U naem je vrtu rasla jabuka iji su se plodovi najljepe vidjeli s njihovih prozora.

Uzalud su Rade i Jela svojim

kderima donosili vode s trga; nijedna jabuka na svijetu nije bila tako privlana kao to su nae gledane s njihovih
prozora. Kad bi roditelji otili na posao, djevojice su preskakale ogradu i brale prezrele plodove. Ja sam ih
tjerao, gaao blatom i kamenjem, branio svoj posjed, mada mi te, ni bilo koje druge jabuke, nikada nisu
djelovale naroito privlano. Da mi se osveti, mlaa je kderka mojoj majci rekla da sam dobio jedinicu iz
matematike. Stara je odjurila u kolu, uvjerila se u tonost njezinih rijei, te me danima maltretirala jednadbama
s dvije nepoznanice. ivot mi je postao nepodnoljiv od tih iksova i ipsilona, pa sam odluio uzvratiti iz svih
raspoloivih sredstava. Zauzeo sam dobar zaklon i cijeli dan ekao kradljivice. One su se, naravno, pojavile, ja
sam iskoio iz grmlja, epao mlau za kosu i poeo je vudi do naega stana da je zakljuam u pajzu dok majka
ne doe s posla, a onda neka joj sudi. Mala se bijesno i uz urlike otimala sve dok mi u ruci nije ostao itav busen
njezine kose i komadid koe s glave. Pobjegao sam doma, zakljuao se i nakon nekog vremena uo Radeta kako
urla pod prozorom da de me ubiti. Isto je ponovio i mojoj
majci, ona mu je na slian nain uzvratila. Satima su s prozora razmjenjivali uvrede. Ona mu je vikala da je
gangster iz Kalinovika, on joj je odgovarao da je smrdljiva rasputenica.
Narednih dvadeset godina nitko se ni s kim nije pozdravljao, a sestre vie nikada nisu dole u krau.
Prolazili su kolovozi i rujni, jabuke su bile jednako lijepe, mi smo rasli ne razmijenivi niti jedan pogled, roditelji
su starili ne zaboravljajudi uvrede. Djevojke su se udale i otile u svijet, ali je sve ostalo isto.
Prvih dana rata policija je Radetu i Jeli pretresla stan i pronala dvije lovake i jednu automatsku puku.
Komiluk se prestravio, samo se prialo koga je i kako Rade htio i mogao ubiti. On vie nije izlazio iz svoga
stana. Vjerojatno je ekao da konano dou po njega. Jela je ila na trg, po humanitarnu pomod i po vodu sve do
onoga dana kada je deset metara od nje pala granata i odnijela joj ruku. Tada su komije nakon dugog vremena
opet vidjeli Radeta. Stotinu godina stariji nego to je bio samo prije koji mjesec, izaao je iz stana s lonidem
juhe i tri smeurana limuna. Svakog je dana iao u bolnicu pogleda prikovanog uz asfalt, grozno uplaen da bi
mu se oi mogle sresti s nekim drugim oima.
Tog ratnog kolovoza jabuke su rodile ljepe i bolje nego ikad. Takvih jo od Edena nije bilo. Popeo sam
se na vrh stabla, tamo odakle se sasvim dobro vide etniki poloaji na Trebevidu. Nadnesen nad provaliju,
ubrao sam ih s ushitom Baje Patka kada razbacuje novac po trezoru. Kada dohvatih onu to je bila samo pola
metra od Radetovog prozora, ugledao sam ga u dubini sobe. Ukoeno sam visio na grani, Rade je za nekoliko
milimetara ustuknuo. Ne znam zato, ali htio sam da ne ode.

- Kako ste, ika Rade?

- Pazi, sine, visoko je, da ne padne...
- Kako je teta Jela?
- Ha, dri se za ono malo ivota tom jednom rukom. Kau da de skoro iz bolnice.
Razgovarali smo tako duge dvije minute. Jednom rukom drao sam se za granu, a u drugoj stiskao
vredicu s jabukama. Preplavila me nekakva munina, veda od svih tih granata, od pronaenih i nepronaenih
puaka. Gore u kronji, pod njegovim prozorom, sve to sam znao o sebi i o drugima nekako je gubilo smisao.
- Zna sine, kad izgubi ruku dugo ti se ini da je ima. To je neto psihiki. Nosim joj ono malo to
skuham, ali u tome nema ivota. Gledam taj grah, tu praznu orbu, a onda gledam nju i kaem
Jelo, a ona nita. Onda ona kae Rade, a ja nita. Mi smo ti, sine, taman toliko ivi da vidimo
jedno drugo i zakljuimo kako nismo ivi. Samo to. Gledam, evo, te jabuke, u njima je toliko
ivota. Njih se ovo ne tie, one ne znaju. Ne smijem ih ni spomenuti...
Protegnuo sam se prema prozoru i pruio mu vredicu. Gledao me iznenaeno i poeo odmahivati
glavom. Meni se neto stisnulo u grlu i samo sam micao usnama. Visio sam tako pola minute; ako su me etnici
gledali, sigurno su bili zbunjeni. Rade se tresao kao ovjek od kojega stvarno vie nita nije ostalo. Samo taj
drhtaj nesretne ivotinjice. Pruio je na koncu ruku i opet nita nije mogao redi.
Sutradan je Rade doao na naa vrata i uz sto isprika to nam smeta pruio neto umotano u novinski
papir. Otiao je urno, tako da ga nita nisam stigao pitati. U paketidu je bila mala staklenka s pekmezom od
jabuka.
Jela je uskoro izala iz bolnice. I dalje su ivjeli zatvoreni iza svoga prozora, a Rade je izlazio samo po
humanitarnu pomod. Jednom, dok je stajao u redu iza moje majke, apnuo joj je: - Hvala. Okrenula se, a on je
ponovio kako u jabukama ima ivota.
Narednih mjeseci ljudi u uniformama dvaput su dolazili po njega, odvodili ga i ponovo vradali. Komiluk je virio
kroz kljuanice, a onda se, valjda da umiri savjest, prisjedao onih puaka. Neki su ponavljali kako je Rade ipak htio
nekoga ubiti, a drugi su utjeli. Ved sama pomisao na tog ovjeka izazivala je bol. Najjednostavnije bi bilo
mrziti ga, ali to nekako nije ilo.
Ne zna se tko je ubio Radeta i Jelu. Otili su tiho, pretvoreni u strah. Moda sam glup kada ovo kaem,
ali tog ovjeka pamtim samo po onom pekmezu i po tome to se nije, makar nodu, protegnuo da ubere tu jabuku.

Mogudi sadrajni elementi:

- Knjievna vrsta teksta je pripovijetka, tonije, kratka pria pa se u njoj razabire
pripovjeda.
- Pripovjeda koji je i glavni lik prolazi kroz velike promjene. U poetku kao
dijete, brani svoju vodku, svoju jabuku, svoj posjed od susjednih djevojaka koje
kradu jabuke. Na kraju, u promijenjenim prilikama, kao odrastao ovjek, sam daje
jabuke svom susjedu koji je u ratom zahvadenom gradu u tekom poloaju.
- Kada se promijeni perspektiva, kada su ljudski ivoti, ljudske egzistencije
ugroene, pojmovi moje-tvoje postaju relativni, manje vani ili sasvim nevani.
- Sredinji motiv pripovijetke je jabuka i kao vodka, dakle drvo, i kao plod.
Simbolino znaenje jabuke od biblijskih preko folklornih asocijacija do jabuka u
kojima ima ivota. Ostali motivi kao to su prozor, vrata, vrt, kronja, ruka itd.
izravno ili neizravno vezani su uz sredinji motiv teksta.
- Kao to je biblijska jabuka bila s drveta znanja, tako je jabuka u ovom tekstu
jabuka saznanja, osvjetavanja.
- Mogudi naslovi: Jabuka, Rat i jabuka, Kako sam poklonio jabuke, Smisao ivota,
Moji susjedi, Jabuka prijateljstva, Jabuka razdora itd.
- Za mene je to pripovijetka o ljudskim odnosima, o ljudskim ivotima u
bezbrinom vremenu, u djetinjstvu i u vremenu opteredenom ratom.