Gradonaelnika Tuzle Selima Belagia je 13. maja 1992.

pozvao major JNA Tomislav Praer,

zamjenik komandanta vojnog aerodroma Dubrave, smjetenog nadomak Tuzle. Belagi je, prije
nego je postao politiar, bio tehnolog. Postdiplomski studij okonao je u Zagrebu, bivu JNA
odsluio u Kruevcu, jedno vrijeme radio u Fabrici cementa Lukavac i sve druge godine proveo
u samoj Tuzli.
Praer je, nakon malo snebivanja rekao: Ja razmiljao, a ti e sad, moda da me otjera u
materinu. To me uopte ne interesuje. Imam jedno prijedlog.
Belagi odgovara kratko: Hajde.
Prijedlog je, kae Praer za ive ljude koji jo nisu popaljeni i pobijeni i glasi: Sa tim tvojim
saradnicima u optinama o kojima si govorio proglasite bre neku autonomiju i izjavite da elite
da ivite u Jugoslaviji.
Neu ba, ne dolazi u obzir Praer, odgovara Belagi.
Da traite izvjesnu autonomiju, insistira major.
Ma nema govora, Praer. Koju Jugoslaviju?
Jebi ga, onda je rat, upozorava Praer.
Neka je rat. Neka je. Ja nemam druge drave osim Bosne i Hercegovine.
Gledam odnos snaga.
Neka je kakav jest.
Nemoj tako, uporan je Praer.
Pa neka nas pobiju, bolan.
Nemoj tako, to je Izetbegovievo.
Bie u istoriji zapisano da je srpski narod genocidan. A Bosanci to nisu.
Trai, ovjee, autonomiju! Daj saglasnost da e ivjeti u novoj Jugoslaviji.
Ne dolazi u obzir, Praer!
Jebi ga, onda smo najebali svi.
U Tuzli se desila pobuna protiv Turaka, otpor austrougarskoj okupaciji, zatim Husinska buna,
koja je postala sinonim borbe za radnika prava.

Tokom Drugog svjetskog rata tuzlanska vlast je traila od islamskih vjerskih poglavara da kod
Pavelia urgiraju da se zatite Srbi. U posljednjem ratu, Tuzlaci su spontano napravili otpor
nacionalizmu i ja ne mogu da dm odgovor na pitanje zato su Tuzlaci takvi. Ponekad se naalim
pa kaem da krv i so ne idu skupa, objanjavao je Belagi.

Ja nemam druge drave osim Bosne i Hercegovine: Selim Belagi

Photo: flickr.com
U Tuzli je HVO bio u manjini, a daljina od zapadne Hercegovine onemoguavala je njegovo
jaanje. Do sukoba ARBiH i HVO-a nije dolo tokom cijelog rata, dok se sa druge strane Tuzla
stalno nalazila u srpskim kalkulacijama kao teritorij koji treba pridobiti milom ili silom. U
posljednjoj ratnoj godini Karadi i njegovi saradnici su razmatrali mogunost ustupanja
krajikih opina, ak i Banja Luke, samo da bi se dokopali bogatog industrijskog bazena oko
Tuzle. Ideja je u osnovi bila Miloevieva, a kada ju je Karadi obznanio, izazvala je revolt u
vojnim strukturama koje nisu bile voljne odrei se Banja Luke.
Dok se panja svjetske javnosti u proljee 1992. fokusira na deavanja u glavnom gradu BiH,
padaju gradovi istone Bosne. Bonjako stanovnitvo je u mjestima gdje je bilo u veini ubijeno
ili protjerano, hladnokrvno i brzo. Meunarodna zajednica je reagirala tek kada se tog ljeta pod
jakom opsadom srpskih snaga nalo Gorade. Za razliku od ostalih gradova istone Bosne u koje
su srpske snage jednostavno umarirale, iz Gorada su pruali otpor. Srbi su prisiljeni uzeti
Gorade, napisao je Karadi u julu mjesecu generalnom sekretaru UN-a Butrosu Galiju kako
bi spasili svoje sunarodnjake koji su izloeni zvjerstvima.Srpska strana, ustvari, roaci ovih oko
tri hiljade muenih talaca ponudili su pregovore i mir. To je muslimanska strana odbila. Umjesto
toga, muslimanske snage su pokrenule ofanzivu iz pravca Sarajeva i spalili nekoliko srpskih
sela. Ovo je istina o Goradu".
Kako opsada Gorada ne prestaje, meunarodna zajednica zahtijeva od vlasti u Beogradu da
zaustave bosanske Srbe. Jugoslovenski premijer Milan Pani se obavezuje da e to uiniti. Ovaj
ameriki fabrikant srpskog porijekla nije razumio ta se uistinu deava. Mjesec dana ranije,
doveden je iz Amerike i imenovan za premijera, a Dobrica osi je postao novi jugoslovenski
predsjednik. Telefonske linije su u prekidu, ali Pani vojnom radio stanicom uspostavlja vezu sa
jednim od srpskih komandanata na terenu. Pita ga treba li mu pomo za Gorade. Sa druge strane
toki-voki veze dobija odgovor: Samo u ljudstvu. Odluujui napad na Gorade tek je trebao
uslijediti.

Procjene Generaltaba bile su da e Muslimani iz Gorada bjeati prema Sandaku. Jedini pravac
kojim su mogli krenuti bio je preko Rudog gdje su ih ekale elitne vojne jedinice. Na ulazu u
Rudo stajala je tabla Srpska republika BiH - optina Rudo. Na punktu su legitimisali
jednoobrazno uniformisani, podiani vojnici sa crvenim beretkama na kojima su stajala zlatna
ocila. Nosili su oznake Specijalne jedinice Munja. Smjeteni su u kasarni Car Duan. Tamo
nalazimo Kapetana Dragana, njegovo suvonjavo lice ve smo sreli na posterima izlijepljenim po
gradu. U hotelu na vodi, etniki vojvoda iz Priboja, objanjava da smo Srbi umirujui pijanca
za susjednim stolom koji ljulja bombu zakaenu za pantalone i prijeti svakom Turinu koji
pree preko Uvca.
Vodi, uz irok osmijeh prepun zlatnih zuba, pria o ministru odbrane SAO Istona Bosna i
predsjedniku optine ajnie doktoru Duanu Kornjai. Kao da gleda crnogorskog vladiku
Rada, opisuje ga vojvoda. Kornjaa je ponosan to u ajniu, u kojem je ivjelo 53 posto Srba
i 45 posto Muslimana, nema ni jednog Muslimana. Mislim, ni jednog ivog Muslimana, stvar se
rjeavala od uva do uva kao u Foi i Viegradu, objanjava povlaei prstom liniju preko vrata
da aluzija na odsjecanje vratova bude jasnija.

Tuzla je uvijek bila na meti srpskih snaga: Mapa BiH

Photo: cnn.com
Stilski drugaije Kornjaa se tih dana izrazio u Pogledima, listu srpskih radikala, ali je bilo
jasno o emu govori. Sada u ajniu nema Muslimana, omogueno im je da odu tamo gdje su
otili njihovi preci 1912. Obrastao u dugu kosu i bradu, sa crnogorskom kapom na glavi,
koraao je po tabu sluajui guslarsku pjesmu kojoj nije bilo kraja.
Doktor etnik, kako su ga zvali, govorio je da se plai samo Boga, suda i zakona ne. Ulazak u
Gorade je bio pitanje dana, govorio je Kornjaa: Gorade e pasti za tri dana, a preivjele
Muslimane emo saekati u Rudom kada se budu pokuavali prebaciti za Sandak.

Iznenada, Prva goradanska brigada 18. augusta naputa poloaje na lijevoj obali Drine, u reonu
sela Kopai, i povlai se na Sokolac gdje je razoruana. Mjesec dana kasnije, dan prije
planiranog ulaska srpskih snaga u Gorade, poloaje naputa i Druga goradanska brigada sa
desne obale Drine i sa dijelom srpskog stanovnitva dolazi u ajnie. O ovome komandu VRS
obavjetava Kornjaa. Naelnik Generaltaba general Manojlo Milovanovi je zateen, na poziv
Kriznog taba Gorada sutradan je trebao prisustvovati zauzimanju grada.
ta se desilo? Pa, Prva goradanska brigada je bila zaduena da prva ue u Gorade, zbunjen
je Milovanovi.
Karadi i Mladi se nalaze u inostranstvu, prisustvuju konferenciji o Bosni, i Milovanovi uri
da ih obavijesti o ovom dogaaju. Nazvao je Karadia i skrueno objasnio da je goradanska
brigada napustila poloaj. Prema njegovim rijeima, Karadi se konsultovao sa saradnicima,
ubrzo se javio i naredio sljedee: "Idite ujutro u ajnie, pokuajte vratiti brigadu na poloaje, a
ako to ne uspijete, onda je razoruajte kao i prvu brigadu. Bez obzira kako ete proi sa borcima,
morate uhapsiti sljedea lica: Branu Petkovia, Dobru Staniia, Vojislava Krunia i Lazia, ime
mu nije znao, jer su oni izdali Gorade, digli borce sa poloaja i uinili tetu Goradu u iznosu
od 28 miliona maraka koji su kod jednog od njih po osnovu neizvrenih obaveza prema dravi
RS.
Milovanovi se zamislio. Mogu uhapsiti Staniia i Petkovia jer su mobilisani, a Krunia i
Lazia neka hapsi lokalna policija. Kada je Karadi ponovio nareenje, Milovanovi, ne
shvatajui kako Karadi zna koga treba uhapsiti i o kakvom novcu srpske drave je rije, o
svemu izvjetava potpredsjednicu Biljanu Plavi.
Ona od Milovanovia zahtijeva da izvri Karadievo nareenje i on ujutro odlazi helikopterom
u ajnie. Prilazei gradu nailazi na grupu izbjeglica iz Gorada. Traili su glave Petkovia,
Staniia i Krunia, Lazia nisu spominjali. Ovakav postupak naroda mi je stavio do znanja da je
Karadi bio u pravu, odgovorio je Milovanovi koji je 1998. o ovome referisao pred srpskom
Skuptinom.
U Kriznom tabu u ajniu nalazi Kornjau. E, moj enerale, trojica od njih su u Srbiji, a Lazi
nije njihov. To je rezervni porunik, komandir ete i uopte nije mogao uestvovati u tome jer je
samo titio odstupnicu brigade, kae mu Kornjaa. Milovanovi nije naao nijednog od
spomenute etvorice. Zvanina verzija koju je kasnije prihvatila Skuptina bila je da se Kruni i
Petkovi nikada nisu vratili u Bosnu, a Stanii je poginuo kod Gorada 1994. godine nagazivi
na minu.
Nikada srpsko rukovodstvo nije objasnilo o kakvih je 28 miliona maraka rije, ali je ostala pria
da je bonjaka strana platila Srbima da ne uzmu Gorade. Slina pria o otkupu Foe te jeseni
se pominjala u srpskim, ali i bonjakim politikim krugovima.

Boji se jedino boga, zakona ne: Duan Kornjaa

Photo: ytimg.com
Pukovnik Duan Lonar, koji je komandovao Uikim korpusom u Viegradu, smatrao je da su
kljunu ulogu u, kako se izrazio, profesionalnom zauzimanju podrinjskih gradova imale jedinice
JNA. Objanjavao nam je: Podrinje smo 1992. zajedno odradili, ali tada nismo uzeli Gorade, a
mogli smo. Vratili su nas u Srbiju jer je Mladi bio ubijeen da to moe zavriti sam, ali nije
mogao i Gorade mu je u ratu ostalo bolna taka.
Srbi su do kraja ljeta faktiki zaokruili dravu i kontrolisali dvije treine BiH to se nee bitnije
promijeniti do zavrnice rata 1995. kada su izgubili oko dvadeset posto teritorije. U Podrinju su
ostale tri bolne take: Gorade, Srebrenica i epa, koje je general Mladi odredio kao
prioritete za proljetnu ofanzivu. Na zidovima njegovog taba u Crnoj Rijeci, kod Han-Pijeska, u
betonskoj bazi sedamsto metara ispod zemlje, sa zapletenim hodnicima i dvoranama, meu
ureajima kao iz filmova o Dems Bondu visile su mape sa smjerovima napada i odbrane i
ucrtanim vojnim poloajima. Okolo slike, izvuene iz Sarajeva, meu njima i ona Voje
Dimitrijevia "Cvjetanje behara na Babia bati" iznad Miljacke. U svojoj sobi, kako kau
njegovi prijatelji, osim radnog stola i vojnikog kreveta smjestio je i polovni televizor koji je
dobio na poklon od Radovana Karadia i srpsku zastavu sa krstom od voska, dar vladike
Atanasija Jeftia.
* Slijedei nastavak feljtona objavljujemo u utorak, 22. decembra