SVEUILITE U MOSTARU

FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI

INFORMATIKA JEDNOPREDMETNI STUDIJ

Hiperaktivnost
SEMINARSKI RAD

Student: Jozo Vasilj

Mentor: Prof. dr. sc. Dubravka Miljkovi

Mostar, 5. Prosinca

Sadraj

Uvod ................................................................................................................................................. 2
1.

to je ADHD? ........................................................................................................................... 3
1.1 Uzrok ...................................................................................................................................... 4
1.2.

Simptomi .......................................................................................................................... 4

2. ULOGA KOLE I OBITELJI...................................................................................................... 5

2.1. Problemi unutar obrazovnog sustava ..................................................................................... 6
2.2.

Maska................................................................................................................................. 6

ZAKLJUAK .................................................................................................................................. 7

Uvod
Poremeaj hiperaktivnosti i deficita panje odnosno poremeaj pozornosti s
hiperaktivnou, dolazi od engleskog pojma Attention Deficit and Hyperactivity Disorder ili
ADHD. To je stanje za koje je karakteristian vrlo visok stupanj motorike aktivnosti kao
manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Iako se ADHD uglavnom smatra poremeajem, on to
nije. Ljudi s ADHD-om najee su vrlo inteligentni i izrazito matoviti.
Danas se mnoga djeca opisuju kao hiperaktivna i ini se da je ovaj izraz postao jako popularan.
No, ako je dijete ivahno, puno energije, u pokretu, brbljavo, znatieljno, to jo uvijek ne znai
da je hiperaktivno. Odgoj djeteta veliki je izazov za svakog roditelja. Zahtijeva puno ljubavi,
vremena, strpljenja, panje i uenja o tome kako biti dobar roditelj. Sva djeca prolaze kroz neke
razvojne periode koji mogu biti teki i frustrirajui i koji nas mogu ostaviti s bezbroj pitanja. Iako
veinu problema s kojima se susretnu roditelji rjeavaju sami te uz pomo roaka i prijatelja,
postoje situacije u kojima im moe zatrebati pomo strunjaka. Ovaj seminarski rad obuhvatit e
probleme djece vezane uz pojavu hiperaktivnosti te ponuditi odgovore na najea pitanja
roditelja i strunjaka koji se susreu s problemom hiperaktivnosti.
Slaganje s okolinom neizmjerno je vaan dio ovjekovog ivota. Djeca koja su nemirna, koja
imaju problema s koncentracijom i vrlo naglo reagiraju, mogu imati mnoge potekoe u
svakodnevnom ivotu. Ovo moe oteati uspostavljanje kvalitetnih odnosa s vrnjacima i
odraslima, ali i snalaenje u situacijama u kojima se oekuje pridravanje pravila (npr. vrti,
kola). Hiperaktivno dijete esto ima malo prijatelja i bolno je svjesno svoje izoliranosti i
odbaenosti. Njegova impulzivnost i naglost mogu odbijati djecu ali i odrasle. Upravo zbog toga
esto se dogodi da odrasli takvo dijete ne razumiju pa mu ne prue pomo i podrku koje su mu
potrebne.

1. to je ADHD?
ADHD (attention deficit/hiperactivity disorder) je skraeni naziv za itav niz ponaanja
koja nazivamo poremeaj panje i hiperaktivni poremeaj. Odnosi se na skupinu raznih simptoma
koji najee obuhvaaju smetnje panje, praene nemirom i impulzivnou. ADHD nije samo
faza koju e dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak
djetetove zloestoe. To je stvarni, bioloki uvjetovan poremeaj i zvor je zabrinutosti roditelja i
nastavnika, a najvie samog djeteta kod kojeg je uoena hiperaktivnost.
Hiperaktivno dijete moe imati potekoe na tri razliita podruja: (hiper)aktivnost, panja i
kontroliranje impulsa. Dijete koje ima problema na podruju (hiper)aktivnosti:

esto trese rukama i nogama, vrpolji se, previja, mekolji

esto ustaje u situacijama kada se oekuje da sjedi na mjestu (npr. u koli)

pretjerano tri, skae ili se penje u situacijama u kojima to nije prikladno

teko mu je da se tiho i mirno igra

esto pretjerano puno pria

okree se i vrpolji na stolici

naglo posee za predmetima

ima tekoa ako se treba mirno igrati ili baviti neim

nemirno je i neumorno

Nepanju kod djeteta moemo uoiti kroz sljedea ponaanja:

radi pogreke zbog nemara ili ne posveuje panju detaljima

teko odrava panju u zadacima ili igri

ini se da ne slua ak i kada mu se direktno obraamo

teko mu je organizirati zadatke i aktivnosti

lako ga ometaju vanjski podraaji koji drugu djecu ne smetaju

sporije je od druge djece u uenju novog i izvravanju zadataka

teko se koncentrira

ima tekoa sa zavravanjem neke aktivnosti

neorganizirano je

ima potekoa u praenju uputa

kratko trajanje panje

3

Razne studije pokuale su dati odgovor na pitanje koliko je djece sa ovakvim potekoama. Iako
se podaci dobiveni razliitim studijama poneto razlikuju, ini se da je ADHD prisutan kod 17,5% populacije. Pokazalo se, takoer, da se javlja dva puta ee kod djeaka nego kod
djevojica.

1.1 Uzrok
Uzrok nije u potpunosti jasan, no znanstveno-istraivaki rad diljem svijeta ukazao je na sljedee
mogue imbenike u nastanku poremeaja: genetski imbenici, promjene u metabolizmu mozga
(dopamina i noradrenalina), razliita oteenja mozga, psihosocijalne imbenike (rani gubitak ili
odvajanje od majke, zlostavljanje, psihika bolest roditelja). Osim navedenog, esto se u vezu sa
poremeajem dovodi i alergija na salicilate (npr. Aspirin) i aditive hrane, promjene u
metabolizmu eera, konstitucionalna potreba za veim dozama vitamina i minerala, pretjerano
gledanje televizije, play-station i dr. No vano je upozoriti da utjecaj tih imbenika nije
znanstveno dokazan.

1.2.

Simptomi

Znakovi (simptomi) koje oboljelo dijete pokazuje uglavnom se mogu svrstati u tri skupine:

Poremeaj panje: dijete ne posveuje panju detaljima ili radi pogreke zbog nemara,
teko odrava panju ak i u igri, ne slua ni kad mu se izravno obraate, ne prati upute i ne
dovrava zadatke, teko organizira zadatke i aktivnosti, gubi stvari i zaboravljivo je, vanjski
podraaji ga lako ometaju.

Hiperaktivnost: esto trese rukama i nogama ili se vrpolji, ustaje u razredu ili negdje
drugdje gdje se oekuje da ostane na mjestu, pretjerano tri ili se penje, rijetko se mirno i tiho
igra, esto je u pogonu ili kao da ga pokree motor, pretjerano pria.

Impluzivnost: istrava sa odgovorom prije nego to je dovreno pitanje, teko eka na

red, esto prekida ili ometa druge.

No valja imati na umu da je sve ovo i dio normalnog djejeg ponaanja, naroito u ranijoj dobi.
Rastom i razvojem djetetova sposobnost samokontrole i koncentracija raste, te je ovakvo
ponaanje sve manje prisutno. Tek kada dijete ovakvim ponaanje odstupa od svojih vrnjaka
moe se govoriti o poremeaju. Kako se navedeni simptomi mogu povremeno, pojedinano ili
ovisno o situaciji ili razvojnoj fazi pojaviti u gotovo sve djece, da bi se postavila sumnja na
ADHD potrebno je pojavljivanje simptoma kroz est ili vie mjeseci, njihova pojava prije sedme
godine ivota, pojavnost u dva ili vie okruenja (npr. kua i kola) te i popratni
nezadovoljavajui uspjeh u koli.
4

2. ULOGA KOLE I OBITELJI

Roditelji, navikli na svoje dijete, najee ne mogu objektivno procijeniti njegovo ponaanje.
Zato sumnju na hiperaktivnost a potom i dijagnozu postavljaju strunjaci koji rade s djecom. Tu
se poglavito misli na lijenika kolske medicine koji ve na pregledu za upis u prvi razred
osnovne kole postavlja sumnju te upuuje dijete na obradu sa ciljem iskljuenja drugih bolesti ili
poremeaja koji mogu dovesti do ovakvih simptoma. Lijenik kolske medicine timski, sa
strunom slubom kole, nastavnikom i roditeljima, ukoliko je potrebno, donosi odluku o
primjerenom obliku kolovanja djeteta.
Postupci djelovanja na ponaanje primijenjeni u koli i kod kue bitan su dio skrbi o
hiperaktivnom djetetu. Oni ukljuuju jednostavne aktivnosti koje valja sustavno i stalno
provoditi:
a) postavljanje jasnih i jednostavnih pravila,
b) nagraivanje i za mali uspjeh,
c) voenje dnevnika aktivnosti,
d) prekidanje aktivnosti koje zahtijevaju dugotrajno mirovanje uenika aktivnostima koje
omoguuju kretanje,
e) izbjegavanje kanjavanja, osobito tjelesnog.

No i ire, pristup ukljuuje i prilagodbu cjelokupnog naina ivota, na pr. izbjegavanje onoga to
zahtijeva dugotrajno mirovanje (kao daleka putovanja ili nepokolebljiv zahtjev za dugotrajnim
sjedenjem). U tretmanu te djece koriste se ponekad i lijekovi, najvie iz grupe psihostimulatora, a
nezaobilazno mjesto ima i psihoterapija. Utjecaj ovog poremeaja na ivot djeteta, obitelj a onda
i cijelo drutvo je dalekosean. Takvo dijete prekidanjem i ometanjem aktivnosti i/ili igre drugih
moe iritirati vrnjake, to moe dovesti do odbacivanja, a to moe pogodovati jo veoj
nesigurnosti, niskom samopotovanju i sklonou depresiji.
Roditelji se zbog nesrazmjera uloenih napora i rezultata mogu osjeati iscrpljeni i frustrirani, to
moe voditi ka zanemarivanju i odbacivanju takve djece. Uspjeh u koli esto je
nezadovoljavajui i ne odgovara realnim intelektualnim mogunostima djeteta. Ukoliko se ne
primijeni pravilan postupak i briga, na lo uspjeh u koli mogu se nadovezati i delikventno
ponaanje te sklonost eksperimentiranju sa sredstvima ovisnosti. Hiperaktivna djeca sklonija su i
ozljedama. Neki od znakova hiperaktivnosti zadravaju se u oko 2/3 djece i u odraslo doba. Tada
prekomjernu aktivnost zamjenjuje subjektivan osjeaj nemira, a poremeaj panje i impulzivnost
mogu i dalje biti prisutni. Zbog svega navedenog hiperaktivnoj djeci treba pomo kako bi mogla
u potpunosti ostvariti svoje ivotne potencijale, te u najveoj mjeri proivjeti djetinjstvo i mladost
bez nepotrebnih stresova.

2.1. Problemi unutar obrazovnog sustava

Sustav u pravilu ne radi razliku izmeu hiperaktivne i 'normalne' djece. Budui da su
hiperaktivna djeca u pravilu nemirnija, tee se koncentriraju na nastavno gradivo, sklonija su
skretanju sa teme (ometanju nastave) i upadanju u rije (impulzivno reagiraju), etiketiraju se kao
zloesta, loa i problematina.
Budui da sustav ne iskazuje emocije/ljubav prema djetetu ve na njega gleda kao dio kolektiva,
a ne osobu kojoj treba individualni pristup dijete je nerijetko frustrirano, roditelji ljuti, a profesori
nezadovoljni. Tada djeca mogu skrenuti u delikventno ponaanje koje nije posljedica kriminalnog
mentaliteta, odnosno openite skolonsti kriminalu, nego ogorenja sustavom, te unutranjoj tuzi
koja iz unutranje patnje prelazi vanjsku u agresiju. Zbog toga mogu imati nisko samopouzdanje i
osjeaj manje vrijednosti iz ega proizlazi vandalizam, zlouporaba opojnih sredstava i
promiskuitet-

2.2.

Maska

Maska je neto to svaka osoba koja ima ADHD mora nositi ako eli izbjei drutvenu osudu.
Naime, tijekom ivota, osoba pokuava svoju osobnost prilagoditi veini, odnosno biti to manje
upadljiva. Drugim rijeima glumi zainteresiranost i ponaa se kao veina iako ona takva nije.
Npr. grupa ljudi sjedi na nekoj konferenciji (za okruglim stolom) u Europskom parlamentu gdje
se raspravlja o nekoj temi, meutim rasprava se odui, postane premalo konkretna i ide se previe
u irinu. Osoba sa ADHD-om posljedino gubi koncentracija, nije vie u stanju pratiti izlaganje i
osjea izraziti pritisak i nelagodu, odnosno poeli izletiti iz dvorane jer to vie ne moe
sluati/izdrati. Meutim istovremeno zna da ako se digne i odeta iz te prostorije (a svi drugi i
dalje sjede i mirno prate izlaganje) da e ispasti udnom, nezainteresiranom i nekulturnom.
U tom trenutku osoba navlai "masku", i ne odaje svoj manjak koncentracije, nezainteresiranost i
nelagodu slino igrau pokera koji izrazom svoga lica ne odaje karte koje ima kod sebe. Drugim
rijeima ostaje do kraja na toj konferenciji iako ju je jedva "izdrala", odnosno odglumi da joj je
predavanje bilo zanimljivo.
Osobe sa ADHD-om ne mogu promjeniti svoju osobnost, ali mogu svoje ponaanje prilagoditi
oekivanju okoline/kolektiva. Meutim navlaenje maske 'uspijeva' samo u sluaju da se osoba
nalazi u nekoj sredini ili drutvu relativno kratko vrijeme. Budui da kolovanje traje godinama
(samo osnovno osam godina), osobu koja se skriva iza maske profesori kad-tad "razotkriju" jer je
nemogue toliko dugo glumiti. Da tragedija bude vea mala djeca budui da ne znaju da imaju
ADHD u poetku niti ne znaju da moraju "navui" masku i odraditi/odglumiti svoju drutvenu
ulogu - uenika.

ZAKLJUAK
Poremeaj hiperaktivnosti jedan je od najpoznatijih djejih tekoa u ponaanju koja se javlja kod
oko 5% djece u ukupnoj populaciji. ee se javlja kod djeaka, nego kod djevojica i to u
omjeru 5:1. Meutim, moramo paljivo razmotriti simptome budui da se tipina djeja
ponaanja esto mogu protumaiti kao hiperaktivnost.
Ukoliko postoji sumnja da dijete ima poremeaj hiperaktivnosti, svakako to prije treba potraiti
strunu pomo. Pomoi moe psiholog ili savjet strunih suradnika u djejem vrtiu i lijenika
ope medicine. Reagira li se na vrijeme i zatrai pomo, simptomi hiperaktivnosti mogu se
ublaiti. Pozitivni poticaji (ohrabrenja i pohvale za primjereno ponaanje), jasno i uinkovito
komuniciranje (jasne upute i kratka pravila kojih se treba pridravati bez pogovora) te
osmiljavanje malih negativnih posljedica za neprimjereno ponaanje, ali uvijek u kombinaciji sa
ohrabrenjem (mala kazna za neposluh, ali uz ohrabrujuu reenicu, mogu pomoi djetetu da naui
oblike ponaanja koji e poboljati situaciju.
Takoer, ne smije se zaboraviti da se radi o poremeaju koji je jai od djetetove volje ta da mu je
potrebna pozitivna panja, podrka i vaa aktivna prisutnost u njegovu ivotu kako bi nauio
kontrolirati svoje ponaanje.