Вы находитесь на странице: 1из 6

Na poetku svoje politike odiseje bio je dobroudni snagator u graanskom drutvu koje je tek

planiralo da se stvori na temeljima propadajueg komunizma, a njegova je sirova snaga trebala


biti opomena neprijateljima, smjetenim u Srbiji na istoku, o narastajuoj snazi muslimanskog
nacionalizma.
Tako je jednog dana sruio bistu knjievnog nobelovca Ive Andria, to je bio dio opteg procesa
razaranja. Nita vie. Kada se 8. aprila 1992. naao na Viegradskoj brani prijetei generalu
Kukanjcu kako e, nakon miniranja brane, poruiti sve mostove na Drini, bio je u situaciji u
kojoj se nalazila veina Bonjaka. Bez oruja kojim bi se suprotstavio, sam i uplaen za
sopstveni ivot, jugoslovenskom je generalu rekao sve ono to bi silama mraka koje je
simbolizirao Kukanjac tog dana rekao bilo koji Bonjak, koji se na trenutak identificirao sa
abanoviem. Dakle, opsovao ga je.
Tog dana smo napravili telefonski intervju za Slobodnu Bosnu, a abanovi je pitao postoji li
neki nain da poalje dvije kokarde koje je zarobio, kako bi pokazao onima koji ne vjeruju da
imamo posla sa etnicima.
Istrgnut iz svog autentinog ambijenta, u ratnom e Sarajevu biti fiziki i psihiki slomljen.
Razgovarali smo ponovo 2000. kada je sa gorinom rezimirao protekli period, to je najbolji
pokazatelj o tome kako se mijenja duh vremena.
* Kada biste rezimirali deset najteih godina i osvrnuli se na 1990., koliki su bili Vai
dobici a koliki gubici u ljudstvu i tehnici od tada do danas?
Da mi je neko 1990. rekao da svog sina Bajazita trebam dati Aliji Izetbegoviu, ja bih to uradio.
Uradio bih sve to mi se kae! Ja sam bio ko opsihiren. Bila je kriza na Kosovu, poslije toga
jogurt-revolucije, pa mitinzi po Beogradu i prijetnje JNA. Izetbegovi je izgledao kao ovjek
koji jedini brine o interesima Bonjaka, kao ovjek koji e nas zatititi i pomoi da se
organizujemo u sluaju rata. Istona Bosna je stradala od etnika u Drugom svjetskom ratu, tekla
je krvava Drina i nama je trebao neko ko e biti garant da se to nee ponoviti... ta se u
meuvremenu desilo? Desila se velika izdaja, nemamo pola zemlje. U Viegradu sam imao etiri
radnje, danas nemam nijednu. Danas je moj rahmetli otac aban abanovi pokrten. Pokrten je
uz pomo politike SDA.
* Kako?
Da bih regulisao neke papire u Sarajevu, ja sam traio da mi se iz Viegrada poalje oev smrtni
list. Stie papir, u zaglavlju krst i dvoglavi orao, ispod pie - aban abanovi. U naim rodnim
listovima se nikada ranije nije nalazio krst, a danas - ako si iz istone Bosne - u Federaciji su to
jedini vaei papiri. Ja sada imam rodni list na kom se nalazi srpski orao. Tako nije pisalo u
mojim matinim knjigama. Naa djeca koja tamo idu u kole poinju nastavu sa Boe pravde.
* Je li Va sin dobio ime po sultanu Bajazitu?
Jeste.

* To je neto kao car Murat i sultan Bajazit?


Jeste. Meni su moji govorili kada sam krenuo u optinu da prijavim ime djeteta, a to je bilo u
Titovom vaktu, nee ti htjeti upisati to ime. Hoe, to nee. Kada su htjeli prihvatiti ime Murat,
koji je bio car, prihvatie i Bajazita, koji je bio sultan.
* Ovo je onda kao neki nastavak Kosovskog boja, ali sa mjestom radnje u Viegradu. Prije
rata ste u Viegradu sruili bistu Ive Andria i to djelo ste autorizovali. Kako je dolo do
ruenja spomenika nobelovca Andria?
U Viegradu sam prvo skinuo zastavu sa damije i odnio je u Novi Pazar, na veliki predizborni
skup SDA, jer sam tada bio u najuoj pratnji Alije Izetbegovia. U meni je proradio inat, jer je u
to vrijeme Vuk Drakovi govorio da e onaj ko pronese turski barjak kroz Sandak, ostati bez
barjaka i bez ruke. Hoda me tuio to sam skinuo zastavu sa damije. Poslije toga su se i
popovi naljutili na mene kada sam zaustavio njihovu povorku koja je krenula na otvaranje crkve
u Kneini. Iz Srbije su ili preko Viegrada u autobusima na kojima su bile iscrtane kokarde.
Pjevali su: Od Topole, pa do Ravne gore... Porazbijao sam tu bagru i vratio ih put Srbije.
Poslije toga sam pozvan u Sarajevo na sastanak u Kriznom tabu SDA, smjetenom u ulici
Danijela Ozme broj 4. U kancelariji su bili Ejup Gani i Omer Behmen. Tada mi je bilo udno
to se Gani kao Jugosloven nalazi u SDA, ali kasnije mi je reeno da mi, Muslimani, trebamo
glasati za Gania kako erenje ne bi uao u Predsjednitvo. Po instrukciji smo glasali i za
Biljanu Plavi, Nikolu Koljevia i druge kadrove SDS-a.
Islamska zajednica je u to vrijeme dodjeljivala poslovne prostore. Gani i Behmen su mi rekli da
u imati prednost na licitaciji za jednu radnju na Baariji ukoliko sruim bistu Ive Andria u
Viegradu. Bista se nalazila na mostu, zadubini Mehmed-pae Sokolovia, i zato je smetala.
Naredili su da sruim Ivu Andria kao kulturolokog mrzitelja muslimanskog naroda, kako su
rekli. Poto sam ja tada u Viegradu imao etiri radnje, rekao sam sestri Zuhri abanovi da
uplati novac za obeanu radnju, jer meni nije trebala. Ugovor je potpisan 18. februara 1992.
godine i u njemu pie da e se vriti investiranje izgradnje duana u ulici Denetia ikma. Na
ugovoru se nalazi peat Odbora IZ BiH Sarajevo i potpisi Zuhre abanovi kao investitora i
Omera Behmena kao naruioca radova. Bistu sam razlupao macolom, a sve je snimao Fadil
Hajdarevi, koji je video-kasetu predao u SDA. Sa tom kasetom su oni kasnije ili po arapskom
svijetu kada su prikupljali novac i pokazivali kako su Bonjaci sruili spomenik svog Salmana
Rudija.
* Jeste li se barem dvoumili kada ste krenuli u ruenje biste?
Zadatak sam izvrio sa zadovoljstvom, jer sam mislio da pravim krupnu stvar. Gani i Behmen
me nisu nagovorili, ve su mi naredili da to uradim. Rekli su kako je Andri veliki neprijatelj
bosanskih Muslimana.
* Pa, je li neprijatelj?
Vei su oni neprijatelji. Ako su Gani, Biaki, airbegovi muslimani, onda ja nisam
musliman. Onda sam ja multikulturan. Oni su meni obeali nai advokate kada doe do sudskog

spora zbog ruenja Ive Andria, meutim, kada se desilo to se desilo, nije bilo ni njih ni
advokata. Sud Republike Srpske me u odsustvu osudio na pet godina zatvora. Sada znam da sam
samo bio instrument politike, jer sam slijepo vjerovao ljudima u SDA. Nisam obrazovan i oni su
to zloupotrebljavali koliko su mogli.
* ta je danas sa radnjom koju je trebala dobiti Vaa sestra?

Nita od ranje na Baariji


Photo: www.dw-world.de
Sestra u radnju nikada nije uselila i u njoj danas rade neki Kurdi. Islamska zajednica sada hoe
Zuhri da vrati novac, ali po starom kursu. Mi traimo radnju. Ona se ne moe nauditi da ju je
prevarila takva moralna institucija kakva bi trebala biti IZ.
* Kako ste bili organizirani prije poetka rata u Viegradu?
Viegrad je imao najjau Patriotsku ligu u istonoj Bosni. Dva mjeseca prije rata smo po
nareenju iz Patriotske lige sve mostove na Drini minirali kako bi se onemoguio prelazak
jedinica Uikog i Nikikog korpusa i njihove mehanizacije i oruja u BiH. Nareenje su dali iz
PL-a. Poslije toga su sa mojim bratom Avdijom abanoviem, koji je bio potpredsjednik SDA u
Viegradu, doli Sulejman Vranj i rahmetli Meho Kariik Kemo. Oni su naredili da se mostovi
razminiraju. Rekli su da je to nareenje dao Izetbegovi zato to BiH nije meunarodno priznata
kao drava i da nee dobiti priznanje ukoliko pone rat prije nego to se drava prizna. Sve smo
razminirali izuzev jednog tunela i brane.
* Kako je nabavljano oruje za istonu Bosnu?
Oruje za istonu Bosnu je nabavljao Senad ahinpai aja preko Mate Bobana. Mi smo bili
ubijeeni da emo se braniti na Drini, a ne na Baariji. Bobanov sestri Zlatko je bio oenjen
za ajinu sestru. To naoruavanje je, dakle, ilo po toj porodinoj liniji. aja je moj prijatelj, i
sada se lijepo pozdravimo kada se sretnemo na ulici. On mi je dao prvu puku, besplatno. Ne
mogu nita runo rei o njemu, mada ne znam odakle mu ovoliki kapital. To neka drugi kau.
Prije rata sam ja imao etiri radnje, on je imao jednu, koja je moda bolje radila od ove moje
etiri.

* Kako ste se nali na Viegradskoj brani kada se desio onaj uveni medijski duel sa
generalom Kukanjcem i da li je pria o njenom ruenju bila trik?
Napad na Viegrad se desio prvog dana Bajrama. Cjelokupno politiko vodstvo se iz grada
povuklo po nalogu SDA. Iz Viegrada je prvi zbjeg krenuo 8. aprila 1992. Tog dana sam se
nalazio na brani. Grad se ispraznio, pola stanovnitva je pobjeglo od srpske vojske, a pola zbog
straha od vodenog talasa. Dobio sam nareenje da ne ruim branu. Striktno mi je tako nareeno
iz Sarajeva. Nakon okupacije grada osnovan je graanski forum koji je pozvao stanovnitvo da
se vrati u grad. Vratilo se nekoliko hiljada ljudi koji su nakon toga poubijani. Oni koji se nisu
vratili, otili su za Gorade, epu, Srebrenicu, gdje ih je takoer mnogo stradalo.
* Jeste li, zapravo, uope mogli sruiti branu?
Ako je Meho Obradovi neki dan mogao poplaviti pola Hercegovine bez grama eksploziva,
mogao sam i ja sruiti branu sa eksplozivom koji sam imao.
* Veoma brzo, nakon pada Viegrada doli ste u Sarajevo. Kako ste doli i ta ste radili?
U Sarajevo sam doao 17.04. 1992., a vodi mi je bio Halid engi. On mi je rekao: Murate, ti
si prvi general nae vojske! Poto sam vodio Zdruene vogoanske odrede, tih prvih ratnih
dana sam doao po zadatak u VK koji je bio smjeten u zgradi Predsjednitva. Kada je u ljeto
1992. ubijena porodica Ristovi, u prvim informacijama je reeno kako je ovu porodicu ubio
Murat abanovi... Odlino se toga sjeam. Reeno je da je porodicu ubio Murat abanovi sa
grupom Sandaklija. To je i zvanino rekao na konferenciji za tampu tadanji ministar odbrane
Jerko Doko. Takvu informaciju su proslijedili i tadanjem komandantu Armije Seferu
Haliloviu, a on je poslao vojnu policiju da me uhapsi. Topa je doao kod mene da me privede, a
ja sam mu odgovorio da Ristovie nisam ubio i da se neu razoruati. Ristovie su ubili ljudi iz
MUP-a i to je bilo politiko ubistvo, namjera je bila da se pokae Srbima kako nemaju ta raditi
u Sarajevu. Onda je Topa iz moje kancelarije zvao Sefera da pita ta da radi. Kako je Sefer, u
meuvremenu, dobio pravu informaciju, naredio je ovima da se vrate u bazu. Malo je nedostajalo
da se desi Caco i prije Cace, jer se ja iv ne bih predao. Poslije toga je iz MUP-a plasirana
informacija kako je poinitelj ubistva Murat abanovi u bjekstvu. Mislim da tu svoje prste ima i
Bakir Alispahi. Odem ja u MUP, pitam: je li me traite? Kau: Ma, jok! Pitam: Pa, to se
govori da sam u bjekstvu? Oni odgovaraju: Pusti to. To da sam u bjekstvu je, zapravo, znailo
da svaki pozornik na ulici moe pucati na mene. Znai, mene nema, mrtva usta ne govore, i tako
su ubice Ristovia spaeni. Sreom da se brzo saznala istina.
* Ko je ministru Doki dao informaciju o Vaoj upletenosti u likvidaciju Ristovia?
Kada sam Sefera pitao u vezi s ovim sluajem, on mi je rekao da je est sati nakon zloina njega
Fikret Muslimovi obavijestio da je ubica Murat abanovi. ef odjela bezbjednosti u
Ministarstvu odbrane je bio Muslimoviev suradnik Enver Mujezinovi. Pretpostavljam da je
informacija tako dola i do Doke. Tek kada je Kerim Luarevi, koji je vodio vojnu policiju
ARBiH, izvrio istragu, on je prave informacije proslijedio Seferu, Jusufu Puini i tadanjem
naelniku CSB-a Alispahiu. Dakle, u istom danu je data dezinformacija i prava informacija je
izala na svjetlo dana zahvaljujui Kerimu Luareviu.

* Tih dana ste povrijeeni u saobraajnoj nesrei i opet su se pojavile razliite prie o tom
incidentu. Kakve prie?
Najea je bila, ali plasirana sa visokog nivoa, da je Murat namjerno udario u transporter UN-a
kako bi dobio odtetu. uo sam to. Takvi su oni. Kada ovjek shvati kakvi su, odmah ponu
priati da je ili neuraunljiv ili alkoholiar ili kurvar ili kukavica... Imali smo sudar sa
ukrajinskim transporterom UN-a. U automobilu smo bili Ibro Sadikovi, Sejfudin Efendi,
komandant bezbjednosti Prve podrinjske brigade, i ja. Ja nisam vozio, ali i da sam vozio, sudar
se nije mogao izbjei. Efendi je poginuo na licu mjesta, Ibro Sadikovi je tada bio polomljen,
ali je kasnije i on poginuo... Ukrajinci su me bili povezli u bolnicu na Pale, ali su me oteli ljudi iz
brigade Ramiza Salina koji su u blizini drali linije.
Ukrajinci su rekli prevodiocima kako su mislili da sam zalutali srpski vojnik i da su me zato
htjeli prebaciti na Pale. Prebaen sam u Dravnu bolnicu, poslije toga u Zagreb. Nakon tri
mjeseca sam vraen u Sarajevo. Stanje mi se pogoralo. Pojavio se karcinom i poeo mi
unitavati nogu. Bio sam dvije godine na lijeenju u Americi, ugraen mi je metalni kuk i
metalna ipka u ruku. Dok sam bio u Americi, familija mi je poruivala da se ne vraam, jer sam
na nekoj crnoj listi. Vratio sam se u Bosnu i od UNPROFOR- a dobio odtetu od 36.000 DM
koje sam uloio u saniranje stana.
* Svi priaju kako su u inostranstvu patili od nostalgije, ali Vi imate i potvrdu za to. U
pismu koje je Mary R. Fabri, direktorica Instituta za pomo Bosancima koji imaju
psihike probleme, poslala iz SAD-a doslovno pie da se Vae tijelo oporavlja dobro, ali da
psiha konstantno pati.
Doktorica Fabri je bila direktorica programa za mentalno zdravlje Bosanaca u Americi, sa
sjeditem u ikagu. Ona je u tom pismu, upuenom u maju 1997. godine, molila predsjednika
Izetbegovia da odgovori meni i mnogim drugim Bosancima koji su bili rtve rata. Napisala je
doslovno, evo da proitam: On i mnogi drugi nikada nee biti isti ljudi kao to su nekada bili.
Njihovi ivoti su se promijenili zauvijek. Ja pretpostavljam da ovo vai i za Vas. Molim Vas,
odgovorite g. abanoviu, molim Vas odgovorite Vaim ljudima u SAD-u. Oni jo uvijek
gledaju u Vas. Ja to znam. Oni su mi rekli. Stvarno je bilo tako.
* Je li Murat abanovi danas sretan ovjek u svojoj vjeri, na svojoj zemlji?
Duboko, duboko razoaran. Sve to sam rekao, slobodno zapii, jer je sve to kae o ovima iz
SDA malo. I sve to zna je nita u odnosu na ono to su radili i rade. Aleksandar Rankovi je
bio veliki neprijatelj Muslimana, i na desetine hiljada Muslimana je iselio iz Sandaka, pa ga je
Tito uklonio iz politike. Zahvaljujui mikroekonomiji Edhema Biakia iselilo je 250.000
Muslimana i svi ute.
* ta bi tek bilo da se Biaki bavi makroekonomijom?
Onda bi nas iseljavao u vasionu...
* Ima li neto na ta ste posebno ponosni?

Nedavno sam bio na jednoj tribini u Kladnju. Doveli su djeaka od osam godina, koji je roen na
dan kada sam ja bio na Viegradskoj brani. Po meni su djeaku dali ime Murat. Ostao je taj dan u
sjeanju naeg naroda.

Вам также может понравиться