SVE NAE OLIMPIJADE

D U H A

I G A R A
Zdenko

Piu:
Duanka Profeta,
Boris Beck,
Pierre Bourdieu,
Georges Vigarello
stranice 21-28

Jajevi
ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja zagreb, 28. rujna 2000, godite II, broj 39 cijena 10,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

Razgovor
Tomislav
Rekovac

Vrijeme
malih
pria
stranice 6-7

Obine
hrvatske
gluposti
Piu: Katarina Luketi,
Daa Drndi, i Boris Beck
stranice 8-9

Razgovor

Judith Butler i
Elizabeta eleva
Maja Uzelac
stranice 12 -13

Kotunica
u grlu
Govore:
Ivan iber
i Zdravko Grebo
stranice 10-11

Esej

Virtualna
kazalina
tijela
Hans-Thiess
Lehmann
stranice 38-39

FILMSKI SVIJET
Jurica Pavii, Sabina Pstrocki, Ana Wild, Sandra Antoli, Marijan Krivak
stranice 32-35

II/39, 28. rujna 2,,,.

Ljubitelji knjiga

gdje je to
Zarezi
Info, najave Antonija Zaradija Ki, Sran Raheli 4-5
Prosvjed Zvonimir Bulaja 5
U aritu
Juer, danas, juer Pavle Kalini 3
Za bolje veze Biserka Cvjetianin 3
Razgovor s Tomislavom Rekovcem Davorka Vukov Coli 6-7
Razgovor s Ivanom iberom i Zdravkom Grebom Omer Karabeg 10-11
Populizam u Austriji Sebastian Reinfeldt 16
Dijalog povjesniara-istoriara &arko Puhovski 17
Posrtaji moralnog autoriteta Trpimir Matasovi 18

iskoristite prednosti Interneta

i posjetite najnagraivaniji
hrvatski web
Moderna vremena Online
http://www.moderna-vremena.hr

knjiara & antikvarijat

nude vam najugodniji
i najpovoljniji nain

Hrvatska svakodnevica
Soba za prepoznavanje Katarina Luketi 8
U,ivajmo javno, umrimo tajno Boris Beck 9
Znakovi pored puta Daa Drndi 9

kupovine novih
i antikvarnih knjiga

In memoriam
Muradif Kulenovi Narcisa Sarajli 11

&
!enski razgovori
Judith Butler: Rei u da sam ,ena politiki i javno Maja Uzelac 12
Elizabeta eleva: Balkanizam kao fantomsko bie Maja Uzelac 13

Nakladniki info-servis
http://www.moderna-

Tema: Frankfurtski sajam knjiga 2000.

Poljska zvijezda u Gutenbergovoj galaksiji Goia-Ana Ulrich 14
Razgovori s Brankom egecom i Albertom Goldsteinom Ana Schmidtbauer 15
Eseji
Errata George Steiner 18
Rjenik dvadesetog stoljea James G. Ballard 19
Aristotel i logos Barbara Cassin 20
Arheologija
Temelji minojske arheologije Helena Tomas 29

vremena.hr/nakladnici

donosi sve potrebne

informacije o hrvatskim
nakladnicima
i njihovim izdanjima

Likovnost
Razgovor s Gregorom Podnarom: Dinamini model kulture Saa Glavan 30
Ekspanzija slike Darko imii 31
Tko se brine o suvremenoj umjetnosti Anto Jerkovi 32
Film
Ragovor s Philippeom Boberom: Va,no je moi prekoraiti bud,et Sabina Pstrocki, Ana Wild 32
Jo jedan praznik filma Marijan Krivak 32
Razgovor s Marinom Fulgosijem: Strani element Sandra Antoli 33
eka nas uzbudljivo filmsko desetljee Jurica Pavii 34-35
Beckett na filmu Svjetlana Hribar 37

A svaki dan od 9-21 h

dostupni smo i
na lokaciji - Teslina 16, Zagreb,
tel./fax 01 4810 742
e-mail: moderna-vremena@zg.tel.hr

Glazba
Talentirani trgovac Branko Kostelnik 36
Kazalite
Pohvala glumitu Nila Kuzmani Svete 37
Virtualna kazalina tijela Hans-Thiess Lehmann 38

NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!N
OVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NO

Poezija
Zlatotisak Slavko Jendriko 40
Kritika
Odsutnost odsutnog Tomislav Brlek 41
Alien, moj ljubimac Neven Jovanovi 42
Osoba, narod, opsadno stanje Grozdana Cvitan 42
Otok u knjigu stavljen Katarina Luketi 43
Novi egzotini kontinent Roman Simi 43
Na tragu zaboravljene soc-realike Brane Mozeti 44
Putovi analiza Grozdana Cvitan 45
Reagiranja
Neinformiranost kritiara Upravni odbor Hrvatskog centra ITI 45
Estetika marksistikog lina Nataa Govedi 45
Multimedijalni centar Rijeka 46
Eurozarezi
Sran Raheli, Gioa-Ana Ulrich 47

TEMA BROJA: DUHA I IGARA

Priredili: Duanka Profeta i Dean Duda
Imate li olimpijske vatre? Boris Beck 21
Razgovor sa Zdenkom Jajeviem: Olimpijska ideja nekad i danas Duanka Profeta 22-23
Pierre de Coubertin Zdenko Jajevi 24-25
Kako se mo,e biti ljubitelj sporta? Pierre Bourdieu 26-27
Vrijeme sporta Georges Vigarello 28

VO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOV
O!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!
NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!

Fantastini
bestijarij
Hrvatske
Dr. H. C. Zabludovsky

Osigurajte na vrijeme svoj primjerak

Tel.: 01 / 46 77 431

Na naslovnici: Frida Kahlo

II/39, 28. rujna 2,,,.

ratko stoljee, bilo ono od
1918. do dvije tisuite, bilo od tisuu devetstote do
danas nalazi se zauvijek iza nas
dok mi ,ivimo njegovih zadnjih
stotinjak dana. Posve je drugi par
rukava to smo od tog stoljea
nauili i jesmo li ita nauili ili
barem zapamtili. Kako se sve odvija zadnjih desetak godina, izgleda da se zapamtilo puno toga,
ak se i pokualo ponoviti i tim
se mahalo i na to se pozivalo. Pozivalo bi se i dalje, ali eto izdajnika Europa se okomila na te igre i igrice koje je (normalni svijet) ta ista Europa vojno porazila
1945. Godine, a njihovu subrau
u drugoj boji dotukla uz pomo
praznih samoposluga 1989. godine. Onog pozitivnog, na emu
suvremena Europa na pragu dvadeset prvog stoljea poiva, zapameno je malo ili nimalo, a
znaajan dio se odbacuje upakirano u ambala,u licemjernog svijeta. ak i da je licemjeran jedan
ili sto posto, to mu mali uope
mogu. Svijet je takav kakav je i
treba mu se prilagoditi. Svi koji
su mu se pokuali suprotstaviti
bili su pora,eni, zvali se faisti ili
staljinisti, a trajali su krae negoli
su to oekivali.

Niveliranje Istoka i Zapada

Od pada Berlinskog zida
prolo je punih deset godina.
Jedni su ogromnim koracima
krenuli naprijed. Istona Njemaka na primjer koja je preko
noi pretvorena u najvee gradilite u cijeloj Europi. Biva Zapadna Njemaka ulo,ila je 400
milijardi njemakih maraka. Pokazalo se da to jo uvijek nije
dosta za niveliranje Istoka i Zapada, a sa svijeu i radnim navikama ide jo i te,e. Primjera radi,

vije godine je proteklo od

Meuvladine konferencije
o kulturnim politikama za
razvoj koju je UNESCO, u suradnji sa vedskom, organizirao
u Stockholmu. Na konferenciji je
istaknuta razvojna uloga kulturnih politika i potreba intenzivnije meunarodne suradnje u istra,ivanjima na tom podruju. U
zavrnom dokumentu Akcijskog
plana stockholmske konferencije
kulturna politika definirana je
kao jedan od kljunih elemenata
endogenog i odr,ivog razvoja, te
je preporueno zemljama lanicama UNESCO-a da potaknu integriranje kulturne politike u
svoje razvojne strategije, osobito
s obzirom na procese globalizacije, urbanizacije i ubrzanih tehnolokih promjena.
U tom pravcu predlo,eno je
osnivanje istra,ivakih i informacijskih mre,a o kulturnim politikama za razvoj kojima bi prva zadaa bila skupljanje i irenje znanja i informacija o kulturnim politikama u svijetu te uspostavljanje veza izmeu istra,ivaa i onih
koji odluuju i provode kulturnu
politiku (policy-makers). Na taj
nain ostvario bi se meunarodni
protok informacija o kulturnim
politikama, kulturnoj praksi i
inovativnim idejama iz mnogih
izvora, kao to su razliite razine
vlade te nevladin, privatni i "trei"
sektor.

Mre a kulturnih politika

O boljem povezivanju u podruju kulturnih politika, kao preporuci konferencije u Stockholmu, raspravljalo se na skupu koji

stigne u Leipzig, izae u grad i

sjedne u prvi kafi koji vidi.
Prolaze minute i nakon pola sata
shvati da konobaru ni traga.
Potra,i ga pogledom i vidi kako mirno ispija pivo u susjednom
kafiu. I nakon fiksiranja on se
ne pomakne. Napusti kafi ljutit i ,edan i krene dalje. Raspolo,enje popravi poneki goli par

ke. Istonjaci su ljuti na zapadnjake jer su im od skoro milijun

radnih mjesta u metalnoj industriji ukinuli skoro sva. To to njihova Wartburga ili trabanta ne
,ele kupiti ni oni sami nije va,no.
Zajednika im je zajednika budunost koliko god to stajalo porezne obveznike Zapada i koliko
god to u,asavalo istonjake. Ne-

Odlazak pametnih
Nasuprot uspjenima nalazila
se i grupa neprilagodljivih kojima
su donedavno pripadale Slovaka
i Hrvatska. Odlaskom nezamjenjivog premijera u Slovakoj i
nezamjenjivog predsjednika u
Hrvatskoj stvari su se poele
kretati na bolje. Slovaka je ubr-

Kratko i jasno

Juer, danas,
juer
Hrvatski problem broj jedan nisu kadrovi koji su
ostali, presvukli se i s novom retorikom nastavili
taljigati po starom, ve odlazak ono malo
sposobnih pametnih
Pavle Kalini
koji iz protesta proe obuen samo u arape. I to je Njemaka,
neka druga, ali stvarna i neizbje,na. Na svakom koraku vide se
nove zgrade i fasade. Sveuilita
imaju nove profesore, sudovi suce, vojnici asnike, instituti istra,ivae. To se moglo, jer su novi
ljudi dovedeni iz bive Zapadne
Njemake. Raznorazni njihovi
udbai ne mogu se zaposliti u
javnim slu,bama.
Ipak se jedni na druge ljute, a
to je ipak neto to ih povezuje.
Zapadni porezni obveznici ljutiti
su na istone jer se njihov novac
ula,e uzaludno u lijene istonja-

ma vie nikakve utopije (ali ni

Stasija), ve samo rad, spavanje,
klopa i poneto godinjeg odmora. Nekima i previe, a nekima
u,as nedostatka ikakve utopije.
Poljska, eka i Maarska
morale su u tranziciju krenuti same jer kao ni ostali nisu imale
bogatog brata na Zapadu. No za
razliku od veine uspjeli su vrlo
brzo ui u punopravno lanstvo
NATO-a i imaju najvee izglede
za ulazak u EU. Ni Slovenija nije
daleko iako i njima tu i tamo
prokljua balkansko duhovno
nasljee.

zala prilagoivanje standardima

EU-a, a Hrvatska je kao posljednja zemlja primljena u Partnerstvo za mir. Nisu primljene Bosna i Hercegovina koja je pod meunarodnim protektoratom jer
ima dva entiteta i tri vojske i Jugoslavija koja ni ne ,eli ui u Partnerstvo za mir.
Zajedniko svim zemljama u
tranziciji ipak je to da imaju ograniene resurse poglavito u ljudskom potencijalu. Cijelo stoljee
totalitarnih re,ima ostavilo je
trag koji nije tako lako ukloniti.
Mnogi su poetkom osamdesetih
vjerovali da demokracija zapoi-

je organizirao UNESCO, uz financijsku potporu Kanade i

vedske, u Hannoveru, od 18. do
21. rujna 2000. Na skupu su sudjelovali predstavnici razliitih
mre,a, instituta i opservatorija za
kulturne politike sa svih kontine-

turnu infrastrukturu koja u mnogim zemljama ne postoji ili je slabo razvijena.

Takva bi mre,a trebala svoje
aktivnosti usmjeriti na inovacije
u koncepciji kulturnih politika,
zatim na obrazovanje, razvoj

nica, istra,ivaa i policy-makersa,

te je poruka sa skupa upravo u
tom pravcu: mre,a za istra,ivanje
kulturnih politika, u kojoj su obje zajednice partneri, mo,e pridonijeti prevladavanju tog jaza,
odnosno razvijanju odnosa koji

Kulturna politika

Za bolje veze
Mre"a za istra"ivanje kulturnih politika,
u kojoj su obje zajednice partneri,
mo"e pridonijeti razvijanju odnosa
koji e vlastima na nacionalnoj i lokalnoj
razini olakati odluivanje
Biserka Cvjetianin
nata. Diskusija je pokazala da su
veze izmeu istra,ivaa i onih
koji odluuju u domeni kulturnih
politika vrlo slabe u veini zemalja, to je i jedan od glavnih razloga nedovoljnog/neadekvatnog
znanja potrebnog za elaboraciju
kulturnih politika. Svi su se sudionici slo,ili o potrebi osnivanja
mre,e koja bi obuhvatila prije
svega opservatorije, ali i institute,
mre,e, pa i pojedince zainteresirane za ovo podruje, koja bi unijela novu dinamiku u meunarodna istra,ivanja kulturnih politika. U tu svrhu potrebno je prije
svega razviti informacijsku kul-

komparativnih istra,ivakih metoda i instrumenata, statistika i

indikatora, na nove odnose i povezivanje s drugim podrujima
("kulturna politika kao transsektorska razvojna djelatnost") te
razvoj inovativnih sustava kulturne suradnje. Navedene aktivnosti, kao i brojne druge koje bi
mre,a ispunjavala, mogue su jedino putem zajednikih istra,ivanja i partnerstva kojima bi UNESCO i druge meuvladine, vladine i nevladine organizacije trebale pru,iti financijsku potporu.
Cjelokupna rasprava istakla je
postojei jaz izmeu dviju zajed-

e vlastima na nacionalnoj i lokalnoj razini olakati odluivanje.

Europa, zajednika batina

Konferencija je odr,ana u kanadskom paviljonu na EXPO-u
2000, pa je to bila prigoda i za
posjet hrvatskom paviljonu. Na
izvrsnoj lokaciji, simbolikom i
kombinacijom vode, skulptura i
novih tehnologija paviljon i u
kasne veernje sate privlai brojne posjetioce te jo jednom svjedoi o aktivnoj ukljuenosti Hrvatske u meunarodnu komunikaciju.
Meunarodna kulturna komu-

nje slobodnim izborima. to je

naravno tono, ali predstavlja samo poetak. Dug je put od raspisivanja slobodnih viestranakih
izbora do za,ivljavanja stvarne
demokracije. Preduvjeti su nepovredivost privatnog vlasnitva,
privatno poduzetnitvo, civilno
drutvo, zatita ljudskih prava,
ekologija itd, a veina navedenog
ne stanuje u glavama bive i sadanje elite koja je u svoju boljeviku strukturu umjesto internacionalizma ubacila isto, ali bez
inter-.
Zahvaljujui istima stanje e
se poeti znaajnije mijenjati tek
kad biologija odradi svoje pod
uvjetom da pismeni i njima slini
ostanu u domicilnim zemljama, a
ne da odu na Zapad.
Jedino je taj radikalni rez tj.
totalna smjena kadrova provedena u Njemakoj. Ostali su prisiljeni reciklirati naslijeeno uz
mukotrpni proboj mlae generacije kojoj stara struktura uredno
uvaljuje klipove.
Hrvatski problem broj jedan
nisu kadrovi koji su ostali, presvukli se i s novom retorikom
nastavili taljigati po starom, ve
odlazak ono malo sposobnih pametnih kadrova, kompatibilnih
sa zapadnim tehnologijama i nainom razmiljanja, koji jednostavno nemaju vremena glasnoj
manjini i utljivoj veini otkrivati
toplu vodu koja je na Zapadu ve
odavno otkrivena i nitko to posebno ne spominje, ali se to
smatra uobiajenim i samim po
sebi razumljivim kao ope mjesto na koje se oslanja prilikom osmiljavanja dvadeset prvog stoljea.

nikacija Hrvatske odvija se znatnim dijelom putem aktivnosti Vijea Europe. Jedan je od najnovijih primjera izlo,ba u Muzeju
Mimara o konzervaciji kamenih
spomenika (principi, metode,
dosezi) i pukom graditeljstvu
koja predstavlja zavretak kampanje Vijea Europe o zajednikoj batini. Sam naziv kampanje
Europa, zajednika batina izra,ava svijest o zajednikoj europskoj batini koju ine razliite
kulture i poruka o punoj afirmaciji europskog multikulturalizma
i dijaloga. Kulturna i prirodna
batina koja se ne sastoji samo od
pokretnih i nepokretnih spomenika, ve i od niza etikih i duhovnih vrijednosti, etnikih tradicija i drutvenih praksi, sna,no
je sredstvo promicanja znanja,
tolerancije i razumijevanja meu
narodima. Stoga je cilj ove kampanje bio jaanje osjeaja zajednike pripadnosti, ,elje za suradnjom i otkrivanjem razliitih kultura, kao to je jednom prigodom
naglasio generalni sekretar Vijea
Europe Walter Schwimmer: "Kulturna batina nas ne dijeli naprotiv, ona omoguuje da shvatimo slo,enost naih odnosa".
Hrvatska sudjeluje u brojnim
projektima Vijea Europe, u domeni obrazovanja, kulturnih politika i, kao u sluaju ove kampanje, u domeni kulturne batine,
pridonosei razvoju europske interkulturne komunikacije i suradnje.

II/39, 28. rujna 2,,,.

r u j a n

2 , , ,
knji,nica Francuskog instituta sadr,i oko 25.000 svezaka i izuzetno je dobro
opskrbljena knjigama na
francuskom iz najrazliitijih podruja, pa je nepoznanica kojim su se ciljevima rukovodili predstavnici
nacije koja slovi za jednu od najveih
svjetskih kulturnih velesila. Ako je cilj da
se doe do kvalitetnije usluge u prostoru
koji e objedinjavati sve usluge, onda je
ve samo pogledom na veliinu prostorija
jasno da je to neizvedivo.
Preseljenjem u skuen podrum (valja
ipak rei da je u tijeku adaptacija, ali ne i
proirenje) Francuske itaonice neminovno je da bi biblioteka bila desetkovana.
No, kako tvrdi Horn, biblioteka e, naprotiv, biti obnovljena, informatizirana i
samo djelomino preseljena na novu lokaciju, dok bi na starom mjestu tj. u Preradovievoj 40 ostale knjige koje nisu za
posudbu, pa bi na toj adresi i dalje ostala
dvorana kojom bi se studenti i ostali korisnici knji,nice mogli slu,iti za uenje i
istra,ivanje, a na toj bi se lokaciji nalazio
te Ured za jezinu suradnju.
Ako je tako, odista nije jasno hoe li se
sve to odraziti na kvalitetu knji,nice iskljuivo u pozitivnom smislu (osim na
njezinu informatizaciju i preureenje interijera), budui da mi nije poznato da se
neka knji,nica unapreuje razbijanjem
na dva dijela. Razumljivo je da je prostor
u blizini Cvjetnog trga i s velikim staklenim izlozima prostor koji je puno atraktivniji za prezentaciju neke zemlje, pa je
razumljivo da se od njega pokuava napraviti reprezentativni francuski kulturno-informativni centar, no ostaje dvojbeno zbog ega u njega smjetati dio
knji,nice.
Ne mogu se oteti dojmu da Hrvatska
Francuskoj kao zemlja u politikom
smislu jednostavno nije zanimljiva, pa
ona svoje usluge u njoj svodi na minimum. Namee se pitanje nije li ovo razdvajanje knji,nice Francuskog instituta
vjerojatno samo uvod u njezino mogue
gaenje. U situaciji kada u Hrvatskoj sve
manje ljudi ui francuski jezik, te kad se
na Filozofski fakultet svake godine upisuje sve manje studenata francuskog jezika,
ini mi se da bi Francuskoj prvoj trebalo
biti stalo do toga da se situacija izmijeni.
Ovo je, dakle, prilika da pozovem na intenziviranje aktivnosti i potpore prvenstveno francuski Ured za kulturnu i
znanstvenu suradnju, koji se po tom pitanju pokazao nedovoljno aktivnim, ali i
odgovarajue hrvatske institucije.

Knji"nica
Zanemareni erudit u opasnosti
Buzetski dani 2000, 31. znanstveni skup
Antonija Zaradija Ki
Od 2. do 17. rujna 2000. u Buzetu,
poznatom u novije vrijeme kao
gradu tartufa, odr,avale su se raznolike kulturne i sportske manifestacije u
sklopu tradicionalne svetkovine Subotine.
Ono po emu je od prole godine svetkovina posebno obilje,ena jest Fritoda, kajgana od 2.000 jaja (koliko
godina toliko jaja) s tartufima koja se priprema u posebno izraenoj prigodnoj
ogromnoj "tavi" na glavnom
trgu. Buzetske dane obilje,ava i jednodnevni znanstveni
skup koji ima za cilj razotkrivanje jezinih i demografskih specifinosti Buzetine
te bolje upoznavanje jedinstvene povijesti buzetskoga
kraja, arheoloke i umjetnike batine. Konani rezultat
skupa je Buzetski zbornik
koji ve 26 godina objelodanjuje izlaganja sa skupa.
Ovogodinji 31. znanstveni skup obilje,ile su dvije obljetnice, odnosno dva lika iz
hrvatske kulturne povijesti.
U jutro 8. rujna, uz zvuke
sopila, u gradskom Spomenparku otkriveno je poprsje
djelo kipara Vanje Radaua
znamenitom, dugo vremena
zanemarivanom hrvatskom
jezikoslovcu profesoru Josipu Ribariu u
povodu 120 godina njegova roenja.
Lik i djelo Josipa Ribaria danas su nezanemarivi dio istarske kulturne, tonije
jezikoslovne batine koja se oituje u njegovu pedagokom, znanstvenom, pjesnikom i drutvenom radu. Ribarieva ,ivotna i obrazovna povezanost s Trstom, Beom, Zagrebom, Mariborom, Pazinom i
cijelom Istrom ukazuje na ovjeka iznimno irokih znanstvenih i kulturnih vidika
ija se bogata sakupljaka dijalektoloka i
knji,evna riznica poela objavljivati. Imajui u vidu nesebian odnos Ribaria prema svome kraju i ljudima, a posebice nje-

govu iznimnu filoloku djelatnost ijim

se materijalima mnogi i danas slu,e, zapanjuje injenica da niti jedan od dvaju do
sada tiskana hrvatska leksikona nije spomenuo ime Josipa Ribaria.
Znanstveni skup nastavio je svoj rad u
Gradskoj vijenici Narodnoga doma izlaganjima koja su se odnosila na novija arheoloka i arhivska istra,ivanja Buzetine.

Grupa od sedam izlagaa evocirala je ,ivotni i znanstveni put akademika Branka

Fuia (8. 9. 1920 - 31. 1. 1999). Videosnimkom S Brankom Fuiem na Osoru,
koju je pripremio Lj. Ribari, o,ivljen je
lik velikoga erudita, povjesniara umjetnosti, strunjaka za srednjovjekovno zidno slikarstvo i hrvatsko glagoljatvo, terenskoga istra,ivaa Istre i Kvarnera, predavaa i pisca koji bi upravo na dan Male
Gospe slavio svoj osamdeseti roendan.
Sjeanjem na akademika Fuia, Buzetski
dani znanstveno su obilje,ili prvu godinjicu njegove smrti uz zanimljive priloge
njegovih kolega, prijatelja i uenika.

Prosvjed

Sretni dobitnici i oni drugi

Razoarani kriterijima Komisije za otkup knjiga Ministarstva kulture odluili
smo svim knji"nicama u
Hrvatskoj pokloniti CDROM Klasici hrvatske knji"evnosti
Zvonimir Bulaja,
urednik izdanja i direktor
azoarani ovogodinjim
kriterijima Ministarstva
kulture pri otkupu knjiga
za knji,nice, iji su rezultati nedavno objavljeni, odluili smo se
na neuobiajeni prosvjed. Ministarstvo kulture je i ovaj put, jednako kao i prole godine, mimoilo naa CD-ROM-izdanja,

premda je nova vlast pri nastupu

poetkom godine u nizu intervjua najavila orijentaciju prema
novim medijima i novim tehnologijama.
U dosadanjim natjeajima,
ranijih godina, multimedijalna
izdanja nisu bila u programu otkupa, odnosno nisu bila obuhvaena natjeajem. Ove godine
nismo dobili obrazlo,enje,
premda je komisija otkupljivala
CD-ROM-naslove drugih izdavaa koji imaju mnogo manje veze s kulturom, jer je rije o CDROM-ovima obrazovnog i zabavnog karaktera. Istovremeno
su se od drugih izdavaa za trostruko veu cijenu otkupljivala
djela domaih klasika "na papiru", odnosno u formi klasine
knjige, koja se takoer mogu
pronai na naem CD-ROM-u
zajedno s jo 67 drugih naslova.

Vijesti o (ne)zatvaranju knji"nice

Francuskog instituta u Zagrebu
podigle su mnogo praine
Sran Raheli
ad glasine o (ne)zatvaranju nekog
stranog kulturnog centra ili njegove biblioteke u Zagrebu uskovitlaju puno praine, onda to znai samo
jedno ljudi prate njegov rad i taj centar
ima velik broj korisnika. Istodobno,
predstavnici tog veleposlanstva nisu se
pretrgli da obavijeste korisnike o svojim
planovima, pa je jasno da mo,e doi do
nesporazuma.
O emu se zapravo radi? Naime, jedan
od najstarijih inozemnih kulturnih centara u Zagrebu, koji sljedee godine slavi
osamdeseti roendan, uskoro bi mogao
djelovati u znatno izmijenjenom (su,enijem?) obimu. U sklopu reorganizacije
koju od 1995. godine provodi Ministarstvo vanjskih poslova Republike Francuske, dolo se do ingeniozne zamisli da se
objedine dosad razdvojene usluge Francuske itaonice (smjetene u zagrebakoj
Preradovievoj ulici 5) i Francuskog instituta, odnosno knji,nice (Preradovieva
40). Kako tvrdi direktor Francuskog instituta Robert Horn ne samo u Hrvatskoj, ve i u itavom svijetu, objedinjuju
se knji,nice i itaonice, odnosno takozvane medijateke gdje se na jednom mjestu
(Centre de ressources) graani, osim
knjiga, novina, asopisa, diskova, videokazeta i sl., mogu koristiti Internetom i
dolaziti do raznih informacija o Francuskoj. Uz to ta bi ustanova bila informatizirana i obogaena novim izdanjima, raunalima i DVD-ovima. Ideja, rei emo,
nije loa. Pa svugdje u svijetu takve ustanove djeluju na jedinstvenoj lokaciji u
tome nema nieg neloginog. U emu je
onda problem? Prostor Francuske itaonice izuzetno je malen i dosad je slu,io
samo kao mjesto za itanje francuskih
novina i asopisa te posuivanje diskova
ili videokaseta, dok se na prvoj eta,i nalazio Ured za jezinu suradnju uz knji,nicu
s knjigama za uenje francuskog jezika,
prirunicima za profesore i ostalim didaktikim materijalom. S druge pak strane,

Kriteriji komisije stoga nam

uope nisu jasni jer se oigledno
ne radi o financijskim razlozima
ni o kriterijima sadr,aja.
Otkup knjiga znaajna je dr,avna intervencija u zbivanja na
hrvatskom izdavakom tr,itu.
Radi se o relativno velikim iznosima kojima dr,ava arbitrarnom
odlukom dovodi neke izdavae u
privilegirani polo,aj, isto onako
kako dr,avni sponzori utjeu (ili
su barem do sada utjecali) na rezultate nogometnog prvenstva.
To je ujedno i razlog to su knjige umjetno toliko skupe, jer
se rauna s raznim otkupima i
potporama kod kojih se za cijenu ne pita, a prodaja i trud oko
predstavljanja knjiga itateljstvu
postaju isti neisplativi teret i
beznaajni izvor prihoda. Tako
nestaje svaka volja da se knjiga i
knji,evnost promovira i pribli,i
irem krugu kupaca. Drugim rijeima, knjige se izdaju gotovo
iskljuivo za otkup, postavi se
dovoljno visoka cijena da se cije-

li projekt, uz malo rizika i lobiranja, isplati ako knjiga proe na

otkupu, a prodaja potom nije
bitna.
Ove su godine rezultati otkupa javni i objavljeni na Web-stranicama Ministarstva kulture
(www.min-kulture.hr), pa se u
neloginosti mo,ete uvjeriti i tamo. "Sretni dobitnici" i ovom su
zgodom bili oni koji su bliski
vlasti ili su izravno u vlasti ili vladajuim strankama, samo to su
se imena izmijenila. Svaki povrni poznavatelj izdavake scene
u Hrvata zna da se radi o uskom
krugu ljudi, odreenom lobiju,
koji je dobio najvei dio sredstava. Isto tako veina izdavaa koji
su ove godine dobro proli u otkupu ranijih su godina bili ,estoki kritiari otkupa.
U znak protesta zbog takve
situacije odluili smo svim narodnim knji,nicama u Hrvatskoj
pokloniti jedan CD-ROM Klasici hrvatske knji,evnosti Epika, romani, novele, ukoliko ga

ve nemaju, jer smatramo da se

to izdanje naprosto mora nai u
fondu svake nae biblioteke
zbog brojnih prednosti koje upravo njima nudi, a i, ako nita
drugo, stoga to je to prvo CDROM-izdanje ovog tipa u Hrvatskoj. Oelimo ujedno pokazati
kako nae nezadovoljstvo nije
izazvano time to nismo dobili
tih desetak tisua kuna, koliko bi
Ministarstvo potroilo da je nae
izdanje zadovoljilo komisiju.
Biblioteke su i same pokazale velik interes za naa izdanja, pa je
jedan dio njih ve nabavio spomenuti CD-ROM. Ostale manje biblioteke CD nisu kupile
zbog toga to ili nisu tehniki
opremljene ili djelatnici nisu
upoznati s mogunostima novih
tehnologija, a i stoga to su vjerojatno raunali na otkup Ministarstva. Vjerujemo da e se opremljenost knji,nica raunalima
u dogledno vrijeme poboljati, te
da e i one uskoro moi iskoristiti sve prednosti novih medija.

II/39, 28. rujna 2,,,.

r
Granice2000.
subotu 30. rujna u Slavonskom Brodu bit e otvorena izlo,ba Granice
2000. koja e okupiti radove
brojnih umjetnika iz Bosne i
Hercegovine, Slovenije, eke i
Hrvatske. Konceptualno izlo,ba
problematizira pojam "granice u
umjetnikom, socijalnom i politikom kontekstu", a bit e postavljena u prostoru brodske Tvrave, kao svojevrsnom mjestu
memorije, mjestu koje je graditeljski, povijesno i prostorno
umnogome odreeno upravo
granicama.
U odabiru kustosa Darka imiia, a u organizaciji Galerije
umjetnina Slavonski Brod i Instituta za suvremenu umjetnost
na izlo,bi e sudjelovati: Damir
Babi, Toni Brekalo, Boris
Cvjetanovi, Frutuk, Zlatko
Kopljar, Igor Kuduz, Kristina
Leko, Tihomir Mileti, Vesna
Pokas, Mladen Stilinovi, Ivan
eremet, Slaven Tolj te projekt
Bunkeri sjeverne Hrvatske; zatim
iz Ljubljane Marko Kovai; iz
Sarajeva Neboja eri-oba te iz
Praga Luka Jasansky i Martin
Polak. Veina radova tih umjetnika u rasponu od prostornih
instalacija i videoprojekcija do
fotografija bit e osmiljena i
izvedena specijalno za ovu izlo,bu. Na dan otvorenja izlo,be
odr,at e se i okrugli stol u
prostoru Franjevake gimnazije
na temu umjetnikih intervencija u urbanom prostor.(K.L.)

Patent na
"ivot
Inicijativa protiv ekonomske globalizacije, Zagreb
24 - 26. rujna 2000, Zelena
akcija, Attack, net.kulturni
klub, mama
olidarizirajui se s Inicijativom protiv ekonomske
globalizacije, koja je u
Pragu povodom sastanka Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda pozvala razne
grupe i organizacije na festival
graanske neposlunosti, u Zagrebu su od 24. do 26. rujna Zelena akcija, attack, net.kulturni
klub i mama organizirali niz performansa, videoprojekcija, predavanja, akcija i predstavljanja
proizvoaa zdrave hrane. Jednako protiv retorike vladajue
koalicije i desniarskih izolacionistikih te,nji Inicijativa protiv
ekonomske globalizacije istie
da kod globalizacije nije uope
problem to ljudi komuniciraju,
to raste svijest da smo svi dio
ove planete i svemira, a najmanje
je problem to nestaju granice.
Problem je to se granice rue
samo za slobodno kretanje profita i kapitala, a ne ljudi; problem
je to unitavanje prirode ostavlja rizike socijalizirane na lea
obinih ljudi, a profite privatizira u sve manje ruku; problem je
to sama struktura autoriteta koji to sve provodi i nadgleda ostaje netaknuta...

u
Bogati i siromani

Postulati neoliberalizma, pod

kojima stenje Trei svijet, zaprijetili su i Hrvatskoj. Vladavina
tr,ita uzrokuje ,e za sve veim profitom, zbog ega se smanjuju plae, unitavaju sindikati i
smanjuju prava radnika; smanjivanjem prorauna za socijalne
izdatke umanjuju se ulaganja u
obrazovanje, zdravstvo i sni,avaju se komunalni standardi. I u
nas je sve manje lijekova koji se
dobivaju na recept bez plaanja;
deregulacija vodi u smanjivanje
intervencija dr,ave uvijek kada
bi to smanjilo profit, a na utrb
zatite okolia i sigurnosti na radu; privatizacija svih dobara, resursa i uslu,nih servisa neke
zemlje dovela je Boliviju do toga
da njezini graani vie ne mogu
plaati vodu privatiziranim vodovodima, a Hrvatsku da ne mogu Enronu plaati struju; eliminiranje koncepta javnog dobra
krivicu za siromatvo prebacuje
na najvee ,rtve siromane. Siromane zemlje ule su i u zatvoreni krug neprestanog zadu,ivanja kako bi otplatile kamate na
stare dugove, no uzalud: prije
dvadeset godina dug je iznosio
osamsto milijardi dolara, sada je
premaio dvije tisue milijardi.
to se tie Hrvatske, mi smo
du,ni jedanaest milijardi dolara i
ne nalazimo se u zavidnoj
situaciji.
Svjetskom ekonomijom vladaju veliki igrai. Meunarodne
korporacije posjeduju 90% novih patenata i tehnologija, a ukljuene su u dvije treine svjetske trgovine, dok se jedna treina odnosi na trgovinu unutar
pojedinih korporacija. Njihov
razmjer je nevjerojatan: Shell
posjeduje zemljite etrdeset puta vee od Hrvatske. Tolika silna
mo, oliena u WTO-u, Svjetskoj banci i Meunarodnom
monetarnom fondu slu,i, naravno, da siromani ostanu siromani, a da bogati postanu bogatiji.
Kad je Meksiko 1994. uao u zonu slobodne trgovine s Kanadom i SAD-om, trokovi ,ivota
u prvoj godini porasli su za 80%,
milijuni ljudi izgubili su posao,
plae su do danas pale za 50%, a
uvoz hrane povean s 20% na
40%. Slian odnos prema malenima vidio se 1997. kada je
WTO donio odluku u korist
amerike korporacije Chiquita i
podr,ao njezine planta,e u Srednjoj Americi i time suoio s propau dvjesto tisua malih uzgajivaa na Karibima.

Igra skrivaa
Poseban je problem genetski
modificirana hrana koja u ljudsku prehranu unosi posve nepoznate sastojke. O njihovu se
utjecaju na nae zdravlje ne zna
nita pouzdano jer se novi genetski patenti brzo izbacuju na
tr,ite kako bi se to prije vratila
visoka ulaganja. No zna se da je
zbog trovanja triptofanom 1989.
umrlo 37 ljudi, da govei hormon rasta (zabranjen svuda osim
u SAD-u) uzrokuje u ljudi porast raka prostate, debelog crijeva i
dojke, da genetski modificirana
soja (povuena 1996) izaziva
alergijske reakcije, a novopatentirani kukuruz uzrokuje otpornost na antibiotike. U Hrvatskoj
se vjerojatno prodaje oko etiri
sto proizvoda koji u sebi sadr,e

genetski modificirane sastojke,

no to nije nigdje oznaeno:
primjerice, lecitin iz genetiki
modificirane soje (otporne na
herbicide) mo,e se nai u ulju,
margarinu, okoladi, djejoj hrani ili kozmetici mo,e, ali ne
mora. Dakako da ta igra skrivaa
ne slu,i rjeavanju svjetske gladi,
nego iskljuivo radi onih koji u
rukama dr,e patent za ,ivot.
Inicijativa protiv ekonomske
globalizacije bori se protiv svega
toga pod geslom za globalizaciju
slobode, a ne korporacijske moi. "Svaki pojedinac i pojedinka
imaju pravo na dostojan i slobodan ,ivot, nitko nema pravo ugro,avati druge radi ostvarenja
svojih ciljeva. Oelimo se dru,iti i
komunicirati, uiti i stvarati, raditi s idejama solidarnosti, suradnje, uzajamnog pomaganja,
razumijevanja i tolerancije, a ne s
idejama natjecanja, podmetanja,
profitiranja, dominiranja, kontroliranja, izoliranja, kloniranja..."(B.P.)

Gitarist i
skladatelj
Zagrebu i Vara,dinu od
28. do 30. rujna odr,at e
se Proslava 200. obljetnice
roenja Ivana Padovca (1800
1873), hrvatskog gitarista i skladatelja. U sklopu proslave bit e
odr,an meunarodni muzikoloki skup te otvorene dvije izlo,be o Padovcu, a svakog dana
proslave u Zagrebu e se odr,ati
po jedan koncert. Bit e to koncerti gitarista Alessandra Borisa
Amisicha s pet fantazija na motive iz opera Vincenza Bellinija,
ansambla Serenade Tyrolienne s
programom Serenada iz negdanje Austrije te veer skladbi Iva-

na Padovca u izvedbi gitarista i pjevaa iz Hrvatske. Sudionici skupa

u povodu Padoveva roenja bavit e se Padovevim opusom, originalnim gitarskim djelima,
transkripcijama i solopjesmama, njegovim
doprinosom razvoju gitarske tehnike, gitarskom umjetnou u nas
i u Europi te vremenom
u kojem je ,ivio. U
sklopu proslave predstavit e se i notno izdanje
Popijevki uz pratnju gitare Ivana Padovca.
Proslavu organiziraju
Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU,
Hrvatsko muzikoloko
drutvo, Hrvatski glazbeni zavod, Zavod za
znanstveni rad HAZU u
Vara,dinu i Dr,avni arhiv Vara,din. (D. P.)

Centar
za dekontaminaciju
Da bi se neto ulo za to je potrebna volja naslov je razgovora
koji e se odr,ati u etvrtak 28.
rujna u 12 sati u zagrebakoj
Tvornici kulture (ubieva 2), a
u kojem e sudjelovati umjetnici
i novinari okupljeni oko Centra
za dekontaminaciju iz Beograda.
Uz Slobodana najdera, Vjerana
Zuppu, kao gosti iz Srbije najavljeni su: David Albahari, Radovan Kupres, Vladimir
Arsenijevi, Petar Lukovi,
Drinka Gojkovi, Borka
Pavievi i Ana Miljani. Dan ranije, u istom prostoru u srijedu u
20 sati odigrat e se predstava O
Njemakoj u kojoj glume Predrag Ejdus, Ljubivoje Tadi, Marija Opsenica. (K. L.)

uvakovi
u Zagrebu
Beogradski estetiar i povjesniar umjetnosti Miko uvakovi odr,at e predavanje u klubu
za net.kulturu MAMA (Preradovieva 18) u srijedu, 27. rujna
u 19 sati. uvakovi e govoriti o
teoriji performansa, a predavanju
e prethoditi akcija Vlade Marteka i performans Vlaste Delimar.
Za etvrtak je pak najavljeno
njegovo predavanje o Darku Kolibau i lakanovstvu. Kao svojevrsni uvod u uvakovieva teorijska promiljanja o suvremenoj
umjetnosti organizatori su ponudili pet njegovih tekstova na
internetskoj stranici
www.mi2.hr/radioactive/past.
(K. L.)

II/39, 28. rujna 2,,,.

promijenjenom okviru, od treega sijenja, prvi smo se put nali
u situaciji da ne moramo raditi
protiv i usprkos sistemu ni izvan

u kolama i to na nain da su se
ravnatelji pravili da ih ne vide. U
cijelom Zagrebu Klub je djelovao
samo u Petoj gimnaziji. Zbog fa-

Tomislav Rekovac,
v. d. direktora Instituta Otvoreno drutvo Hrvatska

projekti, okrenuti takoer generiranju sistemskih promjena u donoenju kvalitetnih odluka. U

Hrvatskoj se, naime, nema na temelju ega donositi odluka, a i
danas se donosi iskljuivo po starom principu politikog interesa.
U zadnje vrijeme se, na primjer,
govori o potrebi
mijenjanja naina
finaciranja ustanova
u kulturi ili o tome
da treba reformirati
obrazovni sustav,
no ne postoji ono
to se u zemljama
razvijene demokracije smatra normalnom procedurom donoenja odluke oko vrste i naina provoenja tih reformi. Ta se procedura
sastoji u tome da nezavisne institucije pru,e odreeni tip ekspertize utemeljene na empirijskom
istra,ivanju, analizi itd. kako bi
donositelji odluka mogli birati
izmeu barem dvije do tri mogunosti. Na taj se nain lake
dolazi do pravih informacija, koje su pretpostavke za racionalne
odluke, a ne odluke motivirane
politikim igrama, taktinim razlozima i kratkoronim ciljevima.
U suradnji s Hrvatskom vladom
sada poma,emo u oblikovanju
takvih institucija u kojima bi radili domai i vanjski strunjaci, a
nedavno smo potpisali i veliki
sporazum o suradnji na izradi
ozbiljnih ekspertiza na podruju
obrazovanja, kulture i kulturne
politike, gospodarstva (pomo u
organiziranju srednjih i malih
poduzea) te decentralizacije javne uprave.
U kojoj vremenskoj perspektivi govorite o takvoj vrsti rada,
vlastitim programima i novanoj
pomoi inicijativama i nevladinim udrugama?
Je li to pitanje kada e Soros zatvoriti fondaciju u Hrvatskoj?
Pa, koji je to vremenski rok u
odnosu na druge zemlje u tranziciji?
Kako sada stoje stvari mre,a e djelovati do 2010. godine,
pri emu Drutvo ve sada zatvara urede u zemljama koje se uspjeno uklapaju u europske integracije, poput Slovenije, baltikih zemalja, eke i Maarske,
za razliku od Hrvatske koja u prvom desetljeu nije uspjela transformirati drutvo na nain da su
neki demokratski standardi i
procedure postale same po sebi
razumljive. Zemlje poput Hrvatske, Jugoslavije i Bjelorusije moraju stoga proi tu drugu tranziciju. Prva je u nas bila, rekao bih,
tranzicija od jedne k drugoj vrsti
kolektivizma, pa tek sada zapoinje proces koji je u ekoj ili
Maarskoj poeo padom Berlinskog zida. Prema tome, Institut
Otvoreno drutvo bit e u Hrvatskoj i nadalje prisutan, prem-

Vrijeme malih pria

U nas se ne pita zna li argumentirati svoje stavove,
osim ako se pod tim ne
podrazumijeva lupanje akom po stolu, iz ega logino proizlazi i tehnika pouavanja i uenja u kolama
Davorka Vukov Coli
ijekom desetak godina rada u Hrvatskoj Institut
Otvoreno drutvo potroio je na razliite oblike pomoi
u obrazovanju est do sedam milijuna dolara. Od dodjele stipendija do nabavke opreme i organiziranja edukacijskih programa taj
oblik aktivnosti za ameriku fondaciju oito je bio i ostao izuzetno va,an pa nije neobino to je
jedan srednjokolski profesor filozofije, Tomislav Rekovac od
poetka lipnja ove godine vritelj
du,nosti direktora Drutva.
Tomislav Rekovac trenutno
je jednom nogom u Institutu, a
drugom u privatnoj Klasinoj
gimnaziji, budui da se zbog
novih obveza uz funkciju u fondaciji nije htio odrei nastave, pa
makar i sa smanjenim brojem sati. U toj obrazovnoj ustanovi radi od njezina osnivanja 1996. godine, od kada ju je pokrenuo
Zlatko eelj, nasilno smijenjeni
ravnatelj Klasine gimnazije u
Zagrebu. Time je biva ministrica
prosvjete Ljilja Voki uinila i
neto dobro za podizanje kvalitete obrazovanja u metropoli:
eelj je oko sebe okupio vrsnu
nastavniku ekipu, u kojoj se naao i Rekovac nakon est godina
predavanja u Jezinoj gimnaziji.

Debatna gerila
Nisam prosvjetni radnik, ja
sam profesor filozofije na srednjoj koli naglaava, ,elei tom
distinkcijom oito vratiti dignitet i potovanje prema struci.
U Otvorenom drutvu nije od
juer, budui da se bavio organiziranjem obrazovnih programa,
naroito Debatnog kluba, kroz
koji je do danas prolo nekoliko
tisua srednjokolaca i studenata.
Drutvo je ka,e prolo nekoliko faza, razliitih ne po tome
kakvi su mu bili ciljevi, nego po
tome kako se u Hrvatskoj mijenjalo politiko okru,je i uvjeti
djelovanja. Poelo je devedesetih
kao neka vrst humanitarne organizacije, zatim je prete,ito davalo novanu pomo institucijama,
projektima i inicijativama da bi
kasnije ojaalo vlastite programe.
Bilo u suradnji s drugim fondacijama bilo sa centralom u
New Yorku ili Budimpeti koncipirali smo programe od obrazovanja, kulture i medija, do maloga poduzetnitva za koje smo
dr,ali da mogu proizvesti odreenu vrst promjena nabolje. U

sistema, nego unutar njega, te da

mo,emo u najmanju ruku ostvariti neku vrst sistemskog uinka.
Kako to izgleda danas, na nekom konkretnom projektu?
U posljednjih est do sedam godina koncipirali smo niz
obrazovnih programa, namijenjenih mladim ljudima i nastavnicima, ,elei uvesti modele uenja i pouavanja, za koje smo dr,ali da potiu kreativnost, kritiko miljenje i intelektualne vjetine, presudno va,ne ako hoemo mlade ljude profilirati u graane, a ne u podanike. Devedesetih godina, na,alost, to se nije
moglo raditi u koli. Paradoksalno je da obrazovne programe
nismo mogli provoditi unutar
obrazovnih ustanova, nego skriveki. Bila je to ista partizanija,
prava gerila. Tako na primjer od
1994. godine imamo mre,u od
tridesetak debatnih klubova (ove
godine pretvorena je u mre,u nezavisnog Hrvatskog debatnog
kluba) od kojih je u cijeloj Hrvatskoj svega etiri-pet djelovalo

moznih naputaka razliitih ministara i ministrica, od kojih ih je

najvie izdala nesretna gospoa
Voki, ravnatelji nam nisu htjeli
ni prostor iznajmiti. U tim napucima eksplicite se zabranjivala bilo kakva suradnja s Institutom,
usprkos injenici da je Institut
ulagao u obrazovanje, za nae
prilike, golemi novac. Nije nam
preostalo drugo, nego da za odr,avanje debatnih seminara, natjecanja i turnira unajmimo prostor
u Hrvatskom kolskom muzeju.
Kakav je u to doba bio uinak
tih seminara?
Neizmjerno manji nego bi
bio da se radilo o suradnji sa kolama i dr,avnim institucijama, ali
ne u smislu sufinanciranja, nego
u tom smislu da su naprosto dopustili rad unutar svojega sustava.

Druga tranzicija
Koje vrste djelatnosti, uz obrazovanje, Otvoreno drutvo danas smatra posebno vanima?
To su prije svega tzv. policy

Zato jedan curriculum? Zato jedna

nastavna metoda?
Zato sve mora biti
pod kontrolom
Ministarstva prosvjete? Ne mora!

da ne u istoj mjeri kao danas i ne

s tolikim novcem kao danas, kao
to je uostalom i danas osjetno
manje sredstava nego sredinom
devedesetih godina. U svakom
sluaju postoji period s kojim se
mo,e raunati, dugorono planirati strategiju i dogovarati prioritete i resurse koji su nam na raspolaganju.

Sasvim drukiji graani

Na koji nain Institut mjeri
uinkovitost djelovanja? Koliko
su, na primjer, obrazovni programi doista koristili mladim ljudima i utjecali na njih? Postoje li o
tome povratne informacije, procjene, istraivanja, analize?
Imamo evaluacije programa kojima se mjeri izravan uinak djelovanja, ali je uinak neusporedivo lake mjerljiv u medijima nego u obrazovanju. Za medije mo,ete rei da toliko i toliko
ljudi kupuje novine, gleda TVprogram ili slua radiopostaju
kojoj ste pomagali da se suprotstavi rigidnom ili ne znam kakvom sustavu. Nekoliko tisua
srednjokolaca koji su proli
kroz Debatno drutvo za cijelu
srednjokolsku populaciju i nije
puno, ali je bilo najvie to smo u
zadanim okolnostima mogli napraviti. Meutim, brojkama je nemogue procijeniti koliko ste
pomogli mladom ovjeku da razvije kritiko miljenje ili shvati
to znai doista biti graaninom.
Ipak, koliko god je procjena
uinka na razini kvantifikacije
fluidna i neuhvatljiva, na razini
osobnog kontakta s mladim ljudima mo,ete vrlo brzo uoiti
promjenu na onima koji su, na
primjer, proli debatni trening.
Oni se, izmeu ostaloga, sasvim
drukije odnose i postavljaju prema politikim opcijama, jer su u
stanju procijeniti to koja od njih
znai, znaju zauzeti stav i argumentirati ga. Dobivate, znai,
sasvim drukijeg graanina od
onoga koji se u nas do sada oblikovao u stalnom skakanju iz jednog autoritarnog re,ima u drugi.
Kako se to postie treningom?
Takav trening zahtijeva ozbiljnu pripremu za raspravu o nekoj temi u kojoj se suprotstavljaju dvije strane, ali sudionici ne
znaju hoe li zastupati tezu pro
ili kontra, to znai da se moraju
pripremiti i za jedno i za drugo.
A priprema znai tra,enje informacija, kopanje po literaturi i koritenje drugih izvora, razmiljanje, zakljuivanje i argumentiranu obranu stava ime se razvijaju
intelektualne vjetine, a ega u
naim kolama uope nema. Tradicija debate tradicija je demokracije. U anglo-amerikim zemlja
dio je obrazovnog programa, izborni predmet, mo,e se i studirati, dok u SAD-u debatna drutva
funkcioniraju profesionalno kao
Nacionalna odbojkaka liga. U
nas je debata nepoznata to je i
razumljivo, jer takvo to nije ni
bilo potrebno kada se na izborima ionako biralo sedam od osam
lanova KP, pa je bilo svejedno
znate li neto o izborima ili ne
znate.
Koji je po vaem miljenju osnovni problem obrazovnog sustava u Hrvatskoj?
To je pojam znanja kao
kvantuma informacija, zbog ega
se uenje svodi na to da netko
nekome treba posredovati informacije. Znanje, dakako, podrazumijeva informacije, ali znanje
nije skup informacija. Da bi skup
informacija postao znanje, one
moraju biti usustavljene i pove-

II/39, 28. rujna 2,,,.

zane, za to su neophodne intelektualne vjetine, a u nas te vjetine nisu percipirane kao dio
onoga to smatramo znanjem.
Pitajui naega uenika to zna,
pitate ga s kojim informacijama
raspola,e, a ne zna li iz teksta dugakog 25 kartica izvui karticu
sa,etka u kojemu e nabrojiti
kljune probleme. Ne pita ga se
zna li usporediti dvije etike pozicije, analizirati njihova utemeljenja i obrazlo,enja, te nakon
toga vrednovati i rei zbog ega
mu se neto ini prihvatljivim, a
neto neprihvatljivim. U nas se
ne pita zna li argumentirati svoje stavove, osim ako se pod tim
ne podrazumijeva lupanje akom
po stolu, iz ega logino proizlazi i tehnika pouavanja, uenja i
evaluiranja. Zato pouavanje jest
takvo da profesor pria 45 minuta, a vrlo esto i ita jer nije u stanju sam zapamtiti ono to moraju zapamtiti djeca. Sve dok se to
ne shvati kao kardinalni problem
i dok se sustav ne redizajnira tako da respektira znanje koje u sebi ukljuuje intelektualne vjetine, neemo nita postii kozmetikim promjenama, reformama
organizacijske strukture i promjenama naina financiranja.

Niz loih stvari

S kakvim obrazovanjem onda
dananje generacije naputaju
kolske klupe?
Uzmite gimnazije, tradicionalno deriviranu iz ideje ope
naobrazbe, pri emu uenik ne bi
trebao znati sve informacije, nego razumjeti principe unutar razliitih segmenata ljudskog znanja
i povijesnog iskustva. Kako je
posljednjih decenija svaki od tih
segmenata zaboravio te principe
i poput grozne vrste karcinoma
metastazirao u golemoj koliini
injenica, jer se znanost vrtoglavo razvija, uenici su dovedeni u
shizofrenu situaciju memoriranja
neprobavljive koliine gradiva.
Roditelji uenika stoga s razlogom govore da se u njihovo vrijeme nije moralo toliko panino
uiti kao danas. To nije subjektivan osjeaj, to je injenica. Govorei o ovjeku ne volim koristiti usporedbe i tehnoloku terminologiju, no dananji me uenik podsjea na tvrdi disk bez
softwarea, na Internet s movarom informacija bez Yahooa ili
nekog drugog pretra,ivaa.
Kako komentirate najnoviji
prijedlog reforme osnovnog kolstva koji napadaju kao nedostatan i nedovoljno pripremljen? Je
li to jo jedan pokuaj promjene
zbog promjene, bez diranja u bitne probleme?
Tom prijedlogu prethodio
je niz loih poteza. Kao prvo,
Ministarstvo prosvjete nije imalo
dovoljno energije da promijeni
tehnologiju pripreme takvih prijedloga. Svakih deset godina ono
skuha prijedlog nekakve reforme, pa i za ovaj ne bih rekao da je
pripravljen iz zle namjere, nego
iz inercije, pri emu je ponovljena stara greka da se unutar kue
anga,ira ekskluzivan krug ljudi
zadu,enih da takvo to iznjedre.
Za promjene vjerojatno postoje i
razumljivi politiki razlozi, ali na
dugu stazu takvi su potezi kontraproduktivni. Drugo, mislim
da je odabir ljudi bio lo jer se u
posljednjih petnaestak godina,
koliko me sjeanje slu,i, stalno
ponavlja isti profil ljudi s istom
vrstom ideja zapakiranih u malo
drukijoj ambala,i. Tree, kvaliteta samog prijedloga je loa jer
jo jednom pokuava rijeiti pov-

rinske, a ne dubinske probleme.

Neva,no je hoe li osnovna kola trajati sedam ili devet godina
kada niste odgovorili na kljuno
pitanje koje morate postaviti ako
razmiljate o globalnom obrazovnom sustavu. emu slu,i?
to mu je svrha? Budui da toga
u najnovijem prijedlogu nema,
logino je da se u njemu na deklarativnoj razini tek ritualno ponavljaju iste fraze kao prije dvadeset godina, poput one da obrazovanje mora biti kreativno. Na-

Nitko jo ne
razmilja o tome
kako u hrvatski
obrazovni sustav
uvesti europsku
standardizaciju
ravno da mora biti kreativno, ali
da to postignete, morate drukije obrazovati profesore, imati
drukiji curriculum, drukiju
tehnologiju i metodologiju rada,
drukiju organizaciju... Sve mora
biti drukije, ali za to treba i novca i ljudi, a u ovom trenutku nemamo ni jedno ni drugo. Ljude
nemamo zbog toga to su se u
Hrvatskoj, a i ranije u Jugoslaviji,
samo pedagozi bavili samorazumijevanjem obrazovanja. Pedagogija je znanost, ali u nas, u
onom smislu u kojem bi trebala
biti empirijski utemeljena, nema
epistemoloke supstance, dok su
sami pedagozi majstori ope
prakse. Pedagozi su u razvijenim
zemljama profilirani strunjaci
za pojedina podruja, bilo za obrazovnu politiku, organizaciju,
financiranje bilo za metodologiju, kreiranje curriculuma itd.
Takva podjela ne mora uvijek biti
dobra jer se gubi cjelovita slika,
ali u isto vrijeme omoguuje razliite perspektive.

O hlaama i knjigama
Ako je za cjelovite promjene
potrebno deset i vie godina, to
se moe i je li uope potrebno
neto initi na kratke staze?
Mo,e se decentralizirati
obrazovni sustav, to je po mojem miljenju strahovito va,no.
Zato mora biti jedan curriculum? Ne mora! Zato mora postojati jedna nastavna metoda? Ne
mora! Zato mora biti samo jedna institucija koja obrazuje ljude
za rad u kolama? Ne mora! Zato sve mora biti pod kontrolom
Ministarstva prosvjete? Ne mora! Na obrazovni sustav centraliziran je zato jer je jedino tako
mogao servisirati odreeni tip
ideologija. To je bilo va,no u socijalizmu, kao to se pokazalo
jednako va,nim u Tumanovoj
eri, a posljedica je bila posvemanji nedostatak autonomije na ni,im razinama. Budui da nisu bile autonomne ni kole, ni profesori, svako malo bi se pojavio neki uvar ili neka gospoa Voki
koji bi ka,njavali za svaki otklon
od onoga to je dolazilo u obliku
direktiva. Vrlo je znakovito da je
ukidanje prosvjetnih savjetnika i
uvoenje kolskih inspektora bila jedna od prvih stvari koje smo
mijenjali u kolstvu dolaskom
demokracije. Umjesto savjetnika, koji su znanjem i iskustvom
trebali pomagati nastavnicima u

praksi, doli su inspektori koji su

trebali nadzirati provoenje onoga to su oni odozgo naredili, to
nevjerojatno jasno govori o prirodi promjene. A sjetite se samo
enormnog broja naputaka koje je
izdalo Ministarstvo prosvjete,
posebice u vrijeme Ljilje Voki,
od toga smiju li nastavnice nositi
hlae, koje se knjige smiju dr,ati
u kolskoj biblioteci i gdje se
smije putovati na maturalno putovanje.
Kako onda doi do autonomije obrazovnog sustava?
Do autonomije treba doi
na pametan nain, ali i autonomnost treba iskoristiti na pametan
nain. Paradoksalno je da ak u
Mongoliji, koja je gotovo pola
stoljea bila pod ruskom izmom, 60 posto curriculuma
predstavlja tzv. nacionalni curriculum koji odreuje dr,ava, a ostatak oblikuje sama kola s obzirom na tzv. lokalne potrebe.
ak i jedna Mongolija?
ak i jedna Mongolija. A u
nas jedna kola ne mo,e imati
drukiji program ni od susjedne
kole s druge strane ceste. To va,i ak i za sveuilite.

Kupovina svjedod bi
Mogu li takvu situaciju mijenjati privatne kole? Koliko ih je
u nas i kakva su prva iskustva?
Teko mi je principijelno govoriti o privatnim kolama. Radije bih govorio o nedr,avnim kolama. Smatram da obrazovanje
ne treba biti ekskluzivno pravo
dr,ave, bez obzira to je Hrvatska mala zemlja. tovie, vrlo je
zdravo da dr,avno obrazovanje
ima konkurenciju. S druge strane, situacija s privatnim kolama
u nas je specifina. Izmeu ostaloga rezultat je injenice da ni
jedna privatna kola, osim katolikih, koje su takoer po definiciji privatne, ne dobiva nikakvu
financijsku pomo od dr,ave. U
zakonu o kolstvu, naime, pie
da su privatne kole one kojima
osniva nije neka od ,upanija,
odnosno Grad Zagreb. No ni katolikim kolama osnivai nisu
,upanije ili Grad Zagreb, a smatraju se privatnima, pa ih dr,ava
svejedno uredno financira, i to
puno prije potpisivanja sporazuma s Vatikanom. Ostale kole od
dr,ave ne dobivaju ni kune.
Zato bi dobivale kada su privatne?
Odgovor je vrlo jednostavan: zbog toga to roditelji djece
koja idu u privatnu kolu plaaju
poreze iz kojih se izdvaja za obrazovanje. I zato to je to dr,avi
jeftinije od njezine vlastite kole.
Kada se svojedobno s Ministarstvom prosvjete pregovaralo o
tome, vlasnici privatnih kola
slo,ili su se s time da im se iz
prorauna plati 50 posto po ueniku onoga to odlazi dr,avnim
kolama, bez kapitalnih investicija, odr,avanja zgrada i hladnog
pogona. Nama bi to nevjerojatno
puno pomoglo, a dr,avi bi to bilo 75 posto jeftinije jer ne bi sama morala otvarati i graditi nove
kole. uo sam da bi od idue
godine neto novca ipak trebali
dobivati iz prorauna. Mo,da e
biti neto od toga, iako deklarirani prioriteti u nas obino nemaju
veze s financijskom raspodjelom
poreznog kolaa.
Kakva je kvaliteta privatnih
kola? Jesu li nuno bolje od javnog kolstva?
Na,alost, dio privatnih
kola funkcionira na isti nain na
koji funkcioniraju nae tvrtke u
tzv. tr,inim uvjetima, to bi En-

glezi sa,eli reenicom: Take the

money and run. Funkcioniraju
tako da roditelji ne kupuju znanje, nego svjedod,bu. Za njih je
karakteristino da se jedva razlikuju od dr,avnih, osim u plaanju, u tome to kao slobodnu aktivnost nude jahanje i to nitko
ne mo,e pasti razred. Ostalo je
isto, ukljuujui nastavnike koji
uredno rade u dr,avnim kolama,
a u privatnim predaju honorarno,
pa u daleko najveem broju privatnih kola u Hrvatskoj nemate
zaposlenih, osim vlasnika i mo,da jo dvoje-troje iz administracije. Osim toga, daleko najvei
dio privatnih kola nema nikakvog identiteta da biste mogli rei:
u toj i toj koli to i to se radi
drukije.
to se drukije radi u privatnoj Klasinoj gimnaziji?
Na to pitanje trebali bi vam
odgovoriti nai uenici i njihovi
roditelji.
Pretpostavljam da iza vrlo
dobrog uspjeha u vaoj gimnaziji
stoji vie znanje od odlinog uspjeha u nekoj loijoj gimnaziji,
ali po sadanjem nainu upisa na
fakultete va e uenik zbog sistema bodovanja imati manje anse
za upis....
Srednjokolsko obrazovanje mo,ete dizajnirati tako da ga
prilagodite uvjetima za upis na
studij ili ne znam kako bih to
nazvao, a da ne zvui patetino
nekakvom osobnom rastu. Ako
posao ba,darite tako da sve prilagodite prolasku na prijemnom ispitu, niste napravili apsolutno
nita jer ueniku niste dali nikakve sistemske pretpostavke za
studiranje. Nau gimnaziju postavili smo tako da svoje uenike
pripremimo za to uspjenije
studiranje.

Hendikep
Postoje li kakve analize koje
bi pokazivale razliku u obrazovanju izmeu generacija osamdesetih i devedesetih godina? to
se mijenjalo u tom razdoblju?
Sve ovisi o tome kako definirate obrazovanje. Generacije
devedesetih sasvim su sigurno
drukije obrazovane. Obrazovanje nije neto to se zbiva samo u
kolskom sustavu. kolski sustav
je dio obrazovanja, a veliki segment obrazovanja nema veze sa
kolovanjem, nego s tipom drutva, kulture, supkulture, medija
itd. Sigurno je da su dananja djeca drukije senzibilizirana od one
prije petnaestak godina. Dananji
uenici radikalno su drukiji od
moje generacije. Na izvor znanja bio je reduciran na knjigu. U
mojem djetinjstvu TV-program
poinjao je u sedam naveer. Nismo rasli uz vizualne medije. Obrazovali smo se na sasvim drukiji nain, iako se sam kolski sustav nije gotovo nita promijenio.
Nema supstancijalnih promjena
izmeu onoga prije dvadeset, ak
etrdeset godina. Razlika izmeu
gimnazije u moje vrijeme i u doba kada je moja majka ila u kolu svodi se na to da je u njezino
doba osnovna kola trajala etiri,
a gimnazija osam godina, a u moje vrijeme osnovna osam, a gimnazija etiri godine.
Nedavno je objavljen podatak
da e Americi uskoro nedostajati
desetak milijuna visokoobrazovnog kadra, jer je uska specijalizacija mnogih zanimanja dovela
do snienja opeg i visokog obrazovanja. Ispada da su Amerikanci utoliko manje obrazovani
ukoliko bolje stoje gospodarski.
Hoe li taj paradoks u budunos-

ti biti pravilo?
Na novim generacijama
doista se osjeti to segmentiranje
koje je globalno i, na,alost, neizbje,no. Teoretiari govore o tome kako je zavrilo vrijeme velikih pria, velikih, globalnih diskurza, bilo ideologija bilo ega
drugoga. Segmentiranju se teko
oduprijeti. ak i u akademskom
svijetu znanje se vrednuje na nain da se ljude sili na specijalizaciju uskog podruja jer inae nisu nita napravili, nisu dovoljno
duboko zali u materiju. Ako se
uz to jo, kao u nas, preko kolskog sustava ne dobiju intelektualne vjetine neophodne za artikuliranje cjeline, uspijevat e
samo iznimno talentirani i oni
koji su imali sreu odrastati uz
obrazovane roditelje koji im to
mogu nadoknaditi. Prosjenu
djecu obrazovni sustav hendikepira u tom smislu to ne kompenzira neke stvari koje bi se
mo,da mogle kompenzirati. Meutim, mene posebno zabrinjava
stanje u tzv. strunim i zanatskim
kolama.
Zato?
One bi trebale dati znanja i
vjetine za odreeni posao, oslukivati tr,ite radne snage i brzo reagirati, a prije svega strahovito brzo mijenjati svoj curriculum kako bi slijedile razvoj tehnologije. Meutim, ne znam nijednu zanatsku kolu u nas iz koje izlazi dijete koje zna neto raditi. Moje osobno iskustvo je bizarno: kao student zaraivao
sam preko ljeta d,eparac u nekoj
tvrtki koja se bavila instaliranjem
vodovoda i kanalizacije. Zajedno
sa mnom doao je i mladi koji je
netom zavrio vodoinstalaterski
zanat. Uskoro se pokazalo da
sam ja kao student filozofije i
komparativne knji,evnosti nakon pet dana znao vie o cijevima
i vodovodu nego on koji je to
trebao nauiti tijekom tri godine
zanata, a nije znao nita. To, dakako, nije velik problem, sve dok
funkcioniramo kao malo zatvoreno tr,ite.

Jo nita
Hrvatskoj su puna usta Europe i naelno se stalno govori o
njezinom ukljuivanju u europske integracije. Kako za to pripremamo budue strunjake?
Nikako. Prije nekoliko dana bio sam u Ministarstvu za europske integracije, u kojemu se
strunjaci brinu o najrazliitijim
podrujima na nain da gledaju
kako bi se postigla kompatibilnost s odgovarajuim europskim
standardima, no nemaju ni jedne
osobe koja bi to radila za podruje obrazovanja. U Ministarstvu znanosti ima pojedinaca koji se time bave, no samo zato to
ih to osobno zanima, a ne zato
to im je to u opisu radnog mjesta. Bojim se da u Ministarstvu
prosvjete nema nikakve ozbiljne
slu,be koja bi se time sustavno
bavila.
Ministarstvo za europske integracije, koliko sam obavijetena, poelo je dijeliti stipendije za
obrazovanje mladih strunjaka u
inozemstvu, naroito na podruju prava...
Da, pripremaju se va,ni linkovi, ali kad je rije o obrazovanju, nitko jo ne razmilja o tome to napraviti s hrvatskim obrazovnim sustavom i kako u njega uvesti europsku standardizaciju da bi, grubo reeno, njegov
proizvod bio upotrebljiv u EU.

II/39, 28. rujna 2,,,.

godila dan ranije i u kojoj je iz butika u prizemlju moje zgrade odnesena garderoba u velikoj novanoj vrijednosti. Uavi u stan, iz-

Soba za prepoznavanje
Rije je o malom, beznaajnom sluaju koji je
neusporediv s ovim o zloinakoj organizaciji
Katarina Luketi
ledam sino Dnevnik i u
njegovu drugom dijelu ide
prilog o suenju grupi mafijaa poznatoj pod imenom zloinaka organizacija koje e poeti sljedei mjesec u Zagrebu.
Govori se o nekom sastanku obrane, tu,itelja i predsjednika suda, na kojemu se raspravljalo o
tome gdje e se zbog sigurnosnih
razloga odr,ati suenje. Po tu,iteljima zgrada Oupanijskog suda
na Zrinjevcu nije dobra, jer za
osiguranje takvog suenja potrebno je etrdeset policajaca u
uniformi i jo toliko njih u civilu, pa stoga predla,u da se ono
premjesti u sportsku dvoranu
Okru,nog zatvora u Remetincu.
Branitelji se pak s time ne sla,u,
jer bi suenje u zatvoru znailo,
kako ka,u, svojevrsnu unaprijed
donesenu presudu.
Osamdeset policajaca za jedno suenje? Mo,da ih je stvarno
toliko potrebno kako bi zatitili
suce od optu,enika; svjedoke od
mafijaa; mafijae jedne od drugih; prolaznike od... tko zna koga
sve ne. Ali, ba me zanima koliko
se policajaca sada, prije suenja i
uope u vrijeme istrage, brine ili
brinulo za ljude koji e svjedoiti
u, kako ga nazivaju, najveem
procesu u povijesti hrvatskog
pravosua. Tko e njih i na koji
nain zatititi nakon zavretka
suenja? Hoe li oni sauvati ,ivu
glavu, ako pripadnike zloinake
organizacije oslobode zbog nedostatka dokaza? Uostalom, to
e biti s mojim znancem, jednim
od svjedoka optu,be, i njegovom
obitelji, koje je, kako sam ula,
policija uvala samo krae vrijeme? to s njima u zemlji koja ne
poznaje instituciju zatiena
svjedoka i iji ministar pravosua na nedavnoj press-konferenciji
tu injenicu komentira tek slijeganjem ramena.
Cijela ta pravna i medijska
lakrdija, u kojoj, ba kao i u Tumanovu re,imu, dr,ava svesrdno
titi kriminalce, a ne ugro,ene
graane, podsjetila me na dogaaj
kada sam se sama, u naivnom
naumu da ispunim svoju graansku du,nost i pomognem u jednoj istrazi, nala lice u lice sa
svom glupou hrvatske policije.
Rije je o malom, beznaajnom
sluaju koji je neusporediv s ovim
o zloinakoj organizaciji, sluaju koji je mo,da i pomalo zastario, ali koji u svejedno ispriati
tek da znate to kao svjedok ili
pak kao oevidac u policijskoj istrazi, to sam bila, mo,ete oekivati.
Naunica kao dokaz
Ima tome ve tri i pol godine
kako nam je jedno popodne na
vrata pozvonio neki ovjek, u hipu pokazao iskaznicu i predstavio
se kao policijski inspektor. Iao je
naime od stana do stana kako bi
saznao neto o pljaki koja se do-

vadio je mali kockasti blok i, naravno, prvo to nas je pitao bilo je

jeste li ovih dana primijetili neto sumnjivo. Od mojih ukuana
nitko takvo to nije primijetio, a
ja sam se pak sjetila da sam ba to
jutro krenuvi sa psom u etnju
vidjela nekog tipa koji mi je bio
malo udan. Inspektor se za to ,ivo zainteresirao i morala sam mu
natenane ispriati kako je taj udak, za njega odmah osumnjieni, stajao okrenut leima ulazu zgrade i u trenutku kad sam ja
otvorila vrata da izaem na ulicu,
on se trgnuo i naglo utrao u
haustor. Bilo mi je udno zato je
tako nervozan i zato, ako su vrata bila zatvorena, nije pozvonio
na interfon nekom stanaru da mu
ih otvori. Njegovo lice nisam vidjela i jedino to pamtim jest da je
bio obuen u ukavu trenirku i
da je imao crnu, gelom zalizanu
kosu i malu zlatnu naunicu na
jednom uhu. Inspektor je sve to
zapisao u blok, itavo vrijeme dajui mome iskazu puno veu va,nost nego to mi se inilo da on
zaslu,uje. Na odlasku je pak rekao da e se vjerojatno jo javiti.
Drugo jutro taman kad sam se
spremala izai vani, eto ti njega
ponovno na vrata. Ka,e da je doao po mene da idemo na prepoznavanje. Nije mi bilo jasno
to mu to doe prepoznavanje
ni uope mogu li ja to prepoznavanje odbiti. Poela sam mu objanjavati da imam obiteljskih
obaveza, da upravo idem na misu
za godinjicu smrti moga djeda i
da e se baka ljutiti ne budem li se
na njoj pojavila. Inspektor je samo rekao da se na prepoznavanje mora doi i nek se izvolim
nacrtati u stanici najkasnije za sat
vremena.
Kada sam ula u ekaonicu policije na Strossmayerovu trgu,
unutra su bile dvije starije ,ene,
Romkinje, koje su, im sam sjela,
poele napadno zuriti u mene.
Nakon petnaestak minuta inspektor se pojavio i odveo me
najprije u neku sobu gdje sam
slu,beniku morala objasniti tko
sam i zato sam tu. Zatim mi je
rekao da je na osumnjieni u
susjednoj sobi i da emo sada,
najprije on u pratnji drugog policajca, a odmah iza njega i mi, otii u zgradu suda na Zrinjevcu
gdje se nalazi soba za prepoznavanje. Bilo mi je odmah jasno da
u domaoj varijanti prepoznavanje nije kao kad u amerikim filmovima iza tamnog stakla izmeu pet-est ljudi tra,i sumnjivo
lice, ve da ovdje i nema koga bi-

Boris Mihailov, iz ciklusa Rusija nakon promjene

rati, jer ispred tebe e stati samo

jedna, kriva ili nedu,na osoba. Iz
zgrade policije izali smo kroz
onu istu ekaonicu koja se sada
ve napunila, uglavnom Romima,
i to redom, prvo osumnjieni i
pratnja pa dvadesetak metara iza
vrlo konspirativno inspektor i
ja. Usput inspektor je napomenuo kako su u grupi u ekaonici
bili majka osumnjienoga i njegova rodbina.
Tuta i ja
U zgradi suda odveli su me ponovno u neku sobu i rekli mi da
tu priekam. Inspektor je stalno
izlazio iz sobe i svaki put kada bi
se vratio, bio je sve nervozniji. U
meuvremenu pojavio se jo neki
tip, oito visoko rangiran u policiji, koji je sjeo preko puta mene,
pa me poeo mjerkati i ispitivati
to radim tu i uope to radim u
,ivotu. Izgledao je neispavano i
stalno je neto petljao s praznom
futrolom od pitolja koja mu je
bila vezana oko struka. Uz to, cijelo se vrijeme grozno pravio va,an ponavljajui, a da ga nitko
nita ne pita kakvu smo zvjerku
ulovili ili e, da se zna koga dr9imo
ovdje, svi bi poludili ili da samo
vidi kako je lukav; cijelo vrijeme
se pravi bolestan. Nakon tih hvalisavih tirada konano je dolo na
red i moje prepoznavanje oko
ega su se on i inspektor poeli
natezati, govorei sve u iframa
kako valjda ja ne bih razumjela u
emu je stvar. Ukratko soba za
prepoznavanje bila je zauzeta i nije bilo anse da se iz nje na trenutak izbaci taj koji je noas doao.
Inspektor je pak objanjavao da
on moje prepoznavanje mora
danas obaviti, jer da je gospoa
koja je vlasnica pokradenog butika prijateljica zna li koga i da se
za nju interveniralo iz najvieg
politiko-vojnog vrha (zna li ko
me zvao?). No, to izgleda nije bilo dovoljno i u tom je natezanju
pobijedila noanja zvjerka.
Ipak, inspektor je bio odluan,
prepoznavanje se mora obaviti
danas. Predlo,io je da to bude
ovako; on i ja hodat emo s jedne
strane ceste, a osumnjieni i
pratnja s druge, i to paralelno s
nama, ali na pristojnoj razdaljini.
Kada stanemo na semaforu, ja u,
kao sluajno, pogledati prema njima i vidjeti je li to tip kojega tra,imo. Ili smo tako od suda prema policiji, zaustavili se na semaforu, ali kako sam kratkovidna i
kako nisam sa sobom imala naoale, tako na toj razdaljini s jednog kraja Zelenog vala na drugi
nikoga nisam uspjela prepoznati. Vrativi se u zgradu policije,
inspektor me odveo u neku treu
sobu. Unutra je bio neki debeljko
u zeleno-smeem odijelu (boje i
kroja kakve sam nedavno vidjela
da nosi Vojislav Kotunica), zatim jedna ,ena, oito tajnica, nemogue plave kose i crnih obrva,

koja je s dosadom prekucavala

spise i jo netko ijeg se izgleda
vie ne sjeam. Tada su zajedno
poeli smiljati to da uine sa
mnom i osumnjienim. Netko
je predlo,io da osumnjienog
odvedu ispred zgrade i narede mu
da otvara i zatvara gepek auta, a
dok se on tako zabavlja, ja u ga
gledati s prozora. Tako je i bilo,
samo to se prozor nalazio na prvom katu i to su se s njega dobro
vidjeli samo potiljak i gusta kosa
osumnjienoga, pa se ponovno
nikoga nije dalo prepoznati.
Ipak, s tog mjesta jedno sam jasno vidjela; skupina Roma skupljala se ispred ulaza.
Zatim su mi tutnuli u ruke
njegovu osobnu kartu, meutim,
po fotografiji nisam nita mogla
zakljuiti s obzirom da onog jutra i ovako nisam vidjela od naprijed lice ovjeka koji je projurio
pokraj mene. S te osobne karte
pamtim da je osumnjieni bio
mlai od mene, da je imao muslimansko ime i prezime i, naravno,
zlatnu naunicu u uhu... Kao sljedeu varijantu debeljko je mrtavhladan predlo,io da sjednem na
mjesto one plavue i da se pravim
da neto tipkam na elektrinoj pisaoj maini. Oni e uvesti osumnjienoga, a ja u sluajno podignuti pogled i ... U glavi mi se
opasno mutilo; imala sam dojam
da iz te none more vie neu izai, da u ostati zauvijek sjediti u
toj smrdljivoj sobi okru,ena ljudima koji su izgledali tri puta gore od likova iz britanske serije U
autobusu. Ipak, bila sam svjesna
da sam previe fina prema njima
da me vozaju kako hoe... pa sam
u jednom trenutku ipak uspjela
odluno rei da mi ne pada na pamet takvo to izvoditi. Inspektor
i njegovi bili su ve dobrano nervozni, pa su mi kao konano i jedino rjeenje ponudili sljedee
osumnjieni e stajati u hodniku,
tono nasuprot stepenica i bit e
licem okrenut prema zidu. Ja u
iz sobe krenuti prema stepenicama i proi u mimo njega na otprilike dva metra, pa u moi tono utvrditi je li to on. Osim toga,
prilazei mu tako sa strane, vidjet
u ga iz istog kuta iz kojega sam
vidjela i onog udnog tipa ispred svoje zgrade. Nisam vie
znala to da radim i pristala sam.
inilo se to je jedini nain da to
prije odem odavde. Prije nego
smo krenuli, netko je uao u sobu
i rekao neka me, kad prepoznavanje bude gotovo, odvedu na
stra,nji izlaz jer dole je sve puno
Cigana i ve su poeli kampirati u
parku preko puta.
Sve u svemu tako je i zavrilo.
Izala sam na hodnik; on je stajao
licem gledajui prema zidu. Ne
znam vie kako sam prehodala tih
nekoliko metara; sjeam se samo
dugog tepiha, naunice i zjenice u
kutu oka koja oajniki nastoji
obuhvatiti odraz moga lika... Za

mnom je iao inspektor; stigavi

me na dnu stepenica upitao je Je
li to on? Nije. Jeste li sigurni?
Sasvim. Sve i da nije bilo tako,
priznajem, ne bih mu nikad, ni u
sto ,ivota, to rekla... Bio je razoaran. Otpratio me do sporednog
izlaza koji je vodio na drugu ulicu, ali je zapravo od onoga glavnog bio udaljen tek dvadesetak
metara iza ugla. Na komadu papira ispisao je svoje prezime i broj
telefona, kako je rekao, za svaki
sluaj, ako se neto desi, i pru,io
mi ruku.
Sutradan je na radiju objavljena ekskluzivna vijest da su juer
kod Splita ulovili Mladena Naletilia Tutu te ga odmah sproveli u
Zagreb, gdje je sasluavan itavu
no na Oupanijskom sudu. Nakon nekog vremena saznala sam i
to da je, navodno, taj dan u vezi
nekog prepoznavanja u sluaju
pljake ekskluzivnog zagrebakog butika intervenirala sama
obitelj uak. Policija je pak za
nekoliko tjedana pronala kradljivce, neke Vara,dince koji, jasna
stvar, s Romima nisu imali nikakve veze, a zajedno s njima nala se
i sva ukradena roba.
Samo u pratnji odvjetnika
Prvo vrijeme bila sam u nekom
poluhisterinom i poluizgubljenom stanju i cijela ta epizoda bila
mi je komina. Onda me ulovio
u9as i jedino ime sam mogla opisati ono to mi se dogodilo, bile
su, pogaate, rijei kao u Procesu
ili sasvim kafkijanski. Zatim sam
danima razmiljala o tome to
ako su ipak optu,ili onog jadnog
deka kojeg su po svoj prilici pokupili negdje na Jakuevcu ili u
Konjinskoj, to ako su ga otprije dr,ali na oku, pa su samo ekali priliku da ga zatvore. Povremeno bih pak vraajui se naveer
kui oekivala da e me iz mraka
vlastitog haustora zaskoiti neko
lice, lice koje onoga dana ja nisam
prepoznala, ali ono mene jest.
U svakom sluaju tada sam odluila da mi se vie ,ivo fuka za
graanske du,nosti i da u drugi put u svakom pa i najbezopasnijem sluaju s tom i takvom policijom, razgovarati samo u pratnji svoje prijateljice odvjetnice.
Shvatila sam i to da moram biti
odlunija, da se moram otrije
suprotstaviti i ne dozvoliti da me
ikada vie, umjesto u sobu za
prepoznavanje, netko vodi od
jedne zgrade do druge na oigled
cijele bli,e i dalje rodbine osumnjienoga; tjera da na semaforu
prepoznajem lopove; predla,e
da se maskiram u policijske sekretarice ili na stepenicama cinkarim onoga koga bi oni taj dan rado uhapsili, pa makar u isto vrijeme u policiji sjedilo troje Tuta
Naletilia; makar u mome sluaju
interveniralo deset ministara obrane...
Ako mislite da se sve to u dananjoj Hrvatskoj vie ne mo,e
dogoditi, rei u samo toliko
zakon se nije promijenio, a s odlaskom Penia nisu otili i svi inspektori, policajci i uope oni ljudi kojima je normalno da na takav
nain tretoraju oevice u nekoj istrazi. Pa, ako je i danas mogue ili
vjerojatno da se u nekom obinom, svakodnevnom sluaju takvo to dogodi, to je onda s ljudima koji svjedoe u velikim i opasnim procesima kao to je ovaj o
zloinakoj organizaciji; u kakvim su uvjetima oni sasluavani,
kakva je njihova zatita i uope
to im nakon svega garantira sigurnu budunost.

II/39, 28. rujna 2,,,.

,ete kupiti.
Jump sam probala na nagovor prijateljice, pie na jednom
plakatu. Nisam ja, ona je arhe-

Droga i bomboni

U"ivajmo javno,
umrimo tajno
Branitelji, umjesto da brane ratne zloince i profitere, vrijeme bi korisnije
upotrijebili demonstrirajui
pred Kraevim duanima

ak i ako ne reklamira drogu,

reklamira potrebu za njom i to u
zemlji u kojoj milijun ljudi trpi
od posljedica alkoholizma svojih
ukuana, u kojoj je svaki esti osnovnokolac puio marihuanu, a
svaki trei cigarete. Pa ipak, Jump Krau nije zastao u grlu. Nijedna od udruga koje predstavljaju savjest nacije (branitelji, stari
HHO, novi HHO, Spasimo djecu itd.) nije se oglasila, a ni Hrvatski katoliki radio Krau nije
otkazao sponzorstvo emisije Hit
dana.

Tanak led antireklame

Iako su neonski umeci za kosu izali iz mode, tinejd,ere osim
seksa, droge i nasilja jo uvijek
privlai dovoljno nekodljivih
zabava: muzika, piercing, ekologija, frizure, film, kompjutori,
rafting, moda. Bilo to od toga
bilo bi primjerenije za oglase veleslastiara. No, kad je Kra ve
zakoraio na tanak led antireklame, slobodan sam ponuditi mu
par sinopsisa za budue kampanje, osmiljene za ciljane populacije:

Boris Beck
retenska Kraeva reklamna
kampanja pod sloganom
U9ivajmo javno i dalje nas
vreba s televizije, plakata i Interneta, a da nitko, koliko znam, nije podigao glas. A zato i bi? Svi
znamo da reklame la,u nitko
valjda stvarno ne vjeruje da sve
one mrlje zaista nestaju ve na
etrdeset stupnjeva ili da paketi
aja pretvara slona u Georgea
Cloonyja. Svi znamo i da su bezobrazno nemoralne: cigarete
reklamiraju mlade djevojke (a ne
pedesetogodinjakinje koje umiru od raka grkljana), alkoholna
pia reklamiraju mravi sportai
(a ne impotentni trbonje koji
ujutro spavaju na poslu, popodne
zapiju plau u kafiu, a naveer
maltretiraju ,enu i djecu). Ali
Kraev je sluaj jo podliji.
U potrazi za pravom reklamom, a dobra je reklama itekako
potrebna renomiranom proizvoau suoenom s atraktivnom
inozemnom
konkurencijom,
uestalim krivotvorenjem i padom kupovne moi, Kra je imao
uspona i padova. Solidan su prosjek crtani filmovi u tradiciji Zagrebake kole (Bananko, Oivotinjsko carstvo). Na vrhu stoji legendarno, nenadmano Crnobrnjino Lake se die, jedan od triju
kandidata za nagradu Hrvatski
slogan stoljea (druga su dva
HDZ-ovo Zna se i Agrokokino
Svakog jutra jedno jaje organizmu
snagu daje). Na dnu su nemuti
spotovi s djevojkama koje pleu
bez veze dok se iza njih projiciraju pla,e i njujorki neboderi ili,
jednako nemute, ambiciozne
koreografije mukaraca koji na
kii sa zrcalom pleu po Zrinjevcu. No reklame za energetske
bombone Jump, s naznakom Mi
smo za legalizaciju, nalaze se ispod dna.

Nepodnoljiva lakoa disanja

Bi li Kra reklamirao krekere
Vic crveno-crnim plakatima i
natpisom na gotici Mi smo za konano rjeenje? Nadam se da ne
bi. Ali misli da e proi lio zelenim plakatima i natpisima Mi
smo za legalizaciju, samo zato to
se droga nigdje otvoreno ne spominje. To to droga nije ni u
bombonima ni na plakatima podsjea me na pedofilske stripove.
Oni nemaju rep na koji bi im zakon mogao staviti soli jer su djeca iz njih dvostruko iskljuena
na koricama je istaknuto da se
djeci ne smiju prodavati, a unutar
korica djeca su ionako nacrtana,
a ne prava. Otrovan sadr,aj profitabilnije je zamotati u benigne
papirie nego obrnuto, to pokazuje primjer kauguma u obliku
cigareta koje vie nigdje ne mo-

tipski je odgovor svih koji su

okusili zabranjeno voe jer strepe od nezamislivih posljedica
(Adam: &ena mi je dala sa stabla,
pa sam jeo; Eva: Zmija me prevarila, pa sam jela;). Jump je moje
najbolje iskustvo, hvali se mladi s drugog plakata, nevino-delinkventskog pogleda. Iskustvo
se ovdje ne rabi u znaenju utjehe za ,ivotni promaaj (Brak mi
je propao, ali to mi je dobro iskustvo), nego kao lijepo iskustvo. Sumnjam da bi Michelangelo
(le,ao je na skelama) ili Cervantes (le,ao je u zatvoru) stvaranje
svojih remekdjela opisali kao lijepo iskustvo. Budui da lijepo iskustvo iskljuuje bilo kakve tegobe ili patnje, a time i plodove,
mora biti rezervirano za turistike atrakcije poput paraglidinga,
skutera, kampa na buzaru ili
slasnog jointa. U same te dvije
renice s Kraevih plakata ima vie ispraznosti, neodgovornosti,
hedonizma, povrnosti i banalnosti nego u svim saborskim odborima zajedno. Poziv s plakata
U9ivajmo javno tako je redundantan. to se u,iva? Droga, naravno, svi su ve shvatili. Ili e
valjda Kraevi marketinki arobnjaci rei da Hrvatima otkrivaju javnost u9itka? Moram im
rei da kasne: Cosmopolitan je
jo prije dvije godine itateljicama dao praktine upute za snimanje pornofilma.
Ukratko: tvornica koja djeci
bombone prodaje pod drogu
gnusna je jer utire put dilerima
koji drogu djeci prodaju pod
bombone. Krinka legalizacije kojom su se zakrili nita ne poma,e
zbog osobita naina na koji droga poni,ava konzumenta: Muterija e propuzati i kroz kanalizacijsku cijev i preklinjati dilera
da kupi drogu iskustvo je Williama S. Burroughsa o u,ivanju
droge (a on je se barem nau,ivao). A sve dok potreba za drogom postoji, netko e je i ispunjavati. I zato neka Kra ne misli
da je uhvatio Benetton za bradu:

Hrvatski biseri

za mlade ovisnike o pornografiji: Pomalo ostarjela i iscrpljena

pornodiva pred kamerom bezvoljno oralno zadovoljava nekoliko mukaraca zaredom. Potom
odlazi u garderobu, vadi bombon
505 sa crtom iz paketia i ozarena ga stavlja u usta govorei: To
jo jedino cuclam sa zadovoljstvom;
za psihopate i mazohiste: Korpulentni maskirani mukarac
uhodi kroz prozor domaicu dok
radi u kuhinji. Provaljuje u kuu,
okrutno je siluje i masakrira.
Dok izlazi iz krvlju prekrivene
kuhinje, ugleda kutiju keksa Domaica. Skida crnu kapu s glave i
uzima keks uz rijei: Obo,avam
domaice;
za djecu ,rtve obiteljskog nasilja: Otac alkoholiar dolazi doma pijan, posvadi se sa ,enom i
potue sa sinom. Potom odlazi u
kupaonicu u kojoj pada u delirium tremens i do,ivljava napad
paukova koje sumanuto stresa s
odjee. Uto ulazi uplakana trogodinja djevojica, plavokosi tatin aneo, i izbezumljenom ocu
pru,a bombonijeru tepajui: Tatice, od Gijotica neces vidjeti bijele miseve.
Nadam se da e barem jedan
prijedlog odueviti Kraeve marketinke strunjake. Neka me u
tom sluaju kontaktiraju radi
preciziranja financijskih uvjeta.
Ljudi smo, dogovorit emo se.

Osim toga nervozna sam jer

me moja nervoza nervira i koi u
svakodnevnom ,ivotu i radu.

Znakovi
pored puta

Ufuravanje u tok misli

Daa Drndi
rlo sam nervozna. Profesor
zaluen imenima ne miruje. Studenti mi redovito
serviraju njegove nove bisere:
Rujanski ispitni rok. Pola,e
recimo Biljana Jovanovi (hrvatski spelling checker se za,ario!).
Profesor veli: Sada ste punoljetni. Vrijeme je da promijenite ime
i prezime. Studentica na to ne
ka,e nita. Samo propadne u
zemlju.
Nervozna sam jer me situacija
s profesorom nervira, ne znam
kako je razrijeiti. Piui o njemu, profesoru, studenticu sa srpskim imenom i prezimenom
mogu dovesti u nezavidan polo,aj. Ne piui o njemu, profesoru, preutno odobravam raspirivanje nacionalne mr,nje i eklatantni rasizam. SOS! (Save Our
Souls)
Nervozna sam i zbog nekih
reklamnih panoa kojima su naikani hrvatski drumovi i hrvatske ceste. Do,ivljavam ih kao
budno oko Velikog Brata. Ti panoi izazivaju nervozu jer pitaju
za neke stvari koje su apsolutno
intimne. Prije nekoliko godina
bilo je puno panoa koji su pitali
volimo li Hrvatsku. Volite li Hrvatsku, pitali su. Iza tog pitanja
nazirala se prijetnja. Logino je
bilo da se potom svaki iole trezveni italac panoa upita (preispita): a) to ako ne volimo Hrvatsku, to e nam uiniti? i, b) to
se to koga tie? Koliko se sjeam, bili su to vatreno crveni panoi jer tako se valjda zamilja ljubav, kao neto vatreno i crveno,
kao neto to podsjea na krv.

Na tu temu pisalo se pa neemo

vie. Panoi su nestali.

Vje banje Pavlovljeva refleksa

Onda su se pojavili panoi s
Hebrangovom nutricionistikom piramidom koja je umirovljenicima Hrvatske pokazivala
kako se trebaju hraniti da ne bi
dobili staraku anemiju i da bi
Hrvatska imala tjelesno i duhovno zdravu staraku populaciju.
itajui te panoe Ministarstva
zdravlja, svakoj budali odmah bi
postalo jasno da je za ouvanje
zdravog tijela i zdravog duha
potrebno konzumirati nemasno
meso, ribu s maslinovim uljem,
voe, povre, mlijene proizvode
i ,itarice (integralne) u tono
odreenim proporcijama i po
tono propisanom rasporedu.
Osobno sam promatrala starce
kako stoje ispod tih panoa i uvje,bavaju Pavlovljev uvjetni refleks.
U Hrvatskoj ima panoa koji
ne pitaju, nego nareuju. Nema
veze to koriste imperativ prvog
lica mno,ine, onaj veseli, gotovo
altruistiki imperativ koji potie
zajednitvo, kaljektiv, hajmo!
ho-ruk! svi skupa, uture. Imperativ je imperativ. U rjeniku pie: Imperativ je zapovjedni nain glagola kojim se izrie zapovijed, poticanje, zabrana; njime
se najee namee neka radnja,
nema veze ako i blagonaklono,
ipak se namee. Nitko me nee
uvjeriti da je bilo kakvo nametanje okej. Nije.

Svuda sam ga sretala ovog ljeta. U sreditu grada Rovinja i na

drumovima. Velik je i aren. Pratio me je kud god bih krenula.
Svlaio me je pogledom. Zbunjivao me svojom tajanstvenom i
nedoreenom, ali i nedvosmisleno skarednom porukom. Ulazio
je u moju najintimniju intimu.
Pozivao me je da li,em. Pozivao
me je da li,em hrvatsko.
Panoi su obino veliki jer su
poruke na njima zamiljene kao
usputne poruke koje itaima
panoa stoje na putu i munjevitom se brzinom ufuravaju u tok
(ni sluajno, tijek) njihovih misli, onda se u njihovim glavama
pritaje, neprimjetno se ugnijezde. Onda tamo ruju. Moj odnos s
panoom na kojem je pisalo:
LIOIMO HRVATSKO poprimio
je opsesivno voajeristike osobine s elementima prisilnih radnji.
Nikako da shvatim to bismo to,
svi mi zajedno, trebali lizati. Pogotovo to mi se ini da smo u
posljednjih deset godina polizali
mnogo toga to se niti li,e niti
jede, jednom rijeju, popuili
smo ga. Pitala sam se to je jo to
ostalo za lizanje (za polizati).
Tek nakon nekoliko posjeta
(seansi) uspjela sam odgonetnuti
povod njegove (Panoove) bombastinosti. Pano reklamira bombon. Napustila sam ga nezadovoljna.
Ali, pano je uinio svoje. Prije
nego to naveer zaspim, se pitam (nervozno): to ako ne poli,em hrvatsko? Hoe li mi ,ivot
postati gorak?
Kao utjehu, pokraj uzglavlja
dr,im Filosofiju palanke Radeta
Konstantinovia, pa je listam, pa
je blagosiljam, kao neki Bibliju.

10

II/39, 28. rujna 2,,,.

jim se da upravo to poreenje pokazuje da
za dugo vremena na ovim prostorima nekakvog velikog boljitka nee biti. Jer, koliko god da je Biljana Plavi bila kandidat

Most Radija Slobodna Evropa

lizirala snaga koja bi mogla ii u nekom

drugom pravcu, kao to se desilo u Sloveniji, kao to se deava u Hrvatskoj i sve intenzivnije u Bosni i Hercegovini.
Grebo: Gospodin
iber e me ispraviti ako
grijeim, ali ja mislim da
ni ova euforija koja je
zavladala nakon promjena u Hrvatskoj ne zaslu,uje tolike aplauze, jer
su ljudi koji su doli na
vlast u Hrvatskoj, mislim na estorku i prvenstveno na SDP koji je
bio motorna snaga cijelog tog pokreta, dugo
vremena utjeli o najgoroj strani Tumanova
re,ima. Cijeli diskurz na
ovim prostorima, tu
mislim i na Hrvatsku, i
na Srbiju i na Bosnu i
Hercegovinu, boluje od
etnike obojanosti. Niko od nas ne pria o razliitim politikim opcijama, jednostavno smo
zarobljenici etnike paradigme koja je nametnuta, a mo,da i dobrovoljno izabrana, nakon
propasti komunistike
ideologije.

Kotunica u grlu
O izborima u Srbiji razgovarali su
tjedan dana prije izbora Ivan iber,
profesor Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu i Zdravko Grebo,
profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu
Omer Karabeg
Moe li Miloevi otii s vlasti na miran nain, na izborima?
iber: Pretpostavljam da e do
promjena u svakom sluaju doi. to e to
znaiti za Srbiju, a to za regiju takoer je
dosta teko rei, jer, koliko ja imam uvid u
srpsku situaciju, meni se ini da tu i ne
postoji neka velika alternativa. Kad je u
pitanju ideologijski koncept, nekih bitnih
razlika izmeu vlasti i opozicije, na,alost,
nema.
Grebo: I ja mislim da velike nade,
na,alost, nema. Mada niko nije nevin u
ovom u,asu koji se desio na prostorima
bive Jugoslavije, sve je ipak krenulo iz
Beograda, pa ako za nas sve skupa ima neke nade, ceo problem mora svoje razreenje nai u Beogradu. Ja se sla,em sa gospodinom iberom da u Srbiji nema prave
alternative niti pravog opozicijskog programa. Dobar dio beogradske opozicije samo je loije izdanje nacionalnog, ne usuujem se rei nacionalistikog programa
iju je realizaciju zapoeo Miloevi. Meutim, da parafraziram jednog politikog
analitiara, pozitivno bi bilo ak i kada
bismo u Srbiji dobili jedan novi autoritarni re,im umjesto Miloevieva koji je, kako bismo mi to u Sarajevu rekli, zadeverao
cijeli region, jer bi se pokazalo da diktature nisu vjene. Program s kojim nastupa
moj fakultetski kolega Voja Kotunica, istureni kandidat udru,ene opozicije, samo
je soft verzija velikosrpskog nacionalizma. Dodue, on bi vjerovatno bio pristojniji, bio bi malo umiveniji, tra,io bi veze
sa okolinom i sa Evropom, a i sa cijelim
svijetom. Ono to, meutim, ne budi
bogzna kakav optimizam jeste saznanje da
prave alternative na politikoj sceni nema,
da je sve borba izmeu dva velikosrpska
koncepta.

Kotunica kao slamka

Znai li to onda da je svejedno ko e
pobijediti na izborima?
iber: Moram da ka,em da meni nije svejedno, dapae, meni je jako va,no
to se u Srbiji deava. Ja bih napravio jednu usporedbu, nisam siguran da li do kraja dr,i vodu, izmeu Vojislava Kotunice i
Biljane Plavi. Naime, svi se mi sjeamo
one grozomorne scene u Bijeljini kada Biljana Plavi ljubi ratnog zloinca Arkana,
a nakon nekoliko godina ona postaje promotor jedne drugaije politike u Republici Srpskoj. Meni se ini da se Kotunica na
neki nain nalazi u slinoj igri. On je ovjek uz koga se vezuje nada, nada unutar
Srbije, ali i nada svijeta. Svijet se na neki
nain hvata za slamku.
Grebo: Kao beogradski ak ja prilino dobro poznajem srpsku opozicionu
politiku scenu. Ja znam ko je Vuk
Drakovi, Vojislav eelj je bio moj student, Vojislav Kotunica je bio moj kolega
na Pravnom fakultetu u Beogradu. Paralela izmeu Biljane Plavi i Vojislava Kotunice zaista je umjesna, jer Biljana Plavi
pripada istom ideolokom zaleu iz koga
potie i Vojislav Kotunica. Meutim, bo-

Bolje grob, nego rob

Gospodine Grebo, da
li je Bosancima svejedno
ko e pobijediti u Srbiji?
Grebo: Teko je

meunarodne zajednice, ma ta to znailo, ona je danas politiki mrtva. Ona vjerovatno vie nema nikakvog uticaja u Republici Srpskoj. Ako bude izabran za
predsjednika Jugoslavije, Vojislav Kotunica e predstavljati simboliku promjenu
koja je zaista potrebna Srbiji, ali nisam siguran da e se time bitno promijeniti politike okolnosti u toj zemlji.
Najvei dio opozicije u stvari napada
Miloevia s one strane koju ja najmanje
volim ona ga napada zbog toga to je izgubio rat u Hrvatskoj, to je na neki nain
izgubio rat u Bosni i Hercegovini i to je
izgubio na Kosovu. Prema tome, oni ne
napadaju Miloevia zbog zla koje je nanio cijelom regionu, nego ga optu,uju
zbog toga to nije ostvario zajedniki cilj
koji su dijelili srpska inteligencija, najvei
dio medija i svi politiki akteri, a to je ostvarenje projekta velike Srbije. U tom
kontekstu ja ne vidim ansu za velike
promjene, mada je sve bolje nego
Miloevi.
iber: Tono je da je srpska oporba
uvijek napadala Miloevia s one strane s
koje je on bio nedodirljiv, to jest pokuavala je biti nacionalnija od njega samog. A

Grebo: U Srbiji se mora

promijeniti atmosfera
jedini pravi nain ruenja Miloevia zapravo je radikalna alternativa u liberalnodemokratskom otklonu. A te politike
snage, na,alost, nema, to su rijetki pojedinci koje ja izrazito potujem, ali, kao to
dobro znamo, pojedinac ne mo,e nita
uiniti ukoliko iza sebe nema odreenu
organizaciju. Rekao bih jo neto. Glavni
problem demokratske preobrazbe Srbije
jest to to je Miloevi jedan veliki i masovni potencijal, a to je bivi Savez komunista Srbije, gurnuo u vode nacionalizma.
Zbog toga se iz tog potencijala nije krista-

odgovoriti na to pitanje. Ja naravno mogu

samo pekulisati, a pravi odgovor ne
znam. Naravno da bi bilo veoma znaajno
za Bosnu i Hercegovimu da doe do radikalnih ili makar simbolikih promjena u
Srbiji, kad su se one ve desile u Hrvatskoj, jer Bosna i Hercegovina zbog svoje
slo,ene strukture na mnogo naina zavisi
od politike atmosfere u Beogradu i Zagrebu. Ja se, meutim, bojim da se u entitetski podijeljenoj Bosni i Hercegovini jo
uvijek igra na kartu nacionalnog politikog identiteta, pa u takvoj situaciji dobro
dou Miloevi ili ak i eelj. Dakle, ako
ovdje pozivate Bonjake na jedinstvo u
politikom smislu, onda e vam vjerovatno odgovarati da u Srbiji i Hrvatskoj imate partnera koji vodi slinu politiku.
Gospodine iber, mislite li da bi pobjeda opozicije u Srbiji na neki nain doprinijela ublaavanju srpsko-hrvatskih tenzija?
iber: Bi li doprinijela ubla,avanju
ili zaotravanju stvarno je teko rei, ali je
injenica da bi dovela do promjene, stvorila bi neke mogunosti. Miloeviev ostanak na vlasti je pat pozicija, i za Srbiju i za
regiju. Njegovim silaskom s vlasti otvaraju se nove mogunosti. Do koje mjere e
se te nove mogunosti iskoristiti ovisi, naravno, o umjenosti onoga tko doe na
vlast, ali nemojmo zaboraviti da se ipak
radi samo o predsjedniku, da treba promi-

jeniti i parlament i mnoge druge stvari. Ali

primjer Hrvatske pokazuje koliko promjena vlasti ima dalekose,nu va,nost. Sve
primjedbe kolege Greba koje se odnose na
estorku, ukljuujui i SDP, prihvaam i
potpisujem. Na kraju krajeva, ja sam izaao iz SDP-a upravo zbog nezadovoljstva
to nije postojao alternativni politiki
program. Meutim, za mene je najbitnija
injenica da promjena vlasti kod ljudi
stvara svijest o tome da nijedna sila nije za
vjekove, da se u jednom demokratskom
drutvu inom glasanja mo,e promijeniti
aktualni nosilac vlasti.
Vjerujete li da e nakon odlaska Miloevia, ko god da doe umjesto njega, u
Srbiji poeti postepena izgradnja demokratskog drutva?
Grebo: Naravno da je bitno da
Miloevi kao simbol jednog zaista monstruoznog re,ima ode s vlasti. Meutim,
sam odlazak Miloevia, desio se on nasilno ili na miran, demokratski nain, nee
rijeiti problem, jer je deset godina njegove okrutne vladavine ostavilo dubokog
traga. Miloevi je stvorio cijelu kamarilu
oko sebe, i u policiji, i u vojsci, i u medijima, i u ekonomiji i taj sistem e biti veoma teko razbiti, bez obzira da li e
Miloevi jednog dana osvanuti kao obini graanin Savezne Republike Jugoslavije
ili kao stanovnik zatvora gdje bi mu bilo i
mjesto. U Srbiji se mora promijeniti atmosfera u tom smislu da se ljudi koji su
uplaeni, frustrirani i poni,eni, oslobode
gra, da shvate da se mo,e i normalno ,ivjeti.
Ovih dana sam proitao izjavu Mire
Markovi koja ka,e da je Jugoslavija ne
samo moralno, nego i vojniki pobijedila
NATO-pakt, da Jugoslavija predstavlja
primjer za male i velike dr,ave koje su
spremne da se suprotstave Sjedinjenim
Amerikim Dr,avama i novom svjetskom
poretku. Bojim se da u Srbiji nee biti
promjene, sve dok ta vrsta frustracije ne
bude baena u ko i dok ljudi ne ka,u
hoemo da ,ivimo sa svojim susjedima u
normalnim odnosima, ne ,rtvujui nita
od svog nacionalnog ponosa i svoje vie ili
manje slavne tradicije. To je jedini nain
da doe do promjena u Srbiji. Ne mo,ete
oekivati da e se desiti promjene ako Srbija bude pora,ena. Na to Miloevi i rauna. On rauna da u grob mo,e povui
cijeli narod. I to je ono to je istinska
opasnost za tu zemlju.
iber: Kada Miloevi izgubi izbore,
bez obzira na to tko e doi Kotunica,
Drakovi, ini, koliko se meni ini ni
od jednog od njih ne bi bilo previe koristi sama injenica da Miloevi vie nije
na vlasti oslobodit e ljudski potencijal Srbije. Ljudi e na neki nain postati samosvjesniji, nee biti ovisnici o jednoj autoritarnoj moi. I ta psiholoka promjena mo,e dovesti do otvaranja Srbije s time to,
naravno, pred Kotunicom, ukoliko bude
izabran, stoje nevjerojatne zadae Kosovo, Crna Gora, autonomija Vojvodine,
odnosi sa Hakim sudom. To e biti nevjerojatno teki ispiti. Inae, mislim da ne
stoji usporedba izmeu sadanjih izbora u
Srbiji i sijeanjskih u Hrvatskoj, ja mislim
da je primjerenija usporedba s izborima u
Hrvatskoj 1990. godine. To je bila kljuna
prekretnica, gdje su ljudi rekli neemo
vie prijanji poredak, glasat emo za onoga tko ga najradikalnije dovodi u pitanje,
bez obzira na njegov predznak. Neto
slino se danas dogaa i u Srbiji s tim to
je dananji re,im u Srbiji kudikamo autoritarniji i totalitarniji nego to je bio poredak u Hrvatskoj 1990. godine.

Nema jake Bosne bez slabe Srbije

Ima onih koji misle da Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj vie odgovara slaba i
izolovana Miloevieva Srbija, koja je u
poloaju svjetskog parije, nego snana demokratska Srbija.
Grebo: Ja sumnjam da je gospodin
iber imao vremena da se bavi dnevnim izjavama bosanskih politiara, meutim vi,
gospodine Karabeg, sigurno znate za izjavu predsjednika Izetbegovia da je najbolja solucija za Bosnu i Hercegovinu demokratska Hrvatska i slaba Srbija. Narav-

II/39, 28. rujna 2,,,. 11

no, nita nije rekao o karakteru svoje vlasti. Mislim da takva vrsta asimetrije jednostavno nije doputena. Ako postoji ansa
za neku nau normalnu saradnju, naravno,
nikad vie ljubav i bratstvo i jedinstvo, onda se ona mo,e ostvariti, samo ako i Hrvatska i Bosna i Hercegovina i Srbija budu
demokratske zemlje.
iber: injenica je da je u proteklom
razdoblju Hrvatskoj odgovarala jedna autoritarna nacionalistika Srbija iz jednostavnog razloga jer je ona na taj nain legitimirala isti poredak u Hrvatskoj. Kad to
govorim, mislim da je takva Srbija pogodovala nositeljima vlasti u Hrvatskoj, a ne
hrvatskom narodu i hrvatskim graanima.
Danas, meutim, Hrvatskoj odgovara demokratizacija Srbije i njeno otvaranje prema susjedima i svijetu. To je posebno va,no za hrvatsko gospodarstvo. Na kraju
krajeva, u periodu koji smo proveli u zajednikoj dr,avi stvorene su neke veze,
rodbinske i socijalne, koje se ne smiju ba
tako kidati. S druge strane, otvaranje Srbije dovelo bi u velika iskuenja novu vlast u
Hrvatskoj jer bi ona, ukoliko bi prihvatila
politiku otvaranja, ekonomske suradnje i
mekih granica, bila izlo,ena optu,bama iz
redova tvrde nacionalistike struje. No, ja
se nadam da veina stanovnitva u sve tri
dr,ave te,i suradnji, kako s Evropom tako
i izmeu sebe.
Moe li se rei da je demokratizacija
Srbije uslov za stabilizovanje prilika na
prostoru bive Jugoslavije?
Grebo: Apsolutno jeste. Ja se bojim
pojednostavljenih teza i pretjerano emo-

tivnih reakcija, kada ljudi, zbog onoga to

nam se desilo, ,ele iz nekakvog resantimana da se i ljudima u Srbiji neto ru,no desi. Po svom geostratekom polo,aju i potencijalu, po broju ljudi i po svim drugim
parametrima Srbija je veoma bitan faktor
politike situacije na Balkanu. Prema tome, najpogrenije je ,eljeti da Srbiju pogodi atomska bomba i da je vie nema.
Naravno, pravim malu karikaturu. Promjene u Srbiji zaista su bitne za stabilnost
prilika u ovom dijelu svijeta i zato niko ne
mo,e za,muriti nad moguim katastrofinim scenarijem u Srbiji, mislei da se to
nee preliti i na ostatak regiona.

iber: Hrvatskoj odgovara demokratizacija Srbije

Mislite li da Savezna Republika Jugoslavija moe ostati ovakva kakva jeste?
Neki misle da je logino da se raspad Jugoslavije koji je poeo prije deset godina
zavri odvajanjem Crne Gore i Kosova.
iber: Kad bi netko htio da radikalizira tu tezu, rekao bi: "Tamo gdje su balkanski ratovi poeli, tamo e se i zavriti.
Drugim rijeima, ako je Srbija u Prvi balkanski rat ula kao Beogradski paaluk,
neki bi zlobnici rekli da e se vrlo vjerojatno nakon ovih najnovijih balkanskih ratova u te granice i vratiti. Ali, ja mislim da to
nije najva,nije pitanje. Mi moramo shvati-

re li to moja dua? Nemam misli, nemam ideja...

Dragi Kula,
misli i ideje predstavljaju tvoj
,ivot. Predstavljaju izlazak iz
Klievii kraj Bihaa (1937-Zagreb, 2000) tijela, iz zatvorenog prostora
u um koji svugNarcisa Sarajli
dje mo,e stii, u sve zaviriti,
mnogo i mnogima dati... Misli se
raaju u sadanjosti. Ideje, stapajui iskustva i znanja prolosti
idu ispred vremena i prodiru u
budunost... Budunost nas ini
besmrtnima.
Nisi podnosio nemo... Psiholoka smrt je ono ega se ovjek
najvie plai.
Dragi Kula, mislei na Tebe,
,elim Te izvesti iz zatvorenog
prostora Klinike jer si to sam
neprestano inio. Godinama si
samu Kliniku izvodio na svjetlo dana, vidjelo. Iz zatvorene
struke u dvoje stvarao si joj
Umro je profesor Kuleno- mjesto na Otvorenom u gradu
vi!, ka,u mi dok sam jo na na tribinama okruglim stolovivratima stana. Vraam se s puta, s ma, kolama u Dubrovniku...
mora.
Kula..
,izgovaram.
Dubrovnik i InteruniverzitetOpet sam dola kasno... Kas- ski Centar jedan su od upeatljino, za to?
vih simbola igre otvorenog i zatin rastanka kao da budi ne- vorenog. Svake godine, tri puta
minovni do,ivljaj naputanja, po tjedan dana, tri kole u Dubodbacivanja, nemoi...i krivnje. rovniku...I ranije, ali vie kroz
Kao da sam mogla neto uiniti... ratne i poratne godine najvie
Nemo skamenjuje ovjeka.
smo se dru,ili u Dubrovniku.
Ujutro okreem broj Klinike
Godina 1992: Zatvoreni Dubza psiholoku medicinu. Javlja se rovnik otvaramo dolaskom
sestra Nataa. Umro je profesor brodom iz Rijeke. Ima nas oko
Kulenovi, ka,e. Tra,im Gor- dvadeset, dovodi i strance. Ne
danu Leroti. Eto i to je dolo, doputa da grad umre, strukom
ka,em. To uvijek doe tako... ga budi i uva. IUC je zapaljen,
ka,e ona. utimo.
smjetamo se u Argentini, tu i
Pitam se u njezino i svoje ime radimo...Jedne se noi puca iza
to je to tako. ini mi se da je nas, ini se kao da je na Sru ili
tako kada za tren smrt pobijedi Bosanki. Terasa Gradske kavane
,ivot, materijalno, opipljivo, je pusta, ne mo,emo doi do
neophodno zorno prisutno kroz Argentine...Ulazimo u skloniula, negacija do,ivljaja nema te Revelina... odr,avamo grupu...
vie... Nema vie Kule... u samoj radimo. Godine prije rata: terasa
Gradske kavane puna ljudi i ,ameni bukti praznina i smrt.
Oivot i smrt... te dvije neraz- mora... Godinama sjedimo do iza
dvojne rijei eu se mojim moz- ponoi... Mislim da ne grijeim
gom i ne mogu se spojiti meu- da smo Gordana Leroti, Vlasta
sobno, ne dopiru do tijela. Umi- Rudan i ja bile neka okosnica to-

Bio je voljen

ti da ni civilizacija, ni demokracija, ni integracije ne prestaju ni na Soi, ni na Kupi, ni na Uni, a ni na Drini. Prema tome,
kada se taj prostor otvori, kada se integrira preko socijalnih, kulturnih i politikih
procesa, onda e to pitanje imati samo
simboliko znaenje, a zapravo bit e neva,no hoe li Savezna Republika Jugoslavija ostati u sadanjem obliku, hoe li to
biti neki konfederalni oblik ili e postojati
neke samostalne, male republike ili republiice.
Gospodine iber, svi govore o mekim
granicama, o prohodnim granicama, o integraciji, a u isto vrijeme svi hoe svoje
drave.
iber: Da, to je interesantan proces
koji je na neki nain logian. to su integracijski procesi u Evropi jai to su u isto
vreme jai i separatistiki procesi. Integracija je dugotrajan proces i mi smo njegovi
svjedoci u jednom krvavom vremenu u
kome mi, na,alost, ponavljamo evropsku
1848. godinu sa stoljeem i pol zakanjenja.

Disolucija i fragmentacija
Gospodine Grebo, mislite li da sadanja Savezna Republika Jugoslavija moe
opstati u ovakvom obliku?
Grebo: I mo,e i ne mo,e ostati u
ovom obliku. Ona sigurno vie nikada nee biti onakva dr,ava kakva je bila. Jogurtrevolucijom sruena je blaga autonomija
Vojvodine i Kosova, ali Srbija nikada vie
ne mo,e biti uspostavljena kao unitarna
dr,ava. Ja u rei jednu heretiku misao

ga... mete Tvoga povjerenja, Tvoje ljutnje, ali i Tvoje ljubavi... Slike toga vremena zrae sreom jer
dio ljeta provodio si u Dubrovniku i sa svojom obitelji... Dolazi
s Tahirom, preplanulom od sunca
i nasmijanom... Bliski smo svi,
priamo i alimo se jedni na raun drugih... Djeca, Sena i Tarik,
tada adolescenti, dolaze, pozdravljaju i idu svojim putem...
Godina 1994 u Zagrebu. Bavi
se boleu svoje ,ene... Govori
mi o namjeri, ,elji da razradi
biografije etiriju analitiarki,
majki psihoanalize. Te iste godine i publicira u Psihoterapiji
Majinsko poistovjeenje ili
Helene Deutsch. Na samom
poetku ka,e: Ovaj rad slu,i za
upoznavanje jedne od etiriju velikih ,ena koje su afirmirale majinstvo u znanosti psihoanalize
te neto dalje: ...u tom procesu
one su privukle pa,nju na maternalne i interpersonalne odrednice
,enske psihologije, koje je, kako
ree Janet Sayers, Freud skandalozno previdio. Ona, naravno
pretjerava, jer ne radi se o nikakvom Freudovu previdu, nego o
osobnom iskustvu ,enskih psihoanalitiara, izvanredno nadarenim s velikom znanstvenom imaginacijom, koja je kroz njihove
osobnosti dovela do posebnih
uvida i mukarcima nedokuivih
saznanja. Trudi li se tada da ovlada prijeteim rastankom s teko bolesnom Tahirom da bolje
razumije i svoj rastanak s izvornim objektom (majkom o kojoj
si esto s divljenjem priao) i tako spremniji preuzme ulogu oca
i majke svojoj djeci ? Ali isto tako u vremenu s mnogo smrti,
osobito mukaraca oko nas, trudi li se Ti to da vjerom u majinstvo, koje je realna reprodukcija i
reparacija, nadie smrt i omogui nastavak ,ivota?
I zato se valjda vraam u Dubrovnik, mjesto gdje mo,e ui i
biti zatien zidinama, ulaziti i
izlaziti realno i imaginarno kad
,eli i koliko ,eli. U Dubrovniku si nemir stvaranja i uenja
drugih mogao stopiti s mirom
sjedenja u zajednitvu trpeze.

koja se vjerovatno i mnogima u Sarajevu

nee svidjeti mi moramo biti svjesni da
smo nekada ,ivjeli u jednoj dr,avi koja se
zvala Socijalistika Federativna Republika
Jugoslavija. Ja nisam jugonostalgiar, ja
sam jednostavno postjugosloven. Mi jesmo ,ivjeli u jednoj dr,avi, u toj dr,avi su
ljudi imali razliite identitete koji su vjerovatno bili represirani autoritarnom
ideologijom. Potreba za saradnjom, kao
to je rekao kolega iber, u sportu, kulturi, nauci i tako dalje jeste zadatak dana.
Nije li malo paradoksalno da svi nastoje
da se odvoje, a u isto vrijeme ,ele da preko Vijea Evrope ili preko Evropske unije,
kad jednog dana budemo tamo priputeni,
budu dijelovi jednog veoma rigoroznog
integracionog procesa. Da zakljuim, Savezna Republika Jugoslavija nee ostati u
istom obliku kao to je sada, ali ja nisam
ovjek koji bi ,elio da proces disolucije te
dr,ave bude brutalan, kao to to nisam ,elio ni kad je bila u pitanju ona biva zajednika dr,ava, a pogotovo ne bih ,elio da
bude izveden prema anahronoj nacionalistikoj matrici. Srbija ili Jugoslavija vjerovatno nakon izbora nee biti iste, ali to nipoto ne znai da, zbog simpatija koje
smo imali za kosovske Albance kada su
bili pod stranom represijom, treba da
zatvaramo oi pred nacionalnim terorom
nad manjinom koji sada postoji na Kosovu. Proces disolucije, ako krene ovim putem, jeste nezaustavljiv, ali e sjednog dana dovesti do fragmentacije zbog koje e
izgubiti svaki smisao.

Ston, 1998. godine, veera u

kapetanovoj kui. Smijali smo se
Tvojim izmiljenim ili pogreno nazvanim jelima...i jeli smo
priajui o vjekovnoj radosti introjekcije /ljubavi?/ putem hrane...
Dragi Kula, nisi vjerovao da si
voljen. ini mi se da si se najvie
od svega plaio ljubavi (gleda li
me to prijekorno i ka,e pretjeruje, kao uvijek). Ta smjesa
potrage za ljubavlju i straha od
nje kao da Te tjerala da balansira
od knjige do hrane, od rijei do
zalogaja. Gutao si knjige slova,
rijei, misli, ispunjavao se ljepotama i patnjama drugih uei naine kako su ,ivjeli i kako su pre,ivjeli...
Rastao si u obitelji s vie djece.
Mo,da si ba zato stvarao takvu
atmosferu pune trpeze, ljudi,
djece i hrane, smijeha i otkoenosti... Znao si da oko Tebe sjede
mlae kolege, a kao da si htio da
tu sjede razdragana djeca sita i
napojena koja e, eto, ba sada
napraviti neto nedolino...
Sjedio si na elu stola kao otac
koji ima kontrolu nad obitelji.
Ipak najee si me podsjeao na
radoznalog djeaka...
Radoznalost je interes, ,elja
za uenjem, preduvjet stvaranja,
raanja novog. Tvojoj radoznalosti sam se divila i pomalo se je
plaila.
Srpanj 1999. Naziva me da
vodim kolu u Dubrovniku.
Upravo si po tko zna koji put iziao iz bolnice i vjeruje da e i Ti
moi putovati. Avion polijee
bez Tebe jer si opet morao u bolnicu... U Dubrovniku sve tee
besprijekorno, sve si organizirao,
dola sam na gotovo... Radimo
mnogo, ali se ne znamo zabavljati. Nekako smo naputeni...
Srpanj 2000. Opet me naziva... Teko die, ali u bezbrojnim razgovorima misli o svemu:
temi kole, sastavu grupe, sadr,aju, izvjeima. Govori o svemu to je najaktualnije u struci.
Ovoga puta su to case izvjea,
,ivoti ljudi... Ali ovoga puta zna
da ne mo,e doi i to ka,e...
I tako poetkom kolovoza

opet tri ,ene, Zoja Pisk, Vlasta

talekar i ja sjedimo na terasi
Gradske kavane bez Tebe... Priamo o Tebi, sebi, sjeanja su navirala s dosta tuge. Zoja je rekla
jutros: Lebdio je svuda oko nas,
samo to se nije materijalizirao...
Dragi Kula, deset tekih ratnih
i poratnih godina izdr,ao si ne
prekidajui kontinuitet struke,
odr,avajui ,ivot. Nudei ,ivot,
uenje i raanje novih ideja pobjeivao si smrt koja se irila oko
nas i ulazila u due svih ljudi, ali i
pacijenata i psihoterapeuta.
Za Helene Deutsch si napisao
:Umrla je u miru svojih sjeanja
i u neposrednoj i stalnoj vezi s
okolinom . Ti si bio i vie od toga.
Ovo nije pisanje o Tebi, ovo je
razgovor s Tobom.
Dragi Kula, profesore i prijatelju, hvala Ti.

Vinja
Rister
(Zagreb, 1949
Zadar, 2000)
Vinja Rister bila je predavaica na Odsjeku za ruski jezik i
knji,evnost Filozofskog fakulteta u Zadru te autorica niza
znanstvenih tekstova s podruja
novije ruske knji,evnosti. Sudjelovala je na mnogim rusistikim
i slavistikim skupovima te od
poetka radila na projektu Pojmovnika ruske avangarde. Njezina knjiga Lik u grotesknoj strukturi (u izdanju Hrvatskog filolokog drutva, Zagreb, 1999)
ini jednu od najboljih interpretacija groteskne strukture u ruskim romanima 20. stoljea autora Bulgakova, Bjelog, Olee,
Piljnjaka itd.

12

II/39, 28. rujna 2,,,.

Judith Butler,
feministkinja i
teoretiarka

movna, premda sam ja vrlo pojmovna osoba, to moram priznati.

Kako se u ovom trenutku doivljavate, vie kao mukarac ili
vie kao ena?
Mislim da sam negdje izmeu. Imam sina koji se zove
Isaac i mi smo razgovarali o mixupsima, ljudima koji su mjean-

prevoenja. Naime, neke amerike feministkinje ponaaju se kao

da posjeduju istinu. Dobro nam
doli! Dobro doli u demokraciju! Evo sada imate istinu. A
drugi dio pak ,eli vidjeti kakva je
bila situacija na Istoku i kako to
interpretirati. No i u vezi s tim
bilo je dosta skepticizma, jer ,ene unutar ekog feminizma nisu

Rei u da sam "ena

politiki i javno
Morala sam ustanoviti koji
dio roda ja pravim, a koji je
dio napravljen
Maja Uzelac
Tko ste vi? Recite neto o sebi,
o svom obiteljskom ili socijalnom porijeklu.
Tko sam ja ? Odmah me
stavljate u neizvjestan polo,aj
budui da nemam odgovor. No
mogu rei: ja sam osoba roena u
sreditu Sjedinjenih Amerikih
Dr,ava, u Clevelandu, Ohio, porijeklom iz ,idovske obitelji. Bake i djedovi su mi iz Istone Evrope: baka iz Maarske, odnosno
jo prije toga iz Slovake, a s oeve pak strane porijeklom sam iz
Rusije, ime grada vie ne znamo.
Tako da sam slavenskog porijekla
s obje strane. Oeva obitelj preselila se u SAD izmeu 1910. i
1920., a bakina kasnije, negdje
1930. Ona je pokuala povui i
ostalu svoju rodbinu u Ameriku,
ali nisu htjeli doi, bojali su se
promjena, bili su seljaci, jednostavni ljudi. Ubili su ih nacisti...
To je na mene dosta utjecalo, to
odrastanje u duhu ,idovske tradicije. Pohaala sam javnu dr,avnu kolu, a nakon toga ila u sinagogu to me uinilo sklonom
filozofiji.
Otkad se sjeam feministkinja sam. Naravno da vam ne
mogu rei tono da li sam tada
imala 11 ili 12 godina, kad sam
tako poela misliti. Krenula sam
na filozofiju kako bih imala smislen ,ivot. Postupno sam shvatila
da nisu sve odluke/rjeenja pojudith Butler, profesorica komparativne
knjievnosti i retorike na kalifornijskom sveuilitu Berkeley, poznata je
teoretiarka roda, seksualnosti, identiteta i moi.
tovie, ona je u podruju alternativne kulture u
fanzinu Judy, koji je poeo izlaziti 1993. godine,
opisana kao "jedna od superzvijezda akedemije
90-ih s poklonicima i sljedbenicima meu studentima irom Amerike". Autorica je knjiga Subjects of Desire: Hegelian Reflections in Twentieth
Century France (Columbia University Press,
1987), Gender Trouble; Feminism and the Subversion of Identity (Routledge, 1990), Bodies
that Matter: On the Discursive Limits of Sex
(Routledge, 1993), The Psychic Life of Power:
Theories of Subjection (Stanford University Press,
1997), Excitable Speech: A Politics of the Performative (Routledge, 1997), a zajedno sa Seylom
Benhabib, Drucillom Cornell i Nancy Fraser Feminist Contentions: A Philosophical Exchange
(Routledge, 1995), te s Johnom Guillorijem i Kendall Thomas What's Left of Theory? New York
on the State and Politics of Literary Theory
(Routledge, 1999).
Ove se godine odazvala pozivu Istraivakog
centra za rodne studije Euro-Balkan iz Makedonije i sudjelovala kao jedna od glavnih izlagateljica na seminaru Kriza subjekta: dekonstruiranje
i ponovno promiljanje pojma jedinstvenog subjekta ije je odravanje na Ohridu sponzorirao
Ienski program Instituta Otvoreno drutvo Makedonija. Tamo sam jedina od prisutnih dvadeset seminarista/ica iz Istone Evrope uspjela
dobiti kratak intervju s tom znamenitom, a vrlo
jednostavnom i misaonom osobom.

ci, izmeu jednog i drugog. I tako mislim da sam izmeu. Ne

sjeam se da sam se ikad dobro
osjeala u jednoj rodnoj ulozi,
odnosno da bih mogla biti samo
jedno. Ne osjeam se lagodno ni
kao mukarac ni kao ,ena. Ali rei u da sam 9ena i sigurno u to
rei politiki i javno, ak ako mi
se to i ne ini rei lako.
Vi ste vrlo slavna teoretiarka,
i to za danas najzanimljivija pitanja: pitanja roda, spolnosti,
identiteta, moi. Imate mnogo
sljedbeni-ka/ca, na gostujuim
predavanjima imate redovno auditorij od 200-300 studenata/studentica. Godine 1992. osnovan je i fanzin Judy. Kako se
osjeate kao vrlo slavna osoba?
Pa s tim u vezi imam pomijeane osjeaje. S jedne strane,
vrlo sam zadovoljna to mogu,
na primjer, doi u Makedoniju i
vidjeti da su ljudi uli za moje
knjige i itali to to piem. To mi
pru,a mogunost da vidim i ujem neto novo, jer je recepcija
mojih tekstova ovdje sigurno
posve drukija nego tamo otkuda
dolazim. U kolovozu idem u
Meksiko gdje dr,im predavanje
feministikim psihoanalitiarkama. Ne znam kako e to izgledati, ali me zanima. Takva putovanja i susreti uvijek mijenjaju ono
to radim. Kada me ljudi idealiziraju, to me strai jer znam gdje
je idealizacija, tu je i agresija. Jedini nain da me se oslobodi
idealiziranja jest da me se spusti
na zemlju. Osjeam se dakle najugodnije kada su ljudi normalno
zainteresirani za ono to radim,
kada se s neim u mojoj teoriji
sla,u, a s neim opet ne, i kada
razgovaramo. Ali ako me primaju bez borbe, bez suprotstavljanja, u to ne vjerujem.
to vas je navelo da doete u
Makedoniju, odnosno da se odazovete pozivu koji vam je uputio
Istraivaki centar za rodne studije iz Skopja? Je li to bila znatielja ili ste imali neka specifina
oekivanja?
Imam sna,an interes za Istonu Evropu. Mo,da i zato to
su moji roditelji odatle. Ali postala sam naroito znati,eljna kada sam prije est ili sedam godina
posjetila Karlov univerzitet u
Pragu i sudjelovala na vrlo prijepornom javnom skupu o tome
ima li ameriki feminizam to rei ekim ,enama. Bila je tu gomila ljudi, prepuna dvorana mukaraca i ,ena razliitih profesija,
primarno iz podruja filozofije. I
bilo je vrlo, vrlo razliitih stajalita. Uvjerila sam se da, s jedne
strane, postoji veliki interes za
ameriku teoriju, ali da isto tako
postoji i veliki otpor. Dio ljudi
bio je miljenja da problemi amerikog feminizma nemaju nita s
problemima ekog feminizma i
da e nam uslijediti te,ak rad

htjele da ih reprezentiraju ili interpretiraju amerike ,ene. Nisu

htjele sovjetski komunizam zamijeniti amerikim imperijalizmom. to sam razumjela. Situacija je bila puna napetosti i razgovaralo se u povienom tonu. Ali
bio je to vrlo zanimljiv razgovor.

Proces kulturalnog prevoenja

Nakon toga bila sam u Budimpeti, na seminaru koji je bio
neto drugaije koncipiran bio
je to govor o tijelu i gdje je raspolo,enje prema zapadnome feminizmu bilo prijateljskije, ali takoer s neto ograda. No nije se
htjelo politizirati, htjeli smo razgovarati o umjetnosti i estetici,
to nije bila politika debata, nego
kulturalni studiji koje sam vodila
s malom grupom ,ena. Tu sam
srela jednu ,enu ijeg se imena
ne sjeam, ali mislim da je iz Zagreba, iz Centra za ,enske studije,
vrlo lijepa ,ena, crvene ili crvenkasto-plave kose, vrlo dinamina, vrlo politizirana i nju bih rado ponovno srela. Ona mi je ispriala to se dogodilo kada je
dola Catherine McCannon i
kako je rekla poela zastupati i
prikazivati bosanske ,ene u Beu... Ona je pokuala pomoi, ali
pristup je bio vrlo problematian
s toliko ambivalencije koja je bila
posljedica uplitanja amerikog
feminizma, tvrdei da zna o emu je rije i to se dogaa, govorei u ime tih ,ena. tovie rekla
je: Ja jesam bosanska ,ena. To
je problem amerikog naina politike reprezentacije koji se dogaa kada Amerikanci ,ele zastupati druge ljude, a koji mi svi tako dobro poznajemo...
Dakle, trebala sam ponovno
doi u Budimpetu pred dvije godine, ali razboljela sam se i nisam
mogla putovati. No jako me zanima taj problem razmjene miljenja u kojoj se nee dogaati
amerikanizacija istonoevropskog feminizma, nego takva razmjena gdje e se potivati problem prevoenja. Zanima me i
problem univerzalnosti, osobito
u sferi ljudskih prava , gdje ljudi
mogu zahtijevati da neka prava
budu univerzalna. Moj je stav
uvijek bio da ovjek poinje
shvaati to je to univerzalno tek
tako da prolazi proces kulturalnog prevoenja. No taj moj stav
nije prihvaen meu nekim filo-

zofima.
Tako jedan ameriki filozof
ka,e: Moramo se zalagati za
ljudska prava i to moramo initi,
ak ako to znai i promjenu ili
pritisak na lokalnu kulturu. Ne
vjerujem da to uope mo,e funkcionirati. Kako ete se boriti za
prava homoseksualaca u Bugarskoj ako ne znate, ako ne nauite
kako funkcionira spolnost i zakoni u toj zemlji, kakva je lokalna tradicija, religiozna tradicija
itd. Da, silno me i dugorono zanima ta vrsta susreta i smatram ih
vrlo produktivnima za mene samu.
Evo jedno pitanje u vezi s vaom teorijom i kljunim pojmovima mo, rod, seksualnost,
identitet. Kako ste uope doli na
te ideje, to je znaajnije utjecalo
na vas i na razvoj tih misli ?
U najranijim svojim radovima zanimala sam se za Simone
de Beauvoire i sjeam se da me
impresionirala njena tvrdnja da
se ,enom ne raamo, nego da se
,enom POSTAJE. Ta rije postaje postala je za mene kljunom. Zainteresirala sam se za rod
kao proces, ne neto statino ili
fiksno. Onda sam morala detaljnije promisliti to znai kulturalno stvoren/izgraen, konstruiran. Dakle, u prvi as se ini istinom da je postajanje nekim odreenim rodom kulturalno proiz-

Ako me primaju
bez borbe, bez
suprotstavljanja, u
to ne vjerujem
vedeno. No onda sam morala ustanoviti koji dio roda ja pravim, a
koji je dio napravljen, koja je moja uloga i mo, kakav je njihov
meuodnos, to je drutveno nametnuto i kakve stavove mogu
proizvesti ako... Naravno, ne
proizvodi me samo kultura koja
me stvara, nego tu je i sfera moi.
Tada sam se okrenula Foucaultu,
mislim da je to takoer bio nain
da se shvati mo. Mislim da je utjecao na mene vie nego to sam
to tada mogla razabrati. Premda
ga nikad nisam srela. No sad kada se njime bavim ima stvari s
kojima nisam uope zadovoljna i
mislim da u se njime jo svakako baviti u budunosti.

Da, ja sam to uinila

to je to na emu radite u posljednje vrijeme, recimo zadnje
dvije godine?
Pa ini mi se da sam ovih
zadnjih godina zavrila dva projekta koja su mi va,na jedno je
knji,ica o Antigoni, a drugo rasprava o hegemoniji nastala u dijalogu sa Slavojem Oi,ekom i Ernestom Laclauom. Antigona me
privukla zbog toga to je morala
trpjeti posljedice svog nadgrobnog govora koji je odr,ala prigodom pogrebnog obreda. Sjeate
se da je pokopala svog brata Polinika, to nije smjela uiniti zbog
Kreontove zabrane. I kralj Kreont je osuuje na smrt, ali na ,ivuu smrt. Oiva je zatvorena u obiteljsku grobnicu. Ono to je kralju bilo najstranije i ime se najvie ogrijeila o njegovu zabranu
nije sam in pokapanja brata, nego to to je jasno rekla: "Da, ja
sam to uinila" i to se toga ne
stidi. Tu je na svoj nain demonstriran vrlo hrabar politiki in
govora koji mi je va,an jer mislim na sam in govora kao in go-

vora. Druga stvar kod Antigone,

koja mi je takoer va,na, jest nain na koji se ona uobiajeno interpretira. Mnogi koji su je interpretirali kao Hegel ili Luce Irigaray ka,u da ona predstavlja
srodstvo, a Kreont dr9avu. Ali
Antigona ne predstavlja srodstvo
jer se odbija udati, ona takoer
sama nema djece, a povrh toga
ka,e da bi pokopala samo Polinika, ali da to ne bi uinila ni za
kog drugog u obitelji. Ja mislim
da je ona aberant, netko tko je
odstupanje/zastranjivanje/otklon, netko poput bijesne politike ,ene kojoj nije dozvoljeno
da govori u javnoj sferi. ak i
kad njen zarunik ka,e "Nemoj
umrijeti, mi se mo,emo vjenati", ona odgovara: "Ne, ja se neu
udati, ja u ovo prihvatiti i radije
umrijeti." Njena udaja nema
prioritet. Ona ak ka,e da ne bi
nikoga drugoga pokopala, nego
samo svog brata Polinika, ne bi
to uinila ni za vlastito dijete, ni
za koga...
Dakle, to je njena situacija?
Ona me se doima kao posve singularna i mislim da su pitanja koja me u vezi s njom zanimaju: kako to da nije normativna (ona
naime ne predstavlja srodstvo na
normativan nain) zato se osudila na tu ,ivuu smrt, i kako je
ljudima koji su sebe stavili izvan
srodstva kakvo je propisano. Oni
su sebe osudili da ne budu ni ,ivi
ni mrtvi, nego u toj maloj regiji
koju sam u svom izlaganju nazvala ontoloki suspendirani modus
ne daju ti ni da ,ivi ni da umre. "Oni" nisu ni potpuni ljudi ni
potpuni neljudi.
Mislim da sve vie ljudi pokuava nai nove naine kako ,ivjeti srodstvo, a to ukljuuje esto
rizike u vezi s neijom legitimacijom kao ovjeka, u smislu legitimnosti mene kao ovjeka ili
borbe da se zadobije neka vrsta
legitimnosti. Mislim da su in
govora (speechact) i srodstvo
(kinship) dvije stvari koje me zanimaju i kojima se bavim.

Primjer neharmoninog razgovora

Imam i drugu knjigu koja uskoro izlazi i koja je kako sam
spomenula nastala u dijalogu sa
Slavojem Oi,ekom i Ernestom
Laclauom. Bila je rije o teoriji
hegemonije. I to nije bio jednostavan razgovor. U nekim se stvarima jesmo, a u nekima nismo
slagali. Ali bilo mi je vrlo drago

Rije postaje
postala je za mene
kljunom
zbog tog razgovora i htjela bih
da ima zapravo vie takvih razgovora gdje ljudi imaju neto zajedniko, ali mnogo toga ih opet
razlikuje, a svejedno mogu zajedno raditi. To je bio primjer neharmoninog razgovora, ali koji
je usprkos tome bio produktivan. Dakle mogue je imati politiki dijalog koji ima suprotstavljanje u svom srcu. Mislim da to
malo njih cijeni. Oni smatraju da
moramo imati konsenzus, oni
uvijek misle da se moramo unaprijed slagati. A ja mislim kako
ak i kad dospijemo u sukob
mo,emo i dalje jedini s drugima
razgovarati. Mislim da smo to i
radili (u tom dijalogu o hegemoniji-prim.prev). Bilo je neto
povrijeenih osjeaja pritom, ali
mislim da je to normalno. Sad..

II/39, 28. rujna 2,,,. 13

fluidnosti i obrauje te teme. Te
se teme ne iskljuuju: problem
identiteta, problem balkanskog
identiteta, problem ,enskog, od-

Elizabeta eleva, komparatistica

knjievnosti i feministkinja iz Makedonije

pozivali. Da, ja sam 1995. bila ba

u Sloveniji na vrlo zanimljivom
skupu o Bahtinu i humanistikim
znanostima, odnosno teorijskim
doprinosima Bahtina humanistikim znanostima. Tamo su bili
zanimljivi ljudi: Svetlana Slapak,
onda vrlo zanimljiv bahtinolog iz

Balkanizam kao
fantomsko bie
I feministike teoretiarke
upale su u zamku biolokog esencijalizma, samo su
preokrenule medalju
Maja Uzelac
Otkada se bavite fenomenom
identiteta, odnosno svim ovim
temama o kojima danas ozbiljno
raspravlja feministika teorija?
Problemima identiteta poela sam se baviti jo tijekom rada na doktorskoj disertaciji ona
se ba tako zove Od biologizma
do intertekstualnosti. Tu sam morala svoju pa,nju usmjeriti prije
svega prema Bahtinovu teorijskom nasljeu i otvoriti ta bolna
pitanja identiteta koja su kod
Bahtina jako proroanski postavljena i idu u smjeru ovog dijalokog koncepta subjektiviteta,
identiteta. A sve je to ilo paralelno ili skupa s mojim egzistencijalnim interesom za rodnu
problematiku, jer kako sam jo
1992. godine objavila jedan tekst
o prvom makedonskom filmu i
statusu ,ene u tom filmu, o ,eni
kao filmskoj junakinji te uope u
odnosu na kulturnu paradigmatiku i simboliku u tretmanu ,ena u
balkanskoj kulturi, sve me vie
poela ta tema zanimati i s obzirom na moje osobno iskustvo,
sve moje osobne konflikte i nesporazume najprije u mojoj najbli,oj obiteljskoj sredini, a onda i
dalje u irem profesionalnom i
kulturnom prostoru. Zanimljivo
je da sam vidjela kako se tijekom
vremena ta problematika dijalogizma i intertekstualnosti mo,e
sve vie pripisivati teorijskom
doprinosu ,ena. Tako je Julia
Kristeva, osim to je pronala i
uspostavila taj pojam intertekstualnosti, poznata kao ,ena koja
filozofira na osnovu pojmova
subjektiviteta,
protonosti,
lizabeta eleva redovna
je profesorica na Katedri
za opu i komparativnu
knji,evnost Filolokog fakulteta u Skopju, predsjednica je
Makedonskog udru,enja za
komparativnu knji,evnost, lanica Udru,enja nezavisnih pisaca Makedonije i lanica makedonskog PEN-centra, zatim
urednica u listu Nae pismo (to
je novina Nezavisnih pisaca
Makedonije). Objavila je stotinjak radova u strunoj periodici, sudjelovala na velikom broju nacionalnih i internacionalnih skupova, a pred nekoliko
mjeseci poela je pisati tematski izazovne kolumne za najtira,nije makedonske novine
Dnevnik. Nedavno je izala iz
tiska i njena knjiga Kulturoloki
eseji koja okuplja radove napisane u protekle dvije godine.

nosno rodnog identiteta kao sociokulturne uloge to su, i metodoloki i teorijski, ak praktino, egzistencijalno komplementarne ,ivotne perspektive.

Balkanski identitet
U svom ste izlaganju spomenuli Rastka Monika. Jeste li

moda s njim razgovarali ili neposredno komunicirali na ovom

bivem jugoslavenskom prostoru
u vezi s balkanizmom? Jeste li ste
bili pozivani u zemlje koje se ne
ele tako imenovati?

Svi na Balkanu
potiskuju svoje
balkansko atri
buiranje
Ja sam tijekom prole godine prevodila Rastka Monika sa
slovenskog, njegovu knjigu Teorija za dananje vrijeme. I onda
sam se prigodom promocije s
njim i upoznala. Da vas podsjetim, tada je upravo bio u tijeku
rat u Jugoslaviji i napadi NATOa. Vjerujte da sam imala neobino iskustvo: s jedne strane, radila
sam kao da se nita oko mene ne
dogaa, bila sam u situaciji da se
akademski ponaam, sav taj precizni prevodilaki rad, potivanje
rokova, propitivanje terminologije i tome slino, dok me s druge strane tresla groznica, ratni
strah...
Inae pitali ste me da li su me

Kanade koji se zove Clive Thompson, on je priao o marginalnim

homoseksualnim grupama i mogunosti da se njihov tretman u
drutvu pove,e s Bahtinovim radom na problematici marginalnih kulturnih grupa. Zatim sam
bila prole godine na skupu u
Beogradu koji je organizirala
Asocijacija za ,ensku inicijativu.
Tema je bila tretman ,ena u javnim medijima, o medijskim stereotipima ,ena...
Kakva je recepcija tekstova iz
Kulturolokih eseja, tekstova koje ste ve ranije objavili? I jo
jedno pitanje: to piete u svojim
kolumnama i kako su one prihvaene?
Moram vam rei da su upravo ovi radovi o balkanizmu,
kao jednom imagolokom skupu
slika/ predstava/ pojmova ime
se faktiki bavim zadnjih mjeseci
primljeni s najveim interesom.
Posebno mi je u tom pogledu bila poticajna knjiga Marije Todorove. Ona je podrijetlom iz Bugarske, ali predaje na jednom
amerikom sveuilitu i prva je u
svijetu objavila takvu knjigu, o
imaginarnom Balkanu. Kako ona
nije dotakla pojam makedonske
kulture, to me potaklo da ponem istra,ivati kako se to kod
nas reflektiralo. Ba ti su tekstovi
onda kod nas bili prihvaeni sa
zanimanjem, budui da smo mi
sami tek u skorije vrijeme postali
svjesni svog balkanskog identiteta. O tome sam i govorila u svome izlaganju da se svi na Balkanu
na neki nain ili stide ili potiskuju to svoje balkansko atribuiranje. Navodim primjer da smo tek
1996. u Makedonskoj akademiji

znanosti i umjetnosti imali skup o

mediteranskom kontekstu makedonske literature i kulture.
ak i mi koji znamo neto o tome, otkrili smo da se i kod nas
mo,e raspoznati mediteransko
obilje,je.

Iz zaaranog kruga
to se tie mog rada na kolumnama, upravo prvu sam napisala pod nazivom Autoritet i mistika i ba je ona obraivala problem rodnih relacija u drutvu, i
mislim da je upravo ona otvorila
pitanje o preutnom teroru koji
se nad ,enama vri. Zato preutnom? Zato to su one prividno
izjednaene s mukarcima u javnom, kulturnom i socijalnom
prostoru, dok su u svakodnevnoj
ritualnoj praksi, znai u onome
to se ne mo,e regulirati nikakvim pisanim normama, najjae
ekploatirane kao to su i oduvijek bile.
Druga kolumna koja je imala
slinu temu zvala se Djevojke i
umske zvijeri. Na nju me potakla jedna sjednica u Parlamentu
gdje je jedna od zastupnica vrlo

Moji muki kolege

ka u da se i oni osjeaju represivno u
ovakvoj kulturi
dobro govorila na to je sljedei
zastupnik zapoinjui svoj govor
upotrijebio rijei: kao to je ova
djevojica rekla.... U toj sam
kolumni ponovno otvoril a zaista bolni problem diskvalificiranja
,ena.
Kolika je naklada Dnevnika u
kojem objavljujete kolumne?
Tira, Dnevnika je 50.000,
za na prostor velika. Osim tih
dvaju priloga koji su bili vezani
uz problem roda, ostale kolumne
posveene su aspektima kulture
svakodnevnog ,ivota. Ne bavim
se striktno niti imenujem niti
proskribiram nijedno politiko
ime, opredjeljenje, osobu, stranku, jer se time uope i ne bavim,
to bi bilo krajnje neprofesionalno s moje strane. Pokuavam ui
u poetiku svakodnevnog ,ivota,

Nepredvidiv
kao sudbina
Internacionalni seminar Kriza subjekta:
dekonstrukcija i ponovno promiljanje pojma jedinstvenog subjekta u Ohridu
a internacionalni seminar Kriza subjekta:
dekonstrukcija i ponovno promiljanje pojma jedinstvenog subjekta u Ohridu (polovicom svibnja ove godine) organizator Istra,ivaki
centar za rodne studije Euro-Balkan iz Skopja uspio je uz potporu Otvorenog drutva Makedonije
pozvati kao gou predavaicu jednu od najpoznatijih amerikih autorica suvremene feministike teorije Judith Butler. Tako je uz domae i nekoliko stranih doktoran-da/tica filozofije, antropologije i komunikologije uspio privui i nekoliko vrlo dobrih teoretiara/teoretiarki iz ire regije, kao i voditeljica rodnih ili pak ,enskih studija iz, primjerice, Budimpete, Beograda, Sofije,
Zagreba, Skopja. Vrlo zapa,eno uvodno izlaganje
o aporijama tzv. balkanskog identiteta imala je
Elizabeta eleva s kojom sam vodila i zabilje,ila
razgovor. to me privuklo da je intervjuiram za
Zarez? Mo,da ne samo njena tema i provokativnost nastupa, nego i injenica da u Makedoniji

odnosno otkriti tu neku dublju

simboliku i kulturoloku osnovu fenomena o kojima govorim.
Kako ste primili dolazak Judith Butler na seminar? Kakav je
va odnos prema njenoj teoriji?
Posebno me zanima vaa reakcija u vezi s njenom kritikom dosadanjeg feminizma, onog dijela
koji suava nove opcije svodei
ih opet na binarnu opoziciju.
Mislim da je upravo to to
je ona pokuala uraditi dobar izlaz iz tog zaaranog kruga u koji
je feminizam zaao. I kako je na
kraju ispalo, ak i feministike
teoretiarke upale su u zamku
biolokog esencijalizma. Samo su
preokrenule medalju, kao to se
u patrijarhalnom kodu zastupa
muka dominacija u kulturi. U
feministikom kodu obre se teza i poinje zastupati esencijalistika i ekstremistika teza o superiornosti ,ena i samodovoljnosti ,enske kulture. I nema izlaza iz te upravo fatalne opozicije. Mislim da je znaajno to se
sve vie pa,nje posveuje pojmu
gender, roda. Jer to vas ne usmjerava na feminizam kao ekstremni
politiki stav, ve vas usmjerava
na svakodnevne, jako plastine,
simbolike, ali realno postojee
sociokulturne uloge, bilo u vezi
jednog bilo u vezi drugog spola.
Tako se rodna perspektiva pokazuje podjednako plodotvornom
za istra,ivanje polo,aja mukaraca u kulturi kao i polo,aja ,ena u
kulturi. Moji muki kolege ka,u
da se i oni osjeaju represivno u
ovakvoj kulturi. Tako da i njima
ta problematika roda postaje sve
va,nijom.

Balkanu primjerno
Jo neto mi se dopada kod
Judith Butler, a to je da ona toj
problematici pristupa filozofski i
u najirem filozofskom okviru
pokuava uspostaviti ponovo relacije izmeu subjektiviteta i moi, to mo,da ranije feministike
kritiarke nisu ni pomiljale da
ulazi u njihovu domenu. Koliko
znam, sad se u novije vrijeme ide
na to da se u nekom komplementarnom svjetlu prouavaju perspektive roda i etnokriticizam, i
to je ba na Balkanu primjereno
jer ne mo,ete izdvojiti tamo neku rodnu problematiku, a da pritom ne uzmete u obzir taj balkanizam kao neko regionalno kulturno imagoloko fantomsko bie koje kru,i nad svima nama.

postoji feministiki orijentiran teorijski diskurs

vrijedan pa,nje, a o kojem se malo zna. Svi se na
Balkanu faktiki stide ili poriu ili tek sada propituju svoj balkanski identitet, ka,e eleva. Dok se
Srednja Evropa imagoloki idealizira (kao napredna, obrazovana, kultivirana, profinjena, aristokratska...), Balkan se zamilja kao mraan, neciviliziran, nepredvidiv kao sudbina, i mo,e se tretirati kao evropska podsvijest u koju se projicira
sve obsceno, zabranjeno, skriveno. Prema Rastku
Moniku analiziramo li sve razliitosti kulturalnih odrednica i prednosti unutar Balkana, one nemaju utjecaja na meusobni tretman i sliku koju
Balkanci imaju jedni o drugima: najee se uzajamno preziru i kritiziraju, a svoje evropsko sebstvo idealiziraju. Balkanci ne vole ni svoje ime ni
sudbinu i dijele shizofrenu poziciju slino ,enama. (Naime, kako ka,e Freud, ,ene ne vole svoj
spol ni sebe, ali se moraju podnositi.) Bez obzira
na ova razmatranja hipotetskog balkanskog subjekta, dramatina situacija ljudi koji sada ,ive na
ovim prostorima proizvodi situaciju permanentne krize identiteta, u kojoj se neprestano mora
redefinirati i iznova promiljati ne samo nacionalni, ideoloki, kulturni, nego i rodni identitet. A
trauma je, kako ka,e eleva, na uobiajeni nain
na koji danas posti,emo, preoblikujemo i redefiniramo svoje identitete.

14

II/39, 28. rujna 2,,,.

mali, bilo kakav odjek nae suvremenosti,
prvenstveno nae suvremene knji,evnosti, a onda i svih ostalih izdanja iz naeg
vremena. Prolost mo,e biti valorizirana i

Frankfurt 2000.

Poljska zvijezda u
Gutenbergovoj
galaksiji

Branko egec, pomonik ministra za kulturu

Gioia-Ana Ulrich

Hrvatski autori nisu iskljueni iz

globalnog konteksta dananje
kulture i izdavatva

vake godine u listopadu grad

Frankfurt tradicionalno postaje
domainom najveeg svjetskog
sajma knjiga, multimedija i komunikacije. Prole je godine Frankfurtski sajam
posjetilo 282.651 ljudi, a 6.643 samostalnih izlagaa iz 113 zemalja predstavilo je
vie od 380.000 knjiga, umjetnikih djela i multimedijalnih proizvoda. Sajam je
najznaajnije mjesto na kojemu se susreu autori i nakladnici, trgovci knjigama i
bibliotekari, trgovci umjetninama i ilustratori, knji,evni agenti, novinari i itatelji. Na ovogodinjem 52. sajmu knjiga,
koji e se odr,ati od 18. do 23. listopada,
takoer e se staviti naglasak na nove
trendove u knji,evnosti, medijima i znanostima, razmjenu ideja i miljenja, susrete s piscima, ali i trgovinu autorskim
pravima i licencijama za knjige kao i na
raznovrsne multimedijalne projekte. Na
sajmu e prisustvovati izlagai, posjetitelji i novinari iz vie od 100 zemalja, a
Frankfurt e ponovno postati jedno od

autori i nakladnici, raspravljat e se o aktualnim temama u knji,arstvu i izdavatvu u cijelome svijetu. Raznoliki program ove e godine posebnu pa,nju posvetiti Brazilu, Rusiji, Turskoj i Baskiji
koje e se predstaviti u okviru Literary
Lunchtimea, odnosno programa u kojem
e osim knji,evnosti biti predstavljena
glazba i kulinarstvo pojedine zemlje. O
apsurdnoj realnosti govorit e Rusi Andrej Bitov i Viktor Pelevin, zvijezda mlade generacije pisaca, a afriki autori Nuruddin Farah i Calixte Beyala predstavit
e knji,evnost kontinenta koji zapravo i
nema blistavu sadanjost, ali kojemu svi
proriu veliku budunost. Prvoga dana
sajma predstavnici Grupe 99 diskutirat
e na temu O svladavanju granica te razgovarati s predstavnicima iz politike i
medija. Grupa 99 osnovana je prole godine na Frankfurtskom sajmu, a predstavljaju je Beq Cufaj, esejist i pjesnik
(Pritina), Velimir urgu,, Radio B2 92
(Beograd), Miljenko Jergovi, knji,evnik (Sarajevo Zagreb), Wolfgang Petritsch, visoki predstavnik meunarodne

Gumice i olovke
Ana Schmidtbauer
Osim mladih pisaca Hrvatska e na
Frankfurtskom sajmu predstaviti Istru
kao regiju. Odakle taj koncept?
Mislim da je va,na naa orijentacija
na suvremenu produkciju bez obzira na to
koju problematiku tretira, a va,an je i poetak prakse da se svake godine predstavi
jedna regija. Krenuli smo s Istrom jer je
ona kao regija najorganiziranija u smislu
izdavatva koje se bavi regionalnom problematikom. Naglasak je bio na toj dimenziji. Istra je i vrlo brzo prepoznala mogunosti koje takav nastup pru,a. Pritom ne
mislim samo na nakladnike, ve i na turistike zajednice koje su odmah prihvatile
priliku predstavljanja drugaijoj publici
od one koja dolazi na turistike sajmove.
Istra e biti predstavljena regionalnim izdavatvom koje tretira ne samo kulturoloke dimenzije, ve i povijesne, turistike
i slino.

Stjecanje knji nog legitimiteta

najznaajnijih mjesta u svijetu knjiga i
medija. Na sveanom otvorenju 17. listopada govorit e poljski ministar vanjskih poslova Wladyslaw Bartoszewski,
njemaki ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, poljski knji,evnik Czeslaw
Milosz i gradonaelnica Frankfurta Petra Roth.

Poljska
Posebna goa na ovogodinjem sajmu je Poljska koja e knjigama predstaviti svoju cjelokupnu nacionalnu kulturu. Regionalna izlo,ba
kulturnih centara, izlo,ba fotografija, muziki salon te izlo,ba pod nazivom Stoljee Poljaka samo je
dio ponuenog
programa.
Sa
sveukupno sedamdeset prevedenih knji,evnih naslova na
njemaki jezik
otvorit e se panorama poljske
knji,evnosti od
klasine moderne do suvremene knji,evnosti. Vie od sedamdeset poljskih
autora, meu kojima i dobitnici Nobelove nagrade Czeslaw Milosz i Wisawa
Szymborska, ove e se jeseni okupiti u
Frankfurtu. Glazbeni program u sklopu
sajma zapoet e u Staroj operi 18. listopada sveanim koncertom u svijetu
proslavljenog poljskog komornog orkestra Amadeus. Poljski d,ez-glazbenici
takoer e odr,ati koncert u Staroj operi, a najljepi pejza,i poljskog slikarstva
od prosvjetiteljstva do danas bit e izlo,eni u umjetnikoj dvorani Schirn.

Forumi i predavanja
Internacionalni centar sajma svih je
est dana zapravo forum za debate i
predstavljanja. Ondje e se predstaviti

zajednice (Sarajevo) te Nenad Popovi,

germanist i vlasnik nakladnike kue
Durieux (Zagreb). Knji,evnom matinejom u subotu 21. listopada odat e se
poast nedavno preminulom iranskom
spisatelju Hussangu Golschiriju.

Nagrade
Nagrada za mir njemakog knji9arstva
dodjeljuje se ve pedeset godina u okviru Frankfurtskog sajma. Ove je godine
nagraena al,irska knji,evnica Assia
Djebar, a nagrada uz iznos od
25.000 njemakih maraka bit e
joj uruena u
frankfurtskoj crkvi Paulskirche, u
nedjelju, 22. listopada.
U okviru sajma zapoeo je
novi, trogodinji
projekt pod motom Fascinacija
strip koji e se
baviti svijetom
stripova, budui
da se u meuvremenu strip iz
medija namijenjenog djeci razvio u ozbiljan oblik umjetnosti.
International Book Award Foundation
(IeBAF) od ove godine dodjeljuje nagradu za knji,evno i tehnoloki najbolju
knjigu u elektronskome formatu. Nagrada se dodjeljuje u est kategorija, a takozvani Grand Prize dobit e autor najbolje elektronske knjige uz iznos od
100.000 amerikih dolara. Cilj je nagrade pribli,iti elektronske publikacije iroj
publici i predstaviti potencijal i dinamiku ovog novog tr,ita.
Prva tri dana te posljednji dan sajma
rezerviran je samo za strunjake, a privatnim je posjetiteljima ulaz dozvoljen u
subotu i nedjelju, 21. i 22. listopada. Cijena dnevne ulaznice za privatne posjetitelje iznosi 14, a za strunjake 28
DEM.

Odakle vanost Frankfurtskog sajma

za Hrvatsku pa i za Istru?
To je mjesto na kojem se susreu svi
izdavai koji u tom svijetu izdavatva neto znae. Onaj mali broj ljudi zainteresiran za knjige malih zemalja kao to je Hrvatska dolazi jedino u Frankfurt. Na svim
drugim mjestima gdje se izla,u knjige nema takve koncentracije ni agenata ni izdavaa koji objavljuju nekomercijalnu literaturu, odnosno literaturu na jezicima koji
nemaju veliku recepciju. Zato je va,no da
hrvatski izdavai budu prisutni. To je i jedino mjesto na kojem mo,emo razmijeniti informacije i iskustva s tr,itima na koja smo logino orijentirani, a to su tr,ita
na kojima mogu itati na jezik. U Frankfurt dolaze izdavai iz Bosne, Makedonije, Crne Gore, Srbije. Mislim da je to jedini nain da odr,imo neki kontinuitet protoka informacija jer normalni tr,ini kanali jo ne funkcioniraju. Moramo barem
odr,ati mogunost da meusobno budemo informirani o tome to se objavljuje i
da budemo spremni poslovati onog dana
kada i tr,ine veze profunkcioniraju.
Trea va,na stvar jest da je Frankfurt
posljednjih godina bio praktiki jedino
mjesto na kojem su se hrvatski izdavai
mogli susresti i razmijeniti iskustva. Na,alost, Interliber u tom smislu nije funkcionirao jer je imao premalo izdavaa,
mnogi si izlaganje nisu mogli priutiti i
prevlast su preuzeli preprodavai, trgovci
i dileri. Tu se neke stvari moraju bitno mijenjati. Najva,nije mjesto takvih susreta
mora biti kod nas i tek onda mo,emo raunati i s dobrim pripremama za prezentaciju vani. Nadam se da e se stvari brzo
mijenjati jer postoje i dobre ideje i dobra
volja, i na razini vlasti, i na razini Velesajma i na razini nakladnika i knji,ara. Za
ovu godinu je, na,alost, kasno, ali ve od
idue godine trebalo bi se osjetiti poboljanje.
Frankfurt je ipak prodajni sajam i njegovi se rezultati mjere komercijalnim
efektom. Hoe li ga biti?
Mislim da je svijest o tome nedostajala svih ovih godina. Pokuavalo se nastupati s hrvatskom povijeu u bilo kojem
obliku. Mi moramo raunati makar na

pratiti takva izlaganja, ali ne mo,e biti primarno ime emo stjecati svoj legitimitet.
Mo,emo se legitimirati jedino onim to
radimo sada i to jesmo sada.
Svih ovih godina naa suvremenost i
aktualnost bila je potpuno marginalizirana i potiskivana, a u korist povijesne orijentacije na europske kulturoloke ili politike tokove. Taj demagoki pristup nije
imao nikakve anse, nije nikome bio zanimljiv, pa ak ni nama, ve samo propagatorima koncepta dr,avotvorne politike.
Na kraju bi se dalo zakljuiti da je cijela
predstava bila izvedena da bi to domai
mediji zabilje,ili i prezentirali odlazak u
Frankfurt kao nastup izvan nacionalnih
granica.
Sada imamo jedinstvenu priliku da iskoristimo interes to se pojavio poetkom
ove godine, a koji nam omoguuje da se
predstavimo na nov i drugaiji nain. Moramo skrenuti pozornost da na ovim
prostorima postoji jedan potpuno normalan i suvremen pristup kulturi i izdavatvu, da participiramo, unato su,enim
materijalnim mogunostima, u suvremeni
tokovima, da pokuavamo izdavati va,ne
knjige, bilo domaih autora bilo u prijevodu. Moramo pokazati da nai autori nisu
iskljueni iz globalnog konteksta dananje
kulture i izdavatva.

Protiv stjecaja okolnosti

Kakve su anse mladih pisaca da budu
prevedeni na neki od evropskih jezika?
Vee su anse da budu prevedeni oni
nego Marko Maruli. Tim ljudima se mora dati ansa, a ovakav sajam je prvi korak.
Ove godine prvi put radimo katalog, dodue u zadnji as jer se u cijelu organizaciju krenulo s malim zakanjenjem. Potrebno je pokazati reference koje nai autori
imaju, pru,iti informaciju o njima. Do sada je bio problem kada smo nudili nekog
naeg autora vani, a govorim i iz svog izdavakog iskustva, da ne bismo mogli
pru,iti sistematizirane reference u, makar
i skromnom, katalokom obliku. Ove godine emo pokuati to promijeniti i ponuditi mali katalog koji obuhvaa dvadesetak
imena i time rei da imamo autore koji se
bave tom i tom problematikom, da dijele
iskustva suvremene knji,evnosti bez obzira na nacionalne i jezine granice. Kakav
e odjek biti ovisi, u dobroj mjeri, i o tome kako emo se mi ovdje pripremiti.
Jedna smo od rijetkih srednjoeuropskih zemalja koja nema svoju nacionalnu

II/39, 28. rujna 2,,,. 15

fondaciju za podupiranje prijevoda u
inozemstvu. To imaju i esi, i Slovenci, i Maari, i Poljaci Morat emo
neto uiniti da se situacija promijeni i
da ve idue godine imamo fondaciju,
pa i skromnog bud,eta, koja e podupirati prevoenje naih pisaca. Bez toga gotovo da i nije mogue neto napraviti, osim kada se dobro poklope
okolnosti kao u sluaju Miljenka Jergovia ili Zorana Feria. No nije se
mogue prepustiti stjecaju okolnosti,
ve sami trebamo omoguiti da inozemni izdavai znaju da objavljivanje
naeg pisca nije samo njihov rizik, nego i rizik zemlje iz koje taj pisac dolazi. Mislim da bi se tada i inozemni
nakladnici lake odluili kao to je sluaj s autorima iz zemalja koje sam maloprije spomenuo. U Ministarstvu
kulture uinio sam sve da se, kada se
pojavi interes za nekog naeg pisca,
ovdje pronae neki mehanizam kojim
e se to poduprijeti. Sustav treba rijeiti tako da se osnuje fondacija koja ne
bi bila dr,avna, vladina institucija, ve
nezavisna koja e, naravno, jednim dijelom raunati i na dr,avna sredstva.
No ne iskljuivo sredstva iz dr,avnog
bud,eta jer se ne smije zatvoriti opcija
da sredstva skuplja i iz drugih izvora.
Kakva je ove godine bila uloga Ministarstva za kulturu u organiziranju
Frankfurtskog sajma?
Ministarstvo je funkcioniralo
kao i do sada, osiguralo je sredstva i to
na samom poetku svih razgovora o
nastupu u Frankfurtu. Ja sam ispred
Ministarstva lan odbora za pripremu
Frankfurtskog sajma te sam pokuavao sudjelovati kao i svi ostali. Meutim, Ministarstvo nije organizator, ve
je jedini i iskljuivi organizator Zajednica nakladnika i knji,ara te organizacijski odbor pri toj zajednici. Sve je,
dakle, stvar dogovora unutar tih okvira, iako sam iz Ministarstva bio prisutan na nizu sastanaka, od Umjetnike
zajednice do nekih sponzora, jer je
doista bilo va,no da se prikupi taj
bud,et. No to i nije tako jednostavno
uiniti, pa ni za takvu nakanu kao to
je Frankfurtski sajam.

Gradovi bez knji ara

Kakva je komunikacija Ministarstva kulture s nezavisnim nakladnicima?
Donedavno sam jo uvijek bio
predsjednik Udruge nezavisnih nakladnika, ali vremenski to nisam vie
mogao uskladiti s ostalim obavezama,
pa je kolega Zakarija zadnjih pola godine odraivao posao umjesto mene.
Mislim da s ljudima koji tamo rade suraujem vrlo dobro, da i dalje radimo
na istom projektu i da ni na koji nain
nismo na suprotstavljenim stranama.
Vjerujem da je moja komunikacija s
veinom kolega vrlo dobra.
Kako procjenjujete situaciju s knjigom u Hrvatskoj u posljednjih devet
mjeseci? Je li se to promijenilo?
Promjenom vlasti ne mijenjaju
se okolnosti u kojima ,ivi knjiga. Ako
je neto godinama sustavno bilo marginalizirano, onda je to u pola godine
vrlo teko promijeniti, pogotovo kada
su financijski uvjeti relativno skromni. injenica je i to da je atmosfera
pozitivnija nego je prije pola godine,
da se uspio osigurati neki novac za
biblioteke, ako ve to nije bilo mogue na razini knji,ara.
Na,alost, ak i veliki nai gradovi
nemaju pristojne knji,are. Iako se
mo,da tako zovu, one su u osnovi papirnice jer knjige gotovo da i nema.
Doista se treba shvatiti, na razini i dr,avne i lokalne uprave, da knji,ara nije komercijalan projekt, ve kulturoloki. A budui da mo,da jo dugo i
nee biti komercijalan projekt, treba
omoguiti da knji,ara funkcionira
zahvaljujui knjigama, u okolnostima
povoljnim za knjigu, da knji,ara bude
kulturoloko mjesto, a ne da ovisi o
prodanim gumicama i olovkama.

svih manifestacija vezanih uz knjigu od

oljanovih dana u Rovinju do Pazinskog
skupa izdavaa Put u sredite zemlje.
Je li mogue dovesti u vezu prezentaci-

Albert Goldstein, predsjednik Vijea Zajednice

nakladnika i knjiara

I mi emo
sajam imati
Premda smo mala i siromana
zemlja, minimum standarda za
participaciju u svijetu moramo pokazati i platiti
Ana Schmidtbauer
Koliko e se ovogodinji nastup hrvatskih izdavaa na Frankfurtskom sajmu
razlikovati od dosadanjih?
Zadnji sajam koji je imao svoj puni
smisao, dakako govorimo o hrvatskom
tandu na Frankfurtskom sajmu, bio je
onaj 1991. godine. To je bila specifina situacija i tand je bio u cijelosti osmiljen
unato uvjetima. Nakon toga je nastupilo
razdoblje inovnikog tipa miljenja sve
do sredine devedesetih. Jedan dio izdavaa
nastupao je odvojeno, a to smo inili i mi
iz Antibarbarusa, i to u najrazliitijim oblicima, do toga da smo jedne godine izlagali zajedno s bosanskom knjigom. Osnutkom Hrvatskih nezavisnih nakladnika
zapoeli smo organizirano izlagati odvojeno od oficijelnog tanda iji je koncept izlaganja do te mjere bio kompromitantan, i
po na posao i naa miljenja, da nismo
nastupili zajedno.
Ono to ,elimo ove godine napraviti,
za razliku od dosadanjih nastupa, jest da
sliku o knji,evnoj i knji,noj produkciji u
Hrvatskoj, koja do sada sigurno nije bila
ona prava slika, poka,emo u punom dijapazonu i bez ikakvih prefiksa koji bi usmjeravali taj nastup. Oelimo da taj nastup
bude opremljen svim onim to je standard
prikazivanja jedne nacionalne produkcije.
To, naravno, podrazumijeva raspon od najobinijeg adresara izdavaa pa do specijaliziranih kataloga.

Putovo za knjigoljupce
Hoe li hrvatski tand imati kvalitetnih
kataloga?
Napravili smo katalog suvremenih
autora, i to samo na engleskom jeziku, da
bi se pru,ila mogunost uvida u tu nau
suvremenu knji,evnu produkciju koja po
mnogim elementima korespondira s moguim recipijentima u Europi. Taj katalog
smo nazvali 20 za 2.000. Taj katalog nije
miljen kao ikakva antologija, ve kao
presjek mladih ljudi koji imaju pretpostavku korespondencije s recipijentima u europskim zemljama. Zatim smo tiskali katalog knji,ara i antikvarijata, dvojezini,
jer ga trebamo i mi ovdje. Toliko se promijenila slika da ni mi koji se bavimo izdavakim poslom vie ne znamo tko postoji,
a tko ne i gdje se nalazi. Malim i kratkim
opisima daju se osnovne informacije to je
i gdje dostupno da svaki gost mo,e jednostavno doi do onoga to ga zanima. U
ali smo taj katalog nazvali putovo za
knjigoljupce. Katalog Istra putovima knjige
zamiljen je u skladu s tematskim dijelom
ovogodinjeg nastupa, a to je regionalno
izdavatvo. Katalog obuhvaa ne samo
knji,are i antikvarijate, nego i istarske izdavae iji je broj iznenadio i nas same
njih dvadeset devet. Iako su to katkad mali izdavai, valja zapamtiti da ne postoji
mala knjiga. Zatim tu je i popis svih mjesta i zbirki gdje se uva knji,no blago, npr.
najbolja mediteranska zbirka rukopisa i
ekspedicija koja se uva u Rovinju. Uvrteni su i neki istarski autori, potom popis

do zakljuka da su u svakoj prii najskuplji ljudi i da je za takvu vrst organizacije

naprosto bilo prekasno. Pokuavali smo
neke stvari rjeavati u paketu, imajui u vidu dugorone planove. Tako smo dali izraditi adaptabilan, pokretljiv sistem opreme
tanda, polica i modula koji su sada u naem vlasnitvu. Cijena izrade je dva i pol
puta vea od najma, to znai da emo samo u dvije ili tri godine izlaganja u Frankfurtu vratili ulog. Mi to ne kanimo rabiti
samo u tim uvjetima i tako kratkom vremenu. Na umu smo imali i Interliber.
Kakva je suradnja s Ministarstvom kulture oko organiziranja predstavljanja na
Frankfurtskom sajmu?
S tom suradnjom smo u cijelosti zadovoljni. Oni su hitro reagirali im smo
izlo,ili nae namjere koje se uklapaju u
novi imid, Hrvatske. Ovakav nastup mo,e ga samo potvrditi i to u najboljem smislu. Mislim da imamo svoje mjesto i svoju
ulogu u svijetu i Europi, bez obzira koliko
ona bila mala ili zapostavljena, bilo zbog
politikih prilika bilo zbog jezine barijere, i red je da to odr,avamo na primjeren
nain. Premda smo mala i siromana zemlja, minimum standarda za participaciju u
svijetu moramo pokazati i platiti.

Manufaktura knjiga

ju kulture, odnosno knjige s turistikim

predstavljanjem?
Osmiljavajui koncept da se na jednom mjestu okupe sve relevantne informacije o knjizi u najirem smislu, naili
smo na dobar odaziv jer je uoeno da je to
bitan doprinos specijaliziranom turizmu
znanstvenom, znanstveno-kulturnom i
ako hoete knji,nom. To iri specifinu
ponudu. Upravo takva specifina ponuda i
koncept poma,u definiranju drutvenih i
kulturnih odnosa regija te definiranju to
to jest regionalno izdavatvo i regionalni
identitet kao podidentitet. Naa nastojanja naila su na dobar odaziv i kod turistikih zajednica Istre koja je dovoljno zrela i shvaa da samo jedan tip turistike ponude vie nije dovoljan. Nadam se da e
regionalno predstavljanje ostati dio strukture naih predstavljanja u inozemstvu i da
e biti iskoritene sve mogunosti takve
prezentacije.

tand za vjenost
Jesu li i ove godine pripreme za Sajam
zakasnile?
Pripreme su zapoele s barem est
do osam mjeseci zakanjenja. Onda su pale u neku vrst interregnuma jer smo svi ekali da vidimo imamo li subjekte s kojima
mo,emo razgovarati. Mislim i da je nesporazum s Gradom izaao iz injenice da
su gradski izbori bili neto kasnije zapoete pripreme smo prolongirali zbog sporog konstituiranja onih koji bi trebali donositi meritorne odluke. Sve se radilo po
principu koko jaje jer ne mo,ete jedno
bez drugoga. Ne znate financijske parametre, a bez vrste financijske konstrukcije mo,ete raditi to god hoete, ali ne mo,ete nita realizirati. itav niz radnji zahtijeva rani, pravovremeni poetak, a time i
poznat financijski okvir. Mi smo cijelu
konstrukciju zatvorili tek esnaestoga
prologa mjeseca, dakle svega dva mjeseca
prije poetka Sajma.
Kada smo radili okvirni plan, imali smo
i drugih ,elja i planova. Oeljeli smo biti jo
probojniji, jo otvoreniji, pozvati vei broj
autora i okupiti ih oko odreenih tema.
Na primjer autore koje se danas naziva disidentskim, iako ja to ne bi tako nazvao,
koji su ve izveli dobar dio produkcije i
koji bi mogli biti ona prva linija proboja i
otvoriti prostor ostalima. Naravno doete

Kakvi su planovi i ideje za novi Interliber?

Velesajam je vodio Interliber na komercijalnoj bazi temeljem najma prostora.
Jedan od programskih elemenata je nagrada Strossmayer koja se dodjeljuje u suradnji s HAZU. To je u nekim godinama, kad
smo mi bili daleko vee tr,ite i kada je iz
istog razloga dobar broj inozemnih izvoznika knjiga bio zainteresiran za tu ponudu, moglo funkcionirati na komercijalnoj
bazi. U meuvremenu se knjiga s industrijske proizvodnje svela na manufakturnu
osim kolskih ud,benika, dakako. Takva
manufakturna proizvodnja ne mo,e podnijeti komercijalni karakter takvog sajma
koji se onda svodi ne na prikaz noviteta,
nego na vaarsku rasprodaju. Promijeniti
karakter Interlibera nije bila neija ideja,
ve nu,da. Mi smo doli do koncepta Interlibera koji bi bio podijeljen na prezentativni i prodajni dio. Prezentativni bi bio i
struni dio, namijenjen struci od knji,niara, znanstvenika, nastavnika i svih ostalih zainteresiranih. To ne zahtijeva ni previe prostora. Paralelno s tim bila bi i otvorena knji,ara. Ovo bi bio, mo,e se rei,
domai dio. Internacionalni dio inile bi ili
nacionalne ili tematske izlo,be.
Hoe li novi koncept podrati Velesajam i Grad?
Knjizi koja je du,e vrijeme bila ne
marginalizirana, ne poni,ena, nego unitena, posebno tretmanom PDV-a, mo,emo
vratiti dignitet i prostorom i nainom prezentacije i svim dogaajima koji e se isplesti oko knjige. Na Velesajmu se nije
mogao napraviti nikakav dogaaj oko
knjige jer je prostor, blago reeno, neadekvatan. Pred ljeto smo imali razgovor, a
i postigli dogovor sa Zagrebakim velesajmom, da se Interliber dislocira i da ga ubudue zajedno radimo. Novi koncept Interlibera najavit e se na ovogodinjem koji je
jo na starom mjestu. S jedne strane, Grad
je vlasnik Zagrebakog velesajma, a s druge, trebamo potporu Grada jer je to, to
na,alost neki ne shvaaju, gradska manifestacija par excellence. Oelimo da prostor
u koji bi se smjestio Interliber bude Umjetniki paviljon koji je i organizacijski
postavljen tako da ima centralni dio u koji
mo,emo pristojno dovesti autore, organizirati strune skupove i sl. Mo,emo napraviti jednu malu godinju sveanost knjige. Mi tek moramo sjesti i dogovoriti se,
jasno nakon Frankfurta. ini mi se da emo imati prostora da sjednemo zajedniki
s Velesajmom i Gradskim poglavarstvom.
Velesajam je itekako voljan pripomoi da
se tradicija nastavi, a i osposobljeni su za
sve tehnike organizacije, a mi bi bili zadu,eni za ovaj programski dio. Ukoliko se
sve bude vodilo dobro i tono, i mi bismo
mogli ui u kalendare svih europskih sajmova knjige.

16

II/39, 28. rujna 2,,,.

Populizam u Austriji

Austrijanci monu i iskljuujuu

politiku oznaku, a ujedno i
drutvenu injenicu.
Populistiki, antipolitiki diskurs bio je uspjean u politikoj
kulturi austrijske Druge Repub-

mokracije. Ali ipak je prije toga

prihvaanja Slobodarske stranke
obavljenog javno, potpisivanjem koalicijskog sporazuma
Narodna stranka pod vodstvom
Schssela izvela ideoloki potez.

Tekst Sebastiana Reinfeldta prenosimo iz asopisa Medijska prea

(OSI Slovenia, proljee 2000)

Sebastian Reinfeldt

Brijanje srpom i ekiem

like, ta pribavljao je poticaj, prostor i jezik narodnom otporu.

Haider je neprestano govorio da
se u politici radi o suprotstavljanju i bitci. Pristajanje na Haiderove retorike napade i na njegovo oblikovanje dr,ave bilo je
ujedno politiko djelovanje prema: dominaciji u svakodnevnom
,ivotu i ujedno prisilnoj politizaciji preko dominantne vladajue
konstrukcije. To je omoguilo da
je vladajua politika struktura
postala neposredno odgovorna

Narodna stranka kao konzervativna stranka razvila se na sna,noj socijalno-katolikoj podlozi i

postala znaajna austrijska skupina za pritisak u neoliberalnoj
vladinoj politici. Od godine
1995. nadalje Narodna stranka
propagirala je radost tednje
(Freude am Sparen), zamisao o
dr,avi koja se neprestano mijea
u drutvo, a istodobno propagira
vladinu politiku nemijeanja. Pored toga tr,inu racionalnost rairila je na podruja drutvenog

Bez obzira na istinitost ili

neistinitost takve pretpostavke,
rije ve i retorika fraza Jeste
li znali oponaanjem strukture ogovaranja (Jeste li uli vijest?) proizvode atmosferu iznenadne prisutnosti pretpostavljenih otuivaa. Odlomak bi
dakle morali ovako razumjeti:
Jeste li ste i vi uli da ve najedaju na jezik njihovim (barbarskim) glasovima? Tu retoriku
moramo interpretirati kao jezini izraz modernog rasizma, pogotovo to se radi o upotrebi
kulturnih pojmova /njihov udni
jezik/ za dokazivanje (samo)ugro,enosti nekog entiteta, identiteta, neke socijalne ili politike zajednice (naroda, kulture,

za tegobe svakodnevnog ,ivota, i

to ne samo kao projekcija. U tome smislu bilo je tajno glasanje
za Slobodarsku stranku imaginarno oslobaanje od vladajueg
sistema.
Vezivanje antipolitike te,nje
s rasizmom i antisemitizmom bilo je uspjeno radi djelovanja prijanje vlade i krugova koji su je
podupirali. Na strance bez obzira na njihov pravni status gledali su i tretirali ih kao napadae
koje je poslala vlada. Ironino je
da se ta implikacija u Austriji pojavila zato to je prijanja vlada
SP/VP pristajala na populistiku tvrdnju da doseljavanje u
dr,avu prouzrokuje bitne probleme. U tu diskurzivnu klopku
desniarskog populizma pao je
posebno latentni rasizam austrijske socijalne demokracije i njene
radnike okoline. Za svakog
stranca vrijedilo je da je vladin
stranac. S tog gledita doseljenike su krivili za napad na inae
tvrd austrijski model i vladu zato
to im je dozvolila doi.

,ivota koja sama po sebi nisu oblikovana ekonomski: npr. obitelj,

stupanj srodnosti, kazneni sistem i kaznena politika. Za ostvarenje tih politikih praksa Narodna stranaka preuzela je populistiku shemu bez njene narodnjake supstancije. Time je austrijska Konzervativna stranka u
prijanjoj vladi od godine 1995.
djelovala kao nekakva opozicija.
Pogledajmo gradivo za izbornu kampanju Haiderove stranke
u jesen godine 1999. u Beu: Slobodarska stranka organizirala je
posebnu kampanju za prijestolnicu, kampanju protiv stranaca.
Tu injenicu esto interpretiraju
time da je negodovanje protiv
stranaca strateko, to je oito
tono, ali previa zato je taj
strateki poziv nu,an za tu vrstu
populizma.
Samo u Beu se Slobodarska
stranka preko plakata zauzimala
za obustavu berfremdung (preplavljenost tuintinom). Teko
prevodiv pojam berfremdung
izriito su propagirali nacisti i u
njemakim rjenicima ulazimo
mu u trag od tridesetih godina
ovoga stoljea nadalje. Na isteku
dvadesetog stoljea ponovno je
niknuo u Beu. Upotrijebimo li
ga, povlaimo iskljuujuu crtu
pred strancima i mislimo da ih je
suvie (prefiks ber = prijeko).
Implicitno naznaujemo da e ti
prekobrojni ljudi otuiti veinu
od njene (kulturne) biti. Tu su
opu skupinu otuivaa odredili
kao molioce azila i crnce iz Afrike za koje uopeno vrijedi da su
preprodavai droge U brouri
Slobodarske stranke koju su dijelili ljudima pojavila se jo jedna osobna oznaka otuivaa: Je-

vjere, tradicije).
Populizam proizvodi karizmatsku figuru, politikog vou,
za kojega vrijedi da je drugaiji
od svih drugih. Svatko u Evropi
zna da je netko kao to je Jrg
Haider istinit i da je odreeni tip
politike osobnosti. Nije takav
kao SVI drugi. Haider je 9. 5.
2000. nova vlada bila je na vlasti jedan mjesec u Riedu (Gornja Austrija) ,alio vodee politiare Evropske unije i austrijske
opozicije. Chiraca je oznaio kao
d,epnog Napoleona 21. stoljea
(Westen-taschen-Napoleon), a
Austrija ova dr,ava ne treba nikakvog d,epnog Napoleona
21. stoljea. (Der Standard, 21.
4. 2000). Nadalje, nadolazeeg
vou Socijaldemokratske stranke
Alfreda Gusenbauera nazvao je
Gruselbauer Grusel je njemaki izraz za jezu koji bi se radije brijao srpom i ekiem. (Der
Standard, 21. 4. 2000). Taj govor
odr,ao je u Austriji krajem karnevala, na Pepelnicu. Veina komentatora misli da tako to ne bi
smio rei i da to nije bio prikladan ton. Kancelar Schssel oznaio ga je neukusnim. Ipak,
Haider je tradicionalni karneval
upotrijebio kao sigurnosni tit za
svoje uvrede. Svaka kritika sada
se suoava s argumentom: Ta bio
je karneval! Ne uzimajte to preozbiljno!
Mislim da su taj dogaaj i njegovi diskurzivni uinci simptomatini za raspravu o Haideru,
jer su njegovi napadi strateki i
uvijek zahvaaju mehanizme kojima se suprotstave svakoj kritici.
Njegove govore zato treba pretresati kao dijaloge, i ta dijaloka
struktura dio je naina kako fun-

Bio je to samo karneval

To to se dogaa u Austriji
ideoloka je dominacija
bez skrivenog manipuliranja i bez prikrivenih ekonomskih interesa

ste li znali da su naa beka djeca

ve prisiljena itati cijele stranice
tiva na srpsko-hrvatskom?
(Wiener Freie Zeitung, br. 9, Be,
1999)

rijanja austrijska vlsada

pristajala je na populistiku tvrdnju da doseljavanje
u dr,avu prouzrokuje bitne probleme. Za svakoga stranca vrijedilo je da je vladin stranac.
Izniman primjer desniarskog
populizma u Austriji ne smijemo
razumjeti u smislu pravnog, ekonomskog ili diskurzivnog iskljuivanja stranaca. Isto tako ne radi se samo o govoru mr,nje u nekim asopisima, ta oboje je vie
ili manje opa pojava u svim zapadnoevropskim dr,avama. Posebna karakteristika je politika
hegemonija desniarskog populizma i njegovo ostvarivanje moi: ideoloka dominacija u istom
i dakle apsolutno oiglednom
obliku.

Pristojni i marljivi
Hoemo li razumjeti to se
dogaa u Austriji ne treba nam
kodirati skrivene interese i namjere. Sve je ve tamo zajedno s
povijeu i unutranjom logikom. Populizam u ovom primjeru oznaava politiku strategiju,
ne samo za mobiliziranje ljudi,
ve i za postizanje politike hegemonije. To se dogodilo u Austriji.
Otkad je Haider godine 1986.
preuzeo vodstvo FP (Slobodarske stranke), ta stranka djeluje s prilino ustaljenom semiotikom konstrukcijom (i unutar
nje). Haider je politiare prijanje vladajue koalicije odredio
kao ljude tamo preko i prema
njima zauzeo kondenzirani antipolitiki odnos. Taj odnos ukljuivao je interpretaciju Austrijanaca kao fleissige und anstndige
sterreicher (marljivi i pristojni
Austrijanci). Tu frazu najprije su
upotrijebili u politikim govorima.
Taj antipolitiki, populistiki
odnos osna,ila je narodnjaka
ideoloka infrastruktura. Strance
i Sozialschmarotzer (socijalne
parazite) iskljuivala je kao organski strane kategorije prema
nama pristojnim i marljivim Austrijancima. Njihovo iskljuivanje bilo je nu,no i apsolutno i
utemeljivalo je antipolitiki diskurs. Zbog antipolitikog naboja
trebalo je neprestano govoriti da
politiari onemoguavaju neki
bitan dio drutvenog zajednitva.
to bi bila bit Austrijanaca,
mogue je spoznati samo u vezi s
potpuno negativnim odnosom
prema ljudima koji su smjeteni
u kategoriju ne-mi. Ta cjelovita
diskurzivna formacija napravila
je iz fraze pristojni i marljivi

Prekobrojni ljudi
Bur,oazija koju politiki
zastupa VP (narodna stranka)
bila je ona koja je djelatno stupila na stranu desniarskog populizma. I vie od toga, sada propagira populistiku artikulaciju s
politiki ekstremnog polo,aja.
Ta okolnost ima unutarnje i vanjske razloge. Unutarnji razlozi
odnose se na strateki polo,aj
Konzervativne stranke u prijanjoj velikoj koaliciji. Istup iz te
koalicije (bez gubitka moi) bio
je mogu samo tako to su prihvatili Slobodarsku stranku kao
normalnu u spektar liberalne de-

kcioniraju. U tom govoru politiar se odvaja od drugih tako da ih

vrijea. Doslovno uzeto to nije
ni lijepo ni pravedno. Ali ako
pogledamo funkciju takvih napada, vidimo da proizvode odnose
prijatelj-neprijatelj da bi na taj
nain vodeim politikim strankama oblikovali, uinili uvjerljivom i utvrdili poziciju moi i da
bi zbili redove glasaa, pristojnih
i marljivih Austrijanaca. Govori
se da Austriju od veljae 2000.
okru,uju vanjski neprijatelji (evropske vlade i njihovi pomagai),
a prema unutra da je okaljana.
Dan-danas Slobodarska stranka
izriito oznaava unutarnju kritiku opoziciju izrazom sozialistische sterreich-Beschmutzer
(socijalisti koji prljaju Austriju).

Ljubi neprijatelja svojega

etrnaest evropskih dr,ava
odluilo se da zbog sudjelovanja
Slobodarske stranke u vladi zamrzne svoje dvostrane odnose s
Austrijom. U svojem karnevalskom govoru Haider je napao
neke va,ne politiare koji su poduprli tu odluku. Te politiare
Evropske unije (Austrija je jo
uvijek njena lanica) retoriki je
tretirao kao neprijatelje i manjevrijedna ljudska bia. Upravo
ta atmosfera mala dr,ava Austrija kojoj se dogaa nepravda i
okru,uju je neprijatelji iri se
austrijskim drutvom. Kao primjer navodim komentar televizijskog programa iz tabloida Kronen-Zeitung. Autor u zamiljenom dijalogu (opet!) s televizijskim gledaocima razla,e zato se
ne protivi evropskim dr,avama
koje zagovaraju sankcije. Autor
Telemax upotrebljava tree lice i
neposredno nagovara svoje opinstvo: Kada osjea da s njime
nepravedno postupaju i da mu se
rugaju, zadr,ava svoj milostiv
pogled. Va Tmx odrastao je s
evaneljem, a to znai: ljubav
prema neprijatelju (KronenZeitung, 18. 3. 2000). Zato je taj
citat tako znaajan? Zbog predod,be koju sadr,ava. ovjeku
se mo,e initi da s njime postupaju nepravedno i da mu se rugaju, a da oni koji to ine nisu
nu,no neprijatelji. Oznai li ih
kao neprijatelje, nepotrebno se
uputa u rat (rijeima, ako nita
drugo).
to inimo s neprijateljima?
Naravno, pozivaju nas da se borimo s njima. A ako smo i dalje
mirni okrivljuju nas za predusretljivost. Neki drugi komentator istog asopisa govori: Kao u
osobnom ,ivotu, podmuklog i
nepopustljivog neprijatelja nije
mogue opametiti poputanjem i
predusretljivou (Kronen-Zeitung, 14. 4. 2000).
U odjeljku Oni, politiari tamo preko, koji su do veljae
2000. zauzimali politiari prijanje velike koalicije, sada se nalaze evropski politiari u Bruxellesu. Slu,e uvrenju ideolokog
scenarija kruga vlasti, u naem
primjeru kategoriji Mi, marljivim i pristojnim Austrijancima.
To to se dogaa u Austriji, ideoloka je dominacija bez skrivenog manipuliranja i bez prikrivenih ekonomskih interesa. Ideologija oblikuje usklaenost svakodnevnog ,ivota i shvaanje
ljudi mo,emo primijetiti slinosti sa situacijom u jugoistonim dr,avama.
Preveo sa slovenskoga
Sreko Pulig

II/39, 28. rujna 2,,,. 17

Zlatko Matijevi, Olivera Milosavljevi, Maja Miljkovi, Andrej
Mitrovi, Bojan Munjin, Slobodanka Nedovi, Miroslav Perii,

Znanost protiv
samoposlu"ivanja
O dijalogu kao uvjetu mogunosti poslijeratnoga razumijevanja
Dijalog povjesniara-istoriara1
Friedrich Naumann Stiftung, priredili Hans-Georg Fleck i Igor
Graovac, Zagreb, 2000.

!arko Puhovski
omaa kultura i znanost
ve su godinama u situaciji
da potrebuju barem poticaje i katalizatore izvana, ako ve
ne i formativne sudionike onih
zbivanja koja bi, zapravo, trebala
biti konstitutivna za samo njihovo postojanje. Meu tim inozemnim dragovoljcima na podruju kulture nezaobilazna je
proteklih nekoliko godina zaklada Friedrich Naumann. Jedan je
od njezinih ambicioznih projekata, nazvan Dijalog povjesniara/istoriara, nedavno rezultirao
i dvotomnim izdanjem pod istim
naslovom. Rije je, dakako, o pokuaju da se nakon rata te svega to ga je uzrokovalo (i njime
bilo uzrokovano) promisli pozicija onih koji su, s jedne strane,
pozvani da o nedavnim zbivanjima struno progovore, ali su, s
druge strane, ba kao struka bili
posredno i neposredno, manipulacijom ili volontiranjem upleteni u priprave poslijejugoslavenskoga rata (ili poslijejugoslavenskih ratova). Ta je upletenost
i bila ne samo jedna od temeljnih
sadr,ajnih odrednica rasprave,
nego, dakako, i kljuna potekoa u samome zapoinjanju dijaloga.
Sama je, naime, injenica odr,avanja skupa, na kojemu je dolo do razgovora, stoga bila bitno
postignue kako organizatora tako i svih sudionika kao intelektualaca. No, nakon to je razgovor zapoeo to vie ni izdaleka
nije bilo dostatno, te se kulturna
injenica da je uope i mogao zapoeti razgovor meu onima koji su zastupali ne samo razliite,
nego nerijetko i posve suprotstavljene stavove s dalekose,nim
politinim i belicistikim implikacijama, pred itateljem povlai
u (svagda dodue nazoni) kontekst. Dva skupa (indikativno
odr,ana u maarskome Peuhu
1998. i 1999) posveena ovakvome dijalogu okupila su brojne ne
samo strunoj javnosti znane
povjesniare/istoriare, ali su oni
koji su proteklih godina bili (nerijetko i propagandno) najglasniji znakovito izostali. Uostalom,
ve i sam popis hrvatskih i srpskih sudionika dijaloga svakome tko je iole informiran posve
jasno ukazuje na to o emu je rije (Ivo Banac, Duan Batakovi,
Duan Biland,i, Mile Bjelajac,
Mile Bogovi, ore Borozan,
Neven Budak, Tihomir Cipek,
Ljubomir Dini, Bojan Dimitrijevi, Darko Dukovski, Veljko
uri, Andrea Feldman, Duan
Gamser, Vladimir Geiger, Hrvoje Glava, Ivo Goldstein, Igor
Graovac, Tvrko Jakovina, Berislav Jandri, Zoran Janjetovi, Jure Krito, Predrag Markovi,

Mirko Petrovi, Ivica Prledner,

Branka Prpa, Zdenko Radeli,
Radmila Radi, Mira Radojevi,
Ivo Rendi-Mioevi, Milan Ristovi, Drago Roksandi, Miroslav samard,i, Mihael Sobolevski, Katarina Spehnjak, Dubravka Stojanovi, Mario Strecha,
Toni itin, Ljubinka Trgovevi,
Nikola Outi).
U prvome tomu, koji donosi
najvei dio sadr,aja prvoga ina
reenoga dijaloga, tematski se
va,nima ine prilozi koji iznutra govore o nekim od naglaeno traumatskih slo,aja i dogaaja u objema nacionalnim povijestima. Olivera Milosavljevi
tako razmatra stereotipe o drugima kao opravdanje nacionalizma
na srpskome primjeru. Uvjerljivo i dokumentirano pokazujui
srpske nacionalistike stereotipe
(protusrpske) mr,nje, genocidnosti, separatizma kao osobina
hrvatskoga (naravno, kolektivnoga) karaktera, autorica emfatiki pledira za nadomjetanje
nacionalizma stvarnom samosveu (I. tom, str. 34). Jure Krito pak razmatra traumatsko
razdoblje NDH nastojei, na
primjeru vjerskih prijelaza, pokazati razlike izmeu vrha NDH i
hijerarhije Katolike crkve, pa i
barem formalno reduciranje razine terora nakon 1942.
No, ipak se za kontekst debate, kao, vjerojatno i za budunost hrvatsko-srpskoga dijaloga
uope, posebice va,nima nadaju
prilozi posveeni samostalnosti/emancipaciji povijesnih istra,ivanja te njihovoj ulozi u politikoj pomirbi. Mile Bjelajac tako pokazuje dugotrajna iskuenja historiografije u objema Jugoslavijama, no ni sadanjost kao
da ne pokazuje mogunost izlaza
(izgleda da sama politiko-pravna egzistencija Jugoslavije ipak
nije bila bitnim problemom). Ivo
Goldstein postavlja oito, i u itavoj raspravi implicirano, pitanje o mogunostima koje su historiarima dane. U odgovoru on
se, za ovu fazu rasprave logino,
zadr,ava na socijalnome, ideologijskom i politikom kontekstu,
na razini poslije koje je tek nova
povjesniarska praksa mogua. I
Andrea Feldman istra,uje u tom
pravcu, dospijevajui do bitnoga
uvida u ulogu povjesnika u povijesnoj konstrukciji ideja i socijalnog konteksta u kojemu se

one pojavljuju(I, 51).

Nastavak je skupa bio bogatiji
i razraeniji ne samo zbog toga
to je prvotno oklijevanje da se
stupi u sadr,ajni dijalog barem
djelomice nadieno, nego i stoga
to su se prilike u okru,enju
nedvojbeno promijenile. Pojavljuju se i jasnije naznake polemika koje (na strunoj razini) tek
treba oekivati. Ponajprije, poredbena se ralamba nedvosmisleno prihvaa kao analitiko orue kojim se ostavlja za sobom ne
samo razdoblje ideologijskog ratovanja, nego i naglaena harmonizirajua koncilijantnost koja je
karakteristina za prve faze nakon tekih sukoba. Akademik
Biland,i opet kroji politiki
kontekst rasprave (neto drukiji od onoga kojim je kako pred
nekoliko desetljea, tako i proteklih nekoliko godina okupirao
vie opu javnost no kolege; ipak
metoda navoenja osobnih razgovora kao povijesnih vrela koja
je karakterizirala i njegove ranije,

Morat e se povesti rauna o strukturalnim znaajkama nacionalistikoga svjetonazora i

ulozi to je prolost ima u legitimiranju njegovih pothvata
socijalistiki i antisocijalistiki
nastrojene knjige nije se promijenila). Profesor Mitrovi pak
uvjerljivo kritiki prokazuje srpsku stranu intelektualne priprave i opravdanja sukoba.

S onu stranu diplomatskih

nastojanja
Posebna je vrijednost nastavka
skupa, koji je zabilje,en u drugome tomu ovoga izdanja, njegova
razdioba na tematske radionice
(posveene procesima modernizacije u Hrvatskoj i Srbiji u devetnaestome i dvadesetom stoljeu, tvorbi etnikih i nacionalnih identiteta u ju,noslavenskom prostoru iz povijesne perspektive, Kraljevini Srba, Hrvata
i Slovenaca, manjinama u Kraljevini Jugoslaviji, te Katolikoj i
Srpskoj pravoslavnoj crkvi u totalitarnim re,imima u Hrvatskoj
i Srbiji u dvadesetom stoljeu).
Ovdje je, s onu stranu predteorijskih sukoba i diplomatskih
nastojanja da se sukobi teorijski
zabaure, struna rasprava stricto sensu odista mogla zapoeti. I
odmah se je pokazalo da u raspravi o jasno odreenim temama
razlike vie nisu nu,no zemljopisne/nacionalne, nego konano metodologijske, svjetonazorske, eventualno generacijske
naravi. Ne znai to, dakako, da
su formativne razlike proistekle
iz (sveuilinih, drutvenih,
ideologijskih i drugih) osobina
dviju sredina tek tako zanemarive, ali ipak upozorava na to da su
nacionalistike invektive iz okoline, ma koliko djelotvorne bile,
ipak sposobne za penetraciju do
odreene razine istra,ivanja i
znanstvenoga diskursa, no ne uspijevaju pro,eti itavo disciplinarno polje rada (barem nekih)
povjesniara.

Indikativno je ipak da su se
problemima modernizacije i
tvorbe kolektivnih identiteta bavili gotovo iskljuivo autori iz
Srbije, kao da su, kada je o modernizaciji rije, poodavno znani
uvidi profesorice Gross smatrani
dostatnima za prezentaciju stajalita druge strane. No, i ovakva
u kontekstu konkretnoga dijaloga imaginarna poredba upuuje
na slinost i problematike (neovisno o znanim razlikama zemljopisne i druge naravi), ali i metodike postave istra,ivanja.
Neto slino va,i i za raspravu o
nacionalnim i etnikim identitetima u kontekstu njihove povijesne tvorbe, s time da je ovdje
profesor Rendi-Mioevi dao
skicu zanimljiva istra,ivanja povijesnih poetaka hrvatskoga kolektivnog identiteta uporabom
psihonalitikoga pojmovnog instrumentarija (koji bi, meutim,
za ozbiljniju razradu trebalo,
ipak, neto preciznije rabiti, ali i
uzeti u obzir posljednjih desetljea opetovano razmatrane metodike potekoe ovakvih poopivanja psihoanalize). Branka
Prpa je, teorijski veoma ambiciozno, mobilizirala sociologijski, pa i filozofijski pojmovni
aparat za preispitivanje identiteta
u srpskoj novijoj tradiciji. Time
je, s jedne strane, pokazala koliko lokalna razmatranja predstavljaju dobar materijal za suvremenu teorijski relevantnu raspravu,
ali, s druge, i to da se civilizacijska matrica na kojoj insistira (u
paraleli s psihoanalitikim poimanjem matrice kod Rendi-Mioevia) ne mo,e samo usvajati bez socijalno-povijesnih pretpostavki.

Dva opa mjesta

Radionica koja je tematizirala
Kraljevinu SHS pokazala je suglasnost u metodama uporabivima
za analizu pojedinanih problema njezina postojanja, ali i na razini irih pristupa. Tihomir Cipek daje politologijski osvijeten
prikaz nedovrenosti dr,ave
SHS kao svojevrsnoga ancien regimea (premda bi, uzme li se Tocquevillea, koji je sintagmu teorijski uveo u raspravu, ozbiljnije
u obzir, trebalo preispitati zakljunu tvrdnju da takav poredak
ne doputa nikakve promjene
II, 303). S drukijim, teorijski
manje sofisticiranim, pristupom
Ljubodrag Dimi pokazuje, meutim, sline konzekvencije svoje analize unutar sustava stvorenoga nakon I. svjetskog rata
izlaza odista nije bilo.
Radionica o manjinama dala je
niz empirijski potkrijepljenih
uvida u stanje odnosa spram manjina u Kraljevini Jugoslaviji, kao
i itavu listu diskriminatorskih
praksi znakovitih za narav samoga re,ima.
Radionica posveena dvjema
nacionalnim crkvama rezultirala je najveim brojem tekstova
koji su obuhvatili i odnos dr,ave
(u razliitim razdobljima) spram
crkava kao ustanova, ali i odnos
spram vjernika, te neke ekstremistike pozicije koje su se pojavljivale u objema zajednicama.
Zavrna izjava dijela/dela sudionika/uesnika skupa pokazuje i njegova bitna ogranienja.
Kako se, naime, esto zbiva u poratnim vremenima, sve o emu
su se uesnici/sudionici uspjeli
suglasiti jest ne samo (koliinski) oskudno, nego i sadr,ajno
svedeno na dva opa mjesta popularno interpretiranoga liberalizma. Rije je, zapravo, o poku-

aju ponovnog uspostavljanja

uobiajenih i potrebnih profesionalnih veza, te o zalaganju za
autonomiju povijesne znanosti/istorijske nauke od politike i
odbijanju
manipulacijeu
dnevnopolitike svrhe (II, 671).
No, mo,da je to i dobro; od
znanstvenika neovisno o struci
ne treba valjda oekivati ope
deklaracije, nego funkcioniranje
u skladu s naelima zajednice istra,ivaa.

Take the best, leave the rest

Ako se o takvoj zajednici radi
o politikoj zajednici oito ne
mo,e biti rijei valjat e, kadtad, zajedniki ili odvojeno, openito ili analizom sluajeva, tematizirati ono to je bitno za
ulogu koju je povijesna prolost
poprimala u ratnim pripravama
posljednjih godina. Prije odgovornosti povjesniara/istoriara
odnosno onih koji su popularizirali njihova stajalita morat e
se povesti rauna o strukturalnim znaajkama nacionalistikoga svjetonazora i ulozi to je
prolost ima u legitimiranju njegovih pothvata. To to nacionalizmi pogotovo kada su u neposrednome sukobu gotovo
uvijek argumentiraju identino,
odavno je poznato i predstavlja
mnogo vie od sporadine neugode za njihove ideologe. Radi
se, zapravo, o tomu da nacionalisti u pravilu argumentiraju (ako
to uz gotovo obvezatnu zapjenjenost i stignu initi) metodiki
internacionalno, tj. svi oni tvrde
isto ono to i druga strana, s uvjerenjem da je ba njihova strana
u pravu, a druga, ba zato, utoliko vie u krivu. Ta se argumentacija nalazi ponajee u prolosti, dakako specifino prepariranoj za uporabu koja bi promicala (duhovno) zdravlje pretpostavljene nacionalne zajednice.
Pritom se prolost interpretira
metodom koja bi u osnovi
mnogo bolje odgovarala kupcima u duanima organiziranima
na naelu samoposlu,ivanja rijeima stare reklame:take the
best, leave the rest. Nacionalistiki ideolog tako uzimlje iz
prolosti ono to odgovara ,eljenoj slici prije svega dokumente
(ili, ee, legende) o velikim
trenucima nae prolosti. Pritom se ne radi samo o poliranju
imagea, nego, jo vie, o nastojanju da se stvori privid postojanja transgeneracijske nacionalne
zajednice. Mi smo trpjeli njihove zulume stoljeima, sada je
red da im vratimo, formula je
kojoj se pritom te,i. Mi, dakako, nismo postojali 1102. ili
1389, no ako mi dananji ovakvo
retoriko koritenje ove zamjenice prihvaamo, legitimacija se
sukoba uvijek mo,e iznai. Dekonstrukcija takvih postupaka
nu,no je u opisu posla svih kojima je do racionalnoga ,ivota u
zajednici, no kod povjesniara rije je i o striktno profesionalnoj
obvezi. Dvotomna je prezentacija njihova dijaloga na hrvatskosrpskim raskri,jima pokazala da
je svijest o tomu oito nazona
meu onima kojih se to ponajprije i tie, tonije: barem meu
dijelom onih koji su za dijalog
spremni.

18

II/39, 28. rujna 2,,,.

tine pokazala se u najmanju ruku nespretnom. Velikoduno se
ispriavi za poinjene grijehe,
Papa istovremeno za te iste grije-

Posrtaji moralnog
autoriteta

sredstvima, podigavi uzbunu u

pet do dvanaest, iako se za dotini dogaaj itekako dobro znalo
jo prije etiri godine. Akcije Vatikana i njegovih produ,enih ruku kretale su se u rasponu od
prave medijske hajke do nemilosrdnog politikog lobiranja.
Vatikanu suprotstavljeni stavovi
nisu se mogli tolerirati, pogotovo ne u vlastitim redovima. Francuskom je tako biskupu Jacquesu

Vatikan jo uvijek smatra

da je njegov nauk upravo
danas konaan, savren i,
naravno, nepogreiv
Trpimir Matasovi
ao mo,da nikad do sada
ove su godine oi svjetske
javnosti uperene prema
Vatikanu. Dvomilenijski jubilej
kranstva prilika je ne samo za
osobito bogat program raznoraznih sveanosti, ve i za propitivanje mjesta i uloge Katolike
crkve u dananjem svijetu. No,
univerzalne su kranske poruke
u prigodi velikog jubileja potisnute u drugi plan brojnim grekama u koracima koje si je, iz samo
njoj poznatih razloga, Crkva
priutila posljednjih mjeseci.

Isprika s grekom
Poelo je naizgled vrlo plemenito, kada je Papa 12. o,ujka
ponizno zamolio oprost zbog
podjela meu kranima, nasilja za kojim su neki krani posegnuli u slu,bi istine i povremenog neprijateljskog ponaanja
prema sljedbenicima drugih vjera. Osobito su pritom istaknuti
progon Oidova, Crkveni raskol,
progon heretika, vjerski ratovi,
ruenje razliitih kultura i tlaenje ,ena. Bila je to gesta koja je
pobudila veliku pozornost i gotovo ope odobravanje. Ipak,
formulacija o nasilju u slu,bi is-

Sljedei dogaaj koji je ponovno doveo Vatikan u prvi plan bio

je srpanjski World Pride 2000,
rimsko okupljanje homoseksualaca sa svih strana svijeta. Teko
da je takva manifestacija trebala
imati ita s Vatikanom. Ako nita
drugo, rije je o civilnom dogaaju koji se k tome odigravao na
teritoriju druge, graanske dr,ave. Ipak, Vatikan je World Pride
pokuao osujetiti svim moguim

Gaillotu, poznatom borcu za

ljudska prava, zabranjeno obratiti se skupu posveenom homoseksualnosti i religiji, i to manje
od 24 sata prije poetka skupa.
Sam je pak Ivan Pavao II. izrazio
gorinu i uvrijeenost to se
World Pride zbiva u godini jubileja. Dotini je napad uslijedio
nakon mise koju je Papa posvetio
zatvorenim ubojicama, silovateljima, rasparivaima droge i
kradljivcima. Naravno, skrb za
kriminalce odraz je pravih kranskih vrednota, no njihovo
pretpostavljanje osobama iji je
jedini grijeh tra,enje slobode
prava na seksualni izbor vie je
nego znakovito.
Usprkos Vatikanu, World Pride ipak se odr,ao, kao to se slini dogaaji odr,avaju svake godine na svih pet kontinenata, a da
Vatikan pritom ni ne trepne.

me na lanak o Sveuilitu u Chicagu i njegovu legendarnom condottiereu. Preziran prema djetinjastim razbacivanjima i banalnostima koje zaguuju ameriki
sustav obrazovanja, Robert
Maynard Hutchins dopustio je
brucoima da prisustvuju ispitima iz gotovo svih dodiplomskih
predmeta. Ako su imali dovoljan
broj bodova, bili su osloboeni
sluanja odgovarajuih predavanja. To je iznimno moglo pribli,iti uvjete za diplomu za jednu
godinu. Moji rezultati u prirodnim znanostima i sociologiji (i
sama rije bila mi je nova) bili su
jadni. Tek izaavi iz mandarinskog svijeta francuskog obrazovanja s naglaskom na grki i la-

tinski, u Chicagu, u etiri zahtjevna semestra, trebao bih sluati predavanja nekih od najboljih
fiziara, kemiara, biologa i kulturalnih antropologa na Zapadu.
Sveuilita su od njihova osnivanja u Bologni, Salermu i srednjovjekovnom Parizu krhke, iako uporne zvijeri. Njihovo mjesto u politici nikada nije bilo
dvosmisleno, u ideolokim i fiskalnim strukturama moi zajednice u kojoj se nalaze.
Osnovne tenzije su, osim toga, uroene. Nijedno zdanje, nijedna organizacija visokog kolstva nikada nije uspjeno uravnote,ila suprotstavljene zahtjeve istra,ivanja specijaliziranih radova,
bibliografske i arhivske konzervacije sa zahtjevima opeg i graanskog obrazovanja.
Na sveuilitima se nalaze razliiti, esto suprotstavljeni odsjeci. Ciljevi humanistikog znanstvenika, spekulativnog mislioca
(u nekoj mjeri usamljenog),
pomnog prouavatelja tekstova i
arhiva koji se sjea slavne prolosti, nisu posve u skladu, ako
uope i jesu, sa svim zadacima
pedagoga i predavaa. Postoji
stalno uvjerenje, zatvoreno u
mramornoj tiini instituta za visoko obrazovanje (u koled,u All
Souls u Oxfordu) da je student
uljez. To je zasigurno tako na dodiplomskom studiju iz humanistikih znanosti.
Idealno, velik rad i filozofija
mogu se izdii iz predavakog

he tra,i i opravdanje, to itavoj

gesti oduzima poprilinu dozu
kredibiliteta. A koliki je zapravo
moralni kredibilitet Vatikana,
jedne od rijetkih dr,ava na svijetu koja jo nije potpisala Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, pokazalo je nekoliko dogaaja u mjesecima koji su slijedili.

Vjerska dr ava protiv

graanske

Errata
Iz svakog uinkovitog, karizmatinog predavaa
neizbje"no proviruje glumac, praktiar manje-vie
upoznat s izrazima i gestama
Ulomak iz knjige
George Steiner: Errata: An examined life, Phoenix, London
1998.

George Steiner
olo,ivi francusku maturu
bio sam primljen na Yale,
smatrajui da se normalan
etverogodinji dodiplomski studij mo,e skratiti na dvije ili dvije
i pol godine. Za vrijeme kratkog
posjeta Yaleu tijekom "orijentacijskog tjedna" postalo mi je jasno da se Oidovi tamo nalaze u getu usiljene ljubaznosti (godina je
1949. i, ako se ne varam, tek godinu prije prvi je Oidov dobio
profesuru u humanistikim znanostima).Kako je semestar ve
zapoeo, sama providnost navela

Uostalom, Vatikan si je u konanici samo zabio jo jedan autogol, pribavivi tako jednoj civilnoj manifestaciji daleko vei
publicitet od daleko masovnijeg
kolovokog Svjetskog dana mlade9i, popularno preimenovanog
u Papin Woodstock.

Ekumenizam sa zadrkom
Ekumenske te,nje to ih Vatikan podupire, barem na deklarativnoj razini, dovedene su pak u
pitanje kolovokom deklaracijom Dominus Iesus, izdanom od
Kongregacije za nauk vjere, neko
davno znanoj i kao Sveta inkvizicija. Stav da je upravo Katolika
crkva jedina Kristova crkva navukao je na Vatikan gnjev mnogobrojnih protestantskih crkvi,
koje su Vatikanu nedvosmisleno
dale do znanja da spomenuta
deklaracija predstavlja ozbiljan
korak nazad u ostvarivanju ekumenskih te,nji. Nita manje nisu
bili ogoreni Oidovi, od kojih je
upravo sadanji Papa viekratno
tra,io oprost za grijehe koje je
prema njima poinila Katolika
crkva. Predstojnik Kongregacije
kardinal Joseph Ratzinger izrazio je naime stav da je cilj Katolike crkve privesti Oidove Kristu, to je gledite ije su posljedice dobro poznate iz povijesti
20. stoljea.

Beatifikacija nepogreivog
U nizu beatifikacija i kanonizacija, koje se za pontifikata Ivana Pavla II. zbivaju gotovo na tekuoj vrpci, posljednja je runda
izazvala dodatne kontroverze.
Papa je naime proglasio bla,enima dva svoja prethodnika. I dok
beatifikaciju dobrog pape Ivana XXIII. nitko nije dovodio u
pitanje, sluaj Pia IX. pokazao se
jo jednim, ini se, nepromiljenim potezom. Taj je Pio IX. ostao zabilje,en u povijesti kao
posljednji papa sa svjetovnom
vlau, ,estoki protivnik moder-

posla. Uvjeren sam da bi trebali.

Predavanja i postojanje zajednikih poticaja na seminaru bili su
moj zrak. Ne mogu zamisliti svoj
rad, pa ak ni velikim dijelom
svoju fikciju, bez njih. Ako se toliko borim protiv umirovljenja,
to je zato to su mi moji studenti
va,ni. To je srea.
Glavne snage u znanstvenom
istra,ivanju, s druge strane, u
sistematskom ispitivanju u laboratoriju ili na ploi nekog matematiara mogu biti divne, a da ne
sadr,e zvanje uitelja. Razlozi
predanosti su razliiti, ak kontradiktorni (iznimke poput Enrica Fermija u Chicagu postaju legende). Dilema se prote,e i na
humanistike znanosti. I humanistiki rad i znanstvena istra,ivanja imaju, ili bi trebali imati,
djeli monomanije. Oni mogu
tek oklijevajui prenijeti plodove
savrene biti. Iz svakog uinkovitog, karizmatinog predavaa
neizbje,no proviruje glumac,
praktiar manje-vie upoznat s
izrazima i gestama. Skolastika
persona, nasljednik monakoklerikalnog koda, povlai se u
pu,evu kuicu svog, esto ezoterinog truda. iste istine mogu
se nositi s anonimnou.
Dobar je predava prepleten,
ak tjelesno, s komunikacijskim,
tumaeim procesom. Zanimljivo, teko razumljivo metafiziko-logiko propitivanje i dijalektika mogu postati u rukama nadahnutog predavaa znamenita

nizacije Crkve i (civilnog) ujedinjenja Italije, pa ak i otmiar

jednog ,idovskog djeaka, kojeg
je dao odgojiti u katolikom duhu. Last, but not least, upravo je
za njegova pontifikata proglaena, o ironije, Dogma o nepogreivosti Pape. Ova dogma, kojoj se u
svoje vrijeme suprotstavljao i
biskup Strossmayer, predstavlja
svojevrstan sukus dananjeg nauka Katolike crkve. Priznajui,
dodue nerado, pogreke iz prolosti, Vatikan jo uvijek smatra
da je njegov nauk upravo danas
konaan, savren i, naravno, nepogreiv.

Kriza moralnog autoriteta

to dakle zakljuiti o Katolikoj crkvi danas? Naravno, nitko
ne mo,e oekivati da e bilo koja
vjerska zajednica, pa tako ni Katolika crkva, biti demokratska
institucija. Svidjelo se to nama ili
ne, vjerske zajednice to jednostavno nisu, Katolika crkva ustrojena je na strogoj hijerarhiji, a
njeni su stavovi neupitni, tko
god da ih iznosio: papa, Kongregacija za nauk vjere, LOsservatore Romano ili netko drugi za to
ovlaten. Crkvu stoga treba ili
prihvatiti takvu kakva jest ili je
ne prihvatiti suope. Sredine nema. Ipak, nedosljednost institucije koja samu sebe postavlja za
moralni autoritet u najmanju je
ruku zbunjujua. Kriminalci da
homoseksualci ne. Ekumenizam
da nekatolike crkve ne. Greke u prolosti da danas ne. Jesu
li te kontradikcije u skladu s kranskim vrednotama ljubavi
prema bli,njemu ili kajanja i pokore za poinjene grijehe? to je,
uostalom, sa slobodom volje?
Oekuje li to Katolika crkva da
je njeni vjernici slijepo slijede,
ak i onda kada je u proturjeju
sama sa sobom? I kakav je uope
moral tog samozvanog moralnog
autoriteta?

graa, drama izraza lica i tijela.

Sokrat, Schelling, Wittgenstein i
Heidegger oit su primjer. Znanstvenika pritie taj rascjep izmeu istra,ivanja, znanstvenog ili
humanistikog s jedne strane i
predavanja s druge.
Kako institucije visokog obrazovanja mogu u budunosti uskladiti strukturalno, financijski
i socioloki brigu oko historijsko-intelektualne prolosti sa
slobodnim inovacijama, ulaganjima u znanstvenu igru? I kako se
ta nesigurna dijalektika mo,e izravnati s didaktikim silabusom,
neizbje,no pojednostavljenim,
poopenim i drutveno-politiki
orijentiranim?
Ni tomistiki sveenici srednjovjekovne Sorbonne ni Humboldt ni njegovi berlinski suradnici u utemeljenju modernog
sveuilinog sistema, kao ni John
Dewey, nisu uspjeli rijeiti proturjeja stara kao atenske kole
retorike ili aleksandrijske akademije. Pretpostavljam da e budunost donijeti jo vei jaz izmeu odreenih privilegiranih
centara za istra,ivanje i postdoktorski rad te onih fakulteta i
sveuilita koji naglasak stavljaju
na pouavanje. To je mo,da neizbje,no, no izgubit e i jedni i
drugi.

Prevela s engleskog
Nataa Polgar

II/39, 28. rujna 2,,,. 19

Predgradska stambena naselja Predstavljaju li predgradska
stambena naselja gradsku zonu
za oporavak ili autentini iskorak
prema novom psiholokom podruju, istodobno pasivnijeg, ali i mnogo imaginativnijeg potencijala,
poput onoga koji
ima spava prije
poetka REM-faze sna? Za razliku
od njegove nepokorne gradske kopije, tijelo predgradske etvrti u
cijelosti je pripitomljeno i mo,e
se rei da ono tvori golem zooloki vrt kunih ljubimaca u kojemu tijela stanovnika osiguravaju zalihu dlakavih sisavaca.
Sudska medicina Na obdukcijskom stolu znanost i pornografija se susreu i stapaju.
Minijaturizacija Snovi o
postajanju vrlo malenim postojali su i prije Alice, no sada rastu
izgledi da je sve te strojeve u svijetu, poput zlata u Fort Knoxu,
mogue okupiti na jednom strogo uvanom mjestu, zatiene
kako do samih sebe tako i od nas
ostalih. Pa ipak, raunala e se i
dalje minijaturizirati, vjerojatno
iezavajui u mikroverzum gdje
e se njihovi sve obimniji izrauni i matematiki modeli sjediniti
s kvarkovima i armantnim esticama.
Vijetnamski rat Dva potpuno nekompatibilna ratnika sustava sukobila su se uz velike posljedice. Je li Vietkong, s malo vie
TV snala,ljivosti, mogao ranije
trijumfirati lansirajui priu o
,enskoj gerili protiv amerikih
vojnika koji itaju Playboy? Juer je Prva zrana konjica kopnenih trupa u operaciji Pegaz usmrtila 350 neprijateljskih ,ena u
raznim okrajima, dok je Druga
mornarika divizija ubila 124 komunistkinje...
Isadora Duncan Stroj se
sam zabavio s njezinim prediscipliniranim tijelom, stra,nji kota njezina automobila otplesao
je svoj smrtonosni mali ples oko
kraja njezina ala.
Industrijski dizajn i dizajn
namjetaja Na namjetaj tvori
vanjsku konstelaciju podruja

Rjenik
dvadesetoga
stoljea
James G. Ballard
X-zraka (rentgenska zraka)
Postoji li tijelo jo uope u ikojem drugom smislu osim u onom
najsvjetovnijem? Njegova je uloga pouzdano smanjena, te se ini
da je tek neto vie od sjene duha
koju vidimo na rentgenskoj ploi
naeg moralnog neodobravanja.
Sada ulazimo u kolonijalistiku
fazu naeg odnosa prema tijelu,
punu paternalistikih pojmova
koji skrivaju nemilosrdnu eksploataciju koja se provodi u njezinu vlastitu korist. To bestijalno
stvorenje mora imati smjetaj,
biti umjereno hranjeno, ogranieno na minimum seksualne aktivnosti za potrebe vlastite reprodukcije i podvrgnuto svakom
obliku prosvijeenog i poboljavajeg pokroviteljstva. Hoe li se
to tijelo naposljetku pobuniti,
baciti sve te vitamine, tuiranja i
sate aerobike u bostonsku luku i
zbaciti kolonijalistikog ugnjetavaa?
Pisai stroj On tipka za nas,
kodira svoju sklonost linearnosti
diljem slobodnog prostora mate.
Ciferlus Ova mala, ali lukava naprava otkrila je kako da na
elegantan nain sputamo i ponovno otkrijemo sve izgubljene
ari tijela.
Jazz Odbaena kratkotrajna
glazbena uspomena, ali zbog toga nita manje bolna.
Telefon Spomenik oajnikoj nadi da e nas jednoga dana
svijet sluati.
Chaplin Najvee je Chaplinovo dostignue to to je potpuno diskreditirao tijelo i ismijao
svaku ideju o dostojanstvu pokreta. Oko njega se kreu glomazni ljudi poput ronilaca s olovnim
utezima koji pokuavaju usidriti
sredinji ,ivani sustav u morskome dnu prostora i vremena.
Rovovsko ratovanje Tijelo
kao odvodni kanal, slivnik vlastite klaonice, niz koji ispire svoje
strahove i agresivnosti.
Kontracepcijska pilula Korak prirode unatrag da bi napravila dva koraka naprijed, po svoj
prilici prema monijim razvojnim mogunostima posve konceptualizirane spolnosti.
Aerodinaminost Aerodiuhoviti i cinini Rjenik 20. stoljea
engleskog pisca Jamesa Ballarda,
autora Carstva sunca, Sudara, Izlobe strahota, i drugih remek-djela suvremene proze, perverzna je inventura naega
perverznog doba. Njegov halucinogeni
rjenik, koji se doima poput frenetine
panoramske vizije nekoga osuenog na strijeljanje budunou, objavljen je u zborniku
Incorporations, prireivaa Jonathana Craryja i Sanforda Kwintera, iz 1992. godine.
(Zoran Roko)

namizacija ispunjava san o letenju bez potrebe da nam narastu

krila. Aerodinamika je pokretna
skulptura ne-euklidskog prostor-vremena.
Pornografija Krepostan i
neerotian san tijela o samome
sebi.
Istraivanja vremena i pokreta Ja sam i ja sm i oblik koji
svemir stvara oko mene. Istra,ivanja vremena i pokreta predstavljaju na pokuaj zauzimanja
najmanje, najskromnije nie u
svemiru koji nas okru,uje.
Protetika Kastracijski kompleks uzdignut na razinu umjetnike forme.
Biokemijsko ratovanje
Nervni plinovi strpljivo i dugo
oekivana osveta neorganskog
svijeta organskome.
Halucinogene droge Kaleidoskopov pogled na oko.
Izvjetaj Warrenove komisije
Romansiranje Zapruderova filma.
Genocid Ekonomija masovne proizvodnje primijenjena na
gnuanje nad samim sobom.
Fenomenologija Smiona
oklada sredinjeg ,ivanog sustava da postoji.
Teorija gomile Strah od zatvorena prostora zamaskiran u
strah od otvorena prostora ili,
mo,da ak, u maltuzijanizam.
Teorija o nasljeivanju steenih svojstava Beznadan pokuaj
ne samo kolonizacije botanikog
kraljevstva, ve i usaivanja pravog smisla puritanske radne etike i
vrednota samo-unapreivanja.
Robotika Moralna degradacija stroja.

nae ko,e i polo,aja naih tijela.

Neobino je to to je krevet najnematovitiji od svih oblika
namjetaja.
Shizofrenija Za one zdravog
razuma, uvijek najglamuroznija
mentalna bolest, jer ini se da
ona predstavlja luakovo shvaanje normalnosti. Ba kao to agnostiki svijet odr,ava na ,ivote
svoje religijske sveanosti kako
bi zadovoljio potrebe svoje radne
snage za odmorom, tako e kada
medicinska znanost savlada sve
bolesti, odreene mentalne potekoe, a na prvom mjestu shizofrenija, biti oponaane zbog
drutvenih razloga. Nosei isti
znamen, velika privlanost alkoholizma i razlog zato on nikada
nee biti uklonjen le,i u tome to
on osigurava mogunost asnog,
pa ak i junakog neuspjeha.
Body-building Aseksualna
masturbacija u kojoj cijela muskulatura oponaa komad erekcijskog tkiva. No ini se da je orgazam beskonano odgoen.
Epidemiologija Teorija katastrofe u usporenoj snimci.
Moda Spoznaja da nas je priroda obdarila jednom ko,om
premalo i da bi potpuno osjetljivo bie trebalo nositi svoj ,ivani
sustav izvana.
Automobil Svi su ti milijuni
automobila na ovom planetu nepomini, a njihovo prividno kretanje predstavlja najvei kolektivni san ovjeanstva.
Neboder Osmosatni grad sa
stanovnicima poput plime i oseke koji se vrsto dr,e obale izmeu Zemlje i oceanskih prostora
kojima tek treba zaploviti.
Pasolini Sociopat kao svetac.
Tranzistor Ako je kota u
binarnoj ljestvici 1, tranzistor je
0 ali to bi onda bilo 1000001?
Retrovirusi Uzronici bolesti koje je mo,da izmislila
znanstvena fantastika. to je vei
napredak suvremene medicine,
to je hitnija naa potreba za bolestima koje ne mo,emo shvatiti.
Novac Izvorni digitalni sat.
Pobaaj Uradi-sam genocid.
Znanstvena fantastika San
tijela da e postati stroj.
Telefonske sekretarice Strpljivo nas ue da razmiljamo na
jeziku koji tek trebaju izmisliti.
Genetika Lingvistiki sustav prirode.
Hrana Nae u,ivanje u hra-

ni ima korijene u naem beskrajnom naslaivanju milju da, najvjerojatnije, jedemo sami sebe.
Neurobiologija Sikstinska
kapela znanosti.
Kriminalistika Seciranje nedoputene ,elje, uzbudljivije od
,elje same.
Kamuflaa Kamuflirani bojni brod ili bunker nikada ne smiju biti potpuno nevidljivi, ve
moraju zbunjivati nae sustave
prepoznavanja tako da u jednom
trenutku budu to to jesu, a u
sljedeem ne. Mnogi oponaatelji i politiari iskoritavaju isti
princip.
Kibernetika Totalitarni sustavi budunosti bit e posluni i
servilni, poput supersposobnih
slugu, i zbog toga jo vie zastraujui.
Kontrola bolesti Uskoro
mo,emo oekivati umna,anje
imaginarnih bolesti, to e zadovoljiti nau potrebu za iskvarenom varijantom nas samih.
Ergonomija Protestanska
radna etika zamaskirana u kinestetiki jezik.
Osobna raunala Mo,da
nerazumno, mozak prenosi
mnoge svoje bitne funkcije na
podrazine, stvarajui nizove
granskih ekonomija koji bi se
jednog dana mogli stopiti i otkupiti upravljanje za sebe.
Rat Napokon postoji mogunost da je rat mo,da pora,en
na jezinoj razini. Ako je rat ekstremna metafora, mo,emo ga
pobijediti izmiljajui metafore
koje su jo ekstremnije.
Meunarodno standardno
vrijeme Je li vrijeme zastarjela
mentalna struktura koju smo
naslijedili od naih dalekih predaka koji su izumili vremensku
sukcesivnost kao nain da se rijee istodobnosti koju nisu mogli
zahvatiti kao jedinstvenu cjelinu? Vrijeme bi trebalo biti dekartelizirano, i svatko bi trebao
uspostaviti svoje vlastito vrijeme.
Sateliti Oivani vorovi u
potrazi za interplanetarnim mozgom.
Modernizam Gotika informacijskog doba.
Misija Appolo Prva demonstracija nepotrebnosti ovjeka
koju je stroj obavio za nae dobro.
Prevela s engleskog
Sanja Kovaevi

20

II/39, 28. rujna 2,,,.

mama

- Aristotelova je politika sofistika (Arendt bi kazala grka)

u izboru logosa kao dominantne
odlike ovjekove politinosti;
- ona je takoer sofistika (i
ovog puta hotimino antiplatonika) u svom nainu artikulira-

"No nije li oito da nema slinosti izmeu politike i drugih

znanosti i sposobnosti? Drugdje
su, naime, oni koji predaju sposobnosti oevidno isti koji i provode in ili djelo polazei od
njih, poput lijenika i slikara; ali,

Aristotel i logos

neumjerene izjave oigledno su

daleko od pouavanja. Jer oni
zapravo ne znaju ni o kakvoj se
pouci radi ni ime se ona bavi,
inae ne bi politiku izjednaavali
s retorikom, ili je ak stavljali ispod nje, niti bi pak mislili kako je
lako postavljati zakone prikupljajui one zakone koji su na
dobru glasu" (1181 a 12-17). Sofisti, koji nam otkrivaju svoju
obijesnu narav, pouavaju samo
retoriku navodei da je se pojmi

No nije li oito da nema

slinosti izmeu politike i
drugih znanosti i sposobnosti?
Bajke obine fenomenologije
(Puf, Pariz, 1997)

Barbara Cassin
ako etika dospijeva do jezika? Odgovor bi, od
Aristotela do dananjih
dana,bio: sa zahtjevom za smislom. Samo se ponavlja istovjetna
struktura: smisao, konsenzus, iskljuivanje od prvotnog prizora koji je, u knjizi Gamma Metafzike, Aristotel izgradio kao ratni
stroj protiv sofista, tih ljudi nahvao, nalik biljkama, koji pretendiraju na govorenje radi (u,itka)
govorenja; do filozofija konsenzusa, komunikacijskih etika, dijalokih pragmatika: Apela, Habermasa, Rortyja, iji se sve ni,i
zahtjevi susreu s istim tipom loih drugih koje valja iskljuiti,
natjerati da sebe iskljue iz ovjeanstva. Tako smisao, shvaen
kao transcedentalni zahtjev, to
jest kao uvjet mogunosti ljudskog jezika, nalazi svoje uporite,
svoje dovoljno uporite, u iskljuivanju koje nije nita manje
transcendentalno od samog zahtjeva. Ili, jednostavno, sensus
communis, da bi bio smisao i bio
zajedniki, proizvodi besmisao,
bezumnike, kao i nezajedniko,
neljudsko.

Govoriti da se ne bi postalo
biljkom
Postrojavanje takvog niza,
Apel, Habermas, Rorty, rasvjetljava da je dovoljnopoduzimati
sve manje i manje da se ne bi postalo biljkom: upustiti se u igru
transcedentalnog jezika, pre,ivljavati, govoriti govorenja radi.
Svijet smisla ne prestaje gutati
ono to je izvan njega. No sporna toka ostaje u iskljuivanju:
ono obvezuje na poistovjeivanje
drugosti i nebitka. U pojmovima
J.-F. Lyotarda taj spor je takoer
paradigma razdora, jer nedvojbeno se mo,e kazati da semantiki
re,im ini nepravdu svakom drugom diskurzivnom re,imu liavajui ga naina da doka,e tu
nepravdu: svaki drugi re,im je
neujan, neoslovljiv, unaprijed
zaprijeen. Definirati ovjeka
kao ,ivotinju obdarenu logosom,
potom definirati logos kao zahtjev za smislom, a da bi ga se uvijek iznova svodilo na smisao
smisla, znai jednom te istom
gestom postii da neki ljudi mogu i ne biti ljudi. Kao da smo iskljuenje omoguuje funkcioniranje univerzalnoga i evidentnoga te da univerzalno nikada nije
bilo nego ime za dominaciju nekoga ili neega normalnoga.

Sofistika, retorika, politika ili

politika: mo i in
Voljela bih predlo,iti tri teze o
politikom smislu logosa kod
Aristotela u usporedbi sa sofistima:

nja mnotvenosti razlika, dakle

takoer gledita i diskursa, u
mnotvenu jedinstvu polisa;
- meutim, ona je antisofistika (i upravo u toj napetosti, nedvojbeno, aristotelovska) u tumaenju logosa koje nudi te u onome to bismo mogli nazvati samopodreivanjem retorike politici, jezikoga i diskurzivnoga logikome i racionalnome.
ini mi se da "dinamika", a ne
objektivna ili objektna, narav retorike moi rasvjetljava jedan
od najneobinijih problema Aristotelove politike znanosti te
nudi klju artikulacije izmeu logosa i politike, u svakom sluaju
klju potekoa u obrazovanju za
politiku.
Istinu govorei, kao i sve ono
to proizlazi iz cirkularnosti u
ovjeku izmeu prirode i kulture, pozivanje na um nije mogue
uti ako nema pripremljenostida
ga se uje; otuda znaaj toga da

se bude odgojen pod pravednim

zakonima koji raunaju s javnim
obrazovanjem kao u Lakedemoniji, ili u nedostatku njih, ali
ujedno tim bolje, jer je taj nain
primjereniji jedinstvenosti svakog pojedinca znaaj toga da se
bude dobro odgojen od oca koji
bi poznavao duh zakona te bi time takoer bio i dobar zakonodavac. Obrazovanje se, dakle, na
jedan ili drugi nain, svodi na nomotetiku. Kako, dakle, postati
dobar nomotet? To pitanje ponovno uvodi usporedbu izmeu
sofistike, retorike i politike:

iako sofisti izjavljuju kako pouavaju u politici, ni jedan od njih

u njoj ne djeluje, nego nju provo-

sensus communis,
da bi bio smisao i
bio zajedniki,
proizvodi besmisao, bezumnike,
kao i nezajedniko,
neljudsko
de oni koji imaju politiku mo i
koji, inilo bi se, djeluju prije po
nekakvoj sposobnosti, te iskustvu nego li razumijevanju" (Nikomahova etika, X, 9, 1180 b 31
1181 a 3, slobodno prema Ladanovu prijevodu).
Jedinstvenost je politike da se,
na prvo razmatranje, dynamis i
energeia, potencijalnost i aktualnost razdvajaju. Dok jedan te isti
lijenik osposobljava (predaje
svoju sposobnost na svoje uenike) i prakticira (zbiljski lijei),
sofist pouava ono to nikada ne
provodi, a politiki ovjek provodi ono to ne zna pouavati.
Kao da je kod jednoga itava
dynamis, a kod drugoga itava
energeia. Aristotel se time vraa
Platonovim naglascima (vidi
Meonon, 93 i dalje; Protagora,
319-320) kako bi konstatirao da
nijedan politiki ovjek nikada
nije pisao ili govorio o politici
("to bi bilo bolje od obrana ili
poslanica") te nikada nije stvorio
politikog ovjeka ni od svoje
djece ni od svojih prijatelja ("to
bi ipak bilo najbolje od svih nasljea koje je mogue ostaviti gradu"): dokaz da oni to ni ne mogu.

Ni govornik ni dr avnik
Taj paradoksalni status politike, gdje mo i in padaju partes
extra partes, ima jednu pora,avajuu posljedicu. Jer ako politiari
ne pouavaju, treba takoer dometnuti da nita vie ne pouavaju ni sofisti. "Sofisti koji daju

kao politiku retoriku koju k tome i loe pouavaju, to jest loije

od Aristotela, jer oni nude zbirke
recepata, zbirke zakona, rezultate umijea namjesto umijea. S
jedne strane, razmetljivost, prisvajanje identiteta, navodna znanstvenost sofista govornika. S
druge, empirija, nezaobilazno, ali
neprenosivo iskustvo politikih
ljudi: tko jo mo,e pouavati politiku? Priapnuti odgovor: ni
govornik ni dr,avnik, nego mo,da ustrajni itatelj Aristotelove
Politike koji bi umio njome hraniti svoju djecu.
Aristotelov je logos po sebi, po
svojoj definiciji, politikiji od sofistikog logosa, kako ga vidi
Aristotel u svakom sluaju: po
predmetima koje pokazuje, po
njegovu odnosu prema pravednome i nepravednome te po to-

me jer uvijek funkcionira kao telos, a nikada tek kao tehn. Meutim, politika koju provodi ,ivotinja obdarena logosom krajnje
je paradoksalna disciplina kao
da ta definicija prije regulatorna i
da ovjek nikada ne uspijeva ispuniti svoj pojam koji bi zahtijevao ispunjenje upravo cjelokupne ekstenzije smisla logosa. Potekoa u statusu politike proizlazi, u toj perspektivi, iz jaza izmeu njene dynamis i njene energeia, jaza zbog kojeg se uvijek
riskira ostajanje na retorikoj
dynamis, ime se onda djeluje,
ka,e Aristotel, poput sofista: kao
"u dananjim vremenima". Drugim rijeima, riskira ostajanje na
sofistikom smislu logosa, singularnoga logosa plurala logoi, koji
ovjerava smisao "diskursa" (fr.
discours: kako u singularu tako i
u pluralu, u francuskom [i hrvatskom] koji ovog puta slu,i sofis-

dinamika", a ne
objektivna ili objektna, narav retorike moi rasvjetljava jedan od najneobinijih problema Aristotelove
politike znanosti
tici). Rizik utoliko nedopustiviji
ukoliko mi zbilja nismo sofisti,
nego tek postajemo Aristotelovom razradom retorike, ukoliko
ostajemo zapleteni u opa mjesta
s diskursima koji su uvijek diskursi, a nikada stvari same. Jednom kada su istodobno nedostupni i diskurzivna konzistencija
grada i sofistiko zahvaanje svijeta, bogatstvo smisla logosa funkcionira politiki kao pokreta i
kao konica.
Izabrao i preveo tomisla>>IIedak@past:forward

II/39, 28. rujna 2,,,. 21

Imate li olimpijske vatre?

Olimpijskoj vatri nije trebao Booth da shvati kako se ponovno rodila u vremenu vie
retorikom od svojeg
Boris Beck

ai gledatelji ,ele prie, a

ne rezultate odgovor je
NBC-ja, koji ima ekskluzivno pravo emitiranja olimpijskih natjecanja za SAD, na prigovore da svojim gledateljima iz
Sidneyja ne isporuuju ni sekunde izravnih prijenosa, nego iskljuivo snimke. A koliko je samo pria bilo pod olimpijskom
vatrom! Pria o bosonogom
etiopskom trkau koji je donio
sebi i svojoj zemlji slavu uvjerava
najsiromanije da u sportu mogu
nadvladati i najbogatije; pria o
skromnom stolaru koji je poslije
posla veslao na Dravi i postao
olimpijski pobjednik (to bahatim i brbljavim nogometaima
nikad nee uspjeti) prepriava
utrku izmeu kornjae i zeca;
pria o biciklistu kojemu je rak
testisa metastazirao na plua i
mozak, a sada, oporavljen, vrti
pedale u Sidneyju, oda je ustrajnosti; pria o potaru koji je trao u cipelama jer nije imao novca za tenisice pokazuje da se mo,e napredovati i u nemoguim
uvjetima; pria o plivau kojeg
Vrdoljak nije ,elio povesti u Barcelonu, a u Atlanti mu nije omoguio kvalitetne pripreme, prispodoba je o zakopanom talentu;
pria o maloj rumunjskoj gimnastiarki koja je prva dobila ocjenu 10,00, za koju kompjutori
uope nisu ni bili programirani,
govori o dosegnutom savrenstvu; pria o bacaima koplja koji su postali toliko dobri da je
koplju te,ite pomaknuto kako
bi i dalje padalo unutar stadiona
pouava da sami sebi moramo
odreivati granice; pria o amerikoj gimnastiarki koja je nastupila slomljene kosti jer je o tome ovisila zlatna medalja njezina
tima svakog e se dojmiti; pria o
maratoncu koji je stigao prvi na
stadion, ali je kolabirao trei
poasni krug te ostao bez medalje mit je o Sizifu samo s ironijskim odmakom maratonac je
kao utjenu nagradu dobio kiobran; pria o skakau koji je
skoio toliko dalje od konkurenata da je njegov rekord ostao
jo godinama nedosegnut opo-

U Sidney su vatru
nosili maliani i veterani, Aborid ini i
Princ Albert, ronioci
pod vodom i invalidi
u kolicima, a jedan
ju je luak pokuao i
ukrasti.
minje nas da ljudske sposobnosti
uvijek mogu zapanjiti; dok pria
o slavnim amerikim tenisaicama koje su radije odsjele u sidnijskom olimpijskom selu nego u
hotelu s pet zvjezdica ka,e kako

novac u sportu nije sve, dotle

pria o britanskom veslau koji
je osvojio zlato na etiri olimpijade zaredom, a potom pao u
depresiju ka,e da u sportu ak ni
uspjeh nije sve; pria o tome kako maevaoci vie vole ,iane
maske kroz koje ne mogu vidjeti
protivnikovo lice nego nove prozirne od pleksiglasa govori o njihovoj potrebi za koncentracijom
i potpunoj usredotoenosti na
svoju vjetinu; pria o trkau ko-

jeveni zajedno prodefilirali sportai iz Sjeverne i Ju,ne Koreje.

Sve u ime olimpijske ideje, sjeanja na doba kada su igre bile va,nije ak i od rata, a pobjeda na
njima predstavljala najveu moguu ast. Meutim, olimpijskoj
vatri, ugaenoj 393. pr. Kr, koju
je francuski pedagog probudio
poljupcem plemenitog amaterizma, nije trebao Booth da shvati
kako se ponovno rodila u najvie
retorikom od svih vremena. Bu-

lako prepoznala ljude koji su

mjera svih stvari, a u naim institucijama pravdu koja je korist jaeg. Zato se uvijek dr,ala bogatih i monih: dosad su je sebi
mogle priutiti samo europske,
sjevernoamerike i cirkumpacifike zemlje. Dobro se uputila u
politiku i ekonomiju: dok je poetkom stoljea kru,ila izmeu
Londona, Pariza i Berlina, ovih
ete je dana najee nai u Japanu i SAD-u. U rukama retoriara koji od slabijih razloga stvaraju jae, koji o malim temama sastavljaju duge govore, koji podilaze sluateljima i izbjegavaju neu-

Sveano otvaranje Oli-mpijskih igara u Sidneyju zavrilo je

velebnim uzdizanjem vatre iz vode, no to je bila apoteoza jednog
fauka: tradicionalni obred paljenja vatre sunevim svjetlom u
Olimpiji na Peloponezu propao
je zbog oblaka. Ovogodinji
Olimpijski plamen nije upalio ni
Helios ni Hefest, nego priseban
promatra upaljaem zakupljene minute za satelitski prijenos
bespovratno su curile. No, olimpijska se vatra uzdigla na kraju
divne kazaline predstave koja
nije preutjela nita iz australske
povijesti: ni osvajanja, ni ratove,
ni genocid, ni iscrpljui rad doseljenika. Bila je to prava pria,
predstava puna fantastinih naprava i genijalno jednostavnih
dosjetki, demonstracija bogate
retorinosti, voda i vatra zajedno,
dostojanstven uvod u postkolonijalne igre. Iako Olimpijska vatra uope nije grkog porijekla,
iako su je uveli Nijemci u Berlinu, maheri za sve vrste parada,
tafeta, bakljada i spektakla, ona
svoj polet i veselje nikako ne duguje ledenom i mranom ognju
Treeg Reicha!

A kao amateri
Triatlonac koji plae na pobjednikom postolju sluajui
svoju himnu, a mogao bi vam
zavrnuti vrat kao piletu i reklama koja odmah potom slijedi
dva su razliita primjera praznih

Triatlonac koji plae

na pobjednikom
postolju sluajui
svoju himnu, a mogao bi vam zavrnuti
vrat kao piletu i reklama koja odmah
potom slijedi dva su
razliita primjera
praznih rijei.

Revers olimpijske medalje, Los Angeles 1984

ji je vjerovao da ga je Bog stvorio

brzim, ali i da ga je odredio za
druge stvari, te je napustio sport
i postao misionar, podsjea
da pobjeda nad drugim ne
vrijedi nita ako ne pobijedimo sebe; i, konano, tu je
olimpijska pria nad priama, sraz Crnca i Voe iz kojeg je ovaj drugi klisnuo
podvinuta repa

dui da su joj bile jo svje,e u

uima Protagorine i Trazimahove
rijei, u naim je suvremenicima

Apoteoza jednog fauka

Sve su prave prie i nikakvo udo da su ih se za,eljeli
NBC-jevi abonomenti, izgladnjeli od praznih rijei
kojima ih hrani stoljee politike propagande i reklame. A kakva je pria o olimpijskoj vatri? U Sidney su
vatru nosili maliani i veterani, Aborid,ini i Princ Albert, ronioci pod vodom i
invalidi u kolicima, a jedan
ju je luak pokuao i ukrasti. Pred njom su pod jednom zastavom i jednako od-

DUHA
I IGARA

godne teme za raun dopadljivih

kapitulirala je pred ratom: nije
zaplamsala u Berlinu 1916, u Tokyju 1940. i Londonu
1944. Nije je nitko nita
pitao kada je Istok izostao iz Los Angelesa 1984,
Zapad iz Moskve 1980,
Afrika zbog apartheida iz
Montreala 1976, a nije se
pobunila ni kada Nijemci
i njihovi saveznici nisu ni
bili pozvani u Antwerpen
1920. Kada se, pak, zbog
ubojstva izraelskih sportaa 1972. ili zbog nedavnog korupcijskog skandala u Meunarodnom
olimpijskom komitetu
trebala barem priguiti,
nije za to imala hrabrosti.
Potenja radi valja rei da
u dobu nemilosrdnog uvjeravanja sluatelja Olimpijske igre nisu prole loije od ostalih antikih
akvizicija, demokracije
recimo.

rijei. S druge se strane prostiru

statistike medalja i raunovodstva svjetskih rekorda, najljepe
prostrti stolovi na kojima nema
hrane. Sokrat koji je umro est
godina prije zadnje olimpijade, a
retore je volio poput kamenja u
cipelama, rekao je Fedru: Pismo ima neku stranu mo, i u
tom je pogledu uistinu slino
slikarstvu. Jer i njegova stvorenja stoje kao da su ,iva, a ako ih
to upita, vrlo dostojanstveno
ute. Zato NBC-jevi gledatelji,
siti praznih rijei i utljivih podataka, a gladni obrata i spoznaje,
zahtijevaju prie ne marei za
jezik, stil i medij. Dobro prianje i dobre prie razdvojeni su
kao i u Hrvatskoj kakvu je Mato poznavao: Kod nas ljudi
to dobro piu nemaju ideja,
dok ljudi s idejama obino zlo
piu. NBC-jevi gledatelji zato
sigurno nee vidjeti krive prie,
poraz amerikog sportaa,
primjerice; nee im biti neobino to Svjetska plivaka organizacija FINA iz naziva izbacuje
A; nee nikad saznati da su graani Sidneyja pljunuli sedam
milijuna dolara da bi se premjestio dalekovod to je kvario vedutu njihova grada. Sve je to,
naime, pitanje stila, a za stil
NBC-jevi gledatelji, ma gdje bili, ne mare.

22

II/39, 28. rujna 2,,,.

prostor u Ilici, najprije na broju 7
pa na broju 13. Sada imamo oko
sto dvadeset kvadrata. Znate, mi
smo relativno mlada ustanova i

Zdenko Jajevi,
ravnatelj Hrvatskog portskog muzeja

ima est odjela s preko sto tisua

predmeta. Svake godine nabavljamo neki novi dio opreme, pa je
za nae prilike graa i relativno
dobro smjetena. Nemamo izlo,beni prostor, pa smo prisiljeni
gostovati na raznim adresama.
No, tako se bar nemamo priliku

Olimpijska ideja
nekad i danas
Duanka Profeta
Moete li nam u kratkim crtama opisati kako je dolo do osnivanja Hrvatskog portskog muzeja?
Zamisao o osnivanju Muzeja javila se paralelno s utemeljenjem Visoke kole za fiziku
kulturu, 1959. godine. U projektu zgrade bio je predvien prostor za stalni postav jer je ve tada
bio prikupljen dio grae. Potom
se o Muzeju raspravljalo poetkom ezdesetih, tonije 1961.
godine, pa je koordinacijski odbor tadanjeg Saveza sportova
Hrvatske i Partizan Hrvatske
dao u zadatak da se hitno osnuje
Muzej fizike kulture pri Visokoj
koli. Tako je poelo. Zaposlen je
jedan djelatnik, poela se otkupljivati graa. Meu prvima je otkupljen spomen-album Hajduka.
Kako je izgradnja zgrade dola u
pitanje, tako je polako naputena
i ideja o osnivanju muzeja. Sredinom ezdesetih nastavljena je
inicijativa za osnivanje muzeja, u
emu je prednjaio voditelj katedre za povijest porta na Visokoj koli za fiziku kulturu profesor Oivko Radan. Osnovan je
inicijativni odbor koji se kasnije
zvao Komisija za povijest fizike
kulture. Ta je komisija organizirala izlo,bu u povodu stote obljetnice roenja Franje Buara,
1966. godine. Onda se jedno vrijeme nije dogaalo nita, sve dok
na novoizgraenom Fakultetu za
fiziku kulturu nije ureena jedna prostorija, dvanaest puta sedam metara, u kojoj je jedno vrijeme bio stalni postav Muzeja fizike kulture Hrvatske. Tek od
1980. muzej, tada se zvao Muzej
fizike kulture, postoji kao samostalna jedinica Fakulteta za fiziku kulturu.
Muzej je sada smjeten u Ilici
na broju 13. Sudei po koliini
grae koju ovdje vidim, problem
prostora postoji otkad postoji i
Muzej?
Problem prostora je problem svih muzeja, ini mi se. Sredinom osamdesetih raspravljalo
se o tome treba li muzej smjestiti
na Trg marala Tita ili u Dom
sportova. ini mi se da je i jedan
prostor u Kaievoj bio u igri.
Krajem osamdesetih dobili smo
adenko Jajevi roen
je 1946. u Zagrebu. Vii
je predava iz predmeta
Povijest porta na Fakultetu
za fiziku kulturu. Bio je viestruki reprezentativac, a potom trener i izbornik jugoslavenske pa hrvatske ragbi reprezentacije.
Ravnatelj je Hrvatskog
portskog muzeja od 1984.

moramo se izboriti za svoje

mjesto pod suncem (Hrvatskog
ministarstva kulture). Problemi
u radu su brojni, ali kao i u portu morate biti ustrajni. Prije
petnaestak godina poeo sam od
pedesetak knjiga, a muzej danas

opustiti, ulijeniti. Kompjutorizirali smo evidenciju predmeta i

knjiga, a sada pokuavamo napraviti isto i s fotografijama.
Ima li slinih muzeja u svijetu
i kako se oni financiraju?
Postoje razliiti muzeji

porta u svijetu, odnosno graa

koja se tie povijesti porta organizirana je i izlo,ena i u muzejima porta, ali i u okviru muzeja
opega tipa. Na primjer, British
Museum u Londonu, pariki
Louvre, Berlinski muzej, Metropolian Museum u New Yorku
imaju bogate zbirke iz domene
tjelesnog vje,banja i porta. Nadalje, gotovo sve europske dr,ave imaju nacionalne portske
muzeje. Potom postoje specijalizirani muzeji, oni koji su posveeni znamenitim tjelovje,benim
djelatnicima, poput onoga Friedricha Ludwiga Jahna u Freyburgu. Jahn je bio veliki promotor
gimnastike u Njemakoj. Donekle su specijalizirani i muzeji
koji prikazuju razvoje odreene
portske grane, poput Muzeja
kriketa u Londonu, Skijakog
muzeja u Holmenkollenu u Norvekoj i mnogih drugih predugo bi bilo da ih nabrojim sve. uli ste sigurno za Hall of Fame, tu
je takoer rije o ustanovi muzejskoga tipa. Posebnu grupu ine olimpijski muzeji. Najpoznatiji su onaj u Lausannei, u Mon
Reposu i onaj u Olimpiji. Nova
zgrada muzeja u Lausannei otvorena je 1993. godine i doista je
prelijepa. To je ogroman prostor,
preko tri tisue kvadratnih metara, izvrsno opremljen. Nacionalni portski i olimpijski muzeji
uglavnom se financiraju iz dr,avnog prorauna, ali ima i privatnih, poput Hall of Fame u Americi.

Svakodnevna traganja za izvornim predmetima uvjerila su me

da je veinu grae, pa i onu najstariju, jo uvijek mogue pronai. To se mo,e objasniti injenicom da su akteri tjelovje,benih i
portskih dogaanja neobino
marno sakupljali i uvali te trofeje svoje mladosti. Kasnije u ,ivotu ti im predmeti slu,e kao potvrda mladenaih dostignua. Upravo bi to trebala biti deviza pri
koncipiranju stalnog postava
Muzeja taj postav mora svjedoiti to je sve naa mladost ostvarila na borilitima irom svijeta.
Stariji e u tim predmetima pronalaziti utjehu da je sauvan spomen na protekla vremena i da svi
ti napori nisu bili uzaludni, a
mladima e, nadam se, izlo,ena
graa biti ideal koji e i sami nastojati ostvariti. Dio grae potreban za budui postav doao je ili
e doi putem donacija, otkupa
ili zahvaljujui maru vrijednih sakupljaa, suradnika Muzeja. Meutim, za veim brojem predme-

Zahvalna graa

ta potrebnih za stalni postav morat emo tragati. U pronala,enju

predmeta, koje smo predvidjeli u
sinopsisu stalnog postava, pomoi e struni suradnici za svaku struku. Stvarnost povijesnih
dogaanja uvjetuje stalni postav
svakog muzeja, pa tako i naeg.
Bilo bi naprosto neoprostivo da
uz odreenu struku predstavimo
predmete posve neva,nih aktera.
Selekcija je neminovna jer e upravo ona donijeti privlanost i
vrijednost postava. Osnovni sinopsis stalnog postava je izraen
i njime se rukovodimo prilikom
sakupljanja nove grae. Osim
predmeta koji e predstavljati
odreenu linost potrebno je
pronai predmete i rekvizite te
dijelove opreme koji ilustriraju
struku. Njih je najte,e pronai
jer su se zbog stalnog usavravanja stari dijelovi opreme bacali, a
zbog veliine i kakvoe materijala bilo ih je teko sakupljati.
Koliko je istra9ena povijest hrvatskog sporta? Grai koju ste prikupili tek predstoji temeljito istra9ivanje. Je li rije o pionirskom
poslu?
Tradicija sakupljanja, uvanja i
izlaganja predmeta vezanih uz
tjelesno vje,banje i port postoji
u Hrvatskoj ve stotinu godina.
O nu,nosti osnivanja muzeja
porta govorio je jo 1938. godine Franjo Buar. Buar je na neki
nain sredinja linost hrvatskog
portskog i tjelovje,benog pokreta. On je krajem prologa stoljea izlagao na velikim izlo,bama, primjerice na Narodopisnoj
izlo9bi u Pragu 1895. godine, pa
1896. na Milenijskoj izlo9bi u Budimpeti, za to je dobio i priznanje. Temelje povijesti tjelovje,be
i porta uz Buara su ustanovili
Oivko Radan, Milivoj Radovi i
Hrvoje Macanovi. Postoje i
brojni drugi autori koji su napisali fragmentarne priloge o pojedinim portskim granama i sokolskom pokretu. Postoje i brojna monografska izdanja, periodi-

Muzej jo nema stalni postav.

Je li rije o nedostatku grae?
Postojea graa Muzeja
rasporeena je po odjelima. Muzejska graa vezana uz tjelesno
vje,banje i port vrlo je raznolika
i izuzetno zahvalna za kasnija istra,ivanja, publiciranja i prezentiranja javnosti na bilo koji nain.
Tjelesno vje,banje i port u nas
se poimaju kao efemerna drutvena djelatnost, nastala u novije
vrijeme, koja nema neki znaajniji utjecaj za stvaranje naeg
kulturnog indentiteta. Taj pojam
se u nas identificira s aktivnou
kojoj iskljuivo pribjegavamo u
slobodnom vremenu. Meutim,
tjelesno vje,banje i port u nas se
njeguju ve vie od dva stoljea, a
moderni port stotinu godina.

Sudjelovanje i uope samo pravo na

sudjelovanje na
olimpijskim igrama
postali su svojevrsna manifestacija
slobode, nezavisnosti i sposobnosti
pojedinih nacija za
samostalno meunarodno nastupanje ne samo sa
portskim ciljem,
nego i nacionalnim,
ideolokim i politikim potvrivanjem.

U izreci Vano je
sudjelovati reeno
je sve. Meutim,
doli su poduzetni
mudrijai i dodali
ali i pobijediti

II/39, 28. rujna 2,,,. 23

ka koja dijelom sadr,i povijesnu
tematiku. Ja imam tu privilegiju
da radim na izvorima, pa sam
mogao napisati cjeloviti povijesni razvoj brojnih struka vezanih
uz tjelovje,bu i port, ali nipoto
nisam pionir na tom podruju.

Ulaganje u sport
Ulae li po Vaem sudu drava dovoljno u sportsku kulturu i
ini li to na pravi nain?
Smiljena politika razvoja
kulture tjelovje,be i porta u Hrvatskoj ne postoji. Tjelovje,bu i
port kao sna,an faktor izgradnje cjelovita bia posljednji su
spretno propagirali Franjo Buar
i Vladimir Jankovi. Nakon toga
ova se struka tretira vie-manje
mehaniki, kao sredstvo za ostvarivanje raznoraznih, veinom
politikih ciljeva. Nakon 1945.
prekinut je relativno uspjean
razvoj kulture tjelovje,be i porta u Hrvatskoj, koja se hrabro
odupirala srpskoj hegemoniji na
tom podruju izmeu dva rata.
Tako je u meuratnom razdoblju
pokret olimpizma, kao eklatantan izraz portskih kulturolokih
stremljena, bio izuzetno bogat,
vodei u Kraljevini Jugoslaviji.
Za vrijeme socijalizma u Hrvatskoj praktino je zaboravljen.
injenica da su Hrvati bili uspjeni na olimpijskim igrama u
tom razdoblju nita ne mijenja u
toj tvrdnji. Pogotvo jer su olimpijske igre sve vie krinka preko
koje se tobo,e ostvaruju olimpijski ideali. Izuzetna i duga tradicija, kontinuitet megaportske priredbe, olimpijski ceremonijal
idealan su celofan kojim nastup
kapitala prekriva izvoae portae. Svi su zadovoljni jer su dobici enormni, ali aspekta odgoja i
kulture odavno nema. Oni su
nestali zajedno s Coubertinom.
Brojna kulturna dogaanja u to
vrijeme samo su pokuaji da se
formalno zadovolji i kultura.
Dva ciklusa Olimpijskih igara, antikih i suvremenih ine se
prilino udaljenima po idealima
koje promoviraju i ciljevima kojima tee?
Igre su bile vjeran odraz
snage i bogatstva grkog drutva,
odnosno slabosti i bijede u kriznim periodima njihova razvoja.
Tu e,nju Grka za junatvom, za
slavom najljepe je objasnio grki
povjesniar Lukijan: Jer, ako bi
tko izbacio iz 9ivota ljubav za slavom, koje bi nam dobro jo ostalo?
Ili tko bi za9elio uiniti kakvo
sjajno djelo?A oni koji se natjeu u
Olimpiji daju naslutiti kakvi bi
bili u ratu za domovinu, djecu, 9ene i svetinje kad bi imali oru9je,
oni, koji goli pokazuju toliko volje
za pobjedom radi divlje masline i
jabuke.
Natjecanje uz hramove Olimpije nije bila predstava, nego ceremonija. Tjelesno vje,banje i
glazba bili su prema starogrkom
vjerovanju dar bogova. Pobjeda
na Olimpijskim igrama bila je
najvea ast koju je starogrki
graanin mogao postii. Igre su
se temeljile na fair playu koji je
bio baza odgoja svih starogrkih
mladia. Nijedan drugi narod, ni
prije ni poslije Grka, nije raspolagao takvim ciljem s tolikom eskluzivnou i intenzivnou. Nijednom drugom narodu, maslinova grana namijenjena olimpijskom pobjedniku nije predstavljala takav znaaj. Natjecateljski
duh bio je osnovni imbenik oblikovanja grke kulture ne samo
u tjelesnom i zdravstvenom podruju, nego i u sferi umjetnosti i
politici.Ve od poetka 5. st.

agon je imao konkretan oblik i

bio je osnovni moto ,ivota. Uloga Olimpije u irenju svegrkog
dru,enja bila je neprocjenjiva.
Na tom mjestu Grci su bili svjesni intelektualnog jedinstva, bez
obzira na razlike koje su ih djelile. Olimpija nije ostvarila svegrko politiko jedinstvo, ali je uspjela neto puno va,nije: ujedniti
grki duh, bez obzira na udaljenost i neprijateljstva grkih dr,ava. Znaajno je za helenskog ovjeka da on natjecanjem ,eli iskazati svoju harnost bo,anstvu, da
igru stavlja na vii stupanj time
to je smatra sastavnim dijelom
kulta. Svoju pobjedu, najbolji
znak svoje tjelesne snage, ljepote
i vjetine, on posveuje bo,anstvu. Ali pobjednik ne mo,e stupiti k oltaru pred hramom ako
nije savren u etikom i moralnom pogledu. Ideal grkog olimpijca znai biti tijelom i duom
kalos kai agathos savren, lijep i
etiki savren. Igre su imale i ulo-

Smiljena politika
razvoja kulture tjelovje be i porta u
Hrvatskoj ne postoji. Tjelovje bu i
port kao sna an
faktor izgradnje
cjelovitog bia posljednji su spretno
propagirali Franjo
Buar i Vladimir
Jankovi
gu svojevrsnog koordinatora
uzajamnih politikih odnosa meu pojedinim gradovima dr,avama.Tijekom odr,avanja igara dolazilo je u Olimpiji do niza politikih savjetovanja, potpisivali su
se va,ni dr,avni dogovori i druge
povelje javnog karaktera. Posjetioce olimpijskih sveanosti nisu
privlaila samo portska natjecanja, nego i nova prijateljstva i
poznanstva, trgovina, trgovaki
poslovi i ugovori, novosti o Grkoj i njenim kolonijama. Ovdje
su se sastajali najpoznatiji ljudi
javnog ,ivota, nauke, kulture,
vojskovoe, carevi, kraljevi, umjetnici, pjesnici i drugi. Olimpija
je, ukratko, bila kao neka vrsta
svegrkog narodnog sabora.

Olimpijska ideja danas

Koliko suvremene Olimpijske
igre slijede naela i temeljnu ideju Pierrea de Coubertina? Je li
jo uvijek najvanije sudjelovati?
U izreci Va9no je sudjelovati reeno je sve. Meutim, doli
su poduzetni mudrijai i dodali
ali i pobijediti I sve to uz TVprijenos koji se prekida za emitiranje reklama. Tako su ostvareni
savreni uvjeti za profitabilni
port, ali tu nema mjesta i za
olimpizam. Usporedite li ulogu
olimpizma u suvremenom dutvu s onom u antikom drutvu,
vidjet ete da se radi o gotovo
razliitim idejama. U vezi s tim
postavlja se pitanje odnosa profesionalizma i amaterizma. port
koji je igra, zabava, ali ujedno i
rad, postaje poprite borbi posebnih klasno-socijalnih privile-

DUHA
I IGARA
gija. Dok je jednima bavljenje
portom slu,ilo kao zabava, razonoda i njime su se bavili iz ljubavi, dotle je drugima poeo slu,iti kao rad, izvor egzistencije i
profesija. Iako je ta podjela poznata i u ranijim povijesnim epohama velikih portskih priredbi,
tek su se irenjem i veom ulogom porta u suvremenom drutvu te suprotnosti poele zaotravati, ba kao to se poelo
zaotravati pitanje rada i kapitala.
Problem se poinje kanalizirati
oko dvaju termina, prema pobudama i mogunostima bavljenja
sportom i prema amaterizmu i
profesionalizmu. Tako poinje
polarizacija u dva suprotna mjerila vrijednosti. Dok se amaterizam idealizira i pripisuju mu se
sve mogue vrijednosti, dotle se
profesionalizmu namee krivnja
za sva zastranjivanja u portskom i olimpijskom pokretu.
Zaboravlja se ili hotimino ne ,eli uva,iti da je portski pokret
proizvod socijalnih potreba i da
se prilagouje uvjetima i mogunostima odreenog drutva.
Amaterizam i profesionalizam
naini su prilagoivanja bez jasno definiranih meusobnih granica kako u ciljevima tako i u
ulogama. Njihova nerjeivost
izaziva glavobolju meu portskim "istuncima". Prednosti,
odnosno nedostaci jednoga prema drugome istiu se sa isto
klasnih socijalnih pozicija i za
klasne potrebe. Sasvim je razumljivo da je Meunarodni olimpijski odbor odmah prihvatio ovakvo shvaanje i ovakvu podjelu s
obzirom na svoj klasni sastav i ciljeve, nastavio ga popularizirati i
uvrivati. Da bi istakao "humanistiki" karakter Olimpijskih
igara i opravdao svoju nemo u
tome da svima osigura ravnopravno sudjelovanje na igrama,
formulirana su i prihvaena posebna amaterska pravila na isto
klasnoj osnovi. Taj stav je pravdan te,njom za ouvanjem "istoe" olimpijske ideje, borbom
protiv nacionalizma, politizacija,
komercijalizma, gigantizma i
drugog.
Kako biste definirali pojam
olimpizma danas?
Suvremeni olimpizam postao je specifian drutveni fenomen, u mnogoemu svojina i
preokupacija velikog dijela ovjeanstva. Olimpijske igre su vrhunac, krunsko dogaanje onoga
to bi olimpijski pokret trebao
predstavljati. Drugim rijeima
olimpizam i olimpijski duh ne ini samo sudjelovanje na igrama
ili njihovo praenje. Sudjelovanje
i uope samo pravo na sudjelovanje na olimpijskim igrama postali
su svojevrsna manifestacija slobode, nezavisnosti i sposobnosti
pojedinih nacija za samostalno
meunarodno nastupanje ne samo sa portskim ciljem, nego i
nacionalnim, ideolokim i poli-

tikim potvrivanjem. Sudjelovanje i eventualna pobjeda u

portskim natjecanjima pobuuje emocije, jaa svijest i samopouzdanje u vlastitu vrijednost
svakog naroda. Pojaano vrednovanje olimpijske ideje, stalno
proirivanje modernog olimpizma i sve vea popularnost Olimpijskih igara u svijetu poivaju u
svojoj osnovi u zajednikim interesima borbe za mir, na ideji suradnje, miroljubive koegzistencije, meusobnog uva,avanja i
potovanja koji se trebaju odvijati u naju,oj organskoj povezanosti. Svetkovina Olimpijskih
igara tra,i dobro razumijevanje
meu narodima, dok prijateljstvo povezuje portae i ini da
se prelazi preko politikih, rasnih

Zaboravlja se ili hotimino ne eli uvaiti da je portski

pokret proizvod
socijalnih potreba i
da se prilagouje
uvjetima i mogunostima odreenog
drutva.
i religijskih granica. Na jednoj
pravoj Olimpijadi svaka nacija
mora biti zastupljena s fizikom,
ali i moralnom elitom svojih sinova rekao je De Coubertine. Tako
bi barem trebalo biti.

Uloga Franje Buara

Kako se ideja olimpizma ogleda u povijesti na naim prostorima?
Olimpizam u Hrvatskoj
opet poinje s Franjom Buarom. On je ve 1894. godine, tek
dva mjeseca nakon osnivanja Meunarodnog olimpijskog odbora,
u asopisu Gimnastika objavio
vijest u o velikom meunarodnom sastanku u svrhu uspostavljanja Olimpijskih igara. Kako je
Buar studirao vani te puno putovao, osobno je upoznao neke
lanove MOO-a, pa je uz njihovu pomo nastojao ulaniti Hrvatsku u taj Odbor. To nije ilo
tako lako. Na primjer, 1906. godine Grci su organizirali Meuigre u Ateni, na koje je Buar
prijavio hrvatske portae. Grci
su najprije odgovorili pozitivno,
a zatim ga uputili na Maarski
olimpijski odbor. Maari su, naravno, zahtijevali da hrvatski
portai pristupe eliminacijskim
natjecanjima zajedno s maarskima. Nai portai nisu pristali na
te uvjete. Potom je pokuao u izravnom kontaktu s Coubertinom isposlovati nastup hrvatskih
portaa, ali ni to nije uspjelo.
Nakon 1. svjetkog rata Hrvatski
portski savez prenio je svoje ovlasti na Jugoslavenski olimpijski
odbor, a za njegova prvog predsjednika izabran je Buar. Hrvatski su portai prvi put sudjelovali na VII. olimpijskim igrama u
Anversu 1920. godine. Nisu ba
bili zadovoljni radom Jugoslavenskog olimpijskog odbora, a
kulminaciju je predstavljalo biranje generala Duana Stefanovia
za njegova predsjednika. Nakon
Drugog svjetskog rata tadanji
predsjednik MOO-a Sigfried
Edstrm sugerirao je Buaru obnavljanje Olimpijskog odbora u

socijalistikoj Jugoslaviji, no Buar je umro ne doekavi odgovor na taj prijedlog. Nakon Rezolucije Informbiroa naglo se
ubla,ava negativan odnos prema
MOO-u, obnavlja se rad Jugoslavenskog olimpijskog odbora te
se alju natjecatelji na XIV. olimpijske igre u London. Ostalo je
vie-manje poznato. Hrvatski
portski savez obnovljen je 1990.
godine, a potom je njegovu djelatnost preuzeo Hrvatski olimpijski odbor, osnovan 1991. godie s Vrdoljakom na elu.
Koji su, po Vama, temeljni elementi sportske kulture jednoga
naroda?
U najkraim crtama: tjelovje,bena i portska kultura dio su
ope kulture jednoga naroda. U
pojavne elemente te kulture prema definiciji ubrajaju se igra,
port, ples i narodna nadmetanja.
portske djelatnosti trebali bi
pratiti mediji, izdavaka djelatnost, graevinarstvo i drugi.
Mo9e li se prema tim parametrima procijeniti koliko je razvijena hrvatska sportska kultura?
Mo,e. Ona je stvarana u razdoblju od dvije stotine godina,
tijekom kojih se profilirala u samosvojnu drutenu aktivnost s
raznolikim pojavnostima. Upravo je to cilj postojanja Hrvatskog
portskog muzeja da se mo,e
kontinuirano pratiti razvoj tih
aktivnosti i zorno ih prikazati.
Vrijednost tih predmeta je neizmjerna. ovjek je tako prolazan,
a predmeti nas uvijek nad,ive.
Poruka koju ti predmeti nose izvrit e, nadam se, utjecaj na nove generacije. Tako se nastavlja i
obogauje kultura jednog naroda. Tjelovje,ba i port uvijek su
na zaelju drutvenih i kulturnih
dogaanja, ali oni istovremeno
tragian ,ivot ine raznovrsnijim
i podnoljivijim.
Kakvi su planovi za budunost Hrvatskog portskog muzeja?
Kako rekoh, temeljni je
plan stvaranje stalnog postava.
Radilo bi se o pedesetak tematskih cjelina etrdesetak portskih grana i desetak djelatnosti
vezanih uz tjelovje,bu i port,
poput Hrvatskog sokola, olimpizma, portskog novinarstva,
portske medicine Muzej je
prvenstveno namijenjen mladima, to moram istaknuti. Osim
grana koje su u nas poznate,
predstavili bismo i one koje u nas
nisu uhvatile korijena, poput
amerikog nogometa, hurlinga,
jedrenja na ledu, kempa, kriketa,
pelota, shintyja, squasha, suma,
surfinga i drugih. Uz to ostaje niz
tematskih cjelina koje treba prikazati, poput portskih drutava,
ostalih velikih priredbi poput
Mediteranskih igara, Univerzijade, pa pokazati proizvoae
portske opreme, portske motive u umjetnosti puno toga. Sve
ovisi o prostoru. Zamiljeno je
da se dio postava smjesti u predvorje zajedno s bistama istaknutih portskih djelatnika. Oelja
nam je da budui posjetitelj ne
bude prisiljen na kru,enje od
predmeta do predmeta, od vitrine do vitrine, ve da mo,e uzeti
ma u ruke ili ubaciti loptu u ko.
Drugi dio postava smjestio bi se
u sveanoj dvorani kakvu za sad
nemamo. Va,an bi bio i okoli
idealno bi bilo da oko muzeja
postoji uzoran park. Mislim da bi
takav Muzej bio neophodan svima nama, no prvenstveno mladima da u njemu nau informaciju,
uzor ili nadahnue.

24

II/39, 28. rujna 2,,,.

Pierre de Coubertin(1863-1937)
Zdenko Jajevi
romotor suvremenog olimpijskog pokreta barun Pierre de Coubertine roen je
1. sijenja 1863. u Parizu. Kao izdanak ugledne francuske plemike porodice Coubertin je dobio
klasino obrazovanje, kakvo je
svojoj djeci omoguavalo propadanjem zahvaeno plemstvo,
plemstvo jo uvijek privr,eno
svojim pre,ivjelim obiajima.
Zahvaljujui ocu, poznatom slikaru Charlesu Louisu Fredyju de
Coubertinu, Pierre rano otkriva
rasko kulture Helade. Od trenutka kada ju je upoznao, biva
opinjen antikim olimpijskim
igrama. Srednjokolsko obrazovanje stekao je u parikom Isuso-

injenicom koliko je tjelesni odgoj u njegovoj zemlji bio okovan

predrasudama naslijeenim iz
Napoleonova doba: prostrani
travnjaci Rugbyja, po kojima hitaju lagano odjeveni mladii, nasuprot zaguljivim, francuskim
vje,baonicama najee preureenim od konjunica, u kojima
uniformama stegnuti mladii izvode mehanike vje,be pod budnom paskom asnika priuenih

za tjelovje,bu. Engleske su kole

tjelovje,bom i portom odgajale
mukarce sna,ne volje. Odgoj je
imao prednost nad obrazovanjem. Arnold je napisao: &elim
odgojiti krane d9entlmene. Djeake nastojim nauiti da vladaju
sami sobom, to je mnogo bolje nego da im ja zapovijedam. Uenici
su slobodno birali port kojim su
se ,eljeli baviti. Osim toga, u engleskom je koled,u postojala

sloboda raspravljanja i udru,ivanja te kolski tisak. Mo,e se rei

da je Coubertin u Arnoldovu
djelu otkrio moderan vid antikog olimpizma. port e mu postati glavnim oruem za ostvarenje pedagokih reformi u francuskom kolstvu. O tome je napisao: Pru9it u portom sjaj mlitavoj i ukruenoj mlade9i, ojaat
u njezino tijelo i njezin znaaj,
prihvaajui sve rizike porta, pa i

njegova pretjerivanja. Proirit u

njezine vidike i njezin sluh, otvorit u joj iroka obzorja - nebeska,
planetarna, povijesna obzorja
sveope ljudske povijesti. To e
uroditi uzajamnim potovanjem i
postati kvascem svjetskog mira. I
sve to pristupano svima, bez obzira na podrijetlo, stale9, bogatstvo, polo9aj ili zanimanje.
U realizaciji ideja Coubertin
je u prvom redu mislio na fran-

Boris Bakra (1912-1989), predsjednik Jugoslavenskog olimpijskog komiteta (1952-1962) i lan

Meunarodnog olimpijskog odbora (1960-1987)

lanovi Meunarodnog olimpijskog odbora na I. olimpijskim igrama

u Ateni 1896.

vakom koled,u sv. Ignacija. Nakon toga trebao se odluiti za ,ivotni poziv. Primljen je na vojnu
akademiju, ali od nje odustaje i
upisuje kolu politikih znanosti
na kojoj je i diplomirao.
Rano je otkrio vrijednost porta. Kao djeak bavio se veslanjem, maevanjem i boksom. U
knjigama Biljeke o Engleskoj i
kolovanje Toma Browna upoznao je pedagoki rad Thomasa
Arnolda, ravnatelja privatne kole u engleskom gradu Rugbyju.
Godine 1883. odlazi na izvor zbivanja, u Rugby. Arnold je tada
ve odavno mrtav, ali su njegove
ideje u cijelosti o,ivotvorene,
zahvaljujui nasljednicima. kolarci Rugbyja sudjeluju u brojnim portskim aktivnostima s
ozbiljnou koja granii s fanatizmom. Coubertin je zapanjen

Olimpijski dan u Zagrebu, 1923. - skupina Hrvatskog veslakog kluba u Frankopanskoj ulici

Pierre de Coubertin, 1883.

II/39, 28. rujna 2,,,. 25

cuske srednjokolce. Oni su reformu tjelesnog odgoja i porta
doekali s oduevljenjem. Sami
su osnivali kolska portska
drutva i upravljali njima. Svake
bi godine najboljem portau u
svakom portskom drutvu bila
dodijeljena Nagrada Pierre de
Coubertin. U ispravnost svojih

DUHA
I IGARA
Otvaranje I. zimskih olimpijskih igara u Chamonixu 1924. U prvom planu Stevan Had9i i Duan Zinaja

Franjo Buar

Milan Nerali (1875-1918), osvaja bronane

kolajne u skupini profesionalnih uitelja maevanja na II olimpijskim igrama u Parizu

ideja Coubertin je uvjeravao ravnatelje srednjih kola, ali i odgovorne u ministarstvima. Pokazao
je izvanredni smisao u borbi za
ostvarivanje svojih ciljeva, odr,ao bezbroj briljantnih predavanja i napisao ezdesetak tisua
stranica izvornih tekstova.
Godine 1884. u jednom je parikom koled,u osnovao kolsku
portsku skupinu, smanjujui
broj sati nastave u korist porta.
Coubertin se 1887. javno zala,e
za to da se odmor u kolama iskoristi za igre i port. Godinu
dana kasnije osniva odbor za
uvoenje tjelesnih vje,bi u kolama Francuske. SAD je posjetio
1889. godine, gdje je sudjelovao
u radu Kongresa za tjelesni odgoj. Svoje dojmove iz SAD-a
opisao je u knjizi Prekooceanska
sveuilita (1890). Nakon uspjeha u promicanju modernoga
porta u svojoj zemlji Coubertin
je svu energiju usmjerio na utemeljenje modernoga olimpijskoga pokreta. Ideja o obnovi olimpijskih igara ,ivjela je u Europi
ve stotinjak godina. Igre pod
tim nazivom odr,avane su u Engleskoj, vedskoj i Grkoj, ali s
nejasnom programskom koncepcijom, neredovito i s malim
brojem sudionika. Coubertin je
predlo,io formulu uspjeha. Budui da je dobro poznavao prilike svoga vremena, znao je da ne
mo,e obnoviti antike olimpijske igre sa svime to im je bilo
svojstveno. Shvaao je da moderni port mo,e biti koristan ili
tetan, ovisno o pravcu kojim e

biti usmjeren i o nainu na koji

e biti koriten. Ispravno je procijenio da novom portskom
pokretu valja dati moralnu okosnicu. U stvari, Coubertina nije
primarno zanimalo unapreivanje olimpijskih igara, ve ga je
vodila te,nja da se igre iskoriste
kao podloga za popularizaciju
odgojne uloge porta kako bi se
osigurao tjelesni i moralni razvoj
mlade,i. Smatrao je da port valja
internacionalizirati kako bi se
osigurala njegova rasprostranjenost od koje bi imali koristi mladi ljudi cijeloga svijeta. Radi toga
valjalo je pripremiti sjajnu priredbu koja bi bila vie od natjecanja i nosila aureolu slave kakvu
su nosile antike olimpijske igre.
U Parizu, u velikom amfiteatru Sveuilita Sorbonne odr,ana
je 25. studenoga 1892. proslava
pete obljetnice postojanja Saveza
francuskih drutava za atletske
portove. Na proslavi se govorilo
o povijesti tjelesnog vje,banja. U
svojem izlaganju Coubertin je
predlo,io obnavljanje olimpijskih igara. Prijedlog kod nazonih nije naiao na odjek.
Dvije godine kasnije, na istom
mjestu, izmeu 16. i 23. lipnja
1894. odr,an je meunarodni
kongres na kojemu je, prema pozivu i programu sudei, glavno
pitanje trebalo biti razjanjenje
pojma i uvjeta portskog amater-

stva. U program je kao posljednju toku rasprave Coubertin

dodao: O mogunosti obnove
olimpijskih igara.

Meunarodnog olimpijskog odbora. Odgovarajui na pitanje

zato je o,ivio olimpijske igre,
Coubertin je napisao: Zato da bih

Biciklistika reprezentacija Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1924.

Vjetim Coubertinovim postupkom raniji naziv Kongres za

amaterstvo i profesionalizam u
portu zamijenjen je u posljednjim pozivnicama Kongresom za
obnovu olimpijskih igara. Nakon
to je prijedlog s oduevljenjem
prihvaen, nazoni su delegati
opunomoili Coubertina da sastavi, odnosno imenuje lanove

Vaterpolska reprezentacija Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1956.

oplemenio i ojaao port, da bih

osigurao njegovu samostalnost i
trajnost te ga tako osposobio za ispunjenje one odgojne uloge koja
mu pripada u suvremenom svijetu. O9ivio sam ih zato da bih uzdigao pojedinca portaa ija je nazonost nu9na kako bi se drutvo
moglo anga9irati u natjecateljskom portu i iji pothvati postaju

primjerom koji valja slijediti. Igre

mogu djelovati oplemenjujue i istinski odgojno, samo budu li budile duh i postanu li uspjesi pojedinih portaa primjerima koje e
drugi slijediti.
Nakon to je njegovo djelo, tj.
olimpijske igre, izraslo u pravu
planetarnu sveanost, Coubertin
se na zasjedanju MOO-a u Pragu
1925. zahvalio na predsjednikoj
ulozi. Vjerovao je kako e mladi
rukovoditelji dati novi impuls
olimpijskom pokretu. Uz to, ,elio je jo mnogo toga napisati.
Na,alost, ubrzo je pao u zaborav.
Posljednje godine ,ivota proveo
je usamljen i siromaan, skrhan
obiteljskim problemima. Oskudijevao je i u novcu koji je potroio na organiziranje i pomaganje
olimpijskom pokretu. U sedamdeset drugoj godini kandidirao se
za katedru na Sveuilitu Lausanne, ali nije uspio. Drugog listopada 1937, pogoen infarktom,
umire u jednom ,enevskom parku, ali ostajui zauvijek uspravan
kao ovjek. Nekoliko dana prije
smrti napisao je: Napor je vrhunski u9itak. Uspjeh nije cilj, ve
sredstvo da se te9i jo viemu. Pojedinac ima vrijednost samo u odnosu prema ovjeanstvu. Stvoren
je da djeluje, ne predajui se, i da
umre pomiren sa sudbinom. Prema vlastitoj ,elji srce mu je polo,eno u malu komoricu mramornoga spomenika u Olimpiji. Na
spomeniku je starogrkim pismom napisano: Olimpija prima
srce onoga koji je o9ivio olimpijske
igre.

26

II/39, 28. rujna 2,,,.

Kako se mo"e biti

ljubitelj sporta?
Popularizaciju sporta, od
elitnih kola do masovnih
sportskih udru"enja, nu"no prati promjena u funkcijama koje sportai i njihovi organizatori pripisuju
ovoj praksi, kao i preobrazba same logike sportskih praksi
Pierre Bourdieu
islim kako se, ne vrei
preveliko nasilje nad stvarnou, itav niz sportskih
aktivnosti i razonoda koje se nude drutvenim imbenicima1,
poput ragbija, nogometa, plivanja, atletike, tenisa, golfa, itd.,
mo,e smatrati kao ponuda usmjerena k zadovoljavanju drutvene potra,nje. Ako usvojimo
ovakav model, nadaju se dva niza
pitanja. Prvo, postoji li podruje
proizvodnje, obdareno svojom
vlastitom logikom i povijeu, u
kojem se stvaraju sportski proizvodi, to jest, svijet sportskih
aktivnosti i razonoda koje se
drutveno upra,njavaju u odreenom trenutku? Drugo, koje su
drutvene okolnosti mogunosti
prisvajanja raznih sportskih
proizvoda tako proizvedenih
igranje golfa ili itanje L'Equipe,
skijako tranje ili gledanje svjetskoga kupa na televiziji? Drugim
rijeima, kako se proizvodi potra,nja za sportskim proizvodima, kako ljudi stjeu sportski
ukus ili ukus za jedan, a ne neki
drugi sport, bilo kao aktivnost ili
kao promatranje? To je pitanje s
kojim se svakako moramo suoiti, osim ako ne pretpostavimo
kako postoji prirodna potreba,
podjednako rairena u svim vremenima, na svim mjestima i u
svim drutvenim sredinama, ne
samo za utroak miine energije, nego, preciznije, za ovaj ili
onaj oblik naprezanja. Kao primjer najpogodniji tezi o prirodnim potrebama znamo da je plivanje, na koje bi mnogi nastavnici vjerojatno ukazali kao na najpotrebniju sportsku aktivnost, s
obzirom na njegov uinak za
ouvanje ,ivota te uinke na tijelo, bilo u nekim razdobljima zanemareno ili odbacivano na
primjer, u srednjovjekovnoj Europi te se jo mora nametati pomou nacionalnih kampanja.
Jo preciznije, prema kojim poelima imbenici biraju izmeu
raznolikih sportskih aktivnosti
ili razonoda koje im se nude kao
mogue u danom trenutku?

Proizvodnja ponude
ini mi se da je ponajprije
nu,no razmotriti povijesne i
drutvene uvjete mogunosti
drutvenoga fenomena koji esto
uzimamo zdravo za gotovo:
moderni sport. Drugim rijeima, koji drutveni uvjeti omoguuju uspostavljanje sustava institucija i imbenika izravno ili
neizravno vezanih uz postojanje
sportskih aktivnosti i razonoda?
Sustav ukljuuje javne ili privatne
sportske udruge, ija je uloga
predstavljati i braniti interese upra,njavatelja odreenoga sporta i
donositi i nametati standarde ko-

svojom zadaom bilje,enja i slavljenja hvalevrijednih poduhvata,

daju uspostavi polja i njegovoj
ezoterinoj kulturi)?

Autonomno polje produkcije i

kolanja sportskih proizvoda

ji upravljaju tom aktivnou,

proizvoae ili prodavae dobara
(opreme, instrumenata, posebne
odjee, itd.) te usluga potrebnih
za bavljenje sportom (nastavnici,
instruktori, treneri, sportski lijenici, sportski novinari, itd.),
kao i proizvoae i prodavae
sportskih razonoda i pridru,enih
dobara (majice, fotografije zvijezda, itd.). Kako je nastajao ovaj
korpus strunjaka, koji izravno
ili neizravno ,ivi od sporta (korpus kojemu takoer pripadaju
sociolozi i povjesniari sporta
to vjerojatno ne pridonosi postavljanju pitanja)? Tonije reeno, kada je taj sustav imbenika i
institucija zapoeo djelovati kao
natjecateljsko polje, mjesto sukobljavanja izmeu imbenika s
posebnim interesima povezanima s njihovim polo,ajem unutar
polja? Ako je sluaj, kao to
smjera moje pitanje, da sustav institucija i imbenika iji su interesi vezani uz sport ima tendenciju djelovanja kao polje, slijedi
da se ne mo,e izravno razumjeti

ini se neospornim da se prijelaz od igara k sportovima u

strogom smislu dogodio u obrazovnim institucijama rezerviranima za elite graanskoga drutva3, engleske privatne kole,
gdje su se sinovi aristokracije ili
vie srednje klase bavili nizom
popularnih tj. vulgarnih igara,
istodobno mijenjajui njihovo
znaenje i funkciju na potpuno
isti nain na koji je polje akademske glazbe preoblikovalo narodne plesove bourres, sarabande,
gavottes, itd. koje je ukljuilo u
oblike visoke umjetnosti poput
suite.
Da bismo ukratko karakterizirali ovu preobrazbu, to jest ono
to se tie njezina naela, mo,emo rei da su tjelesne vje,be elite odvojene od obinih drutvenih prigoda s kojima su narodne
igre ostale povezane (agrarne
sveanosti, na primjer) te ogoljene od drutvenih (i pogotovo religioznih) uloga (kao to su ritualne igre koje se odvijaju u itavom nizu predkapitalistikih
drutava na razmeama zemljo-

koji sportski fenomeni postoje u

odreenom trenutku u odreenom drutvenom okru,enju ako
ih se izravno pove,e s ekonomskim i drutvenim uvjetima odgovarajuih drutava: povijest
sporta je razmjeno autonomna
povijest koja, ak i kada je obilje,ena va,nim dogaajima ekonomske i drutvene povijesti,
ima svoj tempo, vlastite razvojne
zakone, svoje krize, ukratko,
svoju posebnu kronologiju.
Jedna od zadaa drutvene povijesti sporta mogla bi biti polaganje stvarnih temelja legitimaciji drutvene znanosti o sportu
kao samostalnom znanstvenom
objektu (to uope nije samorazumljivo), ustanovljavanjem od
kojega trenutka, ili radije iz kojega niza drutvenih uvjeta, je mogue uistinu govoriti o sportu
(za razliku od jednostavnog igranja igara znaenja koje je jo
prisutno u engleskoj rijei sport, ali ne u njezinoj uporabi u
zemljama izvan anglosaksonskog
svijeta gdje je uvedena istodobno
s radikalno novom drutvenom
praksom koju je oznaavala). Kako se uspostavljao ovaj teren sa
svojom posebnom logikom, kao
podruje posve posebnih drutvenih praksi koje su se odreivale u tijeku posebne povijesti i
mogu se razumjeti samo u okvirima te povijesti (npr. povijesti
sportskih pravila ili povijesti rekorda2, zanimljive rijei koja priziva doprinos koji povjesniari,

radnike godine). kola, umjesto

skhole, dokolice, mjesto je gdje se
prakse obdarene drutvenim ulogama i ukljuene u kolektivni kalendar pretvaraju u tjelesne vje9be, aktivnosti koje su same sebi
svrha, neka vrsta fizikog larpurlartizma, voene posebnim pravilima, sve nesvodivije na ikakvu
funkcionalnu nu,nost, te umetnute u posebni kalendar. kola je
mjesto, par excellence onoga to
nazivamo bezrazlo,nim vje,bama, gdje se stjee daleka, neutralna sklonost prema jeziku i drutvenom svijetu, ista ona koja se
podrazumijeva u graanskom
odnoenju prema umjetnosti, jeziku i tijelu: gimnastika koristi
tijelo kao to skolastika koristi
jezik, samoj sebi za svrhu. Ono
to se stjee kolskim iskustvom,
neka vrsta povlaenja iz svijeta i
od prave vje,be, iji potpuno
razvijeni oblik predstavljaju veliki internati elite, sklonost je
prema nesvrhovitoj aktivnosti,
fundamentalnome vidu etosa
graanskih elita koje se uvijek
ponose neinteresnou i odreuju se neobaveznom udaljenou
oitovanom u umjetnosti i
sportu od materijalnih interesa.
Fair play je nain igranja igre
svojstven onima koje toliko ne
obuzima igra da bi zaboravili kako je to igra, onima koji dr,e distancu, kako ka,e Goffman, koja
se podrazumijeva u svim ulogama namijenjenima buduim voama.

Sportska filozofija
Autonomizacija sportskoga
polja popraena je takoer procesom racionalizacije namijenjenim, kako to izra,ava Weber, osiguranju predvidljivosti i izraunljivosti, bez lokalnih razlika i pojedinanosti. Ruku pod ruku dolazi uspostavljanje korpusa posebnih pravila i specijaliziranih
upravljakih tijela koja se, barem
u poetku, regrutiraju meu
drutvom iz privatnih kola. Potreba za tijelom utvrenih, ope
primjenjivih pravila, osjea se
im se uspostave sportske razmjene izmeu razliitih obrazovnih institucija, zatim izmeu
regija, itd. Razmjerna autonomija sportskoga polja najjasnije je
potvrena u moi samoupravljanja i donoenja pravila priznatim
sportskim udru,enjima, temeljenih na povijesnoj tradiciji koju
jami dr,ava: ova tijela imaju pravo odreivati standarde sudjelovanja u dogaajima koje organiziraju i ovlateni su iskazati disciplinarnu mo (zabrane, globe,
itd.) ne bi li osigurali potivanje
posebnih pravila koja proglase.
Osim toga dodjeljuju posebne
naslove, kao to su natjecateljski
naslovi te takoer, kao to je sluaj u Engleskoj, status trenera.
Konstitucija polja sportskih
praksi povezana je s razvojem
sportske filozofije koja je nu,no
politika filozofija sporta. Teorija
amaterizma u stvari je jedna dimenzija aristokratske filozofije
sporta kao neinteresne prakse,
konanost bez svrhe, analogna
umjetnikoj praksi, ali ak prikladnija nego umjetnost (uvijek
ima nekakav ostatak ,enskoga u
umjetnosti: sjetimo se klavira i
akvarela otmjenih mladih dama u
istome razdoblju) za potvrivanje mukarakih vrijednosti buduih voa: sport se do,ivljava
kao trening hrabrosti i mukosti,
oblikovanje znaaja i usaivanje volje za pobjedom koja
krasi budue voe, ali volje da se
pobjeuje unutar pravila. To je
fair play, zamiljen na aristokratski nain i posve oprean plebejskoj ,elji za pobjedom pod
svaku cijenu. ini mi se da se u
ovoj raspravi (koja se,e daleko
izvan sporta) radi o odreenju
graanskoga obrazovanja koje je
u suprotnosti s malograanskim
i akademskim odreenjem: to je
energija, hrabrost, htijenje, znaajke voa (vojnih ili industrijskih) te, povrh svega,
osobna inicijativa, (privatno)
poduzetnitvo, usuprot znanju, erudiciji, kolnikoj poslunosti, simboliziranoj u velikim licejima vojarnama i njihovoj
disciplini, itd. Ukratko, bila bi
pogreka zaboraviti da je moderno odreenje sporta sastavni dio
moralnoga ideala, to jest etosa
koji pripada vladajuem dijelu
vladajue klase, a ostvaruje se u
glavnim privatnim kolama namijenjenima prvenstveno sinovima vlasnika privatne industrije,
kao to je cole des Roches, paradigmatsko ostvarenje ovoga ideala.

Obrazovanje sportaa
Vrednovati obrazovanje nautrb pouavanja, znaaj ili htijenje
nautrb inteligencije, sport nautrb kulture znai potvrivati postojanje unutar hijerarhije samoga
obrazovnoga svijeta, hijerarhije
nesvodive na strogo kolniku
hijerarhiju koja podr,ava drugi
termin u ovim opozicijama. To
znai, zapravo, diskvalificiranje
ili obezvreivanje vrijednosti ko-

je prepoznaju drugi dijelovi vladajue klase ili drugih klasa (posebno intelektualni dijelovi malograanstva i sinovi nastavnika koji su ozbiljni takmaci graanskim sinovima na terenu iste
kolnike kompetencije); to znai isticati druge kriterije postignua i druga naela legitimacije
postignua kao alternative akademskom postignuu. Velianje
sporta kao terena za treniranje
znaaja itd., uvijek implicira odreeni antiintelektualizam. Kada
se sjetimo da je vladajui dio vladajue klase uvijek te,io osmisliti svoj odnos prema podreenim
dijelovima intelektualci, umjetnici, profesori, unutar opozicije izmeu mukoga i ,enskoga, mukarakoga i ,enskastoga,
kojima se pridaju razliiti sadr,aji ovisno o razdoblju (npr. danas
kratka kosa/duga kosa; ekonomsko-politika kultura/umjetniko-knji,evna kultura, itd.),
razumijemo jednu od najva,nijih
implikacija uzdizanja sporta i posebno mukih sportova poput
ragbija te mo,emo vidjeti kako je
sport, kao i svaka druga djelatnost, objekt borbi izmeu dijelova
vladajue klase kao i izmeu
drutvenih klasa.

Faza popularizacije
Potrebno je ocrtati, u ovoj prvoj fazi, koja mi se ini odluujuom, da u stanjima polja, koja su
unato svemu posve razliita,
sport jo uvijek nosi oznake svojega porijekla. Ne samo da aristokratska ideologija sporta kao
neinteresne, beskorisne aktivnosti, koja ,ivi na ritualnim temama diskursa slavljenja, poma,e maskirati pravu prirodu rastuega udjela sportskih djelatnosti,
nego bavljenje sportovima poput
tenisa, jahanja, jedrenja ili golfa
nesumnjivo duguje dio interesa, danas isto onoliko koliko i u
poetku, svojim funkcijama isticanja i, jo preciznije, svojim dobitkom na odlinosti koje donose
(nije sluajno da je veina najbiranijih, tj. najizbirljivijih klubova
organizirana oko sportskih djelatnosti koje slu,e kao fokus ili
izgovor za birana okupljanja).
Mo,emo ak zakljuiti da se dobici na odlinosti poveavaju kada se razlikovanje izmeu plemenitih, osobitih i istaknutih praksi
kao to su elegantni sportovi
i vulgarne prakse, kakvima je
niz sportova, izvorno namijenjenima eliti, uinila popularizacija,
kao to je nogomet (i u manjoj
mjeri ragbi koji e jo neko vrijeme mo,da zadr,ati dvojni status
i dvostruku drutvenu regrutaciju) kombinira s jo otrijom
suprotnou izmeu sudjelovanja u sportovima i puke potronje sportskih razonoda. Znamo
da vjerojatnost bavljenja sportom nakon adolescencije (a pogotovo nakon ranih zrelih godina ili u starijoj dobi) znaajno
opada kako idemo ni,e u drutvenoj hijerarhiji (kao to opada i
vjerojatnost pripadanja sportskom klubu), dok vjerojatnost
gledanja na televiziji jedne od navodno najpopularnijih sportskih
predstava, kao to su nogomet ili
ragbi (posjet stadionu u svojstvu
gledatelja podvrgnut je slo,enijim zakonima), opada znaajno s
rastom u drutvenoj hijerarhiji.
Tako, ne zaboravljajui va,nost sudjelovanja u sportu osobito ekipnim sportovima poput
nogometa za adolescente iz
radnike i ni,e srednje klase ne
mo,e se zanemariti da takozvani
popularni sportovi, biciklizam,

II/39, 28. rujna 2,,,. 27

nogomet ili ragbi, takoer funkcioniraju kao predstave (koje
mogu dugovati dio svoje zanimljivosti zamiljenom sudjelovanju utemeljenom na prolom iskustvu stvarnoga sudjelovanja).
Oni su popularni, ali ne u
smislu koje ovaj pridjev poprima
kada se primjenjuje na materijalne ili kulturne proizvode masovne proizvodnje, aute, namjetaj
ili pjesme. Ukratko, sport, roen
od istinski pukih igara tj. igara
stvorenih u narodu, vraa se narodu, poput narodne glazbe, u
obliku predstave proizvedene za
narod. Mo,emo zamisliti da bi se
sport kao predstava mogao priiniti jasnije kao masovna roba, a
organizacija sportskih razonoda
kao jedna grana biznisa spektakla
(postoji razlika u stupnju prije
nego u vrsti izmeu predstave
profesionalnoga boksa ili Praznika na ledu te itavoga niza sportskih dogaanja koja se nadaju
kao legitimna, kao to su razliita europska nogometna prvenstva ili skijaka natjecanja), da
ope pridavana vrijednost bavljenju sportom (posebno danas kada su sportska natjecanja postala
mjerom razmjerne nacionalne
snage te time i politiki cilj) ne
poma,e maskirati razdvojenost
izmeu bavljenja i potronje te
potom i funkcija jednostavne pasivne po-tronje.

Sport kao predstava

U stvari, prije no to se prihvatimo daljnje analize uinaka,
moramo pokuati pobli,e analizirati odrednice mijene kojom je
sport kao elitna praksa rezervirana za amatere, postao sport kao
predstava, koju profesionalci
proizvode za masovnu potronju. Nije dovoljno prizvati relativno autonomnu logiku polja
proizvodnje sportskih dobara i
usluga ili, preciznije, razvoja
unutar ovoga polja, industrije
sportske zabave koja, podvrgnuta zakonima profita, smjera to
veoj uinkovitosti i to manjim
rizicima.
U zbilji, razvitak same sportske aktivnosti, ak i meu djecom radnike klase, nesumnjivo
djelomino proizlazi iz injenice
da je sport bio predodreen u
puno iroj mjeri ispuniti upravo
iste funkcije koje utemeljuju njegovo otkrie u engleskim privatnim kolama kasnog 19. stoljea.
ak i prije no to su sport vidjeli
kao sredstvo usavravanja osobnosti, u skladu s viktorijanskim
vjerovanjem, privatne kole, totalne institucije u Goffmanovom smislu, koje imaju iznijeti
nadzornu zadau dvadeset i etiri sata na dan, sedam dana u tjednu, shvaale su sport kao sredstvo ispunjavanja vremena, ekonomian nain zaokupljanja adolescenata koji su bili njihova stalna odgovornost. Stoga ne bi bilo
mogue shvatiti popularizaciju
sporta i rast sportskih drutava
koji su, izvorno organizirani na
dobrovoljnoj osnovi, postupno
pridobivali priznanje i pomo od
javne vlasti, ako nismo uvidjeli da
je ovo krajnje ekonomino sredstvo mobiliziranja, zaokupljanja i
nadziranja adolescenata bilo predodreeno postati instrument i
svrha u borbama izmeu svih
potpuno ili djelomino organiziranih institucija, a u cilju mobilizacije i simbolinog osvajanja
masa, dakle natjecanja za simboliko osvajanje mlade,i. Ovdje se
ukljuuju politike stranke, sindikati, dakako i crkve, no takoer i paternalistiki poslodavci

koji su, u namjeri osiguranja potpunog i neprekidnog sputavanja

radnikog stanovnitva, opskrbili svoje namjetenike ne samo
bolnicama i kolama, nego i stadionima i ostalim sportskim sadr,ajima (niz sportskih klubova
utemeljen je uz pomo i pod
nadzorom privatnih poslodavaca, emu jo danas svjedoi broj
stadiona prozvanih prema poslodavcima). Poznato nam je nadmetanje koje nikada nije prekinuto unutar razliitih politikih
arena oko pitanj o sportu, od razine sela (suparnitvo izmeu
svjetovnih ili vjerskih klubova ili,
u posljednje doba, u raspravama
o prvenstvu koje se ima dati
sportskim sadr,ajima, to postaje jednim od goruih pitanja u
politikim borbama na opinskoj
razini), sve do nacionalne razine
kao cjeline (primjerice, sa suparnitvom izmeu Fdration du
Sport de France koju nadzire Katolika crkva i Fdration Sportive et Gymnique du Travail koju
nadziru stranke lijevoga krila). I
uistinu, na jedan sve prikriveniji
nain, kako dr,avno priznanje i
subvencije rastu, a s njima i prividna neutralnost sportskih organizacija i njihovih slu,benika,
sport postaje predmet politike
borbe. Ovo nadmetanje jedan je
od najva,nijih imbenika u razvitku drutvene, tj. drutveno
stvarane, potrebe za sportskom
praksom i za svom popratnom
opremom, instrumentima, osobljem i uslugama. Slijedi da je nametanje sportskih potreba najvidljivije u seoskim podrujima,
gdje je pojava sadr,aja i momadi, kao danas klubova mladih i
klubova starijih graana, gotovo
uvijek plod djelovanja seoskog
malograanstva ili graanstva,
koje ovdje nalazi prigodu nametnuti svoje politike usluge organiziranja i vodstva, nagomilavanja ili odr,avanja politikoga kapitala ugleda i estitosti, to je
uvijek potencijalno pretvorivo u
politiku mo.
Ne treba ni spominjati da popularizaciju sporta, od elitnih
kola (gdje mu mjesto osporavaju intelektualne te,nje nametnute zahtjevima pojaanoga drutvenog nadmetanja) do masovnih sportskih udru,enja, nu,no
prati promjena u funkcijama koje sportai i njihovi organizatori
pripisuju ovoj praksi kao i preobrazba same logike sportskih
praksi, koja se podudara s preobrazbom oekivanja i prohtjeva
publike u suodnosu s rastuom
autonomijom spektakla naspram
protekle ili sadanje prakse.

Logika potra nje

Model objanjenja, sposoban
objasniti raspodjelu sportskih
praksi izmeu klasa i klasnih
frakcija, oito mora voditi rauna
o pozitivnim ili negativnim odredbenim imbenicima, od kojih
su najva,niji dokolica (preinaen
oblik ekonomskog kapitala),
ekonomski kapital (manje ili vie
nu,no ovisan o sportu) i kulturni
kapital (ponovo manje ili vie
nu,no ovisan o sportu). No takav model ne bi uspio zahvatiti
ono to je najbitnije ako ne bi
uzeo u obzir mijene u znaenju i
funkciji koje su razliitim praksama pru,ile razliite klase i klasne frakcije. Drugim rijeima,
netko sueljen s raspodjelom
razliitih sportskih praksi drutvene klase mora razmiljati o
mijenama u znaenju i funkciji
razliitih sportova izmeu drutvenih klasa, kao i o mijenama u

DUHA
I IGARA
intenzitetu statistikih odnosa
izmeu razliitih praksi i razliitih drutvenih klasa.
Ne bi bilo teko pokazati da
razliite drutvene klase nisu
suglasne u odnosu na uinke koji
se oekuju od tjelesnog vje,banja, bilo u tjelesnoj vanjtini, poput vidljive snage istaknutih miia kojima neki daju prednost,
bilo u pristalosti, prirodnosti i
ljepoti kojima su skloni drugi, bilo unutar tijela, zdravlja, duhovne uravnote,enosti i sl. Drugim
rijeima, klasne razlike u ovim
praksama ne proizlaze samo iz
mijena unutar imbenik koji

omoguavaju ili onemoguavaju

zadovoljavanje njihovih ekonomskih ili kulturnih trokova, nego i
iz razlika u percepciji i procjeni
neposrednih ili odgoenih dobiti
koje pritjeu od razliitih sportskih praksi. Usput, mo,e se vidjeti da su strunjaci sposobni iskoristiti poseban autoritet u
skladu sa svojim statusom kako
bi istaknuli samo jednu legitimnu percepciju i procjenu, za razliku od percepcija i procjena ustrojenih prema sklonostima klasnih obiaja. Mislim na nacionalne
kampanje za nametanje sporta
poput plivanja, za koji se ini da
su ga strunjaci jednoglasno
prihvatili u ime njegovih strogo
tehnikih funkcija, onima koji
u njemu ne vide koristi. U odnosu na stvarno zamijeenu dobit, Jacques Defrance uvjerljivo
pokazuje da se od gimnastike
mo,e tra,iti da proizvede ili jako
tijelo, koje pokazuje vanjske znakove snage ovo je zahtjev radnike klase koji je zadovoljen body-buildingom ili zdravo tijelo
ovo je graanski zahtjev koji je
zadovoljen gimnastikom ili drugim sportovima kojima je funkcija zapravo higijenska.
No, to nije sve: klasni obiaj
odreuje znaenje koje se dodjeljuje sportskoj aktivnosti, dobiti
koje se od nje oekuju. Od ovih
dobiti nipoto nije najmanja
drutvena vrijednost koja nastaje
bavljenjem odreenim sportovima na temelju osobite rijetkosti
koja proizlazi iz njihove klasne
raspodjele. Ukratko, istinskim

se dobitima (zbiljskim ili imaginarnim, mala je razlika zbiljskim u smislu da su doista anticipirani na nain vjerovanja), koje
se oekuju od samog sporta za tijelo, moraju pridodati drutvene
dobiti, one koje nastaju u svakoj
osobitoj praksi, koje su vrlo nejednako prihvaene i procijenjene u razliitim klasama (za koje
su one, naravno, vrlo nejednako
dostupne). Mo,e se vidjeti, na
primjer, da uz svoje stroge zdravstvene funkcije golf, poput kavijara, foie gras ili viskija, posjeduje
distribucijsko znaenje (znaenje
koje prakse dobivaju iz svoje raspodjele izmeu imbenika razdijeljenih po drutvenim klasama)
ili da je dizanje utega, koje bi trebalo razviti miie, bilo mnogo
godina, posebno u Francuskoj,
omiljeni sport radnike klase. Takoer nije sluajno da je olimpijskim odborima dugo trebalo da
slu,beno odobre dizanje utega,
koje je u oima aristokratskih
utemeljitelja modernoga sporta
simboliziralo puku snagu, brutalnost i umno siromatvo radnike
klase.

Modusi odnosa prema tijelu

Na jednoj je strani instrumentalan odnos prema tijelu, koji
radnike klase izra,avaju u svim
praksama usredotoenima na tijelo, bilo u dijetama ili brizi o ljepoti, odnosu prema bolesti ili lijeenju koji se takoer oituje u
odabiru sportova koji zahtijevaju
znaajno ulaganje napora, ponekad boli i patnje (npr. boks), a
ponekad kockanje sa samim tijelom (kao u motociklizmu, skakanju padobranom, svim oblicima
akrobatike i donekle u svim
sportovima koji ukljuuju borbu,
meu koje mo,emo ukljuiti
ragbi). S druge strane, povlatene
klase sklone su tretirati tijelo kao
samo sebi svrhom, s tom razlikom stavljaju li naglasak na unutarnje funkcioniranje tijela kao
organizma, to vodi do makrobiotikoga kulta zdravlja, ili na
pojavnosti tijela kao zamjetljive
konfiguracije, grae, tj. tijela-zadruge. ini se kako sve upuuje
na to da se briga za oblikovanje i
njegu tijela pojavljuje u svojemu
najosnovnijem obliku, tj. kao kult zdravlja, esto podrazumijevajui asketsko uznoenje trijeznosti i prehrambene strogosti
meu srednjim ni,im klasama, tj.
meu mlaim izvrnim direktorima, slu,benicima u medicinskim uslugama i posebno osnovnokolskim nastavnicima, koji se
osobito intenzivno preputaju
gimnastici, primjernom asketskom sportu jer je jednak vrsti
vje,banja (askesis) radi vje,banja.
Gimnastika ili sportovi strogo
usmjereni na zdravlje poput hodanja ili jogginga, koji, za razliku
od igara s loptom, ne nude ikakvo natjecateljsko zadovoljstvo,
visoko su racionalne i racionalizirane aktivnosti. Zbog toga to,
kao prvo, pretpostavljaju vrstu
vjeru u razum i u odgoene i esto neopipljive probitke koje obeava razum (poput zatite od starenja, apstraktne i negativne
prednosti koja postoji samo u
odnosu prema potpuno teoretskom referentu); drugo, zato to
openito posjeduju znaenja samo u odnosu na posve teoretsko,
apstraktno znanje o uincima
vje,banja, koje je samo ponekad,
kao u gimnastici, reducirano na
niz apstraktnih pokreta, ralanjenih i nanovo organiziranih u
odnosu prema osobitoj i tehniki
odreenoj svrsi (tj. abdominali-

ma) i koje se suprotstavlja totalnim pokretima svakodnevnih

prilika, usmjerenih prema praktinim ciljevima, kao to se stupanje, ralanjeno u osnovne
pokrete u priruniku vojnike
obuke, suprotstavlja uobiajenom hodu. Stoga je shvatljivo da
ove aktivnosti mogu imati korijene samo u asketskim sklonostima pojedinaca u drutvenom usponu koji su spremni pronai zadovoljstvo u samome naporu i
prihvatiti - takvo je sveukupno
znaenje njihova postojanja - odgoena zadovoljstva koja e nagraditi njihovu sadanju ,rtvu.

Funkcije sporta
U sportovima poput planinarenja (ili, u manjoj mjeri, hodanja), koji su najuobiajeniji meu
srednjokolskim i sveuilinim
nastavnicima, ista zdravstveno
usmjerena funkcija odr,avanja
tijela spojena je sa svim simbolikim zadovoljstvima povezanima
s prakticiranjem izrazito osobitih aktivnosti. Ono do najviega
stupnja pru,a osjeaj vladanja
vlastitim tijelom kao i slobodno i
iskljuivo prisvajanje prizora
nepristupanoga svjetini. Zapravo su zdravstvene funkcije uvijek
manje ili vie povezane s onim
to bi se moglo nazvati estetskim
funkcijama (posebno, uz ostale
stvari koje su jednake, kod ,ena,
od kojih se imperativnije zahtijeva podvrgavanje normama kakvo
bi tijelo trebalo biti, ne samo u
njegovoj osjetnoj konfiguraciji,
nego i u njegovoj kretnji, hodu, i
sl.). Nesumnjivo se meu profesionalnim zanimanjima i uspjenim poslovnim graanstvom
zdravstvena i estetska funkcija
spajaju s drutvenim funkcijama;
tamo sportovi stoje uz salonske
igre i drutvene razmjene (primanja, veere i sl.), uz beskorisne i bezinteresne aktivnosti
koje omoguuju prikupljanje
drutvenoga kapitala. To se vidi u
injenici da je, u krajnjem obliku
koji poprima u golfu, streljatvu
i polou u pomodnim klubovima,
sportska aktivnost puka izlika za
birane susrete ili, drugim rijeima, tehnika dru,enja, poput
brid,a ili plesa. Uistinu, poprilino odvojeno od njegovih drutvenih funkcija, ples je, od svih
drutvenih uporaba tijela, ona
koja, tretirajui tijelo kao znak,
znak vlastite neusiljenosti, tj. vladanja samim sobom, predstavlja
kao najvie ispunjeno ostvarenje
graanske uporabe tijela. Ako je
ovaj nain vladanja tijelom najuspjenije posvjedoen u plesu, to
je vjerojatno zbog toga to je
prepoznatljiv iznad svega u svojemu tempu, tj. u odmjerenoj, samouvjerenoj sporosti koja oznauje takoer i graansku uporabu jezika, za razliku od naglosti
radnike klase i malograanske
revnosti.
1

U engleskoj verziji agent, to se

najpotpunije oituje kroz ekonomskopravni suodnos s pojmom principal, a
ime Bourdieu, ini se, ,eli naglasiti odreeni stupanj determinizma, odnosno nemogunost ponaanja kao neovisni, odgovorni pojedinac. (nap. prev.)
2 U engl. rije record ima i ova dva
znaenja: bilje,enje, zapisi te vrhunski
sportski rezultat. (nap. prev.)
3 Bourdieu koristi puno pregnantniju
rije, bourgeois. (nap. prev.)
* Dio teksta How can one be a sports
fan objavljenog u The Cultural Studies
Reader, ed. by Simon During, Routledge,
London New York, 2000.

Preveli s engleskoga: Jelena

esni i Marko piki

28

II/39, 28. rujna 2,,,.

Vrijeme sporta
Georges Vigarello
Sport i "informirano" drutvo
spjeh sporta, njegova prisutnost u tisku, urbani i
reklamni prostori koje je
osvojio ine ga jo vrednijim
svjedokom dvadesetog stoljea.
Spektakularizacija sportskih susreta, neprekidno oglaavanje rezultata i rekorda pokazuju da je u
naim drutvima predod,ba vremena podvrgnuta oiglednom
obratu. Ne radi se vie samo o
slobodnom i radnom vremenu,
ve o svakodnevnom senzibilitetu. On postaje manje odijeljen od
obinih aktivnosti i vie zastupljen u naoj dnevnoj rutini, pa se
mo,e rei da sport pokazuje do
koje je mjere dvadeseto stoljee
izmijenilo predod,bu trajanja.
U,ivanje u ubrzanom vremenu,
naravno, ali i u informaciji i neoekivanom, u vremenu u kojem
su sportski susreti neiscrpan izvor sa svojim nepredvienostima, sa stalnim izmjenjivanjem
poraza i uspjeha, nizom gesta, obreda, pravila i sveanosti. Kontinuirano prenoeni i ponavljani
sportski rezultati istiu sklonost
vijesti: k uvijek ponovno aktualiziranoj, podmukloj, sveprisutnoj
informaciji, onoj koja karakterizira dananje drutvo.

Sport i konzumacija dogaaja

Mnotvo Pari,ana okupilo se
na Montmartru, 2. srpnja, 1921.
godine kako bi promatralo sjajan
vatromet koji je trebao najaviti
pobjedu ili poraz Carpentiera od
Dempsyja, to pokazuje, prije
svega, porast sudjelovanja naroda
u sportskim dogaanjima. Ono
je prije svega svjedok novog naina prenoenja vijesti: be,inog
telegrafa, vatrometa, telegrama
koji ire vijest koja se poetno
pojavila na zidovima trga Con-

corde, ulice Royal i du, bulevara

te naposljetku posebnih izdanja
Auta, odmah putenih u prodaju.
U trenutku match postaje povijesni dogaaj, istog trena zabilje,en i prenesen.
Treba, dakako, insistirati na
sportom zadobivenoj va,nosti,
na njegovom prelasku u mitski
prostor, a to izvrsno pokazuje
borba izmeu Carpentiera i
Dempsyja uvrtena u francuski
imaginarij 1920. godine s nadom
u ponovnu pobjedu nad monom Amerikom ija je vojna pomo povrijedila nacionalni ponos. Odluka sudaca iekuje se
kao neto simbolino. To je razlog tom nestrpljivom mnotvu,
to je razlog izvanrednim mjerama poduzetim u cilju informiranja. U tom sluaju, sport je u
mogunosti da iskua odreeni
oblik sveprisutnosti: objava rezultata je onkraj granica i oceana,
u istom trenutku u kojem nastaje
to je gotovo trenutana informacija. Bez sumnje, telegraf i telegram nisu novosti. Meutim, nov
je nain na koji se upotrebljavaju:
sti,e se do okupljenog mnotva
da bi ga se trenutano informiralo, konkretiziralo u iroku publiku suprotstavljenu iznimno su,enom prostoru i vremenu.
Na svoj je nain tisak ve djelovao u tom smislu. Od kraja devetnaestog stoljea telegrami u
nekoliko sati pretvaraju u vijest
za novine dogaaje koji su se zbili u najudaljenijim zemljama. To
dokazuje neiscrpan izvor vijesti
vezanih uz sport, tako da Auto
1903. godine stvara Tour de
France kako bi poveao prodaju.
Stvara se spektakl i glas o njemu
se iri. Mehanizam je jasan: omoguiti itatelju da prati dan za danom utrku o kojoj ne bi znao
nita da je ostao na margini ulice;
gajiti njegova oekivanja i ushit
da bi ga vie zainteresirao za itanje i potai ga da ostane vjeran

10431 Sveta Nedjelja, Samoborska c. bb

tel. 3373 940, fax 3373 944
e-mail: trgo-trend zg.tel. hr

itatelj. Primorani smo pratiti

razliita izdanja novina. Telegrami Auta natjecanje ine primamljivijim: "To je nevjerojatno, to je
jedinstven spektakl, telegrafira
nam na specijalni izvjestitelj
Victor Breyer. Uspjeli su na itavoj dionici zadr,ati prosjek od
30 kilometara na sat (BordeauxLa Rochele)". Auto ve 1909. godine omoguuje odreenim sistemom telegrama izvjetavanje o
poretku trkaa na mnogim mjes-

noj dvojbi zbog prvog testa sa

Springboksima" ; " Sedam Francuza u Wimbledonu upoznaje
svoje protivnike" ; "Jeana Tignana Ol anga,irao kao tehnikog
direktora" ; " Johan Museeuw
pobjednik prve etape Giro della
Svizzera". Ti naslovi stvaraju dogaaje, dogaaje koji postoje samo ukoliko se pojave u masovnim medijima. Sport je izvor obilja oglasa i vijesti na isti nain na
koji se dananji mediji igraju sa
svim novostima. Oudi se za trenutanom, sveobuhvatnom informacijom koja prete,e nad
svojim sadr,ajem, za informacijom koja se stalno obnavlja i prete,e nad svojim smislom. Sport
utjelovljuje, vie od bilo koje
suvremene djelatnosti, potrebu
za iluzijom rairene informacije i
esto je izvor poplave traeva.
Obnavlja nam, takoer, efikasnije od iega, predod,bu vlastite
modernosti, drutva koje umno,ava dogaaj "zbog e,nje industrijskih drutava za neoptereenim i jednolinim vremenima,
zbog potrebe da se vrijeme konzumira kao predmet, zbog straha
od samog dogaaja" (P. Nora:
Povratak dogaaja). Sport s konstantom svojih rezultata, sve
guim kalendarom, sve vie raznovrsnijim igrama slu,i informacijskom aparatu iz kojeg proizlazi potka nae prolaznosti.

Predod ba "informiranog"
tijela
tima rasprenim po teritoriju odmah po dostizanju cilja: " Barovi
na telegrafski zahtjev dobivaju
rezultate; odgovor je besplatan" .
Radio tridesetih godina nastavlja
u smjeru pru,anja trenutane informacije. Mnogi komentatori
koji prate utrke, posebice Georges Briquet, dramatino naglaavaju smisao dogaaja: epizode i
peripetije su izravno prenoene,
raspleti i svjedoenja odmah ocijenjeni. Najednom utrka postoji
zato to se o njoj govori i pie i
zato to se epizode koje se tamo
odvijaju izravno prenose. U prvoj polovici dvadesetog stoljea
sport postaje kanonskim primjerom konstantne informacije.
Svaki in je i podatak, svaki rezultat je nepovratan. Evo to saznajemo iz priopenja Auta o dolasku ekipe na Tour tridesetih
godina: "Rumunjska ekipa je napustila Bukuret" ; "Jugoslavenska ekipa je stigla u Pariz"; "Koja
e biti taktika Belgijanaca?" Ili iz
priopenja koja su stizala sa
svjetskog nogometnog prvenstva
u Montevideu, o utakmici odigranoj 1930. godine: "Juer je u
Montevideu Francuska porazila
Meksiko () Prilino laskav rezultat" . Ili opet, "specijalni dopis" Excelsiora koji objavljuje rekord koji je sruio Jean Bouin u
Stockholmu, 6. srpnja 1913. godine i navodi prolazno vrijeme zabilje,eno u petom, desetom i
petnaestom kilometru.
Sport utjelovljuje sliku aktualnog vremena: prenatrpan slijed
dogaanja, neprekidna bujica informacija. To nije vie samo odreeno vrijeme u okviru nae
svakodnevice, ni zasebna aktivnost, ve vjerni odraz ove svakodnevice: svaki rezultat stvara
novu informaciju, svaki sportski
susret, svaki in nekog ampiona
predstavlja dogaaj. Tome su dokaz sportske stranice novina koje gomilaju vijesti u obliku sa,etih fleeva: "Petnaestog Francuz
prvi put pora,en na gostovanju u
Ju,noj Africi"; "Benazzi u ozbilj-

Informacija kao tema poela

je prodirati u nau svakodnevicu
jo od prvih desetljea devetnaestog stoljea i unijela je
promjene u nae percepcije. I tu
sport namee svoju prisutnost.
Takvim istra,ivanjem informacija promijenila se upravo predod,ba tijela tijelo se vrednuje prema onome koliko e biti kontrolirana skupina informacija koja
dolazi iz njegovih perifernih zona: kontrola je trenutana i neposredna. Sport, nakon nekoliko
desetljea, konkretizira predod,bu takvog informiranog tijela
sposobnog da u trenutku osvijesti sve mogue osjete. Treneri i
komentatori favoriziraju sluanje
ula. ampion mora prvo pronai
ili ponovno pronai svoje osjete.
On se posveuje pa,ljivom i
koncentriranom nadgledanju:
"osvjeuje svoje tijelo i sve zglobove kako bi se moglo slobodno
izraziti" (M. J. Houareau: Tjelesne tehnike). Izokrenuta je predod,ba tjelesnih kvaliteta: nije
vie u pitanju samo energija, ve i
percepcija. Treba dobiti "sliku
svih dijelova vlastita tijela", istra,iti kinesteziju kao djelovanje na
miie, "pobuditi visoko receptivan ,ivani sustav kako bi se uspjela dobiti to tonija informacija", koncentrirati se na "kretanje vlastite osobe". I jasno, vrijeme ponovo ulazi u priu: te informacije nu,no je odmah elaborirati. Do,ivljaj tijela sasvim se
promijenio kao to to dokazuje
Pirsigov junak koji motorom
prelazi ravnice amerikog zapada
oslukujui svaki trzaj mehanikog posrednika do te toke da
ga u potpunosti osjea unutar sebe: "duboka kinestetika osjetljivost koja omoguuje da procijenimo fleksibilnost materijala" (R.
M. Pirsig: Ogled o zenu i odr9avanju motocikla).
Za te nove te,nje karakteristine su tehnike oputanja, kontrolirane i mentalizirane kretnje,
vje,be za razvijanje percepcije,
"gipkost, oputenost i viskoznost pokreta" , razraeno oputa-

DUHA
I IGARA
nje, "intimno poznavanje sebe samih" (J-M. Saltes: Tehnike oputanja). Fotografija koju je nedavno objavio Equipe-Magazine pokazuje maevaoca koji mjeri vrijeme reakcije na impulse elektrode povezane s raunalom, jasno
pokazujui nove parametre: "
Zahvaljujui elektrodama sa
svjetlosnim signalima koje se pale u nepravilnom ritmu Eric Srecki, olimpijski ampion u maevanju u stanju je prouiti vrijeme
svojih refleksa i reakcija uz pomo upravo za to predvienog
raunala. Dakako cilj je da pobolja, koliko je mogue, i svoje
rezultate. Isto se dogaa i kod
ostalih sportova gdje se uz pomo elektronskih kaciga mjeri
vrijeme reakcije oka s obzirom
na razliite polo,aje one jabuice ili elektroda: "Efikasan nain
da se pobolja spremnost unutar
aktivnosti u kojoj se i najmanji
djeli sekunde mo,e pokazati
odluujuim. Osnovno poimanje
komunikacije promijenilo je model idealnog tijela: ne radi se vie
samo o snazi i estetici, ve i o
iscrpnoj i odmah dostupnoj informaciji. Uostalom, praksa pokazuje da se sve vie prostora
preputa sportovima koji favoriziraju osjetilne informacije. Trijumfira pilotiranje, klizanje, aktivnosti s novom sportskom opremom, deltaplan i slino, potom
surfanje, skijanje i windsurf. Kod
tih je sportova rad osjetila bitniji
od miinog. Novi sportovi se
baziraju na informaciji: rad surfera, windsurfera ili padobranca
u potpunosti je vezan uz nadgledanje informacija koje dolaze iz
njegove okoline, a ne uz izravno
primijenjenu snagu na samu okolinu. Sve je u retroakciji, u sportaevoj okretnosti i preciznosti:
"Ove ludike sprave u svojoj su
strukturi koncentrat najnaprednijih rezultata tehnolokog progresa, a u praksi dio najvie teoretskih racionalnih znanja" (C. Pociello: Elementi protiv materije).
Sport se na poetku promilja
kroz vizuru brzine i kalkulacija.
Jedan letimian povijesni pregled
dokazuje koliko njegovo kulturno bogatstvo nadmauje tu definiciju. Sport odgovara pojavi vremena odijeljenog od vremena
svakodnevice i postaje profanog
karaktera. On stvara organiziranu razonodu sa svim pripadajuim osobinama. No, taj proces
temelji se i na dananjem idealu
informacije i gomilanja dogaaja.
iri beskrajan lanac dnevnih vijesti u toj mjeri da zadobiva oglednu vrijednost. Sport postaje
jedan od najvie globalizirajuih
modela prolaznosti. Vie od bilo
koje drutvene djelatnosti igra se
sa ,udnjom za iznenaenjem i
novim, a sve zato da ih bolje
oisti od zlih duhova.
Odlomak iz teksta Il tempo dello
sport iz knjige L`invenzione del
tempo libero, Laterza, Roma,
1996.
S talijanskog prevela Jasna Peri

II/39, 28. rujna 2,,,. 29

A R H E O LO G I J A

ravo u tom muzeju zapoinje

Evansovo zanimanje za drevne
gradove Krete koje e kasnije i
dovesti do va,nih arheolokih

itekako bogatim nalazima, a ,elei sprijeiti njihovo odnoenje s

otoka, lokalna je uprava zakljuila da je bolje nastaviti ih uvati na

Temelji minojske arheologije

Dok je Joan Evans gotovo
opjevala slavu svog brata,
MacGillivray ga je, pak, pokuao im vie omalova"iti
Okvir: J. Alexander MacGillivray,
Minotaur: Sir Arthur Evans and
the Archaeology of the Minoan
Myth, London, 2000.

Helena Tomas
rije nekoliko je mjeseci u
Londonu objavljena knjiga
koja ja izazvala polemike u
arheolokim krugovima. Uz
brojne kongrese, predavanja, komemoracije i slino, ova je knjiga
trebala obilje,iti stogodinjicu
poetka arheolokih iskopavanja
u Knosu, drevnom kretskom
gradu koji je s oko milijun posjetitelja godinje nakon atenske
Akropole danas najposjeeniji
grki lokalitet. Knos je otkopao i
tako slavnim uinio Sir Arthur
Evans kojega se godinama vie
hvalilo nego kritiziralo. Ova je
knjiga Evansova biografija i kao
takva trebala je biti prilog njegovoj slavi. Meutim, postignuti
rezultat potpuno je suprotan. Ne
samo da se otro kritiziraju neki
aspekti Evansove profesionalnosti u arheologiji i openito metodologije istra,ivanja i zakljuivanja, nego su iznesene i neke
neugodne injenice iz njegova
privatnog ,ivota koje su dugo
vremena bile u tajnosti. Autor
knjige je A. J. MacGillivray, kanadski profesor arheologije koji
je predavao na sveuilitima Columbia i Berkley, a sada sudjeluje
u iskopavanjima na kretskom lokalitetu Palekastro. Dugo je godina radio kao upravitelj Britanske kole za arheologiju u Knosu.

O ivjeti mit
Arthur Evans roen je 1851.
godine u engleskom gradiu Nash Millsu. Zanimanje za arheologiju naslijedio je od djeda i oca
koji su bili strastveni sakupljai
fosila i anktiknih novia. Arthur
Evans studirao je modernu povijest u Oxfordu i Gttingenu, a
praznike provodio putujui po
Europi. Jedno od takvih putovanja dovelo ga je i u nae krajeve,
gdje se, nakon nekog vremena
provedenog u Zagrebu, zaputio u
Bosnu i Hercegovinu. Zanimanje
za politike prilike u ovom dijelu
Europe, pogotovo za pobune
protiv turske vladavine, utjecalo
je i na izbor njegova prvog zaposlenja koje je bilo daleko izvan
okvira arheologije. Postavi redoviti dopisnik engleskih novina
Manchester Guardian, godinama
je izvjetavao o dogaanjima na
Balkanu (1875 1882), te se ak
i nastanio u Dubrovniku. Povrat
u arheologiju zbio se 1884. godine kada mu je ponueno mjesto
kustosa Muzeja Ashmolean u
Oxfordu koji danas posjeduje
jednu od najbogatijih arheolokih zbirki u Velikoj Britaniji. Up-

otkria.
Evans se po prvi put zaputio
na Kretu 1994. godine. Obiao je
veinu tada poznatih arheolokih
lokaliteta, pa tako i onaj koji je
kretska tradicija pamtila po imenu Knos. U to je vrijeme svijet
jo uvijek bio pod dojmom
Schliemannova otkria Troje kojim je dokazao da je Homerov ep
o Trojanskom ratu utemeljen na
stvarnom dogaaju, a ne samo
mitu ili legendi. Evans je bio posebice fasciniran mitom o Minosu, slavnom i mudrom kretskom
kralju koji je Kretom vladao iz
Knosa te o njegovu potomku
Minotauru koji je obitavao u labirintu. Zanesen Schliemannovim uspjehom, Evans je po,elio
dokazati da i ovaj mit ima stvarnu povijesnu osnovu. On je ve
bio mnogo uo o slavi i moi
drevne kretske civilizacije te
pretpostavio da je tako mona civilizacija morala imati i nekakvo
pismo. Evans je tako odluio ne
samo otkopati drevni Knos i dokazati zbiljnost likova i dogaaja
iz mitova, ve i postojanje toga
pretpostavljenog pisma.
Lokalitet Knos nalazi se na
bre,uljku Kefala, oko sedam kilometara ju,no od Irakliona, danas glavnog i najveeg kretskog
grada. Iskopavanja manjih razmjera na tom je lokalitetu 1878. i
1879. vrio Kreanin Minos Kalokairinos. Razlog obustave Kalokairinosovih iskopavanja bio je
politike prirode. Tada je, naime,
Kreta jo bila pod okupacijom
Turaka i postojao je zakon da se
svi va,niji arheoloki nalazi moraju prenijeti u muzej u Istanbulu. Uvidjevi da e Knos poluiti

sigurnom, tj. pod zemljom. Nakon Kalokairinosa jo su mnogi

arheolozi, ukljuujui i Schliemanna, pokuali dobiti dozvolu
za iskopavanje Knosa, no svi su
redom bili odbijeni. Tajna Evansova uspjeha bila je u tome to je
shvatio da je bolje kupiti cijeli
bre,uljak, pa onda kopati na vlastitu imanju, nego gubiti godine u
utrci za dozvolom za iskopavanje. Evans je potjecao iz bogate
obitelji, pa je sebi, za razliku od
ostalih arheologa zainteresiranih
za taj lokalitet, mogao priutiti
njegovu kupnju. Evans je tek
1900. uspio otkupiti cijeli bre,uljak. Kreta se k tome 1899. godine oslobodila turske vladavine,
tako da prepreka za iskopavanje
Knosa vie nije bilo.

Sluaj Linear B
Slavna su iskopavanja poela
23. o,ujka 1900, trajala su est
sezona, a u manjim razmjerima i
dvadesetih godina stoljea. Evans
sam ka,e da se, kada je zapoeo s
iskopavanjem, od Knosa vidio
samo jedan zid i neto pitosa.
Ubrzo je veliina tog zdanja, koje je nazvano palaom, nadmailo
oekivanja svih arheologa pa tako i Evansa. On je uskoro poeo
i rekonstruirati pojedine dijelove
palae, to je i danas predmetom
burnih rasprava. Dok jedni rekonstrukciju smatraju korisnom
jer daje uvid u to kako je palaa
izgledala prije nego to je sravnjena sa zemljom, veina arheologa smatra je plodom Evansove
matovitosti.
Evans je uspio dokazati i postojanje pismenosti na Kreti nadmaivi jo jednom svoja oeki-

vanja. Utvrdio je postojanje ak

triju razliitih pisama koje je nazvao: kretsko hijeroglifsko pismo,
linear A i linear B. Knos je obilovao natpisima na linearu B. Evans
je tu pronaao sveukupno 1.800
glinenih tablica ispisanih tim pismom. Tablice su bile administrativne prirode i koristile su se za
bilje,enje ekonomije palaa (npr.
koliko je domaih ,ivotinja doneseno u palau, koliko vune,
smokava, ,ita ili nekih drugih
proizvoda odneseno iz palae i
sl.). Ispisane tablice bi se suile
na suncu i kada vie ne bi bile
potrebne, ponovno moile i
preobliavale u nove tablice. To
to su nama sauvane rezultat je
pukog sluaja. Da nisu u po,arima koji su popratili unitenje palae sluajno ispeene, danas ne
bismo znali da je postojala takva
pismenost na onodobnoj Kreti.
Nakon unitenja minojske civilizacije linear B nastavio se uporebljavati u centrima mikenske
civilizacije na grkom kopnu.
Oko 1.200. g. pr.n.e. unitena je i
ova civilizacija pa se u Grkoj do
adaptacije fenikog alfabeta potpuno gubi pismenost.
Po otkriu linear B tablica
Evans se zduno prihvatio njihova deifriranja. Njegov je entuzijazam bio tako sebine prirode
da ih je od njihova otkria pa sve
do svoje smrti 1941. (dakle vie
od 40 godina) ljubomorno skrivao nastojei da ih ba on deifrira, a ne netko drugi. Ostali su arheolozi na njega vrili pritisak da
ih objavi i uini dostupnim ostalima, na to on nikada nije pristao. Mada je u mnogobrojnim
postavkama po pitanju tog pisma
bio u pravu, neke temeljne pogreke uporno su mu onemoguavale njegovo deifriranje. Na kraju je i umro ne uspjevi u svojoj
nakani. Linear B je 1952. deifrirao Michael Ventris, dok linear A

Evans je ulo io
mnogo truda, domiljatosti i vlastita
novca da bi otkopao velebno zdanje
tisuama godina
zaboravljeno pod
naslagama zemlje
i hijeroglifsko pismo i dalje ostaju nedeifrirani.

Imaginativnost i zasluge
MacGillivrayova knjiga daje
sjajan pregled Evansova rada.
Obilno je popraena povijesnim i
kulturnim podacima bez kojih se
ne bi dale potpuno razumjeti prilike u kojima je Evans radio. to
se tie iznesenih injenica knjizi
se ne mo,e uputiti nijedna negativna kritika, no to se tie MacGillivrayova openitog stava prema Evansu, pa tako i tona knjige,
veina e arheologa po svoj prilici stati u obranu Evansa. Posebno se mo,e zamjeriti to to MacGillivray tumai Evansov karakter, pa zatim i itav Evansov odnos prema arheologiji na temelju
jednog dogaaja koji je pod stare
dane bacio ljagu na ime ovog
proslavljenog arheologa. Godine
1924. Sir Arthur Evans i jedan
sedamnaestogodinji mladi uhi-

eni su u londonskom Hyde Parku zbog obnaanja homoseksualnog ina. Nekoliko dana nakon
toga Evans je u Timesu objavio
da cijelo svoje imanje u Knosu
dakle arheoloki lokalitet, Villu
Ariadnu, koju je sam sagradio i u
njoj obitavao za vrijeme posjeta
Knosu, te vinograde daruje Britanskoj koli za arheologiju u
Ateni. MacGillivray misli da je to
uinio s namjerom da spasi svoj
ugled.
Evansovo je uhienje dugo
godina bilo zatakavano, pa ga ni
Joan Evans, Evansova polusestra
koja je napisala prvu njegovu
biografiju (Time and Chance:
The Story of Arthur Evans and
His Forebears, London, 1943) ne
spominje. Problem je u tome to
MacGillivray tom dogaaju daje
preveliku va,nost te govori da je
Evansova prikrivena homoseksualnost utjecala na openit pristup njegovu radu. Zamjera mu i
pretjeranu imaginativnost kojom
je sve nalaze iz Knosa automatski
vezivao uz svoje mitske likove ne
sumnjajui ni najmanje u njihovo
zbiljsko postojanje. Dok je Joan
Evans gotovo opjevala slavu svog
brata u svojoj biografiji, MacGillivray ga je, pak, pokuao im vie omalova,iti. ini se da je istina negdje po sredini izmeu ovih
dviju knjiga.
Istina je da je u veini svojih
kritika MacGillivray u pravu.
Evans je bio sklon neobuzdanoj
imaginativnosti. Bio je sebian i
tat do te mjere da su njegovi suradnici, pogotovo izvrsni arheolog Mackenzie koji je upravljao
iskopavanjima, uvijek ostajali u
pozadini dok je Evans ubirao svu
slavu. Otro se sukobio s onima
koji bi se suprostavili njegovim
postavkama, tvrdoglavo ustrajavajui u svojoj panminojskoj teoriji prema kojoj su upravo Minojci bili ti koji su dali poetni impuls brojnim kulturnim zbivanjima u mediteranskom bazenu, pa
ak i poecima fenikog alfabeta.
Najvii stupanj sebinosti dosegao je sakrivanjem linear B tablica ,elei ih sam deifrirati i tako
svojoj slavi pridodati jo jedno
dostignue. Nije imao mnogo iskustva u iskopavanjima i trebao
je pomo drugih. Njegova rekonstrukcija Knosa i dalje je veoma sporna. MacGillivray ka,e da
je sam 1983. godine pratio kanadskog premijera P. E. Trudeaua
u etnji palaom koji se iznenadio koliko minojska arhitektura
svojim oblikom i bojama podsjea na art deco s poetka stoljea.
Zatim je odjednom stao i upitao:
Kada ste rekli da je ovaj lokalitet
restauriran?.
Bez obzira na mogue svjesne
i podsvjesne izvore motivacije,
Evans je ulo,io mnogo truda,
domiljatosti i vlastita novca da
bi otkopao velebno zdanje tisuama godina zaboravljeno pod
naslagama zemlje. U jednom trenutku Evans je ak morao napustiti svoj dom pokraj Oxforda nakon to je svu imovinu ulo,io u
Knos. Od prvog posjeta tom lokalitetu pa do smrti Evans je ,ivio za Knos. Njegove znanstvene
publikacije uistinu su brojne.
Postavio je temelje minojske arheologije pa onda i kronologije.
Terminologiju koju danas koristimo uveo je Evans, a brojni zakljuci do kojih je doao bili su temeljem buduih istra,ivanja.

30

II/39, 28. rujna 2,,,.

Na poetku me prije svega
zanimala slovenska scena, te sam
Galeriju KUC do,ivljavao iskljuivo kao infrastrukturu koja

Gregor Podnar, kustos i umjetniki

direktor Galerije KUC u Ljubljani

ini se da ima smisla dokazati da

je to ono to mi uistinu i radimo.
Istodobno iskoritavamo Manifestu da bismo proirili i intenzivirali ono to smo ve prije zacrtali i usmjerili. Po logici stvari, u
smislu reprezentativnog karaktera Manifeste to bi nam trebalo

Dinamini model kulture

no na drugima je da ga detaljnije
analiziraju. Dilema je slina onoj
vieslojnog umjetnikog rada za
koji umjetnik/ca osjea odreenu odgovornost. No kada je rad
jednom izlo,en u javnosti, jednostavno mora biti preputen
razliitim interpretacijama i polemikama. Volio bih svoj rad vidjeti kao jednu od bezbroj mogunosti. Ne ,elim biti gosp. Podnar
koji zna to je umjetnost. Upravo suprotno, ja sam jednostavno

novi smjerovi. To znai razvijati

dinamini model kulture koji nema linearni ili strogo horizontalni povijesni znaaj, bez obzira
radi li se o umjetniku ili umjetnikom voditelju.

Slovenija se zatvara
Ako sa,memo stajalite Alenke Pirman o profilu kustosa Galerije KUC, pozicija galerije od
samog je osnivanja bila temeljena
na jednostavnoj injenici da je

Treba razvijati dinamini

model kulture koji nema
linearni ili strogo horizontalni povijesni znaaj,
bez obzira radi li se o umjetniku ili umjetnikom
voditelju
Saa Glavan
S godinama je Galerija KUC
stekla snanu alternativnu reputaciju. Izabrao si ovu galeriju
kao svoje prvo radno mjesto. Je
li to zbog toga to ima slina stajalita, to se slae sa stvarima
koje su se tamo dogaale ili si
moda galeriju KUC vidio kao
instituciju koja je odradila svoje
i koja je sada kada su se vremena promijenila spremna krenuti dalje?
Bio sam posve svjestan povijesti galerije koja me pratila na
svakom koraku, barem prve dvije-tri godine, no vie bih se slo,io s drugim dijelom tvoje interpretacije.
Galerija KUC i njena uloga
imali su izuzetno ist profil: najprije pionirske godine, kada je to
bio izlobeni prostor za one koji
nisu mogli izlagati nigdje drugdje, zatim radikalnija faza, gotovo aktivistika, te naposljetku
devedesete, kada su neiskusni
umjetnici, kustosi i umjetniki
direktori Galeriju KUC koristili kao poligon za svoje igre. Koja
je bila tvoja vizija, to te vodilo
u zacrtavanju galerijskog programa?
regor Podnar studirao
je povijest umjetnosti i
socijalnu antropologiju
u Njemakoj, a na slovensku
umjetniku scenu na velika je
vrata uao svojim magistarskim radom, koji se u prvom dijelu bavi stilskom analizom
skulptura kiparske radionice
Ptujske Gore, u drugom dijelu istra,uje povijest pojmova
zavjetnih i kultnih slika, te se
preispitujui drutvene odnose pribli,ava svom trenutnom
anga,manu u svijetu suvremene umjetnosti. Ranije iskustvo rada na podruju suvremene umjetnosti stjee u Njemakoj, gdje je upoznao naine funkcioniranja velikih institucija tijekom prakse u Muzeju Ludwig u Klnu, da bi u
Rubikon preao 1996. godine
prihvaajui mjesto umjetnikog direktora Galerije KUC
u Ljubljani. Gregor Podnar je
kustos izlo,be U3, treeg trijnala slovenske suvremene
umjetnosti koji e se u prosincu 2000. odr,ati u Modernoj
galeriji Ljubljana. U Galeriji
KUC od 14. rujna do 8.
listopada traje izlo,ba Mala
zemlja za veliki odmor koja u
sklopu
Middle-South-East
projects predstavlja sedam
hrvatskih umjetnika.

se mo,e upotrijebiti. Zapazio

sam da se barem desetak slovenskih umjetnika izdiglo iznad razine uobiajene za grad te veliine, to je za mene predstavljalo
nedovoljno iskoriten umjetniki i teorijski potencijal. Prije svega sam bio zainteresiran za to
bli,u suradnju, osobito s umjetnicima, to se pokazalo izuzetno
korisnim i zahvalnim. Dakako,
sve do onog trenutka kada shvati, a to se deava vrlo brzo, da
fokusiranje na lokalnu scenu nije
dostatno, da je potrebno stvoriti
iri kontekst koji e unutar jednog prostora omoguiti sueljavanje razliitih pozicija s razliitih scena. Takav meunarodni
dijalog je, dakako, samorazumljiv, no ipak ga ,elim naglasiti jer
ini se da u rastuoj malograanskoj klimi Ljubljane nije svima
po volji.

Mentalna mre a gradova

budunosti
Takvo djelovanje u irem kontekstu vjerojatno e svoj najzgusnutiji i najreprezentativniji oblik dobiti tijekom projekta Middle-South-East projects koji e
biti predstavljen u Galeriji
KUC za trajanja Manifeste 3.
To je prvi put da jasno definira
regiju unutar koje radi. Obris te
regije je poneto neobian, protee se od Bologne do Budimpete,
pa me zanima koji je njen zajedniki nazivnik?
Projekt se temelji na dugogodinjem iskustvu, a gradove
povezuje prije svega budunost.
Vjerujem da su ti gradovi nedaleko Ljubljane budua glavna sredita koja bismo mogli nazvati
produkcijskim ili umjetnikim
centrima. To pogotovo vrijedi za
Budimpetu i Zagreb, dok su Bologna, Graz i Sarajevo manji centri. U osnovi radi se o svojevrsnoj mentalnoj mre,a. Regija
je mentalna, centrifugalna tvorba
koja neprestano mijenja vlastite
granice i obzore. Dok kustosi
Manifeste smrtno ozbiljno izjavljuju kako je njihov projekt prije
svega usmjeren na povezivanje,

Andreja Kuluni, akcija Enjoy the Beach, 2000., s izlo9be Mala zemlja za veliki odmor

donijeti jae meunarodno vrednovanje, zar ne?

Tvoj stav je usmjeren prema
uspostavljanju vrlo specifinog
oblika rada unutar suvremene
umjetnosti. To je s jedne strane
oito u nainu na koji Galerija
KUC djeluje (meunarodna suradnja, pokuaj uspostavljanja
regionalne mree) i koji ti prua
svojevrsno zalee, a s druge strane u tvom aktivnom sudjelovanju u produkciji radova nekih
autora koji su izlagali u Galeriji
KUC. ini li ti se da je takav
oblik rada utjecao i na neke druge protagnoste slovenske scene?
To je vie od reprezentativnog modela, to je i odreeno iskustvo u samoj produkciji. Imam
odreeni uvid u produkciju naih umjetnika, tj. onih s kojima
sam suraivao. S obzirom na nepostojee modele interpretacije,
nedostatak teorijskog promiljanja itd., jedino to preostaje da bi
se dolo do nekih spoznaja jest
rasprava. Ta metoda omoguava
kustosima (u navodnicima jer
pojam kuratora radije povezujem
s glagolom curare, brinuti se za
nekoga) i umjetnicima testiranje
vlastite pozicije.

Dinamini model kulture

Vjerujem da to ima utjecaja,

ovjek s idejom o naem vremenu koju bih rado iskazao, barem

djelomino. Mo,da to gledam i u
smislu empirijskog istra,ivanja,
u kojem se neprestano pita kamo ide. Dok sam suraivao s
nekim umjetnicima svoje generacije (Maja Licul, Janja Ovegelj,
Damijan Kracina, Katarina Touman i drugi), postalo je oito da
smo doli do toke s koje je napredak postao nemogu. Shvatili
smo, neovisno jedni o drugima, s
naih razliitih stajalita da smo
doli u slijepu ulicu, a to je bilo
oito i u samoj produkciji. Tim je
umjetnicima trebalo dosta vremena da se oslobode tereta koji
im je nametnula istroena institucija Akademije likovnih umjetnosti. To je potaknulo odreenu
suprotnu poziciju koja je iznjedrila neke vrlo zanimljive umjetnike projekte i dobra umjetnika djela, no esto je vodilo i u situaciju koja je obeavala vie nego to je uspijevala ostvariti. No
to nije bilo loe, ba suprotno,
jednostavno shvati da se vremena mijenjaju i da si se previe (ili
premalo) bavio odreenom stvari te da ne mo,e nastaviti istim
smjerom. Mislim da snaga le,i u
tome da se neto razvija, takoer
u irenju utjecaja, no kada vidi
da se ne mo,e nastaviti, tra,e se

Volio bih svoj rad

vidjeti kao jednu
od bezbroj mogunosti. Ne elim biti
gosp. Podnar koji
zna to je umjetnost. Upravo suprotno, ja sam jednostavno ovjek s
idejom o naem
vremenu koju bih
rado iskazao
protiv svih utvrenih pozicija.
Alenka Pirman tu poziciju odreuje kao hendikep, kao neemancipirano stajalite galerije. Dakle,
svojedobno je Galerija KUC
imala tu naglaenu protupoziciju,
dok si nedavno u izjavi za Dnevnik ustvrdio da trenutni program
galerije pripada mainstreamu.
Izjavio sam to da bih se
suprotstavio toj protupoziciji, da
bih naglasio da smo svi u istom
brodu, da crpimo iz istih izvorita i da manje-vie svi ovisimo o
istim financijskim izvorima. Svi
smo dio jednog drutva, jednog
sustava i nema potrebe pretvarati
se da je drugaije. Jo jedan razlog zbog kojeg smo mainstream
jest taj to predstavljamo umjetnike, domae ili strane, koji su,
bili oni kritini ili ne, takoer dio
tog sustava. Oni su na popisu istaknutih umjetnika dostupnih i u
inozemstvu, to je, izravno reeno, kulturni imperijalizam. Institut fr Auslandsbeziehungen,
British Council, KulturKontakt
imaju vrlo jasnu ideju to podr,avaju i zato. Takva vrsta podrke isplati se na duge staze u, recimo, kulturnom turizmu. Uz
to, kultura pridonosi zemlji na

II/39, 28. rujna 2,,,. 31

mnoge druge naine, od poboljanja njezina imid,a, do vrlo odreenih ekonomskih prednosti, to u Sloveniji nije dovoljno oito.
Odluio si se za prilinu medijsku eksponiranost: Mladina, Dnevnik, okrugli
stolovi. Do nedavno si se obraao samo
profesionalnoj publici. Zato si se pojavio u izuzetno popularnom talk showu
Res je!? Je li rije o samo-promociji ili
pak o elji da se suvremena umjetnost
popularizira?
Trebalo mi je dugo da se odluim
pojaviti u toj emisiji. Osim
tatine svojstvene veini
ljudi, imao sam vrlo jasan
cilj. Oelio sam naglasiti odreene probleme, to sam
do odreene mjere i uspio.
Moja izjava da sam u Sloveniju doao kako bih Slovencima pokazao mogunosti slovenskog kulturnog imperijalizma, zapravo je bila dosta iskrena.
Odreena podruja, primjerice sport, u procesu su
otvaranja, ali kultura nije.
S tim u vezi dodao sam nekoliko misli o ksenofobiji i
slinim temama, no to je
izrezano u monta,i. No
mislim da je to u redu jer je
jasno da je to neoptereujua emisija u kojoj je takva monta,a jednostavno
dio ambala,e. Ono to
sam ,elio naglasiti jest da
se Slovenija zatvara i mislim da sam u tome uspio.

Kulturni imperijalizam
No koji su onda razlozi tvoga djelovanja u svijetu suvremene umjetnosti?
Ne znam tono to me privlai.
Naravno, volio bih to vie ljudi zainteresirati za svijet umjetnosti. No vrtimo
se u krugu, jer bez nu,ne infrastrukture
i timskog rada sva moja nastojanja ostaju
tek te,nje. Sve vie suvremenu umjetnost vidim kao predmet koji treba vie ili
manje prepustiti istra,ivanjima. Na vrlo
praktinoj razini to pokazujem izlo,bama koje radim, koje su tek naznaka jednog, da upotrijebim klie, interdisciplinarnog istra,ivanja. Za druge segmente,
teoriju i znanost, mogu se samo zalagati
ili ih tek dotaknuti, ne vie od toga.
Kako vidi svoju dugoronu poziciju
u svijetu umjetnosti, kakvi su ti planovi?
Volio bih se okuati u teoriji, nai
vremena za razmiljanje o stvarima u
pismenom obliku. Danas sebe prije vidim kao umjetnikog voditelja nego kao
kustosa. U Galeriji KUC pokuavamo
objavljivati relevenatne teorijske tekstove, a nai godinji katalozi vie su od pukog predstavljanja projekata protekle
godine, sve su vie posveeni nekoj odreenoj temi. Tekstovi su sve bolje potkovani u sadr,ajnom smislu te obuhvaaju raznovrsne kritike drutvene nazore. Dugoroni mi je cilj raditi u institutu
za umjetnost i teoriju. To bi mi pru,alo
mogunost suradnje izmeu kustosa i
teoretiara to bi rezultiralo da se projektima i suvremenom umjetnou mogu baviti s veom strunou i istinskim
profesionalizmom.
Osjea li se odgovornim za Galeriju
KUC, odgovornim za taj prostor?
Do neke mjere. Optereen sam time manje nego to sam bio. Ja sam suodgovoran, bez obzira na prolost KUC-a, mojim suradnicima koji su vezani
uz taj prostor i nikome drugome.
Koja e biti uloga Galerije KUC u
budunosti?
To je u rukama Ministarstva kulture Republike Slovenije, koje, kako pokazuju dogaaji, sve ,eli centralizirati. To
je pitanje politike budui da se sve mo,e
kontrolirati novcem. Ako ,ele kulturni
imperijalizam, mogu ga kupiti.
Prevela Sabina Sabolovi
Copyright MARS,
Moderna galerija, Ljubljana

umjetnikove ideje i prakse najbolje mo,e

poslu,iti rad U okviru pomak. Kvadratina crna povrina omeena je bijelim drvenim okvirom i direktno je preuzimanje

lo (svijetlo). Na oslikanoj povrini eremetovih radova jasno je vidljiv trag procesa slikanja, a u samoj izvedbi svih radova
vide se tragovi rune izrade. Time je jo

Ekspanzija slike
eremetove su "slike"
demistificirane, jednostavne,
itljive, ali i taktilne, vizualno
atraktivne i uzbudljive
Izlo ba Slike Ivana eremeta, Moderna
galerija Studio Josip Rai, Zagreb,
rujan, 2000.

Darko imii
a recentnoj izlo,bi radova Ivana eremeta izlo,en je reprezentativni
presjek njegove slikarske produkcije nastale u vremenskom razdoblju od
1989. do 1996. godine. Iako su pojedini
radovi ve prije izlagani, ova izlo,ba pru,a izvrsnu priliku za detaljnije iitavanje
jednog segmenta eremetova raznorodnog opusa. Iako se umjetnik posljednjih
godina bavio i drugim oblicima umjetnikog djelovanja (prostornim instalacijama,
multimedijskim akcijama, a ovih e dana
realizirati i zvunu instalaciju), ova serija
slika zauzima istaknuto mjesto u njegovu
umjetnikom razvoju i vrlo je vrijedan
doprinos u korpusu suvremenoga hrvatskog slikarstva.
eremetove slike u stvari su prostorni
objekti u rasponu od reljefa do skulpturalne konstrukcije. Sama ideja rada zasnovana je na strogo geometrijskim propozicijama. U prvoj fazi izvedbe slike su zamiljene kao geometrijski likovi (kvadrat,
pravokutnik, trokut) ili tijela (kocka, kvadar). Daljnim postupkom umjetnik u procesu nastanka rastvara lik ili tijelo slike, irei ga od ravne povrine prema prostoru.
Minimalnim pomakom otri rubovi povrine i prostora su narueni. Taj proces/pomak, osim u vizualnom polju, naznaen je u naslovima radova: Po sredini
razmak, Primaknuta s desna, Pomak ispred, iza, itd. Za iitavanje sveobuhvatne

Ivan eremet, Primaknuta s desna, 1991.

forme Maljevieva Crnog kvadrata, ikone

umjetnosti dvadesetog stoljea. U eremetovom radu gornji dio reljefnog okvira
pomaknut je udesno, otkrivajui crnilo
podloge. Minimalnom intervencijom autor je dekonstruirao sliku. Kada je govorio
o Maljeviu, ameriki konceptualni umjetnik Mel Bochner istaknuo je da Maljevi ne konstruira sliku od ruba/okvira, nego da su svi kvadrati (etverokuti) nastali
ekspanzijom iz sredita. eremetov crni
kvadrat nastavak je tog procesa, kontrolirani postupak izvan omeene povrine.
Druga referencija vidljiva u ovim radovima opus je Julija Knifera, posebno njegov
antologijski Meandar u kutu iz 1961. godine. Kniferu i eremetu zajedniki je i izbor boja, jednako kao i Kniferovo obrazlo,enje tog redukcionizma: "Crno i bijelo
u isto su vrijeme i minimum i maksimum". Boja (engl. paint) na povrini reljefno je nanoena grubim potezima kista;
boja je reducirana na crno (tamno) i bije-

vie potencirano prisustvo umjetnika u

procesu fizikog nastanka djela.
eremet u svojim slikama insistira na
isticanju specifinosti slikarstva u samom
mediju. To je sutinska priroda slikarstva
izvedena odstranjivanjem neslikarskih
elemenata i potenciranjem neprikazivakog karaktera slike. Postupak se svodi na
preispitivanje granica slike/slikarstva.
Strogost propozicije, kontrolirani proces,
eksplicitno imenovanje svi ovi elementi
sastavni su dio povijesnog nasljea geometrijske umjetnosti: od poetaka apstrakcije, preko suprematizma, konstruktivizma, neoplasticizma, novih tendencija,
zakljuno s konceptualnom umjetnosti i
postmodernom. Time autor jasno definira
svoje uitelje, a naueno znanje primjenjuje u svojoj praksi, praksi samosvjesnog
umjetnika na zavretku burnog stoljea.
eremetove su slike demistificirane, jednostavne, itljive, ali i taktilne, vizualno
atraktivne i uzbudljive.

u toj godini. Takoer uz pomo nekoliko

sponzora (Filip trade, Color neon) projekt je uspjeno realiziran. Izlo,ba je bila
dobro popraena u svim medijima i dobila

niti u obostranoj ,elji da se djelo pa,ljivo

demontira i da se ne oteti.
Odmah sam otiao gore na Katarinski
trg. Stigavi na lice mjesta imao sam to
vidjeti. Radnici Zrinjevca rezali su kablove i ,ice kojima su neonski natpisi bili meusobno spojeni i koji ine sastavni i nedjeljivi dio cjelokupne instalacije i omoguuju funkcioniranje djela. Jedan od radnika dr,ao je velike kare u rukama (onakve
kakvima se re,u grane drvea u rano proljee), a drugi je imao pilu kod sebe za
svaki sluaj. Skoro sam pao u nesvijest
kad sam to vidio i sudario se s Tihomirom
Milovcem koji je na svu sreu u meuvremenu stopirao skidanje instalacije i zaustavio krajnje unitenje rada.
Ne znam to da ka,em?!... Pitam se s
kojom strunom svijeu i s kakvim odnosom se postupa prema djelima suvremene umjetnosti u samom Muzeju suvremene umjetnosti, instituciji koja bi trebala biti hram i utoite umjetnosti i naravno skrbiti o njoj.
Napominjem da su sve kulturne institucije u uljudbenom svijetu dobile naputke da potaknu, podr,e i daju potporu projektima koji obilje,uju prijelaz u novo tisuljee. Kada se mukotrpnim radom i zalaganjem (te uz stalne napore i pokuaje
Ministarstva kulture da privoli i pridobije
sponzore da stimuliraju projekte i ostvarenja suvremene umjetnosti) teko dolazi
do sredstava za realiziranje projekata i izlo,bi, kod nas se olako prelazi preko toga
i bagateliziraju se dostignuti rezultati upravo od onih koji bi najvie trebali biti za
tako neto zainteresirani.

Tko se brine o
suvremenoj umjetnosti?!
Otvoreno pismo umjetnika Ante
Jerkovia u vezi s naprasnim oteenjem njegove svjetlosnozvune instalacije u Muzeju suvremene umjetnosti
Anto Jerkovi
dubokoj boli i ogoren javljam Vam
da je moj rad Rije, neoni, baloni
(svjetlosno-zvuna instalacija na
proelju Muzeja suvremene umjetnosti,
Katarinin trg 2, Zagreb) naprasno oteen
po nalogu ravnateljice MSU ge Snje,ane
Pintari.
Na prijedlog i inicijativu kustosa muzeja g. Tihomira Milovca koji je bio koordinator projekta (na kojemu sam radio
nekoliko godina) projekt je uao u program izlo,bi MSU-a za godinu 19992000,
kao projekt kojim muzej obilje,ava prijelaz u novo tisuljee. Za realizaciju projekta dobio sam donaciju Zagrebake banke na natjeaju na kojemu je sudjelovao
esto aplikanata. To je bio jedini likovni
projekt koji je dobio donaciju za izlo,bu

vrlo pozitivne recenzije i kritike strune

javnosti.
Uz sve dobronamjerne sugestije i preporuke strune javnosti te uz prijedlog
koordinatora projekta i kustosa izlo,be g.
T. Milovca da instalacija Rijei, neoni privremeno ostane na proelju kao projekt
kojim MSU simboliki obilje,uje 2000.
godinu i uz podrku veine lanova strunog kolegija MSU-a, ravnateljica je ipak
izdala nalog tajniku g. Kostelniku da se
instalacija makne s proelja zgrade (oito
zato da poka,e svoju nad-strunu kompetenciju i revnosnost).
Rano ujutro 22. veljae nazvala me sekretarica Zvjezdana i obavijestila me da
radnici Zrinjevca skidaju moj rad. Odmah
sam nazvao g. Milovca i zamolio ga da
posreduje i intervenira da se rad ne oteti.
U meuvremenu sam nazvao majstora ija je radionica izradila i postavila neonske
natpise te bila (jednim dijelom) sponzorom projekta i molio ga da s istom ekipom svojih radnika struno demontira instalaciju. Meutim, majstor mi je ljubazno
odgovorio da e taj tjedan biti na terenu i
obeao mi da e, im bude mogao, to ui-

32

II/39, 28. rujna 2,,,.

vrlo klasian na neki nain, rije je o jednoj deprimirajuoj prii o ljudskoj seksualnosti. Zasniva se na romanu Michela
Houellebecqa. Redatelj je i glavni glumac

Philippe Bober, producent

Va"no je moi
prekoraiti bud"et
Producent mora rei: Nemamo
vie novca, ali ovaj film ima potencijal, reskirat u jo 100.000
dolara i nastavit emo dok ne
dostignemo savrenstvo. Ne uinim li to, imat u sranje koje e
ii po festivalima i mo"da zaraditi
neto sitno na maloj projekciji u
Zagrebu
Sabina Pstrocki, Ana Wild
Moete li nam rei neto o nainu odabira filmova za program Novi tokovi?
Peti put sam ovdje u Sarajevu. Pokuavam nai redatelje koji na neki nain
predstavljaju razvoj u okvirima filmskog
jezika. Ono to smatram posebno interesantnim jest koritenje digitalne kamere.
To je velika stvar koja se u svijetu filma
dogodila u ovoj zadnjoj godini. U mom
izboru, prije dvije godine, imao sam prve
Dogmine filmove, Idioti Larsa von Triera
i Festen. Ove godine uvrstio sam Julien
Donkey Boy Harmonyja Korinea koji je
bio scenarist filma Kids i redatelj filma
Gummo. To je zanimljivo jer su Festen i
Idioti prvi Dogmini filmovi, a ja mislim
da je Julien Donkey Boy zadnji Dogma film. Manifest Dogma objavljen je u Parizu, mislim da je to bilo 1994. godine. Bio
sam tamo s Trierom kad ga je objavljivao
i bio sam koproducent filmova Lomei
valove i Kingdom.
Ove godine bilo je pet filmova koji su
snimljeni digitalnom kamerom. Sljedee
godine bit e ih vjerojatno jo vie. Kao
da je postojao cijeli pokret koji teorijski
izlazi iz onoga to se zbilo od 1994. do
1998. godine i koji se prilino iscrpio.
Mislim da su filmovi snimljeni digitalnom kamerom bili manje revolucionarni i
manje interesantni, a najbolji filmovi ove
godine bili su oni koji na neki nain predstavljaju anti-Dogmu. Mogao bih izdvojiti film Tuvalu Veita Helmera koji je snimljen crno-bijelom tehnikom, a zanimljiv
je jer podsjea na prve igrane filmove.
Skoro da je rije o nijemom filmu.
Mislim da se radi o redateljima koji e
tek postati poznati i da je najte,a bila selekcija za Nove tokove. Panorama su filmovi koji su malo poznatiji, a u selekciji
Open Air uvrteni su iskljuivo holivudski filmovi. U izboru Panorama bila su tri
filma iji su redatelji imali filmove i prole godine, kao na primjer film brae Cohen Fargo. Prole godine je bio jedan njihov film u Novim tokovima, a Lars von
Trier je imao Idiote i Lomei valove. KarWai Wong imao je filmove Happy Together i Fallen Angels. Bile su dvije selekcije,
jedna za kratkometra,ne i druga za dugometra,ne filmove.
to biste jo izdvojili u programu Novi tokovi?
Smatram da su mnogi od njih interesantni. Na primjer Extension du domaine de la lutte Philippea Harela, film koji je
hilippe Bober, svjetski poznati
producent koji je radio na filmovima Larsa von Triera, ukljuujui Lomei valove, kineski film
Suzhou Loua Yea te bio izvrni producent filma Songs from the Second Floor
Roya Anderssona, na ovogodinjem je
Sarajevskom filmskom festivalu bio
selektor programa Novi tokovi.

u filmu. Na stilistikoj razini zanimljiv je

i film Erica Kot Man-Faia Prva ljubav:
smee na povjetarcu. Producent je bio
Wong Kar-Wai koji je ujedno i redatelj filma In the Mood for Love, a snimatelj je
Christopher Doyle koji je radio i na In
the Mood for Love.
to mislite o budunosti festivala?
Mislim da se dobro razvija. To je
najvei festival u ovoj regiji. Karlovy Vary
i Moskva najvei su festivali u istonoj
Europi. A mislim da je ovo najvei festival u bivoj Jugoslaviji. Ovo je esta godina i sada je dobro organiziran. Ljudi dolaze iz Zagreba, Ljubljane, Beograda,
Skopja. Mislim da je to jedini festival u
ovom dijelu svijeta na koji ljudi dolaze iz
drugih gradova i poinju ga sve vie priznavati u svijetu filma. Mislim da je u poetku bio poznat zbog rata, a sada je poznat zato to je kvalitetan.
to mislite o prezentiranju francuskih
filmova u Hrvatskoj?
Prije dvije godine na SFF-u pobijedio je Seul contre tous. Vrlo je dobar, iako
se radi o filmu malog bud,eta. Mislim da
nije prikazan u Hrvatskoj. On odstupa
od uobiajenih francuskih filmova koji
,ele biti previe mudri i pametni. Ima vrlo neobinu estetiku, izvanrednu fotografiju i umjetniku vrijednost, tako da je
na svakom planu savren. Sve je na svom
mjestu, a istovremeno se mo,e pomisliti
da se radi o maniristikom djelu.
Koliko francuska publika zna o filmovima iz ovog dijela svijeta?
Ima publike koja gleda filmove iz
Istone i Srednje Europe u Francuskoj,
ali takve je publike vrlo malo.
to je po Vama razlog tome?
Mislim da imaju lou produkciju.
Ima redatelja koji su talentirani, ali nema
producenata. Ove je godine u Regionalnom programu predstavljen film Povratak
idiota ekog redatelja Sae Gedeona, koji je prikazan i na Motovunskom filmskom festivalu. Od hrvatskih filmova
svidio mi se Mondo Bobo, snimljen prije
tri godine ini mi se. Godinje pogledam
oko 400 filmova, i to nezavisnih filmova
iz neobinih zemalja sa udnim redateljima. Ali veina ovih filmova ne nalazi put
na tr,itu. Prije filma Lomei valove Lars
von Trier snimio je Element of Crime, to

je bilo 1985, i postigao relativan uspjeh.

Drugi mu je film bio Epidemic, radilo se
o potpunom promaaju. Bilo ga je nemogue prodati. S obzirom na sve filmove
koje sam gledao, mislim da je problem
to ne dobivaju odgovarajuu postprodukciju. Monta,a nije dobra, nema novca
za odgovarajuu monta,u i miksanje zvuka i glazbe. Takoer je problem s producentima. Postprodukcija dio je u kome
mo,ete imati dodatne trokove. Ako nemate jakog producenta, morate zavriti
filmu u odreenom trenutku ili bankrotirate.
Internacionalizacija filmova znai da
e biti prikazano vie dobrih filmova.
Va,no je da producent ima mogunost
prekoraiti poetni bud,et, a da bi to
napravio, mora imati prihode. Gotovina
mora doi odnekuda. U malim zemljama
gotovina ne mo,e doi s domaeg tr,ita.
Manje-vie znam kako ljudi financiraju
svoje filmove u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i drugim zemljama ove regije. Novac
dobivaju iz nekih fondova, od TV postaja
i tome slino. U jednom trenutku imate
sav novac koji uope mo,ete dobiti i niemu se vie od toga ne mo,ete nadati.
Kada se snima film i kad nema vie novaca, mora se stati, bez obzira na to da li je
dobar ili lo. Ne mo,ete ga uiniti boljim.
Imate film, idete na festivale, ljudi poput
mene pogledaju film i ka,u: Nije loe, lijepo je to vas vidim, vidimo se opet. Sasvim je druga situacija imate li producenta
koji je spreman rei: Nemamo vie novca,
ali ovaj film ima potencijal, reskirat u jo
100.000 dolara i nastavit emo s filmom
dok ne dostigne savrenstvo. Ako treba snimati jo tri dana ili ponoviti neke scene,

Javna postaja koja nije u

mogunosti platiti 4.000
dolara, a mo e uposliti
tisue nekompetentnih
ljudi predstavlja velik
problem za vau filmsku
industriju
uinit emo to. Investiram li jo 100.000
dolara, znam da u imati film koji e napraviti profit jer je dobar. Ne uinim li to,
imat u sranje koje e biti na festivalu i
mo9da zaraditi neki maleni prihod na malom prikazivanju u Zagrebu. Tako se radi
u Zapadnoj Europi. Ja zaraujem na tr,itu. Sam aljem filmove i ,elim da budu
uspjeni u Japanu, Kanadi....ak i u Hrvatskoj, ali to je vrlo nezgodno tr,ite.
Zato?
Mislim da nemate ba najbolju televiziju na svijetu. uo sam da ima 8.000
zaposlenih, ne znam je li to istina? Kad
kupe igrani film, plaaju 1.000 dolara.
Imate pet milijuna stanovnika, relativno
ste bogata zemlja u usporedbi s ostatkom
svijeta, a neka mala kablovska postaja
negdje u svijetu platit e deset puta vie.
Nacionalna TV postaja u zemlji koja je
relativno bogata platit e 20 ili 30 puta vie. U isto vrijeme, ovdje imate 8.000 ljudi
za koje opravdano sumnjam da su potpuno nekompetentni. Prodao sam prole
godine etiri filma, od kojih jedan Tarkovskog. Platili su osam mjeseci kasnije i
skoro sam ih tu,io za 4.000 dolara. Javna
postaja koji nije u mogunosti platiti
4.000 dolara, a mo,e uposliti 8.000 nekompetentnih ljudi predstavlja velik
problem za vau filmsku industriju. Umjesto zapoljavanja prijatelja i rodbine,
trebali bi staviti novac u filmsku produkciju. Sada je mo,da malo drugaije. Zapadni broadcasters imaju mo,da 500 ili
1.000 zaposlenih, ali imaju odlian program. 7 do 9% ide na njihove plae a ostalih 90% ide na filmsku produkciju. Pretpostavljam da je kod vas obratno. 99%
ide na plae i 1% na produkciju. uo sam
kako ljude zapravo ne zanimaju filmovi
nego politika i slino.

Jo jedan
praznik
filma
Izbor to ga je sastavio Jean-Pierre Jeancolas pravi je dragulj za
filmofile
Sveanost galskog duha u zagrebakom
MM-u; francuska kinematografija u 100 filmova

Marijan Krivak
eemo morati ekati narednih stotinu godinu kako bismo obilje,avali jo jedan praznik filma! Nakon
to smo se 1995. suoili s vrlo pompoznim obilje,avanjem stote obljetnice kinematografije, na kraju milenija nudi nam se
jo jedno, mo,da i vee filmofilsko uzbuenje. Stotinu francuskih filmova! Francuska kinematografija u 100 filmova
(1930 2000) dakle, nakon poetka
proizvodnje zvunih filmova selekcija je
stogodinjeg karaktera, a ukljuuje svojevrsnu reprezentativnu povijest, uz ameriku, mo,da i najsna,nije svjetske kinematografije.
U zemlji Lumira, Melisa te najpoznatije svjetske kinoteke (Cinematheque
franaise) javila se s proljea ove godine
ideja da se irom svijeta uputi paket s ve
spomenutom selekcijom. I eto ve s poetka jeseni ovaj paket dolazi i kuca na
vrata hrvatske filmski zainteresirane javnosti. Izbor to ga je sastavio Jean-Pierre
Jeancolas pravi je dragulj za filmofile.
Njima zasigurno uope nije potrebno objanjavati to znai francuski film sa
svojim vrhovima na brijegu ledenjaka za
cjelokupnu svjetsku kinematografiju i filmsku umjetnost. Galski duh s otmjenou jednog Louisa XV. oduvijek je imao
vjerne poklonike meu sljedbenitvom i
obo,avateljima sedme umjetnosti. Dakle,
svaki komentar o kulturolokom znaenju ove selekcije sasvim je izlian.

Dragocjena institucija
O ciklusu to zapoinje 25. rujna i traje sve do lipnja 2001. u MM-u 21. rujna
govorili su: Robert Horn, direktor Francuskog instituta u Zagrebu; Ivan Pai,
urednik programa Centra za multimedijska istra,ivanja SC-a; te Ante Peterli,
na ugledni filomolog i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Dok su Horn i Peterli zborili o vrhovima francuskog filma i ostvarenjima to
stoje visoko na pijedestalu svjetske kinematografije, Ivan Pai se osvrnuo na
programsku politiku popularnog MMcentra s kojom ova dragocjena institucija
ulazi u 2001. godinu i u kojoj e obilje,iti
dvadeset petu obljetnicu svojega postojanja. Upravo je MM-centar najee u ovoj
sredini, a posebice posljednjih nekoliko
godina, bio onaj luonoa to osvjetljava
mrak provincijalnosti na podruju filma,
videa, multimedije...
Osobito nakon prestanka rada Kinoteke u njezinoj temeljnoj funkciji prezentaciji kinotenih filmova a nakon to je
najvei dio njezina fundusa ostao, ini se,
bespovratno izgubljen MM je preuzeo i
tu edukativnu ulogu, tj. predstavljanja povijesti pojedinih kinematografija, redateljskih autora, filmskih pravaca i ostalih
programa kojima se u normalnim okolnostima bavi Kinoteka.

Prema novome valu

Sam je ciklus zamiljen kao svojevrsni
work in progress s 93 najavljena naslova
(svi su filmovi titlovani na engleski) kojemu e se na samome kraju pridodati jo

II/39, 28. rujna 2,,,. 33

sedam naslova iz najnovije produkcije. Tako e se zaokru,iti ovaj pregled to poinje filmovima iz osamdesetih da bi se postupno vratio djelima sa samog poetka
zvunog filma, konkretno kronoloki najstarijem filmu selekcije Dajte nam slobodu
(1931) Ren Claira.
Program je okvirno podijeljen u etiri
cjeline, to pokrivaju francusku kinematografiju prema njezinim najva,nijim
pravcima, a obuhvaa gotovo sve ,anrove,
struje i presudne autorske osobnosti. Nakon to je Horn dao uvodnu informaciju
o imenima i cjelinama, pravi je filmoloko-historijski pregled dao Ante Peterli.
Prva cjelina prije novoga vala (19301956) obuhvaa mnotvo filmova, autora
i usmjerenja to karakteriziraju svu rasprenost interesa francuskih filmaa. Osim
tzv. "populistikog filma", koji je namijenjen najiroj publici, pojavljuju se pretee
poetskog realizma, a neki filmovi poput
Renoirova Tonia (1934) direktno najavljuju i struju talijanskog neorealizma. U
ovome je razdoblju uz ve spomenutog
Jeana Renoira najznaajniji autor Jean Vigo ija osebujna vizija filmske umjetnosti
i danas ima kultno sljedbenitvo, posebice
kod tzv. "nezavisnih filmaa".
Zatim imamo klasike poets-kog realizma, poput Carna, Duviviera, Feydera,
ponovno Renoira, a svoje prve filmove
stvaraju i sasvim navlastite autorske osobnosti kao to su Robert Bresson i HenriGeorges Clouzot. Bresson e ostati mo,da najznaajnijim autorom i u drugim razdobljima, zahvaljujui revalorizaciji to je
provode kritiari oko Andre Bazina i Cahiers du Cinema, a kasnije novovalovci
Truffaut, Chabrol, Godard...
Za vrijeme okupacije osebujna struja
tzv. "moralistikog filma", to je predvodi
Bresson, kasnije e najznaajnijeg predstavnika imati u izvrsnim minijaturama i
filmskim "etikim studijama" Erica Rohmera.
Novi val kao druga cjelina ove retrospektive, a uz zamjetno prisustvo tzv.
"struje politikog filma", "struje feministikog filma" i filmove to rekonstruiraju
prole epohe, kao i one pod utjecajem
francuskog novog romana mo,da je najutjecajniji filmski pokret francuskog filma, te e ostati obilje,en stvaranjem najplodnijeg i najkreativnijeg narataja autorskog filma. Imena poput ve spomenutih
Truffauta, Godarda, Chabrola, Mallea,
Resnaisa, Rivettea... dovoljno su obilje,ila
filmsku povijest da se svako naknadno tumaenje njihova znaenja u njoj ini posve suvinim.

U ivajte!
Trea cjelina "Nakon 1980" donosi filmove tzv. "neobaroka" ili pak osebujnog
filmskog postmodernizma u francuskom
filmu, to je opet iznjedrilo nekoliko vrlo
znaajnih autorskih imena. Jean-Jacques
Beneix, Leos Carax te komercijalno najprodorniji Luc Besson uspostavljaju nove
kanone i pravila u recepciji francuskog filma. Osebujni filmovi Andra Techina
kao i oni Bertranda Taverniera, pak, posebna su konstanta vrijednosti novog duha u francuskoj kinematografiji.
Izmeu stvarnosti i utopije naziv je posljednjeg segmenta programa, a bavi se filmaima iz devedesetih. Ovaj je dio programa jo uvijek otvoren za nove naslove i
autore, te ostavlja dojam cijele selekcije
otvorenim za osvajanje novoga prostora
izmeu analize francuske drutvene stvarnosti i utopijskih te,nji prema imaginaciji
i zaaravanju estetskog, ali i stvarnog
prostora.
Na kraju osim ve spomenutog ogromnog kulturolokog znaenja cjelokupnog
dogaanja u ovoj sredini treba rei jo poneto. Kada su Gillesa Jacoba, najodgovornijeg za filmski festival u Cannesu,
priupitali to se tra,i od ove smotre, on je
rekao: "Festival treba pru,iti zadovoljstvo
u,ivanja u pametnim filmovima." Ova se
namjera mo,e prenijeti i na predvieni
ciklus koji nam slijedi od rujna pa sve do
lipnja sljedee godine. Poneto nauite i
saznajte, ali u prvome redu u,ivajte!

studira samo kamera ili monta,a, to te

naravno ini konkurentnijim u radu poslije kolovanja. Profesor Harris znao nas
je za lijepog vremena odvesti izvan kole i

Marin Fulgosi, snimatelj

Strani element

da. Ali osobno mislim da to nema veze s

direktnim utjecajem njezina oca. Naprosto su producenti vidjeli interes. Stave li
prezime Sheridan u program, privui e
vie gledatelja. I na koled,u su se nagrade
za pojedine projekte dodjeljivale ljudima
iji su roditelji netko u industriji. Ali to te
u Irskoj mo,e hendikepirati samo do odreene granice. Ako snimi lo film, nee
ti pomoi ni Bog Otac.
Kad smo kod Boga Oca, kako si se ti

Nisam oduevljen onim to se

zadnjih godina dogaa na filmu.
Oduvijek sam "elio biti na tragu
starih Formanovih filmova ili
Fellinija.
Sandra Antoli
ijete iz filmske obitelji, majka mu
je monta,erka, a otac poznati hrvatski filmski dokumentarist s kojim je gospodin Petar Krelja prije nekoliko godina vodio otru novinsku prepisku, Marin Fulgosi 1999. godine diplomirao je na institutu The Institute of Art, Design and Technology (IADT) u Dublinu.
Potpisuje dva filma, dokumentarni Beckett on the Lifley i kratki igrani They Also
Serve..., oba prepoznata i nagraena na
prologodinjim Danima hrvatskog filma. Marin mi je jo krajem srpnja u hladu
gornjogradske brajde objasnio zato je
kao punokrvni enfant terrible napustio
Akademiju za kazalite, film i televiziju
(ADU), Odsjek filmskog i TV snimanja,
u Zagrebu. S druge zagrebake primljen
je na drugu dublinsku godinu studija, a
danas, stekavi navedenu diplomu, odgovorno tvrdi da su domai kolege premalo
obrazovani.
Marin Fulgosi jedan je "odliveni mozak." Uskoro e u Irskoj, kao stalni zaposlenik, snimatelj nove privatne televizijske stanice TV 3, vjerojatno otplaivati
kakav dugoroni kredit, a u drugom e se
,ivotnom poluvremenu domoi priznanice irskog mirovinskog osiguranja. Kako
e na snimateljskim poslovima raditi samo etrnaest dana u mjesecu, u ostatak
bi, s obzirom na njegove mlade godine,
ubrzo mogao poeti kreativno ugraivati
sav ,al vlastite pealbe. Razne domae
politike konjunkture nad ovakvim i slinim sluajevima veinom cendraju i jalovo prebiru po brojci od desetine tisua
"odlivenih." Mi se ovom opem mjestu
pridru,ujemo u epizodi "ljeto u domovini," kad se "domai" povratno projicira
gdje ga je Bog prvotno nasadio. Malo
posjeta rodbini, malo obilaska Jadrana i
tako jo od vremena bekih i petanskih
aka i vojaka.
Zato si otiao?
Ve sam na prvoj godini Akademije
shvatio da moj interes za tim poslom
stagnira. Ono to mi je bilo definitivno
neshvatljivo i nakon ega mi je puk'o film
injenica je da nisam zadovoljio ljude koji
nisu odr,ali ni deset posto predavanja budui da su cijele kolske godine radili
"neto svoje." To je uostalom praksa na
Akademiji, barem to se kamere tie...
Stvorio se jedan krug "kolega," profesora
koji su si osiguravali zalee u svakom trenutku i to je bio mrtav krug. Ne mogu rei da sam vidio ijednog snimatelja koji je
izaao s Akademije, a da mu je ona neto
"vidljivo" dala. Kontakti su jedino to vam
daje Akademija, upoznate ljude s kojima
ete mo,da jednog dana neto vie raditi... Jedini ije bih radove izdvojio jest
mladi Pivevi na kojeg je, ini mi se, ipak
vie utjecalo znanje njegova oca, iskusnog
snimatelja...

Guiness nije irski

Usporedi takvo stanje s onim u Dublinu.
Evo, na primjer, na treoj godini
profesor Eoghan Harris predavao nam je
predmet koji bi mogli nazvati opim kulturolokim kolegijem. Morate razumjeti
da se na IADT-u do etvrte godine ne

zapoeo bi sat recitacija uz etnju, neto

kao peripatetika kola... Ako bismo loe
govorili, poduavao nas je tehnici disanja...
Radi li preko ljeta u domovini?
Da, radit u reklame, a omjer zarade je jedan prema pet u korist Irske.
Znai li to da se Irska plasirala u gornji dom europske filmske proizvodnje?
Ne poznajem nain na koji funkcionira irska filmska industrija, ali je ona
znaajno unaprijeena. Uostalom, strani
je kapital u Irskoj posvuda. Njihova je nacionalna aviokompanija, na primjer,
odavno u vlasnitvu Britanaca, Guinnes
nije irski... Filmski su studiji u pokretu
non-stop. Za mene to ipak ne znai nita
kao pojedinca, ve tek uem li u sindikat.
Kad bih sad ,elio raditi na filmu ili bilo
emu drugom to donosi vie novaca, na
reklamama ili na glazbenim spotovima,
trebao bih, bez obzira na svoje iskustvo i
obrazovanje, krenuti doslovno od poma-

Ne razumijem kako ljudi

injenicu da je odreeni
film vidio odreen broj
ljudi mogu prevesti kao
odraz kvalitete

gaa ovjeku koji udara klapu. Da bih stigao do operatera snimatelja ili konano
do direktora fotografije, trebalo bi mi est do sedam godina. To je dosta mukotrpno, tako da sam odluio ne ulaziti u sindikat, nego ekati filmove koji bi se radili
izvan njega.
Frustrira li te to?
Ne, jer za razliku od Hrvatske u Irskoj mo,e raditi glupe snimateljske poslove koji ti ostavljaju dovoljno vremena i
novaca za planiranje i izvedbu vlastitih
projekata. Ono to stalno govorim u Hrvatskoj kad me pitaju o Irskoj, injenica
je da se tamo stalno neto dogaa, velik je
protok ljudi, projekata, mogunost.
Studirao si sa keri Jima Sheridana,
poznatog irskog redatelja. Iste ste godine
snimili kratki igrani film, ali je britanski
Channel Four otkupio njezin rad, premda
je bilo i ponuda na tvoju adresu.
Da, moglo bi se rei da krv nije vo-

uklopio u naglaeni katoliki milje Irske?

Najprije treba razlikovati Dublin i
provinciju jer to je kao nebo i zemlja.
Dublin se okrenuo od prakticiranja katolicizma. Dapae, postoji otpor prema Katolikoj crkvi nakon frapantnih dogaaja
unutar katolikih sirotita posljednjih godina. Mediji donose nevjerojatan broj
groznih pria o seksualnim zlostavljanjima tienika. To je svakodnevica.

Uiniti stvari jednostavnijima

Interesira li te ta tema u filmskom
smislu?
Ja sam staromodan. Nisam oduevljen onim to se zadnjih godina dogaa na
filmu. Oduvijek sam ,elio biti na tragu
starih Formanovih filmova ili Fellinija.
Puno mi je bli,i senzibilitet tih redatelja
nego na primjer Tarantinov.
Koja je tvoja vizualna matrica?
Od recentnih snimatelja fascinira
me Darius Khonji, tu su i stalni favoriti
Zsigmond i Kaminski. Nain na koji ja
razumijem filmsku fotografiju jest taj da
stvari uvijek nastojim napraviti to jednostavnijima, iskoristiti ono to se prirodno nalazi na setu. Filtri i kompjutori
dolaze tek nakon savrene kompozicije
kadra, a to se danas dosta gubi.
Kad smilja novi projekt, naginju li ti
misli vie k domovini ili k Irskoj? Vizura
stranca zagarantirana ti je u oba sluaja.
Evo, u posljednje me vrijeme obuzeo jedan scenarij. Bio bi to film o bivem
vojniku UN-a u Dalmatinskoj zagori, crne rase i o,enjenog naom ,enom iz toga
kraja. On se stjecajem okolnosti zapoljava kao lokalni potar. Zanimale bi me, recimo, reakcije starica nenaviklih na strani
element meu sobom. Openito mogu
rei kako se u Hrvatskoj snima premalo
kratkih igranih filmova. Ta je vrsta u svijetu izrazito popularna, a osim svega poma,e velikom broju mladih ljudi da se
doka,u i dou do dugometra,nog igranog filma i da se uostalom naue raditi,
jer nema gore situacije nego kad poetnika s akademije, posebno zagrebake, bace
odmah u dugi metar.
Kako gleda na hrvatske filmove novije produkcije?
Svake godine kad doem nailazim
na bezgranine rasprave o filmovima koji
su postigli uspjeh u Hrvatskoj. Ja neke
stvari ne mogu probaviti. Ne razumijem
kako ljudi injenicu da je odreeni film
vidio odreen broj ljudi mogu prevesti
kao odraz kvalitete. Prvenstveno mislim
na ljude u brani, one koji stvaraju filmove i mogu utjecati na to kakvi e ih ljudi
raditi u budunosti.

34

II/39, 28. rujna 2,,,.

hom. Tako su na Lidu europskoj
javnosti predstavljeni hitovi za
tr,inu jesen 2000: Space Cowboys Clinta Eastwooda, U-571
Johnatana Mostowa, What Lies

filmovi u devedesetima u pravilu

su bili prilino eskapistiki: bavili su se djecom, priprostim seljacima, uzdizali netaknuti ruralni
,ivot i eksploatirali pejza,e. Pa-

eka nas uzbudljivo

filmsko desetljee
Mostra 2000. potvrdila je
opi dojam da se posljednjih nekoliko godina film
kree u dobrom smjeru
Jurica Pavii

Beaneath Roberta Zemeckisa i

The Cell Tarsema Singha.
Ve je dosadno nakon svakog
festivala konstatirati kako su najbolji filmovi opet bili oni iranski i kineski. Doista, Kinezi toliko dominiraju svjetskim filmom
od polovice osamdesetih da se
uzdizanje nekog novog kineskog

ilmskih je festivala u svijetu mnogo i svaki dan sve

vie. Gu,va festivala i njihovih termina u svijetu je danas
takva da filmovi lete svijetom
DHL-om poput skakavaca na
oaj organizatora koje uvijek
mue nategnuti termini, preklapanja i zauzete kopije. U toj gomili nekoliko je festivala zadr,alo osobit status. Bez sumnje
Cannes iju frankoameriku aroganciju potkrepljuje tr,ina va,nost i utjecajni sajam. Iza Cannesa neprikosnoveno drugi je Berlin, a potom Venecija.
Mletaka Mostra d'arte cinematografica ove se godine na Lidu odr,ala 57. put. Premda iz desetljea u desetljee gubi va,nost, Mostra je jo uvijek mjesto za
koje su najutjecajniji redatelji
voljni uvati svoje pretpremijere.
I ove su godine program Venecije tako napuivali klasici: novi
Chabrol, Altman, Woody Allen,
Takeshi Kitano, Tsui Hark ili Clint Eastwood. Mostra je uostalom najstariji svjetski filmski festival osnovao ju je osobno
Mussolini. Ima izvrstan termin
poetkom rujna kad se ameriki
hitovi upravo spremaju u europska kina, a artistiki orijentirani
naslovi koji e se na tr,itu pojaviti oko Bo,ia ve su uglavnom
gotovi. Osim toga, Mostra se rado dii time to je festival d'arte
cinematografica, neoptereen biznisom, sajmom i sjajem.

autora ili naslova do,ivljava kao

igranje na sigurno. Jo je vie
pozerska trenutna fama oko
iranskog filma ije su sredinje
vedete (Mohsen Makhmalbaf,
Abbas Kiarostami i Majid Majidi) danas festivalski mezimci. Pa
ipak, pomoi nema: dva filma koja su ponovno obilje,ila jedan
festival A kategorije bili su kineski i iranski.

Korak naprijed, dva nazad

Iransko-kineska prevlast

Mostra je iz navedenih razloga

godinama poprite kontroverze.
S jedne strane, festivalski program, esto opravdano kritiziran,
bio je tvrava hermetinog arta.
S druge strane, Mostra se nije ustruavala iskoristiti rujanski pretpremijerni pole position da priskrbi u program dovoljno holivudskih hitova, a s njima i gostujuih zvijezda, dakle i paparazza i
turista. Ponajvie holivudska izdanja Venecije u devedesetima
tako je kao selektor potpisivao
ultraljeviar Gillo Pontecorvo.
Ovogodinje izdanje Mostre koje je sastavio novi direktor Alberto Barbera u tom je smislu jedan korak naprijed, a dva nazad.
Natjecateljski je program bio izrazito neangloameriki: sadr,avao je samo dva britanska filma
(Liam Stephena Frearsa i The
Man Who Cried Sally Potter) i
dva amerika. Od amerikih filmova uvrteni su bili novi naslov
Roberta Altmana Dr.T. and the
Women i Before the Night Falls,
drugi redateljski posao slikara Juliana Schnabela koji je na koncu
dobio i posebnu nagradu ,irija.
Ako je glavni program i bio
"antiimperijalistiki", popratni su
bili podvueni kalifornijskim ti-

Rije je o filmovima Dayereh

(Krug) Jafara Panahija i Platforma Jia Zhang-Kea. Onima koji
su upueniji u suvremeni azijski
film (a takvih u nas doista nije
puno) treba meutim odmah rei kako su ova dva filma poneto
drukija od standardnih klasika
koji su zadnjih godina stizali iz
Irana i Kine. Najcjenjeniji iranski

neracije. Iransko-kineska prevlast ove je godine, ukratko, na

Mostri iskazala jedno generacijski novo lice.

Krug

nahijev Krug neto je sasvim drugo: vrui, politiki anga,irani i

posve urbani film koji je otvoreni izazov totalitarnoj ideologiji, a
istovremeno i blistavi formalni
pothvat. to se Platforme tie,
ona je dosad najkarakteristiniji
filmski proizvod tzv. este generacije kineskog filma. Kineskom

Krug Jafara Panahija (1960)

pri tome je i pobjednik festivala,
i to, odmah recimo, sasvim zaslu,eno. Rije je o politikom filmu koji tematizira polo,aj ,ene
u Iranu. Pri tome se Panahi slu,i
"tafetnom" dramaturgijom pribli,no slinom onoj Buuelova
Diskretnog arma bur9oazije. Film poinje u rodilitu gdje baka
narie jer joj je ki opet rodila
curicu i postoji pogibelj da e je
mu, otjerati. Radnja se potom
tafetno prebacuje od jedne na
drugu meu desetak ,ena iji se
putovi kri,aju na teheranskim

filmu svjetsku je slavu priskrbila

tzv. peta generacija, izila iz vrtloga kulturne revolucije. Njene
perjanice Chen Kaige i Zhang Yimou danas su u naju,em krugu
najcjenjenijih svjetskih redatelja.
Uglavnom su za hongkonki novac snimali filmove povijesne tematike i knji,evne adaptacije.
"esta" generacija - autori roeni
sredinom ezdesetih - od "pete"
se razlikuje u prvom redu po tome to filmove radi u neovisnim
produkcijama i uz inozemnu pomo, to je otvorenije socijalno
kritina i to filmove impregnira specifino generacijskom kulturom, interesima i problemima.
estu generaciju probio je Zhang
Yuan, kultni autor filmova Istona palaa, zapadna palaa i
Osamnaest. Platforma je film na
tom tragu, tipini film este ge-

ulicama. Veinom su to odbjegle

ili otputene zatvorenice koje su
iz manjeg zatvora izile u drugi,
vei iransko drutvo. Film tako
rekonstruira itav niz sitnih represivnih imbenika koji ,ivot
iranske ,ene ini u,asnim: ,ena
ne smije sama putovati meugradskim prijevozom ako nije studentica, ne smije prihvatiti ponudu da sjedne u neiji auto, puiti
na ulici ili u javnoj prostoriji. Panahijeve ,ene odreda su oajnice:
jedna je zatrudnjela izvan braka i
,eli napraviti ilegalni abortus,
druga je medicinska sestra koja
se udala za pakistanskog doktora
od kojeg taji zatvorsku prolost,
trea se uzaludno pokuava ukrcati u bus za rodno mjesto, etvrtoj je mu, dok je bila u zatvoru
naao "drugu", petoj su smaknuli
ljubavnika.

Krug nije samo virtuozno dramaturki skrojen, nego i re,iran.

Panahi je raskoan stilist koji izvanredno koristi vrline dugog
kadra, bilo pokretljivom kamerom iz ruke koja reporterski vrluda prostorom bilo statinog
dugog kadra u kojem se spretno
poigrava prostornim preklapanjima, zakrivanjima i djelomino
vidljivim. Slo,ena mizanscenska
rjeenja u dugim kadrovima s ka-

Panahijev film govori o ivotu ene

u Iranu kao o kontinuiranom zatvoru

CIRCLE / Jafar Panahi

merom u pokretu podsjeaju na

najbolje momente Orsona Wellesa, De Palme ili Altmana, a ironijska upotreba statine kamere
pokazuje da Panahi gaji i godardovski smisao za ironiju. Film je

Zhang Keova Platforma implicitno je

politiki film
i sjajno poentiran/zaokru,en
dvama dugim kadrovima u kojima se prikazuje prozori. Prvi je
prozori alter u rodilitu kroz
koji naziremo slu,bene i nezainteresirane sestre. Posljednji je
onaj na vratima zatvorske elije u
koju na koncu dospiju sve junakinje. Kroz njega naziremo policijskog slu,benika koji odvraa
nekom na drugoj strani telefonske ,ice kako zatvorenica za koju pita nije tu. Ime i prezime osobe koja se tra,i ime je novoroene keri iz prvog prizora: time
Panahi eksplicitno poentira film
koji govori o ,ivotu ,ene u Iranu
kao o kontinuiranom zatvoru.

Platforma

Selon Matthieu / Xavier Beauvois

I Zhang Keova Platforma implicitno je politiki film. Platforma nosi naslov po poznatom kineskom pop-hitu iz osamdesetih. Da je nastao u nas, film bi
vjerojatno nosio tribusonovski
naslov Trava i korov: trava komunizma, a korov subkulture.
Ba poput Tribusonove knjige
Platforma pripovijeda o tome ka-

II/39, 28. rujna 2,,,. 35

ko se totalitarni sustav odleivao
coca -colom i diskom. Junaci filma mladii su i djevojke iz provincijske Kine neposredno nakon sloma "bande etvorice".
Oni nastoje ,ivjeti virtualnu zbilju pop-kulture: nabavljaju hlae
zvoncare, pop-ploe i jeans-jakne. Ono to je isprva sredstvom
otpora postaje ubrzo sredstvom
bje,anja od zbilje. Re,im popkulturu tolerira, klinci i cure od
lokalnog KUD-a postaju zabavni
orkestar za ga,e, televizija je zaguena soap operama i popom.
Za neke od junaka mladenaki
snovi postaju izvor egzistencije,
ali i potpune ,ivotne kapitulacije.
Dug, tjeskoban i gotovo kubrickovski pomnjiv u rekonstrukciji prole zbilje Jia Zhang- Keov
film svakako bi bio pouan za nae gledatelje. Ne samo zbog podudarnosti mnogih motiva u filmu s onima iz jugokomunistike
kulture (u filmu tako kineski pop-pjeva balaevievski kazuje
starijima da "rauna na nas": Iako
nosim zapadno odijelo/ u srcu ja
sam jo Kinez), ve i zbog toga
to ozbiljno i trezveno analizira
poziciju pop-kulture u komunistikom totalitarizmu.
Jian Zhang-Keova Platforma
nije se svidjela ,iriju kojim je
predsjedao Milo Forman i nije
dobila nagradu. Drugu nagradu
iza Kruga osvojio je spomenuti
Schnabelov film Before Night
Falls, biografija kontroverznog
kubanskog pisca Reinalda Arenasa koji je u Castrovoj Kubi
proganjan zbog homoseksualizma i knji,evnog disidentstva.
Arenas je umro 1990. u New
Yorku, nedugo nakon to je uspio emigrirati. Va izvjestitelj
Schnabelov film nije vidio, a od
onih koji jesu uo je da je rije o
dobrom poslu, da je film zavrijedio nagradu i da je bolji od
Schnabelova prvog redateljskog
pokuaja, takoer biografskog
filma Basquiat.

tvorniarevu ,enu (Nathalie

Baye). Problem izbije kad se
emocionalno ve,e za stariju gospou, a ona dozna da je on posloprimac njenog mu,a i zbroji
dva i dva. Uspio kao komorna
drama Beauvoisov je film ujedno
i zanimljiva analiza statusa suvremenog zapadnoeuropskog radnitva koje u globalizacijskim
procesima postupno postaje izumirua i nepotrebna vrsta. U tipino francuskoj tradiciji Rohmera, Techinea, Chabrola i Taverniera Selon Matthieu je ujedno
i inteligentna minijatura o francuskoj (u ovom sluaju nor-

Samo ovaj su to put Talijani

dvojica padovanskih gubitnika
(Antonio Albanese i Fabrizio

Europa vie nije

teka filmska provincija kako je to
bilo u ranim devedesetima
Bentivoglio) koji su u apsurdnom polo,aju: siromani su, a

spomenuti to su u Veneciju donijele i uva,ene veliine, ak ni

njihove filmove, naime, vjerojatno neemo vidjeti. Altman je
predstavio film DrT. and the Women s Richardom Gereom u ulozi ginekologa. Film je ambijentiran u Teksasu, a scenarij je napisala Anne Rapp po ijem je predloku Altman napravio i nedavnu
Cookie. Va izvjestitelj film nije
uspio vidjeti, ali prvi odjeci nisu
bili osobito povoljni. Stephen
Frears po svom se dobrom obiaju svakih par godina vrati na
BBC i napravi mali TV-film, to
nije nimalo udo zna li se da su

Europski film
I ovogodinja je Venecija potvrdila da je europski film posljednjih nekoliko godina u blagom usponu i da Europa vie nije
teka filmska provincija kako je
to bilo u ranim devedesetima kad
je sve iole zanimljivo dolazilo iz
SAD ili Istone Azije. Nekoliko
europskih autora koji su se ranim
filmovima nametnuli kao nade
potvrdili su to i novim naslovima. Takav je sluaj i s dvojicom
redatelja koje naa publika poznaje: Oscarom Moodyssonom
(Fucking Amal) i Tomom Tykwerom (Lola tri). Njihovi novi
naslovi Der Krieger und die Kaiserin i Tillsammans (Zajedno)
odlino su proli kod kritike.
I natjecateljski program donio
je dva fina europska filma kojima
je zajedniko to to su im autori
u prethodnim filmovima dodirivali i nae prostore i teme.
Prvi od spomenute dvojice je
Xavier Beauvois, 33-godinja nada francuskog filma. Beauvois je
u nas poznat (ali na,alost tek po
uvenju) po svom prvijencu Ne
zaboravi da e umrijeti u kojem
glavni junak dozna da je seropozitivan, odlazi u Zapadni Mostar
i prijavljuje se u HVO! Na ovogodinjoj Mostri Beauvois je
predstavio novi film s naslovom
Selon Matthieu (Po Mateju) koji
ima neuvijene biblijske aluzije.
Film ipak nije toliko pretenciozan. Pripovijeda o mladom radniku (Benoit Magimel) koji nakon to mu je otac sramno otputen za osvetu planski zavede

pripadanja katolikoj manjini navode da se prikljui faistikom

National Frontu. U vrijeme kad
je Europa zabrinuta zbog injenice to se ekstermna desnica
prometnula u jedinog zatitnika
radnika, film uvelike govori i o
sadanjosti. Liam nije velik ni
ambiciozan film, ali bez sumnje
nadilazi veinu filmova koji govore o fenomenu desnog ekstremizma jer mu pristupa s razumijevanjem, obzirno i analitiki.

Neki klasici razoarali, neki

izostali
Dobitnik nagrade za ,ivotno
djelo zagrebakog festivala animacije Jan vankmajer predstavio je svoj novi film Oteanek.
Rije je o zanimljivoj parafrazi
legende o Golemu u kojoj vankmajer pripovijeda o neplodnom
paru koji dijete napravi od panja.
Dijete se, naravno, izvrgne u kanibala mutanta. Rije je o jednoj
od najboljih vankmajerovih dugih filmova, a vrijedi zabilje,iti i
to da se slavni eh sve vie odmie od animacije i nadrealizma
prema igranom filmu, lineranoj
naraciji i realistikoj motivaciji s
fantastinim motivima.
Neki su klasici razoarali. Tako je kvebeki teatarski majstor
Robert Lepage snimio neopisivo
pretenciozni i dosadni kriminalistiki film Possible Worlds. Veteran trilera Barbet Schroeder u
Medellinu je u kolumbijskoj produkciji snimio Gospu od ubojstava, pora,avajue diletantski film
o maloljetnikom nasilju u najopasnijem gradu na svijetu. Neki
su klasici izostali: Scorsese tako
nije uspio dovriti svoje 270minutno dokumentarno putovanje povijeu talijanskog filma.
Pokojnog Oivojina Pavlovia takoer nije bilo na Lidu, ni likom
ni djelom. U programu je trebala
biti njegova Dr9ava mrtvih. Rije
je o filmu zapoetom u slovenskoj koprodukciji pod radnim
naslovom Janez. Film u kojem
Radko Poli glumi Slovenca oficira JNA koji ,ivotari u Beogradu Pavlovi nije uspio dovriti za
,ivota. Dosnimio ga je i montirao Dinko Tucakovi iz Jugoslovenske kinoteke, ali je direkcija
Mostre, nakon uvida u konanu
verziju, film izbacila s festivala.
U slu,benom priopenju objasnili su kako je filmu promijenjen
kraj u odnosu na Pavlovievu zamisao i kako su direktne politike aluzije izbaene iz njega. Tako
Jugoslavena nije bilo na Lidu, ba
kao ni Hrvata koji nisu ponovili
lanjski uspjeh kad je Crvena praina uvrtena u popratni program.

Provjerene veliine

Platform (Zhan Tai), redatelj Jia Zhang Ke

mandijskoj) provinciji.
Dobrim je filmom iznenadio i
Carlo Mazzacurati, padovanski
redatelj koji je jo tijekom rata u
Hrvatskoj snimao komediju Il
toro u kojoj su glumili i Boris
Dvornik i Mirta Zeevi. Mazzacurati se u svom dosadanjem
opusu uvelike bavio istonoeuropskim temama i motivima i
reflektirao specifino interkulturalno iskustvo graninog talijanskog sjeveroistoka. I u ovom filmu on se bavi gubitnicima koji
raj moraju gledati izbliza, a nedohvatljiv im je poput kolaa s
onu stranu izloga slastiarnice.

,ive na jednom od najbogatijih

mjesta na svijetu ("Padova zaradi
godinje vie nego cijeli Portugal", ka,e jedan od likova u filmu). Gubitnici se odlue na oajniki in: iz padovanske e katedrale ukrasti relikviju jezik
Svetog Ante i ucijeniti Katoliku crkvu. Iz te je narativne okosnice Mazzacurati razvio vrlo zabavan film s puno jurnjave, chaplinovskog slapsticka i socijalnog
sentimentalizma.

Altman i Frears
Naem itateljstvu osuenom
na jadni hrvatski repertoar valja

TV-filmovi iskusnog Britanca i

proslavili, a lako bi se mogla braniti tvrdnja da su i u kasnijem
Frearsovom opusu najboji upravo mali TV-naslovi poput Snappera (Obiteljske gu9ve). Za ovu
priliku Frears je za BBC ekranizirao roman The Black Crack
Boy pisca Josepha McKeowna
koji se bavi sudbinom jedne katolike obitelji u Liverpoolu tridesetih. Film pod naslovom
Liam oito nije nastao sluajno
sada i ovdje. Pripovijedan iz motrita djeaia, govori o ocu obitelji i radniku kojeg nezaposlenost i osjeaj frustracije zbog

Solidna u prosjeku i s nekoliko zaista velikih filmova Mostra

2000. potvrdila je opi dojam da
se posljednjih nekoliko godina
film kree u dobrom smjeru. Pojavljuju se novi i novi mladi autori koji rade iznimno umjene i
ljudski zrele filmove. Za razliku
od prologodinje koja je izbacila cijeli niz takvih "mladih i ozbiljnih" (Kimberly Pierce s Boys
Don't Cry, Nicolasa Refna s
Bleederom, Harmonyja Korinea s
Julien Donkey Boy, Zhang Yuana
s Osamnaest) ova je Mostra bila
vie u znaku starih provjerenih
veliina. Ipak, neki novi su
(Beauvois, Moodysson, Tykwer)
ako nita drugo potvrdili dobar
glas. eka nas uzbudljivo filmsko desetljee: nadajmo se tek
da svi ti krasni filmovi nee i dalje zaobilaziti Hrvatsku!

36

II/39, 28. rujna 2,,,.

(?!), imala milijunske tira,e. Kasnije e se ispostaviti da je ta uspjena formula na brojne glazbeno-nepismene balkanske ui os-

Talentirani trgovac
Bregovi se ponovno naao u pravo vrijeme na
pravom mjestu
Uz koncert Gorana Bregovia,
Dom sportova, Zagreb,16. 9.
2000.

Branko Kosltelnik
regovi ponovo osvojio
Zagreb, Urnebesne ovacije Bregoviu, Bregoviev kri, uspjeha samo su neki
od naslova u hrvatskom tisku
objelodanjeni nakon koncerta
Gorana Bregovia i njegova prateeg 43-lanog ansambla ijanovski nazvanog Orkestrom za
vjenanja i sprovode. I doista,
koncert odr,an u maloj dvorani
zagrebakog Doma sportova, na
kojem se Bregovi u dvoiposatnoj svirci predstavio svojim novim filmom balkans folk music
kojim osvaja Europu, izazvao je
oduevljenje razdragane, ak tovie euforine, publike. Temelj
repertoara ine remiksane i prearan,irane pjesme njegova nekadanjeg benda Bijelog dugmeta,
sastava koji je drmao domaom
rock i estradnom scenom pokojnice zajedno s preuzetim motivima originalnog folklora balkanskog podneblja, koji u odlinoj
tehnikoj izvedbi ogromnog ansambla, prepunog izvrsnih sviraa individualaca doista zvue
zaokru,eno i sna,no. Nabrijana
atmosfera u dvorani, poznavanje
repertoara od strane publike te
kompetentna i uigrana svirka internacionalnog ansambla rezultirali su izmamljenim bisom u kojem su Bregovi i drutvo ponudili gotovo polusatni pripremljeni dodatak, gdje su spretno odabrane i meimursko-dugmetovska Ro,ica si bila i kontroverzna
Kalanjikov i slavonska Tekla oda
karaica. Gotovo savrena pria,
reklo bi se. No, je li ba sve tako?
Naime, kada se zaroni malo
dublje ispod povrine Bregovieva ponovnog osvajanja hrvatske
metropole, na ekranu radoznalog
promatraa otvaraju se brojne,
nadasve zanimljive slike i prilike.
Dva su prevladavajua, rekao bih
kljuna pitanja fenomena Bregovieva ponovnog uspjeha. Jedno
je pitanje to i kakvu robu ovaj
provjereni lisac i veliki medijski mag ovoga puta nudi tr,itu i
drugo, socioloko-glazbeni pa i
politiki kontekst u kojem se
javlja Bregovi u svojem drugom ,ivotu. Dobro se na poetku podsjetiti kako je, povijesno
gledano, u drugoj polovici osamdesetih Bregovi, dovodei na
posljednjim ploama Bijelog
dugmeta ljepukastog i kretavog
heavy-metal-sevdah pjevaa, ve
dobrano zakoraio u openarodnjake vode, u kojima je pjesma
predvodnica bila arhetipska Lipe
cvatu. Zvuk koji je tada stvorio
zajedno sa suradnicima bio je
svojevrsna mjeavina rocka, diska i folka ime se opasno pribli,io zvuku jedne Lepe Brene, sinonima ruralnog svjetonazora, a
ona je podsjetimo se, gle sluaja

tavila (vjerojatno neizbrisivoga)

traga na ovim prostorima, vie
no to smo i mogli pomisliti
(uputa: posluati trenutane glazbene trendove u Srba i Hrvata
kao i u BiH, kod sva tri konstitutivna naroda). Rije je, kao to je
poznato, o svojevrsnom pop-folku, turbo-folku, o dobro upakiranoj ovokomponiranoj glazbi ili
narodnjakoj muzici upakiranoj
u zapadnjaku produkciju i celofan. Zaradivi tijekom 70-ih i 80ih dobre pare na dobrom starom
Balkanu, glavni junak nae prie
dio novca ula,e u stan u Parizu
to e se ispostaviti viestruko isplativom investicijom. U Parizu
naime, kao multikulturalnom
svjetskom centru, ve osa-mdesetih raste i cvate brojna multikulti i etnoscena koja otvara nove horizonte popularnom Bregi.

Kusturica Sarajevo Bosnia

Nakon potpunog prodora
world music i etnoglazbe u pop i
rock vode, te svjetske medije
preko takvih autoriteta popglazbe i istra,ivaa kao to su Peter Gabriel, Paul Simon i David
Byrne, Bregovi uvia to je novo na Zapadu, to tr,ite tra,i te
spaja svoje stare filmove s egzotinim balkanskim folk nasljeem, nudei svoju novu robu sada puno veem tr,itu. Uz du,no potovanje prema te,ini novog, drugog poetka tada na pragu petog desetljea kao i djelovanja u tuini, u novim okolnostima u kojima se Brega snaao kao
riba u vodi, ne mogu se oteti dojmu da su mu u tom pohodu na
Europu itekako pomogle i tri
magine rijei: Kusturica-Sarajevo-Bosnia. Jer, budimo iskreni,
bez Emira Kusturice koji je jo
za ,ivota SFRJ poluio uspjehe u
svjetskim kinodvoranama, Bregovi ne bi dobio ansu skladati
filmsku glazbu za jednog svjetski
poznatog filmaa, to mu je direktno otvorilo vrata raznih studija, lobbyja i menad,era. Bez
grubog, ali talentiranog Kuste ne
bi bilo ni Bregine suradnje s Johnnyjem Deppom ni Iggyjem Popom. Sve to garnirano je uvijek
medijski atraktivnom i egzotinom priom o skladatelju i glazbeniku iz ratom opustoene Bosne, iz razorenog grada Sarajeva,
tamo negdje na brdovitom Balkanu. Budimo realni: na Zapadu
je u posljednjih nekoliko godina
est sluaj da se javljaju pojedinci
i grupe iz kulturnjakog miljea
koji na neki nain, premda zacijelo radei to iz vlastita uvjerenja,
peru savjest Zapada zbog neaktivne, spore i nerazumijevajue
politike prema ratu na prostorima bive Jugoslavije. Roba s peatom SA/BiH /BALKAN ima

posebno, prepoznatljivo obilje,je i lako se prodaje. A s druge

strane, ne treba zaboraviti i tko
sainjava veinu te publike koja
vani, posebno u Njemakoj,
Austriji i Francuskoj, kupuje
Bregine proizvode i odlazi na
koncerte orkestra za vjenanja i
sprovode. Rije je o predstavnicima stotine tisua izbjeglica,
emigranata i doseljenika od kojih
je veina, gle sluaja, iz nesretne i
razruene BiH.
Sama glazbena matrica koju
Bregovi rabi i prodaje na Zapadu jest musaka recikla,e starih
motiva u novom, kraljevskom
ruhu uz preuzimanje itavih cjelina originalnih folk pjesama ili
samo prearan,irano izvoenje istih. Naj,alosnije je to se on sada odrie svoje rockerske pro-

nain na koji ovjek loeg ukusa

shvaa, do,ivljava ili se odnosi
prema umjetnikom djelu. Rije
je o pojedincima, pie Gillo Dorfles, koji vjeruju da u umjetnosti
valja tra,iti samo ugodne, dopadljive, slatkaste dojmove i da umjetnost slu,i kao zain, zvuna
kulisa, ukras, statusni simbol
Jer, o emu je, na koncu, zapravo
rije. Bregovi uzima gotove obrasce, kao nekada Chucka Berryja, a danas romsku glazbu, balkanske ritmove i napjeve obrauje, pakira i prodaje. Tako nastaje
svojevrstan derivat, supstrat za
original. Gotovo svaki e istinski
glazbeni fan, ukoliko ve ,eli sluati glazbu svrstanu pod world
music ili etno, posegnuti za originalom. Ukoliko ,elite iskonsku romsku glazbu, nabavite plo-

losti, a dobro je na tome zaraivao 70-ih i 80-ih.Tko ka,e da se

za deset godina nee odricati
ovoga, ka,e mi jedan londonski
prijatelj, promatra Bregine karijere od samih poetaka. Na zagrebakom koncertu najvie me se
dojmila injenica da Bregovi pokuava balansirati izmeu kompleksnijih filmskih tema i ruralnih narodnih pjesama za zabavu, kako je napisao jedan kritiar. Meutim, duge izvedbe filmskih tema izdvojene iz tkiva filma djeluju dosadno, sporo i zamarajue. Aran,mani tih pjesama
su predvidivi i pompozni, obojani prepoznatljivim bregovievskim aran,manskim rukopisom
koji je mjeavina pompoznosti
jedne Sve e to mila moja uz
dodatke Ladarica (sjeate se?) i
ostalih folk zaina.

e abana Bajramovia i drugih

junaka romske pjesme. Ukoliko
,elite prave trube, posluajte
brojne ansamble dragaevaca ili
barem ploe Discipline kime, a
ako ,elite posluati neto vrijedno iz ovih krajeva, u ,anru etna
inkorporiranog u pop i rock
glazbu preporuujem nezaobilazne Gustafe, Lidiju Bajuk, Legen ili Livia Morosina, na primjer.

Ki-glazba i ki-ovjek
Rije je o svojevrsnoj zanesenoj dekorativnosti (termin
Hermanna Brocha), a ta dekorativnost postaje tako neukusna,
tako kiasta. Ki je doista jedna
od odlika vremena pa tako i Bregovieva opusa. Ili kako ka,e
Gillo Dorfles u svojoj uvenoj
knjizi Ki : U sluaju glazbe
problem kia vrlo je ,uran: nita
nije toliko daleko od partiture
potroake glazbe koju sluaju i
obo,avaju mase, kao partitura
nove moderne glazbe koju sluaju i obo,avaju samo malobrojni
upueni pojedinci. Ono to je
na zagrebakom koncertu ponajvie iznenadilo jest euforino
reagiranje potpuno mladih ljudi
na one najeksplicitnije balkanske
motive poput brzog narodnjakog ritma na koji se lijepe cepajue trube. Dobro poznati ples
njihanja kukovima i dizanja ruku
kao na otu podsjea na kafanske rituale i izvedba takvih dionica na ovim prostorima ima potpuno drugo znaenje od prijema
takvih pjesama kod zapadanjakog sluatelja, kojemu su to vjerojatno egzotini balkanski ritmovi. Dio publike sa zagrebakog koncerta svakako bi se mogao ubrojiti u termin KitschMensch (termin Hermann Broch), dakle, ki-ovjek koji oznaava korisnika loeg ukusa ili

Socio-politiki konteksti
to se pak tie gore navedenog
socio-politikog konteksta, a u
vezi s euforinim prijemom publike na zagrebakom koncertu,
rije je o, ini mi se, nekoliko
znaajnih momenata. Prvo, oigledno je bila prisutna svojevrsna
fascinacija samim pojavljivanjem
Gorana Bregovia, danas i ovdje,
nakon famoznog 3. sijenja i izbornih promjena u Hrvatskoj.
Argument za tu tvrdnju vidim u
frenetinom pozdravu i euforiji
prisutnih na samo pojavljivanje
sviraa, a posebno dakako samog
Bregovia, prije no to su odsvirali ijedan ton. Sjetimo se da je
upravo Bregovi bio jedan od
najprozvanijih estradnih umjetnika iz SFRJ u novoj Hrvatskoj
(uz Radu erbed,iju, Miru Furlan, ili famozne Vjetice iz
Ria). Sada se stvari mijenjaju, pa
su lukavi organizatori i pronicljivi Brega doekali svojih pet minuta, da sad konano svi mogu
nastupati u Hrvatskoj, a publika
mo,e odluiti koga ,eli sluati, a
koga ne. Drugo, prisutnost druge fascinacije, fascinacije Bregovievim uspjehom u svjetskim
razmjerima. Voljeli mi to on radi ili ne, treba priznati da se uspio nametnuti u svjetskim medijima i da je doista prisutan na europskim pozornicama. I upravo
je to jedan od najjaih razloga velikog prihvaanja zagrebake
publike, jer Zagreb je, kao eer,
doao na kraju, kada je cijeli projekt zaokru,en. Tree, vladavina
trenda pop-glazbe u Hrvata dobrano premazana folkom i elementima narodnjake glazbe
(uputa : vidjeti top-ljestvice i uti pjesme Severine, Magazina, Alke Vuice) to je, izmeu ostalog, uvjetovano i tekom gospo-

darskom situacijom u Hrvatskoj

i svojevrsnim bijegom u trivijalnu zabavu, uz popratnu posljedicu propadanja srednje klase. U
takav trend Bregin miks balkanskih ritmova sjajno se uklapa.

Medijska atmosfera
Velika uloga medija u kreiranju atmosfere oko koncerta. Jedan od dvaju najtira,nijih listova
u zemlji Veernjak bio je medijski pokrovitelj i dva tjedna prije
svakodnevno je napisima o koncertu pumpao interes javnosti. U
sve se svesrdno ukljuila i HTV
te je bilo i nekoliko velikih Goranovih intervjua u specijaliziranim
emisijama. Bregovi jest veliko
glazbeno ime na ovim prostorima, no ne mogu se oteti dojmu
da su mnogi iskusni medijski djelatnici podlegli atmosferi i to
svjesno to nesvjesno sudjelovali, gotovo se natjecali, tko e afirmativnije najavljivati Bregu, to
je smijeno i tu,no u isto vrijeme. Prvo je devet godina bilo in
napadati ovjeka, a danas je pak
in istog toga ovjeka neumjereno
forsirati u medijima. To dovoljno
govori o nama samima. ini mi
se takoer da je potrebno demistificirati zagrebaki koncert, jer
ipak je to bilo samo 3.500 ljudi,
to na milijunski Zagreb i takvu
komercijalno nuenu robu i nije
puno. Bilo je tu gostiju iz Slovenije, svih gradova Hrvatske i naravno Bosne. Istina Brega je do,ivio prave ovacije, no ipak je to
bila mala dvorana. Uz toliku reklamu, tako karizmatino ime poput Bregovieva?!
Sam Bregovi pojava je kakve
nije bilo na ovim prostorima u
estradnim rock vodama srednje
struje. ovjek koji se uvijek nae
u pravo vrijeme, na pravom mjestu, iji je svaki potez proraunat i
promiljen. Posljednji primjer:
stalno bje,anje u intervjuima od
politike u ovo ispolitizirano vrijeme, a onda na bisu, najavljujui
pjesmu Kalanjikov ka,e: Rekli
su mi da ovo ne smijem svirati.
Ali tako je bilo oduvijek, kao nije
mu stalo, malo koketira s politikom tek koliko mu treba da digne prainu oko ploe radi bolje
prodaje iste. Svojim skladateljskim karama zna, dobro poznavajui svjetonazor i navike ovdanjih ljudi, pogoditi njihov
ukus i prodati im omiljeno voe.
Zna i s medijima. Osobno sam
uvijek vie volio itati i sluati intervjue prepune armantnih misli
i izjava tog nesvrenog apsolventa filozofije premazanog bosanskim armom nego sluati njegovu glazbu. Da je svoje ponekad
zanimljive ideje uklapao u drugaije forme (uputa: vidi radove
neprikosnovenog Arsena Dedia), mo,da bi bilo drugaije. Ukratko, Goran je Bregovi doista
izuzetno talentiran, ali ponajprije talentiran trgovac. Ili, kako ka,e moj gorespomenuti londonski
prijatelj: Godinama je uzimao
lovu ovdje, nama, pravei od
glazbe robu. Sada uzima pare zapadnjacima. Samo neka im uzme,
ako mo,e. Ja ga ne osuujem, ali
jednostavno ja tu glazbu niti volim niti u je sluati. Jer, za mene
glazba nije roba niti e ikada biti.
Mo,da je naivno, ali je tako.

II/39, 28. rujna 2,,,. 37

dramskim tekstovima jest krupni plan.
Koncentraciju na lik mogue je postii i u
teatru, ali totalnu usredotoenost na glumevo lice daje tek filmski medij. Vjerujem

Izmeu medija

>Rockaby< je re,irao Sir Richard Eyre, a

staricu igra sjajna Penelope Wilton. Tijekom 14 minuta filma, u turom beketovskom tekstu i ljuljanju stare stolice, sadr,an je itav jedan ,ivot... Anthony Minghella, pisac drama i filmskih scenarija te

Beckett na filmu
Majstori filmske re"ije i glume na
maratonu Samuela Becketta

da u tome le,i i razlog zato su redatelji, koji su sami po sebi ve besmrtne zvi-

Svjetlana Hribar
ciklusu Novi teritoriji, venecijanska
Mostra ove je godine publici ponudila sedam filmova raenih prema
Beckettovim djelima. Dobitnik Nobelove
nagrade i jedan od genija dvadesetog stoljea stalni je izazov kazalinim, filmskim
i TV-redateljima, kao i glumcima koji se
ve puna etiri desetljea pokuavaju baviti njegovim tekstovima. Produkcija RTE,
zajedno sa Channel 4 te Ministarstvom za
film Irske prihvatila se realizacije svih devetnaestBeckettovih djela, a filmove su
potpisala neka od najveih redateljskih
imena dananjice. Svi naslovi zajedno
smjeteni su unutar deset sati filmskog
materijala. Redatelji koji redom istiu kako im je Beckett ili trajni izazov ili predmetu bavljenja jednog segmenta umjetnike karijere, za realizacije svojih naslova
anga,irali su najistaknutija glumaka imena, to ovoj seriji daje dodatnu vrijednost.
Ako samo spomenemo velikane poput Sira Johna Gielguda, Harolda Pintera, Kristine Scott Thomas ili Jeremy Ironsa, postaje jasno zbog ega je serija Beckett on Film zaslu,ila da bude prikazana na svakoj
filmskoj smotri u svijetu.

Lice
Druga je pak stvar to Beckett i njegovi
tekstovi ne korespondiraju sa irokom filmskom publikom, pa se i na Mostri dogodilo da gotovo pola gledateljstva nije uope znalo to dolazi gledati. Meu onima
koji su ostali do kraja iz puke radoznalosti razvila se polemika o kakvom se tu uope filmskom jeziku radi, a tek mali dio istinski je u,ivao u filmovima koji su realizirani striktno prema Beckettovim napucima. Ono to je zajedniko svim uracima
i to daje drugu dimenziju Bekettovim

Rebecca Pidgeon (asistentica) i John Gielgud (protagonist) u

kratkometra9nom zapisu Davida Mameta Catastrofe

jezde, anga,irali, ak i za role statista, velikane filmske ekspresivnosti. David Mamet, primjerice, u naslovu Catastrophe za
ulogu bez rijei anga,irao je
Sir Johna Gielguda, dok je rolu re,isera dodijelio Haroldu
Pinteru uz kojeg asistenticu
igra Rebecca Pidgeon. Film
traje est minuta i potpuno je
vjeran didaskalijama - osim u
jednom detalju. Harold Pinter u ruci ne nosi debelu cigaru i u trenutku kad se u tekstu ka,e "light" s oekivanjem
da nevidljivi Luke (majstor
svjetla) pritri s upaljaem i
pripali mu cigaru, redatelju se
u ruci nae olovka sa svijetleim vrhom. To je, vjerojatno,
jedina nedosljednost u seriji
Beckett on film.

Nila Kuzmani Svete

jeate li se edicija koje je
60-ih u Stvarnosti ureivao
Antun oljan? I bez oljanova amblematskog teksta, otis-

Naslovom What Where (13 min) irski

redatelj Damien O'Donnel dao je beke-

John Gielgud i u roli Protagonista naprosto je jedinstven. Njegovo iznureno tijelo servilno je do potpunog
gubitka identiteta - to je
ujedno i filozofski okvir tematske katastrofe filma. Rosaleen Linehan kao Winnie u jednoj od posljednjih scena Sretnih dana

Vrijedan pothvat
i pohvala glumitu

Zbornik Portret umjetnika u drami

IV, Biblioteka Hrvatski radio,
Zagreb, 2000, urednik Borben
Vladovi

Apsurd

Trokut

nuta na koricama svezaka Portreta umjetnika u drami, ovaj etvrti

svezak, s kojim je dostignuta

Zbornik IV svojevrstan je
oprotaj glumakih i redateljskih generacija od gavellijanske striktnosti i vjernosti tekstu te dramskoj rijei koje se zamjenjuju novim stvaralakim izriajima

redatelj i muziar (njegova re,ija Engleskog pacijenta nagraena je Oscarom 1997.

godine) realizirao je naslov Play (14 min),
koji je ujedno bio i njegova prva profesionalna re,ija u kazalitu. Tri urne ovom prilikom umjesto na pozornici postavljene
su u infernalni pejza,; osobe - mukarac i
dvije ,ene - virtuozno priaju svoje prie
koje zvue nepovezano i privatno, a otkrivaju ljubavni trokut. U teatru se svaka glava to viri iz urne, u trenutku monologa,
apostrofira svjetlom, dok se Minghella igra fokusom kamere, dajui Beckettu filmsku dimenziju. Upravo na taj nain njegov se uradak udaljio od kazaline tradicionalne vizualizacije, opravdavajui mo,da i itav projekt RTE i Channela 4.

tovsku sliku brutalnog svijeta koji se stalno vrti izmeu istrage i kazne, dok se slavni Atom Egoyan predstavio Krappovim
posljednjim zapisom. Beckett je trajna opsesija Egoyana, a mnoge scene iz njegovih
filmova samo su aluzije na Krappa. Upravo zato to je Beckett istra,ivao suprotnosti memorije i snimljenog zapisa
Egoyan dr,i kako je u dananje vrijeme
silnog napretka tehnologije ovaj velikan
dvadesetog stoljea aktualniji no ikada.
Krapp traje gotovo sat vremena i otvara
pitanje dvaju polova istog ,ivota. Upeatljiva ostvarenja u seriji Beckett na filmu
realizirana su i na
dugometra,nim filmovima. Kraj igre
re,irao je Conor McPherson, smjetajui
Clowa i Hamma u potkrovlje, dok je Patrizia Rozema svoje Sretne dane postavila u
gotovo identian pejza, za koji se opredijelio Minghella, samo pod posve drugaijim osvjetljenjem. Kod Minghelle se radnja odvija u maglovitom osvitu dana, krajolik je (ne)definiran izmaglicom, ali vizure odaju prostranstvo. Rozema je svoju
Winnie zatrpala u suhi pejza, nepreglednih bre,uljkastih (ne i pjeanih) dina.
krtim radom kamere - snimka glumice
do pojasa, tek nekoliko kadrova iz neke
velike udaljenosti (mo,da aviosnimka), a
na samom kraju total s licem umirue ,ene - redateljica je postigla atmosferu u kojoj je optimizam zarobljene Winnie potpuno apsurdan - iz te ko,e nikuda.

brojka 100 (portretiranih hrvatskih dramskih umjetnika), ,ivo

priziva njegove nazive 100 djela
svjetske knji9evnosti, 100 pjesnika
svjetske kni9evnosti, 100 romana
svjetske kni9evnosti... Od Stvarnosti e u 80-tim nakladnika kua Mladost preuzeti edicije i dati
svoj naslov Biblioteka 100.
Pravei planove emisija Portret
umjetnika u drami, autor Borben
Vladovi uspio se, uz svestranu
podrku glavnog urednika Dramskog programa Hrvatskog radija Josipa Metrovia, vjerodostojno pridr,avati principa prezentacija dramskih umjetnika znaajna opusa iz svih hrvatskih kazalinih kua i sredina, i to, rei
e autor na prezentaciji u foajeu
splitskoga HNK, bez obzira na

nacionalost, vjeroispovijest te
ideoloka opredjeljenja. Znaajan rekli bismo conditio sine qua
non znamo li da su pripreme za
projekt poele potkraj 1992, a da
je emitiranje krenulo na poetku
1993. godine, u jeku, dakle, ratom pojaanih animoziteta, psihoza i frustracija. Uz Hrvate su u
zbornicima zastupljeni umjetnici
podrijetlom Srbi, Crnogorci,
Muslimani, Talijani, esi, Slovenci, Oidovi...
Od tada je projekt nadmaio i
najvie optimistika oekivanja,
sustavnim prezentiranjem u svojih 15 emisija i u etiri zbornika
otrgnuvi zaboravu minuli rad ne
samo glumaca i redatelja, nego i
dramaturga te kazalinih povjesniara i kritiara.
Spaeno je sjeanjem, ustvrdit e Branimir Bonjak, jedno
itavo stoljee dramskih umjetnika. Zapravo s dramskim vremenom 20. stoljea ulo se u novo tisuljee. Pojedinana zaokupljenost vlastitim radom, potraga za identitetom dragocjeno
je svojstvo ovog Zbornika.
Zvjezdana Ladika, opisujui svoj
rad s mladima i hipotetiko pret-

varanje kazalita u bajku, smatra

da je to mo,da nain ostvarivanja vjere u mogunost dobra...
bez tog dobra i te,nje za ljepotom mi ne mo,emo stvoriti nikakvo sutra... mladi okru,eni samo crnilom i zlom ne mogu sutra preuzeti taj ,ivot (p. 12).
Povezanost svog poziva i potrage za identitetom sugeriraju i
Zdenka Herak, Smiljka Bencet,
Slavica Juki, Emil Glad i Tomislav Lipljin.
Zbornik IV svojevrstan je
oprotaj glumakih i redateljskih
generacija od gavellijanske striktnosti i vjernosti tekstu te dramskoj rijei koje se zamjenjuju novim stvaralakim izriajima: Simonelli i Mejovek govore o
svom iskustvu u opereti i mjuziklu, Vitez i Ljutina o Histrionima, Zuppa o prekretnoj inicijativi u Teatru &TD. Nije zanemarena ni vrijedna sastavnica kazalinog, televizijskog, filmskog i
radijskog medija hrvatska radiodrama kroz prisutnost dvojice barda Branka Heimovia i
Nikole Vonine, ali i Oelimira
Mesaria i Marina Caria, zaslu,nih za brojne europske i svjetske

nagrade to su ih ponijeli Katelan, Gotovac, Kuzmanovi, egedin, oljan, Bajsi, Slamnig... Zacijelo Vonina tono ustvruje
da smo pripadali meu one malobrojne narode koji su bili zasnivai specifinog radiofonijskog
stvaralatva (prva hrvatska radiodrama Vatra Ive repela emitirana je prije prve talijanske, prve ruske...) te da je hrvatsko radiodramsko stvaralatvo ...u europskim razmjerima i najpoznatiji dio korpusa hrvatske knji,evnosti.
Svi su sugovornici od Lele
Margiti, Bo,idara Orekovia,
Vlaste Knezovi... do najmlae
Vere Zime (1953) slo,ni da je
svijest o kazalitu, kao va,nome
mediju drutvena komuniciranja,
bila ,ivlja dok kazalite i radio
nije televizija potisnula u elitne
medije. A sla,u se i u cijeni koja
je plaena za modernizacijski
prijelaz u masovnu kulturu proizvoenu televizijom.
Bilo kako bilo, ova knjiga svjedoi o velikom bogatstvu stvaralake snage i umjetnikim dosezima aktera hrvatskog glumita.

38

II/39, 28. rujna 2,,,.

kontroli tijela, s jedne strane, te
iskustva tuine i praznine s druge strane. Kleist je znao da se novi sklad mo,e oekivati samo uz

Virtualna
kazalina tijela
Dramski se proces
odigrao meu tijelima;
postdramski proces
odigrao se na tijelima
Hans-Thies Lehmann

pomo mehanike, a Benjamin da

je oluja iz raja gonjena u budunost koja ne doputa zaustavljanje i sabiranje. Nijedna u sebi
identina protuteza za proces civilizacije ne mo,e se odr,ati, pa
ak i kad bi ova potonja bila izrazito teroristika.

Nanovo uiti tijelo

o uvijek je vrlo proirena
naivnost prihvaanja supstancijskoga tijela koje
samo treba ponovno pronai, osloboditi, dovesti u sklad. Dok feministika teorija raspravlja ak i
o kulturalno konstruiranom identitetu gramatikih rodova, svijest za cilj ima tijelo, poput varljive i primamljive idealne slike.
Predstavljeno kao dublja istina,
po mogunosti kao priroda, kao
mjesto perfekcionistike ,elje,
ono postaje parareligijski objekt
neprestana sudjelovanja i straha;
ono je kolonizirano kako bi bilo
osloboeno statusa izrazito propisanog stanja i napravljeno objektom ciljanoga stvaranja. Od,
po mogunosti, sportske perfekcije tijela, od ljepote uz pomo
stylinga, a ako to ne pomogne, od
seksualnih tehnika kao dijela life
stylea oekuje se (bolje reeno:
zainteresirane industrije svojim
muterijama obeavaju) ultimativni u,itak uspjenoga ,ivota.
Odgovoriti ovim predod,bama s
reakcionarnim pohvalama prirodnosti nije, dodue, nimalo
bolje ili primjerenije. injenica
je: tijelo jest kulturalno kodirano,
bilo je to oduvijek, njegov nakit,
njegova njega, njegov trening
sastavni su dio njegove prirode. Ona se ne sastoji samo od
polako propadljiva omotaa i u
njemu skrivenoga organizma,
ve se isto tako sastoji od habitusa, ritma kretanja, gestikulacijskoga i mimikog izraza, aure
glasa i odjee, tonije: kostimiranja. Dakle, ve je smo tijelo prizorite i pozornica, ono je samo
po sebi kazalite. Niz umjetnikih tendencija, od apstraktnog
ekspresionizma i action paintinga
do body arta, u drugoj je polovici
20. stoljea tematizirao i pokuavao ukinuti potiskivanje i otuenje tijela kao sastavnoga dijela
politikog ugnjetavanja: vrijeme
,ivoga tijela trebalo je preuzeti
mrtvo, proteklo vrijeme djela te
ponovno probuditi do,ivljajni
intenzitet kao korektiv civilizacijskoga savladavanja afektivnog
,ivota.
Dakako da je put povratka
prirodi zakren kako bi se izmaklo otuenju koje se oituje u
izmjeninoj igri varljivih obeanja o propisanosti, sigurnosti,
ans-Thies Lehmann profesor je kazalinih znanosti na frankfurtskom
Sveuilitu Johann Wolfgang
von Goethe. Njegova najnovija
knjiga Postdramsko kazalite
(Postdramatisches Theater) govori o kazalinim formama nakon 1970. godine.

Umjetnosti se u meuvremenu, ponajprije umjetnostima performansa i ondje gdje se radi o

,ivom tijelu, pru,ila mogunost

dru,e), tijelo u novome teatru

prije bi se moglo usporediti sa zidom za vjeanje pin up postera na
koji razliite projekcije promatraa mogu zakvaiti fragmente
jezika ,elja.
Dramski se proces odigrao
meu tijelima; postdramski proces odigrao se na tijelima. Na
mjestu mentalnoga dvoboja, koje
je jasno prevela psihika smrt,
dvoboj na pozornici, pojavljuje
se tjelesna motorika ili njezin
hendikep, lik ili izoblienost, cjelokupnost ili djelominost. Ako
je dramsko tijelo bilo nositelj
agona, postdramsko tijelo postavlja sliku njegove agonije. To
spreava svu komotnu reprezentaciju, prikazivanje i interpretaciju uz pomo tijela samo kao pukog sredstva. Glumac se mora
postaviti. Ideji kompozicije
dramske osobe Valere Novarina
suprotstavlja injenicu da se, tovie, na pozornici odigrava dekompozicija ovjeka. Na temelju
ovoga pomaka europski odgojeni kazalitarci dobili su novi za-

meu utjelovljenih dramatis personae, upravo doslovce predaje

organskome tijelu: Kreativni
proces glumca mo,e se izvriti
potpuno distancirano. On svoje
tijelo mo,e rastaviti na razliite
dijelove i ponovo ga sastaviti, a
time posti,e dramske efekte,
konfliktnu situaciju ili introverziju i ekstraverziju, budui da
razliitim dijelovima tijela dozvoljava da meusobno razgovaraju. Pomou jedne psihike dijalektike on uspostavlja sliku kojom postaju vidljive emotivne,
pojmovne i psiholoke napetosti.

Novo kazalite i atrakcija

Oivo je tijelo kompleksna
mre,a intenziteta, energetskih
toaka, struja, zaposjednuta nagonima u kojoj senzomotorike
radnje koegzistiraju s pohranjenim sjeanjima tijela, a kodiranja
sa okovima. U svakom je tijelu
vie tijela: tijelo za rad, tijelo za
,elju, tijelo za sport, javno i privatno tijelo, tijelo mesa i kostura.

Kulturalna predodba o tome to tijelo jest, podlije e

dramskim
preobrazbama, a
kazalite artikulira
i reflektira takve
predod be
artikulirati neto sasvim drugaije od oekivanoga te viak nasuprot normiranim slikama tijela. To
nije fantazma prirodnoga, ve
kazalina igra umjetno insceniranih tijela, to omoguava intenzivirano shvaanje koje na nain
dostojan pa,nje mo,e prijei
kulturalne granice. Kazalino tijelo nije samo povrno (kao u
svakodnevici): ono je uz pomo
glumeva rada samo po sebi
skroz-naskroz umjetno sreeno.
U koreografskoj i kinestetikoj
disciplini, u svjesnom izlaganju
svojih znakova, ono se ne ponaa
poput obilja tjelesne nazonosti,
ve poput provaljene ifre, poput
apstrakcije. Kazalino tijelo
dvostrukim smionim pothvatom
postaje konkretno, u postdramskom teatru vie nego u tradiciji
dramskog teatra: jezik kazalinog tijela s jedne strane postaje
apstraktan i openit (formalistika tendencija) i upravo zbog toga ini osjetnim dio antropolokoga zajednitva (na primjer tjelesnu mehaniku u slow motion
tehnici). U protivnome, jedinstvena, mo,da neodgovarajua
tjelesnost idiosinkrastine glumake osobnosti bit e smjetena na jedno mjesto. U oba se sluaja tijelo kazalita protivi prikazati tijelo u smislu predstavljanja,
reprezentacije. Ono izbjegava
normiranu mo tijela, mo tijela
koja postavlja norme i koja je povezana s reprezentacijom (dok
idealna tijela medija i reklamiranja moraju primijeniti upravo tu
mo reprezentacije). Mogunost
identifikacije gledatelja s glumevim tijelom na ovaj nain ipak
nee biti dokinuta, nego samo temeljito promijenjena. Ako je
glumac u dramskom kazalitu
bio zrcalo u kojemu je promatra
ponovno prividno pronaao svoju kulturalno normiranu tjelesnu
shemu (norma i norma rado se

kos tome, prije moderne psihika je realnost tijela principijelno

bila usputna. Tijelo je bila okolnost prihvaena sa zahvalnou.
Njega se kao svladavanje prirode na ovjeku (kako to formulira Rudolf zur Lippe) oigledno
discipliniralo, treniralo i oblikovalo za slu,bu oznaitelja, no
ono nije bilo autonoman problem i tema dramskog kazalita u
kojemu je, naprotiv, kao takav
ostao vrsta sous-entendu. Drama
je ipak najveim djelom nastala
apstrakcijom gustoe materijalnoga, dramskim usredotoenjem na duhovne sukobe za
razliku od epske ljubavi spram
konkretnog detalja. Tako se seksualnost pojavljuje kao ljubav, a
bol i tronost kao smrt i patnja. Novo se kazalite za razliku
kree putem koji od apstrakcije
vodi k atrakciji (privlanosti), pri
emu se tajna privlanosti tijela
opet na drugi nain nalazi u apstrakciji. O ovoj temi raspravlja
ve Eisenstein kad govori o Monta9i atrakcij. U njoj je teko razgraniiti gdje prestaje interes uslijed otmjena stava junaka (psiholoki trenutak), a kada zapoinje trenutak atraktivnosti njega
kao osobe (odnosno njegov
erotski uinak).
Zasigurno je privlanost koja
je proizlazila iz glumaca, plesaa
ili pjevaa oduvijek bila ,ivotni
eliksir predstave. Fizika pojava
zvijezda, njihova elegancija i ljepota (ili njihova jednako znalaki
komina nespretnost) ine kazalini u,itak esto i vie od ponuene drame. No tjelesnost je
prije moderne samo u iznimnim
sluajevima, to potvruju pravila njezina diskurzivnog razgranienja, bila izriit predmet: falos
antike komedije, Filoktetova
bolna rana, muenje i paklenska
muka u kranskome kazalitu,
Gloucesterova grba, Woyzeckova bolest. S modernom, naprotiv,
seksualnost, bol i bolest, tjelesna
razliitost, mladost, starost, boja
ko,e (Wedekind, Jahnn) postale
su dovoljno otmjene teme.
Vjenanje ovjeka i stroja (izraz Heinera Mllera) poelo je u
povijesnoj avangardi spajanjem
organskoga i mehanikoga. Ono
se nastavlja u znaku novih tehnologija i u velikoj mjeri obuhvaa
ljudsko tijelo koje, pogreno prikopano na informacijske sustave, i u postdramskom kazalitu
izmilja nove fantazme.

Izmeu simbolinosti i tjelesnosti

datak. Moraju uiti i vje,bati ono
to je u drugim kazalinim kulturama bilo razumljivo, nanovo
uiti tijelo, pogotovo zakone
njegova intenziteta. Eugenio
Barba, koji se najprije prikljuio
Grotowskom kao asistent u njegovu Kazalitu trinaest redova,
prouio je indijski Kathakali te
1964. godine osnovao svoj Odin
Teatret, a kasnije kazalini laboratorij koji u smislu kazaline
antropologije istra,uje zakone
intenzivne prisutnosti glumeva
tijela. Zahvaljujui brojnim javnim nastupima i predavanjima,
radionicama i tekstovima Barba
pripada najutjecajnijim pobornicima nove tjelesnosti glumca. Za
njega je tijelo kolonizirano.
Ono treba dosljedan trening, to
ne znai samo oslobaanje spontanog izraza, ve u prvome redu,
kako tvrdi Barba, drugu kolonizaciju iz koje nastaje poveana
tjelesna ekspresivnost, preciznost, napetost, a time i prisutnost.
Barba dramu, koja se odigrala iz-

Kazalite tijela je
kazalite potencijalnog koje se u
kazalinoj situaciji
obraa onom neplaniranom meu
tijelima
Kulturalna predod,ba o tome to
tijelo jest podlije,e dramskim
preobrazbama, a kazalite artikulira i reflektira takve predod,be.
Ono prikazuje tijela, a istovremeno mu tijelo slu,i kao najosnovniji materijal za oznaavanje.
No u ovoj funkciji kazalino tijelo nije ieznulo: ono u kazalitu
ima vrijednost sui generis. Uspr-

Dok je perspektiva utopijskoracionalne drutvene organizacije prikljuena prostornoj organizaciji Schlemmerova Trijadnog
baleta ili Mondrianovoj organizaciji ploha, tehnoloki posredovanim suvremenim strojevima za
,elje i strah (dramski) vlak odlazi u utopiju. Umjesto toga pojavljuje se nekoliko varijacija tehniki infiltriranoga tijela: stravine
slike tijela izmeu organizma i
mainerije; snovita ar ljudskoga
lika u tehnici slow motiona Roberta Wilsona, ije se kazalite
adaptacijom tehnikoga (filmskog) naina rada pribli,ava lakoi i ljupkosti kleistovske marionete; prealtavanje pogleda izmeu nazonosti i videoslike tijela; pogled na slike tijela otuen
tehnolokim postupcima (close
up, blow up). Dublji razlog za
tendenciju pomicanja naglaska
od apstrakcije prema privlanosti
trebao bi se nalaziti u namjeri da
se kazalinom tjelesnou djeluje
protiv oduzimanja tjelesnosti

II/39, 28. rujna 2,,,. 39

koje se mo,e promatrati posvuda
i koje na zaobilaznom putu preko povrne, potpune seksualizacije tijelo odvaja od ,elje i erosa.
Baudrillard pie:
I ne spomenuvi genetsko
udvostruavanje, danas ve imamo posla s fraktalnom reduplikacijom slika i naina pojavljivanja
tijela (...). Snimka lica u krupnom planu opscena je koliko i izbliza promatrani spolni organ
(...). Mi tra,imo ispunjenje ,elja
u tehnikom poumjetnjenju tijela
i te,imo za njegovim umnogostruenjem u parcijalne objekte
(...). Danas ak vie nije va,no
imati tijelo, treba biti prikljuen
(connected) na svoje tijelo (...).
ak i u zvukovno neprobojnom
nonom baru netko upravlja
plesnim podijem kao to se upravlja radarima na zrakoplovnim
pistama...
Uostalom, oito je da tijelo
ovim paradoksalnim oduzimanjem osjetilnosti uz pomo neprestano prisutnih seksualiziranih
slika tijela ponovno postaje nositeljem oznake par excellence.
Ono to mu od ari pripada, odmah postaje znaajno, postaje
oznaka za: fitness, pripadnost,
uspjeh, status itd. Trnovit je put
kojim kazalite tijelu mo,e priskrbiti va,nost izmeu simbolinosti, kojoj je oduzeta osjetilnost, i tjelesnosti kao znaka.
Ovoj namjeri osjetilnost pozornice iskonski nije naklonjena.
to e se tek zbiti kada e sama
po sebi ve desemantizirana
stvarnost tijela u boli i ,elji (za
Lacana su to nepremostive granice diskursa uope) postati autoreferencijalno odabrana tema kazalita? Upravo to se dogaa u
postdramskom kazalitu. Ono
smo tijelo i postupak njegova
razmatranja pretvara u predmet
kazaline estetike manje nego
oznaitelj jer se pojavljuje kao
provokacija. U umjetnikoj religiji antike lijepo je tijelo naposljetku imalo veliku vrijednost,
naravno kao oitovanje osjetila.
Nakon toga je imalo znaenje
netjelesnoga. Zahtijevalo je emancipaciju kazalita kao vlastite
dimenzije umjetnosti kako bi se
moglo shvatiti da tijelo i bez svoga oznaiteljskog bitka mo,e biti
agent provocateur bezosjetilnog
iskustva koje sadanjosti ne po-

kuava pripojiti znaenje i realnost, nego jest iskustvo potencijalnog. Upuujui na svoju nazonost autodeiksom, tijelo nudi
,elju i strah pogleda u paradoksalnu prazninu moguega: kazalite tijela je kazalite potencijal-

kao prva faza stvarnosti. Ovdje

se radi o potencijaciji realnosti,
neprekidnome
produciranju
uvijek novih mogunosti koje ne
potiu realizaciju, koje imaju
vlastitu vrijednost i svoj uinak,
budui da ostaju mogunosti.

openito uzevi morala imati za

cilj srastanje komponenata mogunosti. Fetiu pune ispunjene sadanjosti kao stvarnosti,
odnosno indikativu nedostaje
budunost. Naprotiv, u kazalitu
se takorei moraju kultivirati ko-

Tome pripada neispunjenost,

ak i nemogunost ispunjenja,
a budunost bi uvijek bila ostavljena u konjunktivu.
ini mi se da je kazalite izuzetno podruje, praksa koja odgovara Epsteinovoj misli da se
nae shvaanje razvija od takozvanog indikativnog miljenja te
da se treba razvijati prema konjunktivnom. Epstein navodi:
Potencijacija je porast stupnjeva
mogunosti u samoj stvarnosti,
proces preobrazbe injenica u
mogunosti, teorija u hipoteze,
tvrdnji u nagaanja.
Takvo kazalite porasta stupnjeva mogunosti koncept je koji odgovara mogunostima postdramskog kazalita tijela. Mi
zaista ,ivimo u realnosti koja je u
irem smislu potencijalna, vie
mogua nego stvarna. Nove virtualne realnosti najvre to izra,avaju. Za kazalite, koje se shvaa kao otvoreni proces koritenja
jezika koji otvara, a ne zatvara
vrata potencijalima, od velike je
va,nosti injenica da bi kultura

njunktivna iskustva koja nemaju

za cilj prisvajanje jedne realnosti,
jednog postojeeg, jednog znanja, jedne ideje, nego prostor
neodreenosti i polilognog mnotva za koje se u postdramskom
kazalitu izmeu ostalog predla,e ideja vjeno virtualne prikazivosti, za razliku od, i oprenog mu, svakog prikazivanja, a
time i odreivanja.

Trnovit je put kojim kazalite tijelu

mo e priskrbiti
va nost izmeu
simbolinosti, kojoj
je oduzeta osjetilnost, i tjelesnosti
kao znaka

nog koje se u kazalinoj situaciji

obraa onom neplaniranom meu tijelima, potencijalnom kao
prijeteem oduzimanju, a istovremeno i obeanju priskrbljuje
va,nost, kao to poimljui uzvieno misli Lyotard.

Potencijalna realnost
Ovo razmiljanje o postdramskoj slici tijela pronalazi novu
grau u eseju knji,evnog znanstvenika Michaila E. Epsteina,
koji je objavljen u najnovijem izdanju asopisa Lettre i u kojemu
se razvija pojam potencijacija.
Jo uvijek smo skloni, tvrdi se
ondje, gledati na budunost kao
na prostor u kojemu dolazi do
aktualizacije i realizacije, dok
ideje, ideali, nacrti pripadaju
podruju sadanjosti. Zapravo se
na taj nain o budunosti uvijek
misli kao o buduoj sadanjosti.
Za razliku od toga valjalo bi izotriti svijest i razviti je za dimenzije mogunosti koje su vrijedne
same po sebi. Potencijal, mogunost, ne smije se shvaati samo

Komunikacija kao zaraza

Ako se postdramsko tijelo istakne svojom nazonou, a ne
svojom sposobnou da ima znaenje, njegova sposobnost mo,e
svjesno poremetiti i prekinuti sve
semioze koje bi mogle proizlaziti
iz strukture, dramaturgije i jezinog smisla. Njegova prisutnost
zato uvijek predstavlja smisaonu
stanku. Ono omoguuje pojavljivanje onoga to Roland Barthes
u fotografiji naziva punctum.
Obustavu studiuma (u znaenju kakvo je u izrazu sine ira et
studio, neto poput revne marljivosti, ,elje za informacijama) on

razlikuje od onoga to zapravo

fascinira. To je punctum, sluajan
detalj, pojedinost, neobinost na
preslikanome koja se ne mo,e racionalizirati, trenutak koji nije
mogue definirati. Postdramsko
kazalite gledatelja dovodi do
ovoga punctuma: neprozirne vidljivosti tijela, mo,da trivijalne
posebnosti, koju nije mogue
shvatiti i koju smo nesposobni
imenovati. Drastina je preobrazba koncepta kazaline komunikacije uz pomo tijela. Gledatelj tijelo susree manje kao informaciju, a vie kao priopenje,
kao kad se za sile ka,e da sebe
priopuju predmetu. Takva komunikacija vie odgovara modelu
zaraze kazalitem kao metafori
za magijski nain djelovanja kazalita, o emu je matao Artaud
u Kazalitu i kugi. Komunikacija
kao zaraza bacilom nije prenoenje informacije, ve je izjednaena s mimetskim stapanjem i
sudjelovanjem. Moglo bi se rei da je dinamika, koja je neko
odr,avala dramu kao oblik koji
nagovjetava protjecanje radnje,
prela u tijelo, u njegovo banalno postojanje. Zbiva se autodramatizacija fizisa. Impuls postdramskoga kazalita koji realizira intenziviranu prisutnost ("epifaniju") ljudskoga tijela te,nja je
za antropofanijom. U paradigmi
postdramskog teatra ipak ne mo,e postojati humanizam ako se
pod time razumijeva tvrdnja o
nekakvu stvorenu idealu ovjeka
kao takvog. Uvijek e se raditi o
posebnom, odreenom, realnom, pojedinaom ovjeku, o
nezamjenjivosti njegovih gesta, o
njegovoj ,ivosti u realnom vremenu, o ogranienom vremenu
kazalita kao igre. Time pojedinano na nov nain postaje apsolutno, fizisu omoguava ekvivalent antike teofanije. Tijelo, naprotiv, odbija dvosmislenu vjenost fiktivne egzistencije u reprezentaciji jer je zamjenjiva sa
carstvom mrtvih. Iz ovog osnovnog stava proizlazi niz raznovrsnih slika tijela u novijem kazalitu koje sve upuuju na realnost radikalne potencijalnosti koja
postoji u teatru, na teatrealno.
Prevela s njemakoga:
Gioia-Ana Ulrich

40

II/39, 28. rujna 2,,,.

Jendrikov
psihogram
Oi pisca svjetlicaju u luci.
Dobro je,
Ponekad osjetiti svoju auru.

Slavko Jendriko
Slavko Jendriko roen je 1947. u Komarevu. Afirmaciju je stekao kao pjesnik oznaiteljske prakse. Objavio
je deset zbirki pjesama i nekoliko prijevoda izabranih
pjesama (na slovenski i talijanski jezik). Prole godine
objavio je i izabrane pjesme Orgulja na kompjuteru. Objavio je, takoer, i knjigu politikih eseja. Oivi i radi u Sisku. Donosimo izbor iz njegova najnovijeg ciklusa Zlatotisak.

(priredio: Rade Jarak)

Nisam li ti rekla,
ne ,elim s tobom letjeti.
Crna nota,
u bundi od svjetlosti,
ne ,elim biti katedrala
mjesto utopiji sebinih usta.
U rovostanu
ja sam uzemljena jeka neba
pod tvojim lijepim leima,
du, nasipa
krici odjeci krijesnica,
on te oblizuje
sumpornim jezikom,
nerazgovijetno sanjaju
internet potari ptice nebeske.

Krtica Jendriku:
Ne zatamnjuj moje ulaze,
smrt izgovaram drukijim jezikom sunca,
tamniji, prepuni isprika, s turistikim pogledom u nebo,
ne tako ustraeni,
mrtvi pjevaju u zlatotisku,
sjenica skakue
u tiskari proljea,
tko te je probudio iz sna
kada si imao
dvadeset godina
i besmrtni
mehanizam zaljubljivanja:
oi jelena

Dubravka Belas, A-62 za

Bordeaux, Naklada MD,
Zagreb, 2000

Rade Jarak
ubravka Belas objavila je
dosad dvije zbirke pjesma:
Nedovrena 9ena i A-62 za
Bordeaux, a upravo je objavljeno
i nadopunjeno izdanje druge
knjige. Nedovrenost je jedna od
najva,nijih osobina poetike
Dubravke Belas. Nedovrenost u
smislu fragmentarnosti poetike i
ujedno mobilnosti poetikog instrumentarija prema percipiranju
novih fenomena i osvajanju novih tema. Ipak, ta sloboda i te-

Dublje u snu
jezikom
jae pritiem rimski novi
i izronim;

Grijeh
Vonjak je sjaj forme,
uketanje ljubavnika u travi,
poljubac je iluminator,
jabuke budi iz najdubljeg sna,
stoji mi do jutra,
shvatit e mnogo kasnije,
jedini dokaz savrenstva onostrane arhitekture.

Neka ribe vje,baju

pristupni govor za Harona;
Ja u tebi govoriti Lorelei,
skrij me u pramenu svoje kose.

Nisam zaboravio,
polumjesec u zalazu,
sparueno zlato krvi djevinjaka,
dijete
koje smo dali
usmrtiti
nee uzalud imenovati
more.

Krtica pod
Aninim leima

Poezija

Ronilac u Kupi
prispodobiv je trperavom snivau u svili;

Sretne bolnice
Jendriko vje,ba umiranje,
zavodi jedine svjetiljke krijesnice,
ne,
one tebe ne ljube
i ne ,ele letjeti
u robijanici jezika,
nismo mi za tebe,
sitna udesa na djejim zabavama,
mada si tako blizu korijenju trava,
mo,e rei,
moji suncokreti moji terapeuti,
mogu zakljuati sretne bolnice.

Idol
Moj prijatelj pionir Krist
za dugih dosadnih svemirskih letova
ita baansku plou,
stidljiv jede uplakane jabuke.
Ne prije nego to stigne iznad Hrvatske
jer u plamenovima simbola
ima dovoljno sjajnih pria
za siromane.

Ki, sa"etak noi

Muzika zmija
u travi. U noi izmeu 15. i 16. svibnja 1970.
naa tijela pu,u u misiji ljubavi.
Bili su to odluni trenuci
naih ,ivota. Krv boli kaplje kap po kap.
Sada ih prepoznajemo kao njezin poetak, le,i
u zlatu, mae rukom iz napisanog, muzika
zmija, sa,etak oekivanog, nerazgovijetni strah,
posve je lako sada rei, svijetlimo
od krijesnica koje smo nas dvoje progutali.

matska irina njezine poetike temelje se na nedostatku centralne

svijesti unutar samog poetskog
govora. U nedostatku narativnog
te,ita poetska se pria mo,e disperzirati na puno manjih tema.
Ona postaje objektivna i neutral-

na poput pogleda kamere, kao u

francuskom novom romanu. Upravo zbog toga u zbirci ima nekoliko kratkih proza koje su vrlo
blizu modelu ili kodu novog romana, te su njegov pomalo nostalgini remake.
Konceptualno gledano, pjesniki jezik Dubravke Belas vrlo
je slo,en i ima nekoliko uporita,
nekoliko glavnih crta. Jedna od
njih, dodue prilino rijetka, doslovni je opis snova. Fantazmagorini sadr,aj i ustrojstvo rebusa
vidljivo je u pjesmama Ameriki
san i Requiem za M.J., ali se sporadino pojavljuju i u drugim
pjesmama. Kao opis najva,nije
teme u njezinim tekstovima
mogla bi se uzeti poznata Freudova opozicija eros-thanatos. U
toj dijadi thanatos zauzima puno
va,nije mjesto, a eros izra,en
najvie u kratkoj prozi Dosada
tek je jedna njegova podvrsta.
Dakle, u psiholokom smislu,
osnovna je karakteristika poetike
Dubravke Belas tematiziranje

Gleda kroz prozor letjelice,

restoran se njie na moru,
2000., Lea i ja brojimo sitni za pie,
ljubimo se
dok on nestaje s horizonta,
nieg nam nije dosta, nesanica, milovanja, halucinacija;
ima krvi u vodi ima
sretnih ptica s privremenim osjeajem uspjeha.

smrti. Rije je o egzistencijalistikom prizivanju smrti kao sjene ,ivota, a na formalnoj razini o
instrumentalizaciji smrti kao
poente, kao klimaksa sadr,ajne
strukture pjesme. Iako u zbirci
ima desetak pjesama kojima je
tema nasilna smrt, uglavnom ,ivotinja, ali i ljudi, kao ilustraciju
prethodne teze uzet u kratku
prozu Jutro. Naracija tee vrlo
objektivno, gotovo neutralno,
povezujui niz svakodnevnih dogaaja i obinih detalja. Evo nekoliko reduciranih i grubih primjera: uje se zujanje usisivaa za
prainu, prolazi kamion koji sakuplja smee, susjeda slua operu. Meutim u zadnjem odlomku
doznajemo da se objesila osoba
koja je sve to percipirala. itatelj
o njoj ne zna nita, osim da je rije o ,eni. U tome je tos itave
zbirke. Rije je o dovoenju
obinih, svakodnevnih, laganih
stvari u vezu sa smru.
est motiv putovanja, sadr,an
i u naslovu zbirke, neto je umje-

renija varijanta tematizacije thanatosa, a oito je da se radi o

kljunoj metafori zbirke. Putovanje se mo,e itati kao surogat
smrti, metafora za smrt. Rije je
o stalnom kretanju, brisanju
prostorno vremenskog konteksta. Ali putovanje znai i oienje, traganje za novim.
Iako vrlo zanimljive, pune ritma i osjeaja za materiju jezika,
sadr,ajno vrlo doraene, ove su
pjesme napisane bez sudjelovanja
sredinje svijesti. Rije je o marginalijama, o sporednim stvarima
koje ne pogaaju samu bit problema. Poetinost je Dubravke
Belas izvan njezine egzistencijalne biti. Thanatos u njezinim pjesmama mo,e biti i puka retorika
figura. Pjesnikinja nam ostaje
potpuna nepoznanica, strankinja
u Camusovom smislu. Mi mo,emo jedino itati njezine pjesme
koje su zapravo fragmenti ili, kako sama autorica ka,e, kovezi
puni smrvljenih sati.

II/39, 28. rujna 2,,,. 41

sa,etak, kulminacija itave jedne knji,evnosti. Zbirka pripovjedaka Ravnica u plemenu najavljuje i nadopunjuje razliite as-

kraj, stanovnici kojega su tek

strukturno markirani kao oevi i
djeca, mu,evi i ,ene, progonitelji
i progonjeni, ,rtve i krvnici, ,ivi i

Odsudnost odsutnog
Znaaj Rulfovih tekstova
za razvoj hispanoamerike
pripovjedne proze uope,
a meksike posebno,
gotovo je nemogue
precijeniti
Juan Rulfo: Ravnica u plamenu,
prijevod i pogovor Mirjana PoliBobi, Naklada Juri/Vrhovi
svjetske knji evnosti, 1999.

Tomislav Brlek
Zemlja mrtvih je mit Juana
Rulfa i u njoj taj autor stvara i nalazi svoj pripovjedni arhetip.
Carlos Fuentes
eksiki pisac Juan Rulfo
(1918-1986) primjer je autora koji potvruje tezu
Gabriela Garcje Mrqueza da se
veliina pisca ne mjeri opsegom
objavljenih stranica, nego koliinom onih koje su zavrile u kou. Sredinji se dio njegova opusa
sastoji od samo dvaju ne odve
opse,nih djela: zbirke pripovijesti El llano en llamas (1953; drugo, "definitivno" izdanje 1982) i
romana Pedro Pramo (1955).
Zbirka "marginalnih" napisa El
gallo de oro y otros textos para cine (1980) nastalih 1959-64, uz
ove godine objavljenu zbirku ljubavnih pisama buduoj supruzi,
Clari Aparicio, pisanih 1944-50,
Aire de las colinas, u kojima se
javljaju brojne reenice kasnije
uklopljene u roman, dopunjuju
popis svega to je smatrao vrijednim tiskanja, ali, dakako, ni u
kom sluaju svega to je napisao.
Prvi, navodno vrlo opse,an roman, El hijo del desconsuelo,
unitio je jer mu se inio odve
konvencionalnim, a tijekom tridesetak godina od objavljivanja
svog romaneskonog prvijenca u
rijetkim je intervjuima redovito
govorio o radu na, po svemu sudei, nikad dovrenom drugom
romanu La cordillera.
Znaaj Rulfovih tekstova za
razvoj hispanoamerike pripovjedne proze uope, a meksike
posebno, gotovo je nemogue
precijeniti. Upotreba novih pripovjednih tehnika, kao to su izmjena fokalizacije, viestruke
perspektive, slo,ene kronoloke
strukture, uvoenje unutranjeg
monologa, mijeanje dijegetikih
razina ili obilato koritenje raznih postupaka ponavljanja i izostavljanja, kao i filigranska obrada
reenice, od presudnog znaaja
za kasnija literarna dostignua
Garcje Mrqueza, koji je izjavio
da je kupio itavo jedno izdanje
Rulfovog romana kako bi ga mogao poklanjati prijateljima, Carlosa Fuentesa, za kojeg je Pedro
Pramo esencijalni meksiki roman, nenadmaen i nenadmaiv,
te drugih pripadnika generacije
tzv. booma hispanoamerike
knji,evnosti. Pedro Pramo, roman od jedva 150 stranica, po
miljenju Rafaela Contea vrhunac je meksikog spisateljstva,

pekte tog pripovjednog remekdjela i ravnopravno stoji uza nj,

pa nije potrebno dodatno objanjavati njezino pojavljivanje u nizu Vrhovi svjetske knji9evnosti.
Bez obzira na kiasti devetnaestostoljetni dizajn i tiskarske pogreke ovo izdanje zaslu,uje svaku preporuku jer je to jedini novi
prijevod u prvom kolu te edicije,
popraen vrsnim pogovorom
prevoditeljice, profesorice PoliBobi.

Uinak stvarnog
Iako veina itatelja najvjerojatnije nikada nije posjetila krajeve u kojima se one zbivaju, a sam
tekst je poprilino krt u opisu,
Rulfove se proze itaju kao nesumnjivo meksike. Bez iznimke
su smjetene u siromaan ruralni

mrtvi, gdje surovost okolia i

sveprisutnost nasilja istodobno
uopava i obesmiljava vremenski slijed i uzrono-posljedine
veze. Pojedine su pripovijesti,
dodue, locirane u odreeniji
kontekst, npr. meksike revolucije (Ravnica u plamenu), agrarne reforme (Dali su nam zemlju)
ili ustanka koji su 1926-1928 podigli tzv. kri,ari, cristeros, (No
kad su ga ostavili sama, Analecto
Morones), no i tu nain na koji su
si,ejno oblikovane izostavlja bilo
kakvu psiholoku ili fabularnu
motivaciju, provodei odluan i
konaan raskid sa socrealistikom tradicijom kako tzv. revolucionarnog romana tako i regionalistike proze te dominantnim
modelima meksike knji,evnosti
prve polovice stoljea. Uinak
"stvarnog" i "meksikog" posti,e
se drukijim sredstvima i u drugaije svrhe.
Michael Riffaterre tvrdi da se
narativna istina raa iz tautologije. Kako je nadodreenost (overdetermination) elemenata sadr,ana u tekstu i potpuno samodostatna, iskljuivo jezina pojava,
itatelji ne moraju poznavati
stvarnost kojom se tekst bavi da bi
povjerovali kako je on istinit. To
naime osigurava podudaranje izmeu latentnog teksta semema i
moguih akrtualizacija narativnog
modela, izmeu sema i raznih rijei kojima se on mo9e predoiti,
izmeu tih rijei i perifraza kojima ih se mo9e zamijeniti. Rjenik
opisa iskazuje konstantne odlike
koje odgovaraju vie alegoriziranoj ideji negoli njezinu fizikom

utjelovljenju, a itatelj procesom

kumulativne semioze, koja se osniva na tautologiji i cirkularnosti
kojom se stvara i potvruje organizirajua metafora teksta, dolazi
do njegove postojane simbolike
istine.
Riffaterreova tvrdnja kako je u
fikcionalnom tekstu jedina svrha
opisivanja stvarnosti nabiti je vrijednou koju joj pridaje lik ini se
osobito primjerenom Rulfovim
predoavanjima mjesta koja nastanjuju njegovi likovi. Vi u Luvini nikad neete vidjeti modro nebo. Tamo je cijeli obzor blijed;
uvijek prekriven mrljom magle
koja nikad ne nestaje. Sama elava brda, bez drveta, bez trunke zelenila da odmori oko; sve je uvijeno u pepeljastu maglicu. Vidjet
ete to: ta brda, zagasita, kao da su
mrtva, a Luvina na najviem brdu, njezine bijele kue kao kruna,
kruna za mrtvaca...
U sreditu su ovih pripovijesti, pisanih jedinstveno ekonominim stilom koji svaku rije
maksimalno optereuje, zbivanja
koja je Carlos Fuentes nazvao
varljivo jednostavnim epizodama
unutar slo,enih vienamjenskih
struktura. Dva su primarna reda
strukture dana stvarnost i kretanje te stvarnosti. Stvarnost pojedinih elemenata pripovijesti postoji samo u narativnom kretanju,
u trenju s onim to im prethodi ili
slijedi, u supostavljanju vremena
svakog segmenta s vremenima ostalih segmenata. Bezbrojnim analepsama i elipsama te ovla ili nikako naznaenim izmjenama fokalizatora Rulfovi tekstovi grade
iznimno slo,ene vremenske
sklopove, pa se tek u retroaktivnom supostavljanju pojedinih
elemenata pripovijesti uspostavljaju veze koje, dodue samo donekle, odreuju odnose meu
njima. Pri tome je kljuni dogaaj gotovo redovito isputen.

Rijei zrcala
U pripovijesti ovjek, koja
naizgled suprotno
naslovu pripovijeda o dva ovjeka,
progonjenom
i
progonitelju, nalazimo tako ak etiri pripovjedaa
koje pri prvom itanju nije lako razlikovati, premda
tekst za to nudi
grafike oznake:
jednog sveznajueg ekstradijegetikog, dva autodijegetika, progonitelja i progonjenog te jednog
intradijegetikog,
pastira koji nalazi
le progonjenog.
Progonjeni je obitelj progonitelja
zaklao na spavanju. Jednostavan
pokretaki motiv
osvete uslo,njen
je pripovjednim
postupcima koji
ote,avaju razlikovanje likova, a zrcalna vrtoglavost
narativne strukture odra,ava se na
moralno-simbolikoj razini, opravdavajui tako
naslov prie. U
pripovijetki U zoru izmjenjuju se
pak ekstradijegetiki pripovjeda
koji zbivanja foka-

lizira s raznih pozicija i autodijegetika ispovijed protagonista.

No, iako se neke epizode prikazuju s razliitih toaka gledita,
sredinja pitanja, tko je ubojica i
koji je motiv ubojstva, ostaju
potpuno nerazjanjena, ostajui
u magli kao i krajolik opisom kojeg pria poinje i zavrava.
Rijei koje se ponavljaju, a koje Fuentes naziva rijei zrcala, palabras espejo, granice su izmeu
kojih se odvijaju dogaaji. Odsutnou mogunosti razrjeenja, sintaktikim, leksikim, motivskim ili situacijskim ponavljanjima sva se zbivanja dovode na
istu izvanvremensku ravninu.
Bez obzira na sakaenja, ubojstva, inceste i smrti, sve i dalje
ostaje isto. Kao da se nita nije
zbilo: Ja se poinjem osjeati kao
da nismo stigli nikamo; da smo
ovdje u prolazu, da se odmorimo,
pa emo opet na cestu. Ili: Hodam
i hodam i ne prijeem nita. Istodobno, kontingentno stapanje
vremena, koje ponitava kauzalnost i kronologiju, premjeta
zbivanja na mitsku razinu. Likovi kao da nemaju ni najmanju
mogunost samostalnog djelovanja, nego su tek izvritelji, kotaii velikog sudbinskog mehanizma koji ne razumiju niti ga
pokuavaju razumjeti. Njima upravlja ,eljezna snaga navade: Takav je obiaj. Tamo tome vele zakon, ali to je isto. Zakon, kako
metafiziki tako i ovozemaljski
(a te je dvije razine ovdje ionako
teko razlikovati: Dok ja budem
vladao, ispunit u to sam obeao.
S druge strane, ne vjerujem da je
Bog htio da patite, da je zaboravio
na vas; zato i hvalim Bogu, jer ako
mi oduzmu sve to mogu ionako
neu puno izgubiti) uvijek se odreuje negdje drugdje, od strane
nekih nedostupnih generikih
drugih (moja mama ne zna zato
ju je Bog kaznio kad joj je dao takve keri; govorili su da je Vlast
kurva), uvijek izvan okvira teksta
u kojemu su vidljive samo posljedice takvog ustroja. Sipali su paljbu na nas dok nas nisu sve pobili.
[...] -A zato? -Ne znam, oe. [...]
A tko je to osuo paljbu po vama? Nismo ih ni vidjeli. Iznimno este deikse koje se odnose na konkretnu prostorno-vremensku situaciju u kontekstu ovakvih postupaka pretvaraju se u oznaitelje
univerzalne ljudske sudbine. U
Rulfovim tekstovima ovozemaljski se ,ivot, predoen turim,
esto idiomatskim i gnomskim
iskazima, ni po emu bitnom ne
razlikuje od boravka u istilitu
(Ali to mjesto je istilite izrijekom ka,e jedan od rijetkih uenih likova), tu, na zemlji koju su
nam dali, ljudi 9ive umiranje.
Vremena se potiru tvorei izvanvremensku ravninu na kojoj
se nikad nita ne mijenja; uzroci i
razlozi ostaju nerazjanjeni, opisuju se tek uvijek jednako katastrofalne posljedice; potpuno depersonalizirani likovi pretapaju
se jedan u drugog, ponavljajui
uvijek isti do,ivljaj ,ivota kao izdr,avanja kazne usuda; mjesto
zbivanja, iako okvirno te osobito
idiomatski nesumnjivo oznaeno
kao specifino meksiko, tonije
negdje u siromanoj i pustoj
pokrajini Jalisco, ipak ostaje openito i neodreeno, osim kao
poprite potpune uzaludnosti,
posvemanje jalovosti, neprestane bijede i neprekidne patnje.
Ovdje sve ide sa zla nagore.

42

II/39, 28. rujna 2,,,.

vesti da iz sitnih indicija razasutih irom
teksta konstruira pozadinu prie, da zamisli svijet drugaiji od poznatog.
O emu i kako pripovijedaju nai auto-

Alien, moj ljubimac

U Dvije tisue arenih Aliena esti
se put imamo prilike susresti s posebnim sojem pisaca: s onima koji
su dobrovoljno odabrali vratolomnu poziciju margine margine
Dvije tisue arenih Aliena, zbirka
hrvatskog SF-a, ur. Darko Macan i
Tatjana Jambriak, Zagreb, SFera i Nova
stvarnost, 2000.

Neven Jovanovi

dje se promilja raskol izmeu stvarnosti i

virtualnosti, no na drugaiji nain. Glavna
je junakinja predstavnica "analogne" magije (ima paranormalne sposobnosti poput
itanja misli i openja s duhovima) u tjeskobnom susretu s magijom "digitalnom" i
informatikom. Pria pa,ljivo razrauje
psiholoki portret junakinje, slikajui iznutra njezinu izgubljenu borbu za dragoga, koga odvlai sirenski zov virtualnosti,
ba kao mnoge dananje Odiseje pred tupim crnilom ekrana PC-ja. Pria se odvija
na pozadini svijeta kojim su neko vrijeme
upravljale iskljuivo ,ene; sada su mukarci "isplazili obrasli iz rupa ispod Sljemena"
i, bez otpora, ponovno preuzeli vlast. Ovo
mi se ini provokativnom temom i rado
bih itao vie o njoj.
Nimfa Vanje Spirina jest pustolovina
svemonih bogolikih miiavih likova na
svemonom svemirskom brodu, u borbi
protiv miiavih svemirskih gusara (,ukaste nezdrave ko,e). Pobiju ih sve. Autor
u,iva u stripovskom nasilju, ne voli ,ene i
pie punokrvnu adolescentsku fantaziju.

Tema: sazrijevanje
vije tisue arenih Aliena esta je iz
serije zbirki hrvatskih znanstvenofantastinih pria objavljenih uz
sudjelovanje zagrebakog Drutva za znanstvenu fantastiku SFera. Ako su pisci
uvijek marginalci, u Dvije tisue arenih
Aliena esti se put imamo prilike susresti s
posebnim sojem pisaca: s onima koji su
dobrovoljno odabrali vratolomnu poziciju margine margine. Ne mogu se nadati ni
novcu ni slavi, a jo su odbili okvir institucije zvane lijepa knji9evnost, te ga zamijenili neuglednim i zazornim okvirom 9anra
(ovi pisci ne oijukaju sa ,anrovskim postupcima, oni ,anr zaista piu). Oito,
ovim je ljudima ono to piu va,no. Znanstvena fantastika tako postaje ,anr s misijom i bla,ena meu ,anrovima jeste li,
naime, ikad uli za seriju zbirki hrvatskog
vesterna, krimia, pornia ili ljubia?

Dobri pripovjedai
Zbirka Dvije tisue arenih Aliena donosi sedam pria i jedan esej. Opi dojam:
susreemo sedam pripovjedaa koji znaju
svoj posao. Ono to je njima va,no jest
zanimljivo pripovijedanje, zanimljivi likovi i zanimljivi svjetovi. Do toga trojstva
sedmoro autora dolazi razliitim putovima, tako da je zbirka ugodno arolika;
gdje god da ponemo itati, povui e nas
struja pripovijedanja. Naravno, ukoliko
imamo sluha za dva osnovna pripovjedaka zakona SF-a (kako ih je skicirao pisac
SF-a i esejist John Barnes): pripovijest
mora stvoriti kod itaoca osjeaj udesnosti, sense of wonder i mora itaoca na-

ri? Blijedonaranasta Tineluss Igora Lepina mala je bajka, negdje izmeu Andersena i Kafke, o jednoj zvijezdi i njezinu prijateljstvu sa udnovatim bespolnim biem, o samoi, beznaajnosti i umiranju,
bajka nje,na i sentimentalna. Ovo je jedina pria u zbirci gdje likovi nisu ljudi.

Stvarnost i virtualnost
Zeleno sunce/crna spora Danila Brozovia proizlazi iz gnostikog rascjepa zamiljene bliske budunosti. S jedne je
strane stvarnost, vrlo hrvatska i stotinu
puta odvratnija od sadanje, puna droge,
mafije, vojske, nasilja, zagaenja i rata. S
druge je strane svijet stotinu puta pojaanog Interneta, svijet virtualnih kauboja,
gdje i oni koji su u stvarnosti nemoni i
zga,eni imaju anse stati na kraj kralju
srednjoevropskog podzemlja (kralj nosi
hrvatsko ime i prezime). Glavni je lik mlada "kurva sa samoga dna" na putu u slobodu.
Zahvaljujui dobrom prireivakom
potezu, ova pria uspostavlja dijalog sa
sljedeom, s Dovoljno dugo na kii Tatjane
Jambriak. I ovdje je glavni lik ,ena, i ov-

Ko9a boje masline Darka Macana dojmljivo prati sazrijevanje glavnog lika od
maloljetnog sebinog hedonista do revolucionara koji saznaje kakav je okus ideala
i odgovornosti. U prvoj je polovici prie
glavni lik odluno biseksualan; ovakav je
njegov stav u prii savreno motiviran, a u
hrvatskoj knji,evnosti predstavlja neobian i hrabar izbor. Pria obiluje brzim izmjenama mjesta, melodramatskim situacijama i preokretima, zanimljivim karakterima. Tu nita nije onakvo kakvim se ini:
ljudi imaju ,ivotinjska tijela, zatvorska je
planeta put do slobode i komunizma, puteni i bo,anstveni vanzemaljci zapravo su
opaki osvajai.
Igra Zorana Pongraia takoer se bavi sazrijevanjem glavnog lika, no ovo je,
istovremeno, i satirina pria, jedina takva
u Dvije tisue arenih Aliena. Glavni je junak, naime, igra perverzno radikaliziranog i ritualiziranog, gladijatorski nasilnog
nogometa, njegov tim ima plavu ko,u i
plavu krv, njihov se trener zove Ardo Ilas,
a sveta knjiga Kupmar al Atita. Pria ide
dalje od satire, budui da glavni lik igru
naprosto prerata.
Koje je boje vjetar? Aleksandra Oiljka
svjesno se poziva na atmosferu hemingvejevske Afrike i filma Casablanca. U hipnotikom tonu ispovijesti koju bezimeni glavni lik iznosi enigmatinoj voljenoj
,eni, tajnoj agentici itamo napetu prozu o lovu, ljubavi, smrti i igrama moi.
U zavrnom eseju gore spomenuti Oiljak promilja krizu SF-a. Po njemu SF pati prvenstveno zbog ljudskog straha od

Drutvena svijest i osobine linosti (2000/2001) u suradnji sa Centrom za drutvena istra,ivanja u

Zlatko ram: Latentne strukture

nacionalne svijesti - konstrukcija
skale etnocentrizma, HIC Bunjevako kolo, Subotica, 2000

Grozdana Cvitan
rvatski kulturni centar Bunjevako kolo iz Subotice
nakladnik je dviju istra,ivakih studija Zlatka rama, nastalih u sklopu dvogodinjeg znanstvenoistra,ivakog projekta

Subotici. Osim po brzini realizacije dijelova ukupnog projekta i

injenici da su ugledali svjetlo
dana, dva objavljena djela posebno su zanimljiva u svjetlu najnovijih izbora u zemlji u kojoj su
nastali. Ponekad i neoekivani
rezultati dio su emotivno obojanih situacija koje izolacionizam,
mediji i slini faktori itekako
pospjeuju.
Projekt temeljen na uzorku
srednjokolske i odrasle populacije u Subotici (ispitivanja provedena i s obzirom na kolsku
spremu ispitanika) meu pripadnicima razliitih nacionalnih ili
drukije deklariranih grupa (Bu-

Lijepo Pisanje
itaoci osjetljiviji na jezik ustanovit e
da autore iz zbirke zanima pripovijedanje,
ali ih ne zanima stil. Nisu prema stilu ravnoduni, ve dobar dio pria trpi od onog
to Amerikanci podrugljivo zovu "Lijepo
Pisanje". To je bespotedno gomilanje ukrasnih i "jakih" rijei, ponavljanja, pseudopoetinosti, knjikog dijalogiziranja, baroknih ukrasa. Oslabi li naas magija naracije, mo,e vam oko zapeti za biser poput
"ree on s trulou neizbje,nosti u produktu glasnica." No, eto, stil ne smeta priama da teku, pa je manje va,an.
Druga kritiarska primjedba zvuat e
udljivo: sve ove znanstvenofantastine
prie imaju malo znanosti. Zato ba sve
spadaju u tzv. "meki" SF? Ne, ja ne ,udim
za astrofizikim, biokemijskim ili genetiarskim doktorskim radnjama. Razmiljam o tvrdnji da znanstvene spoznaje i
modeli (kakvima lako mogu baratati i laici) piscu slu,e kao mamuza za matu, mamuza koja dolazi izvana, izvan kruga pisaca i italaca, i zato donosi neoekivane
plodove. Osim toga, znanost u znanstvenoj fantastici mo,e biti i drutvena, mo,da ak i humanistika (mo,e li?). Uz malo
istra,ivanja mata se uvjerljivije; volio bih
da se neki hrvatski autor okua i u tome.
Dvije tisue arenih Aliena jame dobru
italaku zabavu, zahvaljujui impresivnoj
pripovjedakoj vjetini. Sedam autora
dobro zna zato se ,anrovi mogu epuriti
pred "ozbiljnom" knji,evnou: usprkos
svim literarnim cifranjima, jo uvijek nema stvari koja bolje pali od napete prie.
Dvije tisue arenih Aliena javljaju i gdje je
famozna "nova granica" za hrvatsku znanstvenofantastinu matu 2000. godine. U
velikom dijelu XX. stoljea granica je bila
u svemiru, pa se do nje stizalo raketama;
sada je u svijetu informacija i do nje se putuje kompjutorima. Znanstvenofantastina mata iz Dvije tisue arenih Aliena pola,e pred itaoce i nekoliko krepko zlokobnih vizija budue Hrvatske, te u najboljim trenucima nekoliko tekih vjenih pitanja, o moralu, odraslosti, ljubavi i
hrabrosti.

na konfiguraciju ideologijskih obrazaca i osobina linosti.

U istoj biblioteci (Istra,ivanja) objavljeni su i rezultati ispitivanja iz istog projekta naslovljeni Latentne strukture nacionalne svijesti konstrukcija skale etnocentrizma, gdje je istra,en odnos stajalita prema svojoj i tuoj
naciji na formiranje strukture na-

Osoba, narod,
opsadno stanje
Zlatko ram: Ideologijski obrasci i
osobine linosti, HKC Bunjevako
kolo, Subotica, 2000.

znanosti, straha od promjene i straha od

slobode; neto malo i zbog zakona potroakog drutva. Pregled raznih pojavnih
oblika ,anra (stanje u filmovima SF-a, igrama, meu fanovima SF-a) Oiljak zaodijeva u ruho drugog ,anra, u istragu policijskog inspektora nad leom SF-a, neto
poput Njujorkih plavaca. Ova dosjetka
nadomjeta argumentiraniju i precizniju
kritiku, pa esej ostaje na razini zabavne akule.

njevci, Hrvati, Jugoslaveni, Maari, Srbi) ispitivao je u prvom

sluaju (Ideologijski obrasci i osobine linosti) odnos etnocentrizma, politikih i vrijednosnih orijentacija na formiranje ideologijskih obrazaca koji se nalaze u
funkciji razliitih ego obrambenih
mehanizama i da li sociodemografska obilje9ja ispitanika utjeu

cionalne svijesti koje se mogu interpretirati kao dimenzije etnocentrizma, razlikuju li se bitno
razliito opredijeljeni ispitanici
meusobno s obzirom na stupanj
internalizacije pojedinih dimenzija nacionalne svijesti i postoji li
mogunost konstruiranja skale generalnog etnocentrizma. Rezultati
ramovih istra,ivanja zanimljivi
su i s obzirom na sredinu i na
zakljuke do kojih se ispitivanjem dolo, a gdje su se ispitivali
i faktori nazvani: nacionalna zatvorenost, nacionalna afektivna
vezanost i mentalitet nacionalnog opsadnog stanja.
Intelektualna lijenost, otuenost, neuroze i tome slino pomoi e u samozavaravanju, u
nesposobnosti da se identificiraju uzroci odreenih posljedica
bez obzira koliko te posljedice
pogubno utjecale na razliite aspekte ,ivota (i njegovu ukupnost) ispitanika neke su od poruka dosadanjih ispitivanja. U svakom sluaju zanimljivo tivo bez
obz,ira na trenutak u kojem se s
njime upoznavali.

II/39, 28. rujna 2,,,. 43

mena... Ta fragmentarnost istaknuta je i u naslov knjige u kojemu rije kantilene u semantikom smislu ponajprije upuuje

Otok
u knjigu stavljen
Koliko god naglaavao otvorenost svoje knjige o
Hvaru/Mediteranu/svijetu,
Barbieri nije u potpunosti
utekao zamci konanog i
sveobuhvatnog ispisivanja
otokoga trajanja
Veljko Barbieri, Hvar - kantilene i
kartoline, AGM, Zagreb, 2000.

Katarina Luketi
lijedei staru misao o zrcaljenju makro i mikrosvijeta, istovjetnosti ustrojstva
svemira sa svakim kutkom njegove zabiti i harmoniji kao temeljnom ,ivotnom naelu, Veljko Barbieri je u knjizi Hvar kantilene i kartoline nastojao ispisati povijest i stvarnost Hvara.
Otok je tako, za Barbierija, zasebni svijet koji je preslika svijeta
iznad nas, neba i zvijezda (pa
Hvar naziva otokom zvijezda
kako ga je uostalom imenovao i
Demetrije Farski u svojoj tu,balici koja se navodi na poetku
knjige) te prototip ili sudbina cijeloga Mediterana. Druga misao
na kojoj Barbieri insistira u pisanju o otoku jest ona o naoj beznaajnosti i nemogunosti da do
kraja obuhvatimo svoju povijest,
da konano, kako pie, odgonetnemo duboku tiinu vremena
pred plitkim bunarom povijesti.
Jer, sve to otkrivamo o sebi tek
su bljeskovi, fragmenti pomou
kojih nikada neemo uspjeti rekonstruirati itavu povijest vre-

na kratkou njihova trajanja, a

kartoline pak na u slici zamrznut
isjeak vremena.
Ipak, koliko god naglaavao
fragmentarnost, nezavrenost, a
time i otvorenost svoje knjige o
Hvaru/Mediteranu/svijetu, Barbieri nije u potpunosti utekao
zamci konanog i sveobuhvatnog ispisivanja otokoga trajanja,
a time ni mjestiminoj pretencioznosti svojega teksta.

Slu bena povijest otoka

Naime, Hvar je u knjizi opisan
kroz tri perspektive, prvu nazovimo je tako klasino povjesniarsku i kroniarsku, zatim
onu intimistiku i prilino lirski
obilje,enu te treu pripovjedaku perspektivu. Rije je zapravo
o tekstu u kojemu se gusto isprepleu eseji, poetizirana proza
i pripovijesti o svojevrsnom eksperimentu jasno, u relacijama
hrvatske knji,evnosti sa ,anrovskim granicama (a slian je

Novi egzotini
kontinent
Mo"emo rei da je Simieva zbirka izuzetno neobina i znaajna u
aktualnom trenutku domae
prozne produkcije
Roman Simi, Mjesto na kojemu emo provesti no, Naklada MD, Zagreb 2000.

Rade Jarak
ugo oekivana zbirka pria Romana
Simia, urednika u asopisu Quorum, pravo je osvje,enje na prilino
zamrloj domaoj knji,evnoj sceni. Sukladno patafizici, znanosti o imaginarnim
prostorima, koju su tijekom ovog stoljea
u Francuskoj afirmirali pisci fantastiari:
Jarry, Arrabal, Vian, Perec i drugi, Roman
Simi unutar vlastite proze pronalazi nove
prostore koji funkcioniraju kao ista metafora. Podsjetimo se, prozu ovih francuskih pisaca karakterizira visoki poetski naboj i apsurdnost fabule. Simi je prvi pravi
hrvatski patafiziar, ili Borghesovac u punom smislu rijei, raunajui na njegov radikalni tretman imaginarnog, kao i neuta,ivu ,elju za egzotikom. Zahvaljujui

model autor primijenio i u knjizi

Split roman staroga grada). Sve
to proarano je brojnim i vrlo lijepim ilustracijama, u veini starim razglednicama otoka na kojima se ponegdje daju proitati i na
njima ispisane poruke i pozdravi.
Piui o Hvaru Barbieri tako jednim dijelom pokazuje kroniarsku strogost ne zaboravljajui
pribilje,iti sve va9ne injenice
otoke slu,bene povijesti, da bi
se nakon nekoliko odlomaka
upustio u sasvim subjektivna, lirska razmatranja i izrazitu poetizaciju prostora. Mjestimino su
te lirske dionice (tj. kantilene)
vrlo nadahnute i donekle usporedive s nainom na koji je Josif
Brodski u Vodenom 9igu ispisao Veneciju, a mjestimino pak
isuvie hermetine i izvjetaene.
Nakon toga Barbieri se ponovno oslobaa poetizirane ornamentike jezika nastojei samo
jedno, dobro ispripovijedati neku otoku, do,ivljenu ili izmatanu priu. Tako aroliki ,anrovski odabir, naravno, po sebi je vrlo zanimljiv, pa je u tom smislu
Barbierijeva knjiga na neki nain
inovatorska. No, s druge strane
njezin je nedostatak upravo u tome to se ini da se autor pobojao kako e mu se konstrukcija
teksta i konstrukcija zatvorenog
otokog svijeta raspasti ne bude
li joj dao primjeren, vrst i ve
poznat okvir. Taj okvir ini gotovo cijela prva polovica knjige u
kojoj je kronolokim redom ispisana povijest Hvara od neolita i
prvih nalaza na otoku, preko antike, srednjovjekovlja, vremena
Komune, pukih ustanaka ili pak
migracija s poetka ovog stoljea, do devedesetih i Domovinskog rata. Barbieri tu spominje
ugledne Hvarane, plemike i kapetanske obitelji i va,ne pjesnike
otoka, zatim graditeljske uspjehe
i nain planiranja terena, namjere
i organizaciju uprave otokom u
odreeno vrijeme i slino. No,
koliko god nastojao detaljima
o,ivjeti neko povijesno vrijeme i
poetizacijom olakati kroniarski

knji,evno-filozofskom
nasljeu stoljea, savreno
nam je jasno da je svaki pa i
najtvri realizam zapravo
nita drugo, nego jo jedna
subjektivna konstrukcija.
Iz tog kuta mo,emo smatrati Simia potpuno ravnopravnim novim domaim realistima i nita manje udaljenim od zbilje.

Egzotini svjetovi
Gdje nastaju ti novi patafiziki prostori koji postaju temelj imaginarnih
svjetova Simieve prozne
knjige? Nastaju ondje gdje
su ve postojali ili bili naslueni, na rubovima Mrquesovih pria,
Faulknerovih ili Hemingwayovih dijaloga,
u praznim rukavcima njihovih fabula. Simievi svjetovi nastaju na marginama ve
postojeih, jednom izmiljenih egzotinih
svjetova. Oni nastaju iz registra njegova
iskustva, ali i registra njegova itanja. Ovi
prostori deriviraju iz ve postojee patafizike jednog Mrquesa, Llose ili Asturiasa,
na primjer. Mo,da je najvei utjecaj na Simia imao Juan Rulfo, slabo poznati Meksikanac, koji je svojom zbirkom pria
Ravnica u plamenu utjecao na formiranje
ju,noamerike pripovjedake paradigme.
Egzotinost Simieva pisma mo,da je najbolje ilustrirati nizom neobinih imena
kojima on naziva junake, naselja i gradove,
na primjer: Puertomarino, Panamatta, Yopa, tetka Boo, Wyzz, Ray i Mo, Jaime
Otxoa, Gato Perez, general Caldwell, Ir-

dio svoje knjige, u cijelini gledano Barbieri samo ponavlja utvrenu grau, poznate povijesne
dogaaje i poznate povijesne razloge (o kojima je dijelom pisao i
Grga Novak u svojoj Povijesti
Hvara koju autor spominje kao
jednu od svojih knjiga uzora).
Rije je tako manje-vie o ispisivanju slu,bene, velike povijesti u
kojoj se neminovno gubi slojevitost nekog vremena i kompleksnost ,ivota na nekom prostoru,
dojam uzajamnog djelovanja svih
onih geografskih, klimatskih,
ekonomskih... faktora koji su utjecali na ,ivot otoka i onih sveukupnih kretanja koja su obilje,ila
tu zajedniku sudbinu Mediterana o emu je, recimo i to, sjajno
pisao Ferdnand Braudel u knjizi
Sredozemlje i sredozemni svijet u
doba Filipa II. Pri tome ne mislim da Barbieri nu,no treba slijediti Braudelov model o,ivljavanja povijesnog vremena to po
obimu i namjeri ove knjige i nije
mogue ve prije udi da je u
metodi i graenju teksta pokazao
toliko kroniarske strogosti i nedostatka ,elje da se odmakne od
prihvaenih historiografskih istina i njihova literarnog kanona
(premda i sam na jednom mjestu
ka,e da je pretpostavka da se
sve to se tie ovog otoka podijeli na va,no i neva,no bila zapravo velika la,). Tim vie to se u
drugom dijelu knjige Barbieri
pojavljuje kao prilino spretan
pripovjeda koji kroz pisanje o
svakodnevnome i naizgled banalnome hrani, ronjenju, plovidbi,
procesijama... uspijeva dijelom
otkriti tu posebnost otokoga
svijeta.

Predah od velikih pria

U drugom dijelu knjige osobito u poglavlju naslovljenom
kao Dodatak na kraju djela, o
pjesnikim zgodama, kao i zgodama pokrajina, naselja, tvrdih gradova i sela, koje su se zbile na
presvijetlom otoku Hvaru i neto
manje u Zvjezdanom sonetu pisac kao da je odahnuo nakon iz-

ma Nalbaldian, itd.
Simieva tehnika pripovijedanja ima dvije
isto psiholoke osobine, nezavisne od vremena, prostora i radnje.
Prva je uskrata veine
podataka. Naroito u vrlo kratkim priama itatelju je redovito reduciran kontekst, motiv i
pozadina pripovijedanja,
a uz to kontekst ponekad sadr,i proturjene i
zbunjujue indicije. itatelj esto ne mo,e rekonstruirati pretpovijest
njegovih pria, a ponekad ni njihov zavretak.
Takva stilska redukcija, naratoloka fragmentarnost, ukazuje na modernistiko
porijeklo, ali i na visoki lirski naboj Simieve proze.
Druga psiholoka osobina je odlaganje. Odlaganje, kao odlika Simieve stila,
ima takoer izravne poetske (epske) uinke. Odlaganje je sigurno jedna od temeljnih osobina knji,evnosti uope. Fabulu
Kafkina Procesa na primjer, mo,emo ispriati u nekoliko redova, ali Kafka ga je
ipak ispisao na tristotinjak stranica.

Dug stoljea
Na kraju, mo,emo rei da je Simieva
zbirka izuzetno neobina i znaajna u aktualnom trenutku domae prozne produkcije. Dobili smo pisca koji se ne uklapa u vladajui kanon, nego odjednom, naravno posredno, u svojim tekstovima iz-

vrene obaveze upoznavanja itatelja sa slu,benom povijeu

Hvara prepustivi se prianju o
vlastitim do,ivljajima ili detaljima iz svakodnevice otoka. Izmijeat e se tu prie o plovidbi i
odlasku Hvarana u ribe na daleku
Lampedusu s priama o Barbierijevim prijateljima; poglavlja o
etimologiji s receptima za neka
specifina jela; legenda o zazidanoj monahinji s Eclogom o neobinoj gozbi, u kojoj prepoznajemo istu gurmansko-spisateljsku
strast kao u njegovu poznatom
romanu Epitaf carskog gurmana.
To je pripovijedanje o Hvaru
dobrim dijelom idealizirano i
pro,eto sentimentalizmom, pa
nigdje nema spomena o izolaciji,
siromatvu, usamljenosti ili ,elji
za bijegom iz stijenjenoga svijeta
otoka. No, to nije ni va,no jer rije je o pojedinanom vienju i
interpretiranju Hvara, osobitom
spoju fikcionalnog i stvarnog,
do,ivljenog i zamiljenog s kojim se mo,ete i ne morate slo,iti.
U svakom sluaju, po literarnoj
kvaliteti, umijeu pripovijedanja
i usklaenosti kompozicije Dodatak je najbolji dio Barbierijeve
knjige koji, uz ostalo, stvarno i
odgovara njezinu naslovu i uope
spomenutoj te,nji k fragmentarnosti i pojedinanome.
Razlika izmeu prvog i drugog dijela knjige u sadr,ajnom i
jezinom, a po mome sudu i kvalitativnom smislu uvjetovana je
izmeu ostaloga i injenicom da
su oni napisani s vremenskim
razmakom od deset godina, odnosno da je drugi dio, rijeima
autora, nastao iz potrebe da se
objasni ono ranije zapisano, dakle kao svojevrsna usputna biljeka ili fusnota koja tumai neke
druge, va9nije stvari. Tako je
mo,da bilo u pisanju knjige. U
njezinoj recepciji, ini se, stvari
su zamijenile svoje mjesto i fusnota se pokazala puno zanimljivijom od onoga to je, tobo,e, trebala samo protumaiti.

nosi svu te,inu stoljea i sav pritisak avangarde, moderne i drugih knji,evnih pravaca. Dobili smo pisca koji je na posredan
nain zaista nanovo reaktualizirao i Joycea
i Kafku, pisca u ijim se tekstovima osjea
estetski talog stoljea. I sve je to uradio
bez la,ne te,ine, s lakoom Itala Calvina.
U isto vrijeme Roman Simi nostalgino slijedi uzlet ju,noamerike proze, njezinu egzotino-postapokaliptinu dimenziju. Uostalom svi egzotini krajevi pru,aju tu mogunost: Australija, Novi Zeland, Divlji zapad, Indija, Afrika, Kuba
Trei svijet otkriva se kao zanimljiva knji,evna tema, jer omoguuje razliite povijesne i socijalne incidente, a odnedavno se,
na,alost, i nama pru,a slina perspektiva.
Naa stvarnost nije jo uvijek toliko egzotina ili fantastina, ali je dovoljno bijedna
da je na putu da to postane. Ovaj pisac upravo je na tragu takvih slinosti i tu le,i
snaga njegove metafore. Sintagma trei
svijet mo,da najbolje ilustrira duhovnu
klimu Simievih pria, naroito ako je
promotrimo u okviru dananjih prilino
cininih odnosa globalnog, multinacionalnog kapitalizma koji je samo drugo ime za
nadmo bogatih.
Iako se dokazao kao izvrstan stilist,
mislim da jo ima dovoljno prostora za
daljnji razvoj pustinjskih i portomarinskih pria, jer takvu perspektivu nudi pozicija koju je osvojio. Te teme zaista je
mogue razviti do epskih dimenzija. Njegova najbolja djela tek trebaju biti napisana, naroito ako jo vie uskladi ekonominost pripovijedanja sa smisleno motivacijskim vezama.

44

II/39, 28. rujna 2,,,.

kao i emancipacije u razvoju novih dr,ava

bitno je pitanje za sve ostale procese kojima je svijet krenuo i koje novostvoreni
meunarodni subjekti moraju nekako stii i s njima se nositi. Ti nimalo lagani procesi nemaju zajednike opeva,ee karakteristike i diktirani su unutranjim stanjem i snala,enjem vlasti u novim dr,avama. Zbog njihove relativne "mladosti", ali
i estih mijenjanja unutranjih polo,aja
(koje rezultira nain tra,enja puta po sustavu pokuaja i pogreke) nisu sasvim izvjesni ni putovi na kojima se poneke od
njih nalaze. To izmeu ostalog rezultira i
nemogunou preciznijeg prikupljanja
podataka i realnih slika, parametara (ponajprije ekonomskih) koji bi nove dr,ave
situirali u vlastitu noviju povijest (10 godina unazad), a onda i u kontekst slinih
zemalja u svijetu.

svjetskih trendova. Za razliku od graanske veine, vladajue elite pojedinih dr,ava, posebice na jugoistoku Europe, sklone
su zamjeni teza o federativnom i regionalnom povezivanju. To ukazuje na slabo poznavanje suvremenog regionalizma i novijih
regionalnih integracija, kao i na koncepcijski konzervativizam. Jer regionalne integracije mogu biti samo put k uspjenijem
globalnom situiranju, i nije nu,no da se
dogaaju preko institucija dr,ave. U njima va,no mjesto zauzimaju i razliite institucije i grupe u drutvu. Preko njih, odnosno jaanjem civilnog drutva i mnogostrukim komunikacijama (va,nim za
obrambenu stabilnost prema nesigurnom
okru,enju) demokracija e jaati u svim
novim zemljama, ma kako drukije tendencije pokazivali trenutni izleti u totalitarizam, medijski izolacionizam i druge
oblike devijacija elitistikih grupa (vlasti)
novostvorenih dr,ava. Nije sluajno, to
su dosadanja istra,ivanja u veini novonastalih zemalja pokazala, da su postojee
komunistike elite mijenjale ideoloke
predznake da bi i u novim uvjetima u vlasti stvorili instrument za osobnu, odnosno
usko grupnu ekonomsku emancipaciju na
tetu veine u drutvu. tovie, unitenje
privrede posebno je pogodilo odreene
(nemonije) grupe, a cijelo drutvo osjetilo je (i osjea) posljedice (socijalne) nesigurnosti u institucijama sustava kao to su
zdravstvo, obrazovanje i sl.
Deklariranu pa i stvarnu politiku volju
k integrativnim i globalizacijskim procesima esto nije lako izmiriti s ekonomskom
stvarnosti, pa su politiki izbor i ekonomska stvarnost novonastalih dr,ava esto u
okviru jedne dr,ave problem koji osporava, odnosno onemoguava ve donesene
razvojne odluke, a time i izabrani put. Zato nije rijedak sluaj da idu razliitim putovima ne samo (ne)razvoja unutar pojedine zemlje, nego i izlaska na meunarodnu scenu. Kako osmisliti vlastite putove
globalizacije, a to u ovom trenutku znai
kroz regionalizam i lokalni razvoj, pitanje
je svakog novonastalog drutva u novim
europskim zemljama i od tog osmiljavanja zavisit e i njihova budunost, ponajprije kao ekonomski pokazatelj napretka
zajednice, to je zahtjev veine graana.
Oni koji su se najmanje u tome snali te,e
jaanju zajednica iz kojih su netom izili
(Bjelorusija, Ukrajina...).

Uloga nacije

Raslojavanje Sjevera i Juga

Poevi analizu razmatranjem razliitih

teorija o ulozi nacije i nacionalnog u stvaranju novih dr,ava, Nada vob-oki
prati ulogu tih imbenika i u kontekstu

Jednom izabran put pojedine novonastale zemlje, posebice u odnosu na europske integracije, zasad najee do,ivljavaju kao izbor u kojem su uvjeti nametnuti

,ele ispustiti iz ruku nove polo,aje iako su

formalno, zajedno s drutvima u novim
dr,avama, izabrali procese demokratizacije? to sve stoji na putu demokratizacije

Putovi analiza
Jednom izabran put pojedine novonastale zemlje, posebice u odnosu na europske integracije, zasad najee do"ivljavaju kao izbor
u kojem su uvjeti nametnuti izvana
Nada vob-oki: Tranzicija i nove europske
drave, Barbat, Zagreb, 2000. ISBN 953181-030-3

Grozdana Cvitan
ranzicija k novom sustavu, prijelaznim razdobljem do kvalitetnijeg ,ivota ili prema globalizaciji, regionalizmu, prema neizvjesnosti na temelju dosadanjih dogaanja i strahu ili (radosnom) oekivanju drugog i drukijeg teme
su najnovije knjige Nade vob-oki
Tranzicija i nove europske dr9ave. Prihvaajui potrebu preglednog, teorijski utemeljenog i u vlastitoj sredini aktualnog
trenutka transformacija, koje su uvijek u
odnosu na svijet i na druge u slinoj situaciji, autorica je napisala knjigu o pojavama
to su Europu zadesile stvaranjem etrnaest novih dr,ava u prve tri godine zadnjeg desetljea, a prostor Europe proirile
na istok. to su nove europske dr,ave (i
Europa) dobile tim promjenama, tonije u
to su krenule i koji su rezultati prvog desetljea njihova postojanja na meunarodnom planu kompleksno je pitanje s jo
kompleksnijim odgovorima, kompleksnim u odnosu na oekivano. Na meunarodnom planu stalno nazoni bilateralni i
multilateralni odnosi postojeih dr,ava
krenuli su u nove procese: globalizaciju i
regionalizacije. Potiru li se oni, suprotstavljaju ili izviru jedni iz drugih? to su
nove integracije, posebice europske? to u
njima mogu nai i koliko su njima u izlasku na meunarodnu pozornicu uvjetovane novonastale zemlje? Je li dr,ava,
kako autorica vob-oki primjeuje, samo najbolji poslanik odreenog drutva u
meunarodnim odnosima ili uvar autoritarnih i monih nacionalnih elita koje ne

njoj je teko rei koju dobru.

Mo,e se, dodue, pohvaliti dobar
prijevod Jagne Poganik i sama
nakladnikova nakana da nam

ne znati,elje, ubila svog partnera

(u njezinu sluaju mu,a), dolazi
do obrata koji jednu sasvim bezveznu i po tisuu puta isprianu

Na tragu zaboravljene
soc-realike
Svijet ovog romana dosadan je i klieiziran, a u"itak
itanja svodi se na detektiranje loih mjesta
Brane Mozeti, Aneli, Meandar,
Zagreb, 2000.

Dragan Koruga
vijek je teko pisati o dobrim knjigama. Teko je u
njima izdvojiti ono to
vam se svia, teko je nai rijei
kojima biste izrazili divljenje koje osjeate. Na svu sreu Aneli
Brane Mozetia loa su knjiga, o

prezentira neto od suvremene

mlae slovenske knji,evnost iako je teko povjerovati da se s
one strane Sutle nije moglo nai
neko bolje tivo. Mo,e se, u obranu, rei da knjiga nikad dosta
ali
Rijetko se susree ovako lo
prijevodni roman. U sreditu
Mozetieve prie nalazi se homoseksualac u dugoj, strastvenoj
i nemoguoj vezi koji na kraju
ubija svoga partnera. Ta je pria
ispripovijedana u nemutoj formi
dijaloga izmeu nazovimo ih ispovjedne homoseksualne muke
svijesti i istra,iteljske heteroseksualne ,enske svijesti, a kad
,ena, o ijem postojanju svjedoe samo njezina pitanja, priznaje
da je, slino kao i predmet njezi-

izvana. Nedovoljna vlastita kreativnost i

inicijativa u nala,enju mogunosti i tra,enju sistemskih rjeenja esto ostavljaju sliku zavisnosti, a ne partnerstva to dodatno optereuje drutva u ionako nepovoljnom polo,aju. tovie, put prema Europskoj uniji s grupama zemalja od kojih jedne ulaze u prvoj grupi u savez, druge su na
ekanju, a treih nema nigdje u ovom se
trenutku pokazuje kao svojevrsni europski put raslojavanja Sjevera i Juga, dakle isti onaj koji na globalnoj razini ve postoji.

Slabljenje granica
Razmjena i komunikacija odreuju
mjesto svakog subjekta u globaliziranom
svijetu, a globalizirani svijet ima sve vie
spoznaja o vlastitoj razliitosti i slo,enosti, kao i o odgovornosti za ukupan planet.
Ekoloko zajednitvo danas se gradi na
slabljenju granica koje sve vie prelazi informatika i tra,enje specifinih putova za
sve sudionike procesa. Europa ve pokazuje znakove regionalizma. Zato: ma koliko taj svijet bio podijeljen na bogate i siromane, na Sjever i Jug, na razvijene i one
u razvoju, globalizacija namee zajedniku odgovornost u zajednikom cilju
zahtijevajui to vei sklad na zajednikim
interesima, trebat e taj sklad osmisliti i
tamo gdje ga do danas nije bilo, a to vie
nije mogue sasvim realizirati preko Organizacije ujedinjenih naroda.
Konzultirajui i analizirajui bogatu literaturu za razliita podruja novih svjetskih tendencija, Nada vob-oki daje
jasnu sliku pojmova i procesa (zajedno s
kontradikcijama i dvojbama koje u sebi
sadr,e) s kojima se Hrvatska s veom grupom europskih zemalja susree sa sve manje otpora, ali je pitanje da li i s vie razumijevanja. U svakom sluaju, s ne ba suvie uspjeha u odnosu na one slinog puta
koji su svoju europsku i svjetsku sudbinu
prihvatili i osmislili, br,e, efikasnije i
kreativnije.
Istra,ivae novih dr,ava i drutava zaudila je potreba novostvorenih zemalja
Istoka i Juga Europe koje su sve odreda
imale potrebu naglasiti kako su u sreditu
Europe. To sredite Europe uistinu nije
pomoglo njihov tranzicijski put, ali je
odigralo ulogu u njihovu samozavaravanju: prolost nije znaila nita u procesima
osmiljenim za budunost. Realizam tih
procesa nije u zaklinjanju na postojee
preko prolosti, nego u transformaciji kao
uspjenosti na putu preobrazbe. Sve drugo beskorisne su polemike oko injenice
da strah od svijeta sputava kreativnost i
tra,enje rjeenja na pitanjima kojima je
kanjenje najvei neuspjeh.

priu o tankoj liniji izmeu ljubavi i smrti ini posve bedastom.

Poenta je valjda da svaka ljubav
boli ili ve neto tome slino.
Zaintrigiranome itatelju, koji
iz ovog sa,etka jo nije shvatio o
emu se radi, treba pripomenuti
da sve to skupa uope nije zanimljivo napisano. Knjiga se zapravo sastoji uglavnom od razliitih prizora eve i dosadnih kontemplacija o biti ljubavi pa sve
skupa podsjea na bolesni kola,
najboljih uradaka iz nekada kultnog slovenskog pornotabloida
Vrui kaj i ispovijedi optu,enika
u Oprah Showu. S druge strane,
po,eli li reeni itatelj saznati
togod vie o ,ivotu urbanih slovenskih homoseksualaca s kraja
stoljea, ova knjiga nee mu puno pomoi. Po,eli li, tovie, saznati neto vie o ,ivotu en general, jo e se vie razoarati. Svijet ovog romana dosadan je i klieiziran, a u,itak itanja svodi se
na detektiranje loih mjesta i
grohotan itateljski smijeh. Ne
mo,e se, na,alost, zakljuiti ni
tko su ti vra,ji aneli.
S druge strane, sa svim tim se
ne bi trebalo ba ni aliti. Ova bi
se knjiga komotno mogla pret-

voriti u svojevrsne homofobne

protokole sionskih mudraca,
no to bi impliciralo da usprkos
dojmu kojeg ,eli ostaviti, Mozeti nije gay, nego sraunato radi
na tome da ocrni ,ivot pravih homoseksualaca. No, prije e biti
da je rije o nesvakidanjem tipu
anga,iranog literata koji mijenja
svijet po uzoru na sada ve davno
zaboravljene pisce soc-realike.
Ta njegova namjera da tematizacijom odreenog subkulturnog
pa i kontrakulturnog iskustva otvori problem homoseksualnosti,
odnosno homofobije, u slovenskoj javnosti mo,da je i uspjela
iako je pitanje koliko je bilo koji
roman, a posebno ovaj roman,
dobro polazite za rjeavanje
drutvenih pitanja. No, s ove
strane Sutle, ini se, postoje i zanimljiviji drutveni fenomeni, a
knji,evnost je ionako nepogodan
medij za javnu raspravu. to se
pak Mozetia tie, ne treba se
bojati. Rije je o ovjeku koji je
objavio nekoliko knjiga proze i
poezije, a u Centru za slovensku
knji,evnost skrbi o promociji
slovenske knji,evnosti u svijetu.
Otuda valjda i ova knjiga.

II/39, 28. rujna 2,,,. 45

Neinformiranost kritiara
Reagiranje na tekstove Filipa
Krenusa Pretenciozno i neozbiljno
(Zarez br. 29) te Marina Bla evia Kritiar je literarni strunjak i
Natae Govedi Glosa o kriterijima (Zarez br. 31)

Potovana gospoo Zlatar!

U Zagrebu se od 19. do 25.
o,ujka ove godine odr,ao Meunarodni forum kazalinih kritiara (u organizaciji Hrvatskog centra ITI-UNESCO), koji je objedinio tri manifestacije vezane uz
kazalite i kazalinu kritiku: (1)
meunarodni simpozij na temu
'Kazalina kritika u novom mileniju' (2) meunarodni seminar za
mlade kazaline kritiare (u suorganizaciji
Meunarodnog
drutva kazalinih kritiara AICT) i (3) seminar za mlade
hrvatske kazaline kritiare.
Na simpoziju su priopenja
podnijeli: David Adams, kazalini kritiar dnevnoga lista 'The
Guardian', Wales (Novi Wales:
kazalite, kulturni identitet i kritiari), Heino Byrgsen, kazalini
kritiar i urednik Danskog radija
(Uloga kritike, uloga kritiara),
Muhamed D,elilovi, profesor
na Sveuilitu u Sarajevu i dramaturg NP (Problemi poslijeratne
bosansko-hercegovake kritike:
ideoloko-psiholoko-estetiki),
Daniel Meyer Dinkgrafe, profesor na Sveuilitu u Sarajevu u
Aberystwythu, Wales (Kazalina
kritika i uloga kazalita za pojedinca i u drutvu), Ian Herbert,
kazalini kritiar i urednik asopisa 'Theatre Record', London
(Kazalina kritika u Velikoj Britaniji - proteklih pedeset godina),
Michael Anthony Ingham, profesor na Sveuilitu u Hong
Kongu (Lingvistika i komunikacijska teorija za kazalinog kritiara: akademski luksuz ili neophodno orue), Andras Nagy, kazalini kritiar i teatrolog, Maarska
(Kritika i politika: promjene u ispolitiziranoj regiji), William Davies King, profesor na Kalifornijskom sveuilitu u Santa Barbari
(Zatvorena kazalita u 'Osunanom mjestu krivnje': kritika perspektiva Kalifornije), Sibila Petlevski, profesorica na ADU u
Zagrebu (Bje9ea meta - kazalina kritika i njezina publika), Ruediger Schaper, kazalini kritiar
dnevnog lista 'Sddeutsche Zeitung' (Definirajui novo berlinsko i njemako kazalite), Malgorzata Semil, urednica teatrologijskoga asopisa 'Dijalog', Varava (Trebamo li novu kritiku za
novo tisuljee), Maria Helena
Serodio, profesorica na Sveuilitu u Lisabonu (Slika uokvirena
rijeima), Kalina Stefanova, kazalina kritiarka i profesorica na
Nacionalnoj akademiji za kazalite i film u Sofiji (Kazalina kritika - kakva je, a kakva bih voljela
da bude), Dubravka Vrgo, kazalina kritiarka 'Vjesnika' (Mrtva
kritika - razlika izmeu amerike
i hrvatske kazaline kritike), Jessica Wai-Yee Yeung, doktorandica i
povremena predavaica na Sveuilitu u Hong-Kongu (Kritika

umjetnosti performancea u novom

tisuljeu)
Kao to se mo,e vidjeti iz prilo,enog popisa ugledni kritiari i
teatrolozi sa irokim rasponom
relevantnih tema. Forum se odr,avao u prostorijama Studentskoga centra i bio otvoren za
javnost. Rasprave o iznesenim
priopenjima vodile su se svakoga dana, a priopenja e biti uskoro objavljena u zasebnoj publikaciji.
Meunarodni seminar za mlade kazaline kritiare vodili su
Ian Herbert, Maria Helena Serodio i Boris Senker. Voditelji su
zajedno radili po jedan sat dnevno sa cijelom skupinom (18 mladih kritiarki i kritiara iz Bugarske, Hrvatske /2/, Irana, Kanade,
Koreje, Maarske, Makedonije,
Meksika, Moldavije, Poljske, Rumunjske /2/, Sjedinjenih Dr,ava
/2/, Slovenije, vedske i Turske),
a Maria Helena Serodio i Boris
Senker jo po dva sata dnevno sa
svojim grupama od po 9 sudionika.
Kalina Stefanova radila je s
grupom od dvadesetak polaznika, uglavnom studenata knji,evnosti i teatrologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Statistiki reeno forum je
okupio stotinjak aktivnih sudionika, a od toga etrdeset stranih
gostiju (kritiara i teatrologa).
Sudionici foruma i obaju seminara vidjeli su predstave hrvatskih kazalita, razliitog estetskog opredjeljenja: 'Mr.Single'
(Exit), 'Hasanaga' (HNK), 'Grad
u gradu' (ZKM), 'U oekivanju
kruha' (Daska, Sisak), 'Bure baruta' (Kerempuh), 'Gdje se sakrio Nanaki' (Pinklec, akovec),
'Mnchhausen' (Movens), 'Alma
Mahler' (&TD). Te su predstave
redovito bile poticaj za razgovore na oba seminara, ali se oni nisu
ograniavali samo na njih.
Budui da je, prema rijeima
pomonice ministra kulture Naime Bali, forum, zajedno sa seminarima, bio "prvi vei meunarodni skup u nas poslije sijeanjskih izbora, a izravno (...) sukladan i novoj hrvatskoj kulturnoj
politici" ('Veernji list' od 21.
o,ujka), izazvao je podosta veliku medijsku pozornost, koja je
zbunila veinu stranih sudionika,
nenaviklih na pridavanje takve
va,nosti kulturnim i znanstvenim skupovima. Razumije se da
smo, kao domaini i organizatori, takvim odjekom mogli biti vie nego zadovoljni, a jednako
smo tako zadovoljni i poprilino
,ivom i korisnom razmjenom informacija i iskustava tijekom estodnevnoga dru,enja kritiara i
teatrologa u Zagrebu, Vara,dinu
i akovcu.
Drago nam je da se i u 'dvotjedniku za kulturna i drutvena
zbivanja' kojemu ste glavna i odgovorna urednica nalo mjesta za
kritike, manje ili vie izravne osvrte na te dane, kao i za problematske lanke o kazalinoj kritici potaknute, kako se ini, jakim
nezadovoljstvom to su ga u krugu suradnika 'Zareza' izazvali forum i seminari u organizaciji Hrvatskoga centra ITI i AICT-a.
Autori tih priloga, kao to znate,
Filip Krenus, Dalibor Bla,evi i
Nataa Govedi, koji su jednoduno doveli u pitanje nakane organizatora foruma i dvaju seminara, napose onoga za nae mlade kritiare i strunu kompetenciju njihovih voditelja. Ne bismo
ovim pismom naslovljenim na
Vas, potovana gospoo Zlatar,
uope reagirali na ono to su stal-

ni suradnici 'Zareza' u tim tekstovima napisali i nije nam ni do

kakve polemike s njima. Oalimo,
meutim, zbog toga i neugodno
je sve nas, a najvie mlade hrvatske sudionike seminara koji su
tekstove proitali, iznenadilo to
to su o smislu i kvaliteti njihova
rada s Kalinom Stefanovom ukupno 18 sati seminara - tako
negativno, a autoritativno pisali
ljudi od kojih je jedan (Filip Krenus) boravio samo na dijelu posljednjega trosatnog seminara, a
ostalo dvoje (Marin Bale,evi i
Nataa Govedi) ni u emu nisu
sudjelovali, osobno nita od svih
tih zbivanja nisu pratili, ni s kim
o radu na seminarima nisu iscrpnije razgovarali, nego su sve
svoje dojmove, zakljuke i sudove izveli iz dvije-tri 'radne teze'
prepisane s popratnih letaka, koje nikoga u seminarima nisu ni u
emu ograniavale niti ga prisiljavale na usvajanje bilo kakvih sudova. Naprotiv, nakon prijepodnevnih priopenja, na poslijepodnevnim seminarima i nakon
veernjih predstava raspravljalo
se o nizu stvari, bilo je neslaganja
i polemika, sudovi o prikazanim
predstavama, primjerice 'Buretu
baruta' i 'Nanakiju', znali su biti
posve opreni. Postavljala u se i
mnoga pitanja. Jedno se pitanje
ipak nikad nije postavilo, jednostavno stoga to je krajnje neumjesno i besmisleno. To je, dakako,
pitanje: 'je li barem po,eljno ako
ne i nu,no da kazalini kritiar
vidi predstavu o kojoj e pisati?'
MIljenja smo da je prvi i osnovni uvjet ne samo za kazalinu kritiku, nego i za svaku drugu javnu
kritiku koliko-toliko dobra informiranost o onom o emu se
govori ili pie.
S potovanjem
lanovi Upravnog odbora
Hrvatskog centra ITI
Ivan Matkovi, Sanja Nikevi,
Gordana Ostovi, Denis Perii,
Boris Senker, Sreko estan,
Ieljka Turinovi

Estetika
marksistikog
lina
Odgovor Neboji Jovanoviu na tekst Nataa
Govedi, Nataa Govedi iz
prolog broja Zareza
Nataa Govedi
Potovani gospodine Nebojo
Jovanoviu,
Sretna sam to unato svim
"banalnostima" koje, po vaem
miljenju, objavljujem u Zarezu i
drugdje do sad ipak nisam (pa ni
pod maskom izvrnutog komplimenta) pozivala na otputanje
ljudi ili uskratu javne rijei onim
autorima s kojima se ne sla,em u
miljenju, kao to vi ironino pozivate na moju medijsku likvidaciju u zadnjem odlomku svog
reagiranja. Va repertoar osobnih
uvreda takoer ne smatram vrijednim daljnjeg komentiranja:
prihvaam samo strune polemike. Namijenivi tekst reagiranja
glavnoj urednici Zareza lijepo ste
pokazali i kako po vaem miljenju funkcionira hijerarhija u
marksistikom kljuu: kao apel
"vrhu hijerarhije" za likvidaciju
nepodobnih "ni,ih" lanova partije. U pravu ste oko jednoga: i-

tala sam i itam Fredrica Jamesona i nisam aprioristiki smlavljena

njegovim
argumentima
(premda ga smatram zanimljivim
i poticajnim teoretiarem), o emu sam sasvim konkretno ve
dala izvjetaj u tekstu koji vas je
iznervirao. No budui da vi niste
upregli svoje argumente u obranu Jamesona, nego u fabriciranje
osobnih uvreda upuenih na moju adresu, ne vidim ni zato bih
trebala nastaviti razgovor o autoru koji vam zapravo nije bitan.
tovie, toliko vam je neva,an da
niste uinili napor diferenciranja
Jamesonova nastupa u Zagrebu
(dakle predavanja koje je i po Jamesonovim rijeima bilo "nepripremljeno" te sastavljeno iz
"opih mjesta") od cjelokupnog
Jamesonova opusa. to se pak tie pripisanog mi "krvolonog
optimizma" koji ste podveli pod
citiranje Esmeralde kao modela
moje pretpostavljene medijske
lektire (ne pratim tu seriju), zahvaljujem vam i to ste usput tako
itko izrazili i ortodoksno ovinistiki stav o tobo,e "nepobitnoj" zaglavljenosti ,enskog uma
na kognitivnoj orijentaciji sapunica. Odmah se vidi da znate
gdje je mjesto ,enama, a gdje Velikim Uiteljima. Kako se u sporu modernista i postmodernista
deklariram kao postmodernist
(dakle opet suprotno Jamesonu),
nisam sigurna ni da li sapunica
koju navodite doista zaslu,uje
apsolutnu stigmatizaciju, kao i
svaku medijsku naraciju. Prije
osude svakako bi je trebalo prouiti (kulturalni studiji za taj pothvat nude raznorazna teorijska
orua). Mislim da je Kiev citat
koji navodite sramotno dekontekstualiziran, tim vie jer je takoer nastao kao kritika elinog
optimizma marksistike utopije
(koju sam i sama tekstom o Jamesonu, ali i ne samo tekstom o
Jamesonu, nastojala demistificirati). Ne znam da li ste ikada itali zapise pre,ivjelih logoraa ili
sluali svjedoanstva neizljeivih
bolesnika, ali mnoge od njih (od
Nade,de Mandeljtam do sugovornika Victora Frankla) karakterizira teko izboreni optimizam, koji doista nema nikakve
veze sa zdravim zdravcatim i slobodnim "jadnicima" koji itav ,ivot provedu udobno se ,alei
zbog ovih ili onih (uglavnom
vlastitih) "nemoi". Ako ba hoete govoriti o banalnosti zla,
pogledajte radije bibliografiju
Hannah Arendt. Ako vas zanima
vie o postmarksistikoj politikoj teoriji, preporuujem vam za
poetak Francoisa Fureta, Prolost jedne iluzije (od 1997. godine
knjiga postoji i u hrvatskom izdanju). Moje trajno razoaranje
u vezi Jamesona njegovo je potpuno nepoznavanje i nepriznavanje ekolokih, postkolonijalnih i
feministikih teorija, to mu je
uostalom prigovoreno u nizu relevantnih intervjua i analitikih
studija. Ako ih poznajete, ne bi
vas smio zaprepastiti ni moj ni
bilo iji otpor prema Jamesonovoj dogmatici. Ljubazno bih vas
nadalje molila da mi, ak ni u
funkciji Oi,ekova prevodioca, ne
nastavite objanjavati kako bi bilo bolje da konano "izaem na
pravi put" marksistike kritike: u
stanju sam raspoznati svoje ideologijske prioritete (ako ne vjerujete da se ideologija mo,e i birati,
preporuujem vam sveuilino
danas vjerojatno najutjecajniju
Van Dijkovu studiju pod nazivom Ideology, 1998). Ako je pak
va tekst nova varijanta prikrive-

ne polemike izmeu Zareza i Arkzina, na to me posebno navodi

injenica da je organizator Jamesonova dolaska u Zagreb bio Arkzin te da su vae veze s tim krugom autora uspostavljene preko
teorijskog kulta Slavoja Oi,eka,
otvoreno vam priznajem kako
ovaj put stojim na strani argumentacije koju su u Zarezu Dejanu Kriu (kao "Arkzinu" glavom
i potpisom) uputili Boris Beck i
David porer. to ne znai da ne
itam rado Krieve tekstove:
naprotiv, njegujem upuenost u
miljenja razliita od mojih. Sa
svoje i samo svoje strane neobino mi je drago ponoviti i kako
nisam u Swiftovoj maniri izvrnutog zrcala hvalila Harryja Pottera
samo zato da bih poslala kodiranu poruku o Potterovoj ideologijskoj bijedi i jezovitosti; doista
sam mislila ono to sam rekla. U
meuvremenu sam ak proitala
sva etiri nastavka Harryja Pottera i spremna sam duljom studijom braniti tezu kako se radi o
izvanrednom umjetnikom djelu, a ne undu. Sasvim mi je pritom svejedno to je Jameson obznanio da je postmoderna esetski
"manje vrijedna" i manje "prevratnika" od moderne, ve i zbog
svih tih ni,ih formi (poput reklame, instalacij Roberta Gobera,
,anrovskih filmova) koje su u
postmoderni dobile legitimitet
umjetnikog djela. Shvaam da je
princip inkluzivnosti oduvijek
straio marksiste. Razumijem i
da je snobovima svih vrsta u pravilu lake otpisati djeju knji,evnost kao manje vrijednu od knji,evnosti za odrasle, ali bojim se
da moj izbor najdra,ih knjiga nikada ne bi preskoio Karela apeka, Hugha Loftinga, Astrid
Lindgren ili odnedavna J. K.
Rowling. Na kraju, shvaam da
osoba koja ustaje u obranu Jamesonova ortodoksnog marksizma
mora neminovno posegnuti i za
revolucionarno nasilnom retorikom, ali ne shvaam zato uope
piete agresivnu polemiku na
moj tekst koji, kako velite, em
nije dostojan pa,nje, em ga smatrate bjelodano i banalno pogrenim (tad bar u njemu ne treba
nita dodatno "razotkrivati"). Ili
mo,da nije sve ba toliko nepobitno oito? Mo,da me ba zato
i treba linovati da ne bih pobuivala i vae sumnje? Rastanimo
se naposljetku s Jamesonovim citatom uz koji i sama pristajem:
Doista, ako se neki kd nastoji
nametnuti kroz ukidanje drugih
opcija to jest tvrdei kako je
ba on privilegirani autoritet u
artikulaciji neega nalik istini
tada e isti taj kd djelovati ne
samo uzurpatorski i represivno,
nego [...] upravo kao nezakonit
pokuaj jedne grupe da zavlada
nad svima ostalima. Eto, ni Uitelj nije sklon lavini nekritikog
obo,avanja.

Isprika
U prolom Zarezu, broj 38,
na stranici 17 zbog tehnike
pogreke krivo su prelomljene
pjesme trojice autora koji su
sudjelovali na pjesnikoj manifestaciji Vilenica 2000: Ronnyja Somecka, Istvana Vrsa
i Slavka Mihalia. Ispriavamo
se autorima i itateljima.
Redakcija Zareza

46

II/39, 28. rujna 2,,,.

Multimedijalni centar d.o.o., poduzee u kulturi, Rijeka, Kru;na bb
tel/fax: 051/21 50 63, www.okri.hr/ok@okri.hr
Galerija OK, Internet centar, Izdavatvo-projekt Janus, Klub Palach, Film-foto-video

OVA FOTOGRAFIJA JE SNIMLJENA NA PODRUJU

REPUBLIKE HRVATSKE
Fotograf: DRAOEN OKEVI GALERIJA O.K.

II/39, 28. rujna 2,,,. 47

Francuska
Sran Raheli,
Gioia-Ana Ulrich

Austrija
Klimt i ene (Klimt und die
Frauen), Austrijska galerija u
dvorcu Belvedere, Be, od 19.
rujna 2000. do 7. sijenja 2001.
U Beu je 19. rujna otvorena velika izlo,ba portreta austrijskog
slikara Jugendstila Gustava Klimta.
Na taj e se nain Klimtovo djelo
suoiti s portretima ,ena njegovih
europskih suvremenika Oskara
Kokoschke, Edouarda Maneta i
Edvarda Muncha. U Klimtovu cjelokupnom umjetnikom ,ivotu ,ene su bile osnovna tema, izjavio je
ravnatelj Muzeja Gerbert Frodl.
Izlo,ba predstavlja vie od sto eksponata meu kojima se nalaze posudbe iz Tokija, Pariza i Rima, a u

Bernard Pivot prekida s emitiranjem

Predstavljen novi asopis Literaturen

Bernard Pivot, kultni urednik i

dugogodinji televizijski voditelj
emisija Bouillon de Culture i
Apostrophes na dr,avnom programu francuske televizije France 2
prekinuo je ureivanje navedenih
emisija. tovatelji kulturnih i knji,evnih emisija sada su prisiljeni ekati kasne none
sate ako ,ele u,ivati u istima. Naime, u posljednje
se vrijeme ustalilo
da se kulturne
emisije na francuskoj televiziji emitiraju oko ili poslije ponoi. Na vodeim francuskim kanalima (TF 1 i
France 2) trenutno se emitiraju
emisije Le Cercle de minuit Laure
Adler (inae glasovite autorice
biografije Marguerite Duras), Vol
de nuit Patricka Poivrea dArvora i
Des mots de minuit Philippea Lefaita. Inae, po rijeima Laure Adler, njezine su emisije
poinjale izmeu jedan i dva
sata poslije ponoi, pa smatra da je to uvreda gledateljima, ali i gostima koji u to
doba moraju dolaziti u studio, no ona se ipak nada da
e odlazak Bernarda Pivota
probuditi odgovorne na
France 2. (S. R.)

Knji,evna kritiarka Sigrid

Lffler ovih je dana u Berlinu
predstavila novi asopis za knji,evnost pod nazivom Literaturen.
Glavna urednica novoga mjesenika za knji,evnost Lffler nekada-

Pokrenut Radio Erika, radio protiv crnih plima

sreditu se nalaze tematske uljene
slike, crte,i, skice, studije i alegorije. Klimt je svojim bogatim, ukraenim ,enskim portretima na prijelazu stoljea stvorio nov nain slikanja, a njegove su puteno-erotske
slike dama iz vieg graanskog sloja istovremeno ubirale divljenje i
kritiku. Neposredno prije otvaranja izlo,be ameriki odvjetnik
Randall Schnberg ulo,io je tu,bu
protiv Republike Austrije, budui
da njegova klijentica Maria Altmann od Austrijske galerije zahtijeva
povrat est Klimtovih slika, meu
kojima se nalaze dva popularna
portreta, Zlatna Adele i Crvena
Adele, dva sredinja djela na izlo,bi. Tu,iteljica Altmann tvrdi kako
su slike zapravo nacistiki plijen
koji je doao u posjed Galerije.
Maria Altmann je unuka Adele
Bloch-Bauer kojoj su nekada pripadali portreti. Dr,ava Austrija ustraje u tvrdnji da je zakonit vlasnik
Klimtovih djela te upuuje na jedan osporavan odlomak u oporuci
Adele Bloch-Bauer iz 1923. godine
po kojemu bi njezin suprug Ferdinand spomenute slike trebao pokloniti Austrijskoj galeriji. Budui
da Adela, koja je umrla 1929. godine, nije mogla predvidjeti da e nacisti protjerati njezinu obitelj, odvjetnik Marie Altmann oporuku
smatra neva,eom te
se poziva na
kasnije napisanu oporuku njezina
supruga
Ferdinanda
po kojoj
umjetnika
zbirka mora
ostati u obiteljskom
vlasnitvu.
(G. A. U.)

Njemaka

U francuskom gradiu na
atlantskoj obali Saint-Nazareu pokrenut je Radio Erika, stanica koju su osnovali graani koji se
bore protiv takozvanih crnih plima, tj. naftnih mrlja koje esto
pustoe te dijelove francuske obale. To je prvi radio na svijetu povezan s katastrofama, objavio je Pascal Braud, lan grupe graana. Radio je osnovan zbog toga to nekoliko mjeseci nakon ekoloke katastrofe svi misle da je problem rijeen, no dugo nakon tankerskih
nesrea ostaje mnotvo crnih mrlja
kojima se valja pozabaviti. Radio
emitira rasprave sa sluateljima, vijesti, glazbu i vremensku prognozu. Radio Erika takoer ,eli provoditi ankete i snimati reporta,e o
zatiti okolia openito, zatim o
genetski modificiranim biljkama i
,ivotinjama, nuklearkama i mondijalizaciji. (S. R.)

Italija
Giottovi posmrtni ostaci
Skupina znanstvenika utvrdila je
kako skelet pronaen prije trideset
godina u grobu ispod stolne crkve
u Firenci pripada slikaru Giottu
(oko 1267 1337). U pregledanim
kostima nalaze se jasni
tragovi kemijskih elemenata iz
pigmenta
boje koju je
koristio umjetnik. Oteenja na zubima dodatni su dokaz, budui da
je umjetnik obiavao grickati dr,ak
svoga kista. U starim spisima se
navodi kako je Giotto pokopan u
crkvi Santa Maria Reparata na ijem se mjestu danas nalazi stolna
crkva.(G.-A. U.)

nja je urednica knji,evne rubrike u

tjedniku Die Zeit, a popularnost je
stekla u emisiji Literarisches Quartett koju ureuje i vodi najpoznatiji knji,evni kritiar u Njemakoj
Marcel Reich-Ranicki. Novi asopis s podnaslovom Ournal za knjige i teme na 150 stranica nudi knji,evne kritike, portrete autora, literarne reporta,e, eseje, kolumne te
nove tekstove i stihove dobitnika
Bchnerove nagrade Dursa
Grnbeina. Temat u prvome broju
bit e Pronalazak Istoka, odnosno
kako Zapad prihvaa Istok. Takoer e biti govora o poljskoj knji,evnosti, budui da je Poljska ove
godine posebna goa na Frankfurtskom sajmu knjiga. Literaturen
ujedno donosi razgovor s al,irskom knji,evnicom Assiom Djebar, dobitnicom ovogodinje Nagrade za mir njemakog knji,arstva.
(G.-A. U.)

Velika
Britanija
Roman Polanski tra i anonimca
za novu ulogu
Francuski redatelj poljskog porijekla Roman Polanski u Londonu
je u potrazi za anonimcem izmeu
25 i 35 godina koji bi glumio u
glavnoj ulozi njegova novog filma
Pijanist koji e se snimati poetkom 2001. u Varavi. Polanski je u
The Guradianu objavio takav oglas
s naglaskom na to da glumako iskustvo nije potrebno. No zato bi
kandidat morao biti osjeajan, ranjiv i karizmatian, a audicija e se
odr,ati u Londonu 30. rujna. Film
e imati bud,et od 25 milijuna britanskih funti i govorit e o ,ivotu
poljskog pijanista Wladyslawa
Szpilmana koji je zamalo izbjegao
smrt u koncentracijskom logoru za
vrijeme Drugoga svjetskog rata.
Taj je glazbenik roen u Varavi
1911. godine, a umro je prolog srpnja, takoer u poljskome glavnom
gradu. Dakle, ako se u to doba naete u Londonu, a nemate glumakog iskustva, po,urite na audiciju!(S. R.)

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja

adresa urednitva: Hebrangova 21, Zagreb
telefon: 4855-449, 4855-451
fax: 4856-459
e-mail: zarez@zg.tel.hr
web: www.zarez.com
urednitvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati
nakladnik: Druga strana d.o.o.
za nakladnika: Boris Maruna
poslovna direktorica: Marcela Ivani
glavna i odgovorna urednica: Andrea Zlatar
pomonice glavne urednice: Katarina Luketi, Iva Plee
redaktor: Boris Beck
redakcijski kolegij:
Sandra Antoli, Tomislav Brlek, Grozdana Cvitan,
Dean Duda, Nataa Govedi, Giga Graan, Rade Jarak,
Agata Juniku, Pavle Kalini, Branimira Lazarin,
Jurica Pavii, Duanka Profeta, Dina Puhovski,
Sran Raheli, Sabina Sabolovi, David porer,
Igor tiks, Gioia-Ana Ulrich, Davorka Vukov Coli
grafiki urednik: Seljko Zorica
lektura: Marko Plavi
tajnica redakcije: Nataa Polgar
priprema: Zarez, Zagreb
tisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a
Tiskanje ovog broja omoguili su
Institut Otvoreno drutvo Hrvatska
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Cijene oglasnog prostora

1/1 stranica
1/2 stranice
1/4 stranice
1/8 stranice

4500 kn
2500 kn
1600 kn
900 kn

PRETPLATNI LISTI
izrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja

10000 Zagreb, Hebrangova 21
Lelim se pretplatiti na zarez:
, 6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn
, 12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn
Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te
studenti i uenici mogu koristiti popust:
6 mjeseci 85,00 kn
, 12 mjeseci 170,00 kn
Za Europu godinja pretplata 100.- DEM, za
ostale kontinente 100,00 USD.
PODACI O NARUITELJU
ime i prezime:
adresa:
telefon/fax:
vlastoruni potpis:
Uplate na "iro-raun kod Zagrebake banke:
30101-601-741985. Kopiju uplatnice prilo"iti
listiu i obavezno poslati na adresu redakcije.

Bosiljko Domazet, roen u Banjoj Luci, Bosanska 1b, 10. studenoga 1957.,
dokumentarnom fotografijom se bavi od srednjokolskih dana

Domazet