UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIKIH NAUKA SARAJEVO

FIDEL CASTRO KAO LIDER

(naziv seminarskog rada)

Mentor:Selmo Cikoti
Student:Silajdija Zejd 377

Sarajevo,januar 2014

Sadraj:

1.................................................................................................................................................Sadraj
2...................................................................................................................................................Uvod
3.............................................................................................................................Kubanska revolucija
5.....................................................................................................................................Kubanska kriza
7.............................................................................................................................................Zakljuak
8.............................................................................................................................................Literatura

-Uvod-

Fidel Castro, u punom Fidela Castra Alejandro Ruz (roen 13. augusta 1926, u blizini Biran, Kuba),
politiki voa Kube (1959-2008) koji je transformirao svoju zemlju u prvoj komunistike drave na
zapadnoj hemisferi. Castro je postao simbol komunistike revolucije u Latinskoj Americi1. On je odrao
titulu premijera sve do 1976, a zatim je poeo dugi radni sta kao predsjednik Dravnog vijea i Vijea
ministara. On je predao privremene vlasti u julu 2006, zbog zdravstvenih problema i slubeno odrei
predsjednitva u februaru 2008. Castro je roen u jugoistonoj Kubi. Njegov otac, ngel Castro y Argiz,
imigrant iz panjolske, bio je prilino uspjean farmer eerne trske u mjestu kojem su dugo dominirala
imanja od SAD-a u vlasnitvu tvrtke United Fruit. Fidel Castro pohaao rimokatoliku kolamu u
Santiago de Cuba, a zatim Katoliku srednju kolu Beln u Havani, gdje je se pokazao kao izvanredni
sporta. Godine 1945 je iao na Pravni fakultetu Sveuilita u Havani, gdje su postojale organizirane
nasilne bande iji je bi lan te je pokretao razliite politike ciljeve to i ini poetak graenja osobne
karijere.

2
1

The Autobiography of Fidel Castro

-Kubanska revolucija-

Castrova glavna djelatnost na sveuilitu bila je politika, a 1947 se pridruuje neuspjelom pokuaju
zajedno sa dominikanskim prognanicima i kubancima da napadne Dominikansku Republiku i svrgnu
generala Rafaela Trujilja. Potom je sudjelovao u urbanim nemirima koji su izbili u Bogoti, u Kolumbiji, u
aprilu 1948. Nakon diplomiranja 1950, Castro je poeo prakticirati pravo i postao lan reformske
kubanske puke stranke (zvane Ortodoxos). Postao je njihov kandidat za mjesto u Predstavnikom domu
Havane na izborima zakazanim za jun 1952.Ipak u martu iste godine, bivi kubanski predsjednik, general
Fulgencio Batista, svrgnuo je vladu presjednika Carlosa Priosa Socarrsa i otkazao izbore.
Nakon to pravnim sredstvima nije uspio istjerati Batistinu novu diktaturu, Castro je poeo organizirati
pobunjeniku skupinu 1953. Dana 26. jula 1953, on je vodio oko 160 ljude u samoubilake napade na
kasarnu Moncada u Santiagu de Cuba u nadi da e to izazvati narodni ustanak. Veina ljudi je ubijeno, a
sam Castro je uhien. Nakon rasprave i strastvene obrane, osuen je od strane vlade na 15 godina zatvora.
On i njegov brat Ral su puteni u politikoj amnestiji 1955, te su otili u Meksiko kako bi nastavili svoju
kampanju protiv Batistinog reima. Tu je Fidel Castro organizirao kubanske prognanike u revolucionarne
skupine pod nazivom pokret 26.juli.
Drugog decembra 1956, Castro i naoruana ekspedicija od 81 ovjeka iskrcali su se na istonoj obali
Kube iz jahte Granma. Svi su ubijeni ili zarobljeni, osim Fidela i Raula Castra, Ernesta ("Che" Guevare),
te jo devet osoba, koji se povlae u Sierra Maestra voditi gerilski rat protiv Batistinih snaga.
Poetkom 1957, s Castrom natrag na Kubi borbe u "Graanskim otporima" skupine koje organizirane su
u gradovima, a brojni ljudi srednje klase i strune osobe gravitirali su prema Castru. U 1958 pokret
pridruio u "hunte Jedinstva" i kod veine drugih skupina suprotstavljenih Batisti. Nakon Castrove
pobjede, 26. jula pokreta je integriran u Organizaciones Revolucionarias Integradas 1961.
Castrove snage su ostale vrlo male u brojkama, ponekad i manje od 200 ljudi, dok je kubanska vojska i
policija imali radnu snagu od oko 37.000. [36] ak i tako, gotovo svaki put kubanska vojna borio protiv
revolucionara, vojska je bio prisiljen povui se.Embargo na uvoz oruja - nametnuo kubanske vlasti od
strane SAD-a 14. oujka 1958 - znaajno pridonijeli slabosti Batista-ovih snaga.Kubanski zrane snage
naglo pogorala: ona ne bi mogla popraviti svoje avione bez uvoza dijelova iz SAD-a
Uz pomo sve veeg broja revolucionarnih volontera diljem otoka, Fidel Castro je sa svojim snagama
ostvario niz pobjeda nad Batistom te poinje uzrokuje da se demoraliziraju i oslabe protivnike oruane
snage. Castrovi propagandni napori pokazali su se osobito uinkoviti, a kako je unutarnja politika
podrka oslabila i vojni porazi se mnoili, Batista je pobjegao iz zemlje 1 januara 1959. Castro je sa 800
gerilaca porazio kubansku vojsku koja je brojala 30.000 profesionalnih vojnika.
Kao nesporni revolucionarni voa, Castro je postao vrhovni zapovjednik oruanih snaga na Kubi nove
privremene vlade, kojoj je Manuel Urrutia, umjereni liberal, bio njen predsjednik. U februaru 1959 Castro
je postao premijer, a time i ef vlade.Urrutia bio prisiljen dati ostavku u julu 1959,te je onda Castro
preuzelo politiku vlast u svoje ruke.

Godine 1959 , Castro je otputovao u SAD-u , da objasni svoju revoluciju . On je rekao: " Ja znam to
svijet misli o nama , mi smo komunisti , i naravno da sam vrlo jasno rekao da mi nismo komunisti ; . Vrlo
jasno "
Stotine Batistini agenenata iz njegovog doba , policajci i vojnici su bili na javnom suenju za
nepotivanje ljudskih prava , ratnih zloina , ubojstva i muenja . Veina ljudi optuenih osueno je od
strane revolucionarnih sudova zbog politikih zloina, a izvreni su strijeljanjem , druge osobe osuene
su na duge kazne zatvora. Poznat primjer revolucionarne pravde bio je nakon uhienja Santiagu ,te je
Raul Castro se usmjerio na izvrenje vie od sedamdeset Batistinih ratnih zarobljenika .Za ulogu u
uzimajui Havanu , Che Guevara je imenovan kao vrhovni tuitelj u La Cabana tvravi .To je bio dio da
pokuaja da se oiste snage sigurnosti Batistinih lojalista i potencijalnih protivnika nove revolucionarne
vlade . Mnogi su ubijeni ili zatoeni , a neki su bili dovoljno sretni da su otputeni iz vojske i policije bez
kaznenog progona , a neki visoki dunosnici u vrijeme Batistine uprave su protjerani kao vojni izaslanici.
Tijekom svog prvog desetljea na vlasti, Castrova je vlada uvela irok spektar progresivnih drutvenih
reformi. Zakoni su uvedeni kako bi osigurala jednakost za crne Kubance i vea prava za ene, dok su
izvreni pokuaji da se pobolja komunikacija, medicinske ustanove,zdravlje,stanovanje i obrazovanje.
Osim toga, desila se renovacija kina,pokrenule su se izlobe, koncerti i kazalita.2 Do kraja 1960-ih, sva
kubanska djeca ostvarila su prava na neki vid obrazovanja (u usporedbi s ranijim godinama kada je na to
imalo pravo manje od pola,prije 1959), nezaposlenost i korupcija su smanjene, a velika su poboljanja
napravljena su u higijeni i istoi.
Nedugo nakon to je preuzeo vlast, Castro je takoer stvorio revolucionarnu miliciju te nastojao proiriti
svoj utjecaj i mo meu bivim pobunjenicima i nastojao ostvariti podrku stanovnitva. Castro je takoer
stvorio Obavjetajni Odbor za obranu revolucije (CDR) krajem jula 1960. Lokalni CDR zadatak je bio da
bude dio voenja "budnosti protiv protu-revolucionarnih aktivnosti", imajui detaljan zapis o svakoj
etvrti i njihovim navikama potronje, razini dodira sa strancima, rada i obrazovanja, povijesti i bilo
kakvog "sumnjivog" ponaanja.
U julu 1961, Integraciona revolucionarna organizacija (IRO) je nastala spajanjem Castrovog pokreta,
Narodne Socijalistike partije na elu s Blas Roce i Revolucionarne Uprave od 13. Juna koje je predvodio
Faure Chomn.1962, IRO je postala Velika partija kubanske Socijalistike revolucije koja je, pak, postala
moderna Komunistika partija Kube 3. februara 1965 s Castrom kao prvim tajnikom. Castro je postao
vladar Kube, prvo kao premijer, a od 1976 kao predsjednik.

Bourne, Peter G. (1986). Fidel: A Biography of Fidel Castro. New York

-Kubanska krizaPo zavretku Drugog svjetskog rata na svjetskoj pozornici javlja se novi oblik ratovanja u kojem su se
dvije suprostavljene strane predvoene Sjedinjenim Amerikim Dravama (SAD) i Savezom Sovjetskih
Socijalistikih Republika (SSSR) sukobljavale raznim politikim, gospodarsko-ekonomskim i ideolokim
sredstvima, ali nastojei pritom izbjei direktan vojni sukub koji bi vjerojatno bio Trei svjetski rat voen
nuklearnim naoruanjem. Sukob je, nakon nekoliko kriza koje su ozbiljno uzdrmale svjetsku diplomaciju,
kulminirao u oktobar 1962. godine kada su amerke tajne slube otkrile da su Sovjeti na Kubi instalirali
rakete s nuklearnim nabojem, a koje su bile u stanju pogoditi gotovo svaki dio SAD-a. Odmah je poela
djelovati intezivna pregovaraka diplomacija, a oi cijelog svijeta bile su uprte u amerike i sovjetske
dravnike s nadom da se nuklearni sukob ipak moe izbjei.
Nakon uvrivanja vlasti Castro je poduzeo niz radikalnih gospodarskih reformi koje su bile u
direktnom sukobu s amerikim ekonomskimm interesima i interesima kubanske srednje klase koja je
uglavnom bila proameriki orijentirana.Iako ispoetka nije pokazivao komunistiku orijentaciju, Castro
se s vremenom sve vie pribliava SSSR-u i marksistiko-lenjinistikoj ideologiji te ubrzo sa Sovjetima
potpisuje i sporazum o ekonomskoj pomoi i trgovini. Tim inom dodatno zaotrava svoj sukob sa SADom koje odluuju vojnom intervencijom svrgnuti Castra te obrnuti tijek kubanske revolucije. U april
1961. vojno su organizirali kubanske izbjeglice koji su nakon revolucije utoite nali u SAD-u, a koji e
tako organizirani i opremljini amerikim naoruanjem napasti Kubu i svrgnuti Castra. Operacija, kodnog
imena Mungos, je zapoela u Zaljevu no zbog svoje popularnosti i utjecaja nad vojskom Castro se
relativno lako obraunao s napadaima te od tog trenutka Kubu nepokolebljivo vodi u komunizam i savez
sa SSSR-om. Iako svjesni da Sovjeti neto spremaju, amerika diplomacija i obavjetajne slube sve do
14. augusta nisu mogli sa sigurnou opovrgnuti sovjetske tvrdnje o naoruanju na Kubi. Toga dana
otklonjene su sve dileme o tipu i namjeni sovjetskog naoruanja jer su fotografije snimljene pijunskim
U2 zrakoplovima pokazale kako su lansirna mjesta namjenjena za rakete dalekog dometa s iskljuivo
ofenzivnim karakterom. Time je operacija Anadyr razotkrivena te poinje najintezivnije razdoblje krize.
U junu1963 Castro je posjetio SSSR na Hruovov osobni poziv , posjetitio je 14 gradova , obraajui se
na Crvenom trgu,a te je dobio poasni doktorat na Moskovskom dravnom sveuilitu i orden Lenjina.
Castro se vratio na Kubu s novim idejama ; inspiriran sovjetskim novinama Pravda ,te je dao velika
ulaganja u kubanski sport koji je rezultirao poveanom meunarodnom sportskom ugledu,vlada je pristala
privremeno dopustiti emigraciju za svakoga osim mukaraca u dobi izmeu 15 i 26 godina , ime je
izdato osloboenje vladinih tisue protivnika .U 1963 je njegova majka umrla . To je bio posljednji put da
je njegov privatni ivot bio je prijavljen u Kubanskim novinama .U 1964 , Castro se vratio u Moskvu , i
slubeno e potpisati novi petogodinji ugovor trgovine eerom.
Castrova vea uloga na svjetskoj pozornici je njegov odnos sa Sovjetima, sada pod vodstvom Leonida
Brenjeva. Izjanjavanje neovisnosti Kube, Castro je odbio potpisati Ugovor o neirenju nuklearnog
oruja, tvrdei da sovjetska-US pokuati dominirati Treeg svijeta. S druge strane, Sovjetski-privrenik
Anbal Escalante poeo organizira vlada mreu protivljenja Castro, iako je u januaru 1968 on i njegovi
pristae bili uhieni za donoenje dravne tajne u Moskvu. [203] Castro konanici zamjerio da Brenjev
je pritiskom da budu posluni, a u kolovozu 1968 osudio lidere Prakog proljea kao "faistike
reakcionarne rulje", hvalei Varavskog pakta invaziju na ehoslovaku. Pod utjecajem Kine veliki korak
naprijed , 1968 Castro proglaena Velika revolucionarne ofenzivu, zatvorila sva preostala privatna
trgovine i poduzea i osudio svoje vlasnike kapitalistikim kontrarevolucionara

Nakon brojnih razgovora izmeu sovjetske i amerike diplomacije i vaganja kompletne situacije i s jedne
i s druge strane, Kennedy je potajno odluio prihvatiti prijedog da SAD povue svoje nuklearne rakete iz
Italije i Turske, ali je s veleposlanikom SSSR-a dogovoreno da taj dio dogovora ostane tajan. Dana 29.
marta Nikita Hruov je na Radio Moskva objavio da e SSSR razoruati sva ofenzivna postrojenja koja
je instalirao na Kubi, a odmah potom je Kennedy odgovorio da e SAD pred Vijeem sigurnosti
Ujedinjenih naroda donijeti izjavu da se nee ni na koji nain mijeati u poslove Kubanske drave3.
Obje su se strane usuglasile svoje obveze izvriti u najkraem moguem roku, a za posrednika i
nadzornika obiju akcija izabran je tajnik Ujedinjenih naroda U Thant. Svijet je sada mogao odahnuti jer je
kriza koja je mogla imati apokaliptine razmjere poela dobivati mirno rjeenje. U roku od nekoliko dana
SSSR je poeo povlaiti ofenzivni ratni materijal s Kube, to se nije svialo kubanskom voi Fidelu
Castru, ali je morao pristati na takvo rjeenje. Do 9. decembra 1962. povuen je i posljednji sovjetski
ofenzivni projektil s Kube, a SAD su formalno ukinule karantenu 20. studenog. Dana 25. marta 1963.
godine ministar obrane Robert McNamara obavjetava Kennedyja da e u sljedeih nekoliko dana iz
Turske biti povuen i posljednji ameriki nuklearni projektil.(18) Time su Kubanska kriza i dogovori
Kennedyja i Hruova definitivno zakljueni.

Kubanska je kriza u najveoj mjeri zavrena na obostranu korist, ali je ipak najvei gubitnik bio Nikita
Hruov jer je samo najui krug njegovih suradnika znao za tajni dogovor izmeu njega i Kennedyja.
Velik dio sovjetskih politikih i vojnih krugova, ne znajui za sve odrednice dogovora, opravdano je
smatrao da je Hruov iz Kubanske krize mogao od SAD-a izvui puno vee ustupke. Utjecaj mu je zbog
toga konstantno opadao to je dovelo do njegove smjene s pozicije Generalnog sekretara Sovjetske
komunistike stranke i trona SSSR-a. Najveim pobjednikom moe se smatrati kubanski voa Fidel
Castro kojem je sporazum Kennedy-Hruov omoguio nesmetanu, smostalnu i dugotrajnu vladavinu.

6
3

Geyer, Georgie Anne (1991). Guerrilla Prince: The Untold Story of Fidel Castro. New York City: Little, Brown and Compan

-ZakljuakCastro je jedan od najneobinijih politikih figura dvadesetog stoljea , postao je svjetski heroj,ljudima
diljem svijeta u razvoju sa svojim anti - imperijalistikim naporima .Castra moemo opisati kao
"utjecajanog svjetskog lidera " koji je bio zapovjednik za veliko potovanje od pojedinaca svih politikih
ideologija diljem svijeta u razvoju .
Castro je snano kritiziran od strane vlada i organizacija za ljudska prava u zapadnom svijetu , a bio je
nairoko prezren diljem SAD-a .On je nairoko opisan kao diktator . Ali kada malo bolje istraimo
njegovo liderstvo moe se uvidjeti da je jedan od vrlo rijetkih " zemalja i naroda " da potpuno dominira
" osobnosti jednog ovjeka " .Castro je javno demantirao pojam " diktator " , inzistirajui na tome da je
njegov reim imao vei demokratski angaman u kreiranju politike od zapadnih liberalnih demokracija i
da je Ustavom odrao mir sa manje energije od veina efova drava .Ljudska prava interesnih skupina
kritizirali su Castra i njegovu upravu za poinjenje krenja ljudskih prava . Human Rights Watch je
izjavio da njegova vlada izgradila " represivni mehanizam " koji oduzeo Kubancima " temeljna prava " .
Castro je branio svoju vladu kada su pitanju o ljudska prava , navodei to da drava mora ograniiti
sloboda pojedinaca kako bi se zatitili prava iz kolektivnog stanovnitva , kao to su pravo na
zapoljavanje , obrazovanje i zdravstvenu skrb.
Kada neko danas spomene dravu Kubu sve nas to asocira cigare,kahvu i jednog ovjeka ikonu te zemlje
Fidela Castra,borca za revoluciju te zemlje i vjenog lidera i vou.Ne bih davao subjektivna miljenja da
li je sam Castro bio diktator i tiranin ili ne historija i vrijeme e rei,ali jedno je sigurno Castro je ovjek
koji je sa malom zemljom i velikim apetitima uspio pokazati zube i odaprijeti se kapitalistikoj SAD i
drugim silama prisile.
Uslijed tekog crijevnog krvarenja, Castro je podvrgnut operaciji, a 31. oktobra 2006 je delegirao svoje
predsjednike dunosti na Raula, i time zavrio sovje predsjedovanje.
Fidel Castro uao je u Guinnessovu knjigu rekorda kao osoba koja je preivjela najvie, ukupno 638
pokuaja atentata

Literatura:

-The Autobiography of Fidel Castro

-Bourne, Peter G. (1986). Fidel: A Biography of Fidel Castro. New York
- Geyer, Georgie Anne (1991). Guerrilla Prince: The Untold Story of Fidel Castro. New York City:
Little, Brown and Company
Fidel Kastro - Borislav Lalic. Novosti. Beograd 2007