STICAJ KRIVINIH DJELA

Meunarodno kazneno pravo, kao i nacionalno, poznaje stjecaj kaznenih djela.

Na nacionalnom planu pitanja stjecaja su izraena i raspravljana u zemljama kontinentalnog
pravnog sistema, dok je to pitanje u zemljama anglosaksonskog pravnog sistema ostavljeno
sudovima, koji su postepeno izradili niz kriterija, glede najvanijih linija razgranienja.
Razliite vrste stjecaja kaznenih djela
Kad neka osoba nizom radnji usko povezanim, ali odvojenim radnjama izvri nekoliko kaznenih
djela protiv raznih rtava, te se radnje mogu lako kvalificirati.
Kad netko prekri jedno jedino pravilo protiv razliitih osoba npr. vojnik u toku razmjene vatre u
zoni borbenih akcija ubije deset nedunih civila. U tom sluaju prekreno je samo jedno pravilo pravilo koje zabranjuje ubijanje civila ali je zloin poinjen protiv nekoliko rtava.
Ove situacije se nazivaju u pravnoj literaturi realni stjecaj kaznenih djela.
U drugim situacijama stvari postaju sloenije kao npr. u sluaju kad jedna osoba jednom
jedinom radnjom istovremeno kri nekoliko pravila. To se definira kao idealni stjecaj
kaznenih djela. I ovdje se mora razlikovati nekoliko vrsta kreenja.
Prvo, kad se dogodi da ista radnja jednim djelom kri jedno pravilo, a drugim djelom neko
drugo pravilo koja pravno reguliraju razliite stvari. U tom se sluaju jednom radnjom
istovremeno kre dva razliita pravila i time vre dva razliita zloina. Npr. pripadnik oruanih
snaga bacaem plamena zapali civilnu zgradu na okupiranoj teritoriji to prouzrokuje smrt civila
i tada vojnik jednom radnjom postaje odgovoran za ubojstvo i za poar.
Drugo, jednom radnjom kre dva razliita pravila tako da se moe govoriti o dva razliita
kaznena djela od kojih je jedno tee, a drugo lake, postavlja se pitanje kanjavanja poinitelja.
Po anglosaksonskoj pravnoj doktrini manje je ukljueno u vede kazneno djelo tako da se
podudara s naelom konsumacije kontinentalnog pravnog sistema. Prema ovim doktrinama
tee kazneno djelo prevladava i apsorbira drugo. Iz toga proizlazi da se optuba i kazna mogu
odnositi samo na tee kazneno djelo.
OKOLNOSTI KOJE ISKLJUUJU KAZNENU ODGOVORNOST
Razlike izmeu iskljuenja protupravnosti i iskljuenja kaznene odgovornosti
U najvedem broju nacionalnih sistema kaznenog prava, a posebno u zemljama kontinentalnog
pravnog sistema neophodno je razgraniiti dvije vrste odbrane: iskljuenjem protupravnosti i
iskljuenjem kaznene odgovornosti.
Po miljenju mnogih pravnika kada zakon predvia iskljuenje protupravnosti, neka radnja koja
je sama po sebi protupravna smatra se dozvoljenom i ne predstavlja kazneno djelo.
Kada je u pitanju iskljuenje kaznene odgovornosti radnja protivna pravilu smatra se
nezakonitom, ali se poinitelj ne kanjava. Vrijednosna procjena na kojoj poiva pravo nije tako
povoljna da bi tu radnju smatrala za zakonitu. Radnja se smatra nezakonitom ali pravo dri da
poinitelja ipak ne treba kazniti. To je zbog toga to se uzimaju u obzir posebne okolnosti u
kojima je ta radnja poinjena. Ovo stoga to radnjama koje pokrivaju olakavajude okolnosti
nedostaje potreban subjektivni element bida kaznenog djela. Aktus reus postoji ali nedostaje
mens rea.
Samoodbrana

Samoodbrana je legalna ako ispunjava odreene uvjete:

1) radnja u samoodbrani je poduzeta kao odgovor na neposredan ili stvaran protupravan napad
na ivot ili na ivot neke druge osobe,
2) da ne postoji neki drugi nain da se sprijei ili zaustavi injenje zloina,
3) da protupravnu radnju nije prouzrokovala osoba koja postupa u samoodbrani i
4) da je akt samoodbrane srazmjeran kaznenom djelu na koje ta osoba reagira.
Tako za primjer samoodbrane moe se navesti situacija kada uvar ubije neprijateljskog ratnog
zarobljenika koji se upravo spremao da ubije uvara.
Iskljuenje kaznene odgovornosti uslijed duevne bolesti ili duevne poremedenosti
Na duevnu bolest ili duevnu poremedenost moe se pozvati kao osnov iskljuenja kaznene
odgovornosti kada mentalno stanje ukazuje na to da je osoba liena sposobnosti da odlui da li
je neka radnja ispravna ili nije. Na to se moe pozvati optueni koji u vrijeme poinjenja
kaznenog djela nije bio svjestan ta radi, odnosno da je samim tim bio nesposoban racionalno
prosuivati svoje ponaanje. Posljedica toga je nedostajanje mens rea kod optuenog zbog
ega se ne moe smatrati odgovornim za svoje ponaanje.
Pijanstvo
Stanje opijenosti, uslijed konzumiranja alkohola, moe predstavljati osnov za iskljuenje
odogovornosti pod veoma striktnim uvjetima: 1) pijanstvo je tako teko da ponitava mens rea
(mjenja mentalno stanje poinitelja do te mjere da ne moe biti svjestan svojih djela, da ne
moe niti ocijeniti protupravnost svojih radnji, 2) ako je rije o voljnom dovoenju u stanje
opijenosti, to nije uinjeno zato to je ta osoba znala da postoji vjerojatnost da de upravo zbog
tog njegovog stanja poduzeti neku kriminalnu radnju.
Kao primjer prihvatljivog sluaja iskljuenja odgovornosti moe se navesti sluaj kada lijenik ili
neko drugo medicinsko osoblje, daje vojniku neko jako sredstvo za umirenje ili ublaavanje
bolova, koje ozbiljno utjee na njegovo stanje svijesti tako da zbog toga ubije ili rani nekog
ratnog zarobljenika ili neprijateljskog civila, ili siluje neku civilnu osobu.
Maloljetne osobe
U mnogim nacionalnim pravnim sistemima smatra se da osobe ispod odreene ivotne dobi
nemaju punu individualnu autonomiju volje i da zato ne mogu slobodno odluivati o svojim
postupcima. Djete se smatra nesposobnim za posjedovanje kriminalnog umiljaja. U skladu s
tim obino se smatra da su djeca izuzeta od kaznene odgovornosti ak i kad se upuste u injenje
kriminalnih radnji. Danas se u nekim zemljama prag za prestanak maloljetnitva sniava. Na pr.
u Britaniji se djeca od deset godina pa dalje mogu smatrati odgovornim i kanjavati za neke
postupke. Obino se ti postupci vode pred specijalnim sudovima.
U Statutu ICC po l. 26. Sud nije nadlean za voenje kaznenog postupka protiv osoba koje u
vrijeme poinjenja kaznenog djela niju imale18 godina starosti. Odredba tog Statuta (l. 8.)
istie kako regrutiranje ili na drugi nain stavljanje u vojnu slubu djece ispod 15 godina starosti
u nacionalne oruane snage moe predstavljati ratni zloin.
OSTALI SLUAJEVI ISKLJUENJA ODGOVORNOSTI
Nareenje prepostavljenog

Postavlja se pitanje moe li se u odbrani pozvati na nareenje pretpostavljenog. Vano je

istaknuti da se potinjeni moe suoiti sa dvije obveze koje su u meusobnom sukobu. Jedna
zahtjeva da se ne izvravaju protupravna nareenja i one koje od njega trae da izvri radnju
protivnu pravilima meunarodnog prava. U dvoumici izmeu potovanja vojne hijerarhije i
naela po kojem je samo nadreeni odgovoran i nesumnjivog postulata da de se svatko ko se
teko ogrijei o osnovne standarde ponaanja smatrati odgovornim za radnju koju je izvrio,
meunarodno pravo se opredjeljuje za ovu drugu opciju. Dakle, potinjeni se ne moe pozivati
na nareenje pretpostavljenog kao na osnov za iskljuenje kaznene odgovornosti za poinjeni
meunarodni zloin. injenica da je radio po nareenju prepostavljenog moe biti razlog
ublaavanja kazne. Ovaj nain odgovornosti odnosi se na nareenja vojnih i civilnih vlasti, bez
obzira na rang pretpostavljenog pod uvjetom da potinjeni ima pravnu obvezu da izvri
nareenje i vlast koja izdaje nareenje mora imati formalnu ili sutinsku kontrolu nad
potinjenim.
Krajnja nuda i prinuda
Osoba koja pod prijetnjom prekri neko meunarodno pravilo i time poini neki
meunarodni zloin ne podlijee kanjavanju.
Prinuda se i u nacionalnim zakonodavstvima i sudskim postupcima esto naziva krajnja nuda.
Ipak izmeu prinude i krajnje nude kao dva oblika odbrane postoje vane razlike. 1. Krajnja
nuda oznaava prijetnju ivotu i tijelu koja potie iz objektivnih okolnosti. 2. U sluaju
krajnje nude poinitelj namjerava prouzrokovati protupravnu posljedicu odnosno ima
kriminalni umiljaj koji trai kazneno pravo. Nasuprot tome prinuda u velikoj mjeri ponitava
subjektivni element osobe pod prinudom. Neko tredi, osoba koja prijeti snosi kaznenu
odgovornost za tetne posljedice koje je prouzokovala tetna radnja osobe koja je pod
prinudom. Meunarodnopravna pravila propisuju etiri striktna uvjeta za odbranu pozivanjem
na nudu i prinudu, a to su: a) radnja za koju se tereti je izvrena u okolnostima neposredne
prijetnje nastupanja teke i nepopravljive posljedice za njegov ivot ili tijelo, b) ne postoji
pogodno sredstvo za otklanjanje tog zla, c) zloin koji je poinjen nije nesrazmjeran
predstojedem zlu i d) osoba nije svojom voljom doprinijela stvaranju situacije zbog koje je
djelovala u krajnjoj nudi ili pod prinudom.
STVARNA ZABLUDA
Na iskljuenje kaznene odgovornosti kao odbranu od optube za kazneno djelo moe se pozvati
onda kada postoji actus reus, dakle radnja protivna meunarodnom kaznenom pravu, ali
nedostaje mens rea zbog toga to je neka osoba u zabludi, vjerujudi da postoje injenine
okolnosti koje odnosnu radnju ine pravno dozvoljenom.
Zabluda mora biti u dobroj vjeri i razlona: pogreno shvatanje okolnosti mora biti zasnovano na
ozbiljnim razlozima odnosno ne smije biti rezultat nekog olakog zakljuivanja o okolnostima.
Zabluda ne smije biti posljedica nehata. Ova tvrdnja je u skladu s opdim pristupom pitanju
stvarne zablude u najvedem broju pravnih sistema, a podrava je i precedentno pravo o
meunarodnim zloinima.
Stvarna zabluda se moe koristiti u odbrani od optube za poinjenje protupravnog nareenja
onda kada optueni moe dokazati da nije bio svjestan da je nareenje bilo protupravno u
pogledu injenica.

PRAVNA ZABLUDA
Meunarodno krivino pravo, kao i vedina nacionalnih pravnih sistema, ne smatra da je
nepoznavanje prava osnov iskljuenja krivine odgovornosti. Razlozi neiskljuenja krivine
odgovornosti zbog nepoznavanja prava jasni su sami po sebi, jer se pretpostavlja da netko ko
ivi u odreenoj dravi mora poznavati pravo, a ovo stoga to bi u protivnom bili uzdrmani i
sami temelji drutva. Nadalje priznavanjem krivine neodgovornosti u sluaju nepoznavanja
prava primjena meunarodnog prava bi se razlikovala od sluaja do sluaja, a to bi u biti
predstavljalo i podsticaj da se kri pravo jednostavnim dokazivanjem injenice kako poinitelji
nisu poznavali pravo. Ali ipak postoje sluajevi u kojima pravna zabluda moe biti relevantna za
iskljuenje odgovornosti.
Dakle, pravna zabluda moe biti element za iskljuenje kaznene odgovornosti ako postoji
osnov za iskljuenje subjektivnog elementa na strani poinitelja - umiljaja, eventualnog
imiljaja ili svjesnog nehata. Pravna zabluda moe biti razlogom iskljuenja odgovornosi ako
kod poinitelja nije bio prisutan potreban mens rea.
IMUNITETI
Opde vrste imuniteta
Funkionalni imuniteti. Sve drave tite agente koji djeluju u slubenom svojstvu. U naelu nitko
ko djeluje u slubenom svojstvu ne moe biti pozvan na odgovornost dok je imao neku slubenu
dunost.
Personalni imunitet. To obuhvata efove drava, vie lanove vlade, diplomatske agente,
slubenike na visokom poloaju u meunarodnim organizacijama.
Imuniteti od gonjenja za krivina djela predvieni nacionalim zakonodavstvom, a obino se
daju efovima drava, lanovima vlade i lanovima parlamenta. Ti imuniteti prestaju im se
zavri funkcija.
GONJENJE I KANJAVANJE PRED MEUNARODNIM SUDOVIMA
Suradnja drava je od bitne vanosti za efikasnost sudskih procesa pred meunarodnim
krivinim sudovima. Meunarodni tribunali, za razliku od nacionalnih, nemaju na raspolaganju
organe prinude, oni bez posredovanja nacionalnih vlasti ne mogu dodi do dokaznog materijala,
prinuditi svjedoka da da svoj iskaz, vriti oevid na licu mjesta gdje se navedeni zloin dogodio,
niti izvriti naloge za hapenje. Meunarodni sudovi, dakle ne mogu raditi bez pomodi
domadih sudova.

Modeli suradnje
Tvorci statuta meunarodnih krivinih tribunala glede naina reguliranja suradnje drava s
meunarodnim krivinim sudovima, mogu birati izmeu dva modela odnosno izmeu
horizontalnog i vertikalnog modela.

Specifinosti meunarodnog suenja

1. Samo je tuitelj ovlaten pokrenuti krivini postupak
2. Tuitelj je prvi koji prikuplja dokaze prije podizanja optunice protiv okrivljenog dok je na
odbrani da prikuplja dokaze u korist okrivljenog.
3. Meunarodni tuitelj nije samo stranka u postupku. Po statutu ICC on je duan u toku svoje
istrage prikupiti i dokaze u korist okrivljenog i predati ih odbrani (za razliku od tuiteljstva u
nacionalnim pravnim sistemima). Dakle, postupa kao pravosudni organ, a ne kao obina
stranka u postupku.
4. Da bi prikupili dokaze moraju se obratiti (i tuitelj i odbrana) dravi u kojoj se ti dokazi nalaze.
Sve radnje koje ukljuuju sredstva prinude zavise od pomodi organa drave (uvid u dravne
arhive koji pripadaju odreenoj dravi...).
5. Ne postoji porota koja je ovlatena odluivati o injeninim pitanjima, meunarodni se
sudovi sastoje samo od profesionalnih sudaca. Ovo stoga to samo iskusni suci koji posjeduju
iroku pravniku strunost mogu biti u stanju postupati u ovim krivinim djelima.
6. Nije dozovljeno suenje u odsustvu. Prisustvo optuenog uvijek je neophodno osim ako se
on izriito odrekne prava da bude prisutan na suenju.
7. Sistem priznanja krivice kakav postoji na meunarodnom nivou ne dovodi do istih rezultata
kao u anglosaksonskim pravnim sistemima. Na meunarodnom nivou razliiti inioci
obeshrabruju optuene da koriste ovaj procesni mehanizam, ali uoava se tenja ka sve edem
pribjegavanju priznanju krivice i nagodbi obrane s tuiteljem. Kao razlog ovome moe se
izdvojiti potreba za smanjenjem broja suenja i ubrzavanjem vrlo sloenog meunarodnog
krivinog postupka.
8. Meunarodni sudovi imaju aktivnu ulogu u voenju postupka. Posebno posjeduju iroka
ovlatenja u pogledu izvoenja dokaza, a ne predstavljaju pasivnost gdje kao neutralni i pasivni
sudac nadgledaju takmienje dvije stranke u postupku. Mogu pozivati svjedoke kao i svjedoke
koji nisu skloni uestvovati u postupku.
9. rtve nemaju veliku ulogu u krivinom postupku mada u sistemu ICC mogu iznijeti svoja
gledita i probleme na glavnoj raspravi, i mada ne mogu pozivati svjedoke ali ih mogu ispitivati
kada ih pozovu stranke (ali nemaju pristup dokazima koje su stranke prikupile niti pravo uloiti
albu na presudu).
10. Kako naelo nulla poena sine lege ima ogranienu primjenu na meunarodnom novou,
sudovi imaju iroka ovlatenja u pogledu izricanja kazne.
11. U pravilu albeni postupak ne dovodi do ponovnog suenja ved mu je cilj da se utvrdi da li
je prvostupanjski sud pogreno primjenio pravo ili pogreno utvrdio injenino stanje u takvoj
mjeri da je to dovelo do uskradivanja pravde (ipak u odreenim sluajevima albeni sudovi
mogu prihvatiti nove dokaze).

Prednosti meunarodnih krivinih postupaka

Meunarodni sudovi imaju vie prednosti u odnosu na nacionalne sudove naroito one koji se
nalaze na teritoriji drave na kojoj su zloini izvreni.
injenica da nacionalni sudovi nisu voljni voditi krivine postupke za djela koja nemaju
terotorijalnu ili personalnu vezu s odnosnom dravom. Sve do 1994. g. krivinopravne odredbe

enevskih konvencija iz 1949. nikada nisu primjenjene u praksi. Nacionalni sudovi su prije svega
orjentirani na svoje drave i nemaju elje da istrauju zloine, gone strance koji su izvan te
drave poinili zloine protiv drugih stranaca.
Pored toga, s obzirom da je rije o meunarodnim zloinima, upravo su meunarodni sudovi
najpozvaniji da rjeavaju o ovim tekim krenjima meunarodnog prava. Dakle, oni su u boljem
poloaju da razumiju i primjene meunarodno pravo.
Nedostaci meunarodnih krivinih postupaka
Osnovni nedostatak pred meunarodnim sudom glede voenja postupaka je pomanjkanje
sredstava prinude u svrhu prikuplajnja dokaza, pretresa prostorija, zapljene dokumenata ili
izvrenja naloga za hapenje i drugih sudskih naredbi. Kako je ved reeno meunarodni sudovi
ovise o suradnji drava.
Meunarodni sudovi moraju pridobiti suce iz razliitih kulturnih i pravnih sredina, neke iz
zemalja kontinentalnog a druge s anglosaksonskog pravnog podruja, neki se bave primarno
krivinim pravom, a drugi meunarodnim pravom, neki imaju, a neki nemaju sudako iskustvo.
Kao jo jedan problem su dugi sudski postupci a ovaj problem proizlazi iz poduzimanja
adversarnog sistema koji zahtjeva da se svi dokazi razmotre usmeno ispitivanjem i unakrsnim
ispitivanjem (dok u inkvizitorskom sistemu dokaze prethodno bira istrani sudac).
Pitanje trajanja meunarodnih postupaka dodatno je opteredeno jezinim tekodama, to
znai da se dokumenti i dokazi moraju prevoditi. Pored toga okolnost da okrivljeni bude u
pritvoru prije i u tijeku suenja i u tijeku albenog postupka,dovodi do situacije za koju se ne
moe redi da je u skladu s pravom na pravino i ekspeditivno suenje i pretpostavkom
nevinosti.