Вы находитесь на странице: 1из 8

Beograd: Na mjestu Narodne Skuptine nekad je bila

damija, ovo je pria o njoj


9. Novembar 2014

Srbija Moete li da zamislite da se etate Beogradom, Trgom Nikole Paia, i dok se sputate ka
Tamajdanu, umjesto da proete pored Narodne Skuptine, vi proete pored isto tako impozantne
graevine, ali damije.
Batal-damija se nalazila u Beogradu, na prostoru blizu Narodne Skuptine, do ugla Vlajkovieve ulice i Bulevara
revolucije (nekadanji Carigradski drum). Od svih preostalih damija u Beogradu, poslije odlaska TurakaOsmanlija (1867. godine), nijedna nije toliko zapamena, niti je o bilo kojoj toliko raspravljano i pisano u kao o
ovoj naputenoj (Batal) damiji. Ovo iz razloga to se ova damija nalazi na mjestu od stratekog znaaja. Osim
toga, u arhitektonskom pogledu, bila je to monumentalna graevina, vrlo skladnih proporcija i vrlo specifina,
jedna od najinteresantnijih preostalih damija u Beogradu 60-tih godina XIX stoljea.

U nekom austrijskom izvjetaju s kraja XVIII stoljea navodi se da je za hiljadu koraka daleko od onog gradskog
bedema koji je opasivao varo.
Identifikaciju Batal-damije sa Ejnehan-begovom izvrio je na poznati orijentalista-turkolog i povjesniar, pravi
entuzijasta u svome poslu, rahmetli dr. Hazim abanovi (1916-1971.) u svom radu pod naslovom Urbani
razvitak Beograda od 1521-1688. godine, objavljenom u Glasniku grada Beograda knj. XVII/1970.
Na temelju jednog turskog dokumenta s kraja XVII stoljea, abanovi je ustvrdio, da se Ejnehan-begova damija
nalazi u polju Vraar i da ju je sagradio, sredinom devete decenije XVI stoljea (1585. godine) beogradski nazor
Ejnehan-beg oko koje se formirala mahala istog imena.
Ejnehan-begova damija se pod ovim imenom spominje sve do 1789. godine. Po monumentalnoj gradnji vidi se
da je njen legator bio bogat ovjek.
Ejnehan-beg je od 1585. do 1590. godine bio sandak-beg Konavlja. Krajem 1592. godine uspio je da dobije
anadski sandak u Ugarskoj gdje je 1594. godine umro.
U borbama za Beograd, 1717. godine, carevci su prve protiv grada baterije topova smjestili bili oko Majdana
prema jednoj velikoj damiji. Svakako da je ovdje u pitanju Tamajdan i Ejnehan-begova damija. Ova se
damija tada nalazila na liniji borbi. Smatra se da je ona u tim borbama prvi put oteena.

Za vrijeme druge austrijske okupacije Beograda (1717-1739.) ova damija je bila pretvorena u skladite uniformi
regimente princa Aleksandra Virtemberkog.
Nakon pobjede Turaka nad Austrijancima, kod Grocke 1739. i njihovog ponovnog povratka u Beograd, odmah se
pristupilo popravkama oteenih damija; one koje su bile pretvorene u crkve razliitih hrianskih redova,
trgovine i nastambe bile su vraene u prvobitno stanje.
Ejnehan-begova damija je popravljena tek 1766. godine; za radove je, prema Radmili Trikovi, potroeno 7.646
groa.
U borbama za Beograd, 1789. godine, damija je bila prilino oteena i tada se po prvi put spominje Bataldamija (Mosche Batall-Chamia). Austrijanci su u blizini ove damije izgradili redute, a Turci su je, kao
monumentalni objekat, koristili za odbranu. Neki pisci navode da je glavnokomandujui austrijskih trupa (60.000
vojnika i 300 topova), sedamdesetetvorogodinji maral Laudon, od Batal-damije komandovao i prema njenoj
munari usmjeravao i odreivao pravce napada na grad, a da su turska vojska i topnitvo (9.000 vojnika) estoko
uzvraali. Tom prilikom maral Laudon je bio ranjen u ruku.
Austrijanci su tada po trei put od Turaka preuzeli Beograd i zadrali se u njemu svega dvije godine, kao i prvi
put.
U borbama za osloboenje Beograda u Prvom srpskom ustanku, 1806. godine, Turci su sa Batal-damije pruali
otpor ustanicima koji su se bili uanili na Tamajdanu, a tu se nalazio i Karaorev stan. Za vrijeme tih borbi
Batal-damija je bila dosta oteena, kao i mnoge druge damije u Beogradu. Karaore je, po zauzeu
Beograda, mnogim turskim enama koje su nemilosrdno i neovjeno vojnici ostavili nage ukazao milosre i
odredio im dvije damije za stanovanje.

Po pisanju Jove Tokovia, broj damija upotrebljen za ovu svrhu bio je mnogo vei.

Po biljekama S.I. Popovia, jedna damija, ona na Velikoj pijaci, u avliji andarmerijske kasarne bila je
pretvorena u pravoslavnu crkvu, pri emu nije dirano u spoljnu arhitekturu, ve je na minaret okaeno jedno
zvono.
Beograd je pod tursku vlast ponovo doao 1813. godine, a uskoro je u njemu zavladao reim dvojne, srpskoturske, vlasti.
Beogradski vezir, Jusuf-paa, je imao namjeru da popravi Batal-damiju. Na njegov prijedlog Porta mu je poslala
50.000 groa, dva zlatna polumjeseca alema i ferman kojim mu se nareuje da popravi beogradske damije koje
su za popravku a naroito Batal-damiju na Vraaru.
Jusuf-paa je obavijestio kneza Miloa, 20. juna 1836. godine, da je dobio ferman za popravku Batal-damije i
tom prilikom mu je, izmeu ostalog, saoptio: indinir Ethem-bej, vidio je kako stoka ulazi u ovu damiju, zbog
ega su joj zazidana vrata
Batal dzamija
Uzalud je Jusuf-paa objanjavao knez Milou kako na Car ima veliku ohotu k opravljanju zadubina i
isticao da se popravka treba izvriti da bi nizami, koji e na Vraaru vjebati, mogli kad doe vreme i namaz
klanjati u damiji.
Knez Milo nije dozvolio opravku navodei da je Vraar u srpskim rukama i da je u blizini palilulske crkve, iako je
ba on, knez Milo 1818. godine popravio damiju u Jagodini i iznova joj izgradio kameni minaret.
Ni poslije duih pregovora i urgencija iz Carigrada damija nije popravljena. Knez Milo je mislio da se popravkom
Batal-damije tei proirenju turske vlasti izvan granica beogradske varoi, a imao je hatierif po kome je sva
zemlja van varoi bila u nadlenosti Srba.

Kako navodi Raid-bej (Istorija udnovatih dogaaja u Beogradu i Srbiji, SKA, Spomenik XXIII/1894.) knez Milo
je zabranio popravku Batal-damije. Na traenje srpske deputacije u Carigradu, beogradskom veziru je upuena
naredba da se popravka Batal-damije ne vri.
Zatim je Milo naredio da se oko Batal-damije vie pandura nau i jo nou poore prostor oko nje. Jusuf-paa
je novcem namijenjenim za popravku Batal-damije popravio neku drugu damiju.
Batal-damija je i dalje privlaila panju domaih i putnika sa Zapada koji su prolazili kroz Beograd. Navodimo
zapaanja nekih od njih. S. Kaper 1850. izmeu ostalog, pie: Ovaj spolja dosta zanimljiv spomenik prolih dana
i tamonji zadah e odvratiti pobonog putnika da se priblii i uveri da ovaj spomenik slui sasvim drugim
potrebama nego onih veoma zadahnutih srdaca.
Zamorski istie, 1855/1856. godine: Nedaleko od Palate (Dvora) na pustom prostoru iza nje, stoji ruevina male,
ali lepe od crvenkastog kamena sagraene damije, unitene u posljednjim ratovima, koju vredi sauvati kao
spomenik i ukras toga mesta.
Putnik Leea, 1867. godine, pie: Meu ovim damijama ima jedna koja zasluuje da joj se pokloni panja. To je
Batal-damija, koju su vojnici Crnog ora oteli od Turaka, naputena je ve pola stolea i lei usamljena, na
jednom velikom trgu, preko puta groblja. (Rije je o groblju u dananjem tamajdanskom parku koji je zasaen u
radnim akcijama nakon svretka Drugog svjetskog rata.) Vreme joj je obojilo zidove onom sivkastom bojom koja

daje ar starim zdanjima; u pukotinama njenih zidova ptice su svile gnezda dok joj je polusrueno kube obraslo u
divlji eboj.
Poznati arheolog, pisac i putopisac F. Kanic boravio je u vie navrata u Beogradu, i pored ostalog napisao:
Usred hrianskog Beograda stajala je do 1878. godine Batal-damija (batal na turskom: zaputen) kao
neosporno najlepa turska graevina u Srpskom vilajetu, usamljena i velianstvena, kao da ali za sjajnim
danima Polumeseca kojeg se jo sjeala. Istiui se nad okolinom svojom masivnou, njen kvadratni centralni
deo od mrkooksidisanog peara prelazio je na polovini visine u osmougao koji je nosio gordu kupolu. Uz junu
fasadu se, takoe, sa osmostranog pijedestala, uzdizalo kitnjasto, vitko minare, sa koga je nadaleko odjekivao
poziv vernicima na molitvu, a Laudon je pomou njega odredio pravac napada na oblinju tvravu. Kad je
Karaore osvojio Beograd, erefe i vrh minareta su se sruili sa svoje gorde visine, a centralni deo je, prkosei
zubu vremena, ostao postojan, izuzev nasilno razvaljenog glavnog portala. Kroz dvadeset prozora sa iljatim
lukovima prodirala je sunana svetlost u unutranji prostor, od ijih osam kitnjastih rebrastih lukova, na koje se
oslanja kupola, etiri, kao nosai pandatife koji obrazuju svod, imaju i konstruktivnu funkciju.
Spoljni zakoeni trapezi, posrednici pri prelasku iz kvadrata ka osmokutnom tamburu, bili su s unutranje strane
sveta na kojoj se nalazi Meka, ukraeni gracioznim visuljcima, kako se to vidi i na mojoj skici koju sam radio 1860.
godine.
Omiljena ideja upravnika Biblioteke afarika bila je da se Batal-damija pretvori u srpski nacionalni muzej,
meutim, na putu ka ostvarenju te zamisli stajali su obziri prema tadanjem sizerenu, koji su iskljuivali primenu
ove velelepne graevine u nacionalno-kulturne i crkvene svrhe, ona je ostala neiskoriena sve dok nije, po
nareenju energinog namesnika Blaznevca, na alost, sravnjena sa zemljom.
K.N. Hristi zapisuje: Unutranjost damije bila je smetlite, za itavu okolinu, puno svakojake neisti. Glavni joj
je ulaz bio sa severne strane prema varoi, ali su joj svi prozori unaokolo bili razvaljeni, gotovo do zemlje, te je
izgledala kao da stoji na svodovima. Vrh u minareta bio je podrubljen Po dupljama na damiji legli su se, na
hiljade, vrapci i avke, a uvee su je obletala itava jata slepih mieva. Krov, godinama zasipan zemljom i
prainom, bio je pokriven trnjem i travuljinom. ak je iz onih pukotina nikao jedan mali dud crnoga roda, oko koga
su vrapci daveljali, da vam ak dole ui zaglunu.
M.. Milievi je u svome dnevniku pisao da se knez Mihailo ustavljao na ovoj damiji i govorio da bi trebalo
opraviti i u njoj smestiti dravnu arhivu, ali ga pretee smrt.
18. maj 1869. godine; jue na no sruena je Batal-damija. Kafedija Panalo dao je Cincarima 230 dukata da
je porue.
Arhiktektura
Batal-damija je bila jednoprostorna potkupolna damija, sa trompama na prelazu iz etverokuta u osmokutni
tambur koji je bio bez prozora. Iznad trompi, sa vanjskih strana, bili su trokutasti dijelovi krova.
Prema dr. D. uri-Zamolo, duina vanjske strane objekta bila je oko 15,00 m, a visina je iznosila do vrha kupole
oko 18,00 m. Navedene dimenzije su bile pribline dimenzijama mnogih preostalih damija u Beogradu 60-tih
godina XIX stoljea.
Arhitektura Batal-damije se u mnogome razlikovala od ondanjih beogradskih damija. Monumentalno
sagraena od tesanog kamena-pjeara, koji je vremenom dobio crvenkasto-sivu boju, ona je bila harmoninih
proporcija, osvijetljena sa dvadeset prozora. Prozori su se zavravali iljatim lukovima. U zidove tambura nisu bili
ugraeni prozori.
Ulaz u damiju nalazio se sa sjeverne strane. Pretpostavlja se da se ispred ulaza u damiju, ranije, nalazio trijem
sa stupovima i kupolicama radi zatite od nevremena, koji je u toku burnih vremena i ratova poruen, jer je
nemogue da je ovako monumentalna damija bila bez ulaznog trijema.

Minaret je bio izgraen na osmostranom pijedestalu, od istog kamena kao i zidovi damije, sa kitnjasto obraenim
kamenim elementima sa donje strane erefe, dok je po cijeloj visini imao udubljenja-kanelure.
Minaret se skladno uklapao sa objektom damije.
Pretpostavlja se da je kupola damije nekada bila pokrivena olovom koje je vremenom promjenom vlasti
skinuto.
Po raspoloivim skicama i crteima (R. Kanica i K. Jovanovia) lako se da zakljuiti da je dekoracija unutranjih
povrina bila vrlo bogato uraena, a posebno mihraba i minbera.
Mihrab-nia (udubljenje) u zidu prema kibli je imao pravokutni okvir, koji je bio krasno profilisan i sa floralnom
dekoracijom ukraen.
Pri vrhu mihraba (nie) bio je, u kamenu, izraen ukras u obliku stalaktita, koji je vjerovatno bio i obojen.
Iznad mihraba, izmeu i iznad trompi, isticali su se povijeni, iljati konstruktivni i dekorativni lukovi, izraeni od
naizmjenino nanizanih kamenih blokova, tamnih i svijetlih. Trompe su u donjem dijelu bile ukraene kitnjasto
obraenim kamenom u obliku stalaktita.
Velika je teta da je ovako monumentalan objekat, izgraen krajem XVI stoljea, nebrigom i nemarom odgovornih
ljudi nestao sa lica zemlje. Uz malo dobre volje, mogao je biti adaptiran da ostane kao svjedok jednog vremena,
spomenik sakralne arhitekture islamske provenijencije na mei sueljavanja razliitih svjetova.
(Diwan magazine)