Moj prvi kolega

Moj prvi kolega zvao se Ajdin. Upoznao sam ga u prvom

razredu osnovne kole. Svaki dan smo zajedno ili u kolu,
sjedili zajedno u klupi, dijelili sve tajne. Meutim, Ajdin nije
znao pisati slova dobro kao ja. Kako smo dijelili sve tajne, on
je meni jednoga dana priznao da se srami toga to ne znati
pisati neka slova. Tog trenutka sam shvatio da je on iskrena
osoba, koja je prirasla mom srcu. Na moj nagovor Ajdin je
prihvatio moju pomo i odluili smo da svakoga dana
nakon kole idemo kod njega kako bih mu ja olakao
pisanje zadae. Vrijeme nam je brzo prolazilo, a Ajdin je sve
vie napredovao. Druili smo se i pomagali jedan drugome.
Svakim danom bio sam sretniji, jer sam pronaao takvog
prijatelja. Ajdin nije bio kao ostali djeaci, bio je neobian
volio je udne stvari a meni se to dopadalo i vremenom
nismo zamisliti dan jedan bez drugog. Nakon dvije godine
Ajdin mi je rekao da odlazi iz naeg grada, jer je njegov
otac dobio drugi posao. Bio sam mnogo razoaran i nisam
mogao sakriti svoju tugu. Pokuali smo to vie iskoristiti
vrijeme prije njegovog odlaska, a kada je doao taj dan,
dugo smo se opratali. Dugo mi je trebalo da shvatim, da je
moj prijatelj otiao, ali znao sam da e nam se jednog dana
putevi opet ukrstiti.