CILJEVI ODGOJA I

OBRAZOVANJA
Sveuilite Jurja Dobrile u Puli
Didaktika
Dr.sc. Elvi Pirl
Marina Dikovi, znanstvena novakinja
Uvod
Pouavanje i uenje povezani su, ali nezavisni
procesi. Ponekad pouavanje vodi do uenja,
ali ne uvijek.
Gage i Berliner (1920.) navode pet osnovnih
zadataka koje obavljaju nastavnici:
1. izabiru svoje ciljeve, s obzirom na
2. razumijevanje svojih uenika
3. razumijevanje prirode njihova razvoja,
4. izabiru i primjenjuju odgovarajui nain pouavanja
5. evaluiraju uenje uenika.

Nastavnici trebaju dobro poznavati razvojne
specifinosti uenika ali isto tako i njihove
osobine, posebno intelektualne sposobnosti i
izvore motivacije koji odreuju njihovo
angairanje i ustrajnost u uenju.
Metode pouavanja koje odabiru moraju
odgovarati opaenim osobinama uenika.
Evaluacija postignua uenika vana je povratna
informacija uenicima koja je osnova za
eventualno preusmjeravanje u ponaanju, ali i
vaan poticaj za angairanje u aktivnostima
uenja.

1. CILJEVI POUAVANJA
Odreivanje ciljeva logian je poetak
procesa pouavanja. Nastavnik sebi
postavlja pitanja:
to elim da uenici naue? Kako e se
promjene manifestirati u ponaanju?
Veina strunjaka u obrazovanju smatra
da je odreivanje ciljeva pouavanja
korisno, ak nuno. Naime, to su jasniji
ciljevi bolji su i rezultati pouavanja.

Ciljevi pouavanja omoguuju nastavniku da:
odabere odgovarajuu metodu pouavanja,
lake evaluira ishode uenja,
potakne uenike na ulaganje napora za postizanje
ciljeva (ako ih o ciljevima obavijesti).

Ciljevi nastave - odreene namjere i pomaci u
uenju i obrazovanju, odnosno pomaci u razvoju
uenika koji se odvijaju u nastavnom procesu.
Ciljevi nastave - proizlaze iz odgojno-
obrazovnih ciljeva kole, a oni su utemeljeni u
drutveno-ekonomskim potrebama i razvojnim
tendencijama i drugim imbenicima.
U ciljevima nastave oituju se tendencije o
uinkovitosti nastavnog procesa.
Cilj nastave osigurava bitnu ulogu usmjeravanja
nastavnog procesa.


2. CILJEVI POUAVANJA
Ciljevi nastave imaju svoj pravi smisao kada su
operacionalizirani u posebnim i pojedinanim
ciljevima i zadacima nastave.
esto se zadaci odnose na navoenje sadraja
nastave, a ne na kognitivne, psihomotorne i
afektivne aktivnosti uenika u procesu uenja tih
sadraja. Isto tako u ciljevima nastave vie se
navode aktivnosti nastavnika, a mnogo manje
promjene do kojih bi trebalo doi u procesu
uenja i nastave u uenika.
I u situacijama kada se navode aktivnosti uenika i
njegov intelektualni, psihomotorni i afektivni angaman
(opaanje, logiko zakljuivanje, kritiko i stvaralako
miljenje, primjena steenog znanja i slino) nedostaje:
to je predmet opaanja,
kritikog miljenja, primjene,
koje su konkretne intelektualne i druge aktivnosti,
u kojim e etapama i pomou koje tehnologije i
strategija uenik doi do postavljenih zadataka
misaone i druge aktivizacije.

Tradicionalna didaktika pokuala je problem
ciljeva nastave i njihove operacionalizacije
postaviti u vidu triju skupina pa tako
govorimo o:
1. materijalnim (obrazovnim)
2. funkcionalnim (formativnim, formalnim)
3. odgojnim.
Materijalni ili obrazovni cilj:
usvajanje, prenoenje, stjecanje znanja kao sustava
injenica i generalizacija prema njihovu opsegu,
dubini i stupnju njihove korisnosti i primjenjivosti.

Obrazovni ciljevi odgovaraju na pitanja:
to uenik treba nauiti:
koja znanja, u kojem opsegu, dubini, koje vjetine i navike treba
uenik usvojiti.

Funkcionalni ili formalni cilj:
razvoj sposobnosti i intelektualno-emocionalnih
funkcija i aktivnosti.

Funkcionalni ciljevi nastave odgovaraju na
pitanje:
koje spoznajne sposobnosti i forme misaonog procesa
razvijamo u konkretnim uvjetima nastavnog procesa?

Odgojni cilj
formiranje i samoformiranje linosti uenika;
izgraivanje karakternih i drugih osobina
linosti uenika.
Odgojni zadatak nastave odgovara na pitanje:
koje osobine linosti uenika oblikujemo i
samooblikujemo u konkretnim uvjetima nastave?

Navedeni ciljevi su vrlo openiti.
Eksplicitni ciljevi ukazuju na razvoj specifinih
znanja i sposobnosti.
Oni su precizna odreenja toga to e uenik
moi uiniti kao rezultat pouavanja. Eksplicitni
ciljevi sadre i kriterij uspjenosti koji se
zahtijeva.


Vrsta cilja Primjeri
Obrazovni ciljevi Uenik mora znati dobro itati.
Uenik treba poznavati povijest Hrvatske.
Uenik treba razumjeti zbrajanje.
Eksplicitni ciljevi
pouavanja
Uenik e znati odrediti glavnu misao kratke prie.
Uenik e znati nabrojiti do pet hrvatskih kraljeva i
opisati njihovu povijesnu ulogu.
Od 10 zadataka zbrajanja troznamenkastih brojeva
uenik e tono rijeiti 80% zadataka.
2. 1. Kriteriji za formuliranje ciljeva
pouavanja
Razliiti su naini pisanja ciljeva pouavanja. Mager
(1985.) predlae tri glavne komponente koje treba
sadravati cilj pouavanja:
Termini ponaanja jasno i eksplicitno objanjenje to
se pouavanjem eli postii daju opisi ponaanja koje e
uenik moi izvesti nakon pouavanja.
Termini ponaanja izraavaju vrste zadataka koje uenik
treba rijeiti (npr. napisati, nabrojiti, rijeiti). Treba
izbjegavati nejasne pojmove kao znati, razumjeti...
Situacija ili uvjet izvoenja treba biti definiran.
Primjer uvjeta izvoenja je:
Bez upotrebe biljeaka student treba znati izraunati
aritmetiku sredinu.
Kriterij ili razina izvoenja da bi cilj bio
potpuno jasan, potrebno je odrediti minimalnu
prihvatljivu razinu izvoenja.
Npr. student mora navesti tri komponente cilja
pouavanja.

3. TAKSONOMIJA CILJEVA
Za klasificiranje obrazovnih ciljeva sastavljene
su razliite taksonomije obrazovnih ciljeva.
Meutim, to je taksonomija?
Openito taksonomiju moemo definirati kao
konceptualnu shemu koja omoguava
rasporeivanje, sistematizaciju dogaaja s
obzirom na odreeni princip klasifikacije. Meu
najpoznatijim klasifikacijama zadataka nastave
je Bloomova taksonomija obrazovnih ciljeva.
Osnovni cilj Bloomove taksonomije ogeda se u
izradi svrhovitog i dosljednog sustava koji bi
polazio od logiko-sadrajnih, pedagokih i
psiholokih zakonitosti i principa uenja i
pouavanja uope.
Takoer, svrha ove taksonomije je da olaka
jednoznano sporazumijevanje na podruju
operacionalizacije ciljeva i zadataka odgojno-
obrazovnih procesa, s posebnim naglaskom na
podruje nastave.
U Bloomovoj taksonomiji razlikujemo tri podruja:
kognitivno, psihomotorno i afektivno.
Kognitivno, spoznajno podruje sastoji se od est glavnih
obrazovnih rezultata:
poznavanje, shvaanje, primjena, analiza, sinteza i vrednovanje,
a svaka od njih se dijeli u podkategorije (znanje pojedinosti,
terminologija, nazivi pojmova i simboli, spoznavanje pravila,
konvencija, tendencija i redoslijeda, i sl.).
Za kognitivne strategije mogli bismo rei da su to opi
naini postupanja u rjeavanju razliitih intelektualnih
zadataka, odnosno da predstavljaju posebnu vrstu
intelektualnih vjetina (prepoznavanje, dosjeanje,
prosuvanje, usporeivanje, itd.).

Podruje psihomotornog ponaanja temelji se na
psihomotornoj koordinaciji koja predstavlja bitnu
komponentu svake fizike aktivnosti. Odgojno-
obrazovni proces mora biti usmjeren ne samo prema sve
sigurnijoj i preciznijoj koordinaciji pokreta, ve i prema
svakoj aktivnosti koja u sebi ima motorike aspekte.
Predloena taksonomija obuhvaa pet kategorija:
1. imitacija,
2. manipulacija,
3. tonost (preciznost),
4. koordinacija,
5. usvajanje - jedne druge prirode.
Za razliku od obrazovanja kojima se ue i razvijaju
kognitivna svojstva i stjeu aspekti psihomotornog
ponaanja, odgojem se stjeu svojstva za koja su bitna
afektivna ili konativna (voljena) dimenzija.
To su: vrijednosti, stavovi, interesi i navike.


Kategorije Termini ponaanja
1. Znanje: Sposobnost doziva prethodno
nauenih informacija
Primjer: nabrojiti 3 komponente ciljeva
pouavanja
Nabrojiti, definirati,
prepoznati, imenovati, dosjetiti
se.
2. Razumijevanje: Sposobnost razumijevanje
znaenja nauenih informacija.
Primjer: navesti karakteristike robovlasnikih
drutava
Interpretirati, objasniti,
predvidjeti, sumirati
3. Primjena (nakon to je pokazano
kako): Sposobnost upotrebe nauenoga u
konkretnoj situaciji.
Primjer: Izraunati vrijednost nepoznanice u
jednadbi. .
Demonstrirati, rijeiti,
upotrijebiti, izraunati,
zakljuiti, primijeniti.

4. Analiza: Sposobnost analiziranja situacije
(eksperimenta, studija sluaja, i sl.) na sastavne elemente
(jedinice) radi boljeg razumijevanja organizacijske strukture
odnosno njezinog djelovanja (funkcioniranja).
Primjer: Usporediti drutvene, politike i kulturne promjene
u kapitalizmu.
Razlikovati,
kategorizirati,
razdvojiti, skicirati,
identificirati,
usporediti.
5. Sinteza: Sposobnost kombiniranja dijelova (elemenata)
u novu cjelinu. Rijeiti problem koji nije rutina, Napisati
esej, izvjee, argumentirati, biti kritian. Izrada postera,
lealfeta, prezentacije. Stvaranje novih ideja, hipoteza,
strategija. Dati konstruktivne primjedbe za poboljanje
nove (postojee) situacije ...
Primjer: Napisati priu na zadanu temu.
Kreirati, organizirati,
sastaviti.
6. Evaluacija: Sposobnost prosuivanja (procijenjivanja)
odreene aktivnosti, plana, tvrdnje, ideje, povijesnog
pogleda ili dogaaja, znanstvenog eksperimenta.Evaluacija
ukljuuje evaluaciju osobnog rada, kao i vlastitih snaga,
mogunosti, slabosti, htjenja...
Primjer: Prosuditi vrijednost prie.

Ispitivanje, kritiziranje;
usporeivanje,
zakljuivanje,
prosuivanje.
Visoki kognitvni zahtjevi zahtijevaju istanan
stupanj analiziranja, sintetiziranja, kreiranja,
uspreivanja, kritikog argumentiranja.
Niski kognitivni zahtjevi ne zahtijevaju dublje
razmiljanje kod uenika, ve oni postaju izoliran
in, nema povezivanja i nadograivanja
poznatog s nepoznatim.