, .

, . , ,
. ,
, , .
ta je volonterski rad?
Volonterski rad je neplaena, svesna, slobodna delatnost iji je cilj dobrobit drugih ljudi i zajednice.
Volontiranje predstavlja jedan od osnova graanskog drutva, afirmiui ono najplemenitije u oveku
-pacifizam, slobodu, jednake mogunosti, bezbednost i pravdu za sve ljude.
Ko moe da bude volonter?
Volonter moe, bez ogranienja, da bude svako ko samostalno, po sopstvenom izboru, svesno i
dobrovoljno odlui da doprinese dobrobiti zajednice.
ta sve votonter moe da radi?
Volonter moe obavljati sve vrste poslova i iskazati u punoj meri svoja znanja, vetine i profesionalnost
Zato je rad volontera vaan?
Zato to volonteri dobrovoljno i po sopstvenom izboru obavljaju poslove za koje nisu plaeni, daju nove
ideje, omoguavaju da organizacija stekne vee poverenje u zajednici, doprinose njenom radu i
uspenosti, podstiu civilne aktivnosti...
Ekonomska dobit od volonterskog rada je velika. U Velikoj Britaniji, na primer, na jednu funtu uloenu u
volonterski rad, u dravnu kasu se vraaju tri. Zahvaljujui tradiciji i drutvenom priznanju koje volonteri
imaju, ogroman broj ljudi se volonterski angauje. U Srbiji volonterizam nije razvijen u tolikoj meri,
meutim, ustanove i organizacije koje angauju volontere belee znaajne utede i ekonomsku dobit.
Volonterizam u Srbiji.
Da bi u naoj zemlji volonterizam bio priznat u dovoljnoj meri, potrebno je izgraditi poverenje ustanova
prema angaovanju volontera, reiti pravni status volontera i promovisati volonterizam kao priliku da
graani doprinesu pozitivnim promenama u drutvu.
Uspostavljanjem pravnog okvira za angaovanje volontera u Srbiji bie stvoreni i preduslovi za
pokretanje organizovanih volonterskih programa. U ovakvim programima jasno je definisano sledee:
- Problem koji volonterskim angaovanjem treba da bude reen;
- Trajanje programa i vreme angaovanja volontera;
- Osobe zaduene za rad sa volonterima;
- Poslovi koje volonteri u okviru programa obavljaju;
- Volonterova prava i obaveze;
- Nain na koji se volonteri motiviu;
- Metode za obuku volontera;
- Metode praenja rada volontera i naina na koji im se prua potrebna podrka;
- Metodi ocene uspenosti volonterskog angaovanja i organizovanog volonterskog programa;
- Nagrade za volontere.
________________________________________________________________________________
Volonterstvo je vrlo stari pojam. Prema nekim egipatskim zapisima, ovi oblici filantropije postojali su jo
4000. godine prije Krista. Pojam volonter proizlazi iz biblijske, hebrejske rijei koja znai onaj koji eli
dati. Volonterstvo je kroz stoljea imalo kvazireligijsko obiljeje, temeljeno na altruizmu i rtvovanju
pojedinaca. U blioj prolosti u volonterstvo je uveden jak element graenja zajednitva. Kako govore
opaanja de Tocqueuillea, volonterstvo je bilo kritino prema bogatstvu i individualizmu kolonijalne i nove
nezavisne Amerike: ...u demokratskim nacijama... svi su graani nezavisni i slabi; oni teko mogu bilo
to uiniti sami, a nitko ne moe obvezati svoje sugraane na pruanje pomoi. Stoga svi oni postaju
bespomoni ako ne naue dragovoljno pomagati jedni drugima. (citirano prema Salamon, 1999.:15).

Danas su se okolnosti koje potiu i oblikuju volonterske aktivnosti promijenile, ali se pojam volonterstva
ne razlikuje od nekadanjega.
Ovaj rad razmatra znaaj volonterstva u odnosu na razvoj zajednice i sudjelovanje graana u njoj iz kao i
iz pozicije odnosa izmeu drave i drutva u Americi. Teite je usmjereno na volonterske aktivnosti sa
smrtnobolesnim osobama, te osobito u hospicijskoj skrbi.
Slijedei ispitivanje karaktera volontiranja kao pojedinanog ponaanja, 1 elaborira se na koji nain ono
proizlazi iz zajednice i, obrnuto, kako ono utjee na graenje zajednice. Takoer se utvruje to
volontiranje znai u kontekstu amerikoga neprofitnog sektora te kakva je njegova uloga u socijalnoj
politici.
VOLONTERSTVO KAO PONAANJE POJEDINCA
to odreuje neku osobu kao volontera? Posljednje analize pokazuju da je volonterstvo poseban oblik
aktivnosti usmjerenih na pomaganje drugima. Ono ukljuuje nekoliko kljunih dimenzija :
1. Slobodan izbor. U veini sluajeva volontiranje nije neto to odreena osoba radi na zahtjev
drugoga, nego je to njezin vlastiti izbor i neto to ona doista aktivno trai.
2. Nagrada. Volonteri od svojih aktivnosti imaju pozitivnu psiholoku i duevnu korist. U Americi veina
njih ne dobiva nikakvu financijsku kompenzaciju za svoje usluge. Naprotiv, oni esto produuju svoje
aktivnosti na raun vlastitog vremena, truda i novca. Istraivanja pokazuju da je otprilike polovica
stanovnitva u SAD-u ukljuena u neku volontersku aktivnost, koristei pritom jedino kriterij raditi na
nain da se pomogne drugima, za nikakvu novanu korist...
3. Struktura. Velik dio volonterskih aktivnosti provodi se unutar organizacija i institucija. Volonteri mogu
sudjelovati u aktivnostima koje sponzoriraju neke organizacije, klubovi ili Crkva. No oni takoer mogu
djelovati i kao pojedinci, zatim kao pojedinci unutar nekoga institucionalnog okruenja, ili pak u
kombinaciji individualne i grupne inicijative.
4. Koristi. Volonterstvo se obino odvija bez prethodnog upoznavanja ili povezivanja izmeu volontera i
primatelja njihovih usluga, te stoga i bez unaprijed ustanovljenih odgovornosti ili obveza. U biti
pomaganje moe volonteru koristiti ba kao i osobi kojoj se pomo prua (ili ak i vie), u smislu
zadovoljstva to ga ta osoba dobiva kroz volonterski rad. U nekim sluajevima korist volonterskih usluga
je vea od one koju primaju i volonter i osoba kojoj se pomae. Tako, naprimjer, cijela zajednica
dugorono ima korist od volonterove pomoi aku koji ima probleme u uenju.
Ove dimenzije ukazuju na kontinuum koji na jednom kraju ima istog volontera, osobu koja svojevoljno
volontira, bez kompenzacije, izuzev zadovoljstva od dobroiniteljstva i elje da se pomogne svakomu
komu je pomo potrebna. Takva e osoba, najvjerojatnije, odbiti da bude dio bilo kakve organizacije i
nee htjeti nikakvo priznanje za svoj rad. Na drugom kraju kontinuuma su irokodefinirani volonteri, tj.
osobe koje su prisiljene volontirati iz nekih vanjskih razloga. Te osobe zahtijevaju plau da bi bile u
stanju volontirati, a voljne su raditi samo za odreenu populaciju, npr.: djecu, veterane, starije osobe,
hospicijske pacijente i sl. Tijekom volonterskog staa volonter moe zauzimati razliite poloaje na ovom
kontinuumu. Naprimjer, volonter koji je dosada radio badava, moe zahtijevati neku malu kompenzaciju
u obliku naknade za benzin, u sluaju kada mora putovati da bi posjetio klijente na udaljenijim adresama.
Zato ljudi volontiraju da bi pomogli drugima? Suvremeno shvaanje altruizma ugraeno je u temelje
dananjega filantropskog aktivizma. 2 Dok su raniji pokuaji razumijevanja altruizma kao nesebine
elje da se ini dobro drugima zahtijevali da u njemu bude prisutan element samoportvovanja, danas je
posve jasno da vlastiti interes i egoizam, motivacijsko stanje s krajnjim ciljem poveanja vlastitog
bogatstva, igra odreenu ulogu u motivima da se pomae drugima.
Dobar primjer za to je suvremeni pojam solidarnosti koji se odnosi na razjanjavanje pojma samointeresa
. Takva interpretacija zapravo znai razumijevanje da je pomaganje drugima istodobno korisno i samom
pomagau i primatelju pomoi. Shvaanje solidarnosti kao humane brige i aktivno sudjelovanje znai
priznanje da postoji reciproan odnos izmeu onoga koji brine i onoga o kojem se brine. U sutini, to je u
skladu s tzv. zlatnim pravilom ini drugima ono to bi elio da drugi tebi ine, imajui na umu da su obje
strane zainteresirane za dobar odnos, te da su sudbine jednih i drugih povezane.

ovjekoljublje bi zato trebalo odvojiti od milosra (Van Til et al., 1990.). Milosre je religijska tradicija
altruizma, suosjeanja i jednosmjernog davanja, obino siromanima i onima s odreenim potrebama.
ovjekoljublje ima naglaeniji neosobni pristup: nije usredotoeno na pojedince nego na javno dobro, te
ne samo na one koji imaju potrebe nego i na sveopu dobrobit. Da to potkrijepimo primjerom: kod
donacija organizacijama poput Zelene akcije, koja se zalae za ist zrak i istu vodu za svakoga, rije je
o prakticiranju ovjekoljublja. Jasno je da elementi milosra i ovjekoljublja mogu biti prisutni u osobnoj
motivaciji za volontiranje. No vano je upamtiti da se filantropska motivacija za volontiranjem s
vremenom mijenja, jer se mijenjaju i potrebe i stavovi pojedinaca.
Istraivanja potvruju da razliiti motivi, koji se takoer mogu mijenjati tijekom volontiranja, tjeraju ljude
da se ukljue u volonterske aktivnosti. Neki su motivi vezani za samofokusiranje (Omoto i Snyder,
2002.:851), kao npr. pokazivanje osobnih vrijednosti i osjeaja odgovornosti, ili potraga za znanjem,
prestiem, samopotovanjem ili osobnim razvojem. elja da se utjee na karitativnu organizaciju, drugi je
osobni motiv koji utjee na donoenje odluke o volontiranju, a to takoer moe biti i mogunost usvajanja
vjetina i socijalnih mrea u pronalaenju posla (McClelland, 1985.). Postoje takoer i motivi fokusirani
na zajednicu, kao to su namjera i elja da se izrazi zabrinutost za iru zajednicu, te da se individualnim
volonterskim aktivnostima radi u korist te zajednice (Omoto i Snyder, 2002.). Ovi motivi dolaze u prvi plan
kada se radi o volontiranju unutar organizacija koje su se pojavile kao rezultat nastojanja za irim
socijalnim promjenama. Primjeri ovakvih aktivnosti jesu rad u kriznim centrima za silovane osobe, u
sklonitima za rtve obiteljskog nasilja, pruanje usluga hospicijske skrbi, te za rad za HIV-pozitivne
osobe i one koje boluju od AIDS-a. Ovdje zajednica (bilo geografska ili neka s odreenim identitetom)
osigurava kontekst za volontiranje i postavlja temelj za njegove procese. Zauzvrat, ponaanje volontera
se moe odnositi na pojedinca kao lana zajednice, ali i na zajednicu kao cjelinu. Sljedee se poglavlje
bavi ovim recipronim procesom.
VOLONTIRANJE I ZAJEDNICA
Zajednice, nadalje, ine socijalnu mreu i podupiru odnose u njoj, ali imaju i koristi od volonterske
aktivnosti. Neka su istraivanja potvrdila da je najjai imbenik koji osobu potie na volontiranje taj da ga
ostali lanovi zajednice biraju za volonterski rad (Brudney, 2001.). Prema rezultatima jedne nedavne
studije, znatna veina novih volontera vezanih za AIDS poznavala je neku drugu osobu koja je obavljala
volonterski rad koji nije vezan za AIDS. tovie, preko dvije treine ih je navelo svoje roditelje kao model
za volonterske aktivnosti. U irem istraivanju o nainu kako su se te osobe odluile na volonterski rad,
veina volontera je kao razlog tome spomenula zamolbu ili utjecaj ljudi iz njihove socijalne mree, ili pak
sudjelovanje u dogaanjima unutar zajednice (Omoto i Snyder, 2002.).
Tijekom vremena volonterska aktivnost, posebno u neposrednim uslugama, moe produbiti socijalne
mree i to kako volontera tako i korisnika njihovih usluga, jer tom praksom svatko postaje ukljuen u
socijalni svijet onoga drugoga (Omoto i Snyder, 2002.). Korisnici usluga dijele neke stvari sa svojim
volonterima koje nisu spremni podijeliti s nekim drugima, jer volontere ne doivljavaju kao osobe koje bi
ih na bilo koji nain ugroavale (Connor, 1998.). Pacijenti i obitelji koji prihvaaju pomo volontera mogu
tu pomo doivjeti kao vii oblik humane aktivnosti (Connor, 1998.:26), zbog njezinih altruistikih osobina
i osobina sklonosti dijeljenja svojih usluga drugima. Volonteri obino na taj nain ire svoje socijalne
veze, jer su i sami dio te zajednice koja se bavi istim problemima. Tijekom vremena mnogi volonteri veze
s tom zajednicom ak i proiruju, to se oituje u eem sudjelovanju i veem rasponu njezinih
aktivnosti (Omoto i Snyder, 2002.).
Volonteri takoer mogu postati i initelji promjena unutar ire zajednice. Omoto i Snyder (2002.)
ustanovili su da veina novih volontera koji rade s AIDS-om, s vremenom su svojim aktivnostima pomogli
da njihovi znanci postali upueniji u problem te da su razvili pozitivnije stavove o situaciji u kojoj se
nalaze ljudi oboljeli od AIDS-a, voljniji su i novano podupirati aktivnosti vezane za uzronike AIDS-a.
Sami volonteri potiu i druge na volontiranje, uvrujui tako reciprone veze izmeu volontiranja i
izgraivanja zajednice.

HOSPICIJSKA SKRB: POSEBAN OBLIK VOLONTIRANJA

Hospicijski pokret u Sjedinjenim Amerikim Dravama osnovali su volonteri koji su vjerovali da se briga
za umirue treba poboljati, te da je hospicij nain kako se to najbolje moe uraditi. Kako nije postojala
financijska kompenzacija niti vanjsko investiranje, veinu njege volonteri su pruali u domu samoga
pacijenta. Volonteri su bili i ostaju bitni u hospicijskom konceptu usluga u zajednici koje se pruaju kroz
interdisciplinarni tim koji ukljuuje lijenike, medicinske sestre, zdravstvenu pomo u kui, socijalne
radnike, duhovnu skrb i savjetnike koji e pruiti potporu za vrijeme alovanja. Jedan je analitiar
ustvrdio da volonteri doista osiguravaju gostoljubivost u hospiciju (Connor, 1998.:98).
Svi hospicijski volonteri u pravilu moraju proi ire obrazovanje, koje obuhvaa i psiholoke reakcije na
smrt i umiranje, alovanje i gubitak, svijest o vlastitoj smrtnosti, povjerljivost, dokumentaciju,
interdisciplinarni tim i dr. Otprilike polovica sudionika takvog obrazovanja odustaje od daljnjeg teaja.
Neke od njih i sami voditelji teaja upozore da hospicijsko volontiranje nije za njih. Nedavni gubitak, elja
da se osoba preobrati na vlastitu vjeru, emocionalni problemi ili, ako postoje, vee potrebe nego to su
pacijent i njegova obitelj, neki su od razloga za takvu preporuku.
Tipian, raspored aktivnosti koji volonteri u hospiciju Buffalo (jednom od najrazvijenijih amerikih
programa) izvode kao dio hospicijskog tima, ukljuuje sljedee (Hospice Buffalo, n.d.):
est ili vie mjeseci prije smrti volonter, pod supervizijom voditelja-volontera, sainjava izvjetaj
zajedno s pacijentom i njegovom obitelji, i to kroz redovite posjete i telefonske razgovore;
dva ili tri mjeseci prije smrti prati neizgovorene emocionalne i duhovne potrebe; kontaktira s drugim
lanovima tima kada je to potrebno; posjeuje pacijenta i prua mu emotivnu potporu; poveava broj
posjeta prema potrebi;
posljednjih tjedana prua emotivnu potporu pacijentu te potporu i utjehu njegovoj obitelji; pomae
pacijentu i obitelji kod posebnih potreba; potvruje ivot pacijenta kroz aktivno sluanje;
poslije smrti volonter moe nazvati obitelj telefonom ili joj doi u posjet; moe ii na pogreb; a
volonteri koji rade s osobama tijekom razdoblja alovanja, pruaju im potporu 13 mjeseci.
Hospicijski volonteri koji su nedavno intervjuirani za ameriki nacionalni hospicijski magazin (Profile,
Hospice, 1997.:4-7), izrazili su svoje miljenje o volontiranju kao nainu da se pokae kako se grade
funkcije zajednice, a naveli su i svoju osobnu emotivnu korist:
Volontiranje je vjeba za moje srce, jer se ovdje radi o ljubavi, brizi i odvajanju. To je najzdravija vjeba
za zdrav nain ivota.
Poznavala sam je (pacijenticu) povrno, u osjetljivo vrijeme njezina ivota. Bez obzira na to, bilo mi je
drago biti s njom. Na poseban hospicijski odnos za mene je bio dar.
Hospicijski tim, pacijenti, njihove obitelji, svijetli su primjeri kako moe divan biti ljudski duh. Iako smo se
okupili u najtee vrijeme, svatko je radio za na zajedniki cilj: privesti jedan vrijedan ivot
dostojanstvenom i mirnom kraju.
BUDUNOST VOLONTERSTVA
Znaajno se promijenila i uloga vlade u zadovoljavanju ljudskih potreba. Istodobno se smanjilo
povjerenje u vladu, jer su ljudi od nje oekivali da osigura poveanje usluga i intervenira u kriznim
situacijama. Ovaj je paradoksalan stav utjecao i na odluku o volontiranju: ljudi nee volontirati ako
oekuju da e vlada rjeavati problem.

Populacijske i demografske promjene mijenjaju resurse raspoloive za volontiranje. U Sjedinjenim

Amerikim Dravama, kao i u veini razvijenih zemalja, postoji problem ubrza nog starenja stanovnitva,
poveane emigracije iz gradskih centara koja razara ta podruja, visoke stope rastave brakova i
jednoroditeljskih obitelji, to sve zahtijeva javnu pozornost i financijska sredstva.
Financijski i kadrovski resursi izvori su takmienja u volonterskom sektoru. Dobroutemeljene organizacije
imaju prednost pred onima koje su inovativne ili slue manje privlanome opem dobru ili manje
privlanoj klijenteli. Volonteri vie vole biti povezani s privlanim, popularnim i dobroutvrenim opim
dobrima.
Priroda i funkcioniranje volonterske zajednice sama po sebi, kao i u odnosu na strunjake, nudi drugu
paletu pitanja. Jedan od glavnih initelja ovdje je broj zaposlenih ena koje nisu raspoloive za
obavljanje zahtjevnijega volonterskoga rada, a kojega su ene tradicionalno obavljale u Sjedinjenim
Amerikim Dravama. Nadalje, rast broja samopomauih skupina stavlja volontere u poloaj da se nude
ureenijim organizacijama. No pretjerana profesionaliziranost takoer predstavlja problem. Postoji
ozbiljan konflikt izmeu pomonog osoblja koje je tradicionalno potplaeno i na nesigurnim je radnim
mjestima, i volontera, za koje oni smatraju da ih se angaira umjesto njih kako bi se utedjelo na
trokovima.
IMPLIKACIJE ZA POLITIKU
Ova rasprava ukazuje na potrebu da socijalna politika unaprijedi mogunosti volonterstva u izgraivanju
zajednice i promoviranju opeg dobra. Na praktinoj razini, to moe ukljuivati brojne mjere kojima e se
poveati financijski i ljudski resursi koji e poduprijeti volonterske aktivnosti. Financijska potpora
volonterskom sektoru za organiziranje volonterskih mogunosti je vrlo bitna. Pri osnivanju svoje
organizacije volonteri imaju i trokove, a oni se odnose na opskrbu, osiguranje, poduavanje, uvanje te
trokove odravanja (Steinberg, 1987.). Ponuda ljudskih resursa za volonterski rad ne ovisi samo o
pojedinanoj inicijativi nego i o potencijalu ostalih kompenzacija: za radnike e biti vaan otkazni rok, a
za poslodavce e biti interesantne porezne olakice koje on dobiva ako daje potporu volonterskome
radu. U Americi je ovo pitanje prodrlo i u podruje obrazovne politike. Zato se i vode rasprave o potrebi
kola za volonterski rad i, obrnuto, emitiranje akademskih kredita za usluge zajednici.