, srednje visine, a njegovo blijedo i inteligentno lice
zrailo je nekakvim fluidom ednosti. Bio je strog, pazio je
na red i nije trpio nikakve neispravnosti. Postupao je samo
po propisima. Kimne kad ga je straar pozdravio, baci
pogled na zeleni furgon za prijevoz pokustva i ude u
straarnicu. Oberscharfuhrer pozdravi i preda raport.
Koliko ih je? - upita Filskeit.
ezdeset i sedam, gospodine Obersturmfuhreru.
Lijepo ree Filskeit oekujem ih za jedan
sat
na pjevanju. Kimne nemarno glavom, napusti
straarni
cu i krenu logorskim zboritem. Logor je bio
etverokutan,
kvadrat od etiri puta po etiri barake s malim
otvorom na
junoj strani, ondje gdje su bila ulazna vrata. Na
uglovima

su se dizale osmatranice. U sredini su se nalazile kuhinjske barake, baraka s nunicima, a u jednom uglu logora,
pokraj jugoistone osmatranice, bila je kupaonica i pokraj kupaonice krematorij. U logoru je bilo potpuno tiho,
samo je jedan straar bio je to onaj na sjeveroistonoj
osm'atranici potiho za se pjevuio, inae je vladala
savrena tiina. Iz kuhinjske barake dizao se sad tanak
modrikast dim, a iz krematorija su kuljali debeli crni oblaci, koji su se sreom vukli prema jugu; krematorij se ve
dugo puio silnim koliinama debela dima Filskeit zaokrui pogledom po svemu, kimne glavom i pode u svoj
ured, koji se nalazio kraj kuhinje. Baci kapu na stol i kimne
zadovoljno: sve je bilo u redu. Mogao se nasmijeiti pri toj
pomisli, ali Filskeit se nikada nije smijeio. Smatrao je ivot
jako ozbiljnim, slubu jo ozbiljnijom, ali najozbiljnijom je
smatrao umjetnost.
Obersturmfuhrer Filskeit volio je umjetnost, glazbu.
Bio je srednje visine, crnokos, i poneki su nalazili da je
njegovo blijedo, inteligentno lice lijepo, ali mu je uglata i
prevelika donja eljust vukla njeniji dio lica odvie prema
dolje i davala njegovom inteligentnom licu izraaj koliko
zastraujue toliko i neoekivane brutalnosti.
Filskeit je neko prije bio student glazbe, ali je glazbu
odvie ljubio a da bi smogao onu mrvicu trezvenosti koja
profesionalcu ne smije nedostajati: postao je bankovni
inovnik i ostao strastveni ljubitelj glazbe. Njegova posebna ljubav bilo je zborno pjevanje.
Bio je marljiv i ambiciozan ovjek, vrlo pouzdan, i kao
bankovni inovnik brzo je dotjerao do efa odjela. Ali
njegova prava strast bila je usmjerena na zborno pjevanje.
Prvenstveno na pjevanje iskljuivo mukih glasova.
U jednom razdoblju, ve odavna minulom, bio je zborovoda mukoga pjevakog drutva Concordia, tada mu
je bilo dvadeset i osam, ali to je bilo prije petnaest godina
117

 i izabrali su ga bili za zborovodu, premda je bio laik. Ne

bi se bio mogao nai profesionalni glazbenik koji bi strastvenije i savjesnije promicao ciljeve Drutva. Bilo je fascinantno gledati njegovo blijedo lice, koje se lagano trzalo, i'
njegove tanane ruke, dok je dirigirao zborom. lanovi
zbora bojali su ga se zbog njegove pedanterije, nijedan
pogreni ton nije mu izmicao, razbjesnio bi se kad bi se
nekome potkrala kakva traljavost, i dolo je vrijeme kad su
se ti estiti i valjani pjevai zasitili njegove strogosti i
njegova neumornog mara pa su izabrali drugog zborovodu.
U ono je doba u isti mah vodio i crkveni zbor svoje upe,
premda mu se liturgija nije sviala. Ali on se tada hvatao
za svaku mogunost da dobije kakav zbor u svoje ruke.
upnika su u narodu nazivali Svetac, bio je to blag,
poneto priglup ovjek, koji se prigodice znao doimati vrlo
strogo: ve sijed i star, a o glazbi nije imao ni pojma. Ali je
uvijek prisustvovao zborskim pokusima, i katkad se tiho
smijeio, a Filskeit je taj smijeak mrzio: bio je to smijeak
ljubavi, suutne, bolne ljubavi; ponekad bi upnikovo lice
bivalo i strogo. Filskeit je osjeao kako njegova odvratnost
prema liturgiji raste istodobno s njegovom mrnjom prema
tome smijeku. Taj Sveev smijeak kao da je govorio:
uzalud uzalud ali ja te volim. Nije htio da ga vole, i
sve je vie mrzio te crkvene pjesme i upnikov smijeak, pa
kad ga je Concordia razrijeila dunosti, napustio je i
crkveni zbor. esto je mislio na taj smijeak, na tu nestvarnu strogou i na taj idovski ljuveni pogled, kako je to
nazivao, koji mu se inio u isti mah i trezven i pun ljubavi,..
i njegove su se grudi razdirale od mrnje i jeda...
Naslijedio ga je nekakav profesor koji je volio puiti
dobre cigare, piti pivo i rado sluati prianje masnih viceva.
Svega se toga Filskeit gnuao: nije puio, nije pio i nije
nimalo mario za ene.
Privuen rasnom ideologijom, koja je odgovarala njegovim potajnim idealima, pristupio je uskoro zatim orga118

nizaciji jHitler-Jugend* uznapredovao ondje brzo do

rukovoditelja zbornog pjevanja jednog podruja, osnivao
pjevake zborove, recitatorske zborove, i otkrio svoj hobi:
mjeoviti zbor. Kad je bio kod kue imaojejednostavnu,
kasarnski namjetenu sobu u predgrau Diisseldorfa
posveivao se literaturi o zbornom pjevanju i svim napisima o rasnoj ideologiji do kojih je uspijevao doi. Posljedak
toga dugotrajnog i podrobnog prouavanja bio je vlastiti
rukopis to ga je naslovio Uzajamni odnosi izmeu zbora
i rase. Predao ga je jednoj dravnoj visokoj glazbenoj koli i
dobio ga natrag, obogaena s nekoliko zajedljivih rubnih
primjedbi. Tek je naknadno Filskeit doznao da se ravnatelj
te kole zvao Neumann i da je bio idov.
Godine 1933. nepovratno je napustio slubu u banci,
da bi se unutar Stranke sav posvetio svojim zadacima na
polju glazbe. Njegov je rukopis povoljno ocijenila neka
glazbena kola, i nakon stanovitih skraivanja objavljen je
u jednom strunom asopisu. Imao je in Oberbannfiihrera** u organizaciji Hitler-Jugend, ali se brinuo i za SA i
SS, bio je strunjak za recitacijski zbor, te za muki i za
mje-oviti pjevaki zbor. Njegove sposobnosti kao vode
bile su neosporne. Kad je izbio rat, opirao se tome da bude
proglaen prijeko potrebnim u pozadini, uloio nekoliko
puta zahtjev da bude primljen u odrede Totenkopf * * * i
bio dvaput odbijen zato stoje crnokos, prenizak i to oito
naginje gojaznosti. Nitko nije znao da je esto kod kue
satima stajao pred ogledalom i vidio ono to se nije dalo
previdjeti: nije pripadao toj rasi koju je arko oboavao i
kojoj bijae pripadao Lohengrin.
Ali kad se trei put prijavio, odredi Totenkopf su ga
primili, jer je priloio izvrsne svjedodbe svih organizacija
Stranke.
* HitlerJugend = nacistika omladinska organizacija (Prev.)
** Oberbannfiihrer = rang natporunika (Prev.)
* Totenkopf (Mrtvaka glava) = birani odredi SS.(Prev)

119

U prvim ratnim godinama mnogo je pretrpio zb.og

svoje reputacije u svojstvu glazbenika: umjesto na frontu,
slali su ga na teajeve, poslije je postao voditelj teajeva,
pa onda voditelj teaja za voditelje teajeva, vodio je pjevaku izobrazbu cijelih SS armija, i jedno od njegovih
remek-djela bio je zbor legionara koji su bili pripadnici
trinaest razliitih nacija i osamnaest razliitih jezika, ali
koji su u izvrsnom pjevakom suglasju izvodili jednu zborsku dionicu iz Tannhausera. Poslije je dobio kri za
ratne zasluge prvog reda, jedno od najrjeih odlikovanja u
vojsci, ali tek kada se po dvadeseti put dobrovoljno prijavio
za sluenje u borbenim jedinicama, upuen je na jedan
teaj i dospio napokon na frontu: 1943. dobio je mali
koncentracioni logor u Njemakoj, i napokon, 1944, postao
je zapovjednik jednog geta u Maarskoj, da bi poslije, kad
se taj geto zbog pribliavanja Rusa morao isprazniti, dobio
ovaj mali logor na sjeveru.
Ambicija mu je bila da sve naredbe izvrava primjerno
tono. Bio je ubrzo otkrio kakve se goleme glazbene mogunosti kriju u zatoenicima to ga je iznenadilo to se
tie idova a naelo odabira primjenjivao je tako stoje
svakog novoprispjelog pozivao preda se da mu zapjeva i
ocjenu njegova pjevakog uinka ubiljeivao na njegov
karton u kartoteci, i to u rasponu od nule do desetke.
Desetku je dobivalo tek malo njih ti bi smjesta bili
uvrteni u logorski zbor, a tko je dobio nulu, imao je malo
izgleda da ostane na ivotu dulje od dva dana. Kad je
morao odailjati transporte, odabirao je zatoenike tako
da je uvijek zadravao osnovnu jezgru dobrih pjevaa i
pjevaica, i da mu je zbor uvijek ostajao u punom broju.
Na taj zbor, to ga je vodio osobno, sa strogou koja je
potjecala jo iz doba MPD Concordia, na taj je zbor bio
ponosan. Bio bi s tim zborom savladao svaku konkurenciju,
ali, na alost, jedini sluatelji bili su mu uvijek samo umirui
zatoenici i ljudstvo straarske slube.
120

Ipak, naredbe su mu bile vea svetinja ak i od same

glazbe, a u posljednje vrijeme bilo je dolo mnogo naredaba koje su prorijedile njegov zbor: geta i logori u Maar skoj ispranjavali su se, pa kako veliki logori, u koje je pfije
slao idove, nisu vie postojali, i kako njegov mali'logor
nije imao prikljuak na eljeznicu, morao ih je sve
usmrivati u logoru, ali je i sada jo preostajalo dovoljno
radnih grupa pridijeljenih pojedinim slubama kuhinji i
krematoriju i kupaonici dovoljno radnih grupa kako bi
se zadrali bar istaknuti pjevai.
Filskeit nije volio ubijati. Osobno jo nikad nije ubio,
i to je bilo jedno od njegovih razoaranja: nije mogao.
Uviao je da je to nuno, divio se tim naredbama i bdjeo
nad tim da se izvravaju na dlaku tono; zacijelo, nije bilo
vano da se naredbe izvravaju rado, nego da se uvida
njihova nunost, da se potuju i izvravaju...
Filskeit prie prozoru i pogleda van: iza zelenog furgona za prijevoz pokustva bila su stala dva kamiona,
vozai su se upravo iskrcali i peli se umorno uza stube u
straarnicu.
Kroz ulaz stigne Hauptscharfiihrer* Blauerl s petoricom vojnika i otvori velika teka tapecirana vrata furgona
za prijevoz pokustva: ljudi unutra ponu jeati danje
svjetlo bolno im je udarilo u oi jeali su dugo i glasno,
a oni koji su sad iskakali, teturali su onamo kamo ih je
upuivao Blauert.
Prva je bila mlada, tamnokosa ena u zelenu kaputu;
bila je prljava, i inilo se da joj je haljina razderana, tjeskobnoje stiskala preklope kaputa, a pod ruku joj se drala
djevojica od dvanaestak ili trinaestak godina. Obje su bile
bez prtljage.
Redom kako su teturali iz kola ljudi su se svrstavali na'
zboritu, i Filskeit ih je usput potiho brojio: bilo ih je
* Hauptscharfuhrer = narednikvodnik SS (Prev.)

121

ezdeset i jedan, mukaraca, ena i djece, vrlo raznolikih po odjei, dranju i ivotnoj dobi. Iz zelenog furgona za prijevoz pokustva ne doe vie nita " oito je estoro 0 njih bilo mrtvo. Zeleni
furgon za prijevoz pokustva polako krene i zaustavi se gore ispred krematorija. Filskeit zadovoljno kinine glavom: istovarili su ondje est leeva i odvlaili ih u baraku.
Prtljaga iskrcanih bude naslagana pred straarnicom. I oba kamiona budu iskrcana: Filskeit je brojio petoredove koji su se polako popunjavali: bilo je dvadeset i devet petoredova.
Hauptscharfiihrer Blauert progovori kroz megafon: Pozor, svi! Nalazite se u tranzitnom logoru. Va boravak ovdje bit e vrlo kratak. Ii ete pojedinano u zatvoreniku kartoteku, potom
gospodinu zapovjedniku logora, koji e vas podvri jednoj osobnoj provjeri poslije moraju svi u kupaonicu i na ienje od uiju, a onda e za sve biti vrue kave. Tko prui i najmanji otpor, bit
e smjesta ustrijeljen. Pokaza na osmatranice, kojih su se mitraljezi okrenuli i bili upereni na zborite, kao i na petoricu vojnika to su s otkoenim strojnicama stajali iza njega.
Filskeit se nestrpljivo ushoda tamo-amo pred svojim prozorom. Bio je otkrio nekoliko plavokosih idova. Bilo jp mnogo plavokosih idova u Maarskoj. Filskeit ih je jo manje volio nego
tamnokose, premda je medu njima bilo primjeraka koji bi bili mogli resiti svaku slikovnicu nordijske rase.
Vidje kako prva ena, ona u zelenu kaputu i rastrganoj haljini, ulazi u baraku u kojoj je kartoteka, pa sjedne i poloi svoj otkoeni pitolj preda se na stol. Za koju minutu ona e se nai ovdje i
pjevati mu.

Ilona je ve punih deset sati iekivala strah. Ali strah nije dolazio. Morala je mnogo toga podnijeti u toku tih deset sati: gnuanje i uas, glad i ed, oteano disanje i oajanje u trenutku kad ju
je pogodilo svjetlo, i neku vrstu udnovate hladne sree kad bi joj uspjelo da na koju minutu ili etvrt sata ostane sama sa sobom ali strah je uzalud ekala. Strah nije dolazio. Taj svijet u
kojemu je ivjela od unatrag deset sati bio je sablastan, tako sablastan kao stvarnost sablastan kao ono to je o njemu sluala. Ali sluati o njemu bilo ju je plailo vie od injenice da se sad
nalazi u njemu. Nije vie imala mnogo elja, jedna od tih elja bila je da bude sama kako bi se mogla sabrano moliti.
Bila je svoj ivot zamiljala posve drukije.'Dosad je bio protekao isto i lijepo, planski, uglavnom tono onako kako je zamislila premda se ispostavilo da su joj planovi bili pogreni ali
ovo ovdje nije oekivala. Bila je raunala da e toga biti poteena.
Ako sve protekne glatko, bit e za pol sata mrtva. Imala je sree, bila je prva. Znala je svakako kakve su te kupaonice to ih je onaj ovjek spomenuo, morala je rau nati s tim da e trpjeti
desetak minuta samrtnih muka, ali joj se to inilo jo tako dalekim, da joj ni to nije zadavalo strah. I u kolima je pretrpjela mnogo loga stoje pogaalo nju osobno, ali to nije prodrlo u njezinu
nutrinu. Netko ju je pokuao silovati, neki tip iju je pohotu naniirisala u tami, i koga je sad uzalud pokuavala prepoznati. Netko ju je drugi obranio od njega, neki stariji mukarac, koji joj je
poslije doapnuo da je uhapen zbog jednih hlaa, jednih jedinih hlaa koje je kupio od nekog oficira; ali ni woga sad nije prepoznala. Onaj drugi bio je u mraku potraio njezine grudi,
rastrgao joj haljinu i poeo je ljubiti u potiljak ali, sreom, onaj ju je ovjek odvojio od njega. I kolae su joj izbili iz ruke, taj mali paketi, ono jedino to je ponijela pao je na pod, pa je
pipajui u mraku naokolo
122

123

po podu ulovila samo jo nekoliko komadiaka tijesta,

pomijeanih s prljavtinom i kremom od maslaca. Pojela
ih je zajedno s Marijom dio kolaa bio joj se razdrobio
u depu kaputa ali nekoliko sati kasnije nala je da
izvanredno prija, izvlaila je iz depa male ljepljive grudice,
davala ih djetetu i jela ih sama, i nalazila je da izvanredno
prija taj zdrobljeni prljavi kola to ga je do posljednje
mrvice izgrebala iz depa svoga kaputa. Nekoliko njih
oduzelo je sebi ivot, iskrvarili su gotovo bezglasno, nekako
udno dahui i stenjui u kutu, sve dok se njihovi susjedi
nisu okliznuli na krvi i poeli luaki vriskati. Ali su prestali
vriskati kad je straar zakucao o zid zazvualo je prijetei i uasno, to lupanje, taj to je lupao nije mogao biti
ljudsko bie, ve odavna nisu vie bili medu ljudima...
Uzalud je iekivala i kajanje; bilo je besmisleno to se
rastala od tog vojnika, koga je voljela, kome ak ni ime nije
tono znala, bilo je savreno besmisleno. Roditeljski stan
bio je ve prazan, i zatekla je ondje samo zbunjeno i
prestraeno dijete svoje sestre, malu Mariju, koja se bila
vratila iz kole i nala prazan stan. Roditelji i djed i baka
ve su bili nestali susjedi su priali da su odvedeni ve
u podne. I bilo je besmisleno to su onda odjurile u geto da
ondje potrae roditelje i djeda i baku: ule su onamo, kao i
uvijek, kroz stranju prostoriju jednog frizerskog salona i
potrale praznim ulicama i stigle upravo u pravi as da bi
bile strpane u taj furgon za prijevoz pokustva, koji je ondje
stajao spreman za polazak, i u kojemu su se nadale nai
svoje najblie. Nisu nale ni roditelje ni djeda i baku, nije
ih bilo u tim kolima, lloni se inilo udno to nikome 6d
susjeda nije palo na um da trkne do kole i upozori je na
opasnost, ali ni Mariji to nije palo na um. A vjerojatno
ionako ne bi bilo koristi od toga da ju je netko upozorio na
opasnost... U kolima joj je netko metnuo u usta pripaljenu
cigaretu, poslije je doznala daje to bio onaj ovjek koga su
pokupili zbog hlaa. Bila je to prva cigareta koju je puila,
124

i nalazila je da to jako osvjeava i da je blagotvorno. Nije

znala kako se zove njezin dobroinitelj, nitko nije spominjao svoje ime, ni onaj usoptali pohotljivac ni njezin dobroinitelj, a kad bi planula ibica, inilo se da su sva lica
jednaka: grozna lica puna straha i mrnje.
Ipak, uspjela se dosta dugo moliti: u samostanu je bila
nauila sve molitve, sve litanije i dobar dio liturgije velikih
blagdana, i bila je sada sretna to ih zna. Molitva ju je
ispunjavala nekom staloenom vedrinom. Nije se molila da
bi neto dobila ili neeg bila poteena, ne moda za brzu,
bezbolnu smrt ili za svoj ivot, jednostavno: molila se, i bila
je sretna kad se mogla naslonitiotraga na tapecirana vrata
i bila bar leima sama isprva je stajala obratno, lediju
izloenih gomili, pa kad se umorila i dopustila sebi da
klone, jednostavno prema natrag, njezino je tijelo valjda u
tome mukarcu, na kojega je klonula, probudilo onu mahnitu poudu, koja ju je uplaila ali ne i uvrijedila naprotiv, osjetila je gotovo neto kao bliskost prema njemu,
prema lom neznancu...
Bila je sretna stojei slobodno, sama bar leima-@slonjenim o tu mekanu podstavu, koja je bila namijenjena
ouvanju vrijedna pokustva. Drala je Mariju vrsto stisnutu uza se i bila je sretna to dijete spava. Pokuavala je
moliti jednako pobono kao inae, ali joj nije uspijevalo,
sve je ostalo na razmiljanju, kao nekoj hladnoj meditaciji.
Bila je svoj ivot zamiljala posve drukije: u dvadeset i
treoj godini poloila je dravni ispit, zatim je otila u
samostan rodbina je bila razoarana ali je odobravala
njezinu odluku. U samostanu je provela cijelu godinu, bili
su to lijepi dani, i daje zbilja postala redovnica, bila bi sada
kolska sestra* u Argentini, zacijelo u nekom vrlo lijepom
samostanu; ali nije postala redovnica, elja da se uda i ima
* kolske sestre katoliki enski red koji se bavi poglavito odgojem

djece. (Prev.)

125

djecu bila je u njoj tako snana daje ona ni poslije godinu dana nije prevladala i vratila se u svijet. Postala je vrlo uspjena uiteljica i rado je obavljala svoj poziv, jako je voljela svoje

dvije struke, njemaki jezik i glazbu, i voljela je-djecu, jedva je mogla zarhisliti neto ljepe od djejeg zbora, imala je mnogo uspjeha sa svojim djejim zborom to gaje u koli osnovala,
i pjesme to su ih djeca1 pjevala, te latinske pjesme koje je uvjebavala za svetkovine, bile su proete nekom doista aneoskom bespolnou bila je to nesputana unutarnja radost koja je
klicala iz djece.dok su pjevala, pjevala rijei koje nisu razumjela a koje su bile lijepe. ivot joj se inio lijepim dugo, gotovo uvijek. Jedino to ju je boljelo bila je ta elja za njenou i
djecom, boljelo ju je, jer nije nikoga nalazila; bilo je mnogo mukaraca koji su pokazivali zanimanje za nju, neki s,u joj i ljubav izjavili, nekolicini je doputala da je ljube, ali je ekala neto
to ne bi bila umjela opisati, nije to nazivala ljubavlju postoji mnogo vrsta ljubavi bila je prije sklona nazvati to iznenaenjem, a uinilo joj se da to iznenaenje osjea onda kad je taj
vojnik, kojemu nije znala ni ime, stajao kraj nje i zabadao zastavice u zemljovidnu kartu. Znala je daje zaljubljen u nju, dolazio joj je ve dva dana da bi satima s njom askao, i nalazila je
daje drag, premda ju je njegova uniforma pomalo uznemirivala i plaila, ali odjednom, u onih nekoliko minuta dok je stajala pokraj njega, a on kao da ju je posve zaboravio, njegovo
ozbiljno i bolom obiljeeno lice i njegove ruke kojima je prelazio kartom Evrope iznenadili suje, osjetila je radost i dolo joj je da zapjeva. Bio je prvi kome je uzvratila poljubac...
Polako se uspinjala stubama u baraku, vukui za sobom Mariju; digne pogled, zgranuta, kad joj je straar gurnuo cijev strojnice u slabine i viknuo: Bre bre! Pode bre.
Unutra su za stolovima sjedila tri pisara: veliki svenjevi kartona kartoteke leali su pred njima, kartoni su bili veliki kao poklopci kutija za cigare. Gurnuc
126

je k prvom stolu, Mariju k drugom, a k treem stolu dospije vremean mukarac, odrpan i neobrijan, koji joj se leti mino nasmijei, ona mu uzvrati smijeak; bio je to oito njezin
dobroinitelj.
Ona navede svoje ime, zvanje, datum roenja i vjeroispovijed i iznenadi se kad ju je pisar upitao koliko joj je godina. Dvadeset i tri ree.
Jo pol sata, pomisli. Moda e ipak imati prilike da jo bude malko sama. Bila je zauena kako se ravnoduno postupa u toj upravi smrti. Sve je teklo mehaniki, s po neto
razdraljivosti, nestrpljivo: ovi su ljudi svoj posao obavljali s jednakom zlovoljom kao to bi obavljali svaki drugi uredski posao, samo su izvravali dunost, dunost koja im je bila dosadna, ali
koju su izvravali. Nisu joj inili nita naao, jo je iekivala strah od kojega je bila strepila. Bila je osjeala veliki strah, onda kad se vraala iz samo stana, veliki strah kad se s kovegom
uputila do tramvaja i vlanim prstima grevito drala novac: uinio joj se ludim i runim taj svijet u koji je eznula da se vrati da bi imala mua i djecu niz radosti to ih u samostanu rjije
mogla nai, a za koje se onda, idui do tramvaja, vie nije nadala da e ih nai, ali se jako stidjela, stidjela toga straha...
Dok je ila prema drugoj baraci, u redovima onih to su ekali potrai poznanike ali ne otkrije nijednog, popne se uza stube, straar joj nestrpljivo mahne da ude kad je oklijevajui
zastaja pred vratima, te ude povukavi za sobom Mariju: to je, ini se, bilo pogreno, po drugi put je otkrila surovost kad je straar dijete otrgnuo od nje te ga, kad se stalo opirati, povukao
za kosu. ula je kako Marija vriti dok je sa svojim kartonom ulazila u sobu. U sobi je bio samo jedan mukarac koji je nosio oficirsku uniformu; imao je na prsima veoma uoljivo sitno
srebrno odlikovanje u obliku kria, lice mu je bilo blijedo i doimalo se bolesno, a kad je digao glavu da bi je pogledao, ona se prestrai zbog njegove teke eljusti koja ga je malpne
127

unakazivala. On nijemo isprui ruku, ona mu preda karton

i poeka: jo uvijek nikakva straha. Oficir proita sadraj
kartona, pogleda je i ree mirno: Zapjevajte neto.
Ona se lecne, preneraena. Deder ree on nestrpljivo zapjevajte neto sasvim svejedno to...
Ona ga pogleda i otvori usta. Zapjeva litaniju svih
svetih prema intonaciji koju je bila tek nedavno otkrila i
izdvojila kako bije uvjebala s djecom. Za vrijeme pjevanja
netremice je gladala u oficira, i (ada odjednom do/.na to
je strah kad je ustao i kad ju je pogledao.
Pjevala je i dalje, dok se to lice pred njom izobliavalo
kao nekakvo grozno raslinje spopadnuto grem. Pjevala je
lijepo, i nije znala da se smijei, usprkos strahu koji se u
njoj polako dizao i sjeo joj u grlo, kao na povraanje...
Otkad je poela pjevati, zavladala je tiina, ak i Vani;
Filskeit je zurio u nju: lijepa je ena jo nikad nije
imao enu ivot mu je protekao u ubitanoj ednosti
esto mu se, kad je bio sam, odigravao pred ogledalom, u
kojemu je on uzalud traio ljepotu i veliinu i rasno savrenstvo a evo svega toga ovdje: ljepota i veliina i rasno
savrenstvo, zdrueno s neim to ga je potpuno paraliziralo: s vjerom. Nije shvaao kako je mogue daje i nadalje
puta pjevati, ak i postoje otpjevala antifonu* moda
je to snovienje a u njezinu je pogledu neto gotovo kao
ljubav ili je to podsmijeh Fili, Redemptor mundi,
Deus**, pjevala je nije jo nikada uo enu da tako
pjeva.
Spiritus sanete, Deus*** snaan je njezin glas,
topao i nevjerojatno ist. Oito je to san sada e zapjevati: Sancta Trinitas, unus Deus**** jo se toga sjeao
i ona doista zapjeva:

Sancta Trinitas - katoliki idovi? pomisli poludjet

u! Odjuri k prozoru i otvori ga estokom kretnjom: vani su
stajali i sluali, svi kao ukipljeni. Filskeit osjeti da se trza,
pokua zaurlati, ali mu je iz usta dolazilo tek promuklo
bezglasno frktanje, a izvana je dolazila ta tiina bez daha,
dok je ena i nadalje pjevala:
Sancta Dei Genitrix*... zgrabi uzdrhtalim prstima pitolj, okrene se i zapuca nasumce u enu, koja se stropota i
pone vriskati onda mu se vrati glas, poto njezin vie
nije pjevao. Pobiti! zaurla pobiti sve, prokletstvo
i zbor van s njim van iz barake... isprazni cijelL
arer u enu, koja je leala na podu i u mukama bljuvala
svoj strah...
Vani otpone pokolj.

* antifona = naizmjenino pjevanje dvaju zborova (Prev.) *

= Sine. Otkupitelju svijeta. Boe (Prev.) *** = Due sveti. Boe.
(Prev.) ** = sveto trojstvo, jedan Boe.

,.'
*

* = Sveta Bogorodice. (Prev.)

128
129

&
Gospoda Suan sad je ve tri godine promatrala rat. U ono
doba bili su najprije doli njemaki vojnici i vojna vozila, a
i konjica - prelazili su preko mosta u toj pranjavoj jeseni
i kretali se u smjeru prijevoja to vode put Poljske. Doimalo
se to kao pravi rat, prljavi vojnici,
umorni oficiri na konjima i
motociklima, koji su se vozali amotamo, cijelo jedno poslijepodne rat,
sa stanovitim predasima: gotovo
lijepa slika i vojnici su odmarirali
preko mosta, ispred njih su vozili
automobili, na elu i zaelju
motocikli, i gospoda Suan ih nije
nikada vie ponovno ugledala.
Poslije toga je opet postalo
mirnije: tek od vremena do vremena
nailazio je poneki njemaki vojni
kamion, prevezao bi se preko mosta,
ieznuo ondje prijeko u umama, i ona bi u tiini jo
dugo ula zvuk njegova motora, dok bi ondje prijeko
vozio uzbrdo, mukotrpno frkui, stenjui, sa stanovitim
medustankama dugo sve dok ne bi nestao s one
strane gorskog bila. Pomiljala je na to kako ta vozila
prolaze mimo njezina zaviajnog sela, ondje gore, gdje je
provela djetinjstvo, ljeta na panjacima a zime kraj
preslice vrlo visoko gore, posve sama ljeti na tim
mravim stjenovitim livadama. Bila se esto satima naginjala preko hridi da bi vidjela kree li se togod uz ili niz
130

brdsku cestu. Ali tada ovdje jo nije bilo automobila, samo

je, malokad, nailazila poneka konjska zaprega, veinom su
to bili Cigani ili idovi, koji su se prebacivali na poljsko
podruje. Tek mnogo kasnije, kad je ve odavna bila otila
odande, izgraena je eljeznika pruga, koja je prelazila
preko mosta kod Sarnva i tekla upravo onom dolinom u
koju je neko gledala s visine svojih panjaka. Ve odavna
nije vie bila gore, gotovo deset godina, i pratila je sluhom
automobile dokle god ih je mogla uti i ula ih je jo i
kad su ve preli preko bila i vozili gore po cesti, na koju
sad moda gledaju djeaci njezina neaka, promatrajui
odozgo vojna vozila Nijemaca kako se mukotrpno kreu.
Ali samo su malokad nailazili automobili. Kamion je dolazio redovito svaka dva mjeseca, a u meuvremenu dolazilo
je malovozila, ponekad jedno nakrcano vojnicima, koji su
se zaustavljali kod nje i pili pivo prije nego to e morati
gore u planinu, a uveer je onda stizalo dolje s onim drugim
vojnicima, koji su se zaustavljali kod nje i pili pivo prije
nego to e se odvesti u ravnicu. Ali nije bilo mnogo vojnika
ondje gore, kamion je doao samo triput, jer je, pol godine
nakon stoje rat proao mimo nje i krenuo u planinu, dignut
u zrak most to je nedaleko iza njezine kue vodio preko
rijeke. Dogodilo se to nou, i ona nikad nee zaboraviti taj
tresak, a ni krik koji joj se oteo, dozivanje susjeda preko
puta i uporno vriskanje svoje keri Marije, koja je tad imala
dvadeset i osam godina i postajala sve udnija. Prozorska
su se okna rasprsnula, krave su u staji mukale, i pasje lajao
cijelu bogovetnu no, a kad se razdanilo, imali su to
vidjeti: most nestao, betonski stupovi ostali na mjestu,
pjeaki hodnik, kolovoz i ograda uredno odvaljeni, a zarala eljezna konstrukcija leala je dolje u rijeci i strala iz
nje na nekoliko mjesta. Jo toga jutra doao je jedan
njemaki oficir s petoricom vojnika, koji su pretraili cijelu
Bersabu, najprije njezinu kuu, sve sobe, staje, provjeravali
ak i po krevetu njezine keri Marije, koja je sve od onog
131

praska u noi leala u svojoj sobi, nariui. I prijeko su kod

Temannovih provjeravali; svaku sobu, svaku balu sijena i
slame u taglju, pa ak i Brachvevu kuu su pretraili,
premda je ve pune tri godine bila nenastanjena i polako
propadala. Brachvevi bijahu otili u Bratislavu, ondje su
radili, i sve dotad se nije naao nitko tko bi htio kupiti
njihovu kuu i njivu.
Nijemci su bili silno bijesni, ali nisu nali nita i nikoga,
pa su izvukli amac iz njezine upe i odvezli se preko rijeke
u enkoik, malo seoce to se smjestilo ondje gdje zapoinje uspon ceste: s njezina tavanskog okna vidio se crkveni
toranj, iza uma. Ali ni u enkoiku nisu nali nita i
nikoga, a ni u Tesarvu dabome, moda im nije bilo
poznato da su nestala oba Svorikova sina otkad je most
dignut u zrak.
Smatrala je da je to razaranje mosta smijeno: tek
svaka dva mjeseca prelazio je njemaki kamion i u meuvremenu, vrlo rijetko, poneko vozilo s vojnicima, i most je
sluio samo seljacima koji su na drugoj strani imali panjake i ume. Nijemcima sigurno nee priinjati nikakvu nepriliku to e svaka dva mjeseca utroiti pol sata vie
skreui prema Sarnvu, udaljenom svega pet kilometara,
gdje preko rijeke vodi eljezniki most.
Tek poslije nekoliko dana shvatila je to za nju znai
injenica da je most razoren. Najprije je dolo mnotvo
znatieljnika, koji su kod nje pili rakiju i htjeli o svemu uti
podrobnu priu, ali je onda u Bersabi postalo tiho, vrlo
tiho, nisu vie dolazili seljaci i sluge koji su morali prijeko
u umu ili na panjake, a ni ljudi koji su se nedjeljom vozili
u enkoik, ljubavni parovi to su odlazili u ume, pa ni
vojnici, i jedino stoje u toku etrnaest dana prodala bilo je
jedno pivo susjedu Temannu, tom krtici koji svoju rakiju
pee sam. Bilo joj je zbilja otuno pri pomisli da e ubudue prodavati samo svakih etrnaest dana po au piva
krtome Temannu. Ta svatko je znao koliko je krt.
132

Ali, to jako tiho vrijeme potrajalo je samo tri tjedna.

Jednoga dana doao je siv, malen, vrlo ustar vojni automobil s trojicom oficira, koji su pregledali razoreni most,
pol sata koraali amo-tamo s dogledom u ruci, zirkali po
krajobrazu, popeli se najprije kod Temannovih pa onda
kod nje u potkrovlje, dogledom zirkali po krajobrazu, pa
se zatim odvezli a da kod nje nisu popili makar samo jednu
rakiju.
A dva dana poslije toga pojavio se polagani oblak
praine koji se kretao od Tcsarva prema Bersabi bili su
to umorni vojnici, njih sedmorica i jedan narednik, koji su
joj pokuali objasniti kako treba da kod nje stanuju, spavaju i jedu. Najprije se grdno uplaila, ali je onda shvatila
kolika je to za nju blagodat, pa je brzo otrala gore k Mariji,
koja je jo leala u krevetu.
Vojnici su oito imali vremena, strpljivo su ekali
stariji mukarci, koji su punili svoje lule, pili pivo, raskomotili se odloivi prtljagu. Strpljivo su ekali dok nije gore
raistila tri male prostorije: sluinski sobiak, koji je ve
tri godine stajao prazan jer vie nije mogla plaati slugu;
sobicu, za koju je njezin mu jednom rekao daje za posjete
ili za goste, ali nikada nije bilo posjeta i nikada nisu dolazili
gosti; i svoju branu spavaonicu. Sama je prela u sobu k
Mariji. Poslije, kad je sila, narednik joj je poeo "objanjavati kako joj to mora platiti opina, cijelu hrpu kruna, i
kako, takoer uz naplatu, treba da za vojnike i kuha.
Vojnici su bili najbolje muterije koje je ikad imala: ta
osmorica troila su u jednom mjesecu vie nego svi oni
zajedno koji su bili pojedinano prelazili mostom. inilo
se da vojnici imaju mnogo novca i vrlo mnogo vremena.
Ono to su imali radili smatrala je smijenim: po dvojica
zajedno imala su uvijek prelaziti odreen put uz obalu,
zatim amcem na drugu stranu, opet natrag, pa jo komad
puta uz obalu smjenjivali su se svaka dva sata; a u
potkrovlju je sjedio jedan koji je dogledom zirkao naokolo
133

po krajobrazu, i koga su odmjenjivali svaka tri sata. Pobrinuli su se za udobnost tu gore u potkrovlju, proirili su
tavansko okno tako to su izvadili nekoliko crijepova, nou
su preko njega stavljali limenu plou, i sjedili su tako po
cio dan na staroj stolici na koju su metnuli jastuke, i koju
su postavili na stol. Sjedio je tako ondje uvijek po jedan od
njih, cio bogovetni dan, i zirkao gore u planinu, u umu, na
obalu, kojiput natrag prema Tesarvu, a ostali su prodavali
zjake i dosaivali se. Sva se zaprepastila kad je doznala
koliki novac vojnici za to dobivaju, a jo su im i obitelji kod
kue dobivale novac. Jedan od njih bio je uitelj, taj joj je
natenane izraunao koliko mu dobiva ena, ali je ispalo
tako mnogo da nije vjerovala. Bilo je pretjerano to je ta
ena jednog uitelja dobivala za to to se njezin mu ovdje
smuca po stolicama, jede gula, varivo, krumpir, pije kavu
i jede kruh s kobasicom - ak i duhana su dobivali svakog
dana a kad nije jeo, dubio je u njezinoj gostionici,
pijuckao posve polako svoje pivo i itao, neprekidno itao,
kako se inilo, imao je cijeli jedan ranac pun knjiga, a kad
nije jeo ili itao, uao je s dogledom gore u potkrovlju,
savreno besmisleno, i buljio u ume i livade ili promatrao
seljake u polju. Taj je vojnik bio vrlo ljubazan prema njoj,
zvao se Becker, ali joj nije bio drag, zato stoje samo itao,
to nije radio nita nego samo pio pivo i itao te se smucao
po stolicama.
Ali sve to bila je ve davna prolost. Ti prvi vojnici nisu
ostali dugo, etiri mjeseca, zatim su doli drugi, koji su
ostali pol godine, pa opet drugi gotovo godinu dana, onda
su se smjenjivali redovito svakih pola godine, tako da su
ponovno dolazili neki koji su kod nje bili ve i prije, i svi su
oni inili jedno te isto, pune tri godine: prodavali su zjake,
pili pivo, kartali se i dubili gore u potkrovlju ili se ondje
prijeko na livadi i u umi besmisleno etkali naokolo sa
svojim pukama na pleima. Dobivala je mnogo novca za
to stoje vojnicima kuhala i davala konaite. Dolazili su joj
134

jo i drugi gosti; gostionika prostorija postala je dnevni

boravak za vojnike.
Narednik koji je sad ve etiri mjeseca kod nje stanovao zvao se Peter, prezime mu nije znala, bio je glomazne
tjelesne grade, imao je kretnje seljaka, ak i brkove, a kad
bi ga vidjela, esto bi pomiljala na svoga mua, Vaclava
Susana, koji se vie nije vratio iz onoga prvog rata: i tada
bijahu preko mosta prelazili vojnici, prekriveni prainom,
pjeice i na kenjima, s kolima za prtljagu skorenim od
prljavtine, vojnici koji se vie nisu vratili - tek su sp poslije
mnogo godina vraali, i ona vie nije znala jesu li to oni isti
koji su tada krenuli onamo gore. Bila je jo mlada, dvadeset i
dvije godine, zgodna ena, kad ju je Vaclav Suan doveo
dolje s njezina brda i uzeo za enu: smatrala se veoma
bogatom, veoma sretnom kao ena gostioniara koji ima
slugu za poljske radove i konja, i voljela je Vaclava Susana, s
njegovim nezgrapnim hodom, brkovima i njegovih dvadeset i est godina. Vaclav je bio kaplar u Bratislavi kod
strijelaca, i ubrzo poto su oni strani vojnici onako pra inom prekriveni krenuli kroz umu gore u planinu, prolazei mimo njezina rodnog sela, ubrzo nakon toga Vaclav
Suan je opet otputovao u Bratislavu, kao kaplar k strijelcima, i oni su ga poslali dolje u nekakvu zemlju koja se zove
Rumunjska, u planine, odande joj je poslao tri dopisnice
na kojima je pisalo da mu je dobro, a na posljednjoj ju je
dopisnici izvijestio da je postao narednik. Potom etiri
tjedna nije bilo nikakve pote, a onda je dobila pismo iz
Bea, u kojemu je pisalo da je poginuo.
Ubrzo poslije toga rodila se Marija, Marija koja je sad
bila trudna, od toga narednika koji se zvao Peter i bio slian
Vaclavu Susanu. U njezinu sjeanju Vaclav je ivio kao
mlad ovjek od dvadeset i est godina, a taj narednik, koji|
se zvao Peter i imao etrdeset i pet - sedam godina manje
od nje inio joj se jako star. Mnoge je noi leala u
krevetu i ekala Mariju, koja bi dola tek pred jutro, uu-l
135

*=

ljala se bosa u sobu i urno legla u krevet, trenutak prije

nego to bi zakukurijekali pijetli mnoge je noi ekala i
molila se, stavljala dolje pred Bogorodiinu sliku mnogo
vie cvijea nego prije, ali je Marija zatrudnjela, a narednik
je doao k njoj, sav u neprilici, nespretan kao kakav seljak,
i objasnio joj da e se Marijom oeniti kad proe rat.
Ali, nije mogla nita promijeniti, i stavljala je i nadalje
vrlo mnogo cvijea pred Bogorodiinu sliku, dolje u hod- >
niku, i ekala. Postalo je tiho u Bersabi, njoj se inilo da je '
mnogo tie, premda se nita nije promijenilo: vojnici su se
smucali po njezinoj gostionici, pisali pisma, kartali se, pili
rakiju i pivo, a neki od njih poeli su trgovati stvarima kojih i
ovdje nije bilo: perorezima, britvama, karama divnim \
karama i mukim arapama. Uzimali su za te stvari novac ^
ili su ih trampili za maslac i jaja, inili su to jer su imali vie i
slobodnog vremena nego novca da bi ga u tom slobodnom
vremenu zapili. Sada je medu njima bio i opet jedan koji je
po cio bogovetni dan itao, i kojemu je s vlaka u Tesarvu
kolima dopremljen ak cijeli sanduk knjiga. Bio je profesor,
a i on je takoer sjedio po pol dana gore u potkrovlju i
zvjerao dogledom prijeko u planinu, u umu, na obalu i
koji put natrag prema Tesarvu, ili promatrao seljake koji su
radili-u polju, i on joj je takoer priao da mu ena
dobiva mnogo novca, jako mnogo novca, nekoliko desetaka
tisua kruna mjeseno pa ni ovome nije vjerovala, bilo
je to previe novca, suludo mnogo novca, mora da joj je to
nabajao, lako mnogo njegova ena ne moe dobivati za to
to joj mu ovdje sjedi po stolicama, ita knjige i piskara,
po pol dana a esto i po pol noi, i to onda po koji sat dnevno
sjedi s dogledom gore u potkrovlju. Medu njima je bio jedan
koji je crtao: kad je vrijeme bilo lijepo, sjedio bi vani, uz
rijeku, crtao je brda koja su se mogla vrlo lijepo vidjeti
odavde, rijeku, ostatak mosta, a nekoliko puta nacrtao je i
nju i nalazila je da su slike lijepe pa je jednu objesila u
gostionikoj prostoriji. Sad su ve tri godine bili

smjeteni ovdje, ti vojnici, uvijek po osmorica njih, i badavadili su. Bazali su uz rijeku, prebacivali se njezinim
amcem na drugu stranu, bazali kroz umu, gore do enkoika, vraali se, ponovno se prebacivali preko rijeke,
prolazili obalom, zatim komad puta dolje do Tesarva, i
bivali odmijenjeni. Dobro su jeli, mnogo spavali i imali
dosta novca, i esto je pomiljala da su joj moda Vaclava
Susana onomad odveli radi toga da bi u nekoj drugoj zemlji
badavadio Vaclava, koji joj je bio veoma potreban, koji je
umio raditi i volio raditi. Njega su zacijelo odveli kako bi
u onoj zemlji koja se zove Rumunjska badavadio, badavadei ekao sve dok nije poginuo od metka. Ali ovi
vojnici u nje, ti nisu ginuli ni od kakvih metaka: sve otkako
su se nalazili ovdje, pripucali su samo nekoliko puta, svaki
put je bilo velikog uzrujavanja, i svaki put se ispostavilo da
je posrijedi bila zabuna veinom su pucali na divlja to
se kretala po umi i nije stala na njihov poziv, ali ni to
bogzna kako esto, tek etiri ili pet puta u te tri godine, i
jednom na neku enu, koja se po noi dovezla odozgo iz
enkoika i onda potrala umom kako bi u Tesarvu pozvala lijenika k svome djetetu, i na tu su enu zapucali ali je
sreom nisu pogodili, pa su joj poslije pomogli da se
ukrca u amac i ak je i prevezli na drugu stranu a
profesor, koji je jo bio budan i koji je sjedio u goslionikoj
prostoriji i itao i neto pisao, profesor ju je otpratio do
Tesarva. Ali u te tri godine nisu nali ni jednog jedinog
partizana svako je dijete znalo da ih ovdje vie nema
otkako su nestali Svorikovi sinovi; ak ni u Sarnvu, gdje je
veliki most sa eljeznikom prugom, nisu se pojavljivali
partizani... Premda joj je rat donosio zaradu, bila joj je
trpka pomisao daje Vaclav Suan vjerojatno badavadio u
onoj zemlji koja se zove Rumunjska, da nije ni mogao
drugo do badavaditi. Vjerojatno se rat sastoji od toga da
mukarci badavade i da u tu svrhu putuju u druge zemlje,
radi toga da to nitko ne bi vidio svakako, bilo joj je
137

136.

odvratno i smijeno gledati te mukarce, u toku pune tri

godine, kako ne rade nita osim to kradu bogu dane i
dobivaju mnogo novca za to da bi jednom godinje nou
zabunom pripucali na divlja i na nevoljnu enu koja se
uputila po lijenika za svoje dijete; odvratno je i smijeno ' j
bilo da ti mukarci moraju ljenariti, dok ona od pustog.
posla nije znala ni to e ni kako e. Morala je kuhati,,
brinuti se oko krava, svinja i kokoi, i mnogi su vojnici ak
zahtijevali da im uz naplatu isti izme, krpa arape i pere
rublje; imala je toliko posla da je morala opet najmiti slugu,
nekog ovjeka iz Tesarva, jer Marija vie nije nita radila
otkad je bila trudna. Ponaala se s tim narednikom kao sa i
svojim muem: spavala je u njegovoj sobi, spremala mu |
zajutrak, odravala mu odjeu i ponekad se s njim svaala.
Ali jednog dana, gotovo tono nakon tri godine, doao je
neki veoma visoki oficir s crvenim lampasima na hlaama i
zlatnim ovratnikom ula je poslije da je to bio pravi
pravcati general taj se visoki oficir dovezao iz Tesarva s
nekolicinom drugih u vrlo brzom automobilu; bio je posve
ut u licu, tuna izgleda; pred njezinom se kuom izderao na
Petera zato to je iziao da preda raport bez opasaa i
pitolja i zatim je sav bijesan stajao vani i ekao. Vidjela je
da tope nogom o zemlju, inilo se da mu lice postaje
sitnije i jo ue, i neto je govorio grdno se estei na
jednog oficira, koji je stajao do njega i drao uzdrhtalu ruku
o kapi, sijedog umornog ovjeka kome je bilo vie od
ezdeset, a koga je poznavala, jer je ponekad dolazio biciklom odozgo iz Tesarva i u gostionici vrlo blago i ljubazno
razgovarao s narednikom i vojnicima a poslije se u pratnji
profesora, gurajui uza se bicikl, polako pjeice vraao u
Tesarv. Onda je napokon doao Peter sa svojim opasaem i
pitoljem i otiao s njima k rijeci. Prevezli su se amcem na
drugu stranu, poli umom, vratili se i dugo stajali kod
mosta zatim su se popeli na potkrovlje, i naposljetku su se
oficiri opet odvezli, a Peter je s dvojicom vojnika jo
138

stajao pred kuom, drali su ruke visoko uzdignute na

pozdrav, jo dugo, sve dok automobil nije ve bio gotovo u
Tesarvu. Onda se Peter sav bijesan vratio u kuu, bacio
kapu na stol, i jedino stoje Mariji rekao, bilo je: ini se
da e se most ponovno podii.
A dva dana nakon toga opet su dola jedna kola,
kamion, vrlo brzo iz smjera Tesarva, i iz tih su kola iskoila
sedmorica mladih vojnika ijedan mladi oficir, koji je urno
uao u kuu i zadrao se s narednikom pol sata u njegovoj
sobi. Marija je pokuala sudjelovali u tom razgovoru, jednostavno je ula u sobu, ali joj je mladi oficir naloio da
izie, i ponovno je ula, i ponovno joj je mladi oficir strogo
naloio da izie; ostala je stajati kod stubita, plaui, dok
je morala gledati kako stari vojnici skupljaju svoju prtljagu,
a mladi se useljavaju u njihove sobe. ekala je tako pola
sata plaui, razbjesnila se kad ju je profesor potapao po
ramenu, i ovjesila se, kriei i plaui, o Petera, koji je
napokon doao sa svojom prtljagom iz sobe i poeo joj, sav
zajapuren od neprilike, govoriti utjene rijei visjela je
o njemu sve dok se nije popeo u kamion; zatim je stajala
na stubama, plaui, i gledala za kamionom, koji se brzo
odvezao natrag u Tesarv. Znala je da se Peter nee vratiti,
premda joj je to obeao...
Feinhals je doao u Bersabu dva dana prije nego to *
je zapoelo obnavljanje mosta. Takozvano mjesto sastojalo se
od krme i dviju kua, od kojih je jedna bila naputena i
poluruevna, a kad se s ostalima iskrcao, uokolo je sve bilo
obavijeno jetkim dimom s vatara to su tinjale na krumpiritima. Bilo je tiho i mirno i inilo se kao da nigdje nema
rata...
Tek pri povratku u crvenom furgonu za prijevoz pokustva bilo se ispostavilo da ima u nozi neku krhotinu,
komadi stakla, kako se to pokazalo nakon operacije,
139

siuni djeli boce tokajca, pa je dolo do svojevrsne neu

godne rasprave zbog toga to je mogao polagati pravo ha
srebrnu ranjeniku medalju, to upravnik lazareta, meu
tim, nije obiavao dijeliti medalje za ranjavanje krhotina
ma stakla, i to je ostao nekoliko dana pod sumnjom
samoosakaivanja, sve dok porunik Brecht, koga je naveo
za svjedoka, nije poslao izvjetaj. Rana je brzo zacijelila,
premda je pio mnogo rakije, pa je poslije mjesec dana
poslan na neko mjesto za rasporeivanje, odakle su ga
otpremili u Bersabu. ekao je dolje u krmi da se oslobodi
soba koju je Gress odabrao za njih dvojicu. Pio je vino,
mislio na Ilonu i sluao po kui galamu opeg odlaska: stari
su vojnici po svim kutovima traili svoje prnje, krmarica
je stajala za ankom i gledala tmurno preda se, starija ena|
zgodne vanjtine, jo ljepukasta, a unutra u hodniku pla-1
kala je glasno i grevito neka druga ena.
j
Onda zauje kako ta ena jo jae krii i plae, i zauje!
kako kamion kree natrag u mjestance iz kojega su upravo 1
doli. Pojavi se Gress i odvede ga gore u njihovu sobu. Soba
je bila niska, s mjestimice opalom bukom i crnim stropom
od greda, i vonjala je na plijesan; vani je bilo sparno, a s
prozora se vidjela baa: tratina sa starim vokama, uz rub
lijehe s cvijeem, staje i, otraga ispred upe, na kolie
podignut amac s kojega se boja bila oljutila. Vani je bilo
tiho. Lijevo ponad ivice Vidio se most, zarala ograda
strala je iz vode, a betonski su stupovi bili obrasli maho vinom. inilo se da je rjeica iroka etrdesetak ili pedesetak metara.
Sada je, eto, sluio zajedno s tim Gressom. Bio ga je
upoznao juer u onom punktu za rasporeivanje i odluio
da s njim ne izmijeni nijedne suvine rijei: Gress je imao
etiri odlikovanja na prsima, i rado je priao, cijelo to
vrijeme, o Poljakinjama, Rumunjkama, Francuskinjama i
Ruskinjama, koje je oito sve redom ostavio iza sebe slomljena srca. Feinhals nije bio raspoloen da ga slua, bilo mu
140

je nesnosno i ujedno dosadno, a i muno, a Gress je bio

jedan od onih koji vjeruju da e imati pozorno sluateljstvo
zato to imaju odlikovanja na prsima, vie odlikovanja nego
to je uobiajeno.
Feinhals je imao samo jedno odlikovanje, jedno jedino, i bio je kao stvoren za sluatelja, jer nije uope progovarao, gotovo nikada, ni traio bilo kakva objanjenja.
Obradovao se kad je saznao da se u slubi osmatranja ima
smjenjivati s Gressom: tako e ga se rijeiti bar preko
dana... Smjetaje legao u krevet kad je Gress objavio svoju
odluku da slomi srce nekoj Slovakinji.
Bio je umoran, i svake veeri kad bi negdje legao na
spavanje ponadao bi se da e sanjati Ilonu, ali je nikada
nije sanjao. Oivljavao bi u sjeanju svaku rije koju je s
njom izmijenio, mislio veoma intenzivno na nju, ali kad bi
zaspao, ona se ne bi pojavila. esto bi mu se, prije nego to
e zaspati, inilo da mu se valja samo okrenuli pa da osjeti
njezino rame, ali ona nije bila kraj njega, bila je vrlo, vrlo
daleko, i nije imalo nikakve svrhe da se okree. Dugo ne bi
mogao zapati, jer bi silno ivo mislio na nju i predoivao
sebi sobu koja je bila odreena da ih prihvati a~kad bi
zaspao, spavao bi loe, i ujutro vie ne bi znao stoje sanjao.
Ilonu nije sanjao.
Uveer bi u krevetu takoer i molio i mislio na razgovore to ih je s njom vodio onih dana prije nego to su se
morali razii uvijek se crvenjela, i inilo se da joj je
muno to se on zadrava u njezinoj sobi, medu ispunjenim
ivotinjama, uzorcima kamenja, zemljovidnim kartama i
zidnim slikama s podruja higijene. Ali moda joj je bilo
samo muno govoriti o vjeri, uvijek bi se arko zacrvenjela,
inilo se da je za nju muka da se izjasni, a izjasnila se za
vjeru, ufanje i ljubav, i zgraala se zbog toga to je rekao
da ne moe ii u crkvu jer su lica i propovijedi veine
sveenika nepodnoljivi. Moramo se moliti da bismo
tjeili Boga, rekla je...
141

Nikad ne bi bio pomislio da e se dati poljubiti, ali on

je nju poljubio, i ona njega, i znao je da bi bila pola s njim
u tu sobu, koju je sada esto vidio pred sobom: poneto
prljava, s modrikastim porculanskim lavorom u kojemu je
odstajala voda, sa irokim smeim krevetom i pogledom
na zaputen vonjak u kojemu opalo voe lei trulei pod
stabaljem. Uvijek je zamiljao da lei s njom u krevetu i
razgovara, ali nikad o tome nije sanjao...
Idueg jutra zapoela je sluba. Sjedio je na stolcu za
rasklimanim stolom, na zaguljivom tavanu ove kue, i
zvjerao dogledom kroz okno na krovu, onamo gore u
planinu, u umu, pretraivao obalu i ponekad pogledavao
natrag prema mjestacu iz kojega su doli kamionom: nije
mogao otkriti nijednog partizana ali moda su ti seljaci
na poljima bili partizani, samo to dogled nije bio dostatan
da se to utvrdi. Bilo je tako tiho da gaje to boljelo, i imao
je osjeaj da tu ve godinama dubi, pa usmjeri dogled
navie, podesi otrinu i pogleda preko ume mimo vrha
ukastoga crkvenog tornja u planinu. Zrak je bio vrlo
bistar, pa je mogao daleko gore izmeu hridi to stre
vidjeti stado koza: ivotinje su bile ratrkane poput siunih
bijelih otro obrubljenih oblaia, jako bijele na toj sivoj
zagasitozelenoj podlozi, i osjeao je da kroz dogled prima
u se tiinu, a i usamljenost: ivotinje su se pomicale tek vrlo
sporo, vrlo rijetko kao da ih netko povlai na kratkim
uzicama. Dogledom ih je vidio onako kako bi ih bio golim
okom vidio na tri ili etiri kilometra, inilo mu se to daleko,
beskrajno daleko, tiho i samotno te ivotinje pastira
nije vidio; snebi se kad ih, spustivi dogled, nije vie vidio,
ni traga od njih, premda je preko vrha crkvenog tornja
gledao u planinu. ak se ni'njihova bijela boja nije mogla
uoiti, moralo je to biti silno daleko, ponovno usmjeri
dogled navie da bi gledao te bijele koze kojih je usamljenost utio ali ga usplae komande dolje u bai, spusti
dogled, pogleda najprije golim okom u bau i pone

promatrati vojnu vjebu. Zapovijedao je sam porunik

Miick. Feinhals prinese dogled oima, podesi stakla i pomno promotri Muka; Muka je poznavao tek dva dana, ali
je ve zapazio da Miick sve shvaa ozbiljno, njegov je sitan
tamni profil bio ukoen od smrtne ozbiljnosti, na leima
sklopljene ruke bile su nepomine, a miii su se na mravu
vratu trzali. Miick je izgledao loe, lice mu je imalo mrtvu,
gotovo sivu boju, usnice su bile bezbojne i micale su se
samo krto dok su izgovarale nalijevo, nadesno i nalijevo krug. Feinhals je sada vidio samo Miickov profil, tu
smrtno ozbiljnu, nepominu polovicu njegova lica, usnice
to su se jedva pomicale, alovito lijevo oko za koje se inilo
da ne gleda vojnike pri vjebi nego posve drugamo, u
neodreeno moda prema natrag. Zatim pogleda Gressa; njegovo je lice bilo nabuhlo, nekako smeteno.
Pogledavi opet golim okom dolje u bau, u kojoj su
vojnici izvodili nalijevo, nadesno i nalijevo krug, na
toj sonoj, prekrasnoj tratini ugleda enu koja je vjeala
rublje na konopac izmeu staja. Bila je to oito kerka,
koja je juer kriala i plakala u hodniku. inila se ozbiljna,,
gotovo sumorna, toliko sumorna da nije bila ljepukasta
nego lijepa, usko, vrlo tamno lice stisnutih usnica. Ni pogleda nije bacila na etvoricu vojnika i porunika.
Kad se idueg jutra opet uspeo na potkrovlje, oko
osam, inilo se da je tu ve mjesecima, malone godinama.
Tiina i usamljenost bile su neto najprirodnije na svijetu:
blago mukanje krava u staji i miris paljevine s krumpirita,
stoje jo visio u zraku, pojedinane vatre jo su tinjale, pa
kad je podesio stakla, upravio ih u daljinu, tono preko
vrha ukastoga crkvenog tornja, uhvatio je samo usamljenost. Ondje gore bilo je pusto siva, zagasitozelena
povrina u kojoj su stajale crne stijene... Miick je sa etvo ricom vojnika bio otiao na obalu rijeke na vjebu nianjenja. Njegove kratke, turobne zapovijedi odjekivale su
tiho, preslabo da bi remetile tiinu gotovo su je po-

142
143

jaavale; a dolje u kui mlada je ena u kuhinji pjevala neku

otegnutu slovaku pjesmu. Stara je bila sa slugom otila na
polje vaditi krumpir. I prijeko u drugoj seoskoj kui bilo je
tiho. Pretraivao je planinu poprilino vremena, ali nije,
nalazio nita do nijemih, usamljenih povrina, strmih hridina, samo je desno iz uma vidio bijeli dim vlaka, to se
brzo razilazio u dogledu se dim doimao kao praina to
se sputa na kronje drvea; ulo se nije nita samo
Mtickove kratke zapovijedi na rijenoj obali i turobna
pjesma mlade ene dolje iz kue...
Zatim su se vraali s rijene obale, i uo ih je pjevati.
Bilo je alosno sluali kako ta etiri momka pjevaju, bio je
to bijedan, rastrgan, vrlo tanak kvartet, koji je pjevao Sive
kolone. uo je i kako Miiek izvikuje lijeva-dva lijeva
dva, Miick kao da se oajniki borio protiv usamljenosti, ali je bilo uzalud. Tiina je bila jaa od "njegovih
komandi, jaa od pjesme.
Kad su se zaustavili dolje pred kuom, zauje prvo
vozilo to je dolazilo iz sela iz kojega su se dovezli prekjuer. Prestrai se i upravi dogled na cestu: -oblak praine
brzo se pribliavao, raspozna vozaku kabinu i neto veliko, teko, stoje stralo povrh krova...
to je? viknu oni odozdo.
Neka kola odgovori i zadra u dogledu kola
to
su se pribliavala; pratio ih je i istodobno uo da je
dolje
mlada ena izila iz kue. Razgovarala je s
vojnicima, a
onda dovikne neto njemu gore. Nije je razumio, ali
dovik
ne onima dolje: Voza je civil, do njega sjedi jedan
smei,*
ini se da je iz stranke, otraga je na kolima
betonska
mjealica!
Betonska mjealica? doviknu oni odozdo.
Jest! potvrdi on.
* Radi se o pripadniku stranke Todt (nazvane po nacistikom ministru)
koja se bavila izgradnjom cesta, fortifikacija i si. Za rata je kao radnu snagu

Oni dolje vidjee sada i golim okom vozaku kabinu,

ovjeka u smcdem, a i betonsku mjealicu, i vidjee da
odande iz sela dolazi jo jedno vozilo, jedan manji oblak
praine, onda jo jedno pa jo jedno, cijela kolona koja se
iz smjera sela kretala prema ostatku mosta. Kad se prvo
vozilo zaustavilo tik pred u/la/om na most, drugo je ve
bilo tako blizu da su i na njemu mogli raspoznati kabinu i
tovar: bili su to sastavni dijelovi baraka. Ali jo dok su se
na prvom vozilu otvarala vrata i dok je i/ njega iskakao
ovjek u smedem, svi osim porunika, s njima i Marija,
potre prema njemu. ovjek nije imao kape na glavi, bio
je suncem opaljen i imao simpatino, otvoreno lice. Heil
Hitler, momci - vikne je li ovo Bersaba?
Jest odgovore vojnici, vadei s oklijevanjem ruke
iz depova. ovjek je na smeoj blu/i imao majorske epolete. Nisu znali kako da ga oslovljavaju.
On dovikne u vozaku kabinu: Tu smo, gasi motor!
Zatim pogleda mimo vojnika prema poruniku, prieka
trenutak, pode nekoliko koraka blie. I porunik pode
nekoliko koraka blie, onda ovjek stane i prieka, a po
runik Miick prijee vrlo urno onih preostalih nekoliko
koraka, dok nije slao pred ovjekom u smedem. Miick
najprije prinese ruku kapi, zatim je podigne na pozdrav
Heil i ree: Miick! a ovjek u uniformi takoer
digne ruku, alim je prui Muku, stegne njegovu i ree:
Deussen rukovoditelj gradilita imamo obnoviti
ovaj most.
Porunik pogleda vojnike, vojnici pogledaju Mariju,
Marija otri u kuu, a Deussen ustro odskakula i pone
rasporeivati kola redom kako su pristi/ala.
Deussen je sve obavljao vrlo odluno, vrlo energino,
ali sa stanovitom ljubaznou. Zatrai od gospode Sua
da mu pokae kuhinju, nasmijei se, nakubi usne, ne re"
nita, otide prijeko u naputenu kuu, pregleda je podrob
no, a kad je iziao, bio je nasmijeen, i malo zatim se dvoj
14

upotrebljavala ratne zarobljenike. (Preu.)

144

kola, na kojima su bili natovareni dijelovi za barake, odvezu

natrag put Tesarva. On sam smjesti se kod Temannovih,
pa malo zatim, naslonjen na prozor i puei, pone promatrati kako se kola istovaruju. Kod kola je bio jo jedan mlad
ovjek u smedem, koji je na ramenima nosio narednike
oznake. Deussen mu je od vremena do vremena neto
dovikivao s prozora. U meuvremenu su bila stigla sva
kola, ukupno deset, i sve je vrvjelo od radnika, eljeznih
nosaa, greda, vrea s cementom, a sat poslije doplovi iz
Sarnva niz rijeku mali motorni amac. Iz amca se iskrcaju
jo jedan trei ovjek u smedem i dvije zgodne, suncem
opaljene Slovakinje, koje kod radnika naiu na razdragan
doek.
Feinhals je sve promatrao vrlo pomno. Najprije unijee veliki tednjak u onu oronulu kuu, a zatim nastave
istovarivati: gotove dijelove ograde, zakovice, zavrtnje, katranom impregnirane grede, mjerne instrumente i zalihe
za kuhinju. U jedanaest su Slovakinje ve prionule guliti
krumpir, u dvanaest je ve bio istovaren sav materijal, pa
ak i podignuta jedna baraka za cement, a iz sela su stigla
jo tri kamiona i istresla ljunak uz prilaz mostu. Siavi na
objed poto gaje odmijenio Gress, vidje daje nad vratima
gostionike prostorije pribijena ploa s natpisom Kantina.
I narednih je dana vrlo pomno promatrao izgradnju i
bio zadivljen kako je precizno sve isplanirano: nijedan rad
nije se obavljao izlino, nijedan materijal nije od mjesta
gdje je bio potreban leao dalje nego to je bilo nuno.
Feinhals je u ivotu obiao mnoga gradilita, bio je i sam
rukovodio mnogom gradnjom, ali, bio je zadivljen s koliko
se tonosti i ustrine ovdje radi. Ve poslije tri dana bili su
stupovi mosta briljivo ispunjeni betonom, i jo dok se na
posljednjem stupu dovravalo punjenje, zapoee ve na
prvome uvrivati teki kostur eljeznog nosaa. etvrtog
dana bio je ve dovren pjeaki hodnik preko mosta, a
146

nakon tjedan dana vidio je kako drugom stranom rijeke

stiu kamioni s dijelovima mosta, teki teretnjaci koje
Deussen upotrijebi kao rampu i ujedno kao bazu za montau posljednjeg dijela konstrukcije. Otkad je bio dovren
pjeaki hodnik, sve je ilo bre, i Feinhals je samo jo
gdjekad zagledao gore u brda ili u ume. Vrlo je pomno
promatrao izgradnju mosta, pa i onda kad je morao sudjelovati u vjebi, veinom je oima pratio radnike: volio je taj
posao.
Uveer, dok se smrkavalo i kad je prestajala osmatraka sluba, sjedio je dolje u bai i sluao svirku na
balalajci nekoga mladog Rusa koji se zvao Staljin, Staljin
Gadlenko. Unutra se u krmi pjevalo, pilo, pa i plesalo,
premda je ples bio zabranjen, ali Deussen kao da sve to
nije vidio. Bio je vrlo dobre volje: imao je rok od etrnaest
dana da sagradi most, a ako se posao nastavi ovako, bit ce
gotov ve za dvanaest dana. Utedivao je mnogo benzina,
jer je sve za kuhinju mogao kupovati kod Temannovih i
gospode Suan, pa nije morao slati kamion po okolici,
brinuo se o tome da radnici imaju to puiti, da dobivaju
dobru hranu i da se dobro osjeaju, znao je da je to bolje
nego kruto drati se sile koja, dodue, ulijeva sirah ali
zapravo koi odvijanje posla. Bio je izgradio ve mnogo
mostova mostova koji su u meuvremenu gotovo svi ve
opet bili dignuti u zrak, ali su neko vrijeme ipak posluili
i nikad nije zapadao u tekoe sa zadanim rokovima.
Gospoda Suan se radovala: most e opet biti tu, bit
e tu jo i onda kad vie ne bude rata, a kad bude podignut,
vojnici e zacijelo ostati, a i ljudi e iz okolnih sela opet
dolaziti. I radnici su oito bili sretni. Svaki trei dan stizao
je cestom odozgo iz Tesarva malen, ustar, svjetlosmede
olien automobil koji se uz kripu kotaa zaustavljao pred
krmom, iz automobila je izlazio ovjek u smedem, koji se
inio star i umoran i imao kapetanske epolete, i zatim su
ih sazivali na okup i isplaivali im novac; dobivali su mnogo
147

novca, tako mnogo da su od vojnika mogli kupovati arape,

pa i koulje, a uveer su mogli piti, plesati s Ijepukastim
Slovakinjama koje su bile zaposlene u kuhinji.
Desetog dana Feinhals vidje da je most gotov: ograda
je bila privrena, konstrukcija kolovoza dovrena; gledao je kako se utovaruju i odvoze cement i eljezni nosai, a
i baraka u kojoj je bio pohranjen cement. Osim toga,
odvezla se i polovica radnika, a takoer i jedna kuharica, i
u Bersabi je postalo neto tie. Bila su tu samo jo petnaestorica radnika, Deussen i onaj mladi ovjek u smedem s
narednikim oznakama, i jedna jedina ena u kuhinji, koju
je vrlo esto gledao. Sjedila je cijelo jutro do prozora i
gulila krumpir, pjevuckala, tukla odreske mesa i istila
povre, i bila je zaista zgodna: kad bi se osmjehnula, njega
bi zaboljelo, i mogao je kroz dogled vidjeti njezina usta,
njezine tanke tamne obrve i bijele zube, ondje prijeko, na
strani okrenutoj prema cesti. Uvijek je potiho pjevuila -i
toga je dana uveer siao u krmu i plesao s njom. Plesao je
s njom mnogo puta, i vidio njezine tamne oi posve
izbliza, osjeao njezine vrste, bijele mike u svojim rukama i bio malice razoaran to vonja na kuhinju u krmi
je bilo zaguljivo i sparno onajetubila jedina ena, osim
Marije koja je sjedila za ankom i nije ni s kim plesala. Te
noi usnio je tu Slovakinju kojoj ni ime nije znao, sanjao ju
je do u tanine, premda je uveer u krevetu i opet bio vrlo
dugo i intenzivno mislio na Ilonu.
Sutradan nije vie svojim dogledom zirkao onamo
prijeko u nju, premda ju je uo kako potiho pjevui, gledao
je u brda, bio sretan kad je opet otkrio stado koza, sada
desno od vrha crkvenog tornja, bijele mrlje to su se pomicalej polagano i na mahove, na sivoj zagasitozelenoj pozadini.
Iznenada spusti dogled: zauo je prasak, odjek udaljene eksplozije, koji je doao odozgo iz planine. Zatim
ponovno, vrlo jasno, ne glasno, vrlo udaljeno. Radnici na
148

mostu zastadoe, Slovakinja prekinu pjesmu, a porunik

Miick, sav uzrujan, doleti na tavan, istrgnu mu dogled iz
ruku i pogleda u brda. Dugo je gledao u brda, ali vie nije
bilo nijedne eksplozije; Miick mu vrati dogled i promrmlja:
Sad valja paziti pozorno paziti pa otra natrag u
dvorite, gdje je nadgledao ienje oruja.
Toga poslijepodneva kao daje bilo tie nego prethodnih dana, premda su zvukovi ostali isti: radnici na mostu,
koji su prirezivali nakatranjene grede, primicali pojedine
komade i spajali ih vijcima, glas starije ene koja je dolje u
kuhinji govorila keri, dugo i uporno, ne dobivajui odgovora, i blago pjevuenje Slovakinje koja je uz. otvoren prozor pripremala veeru za radnike: veliki uti krumpiri
prili su se u tavi, a glinena zdjela s rajicama svjetlucala
je u sumraku. Feinhals je zagledao gore u brda, u umu,
pretraivao rijenu obalu, sve je ondje prijeko bilo tiho,
nita se nije micalo. Dvojica slraara bila su iezla u umi,
pogleda prema radnicima na mostu: bili su ve napola
gotovi; crn, vrsto sazdan kolovoz od greda postupno se
popunjavao, i, kad je pomaknuo dogled, vidio je kako se
na cesti utovaruje sav preostali materijal, alat i nosai,
kreveti, stolice i tednjak, a malo zatim kola s osmoricom
radnika odvezu se u smjeru Tesarva. Slovakinja je nalegla
na prozor i mahala im, inilo se da postaje tie, pa i motorni
je amac predveer otplovio uz rijeku, a na kolovozu mosta
nedostajao je samo jo uzak komadi: tri ili etiri grede.
Zjapilo je jo oko dva metra kad su radnici prekinuli posao.
Feinhals vidje da su alat ostavili na mostu. Kola se vrate iz
Tesarva, zaustave ispred kuhinje i istovare malu koaru
voa i nekoliko boca, a malo prije nego to e Feinhals biti
odmijenjen, i opet se odozgo zauje odjek potmulih ek splozija: odzvanjalo je s bregova poput kazaline grmljavine, umjetno umnogostrueno, prelamajui se, slabei, trietiri puta - potom bude tiina. Pa i opet doleti po runik
Miick i pone zvjerati kroz dogled. Lice mu se

149

trzalo, u luku slijeva nadesno pretraivao je stijene, planinska bila, tada vrtei glavom odloi dogled, napie na cedulju izvjetaj, a malo zatim Gress krene na Deussenovu
biciklu dolje u Tesarv.
Kad se Gress odvezao, Feinhals posve jasno zauje s
bregova odjek mitraljeskog dvoboja: potmulo i tvrdo tektanje ruskog mitraljeza protiv zvonkog, nervoznog lajanja
njemakoga, koje je kripalo poput izlizane konice
inilo se da se hici spotiu, tako su bili brzi. Dvoboj je bio
kratak, tek izmjena nekoliko rafala, a onda prasnu rune
granate, tri ili etiri, kojih se buka i opet umnogostruivala.
Na desetke puta umnoeno, postupno slabei, slale su
svoju jeku dolje u ravnicu. Feinhalsu se to uini nekako
smijenim: gdje god nastupio rat, skopan je s potpuno
izlinom bukom. Miick ovaj put nije doao gore, stajao je
na mostu i zurio u brda, odozgo se zau jo jedan jedini
pucanj, inilo se daje iz, puke, njegova se jeka ula poput
reskog zvuka to ga proizvodi kamen u kotrljanju; zatim
sve ostane tiho, sve do sumraka, kad je Feinhals stavio
limenu plou na okno i polako siao.
Gress se jo nije bio vratio, a dolje u gostionikoj
prostoriji Miick je drao nervozno predavanje, u kojemu
je za tu no najavio postroenu pripravnost. Stajao je s
onim svojim smrtno ozbiljnim licem i eprkao nemirnim
prstima oko svoja dva odlikovanja, nabijena strojnica visjela
mu je o vratu, elini ljem o opasau.
Jo prije nego to se vratio Gress, odozgo iz Tesarva
stignu siv automobil iz kojega iziu debeo kapetan crvena
lica i vitak natporunik stroga lika, te krenue s Mukom
preko mosta. Feinhals je stajao pred kuom i pratio ih
pogledom. inilo se kao da se te tri prilike udaljuju zauvijek, ali se ubrzo vratie, a kola se okrenu. Ondje preko puta
Deussen je gledao kroz prozor, a u prizemlju konaita za
radnike mukarci su sjedili u polumraku oko grubo izdjeljana stola: na njihovim tanjurima rajice i krumpiri. U
150

kutu sobe stajala je Slovakinja, s jednom rukom o boku, s

cigaretom u drugoj luk u kojemu je tu bijelu cigaretu
prinosila ustima uini se Feinhalsu malko odvie poletnim.
Ona onda prie blie, kad se upalio motor sivih kola,
nalegne s cigaretom na prozor i nasmijei se Feinhalsu. On
joj se pozorno zagleda u lice i zaboravi pozdraviti dvojicu
oficira na odlasku ena je na sebi imala taman prsluk, pa
joj se izrez na grudima srcoliko bjelasao pod smeim
licem. Miick proe mimo Feinhalsa u kuu i usput ree:
Otiite i donesite mitraljez. Feinhals sada vidje da ondje
gdje je stajao automobil onih oficira lei na cesti crn, vitak
mitraljez uz sanduke s municijom. Prijee polako preko
ceste i ponese mitraljez, pa zatim pode jo jednom i uzme
sanduke s municijom. Slovakinja, i dalje nalegla na prozor,
otkvrcnu ar s cigarete i strpa ostatak u dep pregae. Jo je
gledala Feinhalsa, ali se vie nije osmjehivala inila se
tuna, usta su joj bila bolno svjetlocrvena. Tada odjednom
malko nakubi usne, okrene se i pone raspremati stol.
Radnici iziu iz kue i krenu prema mostu.
Jo su ondje radili kad je Feinhals, pol sata kasnije,
poao s mitraljezom preko mosta. Uvrivali su posljednju gredu, u mraku. Zadnju zakovicu navrtao je Deussen
osobno. Radio je pri svjetlu karbidne svjetiljke to su mu
je nadnosili, i Feinhalsu se uini da taj francuski klju dri u
aci kao ruicu orguljica. inilo se kao da svrdla po
nekakvu velikom tamnom sanduku koji ne daje zvuka od
sebe. Feinhals odloi mitraljez, obrati se Gressu: Samo
trenutak i ode jo jednom natrag. Bio je zauo da se u
kolima pred konaitem za radnike ukljuio motor, pa se
vrati do uzlaza na most i pone promatrati kako se utova ruju preostali predmeti opreme. Nije vie bilo mnogo toga:
jedna pe, nekoliko stolica, koara krumpira, posude i
prtljaga radnika. Radnici se vrate s mosta i ukrcaju se, svi.
U rukama su imali boce s rakijom i pili su. Posljednja se
ukrca Slovakinja. Na glavi je imala crveni rubac, a prtljaga
151

joj nije bila velika: modrim rupcem umotan zaveljaj. Videi da se ukrcava, Feinhals askom zastane oklijevajui,
zatim urno krene natrag. Deussen se vrati s mosta posljednji: drei u ruci francuski klju polako se uputi u Temannovu kuu.
Pola su noi ondje uali, s novim novcatim mitraljezom iza malog zida kojim je bio obgraden uzlaz k mostu, i
oslukivali u no. Sve je ostalo tiho nekoliko puta je
dola patrola iz ume, izmijenili su s njima nekoliko umornih rijei i ostali nijemo dubiti, zurei na usku cestu stoje
vodila u umu. Ali se nita nije pojavljivalo. I gore u brdima
ostalo je tiho. Vratili su se oko ponoi, kad im je dola
smjena, i smjesta zaspali. Istom pred jutro zauli su buku i
ustali. Gress je jo nazuvao izme, a Feinhals je stajao bos
kraj prozora i zagledao prijeko na drugu stranu: ondje je
stajalo mnotvo ljudi i raspravljalo s porunikom, koji ih
oito nije htio pustiti preko mosta. Zacijelo su doli s
planine i iz sela kojega se crkveni toranj vidio iza ume,
prilino dugaka povorka ljudi s kolima i zaveljajima, koja
nije zavravala ni ondje gdje je poinjala uma. Reska graja
njihovih glasova bila je proeta strahom, i Feinhals vidje
kako gospoda Suan, u papuama i ogrnuta kaputom, ide
preko mosta. Zaustavivi se kod porunika, dugo je razgovarala s ljudima, zatim se obratila poruniku. Pojavi se i
Deussen, iao je polako, s cigaretom u ustima, te i on
porazgovori s porunikom, zatim s gospodom Suan, pa se
obrati ljudima dok se napokon povorka nije pokrenula,
na onoj drugoj strani, i uputila prema Sarnvu. Bilo je to
mnogo kola, natrpanih djecom i brdima sanduka, koara s
peradi, dugaka povorka koja je polako napredovala.
Deussen pode natrag s gospodom Suan; usput joj je pokuavao neto rastumaiti, odreno odmahujui glavom.
Feinhals se polako obue pa se ponovno isprui na
krevetu. Pokua zaspati, ali se Gress natenane brijao i
pritom potiho zvidukao, a nekoliko minuta kasnije zaue

kako se pribliavaju dvoja kola. Isprva se doimalo kao da

voze usporedo, zatim kao da su jedna pretekla druga, jedna
se jo nisu pravo ni ula kad su druga ve stigla dolje pred
kuu. Feinhals ustade i side niza stube: bila su to ona mala
osobna kola u kojima je nekoliko puta dolazio intendant
donosei radnicima novac. Stajala su preko puta, pred
Temannovom kuom, i Deussen je upravo s jednim ovjekom u smedem, koji je takoer imao majorske epolete,
odlazio prema mostu. Ali sada naiu i druga kola. Ta su
kola bila siva i skorena od prljavtine, sva uprskana blatom,
a po svemu sudei i dotrajala motora, zaustavila su se pred
kuom gospode Suan, i iz njih iskoi malen, ivahan porunik koji dovikne Feinhalsu: - Spremite se svi za pokret,
ovdje postaje trulo. Gdje vam je zapovjednik? Feinhals
uoi da taj mali porunik nosi pionirske epolete. Pokaza
na most i ree:
Tamo.
Hvala porunik e, doviknu vojniku u kolima:

Pripremi sve! i pobrza k mostu. Feinhals pode za

njim.
ovjek u smeoj uniformi s majorskim epoletama
podrob
no je razgledavao most, pozorno pratio sve to mu
je
Deussen pokazivao, zatim kinine u znak priznanja, pa
ak
zavrti glavom u znak priznanja, a onda se s
Dcussenom
polako uputi natrag. Deussen se smjesta vrati iz
Temannove kue sa svojom prtljagom, s francuskim kljuem u
ruci,
i smea se kola urno odvezu.
Miick se vrati s dvojicom mitraljezaca, pionirskim
porunikom i nekim artiljerijskim vodnikom koji uza se
nije imao nikakva oruja, bio sav prljav i oito iscrpljen: niz
lice mu se slijevao znoj, ni prtljage nije imao, pa ak ni
kape, i neprestano je sav uzrujan pokazivao na umu, preko
vrika ume gore na brda. Feinhals sad razabra sluhom:
bila su to vozila koja su polako dolazila niz cestu. Mali

pionirski porunik prilra svojim kolima i vikne: Brzo,

152

brzo! Vojnik dojuri nosei sive limene kutije, smee

153

kartonske pakete i sveanj ica. Porunik pogleda na sat:

Sedam ree imamo na raspolaganju deset
minuta.
Dobaci pogled Muku:
Tono u sedam i deset most mora odletjeti u zrak.
Od protunapada nema nita.
Feinhals se polako uspe uza stube, skupi gore svoju
prtljagu, uzme puku, odloi sve vani pred kunim vratima
i vrati se unutra. Obje ene, jo neodjevene, trkarale su
uzrujano hodnicima, dovlaile nasumce kojekakve predmete iz soba i izdirale se jedna na drugu. Feinhals pogleda
Bogorodicu: cvijee je bilo uvelo oprezno izvue uvele
stabljike, presloi preostale svjee cvjetove u rahlu kitu i
pogleda na sat. Bilo je sedam i osam minuta, i odande
prijeko, s druge strane, jasno se uo tropot vozila to su
dolazila. Oito su ve bila prola mimo sela i nalazila se u
umi. Vani su svi stajali spremni za pokret. Porunik Miick
imao je u ruci blok za izvjetaje i zapisivao je osobne
podatke onoga iscrpljenog artiljerijskog vodnika, koji je
umorno sjedio na klupi.
Schniewind govorio je vodnik Arthur Schniewind... mi pripadamo 912-oj... Miick kimnc glavom i
uneblok u svoju konu torbu. U tom trenutku dojuri mali
pionirski porunik grabei skupa sa svojim vojnikom i
vikne: Svi u zaklon svi u zaklon! Svi se bace na
zemlju, to su mogli blie kui, kojoj je proelje stajalo
ukoso prema prilazu mostu. Pionirski porunik pogleda na
sat i tada most poleti u zrak. Nije bilo velikog trcska,
nita nije zazujalo kroz zrak, dojmilo se kao da neto kripi,
zatim je eksplodiralo poput nekoliko runih granata, i oni
zaue kako je teki kolnik pljusnuo u vodu. Prie'kae jo
trenutak dok mali porunik nije rekao: Gotovo je.
Ustanu i pogledaju prema mostu: betonski stupovi ostali
su na mjestu, pjeaki hodnik i kolovoz bili su uredno
odvaljeni, samo je prijeko na drugoj strani ostao da visi
komad ograde.

tropot vozila to su nailazila bio je ve posve blizu, a

onda odjednom nastane tiina: oito su se zaustavila u
umi.
Mali pionirski porunik ukrca se u kola, pone petljati
da nekako ukljui motor i doviknu Muku: - 'Sto jo
ekate? Pa niste dobili naredbu da ovdje ekate! Kratko
pozdravivi, krene i izgubi se sa svojim prljavim malim
kolima.
- U stroj! - vikne porunik Miick. Postroje se na
cesti, Muck je jo. stajao i zagledao u obje kue, ali
se u
objema kuama nita nije micalo. Jedino se sada uo
pla
ene, ali, kako se inilo, bila je to mati.
- Naprijed mar - vikne Miick - naprijed mar,
voljnim korakom! - i krene na njihovu elu: smrtno
ozbi
ljan i alostan - inilo se da gleda u neodreeno,
nekamo
jako daleko - ili prema natrag, u neodreeni).

154
155

9.
Feinhals se iznenadi kako je veliko imanje Finckovih. S
prednje sirane bio je viao samo usku slaru kuu s natpisnom ploom Finckova toionica vina i svratiste, osnovano
1710, ruevne stube koje su vodile u gostioniku prostoriju, jedan prozor lijevo od vrata, dva desno, i do krajnjeg
desnog prozora kolni ulaz, kakav postoji na kuama svih
vinogradara: zeleno oliena vrata kroz. koja na jedvite jade
moe proi jedna konjska zaprega.
Ali sada, kad je otvorio vrata prema hodniku, pogled
mu padne na veliko, uredno poploeno dvorite oblikovano u pravilan etverokut veoma solidnih zdanja. Na prvom
katu tekla je drvena ograda sve naokolo uz vanjski natkriveni hodnik, a kroz jo jedan kolni ulaz naziralo se drugo
dvorite, u kojemu su se nalazile upe i, desno, jednokatna
zgrada, oito neka dvorana. Pozorno promotri sve, oslunu
i lecnu se iznenada ugledavi dvojicu amerikih vojnika na
strai: uvali su onaj drugi kolni prolaz, grabili su gore dolje
jedan mimo drugoga, kao ivotinje u kavezu koje su pronale odreen ritam da bi se mogle mimoilazili, jedan je
imao naoale na nosu i usnice su mu se neprestano micale,
drugi je puio cigaretu, ljemove su bili posmaknuli na
potiljak i inili su se prilino umorni.
156

Feinhals prodrma kvaku na vratima lijevo, na kojima

je bila nalijepljena cedulja privatno, i na onima desno, s
natpisnom ploom Gostionica. Oboja su vrata bila zakljuana. Poeka, stojei i pratei pogledom straare koji
su neumorno koraali gore-dolje. U tiini se samo od
vremena do vremena uo pokoji pucanj, inilo se da protivnici izmjenjuju granate kao lopte koje nemaju ozbiljne
svrhe, nego samo imaju naznaiti da rat jo traje; dizale su
se kao kakvi zvuni signali koji se negdje razlijeu, praskaju
i u toj tiini daju na znanje: Rat je, ral je! Oprez: rat!
Njihov je odjek tek slabo dopirao ovamo, na ovu stranu.
Ali, postoje nekoliko minula oslukivao tu bezazlenu buku, Feinhals primijeti da se prevario: granate su dolazile
samo s amerike strane, s njemake se nije ispaljivao ni
jedan jedini hitac. Nije to bila naizmjenina paljba, nego
posve jednostrano odailjanje eksplozija, koje je usljedivalo u vrlo pravilnim razmacima i u brdovitom predjelu ondje
prijeko, na drugoj strani rjeice, budilo mnogostruku jeku
koja je potiho prijetila. Feinhals polako pode nekoliko
koraka naprijed, do mranog kuta hodnika, gdje se lijevo
ilo u podrum, a desno k malim vratima na kojima je bio
pribijen karton s natpisom Kuhinja. Pokuca na kuhinjska vrata, zauje sasvim tiho Izvolite uite i pritisnu
kvaku. etiri ga lica pogledaju, a njega prestrai slinost
dvaju lica s onim beivotnim, iznurenim licem io gaje vrlo
daleko odavde, na onoj livadi kod nekakva maarskog sela,
bio vidio na nekoliko trenutaka krto osvijetljeno crvenkastim odsjajem vatre. Vremeni mukarac kraj prozora, s
lulom u ustima, bio je vrlo slian lome licu, bio je sitan i
star, a u oima mu se itala neka umorna mudrost. Drugo
lice koje gaje prestrailo slinou bilo je lice igrom zabavljena djeaka od nekih est godina, koji je uao na podu
s drvenim kolicima u ruci i sada pogledao gore prema
njemu: i dijete je bilo silno i doimalo se staro, umorno i
mudro, njegove tamne oi pogledaju Feinhalsa, zatim rav157

noduno spusti pogled i nastavi umornim kretnjama gurati

kolica po podu.
Dvije ene sjedile su za stolom i gulile krumpir. Jedna
je bila stara, ali joj je lice bilo iroko i tamnoputo, vrlo
zdravo, i vidjelo se daje to neko bila lijepa ena. Ona to
je sjedila do nje djelovala je ocvalo i pomalo staro, premda
se primjeivalo da mora biti mlada nego to izgleda: bila je
umorna i potitena, kretnje njezinih ruku kao da su oklijevale. Plavi pramenovi padali su joj preko blijeda ela na
lice, dok je kosa starije ene bila uredno poeljana i vrsto
zategnuta.
Dobro jutro ree Feinhals.
Dobro jutro odgovore.
Feinhals zatvori za sobom vrata i zastane oklijevajui,
nakalja se i osjeti kako mu izbija znoj, tanan znoj koji mu
lijepi koulju o udubine pazuha i o leda. Ona mlada ena
za stolom pogleda ga, i on ustanovi da ima jednake, vrlo
njene i bijele ruke kao i djeak koji je uao i mirno
skretao svoja kolica oko oteena mjesta na podnim ploicama. U toj maloj prostoriji osjeao se ustajali vonj bezbrojnih objeda. Tave i lonci visjeli su uokrug po zidovima.
Obje ene pogledaju ovjeka koji je sjedio do prozora
i gledao u dvorite, on pokaza rukom na stolac i ree:
Izvolite sjesti.
Feinhals sjedne do starije ene i ree: Zovem se
Feinhals iz Weidesheima sam htio bih kui.
Obje ene podigoe pogled, stari kao da ivnu. Feinhals
iz Weidesheima? upita. Sin Jacoba Feinhalsa?
Jest kako je u Weideshcimu?
Stari slegnu ramenima, punil oblak dima i ree:
Nije im loe ekaju da Amerikanci zauzmu njihovo
mjesto, ali oni nikako da to uine. Ve su tri ijedna ovdje,
ali ta dva kilometra do Weidesheima ne prelaze, ni Nijemci
nisu ondje, to je niija zemlja, nitko ne mari za Weidesheim, valjda ne lei na dobru poloaju...
158

uje se da ga Nijemci ponekad gaaju

napome
nu mlada ena ali tek rijetko.
Da, uje se potvrdi stari pa se pozorno
zagleda
u Feinhalsa.
Odakle dolazile?
S one strane ondje prijeko ekao sam tri
tjedna
da dou Amerikanci.
Tono ondje prijeko?
Ne neto junije kod Grinzhcima.
U Grinzheimu, jel'da? Ondje ste preli na
ovu
stranu?
Da noas.
I obukli civilno odijelo?
Feinhals odmahnu glavom. Ne. ree ve sam
na onoj strani bio u civilu oni sad otputaju mnogo
vojnika.
Stari se tiho nasmija i pogleda mladu enu. uje
li, Trude dobaci oni sad otputaju mnoge vojnike
oh, to bi ovjek drugo nego da se nasmije...
ene su zavrile s guljenjem krumpira; mlada uzme
zdjelu, prie slavini u kutu i istrese krumpir u silo. Pusti
tei vodu i pone umornim kretnjama prati krumpir.
Starija ena dodirne Feinhalsovu miku. On se okrenu
k njoj.
Otputaju li mnoge?
Jest, mnoge -* potvrdi Feinhals neke
jedinice
rasputaju cijele uz obvezu da se okupe u
Ruhrskom
podruju. Alija nisam otiao u Ruhrsko podruje.
ena kod slavine pone plakati. Plakala je bezglasno,
samo su joj se lako tresla mrava ramena.
... ili da zaplae nastavi stari kod prozora, da
se nasmije ili da zaplae. Pogleda Feinhalsa. Poginuo
joj je mu moj sin. Pokaza lulom na enu koja je
stajala kod sjavine, vrlo briljivo i polako prala krumpir i
plakala. U Maarskoj doda stari prole jeseni.

159

 U ljeto ree starija ena, koja je sjedila do

Feinhalsa trebalo je da bude otputen nekoliko se
puta nalazio takorei pred otputanjem, bio je bolestan,
jako bolestan, ali ga oni vjerojatno nisu htjeli pustiti da ode.
Vodio je kantinu. Zavrti glavom i pogleda mladu enu
kod slavine. Mlada ena oprezno izrui oprani krumpir u
ist kotli i pusti u nj vodu. I dalje plaui, vrlo tiho, gotovo
bezglasno, pristavi kotli na tednjak i ode u kut da iz depa
kune haljine uzme rupi.
Feinhals osjeti da mu se lice izobliilo. Nije bio esto
pomiljao na Fincka, samo nekoliko puta posve povrno,
ali je sada tako intenzivno mislio na onaj prizor, da ga je
pred sobom vidio jasnije nego onda kad gaje uistinu vidio:
taj nevjerojatno teak koveg u koji je iznenada udarila
granata, huj uvis odletjelog poklopca kovega, pa kako je
vino u mraku prskalo na puteljak i njemu na potiljak, kako
su krhotine zveale i kako je malen i mrav bio taj ovjek
kojega je postupno opipavao, sve dok nije osjetio onu
veliku krvavu ranu i naglo povukao ruku...
Zagleda se u dijete koje se igralo na podu. Svojim
tankim bijelim prstima vuklo je kolica oko mjesta gdje su
ploice bile oteene na podu su leale kladice ogrjevna
drva, dijete ih je utovarivalo, istovarivalo, utovarivalo, istovarivalo. Bilo je vrlo krhko i imalo je iste umorne kretnje
kao njegova mali, koja je sad sjedila za stolom i pritiskala
rupi o lice. Sav u muci, Feinhals zaokrui pogledom po
svima njima i porazmisli treba li im priati, ali onda opet
spusti glavu i odlui da im to kae kasnije. Kazat e starome. Sada nee o tome govoriti: bilo kako bilo, oni se kanda
uope ne pitaju kako je Finck iz svojega lazareta dospio u
Maarsku. Starija ena opet dodirne Feinhalsovu miku.!
vto vam je upita tiho - jeste li gladni'.' Je li vam zlo? |
Ne odvrati Feinhals - mnogo vam hvala. Pa"
onda ravno u njezin prodorni pogled ponovi: Ne, zaista
ne, hvala.
160

au vina upita stari s prozora - ili jednu

rakiju?
Da ree Feinhals rado bih jednu rakiju.
Trude - ree stari - daj gospodinu jednu
rakiju.
Mlada ena ustane i ode u susjednu prostoriju.
ivimo vrlo stijenjeno objasni starija ena Feinhalsu
imamo samo ovu kuhinju i gostioniku prostoriju, govori
se da e oni ubrzo krenuti dalje, imaju ovdje .mnogo tenkova, a i zarobljenici ireba da budu otpremljeni.
Imate zarobljenika u kui?
Da ree stari ima zarobljenika ondje u dvo
rani, samo visokih oficira, koje ovdje presluavaju. Kad
budu presluani, otpremit e ih. ak je i jedan general
medu njima. Eno, pogledajte!
Feinhals prie prozoru, i stari pokaza prstom mimo
dvojice slraara kroz kolni prolaz u drugo dvorite, na
prozore male dvorane, preko kojih je bila prepletena bodljikava ica.
Eno ree stari i opet vode jednog na pre
sluavanje.
Feinhals smjesta prepozna generala: izgledao je bolje,
oputenije, i imao je sada kri pod vratom, inilo se ak da
se malice osmjehuje, i koraao je mirno i posluno ispred
dvojice straara koji su na nj uperili cijevi svojih strojnica.
Cieneral gotovo uope vie nije bio ul u licu, i nije vie
izgledao ni umoran, njegovo je lice bilo skladno, smireno,
prosvijeeno i humano, taj vrlo blagi osmijeh uljepavao
mu je lice. Iziavi iz kolnog prolaza, prijee mirno dvoritem i uspne se stubama, ispred dvojice straara.
To je bio general ree Finck dre ovdje i
pukovnike, majore, same labne oficire, blizu tridesetak
njih.
Mladaenavratiseizgostionike prostorije sa aama
i bocom rakije. Metne vjednu au pred starog Fincka na
prozorsku dasku, a drugu na stol pred Feinhalsovo mjesto.
Feinhals ostade stajati kraj prozora. Odavde mu se pogled
161

pruao jo i dalje od drugog dvorita, sve do ulice koja je

prolazila uz stranju stranu kue. Ondje su stajala i opet
dvojica straara sa strojnicama, a preko puta mjesta gdje
su stajali straari Feinhals sad prepozna izlog radionice
lijesova, i bude mu jasno da je to ulica u kojoj se nalazi
gimnazija. Lijes je jo stajao u izlogu: crno politiran, sa
srebrnim okovima i crnim pokrovom s kojega su visile teke
srebrne rese. Moda je to bio jo onaj isti lijes koji je ondje
stajao prije trinaest godina, kad je on iao u gimnaziju.
ivjeli ree stari i digne au.
Feinhals urno pristupi stolu, dohvati svoju au, ree
mladoj eni hvala i starome ivjeli pa otpije. Rakija je
bila dobra. Kada e po vaem miljenju biti za
mene najpovoljnije da krenem kui?
Morate gledati da proete na nekom mjestu
gdje.,
nema Amerikanaca najbolje kod Kerpela
poznajete
li Kerpel?
Poznajem ree Feinhals - ondje ih nema?
Ne, ondje ih nema. esto odande s druge
strane
dolaze ljudi da ovdje nabave kruha nou ene,
sve
one dolaze kroz Kerpel.
Danju se zna dogoditi da koji put gaaju onamo

napomenu mlada ena.

Da potvrdi stari zna se dogoditi da danju
koji
put gaaju onamo...
Hvala ree Feinhals, mnogo vam hvala.

Iskapi au.
Stari ustane. Ja u sad gore na brdo ree
najbolje je da se povezete sa mnom. Odozgo moete sve
dobro vidjeti, pa i kuu svojeg oca...
Da ree Feinhals idem s vama.
Pogleda ene, koje su sjedile za stolom i istile povre,"
oprezno su skidale listove s dviju glavica kupusa, pregle davale svaki list, rezale ga i bacale u sito.

162

Dijete naglo ostavi kolica, digne pogled i upita:

Mogu li s vama?
Da - ree Finck - hajde s nama. - Odloi
lulu
na prozorsku dasku.
Sad ja na redu idui klikne pogledajte!
Feinhals pouri k prozoru: pukovnik je sada iao mlitavim korakom, njegovo se iljasto lice inilo bolesno, a
ovratnik, o kojemu su se klimala odlikovanja, bio mu je
dobrano preirok. Jedva je dizao koljena, labavo je lamatao rukama. Prava sramota promrsi Finck prava
sramota! Skine eir s kuke i metne ga na glavu.
Dovidcnja ree Feinhals.
Dovidenja odvrate ene.
Vratit emo se za ruak ree stari Finck.

Vojnik Berchem nije volio rat. Prije je bio konobar i

barmen u nekom nonom lokalu, i bilo mu je uspjelo sve
do kraja 1944. izbjei poziv u vojsku, i za vrijeme rata
nauio je u tom nonom lokalu mnogo loga to mu se u
toku gotovo tisuu i pet stotina ratnih noi neprekidno
potvrivalo. Oduvijek je znao da veina mukaraca podnosi
manje alkohola nego to to misii, i da veina mukaraca
provodi dobar dio svoga ivota uvjeravajui sami sebe kako
su vragometni ispiuture, te da u to nastoje uvjeriti i ene
to ih vode sa sobom u none lokale. Ali bilo je vrlo malo
mukaraca koji su zaista mogli lokati i koje si mogao s
uitkom promatrati pri oblokavanju. A i u ratu su takvi
mukarci ostali rijetkost.
Takoer, veina je ljudi bila u zabludi da komad sjajne
kovine na prsima ili o vratu moe ovjeka promijeniti.
Kako se inilo, vjerovali su da glupan moe postati pametan a slabi jak, ako na nekom dekorativnom mjestu svoje
uniforme dobije ovjeeno odlikovanje koje je, moe biti,
zasluio. Ali Berchem je uvidio da to nije istina: ako bi i
163

bilo mogue dekoracijom promijeniti ovjeka, onda jedino

u negativnom smislu. Ali on je te mukarce viao ponajee samo u toku jedne noi. nije ih otprije poznavao,
i znao je samo da veina njih ne podnosi alkohol, premda
su svi oni vjerovali da ga podnose i umjeli priati koliko su
tada i tada i ondje i ondje popili naiskap. Nije bilo lijepo
vidjeti ih kad su bili pijani. Taj noni lokal, u kojemu je
tisuu i pet stotina ratnih noi proveo kao konobar, nije bio
pretjerano strogo podvrgnut kontroli u pogledu robe s
crne burze: ta negdje je za heroje moralo bili prilike da
neto pojedu i popiju i popue; njegovom gazdi bilo je
dvadeset i osam godina, bio je zdrav kao dren, a ak ni u
prosincu 1944. jo nije postao vojnik. Gazdi nisu smetale
ni bombe koje su malo-pomalo razarale cijeli grad, gaz.da
je imao vilu vani u umi, ak s bunkerom, i ponekad ga je
zabavljalo da nekolicinu osobito simpatinih heroja pozove na privatnu pijanku, da ih strpa u kola i pogosti vani u
svojoj vili.
Berchem je u toku tih tisuu i pet stotina ratnih noi
vrlo pozorno promatrao, a esto je morao i sluati, premda
mu je to bilo dosadno. Ni sam nije znao koliko mu je juria
i zatvaranja u obru poznato iz prianja. Neko se vrijeme
nosio milju da to zapisuje, ali je bilo i previe juria, i
previe zatvaranja u obru, i bilo je previe heroja koji nisu
nosili odlikovanja i morali priati kako ih zapravo zasluuju, jer nasluao se dobrano tih jer-pria, i bilo mu
je dosta rata. Ipak, poneki su priali i istinu kad su bili
pijani istinu je doznavao od ponekih heroja i od barskih
zabavljaica, koje su bile iz Francuske i Poljske, iz Maarske i Rumunjske. Uvijek se dobro slagao s barskim zabavljaicama. Veina je njih dobro podnosila alkohol, a ene s
kojima moe trgnuti koju bile su njegova slabost.
Ali sada je leao u nekom taglju u mjestu nazvanom
Auelberg, imao je dogled, kolsku teku, nekoliko olovaka
i runi sat, i morao je biljeiti sve to mu je mogue zapaziti
164

u mjestu koje se zove Weidesheim i lei sto i pedeset

metara: udaljeno od njega, na drugoj strani rjeice. U
VVeidcsheimu nije bilo bogzna to da se vidi: pola eone
strane mjesta tvorio je zid tvornice marmelade, a tvornica
marmelade bila je izvan pogona. Ponekad su ljudi prelazili
preko ceste, sasvim rijetko, udaljivali su se u smjcrirzapada
prema Weidesheimu i ubrzo su u uskim uliicama postajali
nevidljivi. Ljudi su se peli u svoje vinograde i vonjake, i
vidio ih je kako rade ondje gore, onkraj Weidesheima, ali
sve to se zbivalo onkraj Weidesheima nije morao zapisivati u svoju kolsku teku. Top, za koji je ovdje igrao ulogu
osmatraa, dobivao je samo sedam granata na dan, i te je
granate valjalo nekako ispucali, jer ih inae top vie uope
ne bi dobivao, a tih sedam granata nije bilo dostatno za
nekakav dvoboj s Amerikancima koji su se nalazili u Heidesheirnu bilo je bez svrhe, pa ak i zabranjeno pucati
na Amerikance, jer oni su svaki hitac stostruko uzvraali,
bili su vrlo osjetljivi. Pa tako nije bilo nikakve vajde od toga
to je Berchem u svoju teku unosio: 10.30, ameriki osob.
automob. iz smjera Heidesheima prema kui kraj ulaza u
tvornicu marmelade. Kola parkirala ispred tvornice marmelade. Odlazak: 11.15. Ta su kola dolazila svakog dana
i stajala gotovo cijeli sat udaljena od njega sto i pedeset
metara, ali nije imalo nikakve svrhe zapisivati to u teku: na
ta se kola nije nikada pucalo. Svaki put je iz njih izlazio
ameriki vojnik, koji je gotovo uvijek ostajao po jedan sat
u kui i zatim opet odlazio.
Topom, pri kojemu je Berchem sluio, prije je zapovijedao neki porunik, zvao se (iracht, i o njemu se govorilo
da je pastor. Berchem dotada nije imao mnogo veze s
pastorima, ali je smatrao da je ovaj vrlo drag. Gracht je
svojih sedam granala uvijek slao u rijeno ue, lijevo od
Heidesheima, bila je to pjeskovita i movarna mala delta u
kojoj je rastao samo a, a koju su itelji nazivali Kerpel,
ondje njegove granate sigurno nisu nikome nanosile tetu,
165

i Berchem je nato poeo zapisivati u svoju kolsku teku,

fc.

nekoliko puta u danu: Napadno gibanje, rijeno ue.

Porunik nije na to stavljao nikakve primjedbe i slao je
svojih sedam granata u movaru. Ali otprije dva dana bio
je gore pri topu drugi zapovjednik, neki artiljerijski narednik, koji se zvao Schniewind i koji je to s tih sedam granata
shvaao krajnje doslovno. Ni Schniewind nije gaao ona
amerika kola to su se uvijek parkirala pred tvornicom
marmelade, nego se ustremio na bijele zastave: oito su
stanovnici VVeidesheima danomice jo raunali na to da
Amerikanci zauzmu njihovo mjesto, ali Amerikanci to
mjesto nisu zauzimali. Lealo je vrlo nepovoljno, u petlji, i
moglo se sasvim lako drati na oku, dok se Heidesheim
takorei uope nije mogao drati na oku, i Amerikanci
oito nisu imali u planu da prodru onamo. Na drugim
mjestima umarirali su ve dvjesta kilometara duboko u
Njemaku, ve gotovo u srednju Njemaku, ali ovdje u
Heidesheimu zadravali su se ve tri tjedna, i na svaki hitac
koji je pogodio Heidesheim uzvraali su s vie od stotinu,
meutim, sada vie nitko nije gaao Heidesheim: onih
sedam granata bilo je namijenjeno VVeidesheimu i njegovoj
okolici, i artiljerijski narednik Schnievvind odluio je kazniti nedostatak patriotskog raspoloenja medu itcljstvom
VVeidesheima. Bijele zastave nije trpio.
Berchem ipak i toga dana zapie u svoju teku: 9h
napadno gibanje na rijenom uu. To isto zapie i u 10.15
pa opet u 11.45 zapie: Amerika osob. kola iz H. u
W.
kod tvornice marmelade. U dvanaest napusti osmatrako
mjesto na nekoliko minuta, da bi poao po svoje jelo. Kad
se htio spustiti niz ljestve, Schniewind mu dovikne odozdo:
Samo trenutak ostanite jo gore! Berchem
otpuzi
natrag k prozoriu taglja i dohvati dogled. Schnievvind
mu ga uzme iz ruke, baci se na trbuh, propisno kao za
vrijeme borbe, i pone zvjerati napolje. Berchem ga pogle
da sa strane: Schniewind je pripadao tipu mukaraca koji

166

ne podnose uope nita, ali koji uspijevaju uvjeriti sami

sebe i osvjedoiti druge da podnose svu silu toga. Ta
revnost, s kojom je tu leao na trbuhu i zurio u beznadno
pust i beivotni VVeidesheim, nije bila sasvim istinska, i
Berchem je vidio da mu je zvjezdica na epoleti jo posve
nova, ba kao i taj komadi rojte koji mu je epoletu obrubljivao savrenom potkovicom. Schniewind vrati Berchemu dogled i promrsi: Svinje! Te proklete svinje sa svojim
bijelim zastavama dajte mi teku! Berchem mu je
prui. Schniewind je prolista. Besmislica! uzvikne
ne znam to vam je svima s tom movarelinom na rijenom
uu, pa ondje su samo abe dajte! Istrgne Berchemu
dogled iz ruke i upravi ga na rijeno ue. Berchem vidje
da se oko Schnie\vindovih usta nazire malko sline i da iz
njih visi tanana nit sline. - Nita promrsi Schniewind
ama ba nita u tom rijenom uu nila se ne
giba
besmislica! Istrgne jedan list iz teke, dohvati iz
depa
okrajak olovke pa pone, gledajui kroz prozori, biljeiti
na cedulju. Svinje! mrmljao je te svinje! Zatim
se pokupi, ne pozdravivi, i spusti se niz ljestve. Berchem
side minutu poslije njega da bi poao po svoje jelo.
Odozgo, iz vinograda, sve se moglo pregledno vidjeti,
i Feinhals shvati zbog ega VVeidesheim nisu zaposjeli ni
Nijemci ni Amerikanci: nije se isplatilo. Petnaest kua i
jedna tvornica marmelade izvan pogona. eljeznika postaja se nalazila u Heidesheimu, a ondje prijeko, na drugoj
strani, postaju Auelberg zaposjeli su Nijemci: Weidesheim
je leao u mrtvoj petlji. Izmeu VVeidesheima i bregova, u
jednoj rupi, leao je Heidesheim, i Feinhals je vidio da na
svakom prostranijem mjestu stoje gusto zbijeni tenkovi; u
kolskom dvoritu gimnazije, uz. crkvu, na trgu i na velikom
parkiralitu kod hotela K zvijezdi, posvuda su stajali
tenkovi i vozila koja ak nisu bila ni zakamuflirana. U dolini
167

m
m

su voke cvale, padine i livade bile su prekrivene rascvjetalim kronjama, bijelim, ruiastim i plaviastobijelim, i
uzduh je bio blag: bilo je proljee. Zemljite Finckovih
vidio je odozgo kao kakav crte, ona dva etverokutna
dvorita izmeu uskih ulica, pa ak je i etvoricu straara
mogao raspoznati, a u dvoritu radionice lijesova vidio je
ovjeka zabavljena tesanjem nekakva velikog bjelkastoutog sanduka poneto ukoenih strana, od kojega je oito
imao nastati lijes svjee oblanjano drvo dobro se raspoznavalo, sjajillo je crvenkastoutom bojom, a majstorova je
ena sjedila na klupi na suncu, blizu svoga mua, i istila
povre.
Na ulicama je bilo ivahno, ene u kupovini, vojnici, i
upravo je jedan razred naputao kolsku zgradu koja se
nalazila na kraju gradia. Naprotiv, u Weidesheimu je bilo
potpuno tiho. Kue i/medu velikih kroanja kao da su bile
skrivene, ali on je poznavao svaku kuu, ondje, i vidio je
ve na prvi pogled da su kue Bergovih i Hoppenrathovih
oteene, ali daje kua njegova oca neoteena, stajala je
iroka i uta ondje u glavnoj ulici, sa svojim prijaznim
proeljem, a bijela zastava to je na prvom katu visjela iz
spavae sobe njegovih roditelja bila je osobito velika, vea
od bijelih zastava koje je vidio na drugim kuama. Lipe su
ve bile ozelenjelc. Ali, nije se vidjela ni iva dua, i bijele
su zastave visjele kruto i mrtvo u bezvjetrici. I veliko dvorite tvornice marmelade bilo je pusto, zarala vjedra
hrpimice su i neuredno leala naokolo, upa je bila zatvorena. Iznenada ugleda kako s kolodvora u Heidcsheimu
polaze neka amerika kola i kako se kroz livade i vonjake
brzo kreu put Weidesheima. Kola su na trenutke iezavala pod bijelim kronjama, ponovno izranjala, uvezla se u
glavnu ulicu Weidesheima i zaustavila pred velikim ulazom
u tvornicu marmelade.
Dovraga klikne tiho Fcinhals obraajui se Fincku i pokae prstom na kola stoje to?

Finck je sjedio do njega na klupi pred upom za alat;

mirno odmahne glavom. Nita ree nita znaajno,
to je ljubavnik gospoice Merzbach, svakog dana skokne
do nje.
Amerikanac?
Naravno - ree Finck ona se boji dolaziti k
njemu ovamo, jer Nijemci ponekad gaaju mjesto
zato
on odlazi k njoj.
Fcinhals se osmjehnu. Dobro je poznavao gospoicu
Merzbach: bila je koju godinu mlada od njega, a tada, kad
je otiao od kue, imala je etrnaest godina, mrava, nemirna iparica koja je previe i loe svirala glasovir
sjeao se mnogih nedjeljnih popodneva kad je dolje u
salonu direktorskog stana svirala, dok je on sjedio u vrtu,
u prvom susjedstvu, i itao, a kad bi svirka prestala, pojavilo bi se njezino mravo, blijedo lice na prozoru, i zagledala bi u vrtove, turobno i nezadovoljno. Tada bi nekoliko
minuta vladala tiina, dok se opet ne bi vratila glasoviru da
nastavi svirati. Sada joj je moralo biti dvadeset i sedam, i
on se nekako obraduje to ima ljubavnika.
Pomiljao je na to da e se ubrzo nai ondje dolje, kod
kue, u neposrednom susjedstvu Merzbachovih, i da e
sutra u podne vjerojatno vidjeti tog Amerikanca. Moda
e biti mogue pora/govoriti s njim, i moda se prui
prilika da se pomou njega doe do isprava - loje sigurno
oficir. Nije vjerojatno da gospoica Merzbach ima ljubavnika obinog vojnika.
Pomiljao je i na svoj mali stan u gradu, za koji je znao
da vie ne postoji. Tamonji ljudi bili su mu pisali da te kue
vie nema, i pokuavao je to sebi predoiti, ali nikako nije
bio kadar da to sebi predoi, premda je ve vidio mnoge
kue koje vie ne postoje. Ali da njegov slan vie ne postoji,
to sebi nije mogao predoiti. ak nije ni otputovao onamo
kad je dobio dopust /bog pretrpljene tete, nije uviao
zato bi trebalo da otputuje onamo samo radi loga da vidi
169

168

kako vie niega nema. Kad je posljednji put bio ondje,1943, kua je jo stajala, zatvorio je razbijene prozor.e
ljepenkom i otiao u noni lokal koji se nalazio nekoliko
kua dalje ondje je prosjedio tri sata, do polaska vlaka
kojim je namjerio kui, i neko vrijeme razgovarao s konobarom, koji je bio vrlo ugodan ovjek, razborit i miran, jo 1
mlad, i koji mu je cigarete prodao za etrdeset pfeniga i
bocu francuskog konjaka za ezdeset i pet maraka. To je
bilo jeftino, i konobar mu je ak rekao svoje ime vie ga se
nije sjeao i preporuio enu ija se dra, kako ree, sastoji
u dojmu nepatvorene njemake prostodunosti. Zvala se
Grete, a svi su je nazivali mamica, i konobar je rekao
daje vrlo ugodno s njom neto popiti i popriati. Tri sata je
askao s Gretom, koja je oito zbilja bila proslo-duna,
priala mu je o svojoj roditeljskoj kui u SchlesvvigHolsteinu i pokuavala ga tjeiti zbog rata. Bilo je zaista
lijepo u tom nonom lokalu, premda je nekoliko pijanih
oficira i vojnika poslije ponoi poelo ondje vjebati paradni mar.
Bio je radostan to sad moe poi kui i ostati tamo.
Ostat e tu dugo i nee se prihvaati niega dok se ne
pokae to e biti. Posla e sigurno biti napretek poslije
rata, ali, nije imao namjeru mnogo raditi. Nije imao volje
kanio je nita ne raditi, moda malko pomagati pri etvi,
neobavezno, kako to ine gosti za ljetnog odmora, koji se
eto tako ponekad laaju vila. Moda e se poslije prihvatiti
izgradnje nekoliko kua u okolici, bude li mogao dobiti
naloge. Zaokrui brzim pogledom po Heidesheimu: mnogo
je toga razoreno, kraj kolodvora niz kua, pa i sam
kolodvor. Ondje je jo stajao jedan teretni vlak, kojega je
lokomotiva, sva izreelana, leala uz tranice, iz jednog
vagona pretovarivali su drva na ameriki kamion, svjee
daske mogle su se razaznati jednako jasno kao i onaj lijes
u stolarovom dvoritu, koji je bio svjetliji i ivlje boje nego

cvat na drveu, njegova je ukasta bjelina sjajila, jasno

raspoznatljiva odozgo...
Porazmisli kojim putem da krene. Finck mu je bio
objasnio da amerike strae stoje du eljeznike pruge, da
ondje imaju i poloaje, a da nita ne poduzimaju protiv
pojedinanih ljudi to odlaze na rad po njivama. Ali, ako
je htio ii sasvim na sigurno, mogao je propu/ati kroz kanal
kojim je bilo obuhvaeno nekoliko stotina metara pijeskom
zatrpane rjeice; kanalom se moglo proi u pognutom
stavu, i njime su se posluili ve mnogi ljudi koji su iz bilo
kojeg razloga htjeli prijeko na drugu stranu a na kraju
kanala bilo je nepregledno ipraje Kcrpela, koje je graniilo s vrtovima Weideslieima. A kad se jednom nade u
vrtovima, vie ga nitko nee vidjeti, ondje je poznavao
svaku stopu puta. A osim toga, mogao je metnuli o rame
motiku ili lopatu. Finck je tvrdio da mnogi ljudi danomice
dolaze iz Weidesheima ovamo na ovu stranu da bi radili u
vinogradima i vonjacima.
elio je samo mir: leati kod kue u krevetu, znati da
ga nitko ne moe uznemirivati, misliti na Ilonu, moda je
sanjati. Poslije e poeti raditi svejedno kada najprije
e se naspavati i pustiti da ga majka tetoi i mazi; ona e se
silno radovati to dolazi na dulje vrijeme. Vjerojatno e
kod svojih nai neto za puenje, a nakon dugog vremena
opet e imati priliku da ita. Gospoica Merzbach sada
sigurno svira bolje na svojem glasoviru. Padne mu na um
daje bio vrlo sretan, u ono vrijeme, kad je mogao sjediti u
vrlu i itati, i kad je morao sluali loe sviranje gospoice
Merzbach; bio je srelan, premda lo tada nije znao. Danas
to zna bio je sanjario o tome da gradi kue kakve jo
nijedan ovjek nije sagradio, ali je poslije gradio kue koje
jedva da su se razlikovale od onih to su ih gradili drugi
ljudi. Postao je sasvim osrednji arhitekt i bio je toga svjestan, ali ipak, bilo je lijepo razumjeti se u svoj zanat i graditi
jednostavne, dobre kue koje ti se ponekad sviaju ak jo
171

170

i onda kad su gotove. Vano je samo da sam sebe ne uzima

odvie ozbiljno sve je u tome. Put kui uini mu se sada
vrlo dug, premda je posrijedi moglo biti najvie kojih pola
sata; bio je silno umoran i lijen, i osjeao je elju da ga neka
kola urno prevezu onamo, kui, da legne u krevet i spava.
Bilo mu je vrlo tegobno krenuti na taj put to e ga ubrzo
morati proi: ravno kroz frontu Amerikanaca. Moglo bi
doi do neprilika, a on vie nije htio nikakvih neprilika, bio
je umoran, i sve mu je bilo tegobno.
Skide s glave kapu i sklopi ruke kad je zazvonilo podne
Finck i djeak uine isto; i onaj stolar ondje dolje u
dvoritu, koji je obraivao lijes, odloi alat, a ena ostavi
koaricu s povrem na klupi stajala je sad sklopljenih
ruku nasred dvorita. Ljudi kao da se vie nisu stidjeli da
se javno mole, a njemu se to uini nekako odvratno, i kod
njega samoga: bio se molio i prije, a molila se i Ilona vrlo
pobona i pametna ena, ak i lijepa, i toliko pametna da se
ak ni zbog sveenika nije mogla pokolebati u svojoj
vjeri. Molei se sada, zatee se kako moli za neto, tako
rei po navici, premda nije postojalo nita stoje elio: Ilona je
mrtva, za to bi trebalo da moli? Ali, molio je da se ona
vrati odakle bilo, da i sam sretno stigne kui, premda je to
ve malone ostvario. Podozrijevao je o svim lim ljudima da
mole za neto, za ispunjenje neke elje, ali, Ilona mu je
rekla: Moramo se moliti da bismo tjeili Boga..., bila je to
proitala i smatrala daje to prekrasno pa, drei tako
sklopljene ruke, nakani u sebi da e se istinski molili istom
kad vie ne bude imao zato moliti. Onda e ii i u crkvu,
premda samo tekom mukom podnosi lica veine sveenika
i njihove propovijedi, ali uinit e to da bi tjeio Boga
moda i da bi tjeio Boga zbog lica i propovijedi njegovih
sveenika. Osmjehne se, razdvoji ruke i metne kapu na
glavu...
Pogledajte tamo ree Finek sada ih otpremaju.
Pokaza dolje u Heidesheim, i Feinhals vidje da pred
172

kuom proizvoaa lijesova stoje teretna kola, kamion koji

se polako punio oficirima iz Finck ove dvoranice: ak i
odavde gore mogla su se dobro vidjeti njihova odlikovanja.
Potom se kamion po drveem obrubljenoj provincijskoj
cesti brzo izgubi put zapada, onamo gdje vie nije bilo
rata...
Pria se da e ubrzo krenuti u prodor
pripomenu
Finck vidite li sve one tenkove?
Nadam se da e brzo osvojiti Weidesheim
ree
Feinhals. Finck kimne potvrdno. Nee vie dugo
potra
jati hoete li nas koji put posjetili?
Hou odvrati Feinhals - esto u navraati
k
vama.
x
To bi me radovalo ree Finck hoete
li
duhana?
Da, molim ree Feinhals; napuni lulu, Finck
mu
prui vatre; neko su vrijeme gledali dolje u
rascvjelalu
ravnicu, dok je ruka slarog Fincka poivala na
unukovoj
glavi.
Ja u sad krenuti zausti iznenada Feinhals

moram krenuti, hou kui...

Idite ree Finck -- idile mirne due. nema
nikakve opasnosti.
Feinhals mu prui ruku. - Mnogo vam hvala ree
i pogleda ga mnogo vam hvala nadam se da u vas
uskoro opel moi posjetiti. -- Prui ruku i djeaku, a dijele
ga onim svojim tamnim oicama pogleda zamiljeno i mal-

dok nije skrenuo udesno i proao mimo sela; uroni u rijeku

kolaraca koji su upravo naputali kolsku zgradu, zadri
se u jednoj skupini djece sve do gradskih vrata, i ostane
sam kad se mirno uputio preko ulice prema podvonjaku.
Nije htio puzati kroz kanal, to mu je bilo odvie tegobno.
A i prijei onim neprohodnim i movarnim Kerpelom bilo
mu je odvie tegobno a osim toga bilo bi krajnje napadno
ako bi najprije zdesna pa onda opet slijeva uao u selo.
Udari ravnim putem, koji je vodio kroz livade i vonjake, i
potpuno se umiri kad je na stotinjak metara ispred sebe
ugledao nekoga kako ide s motikom.
Amerikanci su kod podvonjaka imali samo udvojenu
strau. Dvojica momaka bili su skinuli ljemove, puili su i
zagledali s dosadom u rascvale vrtove izmeu Heidesheima i Weidesheima; nisu obraali pozornost na Feinhalsa,
nalazili su se ovdje ve tri tjedna, a otprije dva ijedna u
Heidesheim vie nije ispaljen ni jedan jedini hitac. Feinhals
proe mirno mimo njih, kinine im, oni mu ravnoduno
kimnu zauzvrat.
Imao je samo jo desetak minuta hoda, ravno kroz
vrtove, zatim ulijevo, izmeu Heuserovih i Hoppenrathovih, pa komadi niz glavnu ulicu, i bit e kod kue. Moda
e usput jo sresti nekoga koga poznaje, ali ne naie ni na
koga, bilo je potpuno tiho, samo je udaljen bruj kamiona u
vonji dopirao do njega, ali na pucanje kanda u ovo doba
nitko nije pomiljao. Sada ak nije bilo ni onih redovitih
eksplozija granata, koje su ga se bile dojmile poput signala
za opomenu.
Pomiljao je sa stanovitom gorinom na Ilonu: nekako
mu se inilo da se muki izmakla, bila je mrtva, a umrijeti
je moda ono najjednostavnije morala bi sada biti s njim, i
njemu se inilo daje i mogla biti s njim. Ali, ona je kanda
znala da je bolje ne odvie ostarjeti i ne graditi svoj ivot
na ljubavi koja je zbiljska tek na trenutke, dok postojijedna
druga, vjena ljubav. ini se da je znala mnogo toga vie

od njega, i osjeao se prevarenim, jer e sad ubrzo biti kod

kue, ivjeti ondje, itati, po mogunosti ne mnogo raditi, i
moliti se da bi tjeio Boga, ne da bi ga molio za neto to
nam ne moe dati jer nas voli: novac ili uspjeh, ili bilo to
od pomoi da se u osrednjosti provuemo kroz ivot
veina se ljudi nekako osrednje provlai kroz ivot, i sam
e morati tako, jer nee graditi kue koje bezuvjetno moraju potjecali upravo od njega takve kue moe graditi i
svaki drugi osrednji arhitekt...
Osmjehnu se kad je prolazio uz Hoppenrathov vonjak: jo nisu poprskali svoje stabalje lom bijelom tvari, za
koju je otac tvrdio da je prijeko potrebna. Uvijek je zbog
toga bilo svae izmeu oca i starog Hoppenratha, ali stari
Hoppenrath jo nije imao lu bijelu tvarna svojim vokama.
Sada vie nije bilo daleko do kue lijevo Heuserova
kua, desno Hoppenrathova, i trebalo je jo samo proi
tom uskom uliicom, i onda, nalijevo, komadi niz glavnu
cestu. Heuserovi su imali lu bijelu tvar na svojim vokama.
Osmjehnu se. Posve jasno razabra zvuk ispaljivanja hica,
ondje na drugoj strani, i baci se na tle smjesta - i pokua
se i nadalje osmjehivati, ali se ipak prestrai kad je-granata
udarila u Hoppenralhov vonjak. Rasprsla se u jednoj
kronji, i blaga gusta kia bijelih cvjetia padne na tratinu.
Druga granata pogodi negdje dalje sprijeda, vie prema
Baumerovoj kui, gotovo preko puta kue njegova oca,
trea i etvrta udare u istoj udaljenosti, ali vie ulijevo,
inilo se da su srednjeg kalibra. Polako ustane kad je i peta
udarila onamo i onda vie nije dolazilo nita. Neko je
vrijeme oslukivao, ali vie ne zauje zvuk ispaljivanja i
pode urno dalje u cijelom selu lajali su psi, i uo je kako u
Heuserovu peradarniku kokoi i patke divlje lamataju
krilima i krave su muklo rikale u mnogim stajama, i on
pomisli: besmisleno; kako besmisleno! Moda gaaju ona
amerika kola, koja nije uo da odlaze, ali kad je zakrcnuo
za ugao glavne ceste, vidje da su kola ve otila ulica je
175

174

bila posve pusta i muklo rikanje krava i lave pasa isprati

ga ono nekoliko koraka to ih je jo imao prijei.
Bijela zastava na kui njegova oca bila je jedina u
cijeloj ulici, i sada vidje da je jako velika - kako se inilo,
bio je to jedan od majinih golemih slolnjaka to ih je za
svetkovina vadila iz ormara. Ponovno se osmjehne, ali se
naglo baci na tle i postane svjestan da je prekasno. Besmisleno, pomisli, kako savreno besmisleno! .esta granata
udari u zabat njegove kue padale su opeke, buka
fasade krunila se na ulicu, i zauje kako dolje u podrumu
njegova majka vriti. urno dopu/a do kue, zauje ispaljivanje sedme granale i krikne ve prije nego stoje udarila^
Vikao je jako glasno, nekoliko sekundi, i odjednom postane svjestan da umrijeti nije ono najjednostavnije glasno
je vikao sve dok ga nije pogodila granata, pa se u trenutku
smrti otkotrlja na prag kue. Koplje se bilo slomilo, a bijeli
stolnjak pade preko Feinhalsa.

176

IZGUBLJENA AST
KATARINE BLUM
ili Kako

nastaje i

kamo vodi nasilje

Prijevod ZRINJKA
BERNARDI GLOVACKI
i NIKICA
PETRAK

1-

Osobe kao i radnja ove pripovijetke izmiljeni su. Ako su se u opisima izvjesnih
novinskih postupaka nadale slinosti s postupcima novina Bild, to ne znai da su
te slinosti hotimine ili sluajne, one su
prosto neizbjene.

Za izvjetaj to slijedi ima nekoliko sporednih i tri glavna

izvora koji e tu, na poetku, biti jedanput navedeni, i dalje
se vie nee spominjati. Glavni izvori: policijski zapisnici
sa sasluanja, odvjetnik dr Hubert Blorna, te njegov kolski
i studijski drug, dravni tuilac Petar Hach koji je u povjerenju, razumije se nadopunio zapisnike sa sasluanja,
stanovite mjere istranih organa i rezultate izvia ukoliko
se nisu bili pojavili u zapisnicima; i to ne, kako se bezuvjetno mora dodati, za slubenu, ve samo za privatnu uporabu, jer ga je upravo dirnula muka njegova prijatelja Blorne
koji sve to skupa nije sebi mogao objasniti, a ipak je, kad
dobro razmislim, sve to smatrao ne samo objanjivim,
ve gotovo loginim. Kako e, s obzirom na dranje optuene i na vrlo teak poloaj njezina branitelja, sluaj
Katarine Blum ostali ionako manje ili vie fiktivan, to su
moda neke male, veoma ljudske nekorektnosti to ih je
Hach poinio, ne samo shvatljive nego i oprostive. Sporedne izvore, neke vee a neke manje vanosti, ovdje nije
potrebno spominjati jer se njihovu zapletenost, zapctljanost, uplitanje, pristranost, pogodcnost i iskaz nadaju iz
samog izvjetaja.
179

, "S ?

2
Ako se izvjetaj jer ovdje se toliko govori o izvorima
tu i tamo uini razliven, moli se za ispriku: bilo je to
neizbjeivo. S obzirom na izvore i tok ne moe se
govoriti o kompoziciji, pa bi umjesto toga trebalo moda
uvesti pojam svoenja (kao tuica predlae se kondukcija), i taj bi pojam morao biti jasan svakome tko se kao dijete
(ili ak kao odrastao ikad igrao u lokvama, oko njih i njima
te iz njih izvodio kanale, meusobno ih povezivao, praznio,
skretao, zaokretao, sve dok sav raspoloivi potencijal vode
iz lokve ne bi sveo u jedan zajedniki kanal, pa ga zatim,
po mogunosti ak propisno i uredno, prema pravilima,"
skrenuo na nii nivo, u odvod koji je postavila nadlena
uprava ili u neki kanal. Ne poduzima se dakle nita vie
nego neka vrsta drenae ili isuivanja. Izraziti postupak
dovoenja u red! Ako se dakle tok ove pripovijesti mjestimice razlije, pri emu razlike ili izjednaavanja nivoa igraju
neku ulogu, moli se za uvidavnost jer, napokon, postoje i
zakrenja, zastoji, pjeani nanosi, neuspjele kondukcije i
izvori koji se sastati ne mogu, osim toga podzemna
strujanja itd., itd.

3.
injenice, koje bi moda prije svega trebalo izloiti, brutalne su: u srijedu, 20. II 1974, vee uoi enske pokladne
noi u nekom gradu, mlada, dvadeset sedmogodinja ena
naputa oko 18.45 sati svoj stan da bi sudjelovala na jednoj'
privatnoj zabavi s plesom.
etiri dana kasnije, nakon to se zaista mora tako
izraziti (ime se ukazuje na potrebne razlike u nivou koje
omoguuju tok dramatinog razvoja dogaaja, u nedjelju naveer, gotovo u isto vrijeme tonije reeno oko

19.04 - ona zvoni na vratima stana viega kriminalistikog

inspektora VValtera Moedinga koji se, iz slubenih a ne
privatnih razloga, upravo spremao da se prerui u eika, te
izjavljuje zaprepatenom Moedingu u zapisnik da je u
podne, oko 12.15, ustrijelila u svom stanu novinara Wernera Totgesa; neka se pobrine da se razvale vrata njezina
stana i da se onaj ondje odnese; ona sama daje izmeu
12.15 i 19 sati tumarala gradom ne bi li osjetila kajanje ali
da nije osjetila nikakvo kajanje; osim toga moli da bude
uhapena, rado bi bila ondje gdje i njezin dragi Ludwig.
Moeding, koji tu mladu osobu ve poznaje s raznih
sasluanja i osjea za nju odreenu simpatiju, ne sumnja ni
trenutka u njezine navode. Svojim privatnim kolima vozi je
u policijski prezidij, obavjetava svoga pretpostavljenog,
glavnoga kriminalistikog inspektora Beizmennea, daje da
mladu enu smjeste u eliju, etvrt sata kasnije sastaje se s
Beizmenneom pred vratima njezina stana gdje primjerno
uvjebana grupa razvaljuje vrata i nalazi potvrdu navodima
mlade ene.
Ovdje ne treba naveliko govoriti o krvi, jer samo nune
razlike u nivou treba da vrijede kao neizbjeive; ovime
stoga upuujemo na kino i televiziju, na stravie i muzike komedije dotine vrste. Ako ovdje neto ve treba
tei, onda ne krv. Moda bi tek trebalo ukazati na stanovite
koloristike efekte: ustrijeljeni Totges imao je na sebi improvizirani kostim eika, skrojen od ve dobrano izlizane
ponjave, a svatko zna to na bijelome moe poluiti mnogo
crvene krvi. Pritom pitolj nuno postaje gotovo pitolj za
prskanje, pa budui daje kod kostima ipak rije o platnu,
tu su moderno slikarstvo i scenografija blie nego drenaa.
Dobro. To su dakle fakti.

180

181

' >' ' '

4.
Da je foto-reporter Adolf Schonner, kojega su tek na
pepelnicu pronali ustrijeljena u jednom umarku zapadno
od veseloga grada, takoer bio rtva Blumove, to se neko'
vrijeme nije smatralo nemoguim; kasnije meutim kad je
u slijed zbivanja unesen stanovit kronoloki red, to je
dokazano kao netono. Jedan je voza taksija poslije
iskazao da je isto tako u eika preruenog Schonnera s
nekom mladom, u Andaluanku maskiranom enskom,
odvezao upravo do onog umarka. Ali Totges je bio ustri jeljen ve u nedjelju u podne, Schonner tek u utorak u
podne. Premda je ubrzo ustanovljeno da oruje kojim je
poinjeno ubojstvo i koje je naeno kraj Totgesa ne moe
nikako biti oruje kojim je ubijen Schonner, sumnja je
nekoliko sati padala na Blumovu i to zbog motiva. Ako je
ve imala razloga da se osveti Totgesu, imala je bar isto
toliko razloga da se osveti i Schonneru. Da bi Blumova
meutim mogla posjedovati dva oruja, to se istranim
organima ipak uinilo vrlo nevjerojatno. Blumova je u
svome krvavom inu krenula na djelo s hladnom razboritou: zapitana kasnije je li ustrijelila i Schonnera, dala je
ominozan, uvijen u pitanje odgovor: Pa, zapravo zato ne i
njega? Ali potom se odustalo od sumnje i za Schonnerovo umorstvo, jer ju je provjera alibija nedvosmisleno
rasteretila. Nitko tko je poznavao Katarinu Blum, ili je u
toku istrage upoznao njezin karakter, nije dvojio da bi ona,
da je ubila Schonnera, to jasno i priznala. Voza taksija,
koji je par vozio do umarka (Ja bih to prije nazvao
zaputeno grmlje, rekao je), u svakom sluaju nije na
fotografijama prepoznao Blumovu. Boe moj, rekao je,
te zgodne smedokose mlade cure, visoke od 1,63 do 1,68,
T'tke i u dobi od 24 do 27 godina pa takvih se za karneval
ovuda mota sva sila.

U Schonnerovu stanu nisu pronaeni nikakvi tragovi

Blumove, nita to bi ukazivalo na Andaluanku. Schonnerovi kolege i znanci znali su samo daje u utorak oko podne,
iz krme u kojoj se sastaju novinari, kidnuo s nekakvom
fuksom.

5.
Jednom visokom funkcionaru karnevala, trgovcu vinom i
zastupniku za pjenuac, koji se mogao podiiti daje povratio smisao za humor, laknulo je to su oba ina obznanjena
tek u ponedjeljak, odnosno u srijedu. Tako neto na
poetku veselih dana i raspoloenje i poslovi su propali.
Ako izie na javu da se maskiranje zloupotrebljava za
kriminalna djela, raspoloenje se odmah pokvari a posao
ode k vragu. To su tek prava svetogra. Za oputenost i
veselje hoe se povjerenja, to im je osnova.

6.
Poto su obznanjena oba umorstva njegovih novinara,
ZEITUNG se ponaao prilino udnovato. Luda uzrujanost! Udarni naslovi. Naslovne stranice. Posebna izdanja.
Predimenzionirane osmrtnice. Kao da je kad se na
svijetu ve puca umorstvo jednog novinara neto osobito, vanije nego, recimo, umorstvo nekog bankovnog direktora, bankovnog inovnika ili pljakaa banke.
Ovdje se mora zabiljeiti ta injenica pretjerane pozornosti tampe, jer ne samo ZEITUNG ve i ostale novine
doista su umorstvo jednog novinara tretirale kao neto
posebno, uasno, gotovo sveano, umalo bi se moglo rei
kao ritualno umorstvo. Govorilo se tovie o rtvi svog

182
183

poziva, a sam se ZEITUNG, dakako, tvrdoglavo drao

verzije daje i Schonner rtva Blumove, pa ako se ve mora
priznati da Totges po svoj prilici ne bi bio ustrijeljen da nije
postao novinar (nego, recimo, postolar ili pekar), trebalo,
bi ipak pokuati ustanoviti ne bi li bolje bilo govoriti o smrti
uvjetovanoj pozivom, jer e se jo objasniti zato je tako
pametna i gotovo hladna osoba kao Blumova ubojstvo ne
samo planirala nego i izvela, te u odlunom trenutku to ga
je sama inscenirala, ne samo segnula za pitoljem, ve ga i
aktivirala.

7.
Prijeimo odmah s ovoga nadasve niskog nivoa opet na
. isu ravan. Maknimo krv. Zaboravljena nek bude uzbudenost tampe. Stan Katarine Blum u meuvremenu je oien, sagovi koji su postali neupotrebljivi svrili su u smeu,
namjetaj je prebrisan i vraen na mjesto, sve trokom i
poticajem dra Blorne koji je posredstvom svoga prijatelja
Hacha ishodio za to punomo, premda jo ni izdaleka nije
sigurno da e Blorna biti upravitelj njezine imovine.
U svakom sluaju ta je Katarina Blum u etano vlasnitvo stana vrijednog ukupno sto tisua maraka investirala u roku od pet godina sedamdeset tisua u gotovu,
dakle ima tu kako se izrazio njezin brat koji trenutno
izdrava neznatnu kaznu zatvora ve neega opipljivog
za razgrtanje. Ali tko bi onda nadoknadio kamate i amortizaciju za preostalih etrdeset tisua maraka, ak i ako
ukalkulira ne ba neznatno poveanje vrijednosti. Ne ostaje samo aktiva ve i pasiva.
Totges je, uostalom, ve dugo pokopan (neprimjereno
sveano, kako su neki tvrdili). Schonnerova smrt i sahrana
nije zaudo bila zapaena i obavljena s toliko prenemaganja i pomnosti Zato, zaista? Zato to nije bio rtva svog
184

poziva, ve vjerojatnije rtva jedne ljubomorne drame?

Kostim eika je u spremitu dokaznog materijala, takoer
i pitolj (0,8), u ije je podrijetlo upuen jedino Blorna, dok
su se policija i dravno tuilatvo uzalud trudili ga utvrde.

Istraga o aktivnosti Blumove za ta etiri sporna dana krenula je to se prvih dana tie dobro, zapela je tek kad je
trebalo pretresti nedjelju.
Sam je Blorna u srijedu poslije podne Katarini Blum
isplatio dvije pune tjedne plae u visini od po 280 DM,
jednu za tekui, drugu za naredni tjedan, budui daje i sam
u srijedu poslije podne sa enom putovao na zimski odmor.
Katarina je Blornama ne samo obeala, nego se gotovo
zaklela da e konano jednom uzeti dopust i zabavljati se
za karnevala, a ne kao svih prijanjih godina preuzeti
sezonski posao. Radosno je saopila Blornama da je te
veeri pozvana na mali privatni kuni bal svojoj kumi,
prijateljici i pouzdanici Elzi NVoltersheim, i da se tome
toliko raduje, ta ve dugo nije imala prilike zaplesati.
Gospoda Blorna da je na to rekla: ekaj samo, Katarinice, kad se vratimo priredit emo opet neku party, pa
e onda i ti moi opet zaplesati. Otkada je bila u gradu,
pet ili est godina, Katarina se uvijek tuila kako nema
mogunosti da jednostavno ode nekud zaplesati. Bilo je,
kako je priala Blornama, tih lokala u kojima frustrirani
studenti trae zapravo samo kakvu besplatnu drocu, zatim
onih kao boemskih mjesta na kojima je njoj takoer bilo
previe razvratno, a plesnih priredaba vjerskih zajednica
upravo se gnuala.
U srijedu poslije podne Katarina je, kao to se lako
moglo ispitati, jo dva sata radila kod branog para Hiepertz, gdje je prigodice i na zahtjev ispomagala. Budui da
185

su za karnevalskih dana Hiepertzovi takoer naputali

grad i odlazili kerki u Lemgo, Katarina je staru gospodu
i gospodina svojim Vo!kswagenom odvezla jo i na kolodvor. Usprkos velikim potekoama s parkiranjem ustrajala
je na tome da ih isprati do perona te da im ponese prtljagu.
f-->Ne za novac, za takve usluge ne smijemo joj uope nita
ponuditi, to bije duboko povrijedilo, objasnila j&gospoda
Hiepertz. ) Vlak je, kao to se moe dokazati, krenuo u
17.30 sati. Dade li se Katarini pet do deset minuta usred
ve zapoete karnevalske guve pronae svoja kola, daljnjih dvadeset ili ak dvadeset pet minuta da stigne do svoga
stana smjetenog u park-naselju izvan grada, u koji je
dakle mogla stupiti tek izmeu 18 i 18.15 sati, ako se s
pravom dopusti da se oprala, presvukla i pojela neku
sitnicu, tada nijedna minuta nije ostajala nepokrivena, jer
je ve oko 19.25 stigla na party kod gospode Woltersheim,
ne autom nego tramvajem, a nije bila preruena ni kao
beduinka ni kao Andaluanka, ve samo s crvenim karanfilom u kosi, u crvenim arapama i cipelama, u visoko
zatvorenoj bluzi od honanske svile boje meda i u obinoj
suknji od tweeda iste boje. Moe biti svejedno je li se
Katarina na party dovezla svojini autom ili tramvajem; ali
se to ovdje mora spomenuti jer je u tijeku ispitivanja bilo
vrlo vano.

9.
Istraga je krenula lake od trenutka kad je stupila u stan
Woltersheimovih, jer je Katarina, a da to nije ni slutila, od
19.25 sati nadalje stajala pod policijskom prismotrom. itavu veer, od 19.30 pa do 22.00 sata, prije nego je s njim
napustila stan, ona je iskljuivo i prisno, kako je kasnije
i sama iskazala, plesala sa stanovitim Ludvvigom Gottenom.

10.
Ovdje ne bi trebalo zaboraviti iskazati dunu zahvalnost
dravnom tuiocu Peteru Hachu, jer samo i jedino njemu
zahvaljujemo obavijest koja ve granii s internim sudskim
traem: da je kriminalistiki inspektor Erwin Beizmenne
od trenutka kad je Blumova s Gottenom napustila stan
Woltersheimove dao prislukivati telefone Wolter,sheimove i Blumove. To se dogodilo na nain koji bi moda
vrijedilo priopiti. Beizmenne bi u takvom sluaju nazvao
za to nadlenog pretpostavljenog i rekao bi mu: Opet mi
trebaju moji jajial Ovaj put dva.

11.
Iz Katarinina stana Gotten oito nije. telefonirao. Hach o
tome barem nije nita znao. Sigurno je daje Katarinin stan
bio strogo nadziran, i kad se u etvrtak ujutro do 10.30 sati
nije ni telefoniralo niti je Gotten naputao stan, a jer je
Beizmenne poeo gubiti strpljenje i ivce, osam teko
naoruanih policijskih slubenika silom je ulo u stan,
zauzelo ga uz najstroe mjere opreza, upravo na juri
pretrailo ga, ali Gottena vie nisu nali, tek izrazito
oputenu, gotovo sretnu Katarinu, koja je stajala kraj
svoga kuhinjskog ormara i iz velike alice pila kavu, te jela
kriku bijeloga kruha namazanu maslacem i medom. Uinila se sumnjivom utoliko to nije djelovala iznenaeno ve
oputeno, ako, ne i trijumfalno. Nosila je ogrta za kupanje od zelena pamuka izvezena margaretama, ispod toga
"(odjevena, i kad ju je inspektor Beizmenne (prilino
osorno, kako je kasnije priala) zapitao gdje je Gotten,
rekla je da ne zna kad je Ludwig napustio stan. Ona da se
probudila oko 9.30 sati, a on da je tada ve otiao. Bez
oprotaja? Da.
187

186

12.

Na ovome bi mjestu valjalo doznati poneto o jednom vrlo

spornom pitanju koje je postavio Beizmenne, to ga je
fiach jednom priznao, porekao, zatim jo jednom priznao
i po drugi put porekao. Blorna smatra da je to pitanjevano, jer vjeruje, ako je zaista bilo postavljeno da bi tu i
nigdje drugdje mogao biti poetak Katarinine ogorenosti,
osramoenosti i bijesa. Budui da Blorna i njegova supruga
prikazuju Katarinu Blum kao nadasve osjetljivu, gotovo
plahu u pitanjima seksa, ovdje moramo odvagnuti mogunost da je Beizmenne takode strahovito bijesan zbog
iezlog Gottena za kojega je vjerovao da ga sigurno ima
mogao postaviti sporno pitanje. Naime Beizmenne je,
navodno, Katarinu izazovno oputenu i naslonjenu na svoj
kuhinjski ormar zapitao: Pa, jel'te pofukao? na to daje
Katarina zajapurivi se u ponosnom trijumfu odgovorila:
Ne, ja to ne bih tako nazvala.
Moe se mirne due pretpostaviti, ako je Beizmenne
postavio to pitanje, da od tog trenutka izmeu Katarine i
njega vie nikako nije moglo doi do povjerenja. injenica
da izmeu njih dvoje doista i nije uspostavljen odnos povjerenja premda je Beizmenne, koji slovi kao ne ba
tako lo to dokazano pokuavao ne bi se, meutim,
smjela smatrati konanim dokazom da je on to ominozno
pitanje zaista i postavio. Mogue je da je Hochu osobno,
koji je prisustvovao premetaini, a svakako medu znancima i prijateljima slovio kao seksualac, pala na pamet
jedna tako neotesana misao kad je vidio nadasve atraktivnu
Blumovu, onako nehajno naslonjenu na svoj kuhinjski ormar, te da bi on to pitanje rado bio postavio ili tako grubo
definiranu radnju s njom rado obavio.
188

13.
Stan je nakon toga temeljito pretraen, neki su predmeti
zaplijenjeni, prije svega papiri. Katarini Blum doputeno
je da se u prisutnosti enske policijske slubenice Pletzer
odjene u kupaonici. Vrata kupaonice ipak nisu smjela biti
sasvim zatvorena; njih su najstroe uvala dva naoruana
slubenika. Katarini je bilo doputeno da sa sobom ponese
torbicu, a budui da njezino hapenje nije bilo iskljueno,
smjela je sa sobom ponijeti spavaicu, toaletnu torbicu i
neto za itanje. Njezina se biblioteka sastojala od etiri
ljubavna romana, tri kriminalistika romana ijedne Napoleonove biografije, te biografije kraljice Kristine vedske.
.Sve su knjige potjecale iz nekoga kluba prijatelja knjige.
Budui da je neprestano pitala Ali kako, kako to, kakav
sam prekraj poinila, napokon joj je policijska slubenica
Plelzer uljudno saopila da je Ludvvig (Jotten dugo
traeni razbojnik kojemu je pljaka banke gotovo dokazana,
a osumnjien je za umorstvo i druge zloine.

14.
Izvodei Katarinu Blum napokon oko 11,00 sati iz njezina
stana na sasluanje, ipak su na kraju odustali od toga da joj
stave lisice. Beizmenne je, dodue, bio sklon da ustraje na
lisicama, ali je nakon kratkog razgovora izmeu slubenice
Pletzer i svoga pomonika Moedinga pristao da se od toga
^ustane. Budui da je toga dana zapoinjala proslava
enske pokladne noi, zbog koje brojni stanari nisu otili na
posao, a jo nisu bili krenuli u svakogodinje saturnalijske
povorke, na sveanosti itd., nekih tridesetak stanara desetorokatne stambene zgrade, u kaputima, kunim haljecima
i kupaim ogrtaima bilo je okupljeno u foajeu, a foto-reporter Schonner stajao je na nekoliko koraka od dizala kad

189

I
je Katarina Blum izmeu Beizmenna i Moedinga, praena

policijskim slubenicima, izlazila iz njega. Bila je fotografirana vie puta, sprijeda, straga, sa strane; najzad, jer je u
svojem stidu i smetenosti vie put pokuala zakrili lice i
pritom se saplela o runu torbu, toaletnu torbicu i jednu
plastinu vreicu, u kojoj su bile dvije knjige i pribor za
pisanje, slikana je raupane kose i upravo neprijazna
izraza lica.

75.
Pol sata kasnije, poto su je upoznali s njezinim pravima i
nanovo joj pruili priliku da se opet malo dotjera, zapoelo
je u prisutnosti Beizmennea, Moedinga, gospode Pletzer i
dravnih tuilaca dra Kortena i Hacha sasluanje, koje je
uneseno u zapisnik: Zovem se Katarina Brettloh, rod..
Blum. Roena sam 2. oujka 1947. u GemmelsbroichuJ
okrug Kuir. Otac mije bio rudar Peter Blum. Umro je kac
mi je bilo est godina, u dobi od trideset sedam godina, oc
ozljede plua zadobivene u ratu. Poslije rata moj je otac
ponovno radio u jednom rudniku kriljevca a sumnjalo se
i da su mu od rada u rudniku oteena plua. Nakon
njegove smrti moja je majka imala potekoa s penzijom
jer se socijalna skrb i udruenje rudara nisu mogli sporazumjeti. Ja sam ve odmalena morala raditi kuanske poslove jer je otac esto pobolijevao i prema tome manje
zaraivao, i majka je na vie mjesta radila kao istaica. U
koli nisam imala nikakvih potekoa, premda sam za
kolovanja morala obavljali razne kuanske poslove, ne
samo kod kue i kod susjeda i drugih suseljana, gdje sam
ispomagala pri peenju, kuhanju, spremanju zimnice i kolinju. Radila sam mnogo i kod kue, te pomagala oko etve.
Uz pomo svoje kume, gospode Elze Woltersheim iz Kuira, dobila sam 1961, po zavretku kolovanja, mjesto kao
190

kuna pomonica u Gerbersovoj mesnici u Kuiru, gdje sam

prigodice morala pomagati i kod prodaje. Od 1962. do
1965. pohaala sam uz pomo i financijsku potporu svoje
kume gospode Woltersheim, koja je ondje radila kao nastavnica, domainsku kolu u Kuiru koju sam zavrila s vrlo
dobrim uspjehom. Od 1966. do 1967. radila sam kao ekonom u cjelodnevnom djejem vrtiu tvrtke Koeschler u
susjednom Oftersbroichu, dobila sam zatim namjetenje
kao kuna pomonica kod dra Kluthena, lijenika, takoer
u Oftersbroichu, gdje sam ostala samo godinu dana jer je
gospodin doktor bivao sve napasniji a to se gospodi doktorici nije svialo. Ni meni se ta nasrtljivost nije sviala.
Bila mi je odvratna. Godine 1968, kad sam nekoliko tjedana
bila bez. namjetenja i svojoj majci pomagala u kuanstvu,
a povremeno ispomagala i na sastancima te kuglakim
veerima bubnjarske druine iz Gemmelsbroicha, posredr,
:iivom Kurta Bluma, svoga starijeg brata, upoznala sam
tekstilnog radnika Wilhelma Brettloha za kojega sam se
nekoliko mjeseci kasnije i udala. Stanovali smo u Gemmelsbroichu, gdje sam povremeno, za vikenda kad je promet
izletnika pojaan, pomagala u kuhinji Kloogeve gostionice,
ponekad i kao konobarica. Ve nakon pola godine osjetila
sam nesavladivu odbojnost prema muu. O tome ne elim
nita poblie izjaviti. Napustila sam mua i preselila se u
grad. Rastavljeni smo mojom krivnjom, zbog zlonamjernog naputanja, i ja sam ponovno uzela svoje djevojako
prezime. Najprije sam stanovala kod gospode Woltersheim, dok nakon nekoliko, tjedana nisam pronala namjetenje kao voditeljica kuanstva u kui poreznog strunjaka dra Fehnerna, gdje sam i stanovala. Gospodin dr
Fehnern omoguio mi je da pohaam veernje teajeve i
teajeve za daljnje usavravanje, te da poloim struni ispit
kao dravno ispitana dornaica. Bio je vrlo Ijubezan i veoma
velikoduan, pa sam kod njega ostala i nakon to sam
poloila ispit. Potkraj 1969. godine gospodin dr Fehnern
191

uhapen je u vezi sa znatnim utajama poreza ustanovljenim

kod velikih tvrtki za koje je radio. Prije nego to su ga odveli
dao mije omotnicu s tri mjesene plae i zamolio me neka
se i nadalje brinem da sve bude u redu, da e se uskorp
vratiti, rekao je. Ostala sam jo mjesec dana, brinula se o
njegovim namjetenicima koji su pod nadzorom poreznih
inspektora radili u njegovu birou, drala kuu istom i vrt
urednim, a brinula sam se i za rublje. Nosila sam gospodinu
dru Fehnernu u istrani zatvor uvijek svjee rublje, jelo
takoer, osobito ardensku patetu koju sam nauila pripremati kod mesara Gerbersa u Kuiru. Biro je kasnije
zatvoren, kua zaplijenjena, morala sam napustiti svoju
-sobu. Gospodinu dru Fehnernu su navodno dokazani
i|| pronevjera i krivotvorenje i dospio je doista u zatvor,
gdje || sam ga i nadalje posjeivala. Htjela sam mu vratiti i
one&f dvije mjesene plae koje sam mu jo dugovala.
On to naprosto nije dopustio. Vrlo brzo pronala sam mjesto
kod branog para dr Blorna koji sam upoznala
posredstvom gospodina Fehnerna.
Blorne stanuju u jednom bungalowu u park-naselju
Jug. Premda su mi ponudili da stanujem ondje, odbila sam,
htjela sam napokon biti nezavisna i baviti se svojim zanimanjem vie kao slobodnom profesijom. Brani par Blorna
bio je prema meni vrlo dohrohotan. Gospoda Blorna
pomogla mi je ona radi u jednom velikom arhitektonskom birou da kupim stan u satelitskom gradu na jugu,
koji su reklamirali pod mottom Stanujtc elegantno na
rijeci. Gospodin dr Blorna u svojstvu odvjetnika za pri- s
vredne sporove, a gospoda dr Blorna u svojstvu arhitekta,!
bili su upoznati s projektom. S gospodinom drom Blornomi
proraunala sam financiranje, kamate i amortizaciju dvo-i
sobnog stana s kuhinjom i kupaonicom, na 8. katu, i budui!
da sam u meuvremenu mogla staviti na stranu utedu u
iznosu od 7.000 DM, a brani par Blorna jamio je za kredit u
iznosu od 30.000 DM, ve sam na poetku 1970. uselila

u svoj stan. Moji minimalni mjeseni trokovi iznosili su u

poetku oko 1.100 DM, ali kako mi brani p.ar Blorna nije
zaraunavao hranu, tovie, gospoda Blorna mije svakoga
dana davala neto jela i pia da uzmem sa sobom, mogla
sam ivjeti vrlo tedljivo i svoj kredit amortizirati bre no
to sam isprva raunala. Ondje ve etiri godine samostalno vodim kuanstvo, moje radno vrijeme poinje u sedam
sati izjutra i svrava oko esnaest i trideset, kad posvravam
kune poslove, ienje, kupovinu i pripreme za veeru.
Brinem se i za sve rublje u kuanstvu. Izmeu esnaest i
trideset i sedamnaest i trideset brinem se za vlastito kuanstvo a zatim obino jo sat i pol do dva radim kod branog
para Hiepertz, penzionera. Rad subotom i nedjeljom i
jedni i drugi plaaju mi posebno. U slobodno vrijeme
radim povremeno kod traileura Klofta ili ispomaem na
primanjima, zabavama, svadbama, u drutvima i na balovima, najee kao honorarna domaica paualno i na
vlastiti rizik, ponekad i za tvrtku Kloft. Radim na kalkulaciji, organizacionom planiranju, povremeno i kao kuharica
ili konobarica. Moj brutto prihod iznosi u prosjeku 1.800
do 2.300 maraka mjeseno. U poreznom uredu vode me
kao slobodnu profesiju. Porez i osiguranje plaam sama.
Sve te stvari... poreznu prijavu ild. za mene besplatno
obavlja Blorninbiro. Od proljea 1972. posjedujem Volkswagen, godina proizvodnje 1968, koji mije povoljno odstupio Werncr Klormer, kuhar zaposlen kod firme Kloft.
Postalo mi je preteko javnim prijevoznim sredstvima stizati na razliita i esto mijenjana radna mjesta. S autom
sam postala dovoljno pokretna da mogu raditi i na primanjima i sveanostima u udaljenijim hotelima.

192

193

17.
Ispitivanje je trajalo od 11.30 do 12.30 sati, i nakon prekida
od jednog sata od 13.30 do 17.45 sati, dok taj dio sasluanja
nije zakljuen. U podnevnoj pauzi Blumova je odbila da
od policijske uprave primi kavu i sendvie sa sirom, pa ak
ni intenzivno nagovaranje oito naklone gospode Pletzer i
pomonika Moedinga nisu mogli izmijeniti njezino dranje. Bilo joj je kako je priao Hach oito nemogue
razluiti slubeno, od privatnog, uvidjeti nunost sasluanja.
Kad je Beizmenne, koji je s apetitom pio kavu i jeo
sendvie, raskopana ovratnika i olabavljene kravate oinski ne samo izgledao ve se tako poeo i ponaati, zatraila
je Blumova da je odvedu u njezinu eliju. Oba policijska
slubenika odreena za njezino uvanje dokazano su se
trudila da joj ponude kavu i sendvie, ali je ona tvrdoglavo
odmahivala glavom, sjedila na svojoj prini, puila cigaretu
te mrtenjem nosa i grimasama koje su svjedoile o gaenju izraavala svoju odvratnost prema elijskom zahodu
koji je jo bio poprskan ostacima povraanja. Kasnije,
poto su je oba mlada slubenika i gospoda Pletzer nagovorili, dopustila je da joj ova izmjeri puls, a kad se puls
pokazao normalnim, udostojala se prihvatiti da joj iz oblinjeg kafea donesu alicu aja i biskvit, ali je ustrajala u tome
da plati iz vlastitog depa, premda je jedan od mladih
slubenika, koji je tog jutra straario pred vratima njezine
kupaonice dok se odijevala, bio spreman da je asti.
Miljenje obaju policijskih slu-benika i gospode Pletzer o
toj epizodi s Katarinom Blum: bez humora.

194

Izmeu 13.30 i 17.45 sati nastavljeno je sasluanje okrivljene kao svjedoka u vlastitom predmetu, koje bi Beizmenne
rado bio skratio, ali je Blumova inzislirala na opirnosti
koju su oba dravna tuioca priznala kao njezino pravo, a
na kraju se i Beizmenne isprva preko volje, a kasnije
uviavno, zbog iznesene pozadine koja mu se uinila vanom sloio s opirnou.
Oko 17.45 iskrslo je pitanje treba li da se sasluanje
nastavi ili prekine, treba li da Blumovu puste ili da je
smjeste u eliju. Ona je oko 17.00 doista pristala da primi
jo jedan vri aja i da pojede sendvi (sa unkom), te se
sloila da se sasluanje nastavi, jer joj je Beizmenne obeao
da e, poto bude zakljueno, biti putena. Sada se govorilo
o njezinu odnosu spram gospode Woltersheim. Ova je,
rekla je Katarina Blum, njezina kuma, oduvijek se brinula
o njoj, daljnja je sestrina njezine majke; kad se doselila u
grad, odmah je stupila s njom u vezu.
20.2. bila sam pozvana na taj kuni bal, koji se zapravo imao odrati 21.2., na ensku pokladnu no, ali je onda
pomaknut, jer j e gospoda Woltersheim za ensku pokladnu
no preuzela poslovne obaveze. To je bila prva plesna
zabava na kojoj sam nakon etiri godine sudjelovala. Ispravljam svoju izjavu u tom smislu: ee, moda dva, tri,
mogue i etiri puta zaplesala sam kod Blorna kad sam
ondje naveer pomagala o,ko gostiju. U kasne sate, kad bih
svrila s pospremanjem i pranjem suda, kad bi kava bila
servirana a dr Blorna preuzeo bar, doveli bi me u salon i
ondje bih zaplesala s gospodinom drom Blornom i drugom
gospodom iz akademskih, privrednih i politikih krugova.
Kasnije sam vrlo nerado ili oklijevajui prihvaala te pozive, a zatim uope vie ne, budui da su gospoda esto bila
pripita pa bi tu i tamo dolazilo do nasrtljivosti. Tonije
reeno: te sam pozive odbijala otkad posjedujem vlastiti

195

"*

1
auto. Ranije sam ovisila o tome da me koji od te gospode ?|
poveze kui. I s onim ondje gospodinom pokazala je
na Hacha koji je zbilja pocrvenio, povremeno bih zaplesaia. Pitanje je li i Hach postajao nasrtljiv nije bilo postavljeno.

18.
Duljina presluavanja dala se objasniti time stoje Katarina
Blum zapanjujui pedantno kontrolirala svaku pojedinu
formulaciju, zahtijevala da joj se svaka reenica proita
onako kako je unesena u zapisnik. Npr. u prethodnom su
odlomku spomenute nasrtljivosti ule u zapisnik najprije
kao njenosti, odnosno najprije u formulaciji da su gospoda
postajala njena, nato se Katarina Blum zgranula i od
ega se energino ogradila. Dolo je do kontroverzija o
definicijama izmeu nje i dravnih tuilaca, izmeu nje i
Beizmennea, jer je Katarina tvrdila daje njenost obostrana, a nasrtljivost jednostrana radnja, a potonja je uvijek i
bila posrijedi. Kad su gospoda ustvrdila da sve to i nije tako
vano te da e ona biti kriva ako sasluanje potraje dulje
nego stoje uobiajeno, rekla je da nee potpisati zapisnik
u kojem umjesto nasrtljivosti stoji njenost. Da za nju ta
razlika ima odluno znaenje, a jedan od razloga zato se
rastala od svoga mua povezan je ba s tim: on upravo
nikada nije bio njean nego uvijek nasrtljiv.
Slinih kontroverzija bilo je oko rijei dobrostivi,
primijenjene na brani par Blorna. U protokolu je stajalo
ljubezni prema meni, Blumova je inzistirala na rijei
dobrostivi, a kad joj je umjesto toga ponuena ak rije
dobroudni, jer da dobrostivi zvui staromodno, pobunila
se i ustvrdila da ljubeznost i dobroudnost nemaju nita
zajedniko s dobrotom, te da je u dranju Blorna prema
sebi osjeala ovo posljednje.

19.
U meuvremenu su presluani stanari zgrade, od kojih je
vei broj mogao o Katarini Blum iskazati malo ili gotovo
nita; povremeno bi je sretali u dizalu, pozdravljali se,
znalo se da njoj pripada crveni Volkswagen, jedni su je
drali sekretaricom, drugi poslovoom odjela u robnoj
kui; uvijek je bila uredna, prijazna, premda i hladna. Od
stanara iz pet apartmana na osmom katu, na kojemu se
nalazio i Katarinin stan, samo je dvoje moglo saopiti neto
poblie. Jedna je bila vlasnica frizerskog salona, gospoda
Schmill, drugi je bio penzionirani slubenik elektrane, imenom
Ruhvviedel, a zbunjivala je zajednika tvrdnja u objema
iskazima da je Katarina tu i tamo primala ili sa sobom
dovodila jednog mukarca. Gospoda Schmill tvrdila je da
je tajvmukarac dolazio redovito, tako, svaka dva-tri tjedna,
te da je to bio otprilike etrdesetogodinji gospodin koji
je djelovao vrlo gipko, oito iz boljih krugova, dok je
gospodin Ruhwiedel oznaio posjetitelja kao prilino
mladog dugajliju koji je u stan ulazio katkada sam, a katkad s
gospoicom Blum. I to za protekle dvije godine otprilike
osam do devet puta, i to samo oni posjeti koje sam ja
zapazio o onima koje^nisam primijetio ne mogu, naravno,
nita ni rei.
Kad je Katarina kasno poslije podne suoena s tim
iskazima i kad su zatraili da o njima zauzme stav, Hach je
bio taj koji joj je, i prije nego je formulirao pitanje, pokuao
izii u susret te dopustio da su ti muki posjetioci moda
bila ona gospoda koja su je povremeno odvozila kui.
Katarina, sva zajapurena od stida i ljutnje, otro je odvratila pitanjem je li moda zabranjeno primati muke posjete,
pa budui da nije htjela krenuti tim putem to ga je on iz
prijateljstva otvorio, ili ga kao takav nije raspoznala, postao
je i Hach neto otriji i rekao da joj mora biti jasno kako se
ovdje istrauje jedan vrlo ozbiljan sluaj, na ime sluaj
197

196

Ludwiga Gottena, sluaj iroko razgranat, kojim se policija i

dravno tuilatvo bave ve vie od godinu dana, pa je sada
pita je li kod mukih posjeta, koje ona oito ne porie,
uvijek bila rije o jednom te istom gospodinu. Tu je sada,
brutalno upao i Beizmenne te rekao: Vi, dakle, toga
Gottena poznajete ve dvije godine.
Tom tvrdnjom bila je Katarina toliko osupnuta da nije
nala odgovora, samo je odmahujui glavom pogledavala
Beizmennea, i kad je zatim promucala jedno zauujue
blago Ali ne, ne, ja sam ga tek juer upoznala, to nije
djelovalo ba previe uvjerljivo. Kako je potom od nje
zatraeno da identificira mukog posjetioca, gotovo preneraena odmahnula je glavom i odbila iskaz o tome. Tu
je Beizmenne ponovno postao oinski i poeo je uvjeravati,
rekao je, nita loe u tome ako ima prijatelja koji i tu je
uinio odlunu psiholoku pogreku prema njoj nije bio
nasrtljiv nego moda njean; ta ona je ionako rastavljena i
nije vie obvezna na vjernost, ak nije trea odluna
pogreka! za osudu ako bi moda iz tih ncnasrtljivih
njenosti potekle i stanovite materijalne prednosti. To je
Katarinu Blum uinilo do kraja prkosnom. Odbila je svaki
daljnji iskaz i uporno ostala pri tome da je odvedu u eliju
ili kui. Na zaprepatenje svih nazonih, Beizmenne je
blago i umorno izjavio bilo je ve 20.00 sati da e je
jedan slubenik odvesti kui. Ali tada, kad je ve ustala i
uzela torbicu, toaletnu torbicu i plastinu vreicu, upitao
ju je sasvim nenadano i otro: Kako je samo ove noi
iziao iz kue, taj va njeni Ludvvig? Svi ulazi, svi izlazi bili
su nadzirani vi, vi ste morali znati neki put i pokazati mu
ga, a ja u to ve izvui iz vas. Do vienja.

198

20.
Moeding, Beizmenneov asistent koji je Katarinu vozio
kui, izvijestio je kasnije da je vrlo uznemiren stanjem te
mlade ene i da se boji da bi ona sebi mogla uiniti neto;
da je potpuno dotuena, gotova, i da je, na nain to
iznenauje, upravo u takvom stanju pokazala smisao za
humor ili ga tek razvila. Dok se vozio s njom kroz grad,
zapitao ju je u ali, ne bi li bilo zgodno da se bezbrino i
bez primisli negdje neto popije i zajedno pode plesati, i
ona je kimnula i rekla da to ne bi bilo loe, moda ak
zgodno, a kasnije, pred njezinom kuom, kad joj je ponudio da je otprati gore do njezinih vrata, da je sarkastino
rekla: Ah, bolje ne, imam dosta mukih posjeta, kao to
znate ali svejedno hvala.
Moeding je itavu veer i pol noi pokuavao uvjeriti
Beizmennea da bi Katarinu Blum trebalo pritvoriti radi
njezine sigurnosti, a kad gaje Beizmenne upitao je li moda
zaljubljen, rekao je ne, ona mu je samo draga, vrnjaci su i
on ne vjeruje u Beizmenneovu teoriju o velikoj zavjeri u
koju je upletena Katarina.
O emu nije izvijestio, a to je Blorna ipak saznao
posredstvom gospode Woltersheim, bila su dva savjeta to
ih je dao Katarini, koju je ipak otpratio kroz foaje do dizala.
Dosta nezgodni savjeti koji su ga mogli skupo stajati, a osim
toga opasni po ivot njega i njegovih kolega; on je naime
Katarini, dok su stajali ispred dizala, rekao: Ne dirajte
telefon i sutra ne otvarajte novine, pri emu nije bilo jasno
je li mislio na ZEITUNG ili na novine uope.

199

i *>,*

t
.
&

-*
"L
"

,<-,

21.
Bilo je negdje oko 15.30 sati istoga dana (etvrtak,21.2.74),
kad je Blorna u svom zimovalitu prvi put privezao skije i
htio krenuti na odulju turu. Od tog trenutka njegov odmor,
kojemu se tako dugo veselio, bio je uprskan. Lijepa je bila
duga veernja etnja veer prije, ubrzo nakon dolaska, s
Trudom, dva sata kroz snijeg, zatim boca vina kraj kamina
u kojemu je gorjela vatra i duboki san uz otvoren prozor:
prvi doruak na odmoru, otegnut, pa jo jednom nekoliko
sati na terasi, dobro umotan u pletenu stolcu, i upravo tada,
tono u onom trenutku kad je htio krenuti, iskrsnuo je onaj
tip iz ZEITUNGA i bez ikakve pripreme poeo blebetati
o Katarini. Smatra li on nju sposobnom za zloin? Kako,
rekao je, ja sam odvjetnik i znam tko je sve sposoban za
zloin. Kakav zloin uope? Katarina? Nezamislivo, kako
vam pada na pamet? Otkud znate? Kad je-napokon doz nao da je jedan dugo traeni bandit dokazano prenoio
kod Katarine a da je negdje od 11 sati ujutro strogo sasluavaju, naumio je odmah odletjeli natrag i pomoi joj,
ali je onaj tip iz ZEITUNGA je li zbilja izgledao onako
ljigavo ili mu se to tek kasnije uinilo? rekao da tako
strano opet nije i ne bi li mu on mogao navesti neke njezine
karakterne osobine. A kad je odbio, tip mu je rekao daje
to lo znak i da bi se to moglo loe protumaili, jer utnja
0 njezinu karakteru u takvom sluaju, a rije je o frontpage-story, nesumnjivo ukazuje na lo karakter, i ve
bijesan i vrlo razdraen, Blorna je rekao: Katarina je vrlo
pametna i hladna osoba i ljutio se, jer ni to nije bilo tono
1
ni izdaleka nije izraavalo ono stoje htio i morao
rei. Jo
nikad nije imao posla s novinama, a pogotovo ne s novina
ma kao to je ZEITUNG, i kad se onaj tip odvezao u svom
Porscheu, skinuo je Blorna skije i znao da je s odmorom
gotovo. Otiao je gore k Trudi, koja je udobno umotana u
pokrivae, napola spavajui, leala na balkonu u suncu.

Ispriao joj je. Pa, daj nazovi, rekla je i on je pokuao

nazvati, triput, etiri puta, pet pula, ali je uvijek dobivao
obavijest Pretplatnik se ne javlja. Pokuao je oko jedanaest naveer nazvati jo jednom, ali se opet nitko nije
javljao. Popio je mnogo i spavao loe.

22.
Kad se u petak ujutro oko pola deset mrk pojavio na
doruku, Truda mu je ve pruila ZEITUNG. Katarina
na naslovnoj stranici. Golema fotografija, golema slova.
RAZBOJNIKA DRAGANA KATARINA BLUM ODBIJA ISKAZ O MUKIM POSJI-TIMA. BANDIT I UBOJICA
LUDWIG GOTTEN ZA KOJIM SE VE GODINU I POL
TRAGA MOGAO JE JUER BITI UHAPEN DA NJEGOVA LJUBAVNICA. VODITELJICA KUANSTVA KATARINA BL.UM. NIJE IZBRISALA TRAGOVE I POKRILA
NJEGOV BIJEG. POLICIJA PRETPOSTAVLJA DA JE
BLUMOVA VE DULJE VRIJEME UPLETENA U ZAVJERU. (DALJE VIDI NA POSLJEDNJOJ STRANICI POD NASLOVOM: MUKI POSJETI.)

Ondje na posljednjoj stranici itao je zatim da je ZEITUNG iz njegove izjave daje Katarina pametna i hladna
napravio ledeno hladna i proraunata, a iz njegove uopene izjave o kriminalitetu, da je sigurno sposobna za
zloin.
UPNIK IZ GEMMEUSBROICHA IZJAVIO JE: KOD
NJE ME NITA NE MOE IZNENADITI. OTAC JOJ JE BIO
PRIKRIVENI KOMUNIST. A NJEZINA MAJKA. KOJU
SAM IZ MILOSRA NEKO VRIJLiME ZAPOIJAVAO
KAO ISTAICU. KRALA JE MISNO VINO I U SAKRISTIJI SLAVILA ORGIJE SA SVOJIM LJUBAVNICIMA.
BLUMOVA VE DVIJE GODINE REDOVITO PRIMA MUKE POSJETE. JE U NJEZIN STAN BIO KONSPIRATIVNI CENTAR, SASTAJALITE BANDE, MJEiSTO ZA
RASPAAVANJE ORUJA? KAKO JE TEK DVADESET I
201

200

SEDMOGODINJA VODITEIJ1CA KUANSTVA DOLA DO

VLASTITOG STANA U VRIJEDNOSTI KOJA SE OTPRILIKE
CIJENI NA 110.000 MARAKA? POLICIJA LDAI JE ISTRAUJE.
DRAVNO
TUILATVO
RADI
PUNOM
PAROM.SUTRAVIE.ZEITUNGKAOIUVIJEKU
TOKU!
SVE INFORMACIJE O POZADINI DOGAAJA U SU- "
TRANJEM SUBOTNJEM IZDANJU..

Poslijepodne, na aerodromu, rekonstruirao je Blorna

ono to se potom uzastopce zbivalo.
10.25, poziv vrlo uzbuenog Liidinga, koji me preklinjao da se odmah vratim i da stupim u vezu s takoer vrlo
uzbuenim Alojzom. Alojz, navodno potpuno izvan sebe
to ja kod njega jo nikad nisam doivio i to mi se stoga
ini potpuno nevjerojatnim trenutno na zasjedanju
kranskih poduzetnika u Bad Bedeligu, gdje mora odrati
glavni'referat i voditi diskusiju o naelnim pitanjima.
10.40, poziv Katarine, koja me pita jesam lija to uistinu
rekao tako kako je stajalo u ZEITUNGU. Radostan to joj
to mogu razjasniti, objasnio sam joj okolnosti, a ona je rekla
(protokolarno po sjeanju) otprilike ovo: Vjerujem vam,
vjerujem, sad znam kako te svinje rade. Danas ujutro ak
su ieprkali moju teko bolesnu majku, Brettloha i druge
ljude. Kad sam je upitao gdje je, rekla je: Kod Elze, i sad
moram opet na sasluanje.
11.00, poziv Alojza, kojega sam doista prvi put u ivotu
a poznajem ga dvadeset godina vidio uzbuenog i
uplaenog. Kae, moram se odmah vratiti da ga preuzmem
kao stranku u jednoj vrlo osjetljivoj stvari. On sam da mora
odrati referat, zatim objedovati s poduzetnicima; kasnije
voditi diskusiju i naveer prisustvovati jednom neobaveznom skupu, ali da bi, tako, izmeu 7.30 i 9.30 mogao biti
kod nas kod kue a zatim se poslije jo pridruiti tom
neobaveznom skupu.

ironinom smijeku, ona ve ima jednu (vjerojatno kao i

uvijek) tonu teoriju o Alojzovim potekoama.
12.15, rezervacije sreene, prtljaga spakovana, raun
plaen. Nakon jedva etrdeset sati odmora u taksiju za I.
Ondje na aerodromu ekanje u magli od 14.00 do 15.00
sati. Dugi razgovor s Trudom o Katarini, kojoj sam, kako
Truda zna, vrlo, vrlo privren. Razgovarali i o tome kako
smo Katarinu hrabrili neka ne bude lako preosjetljiva,
neka zaboravi svoje nesretno djetinjstvo i profukani brak.
Kako smo nastojali da savlada svoj ponos kad je u pitanju
novac i da joj s naeg rauna damo povoljniji kredit nego
banka. Uvjerilo je nije ak ni objanjenje, ni shvaanje kako
mi nikako i ne gubimo ako nam umjesto 14% koje mora
plaati daje 9%, a ona bi, naprotiv, utedjela mnogo novca.
Kako smo Katarini duni i zahvalnost: otkad ona mirno i
prijazno, a i planski vodi .nae kuanstvo, ne samo da su se
nai trokovi znatno smanjili, ve nas je oboje toliko oslobodila za na profesionalni rad da to jedva moemo iskazati u novcu. Ona nas je oslobodila petogodinjeg kaosa
koji je optereivao na brak i na posao.
Oko 16.30. sati, jer se ini da se magla nee dii,
odluujemo ipak krenuti vlakom. Po Trudinu savjetu ne
nazivam Alojza Straubledera. Taksi do kolodvora, gdje jo
hvatamo onaj u 17.45 za Frankfurt. Grozna vonja
munina, nervoza. ak i Truda ozbiljna i uzrujana. Ona
predosjea veliko zlo. Potpuno iscrpljeni ipak presjedamo
u Miinchenu, gdje hvatamo spavaa kola. Oboje oekujemo brige s Katarinom i oki) nje, neprilike s Liidingom i
Straublederom.

11.30, Truda takoer smatra da odmah treba da otputujemo i pomognemo Katarini. Zakljuujui po njezinu
202

203

23.
Ve u subotu ujutro na kolodvoru grada koji je primjereno
vremenu karnevala jo bio veseo, potpuno zguvani i jadni,
ve na peronu kolodvora ZEITUNG, i opet s Katarinom
u naslovu, ovaj put kako u pratnji nekog policijskog slubenika u civilu silazi stubama policijskog prezidija.
ZARUNICA UBOJICI: I DALJE PRKOSI! NIKAKAV
PODATAK O GOTTIiNOVL BORAVITU! POLICIJA U
NAJVEOJ PRIPRAVNOSTI

Truda je kupila tu stvar i utei u taksiju odvczli su se

kui, i, dok je plaao a Truda otkljuavala vrata, voza je
pokazao na ZEITUNG rekavi: I vi ste unutra, odmah
sam vas prepoznao. Vi ste taj odvjetnik i poslodavac te
fifice. Dao je preveliku napojnicu i ofer, ije cerenje
uope nije bilo onako zlobno kako mu je zvuao glas, odnio
mu je jo koveg, torbe i skije sve do hodnika i prijateljski
rekao Zdravo.
Truda je ve ukljuila aparat za kavu i prala se u
kupaonici. U salonu na stolu leali su ZEITUNG i dva
brzojava, jedan od Liidinga, drugi od Straubledera. Od
Liidinga: Blago reeno razoaram jer bez kontakta. Liiding. Od Straubledera: Ne mogu shvatiti da me tako
ostavlja na cjedilu. ekam hitni poziv. Alojz.
Bilo je upravo osam i petnaest, gotovo isto ono vrijeme
u koje im je Katarina inae posluivala doruak: lijepo,
kako je uvijek prostirala stol s cvijeem i svjee opranim
stolnjacima i ubrusima, s raznim vrstama kruha i medom,
jajima i kavom, te toastom i marmeladom od naranaa, za
Trudu. ak je i Truda bila gotovo sentimentalna kad je
donijela aparat za kavu, malo vedskoga kruha, meda i
maslaca. Nikad vie nee biti tako, nikad vie. Oni e tu
djevojku dokrajiti. Ako ne policija, onda ZEITUNG, a
kad ZEITUNG izgubi interes, onda e to uiniti ljudi.
204

Hajde, sad najprije proitaj to pa tek onda zovi muke

posjetioce. itao je:
U neprestanom nastojanju da vas opirno informira
ZEITUNG je uspio prikupiti daljnje izjave, koje osvjetljuju
karakter Blumove i njezinu neprozirnu prolost. Naim
reporterima uspjelo je da pronau teko bolesnu majku
Blumove. Ona se najprije potuila da je njezina ker ve
dugo nije posjetiia. Suoena zatim s nepobitnim faktima,
rekla je: 'To se moralo dogodili, tako je to moralo zavriti. '
Bivi suprug, skromni tekstilni radnik \Vilhelm Brettloh,
koji je od Blumove rastavljen njezinom krivnjom, zbog
zlonamjernog naputanja, jo je spremnije dao izjavu za
ZEITUNG: 'Sada', rekao je s mukom suzdravajui suze,
'konano znam zato me ila varat. Zato me ostavila. To
je, znai, ono to se dogaalo. Sad mi je sve jasno. Naa
skromna srea nije joj bila dosta. Htjela se popeti visoko, a
kako da jedan estit, skroman radnik ikad doe do
Porschea. Moda (dodao je mudro) moete itaocima
ZEITUNGA prenijeti moj savjet: tako i moraju zavriti
krive predodbe o socijalizmu. Pitam ja vas i vae itaoce:
otkud jednoj slukinji takvo bogatstvo. Poteno steeno
sigurno nije. Sad znam zato sam se uvijek bojao njezine
radikalnosti i neprijateljskog stava prema crkvi, i blagoslivljem odluku naeg gospodina Boga da nam ne pokloni
djece. I kad onda jo saznam da joj je njenost jednog
ubojice i razbojnika bila draa od moje nekomplicirane
naklonosti, onda je razjanjena i ta stvar. Pa ipak, htio bih
joj doviknuti: moja mala Kalarino, da si bar ostala kod
mene. I mi bismo tokom godina dogurali do imetka i malog
auta, jedan Porsche ti dodue ne bih nikad mogao priutiti,
samo skromnu sreu kakvu ve moe pruiti jedan estiti
radnik koji ne vjeruje sindikatu. Ah, Katarina.'
Pod naslovom: Penzionerski brani par zgranut, ali
ne i iznenaen pronaao je Blorna na zadnjoj stranici
jo i crveno uokvireni stupac:
205

PENZIONIRANI DIREKTOR SREDNJE KOLE DR

BERTHOLD HIEPfiRTZ I SUPRUGA ERNA HIEPERTZ
BILI SU ZAPANJENI DJELATNOU BLUMOVE. ALI NE
I NAROITO IZNENAENI. U LEMGOU. GDJE IH JE
KOD NJIHOVE UDATE KERI KOJA ONDJE VODI SANATORIJ POSJETILA SURADNICA ZEITUNGA. KLASINI FILOLOG I HISTORIAR HIEPERTZ. KOD
KOJEGA JE BLUMOVA RADILA 3 GODINE. IZJAVIO JE.
JEDNA U SVAKOM POGLEDU RADIKALNA OSOBA.
KOJA NAS JE SPRETNO PREVARILA.

(Hiepertz, s kojim je Blorna kasnije telefonski razgovarao, kleo se da je rekao: Ako je Katarina radikalna,
onda je radikalno spremna da pomogne, radikalno je promiljena i inteligentna ja bih se morao jako prevariti u
njoj,.a imam za sobom etrdesetogodinje iskustvo pedagoga i malokad sam se prevario.)
Nastavak sa strane 1:
POTPUNO SLOMLJEN. BIVI SUPRUG BLUMOVE,
KOJEGA JE ZEITUNG POTRAIO NA POKUSU BUBNJARSKE I DUHAKE DRUINE IZ GEMMELSBROICHA. OKRENUO SE DA SAKRIJE SUZE. I OSTALI
LANOVI UDRUENJA. KAKO JE TO IZRAZIO IMUNI
SELJAK MEFFELS. ODVRATILI SU SE SA ZGRAANJEM OD KATARINE. KOJA JE UVIJEK BILA NIKAKO
UDNA I UVIJEK SE PRAVILA EDNOM. NEDUNO
POKLADNO VESELJE JEDNOG POSILNOG RADNIKA
U SVAKOM E SLUAJU VJEROJATNO BITI POMUENO.

Na kraju, fotografija Blorne i Trude u vrtu kraj bazena.

Potpis: Kakvu ulogu igraju ena koja je nekada bila poznata kao 'crvena Truda' i njezin suprug, koji tu i tamo za
sebe kae da je 'lijevi'? Odlino plaeni odvjetnik za privredne sporove dr Blorna sa suprugom Trudom pred bazenom svoje luksuzne vile.
206

24.
Ovdje moramo obaviti neku vrstu retrospektivnog zastoja
toka, neto to se u filmu i u knjievnosti zove pogled
unatrag: od subotnjeg jutra kada se brani par Blorna,
zguvan i prilino zdvojan, vratio s odmora, na petak uj utro
kada je Katarina ponovno odvedena na sasluanje u policijski prezidij; ovaj put su je vodili gospoda Pletzer i jedan
stariji slubenik koji je bio samo lagano naoruan, i nisu je
odveli iz njezina stana nego iz stana gospode Woltersheim,
kojoj se Katarina, dovezla oko pet sati ujutro, ovaj put
svojim autom. Slubenica nije tajila da joj je poznato kako
Katarinu nee nai kod kue nego kod Woltersheimove.
(Ne bi bilo pravedno zaboraviti jo jednom dozvati u pamenje rtve i napore branog para Blorna: prekid odmora,
vonja taksijem do aerodroma u I. ekanje u magli. Taksi
do kolodvora. Vlak do Frankfurta, ali zatim i presjedanje
u Miinchenu. Grozno droncanje u spavaim kolima i rano
ujutro, nakon dolaska kui, ve konfrontacija s ZEITUNGOM1 Kasnije prekasno, naravno Blorna se kajao
to umjesto Katarine, za koju je od onog tipa iz ZEITUN GA doznao daje uhapena, nije nazvao (Hacha.)
Ono stoje svima koji su u petak sudjelovali na drugom
Katarininu sasluanju ^- ponovno Moeding, Pletzerova,
dravni tuioci dr Korten i Hach, zapisniarka Anna Lockster, kojoj je jezina senzibilnost Blumove smetala i koju je
okrstila majmunarijom ono to je svima upalo u oi bilo
je upravo izvanredno Beizmcnneovo raspoloenje. Trljajui ruke uao je u sobu za sasluanje, postupao prema
Katarini gotovo susretljivo, ispriao se za stanovite grubosti, koje da nisu svojstvene njegovoj slubi ve njegovoj
osobi, daje on pomalo neotesan momak, i latio se ponaj prije u meuvremenu sastavljene liste zaplijenjenih predmeta; bili su to:

207

1. Jedan izlizani zeleni notes malog formata, koji je

sadravao iskljuivo telefonske brojeve, to su u meuvremenu preispitani i nisu pokazali nita sumnjivo. Katarina
Blum je taj notes oito upotrebljavala gotovo ve deset
godina. Grafoloki strunjak, koji je traio pismene tragove
Gottena (Golten je izmeu ostalog bio i dezerter i radio je
u nekom uredu, ostavio je dakle mnogo tragova svog
rukopisa), oznaio je razvoj njezina rukopisa upravo kao
kolski primjer. esnaestogodinja djevojica koja je zabiljeila telefonski broj mesara Gerbersa, sedamnaestogodinjakinja koja je zapisala broj lijenika dra Kluthcna,
dvadesetogodinjakinja kod dra Fehnerna i kasnije brojevi
i adrese traiteura, vlasnika restorana, kolega.
2. Izvodi rauna iz tedionice, na kojiina su svaki ulog
ili isplata bili tono identificirani pomou rukom pisanih
napomena Blumove. Uplate, isplate sve korektno i
nijedna promjena svote sumnjiva. Isto je vrijedilo i za
njezino knjigovodstvo, za biljeke i saopenja sadrana u
malom fasciklu, u koji je uknjiila stanje svojih obveza
prema tvrtci Haftex, od koje je kupila stan u Stanujte
elegantno na rijeci. I njezine porezne prijave, rjeenja o
razrezu poreza, plaanje poreza, vrlo je tono ispitao i
pregledao strunjak za zavrni raun, koji nigdje nije mogao pronai neku prikrivenu veu svotu. Beizmenne je
smatrao vanim da ispita njezine financijske transakcije
osobito u vremenskom razdoblju posljednjih dviju godina,
koje je u ali nazvao vremenom mukih posjetilacaNita. Utvreno je, ipak, da je Katarina majci mjeseno
slala 150 DM, da je pretplatom kod firme Kolter u Kuiru
dala odravati grob svog oca u Gemmelsbroichu. Njezine
nabavke namjetaja, kuanski aparati, haljine, rublje, rauni za benzin, sve ispitano i nigdje nije pronaena rupa.
Kad je knjigovodstveni strunjak vraao Beizmenneu spise, rekao je: ovjee, kad ova bude na slobodi i potrai
208

posao, javi mi. Ovako neto uvijek se trai ali ne nalazi.

Telefonski rauni Blumove takoer nisu ukazivali ni na
kakve sumnjive momente. Oito, gotovo uope nije vodila
meugradske razgovore.
Uoeno je takoer da je Katarina Blum svom bratu
Kurtu, koji je u to vrijeme sjedio u zatvoru zbog provalne
krade, povremeno slala manje svote, izmeu 15 i 30 DM,
kako bi poveala njegov^deparac.
Crkveni porez Blumova nije plaala. Ona je, kako se
iz njezinih financijskih akata vidjelo, jo kao devetnaestogbdinjakinja, godine 1966. istupila iz katolike crkve.
3. Jo jedan mali notes s raznim biljekama, uglav'nom
raunima, sadravao je etiri rubrike: jednu za kuanstvo
Blorna, s oduzimanjem i zbrajanjem pri kupnji ivenih
namirnica te izdacima za sredstva za ienje, za istionicu,
praonicu. Pritom je utvreno da je Katarina vlastoruno
glaala rublje.
Drugu za kuanstvo Hiepertz, s odgovarajuim podacima i obraunima.
Jo jednu za vlastito kuanstvo Blumove, to gaje ova
vodila s oito skromnim sredstvima. Nalo se mjeseci u
kojima je za ivene namirnice izdavala jedva 30-50 DM.
inilo se ipak televizora nije imala da ee ide u kino
te da sebi tu i tamo kupuje okoladu, ak okoladne bom-,
bone.
etvrta je rubrika sadravala prihode i rashode koji su
bili u vezi s dodatnim zaposlenjima Blumove, a ticali su se
trokova nabavke i ienja radne odjee, izdataka koji su
otpadali na Volksvvagen. Tu se Beizmenne, s ljubeznou
koja je sve iznenadila, uhvatio rauna za benzin i upitao
otkuda relativno veliki trokovi za benzin, koji se uostalom
poklapaju s upadljivo velikom brojkom to je pokazuje
njezin broja kilometara. Da je utvreno kako razdaljina
do Blorne, tamo i natrag, iznosi otprilike 6 km, razdaljina
209

do Hiepertza, tamo i natrag, oko 8, do gospode Wolter-

; >

sheim otprilike 4 km, pa ako se u prosjeku, raunajui

velikoduno, ubroji jedan izvanredni posao tjedno i za to,
jednako iroke ruke, urauna 20 km, to podijeljeno na
dane u tjednu iznosi otprilike 3 km, dolo bi se otprilike na
21-22 km dnevno. Pri tom valja uzeti u obzir da Woltersheimovu ne posjeuje svaki dan, ali to e previdjeti. Dolo
bi se, dakle, na otprilike 8000 km godinje, ali je ona
Katarina Blum kao to se iz pismenog utanaenja s
kuharom Klormerom vidi, preuzela taj VW prije dvije
godine pri stanju brojila od 56.000 kilometara. Prirauna
li se sada 2 x 8000, moralo bi stanje brojila biti blizu 72.000,
ali u stvarnosti iznosi gotovo 162.000 km. Sad, dodue,
poznato je da je tu i tamo posjeivala svoju majku u Gemmelsbroichu, a kasnije u sanatoriju u Kuir-Hochsackelu,
ponekad valjda i svoga brata u zatvoru ali udaljenost do
Gemmelsbroicha odnosno Kuir-Hochsackela i natrag iznosi otprilike 50 km, a do njezina brata otprilike 60 km, pa
ako sad raunamo mjeseno po jedan ili, velikoduno, dva
posjeta a njezin brat sjedi u zatvoru tek godinu i pol,
stanovao je prije kod majke u Gemmelsbroichu dolo
bi se, dakle uvijek raunato na dvije godine do
daljnjih 4000-5000 km, tu tad ostaje neobjanjeno odnosno
nepokriveno jo otprilike 25.000 km. Kamo je to tako esto
vozila? Je li se on sada doista ne bi htio ponovno
zapoinjati s grubim nagaanjima, ali ona mora razumjeti
njegovo pitanje moda s nekim ili vie njih negdje i
gdje sastajala?
Fascinirana, ali i zaprepatena sluala je ne samo Katarina Blum, ve i svi ostali prisutni, taj proraun, iznesen
Beizmenneovim blagim glasom, i ini se kao da Blumova,
dok joj je Beizmenne sve to izraunavao i predoivao, nije
osjeala ak ni ljutnju, ve samo napetost pomijeanu s
uasom i fascinacijom, jer, dok je on govorio, nije traila
objanjenje za tih 25.000 km, nego je sama sebi pokuavala
210

razjasniti gdje i
kada, zato i kamo
je vozila. Jo dok je
sjedala za sasluavanje, zaudno nedovoljno odbojna, gotovo meka, djelovala je gotovo zaplaeno; uzela je aj,
ak nije ni nastojala da ga sama plati. A sada, kad je
Beizmenne zavrio sa svojim pitanjima i raunima, zavladala je prema izjavama veine, gotovo svih prisutnih osoba
mrtva tiina, kao da se sluti kako je ovdje na temelju
jedne utvrene injenice, koja bi da nije bilo rauna za
benzin mogla biti lako previena, netko doista prodro u
intimnu tajnu Blumove iji se ivot do tad ukazivao tako
preglednim.
Da, rekla je Katarina Blum i odatle nadalje njezina
je izjava protokolirana i postoji kao takva, to je tono, to
je po danu sad sam to brzo izraunala u glavi vie od
30 kilometara. Nikad o tome nisam razmiljala, a nisam
mislila ni o trokovima, ali koji put bih se naprosto vozila,
jednostavno bezglavo odjurila, bez cilja, tj. nekako se
naao neki cilj, tj. vozila sam smjerom koji mi se jednostavno tako nametnuo, prema jugu u smjeru Koblenza, ili
prema zapadu, pravac Aachen, ili dolje, prema donjoj
Rajni. Ne svaki dan. Ne mogu rei kako esto i u kojim
razmacima. Najee kad je kiilo i kad sam imala slobodnu veer i bila sama. Ne, ispravljam izjavu: odjurila bih
uvijek samo kad je kiilo. Ne znam tono zato. Morate
znati da sam koji put, kad nisam morala Hiepertzovima ikad nije bilo nikakva posebnog posla, ve u pet sati bila kod
kue i nisam imala to raditi. Nisam ba uvijek htjela ii k
Elzi, naroito ne otkad prijateljuje s Konradom, a ii sama
i u kino ni za jednu samostalnu enu nije uvijek bez rizika.
Ponekad bih sjela i u kakvu crkvu, ne iz vjerskih razloga,
nego zato to ondje ovjek ima mira, ali u posljednje
vrijeme i u crkvi vam poinju dodijavati, i to ne samo laici.
Imam, naravno, nekoliko prijatelja: Wernera Klormera na
primjer, od kojega sam kupiia Volkswagen, i njegovu enu, a
i druge namjetenike kod Klofta, ali je teko i najee
211

muno kad ovjek doe sam a nee bezuvjetno, ili jo bolje,

ne eli ba bez uvjeta prihvatiti ili traiti zblienje. I onda bih
jednostavno sjela u auto, upalila radio i odvezla se, uvijek
obinim cestama, uvijek po kii, a najdrae su mi bile ceste s
drvoredom kojiput sam ila sve do Nizozemske ili
Belgije, ondje bih popila kavu ili pivo, pa opet natrag. Da.
Tek Sada, kad me pitate, postaje mi jasno. Rekla bih
ako me pitate kako esto, ovako: dva-tri put mjeseno
koji put i rjee, katkada valjda i ee, ponajvie satima,
sve dok u devet ili deset, gdjekad tek oko jedanaest, ne bih
na smrt umorna ponovno dola kui. Vjerojatno je to bio i
strah: poznajem mnoge ene koje ive same i uveer se
opijaju pred televizorom.
Blagi smijeak, s kojim je Beizmenne bez komentara
primio na znanje to objanjenje, nije doputao nikakav
zakljuak o njegovim mislima. Samo je kimnuo, a kad je
ponovno protrljao ruke, tad jamano zato to su obavjetenja Katarine Blum potvrivala jednu od njegovih teorija. Neko je vrijeme bilo vrlo tiho, kao da su prisutni
iznenaeni ili neugodno dirnuti; inilo se kao daje Blumova po prvi put razotkrila neto iz svoje intimne slere. Tako
je onda brzo obavljeno i objanjenje daljnjih zaplijenjenih
predmeta.
4. Album s fotografijama sadravao je samo fotografije
osoba koje je bilo lako identificirati. Oca Katarine Blum,
koji se doimao boleljivo i ogoreno, i koji je izgledao
mnogo stariji nego stoje mogao biti. Njezina majka, za koju
se pokazalo da ima rak i da lei na samrti. Njezin brat. Ona
sama, Katarina, sa etiri, sa est godina, kao prvopriesnica sa deset, netom udata s dvadeset; njezin mu, upnik iz
Gemmelsbroicha, susjedi, roaci, razne fotografije Elze
Woltersheim, zatim jedan stariji gospodin kojeg najprije
nije bilo mogue identificirati, koji se doimao vrlo svjee i
za kojega je ustanovljeno da je dr Fehnern, porezni stru212

njak kome je dokazana krivnja. Nijedna fotografija neke

osobe koja bi mogla biti dovedena u vezu s Beizmenneovim
teorijama.
:

5. Paso na ime Katarina Brettloh rod. Blum. U vezi s

pasoem postavljena su pitanja o putovanjima i pokazalo
se da Katarina jo nikad nije pravo putovala i daje, osim
nekoliko dana ka je bila bolesna, uvijek radila. Dala je,
dodue, da joj Fehnern i Blorne isplauju novac za godinji
odmor, ali bi ili nastavila raditi ili bi preuzimala poslove
kao ispomo.
6. Jedna stara bombonijera. Sadraj: nekoliko
pisama,
jedva tucet, od njezine majke, brata, mua, gospode
Woltersheim. Nijedno pismo nije ukazivalo ni na to u
vezi sa
sumnjom koja ju je teretila. Osim toga, sadravala je
bombonjera jo nekoliko neprivrenih fotografija oca
kao
razvodnika njemakog VVehrmachta, mua u
uniformi
bubnjarske druine, nekoliko istrgnutih listova
kalendara
s poslovicama, jednu dosta opirnu, rukom pisanu
zbirku
vlastitih recepata i brouru O primjeni
sherrvja u
umacima.
6. Registar sa svjedodbama, diplomama,
dokumenti
ma, svim spisima o razvodu i dokumentima koji
su se
odnosili na njezin stan.
6. Tri svenja kljueva, koji su u meuvremenu
ispita
ni. Bili su to kljuevi vrata i ormara u njezinu stanu, u
stanu
Blorninih i Hiepertzovih.
Konstatirano je i zapisnikom utvreno da medu gore

navedenim predmetima nije pronaeno nita to bi davalo

povoda sumnji; objanjenje Katarine Blum o potronji
benzina i kilometrima vonje prihvaeno je bez komentara.
213

Tek u tom trenutku Beizmenne je iz depa izvukao jedan prsten s briljantima optoenim rubinom, to ga je ondje oito uvao, jer gaje svjetlao na rukavu sakoa prije nego
to ga je pruio Katarini. Je li vam taj prsten poznat?
Da, rekla je bez oklijevanja i zbunjenosti.
Je li va?
Da.
Znate li koliko vrijedi?
Ne tono. Mnogo ne moe biti.
Pa sad, rekao je Beizmenne prijateljski, mi smo ga
dali procijeniti, iz opreza ne samo kod naeg strunjaka, tu
u kui, nego dodatno, da vam ni u kom sluaju ne bismo
nanijeli nepravdu, jo i kod jednog draguljara ovdje u
gradu. Ovaj prsten vrijedi osam do deset tisua maraka. To
niste znali? Ja vam ak vjerujem, no ipak, morate mi
objasniti odakle vam. U sklopu istrage u kojoj je rije o
prestupniku kojemu je dokazano razbojstvo, a osumnjien
je za umorstvo, takav prsten nije sitnica ni ita privatno,
intimno, poput stotine kilometara, satima duge vonje autom po kii. Od koga potjee ovaj prsten, od Gottena ili od
mukog posjetioca, ili da ipak nije Gotten bio taj muki
posjetilac, a ako nije kuda ste to vi, kao enski posjetilac,
ako to smijem u ali tako nazvati vozili po kii, tisuama
kilometara? Bila bi sitnica za nas da utvrdimo od kojega
draguljara potjee prsten, bilo kupljen bilo ukraden, ali ja
bih vam elio dati priliku ja vas, naime, ne drim neposredno kanjivom ve samo naivnom i malo previe romantinom. Kako ete vi meni nama objasniti da ste vi,
poznati kao osjetljivi, gotovo plahi, koji ste od prijatelja i
znanaca dobili nadimak, asna sestra, koja izbjegava diskoteke jer je ondje previe razvratno, koja se rastavlja od
mua jer je ovaj postao, 'nasrtljiv' kako ete nam dakle-vi
objasniti da ste navodno tog Gottena upoznali tek
prekjuer, i jo istog dana moglo bi se rei smjesta
odveli u svoj stan i ondje vrlo brzo pa, recimo postali
214

itimni s njim. Kako vi to nazivate? Ljubav na prvi pogled?

Zaljubljenost? Njenost? Zar ne uvdate da tu postoje neke
nepodudarnosti koje ba sasvim ne briu sumnju? A ima
tu jo neto. Sad je posegnuo u dep sakoa i iz njega
izvukao oveu bijelu omotnicu iz koje je izvadio jednu
prilino ekstravagantnu kuvertu boje ljubice, normalnog
formata, podloenu krem podstavom. Ova prazna kuverta,
koju smo zajedno s prstenom nali u ladici vaega nonog
ormaria, igosanaje 12.2.74. u 18.00 sati na kolodvorskoj
poti u Diisseldorfu i adresirana je na vas. Moj Boe,
rekao je Beizmenne zakljuujui, ako ste imali prijatelja
kojega ste tu i tamo posjeivali i kojem ste se koji put
odvezli, koji vam je pisao pisma i koji put neto poklonio
pa recite nam to, nije to nikakav prijestup. To vas tereti
samo ako postoji veza s Gottenom.
Svim je prisutnima bilo jasno da je Katarina prepoznala prsten ija joj vrijednost, meutim, nije bila poznata;
i da se ovdje opet pojavila osjetljiva tema mukog posjetioca. Je li se stidjela samo zato to joj se inilo da je u
opasnosti njezin dobar glas, ili joj se inilo daje u opasnosti
netko drugi, koga nije eljela uvlaiti u to? Ovaj put je samo
malo pocrvenjela. Je li porekla da je prsten dobila od
Gottena zato stoje znala da bi bilo prilino neuvjerljivo od
Gottena napraviti kavalira takvoga kova? Ostala je mirna,
gotovo pitoma, dok je izjavljivala u zapisnik: Tono je
da sam na kunoj zabavi kod gospode NVoltersheim plesala
iskljuivo i prisno s Ludwigom Gottenom kojega sam prvi
put u ivotu vidjela i ije sam prezime doznala tek na
policijskom sasluanju u etvrtak ujutro. Osjetila sam veliku njenost prema njemu i on prema meni. Oko deset sati
napustila sam stan gospode Woltersheim i s Ludwigom
Gottenom odvezla se u svoj stan.
O podrijetlu nakita ne mogu, ispravljam: ne elim
davati obavjetenja. Budui da u moj posjed nije dospio na
protupravni nain, ne osjeam se dunom objanjavati
215

njegovo porijeklo. Poiljalac predoene kuverte nije mi

poznat. Mora daje rije o nekoj od uobiajenih reklamnih
poiljaka. U gastronomskim strunim krugovima ja sam u
meuvremenu postala donekle poznata. O injenici da se
reklamna poiljka alje bez naznake poiljaoca, u jednoj
pomalo skupocjenoj i napadno podstavljenoj kuverti, nemam nikakvo objanjenje. Htjela bih samo upozoriti na to
da stanovite gastronomske tvrtke rado daju sebi privid
otmjenosti.
Kada je zatim upitana zato se upravo toga dana, kad
se oito, kao stoje i sama priznala, tako rado vozi autom,
zato se upravo toga dana gospodi Woltersheim odvezla
tramvajem, Katarina Blum rekla je da nije znala hoe li
popiti mnogo ili malo alkohola, i da joj se inilo sigurnijim
ne odvesti se svojim kolima. Upitana pije li mnogo ili se
povremeno ak i napije, rekla je ne, pije malo, a pijana da
nije bila nikad, samo da su je jednom i to u prisutnosti i
na poticaj njezina mua a na drutvenoj veeri bubnjarske
druine napili i to nekakvim anisom koji je imao okus
limunade. Kasnije su joj rekli Ja je ta dosta skupa stvar
omiljeno sredstvo za napijanje ljudi. Kad joj je prigovoreno
da to objanjenje kako se bojala da e eventualno
previe popiti ne stoji, budui da nikad ne pije mnogo,
i nije li joj jasno da to izgleda kao da je zaista imala
dogovoren sastanak s Gottenom, da je, dakle, znala da
nee trebati svoj auto, nego e se kui voziti njegovim
autom, ona je odmahnula glavom i rekla da je tono onako
kako je izjavila. Kako joj je pri dui bilo da se jedanput ba
napije, ali to onda ipak nije uinila.
Jo jedna toka morala je biti razjanjena prije podnevne pauze: zato nema ni tednu ni ekovnu knjiicu. Ne
postoji li ipak negdje neki bankovni raun. Ne, da nema
vie nikakav raun osim onoga kod tedionice. Da svaku,
pa i najmanju svotu koja joj stoji na raspolaganju odmah
iskoristi za otplatu visokokamatnog kredita; kreditne su
216

kamate koji put dvostruko vee od tednih kamata, a na

iro-raunu nema gotovo nikakvih kamata. Da joj je osim
toga ekovni promet preskup i nespretan. Tekue trokove, svoje kuanstvo i auto, plaa u gotovom.

25.

'

Stanoviti zastoji, koji se mogu nazvati i napetostima, neizbjeni su, jer se jednim zahvatom ne mogu svi izvori odjednom skrenuti i otkrenuti tako da isueno zemljite odmah
bude vidljivo. Valja, meutim, izbjegavati nepotrebne napetosti, i ovdje treba objasniti zato su tog petka ujutro i
Beizmenne i Katarina bili tako blagi, gotovo meki, ili ak
pitomi. Katarina, tovie, bojaljiva ili zaplaena. ZEITUNG to gaje neka Ijubczna susjeda ugurala ispod vrata
stana gospode Woltersheim izazvao je, dodue, u obje ene
bijes, ljutnju, ogorenost, stid i strah, ali je trenutani
telefonski razgovor s Blornom ipak donio olakanje, i tu se
ubrzo, nakon to su obje uasnute ene preletjele ZEITUNG, a Katarina telefonski razgovarala s Blornom, pojavila ve i gospoda Pletzer, koja je otvoreno priznala daje
Katarinin stan naravno pod prismotrom i sloga se zna da
je moe nai ovdje. A sada se naalost naalost i gospoda Woltersheim mora na sasluanje. Zbog otvorenog i ljubeznog naina gospode Pletzer potisnuta je najprije jeza zbog ZEITUNGA, a Katarini je u prvi plan
ponovno izbio noni doivljaj za koji je osjeala da je
usreuje: Ludwig ju je nazvao, i to odanle. Bio je tako drag i
stoga mu uope nita nije ispriala o neprilikama, jer on ne
smije imati osjeaj da je uzrok ikakvoj nevolji. Nisu
govorili ni o ljubavi, to mu je ona ve kad se s njim vozila
u autu kui izriito zabranila. Ne, ne, njoj je dobro, bila
bi naravno radije kod njega i zauvijek ili bar zadugo zajedno
s njim, najradije naravno vjeno, i da e se za karnevala.
217

odmoriti, i nikad, nikad vie nee plesati ni s jednim drugim

mukarcem osim s njim i nikad nita drugo osim junoameriki i samo s njim, i kako je ondje. On daje smjetgn
vrlo dobro i vrlo dobro opskrbljen, a budui da mu je ona
zabranila govoriti o ljubavi, on bi ipak elio rei da mu je
ona jako, jako, jako draga, i da e je jednoga dana kada,
to da jo ne zna, to moe trajati mjesecima, ali i godinu ili
dvije odvesti, kamo, to jo da ne zna. I tako dalje, ba
kao to ljudi koji jedno za drugo osjeaju veliku njenost
telefonom i avrljaju. Nikakvo spominjanje intimnosti, a
pogotovo ni rijei o onom dogaaju koji je Beizmenne (ili,
to se ini sve vjerojatnijim Hach) tako grubo definirao. I
tako dalje. Ve upravo ono to takva vrsta ulilaca njenosti
ima sebi rei. Prilino dugo. Deset minuta. Moda ak i
vie, rekla je Katarina Elzi. Moda se, to se konkretnog
vokabulara oboje njenih tie, moe uputiti i na stanovite
moderne filmove u kojima se telefonom - esto na velike
udaljenosti - avrlja mnogo toga i mnogo nevanog naoko.
Taj telefonski razgovor to ga je Katarina vodila s
Ludvvigom bio je i povod za Beizmenneovu oputenost, i
ljubeznost i blagost, pa premda je slutio zato je Katarina
odbacila sav odbojan prkos, ona, naravno, nije mogla naslutiti da je on istim povodom, ako ve ne iz istog razloga,
bio tako veseo. (Ovaj udnovat i znaajan dogaaj trebalo
bi smatrati poticajem za ee telefoniranje, po potrebi i
bez njenog aputanja, jer nikad se ne zna kome se zaista
takvim telefonskim razgovorom prireuje veselje.) Beizmenne je, meutim, znao i razlog Katarinine bojazni, jer
mu je bio poznat jo jedan anonimni telefonski poziv.
Umoljava se ne tragati za izvorima povjerljivih saopenja sadranih u ovom poglavlju, rije je jednostavno o
proboju ustave u jednoj pokrajnjoj lokvi, iji se diletantski
podignut zid probuio pa dolazi do otjecanja, odnosno do
toka, prije nego to slabi zid ustave pukne i sva se napetost
raspe.
218

26.
Kako ne bi bilo nesporazuma, mora se takoer utvrditi da
su i Elza Woltersheim i Blorna, naravno, znali da je Katarina zapravo poinila kanjivo djelo time to je pomogla
Gottenu da neopaeno nestane iz njezina stana; omoguivi mu bijeg, mora da je znala za stanovita kanjiva
djela, makar u ovom sluaju i ne bila prava! Elza VVoltersheim rekla joj je to u lice kratko vrijeme prije nego to ih
je gospoda Pletzer odvela na sasluanje. Blorna je iskoristio prvu priliku da upozori Katarinu na kanjivost njezina
djela. Takoer nikome ne treba uskratiti ono to je Kata rina rekla gospodi Woltersheim o Gottenu: Boe moj, ba
je on bio taj koji je i trebalo da doe i ja bih se bila udala
za njega i imala djecu s njim pa makar morala ekati,
godinama, sve dok on opet ne izie iz uze.

27.
Sasluanje Katarine Blum moglo se time smatrati zakljuenim, morala je samo biti spremna da moda .bude konfrontirana s izjavama ostalih sudionika plesne party kod
Woltersheimove. Sada je, naime, trebalo razjasniti pitanje,
koje je u vezi s Beizmenneovom teorijom o dogovoru i
zavjeri bilo prilino vano: kako je Ludwig Gotten doao
na kuni bal kod gospode Woltersheim?
Katarini Blum preputeno je na volju hoe li ii kui
ili ekati na nekom njoj ugodnom mjestu, ali je ona odbila
da ode kui, stan joj je, rekla je, zauvijek omrznuo, radije
e priekati u nekoj eliji dok gospoda Woltersheim ne
bude sasluana i s njom otii kui. Tek u tom trenutku
Katarina je iz torbice izvukla oba izdanja ZEITUNGA i
upitala ne moe li drava tako je ona to izrazila neto
uiniti da je zatiti od te prljavtine i da povrati njezinu
219

MvA.
izgubljenu ast. Da ona meutim vrlo dobro zna kako je
njezino sasluavanje u svakom pogledu opravdano, premda joj ba nije jasno ovo zalaenje do u krajnji detalj iz
ivota, ali daje njoj nepojmljivo kako je ZEITUNG mogao
doznati pojedinosti sa sasluanja recimo muki posjetilac i sve te lane i izmiljene izjave. Tu se umijeao
dravni tuilac Hach i rekao da se zbog silnog javnog
zanimanja za sluaj Gotten prirodno morala dati neka
izjava za novinstvo; da konferencija za tampu jo nije
odrana, ali da se zbog uzbuenja i straha nastalih Gottenovim bijegom koji je ona, Katarina, omoguila to
sada nee moi izbjei. Da je ona uostalom zbog svog
poznanstva s Gottenom sada osoba iz kronike naeg vremena, pa time i predmet opravdanog javnog interesa.
Uvredljive i mogue klevetnike detalje izvjetaja moe
uiniti predmetom privatne tube, ako bi se ustanovilo da
je procurilo u istranim organima, onda e oni, u to se
moe pouzdati, podignuti tubu protiv nepoznatog i pomoi
joj da ostvari svoje pravo. Zatim je Katarina Blum
odvedena u eliju. Odustalo se od strogog uvanja, dali su
joj samo mladu policijsku asistenticu Renatu Ziindach,
koja je, nenaoruana, ostala kod nje i kasnije izvijestila da
Katarina itavo vrijeme otprilike dva i pol sata - nije
radila nita drugo nego uvijek i iznova preitavala oba
izdanja ZEITUNGA. aj, sendvie, sve da je odbila, ne na
agresivan, nego na gotovo ljubezan, apatian nain. Da
je svaki razgovor o modi, filmu, plesovima, koji je ona,
Renate Ziindach, pokuavala zapodjenuti kako bi Katarinu rastresla, ova otklonila.
Daje zatim, ne bi li pomogla Blumovoj koja se upravo
zadubila u itanje ZEITUNGA, privremeno predala straarenje kolegi Huftenu i iz arhiva donijela izvjetaje drugih
novina, u kojima se o upletenosti i sasluanju Blumove,
njezinoj moguoj ulozi, izvjetavalo u posve injeninom
obliku. Na treoj, etvrtoj stranici, kratki izvjetaji u kojima
220

ime Blumove ak nije bilo otisnuto itavo, ve se o njoj

govorilo tek kao o stanovitoj Katarini B., kunoj pomonici. Na primjer u Umschauu stajala je samo vjetica od
deset redaka, naravno bez fotografije, u kojoj se govorilo
o zlosretnoj upletenosti jedne potpuno neporone osobe.
Sve to ona je Blumovoj donijela petnaest novinskih
izrezaka kako ovu nije utjeilo, te da je samo upitala:
Pa tko to uope ita? Svi ljudi koje ja poznam itaju
ZEITUNG!

28.
Da se objasni kako je Golten uspio doi na kuni ples kod
gospode Woltersheim, presluana je najprije sama gospoda Woltersheim i od prvog je trenutka bilo jasno daje
gospoda Woltersheim bila prema itavom gremiju koji ju
je sasluavao, ako ne ba izrazito neprijateljski, ipak neprijateljskije raspoloena nego Blumova. Navela je daje roena
1930, dakle su joj etrdeset i etiri godine, daje neudata, po
zanimanju voditeljica kuanstva, bez diplome. Prije
nego to je dala izjavu o predmetu, izjasnila se mirnim,
poput baruta suhim glasom, ta je njezinu ogorenju dalo
vie snage nego daje poela grditi ili vikati, o postupanju
ZEITUNGA s Katarinom Blum kao i o injenici da se
podrobnosti sa sasluanja oito prenose novinama takve
vrste. Da joj je jasno kako se Kalarinina uloga mora istraiti, ali da se pita moe li~se preuzeti odgovornost za to to se
razara jedan mladi ivot, to se sada i dogaa. Da ona
Katarinu poznaje od roenja i da ve sada opaa razdor, a i
smuenost, koja je na njoj primjetljiva od juer. Da ona
nije nikakav psiholog, ali da injenicu to se Katarina oito
vie ne zanima za svoj stan, do kojega joj je bilo toliko stalo i
za koji je tako dugo radila, smatra alarmantnom.
221

Bilo je teko prekinuti optuujuu bujicu rijei Woltersheimove, ak joj se ni Beizmenne nije mogao pravo
suprotstaviti, tek kad ju je prekinuo i predbacio joj da je
primila Gottena, rekla je da mu nije znala ni ime, nije se
predstavio, niti su joj ga predstavili. Samo zna da je te
sporne srijede doao oko 19.30 sati u pratnji Herthe Scheumel, zajedno s njezinom prijateljicom Claudijom Sterm,
koja se opet pojavila u pratnji jednog ovjeka preruenogl
u eika, o kojemu zna samo da su ga zvali Karl i koji se
kasnije prilino udnovato ponaao. O nekom dogovoru s
tim Gottenom ne moe biti rijei; takoer nikad prije nije
ula njegovo ime, a ona je o Katarininu ivotu obavijetena
do posljednjeg detalja. Kad joj je predoena Katarinina
izjava o udnim vonjama automobilom, morala je dodue priznati da o tome nije nita znala, i time je njezin
navod da zna sve detalje Katarinina ivota pretrpio odluan udarac. Upitana o mukom posjetu zbunila se i rekla
da i ona, jer Katarina o tome nita nije govorila, uskrauje
iskaz. Jedino to o tome moe rei: da je ta stvar prilian
ki, a kad kaem ki ne mislim na Katarinu nego na
posjetioca. Ako je Katarina ovlasti, rei e o tome sve to
zna; ona smatra iskljuenim da su Katarinine vonje automobilom vodile tom gospodinu. Da, taj gospodin postoji, i
kada ona oklijeva da o njemu kae neto vie, onda zato to
ga ne eli izvrgnuti totalnom ruglu. Katarinina je uloga u
oba sluaja u sluaju Gotten i u sluaju mukog posjetioca iznad svake sumnje uzviena. Da je Katarina
oduvijek bila marljiva, uredna, pomalo plaha, ili bolje reeno: zaplaena djevojica, kao dijete ak pobona i vjerna
crkvi. Ali onda su njezinoj majci, koja je takoer istila i
crkvu u Gemmelsbroichu, u vie navrata prigovorili da je
neuredna, a jednom su je ak zatekli kako u sakristiji
zajedno s crkvenjakom ispija bocu misnog vina. Iz toga su
onda napravili orgiju i skandal, a upnik je u koli poeo
loe postupati s Katarinom. Da, gospoda Blum, Katarinina
222

majka, vrlo je labilna, povremeno daje bila i alkoholiarka,

ali treba zamisliti toga boleljivog ovjeka to vjeito prigovara Katarinina oca koji se iz rata vratio kao
olupina, zatim ogorenu majku i pa, moglo bi se rei,
neuspjelog brata. Poznata joj je i pria s potpuno promaenim brakom. Ona daje ve unaprijed odgovarala od
toga, jer Brettloh je moli oprotenje za taj izraz
tipini seronja, koji se prema svjetovnim i crkvenim vlastima ponaa podjednako puzavo, a osim toga se odurno
pravi vaan. Ona je Katarinin preuranjeni brak smatrala
bijegom iz uasnoga obiteljskog okruja, a kako se vidi,
Katarina se, im je izmakla kunom okruju i nepromiljeno
sklopljenom braku, upravo uzorno razvila. Njezine su
profesionalne kvalifikacije izvan svake sumnje, to ona
-Woltersheimova - moe potvrditi i posvjedoiti ne samo
usmeno, po potrebi i pismeno, ona je u ispitnom odboru
obrtnike komore. S novim oblicima privatnog i javnog
ugoavanja, koje sve vie tei obliku to ga poinju nazivati
organiziranim buffetizmom, rastu anse eni kao to je
Katarina Blum, koja je organizacijski, kalkulacijski, te
estetski najbolje osposobljena i izobraena. Sada, meutim, ako ne uspije dobiti zadovoljtinu u pogledu ZEITUNGA, sa zanimanjem za stan nestat e i Katarinin
interes za posao. Na tom mjestu iskaza poduili su i gospodu Woltersheim kako to nije stvar policije ili dravnog
tuilatva da krivino goni stanovite, zacijelo nedostojne
oblike novinarstva. U slobodu tampe ne smije se lakomisleno dirati, a ona moe biti uvjerena da e privatna tuba
biti pravedno uzeta u postupak te da e protiv nelegitimnih
izvora informacija biti podignuta tuba protiv nepoznatog.
Tu je mladi dravni tuilac odrao jedan - gotovo bi se
moglo rei strastveni - pledoaje za slobodu tampe i
tajnost informacija i izriito naglasio da onaj koji ne zalazi
u loe drutvo ili u takvo ne zapadne, i ne daje povoda
tampi za grubo prikazivanje.
223

Sve to kao pojavljivanje Gottena i ominoznog, Karla

preruenoga u eika ipak doputa zakljuke o udnovatom nehaju u drutvenom openju. Sve to nije mu jo
dovoljno razjanjeno i on rauna da e sasluanjem dvijjy
odgovornih ili odgovarajuih mladih dama dobiti plauzibilna objanjenja. Ona, gospoda Woltersheim, ne moe biti
poteena prigovora daje pri izboru svojih gostiju bila ba
izbirljiva. Gospoda Woltersheim nije sebi dopustila takvu
lekciju od jednoga znatno mlaeg gospodina i ukazala je
na to kako je obje mlade dame pozvala da dou sa svojim
momcima, te joj je strana i pomisao da od prijatelja koje
sa sobom dovedu njezini gosti trai osobne karte i policijsku potvrdu o nekanjavanju. Morala je primiti opomenu i
upozorenje da starost ovdje ne igra nikakvu, poloaj
dravnog tuioca dra Kortena meutim znaajnu ulogu.
Ovdje se ipak istrauje ozbiljan, leak, ako ne i vrlo teak
sluaj nasilja, u koji je Gotten dokazano upleten. Neka ona
samo zastupniku drave prepusti koje e detalje i koje
lekcije on smatrati ispravnima. Upitana jo jednom bi li
Gotten i muki posjetilac mogli biti ista osoba, \Voltersheimova je rekla ne, to se moe sa sigurnou iskljuiti. Ali,
kad je zatim upitana poznaje li toga mukog posjetioca
osobno, je li ga ikad vidjela, ikad srela, morala je to zanijekati, a kako nije znala ni tako vaan intimni detalj kao to
su vonje automobilom, njezino je sasluavanje oznaeno
kao nezadovoljavajue, i ona je s neraspoloenjem privremeno otputena. Prije nego to je vidno razljuena
napustila prostoriju, izjavila je jo u zapisnik da joj se onaj
Karl preruen u eika uinio barem toliko sumnjiv kao
Gotten. U svakom sluaju neprestano je u toaletu razgovarao sam sa sobom, a onda bez pozdrava nestao.

224

29.
Budui daje Gottena, kako je dokazno, na party dovela sa
sobom sedamnaestogodinja prodavaica Hertha Scheumel, presluana je kao slijedea. Bila je oito preplaena,
rekla je da jo nikad nije imala posla s policijom, ali je zatim
dala relativno plauzibilno objanjenje svoga poznanstva s
Gottenom. Stanujem u jednosobnom apartmanu s kuhinjom i tuem, izjavila je, s prijateljicom Claudijom
Sterm, koja radi u tvornici okolade. Obje smo iz Kuir-Oftersbroitha, obje smo daljnji rod gospode VVoltersheim i
Katarine Blum (premda je Scheumelova htjela tonije
objasniti daleko srodstvo tako stoje uputila na djeda i baku
koji su bili bratii odn. sestrine djeda i bake, odustalo se
od podrobnog oznaivanja njihova srodstva, smatrajui da
je izraz daljnji rod dostatan). Gospodu VVoltersheim
nazivamo tetkom, Katarinu smatramo sestrinom. Te veeri, u srijedu, 20. veljae 1974, bile smo obje, Claudija i ja,
u velikoj neprilici. Obeale smo tetki Elzi da emo na malu
sveanost dovesti svoje momke, jer bi nam inae nedostajali plesai. Ali mog su momka, koji trenutno slui vojni rok
u Bundesvvehru, tonije reeno: kod inenjerije, opet, i to
opet iznenada, rasporedili u patrolu. Premda sam mu
savjetovala da jednostavno kidne, nije mi uspjelo da ga
nagovorim, jer je ve nekoliko puta kidnuo i bojao se
velikih disciplinskih potekoa. Claudijin momak je, meutim, ve rano poslije podne bio tako pijan da smo ga
morale strpati u krevet. Odluile smo, dakle, da odemo u
Cafe Polkt i da ondje pokupimo nekog simpatinog, jer se
nismo htjele blamirati kod tetke Elze. U Cafeu Polkt se u
sezoni karnevala uvijek neto zbiva. Ondje se ljudi sastaju
prije i poslije balova, prije i poslije sjednica, i ondje se
sigurno uvijek moe sresti mnogo mladih ljudi. Raspo225

'i

loenje u Cafeu Polkt bilo je te srijede kasno poslije podne

ve vrlo zgodno. Taj mladi ovjek, za kojega sam tek sada
doznala da se zove Ludwig Gotten i da ga trae kao tekog
prijestupnika, dvaput me zamolio za ples i kod drugog
plesa zapitala sam ide li mu se sa mnom na jednu party. On
je odmah radosno pristao. Rekao je daje na proputovanju,
da nema smjetaja te da uope ne zna gdje provesti veer
i rado bi poao s nama. U tom asu, kad sam se takorei
dogovorila s Gottenom, Claudija je plesala kraj mene s
jednim ovjekom preruenim u eika i morali su jamano
nauti na razgovor, jer je eik, od kojega sam poslije
doznala da se zove Karl, odmah s nekom aljivom smjernou zapitao Claudiju nema li na toj zabavi jo jedno
slobodno mjestace za njega, da je osamljen i da ne zna
pravo kamo bi. No, time smo postigle svoj cilj i ubrzo nakon
toga u Ludwigovu autu mislim u autu gospodina Gottena
odvezli smo se do stana tetke Elze. Bio je to Porsche, ne
ba udoban za etiri osobe, ali se nismo ni imali daleko
voziti. Na pitanje je li Katarina Blum znala da emo ii u
Cafe Polkt da nekoga upecamo, odgovaram sa 'da'. Ujutro
sam nazvala Katarinu kod advokata Blorne, gdje radi, i
ispriala joj da emo Claudija i ja morati doi same ako
nekoga ne naemo. Rekla sam joj takoer da emo ii u
Cafe Polkt. Ona je bila protiv toga i smatrala je da smo
lakovjerne i lakomislene. Katarina je, eto, malo smijena u
tim stvarima. To vie sam se zapanjila kad se Katarina
gotovo odmah uhvatila Gottena i s njim itavu veer plesala
kao da se znaju ve cijelu vjenost.

226

30.
Iskaz Herthe Scheumel potvrdila je njezina prijateljica
Claudija Sterm gotovo od rijei do rijei. Samo se u jednoj
jedinoj, nebitnoj toki, pojavila proturjenost. Ona, naime,
sa eikom Karlom nije plesala dvaput ve triput, jer ju je
Karl za ples zamolio prije nego Gotten Herthu. Pakazalo
se daje i Claudija Sterm zapanjena kako se brzo Katarina
Blum poznata po oporosti zbliila s Gottenom, postala s
njim gotovo bliska.

31.

Trebalo je sasluati jo tri daljnja sudionika kunog plesa.

Samostalnog trgovca tekstilom Konrada Beitersa, pedeset
est godina starog, prijatelja gospode NVoltersheim, i brani
par Hedvvigu i Georga Plottena, stare trideset est odnosno etrdeset dvije godine, koji su oboje po zanimanju
bili namjetenici u upravi. Njihovi su se opisi toka veeri
poklapali, od dolaska Katarine Blum, dolaska Herthe
Scheumel u pratnji Ludwiga Gdttena i Claudije Sterm u
pratnji Karla preruenog u eika. Inae je to bila zgodna
veer, plesalo se, avrljalo, pri emu se Karl pokazao kao
osobito aljiv. Smetnju ako se to tako moe nazvati, jer
njih dvoje to sigurno ne bi tako primili, rekao je Gcorg
Plotten inila je totalna zaokupljenost Katarine Blum
Ludwigom Gottenom. To je veeri davalo neku ozbiljnost, umalo neto sveano, to karnevalskim priredbama
ba pravo ne pristaje. I njoj je, izjavila je gospoda Hedvvig
Ploten^ nakon odlaska Katarine i Ludvviga, kad je otila u
kuhinju da donese novi led, upalo u oi da onaj eik
predstavljen kao Karl vodi na toaleti razgovore sam sa
sobom. Uostalom, laj se Karl ubrzo potom udaljio, a da se
nije pravo ni pozdravio.
227

U*

(i

32.
Katarina Blum, kojaje jo jednom privedena na sasluanje, potvrdila je da je s Herthom Scheumel vodila telefonski razgovor, ali je, kao i prije, pobijala da je rije o dogovoru izmeu nje i

Gottena. Njoj je, naime, ne Beizmenne, nego mladi od dvojice dravnih tuilaca, dr Korten, predloio neka ipak prizna da ju je, nakon telefoniranja s Herthom Scheumel, nazvao Gotten i da
ga je ona rafinirano poslala u Cafe Polkt i potakla da nagovori Scheumelovu, kako bi se tako neupadljivo sastao s njom kod Woltersheimove. Da je to vrlo lako mogue, jer je Scheumelova
prilino napir-litana, upadljiva plavua. Katarina Blum, u meuvremenu ve gotovo potpuno apatina, samo je odmahivala glavom i sjedei je desnom rukom jednako stezala oba izdanja
ZEITUNGA. Zatim je otputena te je zajedno s gospodom Woltersheim i njezinim prijateljem Konradom Bei-tersom napustila prezidij.

33.
Kad se jo jednom raspravljalo o potpisanim zapisnicima sa sasluanja i provjeravali mogui propusti u ispitivanju, nabacio je dr Korten pitanje ne bi li trebalo ozbiljno po kuati doepati
se toga eika imenom Karl te istraiti njegovu veoma opskurnu ulogu u tom predmetu. Da ga vrlo udi to jo nisu poduzete nikakve mjere u svrhu potrage za Karlom. Napokon, taj se
Karl pojavio u Cafeu Polkt kad i Gotten, ako ne i zajedno s njim, ugurao se takoer i na party te se njemu, Kortenu, njegova uloga ini doista neprovidnom, ako ne i sumnjivom.
Tu su sad svi prisutni prasnuli u smijeh, ak je i suzdrana policijska slubenica Pletzer dopustila sebi smijeak. Zapisniarka, gospoda Anna Lockster, smijala se

tako vulgarno da ju je Beizmenne morao pozvati na red. A

kako Korten jo nije shvaao, objasnio mu je napokon
njegov.kolega Hach. Ta zar Kortenu nije sinulo ili mu ak
upalo u oi da je komesar Beizmenne namjerno prelazio
preko eika ili ga uope nije spominjao? Pa, oito je daje
on jedan od naih ljudi i da navodni razgovor sa samim
sobom na toaleti nije drugo nego dodue nespretno
izvedeno obavjetavanje kolega mini-odailjaem da
preuzmu praenje Gottena i Blumove, iju su adresu u
meuvremenu saznali. A sigurno vam je takoer jasno,
gospodine kolega, da je ove karnevalske sezone kostim
eika najbolja kamuflaa, jer su ove godine iz razumljivih
razloga eici omiljeniji od kauboja. Naravno, dodao je
Beizmenne, nama je ve unaprijed bilo jasno da e kar
neval banditima olakati da nestanu, a nama oteati da
ostanemo na vruem tragu, jer Gotten je ve trideset i est
sati bio praen na svakom koraku. Gotten, koji uostalom
nije bio maskiran, prenoio je u jednom WV-kombiju na
nekom parkiralitu s kojega je kasnije ukrao Porsche, dorukovao je potom u jednom kafeu i ondje se u toaleti
obrijao i presvukao. Mi ga ni za tren nismo gubili iz vida.
Otprilike tucet slubenika preruenih u eike, kauboje i
panjolce, svi opremljeni mini-odailjaima, prikriveni
kao mamurni posjetioci balova na povratku kui, bili su mu
na tragu da bi odmah javili njegove polcuaje kontakta.
Obuhvaene su i provjerene sve osobe s kojima je Gotten
do ulaska u Cafe Polkt doao u dodir:
^
pipniar za ijim je ankom pio pivo
dvije djevojke s kojima je plesao u jednom lokalu u starom dijelu grada
radnik na benzinskoj pumpi u blizini Holzmarkta, gdje je napunio ukradeni Porsche
ovjek u novinskom kiosku u Matthiasstrasse
prodava u jednoj trafici
228

229

bankovni inovnik kod kojega je promijenio sedam

stotina amerikih dolara, koji vjerojatno potjeu iz pljake
neke banke.
Sve su te osobe nedvosmisleno identificirane kao sluajni, ne kao planski kontakti, i ni jedna rije izmijenjena
sa, svakom pojedinom osobom ne doputa zakljuak o
nekoj ifri. Ja se, meutim, ne dam uvjeriti daje i Blumova
takoer sluajni kontakt. Njezin telefonski razgovor sa
Scheumelovom, tonost kojom se pojavila kod Woltersheimove, a i prokleta prisnost i njenost kojom je to dvoje od
prve sekunde zaplesalo pa kako su zatim brzo zajedno
izdimili, sve to govori protiv sluajnosti. Prije svega, meutim, injenica da ga je pustila da ode navodno bez pozdrava
i da mu je posve oito pokazala izlaz iz stambenog bloka,
koji mora da je promaknuo naem strogom nadzoru. Mi
stambeni blok, tj. zgradu unutar stambenog bloka u kojem
stanuje, nismo ni na tren isputali iz vida. Naravno da
itavo podruje od gotovo jednog i po kvadratnog kilome :
tra nismo mogli drati pod totalnom prismotrom. Mora da
je znala za neku mogunost bijega i pokazala mu put, osim
toga siguran sam daje ona njemu a moda i drugima
fungirala kao jatak i da tono zna gdje se on nalazi. Kue
njezinih poslodavaca ve su provjerene, obavili smo ispitivanja u njezinu rodnom selu dok smo je ovdje sasluavali,
stan gospode Woltersheim jo je jednom temeljito pretraen. Nita. Meni se ini da je najbolje pustiti je neka se
slobodno kree tako da poini greku, a trag do njegova
sklonita vodi vjerojatno preko tog zloslutnog mukog posjetioca i siguran sam da trag do puta kojim se moe
pobjei iz stambenog bloka vodi preko gospode Blorna,
koju u meuvremenu znamo i kao 'crvenu Trudu' a koja ja
sudjelovala u planiranju bloka.
230

34.
Ovdje bi trebalo uvidjeti daje prvi retrospektivni zastoj
gotovo zavren, da se od petka ponovno dolazi na subotu.
Uinit e se sve kako bi se izbjegli daljnji zastoji, a i suvino
ustavljanje napetosti. Potpuno ih izbjei vjerojatno se ne
moe.
Moglo bi moda ipak biti znaajno to je Katarina
Blum poslije zakljunog sasluanja u petak poslije podne
zamolila Elzu Woltersheim i Konrada Beitersa da je ipak
najprije odvezu u njezin stan i da moli, moli odu s
njom gore. Priznala je da se boji: njoj se naime one noi, u
etvrtak, ubrzo nakon to je telefonom razgovarala s Gottenom (svatko tko gleda sa strane morao bi iz injenice da
je ona, ako ve ne na sasluanju, o svojim telefonskim
kontaktima s Gottenom govorila otvoreno, spoznati da je
neduna!) dogodilo neto odvratno. Ubrzo nakon telefonskog razgovora s Gottenom, tek to je spustila slualicu,
telefon je ponovno zazvonio, ona je u divljoj nadi daje
to opet Gotten odmah digla siualicu, ali na aparatu nije
bio Gotten, ve jedan straho%ito tih muki glas, koji joj je
gotovo aptom izgovorio same prostote, rune stvari, a
najgore je to da se taj tip izdavao za stanara iz kue i
rekao, ako joj je toliko stalo do njenosti, zato da trai veze na
takvu daljinu, on je spreman a i kadar pruiti joj svaku, ba
svaku vrstu njenosti. Da, taj poziv bio je razlog zbog
kojega je jo te noi dola k Elzi. Ona se boji, boji se ak
telefona, a kako Gotten ima njezin, ali ona ne i Gottenov
telefonski broj, da se jo nada pozivu, ali se istodobno plai
telefona.
No, ne valja tajiti da su Blumovoj predstojale daljnje
strahote. Najprije: njezin potanski sandui, koji je dosad
u njezinu ivotu igrao vrlo malu ulogu, u koji je ona zavirivala uglavnom samo zato jer se to radi, ali bez uspjeha.
Tog petka ujutro bio je doista prepun i to nikako ne na
231

*S'r'

Katarininu radost. Jer, premda su Elza W. i Beiters inili

sve da uhvate pisma, tiskanice, ona se nije dala smesti,
nadajui se jamano nekom znaku ivota od svoga dragog
Ludwiga pregledala je svu p6.tu - ukupno oko dvadesetak poiljaka a da pritom oito nije pronala nita od
Ludwiga i strpala je sve to u svoju torbicu. Ve je i vonja u
liftu bila muna, jer su se s njima vozila dva stanara. Jedan
gospodin maskiran u eika (mora se rei premda zvui
nevjerojatno), koji se u oitoj muci da naglasi distancu
stisnuo u kut, ali je na sreu iziao ve na etvtom katu, i
jedna (to zvui ludo, ali istina je istina) dama preruena u
Andaluanku, koja se pokrivena maskom ne samo to nije
odmaknula od Katarine, nego je ostala stajati tik do nje i
odmjeravala je bezobraznim, otrim smeim oima
drsko i znatieljno. Ona se odvezla iznad osmog kata.
Upozorenje: dolazi jo gore. Kad je najzad stigla u svoj
stan, gdje se pri ulasku Katarina doslovce pripila uz Beitersa i gospodu W., zazvonio je telefon i tu je gospoda W.
bila bra od Katarine, potrala je, digla slualicu, vidio se
uasnut izraz njezina lica, vidjelo se kako je problijedjela,
ulo se kako je promrmljala Vi prokleta svinjo, vi prokleta, straljiva svinjo i, vrlo mudro, nije stavila slualicu na
aparat ve pokraj viljuke.
Uzalud su gospoda W. i Beiters zajedniki pokuavali
da od Katarine otmu potu, ona je vrsto stezala hrpu
pisama i tiskanica, zajedno s oba izdanja ZEITUNGA,
koja je takoer izvadila iz svoje torbice, i ustrajala je na
tome da se pisma otvore. Nije se dalo nita uiniti. Ona je
sve to proitala!
Nije sve bilo anonimno. Jedno neanonimno pismo
najopirnije dolo je od distributerskog poduzea koje
se nazivalo hitim i koje joj je nudilo sve mogue seks-artikle. To je za Katarininu duu ve bilo previe, a jo gore
stoje netko rukom dopisao: To su prave njenosti.
232

Da se sve to prikae saeto ili, jo bolje, statistiki: od

daljnjih osamnaest pisama bilo je
sedam anonimnih dopisnica, rukom pisanih, s bezobraznim seksualnim ponudama, a u svima je nekako bila
upotrijebljena rije komunistika krmaa
etiri daljnje anonimne dopisnice sadravale su politike uvrede bez seksualnih ponuda. Ilo je to od crvene
rovke do kremaljske strine
pet pisama sadravalo je izreske iz ZEITUNGA, koji
su najveim dijelom, otprilike tri do etiri imali na rubu
crvenom tintom ispisane komentare, medu ostalim ovog
sadraja to nije uspjelo Staljinu, nee uspjeti ni tebi
dva pisma sadravala su religiozne opomene, u oba
sluaja napisane na priloene traktate Ti mora ponovno nauiti moliti, jadno, izgubljeno dijete i Klekni i
priznaj da te Bog jo nije ostavio.
I tek je u tom trenutku Elza W. otkrila jednu cedulju
gurnutu ispod vrata, koju je, na sreu, doista uspjela sakriti
pred Katarinom: Zato se ne poslui mojim katalogom
njenosti? Moram li te prisiliti na sreu? Tvoj susjed kojeg
si tako prezirno odbila. Opominjem te. To je bilo napisano tampanim slovima, a Elzi W. uinilo se da iz njih
raspoznaje akademsko, ako ne i lijeniko obrazovanje.

35.
Pomalo je udno da se ni gospoda W. ni Konrad B. nisu
zaudili dok su sada, bez pomisli na bilo koji oblik uplitanja, promatrali kako je Katarina krenula prema malom
kunom baru u dnevnoj sobi, izvadila po bocu sherrva,
whiskyja, crnog vina i jednu naetu bocu sirupa od treanja,
te ih bez naroitog uzbuenja stala bacati u besprijekorno
isti zid, gdje su se rasprsle, razlile.
233

*
-.
*

Jednako je uinila u svojoj maloj kuhinji, gdje se u istu

svrhu posluila ketchupom od rajica, umakom za salatu,
octom, vvorcesterskim sosom. Treba li dodati da je isto
izvela i u kupaonici s tubama i boicama kreme, puderom,
prascima, dodacima za kupku a u spavaoj sobi s flakonom
kolonjske vode?
Pritom je djelovala tako promiljeno, nipoto uzbueno, toliko uvjereno i uvjerljivo da Elza W. i Konrad B. nisu
poduzeli nita.

36.
Bilo je naravno prilino mnogo teorija koje su pokuavale
ralaniti trenutak kada je Katarini prvi put pala na pamet
namjera da ubije ili kad je smislila plan o ubojstvu i odluila
da ga izvede. Mnogi misle da je ve i prvi lanak u ZEITUNGU od etvrtka bio dovoljan, drugi opet smatraju
petak odlunim danom, jer ZE1TUNG ni toga dana nije
davao mira, a Katarinino susjedstvo i stan do kojeg joj je
bilo toliko stalo pokazali su se (u svakom sluaju subjektivno) razorenima; anonimni nazivatelj, anonimna pota
a onda jo i ZEITUNG od subote, i osim toga (ovdje se
govori unaprijed!) nedjeljno izdanje ZEITUNG A. Nisu li
takve spekulacije suvine? Ona je ubojstvo planirala, izvela
i basta! Sigurno je da se u njoj neto pokrenulo, da su je
izjave njezina nekadanjeg supruga naroito uzrujale, a
sasvim je sigurno da sve stoje stajalo u nedjeljnom izdanju
ZEITUNGA, ako i nije bilo presudno, nipoto nije moglo
djelovati umirujue.

234

37.
Prije nego to se retrospektivni zastoj moe smatrati konano zavrenim, prije nego to opet prebacimo svjetlo na
subotu, mora se jo izvijestiti o toku veeri u petak i noi
od petka na subotu kod gospode Woltersheim. Opi ishod:
zaudno mirno. Pokuaji Konrada Beitersa, koji je stavio
plesnu muziku, ak junoameriku, i htio navesti Katarinu
da plee, da je rastrese, propali su dodue, propao je i
pokuaj da se Katarina odvoji od ZEITUNGA i anonimne
pote; to je takoer propalo, bio je pokuaj da se sve to
prikae kao prolazno i ne tako strano vano. Nije li pretrpjela i gore: bijedu djetinjstva, brak s tim bijednim Brettlohom, pijanstvo i, blago reeno, propalu majku koja je
na kraju ipak bila odgovorna i za Kurlovo posrtanje. Nije
li prije svega Gotten na sigurnom i ne treba li njegovo
obeanje da e doi po nju shvatiti ozbiljno? Nije li bio
karneval, i nije li ona financijski osigurana? Zar nema i tako
strano dragih ljudi kao to su Blorne, Hiepertzovi, i nije li
i tati kico jo se izbjegavalo da se muki posjetilac
imenuje u osnovi jedna zabavna, a nipoto tjeskobna
pojava? Tu se Katarina usprotivila i ukazala na idiotski
prsten i tu glupu kuvertu to ih je oboje dovelo u strahovit
kripac i ak bacilo sumnju na Ludvviga. Zar je ona mogla
znati kako e taj kico pustiti da ga njegova tatina toliko
mnogo kota? Ne, ne, ona ga nikako nije smatrala zabavnim. Ne. Kad se govorilo o praktinim stvarima na
primjer treba li potraiti novi stan i ne bi li ve trebalo
.zamisliti gdje Katarina se izvukla i rekla da je jedina
praktina stvar koju kani napraviti karnevalski kostim i
zamolila je Elzu da joj posudi jednu veliku plahtu, jer,
budui da su eici u modi, namjerava sama u subotu i
nedjelju krenuti kao beduinka. to se to zapravo loe
dogodilo? Gotovo nita, ako se tono promotri, ili, bolje
reeno: gotovo sve samo pozitivno, jer Katarina je, ipak,
235

A.S.&

doista srela onoga koji je morao doi, s njim je provela ljubavnu no, no dobro, presluali su je, odnosno sasluali, a Ludwig, oito doista nije nikakvo nevinace. Zatim je slijedilo
uobiajeno smee u ZEITUNGU, nekoliko je svinja nazvalo anonimno, druge su anonimno pisale. Zar ivot ne tee dalje? Nije li Ludwig kao to samo ona, jedino ona zna vrlo dobro, upravo
udobno smjeten? A sad, sail emo karnevalski kostim u kojem e Katarina izgledati draesno, bijeli enski burnus; u njemu e onako pristala krenuti.
Napokon zahtijeva ak i priroda svoje pravo, i ovjek zaspe, zadrijema, ponovno se probudi, ponovno zadrije-ma. Hoemo li napokon ispiti zajedno koju aicu? to da ne? Jedna posve
spokojna slika: mlada ena, ivajui zadri-jemala, dok se starija ena i stariji mukarac kreu paljivo kako bi priroda dobila svoje pravo. Priroda toliko dobiva svoje pravo da Katarinu ne budi ni
telefon koji zvoni oko pola tri izjutra. Kako to odjednom trezvenoj gospodi Wol-tersheim poinju drhtati ruke dok grabi slualicu? Oekuje li Katarina anonimne njenosti kakve je iskusila koji sat
ranije? Naravno daje pola tri izjutra zloslutno vrijeme za telefoniranje, ali ona die slualicu koju joj Beiters smjesta uzima iz ruke, a kad kae Da?, na drugoj se strani smjesta prekida. I
ponovno zvoni i ponovno se, im on digne slualicu, jo prije nego je rekao Da?, opet prekida. Naravno, ima i ljudi koji drugima ele unitili ivce otkad su iz ZEITUNCiA doznali kako se netko
zove i gdje stanuje i stoga je bolje slualicu staviti kraj aparata. I onda su odluili da Katarinu potede barem subotnjeg izdanja ZEITUNGA, ali je ona uvrebala onih nekoliko trenutaka u kojima
je Elza W. usnula, a Konrad B. se brijao u kupaonici, i iskrala se na ulicu gdje je u praskozorje otvorila prvi sandui s ZEITUNGOM i time poinila svojevrsno svetogre, jer je zloupotrijebila
POVJERENJE ZEITUNGA izvukavi primjerak ZEITUNGA a da nije

platila! tJ ovom trenutku moe se retrospektivni zastoj proglasiti privremeno dovrenim, jer loje tono ono vrije me kad su Blorne te iste subote sili zguvani, razdraljivi i alosni iz nonog vlaka i
zgrabili to isto izdanje ZEITUNGA koje e kasnije prostudirati kod kue.

38.
Kod Blorna je neugodno subolnje jutro, krajnje neugodno, ne samo zbog gotovo besane, prodrmane i prodrndane noi u spavaim kolima, ne samo zbog ZEITUNGA za koji je gospoda Blorna
rekla da ta kuga ovjeka progoni po cijelom svijetu, da ovjek nigdje nije siguran; neugodno, ne samo zbog prijekornih telegrama utjecajnih prijatelja i poslovnih prijatelja iz Liistre, nego i zbog
Hacha kojega su prerano, jednostavno prerano (a opet prekasno, ako se promisli da bi bilo bolje da su ga nazvali ve u etvrtak) nazvali toga dana. Nije bio vrlo ljubczan, rekao je da je
Katarinino sasluanje zavreno, da on ne moe rei hoe li, protiv nje biti poveden postupak, da ona u ovom trenutku sigurno treba pomo, ali jo ne pravnu. Jesu li oni zaboravili da je karneval i
da i dravni tuioci imaju pravo na slobodno vee i, povremeno, na praznike? No, u svakom sluaju, poznaju se ve dvadeset etiri godine, zajedno su studirali, bubali, pjevali pjesme, ili ak na
izlete, pa se tada prvi trenuci loeg raspoloenja ne shvaaju tako ozbiljno, pogotovo jer se ovjek i sam osjea krajnje neugodno, ali zatim i to od dravnog tuioca molba da se o svemu
ostalom ipak radije porazgovara usmeno, a ne ba telefonom. Da, nju terete, mnogo je toga krajnje nejasno, ali zasad nita vie, moda kasnije poslijepodne, usmeno. Gdje? U gradu. Najbolje
onako u prolazu. U foajeu muzeja. esnaest i trideset. Nikakve telefonske veze s Katarini236

237

nim stanom, nikakve s gospodom Woltersheim ili s branim parom Hiepertz.

Neugodno i to to se tako brzo i jasno osjetio nedostatak Katarinine uredne ruke. Kako je to samo mogue da
izgleda kako je u roku od pola sata nastao kaos, premda je
samo natoena kava, iz ormara izvaen vedski kruh, maslac i med, a u predsoblju ostavljeno neto prtljage, te je na
kraju i Truda postala razdraljiva, jer ju je on neprestano
iznova zapitkivao gdje ona to vidi vezu izmeu Katarinine
afere i Alojza Straubledera ili ak Liidinga, a ona uope
nije bila susretljiva, ve ga je neprestano na svoj odglumljeni naivno-ironini nain, to ga je on inae volio, ali tog
jutra nikako nije cijenio, upuivala na oba izdanja ZEITUNGA, nije li mu upala u oi naroito jedna rije, a kad
je upitao koja, uskratila mu je odgovor uz sarkastinu
napomenu da eli iskuati njegovu otroumnost, a on je
neprestano preitavao to smee, to prokleto smee, koje
ovjeka prati po cijelom svijetu, neprestano je preitavao,
nesabran jer je uvijek iznova rastao bijes zbog njegove
iskrivljene izjave i zbog crvene Trude, dok napokon nije
kapitulirao i ponizno zamolio Trudu da mu napokon nije
kapitulirao i ponizno zamolio Trudu da mu ipak pomogne;
kako je toliko izvan sebe da mu otroumnost zakazuje, a,
osim toga da ve godinama radi jo samo kao odvjetnik za
privredne sporove, a jedva kao branitelj u krivinim predmetima, nato je ona suho rekla naalost, ali se zatim
smilovala i rekla ne upada li ti u oi rije muki posjetilac,
povezala s brzojavima? Bi li, recimo, netko loga Gottinga
ne, Gottena, sasvim svejedno kako daje odjeven, nazvao
mukim posjetom? Ne bi, zar ne? Tako se neto u jeziku
dobrovoljnog susjedskog uhodarenja jo ne zove muki
posjet, i ja se ovog asa pretvaram u proronicu i kaem ti
da emo u roku od najvie jednog sata takoer imati muki
posjet, a osim toga proriem: neprilike, konflikte, mogui
kraj jednog starog prijateljstva, neprilike i s tvojom crve238

nom Trudom, i vie nego neprilike s Katarinom koja ima

dvije po ivot opasne osobine: vjernost i ponos, i nikad,
nikad nee priznati daje tom momku pokazala prolaz koji
smo mi, ona i ja, zajedno prouavale. Mirno, najdrai moj,
samo mirno: to se nikad nee doznati, ali zapravo sam ja
kriva to je taj Gotting, ne, Gotten, uspio neopaeno pobjei iz njezina slana. Ti se sigurno vie ne sjea daje nacrt
svih ureaja za grijanje, zrak, kanalizaciju i vodove naselja
Stanovati elegantno na rijeci visio u mojoj spavaoj sobi.
Okna za loplovod bila su ucrtana crveno, okna za dovod
zraka plavo, ini vodovi zeleno a kanalizacija uto. Taj
plan je Katarinu toliko fascinirao kad je i sama tako
uredna osoba koja planira, gotovo genijalno planira - da
je uvijek dugo stajala pred njim i neprestano me ispitivala
o meuodnosima i znaenjima te apstraktne slikarije
tako ga je nazivala a ja, ja sam uprla sve snage da joj
nabavim i poklonim jednu kopiju. Poprilino mije laknulo
to to nisam uinila, zamisli da su kod nje nali kopiju (bg
plana tad bi teorija o zavjeri, ideja o mjestu za pretovar
oruja i veza Crvena Truda-bandit i Katarina-muki
posjet bila savreno potkrijepljena. Takav bi plan, naravno, bio idealan naputak za neopaeno ulaenje i izlaenje svakovrsnih provalnika i razvratnika, koji ne ele da ih
vide. Jo sam joj sama objasnila koje su visine pojedini
hodnici: gdje se moe hodati uspravno, gdje se mora hodati
zgrbljeno, a gdje se pri pucanju cijevi i kvaru na vodovima
treba puzati. Tako, samo tako je taj dragi mladi gentleman, o
ijim njenostima ona sada smije jo samo sanjati, mogao
kidnuti policiji i, ako je on uistinu obija banaka, tad je
sigurno prozreo sistem. Moda je i muki posjetilac tako
ulazio i izlazio. Ti moderni stambeni blokovi zahtijevaju
sasvim drukije metode straarenja nego staromodne najamne kue. Mora jednom prilikom o tome natuknuti
neto policiji i dravnom tuilatvu. Oni motre na glavne
ulaze, moda foaje i lift, ali, osim toga, postoji i teretni lift
239

" ' <^V

koji vodi ravno u podrum i ovjek otpue nekoliko

stotina metara, podigne bilo gdje tek poklopac kanala i
izgubi se. Vjeruj mi: sada koristi jo samo molitva, jer mu
naslovi u ZEITUNGU u ovom ili onom smislu ne mogu
koristiti; to mu sad treba, to je direktno vrsto manipuli ranje istragom i podnoenje izvjetaja o njoj, a ono, ega
se boji jednako kao i novinskih naslova, jest gorko i kiselo
lice jedne stanovite Maud koja mu je pravno i crkveno
vjenana supruga, od koje osim toga ima etvoro djece.
Zar nikad nisi primijetio kako je on 'mladenaki vedro',
gotovo oputeno a moram rei i: doista zgodno, nekoliko puta plesao s Katarinom, i kako se upravo nametao da
je vozi kui i kako je bio mladenaki razoaran kad je
nabavila vlastita kola? To je ono to mu je trebalo, za im
je eznulo njegovo srce, takvo jedinstveno draesno stvo-.
renje kao Katarina, ne lakomisleno, pa ipak kako vi to
ono ve nazivate sposobno za ljubav, ozbiljno a ipak
mlado i tako ljupko da to ni sama ne zna. Nije li malo
razveselila i tvoje muko srce?
Da, da, uinila je to: razveselila njegovo muko srce, i
on je to priznavao, priznavao je i da mu je vie nego samo
draga, a ona, Truda, zna da svatko, ne samo mukarci, ima
jednom takve muice, da naprosto uzme nekog u naruje
a moda i vie od toga ali Katarina, ne, tu je bilo neto
to nikad, nikad iz njega ne bi uinilo njezinog mukog
posjetioca, a ako ga je neto prijeilo, ak inilo nemoguim da on bude taj muki posjetilac ili bolje reeno: da
to pokua onda to ne bi bio a ona zna kako on to misli
respekt i obzir prema njoj, Trudi, ve respekt prema
Katarini, da, respekt, gotovo strahopotovanje, i vie od
toga, strahopotovanje puno ljubavi prema njezinoj, da,
prokletstvo, nedunosti i vie, vie nego nedunosti, za
to on ne nalazi izraza. Rije je, vjerojatno, o onoj udnovatoj, srdanoj Katarininoj hladnoi i premda je petnaest godina stariji od Katarine, i, sam Bog zna, dogurao do
240

neega u ivotu kako je Katarina svoj sfuani ivot

zgrabila, planirala, organizirala to ga je, ako je uope
ikad i pomislio na tako neto, prijeilo, jer se bojao da ne
uniti nju ili njezin ivot jer, ona je tako osjetljiva, tako
prokleto osjetljiva, i on bi, kad bi se ustanovilo daje Alojz
uistinu bio taj muki posjetilac, on bi mu jednostavno
reeno razbio gubicu; da, njoj bi se moralo pomoi,
pomoi, ona tim trikovima, tim presluavanjima, tim sasluanjima nije dorasla a sad je prekasno, i on mora,
mora u toku dana pronai Katarinu... ali tu je u svojoj
plodnoj meditaciji bio prekinut, jer je Truda na sebi svojstven neusporedivo suh nain utvrdila: Muki posjet je
upravo stigao.

39.
Ovdje odmah treba utvrditi da Blorna Straublederu, kpji
se zbilja dovezao u bombastinom, iznajmljenom automobilu, nije razbio gubicu. Ovdje ne samo treba da tee to
manje krvi, nego se i prikazivanje tjelesnog nasilja, ako se
ve ne moe izbjei, mora ograniiti na onaj minimum to
ga namee dunost izvjetavanja. To ne znai da je sada
moda kod Blorninih bilo ugodnije, naprotiv: poslalo je jo
neugodnije, jer se Truda B. nije mogla suspregnuti da
starog prijatelja, dok je i dalje mijeala alicu kave, ne
pozdravi rijeima Zdravo, muki posjetioe. Pretpostavljam, rekao je Blorna u neprilici, da je Truda opet
jednom pogodila prstom u pekmez. Da, rekao je Straubleder, pitanje je samo je li to uvijek taktino.
Ovdje se moe utvrditi da je jednom davno dolo do
gotovo nepodnoljive napetosti izmeu gospode Blorna i
Alojza Straubledera, kad ju je ovaj htio ne ba zavesti, ali
ipak s njom barem hofirati, a ona mu je na svoj suhi nain
dala razumjeti kako on sebe smatra neodoljivim ali da
241

to nije, bar ne za nju. Bit e razumljivo da je u takvim

okolnostima Blorna Straubledera odmah poveo u svoju
radnu sobu i zamolio enu da ih ostavi nasamo i da u
meuvremenu (u vremenu izmeu ega? upitala je gospoda Blorna) uini sve, sve, da pronae Katarinu.

40.
Zato se ovjeku vlastita radna soba odjednom ini tako
odvratnom, gotovo ispreturanom i prljavom, premda se ne
moe otkriti ni trun praine i sve je na svome mjestu? to
to ini crvene kone fotelje, u kojima je sklopljen mnogi
dobar posao i voden mnogi povjerljiv razgovor, u kojima
se moe doista udobno sjediti i sluati muzika, najednom
tako odbojnima, ak i police s knjigama odvratnim, a vlastoruno potpisanog Chagalla na zidu upravo sumnjivim,
kao da je sam umjetnik nainio falsifikat? Pepeljara, upalja, boca za whisky to ovjek ima protiv tih bezalenih,
premda skupocjenih predmeta? to jedan tako neugodan
dan nakon krajnje neugodne noi ini toliko nepodnoljivim, a napetost izmeu starih prijatelja toliko jakom da
gotovo frcaju iskre? to ovjek ima protiv blago uto premaznih zidnih tapeta, ureenih modernom, suvremenom
grafikom?
Da, da, rekao je Alojz Straubleder, zapravo sam
doao samo zato da ti kaem kako ja u toj stvari vie ne
trebam tvoju pomo. Ti si na aerodromu, ondje u magli,
opet izgubio ivce. Jedan sat nakon to ste izgubili ivce ili
strpljenje, magla se naime digla i jo ste mogli biti ovdje
oko 18.30 sati. Mogli ste ak, uz malo mirnog razmiljanja,
jo u Miinchenu nazvati aerodrom, doznali da vie nije bilo
nikakvih smetnji. Ali zaboravimo to. Da ne bismo igrali s
pogreno oznaenim kartama ak da i nije bilo magle i
da je avion poletio redovito, ti bi doao prekasno, jer je
242

tada odluni dio sasluanja ve davno bio zakljuen a sve

ostalo nije se vie moglo sprijeiti.
Ja sam ionako nemoan protiv ZEITUNGA, rekao
je Blorna.
ZEITUNG, rekao je Straubleder, nije nikakva
opasnost, to je u Liidingovim rukama, ali ima jo novina, a
meni moe koristiti svaka vrsta naslova osim one koja me
dovodi u vezu s banditima. Romantina ljubavna pria
stvorit e mi u najgorem sluaju privatne potekoe, ne
javne. Tu mi ne bi nakodila ak ni fotografija s tako
atraktivnom enom kao to je Katarina Blum, a to se
ostaloga tie, teorija o mukom posjetu past e u vodu, a
ni nakit ni pismo no, da, poklonio sam joj prilino
skupocjeni prsten koji su nali i napisao nekoliko pisama
od kojih je pronaena samo jedna kuverta nee mi
stvoriti potekoe. Loe je to to taj Totges pod' nekim
drugim imenom za ilustrirane asopise pie stvari koje u
ZEITUNGU ne smiju objaviti, i da mu je no da
Katarina obeala ekskluzivni intervju. To sam prije nekojiko minuta saznao od Liidinga koji je takoer zato da
Totges napravi intervju, jer Liiding dri ZEITUNG u svojim rukama, ali ovjek nema nikakva utjecaja na daljnju
Totgesovu urnalistiku aktivnost, koju on razvija pod imenom nekoga drugog. ini se da ti uope nisi informiran,
ne? Nemam pojma, rekao je Blorna.
udnovato stanje za jednog odvjetnika ija sam ja
ipak stranka; lo lolazi otuda to ovjek besmisleno trati
vrijeme u drndavim i droncavim vlakovima umjesto da
stupi u vezu s meteorolokom slubom koja bi mu mogla
rei da e se magla uskoro dii. Ti, dakle, oito jo nisi u
vezi s njom?
Ne, a ti?
Ne, ne direktno. Znam samo da je otprilike prije
jednog sata nazvala ZEITUNG i za sutra poslije podne
obeala Totgesu ekskluzivni intervju. On je prihvatio. A
243

ima jo neto to me vie, znatno vie brine, to mi zbilja uzrokuje bolove u elucu (tu je Straublederovo lice djelovalo gotovo dirnuto, a glas
zabrinuto), od sutra me moe psovati koliko god hoe, jer sam doista zlorabio vae povjerenje ali, s druge strane, ivimo doista u slobodnoj
zemlji gdje je takoer doputeno voditi slobodan ljubavni ivot, i mora mi vjerovati da bih uinio sve kako bih joj pomogao, ak bih svoj ugled
stavio na kocku, jer moe se mirno smijati ja tu enu volim, samo: njoj se vie ne da pomoi meni se jo moe ona jednostavno ne
doputa da joj se pomogne...
A protiv ZEITUNGA joj takoer ne moe pomoi, protiv tih svinja?.
Boe moj, pa ne smije to s ZEITUNGOM tako ozbiljno shvaati, makar su vas sad malo priklijetili. Neemo se sad valjda ovdje svaati o
utoj tampi i slobodi tampe. Kratko reeno, bilo bi mi drago kad bi ti mogao prisustvovati tom intervjuu kao moj i njezin odvjetnik. Dosad,
naime, ono najkakljivije nije izilo na vidjelo ni na sasluanju ni u tampi: ja sam joj prije pola godine upravo nametnuo klju nae ladanjske
kue u Kohlforstenheimu. Klju nije pronaen ni pri premetaini stana ni pri osobnom pretresu, ali ona ga ima ili ga je bar imala, ako ga nije
jednostavno bacila. To je bila puka sentimentalnost, zovi to kako hoe, ali htio sam da ona ima klju od kue, jer nisam htio napustiti nadu da
e me jednom ondje posjetiti. Vjeruj mi, ja bih joj pomogao, priskoio bih i ak bih otiao tamo i priznao: Gledajte, ja sam taj muki posjetilac
ali ipak znam: mene bi ona zanijekala, svog Ludvviga nikad.
Na Straublederovu licu bilo je neto novo, nenadano, to je u Blorni zamalo probudilo suut, a zasigurno bar znatielju; bilo je to gotovo
neto smjerno, ili moda ljubomora? to je to bilo s nakitom, s pismima, a sad i s kljuem? Prokletstvo, Huberte, zar jo ne shvaa? Ima
neto to ne mogu rei ni Liidingu, ni Hachu, ni policiji

siguran sam daje ona taj klju dala svome Ludvvigu i da taj tip sada ve dva dana ui ondje. Naprosto me strah za Katarinu, za policijske
inovnike, ak i za toga blesavog mladog klipana koji moda ui ondje u mojoj kui u Kohlforstenheimu. Htio bih da nestane odande prije
nego to ga otkriju, htio bih istodobno da ga epaju, da se to svri. Razumije li sada? I to savjetuje?
Ti bi mogao nazvati tamo, mislim u Kohlforsten-heim.
I ti vjeruje da e on, ako je ondje, dignuti slualicu? Onda mora nazvati policiju, drugog izlaza nema.
Ve i da sprijei zlo. Ako je potrebno, nazovi ih anonimno.
Ako postoji i najmanja mogunost da je Gotten u tvojoj
kui, mora smjesta obavijestiti policiju. Inae u to uiniti
ja.
Da tako moja kua i moje ime dou u novinske naslove povezano s tim banditom? Ja sam mislio neto drugo... mislio sam da bi se moda
ti mogao odvesti onamo, mislim u Kohlforstenheim, tako, kao moj odvjetnik da vidi je li sve u redu.
U ovom trenutku? U subotu za karnevala, kad ZEl-TUNG ve zna da sam naglo prekinuo dopust a to sam uinio samo zato da bih u
tvojoj vikendici" vidio je li sve u redu? Da li friider jo funkcionira, ne? Je li termostat za grijanje na ulje jo tono namjeten, da nije razbijeno
nijedno staklo, da je kuni bar jo dovoljno opremljen i da posteljina nije vlana? Radi toga se vrlo ugledni odvjetnik za privredne sporove, koji
posjeduje luksuznu vilu s bazenom i koji je oenjen crvenom Trudom, navrat-nanos vraa s odmora? Smatra li to doista pametnom idejom,
kadje sasvim sigurno da gospoda reporteri iz ZEITUNGA prate svaki moj pokret ja odlazim, tako rei jedva iziavi iz spavaih kola, u
tvoju vilu da bih vidio hoe li uskoro niknuti afrani ili jesu li visibabe ve iznikle? Sma244

245

tras li to doista dobrom idejom bez obzira na to to je

taj dragi Ludwig ve dokazao da posve dobro zna pucati?
Prokletstvo, ne znam jesu li tvoja ironija ili tvoji vicevi
tu jo umjesni. Ja te kao svog odvjetnika i prijatelja molim
za uslugu koja ak nije ni privatne, nego tovie graanske
naravi a ti mi tu pria o visibabama. Predmet je od juer
tako tajan, da mi od jutros odonud ne dobivamo vie
nikakve informacije. Sve to znamo znamo od ZEITUNGA s kojim je Liiding na sreu u dobrim odnosima. Dravno tuilatvo i policija ak vie ne telefoniraju ni ministarstvu unutranjih poslova s kojim je Liiding takoer u
dobrim odnosima. Rije je o ivotu i smrti, Huberte.
U tom je trenutku bez kucanja ula Truda, s tranzistorom u ruci, i mirno rekla: O smrti vie nije rije, samo jo
0 ivotu, hvala Bogu. Mladia su epali, glupo stoje pucao
0 to je pogoen, povrijeen, ali ne opasno po ivot. U
tvojem vrtu, Alojze, u Kohlforstenheimu, izmeu bazena i
pergole. Govori se o luksuznoj vili od nula zarez pet mili
juna nekog Liidingova kompanjona. Uostalom, zbilja jo
ima gentlemena: prvo to je na dobri Ludwig rekao: da
Katarina s tom stvari uope nema nikakve veze; da je to
isto privatna ljubavna afera to nema ni najmanje veze s
kanjivim djelima za koja je okrivljen, koja on, meutim,
kao i dosad porie. Morat e vjerojatno dati zamijeniti
nekoliko stakala, Alojze ondje se sasvim lijepo pukaralo. Tvoje ime jo nije spomenuto, ali bi moda ipak
trebao nazvati Maud koja je sigurno uzbuena i treba joj
utjehe. Uostalom, istodobno s Gottenom, na drugim mjes. tima uhvaena su tri njegova navodna sudionika. Sve zajedno smatra se trijumfalnim uspjehom nekog inspektora
Beizmennea. A sada, put pod noge, dragi Alojze, i malo za
promjenu naini jedan muki posjet svojoj dobroj enici.
Moe se zamisliti da je na ovom mjestu u Blorninoj radnoj
sobi dolo gotovo do fizikog razraunavanja koje nikako
nije odgovaralo okoliu i opremljenosti prostorije.
246

Straubleder je navodno navodno zaista pokuao

Truch' Blorna skoiti za vrat, ali gaje u tome sprijeio njezin
mu i upozorio da nee valjda napasti jednu damu. Straubleder je navodno navodno na to rekao da nije
siguran odgovara li jo definicija dame eni tako otra
jezika, a da ima rijei koje se u stanovitim situacijama, a
prije svega kad se javljaju tragini dogaaji, ne smiju upotrijebiti ironino, i ako on jo jedanput, jo jedan jedini put
uje onu ominoznu rije, onda da, to onda no, onda
je svreno. Tek to je napustio kuu, a Blorna jo nije ni
stigao da Trudi kae kako je moda ipak otila malo predaleko, kad mu je ona jednostavno presjekla rije i rekla:
Katarini je noas umrla majka. Ja sam je zbilja pronala
u Kuir-Hochsackelu.

41.
Prije nego to se pokrenu posljednji manevri zaokretanja,
skretanja i otklanjanja, mora se dopustiti jedna, tako rei,
tehnika opaska. U ovoj se prii dogaa previe toga. Ona
je na muan, jedva savladiv nain bremenita radnjom: na
svoju tetu. Naravno, prilino je sumorno kad samostalna
voditeljica kuanstva ustrijeli novinara. Takav sluaj treba
razjasniti ili ga bar pokuati objasniti. Ali to da ovjek radi
s uspjenim odvjetnicima koji zbog jedne kune pomonice prekidaju teko zaslueni odmor na skijanju? S industrijalcima (koji su sporednim zanimanjem i profesori i stranaki menederi), koji u jednoj ve nezreloj sentimentalnosti ba toj kunoj pomonici upravo nameu kljueve
svoje ladanjske kue (a time i sebe same; i jedno i drugo
bez uspjeha, kao to znamo); koji dodue ele publicitet,
ali samo odreene vrste; sve same stvari i ljudi koji se
naprosto ne mogu sinhronizirati i koji neprestano ometaju
tok (odnosno linearo odvijanje radnje), jer su takorei
247

imuni. to da ovjek radi s kriminalistikim inovnicima

koji neprestano zahtijevaju prislukivae i dobivaju ih?
Krae reeno: sve je previe propusno, a opet u presudnom
trenutku nije dovoljno propusno za izvjestitelja, jer se,
istina, ovo ili ono moe doznati (recimo od Hacha i nekih
policijskih inovnika i inovnica), ali nita, uope nita od
onoga to oni kau ne bi ak ni izdaleka imalo dokazne
teine, jer se ni pred jednim sudom ne bi moglo potvrditi,
ak ni samo iskazati. Nema nikakve dokazne snage. Nikakve javne vrijednosti. Na primjer, itava ta afera s prislunim
epiima. Prislukivanje telefonskih veza slui, naravno,
istrazi, ali rezultat zato to to poduzima netko drugi, a
ne istrani organ ne samo da se u javnom postupku ne
smije primijeniti, nego ak ni spomenuti. Prije svega: to
se dogaa u takozvanoj psihi telefonskih prislukivaa? to
misli neporoni inovnik koji samo izvrava svoju dunost,
koji, ako ve ne pod prinudom zapovijedi, a ono zasigurno
prinuen zaraivanjem kruha, obavlja (njemu moda
mrsku) dunost, to misli on dok mora prislukivati kako
onaj nepoznati stanar, kojeg emo ovdje kratko nazvati
nuditeljem njenosti, telefonira s tako izrazito zgodnom,
dotjeranom, gotovo besprijekornom osobom kao to je
Katarina Blum? Zapada li on u udoredno ili spolno ili u
obje vrste uzbuenja? Gnua li se, suosjea li, ne priinja
li mu ak neko udnovato zadovoljstvo kad se promuklo
stenje i prijetei izlae ponude koje do dna due vrijeaju
osobu iji je nadimak opatica? No, toliko se mnogo zbiva
u prvom planu a jo vie u pozadini. to misli neki bezazleni
prislukiva koji tek teko zarauje svoj kruh, kad npr.
Liiding, koji je ovdje povremeno bio spomenut, nazove
urednitvo ZEITUNGA i recimo kae: Odmah potpuno
van sa S., ali sasvim unutra sa B.. Naravno da Liidinga ne
prislukuju zato to moraju pratiti njega, ve zato to postoji opasnost da ga, recimo, nazovu ucjenjivai, politiki gangsteri itd. Kako da takav neporoni prislukiva
248

zna da se pod S. misli na Straubledera, pod B. na Blornu i

da se u nedjeljnom izdanju ZEITUNGA nee moi proitati nita o S., ali mnogo o B. Pa ipak je tko to moe
znati ili ak samo naslutiti Blorna odvjetnik kojega
Liiding krajnje izuzetno cijeni, koji je ve nebrojeno puta
dokazao svoju spretnost, nacionalno i internacionalno. Ni
na to se drugo nije mislilo kad se ovdje na drugom mjestu
govorilo o izvorima, koji ne mogu doi jedan drugome,
poput kraljevske djece kojoj je lana opatica ugasila svijeu
pa je netko tu potonuo prilino duboko, utopio se. I
onda gospoda Liiding posredstvom svoje kuharice naziva
sekretaricu svoga mua da dozna to bi ono Liiding u
nedjelju rado pojeo za desert: palainke s makom? Jagode
sa sladoledom i tuenim vrhnjem ili samo sa sladoledom ili
samo s tuenim vrhnjem, na to sekretarica, koja ne bi
eljela optereivati svoga efa, ali poznaje njegov ukus i
koja po mogunosti eli samo izazvati ljutnju odnosno
neprilike, prilino otrim glasom objanjava kuharici kako,
je sasvim sigurna da bi gospodin Liiding ove nedjelje najradije jeo puding od karamela s krokant-umakom. Kuharica, koja naravno takoer poznaje Liidingov ukus, protivi
se i kae da joj jc to novo, je li sekretarica sigurna da svoj
ukus ne brka s ukusom gospodina Ludinga i moe lije ipak
prespojiti da bi direktno s gospodinom Liidingom mogla
porazgovoriti o njegovim eljama u pitanju deserta. Nato
sekretarica, koja s gospodinom Liidingom povremeno putuje u svojstvu sekretarice na konferencije i jede s njim po
nekim PALACE-hotelima ili Inter-restoranima, tvrdi da,
kad je ona s njim na putu, on uvijek jede karamelpuding s
krokant-umakom; kuharica: ali da nedjeljom nije s njom,
sekretaricom, na putu, i nije li mogue da Liidingove elje u
pitanju deserta ovise upravo o drutvu u kojem se nalazi.
Itd. itd. Naposljetku se jo dugo svaaju zbog palainki s
makom i sav se taj razgovor snima na magnetofon na raun
poreznih obveznika! Misli li onaj tko presluava vrpcu,
249

koji, naravno, tono mora paziti na to nije li ovdje upotrijebljena neka anarhistika ifra, da se pod palainkama
podrazumijevaju rune granate, a pod sladoledom s jagodama bombe ipak, mogue je: i oni rmaju briga, ili: takve
bih brige i ja volio imati, jer moda mu je upravo pobjegla
kerka ili mu se sin odao hau ili mu je opet poviena
stanarina, a sve to te magnetofonske snimke samo
zato to jednom netko Liidingu zaprijetio bombom; tako
jedan nevini inovnik ili namjetenik napokon jedan put
saznaje to su to palainke s makom; on, kome bi one bile
dovoljne i kao glavno jelo, pa makar samo jedna.
Previe se toga zbiva u prvom planu, a mi ne znamo
nita o onome to se dogaa u pozadinskom. Kad bi ovjek
jednom mogao presluati te magnetofonske vrpce! Da
napokon neto dozna, koliko je i je li uope gospoda .
Elza Woltersheim intimna s Konradom Beitersom. to
znai rije prijatelj kad je u pitanju veza ovo dvoje? Zove li
ga ona zlato, dragi, ili mu samo kae Konrad ili Conny; koju
vrstu verbalnih njenosti izmjenjuju, ako ih uope
izmjenjuju? Pjeva li joj moda pjesme preko telefona, on, za
kojeg se zna da ima dobar, gotovo koncertni, a sigurno
zborski bariton? Serenade? lagere? Arije? Ili se tu moda na
grub nain referira o prolim ili planiranim intimnostima?
To bi ovjek ipak rado znao, jer, kako su veini ljudi
uskraene pouzdane telepatske veze, oni ipak posiu za
telefonom koji im se ini pouzdanijim. Je li pretpostavljenim organima jasno to oni tu psihiki zahtijevaju od svojih
inovnika i namjetenika? Pretpostavimo da neka privremeno sumnjiva osoba vulgarne prirode, za koju je odobren
prisluni epi, nazove svoga isto tako vulgarnog trenutnog ljubavnog partnera. Budui da ivimo u slobodnoj
zemlji i moemo slobodno i otvoreno razgovarati jedni s
drugima, i telefonom, to sve moe ednoj ili ak udorednoj
osobi sasvim svejedno kojeg spola prozujati kroz
250

ui ili doleprati s magnetofonske vrpce? Moe li netko za

to preuzeti odgovornost? Je li osigurana psihijatrijska njega? to kae Sindikat javne slube, transporta i prometa o
tome? Vodi se briga o industrijalcima, anarhistima, direktorima, pljakaima i slubenicima banaka, a tko se
brine o naim nacionalnim magnetofonskim etama? Nemaju li crkve o tome nita rei? Zar Biskupskoj konferenciji u Fuldi ili Centralnom komitetu njemakih katolika ba
nita Vie ne pada na um? Zato papa o tome uti? Zar
nitko ne shvaa to se tu sve, od karamelpudinga do najeeg pornia, zahtijeva od nevinih uiju? Od mladih se
ljudi zahtijeva da zaponu inovniku karijeru i kome
ih izruuju? Telefonskim manijacima. Evo, napokon, podruja gdje bi crkve i sindikati mogli suraivati. Mogla bi
se planirati bar neka vrsta obrazovnog programa za prislukivae. Magnetofonske vrpce s nastavom povijesti. To
ne stoji mnogo.

42.
Sad se pokajniki vraamo na prvi plan, ponovno kreemo
na mukotrpni rad i opet moramo zapoeli jednim objanjenjem! Bilo je ovdje obeano da vie nee tei krv i
stalo nam je da se utvrdi kako se smru gospode Blum,
Katarinine majke, to obeanje ne kri. Nije naime rije o
krvjiom deliktu, premda ni o posve normalnom smrtnom
sluaju. Smrt gospode Blum bila je dodue nasilno izazvana, ali nehotice nasilno. U svakom sluaju to treba
zapamtiti prouzroitelj smrti nije imao ni batinakih ni
ubilakih namjera, ak ni namjeru nanoenja tjelesne ozljede. Rije je, to je ne samo dokazano, ve je to i sam
priznao, upravo o onom Totgesu kojega je, meutim, snaao krvavi, nasilni kraj s predumiljanjem. Totges je ve u
251

etvrtak u Gemmelsbroichu tragao za adresom gospode

Blum, za nju je doznao, ali je bezuspjeno pokuavao
prodrijeti do nje u bolnicu. Portir, odjelna sestra i ef
odjela, dr Heinen, upozoravali su ga da je gospodi Blum
nakon teke, ali uspjene operacije raka prijeko potreban
mir. Kako njezino ozdravljenje ovisi upravo o tome da se
ne izlae nikakvim uzbuenjima i kako intervju ne dolazi u
obzir. Na napomenu daje gospoda Blum zahvaljujui vezi
svoje keri s Gottenom takoer linost iz kronike naeg
vremena, odvratio je lijenik da su i linosti iz kronike
naeg vremena za njega prije svega pacijenti. Meutim,
Totges je za vrijeme tih razgovora ustanovio da u bolnici
rade liioci i kasnije se pred kolegama gotovo hvalio kako
mu je primjenom najjednostavnijeg od svih trikova, naime
trikom obrtnika tako to je nabavio kutu, lonac s
bojama i etku uspjelo da u petak ujutro ipak prodre do
gospode Blum, jer da nita nije tako zahvalan materijal kao
majke, ak i bolesne. Daje gospodu Blum suoio s injenicama, da nije sasvim siguran je li ona sve to shvatila, jer
Gotten joj oito nije bio nikakav pojam, i da je rekla:
Zato se to moralo tako svriti, zato se to moralo dogoditi? iz ega je on u ZEITUNGU napravio To se moralo
tako dogoditi, to je moralo tako svriti. Malu izmjenu
izjave gospode Blum objasnio je time stoje on kao reporter
ve tako programiran i vian da priprostim ljudima pomogne pri artikulaciji.

43.
Nije se sa sigurnou moglo ispitati ni to je li Totges doista
prodro do gospode Blum ili je, kako bi u ZEITUNGU
citirane reenice Katarinine majke mogao plasirati kao
rezultat intervjua, slagao odn. izmislio posjet da bi dokazao
svoju novinarsku dovitljivost ili revnost i usput se malo
napravio vaan. Dr Heinen, sestra Edelgard, panjolska
bolniarka imenom Huelva, portugalska istaica imenom
Puelco svi smatraju iskljuenim da bi taj frajer zaista
mogao biti toliko drzak da to uini (dr Heinen). Nema
sumnje da nije samo taj, premda moda izmiljeni, ali
priznati posjet Katarininoj majci bio zasigurno presudan,
i naravno, postavlja se pitanje ne porie li bolniko osoblje
naprosto ono to se nije smjelo dogoditi, ili je Totges
izmislio posjet da bi citate Katarinine majke prikazao kao
doslovne. Tu treba da vlada apsolutna pravednost. Vrijedi
kao dokazano da je Katarina skrojila svoj kostim kako bi
upravo u onoj krmi, iz koje je nesretni Schonner kidnuo
s nekom fuksom, povela svoju istragu, nakon to je ve
ugovorila intervju s Totgesom i nakon to je u nedjeljnom
izdanju ZEITUNGA publiciran jo jedan Totgesov izvjetaj. Treba, dakle, saekati. Pouzdano je potvreno, gotovo dokazano da je dr Heinen bio iznenaen naglom
smru svoje pacijentice Marije Blum i da on, premda i ne
moe dokazati, ipak ne moe ni iskljuiti nepredviene
utjecaje. Ovdje nipoto ne treba pozivati na odgovornost
nedune liioce. ast njemakog obrta ne smije biti ukaljana: ni sestra Edelgard ni inozemne dame Huelva i Puelco ne mogu garantirati da su svi liioci a bila su
etvorica, iz tvrtke Merkens u Kuiru doista bili liioci,
pajer su ta etvorica radila na razliitim mjestima, ne moe
zapravo nitko znati nije li se uuljao netko opremljen
253

252

kutom, loncem za boje i etkom. Sigurno je: Totges je

tvrdio (o priznavanju ne moe biti govora, budui da se
njegov posjet doista ne moe dokazati) da je bio kod
Marije Blum i intervjuirao je, a za tu je tvrdnju doznala
Katarina. Gospodin Merkens je takoer priznao da nisu,
naravno, uvijek sva etvorica liilaca bila istodobno prisutna, te ako se netko htio uuljati, da bi to za nj bila sitnica.
Dr Heinen je poslije rekao da e prijaviti ZEITUNG zbog
objavljivanja citata Kalarinine majke, da e izazvati skandal, jer ako je to istina onda je to uasno - ali se njegova
prijetnja ostvarila upravo tako kao i razbijanje gubice
ime je Blorna prijetio Straublederu.

44.
Oko podneva one subote, 23. sijenja 1974, u Cafeu Kloog
u Kuiru (rije je o neaku onoga gostioniara kod kojeg je
Katarina kao mlada ena povremeno ispomagala u kuhinji i
kao servirka) sastali su se napokon Blornini, gospoda
NVoltersheim, Konrad Beiters i Katarina. Grlilo se i tekle
su suze, ak i gospodi Blorna. Naravno, i u Cafu Kloog
vladalo je karnevalsko raspoloenje, ali je vlasnik.^Ervvin
Kloog, koji je Katarinu poznavao, tikao i cijenio, okupljenima stavio na raspolaganje svoju privatnu dnevnu sobu.
Odande je Blorna najprije telefonirao Hachu i otkazo
poslijepodnevni sastanak u foajeu muzeja. Saopio je Hachu daje Katarinina majka neoekivano umrla vjerojatno
uslijed posjeta Totgesa iz ZETTUNGA. Hachje bio blai
nego ujutro, zamolio je da se Katarini, koja se sigurno ne
ljuti na njega, za to i nema nikakva razloga, prenese izraz
njegove osobne suuti. On inae u svako doba stoji na
raspolaganju. Daje sada, dodue, vrlo zauzet presluavanjem Gottena, ali da e se osloboditi; to se ostalog tie, iz
254

Gottenova presluavanja nije dosad proizilo nita to bi

teretilo Katarinu. Da je o njoj i za nju govorio fer i s velikom
naklonou. Dozvolu za posjet, meutim, ne treba oekivati, budui da nisu ni u kakvu srodstvu, a definicija zarunica sigurno bi se pokazala odvie neodreenom i bila
bi neodriva.
ini se kao da vijest o smrti majke Katarinu nije ba
shrvala. ini se gotovo kao da joj je laknulo. Naravno da je
Katarina dru Heinenu predoila izdanje ZE1TUNGA u
kojemu se spominje Totgesov intervju i citira njezina majka, ali nikako nije dijelila zgraanje dra Heinena nad intervjuom, nego je smatrala da su ti ljudi ubojice i klevetnici,
da ona to, naravno, prezire, ali da je ipak oito kako je
umalo dunost takve vrste novinara da nevinim ljudima
upropaste ast, ugled i zdravlje. Dr Heinen, koji je pogreno pretpostavljao daje ona marksist (vjerojatno je i on
u ZEITUNGU proitao aluzije Brettloha, Katarinina rastavljenog mua), bio je malo preplaen njezinom hladnoom i upitao je smatra li ona to te smicalice u
ZEITUNGU - problemom strukture. Katarina nije znala
na to on misli i odmahnula je glavom. Zatim ju je sestra
Edelgard odvela u mrtvanicu u koju je ula zajedno s
gospodom Woltersheim. Katarina je sama smaknula lanenu plahtu s lica svoje majke, rekla Da i poljubila je u elo.
Kad ju je sestra Edelgard pozvala da izgovori kratku molitvu, odmahnulaje glavom i rekla Ne. Ponovno je navukla plahtu preko majina lica, zahvalila opatici i, tek kad je
napustila mrtvanicu, poela je plakali, sprva tiho, zatim
jae, na kraju bez sustezanja. Moda je mislila i na svoga
pokojnog oca, kojega je kao estogodinje dijete, takoer
u bolnikoj mrtvanici^vidjcla po posljednji put. Elza NVoltersheim sjetila se, ili bolje, zamijetila je: kako jo nikad
nije vidjela da Katarina plae, ak ni kao dijele, kad je
morala patiti u koli ili kad ju je titila okolina. Vrlo
pristojno, gotovo ljubezno, inzistirala je Katarina da se i
255

inozemnim damama Huelvi i Puelco zahvali za sve to su

uinile za njezinu majku. Napustila je bolnicu sabrana, nije
zaboravila ni pobrinuti se da uprava bolnice telegrafski
obavijesti njezina brata Kurta u zatvoru.
Takva je ostala cijelo poslijepodne i u toku veeri:
sabrana. Premda je neprestano izvlaila oba izdanja ZEITUNGA koja su Blorne, Elzu W. i Konrada B. konfrontirala sa svim detaljima i njihovom interpretacijom tih detalja, inilo se da je i njezin odnos prema ZEITUNGU
postao drukiji. Reeno u duhu vremena: manje emocionalan, vie analitiki. U tom, njoj prisnom i prijateljski
naklonjenom krugu, u dnevnoj sobi Erwina Klooga, govorila je, takoer otvoreno, o svom odnosu prema Straublederu: da ju je odjednom, nakon veeri provedene kod
Blorninih, odvezao kui, da ju je, iako je ona to striktno,
gotovo s gnuanjem odbila, otpratio sve do ulaznih vr_ata,
zatim ak u stan tako to je jednostavno gurnuo nogu
izmeu vrata. No, naravno, pokuao je biti nasrtljiv, vjerojatno je bio uvrijeen to ga ona uope nije smatrala
neodoljivim, i napokon je bila je ve prola pono
otiao. Od tog ju je dana upravo progonio, dolazio je
neprestano, slao cvijee, pisao pisma, a nekoliko puta
uspjelo mu je da prodre k njoj u stan. Tom prilikom
jednostavno joj je nametnuo prsten. To je sve. Da ona
njegove posjete nije priznala odnosno njegovo ime nije
odala stoga to joj se inilo nemoguim da inovnicima koji
su je presluavali objasni kako izmeu njih nije bilo niega,
ba niega, ak ni jednog jedinog poljupca. Tko bi uope
povjerovao da bi ona odoljela ovjeku kao to je Straubleder, koji je ne samo imuan, ve je u politici, privredi i
znanosti gotovo glasovit zbog svoga neodoljivog arma,
gotovo kao kakav filmski glumac, i tko bi uope povjerovao
kunoj pomonici da bi odoljela filmskom glumcu, i to ne
iz razloga morala ve ukusa? On je naprosto nije ni naj-^,
manje privlaio, i da ona cijelu tu priu o mukom pc

tiocu osjea kao najodvratnije uplitanje u sferu koju ne bi

eljela nazvati intimnom, ne zbog toga to se to moe
pogreno shvatiti, jer ona, to je natuknula, nije postala
intimna sa Straublederom nego stoga to ju je doveo u
poloaj koji ona ne bi mogla objasniti nikome, pogotovo ne
ekipi za presluavanaje. Na kraju je i tu se nasmijala
ipak osjetila stanovitu zahvalnost prema njemu, jer je klju,
ili bar adresa, njegove kue bila vana za Ludwiga, jer
opet se nasmijala Ludwig bi tamo sigurno prodro i bez
kljueva, ali klju je to, naravno, olakao, a ona je takoer
znala da je vila za vrijeme karnevala prazna, jer joj je ba
dva dana prije toga Slraubleder opet jednom strano do saivao, gotovo je silio i predloio joj ondje jedan karnevalski vikend prije nego to je prihvatio sudjelovanje na
zasjedanju u Bad B. Da, Ludwig joj je rekao da ga policija
trai, ali joj je rekao samo daje dezerter iz Bundesvvehra i
da se pokuava prebaciti u inozemstvo te i po trei se
put nasmijala da ju je zabavljalo vlastoruno ekspedirati
ga u aht za grijanje i pokazati mu izlaz za nudu koji na
kraj naselja Stanovati elegantno na rijeci, na uglu ulice
Hochkeppler, vodi na svjetlo dana. Ne, ona dodue nije
vjerovala da policija prati nju i Gottena, ve je to smatrala
nekom vrstom romantike lopova i pandura, i tek je ujutro
Ludwig je doista otiao ve u est sati ujutro mogla
naslutiti koliko je sve to ozbiljno. Pokazalo se da joj je
laknulo kad je Gotten uhapen, sada, rekla je, ne moe
napraviti vie nikakve gluposti. Ona se itavo vrijeme bojala, jer joj je taj Beizmenne vrlo neugodan.

/
256

257

45.
Ovdje valja utvrditi i upamtiti daje subotnje poslijepodne
a i vee proteklo gotovo ugodno, tako ugodno da su svi
Blorne, Elza Woltersheim i udnovato mirni Konrad Beiters bili prilino umireni. Napokon su ak i sama
Katarina smatrali situaciju olakanom. Gotten uhapen, Katarinina presluavanja zakljuena, njezina majka,
premda prerano, osloboena tekih muka, formalnosti
oko pogreba sreene, svi potrebni dokumenti iz Kuira
jedan je namjetenik u upravi izrazio spremnost da ih izda
unato prazniku obeani su joj za pokladni ponedjeljak.
Naposljetku, neke je utjehe bilo i u tome to je vlasnik
kavane Envin Kloog, koji je striktno otklonio svaku naplatu
konzumiranog (bili su to kava, likeri, krumpirova salata,
kobasice i kolai), na rastanku rekao: Glavu gore, Katice,
ne misle ovdje svi loe o tebi. Utjeha to se skrivala iza tih
rijei moda je i relativna, jer to uope znai ne svi?
ali, svejedno, to ipak nisu bili svi. Sloili su se da se
odvezu Blornama i da ostatak veeri provedu ondje. Tu su
Katarini najstroe zabranili da uposli svoju ruku redue,
da je na dopustu i da se mora opustiti. Gospoda Woltersheim je u kuhinji pripremala sendvie dok su se Blorna i
Beiters pobrinuli oko kamina. Katarina je doista dopustila
daje jedanput razmaze. Kasnije je postalo upravo zgodno, i da nije bilo smrtnog sluaja i hapenja jednog vrlo
dragog ovjeka, sigurno bi se u kasni sat odvaili i da malo
zapleu, jer, unato svemu, bio je karneval.
Blorna nije uspio Katarinu odvratiti od planiranog
intervjua s Totgesom. Ostala je mirna i vrlo prijazna, a
posije poto se intervju pokazao kao intervju
prolazili bi Blornu srsi kad se prisjeao, kad bi pomislio s
kakvom je odlunom hladnokrvnou Katarina ustrajala
258

oko tog intervjua i kako je odluno odbila njegovu pomo.

Poslije ipak nije bio sasvim siguran da se Katarina ve te
veeri odluila za ubojstvo. inilo mu se mnogo vjerojatnijim da je odluno bilo nedjeljno izdanje ZEITUNGA.
Rastali su se u miru, opet uz grljenje, ovaj put bez suza,
nakon to su zajedno sluali i ozbiljnu i laku glazbu i nakon
to su Katarina i Elza Woltersheim ispriale poneto o
ivotu u Gemmelsbroichu i Kuiru. Bilo je tek pol jedanaest
uveer kad su se Katarina, gospoda Woltersheim i Beiters
uz izraze velikog prijateljstva i simpatije rastali od Blorninih, koji su bili sretni da su se ipak pravodobno za
Katarinu pravodobno vratili. Kraj vatre koja se gasila u
kaminu razglabali su uz bocu vina nove planove za odmor
i o karakteru svoga prijatelja Straubledera i njegove ene
Maud. Kad je Blorna zamolio enu da kod buduih njegovih posjeta ipak vie ne upotrebljava rije muki posjet,
kako ipak mora shvatiti da je to postala neuralgina rije,
Truda Blorna je rekla: Njega neemo vidjeti tako skoro.

46.
Zajameno je daje Katarina ostatak veeri provela mirno.
Isprobala je jo jedanput beduinski kostim, pojaala nekoliko avova i odluila da umjesto vela upotrijebi bijeli
rupi. Jo su zajedno malo sluali radio, pojeli neto
peciva i zatim krenuli na poinak. Beiters tako stoje prvi
put otvoreno otiao s gospodom NVoltersheim u njezinu
spavau sobu, dok se Katarina udobno smjestila na kauu.

259

47.
Kad su Elza Woltersheim i Konrad Beiters u nedjelju
ujutro ustali, stol za zajutrak bio je vrlo ljupko prostrt, kava
u termos-boci ve filtrirana, a Katarina, koja je s oitim
apetitom ve zajutarkovala, sjedila je za stolom u dnevnoj
sobi i itala nedjeljni ZEITUNG. Ovdje jedva da jo treba
referirati, gotovo samo jo citirati. Treba priznati, Katarinina story nije vie bila na naslovnoj stranici s fotografijom. Na naslovnoj stranici ovaj put je bio Ludwig Gotten i
naslov: Njeni ljubavnik Katarine Blum uhvaen u vili
industrijalca. Sama story bila je opirnija nego dosad,
na stranicama 7-9, s brojnim slikama: Katarina kao prvopriesnica, njezin otac kao razvodnik koji se vraa iz rata,"
crkva u Gemmelsbroichu, jo jednom vila Blorna, Katarinina majka kao otprilike etrdesetogodinjakinja, prilino
emerna, gotovo propala, pred majunom kuicom u
Gemmelsbroichu u kojoj su stanovali, na kraju, fotografija
bolnice u kojoj je Katarinina majka umrla nou od petka
na subotu. Tekst:
PRVOM DOKAZANOM RTVOM TAJANSTVENE
KATARINE BLUM, KOJA SE JO NALAZI NA SLOBODI.
MOE SE SADA OZNAITI NJEZINA VLASTITA MAJKA
KOJA NIJE PREIVLJELA OK ZBOG AKTIVNOSTI
SVOJE KERI. PREMDA JE PRILINO UDNO DA JE
KERKA. DOK JOJ MAJKA LEI NA UMORU. U PRISNOJ
NJENOSTI PLESALA S RAZBOJNIKOM I UBOJICOM
NA NEKOM BALU, INJENICA DA ZBOG SMRTI NIJE
PROLILA NIJEDNU SUZU GRANII VE S EKSTREMNO
PERVERZNIM. JE LI TA ENA DOISTA SAMO LEDENO
HLADNA I PRORAUNATA? SUPRUGA JEDNOG NJEZINOG PRIJANJEG POSLODAVCA. UGLEDNOGA
PROVINCIJSKOG LIJENIKA, OPISUJE JE OVAKO: PONAALA SE DOISTA POPUT DROLJICE. MORALA SAM
JE OTPUSTITI ZBOG SINOVA KOJI SU RASLI. ZBOG
NAIH PACIJENATA I ZBOG UGLEDA MOG MUA. JE
LI KATARINA B. IMALA UDJELA I U PRONEVJERAMA
ZLOGLASNOG DRA FEHNERA? (ZEITUNG JE SVOJE-

DOBNO IZVJETAVAO O TOM SLUAJU.) JE LI NJEZIN

OTAC BIO SIMULANT? ZBOG EGA JE NJEZIN BRAT
POSTAO KRIMINALAC? JO UVIJEK NERAZJANJENO:
NJEZIN BRZI USPON I VISOKI PRIHODI. SADA JE NAPOKON SIGURNO: KATARINA BLUM POMOGLA JE U
KRVI OGREZLOM GOTTENU DA POBJEGNE. BESRAMNO JE ZLORABILA PRIJATELJSKO POVJERENJE I
SPONTANU SPREMNOST NA POMO JEDNOG VRLO
UGLEDNOG ZNANSTVENIKA I INDUSTRIJALCA. U
MEUVREMENU ZEITUNG RASPOLAE INFORMACIJAMA KOJE GOTOVO NEDVOJBENO DOKAZUJU: NIJE
ONA PRIMALA MUKE POSJETE NEGO JE NEPOZVANA UINILA ENSKI POSJET KAKO BI ISTRAILA VILU.
TAJANSTVENE
VONJE
BLUMOVE
AUTOMOBILOM NISU VIE IAKO TAJANSTVENE. ONA JE
BESKRUPULOZNO STA VILA NA KOCKU DOBAR GLAS
JEDNOG ASNOG OVJEKA. NJEGOVU OBITELJSKU
SREU. NJEGOVU POLITIKU KARIJERU - O KOJOJ
JE ZEITUNG IZVJETAVAO VE U VIE NAVRATA
-RAVNODUNA PREMA OSJEAJIMA JEDNE ODANE
SUPRUGE I ETVORO DJECE. OITO JE DA JE BI .UMOVA PO NAREENJU NEKE LIJEVE GRUPE IMALA S.
UNITITI KARIJERU.
HOE LI POLICIJA. HOE LI DRAVNO
TUILATVO DOISTA POVJEROVATI SRAMOTNOM
GOTTENU KOJI Bl.UMOVU OSLOBAA SVAKE KRIVNJE? ZEITUNG PONOVNO POSTAVI JA PITANJE: NISU
LI NAE METODE SASLUAVANJA IPAK PREBLAGE?
TREBA LI SE PREMA NEIJUDIM A PONAATI LJUDSKI? o

Ispod slika Blorne, gospoda Blorna i vile:

U OVOJ JE KUI BLUMOVA RADILA OD .SEDAM
DO ESNAEST I TRIDESET SATI SAMOSTALNO, BEZ
NADZORA, S PUNIM POVJERENJEM DRA BLORNE I
GOSPODE DR BLORNA. TO SE SVE OVDJE MOGLO
ODIGRAVATI DOK SU SE BLORNE. NE SI .UTEI NITA,
BAVILI SVOJIM ZANIMANJEM? ILI. MODA, IPAK NISU
BILI TOLIKO NEUPUENI? NJIHOV ODNOS PREMA
BLUMOVOJ SMATRA SE VRLO POVJERLJIVIM. GOTOVO PRISNIM. REPORTERIMA ZEITUNGA SUSJEDI SU
ISPRIALI DA SE MOE GOVORITI O GOTOVO PRIJATELJSKOM ODNOSU. PRIJEI EMO PREKO NEKIH

261
260

ALUZIJA, JER NE SPADAJU OVAMO, ILI PAK SPADAJU? KAKVU JE ULOGU ODIGRALA GOSPODA DR GERTRUD BLORNA, KOJA JE U ANALIMA JEDNE
UGLEDNE VISOKE TEHNIKE KOLE JO I DANAS
POZNATA KAO CRVENA TRUDA? KAKO JE GO1TEN
USPIO POBJEI IZ STANA BLUMOVE. PREMDA MU JE
POLICIJA BILA ZA PETAMA? TKO JE KONSTRUKCIONE PLANOVE ZGRADE ZA SAMCE STANOVATI ELEGANTNO NA RIJEI POZNAVAO DO U NAJSITNIJE
DETALJE? GOSPODA BLORNA. PRODAVAICA HERTHA SCH. I RADNICA CLAUDIA ST., IJE SE IZJAVE
POKLAPAJU. REKLE SU ZEITUNGU: KAKO SU ONI
PLESALI (MISLI NA BLUMOVU I BANDITA GOTI"ENA) KAO DA SE ODUVIJEK POZNAJU. TO NIJE BIO
SLUAJAN SUSRET, BILO JE TO PONOVNO VIENJE.

48.
Kad su Beizmennea poslije interno kritizirali, jer je Gottena, za kojega je ve od etvrtka uveer, od 23.30 sati, znao
da boravi u Straublederovoj vili, gotovo etrdeset osam sati
ostavio na miru i tako riskirao ponovni Gottenov bijeg,
nasmijao se i rekao da Gotten ve od etvrtka u pono nije
imao vie nikakve anse da pobjegne. Kua se nalazi u
umi, ali je gotovo idealno kao straarnicama okruena
lovakim osmatranicama. Ministar unutranjih poslova
bio je potpuno informiran i suglasio se sa svirri mjerama;
helikopterom, koji se, naravno, nije spustio u dosegu ujnosti, odmah je stavljena u pokret specijalna trupa rasporeena po osmatranicama. Drugog jutra lokalna je policija vrlo diskretno pojaana s daljnja dva tuceta slubenika.
Bilo je najvanije osmotriti Gottenove pokuaje uspostavljanja kontakta, i uspjeh je opravdao rizik. Otkriveno je
pet kontakata. I naravno, tih je pet osoba najprije trebalo
privesti i uhapsiti a njihove stanove pretraiti prije Gottenova hapenja. K njemu su upali tek nakon uspostavljenih
kontakata pa se lakomisleno ili drsko osjeao tako sigur262

nim da
su
ga
mogli
promatr
ati
izvana.
Neke
vane
detalje,
uostalo
m, moe
zahvaliti
i
reporteri
ma
ZEITU
NGA,
njihovoj
izdava
koj kui
i
organim
a
povezan
im s tom
kuom,
koji
imaju
slobodn
e i ne
uvijek
konvenc

ionalne
metode
saznava
nja
pojedino

sti koje su slubenim istraiteljima ostale skrivene. Tako

je, na primjer, ustanovljeno da ni gospoda Woltersheim,
kao ni gospoda Blorna, nemaju besprijekornu prolost.
Woltersheimova je 1930. roena kao vanbrano dijete
jedne radnice u Kuiru. Majka jo ivi, i to gdje? U DRNJ i
to nikako ne prisilno, nego dobrovoljno. Nekoliko puta,
najprije 1945, zatim 1952. i jo jednom 1961, kratko prije
izgradnje zida, ponueno joj je da se vrati u zaviajni
Kuir, gdje posjeduje malu kuicu i jutro zemlje. Ali ona je
i to triput i sva tri puta izriito odbila. Jo je
interesantniji otac Woltersheimove, neki Lumm, takoer
radnik, osim toga lan tadanje KP Njemake, koji je
1932. emigrirao u Sovjetski Savez i ondje, navodno,
nestao. On, Beizmenne, pretpostavlja da se na listi
nestalih njemakog Wehrmachta ieznuli takve vrste ne
mogu nai.

49.
Kako ovjek ne moe biti siguran da stanoviti, relativno
jasni znaci, koji ukazuju na povezanost radnje i djela, po
mogunosti ipak nee biti izgubljeni ili shvaeni pogreno,
kao puke aluzije, neka se ovdje dopusli da se ukae na jo
neto: ZEITUNG. koji je posredstvom svoga reportera
Totgesa prouzroio bez sumnje preuranjenu smrt Katarinine majke, sada je u nedjeljnom broju Katarinu okrivio za
smrt majke i optuio je osim toga manje ili vie otvoreno
za kradu kljua Straublederove ladanjske vile; To valja
jo jednom istaknuti, jer ovjek nikad ne moe biti siguran.
263

Isto tako ne moe biti siguran shvaa li pravilno sve klevete,

lai, iskrivljavanja u ZEITUNGU.
Ovdje e se na primjeru Blorna prikazati kako ZEIv
TUNG moe djelovati ak i na relativno racionalne ljude.
U predgrau vila, u kojem su Blorne stanovali, nedjeljni se
ZEITUNG, naravno, nije prodavao. Ondje su se itale
plemenitije stvari. Tako se dogodilo da je Blorna, koji je
vjerovao daje sada sve prolo, i koji je s laganom tjeskobom
oekivao Katarinin razgovor s Totgesom, tek u podne, kad
je nazvao gospodu Woltersheim % doznao za lanak u nedjeljnom ZEITUNGU. VVoltersheimova je opet smatrala
samo po sebi razumljivim da je Blorna ve proitao nedjeljni ZEITUNG. Sada se, nadajmo se, ipak shvatilo daje
Blorna dodue srdaan, za Katarinu iskreno zabrinut, ali i
trezven ovjek. Kad je sada, dakle, zamolio gospodu Woltersheim da mu putem telefona proita odgovarajue odlomke iz nedjeljnog ZEITUNGA, nije vjerovao kako se
to ve kae svojim osjetilima (u ovom sluaju samo
jednom osjetilu: sluhu) zatraio je da mu jo jednom
proita. Onda je, valjda, morao povjerovati i tako se to,
valjda, kae iskoio je iz koe. Vikao je, urlao, traio po
kuhinji kakvu praznu bocu, pronaao je, odjurio s njom u
garau,.gdje gaje, na sreu, uhvatila ena i sprijeila ga da ne
skrpa pravi Molotov-koktel, koji je namjeravao baciti na
redakciju ZEITUNGA, a jo jednu, kasnije, u Straublederovu gradsku vilu. To treba predoiti: akademski
obrazovan ovjek od etrdeset dvije godine, koji je sedam
godina uivao Liidingovo potovanje, Straublederov respekt, zbog svoga trijeznog i istog voenja poslova i to
internacionalno, i u Brazilu i u Saudijskoj Arabiji i u Sjevernoj Irskoj dakle, nije nipoto rije o provincijalnom
nego o potpuno svjetskom ovjeku; taj je htio skrpiti Molotov-koktel!

Gospoda Blorna to je kratko i jasno protumaila kao

spontani malogradansko-romantini anarhizam, bajala
mu je upravo kako se baja bolesnom ili ranjenom mjestu
na tijelu, sama je segnula za telefonom i zamolila gospodu
Woltersheim da joj proita odgovarajue odlomke, i ovdje
se mora rei: prilino je problijedila, ak i ona, i uinila je
neto to je moda gore nego to Molotov-kokteli ikada
mogu biti. Zgrabila je telefon, nazvala Liidinga (koji je u
to vrijeme upravo sjedio nad svojim jagodama s tuenim
vrhnjem i sa sladoledom od vanilije) i jednostavno mu
rekla: Svinjo, bijedno ubre. Nije, dodue, rekla svoje
ime, ali se moe pretpostaviti da su svi Blornini znanci
poznavali glas njegove ene koji je zbog umjesnih i otrih
primjedbi bio ozloglaen. To je, opet, bilo previe njezinu
muu, jer je mislio da je telefonirala Straublederu. No,
dolo je jo do razliitih lomova, izmeu samih Blorninih,
pa izmeu Blorninih i drugih. Budui da pritom nitko nije
ubijen, treba dopustiti da se prijee preko toga. Te, same
po sebi nevane, premda i namjeravane, posljedice nedjeljnog ZEITUNGA spominju se ovdje samo zato da bi se
znalo kako su ak obrazovani etablirani ljudi bili zgranuti
i smiljali nasilja najgore vrste.
Dokazano je da je Katarina u to vrijeme tako oko
dvanaest sati poto se neprepoznata zadrala sat i pol i
vjerojatno skupljala informacije o Tolgcsu, napustila novinarski lokal K zlatnoj patki i u svom slanu ekala Tolgesa
koji je stigao otprilike etvrt sata kasnije. O intervjuu,
valjda, ne treba nita vie rei. Zna se kako je to zavrilo.
(Vidi stranicu 3.)

264
265

"A.

50.
Da bi ispitao istinitost neoekivane, za sve umijeane neoekivane informacije upnika iz Gemmelsbroicha da je
Katarinin otac bio prikriveni komunist, odvezao se Blorfta
na jedan dan u to selo. Najprije: upnik je potkrijepio svoju
izjavu, priznao da ga je ZEITUNG citirao doslovce i tono,
dokaze za svoju tvrdnju ne moe pruiti nikakve, niti to eli,
rekao je ak da on dokaze i ne treba, jo se moe pouzdati u
svoj nos i jednostavno je nanjuio da je Blum komunist.
Nije htio definirati svoje osjetilo za miris, i nije ba bio
susretljiv kad gaje Blorna zamolio da mu ipak objasni, kad
ve ne moe definirati svoje osjetilo za miris, kakav je dakle
miris komunista, tako rei kako to mirie komunist. Sada
je tu - mora se naalost rei upnik postao prilino
nepristojan, pitao je Blornu je li katolik, a kad je ovaj
potvrdio, upozorio ga je upnik na njegovu dunost poslunosti, to Blorna nije shvatio. Naravno daje otad imao
potekoa pri ispitivanju o Blumovima, koji, ini se, nisu
bili osobito omiljeni. uo je loe stvari o Katarininoj pokojnoj majci koja je zaistajednom u drutvu s crkvenjakom,
u meuvremenu otputenim, ispraznila u sakristiji jednu
bocu misnog vina, uo je loe stvari o Katarininu bratu koji
da je bio prava napast, ali jedini citat koji je potvrivao
komunizam Katarinina oca bila je, prema seljaku Scheumelu, izjava iznesena u jednoj od sedam seoskih krmi
godine 1949. koja je, navodno, glasila Ima i gorih stvari
od socijalizma. Vie nije mogao doznati. Jedino to je
Blorna ponjeo bilo je da su ga na kraju njegovih neuspjelih
istraivanja u selu i samog, ako ne ba grdili, a ono oznaili
kao komunistu, i to, to ga je naroito bolno iznenadilo
jedna dama koja mu je dotad pruala stanovitu pomo,
gotovo simpatiju: penzionirana uiteljica Elma Zubriger,
266

koja mu se, kad se od nje opratao, podrugljivo nasmijeila,

ak mu namignula i rekla Zato ne priznate da ste i sami
jedan od njih a pogotovo vaa ena.

57. Ovdje se, naalost, ne moe preutjeti ni jedan in nasilja

koji se dogodio dok se Blorna pripremao za proces protiv
Katarine. Najveu pogreku uinio je kad je na Katarininu
molbu preuzeo i Gottenovu obranu i neprestano za oboje
pokuavao ishoditi dozvolu za obostrane posjete, ustrajui
i dalje na tome da su zarueni. Da su zaruke odrane ba
one problematine veeri i noi, dvadesetog veljae. Itd.
itd. Moe se zamisliti to je sve ZEITUNG pisao o njemu, o
Gottenu, o Katarini, o gospodi Blorna. Ovdje se nee
spominjati ili citirati. Stanovito naruavanje ili naputanje
nivoa poduzet e se tek kad bude nuno, a ovdje nije nuno, jer
nam je ZEITUNG, valjda, u meuvremenu ve poznat.
Proirila se glasina da se Blorna kani razvesti, glasina u
kojoj nita, ama ba nita nije bilo istinito, ali koja je ipak
posijala stanovito nepovjerenje medu suprunicima.
Tvrdilo se da mu financijski loe ide, to je bilo zlo, jer je
odgovaralo istini. Doista, malo se precijenio, jer je, osim
toga, preuzeo i brigu i skrbnitvo nad Katarininim stanom
koji je bilo teko iznajmiti, a nije se mogao ni prodati jer je
slovio kao umrljan krvlju. U svakom sluaju cijena mu je
padala, a Blorna je istodobno morao plaati amortizaciju,
kamate itd. u nesmanjenom iznosu. Bilo je ak i prvih
znakova da Haftex u pogledu svoga stambenog kompleksa stanovati elegantno na rijeci razmiija o tubi za
naknadu tete protiv Katarine Blum, jer da je otetila
njegovu najamnu, trnu i drutvenu vrijednost. Vidi se:
brige, prilino mnogo briga. Pokuaj da gospodu Blorna
267


ss*ifi

otpuste iz arhitektonske firme zbog krenja povjerenja, to

se sastojalo u tome daje Katarinu upoznala sa supstrukturom stambenog kompleksa,, odbijen je dodue u prvoj
instanci, ali nitko nije siguran to e odluiti druga i trega
instanca. Jo neto: auto za svakodnevnu upotrebu ve je
prodan, a nedavno je u ZEITUNGU objavljena i fotografija Blorninih doista prilino elegantnih superkolica s
potpisom: Kad e se crveni odvjetnik morati zadovoljiti
kolima malog ovjeka?
Naravno da je i Blornin odnos prema tvrtki Liistra
(Luding i Straubleder Investment) poremeen, ako ne i
razvrgnut. Govori se samo jo o voenju poslova. Ipak
je nedavno od Straubledera telefonom dobio obavijest:
Neemo vas pustiti da umrete od gladi, pri emu je
Blornu iznenadilo da je Straubleder rekao vas umjesto
tebe. Naravno da jo radi za Liistru i Haftex, ali vie
ne na internacionalnom planu, ak vie ni na nacionalnom,
samo povremeno jo na regionalnom, ponajvie na lokalnom, to znai da se mora baktati s bijednim prekriteljima <'
ugovora i kverulantima to se tue zbog obeane mramor-1
ne obloge koja je, meutim, izvedena samo u solnhoferskom kriljevcu, ili s tipovima koji zbog obeanog trostrukog sloja mutnog laka na vratima kupaonice noem
skidaju boju, pozivajui vjetake koji utvruju samo dva
sloja. Slavine na kadama koje cure, defektni otvori za
smee koji se uzimaju kao povod za neizvrenje ugovorom
odreenih plaanja to su tako sluajevi koje mu sad
preputaju, dok je prije, ne ba redovno ali ipak prilino
esto, putovao izmeu Buenos Airesa i Persepolisa da bi
sudjelovao u planiranju velikih projekata. U vojnoj slubi to
se naziva degradacijom koja je ponajvie vezana s tendencijama poniavanja. Posljedica: jo ne ir na elucu, ali
Blornin se eludac poinje javljati. Loe: to je u Kohlforstenheimu proveo istrivanja na svoju ruku ne bi li od

mjesnog policajca doznao je li klju, kad je Gotten uhapen, bio izvana ili iznutra, ili ima li znakova da je Gotten
provalio. Kakvog to smisla ima kad je istraivanje zakljueno? To mora se ustanoviti nipoto ne lijei
ireve na elucu, makar je policajac Hermans bio prema
njemu vrlo ljubezan, nije ga osumnjiio za komunizam, ali
mu je toplo savjetovao da se ne petlja. Jednu utjehu Blorna
ipak ima: njegova je ena sve ljubeznija prema njemu, jo
ima otar jezik, ali ga vie ne okree protiv njega, samo
protiv drugih, premda ne protiv svih. Njihov plan da prodaju vilu, otkupe Katarinin stan i presele se tamo, propao
je samo zbog veliine stana, to znai: zbog toga to je
malen. Blorna, naime, eli otkazati svoj biro u gradu i
poslove rjeavati kod kue. On, koji je slovio kao liberalan, s
bonvivanskim crtama, omiljeni kolega pun ivotnog veselja, ije su kune parties bile omiljene, poinje pokazivati asketske crte, zaputati odjeu kojoj je oduvijek
poklanjao veliku panju, a budui daje zaputa doista, ne
samo na neki modni nain mnoge kolege ak tvrde da
ni njezi tijela ne posveuje vie ni minimum panje i da
poinje zaudarati. Tako se ne moe gajiti odvie nade u
neku njegovu novu karijeru, je' doista ovdje nita, ama
ba nita ne treba preutjeti miris njegova tijela nije vie
onaj stari, miris mukarca koji ujutro bodro skae pod tu,
obilno upotrebljava sapun, dezodoranse i mirisne vodice.
Ukratko: s njim se* dogaaju znatne promjene. Njegovi
prijatelji ima ih jo nekoliko, medu ostalima i Hach s
kojim je inae zbog sluajeva Ludwig Gotlen i Katarina
Blum u slubenoj Vezi zabrinuti su, jer vie ne izbija
njegova agresivnost recimo protiv ZEITUNG A, koji ga
se neprestano prisjea kratkim vijestima, i on ih oito samo
guta. Zabrinutost njegovih prijatelja ide tako daleko da su

268

zamolili Trudu Blorna neka neopazice provjeri nije li Blorna

nabavio oruje, ili, ne pravi li sam kakav pakleni stroj, jer
je ustrijeljeni Totges dobio nasljednika, koji pod ime269

nom Eginhard Templer radi kao svojevrsni Totgesov nastavlja: tom je Templeru uspjelo fotografirati Blornu kako
ulazi u privatnu zalagaonicu, da bi itaocima ZEITUNGA
zatim pruio uvid u pregovaranje izmeu Blorne i vlasnika,
oito fotografirano kroz izlog: ondje se raspravljalo o zalonoj vrijednosti jednog prstena to gaje vlasnik zalagaonice procjenjivao povealom. Potpis pod slikom: Jesu
li crveni izvori doista presahnuti ili se ovdje samo hini
nevolja?

prethode, a mogunost da bi Katarina, vjerojatno za itavo

vrijeme izdravanja kazne rauna se s tim da e biti
zatraeno petnaest, a da e dobiti osam do deset godina
bila zaposlena u ekonomatu, iri se kao zastraujua vijest
kroz sve kaznene zavode. Vidi se: korektnost povezana s
planerskom inteligencijom nije poeljna nigdje, ak ni u
zatvorima, ak ni kod vlasti.

55.

54.

Blornina je najvea briga navesti Katarinu da na glavnoj

raspravi izjavi kako se tek u nedjelju ujutro odluila osvetiti
Totgesu, nipoto s namjerom da ga ubije nego samo da ga
zastrai. Da je Totgesu, dodue, ve u subotu, kad ga je
pozvala na intervju, namjeravala otvoreno rei to ga ide i,
upozoriti ga na to stoje u ivotu uinio njoj i njezinoj majci.
Ali da ga uhiti nije htjela ni u nedjelju, ak ni nakon lanka
u nedjeljnom ZEITUNGU. Treba izbjei dojam da je
Katarina ubojstvo danima planirala i po planu izvela. On
pokuava njoj koja priznaje da je ve u etvrtak nakon
itanj a prvog lanka pomislila na umorstvo objasniti da
se mnogi ak i on povremeno bave milju o ubojstvu, ali da
se izmeu pomisli na ubojstvo i planiranja ubojstva mora
napraviti razlika. to ga osim toga uznemiruje: Katarina i
dalje ne osjea nikakvo kajanje, te. ga stoga nee moi
pokazati ni pred sudom. Ona nikako nije deprimirana, ve
nekako sretna zbog toga to ivi u istim uvjetima kao i moj
dragi Ludwig. Slovi kao uzorna zatvorenica, radi u kuhinji,
ali ako se poetak glavne rasprave jo otegne, treba biti
premjetena u ekonomat. Ondje je meutim kako se
doznaje uope ne oekuju s oduevljenjem: boje se i
uprava i zatvorenice glasao njezinoj korektnosti koji joj

Kako je Hach u povjerenju saopio Blorni, optuba protiv

Gottena za ubojstvo vjerojatno se nee moi odrati, pa
prema tome ni podii. To to je iz Bundesvvehra ne samo
dezertirao, ve tu blagoslovljenu ustanovu jo i znatno
otetio (i materijalno, ne samo moralno), to vrijedi kao
dokazano. Ne obijanje banke, nego totalno pljakanje sefa
koji je sadravao vojnike plae za dva puka i znatne
novane rezerve. Osim toga, falsificiranje bilance, kraa
oruja, Eto, i kod njega se mora raunati s osam do deset
godina. On bi onda kod otputanja imao otprilike trideset
etiri, Katarina bi imala trideset pet godina, a ona doista
ima planove za budunost: rauna s tim da e njezin kapital
do otputanja znatno narasti od kamata, te e negdje,
naravno ne ovdje, otvoriti restoran sa traiteurskim servisom. Ali moe li ve sada sloviti kao Gottenova zarunica,
o tome se nee odluiti na nekom viem, nego na
najviem mjestu. Odgovarajui su zahtjevi podneseni i
nalaze se na dugom maru po raznim instancama. Uostalom, to se tie telefonskih kontakata koje je Gotten uspostavio iz Straublederove vile, rije je iskljuivo o pripadnicima Bundeswehra ili njihovim enama, a medu njima su
i oficiri i oficirske supruge. Rauna se sa skandalom srednjih razmjera.

270
271

I
istUi

>>w

55.

56.

Dok Katarina gotovo nesmetano, tek s ogranienom slobodom, oekuje budunost, Elza Woltersheim nalazi se na
putu prema sve eem ogorenju. Veoma ju je pogodilo
to su joj difamirali majku i pokojnog oca, koji slovi kao
rtva staljinizma. Kod Elze Woltersheim mogu se ustanoviti
pojaane neprijateljske tendencije prema drutvu, koje ak
ni Konrad Beiters ne uspijeva ublaiti. Budui da se Elza
sve vie specijalizirala za hladni buffet s obzirom na
planiranje, isporuku i nadgledanje, njezina se agresivnost
sve vie usmjeruje na goste na primanjima, bilo daje rije
o inozemnim ili tuzemnim novinarima, industrijalcima,
sindikalnim funkcionarima, bankarima ili upravnim rukovodiocima. Katkada se, rekla je nedavno Blorni, moram silom suzdrati da nekom minkeru ne izvrnem zdjelu
krumpirove salate na frak ili da nekoj kozi pladanj s narescima lososa ne istresem u dekolte, da napokon naue to
je to jeza. To morate sebi zamisliti s druge, s nae strane:
iTako oni svi ondje stoje razjapljenih usta, ili recimo radi
jeguljica, i kako, naravno, svi najprije navaljuju na sendvie
s kavijarom a ima tu tipova za koje znam da su milijuneri
ili milijunerske ene, ti u depove trpaju jo i cigarete,
ibice i petit-fours. Uskoro e poeti sa sobom nositi jo i
plastine vreice u kojima e odvlaiti kavu - a to se sve,
ipak sve, na neki nain plaa od naeg poreza, ovako ili
onako. Ima tipova koji preskoe doruak ili ruak i koji se
na buffet bacaju kao leinari - ali, naravno, ne bih eljela
uvrijediti leinare.

Od konkretnih inova nasilja saznalo se dosad za jedan,

koji je, naalost, u javnosti naiao na irok odjek. Prigodom
otvaranja izlobe slikara Fredericka Le Bochea, za ijeg
mecenu slovi, Blorna je prvi put ponovno susreo Straubledera osobno, i kad mu je ovaj blistajui krenuo ususret,
Blorna se nije htio rukovati, Straubleder mu je gotovo
zgrabio ruku i apnuo: Boe moj, pa nemoj to shvaati
tako ozbiljno, mi neemo dopustiti da propadnete samo ti,
naalost, sebi doputa propadanje. No, naalost, mora se
korektno izvijestiti da je Blorna u tom trenutku Straubledera doista opalio po g... Brzo rekli i brzo zaboravili:
potekla je krv, iz Straublederova nosa, po privatnim proc jenama otprilike etiri do sedam kapljica, ali stoje bilo jo
gore: Slraubleder je, dodue, uzmaknuo, ali je zatim rekao:
Opratam ti, sve ti opratam s obzirom na tvoje emo cionalno stanje. I tako je, jer je Blornu ta primjedba ini
se razdraila preko svake mjere, dolo do neega to su
oevici opisali kao tunjavu. A kako je, kao i uvijek kad
se ljudi kao Straubleder i Blorna pojave u javnosti, bio
prisutan i fotograf ZEITUNG A, neki Kottensehl, nasljednik ustrijeljenog Schonnera, moda se ZEJTUNGU
budui da u meuvremenu ve znamo njegov karakter
i ne moe uzeti za zlo stoje pod naslovom: Lijevi odvjetnik
tvorno napao konzervativnog politiara objavljena fotografija te guve. Naravno, tek narednog jutra. Za vrijeme
izlobe dolo je jo i do susreta izmeu Maud Straubleder i
Trude Blorna. Maud Slraubleder rekla je Trudi Blorna:
Moe biti sigurna da suosjeam s tobom, draga Truda,
na to je Truda B. rekla Maud S.: Ti svoje suosjeanje
samo to bre vrati natrag u friider, gdje su spremljeni svi
tvoji osjeaji. Kad joj je, zatim, Maud S. jo jednom
ponudila oprotenje, blagost, suosjeanje, gotovo ljubav,
rijeima: Nita, ba nita, ak ni tvoje jetke izjave ne mogu

272

273

umanjiti moju simpatiju, Truda B. odgovorila je rijeima

koje se ovdje ne mogu ponoviti, o kojima se moe izvijestiti
samo u obliku referiranja. Rijei kojima je Truda B. aludirala na brojne pokuaje Straublederova pribliavanja nisu
ba priliile dami, a izmeu ostalog povrijedivi obvezu
utnje, kojoj podlijee i supruga advokata ukazala je i
na prsten, pisma i klju koji je tvoj neprestano odbijani
snubok ostavio u izvjesnom stanu. Tu je zavaene dame
rastavio Frederick Le Boche, koji sauvavi prisutnost
duha nije htio propustiti da komadiem bugaice ne upije
Straublederovu krv i preradi je kako je to nazvao u
One minute piece of art kojemu je dao naslov Kraj
jednog dugogodinjeg mukog prijateljstva, te ga potpisao i poklonio, i to ne Straublederu nego Blorni, s rijeima
To moe nekom utrapiti da malo popravi kasu. Na
temelju ove posljednje navedene injenice, kao i na temelju nasilnih ina opisanih na poetku, moe se spoznati da
umjetnost ipak jo ima socijalnu funkciju.

57.'
Naravno, vrlo je alosno to se ovdje pri kraju moe ponuditi
tako malo sklada i pruiti tek slaba nada u nj. Ne
integracija, konfrontacija je ishod. ovjek sebi naravno
mora dopustiti pitanje kako, i zato, zapravo? Tu je jedna
mlada ena, dobro raspoloena, gotovo vesela, otila na
bezazlenu plesnu zabavu, a etiri dana kasnije jer ovdje
ne treba suditi ve samo izvjetavati, treba ostati pri izvjetavanju fakata postaje ubojica, zapravo, ako se tono
pogleda, na temelju novinskih izvjetaja. Dolazi do razdraljivosti i napetosti, napokon do tunjave izmeu dva
mukarca koji su dugo, vrlo dugo prijatelji. Otre primjedbe njihovih ena. Odbijeno suosjeanje, ak odbijena lju274

bav. Vrlo nemio razvoj dogaaja. Jedan vedar, svijetu

otvoren ovjek, koji voli ivot, putovanja, luksuz zaputa
se toliko da mu tijelo zaudara! ak je ustanovljen i zadah
iz ustiju. Nudi na prodaju svoju vilu, ide u zalagaonicu.
Njegova ena trai neto drugo, budui da je sigurna da e
u drugoj instanci izgubiti; ak je spremna, ta darovita ena
spremna je da kao bolja prodavaica s titulom navodi
savjetnice za unutranju arhitekturu opet ode u jednu
veliku firmu za namjetaj, ali joj ondje daju na znanje da
su krugovi kojima obino prodajemo upravo oni krugovi,
milostiva gospodo, kojima ste se zamjerili. Kratko reeno:
sve to skupa ne izgleda dobro. Dravni je tuilac Hach
prijateljima u povjerenju ve doapnuo ono to se samom ,
Blorni nije usudio rei: da ga zbog znatne pristranosti
vjerojatno nee prihvatiti kao branitelja. to e iz toga biti,
kako e to svriti? to e biti s Blornom kad vie ne bude
imao mqgunosti da posjeuje Katarinu i da je to sada
vie ne treba preuivati! dri za ruicu. Nema sumnje: on
je ljubi, ona njega ne, i on nema ni zericu nade, jer sve, sve
pripada ipak njezinom dragom Ludwigu! I treba dodati
da je dranje za ruicu ovdje potpuno jednostrano, jer se
sastoji samo u tome da on, kad Katarini dodaje akte ili
biljeke, ili biljeke o aktima, svoje ruke polae na njezine
dulje, moda tri, etiri, najvie pet desetinki sekunde dulje
nego to bi bilo uobiajeno. Prokletstvo, kako da se tu
stvori harmonija, a ak ga ni njegova snana naklonost prema
Katarini ne potie da se recimo to bar malo ee
pere. Ne tjei ga ni injenica da je on, samo on iznaao
podrijetlo onog oruja kojim je poinjen zloin to
Beizmenneu, Moedingu i njihovim pomonicima nije
uspjelo. No, moda je previe rei iznaao, rije je o
dobrvoljnom priznanju Konrada Beitersa, koji je tom prilikom priznao da je bivi nacist i da vjerojatno samo tome
zahvaljuje to dosad nije pobudio niiju panju. Ali, bio je
275

politiki voda u Kuiru i svojedobno je uinio neto za

majku gospode VVoltersheim, no, i pitolj je stari slubeni
pitolj koji je sakrio, ali ga je, glupo, tu i tamo pokazivao
Elzi i Katarini. ak su se jednom utroje odvezli u umu i
ondje priredili vjebe iz gaanja. Katarina se pokazala kao
vrlo dobar strijelac i podsjetila ga na to da je jo kao sasvim
mlada djevojka bila konobarica u Streljakom drutvu, te
da su joj s vremena na vrijeme doputali da puca. No, u
subotu naveer zamolila gaje Katarina za kljueve njegova
stana s obrazloenjem da ipak mora shvatiti kako ona
jednom eli biti sama. Njezin je stan za nju mrtav, mrtav...
ali je u subotu ipak ostala kod Elze i mora daje pitolj uzela
iz njegova stana u nedjelju, i to kad se nakon doruka i
itanja nedjeljnog ZE1TUNGA, preruena u beduinku,
odvezla u tu jebenu novinarsku krmu.

58.
Naposljetku, ostaje jo da se saopi ipak neto napol ohrabrujue: Katarina je Blorni ispriala djelo redoslijedom,
ispriala mu je kako je provela sedam ili est i po sati
izmeu ubojstva i odlaska Moedingu. Imamo sretnu mogunost da taj opis doslovce citiramo, jer je Katarina sve
to pismeno zabiljeila i ustupila Blorni da mu poslui u
procesu.
U novinarski lokal otila sam tek da ga malo vidim.
Htjela sam znati kako izgleda takav ovjek, kako se ponaa,
kako govori, pije, plee taj ovjek koji je razorio moj
ivot. Da, prije toga otila sam u Konradov stan i uzela
pitolj, ak sam ga sama i napunila. Molila sam ga da mi
tono pokae, kad smo ono pucali u umi. ekala sam u
lokalu sat i pol, dva, ali nije dolazio. Namjeravala sam, ako

276

bude odvie odvratan, uope ne otii na intervju. Da sam

ga prije vidjela, ne bih uope bila otila tamo. Ali, u krmu
nije doao. Kako bih izbjegla zanovijetanja, zamolila sam
gostioniara, zove se Peter Kraffluhn; poznajem ga s povremenih ispomaganja, gdje i on katkad pomae kao glavni
konobar, neka mi dopusti da pomaem kao pipniarka.
Peter je, naravno, znao stoje sve bilo o meni u ZEITUNGU. Obeao je da e mi dati znak ako se pojavi Totges.
Nekoliko puta dopustila sam da me pozovu na ples, jer bio
je karneval, ali kad Totges nije dolazio, ipak sam postala
jako nervozna, jer se nisam htjela susresti s njim nepripremljena. No, u dvanaest sam se onda odvezla kui. Bilo
mi je, odvratno u ljepljivom i zamaza.nom stanu. Trebala
sam ekati tek nekoliko minuta dok nije pozvonio, upravo
toliko da otkoim pitolj i da ga smjestim nadohvat ruke u
torbicu. Da, i zavonilo je, i on je ve stajao pred vratima
kad sam otvorila, a ja sam mislila da je zvonio dolje i da
imam jo nekoliko minuta vremena, ali se on ve dovezao
liftom i stajao preda mnom: bila sam preplaena. Odmah
sam vidjela kakva je to svinja, prava svinja. I uz to zgodan.
Onako to se ve pod tim misli. No, vidjeli ste fotografije.
Rekao je: Pa, cvjetiu, to emo to raditi sada nas dvoje?
Nisam rekla ni rijei, povukla sam se u dnevnu sobu, a on
je doao za mnom i rekao: to me gleda tako zaprepateno, moj cvjetiu predlaem ti da se sad najprije malo
prasnemo. Ali ja sam u meuvremenu ve bila kod svoje
torbice, on me zgrabio, a ja sam pomislila: Da prasnemo,
to se mene tie, izvukla pitolj i odmah pucala u njega.
Dvaput, triput, etiriput. Ne znam vie tono. Koliko je
bilo, to ionako moete proitati u policijskom izvjetaju.
Ne morate mi vjerovati daje meni bilo novo to to me neki
mukarac pokuavao pipati kad ve od etrnaeste a i
ranije radite po kuama, naviknete na svata. Ali taj tip i
onda praskanje, i ja sam pomislila: dobro, sad e
prasnuti. Naravno, on s tim nije raunao i gledao me jo
277

pol sekunde ili tako nekako, zauen, onako kao u kinu

kad nekoga ustrijele iz vedra neba. Onda je pao, i mislim
daje bio mrtav. Bacila sam pitolj kraj njega i pobjegla van,
dolje liftom i natrag u krmu, a Peter se zaudio jer sam sevratila nakon jedva pol sata. Onda sam i dalje radila za
ankom, nisam vie plesala, i itavo sam vrijeme mislila To
valjda ipak nije istina, ali znala sam daje istina. Pater je
nekoliko puta doao k meni i rekao: Taj danas nee doi,
taj tvoj frajer, a ja sam rekla: ini se da je tako. 1 pravila se
ravnoduna. Do etiri sam toila rakiju i pivo i otvarala
boce ampanjca i servirala sledeve s lukom. Onda sam
otila, a da se od Petera nisam ni oprostila, najprije u jednu
oblinju crkvu, sjedila sam, moda pol sata, i mislila na
majku, na taj prokleti, bijedni ivot koji je vodila, i na oca
koji je neprestano, neprestano kukao i psovao dravu i
crkvu, vlast i inovnike, oficire i sve, ali kad bi koji put imao
posla s nekima od njih, onda je puzao, gotovo cvilio od
podlonosti. I na svoga mua, Brettloha, na ono bijedno
smee to ga je ispriao tom Totgcsu, na brata, naravno,
koji se vjeito hvatao za moj novac, kad god bih zaradila
nekoliko maraka, i kad bi ih iicao za neku glupost, odjeu
ili motore, ili salone za igre, i, naravno, na upnika koji me u
koli uvijek zvao naa crvenkasta Kafia, a ja uope
nisam znala to on to misli, i cijeli se razred smijao jer bih
onda zaista pocrvenjela. I, naravno, na Ludvviga. Onda van
iz crkve i u prvo kino, jer to je te karnevalske nedjelje bilo
jedino mjesto gdje se moglo nai malo mira. Mislila sam,
naravno, i na ubijenoga u mom stanu. Bez kajanja, bez
aljenja. On se htio praskali i ja sam prasnula, je li tako? I
pomislila sam na tren da je to tip koji me nou nazivao i
koji je neprekidno dojadivao i sirotoj Elzi. Mislila sam, pa
to je taj glas, i htjela sam ga jo malo pustiti da blebee, da
to saznam, ali koja mi korist od toga? I onda sam se,
najednom, zaeljela jake kave i otila sam u Cafe Bekering,
ne u lokal, nego u kuhinju, jer Kathe Bekering, .vlasnikovu
278

enu, poznajem jo iz domainske kole. Kathe je bila jako

ljubezna prema meni, premda je imala dosta posla. Dala
mi je alicu vlastite kave, vodom je na starinski nain
upravo zalila mljevenu kavu. Ali zatim je poela s onim
stvarima iz ZEITUNGA, ljubezno, ali ipak tako kao da
barem neto od toga vjeruje - a kako bi ljudi i znali da je
sve to la. Pokuala sam joj objasniti, ali nije shvatila, nego
mi je samo namignula i rekla: I ti znai zaista voli tog
tipa, a ja sam rekla Da. I onda sam se zahvalila na kavi,
uzela na ulici taksi i odvezla se onome Moedingu koji je
tada bio onako ljubezan sa mnom.

279

Prava na izabrana djela Heinricha Bolla Izdava je osigurao uz pomo institucije "Internationes". Prvotna namjera
Izdavaa bila je da ovog pisca predstavi u vezanoj ediciji
Izabrana djela.
Zbog izmijenjenih okolnosti, Izdava je odluio objaviti u
depnom izdanju u deset svezaka ova djela:GLEDITA
JEDNOG KLAUNA, I NE REE NI RIJEI,
KRUH RANIH GODINA, GDJE SI BIO, ADAME,
KUA BEZ UVARA, BILJAR U 9.30, GRUPNI
PORTRET S DAMOM, NA KRAJU SLUBENOG
PUTA, IZGUBLJENA AST KATARINE BLUM,
te 28 novela, 21 esej i 2 radiodrame u izboru Viktora
mcgaa i redakturi Ive Runtia koji je i autor pogovora

*$'

I<-

>N

H -3

H ^'

PQ

"pff