KRIVINO PRAVO

Jedna od najstarijih grana prava. Osobenost koja ga razlikuje od drugih grana

prava: cilj ili svrha i sredstva kojima se taj cilj ili svrha ostvaruju. Sredstva:
zabranjivanje odreenih ponaanja ili nalaganje odreenog ponaanja, prijetnja
odreenim sankcijama, izvrenje te prijetnje prema onom ko ne uvaava izdatu
zabranu ili zapovijed. Svrha:zatita odreenih individualnih ili drutvenih
vrijednosti od odreenih ponaanja pojedinaca ili grupa ljudi kojima se te
vrijednosti ugroavaju ili povreuju. Krivino pravo je sistem pravnih pravila koja
su utemeljena na zakonskim pravnim propisima kojima se, u cilju zatite
odreenih osnovnih individualnih drutvenih dobara i vrijednosti od ponaanja
koja ta dobra i vrijednosti povreuju ili ugroavaju, odreena ponaanja
proglaavaju za krivina djela, sa sankcijama koje se primjenjuju prema njihovim
uiniteljima.

Iz navedene definicije vidljivo: da se radi o ZAKONSKOM PRAVU

(pitanja se mogu regulirati samo i iskljuivo zakonom) i da ima ZATITNU

FUNKCIJU (zatita osnovnih i najznaajnijih individualnih dobara i vrijednosti) i
odreuje UVIJETE POD KOJIMA SREDSTVA MOGU OSTVARITI NJEGOVU SVRHU
(koja se drutveno opasna ponaanja ine krivinim djelima, koje se osobe
smatraju krivino odgovornim i koje se sankcije mogu izrei uiniteljima).

PREDMET REGULIRANJA KRIVINOG PRAVA:

- krivino djelo
- krivina odgovornost
- krivina sankcija.

PODJELA KRIVINOOG PRAVA

1. krivino pravo u uem i irem smislu
- u uem materijalno kr. pravo
- u irem: - materijalno kr. pravo
- procesno kr. pravo

- kr. izvrno pravo

krivino materijalno: ope i posebno
2. prema izvoru: nacionalno (osnovno i dopunsko) i meunarodno
3. ope kr. pravo koje se primjenjuje za punoljetne uinitelje krivinih djela i
maloljetniko krivino pravo

ODNOS KRIVINOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA

PRAVA

Odnos prema ustavnom pravu

Ustav je pravni akt najvieg ranga u svakoj zemlji i sa njim moraju biti usklaeni
svi ostali pravni akti i

iz njega proizilazi naelo legaliteta djela i kazne.

Sve

krivinopravne odredbe moraju se tumaiti u skladu s ustavom.

Odnos prema graanskom pravu

Krivino pravo titi odreene odnose koji su zasnovani po graanskom pravu.titi
se pravo vlasnitva i druga imovinska prava (zatita imovine, kraa, prijevara,
utaja, iznude

i oteenja tue stvari itd.) titi ugovorne odnose od raznih

prijevarnih radnji, zlouporabe povjerenja, lihvarstva, zlouporabe osiguranja itd.

odtetno pravo

(krivina djela izazivaju materijalnu ili nematerijalnu tetu

naknada tete rjeava se prema kriterijima graanskog prava). Krivino djelo

moe istovremeno predstavljati i graanski delikt. o imovinskopravnom zahtjevu
moe se odluivati i u krivinom postupku ako to ne bi odugovlailo postupak.
Graanske sankcije nemaju karakter represije zbog ega nisu dovoljne za zatitu
pravnih dobara i tada je nuna primjena sankcija krivinog prava. Graansko
pravo je dispozitivnog karaktera obzirom da stranke svojom voljom vladaju
svojim

odnosima

kao

privatnopravnim

odnosima

dok

je

krivino

pravo

imperativnog karaktera, javnopravnog gdje pokretanje i ishod postupka u

najveem broju sluajeva ne zavisi od volje stranaka ve od imperativnih normi
koje nalau pokretanje postupka. Razlika je i u odnosu odgovornosti za tetu,

krivina odgovornost je uvijek subjektivna jer se zasniva na naelu krivnje, a

graanska moe biti i objektivna.

Odnos prema porodinom pravu

Odredbama krivinog prava titi se brak i porodica kao osnovne drutvene
institucije od ponaanja koja ih povrjeuju ili ugroavaju. Zatitna funkcija
krivinog prava ogleda se u primjeni itavog niza inkriminacija koje su svrstane u
grupu krivinih djela protiv braka i porodice

Odnos prema radnom i socijalnom pravu

Iako su radni odnosi i prava koja iz njih proizlaze predmet reguliranja radnog
prava, uivaju i odreenu krivinopravnu zatitu.

inkriminacije kojima se titi

ravnopravnost u zapoljavanju, prava koja pripadaju zaposleniku iz radnog

odnosa, prava koja mu pripadaju za vrijeme privremene nezaposlenosti, kao i
prava koja pripadaju radniku temeljem odluke suda o vraanju na rad. Socijalno
pravo ostvaruje svoju krivinopravnu zatitu kroz inkriminacije povrede prava iz
socijalnog osiguranja i zlouporabe prava iz socijalnog osiguranja. Odreene
krivine sankcije dovode do prestanka radnog odnosa ili do nemogunosti
njegovog zasnivanja odreeno vrijeme.

Odnos prema privrednom pravu

Savremeno krivino pravo usko je povezano sa privrednim pravom, povezuju ih
krivina djela koja dovode do tete velikih razmjera, iji su naini poinjenja
esto vrlo sloeni a poinitelji imaju poseban status. Takva djela smjetena su u
posebnu grupu i preko njih se titi privreda, privredno poslovanje i sigurnost
platnog prometa od raznih postupaka i djelatnosti kojima se ugroavaju odnosi u
privrednom

poslovanju

odnosno

privredi

kao

cjelini.

Vaee

krivino

zakonodavstvo u opem dijelu sadri i odredbe o odgovornosti pravnih osoba za

krivina djela.

Odnos prema upravnom pravu

Pravilno obavljanje javnih slubi nalae i krivinopravnu zatitu. Propisivanjem
krivinih djela protiv slubene i druge odgovorne dunosti javna se sluba titi od
napada iznutra. Javna sluba titi se i od napada spolja, inkriminacijama kao to
su sprjeavanje slubene osobe u vrenju slubene radnje, napad na slubenu
osobu, skidanje ili povreda slubenog peata ili znaka itd. Uska povezanost dolazi
do

izraaja

situacijama

kojima

krivinopravna

norma

upuuje

na

upravnopravnu normu.

Odnos prema prekrajnom pravu

Prekraji - povrede javnog poretka i drutvene discipline za koje su predviene
prekrajne kazne i zatitne mjere. Materijalnopravni propisi o prekrajima
zasnovani su na istim naelima kao i krivino pravo. Zakoni o prekrajima
nemaju posebni dio ve su opisi pojedinih prekraja razasuti u tzv. kaznenim
odredbama itavog niza zakona. Postoji mogunost da se bie krivinog djela
podudari sa obiljejima prekraja ( u kaznu za izreeno krivino djelo se
uraunava kazna izreena za prekraj, ako je neko osuen za krivino djelo ija
obiljeja obuhvataju i prekraj tada mu se ne moe suditi za prekraj).

AKCESORNI I AUTONOMNI KARAKTER KRIVINOG

PRAVA
Dva shvatanja:
- kr. pravo u odnosu na druge grane prava ima sekundarni karakter, potpuno
vezano za pravne pojmove koji vae u drugim granama prava i
samostalni poloaj

ima potpuno

Nijedno nije iskljuivo prihvatljivo jer KRIVINO PRAVO U ODNOSU NA DRUGE

GRANE PRAVA IMA IZVJESNU SAMOSTALNOST, ALI KAO DIO PRAVNOG SISTEMA
MORA BITI USKLAENO S TIM SISTEMOM KAO CIJELINOM, PA SAMIM TIM I
OSTALIM GRANAMA PRAVA.

NAUKA KRIVINOG PRAVA

Nauka krivinog prva je pravna, a samim tim i drutvena naukanauka koja se
bavi krivinim pravom onakvim kakvo jeste, naunom razradom i obradom
pozitivnog krivinog prava neke drave u odreeno vrijeme. Predmet: sistem
krivinopravnih pravila koji su na snazi u odreenoj dravi u odreeno vrijeme.
Bavi se kriminalitetom s pravnog gledita. Ne moe se ograniiti samo na obradu
krivinog prava kakvo jeste de lege lata ve kakvo treba da bude de lege ferenda
predlae nova rjeenja za budue krivino pravo kojim e se poboljati i
usavriti borba protiv kriminaliteta.

RAZVOJ KRIVINOG PRAVA

Period prvobitne zajednice
U prvobitnoj zajednici postojalo je samo obiajno pravo gdje je kanjavanje za
razna tetna ponaanja bilo preputeno porodici, plemenu, rodu kao osnovnim
drutvenim elijama tadanjeg vremena.To je period privatne reakcije koja je u
biti bila kolektivna jer nije pogaala samo pojedinca ve i njegovu uu socijalnu
grupu. Iz tih najstarijih vremena potie krvna osveta koja je tipina za privatnu
pravdu a ouvala se u nekim drutvenim sredinama do danas. Do ograniavanja
prvobitne privatne rekacije dolazi uvoenjem sistema otkupnine koja je
predstavljala odtetu u naturi za poinjeno zlo. Na taj je nain dolazilo do mirenja
sukobljenih grupa i zaustavljanja daljnjeg meusobnog unitavanja. Otkupnina se

zasnivala na principu dobrovoljnosti to znai da je nezadovljna strana

ponuenim iznosom, imala i dalje pravo na krvnu osvetu.

Antiki period
Odnosi se na onaj dio istorije ljudskog drutva koji je trajao gotovo etiri hiljade
godina a u kojem su vladali robovlasniki proizvodni odnosi. Unutar tog perioda
vrlo rano su formirane neke drave kao to je to Egipat i Vavilon, a neke znatno
kasnije kao Grka i Rim. Pojavom drave uspostavlja se period javne reakcije na
zabranjena ponaanja, jer drava uzima ulogu regulatora svih drutvenih odnosa
pa i suzbijanje kriminalnih djelatnosti pojedinca ili grupa. Prvobitna privatna
reakcija zamjenjuje se oblicima javne reakcije od strane drave. Nastankom
drave pojavljuju se prvi zakonici od kojih je najpoznatiji Hamurabijev (17. vijek
prije n.e.)
vavilonski kralj Hamurabije
- kodifikacija vavilonskog obiajnog prava
- nesistematizirana pravila za presuenje pojedinih sluajeva
- karakterizira ga surovost kazni (glavna kazna je smrtna sa okrutnim nainom
izvrenja)
Talionsko naelo oko za oko, zub za zub, iji je smisao ublaavanje prvobitne
privatne reakcije kao neograniene osvete. Antika Grka u odnosu na krivino
pravo ima malobrojne izvore

- odlikuje se strogou zakona (smrtna kazna

izreena Sokratu zbog bogohuljenja i bezbonitva). Krivino pravo antikog

Rima (period rane republike Zakonik dvanaest tablica iz 451. g. p.n.e.; predvia
smrtne kazne za brojna kaznena djela, princip taliona i novanu kaznu). Nije
postojala sistematska obrada krivinog prava ali odatle potiu ideje mislilaca
(Ulpijan, Ciceron, Seneka i dr.) koji potiu znaajne krivinopravne ideje kao npr.
in dubio pro reo te pravilo ne bis in idem.

Period srednjeg vijeka

Razdoblje od pada Rimskog carstva krajem V. vijeka do prvih buroaskih

revolucija i drava XVII i XVIII vijeka u kojem preovladavaju feudalni proizvodni
odnosi. Taj period od trinaest vijekova obino se dijeli na tri dijela: period ranog
feudalizma (od V do polovine IX vijeka); period razvijenog feudalizma (od
polovine IX do XV vijeka); i period prvobitne akumulacije kapitala i raspadanja
feudalizma (od XVI do XVIII. vijeka). Nastanak samostalnih germanskih drava
(Burgunda, Ostrogota, Vizgota, Langobarda itd., a od estog vijeka snana
franaka drava). Zbornik Leges Barbarorum ili narodne pravde sadrava i
odredbe krivinog prava. Najznaajnija je Lex Salica nazvana po saliskim
Francima predstavlja kodifikaciju obiajnog prava. Krivino pravo karakterizira
partikularizam, rascjepkanost, usitnjenost najvieg stupnja.

Zbirke lokalnog

prava unose nesigurnost, samovolju i zlouporabu. Period raspadanja feudalizma

(XV do XVIII) obiljeavaju otri sukobi starog feudalnog i novog buroaskog
drutva.

Opi njemaki krivini zakonik (Constitutio Criminalis Carolina) iz

1532. g. -vrijeme vladavine cara Karla V sadri preteno odredbe procesnog

karaktera a i ope institute materijalnog krivinog prava (naelo krivnje, osnovi
iskljuenja protupravnosti, sauesnitvo, pokuaj itd). Arbitrarnost, samovolja,
surovost u kanjavanju.Glavna kazna je smrtna popraena

raznim oblicima

muenja a javno se izvravala. Inkvizicija katolike crkve u najotrijoj formi

izraena u XVI vijeku u paniji i Holandiji. Kanonsko katoliko pravo ispoljava
reakcionarnost. Dovodi do pojave mnogih religioznih okrutnih krivinih djela a
posljedica strane zablude je spaljivanje nedunih ena kao vjetica. Ope
karakteristike krivinog prava srednjeg vijeka: heterogeno, arbitrarno,
okrutno, mranjako, nejednako, zastraujue i anahrono jer nije vie
odgovaralo novim

klasnim

odnosima u drutvu.

U doba prvobitne

akumulacije kapitala (u XV i XVI vijeku), u periodu nasilnog odvajanja

proizvoaa od sredstava za proizvodnju i pretvaranja u najamne radnike
kaznena je represija usmjerena protiv seljaka. Kako su se nasilno deposjedirani
seljaci opirali pretvaranju u najamne radnike mlada buroazija je svojim
utjecajem izborila niz otrih zakona protiv skitnienja, prosjaenja, krae i td. Ovi
su zakoni bili prvenstveno primjenjivani na seljake jer su se oni morali uslijed
protjerivanja sa zemlje, a u borbi za opstanak, odati kriminalitetu. U tom periodu
svojom surovou istie se englesko zakonodavstvo XVI vijeka (Henrik VIII). Za
fazu raspadanja feudalizma uslijed vlastitih unutarnjih suprotnosti i porasta novih
revolicionarnih drutvenih snaga, karakteristina je inkvizicija katolike crkve
koja je najgrublje provoena u XVI vijeku u paniji i Holandiji, jer je u tim

zemljama buroazija naroito ojaala. Naputajui naela progresivnog karaktera

koja su ve postepeno prodirala u krivino pravo, katolika crkva ispoljava u
svojim shvatanjima i postupcima znatnu reakcionarnost za vrijeme inkvizije (npr.
ustanovljenje krivine odgovornosti za samu grenu misao; cilj kazne je
izmirenje s bogom, koje se moe postii jedino priznanjem, koje je uglavnom
muenjem

iznueno).

Za

krivino

pravo

feudalno-apsolutistikih

drava

karakteristino je da se ono u Njemakoj izgraivalo manje-vie na osnovama

Karoline, dok je u Francuskoj

sve vie prodiralo rimsko pravo. U Njemakoj je

tijekom XVI i XVII vijeka Karolina mijenjana, a to se udnosilo uglavnom na

ublaavanje otrine kazni. Tek tijekom XVIII vijeka u Njemakoj

dolazi do

kodifikacije krivinog prava ali samo u pojedinim zemljama. U Francuskoj nije

objavljena sve do revolucije ni jedna znaajnija kodifikacija krivinog prava, ve
su razni propisi obiajnog i recipiranog rimskog prava bili razbacani po raznim
zbornicima. Ovakvo nesreeno stanje pogodovalo je samovolji vladara i njegovih
sudskih organa, a ta samovolja je vrlo karakteristina za francuske vladare
apsolutiste, naroito tijekom XVIII vijeka.

Doba prosvjetiteljstva
XVIII vijek u europskim zemljama vlada duh prosvjetiteljstva okrenut protiv
neznanja i religioznog praznovjerja, protiv strogosti, okrutnosti i samovolje. Za
daljnji razvoj krivinog prava znaajni su francuski filozofi: Monteskije, Ruso i
Volter.

arl Monteskije (1689-17559) sa poznatim djelom

O duhu zakona

razvio teoriju diobe vlasti radi ogranienja moi nad ljudima (pretea dananje
teorije o trodiobi vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvrnu). Prvi je zagovornik
naela zakonitosti, ublaavanja kazne, za prevenciju kao svrhu kazne, trai
srazmjernost izmeu teine krivinog djela i kazne, istie odbacivanje torture a
ograniiti primjenu smrtne kazni. Drugi veliki autor i filozof je an ak Ruso
(1712 -1778) u svom djelu O drutvenom ugovoru propagira ideju o
suverenosti naroda i jednakosti svih graana a kaznu razmatra sa pozicije teorije
drutvenog ugovora. Sklapanjem drutvenog ugovora svaki se pojedinac odrekao
svog individualnog prava na odbranu u korist zajednice. Ukupnost individualnih
prava je tako prenesena na zajednicu. Ova koncepcija je imala za cilj zatitu
ovjeka od dravne svemoi, odnosno ogranienje prava drave u odnosu prema
pojedincu na najmanju mjeru. Trei filozof je Fransoa Volter (1694-1778) znaajan

po diobi zloina na one po prirodnim zakonima i one koji su vezani za odreeno

mjesto i vrijeme. Zalae se protiv strogosti tadanjeg apsolutistikog krivinog
pravosua, otar je protivnik vjerske netolerancije i mranjatva. Zalagao se za
humanizaciju kanjavanja, protiv okrutnih javnih kazni a smrtnu kaznu doputa
samo izuzetno. Zalae se za rehabilitaciju nekih osuenika.

Ideje ezara Bekarije

Pojavljuje se u Italiji njegovo djelo O zloinima i kaznama koje je u poetku bilo
anonimno izdano u Livornu 1764. g., a potom u Milanu pod svojim imenom.
Postavio

je

temelje

suvremenom

krivinom

pravu.

Polazi

od

koncepcije

drutvenog ugovora iz koje izvodi pravo drave na represiju ali ukazuje i na njene
granice. Dravi treba ustupiti onoliko slobode koliko je neophodno za opstanak
drutva, smatra da se samo zakonom mogu odrediti kazne za zloine i zahtjeva
strogo respektiranje naela zakonitosti u krivinom pravosuu. Ukazuje

na

nunost diobe vlasti. Zakoni trebaju biti jasni i narodu razumljivi a tumaiti ih
moe samo zakonodavac. Kazne trebaju biti u srazmjeru

sa teinom zloina.

Principijelno je protiv smrtne kazne, ali ipak doputa njenu primjenu u izuzetnim
sluajevima.Istie ideju prevencije (bolje sprjeavati zloin nego kanjavati).
Svha kazne je odvratiti poinitelja od injenja zloina, a na druge djelovati da se
suzdre od zloina (specijalna i generalna prevencija). Ukazuje na potrebu
reforme krivinog prava (zalae se za ogranienje pritvora, slobodnu ocjenu
dokaza, javnost krivinog postupka, pravo optuenog na odbranu, a torturu
potpuno odbaciti).

Utjecaj Kanta i Hegela na krivino pravo

Krivino pravnu misao sa svojim koncepcijama obiljeavaju dva velika filozofa
Kant (1727-1804) i Hegel (1770-1831)

Ova dva njemaka filozofa kao

predstavnici njemake reakcije nisu prihvatili progresivne ideje Monteskijea,

Bekarije, Voltera, Bentama i drugih, ve su nastojali da u krivinom pravu oive
izvjesna reakcionarna shvatanja koja su u propadanju feudalizma bila ve
prevaziena. Nastoje oiviti neka shvaanja koja su bila prevaziena. Naime,
Kant i Hegel opravdanost kanjavanja vide u prolom dogaaju, a ne u nekoj
svrsi. Snano brane tezu prema kojoj kazna iskljuivo ima karakter odmazde ili

osvete za uinjeni zloin. Ona je sama sebi cilj zbog ega ne treba ostvarivati
nikakav daljnji cilj ni u pogledu poinitelja zloina ni u pogledu drutva. Prema
Kantu jedini je smisao kazne uspostavljanje moralnog

poretka naruenog

izvrenjem krivinog djela, a to se postie pravednom odmazdom kojom se

ostvaruje unutarnja jednakost po principu oko za oko, zub za zub. Za ubistvo
slijedi smrtna kazna, za silovanje kastracija i td., to je u osnovi primjena
talionskog naela u krivinom pravu. I Hegel kazni negira svaku svrhu. Razvija
apsolutnu ideju kroz tri osnovna stadija: teza antiteza sinteza. Teza je pravo
kao izraz ope volje drutva, antiteza je krivino djelo, a sinteza je kazna koja
negira krivino djelo. To znai da je krivino djelo negacija prava, a kazna je
negacija te negacije.

Kazna se svodi u sutini na odmazdu, a njena teina

iskljuivo zavisi od teine djela.

Krivino pravo Francuske buroaske revolucije

Za razvoj buroaskog krivinog prava naroiti znaaj ima francusko krivino
pravo koje je nastalo za vrijeme revolucije (krajem XVIII vijeka) i carstva
(poetkom XIX vijeka). To pravo obiljeavaju dva znaajna zakona i to Krivini
zakonik od 6. listopada 1791 koji je donijela Ustavotvorna skuptina i Krivini
zakonik od 20. veljae 1810 godine donesen u vrijeme vladavine Napoleona. Ova
dva zakona dijeli vremenski period od svega dvije decenije. Oba su donesena u
vrijeme buroaske vlasti ali izmeu njih postoji velika razlika. Prvi je donesen za
vrijeme djelovanja buroazije u savezu sa radnim masama a drugi za vrijeme
djelovanja buroaske vlasti

pod Napoleonom kao eksponentom pobjednike

buroazije. Francuskom revolucijom ukidaju se feudalne povlastice a afirmiraju se

principi

slobode

jednakosti

svih

graana

princip

narodne

suverenosti.Progresivne ideje dole su do izraaja u Deklaraciji o pravima ovjeka

i graanina od 26. 8. 1789. koja sadri niz naela od posebnog znaaja za
krivino pravo. l. 8. posebno znaajan; prvi put u jednom dokumuntu precizno
izraeno naelo zakonitosti; jednakost svih graana pred zakonom, srazmjernost
kazne teini djela, kazna mora biti lina, smrtna kazna ne smije predstavljati
muenje itd. Prvi revolucionarni Krivini zakonik od 6. 10. 1791. znai radikalnu
reakciju na feudalni poredak i feudalno krivino pravo. Podjeljen je na dva
osnovna dijela. Prvi dio nosi naziv O kaznama a drugi O krivinim djelima i
kaznama (prethodnik kasnije podjele krivinih zakonika na opi i posebni dio.

Sve su kazne vrsto odreene i sudac nema nikakav okvir za odmjeravanje

kazne. Humaniji je od prethodnih zakona jer je smanjen broj krivinih djela sa
115 na 32 za koja je zaprijeena smrtna kazna.Ukinuto je doivotno lienje
slobode, ukinute su tjelesne kazne i kazna konfiskacije imovine. Kanjava se za
pokuaj samo za najtee zloine a za sauesnike je predvieno blae kanjavanje
nego za poinitelje. Nedostaci su u iskljuenju svake individualizacije.

KRIVINO ZAKONODAVSTVO XIX VIJEKA

FRANCUSKI Krivini zakonik iz 1810. godine donesen je u vrijeme vladavine
Napoleona. Na snazi je do 1994. godine. Imao je velikog utjecaja na europsko
krivino pravo XIX vijeka jer je sluio kao obrazac

nizu europskih krivinih

zakonika tog razdoblja. U znatnoj je mjeri preuzeo rjeenja iz Krivinog zakonika

iz 1791. godine ipak se od njega znaajno razlikuje. Stoji vrsto na principu
legaliteta krivinog djela i kazne i jednakosti svih pred zakonom. U osnovi mu je
ideja utilitarizma engleskog filozofa Bentama. Svrha kazne je zatita drutva
putem zastraivanja. Poveava se broj krivinih djela posebno politikih za koje
je predviena smrtna kazna. Neki opi instituti kao npr. krivnja nisu bili razraeni
jer nedostaju odredbe o umiljaju i nehatu Itd. S druge strane otklonjene su neke
slabosti ranijeg zakonika jer je uveden sistem relativnog odreivanja kazne kojim
je propisan minimum i maksimum kazne za svako krivino djelo. Znaajni su
Bavarski Kazneni zakonik iz 1813. izradio njemaki teoretiar krivinog prava
Anselm Fojerbah ima dosta crta zajednikih sa Napoleonovim zakonikom.
Fojerbah je zastupao teoriju psiholoke prinude prema kojoj zakon svojom
prijetnjom kaznom vri psihiku prinudu na potencijale poinitelje da se suzdre
od poinjenja krivinih djela. Generalna prevencija zastraivanjem kao svrha
kanjavanja. Na donoenje Pruskog kaznenog zakonika iz 1851 utjecali su
revolucionarni dogaaji iz 1848. g. Austrijski Kazneni zakonik od 1852. g. je
revidirano

izdanje

Kaznenog

zakonika

zloinima

tekim

policijskim

prijestupima od 1803. g. a raen je pod neposrednim utjecajem Fojerbahove

teorije o svrsi kazne (generalna prevencija psiholokom prinudom). Krivini
zakonik njemake carevine od 1871 g. - izraen pod utjecajem pruskog KZ iz
1851., a predstavlja rezultat napora za izgradnjom jedinstvenog krivinog
zakonodavstva za cijelu Njemaku (mjenjan je vie puta - najvanija novela iz
1974. a jo uvijek je na snazi u Njemakoj. Zajednike karakteristike svih ovih

zakona ogledaju se u tome da se krivino djelo, a posebno njegov poinitelj

promatra apstraktno, izvan stvarnog ivota to dovodi do generaliziranja i djela i
poinitelja. Izriita objektivizacija u krivinom pravu nastala je kao rezultat
reakcije na dotadanje arbitrano kanjavanje koje je omoguilo sudsku
samovolju zbog ega je uloga sudije svedena na osobu koja mehaniki
primjenjuje krivini zakon i na taj nain izrie kazne koje su u zakonu odreene za
pojedina krivina djela.

KOLE KRIVINOG PRAVA

Klasina kola

- kraj XVIII i poetak XIX vijeka

Osniva tzv. klasine kole Anselm Fojerbah (1775-1833). Radovi Revizija

osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava iz 1800. i Udbenik
cjelokupnog njemakog kaznenog prava iz 1801. predstavljaju prvu sistematsku
razradu krivinog prava na naunim principima i naprednim idejama. Teoriju o
cilju kazne nazvao je teorijom generalne prevencije psiholokom prinudom,
prema kojoj se ve samim propisivanjem kazne u zakonu unaprijed psiholoki
djeluje na sve potencijalne poinitelje k.d. Karakteristike kole klasinog prava:
1) krivino pravo je apsolutna i nepromjenjiva kategorija koja ima svoje
religiozno, filozofsko ili prirodnopravno porijeklo; 2) krivino djelo je moralo biti
unaprijed odreeno zakonom kao apstraktno logika konstrukcija pri

emu se

nije uzimalo u obzir da je to drutvena pojava podlona zakonima drutvenog

zbivanja; 3) kazna je jedina krivina sankcija koja je morala biti proporcionalna
teini djela i stepenu krivnje - izricanjem kazne sud je zavravao svoju ulogu,
faza izvrenja ga nije zanimala; 4) izvrenjem kazne poinitelj k.d. je trebao
platiti svoj dug drutvu radi udovoljenja ideje pravde i uspostavljanja pravnog
poretka koji je naruen; 5) poinitelj je morao biti uraunljiv i kriv; 6)
individualizacija je teko usvajana i to vie u odnosu na objektivne, a ne
subjektivne kriterije.

Antropoloka kola - prva polovica XIX vijeka

Francuski sociolog

Gabrijel Tard (1843 1904) Knjiga Uporedni kriminalitet

Prikupljanje statistikih podataka o kriminalitetu i njihovom analizom nastoji

ukazati na porast kriminaliteta na to su utjecale pojaane proturijenosti
kapitalistikog drutva. Osnovne metode su promatranje i eksperiment pri emu
je osnovna panja usmjerena prema poinitelju k. d. i shvatanje da se osnovni
uzroci nalaze u samom poinitelju odnosno njegovoj konstituciji to znai da su
oni endogene prirode. Tu tezu razrauje i lijenik ezare Lombrozo (1836-1909)
specijalist za sudsku medicinu koji je svojom knjigom ovjek zloinac iz 1876.
g. utemeljio tzv. antropoloku kolu u nauci krivinog prava.Provodi antroploka
mjerenja nad osuenicima u zatvoru u Torinu i zakljuuje da su to osobe sa
velikim brojem anomalija (fizikih i psihikih) koje su takve po svojoj prirodi
(species generis humani) i da ne mogu drugaije biti. Njegova zasluga je u tome
to je skrenuo panju na poinitelja k. d. i usmjerio budua istraivanja u tom
pravcu uslijed ega se razvija kriminologija kao samostalna nauna disciplina.

Pozitivna kola
Italijanska pozitivna kola krivikog prava

- Enriko Feri (1856 1928.)

Kriminalna sociologija 1881. Rafaele Garofalo 1852 1924. Kriminologija 1885. Enriko Feri smatra da u genezi zloina postoje 3 faktora: individualni
vezani za linost (organska konstitucija, anomalije inteligencije, rasa, dob, spol
itd.); fiziki (godinje doba, klimatski uvjeti, temperatura, tlo itd.) i , socijalni
(drutveni odnosi, organizacija pravosua, religija, obrazovni sistem, obitelj itd).
Feri odbacuje slobodu volje, a time i moralnu odgovornost i zagovara zakonsku ili
socijalnu odgovornost. Odbacuje kaznu, te predlae sankcije koje bi trebale biti
prilagoene

linosti

delinkventa

(mjere

drutvene

odbrane

od

opasnosti

delinkventa). Svi se delinkventi dijele u dvije kategorije: na krivce iz endogenih ili

unutranjih razloga i krivce iz vanjskih ili egzogenih razloga, a posebno
sociolokih. Dalje ih dijeli u pet kategorija (tzv. pentagon): roene, duevno
bolesne, iz strasti, iz navike i sluajne. Za pojedine tipove delinkvenata predvia i
pojedine mjere drutvene odbrane. Garofalo u centar panje stavlja linost
poinitelja k. d., daje prednost specijalnoj prevenciji u odnosu na generalnu, a
kao kriterij za odreivanje kazne treba biti opasnost poinitelja, a ne teina k.
djela. Poznata je njegova teorija o prirodnom zloinu pod kojim podrazumijeva
zloine kojima se vrijea osjeaj samilosti i osjeaj potenja dok sve ostale
zloine smatra proizvoljnim tvorevinama zakonodavca.Osnovne ideje ove kole:
1) sloboda volje (indeterminizam) ne postoji, 2) delinkventi su u osnovi

abnormalna bia 3) psihike anomalije esto su praene fizikim anomalijama,

4) svako pojedino k. d. rezultat je 3 vrste faktora (individualni, fiziki i socijalni),
5) uslijed razliitosti faktora koji dovode do kriminaliteta delinkventi se svrstavaju
u vie tipova: roeni, duevno bolesni, iz navike, iz strasti i sluajni; 6) od tipa
delinkventa i njegove opasnosti ovisi mjera drutvene odbrane; 7) sankcije su
apsolutno ili relativno neodreene, traju dok traje opasnost delinkventa; 8)
odgovorni su i duevno bolesni delinkventi jer princip zakonske ili socijalne
odgovornosti vai za sve delinkvente bez izuzetka.

SOCIOLOLA KOLA
Za dalji razvoj nauke krivinog prava i krivinog zakonodavstva poseban znaaj
ima doktrina trojice berlinskih profesora krivinog prava: Franc von List (18511919) koji je zajedno sa Adolfom Prinsom iz Belgije i G. A. Hamelom iz Holandije
osnovao Meunarodnu kriminalistiku uniju s ciljem propagiranja nove ideje
reforme krivinog prava na meunarodnom planu. Unija je prestala djelovati
1924. godine kada je prerasla u Meunarodno udruenje za krivino pravo koje
postoji i danas. List stavlja naglasak na socijalne faktore i njgove se ideje
nazivaju sociolokim. Drugi naziv ove kole je moderna kola krivinog prava i
njemaka kola krivinog prava imajui u vidu Lista kao utemeljitelja i glavnog
predstavnika.Osnovne ideje su: 1) zloin nastaje pod djelovanjem vie faktora individualnih i socijalnih, pri emu su socijalni dominantni posebno ekonomski
siromatvo, glad, teki ivotni uvjeti itd. 2) u centru posmatranja je poinitelj
djela jer se kanjava zloinac, a ne zloin 3) svrha kazne je specijalna prevencija
4)

istie

se

tetnost

kratkotrajnih

kazni

lienja

slobode,

kaznu

treba

individualizirati - prilagoditi osobi poinitelja tako da akutne delinkvente zastrai,

popravljive popravi, a nepopravljive neutralizira tj. uini ih nekodljivim.

NEOKLASINA KOLA
U prvoj polovini XX vijeka razvijaju se teorije koje su na poziciji da sloboda volje
nije od znaaja za postojanje k. odgovornosti. Krivina odgovornost ima osnov u
moralnoj odgovornosti. Osim odgovornosti postoji i opasnost poinitelja od koje
se drutvo mora braniti. Opasnost je nekad vea od krivnje, a u nekim
sluajevima moe postojati i bez krivnje. Trae da se zakonom regulira stanje
smanjene uraunljivosti. Kazna je glavna krivina sankcija koja mora ostvariti i

generalnu i specijalnu prevenciju. Potrebno je uvesti i nove sankcije jer se samo

kaznom ne moe eliminirati opasnost poinitelja. Predlae se uvoenje mjera
sigurnosti prvenstveno prema opasnim povratnicima, te neuraunljivim i
smanjeno uraunljivim poiniteljima. Ovaj dualitet (kazna i mjera sigurnosti)
predstavlja najbitniju karakteristiku neoklasine kole. Za maloljetne poinitelje
predvia se poseban status sa naglaskom na primjenu odgojnih mjera zbog ega
se govori o trialitetu krivinih sankcija.

POKRET DRUTVENE ODBRANE

Pojam drutvena odbrana nastao je u okviru talijanske pozitivne kole - zadak
krivinog prava je osigurati odbranu drutva od kriminaliteta primjenom raznih
mjera drutvene odbrane koje bi bile prilagoene linosti poinitelja krivinog
djela. Pokret drutvene odbrane pojavio se u Italiji neposredno poslije Drugog
svjetskog rata. Inicijator ovog pokreta je Filipo Gramatika (1901 1979): u
enovi 1945. g. osniva Centar drutvene odbrane sa ambicijom nastavljanja
svoje zemlje u davanju novih ideja za reformu krivinog prava. Na njegovu
inicijativu na drugom kongresu drutvene odbrane koji je odran u Lijeu 1949.
osnovano je

Meunarodno udruenje drutvene odbrane. Njegova poznata

knjiga Principi drutvene odbrane objavljena je 1961. g. Ima vrlo radikalne

ideje o krivinom pravu. Tradicionalni sistem krivinog prava trebalo bi zamijeniti
sistemom pravom drutvene odbrane tj, ukinuti sve pojmove krivinog prava i
zamijeniti ih pojmovima antisocijalnog ponaanja, subjektivizma i represivnih i
preventivnih mjera tj. mjera drutvene odbrane.Nadalje, smatra da bi se
tradicionalna krivina procedura trebala zamijeniti nekim vidom konzilijarnog
utvrivanja dijagnoze antisocijalnosti i izborom pogodnog tretmana. Ovo
shvatanje izazvalo je otre kritike te se isticalo da ova ekstremna shvatanja ne
odgovaraju potrebama drutva u odbrani od kriminaliteta, a ni zatiti linosti
poinitelja k. d. Na treem kongresu odranom 1954. g. donijet je minimalni
program, na inicijativu zagovornika umjerenijeg pravca, kao osnova novog
pokreta prema kojem su sve ideje izvan tog programa samo osobna miljenja
njihovih autora. Glavni predstavnik umjerenog pokreta drutvene odbrane je
Mark Ansel (1902 1990) tadanji sudac u Parizu. Njegova knjiga Nova
drutvena odbrana iz 1954. za razliku od eksremnih shvatanja Filipa Gramatike
ne ide za ukidanjem krivinog prava ve istie potrebu njegove transformacije.

Stoji vrsto na principu legaliteta krivinog djela i kazne i istie potrebu

poznavanja linosti delinkventa u cilju njegove resocijalizacije. U krivinom
postupku u svakom konkretnom sluaju morao bi se izvriti sveobuhvatan uvid u
linost poinitelja na osnovu nauno zasnovane kriminoloke ekspertize njegove
linosti. Predlaganjem monistikog sistema sankcija u kojem se sve baziraju na
opasnom stanju a ne na krivnji poinitelja, predlae se neko terapeutsko
krivino pravo koje nije moglo dati adekvatan odgovor na savremene oblike
kriminaliteta tako da danas nije prihvaeno i nova drutvena odbrana je danas
uglavnom ve zaboravljena.

SAVREMENE

KONCEPCIJE

NAUCI

KRIVINOG

PRAVA
Sagledavanjem razvoja krivinog prava u posljednja dva vijeka uoavaju se
razliite koncepcije o ulozi i zadacima krivinog prava koje su imale progresivan
karakter za nauku krivinog prava. U nauci krivinog prava ne mogu biti
postavljena neka pravila koja ne bi bila podlona promjenama i koja bi ostala
neizmjenjena za sva vremena jer je krivino pravo u stalnom razvoju, mjenja se i
usavrava. U savremenoj nauci krivinog prava postoji mjeovita koncepcija koja
u osnovi predstavlja pomirenje koncepcija etiki utemeljene klasine kole s
jedne strane, i utilitaristike usmjerenosti pozitivne i socioloke kole s druge
strane. To je izraz jedne savremene varijante neoklasicizma po kojim je
postavkama koncipirana i veina dananjih krivinih zakona kao i zakon koji je
danas na snazi u B i H. To je krivino pravo zasnovano na krivnji i u skladu sa
stepenom svoje krivnje. Neuraunljivi poinitelj nije kriv zbog svog duevnog
stanja, to ne znai da nije opasan za okolinu i da nee ponoviti k. d. zbog ega
se smjeta u ustanovu radi uvanja i lijeenja. Iako se kazna odmjerava obzirom
na stepen krivnje uzima se u obzir i linost poinitelja da bi se odmjerila kazna
koja e najvie doprinijeti specijalnoj prevenciji. Savremeno neoklasino krivino
pravo prihvata pluralizam krivinih sankcija; pored kazne postoje i druge
kategorije krivinih sankcija kao to su mjere sigurnosti, odgojne mjere za
maloljetne poinitelje; uvjetna osuda, uvjetna osuda sa zatitnim

nadzorom,

sudska opomena; institut uvjetnog otpusta (moe imati znaajnu ulogu na planu
specijalne prevencije). Uprkos mnotvu krivinih sankcija kazna je

i dalje

dominantna krivina sankcija. Kanjavanje u osnovi treba sluiti resocijalizaciji

delinkventa i njegovoj reintegraciji u drutvenu sredinu. Meutim, kako je
evidentan porast kriminaliteta u posljednje vrijeme pojavom njegovih novih i
opasnih oblika kao to su organizirani kriminalitet i sve brutalniji oblici nasilja,
istiu se zahtjevi za pootravanjem krivninopravne represije. Pri tome se
negiraju vrijednosti kao to su ideje prevencije, individualizacije, resocijalizacije,
a zagovara se povratak na kazne koje e poinitelja odvratiti od nasilja, a
potenim graanima pruiti osjeaj sigurnosti.

IZVORI KRIVINOG PRAVA

Pojam, vrste i znaaj izvora krivinog prava
Izvori prava uope, pa tako i krivinog mogu se dvojako shvatiti tj. u
materijalnom i formalnom smislu. Izvori prava u materijalnom smislu (fontes juris
essendi) su u stvari sami drutveni odnosi koji postoje u odreenoj drutvenoj
zajednici i koji uglavnom ureuju i pravni poredak te zajednice. To su drutveni
odnosi koji ine drutveno bie odreene dravne ili drutvene zajednice koji su
ureeni

krivinopravnim

normama.

Formalni

izvori

prava

(fontes

juris

cognoscendi) su izraajni oblici u kojima su sadrane pravne norme odreene

grane prava i preko kojih oblika se te pravne norme spoznaju. Izvori krivinog
prava u formalnom smislu su u stvari pravni akti u kojima su sadrane
krivninopravne norme tj. norme u kojima su odreena ponaanja predviena
kao krivina djela sa sankcijama za poinitelje tih djela.
Formalno-pravni izvori:

Zakon
Ustav
Meunarodni ugovor
Podzakonski normativni akt
Obiaj
Sudska praksa
Nauka

Zakon
Zakon je glavni i neposredni izvor. Krivina djela i krivine sankcije mogu se
propisivati samo zakonom (naelo legaliteta). Pod zakonom se podrazumijeva u
ustavom propisanom postupku donesena i proglaena norma zakonodavnog

organa. Zakonski izvori u BIH: KZ BiH, KZ FBiH, KZ RS i KZ BDBiH. Pored opeg

krivinog zakonodavstva postoji i sporedno dopunsko ili pomono krivino
zakonodavstvo.

Ukupnost

svih

odredaba

opeg

posebnog

krivinog

zakonodavstva ini krivino zakonodavstvo u B i H.

Ustav kao izvor krivinog prava

Sve zakonske odredbe krivinopravnog katraktera moraju se tumaiti u skladu s
ustavom. Od ustavnih odredbi koje su u neposrednoj vezi s krivinim pravom su
one koje se odnose na naelo legaliteta u odreivanju krivinih djela i krivinih
sankcija, zatim odredbe koje se odnose na zabranu propisivanja smrtne kazne,
zatim odredbe koje se odnose na potivanje ljudske linosti i ljudskog
dostojanstva za vrijeme izvrenja kazne, zatim one koje se odnose na primjenu
novog za poinitelja blaeg zakona, one koje se odnose na nadlenost za davanje
amnestije, pomilovanja itd. Valja istai da je neposredni izvor zakon dok
navedene ustavne odredbe predstavljaju posredan izvor krivinog prava. Znaaj
ustavnih odredaba je dvostran jer s jedne strane takve odredbe predstavljaju
obvezu za zakonodavca - konkretizirati ih u zakonu, a s druge strane obvezuju
sud da ih tumai u skladu s ustavom.

Meunarodni ugovori kao izvor krivinog prava

Meunarodni ugovori (konvencije) mogu biti izvor krivinog prava i mogu se
pojaviti kao neposredan i kao posredan izvor krivinog prava. Na posredan nain
meunarodni ugovori se pojavljuju kao izvor u situacijama kad drava preuzima
obvezu da odreenim odredbama tih meunarodnih instrumenata osigura
krivinopravnu zatitu. Razlog tome je to meunarodni akti nisu u dovoljnoj
mjeri precizni, i ne sadre propisanu sankciju da bi se mogli neposredno
primijeniti. Meunarodni ugovor se moe pojaviti i kao neposredni izvor krivinog
prava u sluajevima kad se ugovor nakon ratifikacije od strane zakonodavca
objavi na isti nain kao zakon ime dobiva opeobaveznu snagu kao i zakon. Tada
postaju sastavni dio unutranjeg pravnog poretka ije se odredbe neposredno
primjenjuju na konkretne sluajeve. Ratifikovani meunarodni ugovori su po
svojoj pravnoj snazi iznad zakona.

Podzakonski normativni akti kao izvor krivinog prava

Propisima koji su po rangu nii od zakona ne mogu se propisivati krivina djela
kao ni instituti opeg dijela krivinog prava. Jedini su izuzetak uredbe sa
zakonskom snagom koje donosi izvrni organ a one predstavljaju rijetkost i u
pravilu vezane su za izvanredne situacije (ratno stanje, stanje neposredne ratne

opasnosti). Uredbe sa zakonskom snagom uvijek se moraju podnijeti na potvrdu

zakonodavnom

tijelu.

Meutim,

sam

krivini

zakon

nekim

svojim

inkriminacijama upuuje na podzakonske propise koji se mogu pojaviti kao

posredan i dopunski

izvor prava kada krivini zakon na njih upuuje i to pod

uvjetom da su i sami u skladu sa zakonom.

Obiajno pravo
U staro doba predstavljalo je najvaniji izvor prava, ali danas kada je naelo
legaliteta tekovina najveeg broja krivinih zakonodavstava ne moe biti
neposredni izvor prava. Meutim, ne moe se negirati njegov znaaj i moe se
pojaviti kao izvor prava samo ako je prihvaeno kao takvo u krivinom pravu.
Moe doi do izraaja kao interpretativno sredstvo, radi tumaenja krivinih
propisa (kod ubistva na mah uobiajeno shvatanje pojma teko vrijeanje
itd.).

Sudska praksa
Sudska praksa ne predstavlja izvor krivinog prava, jer bi to bilo u suprotnosti sa
naelom legaliteta kao fundamentalnim naelom savremenog krivinog prava.
Znaaj sudske prakse svodi se na konkretni sluaj jer su sudovi nezavisni i sude
na osnovu zakona. Iako formalno gledano sudska praksa nije izvor krivinog
prava to ne znai da nema izuzetan znaaj za krivino pravo i za primjenu
krivinog prava. Sudska praksa ima kreativnu ulogu u izvjesnoj mjeri jer ublaava
proturjenosti do kojih dolazi izmeu statike zakonskog teksta i dinamike ivota
na nain da sadraj pojedinih krivinopravnih odredaba prilagoava izmijenjenim
ivotnim uvjetima. Ovo stoga to krivini zakoni nisu toliko savreni da i u
sudskoj praksi ne bi ostao odreeni prostor za stvaranje prava. U tom smislu
poseban znaaj imaju odluke viih sudova kao i pravna shvatanja tih sudova
zauzeta na tim sudskim instancama. Iako imaju samo instruktivan karakter
shvatanja viih sudova imaju veliki utjecaj na shvatanja niih sudova jer tako na
posredan

nain

doprinose

pravilnoj

ujednaenoj

primjeni

krivinog

zakonodavstva na cijelom podruju njegovog vaenja.

Nauka krivinog prava

Nauka

krivinog

prava

nije

neposredan

izvor

krivinog

prava

jer

se

krivinopravnom naukom ne mogu konstituirati nova k.d. niti ukidati postojea

k.d.

Takoer

se

naukom

krivinog

prava

ne

mogu

mijenjati

ni

druge

krivinopravne odredbe predviene u zakonu. Meutim, nauka krivinog prava

ima odreenog utjecaja na stvaranje i na promjenu prava. Ovo stoga to je nauka

krivinog prava zajedno sa sudskom praksom dala svoj veliki doprinos izgradnji
pojmova i instituta krivinog materijalnog prava koji su opeprihvaeni iako ih
zakon formalno nije regulirao (npr. problematika uzronosti). Osim toga njena je
znaajna uloga u pripremanju reformi iz oblasti krivinog prava u cilju usklaenja
sa novim ivotnim prilikama

daljnje izgradnje i usavravanja u skladu s

naprednim idejama koje na doktrinarnom planu postoje u toj oblasti.

FUNKCIJE KRIVINOG ZAKONA

POJAM I VRSTE FUNKCIJA KRIVINOG ZAKONA
Pojam: oni drutveni zadaci koje svaki krivini zakon, kao sredstvo za postizanje
odreene svrhe ili odreenog cilja na odreenom prostoru i u odreeno vrijeme,
kontinuirano ostvaruje svojom primjenom na tom odreenom prostoru za vrijeme
u kojem je na snazi. Vrste: zatitna ili protektivna i garantivna.

Zatitna funkcija krivinog prava

Sastoji se u tome da krivini zakon kontinuirano djeluje kao jedno od sredstava
borbe protiv kriminaliteta ime zatiuje one osnovne individualne i ope
drutvene vrijednosti koje se vrenjem krivinih djela povreuju ili ugroavaju.
- tri naina:
1. odreivanjem koja drutveno opasna djela predstavljaju krivina djela
2. propisivanjem kazni i drugih krivinih sankcija za takva ponaanja
3. izricanjem i primjenom tih sankcija prema onima koji vre krivina djela u
postupku koji je zakonom odreen
Proizilazi iz slijedee odredbe KZ BiH:
Osnova i granice krivinopravne prinude
lan 2.
(1) Krivina djela i krivinopravne sankcije se propisuju samo za ona ponaanja
kojima se tako ugroavaju ili povrjeuju osobne slobode i prava ovjeka te
druga prava i drutvene vrijednosti zajamene i zatiene Ustavom Bosne i
Hercegovine i meunarodnim pravom, da se njihova zatita ne bi mogla
ostvariti bez krivinopravne prinude.
(2) Propisivanje krivinih djela i vrste i raspona krivinopravnih sankcija zasniva
se na neophodnosti primjene krivinopravne prinude i njenoj srazmjernosti
jaini opasnosti za osobne slobode i prava ovjeka, te druge osnovne
vrijednosti.
Naelo

ogranienja

krivinopravne

prinude,

krivinopravne prinude i princip srazmjernosti.

princip

neophodnosti

Garantivna funkcija krivinog zakona

Graanima se garantira da mogu biti sueni i kanjeni samo za djelo koje je kao
krivino djelo predvieno u zakonu, i to prije nego to je uinjeno. Naelo
legaliteta Nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege. Zahtjevi
postavljeni u okviru naela legaliteta:
- pojedina ponaanja kao krivina djela mogu se uspostavljati samo pisanim
-

zakonom
nema krivinog

analogijom stvaranje novih i pootravanje postojeih k.d.)

pojedina ponaanja kao k.d. zakonom se moraju to preciznije odrediti,

djela

bez

uskog

stegnutog

zakona

(zabranjeno

moraju biti formulisana jasno i razumljivo, iz zakonske norme treba jasno da

prozilazi osnov kanjivosti i za onog ko zakon primjenjuje i za onog na koga
-

se primjenjuje
zakon mora stupiti na snagu prije nego to je djelo uinjeno
zakonska odreenost kazne - po vrsti i odreenom okviru mora biti barem
relativno odreena ( ne moe se pootravati bez zakonskog ovlatenja, moe
se izrei samo ako je propisana prije izvrenja k.d. osim ako se donoenjem
novog zakona ne radi o kazni blaoj za poinitelja)

SISTEM KRIVINIH ZAKONA

Krivini zakon (u najirem smislu) zakonska norma kojom je regulirano neko
pitanje opeg ili posebnog dijela koje spada u oblast materijalnog krivinog
prava. Dva naina definisanja u teoriji i praksi:
- Odredbe koje sadre inkriminacije, tj. opise pojedinih ljudskih ponaanja kao
krivinih djela i sankcije za ta djela, odredbe kojima se iskljuuje krivina
-

odgovornost i odredbe koje se odnose na pojedine institute krivinog prava

Sistematski zakon kojim je reguliran dio materije krivinog prava, ali ne u
cijelosti (u pojedinim dravama postoji jedan osnovni krivini zakon koji
regulira dio krvinopravne materije sa vaenjem na prostoru itave drave,
dok su drugi usklaeni s njim i reguliraju takoe dio krivinopravne materije i
njihovo vaenje je prostorno limitirano).

U Bosni i Hercegovini:
-

KZ BiH glavni zakon

KZFBiH i KZ RS entitetski zakoni
KZ BDBiH distriktni zakon

I entitetski i distriktni zakon moraju biti usklaeni sa dravnim zakonom.

Krivini zakonik tako vaan krivini zakon u kojem su kao sistematski

ureenoj cijelini obuhvaene krivinopravne odredbe koje ine cijelovitu i glavnu
materiju

materijalnog

krivinog

prava

odreene

drave.

Krivino

zakonodavstvo ukupnost svih krivinopravnih odredbi koje vae u toj zemlji,

tj. ukupnost svih zakona koji reguliraju krivinopravnu materiju, neovisno od toga
da li spadaju u opi ili posebni dio krivinog zakonodavstva. Svaki krivini zakon
se dijeli na nie sistematske jedinice prema materiji koja se regulira propisima
koji su obuhvaeni tim sistematskim jedinicama nakon ega se nie jedinice
povezuju u vie, a te vie se na kraju povezuju u krivini zakon ili krivini zakonik
koji predstavlja sistematski zaokruenu cijelinu ili jednog dijela ili itavog
materijalnog prava jedne drave.

Opi i posebni dio krivinih zakona

Opi dio - predstavlja sistem materijalnih krivinopravnih propisa kojima se
ureuju naela krivinog prava, odreuju i razrauju osnovni pojmovi i instituti
krivinog prava, ureuje i razrauje sistem krivinih sankcija. Posebni dio
predstavlja sistem materijalnih krivinopravnih propisa kojima se odreuju
pojedina ponaanja kao krivina djela i kazne koje se primjenjuju prema
uiniteljima tih djela. Ni jedan od tih dijelova nema samostalnu egzistenciju jer
samo jedan dio nezavisno od drugog dijela ne moe ostvariti funkcije i zadatke
krivinog prava.

STRUKTURA KRIVINIH ZAKONA

OPI DIO propisi su opeg ili generalnog karaktera

(i to:deklarativnog ili

konstitutivnog), generalni karakter ogleda se u obaveznoj primjeni prilikom

presuenja bez obzira o kojem se k.d. radi i ko je njegov uinitelj, sadre samo
dispoziciju, ne sadre sankciju
POSEBNI DIO propisi posebnog ili specijalnog karaktera, primjenjuju se samo pri
presuenju jednog konkretnog k.d. , u pravilu se primjenjuje samo jedna takva
odredba, a samo izuzetno vie takvih odredbi, konstitutivnog karaktera (samo

izuzetno i limitirano mogu se pojaviti deklarativnog), sadre i dispoziciju i

sankciju.

VRSTE DISPOZICIJA

JEDNOSTAVNE (obine, opisne i upuujue)

SLOENE (blanketne i alternativne)

Jednostavne sadre bie samo jednog k.d. ili jednog njegovog oblika, dok sloene
obuhvataju vie normi kojima su odreena bia jednog k.d. Ili vie oblika jednog
k.d.
Obine dispozicijom se na apstraktan nain odreuje ukupna djelatnost koja
rezultira nastupanjem njihove posljedice i na taj nain se uspostavlja i realizira
njihovo bie (pr. ko usmrti drugog k.d. ubistva)
Opisne prema obiljejima se opisuje neko k.d. , sadre obiljeja koja
sainjavaju i odreuju bia takvog k.d. (pr. genocid, kraa)
Upuujue njima se u odnosu na neka obiljeja tog k.d. upuuje na neki drugi
propis istog KZ-a (pr. k.d. teke krae obina kraa + kvalifikatorne okolnosti
koje je ine tekom)
Blanketne blanketne norme koje ine opi okvir za kanjavanje, al da bi se
primijenile u konkretnom sluaju moraju biti sadrajno upotpunjene normom
sadranom u drugom propisu (pr. k.d. ugroavanje javnog prometa ne
pridravanje prometnih propisa regulisanih Zakonom o osnovama bezbjednosti
saobraaja na putevima)
Alternativne dispozicije jedno ili vie obiljeja nekog k.d. postavljeno
alternativno, dakle kroz vie mogunosti u vie oblika ili vie varijanti, s tim da je
za ostvarenje bia tog k.d. dovoljno da se ostvari samo jedna (bilo koja od

navedenih alternativa) (pr. k.d. krivotvorenja isprave 1. izrada lane isprave,

2. preinaka prave isprave sa ciljem da se upotrijebi kao lana itd.)

METODI ODREIVANJA SANKCIJE ZA KRIVINO DJELO

Sankcija dio krivinopravnog propisa u kojem je odreena represivna mjera koja
se moe izrei uinitelju djela koje je odreeno u dispoziciji tog propisa .
Kazna moe biti:

Apsolutno odreena

Apsolutno neodreena

Relativno odreena

Apsolutno odreena kazna - Za neko k.d. tano propisana kazna po vrsti i

mjeri tako da nije ostavljena sudu sloboda za odmjeravanje kazne u takvom
konkretnom sluaju.
Apsolutno neodreena kazna - Postoji u sluaju u kojem nije zakonom
unaprijed odreena ni vrsta ni mjera kazne koja se moe izrei uinitelju
odreenog k.d., ve je ostavljeno sudu da izbor vrste i mjera kazne izvri prema
svom slobodnom uvjerenju.
Relativno odreena kazna prihvaen sistem u krivinom zakonodavstvu BiH.
Postoji u sluaju kad je zakonom odreen raspon ili okvir odreene vrste kazne u
kojem se sud moe i mora kretati prilikom odmjeravanja kazne za konkretni
sluaj.

Naini

odreivanja

kazni

naem

kriv.zakonodavstvu
Svaka kazna ima gornju granicu (najveu mjeru) OPI MAKSIMUM i donju
granicu (najmanju mjeru) OPI MINIMUM
kazni ne mogu biti propisivane.

ispod i iznad koje odreene vrste

Pr. Kazna zatvora 30 dana -20 godina. Kazna dugotrajnog zatvora 20-45 godina.
Novana kazna u dnevnim iznosima 5-360 dnevnih iznosa, a u odreenom
iznosu 150-50.000 KM (izuzetak: k.d. uinjena iz koristoljublja moe iznositi
najvie 1500 dnevnih iznosa ili ne moe biti vea od 1.000.000 KM). Kazna
maloljetnikog zatvora ne moe biti kraa od jedne ni dua od 10 godina.
Svi posebni okviri pojedinih k.d. moraju se uklopiti u ope kaznene okvire
(napomena: vidi prethodno definisan sistem relativnog odreivanja kazni,
odnosno opi mininum i opi maksimum za pojedine vrste kazni), odnosno ne
mogu ii iznad prethodno navedenih maksimuma niti ispod prethodno navedenih
minimuma.
Relativno odreivanje kazni u posebnom dijelu moe biti uinjeno na vie naina:

model zatvorenog kaznenog okvira

model poluotvorenog kaznenog okvira na gore

model poluotvorenog kaznenog okvira na dole ( a, b i c uglavnom kod

kazne zatvora)

model otvorenog kaznenog okvira ( d pri odreivanju novane kazne i

kazne zatvora)

Model zatvorenog kaznenog okvira

Zakon predvia kaznu za neko k.d. na nain da odreuje i najmanju i najveu
mjeru kazne, najei u naim KZ-ima.

Pr. Kazna zatvora od jedne do deset

godina.

Model poluotvorenog kaznenog okvira (na gore i

na dole)
Zakon predvia kaznu za neko k.d. na nain da odreuje samo njenu donju
(m.p.k.o.na gore) ili gornju granicu (m.p.k.o.na dole), dok gornju granicu u prvom

sluaju ili donju granicu u drugom sluaju predstavlja opi maksimum, odnosno
opi minimum te vrste kazne.
Pr. Kazna zatvora najmanje pet godina, Kazna zatvora do jedne godine

Model otvorenog kaznenog okvira

Zakon predvia kaznu za neko k.d. na nain da odreuje njenu vrstu bez
naznaenja najmanje ili najvee mjere, odnosno takva je donja i gornja granica
kazne onda propisana samom vrstom izabrane kazne. Pr. Kazna zatvora (30 dana
do 2o godina)
Kazna dugotrajnog zatvora nije nikada propisana kao jedina krivina sankcija ni
za jedno k.d, uvijek je u alternaciji sa kaznom zatvora iji je posebni minimum
najee deset godina kod tekih k.d. pa se onda moe propisati ili kazna zatvora
od 10 do 20 god. ili kazna dugotrajnog zatvora od 20 do 45 godina. Ni novana
kazna nije jedina kazna predviena ni za jedno k.d. (uvijek propisana u
kombinaciji sa kaznom zatvora); dva metoda: metod alternacije (u normi stoji:
novana kazna ili kazna zatvora) i metod kumulacije (u normi stoji: kazna zatvora
i novana kazna).

TUMAENJE KRIVINIH ZAKONA

Prema subjektu:
Autentino potie od samog zakonodavca: obvezno tumaenje koje obvezuje
sve dravne organe koji primjenjuju krivini zakon. Autentino tumaenje je
postupak kojim zakonodavac naknadno objanjava sadraj zakona do kojeg
dolazi kad sudska praksa ukazuje na potrebu naknadnog objanjenja zakona
(prvobitni tekst nejasan ili se u praksi pogreno tumai).
Sudsko dolazi od sudova kada primjenjuju krivini zakon na konkretne
sluajeve. Ovo tumaenje nema obveznu snagu i vai samo za konkretni sluaj.
Doktrinirano koje daju pojedini nauni radnici u svojim teorijskim radovima;
tumaenje koje daju naune ustanove (nauni instituti, katedre itd.). Nemaju
obveznu snagu i djeluju samo snagom svoje argumentacije.

Prema metodu:
3.1. Gramatiko tumaenje vri se raslanjivanjem zakonskog teksta da se
preko analize pojedinih dijelova doe do sinteze koja utvruje pravi smisao
sadrine zakonskog propisa u cijelosti.

3.2. Logiko tumaenje pomou pravila logike utvruje se pravi smisao

krivinopravne norme; usko je povezano sa gramatikim tumaenjem i
primenjuju se uglavnom zajedno.
3.3. Sistematsko tumaenje pravo znaenje se izvodi na osnovu mjesta koje
ta norma ima u pravnom sistemu.
3.4. Istorijsko tumaenje- utvruje se prava volja zakonodavca u vrijeme
donoenja zakona; utvruje se ta je zakonodavac tim zakonom htio postii i ta
je taj zakon objektivno znaio u vrijeme donoenja.Smisao zakona mora se traiti
u samom zakonu imajui u vidu drutvenu realnost u vremenu u kojem se on
tumai.
3.5. Komparativno tumaenje predstavlja utvrivanje tonog i pravog
smisla odreene krivinopravne odredbe nekog zakona uporeivanjem teksta te
zakonske odredbe kad je ona objavljena na vie autentinih jezika. Dolazi do
izraaja samo u onim dravama u kojima se zakonski tekst slubeno donosi i
objavljuje na vie jezika. Moe ponekad posluiti za utvrivanje smisla odreenog
zakonskog teksta tako da se na zakon uporeuje sa nekim stranim zakonom
koji sadri istovjetnu odredbu (pitanje odgovornosti sauesnika koju je ranije
zakonodavstvo usvojilo pod utjecajem vicarskog Krivinog zakonika).
3.6. Teleoloko tumaenje osnovna, glavna ili krunska metoda tumaenja
prema kojoj je sutina tumaenja u pronalaenju svrhe zakona (ratio legis), pa je
ispravno samo ono tumaenje koje odgovara njegovoj svrsi.

Prema obimu:
Restiktivno i Ekstezivno
Zakonodavac se esto slui izrazima koji nisu sasvim precizni i nekad mogu imati
ue a nekad ire znaenje. Ako neki izraz ne odreuje precizno neki pojam javlja
se potreba za njegovim tumaenjem po obimu. U takvom se sluaju izraz moe
tumaiti ue ili restriktivno i ire ili ekstenzivno, ime mu se daje ua ili ira
sadrina. Restriktivnim se tumaenjem suava a ekstenzivnim proiruje znaenje
tog izraza i time se suava ili proiruje i sadrina krivinopravne norme. Ovi oblici
tumaenja mogu se koristiti kod tumaenja odredaba opeg i posebnog dijela
zakona mada se ee koristi pri tumaenju odredaba posebnog dijela zakona.
Tako kod pojma nuna obrana i krajnja nuda (iz opeg dijela zakona)
ekstenzivno se tumai pojam istovremenosti zbog prirode tih instituta. Primjer
ekstenzivnog tumaenja pojma preinaenje javne isprave odnosno krivinog
djela krivotvorenja isprave gdje rije preinaiti ima iroko znaenje zbog ega
je mogue i premjetanje registarskih tablica to se smatra krivotvorenjem.

Analogija u krivinom pravu

Interpretativna analogija na osnovu slinosti rjeava se konkretan sluaj u
okviru zakona na nain da se proiruje znaenje onog izraza ili propisa kojim su
regulirani najsliniji sluajevi.
Kreativna analogija popunjavanje pravnih praznina u zakonu (1. Zakonska
konkretan sluaj se rjeava na nain da se na njega primjeni zakonski propis koji
regulira najsliniji ili njemu sline sluajeve, 2. Pravna neki zakonom
nereguliran sluaj se rjeava pozivanjem na norme izvedene iz vie propisa ili
pozivanjem na pravna naela na kojima se zasniva ona grana prava u kojoj se
takav sluaj pojavio, pa ak i pozivanjem na opa naela cjelokupnog pravnog
sistema jedne drave u odreenom vremenu)
I zakonska i pravna analogija zabranjene su u krivinom pravu. U krivinom
pravu nije prihvatljivo razlikovanje analogije na onu koja je na tetu i onu koja je
u korist uinitelja k.d. jer istu treba uvijek smatrati zabranjenom kada je neko
pitanje u zakonu potpuno ureeno.

VREMENSKO VAENJE KRIVINOG ZAKONA

Stupanje na snagu i prestanak vaenja krivinog zakona
Razmatranje vremenskog vaenja krivinog zakona u krivinom pravu uvijek se
odnosi na pitanje koji krivini zakon treba primijeniti na poinjeno krivino djelo s
obzirom na to kad je to djelo poinjeno. To je posebno vano u situacijama kada
je djelo poinjeno za vrijeme vaenja jednog zakona, a sudi se u vrijeme vaenja
novog zakona. Pod vremenskim vaenjem krivinog zakona podrazumijeva se
vaenje krivinog zakona s obzirom na vrijeme poinjenja krivinog djela. Iz
naela zakonitosti proizlazi da se na poinitelja k. d. primjenjuje zakon koji je bio
na snazi u vrijeme poinjenja k. d. Krivino djelo je uinjeno u vrijeme kada je
poinitelj radio ili bio duan raditi bez obzira kad je nastupila posljedica. Poetak
vremenskog vaenja krivinog zakona je dan njegova stupanja na snagu. Krivini
zakon moe stupiti na snagu na dva naina i to izriito ili preutno. Izriito podrazumijeva stupanje na snagu onog dana koji je odreen zakonskim
propisom. U drugom sluaju - preutno stupa na snagu prema opem pravnom
pravilu, to znai osmog dana po njegovom objavljivanju u slubenim novinama.
Vacatio legis vrijeme od objavljivanja zakona u slubenim novinama do
njegovog stupanja na snagu.Moe biti krae ili due ovisno o sloenosti materije
koja se nekim krivinim zakonom ureuje. Vacatio legis ima svoj smisao koji se
ogleda u tome da se ostavi mogunost da se sa njegovim odredbama upoznaju
oni koji e taj zakon primjenjivati, a i oni na koje e se njegove odredbe odnositi.
Kod krupnijih reformskih zahvata vacatio legis je potreban da bi se u
meuvremenu donijeli drugi zakonski i podzakonski akti koji s njim moraju biti

usklaeni, odnosno da bi se kroz izmjene i dopune uskladili ve postojei

zakonski i podzakonski akti. Krivini zakon moe i prestati na dva naina i to
izriito i preutno. Na izriit nain prestaje na osnovu zakonskog propisa kojim je
odreen dan njegova prestanka vaenja. U odsustvu zakonske odredbe preutno
prestaje vaiti samim stupanjem na snagu novog krivinog zakona odnosno da
vai dok ne bude ukinut novim zakonom.

1.2. Retroaktivno vaenje krivinog zakona

Pitanje retroaktivnog ili povratnog dejstva ili vaenja krivinog zakona postavlja
se u sluajevima primjene zakona na krivina djela koja su uinjena prije
njegovog stupanja na snagu. Od naelnog pravila da se na poinitelja primjenjuje
zakon koji je bio na snazi u vrijeme poinjenja k. d., postoji izuzetak specijalne
prirode prema kojem se na poinitelja primjenjuje zakon koji je stupio na snagu
poslije poinjenja djela ako je blai za poinitelja. Ako se poslije uinjenja k. d.
zakon izmijeni jednom ili vie puta, primijenit e se zakon koji je blai za
poinitelja. Ova izuzetna retroaktivna primjena novog blaeg zakona nije u
kontradikciji sa naelom legaliteta djela i kazne ogleda se u tome da poinitelj k.
d. ne smije zbog donoenja novog zakona proi gore nego to bi proao da novi
zakon ope nije donesen. Ova retroaktivna primjena krivinog zakona je obvezna
to znai da se uvijek mora primijeniti novi zakon, onaj koji je donesen nakon
poinjenja k.d., ako je blai za poinitelja.

1.3. Naela za utvrivanje blaeg zakona

Kod utvrivanja blaeg zakona koristi se naelo konkretnosti, konkretnim
uporeivanjem zakona to znai da e se primijeniti onaj zakon koji je blai u
konkretnom sluaju. Na poinitelja k. d. primjenjuje se ili novi ili stari zakon, a
nikako djelomino stari odnosno djelomino novi. Od ovog naela alternativiteta
postoje odstupanja kada sud npr. primjeni kaznu po starom zakonu, a uz nju
izrekne sigurnosnu mjeru po novom zakonu, ako je to povoljnije za poinitelja.

1.4. Pravila za utvrivanje blaeg zakona

Od dva zakona novi je blai ako konkretno ponaanje vie ne predvia kao k. d.,
2) Ako stari zakon predvia i umiljajni i nehatni oblik djela a novi zakon samo
umiljajni tada bi se primijenio novi zakon ako je djelo poino iz nehata; 3) kada
neprijavljivanje k. d. predstavlja osnov iskljuenja kanjivosti za npr. branog
druga, srodnika i td. pa se promjeni zakon prema kojem ta osoba nije
obuhvaena u odredbi tog k.d. na nju se nee primijeniti novi zakon jer je za
njega nepovoljniji; 4) primjenjuje se kad raniji zakon nije predviao primjenu
nekog osnova za konkretni sluaj, a novi zakon taj osnov izriito predvia, to
znai da bi se primijenio novi zakon kao blai za poinitelja u tom sluaju. 5)
blaim zakonom se smatra onaj koji predvia mogunost ublaavanja kazne, 6)

blai je onaj zakon koji predvia mogunost izricanja blae kazne po vrsti (npr.
novana kazna je blaa od kazne zatvora); 7) blai je onaj koji predvia kaznu u
manjem iznosu (npr. novaana kazna); 8) blai je zakon koji predvia nii posebni
minimum kazne; 9) blai je zakon koji ne predvia obveznu kumulativnu primjenu
kazne i sigurnosne mjere; 10) ako je novi zakon po svojim uincima po uinitelja
potpuno jednak starom zakonu primjenuje se osnovno pravilo.

1.5. Primjena tzv. meuzakona pri utvrivanju blaeg zakona

Pod pojmom meuzakona u krivinom pravu podrazumijevaju se oni krivini
zakoni koji su bili na snazi od momenta prestanka vaenja zakona koji je bio na
snazi u vrijeme poinjenja k. d. do stupanja na snagu zakona koji vai u vrijeme
presuenja. To su zakoni koji u vrijeme poinjenja djela jo nisu bili na snazi, a u
vrijeme donoenja presude vie nisu na snazi. Kako od poinjenja djela do
donoenja presude moe proi vie godina, zakon se moe izmijeniti i nekoliko
puta, to znai da se u takvim sluajevima pri utvrivanju blaeg zakona moe
nai u konkurenciji i nekoliko meuzakona. Postavlja se pitanje da li pri
utvrivanju blaeg zakona treba uzeti u obzir i meuzakone. Postoje dva
stanovita po jednom shvatanju meuzakoni se ne uzimaju u obzir ve se samo
uporeuju zakon u vrijeme poinjenja djela i zakon koji je u vrijeme presuenja s
tim da se novi zakon primjenjuje ako je blai za poinitelja. Prema drugom
shvaanju pri uporeivanju se uzima stari, novi zakon i meuzakoni pa se
primjuje onaj koji je za poinitelja najblai. Ovo drugo shvaanje je prihvaeno i u
naem zakonodavstvu to proizlazi iz odredbe l. 4. st. 2. KZ BiH prema kojoj
ako se poslije uinjenja krivinog djela jednom ili vie puta izmijeni zakon,
primijenit e se zakon koji je blai za uinitelja, gdje se termin vie puta
nesumnjivo odnosi na meuzakon. U tom sluaju smatram da bi bilo ispravnije i
preciznije govoriti o primjeni najblaeg zakona.

1.6. Primjena blaeg krivinog zakona do donoenja pravosnane

presude
Opeprihvaeno je shvaanje da se blai zakon ima primijeniti sve dok nije
donesena pravosnana presuda. Na pravosnano presuene predmete izmjena
krivinog zakona nema utjecaja, pa ak ni onda ako bi novi zakon ukinuo
odreenu inkriminaciju po kojoj je izvrenje izreene kazne za to krivino djelo jo
uvijek u toku. Nakon to je presuda postala pravosnana primjena blaeg zakona
je jedino mogua ako povodom izvanrednih pravnih lijekova doe do ponovnog
suenja.

PROSTORNO VAENJE KRIVINOG ZAKONA

Pojam prostornog vaenja krivinog zakona

Kada je rije o prostornom vaenju krivinog zakona neke drave tada se ne
govori o tome na kojem prostoru vai taj krivini zakon, jer je to po prirodi stvari
jasno, ve se govori o tome da li postoji mogunost da se zakon te drave
primijeni i na krivina djela izvrena izvan podruja te drave. Kod prostornog
vaenja krivinog zakona radi se o pitanju vaenja krivinog zakona s obzirom na
mjesto poinjenja k. d. Svaka drava prostorno vaenje svog krivinog
zakonodavstva odreuje iskljuivo svojim propisima.

Principi prostornog vaenja krivinog zakona

Kod odreivanja prostornog vaenja zakona neke drave uzimaju se u obzir tri
elementa: a) dravna teritorija na kojoj je k. d. poinjeno, b) dravljanska
pripadnost poinitelja krivinog djela, c) na iju tetu je poinjeno k. d. Tako su
izraena etiri principa pomou kojih pojedine drave odreuju granice
rasprostiranja svoje represivne vlasti s obzirom na mjesto poinjenja k.d., a to su:
1) teritorijalni, 2) personalni, 3) realni i 4) univerzalni princip.Prema teritorijalnom
principu krivini zakon jedne drave primjenjuje se na sve poinitelje krivinih
djela koja su poinjena na teritoriji te drave, pri emu je nebitno da li su ti
poinitelji dravljani te drave, dakle, domai dravljani ili su stranci, ili su osobe
bez dravljanstva, a nebitno je i kome pripadaju pravna dobra koja su
povrijeena ili ugroena poinjenjem k. d. Prema personalnom ili nacionalnom
principu krivini zakon jedne drave primjenjuje se samo na njene dravljane.
Prema realnom ili zatitnom principu krivini zakon jedne drave primjenjuje se
na sve poinitelje k. d. ako se povrijeuju pravna dobra te drave odnosno njenih
dravljana. Prema univerzalnom ili kosmopolitskom principu zakon te drave
primjenjuje se na sve poinitelje krivinih djela koji se zateknu na teritoriji te
drave. Kako ni jedan od navedenih principa prihvaen kao iskljuiv ne moe
odgovoriti svim zahtjevima pojedine drave, u pravilu, ureuju problematiku
prostornog vaenja svog krivinog zakonodavstva na nain da prihvataju sve
navedene principe u nekim njihovim uim ili irim varijantama ili oblicima kojim
se oni meusobno dopunjavaju. Pri tome se uglavnom teritorijalni predvia kao
osnovni princip dok ostali imaju dopunski karakter. Terirorijalni princip je
obvezatan ali postoji izuzetak od njegove primjene koji je predvien
meunarodnim pravom. Tu se radi o osobama koje imaju imunitet po
meunarodnom obiajnom ili ugovornom pravu (efovi stranih drava i njihova
pratnja, strani diplomatski i konzularni predstavnici, funkcioneri meunarodnih
organizacija i pripadnici stranih oruanih snaga koji su uz dozvolu nae drave na
naem terotoriju. Prema tim osobama ne mogu se primijenjivati nai krivini
zakoni niti te osobe mogu odgovarati pred naim domaim sudom.

Realni princip

Realni ili zatitni princip u naem se krivinom zakonodavstvu javlja u dvije

varijante i to kao obligatorno primaran i kao supsidijaran. Prema prvoj varijanti
krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema svakom tj.
prema domaem dravljaninu, prema strancu kao i prema osobi koja je bez
dravljanstva ako izvan njene teritorije uini: a) bilo koje krivino djelo protiv
integriteta Bosne i Hercegovine (politiki delikti); b) krivino djelo krivotvorenja
novca, vrijednosnih papira, znakova za vrijednost ili krivotvorenja znakova za
obiljeavanje robe, mjera i utega koji su izdati na osnovu propisa institucija B i H;
c) krivino djelo koje je B i H obavezna kanjavati po propisima meunarodnog
prava, meunarodnih ili meudravnih ugovora i d) krivino odjelo protiv
slubene ili odgovorne osobe u institucijama B i H u vezi s njenom slubom. Po
drugoj varijanti realni ili zatitni princip ima supsidijarni karakter. Do primjene
naeg krivinog zakonodavstva ne dolazi uvijek ve samo ukoliko su ispunjeni
odreeni zakonski uvjeti. Ti su uvjeti propisani u odredbi l. 12. st. 5. KZ BiH,
prema kojoj e se nae krivino zakonodavstvo primijeniti na stranca samo ako
se takav stranac kao poinitelj krivinog djela zatekne na teritoriji B i H ili joj
bude izruen.

Personalni princip
Personalni ili nacionalni princip primjenjuje se prema naim dravljanima koji su
aktivni u kriminalnom smislu, zbog ega se i naziva principom aktivnog
personaliteta. Razlog za primjenu ovog principa je u tome to se po ustavnoj
odredbi domai drvljanin ne moe izruiti stranoj dravi da bi mu se u toj dravi
sudilo za krivino djelo koje je tamo poinio. S druge strane razlozi pravinosti
nalau da se ne moe dopustiti da takav domai dravljanin ostane nekanjen
samo zato to je nakon poinjenja djela uspio pobjei u nau zemlju i tako
izbjegne pravdi. Represivna vlast nae drave ne protee se samo na nae
dravljane koji su izvan granica nae zemlje aktivni u kriminalnom smislu ve se
preko te represivne vlasti ujedno tite nai dravljani koji su u inostranstvu rtve
krivinih djela koja prema njima ine strani dravljani. To je princip pasivnog
personaliteta, jer se tu radi o naem dravljaninu koji je pasivan u kriminalnom
smislu. To znai da se taj princip odnosi na situacije u kojima je na dravljanin
rtva a poinitelj strani dravljanin. I prinip pasivnog personaliteta je takoer
supsidijaran, jer je nuno da se stranac kao poinitelj k. d. na tetu naeg
dravljanina zatekne na naoj teritoriji ili da bude ekstradiran B i H.

Univerzalni princip
Univerzalni ili kosmopolitski princip danas je iroko prihvaen u suvremenom
krivinom zakonodavstvu, kao izraz meunarodne solidarnosti u suzbijanju
kriminaliteta te da pojedine drave ne bi postale utoite tekih kriminalaca
posebno u sluaju organiziranog kriminala. Primjena univerzalnog principa dolazi
u obzir samo u sluaju relativno tekih i tekih krivinih djela. Univerzalni princip
je supsidijarnog karaktera i do njegove primjene dolazi: 1) ako se stranac koji
uini teko k. djelo zatekne na teritoriji BiH, i 2) da takav poinitelj ne bude
izruen drugoj dravi. Domai sud moe takvog poinitelja suditi samo u sluaju

da ne doe do njegove ekstradicije drugoj dravi. Vano je ukazati da i ovdje

postoji jedno ogranienje u primjeni ovog principa koje se ogleda u tome da ne
postoje opravdani razlozi da se stranac za djelo koje je poinio u inostranstvu
protiv strane drave ili stranca stroije osudi nego to bi mogao biti osuen
prema zakonu drave u kojoj je krivino djelo uinio.

POJAM KRIVINOG DJELA

RAZLIITA SHVATANJA POJMA KRIVINOG DJELA
Uvodne napomene o opem pojmu krivinog djela
Odreenje pojma krivinog djela sa krivinopravnog aspekta podrazumijeva da
se odrede pravni elementi koji su zajedniki za sva krivina djela. Ti se elementi
nazivaju osnovnim elementima krivinog djela a postavljeni su uopeno zbog
raznolikosti krivinih djela. Pored osnovih postoje i posebni elementi koji se
pojavljuju kod pojedinih k. d. kao konkretizacija ili dopuna na osnovne elemente.
Nauka krivinog prava mora sadravati k. d. kao pojavu sa klasnom sadrinom
obzirom da to obiljeje ini njegovu materijalnu stranu. U odreivanju pojma k. d.
postoje dva osnovna pravca tako da se razlikuju dva pojma krivinog djela i to
njegov materijalni i njegov formalni pojam. Sutinsko pitanje vezano za
materijalni pojam k. d. odnosi se zapravo na principe kojih se zakonodavac mora
pridravati pri postavljanju pojedinih krivinih djela. Zakonodavac pri odreivanju
k.d. mora polaziti od opih interesa graana koji moraju biti u skladu s
drutvenim progresom. Formalnom pojmu k.d. poklonjena je mnogo vea panja
u odnosu na njegov materijalni pojam jer se nauka krivinog prava bavila
prouavanjem krivinog prava de lege lata a ne i de lege ferenda. Smatralo se da
je formalni pojam k. d. dovoljan za razgranienje krivinog djela od ostalih vrsta
neprava kao to su npr. prekraji koji su kanjive radnje kojima se povrjeuju
odreenja pravna dobra.

Materijalno-formalni pojam k. d.
Formalni pojam nije potpun iz njega se ne moe sagledati zbog ega se odreene
ljudske radnje smatraju kao k. d., a ni materijalni pojam s druge strane sam za
sebe nije dovoljan to znai da se njegov pojam ne moe odrediti jednostrano ve
se njegovo odreenje zasniva na jedinstvu materijalnih i formalnih
elemenata.Moe se zakljuiti da je krivino djelo ono djelo ovjeka koje je opasno
za odreeno drutvo, koje je protupravno, koje je u zakonu odreeno kao krivino
djelo i koje je skrivljeno.
U naem Krivinom zakonodavstvu:
Krivino djelo je protupravno djelo koje je propisano kao krivino djelo ija su
obiljeja propisana zakonom i za koje je zakonom propisana krivinopravna
sankcija.

ELEMENTI KRIVINOG DJELA

ine ga slijedei elementi:

Djelo ovjeka ljudska radnja koja prouzrokuje posljedicu

Drutvena opasnost uinjenog djela opasnost djela za odreeno drutvo

Protupravnost uinjenog djela

Odreenost krivinog djela kao uinjenog djela u zakonu

Krivnja poinitelja djela da je djelo poinjeno od strane uraunljivog

poinitelja koji je kriv za uinjeno djelo .

Radnja krivinog djela

Osnovni element bez koga uope i nema krivinog djela kao pojave u
spoljnom svijetu jeste radnja. Bez radnje ne moe biti ostvareno krivino
djelo. U teoriji se mogu nai i miljenja prema kojima postoje krivina djela
bez ispoljavanja ponaanja ( tzv. krivina djela stava). Meutim i ovdje
postoji ponaanje koje je izraeno u stavu uinitelja. Radnja krivinog djela
moe se uiniti na dva naina: injenjem i neinjenjem. Pod injenjem se
podrazumijeva svjesno i voljno preduzimanje tjelesnog pokreta, a pod
neinjenjem proputanje tjelesnog pokretaS obzirom na nain
preduzimanja radnje sva krivina djela se dijele na krivina djela injenja i
krivina djela neinjenja.Prema doprinosu u nastajanju krivinog djela
radnja moe biti: radnja uinjenja; radnja podstrekavanja i radnja
pomaganja.Utvrivanje radnje uinjenja je od znaaja za pravnu
kvalifikaciju krivinih djela, za odreivanje mjesta i vremena uinjenja
krivinog djela kao i odreivanje pokuaja.

Posljedica krivinog djela

Posljedica je proizvedena promjena ili stanje u spoljnom svijetu koje
nastaje kao rezultat dejstva radnje krivinog djela. Bez posljedice nema
krivinog djela. Ona je element djela, kao i radnja uinjenja.U odreivanju
pojma posljedice u pravnoj teoriji postoji vie shvatanja.Posljedica
krivinog djela moe se pojaviti u dva vida: kao povreda i kao
ugroavanje.Posljedica povrede se sastoji u unitenju, oteenju ili injenju
neupotrebljivim pravnog dobra. Posljedica ugroavanja se javlja u vidu

stvaranja opasnosti za pravno dobro. S obzirom na vrste posljedica,

krivina djela se razlikuju na krivina djela povrede i krivina djela
ugroavanja.
Posljedica ugroavanja se javlja u dva vida, kao posljedica konkretne i kao
posljedica apstraktne opasnosti. Konkretna opasnost postoji ako je
opasnost stvarno nastupila po neko dobro. Apstraktna opasnost postoji
kada opasnost nije nastupila po neko dobro, ali je postojala izvjesna
mogunost da nastupi. Utvrivanje posljedice je od znaaja za postojanje
sticaja krivinih djela, pokuaja kao i za utvrivanje stepena posebne
drutvene opasnosti.

Uzronost
U najveem broju sluajeva za postojanje krivinog djela potrebno je
postojanje odreene radnje, neko injenje ili neinjenje, zatim ostvarenje
neke posljedice, neke povrede ili ugroavanja pravno zatienog dobra s
tim da izmeu poduzete radnje i ostvarene posljedice postoji odreeni
odnos koji se ogleda u tome da je upravo iz te odreene radnje nastupila
posljedica. Taj odnos izmeu poduzete radnje i ostvarene posljedice naziva
se uzrona veza a radnja koja je dovela do posljedice naziva se uzrokom.
Ako npr. jedna osoba puca iz vatrenog oruja iz neposredne blizine u
vitalne dijelove tijela druge osobe i usmrti je tada, izmeu radnje pucanja
prve osobe i smrti druge osobe postoji uzrona veza, jer se radnja pucanja
od strane prve osobe nesumnjivo javlja kao uzrok smrti druge
osobe.Uzrona veza je uvijek objektivne prirode, jer je uzronost objektivni
tok zbivanja u vanjskom svijetu, zbog ega se ne smije mijeati s krivnjom
kao subjektivnim odnosom uinitelja prema djelu. Uzronost i krivnja
moraju se utvrivati potpuno neovisno jedan od drugog. Ukoliko u
konkretnom sluaju nije utvrena uzronost, suvina je svaka daljnja
rasprava o krivnji uinitelja u tom sluaju. Meutim, ako je utvrena
uzronost, tada treba utvrditi i ostala obiljeja k. d. a posebno krivnju, jer
samo tada moe doi do kanjavanja. U praksi su nerijetki sluajevi u
kojima je uinitelj nekom svojom radnjom prouzrokovao odreenu
posljedicu, ali mu se ne moe staviti na teret jer u odnosu na nastupjelu
posljedicu ne postoji krivnja.

DRUTVENA OPASNOST
Pojam i funkcije drutvene opasnosti

Drutvena opasnost nekog ponaanja je za zakonodavca osnovni kriterij i

neophodan uslov da se to ponaanje propie kao krivino djelo. U
krivinom zakonu su kao k. d. propisana ona ponaanja koja su drutveno
opasna to znai da je drutvena opasnost istovremeno i osnov i
opravdanje za njihovo propisivanje u zakonu kao krivina djela. Drutvena
opasnost je zakonodavni motiv inkriminiranja nekog ponaanja, tj. osnovni
razlog zbog kojeg se to ponaanje proglaava krivinim djelom. Da bi se
neko ponaanje moglo proglasiti drutveno opasnim ono to mora biti po
svojim objektivnim obiljejima.

Stepenovanje drutvene opasnosti

Drutvena opasnost je kategorija koja je podlona stepenovanju. To znai
da svako drutveno opasno ponaanje ne predstavlja jednaku opasnost za
vrijednosti koje se tite krivinim pravom. Neka su manje a neka vie
opasna za odreeno drutvo u odreenom vremenu. Zakonodavac
stepenuje drutvenu opasnost prema njenom intenzitetu na osnovu
apstraktne procjene vrijednosti i znaaja objekta krivinopravne zatite u
odnosu na druge zatiene vrijednosti i dobra koja se tite krivinim
pravom, na osnovu apstraktne procjene vrste i teine posljedice, kao i na
osnovu apstraktne procjene drugih okolnosti koje se odnose na djelo i
njegovog uinitelja. Kako je drutvena opasnost jedan od elemenata k. d.,
to znai i da od stepena drutvene opasnosti zavisi i teina k.d. Ukoliko je
neko djelo vee drutvene opasnosti ono je utoliko tee. S druge strane
sud u svakom konkretnom sluaju posebno utvruje stvarnu drutvenu
opasnost odnosno teinu nekog k. d., te na osnovu tog konkretnog
stepena drutvene opasnosti odnosno teine uinjenog djela bira i vrstu i
mjeru kazne za taj konkretan sluaj.

DRUTVENA OPASNOST
Pojam i funkcije drutvene opasnosti
Drutvena opasnost nekog ponaanja je za zakonodavca osnovni kriterij i
neophodan uslov da se to ponaanje propie kao krivino djelo. U
krivinom zakonu su kao k. d. propisana ona ponaanja koja su drutveno
opasna to znai da je drutvena opasnost istovremeno i osnov i
opravdanje za njihovo propisivanje u zakonu kao krivina djela. Drutvena
opasnost je zakonodavni motiv inkriminiranja nekog ponaanja, tj. osnovni
razlog zbog kojeg se to ponaanje proglaava krivinim djelom. Da bi se

neko ponaanje moglo proglasiti drutveno opasnim ono to mora biti po

svojim objektivnim obiljejima.

Stepenovanje drutvene opasnosti

Drutvena opasnost je kategorija koja je podlona stepenovanju. To znai
da svako drutveno opasno ponaanje ne predstavlja jednaku opasnost za
vrijednosti koje se tite krivinim pravom. Neka su manje a neka vie
opasna za odreeno drutvo u odreenom vremenu. Zakonodavac
stepenuje drutvenu opasnost prema njenom intenzitetu na osnovu
apstraktne procjene vrijednosti i znaaja objekta krivinopravne zatite u
odnosu na druge zatiene vrijednosti i dobra koja se tite krivinim
pravom, na osnovu apstraktne procjene vrste i teine posljedice, kao i na
osnovu apstraktne procjene drugih okolnosti koje se odnose na djelo i
njegovog uinitelja. Kako je drutvena opasnost jedan od elemenata k. d.,
to znai i da od stepena drutvene opasnosti zavisi i teina k.d. Ukoliko je
neko djelo vee drutvene opasnosti ono je utoliko tee. S druge strane
sud u svakom konkretnom sluaju posebno utvruje stvarnu drutvenu
opasnost odnosno teinu nekog k. d., te na osnovu tog konkretnog
stepena drutvene opasnosti odnosno teine uinjenog djela bira i vrstu i
mjeru kazne za taj konkretan sluaj.

PROTUPRAVNOST

Pojam protupravnosti kao opeg elementa krivinog djela

U nauci krivinog prava postoji veliki broj razliitih miljenja o pojmu
protupravnosti kao opem elementu u pojmu krivinog djela. Nastarije i
najpoznatije, a istovremeno i najee kritikovano i osporavno je shvatanje
koje potie od Bildinga koji je pitanje protupravnosti razmatrao u
kontekstu razlika izmeu normi i krivinopravnih propisa. Norme su pravila
kojima se neto nareuje ili zabranjuje, one nemaju sankciju pa se
protupravnost ogleda u njihovom nepotivanju. Krivinopravnim propisima
propisane su sankcije za povredu normi, a smisao im je da predstavljaju
ovlatenje za dravu da moe kazniti poinitelja k.d. Zbog toga se po
Bildingu protupravnost ne sastoji u protivnosti krivinopravnom propisu u
kome je dat opis k. d. i predviena kazna, jer uinitelj djela izvravajui
neko djelo postupa upravo u skladu s tim propisom. Dugo je prisutno

shvatanje F. v. Lista koji smatra da je formalno protupravna ona radnja

koja predstavlja prekraj odreene dravne norme, odnosno prekraj
odreene zapovjesti ili zabrane pravnog poretka, dok je materijalno
protupravna ona radnja koja je asocijalna ili antisocijalna, odnosno koja je
drutveno tetna. Prema Baiu protupravnost u k. pravu u sebi sjedinjuje
svoju formalnu i materijalnu dimenziju, pa protupravnost egzistira u
njihovom jedinstvu. Prema shvaanju Srzentia, Stajia i Lazarevia
protupravnost u formalnom smislu kao element k. d. predstavlja protivnost
bilo kojoj normi koja je sadrana u pravnim propisima odreene drave.
Protupravnost predstavlja poseban element u opem pojmu k.d., a to
ustvari znai da ne moe postojati k.d. koje istovremeno nije i
protupravno.

BIE KRIVINOG DJELA

1. Pojam bia krivinog djela
Bie svakog krivinog djela proizlazi iz njegovog zakonskog opisa. Bie
krivinog djela je tipizacija pojedinih posebnih obiljeja koja ine neko
odreeno krivino djelo. Tako npr. posebna obiljeja koja ine bie k. d.
krae su: 1) radnja uinjenja koja se sastoji u oduzimanju, 2) tua
pokretna stvar kao objekt radnje, 3) postupanje s ciljem da se
prisvajanjem te stvari pribavi protupravna imovinska korist, kao posebno
subjektivno obiljeje. U stvarnosti oduzimanje moe biti uinjeno na
razliite naine, pokretna stvar moe biti razliita po svojoj vrsti ili
kvalitetu, moe se nalaziti na razliitim mjestima, moe imati razliite
svrhe, moe imati manju ili veu vrijednost itd. Sve to govori da bia
pojedinih k. d. imaju svoja objektivna i subjektivna obiljeja.
2. Obiljeja objektivnog karaktera
Svako k. d. se propisuje na nain da se u zakonu odrede njegova obavezna
tj. konstitutivna obiljeja. Ta obiljeja nisu zajednika za sva k. d. ve se
pojavljuju samo kod nekih k. d. i pomou njih se vri razdvajanje jednog k.
d. od drugog. Svako krivino djelo ima svoja posebna obiljeja kojim se
konkretizira djelo, tj. radnja sa posljedicom, pa se ta posebna obiljeja
prema opim obiljejima nalaze u odnosu posebnog prema opem.Tako je
kod k. d. krae radnja odreena kao oduzimanje tue pokretne stvari, kod
utaje kao protupravno zadravanje tue pokretne stvari koja je poinitelju
povjerena, kod iznude je to prisiljavanje drugoga da neto uini ili ne uini
na tetu svoje ili tue imovine itd. Meutim bia k. d. u pravilu sadre i
neka druga obiljeja koja se pojavljuju samo kod nekih k. d., a koja su
najue povezana s radnjom uinjenja odnosno posljedicom. To znai da

obiljeja k. d. ine i druge okolnosti koje se nalaze u opisu djela, a pomou

njih zakon blie konkretizira neko k. d. Kao posebno objektivno obiljeje k.
d. ponekad se javlja nain uinjenja radnje (teka kraa se razlikuje od
obine krae po nainu izvrenja). Posebno objektivno obiljeje ponekad
se javlja ovisno o sredstvima izvrenja, po vremenu i mjestu izvrenja, te
odreenom odnosu, svojstvu poinitelja (slubena osoba npr.)

2. Obiljeja subjektivnog karaktera

Bia pojedinih k. d. ine i obiljeja subjektivnog karaktera. U tom smislu
poseban znaaj ima postupanje s odreenim ciljem ili u odreenom
cilju, to znai da uinitelj mora postupati s odreenim ciljem da bi
postojalo odreeno k. d. Tako npr. oduzimanje tue pokretne stvari
drugom moe predstavljati krau samo ako je poinitelj postupao s ciljem
prisvajanja te pokretnine da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku
korist.

3. Kvalifikatorne
obiljeja bia k. d.

privelegirajue

okolnosti

kao

dopunska

Sva obiljeja bia k. d. obino se dijele na osnovna i dopunska. Osnovna

su ona na osnovu kojih su izgraeni osnovni oblici pojedinih k. d.
Dopunska obiljeja su ona na osnovu kojih se grade tei ili kvalificirani i
laki ili privilegirani oblici osnovnog oblika nekog k. d. Prema tome, skup
osnovnih obiljeja ini osnovni oblik nekog k. d. dok su dopunska obiljeja
kvalifikatorne i privilegirajue okolnosti koje osnovnom djelu daju karakter
teeg ili lakeg oblika. Za tee ili kvlifikatorne okolnosti nekog k. d. u
zakonu su propisane stroije (vee ili tee) kazne u odnosu na kaznu koja
je propisana za osnovni oblik djela, dok su za lake ili privilegirane oblike
djela u zakonu propisane blae (manje ili lake) kazne u odnosu na
osnovni oblik djela. U krivinim zakonima veliki broj k. d. predvien je i u
svojim kvalifikatornim oblicima, dok je relativno mali broj k. d. koji je
predvien i u svojim privilegiranim oblicima. Neka k. d. kao npr. ubistvo
pored osnovnog oblika ima i kvalificiranih i privilegiranih oblika. Tako npr.
obino ubistvo prerasta u teko ubistvo ako je uinjeno na okrutan ili
podmukao nain, zbog ega se drukije i kvalificira. S druge strane ako je
ubistvo uinjeno na mah tada ono, ukoliko su ispunjeni svi zakonski uvjeti,
dobiva karakter privilegiranog ubistva i slijedi drugaija pravna
kvalifikacija.

UVJETI KANJIVOSTI
1. Pojam i vrste uvjeta kanjivosti
Kod pojedinih k. d. zakonom su predvieni odreeni uvjeti koji ne spadaju
u bie k. d. shvaenog u njegovom uem smislu, a koji moraju biti
ispunjeni da bi dolo do kanjavanja za to djelo. To su odreeni dodatni
uvjeti ije postojanje je nuno za postojanje takvog k. d. odnosno za
kanjivost njegovog uinitelja neovisno o tome to su ispunjena obiljeja
njegovog bia. Razlikuju se dvije vrste takvih uvjeta, a to su na jednoj
strani objektivni uvjeti kanjivosti koji se nazivaju i objektivnim uvjetima
inkriminacije, a na drugoj strani su to osobni osnovi iskljuenja kanjivosti.

1.2. Objektivni uvjeti inkriminacije

Pod objektivnim uvjetima inkriminacije ili objektivnim uvjetima kanjivosti
podrazumijevaju se takve okolnosti koje su predviene u pojedinim
zakonskim odredbama kojima su propisana zakonska obiljeja odreenih k.
d. kao uvjet za postojanje takvih djela. Te okolnosti se nalaze u zakonskom
opisu tih djela i bez njih takvo k. d. ne postoji.

1.3. Osobni uvjeti iskljuenja kanjivosti

Kod osobnih osnova iskljuenja kanjivosti radi se o tome da je
zakonodavac kod pojedinih k. d. propisao da se odreene osobe nee
kazniti, iako su ostvarile sva bitna obiljeja bia tih k. d. Drugim rjeima
kod takvih krivinih djela odreene osobe su objektivno gledano uinile to
djelo, ali se one ne smatraju uiniteljem tog djela to za te osobe u stvari
znai da nema ni krivinog djela. Kao primjer moe se navesti k. d.
neprijavljivanja pripremanja k. d. kod kojeg je postojanje odreenog
osobnog odnosa izmeu osobe koja nije prijavila pripremanje k. d. i
uinitelja svrenog ili pokuanog k. d. poseban osnov za iskljuenje
kanjivosti njegovog uinitelja. Tako se nee kazniti osoba kojoj je uinitelj
brani drug, osoba koja s njim ivi u izvanbranoj zajednici, krvni srodnik u
ravnoj liniji, brat ili sestra, usvojitelj ili usvojenik i njihov brani drug ili
osoba s kojim ive u izvanbranoj zajednici, ili je branitelj, ljekar, vjerski
ispovjednik uinitelja, iako nisu prijavili pripremanje k. d. za koje se po
zakonu moe izrei tri godine zatvora ili tea kazna, odnosno kazna
dugotrajnog zatvora.

OBJEKT KRIVINOG DJELA

Dvije vrste:
Zatitni, koji moe biti:
a) grupni objekt krivinopravne zatite pojedine grupe krivinih
djela, ona dobra koja su zajednika za odreenu grupu krivinih djela
b) opi dobra, interesi, vrijednosti ili odnosi protiv kojih je krivino
djelo upravljeno, odnosno koji se tite krivinim pravom
Objekt radnje (predmet krivinog djela) osoba na kojoj je preduzeta
radnja uinjenja ili nosioci dobara ija su dobra povrijeena ili ugroena
izvrenjem krivinog djela

SUBJEKT KRIVINOG DJELA

1. Fizika osoba kao subjekt krivinog djela
Subjekt ili uinitelj k. d. je ovjek, dakle fizika osoba, koja s obzirom na
prirodu svoje radnje moe biti izvrilac, saizvrilac, podstreka ili
pomaga. Izvritelj je osoba koja poduzima radnju uinjenja, tj. osoba koja
ostvaruje obiljeja bia k. d. koja su sadrana u zakonskom opisu svakog k.
d. Saizvrilac je osoba koja makar djelomino uestvuje u radnji izvrenja
ili inei neto drugo na odluujui nain doprinosi uinjenju k. d.
Podstreka je osoba koja poduzima radnju podstrekavanja, tj. radnju kojom
se kod druge osobe stvara ili uvruje odluka na izvrenje nekog k. d.
Pomaag je osoba koja poduzima radnju kojom se podupire, olakava,
unaprijeuje radnja druge osobe kojom ta osoba izvrava neko k. d.
Saizvrilac, podstreka i pomaga se jednim imenom nazivaju sauenici, a
zajedniki naziv za izvrioca i sauesnike je uinitelj ili subjekt k. d. U
odnosu na stadij u ostvarenju k. d. subjekt moe biti uinitelj svrenog ili
pokuanog k. d. Subjekt k. d. ili uinitelj razlikuje se od krivca, jer svaki
uinitelj krivinog djela ne mora biti i krivac. Da bi uinitelj k. d. bio
istovremeno i krivac potrebno je da ima odreeni uzrast, te da je
uraunljiv i kriv za uinjeno djelo. To znai da mora biti krivino
odgovoran.Subjektom k. d. smatraju se i osobe koje su se pri izvrenju k.
d. posluile ivotinjom, mehanikom ili prirodnom silom (osoba koja je npr.
rtvu gurnula u kavez divljih zvjeri ili osoba koja je pustila zvijer da bi ona
usmrtila rtvu itd). Subjekt k. d. moe biti i osoba koja se u izvrenju k. d.
posluila drugom osobom, ali samo u onim situacijama u kojima su

ispunjeni uvjeti za postojanje posrednog izvrilatva, kao to su situacije

kad na strani te druge osobe nema voljne radnje jer djelo ini pod
utjecajem apsolutne sile, i u drugim slinim situacijama u kojima zbog
nedostatka volje pri preduzimanju radnje zapravo ni nema radnje u
krivinopravnom smislu, pa samim tim nema ni k. d. od strane osobe koja
tu nevoljnu radnju preduzima.

PRAVNA OSOBA KAO SUBJEKT KRIVINOG DJELA

U nauci krivinog prava odavno se raspravljalo o pitanju da li pravne
osobe mogu biti subjekti k. d. odnosno njihovi uinitelji. Po tom pitanju
razlikuju se dvije osnovne teorije, i to teorija fikcije i teorija realnosti.
Prema teoriji fikcije, koja se temelji na starom rimskom naelu societas
delinquere non potest pravna osoba je fikcija zbog ega ni ne moe biti
uinitelj k.d. Argumenti koji se navode u prilog su: 1) samo ovjek moe
preduzeti radnju uinjenja, 2) pravna osoba nema svijest ni volju zbog
ega nije ni sposobna za psihike odnose, tz. da ne moe biti kriva, 3)
kazna koja bi se izrekla pravnoj osobi ne moe biti lina stoga to bi
pogaala sve lanove pravne osobe ukljuujui i one koji su bili protiv
izvrenja djelatnosti koja bi predstavljala k. d. Prema teoriji relanosti
pravna osoba nije fikcija, ve realno bie koje ima svoje predstavnike koji
donose odluke i tijela koja ih izvravaju. Volja predstavnika pravne osobe
je u stvari volja pravne osobe, zbog ega je ta pravna osoba sposobna za
psihike odnose, a to znai da moe biti i kriva. U pogledu prigovora ovoj
teoriji istie se nepravinost kazne u smislu da kod pravnih osoba ona ne
bi mogla biti lina, nadalje se istie da kazna nije uvijek potpuno lina ni
kad su u pitanju fizike osobe jer vrlo esto pogaa ne samo uinitelja ve
i lanove njegove obitelji uprkos injenici da oni nisu krivi za uinjeno k. d.
U domaoj krivinopravnoj teoriji prisutno je shvaanje koje nije na liniji ni
teorije fikcije ni teorije realnosti, ve predstavlja neko kompromisno
rjeenje po pitanju pravne osobe kao subjekta k. d. Prema tom miljenju
pravna osoba je pravna fikcija i ta okolnost se mora imati u vidu kod
postavljanja uvjeta kanjavanja. U savremenom krivinom pravu jasno se
uoavaju tendencije ka uspostavljanju k. odgovornosti pravnih osoba, na
taj zakljuak ukazuje i stanje u suvremenim europskim k.
zakonodavstvima, a nastao je kao rezultat odreenih inicijativa u okviru
Vijea Europe i Europske unije, Organizacije za ekonomsku suradnju i
razvoj i UN. Kao razlog se ukazuje na porast broja k. d. uinjenih u vrenju
djelatnosti poduzea koja dovode do velikih teta i pojedincima i zajednici
kao i onih k. d. kojima se pribavlja korist.

MJESTO UINJENJA KRIVINOG DJELA

U nauci krivinog prava postoje tri teorije koje se bave kriterijima na
osnovu kojih se odreuje mjesto uinjenja k. d. To su: 1) teorija djelatnosti,
2) teorija posljedice i 3) teorija ubikviteta.
Prema teoriji djelatnosti smatra se da je mjesto uinjenja k. d. ono mjesto
gdje je uinitelj poduzeo radnju izvrenja bez obzira gdje je posljedica
nastupila. Prema teoriji posljedice to je mjesto gdje je posljedica nastupila.
Prema teoriji ubikviteta (teorija jedinstva) smatra se da mjesto uinjenja je
ono mjesto u kojem je poduzeta ili proputena radnja uinjenja, tako i
mjesto u kojem je nastupila posljedica. Teorija ubikviteta je najire
prihvaena u savremenim krivinim zakonodavstvima jer najbolje
osigurava zatitu interesa pojedinih drava vezano za primjenu
meunarodnog krivinog prava jer uvijek omoguava primjenu domaeg
prava odnosno nadlenost domaeg suda bilo da je radnja izvrena na
domaoj teritoriji bilo da je samo posljedica nastupila na domaoj teritoriji.

VRIJEME UINJENJA KRIVINOG DJELA

Posebno pravilo prema kojem e se odreivati vrijeme uinjenja nekog k.
d. (tempus commissi delicti) potrebno je kod tzv. temporalnih delikata, tj.
k. d. kod kojih izmeu poduzete radnje i nastupjele posljedice postoji
izvjestan vremenski interval. I tu su mogua razliita rjeenja kao i kod
odreivanja mjesta uinjenja k. d. Tako se moe smatrati vremenom
uinjenja k. d. kad je radnja poduzeta teorija djelatnosti. S druge strane,
vremenom uinjenja k. d. moe se smatrati vrijeme kad je nastupila
zabranjena posljedica teorija posljedice. Trea varijanta je da se
vremenom uinjenja k. d. smatraju i vrijeme poduzimanja radnje i vrijeme
nastupanja posljedice teorija jedinstva.
Za razliku od mjesta uinjenja k. d. gdje se moe napraviti izbor izmeu
mjesta radnje i mjesta posljedice, ili jednak znaaj pridati i jednom i
drugom mjestu, tako se ne moe postupiti kada se radi o vremenu
uinjenja k. d. Kod vremena uinjenja mora se izabrati samo jedan
moment tj. ili vrijeme radnje ili vrijeme posljedice, ne dolazi u obzir i jedno
i drugo. Zakonsko odreenje vremena uinjenja k. d. znaajno je iz
nekoliko razloga: 1) radi primjene zakona na konkretan sluaj; primjenjuje
se zakon koji je na snazi u vrijeme uinjenja k. d. 2) radi procjene
uraunljivosti uinitelja, jer nije uraunljiva osoba koja u vrijeme uinjenja
k. d. nije mogla shvatiti znaaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim
postupcima zbog trajne ili privremene duevne bolesti, privremene
duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja; 3) radi iskljuenja

k. odgovornosti u sluaju neotklonjive stvarne zablude, jer nije krivino

odgovorna osoba koja u vrijeme uinjenja k. d. nije bila svjesna njegovog
zakonom propisanog obiljeja ili koja je pogreno smatrala da postoje
okolnosti koje doputaju takvo postupanje; 4) radi zastare krivinog
gonjenja, jer zastarjelost poinje tei od vremena uinjenja k.d.; 5) radi
iskljuenja primjene k. zakonodavstva prema djeci, jer se nae k.
zakonodavstvo ne primjenjuje prema djeci koja u vrijeme uinjenja k. d.
nisu navrila etrnaest godina ivota; 6) radi primjene krivinih snakcija
prema maloljetnim uiniteljima k. d. jer se maloljetniku koji je u vrijeme
uinjenja k. d. navrio etrnaest a nije navrio esnaest godina ivota
(mlai maloljetnik) mogu izrei samo odgojne mjere dok se starijem
maloljetniku (esnaest godina) odgojne mjere pod zakonom propisanim
uvjetima a izuzetno mu se moe izrei i kazna maloljetnikog zatvora;

STADIJI KRIVINOG DJELA

1. DONOENJE ODLUKE
2. PRIPREMNE RADNJE
3. POKUAJ
4. DOVRENO KRIVINO DJELO

Kad je rije o donoenju odluke da se uini krivino djelo, shvatanje je da

za samu odluku ne treba kanjavati jer nema manifestacije u vanjskom
svijetu.
Kad se radi o kanjavanju za pripremne radnje:
1. Propisuje se kanjavanje za pripremanje kao stadij u ostvarenju k.d.
( novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine kaznit e se
onaj ko nabavi ili pripremi sredstva ili ukloni prepreke ili preduzme
kakvu radnju koja stvara uvjete za neposredno uinjenje krivinog
djela propisanog KZ BIH za koje se moe izrei kazna zatvora 3
godine ili tea kazna, ukoliko za pripremanje pojedinog djela nije
propisana tea kazna)
2. .Propisivanjem pripremanja kao posebnog krivinog djela (njegova
kanjivost zavisi od toga da li je dolo do izvrenja pripremanog
krivinog djela; u sluaju izvrenja djela radi kojeg je udruenje i
stvoreno postojati e sticaj ovog krivinog djela kao kanjive

pripremne radnje i tog naknadnog djela koje je nastalo kao rezultat

grupe ili udruenja)

POKUAJ KRIVINOG DJELA

Elementi:
1. Umiljajno postupanje
2. Zapoeto injenje krivinog djela
3. Da djelo nije dovreno

Vrste pokuaja
1.Nesvreni uinitelj ostvario samo dio radnje uinjenja (zapoeo, ali nije
dovrio pa je posljedica izostala)
Pr. Naniani, ali ne puca iz pitolja u osobu u koju je namjeravao pucati
2.Svreni uinitelj zapoeo i dovrio radnju uinjenja, ali iz odreenih
razloga posljedica nije nastupila
Pr. Puca iz vatrenog oruja na pasivnog subjekta sa umiljajem da ga
usmrti, ali ga ne pogodi
3. Kvalificirani jednom radnjom pokuano izvrenje teeg k.d., ali
nastupila posljedica lakeg koje je u Zakonu propisano kao posebno k.d.
Pr. Puca iz vatrenog oruja na pasivnog subjekta sa umiljajem da ga
usmrti i pri tome doe do teke tjelesne ozlijede - u tom sluaju radi se o
pokuaju ubistva, a ne o svrenom djelu teke tjelesne ozlijede

Kada nije mogu pokuaj?

Radnja pokuaja inkriminirana kao posebno krivino djelo
Pr. Napad na ustavni poredak svako ko pokua da promijeni ustavni
poredak ostvaruje svreno krivino djelo, a ne pokuaj
2. Ona krivina djela u kojima pokuaj nije mogu zbog same njihove
prirode
Pr. Nije mogu pokuaj uestvovanja u tui

Kanjavanje za pokuaj
Za pokuaj k.d. uvijek e se kazniti ako se za to krivino djelo moe izrei
kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, a za pokuaj nekog drugog
krivinog djela samo kad zakon izriito propisuje i kanjavanje za pokuaj.
U drugom sluaju moe se kazniti u granicama kazne koja je propisana za
uinitelja konkretnog krivinog djela uz mogunost blaeg kanjavanja
nego za dovreno krivino djelo.

Nepodoban pokuaj
Ako sredstvo ili objekt radnje nisu podobni za nastupanje posljedice.
a) Apsolutno nepodoban ni pod kojim uvjetima nije moglo doi do
nastupanja posljedice
Pr. Pokuaj ubistva iz prazne puke
b) Relativno nepodoban upotrebljeno sredstvo ili objekt sami po sebi
podobni za izazivanje posljedice, ali nisu podobni u konkretnom sluaju
Pr. Pokuaj ubistva trovanjem, otrov podoban, ali je upotrebljena
nedovoljna koliina istog
Uinitelj koji pokua uiniti k.d. nepodobnim sredstvom ili prema
nepodobnom predmetu moe se osloboditi kazne ili blae kazniti.

DOBROVOLJNI ODUSTANAK
Elementi:
a) Dobrovoljnost
b) Izostanak posljedice
Kod nesvrenog pokuaja potrebno je da se uinitelj uzdri od daljeg
injenja zapoete radnje (pasivno dranje), dok se kod svrenog pokuaja
trai aktivna radnja uinitelja usmjerena na sprjeavanje nastupanja
posljedice i na kraju izostanak iste (kod svrenog nije uvijek mogu - samo
mogu kod temporalnih, ne i kod momentalnih delikata).

Kanjavanje za dobrovoljni odustanak

Sud moe uinitelja:

Kazniti u granicama propisane kazne

Kazniti ga ublaenom kaznom

Kazniti ga kaznom koja je ublaena mimo granica za ublaavanje

kazne

Osloboditi ga od kazne

U sluaju dobrovoljnog odustanka od kanjivog pokuaja kaznit e se za

one radnje koje ine neko drugo samostalno djelo.

STICAJ K.D.
Koncepcija jedinstva radnje:

U prirodnom smislu (Pr. jedna radnja postoji kad uinitelj baci

eksplozivnu napravu i tako usmrti ili ozlijedi vie lica)

U pravnom smislu (Pr. kod razbojnitva primjena sile i oduzimanje

stvari predstavljaju jednu radnju)

Idealni sticaj
Uinitelj jednom radnjom uini vie krivinih djela

Homogen
Pr. Jednim hicem usmrti dvije osobe = dva k.d. ubistva u
homogenom idealnom sticaju

Heterogen
Pr. Otac siluje svoju maloljetnu kerku = dva krivina djela u
heterogenom idealnom sticaju: krivino djelo silovanja i krivino
djelo rodoskrvnua

Realni sticaj krivinih djela

Uinitelj sa vie radnji uini vie krivinih djela za koja mu se istovremeno

sudi.

Istovrstan - Uinitelj sa vie radnji uini vie istovrstnih krivinih

djela za koja mu se istovremeno sudi (Pr. provalne krae)

Raznovrstan - Uinitelj sa vie radnji uini vie raznovrstnih krivinih

djela za koja mu se istovremeno sudi (Pr. jednom radnjom ubistvo,
drugom radnjom silovanje)

Nebitno je da li su djela uinjena u isto vrijeme i koliko je vremena

proteklo izmeu njih, takoe nebitno je i da li su uinjena na istom
mjestu).

Prividni sticaj
Na izgled postoji sticaj, a ustvari postoji samo jedno krivino djelo.Prividni
idealni sticaj postoji u sluajevima kad izmeu ostalih djela postoji odnos
specijaliteta, supsidijariteta i konzumpcije (inkluzije i alternativiteta).
Prividni realni sticaj postoji u sluaju sloenog, kolektivnog i produenog
krivinog djela. Prividni idealni sticaj javlja se u sluaju kad su jednom
radnjom ostvarena bia dva ili vie krivinih djela, a sva ona su
obuhvaena biem jednog jedinstvenog krivinog djela.
Pr. edomorstvo ini privilegirani oblik ubistva, ostvaruje se obiljeje
osnovnog oblika djela odnosno ubistva, ali e uinitelj odgovarati samo za
jedno djelo, odnosno posebni oblik edomorstvo.
Prividni realni sticaj postoji u sluaju kada su sa dvije ili vie radnji
ostvarena bia dva ili vie krivinih djela pri emu svako to bie
predstavlja odvojeno k.d., ali se zbog jedinstva radnje uzima da postoji
samo jedno krivino djelo.
Pr. Produeno krivino djelo kontinuirano silovanje kroz period od dvije-tri
godine u kojem uinitelj ponavlja djelo prema osobi koja se prema njemu
nalazi u odnosu neke zavisnosti, naprimjer kerka, te osoba djelo trpi i
neprijavljuje. U sluaju otkrivanja i prijavljivanja uzeti e se da postoji
samo jedno krivino djelo silovanja.

VRSTE KRIVINIH DJELA

1. Osnovna, kvalificirana, privilegirana

2. Krivina djela injenja i neinjenja

3. Materijalna ( u biu djela sadrana posljedica pr. za ubistvo nije
dovoljno samo pucanje potrebno je da je nastupila smrt) i formalna (
bie djela iscrpljuje se u samoj radnji pr. krivino djelo silovanja)
4. Krivina djela povrede i krivina djela ugroavanja
5. Jednostavna (titi se jedno pravno dobro pr. ubistvo ljudski ivot)
i sloena (titi se vie pravnih dobara pr. razbojnitvo sloboda
odluivanja i imovina)
6. Jednoaktna i vieaktna (jedna radnja ili vie radnji)
7. Opa, posebna i vlastoruna ( opa - zakonski opis poinje
zamjenicom Ko, posebna - krug uinitelja suen, uinitelj
slubena osoba ili odgovorna osoba, posebna mogu biti prava
kod kojih svojstvo uinitelja utie na postojanje djela i neprava gdje
se to svojstvo javlja samo kao kvalifikatorna okolnost, vlastoruna
koja uinitelj mora sam izvriti)
8. Trajna krivina djela (uinitelj stvorio protupravno stanje, a zatim da
svojevoljno odrava to krae ili due vrijeme pr. protupravno
oduzimanje slobode) i krivina djela stanja ( uinitelj stvara
protupravno stanje s tim to nakon toga to stanje i dalje postoji
neovisno o volji uinitelja pr. dvobranost)