Kolodziej - Sigurnost I Međunarodni Odnosi

Edward A.
Kolodziej
SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI
Naslov izvornika
Edward A. Kolodziej
Security and International Realtions
Edward A. Kolodziej 2005.
Copyright 2011. hrvatskog izdanja
Politika kultura, Zagreb
Sva prava pridrana
ISBN 978-953-258-055-6
Biblioteka
UNIVERSITAS
Urednik
Radule Kneevi
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice

u Zagrebu pod brojem 788359.
Edward A. Kolodziej
SIGURNOST
I MEUNARODNI ODNOSI
Prevela
Mirjana Pai Jurini
Centar za meunarodne i sigurnosne studije

Fakulteta politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu
Zagreb, 2011.
Zacharyju, Sanderu, Colinu, Aidenu, Charlieju i Quinnu,

u nadi za mirnu budunost
i u spomen na Petera, 3. oujka 2005.
SADRAJ
Tablice i slike ........................................................................................................... 8
Zahvale ...................................................................................................................... 9
Uvod ........................................................................................................................ 10
I. DIO: UVOD U MEUNARODNU SIGURNOST I SIGURNOSNE
STUDIJE ........................................................................................................... 17
1. Meunarodni odnosi i meunarodna sigurnost:
granice, razine analize i falsifikacijske teorije ............................................ 18
2. Temelji sigurnosnih studija: Hobbes, Clausewitz i Tukidid ...................... 46
3. Testiranje teorija sigurnosti: objanjavanje nastanka i prestanka
Hladnoga rata ............................................................................................. 68
II. DIO: KONKURENTSKE TEORIJE SIGURNOSTI ..................................... 105
4. Realizam, neorealizam i liberalni institucionalizam .................................. 106
5. Ekonomski liberalizam i marksizam .......................................................... 142
III. DIO: VREDNOVANJE TEORIJA SIGURNOSTI ....................................... 181
6. Biheviorizam ............................................................................................... 182
7. Konstruktivizam ........................................................................................ 206
Zakljuci .............................................................................................................. 243
8. emu studije meunarodne sigurnosti i sigurnosti? ................................. 244
Literatura .............................................................................................................. 254
TABLICE I SLIKE
Tablica 1.1. Dimenzije sigurnosti i meunarodna sigurnost iz aspekta drave .......38
Tablica 3.1. Amerike i sovjetske nuklearne strateke snage ...................................75
Tablica 3.2. Usporedba sigurnosnih paradigmi......................................................102
Slika 4.1. Zatvorenikova dilema .............................................................................125
ZAHVALE
Ove e zahvale biti kratke jednostavno zato to je u etrdeset godina poduavanja i
istraivanja o meunarodnim odnosima i sigurnosti bilo previe znanstvenika, studenata i kolega kojima bi trebalo zahvaliti. Ovo je intelektualno hodoae poelo
u doba mog studija na Sveuilitu u Chicagu, gdje sam se upoznao sa suparnikim
tezama Hansa Morgenthaua i Quincyja Wrighta. Osobito sam zahvalan Robertu E.
Osgoodu, sada pokojnom, mom mentoru na doktoratu. Citati u ovoj knjizi svjedoe
koliko im dugujem.
Ipak, neke bih kolege izdvojio. Bili su tako ljubazni i nesebini da svoje dragocjeno vrijeme odvoje za kritike komentare rukopisa. Potedjeli su me mnogih
pogreaka i njihovi su prijedlozi izmjena neizmjerno popravili rukopis. Nisam te
prijedloge uvijek prihvaao, ali kada sam bio bez njihovih dobrih savjeta, njihove
su me kritike prisilile da neko miljenje ili stajalite ponovno promislim prije nego
to ga iznesem. Abecednim redoslijedom, osobite zahvale upuujem Badredineu
Arfiju, Davidu Baldwinu, Paulu Diehlu, Rogeru Kanetu, Charlesu Krupnicku, Jacku
Levyju, Manusu Midlarskom i Patricku Morganu. Poseban sam dunik svojim studentima politologije u podruju teorije meunarodnih odnosa. Velik dio razmiljanja u ovoj knjizi iskovan je u njihovim tjednim evaluacijama i gorljivim raspravama.
Zahvalan sam takoer na tome to sam dobio mjesto gostujueg profesora na
Sveuilitu Senshu u Japanu, to je pridonijelo da 2001. krenem u ovaj projekt.
Tu je takoer prevaan tin suradnika. John Haslam strpljivo je pomicao rokove
i profesionalno prolazio inaice rukopisa s vanjskim itateljima. David Watson iz
Cambridge University Pressa i Elizabeth Radzisewski, koja je diplomirala politologiju na Illinoisu, paljivo su uredili rukopis i oistili ga od brojnih pogreaka za to
sam im zahvalan (a sigurno i itatelji). Dunik sam Delindi Swanson i Beth Bailey
za pravodobne tajnike usluge. Jessica Jones i Lynne Rudasiull uvijek su bile tu kako
bi pronale neki izgubljen izvor. Merrily Shaw bila je nezamjenjiva u radu na biljekama i bibliografiji i titila me od brojnih pogreaka.
Svojoj supruzi Antje, naravno, nikako se ne mogu oduiti za strpljivost i podrku
na dovrenju ovog projekta i tako vie od dvije godine. Pomnjivim redigiranjem
ovoga izdanja nala je i ispravila bezbroj formalnih i sadrajnih greaka.
Preostali propusti idu meni na duu.
UVOD
Za svaki sloen problem postoji jednostavno rjeenje. I uvijek je pogreno.
- H. L. Mencken
Sigurnost je sloen i prijeporan pojam silno nabijen emocijama i duboko usaenim vrijednostima. Veina ljudi sloila bi se da problem sigurnosti nastaje kad netko osoba, udruenje ili grupa ili pak drava ugrozi ivot, dio tijela ili ivot; na
primjer, naoruan ovjek koji u mranoj slijepoj uliici od vas trai novanik ili ivot. Uzmite strah to su ga stanovnici Londona i Berlina zacijelo osjeali u Drugom
svjetskom ratu kada su ih gaali neprijateljski zrakoplovi ili rakete. Pomislite takoer na Japance koji su preivjeli Hiroimu, prvi grad koji je unitila atomska bomba. Stavite se u kou Njujorana koji su na svoje oi 11. rujna 2001. gledali ruenje
Svjetskog trgovakog centra, a da ne spominjemo jo milijune televizijskih gledatelja diljem svijeta koji su to pratili u realnom vremenu. Zamislite takoer strah koji je
vladao meu pripadnicima ruandskihTutsua i Hutua 1994. godine, kada su u tri mjeseca bile pobijene tisue ljudi procjene seu do 800.000 u genocidu koji su izveli
ekstremisti Hutua i proveli primitivnim maetama i vrtnim lopatama.1
Rijetki e osporiti te primjere prijetnje sigurnosti, ali e mnogi proiriti znaenje
sigurnosti na druge vrijednosti i interese. Oni e taj izraz primijeniti na ugroavanje
okoline globalnim zagrijavanjem, na borbu za preivljavanje milijarda ljudi u svijetu
u razvoju ili na zatitu ljudskih prava od hirovitog zatvaranja, muenja ili genocida.
Za te su promatrae njihove suparnike predodbe sigurnosti vrlo stvarne, neodgodive i prijetee, za neke ak vie nego shvaanja sigurnosti povezana s nasiljem i
prijetnjama prisilom.2
Gdje emo postaviti granicu u prouavanju sigurnosti? to treba ukljuiti ili iskljuiti? Uzme li se za polazite iroko i ukljuivo razumijevanje sigurnosti, koje
se poklapa sa svim onim to misli promatra, bilo bi to kao da kaemo da je svaka
ljudska vrijednost i interes, ako pogoena strana smatra da je ugroena, pitanje sigurnosti. Moe se dogoditi da u definiciju sigurnosti ukljuimo toliko toga da problem postavimo tako da spreava ili onemoguuje potragu za znanjem o tom ivotno
vanom ljudskom pitanju. I obratno, ako bi se usvojila ua koncepcija sigurnosti,
povezana jedino sa silom i prisilom, mogli bismo iskljuiti aktere i imbenike koji
bitno utjeu na sigurnost.
Nee biti lako suglasiti se o zajednikoj definiciji sigurnosti. Ne naemo li zajedniko polazite, govorit emo o razliitim stvarima odreenim kao sigurnost.
1
2
Kolodziej (2000a).
Croft i Terriff (2000). Vidjeti takoer raspravu o znaenju sigurnosti u Arms Control, 1992: 13.
10
Uvod
Nesvjesno emo se oslanjati na konceptualne filtere koji projiciraju vrlo oprene i

razlomljene slike o tome to je sigurnost i kako se prema njoj postaviti. Ova e vam
knjiga pokuati pomoi da o sigurnosti mislite i da je doivljavate kao samostalno
podruje ljudskog ponaanja. Opremit e vas osnovnim pojmovnim oruem kako biste se mogli baviti prouavanjem sigurnosti kao disciplinom te ga upotrebljavati pri
donoenju ocjena i odluka o sigurnosnoj politici utemeljenih na znanja. Volio bih vas,
itatelju, izazvati da o uspjehu ove knjige sudite prema tome koliko vas osposobljava
da objasnite i razumijete meunarodnu sigurnost i njezinu nerazmrsivu povezanost s
meunarodnom politikom te da to znanje upotrebljavate u svoju korist kao graanin
otvorena drutva i pripadnik jednog svijeta koji se sve vie iri i globalizira.
PLAN: STRUKTURA I OBRAZLOENJE KNJIGE

Moja je zadaa uvjeriti vas da moje razumijevanje sigurnosti ima smisla. Konkretnije,
elim vam pokazati da ono moe biti korisno analitiko orue kojim moete ocijeniti tvrdnje to ih ova knjiga prepoznaje kao vodee misaone pravce o sigurnosti to
se danas natjeu za nau pozornost i odanost. Kad nauite kako vrednovati ta suparnika stajalita, bit ete u stanju oblikovati vlastitu teoriju i pristup prouavanju
sigurnosti.
Knjiga je podijeljena na tri dijela. Prvi, sastavljen od tri poglavlja, polae temelje
za vrednovanje sedam struja u razmiljanju o sigurnosti. Prvo poglavlje iznosi iroko razumijevanje sigurnosti i razlikuje taj problem od meunarodnih odnosa. Za
potrebe ove knjige, sigurnost kao fenomen koji su stvorili ljudi obuhvaa i primjenu
sile i prijetnje prisilom ljudi i njihovih institucija i preobrazbe tih odnosa, nabijenih
stvarnim ili potencijalnim nasiljem, u nesmrtonosne, konsenzualne odnose. Te dvije
suparnike pobude govore o implicitnom izboru to ga postavljaju meuovisne drutvene transakcije meu ljudima, njihovim institucijama i ljudskim drutvima: naime, primijeniti ili ne primijeniti silu kako bi osigurali preferirane ishode tih odnosa.
Ukljuiva i pouzdana teorija sigurnosti mora obuhvatiti nenasilna sredstva i strategije koje akteri smiljaju i na koje se oslanjaju kako bi ublaili i moda prebrodili
motive za primjenu sile i prijetnji pri razrjeavanju sukoba te promicali suradnju.
Drugim rijeima, iz perspektive meunarodne politike, oni koji prouavaju sigurnost moraju istodobno razviti teoriju rata i mira. Bez takva ambicioznog cilja, znanje
koje steknemo o sigurnosti bit e manjkavo na jedan od tri naina.
Prvo, postoji je ozbiljan konceptualni (i normativni) problem odreivanja ije bi
shvaanje sigurnosti trebalo uzeti. Bi li to trebali biti akteri ije se ponaanje opisuje, objanjava, predvia i razumijeva ili pak stajalita teoretiara, policy analitiara
ili onoga koji odluuje o sigurnosti? Ova knjiga daje prednost akterima ljudima i
njihovim institucijama, poput drava, meuvladinih organizacija (UN), nevladinih
organizacija (NGO) itd. te tome kako se oni i zato bave sigurnosnim pitanjima.
to razumiju pod sigurnou? Kako na te probleme reagiraju i kako ih rjeavaju?
Najvaniji su njihovo razmiljanje, odluke i djelovanja. U polemikama suparnikih
kola u razmiljanju o sigurnosti taj se prioritet esto zanemaruje ili marginalizira.
Obino grijee kada odabrano shvaanje sigurnosti predstavljaju kao da se poklapa s onim to akteri misle i ine u pogledu sigurnosti, kao da potonji percipiraju taj
kompleksni problem. Ova e knjiga pokuati drati aktere u sreditu pozornosti i
11
suparnike kole vrednovati prema tome koliko mu se pribliavaju bavljenjem samim akterima.
Kako izlaganje ide dalje postat e jasnije kako nam, elimo li shvatiti to akteri
vide kao problem sigurnosti, treba definicija fenomena sigurnosti koja to preciznije odreuje irok spektar suprotstavljenih percepcija i stajalita aktera o sigurnosti.
Potrebna nam je definicija dovoljnog obuhvata koja ukljuuje sve mogue izbore i
ponaanja aktera kao odgovore na sigurnosne imperative. Takva bi definicija odredila da sigurnost nastaje kao ljudsko iskustvo i fenomen kada meusobno ovisni
akteri odluuju upotrijebiti ili ne upotrijebiti silu kako bi jedni od drugih dobili ono
to ele. To je razumijevanje sigurnosti dovoljno iroko da u skup oznaen kao sigurnost ukljui, u naelu, sve relevantne ljudske izbore i djelovanja kroz vrijeme i
prostor. Manje ukljuiv test sigurnosti recimo, ogranien na upotrebu sile ili tenju
za mirom izostavio bi kritike opservacije ili, gore, bio bi optereen interesima i
pristranostima promatraa i ne bi davao prednost akteru.
Drugo, ako se za prouavanje sigurnosti ne usvoji ukljuiva definicija, izlaemo
se riziku da krivotvorimo povijesne injenice kada su posrijedi sigurnosni problemi. Povijest, nesumnjivo, obilato pokazuje da se akteri oslanjaju na silu i prijetnje.
To osobito vrijedi za drave otkako su postale glavnim meunarodnim akterima
modernog doba. Ako bi se iskljuili Prvi i Drugi svjetski rat, Hladni rat i oruane
borbe za samoodreenje bivih kolonijalnih zemalja, ne bi zadovoljio nijedan prikaz
sigurnosnih problema dvadesetog stoljea. I obratno, takoer znamo da su se zakleti
neprijatelji nauili miriti. Uzmimo Francusku i Njemaku nakon Drugog svjetskog
rata ili Sjedinjene Drave i Veliku Britaniju poslije Amerikoga rata za neovisnost
i rata 1812. Akteri pokazuju dojmljivu dovitljivost, matu i snalaljivost u stvaranju
drutvenih poticaja i institucija kako bi rijeili ili ak nadili duboke razlike u pogledu temeljnih interesa i vrijednosti. Kako kae jedan od esto navoenih promatraa
ponaanja drava, drave su dugo mogle ivjeti u uvjetima anarhije; njihove odnose
uvelike obiljeava mir, a ne rat.3 Drugi meunarodno priznat povjesniar takoer
smatra da se dugi mir u Europi izmeu 1815. i 1914. moe objasniti zajednikim stajalitem vodeih dravnika koji su, u svjetlu napoleonskih ratova, bili suglasni da
je, bez obzira na meusobno neprijateljstvo, rat prijetnja stabilnosti njihovih reima
i opstanku njihovih nacija i carstava.4
Naposljetku, policy analitiar i donositelj odluka moraju paziti na potencijalno
djelovanje mekih i tvrdih oblika moi kako bi se postiglo ono to se eli.5 Suoeni
s odlunim protivnikom koji je sklon upotrijebiti silu kako bi nametnuo svoju volju drugoj dravi ili narodu recimo nacistika Njemaka Japanu logino je da
ugroeni donositelji odluka suze svoju potragu kako bi agresorima odgovorili silom.
Slino tome, malotko oekuje da e teroristi biti vjerodostojni partneri u miroljubivim pregovorima da potede ivote nedunih graana koje su oteli.
U drugim sluajevima, jednostran pristup sigurnosti kao upotrebi sile bio bi pogrean i glup ako postoji i najmanji razlog za optimizam da e se suparniki interesi optimalno ostvariti kroz neprisilna rjeenja, ak i pod stalnom prijetnjom da
jedan ili vie aktera odstupi i pozove se na silu ili rat. Ako drave i njihovo stanovnitvo, na primjer, uzajamno razumiju da bi oruani sukob mogao sprijeiti odriv
3
4
5
Bull (1977).
Schroeder (1989, 1994b, 2004).
Nye (2002).
12
Uvod
gospodarski rast, to je pretpostavka koja se moe lako predvidjeti za drave koje

danas sainjavaju Europsku uniju i za ameriko-kineske odnose, one mogu konsenzualno pristati na pravila radi funkcioniranja trita i konkurencije iako su duboko
podijeljene u pitanjima drugih politika. ak i naizgled nepomirljivi neprijatelji
Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez mogli su postii dogovore o kontroli naoruanja i razoruanju kako bi ublaili svoje svjetsko suparnitvo i utrku u naoruavanju
te obuzdali svoje klijente i saveznike kako lokalni sukobi ne bi prerasli u globalni
poar.6 U ovim su primjerima sve strane izloene snanom poticaju na upotrebu sile,
no akteri se pri rjeavanju sigurnosnih nesuglasica odluuju za nenasilna sredstva.
Prvo poglavlje potom ustanovljuje etiri razine odnosa meu ljudskim akterima
i njihovim institucijama na kojima djeluju poticaji na upotrebu sile ili prijetnje prisilom. Te su razine odnosa vane radi razlikovanja glavnih aktera i imbenika koji
odreuju ponaanje aktera na svakoj razini. kole koje se bave sigurnou o kojima
e se govoriti mogu se razlikovati prema tome koliku vanost i ulogu pridaju jednoj
ili vie tih razina analize. Prvo poglavlje zavrava raspravom o relevantnim kriterijima kojima se mogu ocijeniti suparnike tvrdnje kola koje se nadmeu za vladarsku
krunu u sigurnosnim studijima. Oni se oslanjaju prije svega na metodoloke testove
koje je smislio Imre Lakatos i koji se iroko upotrebljavaju u prirodnim i drutvenim
znanostima za vrednovanje eksplanacijske i prediktivne snage konkurentskih teorija.
Drugo poglavlje upoznaje itatelja s tri teoretiara koji su najvie utjecali na prouavanje sigurnosti: Thomasom Hobbesom, Carlom von Clausewitzem i Tukididom.
Oni su, vie od svih drugih mislilaca, prouavanje sigurnosti postavili kao samostalno podruje razmiljanja, odluivanja i djelovanja. Postavili su temelje za znanost
o sigurnosti potencijalno univerzalne primjenjivosti u svakom vremenu, prostoru i
drutvenim uvjetima. Oni su korisno polazite (iako se na njemu rijetko zastaje) u
uenju kako razmiljati o sigurnosti.
Ako je sigurnost znanost u smislu cjeline steenog i akumuliranog znanja, u
emu se implicitno slau sva tri mislioca, tada sedam suparnikih kola miljenja o
sigurnosti moramo podvrgnuti istom testu kako bismo vidjeli koja ima najveu eksplanacijsku snagu. Tree poglavlje razvija hladnoratovski laboratorij za testiranje
i evaluiranje tih kola. Kakva je njihova relativna sposobnost da objasne nastanak i
zavretak Hladnoga rata od 1945. do 1991. i nestanak bipolarnog sustava? Drugo i
tree poglavlje primjenjuju Lakatoseve kriterije na svaku kolu miljenja odgovarajui na to pitanje.
Ako neki pristup ili teorija pogreno objanjava poetak, evoluciju i kraj
Hladnoga rata, teko da se moemo pouzdati u to da e razumjeti i objasniti posthladnoratovski svijet u kojem danas ivimo. Tu tvrdnju potvruje nekoliko elemenata. Prvo, hladni rat je bio globalan. Obuhvatio je u nekoj mjeri sve narode i
drave svijeta, bilo da su eljeli biti upleteni u borbu za hegemoniju ili ne. Drugo,
predstavljao je velik rizik za sve narode svijeta. Pravi nuklearni rat velesila praktiki bi unitio te drave i veinu njihova stanovnitva. Poginule bi ili bile ranjene jo
mnoge stotine milijuna jer bi smrtonosni radioaktivni oblaci stvoreni aktiviranjem
nuklearnih strojeva Sudnjeg dana velesila jo desetljeima lebdjeli nad zemaljskom kuglom.7 Svaki oruani sukob koji riskira unitenje ljudskog ivota na zemlji
intuitivno prolazi ispit relevantnosti kao sigurnosni problem prvoga reda.
6
7
Kolodziej i Kanet (1991).

Herman Kahn (1960) prvi je upotrijebio izraz stroj Sudnjeg dana.
13
Tree, iako je Hladni rat bio smrtonosno nadmetanje, iznenaujue je to nije

tako zavrilo. Od postanka moderne nacionalne drave prije pola tisuljea, natjecanje za prevlast izmeu neumoljivih drava suparnica obino je zavravalo ratom
kako bi se odluilo tko je bolji. Bio je to uglavnom oblik natjecanja meu nacionalnim dravama do kraja Drugog svjetskog rata. No unato toj dugoj povijesti sukoba
velikih sila, koja je prema veini procjena stajala vie od 100 milijuna ivota i jo
mnogim stotinama milijuna donijela neizrecivu bijedu tijekom dvadesetog stoljea,
Hladni je rat prestao naglo i neoekivano, gotovo bez ispaljenog metka. to se dogodilo? Svaka teorija sigurnosti vrijedna potovanja morala bi moi objasniti taj neoekivani ishod kao i prijelazno razdoblje i razdoblje nakon Hladnoga rata.
Drugi je dio knjige jednostavan. etvrto poglavlje preispituje realistiko, neorealistiko i liberalno institucionalistiko miljenje i podvrgava ih testu Hladnoga
rata. Peto poglavlje iznosi slinu kritiku za neoklasine ekonomske i neomarksistike teorije sukoba i sigurnosti. Trei se dio izlaganja udaljava od tih paradigmi kao
teorija sigurnosti i meunarodnih odnosa i predstavlja dva iroko definirana, suparnika pristupa razvoju, testiranju i provjeri valjanosti prevladavajuih paradigmi.
Iako bi se mnogi znanstvenici u tim dvama taborima inae sukobili, saveznici su u
problematiziranju teorija sigurnosti o kojima se govori u drugom dijelu. Oni su osobito korisni kao kritiko metodoloko, epistemoloko i ontoloko orue (izrazi koji
e se usput definirati) za ocjenu tvrdnji suparnikih stajalita o sigurnosti.
esto poglavlje bavi se biheviorizmom ili onim to bi neki radije nazvali racionalnim ili empirijski zasnovanim pristupima izgradnji teorije sigurnosti. Biheviorizam
se, openito govorei, koncentrira na ono to mogu uoiti, mjeriti i ponoviti drugi
istraivai koristei iste metode i podatke. Znanstvenici koji djeluju u toj tradiciji
oslanjaju se na metode izvedene uglavnom iz prirodnih znanosti. Sedmo poglavlje
upoznaje itatelja s konstruktivizmom. To je kompleksna i prijeporna struja miljenja. Njegovi se pristalice ne mogu sloiti oko pitanja kako prouavati meunarodnu
politiku, no jedinstveni su u odbacivanju prevladavajuih paradigmi i bihevioralnih pristupa kao dostatnih za objanjenje naina na koji akteri razumiju sigurnost.
Konstruktivisti svih vrsta pokuavaju objasniti kako akteri razumiju svoje identitete i stvaraju drutvene strukture kako bi im omoguile da definiraju i slijede svoje
interese, ciljeve i vrijednosti. Slau se da je razumijevanje tog neprestanog procesa
reafirmacije, mutacije i transformacije identiteta i drutvenih konstrukcija kljuno
za objanjenje stvaranja i nadilaenja sigurnosnih problema.
Ova knjiga tvrdi da svaka od tih kola miljenja moe neto ponuditi. Ipak, korisnik tih misaonih sustava mora biti svjestan njihovih jakih i slabih strana kako
bi znanje o meunarodnoj sigurnosti mogao uinkovito upotrijebiti za drutvenu i
osobnu korist. Ako se primjenjuju paljivo i kritiki, te teorije mogu uroditi nekim
predvianjima, ma koliko bila maglovita ili slaba.8 Ustanovit e se da svaka objanjava dio stalnog evolucijskog procesa meunarodne sigurnosti. Takoer, svaka e
se pokazati nedostatnom. Vrlo slino prispodobi o slijepcima i slonu, pristalice sva8 Iako ostajem kritian prema osiromaenom stanju teorije sigurnosti, moje ograde ne bi trebalo shvatiti
kao napad ili odbacivanje korisnosti razliitih pristupa sigurnosti. Kritika u ovoj knjizi vie je poziv na
bolju teoriju i vie empirijskog rada kako bi se popravilo poznavanje i prakticiranje sigurnosti nego kao
odbacivanje trenutano suparnikih teorija ili pristupa sigurnosti. Vidi Kolodziej (1992a, b, c). U tom je
traganju prouavanje povijesti apsolutno presudno za izgradnju teorije i praksu sigurnosti, no povijest
se, kako misle neki povjesniari, u tim dimenzijama ne otkriva sama. Vidi Gaddis (1992-3) i osobito
Schroeder (1994b), koji je posebno osjetljiv na to pitanje.
14
Uvod
ke paradigme ili pristupa objanjavaju sigurnost (slona) selektivnom opservacijom

onoga to vide. Neki se uhvate repa i kau da je zvijer zmija ili ue. Drugi mu opipaju plea i proglase ga zidom. A trei, koji su opipali slonovu surlu ili ih je smoila
voda koja iz nje curi, zakljue da je to fontana. Pri procjenjivanju razliitih paradigmi sigurnosti mogue je izdii se kako bismo vidjeli cijelog slona cjelovito razumijevanje odnosa sigurnosti i meunarodnih odnosa.
Pokuajmo!
Edward A. Kolodziej
University of Illinois, Urbana-Champaign
Listopad 2004.
15
I. DIO
UVOD U MEUNARODNU SIGURNOST I
SIGURNOSNE STUDIJE
1. MEUNARODNI ODNOSI I MEUNARODNA

SIGURNOST: GRANICE, RAZINE ANALIZE I
FALSIFIKACIJSKE TEORIJE
EMU JO JEDNA KNJIGA O SIGURNOSTI?
SIGURNOST KAO BABILONSKA KULA
Police svake gradske ili fakultetske knjinice pretrpane su knjigama o sigurnosti.
Pomniji pogled takoer bi otkrio da je veina tih knjiga zastarjela ustajali ostaci
prolih sigurnosnih problema koje su sada pretekli dogaaji, a ne privlani naslovi
koji govore o stvarnim i urgentnim sigurnosnim problemima. Dio objanjenja za te
gomile potroenih tekstova lei u brzim promjenama koje zahvaaju narode i drave svijeta. Iskusnim je promatraima i znanstvenicima teko, a obavijetenoj ali i
prezaposlenoj javnosti jo mnogo tee, pratiti dogaaje koji se tako brzo smjenjuju,
osobito one koji utjeu na sigurnost.
Prije samo desetljee inilo se da je svijet mnogo lake shvatiti. Mnogi su smatrali da je zemaljska kugla trajno podijeljena izmeu dvaju vojnih blokova koje
predvode velesile Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez. Malotko je vjerovao da
e u skoroj budunosti ijedna biti dovedena u pitanje.1 Neoekivano uruavanje
Sovjetskog Saveza sve je promijenilo preko noi. Sa zavretkom hHadnoga rata i
bipolarnog nadmetanja velesila, danas svijet izgleda mnogo kompleksniji i daleko vie zbunjuje. Varljivu jednostavnost hladnoratovskog razdoblja, koje se protezalo okvirno od kraja Drugoga svjetskog rata 1945. do iznenadne smrti Sovjetskog
Saveza u prosincu 1991. zamijenio je nov svijet koji prkosi jednostavnom objanjenju
ili razumijevanju. Taj je svijet izloen dosad nevienim sigurnosnim prijetnjama,
uzdrman globalnim terorizmom i irenjem oruja masovnog unitenja.
Frustracije oko toga to misliti i oekivati dodatno naglaava duboka nesloga i
polemika meu iskusnim i priznatim znanstvenicima, analitiarima, komentatorima i politikim voama o tome to nam, kao pripadnicima nastajuega globalnog
drutva, donosi budunost. Bipolarni sustav velesila, izgraen na dvama nuklearnim
strojevima Sudnjega dana, kao da je donosio neizvjestan ali naizgled nepromjenjiv i
stabilan globalni poredak. Nijedna druga drava nije se mogla mjeriti s nuklearnim
kapacitetima dviju velesila. Jednako tako, nijedna velesila nije bila motivirana napasti suparnika i riskirati gotovo sigurno unitenje, makar su se obje neprestano pripremale za nuklearni obraun. Obje su takoer imale razloga suraivati, implicitno
ili eksplicitno, kako bi obuzdale i svoje saveznike i klijente da lokalni sukobi ne pre1
Waltz (1964).
18
Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije
rastu u opi nuklearni rat. Za razliku od nestalne ravnotee moi meuratnog razdoblja prije Drugoga svjetskog rata, inilo se da je hladnoratovska nuklearna bipolarna
ravnotea snaga nudila nesiguran mir pod dirigentskom palicom dviju racionalnih,
opreznih velesila.2 Ako se svaka i pripremala za nuklearni Armagedon, nita manje
nisu nastojale suraivati sa svojom suparnicom kako bi sprijeile sluajan, nenamjeravan ili nehotian nuklearni rat.3
Neki uvaeni znanstvenici i obavijeteni promatrai danas vide stvari u tamnijem svjetlu. Predviaju da emo zavidjeti stabilnosti i naizgled predvidivoj sigurnosti Hladnoga rata te nuklearnoj ravnotei straha izmeu velesila.4 Zamiljaju
sumornu budunost nastanka sve vie sredita moi dravnih i nedravnih koja
e se pojavljivati a nee biti nikoga zaduenog za voenje svjetskih poslova. ak i
osnaeni pojedinci, poput odlunih i bezumnih terorista, mogu napasti velesilu i
izazvati globalni rat protiv terorizma kojemu se ne vidi kraj. Neko bliski saveznici
u Atlantskom savezu sve se vie razilaze u pogledu globalne sigurnosne politike
prekid koji je ve oit u suprotstavljenoj amerikoj i europskoj reakciji na balkanske
ratove 1990-ih i iraki rat 2004. Neki dre da su podjele meu zapadnim demokracijama ak jo dublje i razornije od onih izmeu amerike i europske sastavnice zapadne koalicije koja je izala kao pobjednik iz Hladnoga rata.5 Za mnoge amerike
donositelje odluka o sigurnosti sama je Europa podijeljena izmeu nove istonoeuropskih drava osloboenih sovjetske vladavine tijekom hladnoga rata i stare Europe, ponajprije Francuske i Njemake, koje su bile protiv irakog rata.6 To
rasulo, ak i meu pobjednicima, prua dokaze onima koji smatraju da je Svijet u
kaosu, kako glasi naslov jedne knjige, te takoer da u njemu potencijalno destruktivna velesila prijeti produbiti i proiriti taj kaos kroz borbu za globalnu dominaciju.7
Mnogi drugi predviaju mranu budunost sukoba civilizacija. Sve vei, nezaustavljivi sukobi meu kulturama svijeta ini se da rasplamsavaju meudravne, nacionalne, etnike i rasne sukobe koji ve ionako bjesne. Svaka kultura opisuje se kao
povezana duboko ukorijenjenim vrijednostima i emocionalnim sponama. Kultura se
prikazuje kao snaga koja djeluje kroz svoje sljedbenike i predstavlja pogonsku snagu
globalne politike. Tvrdi se da su suprotstavljena religijska vjerovanja, povijesna sjeanja, tradicije, zajedniki obiaji i svjetonazori, utjelovljeni u suprotstavljenim kulturama, nepremostivi. Rasjedi meu njima pozivaju na nasilne sukobe. Najvanije
meu navedenima su zapadna, muslimanska, konfucijanska (Kina), hinduistika
(Indija), japanska i slavensko-pravoslavna (ruska) kultura.8 Nadu u miroljubivu zajednicu drava sada je zamijenila zloslutna vizija svijeta raznolikih naroda, meusobno podijeljenih, s malom vjerojatnou da e se pojaviti neki univerzalan oblik
zajednike kulture i vrijednosti koji bi nadiao njihove duboke razlike.9
Prema tom shvaanju globalizacija ne obuzdava ve potie sukobe kultura.
Veliki koraci u uinkovitosti i djelotvornosti prijevoznih sredstava, komunikacija2 Vodei teoretiar koji zastupa to stajalite jest Kenneth N. Walz. Vidi Mearsheimer (1990, 1994) i
Waltz (1964, 1979, 1993).
3 Kolodziej i Kanet (1991).
4 Taj prikaz Hladnoga rata i razdoblja poslije njega nadugako se daje kod Mearsheimera (1990, 1994).
5 Kagan (2002).
6 United States (rujan 2002).
7 Brzezinski (1993, 2004).
8 Huntington (1996).
9 Usporedite oprezni optimizam Hedleya Bulla (1977) i potpuni pesimizam Ade Bozeman (1984).
19
ma i raunalnim tehnologijama smanjili su svijet. Neko izolirani narodi i kulture,

koji su rijetko stupali u vezu sa strancima, poput australskih Aboridina vie od
etrdeset tisuljea,10 sada su vrlo bliski. Smatra se da uestalost kontakata potie
uzajamno neprijateljstvo, a ne razumijevanje i toleranciju. ini se da su sukobi oko
temeljnih vrijednosti ija je religija istinita rije? tvrdokorni i nerjeivi kompromisom u usporedbi sa sporovima oko materijalnih resursa nafte, vode itd. ili
ak dravnih granica. Najistaknutiji je navodni rascjep izmeu Zapada i ostatka
svijeta. Ta pretpostavljena (iako ne dokazana) kulturna podjela navodno je produbljena dominacijom zapadne koalicije liberalnih, demokratskih drava od prestanka
hladnoga rata. Kao protutea zapadnoj moi predvia se koalicija protuzapadnih
kultura, koja se vrti oko saveza konfucijanskih i islamskih zemalja, nepokolebljivo
suprotstavljena dominantnoj zapadnoj kransko-sekularnoj kulturi.11
Drugi inzistiraju na svoenju svjetskih sukoba na nepomirljive grupne identitete
u pojedinim kulturama i meu njima. Oni navodno slabe koheziju kultura i dovode u pitanje autoritet nacionalnih drava. Budunost ovjeanstva prikazana je kao
sve vei tribalizam, anarhija i kaos grupa. Etniko ienje i genocidne epizode u
Ruandi i sredinjoj Africi, Sudanu, na Balkanu, u Indoneziji navode se kao pretee
turobne sutranjice koja je ve ovdje.12
Drugi polau vie nade u budunost. Neki predviaju kulturnu konvergenciju.
Nastanak globalnih trita i prihvaanje nacionalne drave kao glavne jedinice ekonomske i politike organizacije prolih nekoliko stoljea nude se kao dokaz pribliavanja populacija svijeta. Smatra se kako su one sve svjesnije zajednikih biolokih
korijena i zajednitva kao ljudske vrste. Ti novi uvjeti drutvenog ivota navodno
stvaraju sve veu psiholoku sklonost jedinstvu ovjeanstva. Umnoavanje i jaanje drutveno-ekonomskih i politikih odnosa preko dravnih granica stvara uvjete
za povezivanje ljudi u svjetski sustav.13 Kako primjeuje William McNeill,
Ba kao to je veina zemalja svijeta stvorena politikim dogaajima a potom su,
uz pomo povjesniara, postigle zajedniku svijest, tako se, ini mi se, moe oekivati da prava ljudska svijest nastane nakon to politiki i ekonomski procesi stvore
takvu tijesno povezanu zajednicu da joj je svaki narod i drava prisiljen priznati
svoju podreenost i sudjelovanje u globalnom sustavu.14
Ljudi su dosegnuli takvo zajedniko psihosocijalno stanje svijesti i kulturnu konvergenciju, smatraju teoretiari integracije, i samo je pitanje vremena kada e se
prilagoditi dosad nevienim uvjetima globalizacije. Ta e drutvena okolina ukloniti partikularne identitete i sukobe koje izazivaju u korist ljudskog identiteta, koji
je osjetljiviji za potrebe svijeta u globalizaciji. Darvinovska shvaanja o opstanku
najsposobnijih i prirodnom odabiru sada su okrenuta naglavce. Za te promatrae,
opstanak ovisi o suradnji ljudskog roda; oni koji se dre starih navika sukoba i rata
na kraju e biti istrijebljeni i otii u povijest. Smatra se da su ratu kao drutvenoj
instituciji, poput dvoboja i ropstva, dani odbrojeni. Budui da nema svrhu, korist
10
11
12
13
14
Blainey (1988).
Huntington (1996, 1991).
Brzezinski (1993), Gellner (1983), Kaplan (2000) i Mayall (1992).
Mueller (1989).
To je McNeillova (1992) poruka. Vidi takoer Singer (2002) za etiki obuhvat globalizacije.
20
i opravdanje, oekuje se da e masovni oruani sukob meu dravama atrofirati i

odumrijeti, slino eirskoj maki iz Alise u zemlji uda.15
Mnogi dre da e taj proces prilagodbe koji vodi kulturnoj konvergenciji biti oblikovan prema zapadnom, liberalnom uzoru. Prema pristalicama te konkretne vrste
zapadnog liberalizma, stari problem sukobljenih interesa izmeu vladara i podanika
odluno je razrijeen zapadnjakim projektom kao konanim rjeenjem globalnog
upravljanja. Dok su ranije u beskrajnom nizu poredaka od zore civilizacije vladar i
podanik bili bitno suprotstavljeni, liberalizam navodno prevladava te nedostatke temeljei vlast i legitimaciju politikih poredaka na naelu bitne jednakosti svih ljudi
i na njihovoj univerzalnoj potrebi za uzajamnim potovanjem. Liberalizam daje svakom pojedincu, bez obzira na drutveni poloaj ili rod, potovanje koje ljudi trae,
a koje im poriu svi drugi oblici vladanja. Kada se ljudi dogovore potovati jedni
druge, prema liberalnom naelu, problem legitimiranja politike vlasti i vladavine u
biti je u teoriji rijeen. Svakome je dan jednak pristup i utjecaj na proces kojim e se
odluiti o pravilima i reimima koji njima vladaju.
Ta izvanredna vizija rastvara razlike prema rasi, etnikom podrijetlu, religiji,
kulturi i jeziku. Tvrdi se da je doao kraj vjenom sukobu oko toga tko ima pravo
vladati, to je bio glavni zaplet povijesti. Navodno, hod prema miru i konvergenciji
ljudskih vrijednosti utopijska posljednja faza potie i ubrzava uspon globalnoga
kapitalistikog trita i ono to se smatra neminovnim irenjem konzumerizma.16
Prema tome svi su ljudi standardizirani po zapadnom politikom i ekonomskom liberalnom modelu. Drave, nacije i narodi razliitog drutvenog ustroja mogu se protiviti globalizaciji, no protv te se sile ne moe. Drutva i drave koji joj se odupiru
samo mogu odluiti kako e se, a ne hoe li se, prilagoditi tim politikim i trino
poticanim imperativima.17
Budunost globalizacije kao kunje takoer ima svoje beskompromisne protivnike. Za te su promatrae uzroci sukoba ekonomski a ne kulturni, nacionalni ili narodni. ovjeanstvo je podijeljeno na bogate i siromane, ne na vladare i podanike, kao
posljedica neumoljivog djelovanja globalnog kapitalizma. Razlike identiteta smatraju se povrnim i prolaznim. U biti, meunarodne odnose pokree sukob izmeu
malo bogatih i mnogo siromanih. Ta se podjela bogatstva i moi smatra izvorom
sigurnosne dileme s kojom se suoavaju graani i drave svijeta. Politiki pluralizam koji zagovaraju pristae liberalizma, nadalje, prikriva i ideoloki podupire taj
ugnjetaki ekonomski sustav. Za te je antiglobaliste rastua ekonomska i digitalna
nejednakost izmeu bogatih i siromanih dokaz kritine svjetske krize kapitalizma
koja sluti na novo i iroko rasprostranjeno nasilje unutar dravnih granica i preko
njih. Bogati kapitalistiki Sjever s milijardom ljudi, koji nije nita manje klasno podijeljen, suprotstavljen je siromanom Jugu s pet milijardi eksploatiranih stanovnika. Osi globalne politike okreu se na toj neomarksistikoj slici klasne borbe.18
Multinacionalne kompanije, sa zapadnim dravama kao saveznicama, prvenstveno sa Sjedinjenim Dravama, smatraju se vodeim ugnjetaima svjetske sirotinje. One, navodno, vladaju preko meunarodnih organizacija poput Meunarodnoga
15 Mueller (1989).
16 Fukuyama (1992).
17 Friedman (2000).
18 Vidi 5. poglavlje za izlaganje o marksizmu i neomarksizmu. U meuvremenu pogledati Bergesen i
Bata (2002), Firebaugh (1999), Hardt i Negri (2000) te Wallerstein (1995).
21
monetarnog fonda, Svjetske banke i Svjetske trgovake organizacije. Koristei golema sredstva kojima raspolau, ta mezalijansa drave i korporativne moi oblikuje javno miljenje po svojoj mjeri kroz koncentraciju medija i velike reklamne
kampanje te svoja sebina pravila namee nemonim graanima. Deprivirani, koji
ine veinu svijeta u razvoju, smatraju se podinjenima meunarodnoj korporativnoj moi ije odluke odreuju tko e biti bogat, odnosno neuspjean odluke koje
iza zatvorenih vrata donose anonimni i bezlini menaderi koji ne odgovaraju nikome. Rezultat je utrka do dna meu suparnikim korporacijama i navodno bespomonim dravama i narodima. Svjetske su nadnice smanjene, a zdravi radni uvjeti
rtvovani za profit korporacija. I okoli je talac trinog natjecanja s navodno razornim posljedicama za ouvanje globalnih resursa.19
Prema nekim promatraima, sve vea mo multinacionalnih korporacija, koja
zahtijeva vee ljudske i materijalne resurse i ima snaniji politiki utjecaj od veine
drava svijeta, produbljuje sukobe civilizacija i ugroava prava naroda na pravian
udio u materijalnom bogatstvu zemlje. U opasnosti su nacionalna drava i siromane mase svijeta. Iako donedavno oklevetana kao prijetnja meunarodnoj sigurnosti,
dravi mnogi analitiari sigurnosti sve vie dodjeljuju odgovornost za obranu ljudskih prava i promicanje drutvenog blagostanja obuzdavanjem moi multinacionalnih korporacija.20
POTRAGA ZA IZLAZOM IZ SLIJEPE ULICE

to da ovjek misli o tom zbunjujuem nizu moguih, ali nepomirljivih projekcija
budunosti? Idu li ljudi prema vie ili manje oruanih sukoba? Jesu li sigurniji ili
manje sigurni nego ikada dosad? Kako odabrati izmeu tih konceptualnih planova?
Ovisno o preferencijama, to bi trebalo poduzeti kako bi se ubrzalo ili obustavilo
jednu ili drugu suparniku budunost? Svaka od njih zapravo ima stanovito opravdanje koje potvruju promatranja i iskustvo. Ipak, oito je da ne mogu sve biti prave.
Ili mogu, ovisno o tome koji se dio zemaljske kugle promatra? Ili, obratno, kanalizira li sve vea povezanost svjetskog stanovnitva ono to su bitno drugaiji i suparniki sigurnosni sustavi u odnosu na sveobuhvatan politiki sustav koji tek treba
dovriti, kao to tvrde neki vizionarski teoretiari?21
Kako budete itali dalje, postat e jasno da e miljenje svakog strunjaka o tome
to budunost nosi meunarodnim odnosima i sigurnosti presudno ovisiti o tezama
koje pisac iznosi o kljunim akterima za koje se implicitno ili eksplicitno smatra da
su glavni poticatelji i oblikovatelji globalne politike i moi koju ona provodi. Kao
akteri i imbenici za koje se smatra da su pogonska snaga meunarodne politike
navode se drave,22 ljudi koji imaju zajednike kulturne vrijednosti, politike ideologije ili nacionalne, etnike ili plemenske identitete,23 sistemske strukture poput
19 Literatura je golema i stalno raste. Za noviji prikaz vidi McBride i Wiseman (2001). Ilustrativni su,
ali ne i obuhvatni, Gill (1997) i Hurrell i Woods (1995). ak i energini zagovornici globalnih trita
predviaju probleme ili sukob i nered ako se ne uvedu reforme radi kompenzacije trinih tokova. Vidi, na
primjer, Gilpin (2000, 2001) i Soros (2000).
20 Barber (1995).
21 Wendt (2003).
22 Vidi bilj. 1 i 2.
23 Vidi bilj. 10-12.
22
globalnih trita ili meudravnog sustava24 te multinacionalne korporacije.25 Za

razliite se aktere smatra da su ono to ele od drugih spremni dobiti kroz sukob ili
suradnju ili neku kombinaciju tih dvaju pristupa, ovisno o okolnostima njihova odnosa. Od svakog e se oekivati da primijeni silu ili prijetnju silom kako bi postigao
svoje ili da se odupre ili inzistira na obuzdavanju i ograniavanju primjene sile drugih pri rjeavanju sukoba. Sigurnosne studije, kao ogranak meunarodnih odnosa,
zanima prvenstveno razumijevanje i objanjavanje zato i kako akteri primjenjuju
silu. Teoretiari sigurnosti, analitiari i donositelji odluka takoer ele znati djeluje
li sila. Postiu li akteri ono to ele upotrebom sile ili prijetnje uz prihvatljive trokove i rizike?
to je jednako vano iz perspektive pristupa ove knjige sigurnosti i osobito
meunarodnoj sigurnosti, elimo takoer znati zato i kako akteri odbacuju silu i
prijetnje i djeluje li taj pristup na postizanje njihovih ciljeva. Znati samo koji su pozitivni i negativni uinci prisile i prijetnji ne bi bilo od osobite koristi ako se ne mogu
usporediti s trokovima mogunosti da se sila ne upotrijebi i drugim neprisilnim
strategijama. One bi za vrijedne materijalne resurse i eljene ciljeve mogle poluiti
bolje rezultate uz manje materijalne trokove nego sila i nasilje.
Pretpostavke o akterima, njihovu ponaanju te imbenicima koji na njih djeluju
dolaze iz mnogih izvora, previe brojnih i kompleksnih za ovo izlaganje da bismo ih
temeljito ispitali. Za nae je potrebe dostatno rei kako vi, itatelju, da biste postali
strunjak za meunarodne odnose i svjetsku politiku te, konkretno, da biste autoritativno donosili ope zakljuke o sigurnosnim problemima, morate takoer odluiti
to su za vas kljuni akteri u globalnoj politici, izloiti pretpostavke o tome zato se
ponaaju onako kako se ponaaju te iznijeti uvjete koji potiu njihovo razmiljanje
i djelovanje. Kada ste nedvosmisleno donijeli te odluke (a one ne podrazumijevaju
jasne i koncizne odgovore), duni ste ih provjeriti na ponaanju aktera i suprotstavljenim interpretacijama izvedenim iz suparnikih vrsta teorije sigurnosti. Namjera
je ove knjige pomoi vam da te odluke donesete, ali ne nametati vam ih. Evaluacijom
naina na koji su etablirane kole miljenja donijele te odluke, bit e vam lake opisati i objasniti kako su razliiti sigurnosni sustavi organizirani kao ljudske konstrukcije te razluiti to motivira aktere da surauju ili se sukobljuju kako bi ostvarili
svoje interese i vrijednosti. Knjiga e vam pomoi da donesete branljive odluke o
takvim pitanjima.
Ova knjiga ne tvrdi da je sveznajua. Kako sugerira prethodna skica suprotstavljenih pogleda na budunost, sigurnost je prijeporan pojam. To ne bi smjelo iznenaditi ili biti izlika za odustajanje od pokuaja razboritog promiljanja sigurnosti kao
vanog pitanja neki bi ak rekli najvanijeg pitanja meunarodnih odnosa.26 Sve
to je tako vano i tako ljudski kao to je sigurnost, mora biti prijeporno. Ono to
ljudi cijene vjerojatno svoju osobnu sigurnost i zatitu svih onih stvari koje vole
potie ih da ine sve to mogu, ak da primjenjuju silu ili da ovlauju i legitimiraju
24 Vidi bilj. 1-2, 18-20.
25 Vidi bilj. 18.
26 Patrick Morgan iznosi argumente za tu usko usmjerenu i ogranienu koncepciju sigurnosti,
potvrujui stajalite veine realistikih i klasinih mislilaca u Morgan (2000). Iz razloga koji se iznose u
ovom poglavlju, ta koncepcija sigurnosti i sigurnosnih studija nudi nuno, ali ne dostatno razumijevanje
obuhvata sigurnosti i njezina odnosa prema meunarodnoj sigurnosti i suvremenim meunarodnim
odnosima.
23
dravu i drutvo kojima vrsto pripadaju da upotrijebi silu i prijetnju prisilom kako
bi zadrali ono to imaju ili dobili vie onoga to ele.
Ironino, kako bi postigli sigurnost za sebe i svoju zemlju ili za svijet ljudi moraju izai iz sebe kako bi vidjeli svijet kakav jest, a ne kakav bi voljeli da
bude. Bit e obvezni razviti kriterije koji zadovoljavaju objektivan ispit promatranja,
koliko god je mogue bez pristranosti i sebinih interesa. U suprotnom postoji rizik
stvaranja iskrivljenog ili varljivog razumijevanja i objanjavanja zato i kako drugi
akteri, s obzirom na njihove sigurnosne interese, djeluju onako kako djeluju. Uvijek
postoji kunja da se svijet vidi onakvim kakvim bismo ga eljeli, umjesto da se suoimo sa svijetom u kojem zapravo ivimo. Bilo bi takoer poeljno, onoliko koliko je
ljudski mogue, razviti objektivne testove stvarnosti koji zadovoljavaju strogu znanstvenu provjeru. To bi pretpostavljalo da opservacije o svijetu takoer potencijalno
ponove i potvrde drugi, ak i oni koji se ne slau s onim to promatrai ele vidjeti
i kakav svijet preferiraju.
U sigurnosnim studijama teko je postii stroge znanstvene provjere. Bihevioristi
i teoretiari racionalnog izbora o kojima se govori u estom poglavlju tvrde da je njihov pristup postigao znaajne pomake u tom smjeru. Prema njihovu vlastitu priznanju meutim jo su daleko od toga da postignu onu vrstu akumuliranog znanja koja
se povezuje s prirodnim znanostima.27 To nee biti lako, ak ni mogue, kako e se
pokuati pokazati u kasnijem izlaganju, u bavljenju mnogim mogue veinom sigurnosnim pitanjima i problemima, uglavnom zato to se ljudi radikalno suprotstavljaju shvaanjima sigurnosti kao interesa, cilja ili vrijednosti. Taj subjektivni nain
razmiljanja nije pogodan za prouavanje tipinim metodama povezanim sa znanstvenim istraivanjem. Onoliko koliko su meunarodni odnosi i sigurnosne studije
znanstvene discipline, slinije su geologiji ili astronomiji nego kemiji ili fizici. Te
discipline ne mogu manipulirati imbenicima i silama koje prouavaju u strogim laboratorijskim pokusima. Aktere koji idu za sigurnosnim ciljevima ne moe se lako
podvrgnuti kontroliranim eksperimentima. Gledano iz perspektive njihova drutvenog ponaanja, ne moe ih se organizirati na nain koji je podloan laboratorijskoj
manipulaciji.
Na primjer, kada ste posljednji put ruali sa Sjedinjenim Dravama? Ili Komunistikom partijom Kine? Ili s Njujorkom burzom? Naravno da niste. Ipak te su
institucije i organizacije koje je stvorio ovjek kljune za prouavanje sigurnosti
i meunarodnih odnosa. Sigurnosne studije u meunarodnim odnosima morat e
donositi openite zakljuke o ponaanju veine aktera koje ispituju iako se ono ne
moe iskusiti neposredno, osim po svojim posljedicama ili onom to doivljavamo
kao utjecaj odluka aktera na dogaaje. Rijei kao to su Sjedinjene Drave i Kina
koristimo svaki dan. Mnogo onoga to je relevantno za sigurnost gubi se zbog takvih konceptualnih pristupa. Kad pogledamo u neku dravu, otkrivamo u drutvu
duboke pukotine du rasjeda definiranih rasom, plemenom, etnikim podrijetlom,
jezikom, religijom, kulturom, klasom, ideologijom i rodom. Morat emo biti paljivi kad je rije o tome to tono mislimo kad upotrebljavamo zajednike imenice i
drutvene konstrukcije.
Poput drava i sustava drava, i akteri se s vremenom mijenjaju. Te promjene
oblika, svrhe, sposobnosti i identiteta aktera te implikacije tih promjena za sigurnost
27 U biti, do tog je zakljuka doao jedan istaknut biheviorist u pregledu nekih od vodeih znanstvenika
iz tog podruja. Midlarsky (1989, 2000).
24
takoer se moraju objasniti elimo li prepoznati velike promjene u njihovu ponaanju. Danas je ova primjedba o oprezu osobito relevantna. Podsjetite se kako se brzo
razvijao svjetski sustav nacionalnih drava tijekom stoljea, za veinu ukljuenih
aktera posve naglo i neoekivano, od kompleksnog sustava ravnotee moi do bipolarne borbe Hladnoga rata i sada do nastanka amerikog hegemona koji dominira
tim sustavom. Sjedinjene Drave troe na obranu vie od bilo koje druge drave i
vie od svih svojih saveznika iz NATO-a zajedno te, uza rastuu Europsku uniju,
imaju najvee unutarnje trite na svijetu.
Kako bi iznijele tvrdnje ili hipoteze o ponaanju aktera, sigurnosne studije moraju se osloniti na povijest i prole dogaaje.28 Analitiari i znanstvenici koji se bave
sigurnou iskoritavaju sva miljenja i ljudsko iskustvo koji im pomau shvatiti
stvarnost. Svakako je previe jednostavno rei, poput Joea Fridayja u televizijskoj
emisiji Dragon, Samo mi dajte injenice, gospoo. injenice i povijesni podaci,
ma kako upakirani i predstavljeni bili, kljuna su graa od koje pletemo svoje koncepcije sigurnosti i provjeravamo ih pozivajui se na te empirijske injenice. To
promatrae podvrgava provjeri predstavljaju li sve podatke relevantne za neku teoriju sigurnosti ili su protrali kroz povijest, odabirui samo one dogaaje koji
potvruju njihove predrasude i interese. Od njih se takoer trai da interpretaciju
injenica koje iznose opravdaju pomnim navoenjem kriterija na koje su se oslanjali
pri odabiru povijesnih podataka kako bi ilustrirali ili potkrijepili neki stav ili demonstrirali neku argumentaciju ili tezu recimo, da sustavi ravnotee snaga potiu
rat29 ili da demokracije ne ratuju.30 O tom e problemu vie moi rei dio o falsificiranju teorija sigurnosti koji slijedi.
Drugo, problem povijesne selektivnosti naroito je znaajan za teoretiare sigurnosti. Nastojei nai istine koje vrijede u svim povijesnim razdobljima, ne zamaraju se detaljnim okolnostima koje utjeu na aktere, njihovim specifinim izborima
i ponaanjem u odreenom razdoblju. Generalizacije strunjaka za sigurnost uvijek
e biti slabije i nedostatne u usporedbi s bogatim i potankim prikazima nekog povijesnog razdoblja koje daju povjesniari. Takoer znamo iz iskustva da se okolnosti
i akteri poput vas i mene i drava mijenjaju. Povjesniare obino zanima reproduciranje onoga to se dogodilo u odreenom trenutku ili razdoblju. Analitiare sigurnosti takoer zanimaju te rekonstrukcije, ali radije ele doznati to je slino u
pogledu sigurnosnih problema s kojima se suoavaju razliita ljudska drutva kroz
vrijeme i prostor i kako ih razrjeavaju, a ne to je kod njih drugaije. Stoga su stalno izloeni kritici da izostavljaju kljune aktere i imbenike ili da njihove generalizacije ne odgovaraju injenicama koje iznose povjesniari. Gotovo nikada i nee
odgovarati tono. Te bi opasnosti trebalo shvatiti kao upozorenje protiv smjelih
generalizacija koje se ne mogu potkrijepiti promatranjima i povijesnom analizom, a
ne kao odbacivanje potrage za snanijim objanjenjima ponaanja ljudskog drutva i
obuhvatnijim razumijevanjem te kljune dimenzije drutvenog ivota.
Uz ovu skicu nekih ogranienja s kojima se suoava svatko tko pokuava proniknuti u smisao sigurnosnog ponaanja svakovrsnih aktera, definirajmo od poetka
28 O nekim kljunim problemima povezanim s oslanjanjem na povijest, prvenstveno pri razluivanju
onoga to je nomotetsko ili ope od onoga to je kontekstualno i svojstveno nekom razdoblju, govorilo se
na simpoziju s kojega tekstove objavljuje International Security, Elman and Elman (1997).
29 Vidi 6. poglavlje i teoriju hegemonskog ponaanja koju su razvili A. F. K. Organski i Jacek Kugler u
Organski (1958) i Organski i Kugler (1980).
30 Russett (1993), Russett i Starr (2000), Russett i Oneal (2001) i Lipson (2003).
25
to se u ovoj knjizi smatra sigurnou i njezinim implikacijama za razumijevanje i

objanjavanje meunarodnih odnosa i globalne politike na razliitim razinama analize. Takoer sam duan ocrtati svoje razumijevanje teorije i naina na koji se teorije mogu validirati i falsificirati. To je teko uiniti na nekoliko kratkih stranica jer
su koncepti koji se u nastavku izlau i skicirano vienje teorije drutvene znanosti
vrlo prijeporni u drutvenoj, filozofskoj i moralnoj analizi. Tu zbrku dodatno poveava neodreenost izraza kao to su sigurnost i nacionalna sigurnost, neovisno o
pravim razlikama u pogledu njihova znaenja. Teoretiari, kreatori politika i promatrai koji bi se inae moda sloili u onome to razumiju kao sigurnost, esto su
sprijeeni upotrebljavati te pojmove kao orua analize i kreiranja politika zato to
izraz sigurnost pokriva tako irok raspon ciljeva da se vrlo razliite politike na
primjer, borba protiv globalnog siromatva ili terorizma mogu interpretirati kao
politike sigurnosti.31
Kad definiram koji imbenici, akteri i razine analize ulaze u moje razumijevanje sigurnosti i kako se ti elementi mogu teoretski prouavati, pratit u svoje korake
iz 2. poglavlja i govoriti o Hobbesovu, Clausewitzevu i Tukididovu doprinosu, doprinosu dokazanih mislilaca koji su polazite gotovo svakog teoretiara sigurnosti,
ukljuujui one koji odbacuju njihovo razumijevanje sigurnosne dileme s kojom se
suoavaju ljudi i drutva i drave to ih oni grade. itatelj nije duan sloiti se s
pristupom ovog razmatranja meunarodne sigurnosti i meunarodnih odnosa. Od
kljune je vanosti to to se itatelje ohrabruje da razviju vlastito miljenje o sigurnosti kritikim evaluiranjem pretpostavki, definicija i konceptualnih procesa analize koje sam usvojio.
DEFINIRANJE SIGURNOSTI I MEUNARODNE

SIGURNOSTI
Politika u ljudskom ivotu nastaje kad god postoji razlika u pogledu ishoda koji ele
dva ili vie meuovisna aktera pojedinci ili njihove institucije s obzirom na interese, ciljeve i vrijednosti koje im se osporavaju. Ako razlika ili sukoba nema, nema
ni politike. Dokle god se sukobljuju ljudske preferencije i volja da ih se ostvari, bit
e i politike. U najirem smislu, politika ulazi u ljubavne odnose i obitelj, klasne sukobe i meudravne sukobe oko carina ili granica. Gledana iz te iroke perspektive,
politika je ugraena u sve ljudske odnose. Pomodno je govoriti protiv politike ili tvrditi ja sam protiv politike, ali upravo te tvrdnje pobijaju nehotino ukljuivanje
u politiko djelovanje svjesnim povlaenjem iz njezinih navodno razornih i uznemirujuih sukoba. Zauzimanje superiornog ili povlatenog poloaja iznad drugih ipso
facto je politiki in.
Sigurnost je poseban oblik politike vrsta openitijeg roda politike. Sva su sigurnosna pitanja politiki problemi, ali nisu svi politiki sukobi sigurnosna pitanja
u smislu upotrijebljenom u ovoj knjizi ako ukljuene strane postignu rjeenje spora
sporazumno i suglasnou o zajednikim pravilima, principima ili institucijama za
razrjeavanje njihovih razlika nenasilnim sredstvima. U toj toki sporazuma politi31 Wolfers (1952). Vidi takoer Baldwin (1997), koji pronicljivo povlai implikacije Wolfersove
pionirske rasprave o pojmu sigurnosti.
26
ki problem nastavlja postojati, ali je njegova sigurnosna dimenzija marginalizirana

do slabljenja ili ukinua. Sigurnost se javlja kao glavno svojstvo politikog spora kad
god akteri prijete silom ili je primjenjuju kako bi jedni od drugih dobili ono to ele.
To jest, politika poprima dvojan aspekt aspekt spora i sigurnosnog problema im
postane mogua ili im doista postoji fizika teta jednog ili vie ukljuenih aktera.
Obuhvat sigurnosnih problema poklapa se s povijeu ljudske interakcije kroz
vrijeme i prostor kada je u igri sila ili prijetnja silom. Poput politike, to je fenomen
koji se i dalje stvara ljudskom namjerom ili djelovanjem. Njegovo budue pojavljivanje kao problema potencijalno se poklapa s politikom kada se, kako je izloeno u
2. poglavlju, dospije u stanje istog rata. Veina sukoba meu ljudima i njihovim
institucijama koji ulaze u podruje politike ne ukljuuju izravno nasilje ili njegovu
neposrednu primjenu. Veina politikih odnosa u kojima nastaju sporovi rjeava se
nenasilno; to nisu sigurnosni problemi u smislu u kojem se razumiju u ovoj knjizi.
Te transakcije, poput ekonomskih razmjena na globalnim tritima ili meudravne
suradnje radi rjeavanja problema globalnog zagrijavanja, ulaze u ire podruje meunarodnih odnosa i svjetske politike. One se okreu standardnom obliku sigurnosnog problema, bez dobrovoljne suglasnosti o ishodima kada se jedna ili sve strane u
toj transakciji pozivaju na silu ili prijetnje kako bi postigle ono to ele.
Sigurnost je problem osobite vrste. Obuhvaa sve one odnose meu ljudima i
njihovim institucijama dravama, meunarodnim organizacijama, korporacijama,
udruenjima itd. koji nemaju za cilj samo eljene ishode ukljuenih aktera nego su
potonji takoer pripravni upotrijebiti silu i zastraivanje kako bi bilo po njihovom.
Ti odnosi zahtijevaju naroitu vrstu ljudske logike, koju su najjasnije izloili utemeljitelji teorije sigurnosti o kojima se govori u 2. poglavlju. Odnosi koji vode dobrovoljnom sporazumu meu akterima ne idu na ispit sigurnosti; ali kada sporazum o
uzajamnoj suradnji prestane vrijediti recimo odbije se ili prekri kontrola trgovine
ili naoruanja prethodan ne-sigurnosni odnos poprima svojstva sigurnosnog problema koji se mora rijeiti simultano i sinkrono s bitnim spornim problemom.
Kada se prizovu za rjeavanje sukoba, nasilje i prijetnja nasiljem premouju
razlike u preferencijama aktera u interakciji. Vjerojatnost ubijanja, sakaenja i ranjavanja koju iznosi neki od aktera ili akteri reciprono postavlja pred ciljanoga
aktera izbor.32 Akter ili ini ili ne ini ono to neki drugi akter eli. Nedjelovanjem
se prema tome riskira cijena nesuradljivosti. Meta mora odvagnuti cijenu nesuradljivosti u obliku gubitka neega to mu je vjerojatno dragocjeno naspram gubitka
eljenog ishoda traenog u konfliktnom odnosu. U filmu Kum mafijaki ef prinudi holivudskog redatelja da vanu ulogu u filmu da Kumovu kumetu. Redateljevo
odluno zalaganje za drugog glumca (i njegovu oitu nesklonost Kumovu kumetu)
prevladava tako to ubije redateljeva konja, ampiona, i stavi mu u krevet njegovu
glavu! Daj mu ponudu koju ne moe odbiti, daje upute Kum svojem izaslaniku redatelju. Pogodba koju redatelj ne moe odbiti brutalna je: daroviti trkai konj danas,
32 Izraz ubijanje, sakaenje, ranjavanje uzet je od Schellinga (1966). Potekou postizanja svoje
volje pri upotrebi nasilja ilustrira ta uvjerljivo napisana rasprava o upotrebi nasilja za racionalno
definirane politike svrhe. No Shellingovo shvaanje racionalne upotrebe prijetnji i sile nisu dijelili
sjevernovijetnamski donositelji odluka koji nisu udovoljili amerikim zahtjevima priopenim odmjerenim
primjenama sile. Ta su dva oblika politike i strateke racionalnosti bila u suprotnosti. Washington je
mislio da e Sjeverni Vijetnam povoljno i racionalno odgovoriti na pritiske koje je primijenio, no on je
imao vii i vri prag boli. Njegova racionalnost naposljetku je pobijedila s povlaenjem amerikih snaga
i slomom junovijetnamskog reima 1975.
27
sutra redateljeva glava, ako ne pristane na Kumovu molbu i eljeni ishod te razmjene, naime da ulogu dobije kume. Posve razumljivo, redatelj prihvaa ponudu.
Kum postie svoje. Jaz izmeu Kumova eljenog ishoda i onoga redateljeva premoen je valutom nasilja denominiranom u prijetnji redateljevom smru. Ta okrutna
(ali djelotvorna) upotreba sile ilustrira motive koji aktere dovode u iskuenje ili ih
potiu da primijene silu ili prijetnje kako bi dobili ishode koje ele.
Objanjavanje i razumijevanje sigurnosnog ponaanja aktera daleko je zamrenije nego to izgleda na povrini politike razmjene koja ukljuuje nasilje.
Zadovoljavajue objanjenje sigurnosnog ponaanja takoer znai, i suprotno intuiciji i usaenim misaonim navikama, neupotrebu sile i prijetnje. One su takoer naueni i odgojem steeni ili svjesni i sraunati ljudski inovi. Analitiari sigurnosti,
praktiari i teoretiari, duni su ne samo razmatrati zato i kako akteri primjenjuju
nasilje ili prijete sakaenjem. Od njih se takoer trai da pitaju i odgovore zato
to ne ine i kako nenasilno rjeavaju svoje politike sukobe. U suprotnom bi sigurnost bila usko svedena samo na primjenu sile i prijetnju silom. Radi mnogih svrha
analize, taj e uski fokus biti koristan.33 Ako drave ele sprijeiti agresiju uporna
susjeda ili fanatinih terorista recimo napad Sjeverne Koreje na Junu Koreju
1950. ili al-Qaedino ruenje njujorkog Svjetskog trgovakog centra mala je vjerojatnost da e pozivi na nenasilne strategije pomoi da se ti napadi zaustave. Potreba
da se upotrijebi sila kako bi se predstojei napad odvratio moe se usporediti s vjeanjem. Usmjeruje um na neposrednu prijetnju.
Proireno razumijevanje sigurnosti takoer otkriva mnoge sluajeve i razdoblja
povijesti kada akteri odabiru strategije i provode dugorone politike kako bi prebrodili ili otupili pobude za primjenu sile kao rjeenje svojih sukoba. Europska je unija
u procesu izgradnje takve zajednice drava i osobnih odnosa vie nacionalnih identiteta. Moda nee uspjeti, ali ne moe se porei da (uz iznimku Balkana) u veini
Europe, regije kojom su stoljeima harali ratovi, pola stoljea vlada mir. Ta bitna
promjena u europskoj politici i sigurnosnim odnosima mora se objasniti jednako kao
i europski sukobi i ratovi.34 Kako kae Arnold Wolfers,
Ako sigurnost, barem u objektivnom znaenju izraza, jaa ili slabi s prisutnou
ili odsutnou napadakih namjera drugih, od najvee su vanosti stav i ponaanje
onih od kojih prijetnja dolazi. Takav stav i ponaanje ne moraju biti izvan podruja
utjecaja zemlje koja eli ojaati svoju sigurnost. Kad god oni nisu izvan tog podruja, najdjelotvornija i najmanje skupa sigurnosna politika sastoji se od poticanja
protivnika da odustane od svojih napadakih namjera.35
Wolfers sugerira, a to ini i ova knjiga, da sigurnost kao disciplina i kao primijenjena znanost strategije podrazumijeva i sredstva prisile kako bi se zaustavilo agresora i sve naine uvjeravanja, poduprte vjerojatnou uzajamnih koristi kako bi se
neprijateljstvo prometnulo u suradnju.
Kao analitiari sigurnosti moramo se podsjetiti da je cilj naeg istraivanja objasniti ponaanje aktera, ponajprije njihovu dispoziciju da upotrijebe ili se suzdre od
33 Colin Gray (1999) fokusira se izravno (i usko) na strategiju shvaenu kao stvarnu upotrebu sile ili
prijetnju silom.
34 Objanjavajui europski mir Emmanuel Adler i Michael Barnett (1998) te Karl Deutsch (1957)
naglaavaju kulturnu konvergenciju i politiko uenje. Robert Gilpin (1981, 1987) iznosi realistiko
stajalite, naglaavajui hegemonistiku mo Sjedinjenih Drava kao preduvjet za europsku suradnju.
35 Wolfers (1952: 496).
28
primjene sile. Iz mnogih razloga, kako je prije reeno, nije dovoljno da se kao znanstvenici ili analitiari sigurnosti ograniimo na rat i nasilje. Takvo suavanje pozornosti nije opravdano jednostavno u interesu analitiara. Sigurnosne studije moraju
se razumjeti kao doprinos naem znanju o ponaanju aktera, ne kao ponaanje analitiara ili teoretiara. Nae istraivanje u konanici usmjerava ponaanje aktera koji
se slue ili odluuju ne sluiti se silom ili koji proiruju ili smanjuju opseg nasilja
i mnoge njegove oblike kako bi odgovarali njihovim potrebama. Prema tome teorija
sigurnosti morala bi moi objasniti zato se oruje i smrtonosni sukobi javljaju i
zato se ne javljaju36 te kako se i zato rjeavaju neki definitivno. Takva bi teorija takoer morala biti kadra odrediti, kako savjetuje Wolfers, okolnosti i vrijeme
upotrebe razliitih oblika sile ili prijetnje ili neprisilnog nagovaranja kako bi se na
protivnika utjecalo da se odrekne svojih agresivnih namjera i kako bi se potaknulo ishode koje akter eli, ukljuujui prije svega sigurnost, u odnosima s drugim
akterima.37
SREDINJA VANOST DRAVE ZA SUVREMENE

SIGURNOSNE STUDIJE
Budui da nas sigurnost zanima prvenstveno kao drutveni problem u najirem smislu drutvenoga (svi ljudski odnosi), moramo odrediti o kojim akterima govorimo i
koji su to drutveni uvjeti u kojima nastaju poticaji da se sila upotrijebi ili ne upotrijebi. Izlaganje e se isprva usredotoiti na ulogu drave i na one osobine drave koje
su izravno povezane s upotrebom sile ili prijetnjom silom. U nastavku e se naa
definicija sigurnosti proiriti na dvije druge sredinje uloge moderne drave. One se
odnose na socijalne funkcije drave i na njezinu legitimaciju i ovlast da se radi svojih interesa i ciljeva poslui silom. Proirivanjem obuhvata sigurnosti morat e se
razmotriti i odrediti vanost za sigurnosne studije drugih ne-dravnih aktera, poput
multinacionalnih korporacija i skupina za zatitu ljudskih prava te drugih ljudskih
sustava i institucija, poput globalnih trita i irenja znanstvenih spozanja i tehnolokog know how-a. Ti su akteri i imbenici koji utjeu na meunarodnu sigurnost
nedvojbeno vani, o emu govori 3. poglavlje, gdje se objanjava raspad Sovjetskog
Saveza, zavretak Hladnoga rata i nestanak bipolarnog sustava.
Poetno fokusiranje na dravu opravdano je iz najmanje dvaju vanih razloga.
Prvo, ona je glavna jedinica politike organizacije svjetskog stanovnitva. Nakon
duge borbe, jo od petnaestoga stoljea u Europi, laboratoriju u kojem je iskovana
moderna drava, drava se pojavila kao najbolja, dodue manjkava, institucija kojom
su ljudi odluili ili im je nametnuto ureivati ili upravljati meusobnim interakcijama. Porazila je sve druge suparnike sustave politike organizacije onoga to je
sada svjetski sustav meusobno ovisnih i povezanih naroda koji su se odluili za na36 Definiranje sigurnosnih studija i teorije kao da ukljuuju one imbenike koji utjeu na upotrebu i
neupotrebu sile i poticaja povezanih s tim izborima sredinja je sporna toka izmeu autora i realistikih
teoretiara. Vidjeti polemiku izmeu autora i Stephena Walta te kasniju raspravu o pitanju djelokruga
sigurnosnih studija. Vidi Walt (1991) i Kolodziej (1992a, b, c). Dvije vane kritike sigurnosnih studija
koje bi takoer trebalo konzultirati jesu Baldwin (1995) i Katzenstein (1996). Jedan od rijetkih sustavnih
pokuaja izlaganja teorije sigurnosti vezane za meunarodne odnose jest Buzan (1991).
37 Baldwin (1997) navodi neke od kljunih uvjeta u kreiranju politike sigurnosti.
29
cionalnu dravu kao jedinicu politike organizacije kako bi uredili svoje unutarnje i
vanjske poslove.38 I druga udruenja, poput Katolike crkve ili muslimasnke religije,
takoer trae lojalnost svojih sljedbenika, ali nijedno nema ni onu dubinu predanosti stanovnitva pojedinih zemalja njihovim dravama ni materijalnu snagu drave.
Drugi i jednako vaan razlog za usmjeravanje velikog dijela izlaganja na dravu jest to to je moderna drava u stvari nacionalna drava spremite monopola
na legitimno nasilje, koncept o kojem e se uskoro potanje govoriti. Dobro voene,
zrele drave posjeduju dovoljno nasilja da rjeavaju sukobe onih koji nastanjuju teritorij nad kojim tvrde da vladaju kao suvereni. Te se sposobnosti sastoje od policije, vojnih snaga te sudbenog i administrativnog sustava za rjeavanje sukoba meu
pripadnicima drave i izmeu graana i drave. Od drave se takoer oekuje da
stekne dovoljnu materijalnu mo ili da se udruuje s drugim dravama i akterima,
kada je potrebno, kako bi svoj teritorij i stanovnitvo obranila od agresije ili napada
drugih drava i aktera, poput transnacionalnih terorista. Budui da se sigurnosne
studije bave upotrebom sile i nasilja aktera, ima smisla doznati vie najprije o najveem vritelju nasilja dravi.
ZASEBNE RAZINE SIGURNOSTI: DRAVA I DRUGI AKTERI

Odnosi meu dravama
Za potrebe ove knjige smatrat e se da upotreba sile i prijetnji od strane drava ili
ogranienja tih sposobnosti nastaju na etiri konceptualno razliite, ali meuovisne
razine odnosa meu akterima. Prvu ini jednostavno odnos meu dravama. Sve
drave smatraju da su najvii autoritet u rjeavanju meusobnih sukoba. Nijedna
druga politika jedinica ne primjenjuje to pravo u mjeri u kojoj to ini drava u voenju poslova svjetskog stanovnitva. Budui da su u postavljanju tog prava sve
jednake, pravno i moralno, moraju pronai naine da ta prava podupru stjecanjem
dostatnih materijalnih kapaciteta ili poveanjem moi savezom s drugim dravama. Kada se iscrpe svi drugi neprisilni naini rjeavanja njihovih razlika, dravni
se konflikti svode na ogled orujem. Ili, kako bi se izbjegao oruani sukob, svaka
mora smoi vjerodostojnu materijalnu snagu kako bi suparnika odvratila od napada
na svoje vitalne interese.
Pogaanje i pregovaranje o onim pitanjima koja ih dijele dogaa se na nain koji
je Carl von Clausewitz nazvao politikom drugim sredstvima,39 o emu se potanje
govori u 2. poglavlju. Drave su implicitno ukljuene u neprestano pogaanje kroz
upotrebu svojih sredstava prisile. Mogua primjena moi prisile drave imlicitno je
ugraena u svaki odnos s drugom dravom. Rat je tek najekstremniji oblik tog procesa pogaanja. Kad drava nametne carinu na uvoz, ona koristi mo prisile kako bi
oporezovala robu i favorizirala domae industrije. Kada drava trai da se strancima
izdaju vize prije nego to uu na njezin teritorij, jednako se oslanja na svoju materijalnu mo da osigura suglasnost. Tim smo primjerima samo zagrebli povrinu moi
drave da se slui silom i prijetnjama kako bi postigla ono to eli.
38 Spruyt (1994) razvija tu tezu; vidi takoer Krasner (1999), koji ismijava suverenost.
39 Clausewitz (1976).
30
Sustav meudravnih odnosa

Struktura ili sustav moi to ga drave stvaraju svojim interakcijama takoer znatno
utjee na to hoe li one biti za upotrebu sile ili ne. Mnogi znanstvenici iz podruja sigurnosti pripisuju toj strukturi moi uzronu snagu. Tvrdi se da sustav drava
utjee na razmiljanje, odluke i postupke svih drava. Drave se, kako kae Kenneth
Waltz, ne brinu samo za svoju mo u usporedbi sa suparnicima i saveznicima nego
i za svoj relativni poloaj moi unutar sustava drava. Drave upravo kroz tu strukturu moi slijede svoje interese i ostvaruju svoje ciljeve.40 Za apsolutne dobiti od
tih transakcija, recimo trgovinu i ulaganje, smatra se da su dravi manje vane od
relativnih dobitaka u moi od tih ishoda. Pritisak pozicioniranja u sustavu tako je
snaan, da oni teoretiari ponaanja drava koji istiu taj sistemski imbenik tvrde kako e se drave odrei apsolutne dobiti ako druge drave dobiju vie od neke
transakcije i njihov poloaj bude oslabljen.41 Teoretiari tog uvjerenja tvrde da e u
dugom roku drave dati prednost relativnim dobicima pred apsolutnim dobicima.
Na primjer, zamislite sluaj u kojem svaka drava trgovinom dobije 20, odnosno
13 milijardi dolara, ali je u pogledu percipirane moi relativna distribucija obratna.
Sistemski teoretiari smatrat e da e drava koja dobiva najvie od trgovine ali najvie gubi u relativnoj moi, odbaciti trgovinske dobiti kako bi se barem izjednaila
u moi. O toj vrsti analize vie e se rei u sljedeim poglavljima.
Strukture sustava drava, definirane iskljuivo materijalnom moi kojom drave
raspolau, mogu poprimiti jedan od tri oblika.42 Oni mogu biti multipolarni, bipolarni ili unipolarni. Unutar svakog sustava, a naroito u multipolarnim sustavima,
zamisliv je meu relevantnim jedinicama irok spektar moguih razliitih konfiguracija i mutacija. Svaki sustav generira za drave razliit skup ogranienja i mogunosti u njihovu neprestanom nadmetanju da svoje preferencije nametnu drugim
dravama i akterima. Moe se takoer pokazati da se te strukture moi mijenjaju s
vremenom. Europski sustav drava, koji je postao modelom za svjetski sustav drava danas, bio je veinu svoje povijesti multipolaran sustav. Oblik koji je poprimio
prije kraja napoleonskih ratova 1789.1815. bio je u biti izgraen oko vladajueg
principa ravnotee snaga. Kako bi sauvali neovisnost i sprijeile da sam sustav postane unipolaran, drave i njihovi reimi borile su se protiv rastue moi jedne od
njezinih lanica koja je eljela hegemoniju i dominaciju. Taj je sustav doveo lanice
sustava u poloaj da se stalno bave upotrebom rata ili prijetnji kako bi na poeljne
naine ureivale odnose s drugim dravama i zadrale mo u odnosu na svoje suparnice. Rat je bio implicitno ugraen u njihove dnevne odnose i bio je presudan u
njihovu razmiljanju i pripremama za pregovaranje i pogaanje s drugim dravama.
Ravnotea snaga bila je glavno pravilo, a rat kljuan instrument ili institucija koja
e taj poredak osigurati.43
Drave su ponajprije velike drave Europe uspjele organizirati Europu jer
su eljele da odgovara njihovim interesima. Budui da su imale vie teritorija, ljudi
i resursa, europske su drave naposljetku podinile ili uklonile suparnike sustave,
40 Waltz (1979).
41 Vidi Grieco (1990) i Powell (1993) za suprotstavljena vienja.
42 Sedmo poglavlje razvija alternativnu, konstruktivistiku kategorizaciju sustava drava ovisno o
njihovoj sklonosti da upotrijebe silu kako bi razrijeile razlike. To stajalite elaborirano je u Wendt (1999:
246: 312).
43 Za suprotno objanjenje dugoga mira od 1815. do 1914. vidi Schroeder (199, 1992, 1994b).
31
ukljuujui gradove-drave, feudalne enklave, male kneevine i malena kraljevstva.

One drave koje se nisu uspjele prilagoditi toj prisili, bile su izbaene iz natjecanja.
Dobar primjer bilo je unitenje Poljske podjelom izmeu Rusije, Pruske i Austrije
na kraju osamnaestog stoljea. To grabeljivo ponaanje, prema nekim analitiarima, sauvalo je kako ravnoteu snaga meu tim suparnicama tako i mir u Europi.44
Prema realistikoj teoriji, Poljska je bila izbaena iz sustava zato to nije mogla igrati
prema njegovim strogim pravilima. Europske su drave potom proirile svoju borbu
za vlast u Europi na neeuropske narode svijeta. Budui da nisu imali superiornu sposobnost ratovanja kao europske drave, strani narodi, plemena i carstva plaali su
poreze europskim silama.45 Nisu imali vojnu i civilnu tehnoloku snagu Europe, ekonomske resurse i lojalne graane-vojnike mo kakve u povijesti do tada nije bilo.
Lakomi multipolarni sustav bio je pretvoren u ratu manje sklon sustav odnosa
meu dravama u Europi (ali ne i u irenju Europe po zemaljskoj kugli) s institucionalizacijom takozvanog sustava Bekog kongresa. Ta je multipolarna promjena
trajala gotovo stoljee od 1815. do 1914. Prema podacima znanstvenih istraivanja, nestabilna ravnotea snaga kao institucija vladanja meu europskim dravama postala je prijetnjom reimima i dravama tog sustava.46 Nekontrolirano vojno
suparnitvo takoer je zaprijetilo politikim poretcima Europe. Bile su u opasnosti
aristokratske vladajue kue, koje su se borile protiv sve veeg vala nacionalistikih
i liberalnih ideja osloboenih Francuskom i Amerikom revolucijom. S neuspjehom
Napoleonove borbe za hegemoniju, drave Europe razvile su sustav konzultacija na
konferencijama i ad hoc kongresima kako bi svoje suparnike interese razrijeile bez
kataklizmikog rata. Te su se konzultacije uglavnom vrtjele oko uzajamno dogovorenih prilagodbi i kompenzacija u pogledu granica, dobivanja teritorija, promjena
reima i odabranih zatita za manjinske vjerske prakse. Ti su imbenici bili presudni
u doba prije industrijske revolucije za odravanje ravnotee snaga u Europi osjetljivoj na sukobljene zahtjeve drava.
Sustav Bekog kongresa donio je Europi stoljee relativnog mira. Propao je kada
su europske drave i njihovi voe izgubili nadzor nad svojim politikim sukobima
i upali u tridesetogodinji rat za europsku i svjetsku hegemoniju od 1914. do 1945.47
Europske drave, kojima se sada pridruila rastua mo neeuropskih drava, prvenstveno Japana i Sjedinjenih Drava, vratile su se na lakom sustav ravnotee snaga
prednapoleonskog razdoblja. No, dramatino se promijenila materijalna snaga tih
drava. Njihove ruilake sposobnosti i snaga tog sustava daleko su premaivale predindustrijske ratove napoleonskoga razdoblja. Golem porast koliine nasilja kojima
su drave raspolagale donio je promjenu djelovanja i motiva samoga sustava.
Hladni rat donio je kratko razdoblje bipolarnosti. Logika tog sustava, kako se
izlae u 3. poglavlju, donijela je posve nov skup poticaja za ponaanje drava. Otro
udaljavanje od tradicionalnog europskog multipolarnog sustava izazvalo je bogatu,
premda nerijeenu polemiku meu analitiarima sigurnosti o relativnoj sklonosti
bipolarnog naspram multipolarnom sustavu da potie sukob i rat, odnosno suradnju
meu suparnicima.48 Raspad Sovjetskog Saveza i kraj Hladnoga rata sada su tu po44 Bull (1977).
45 Watson (1984, 1992). Relevantan je i Diamond (1997).
46 Schroeder (1994b).
47 Keylor (2001) povlai korisnu usporedbu izmeu vjerskih ratova sedamnaestoga stoljea i ideolokih
sukoba dvadesetoga.
48 Usporedi Deutsch i Singer (1964) i Waltz (1964).
32
lemiku premjestili na pitanje o tome svjedoimo li povratku na multipolarni sustav

ili na unipolarni sustav pod amerikim vodstvom i vlau u posthladnoratovskom
dobu.49 Kako pokazuju ovi primjeri, sustav drava i struktura moi koja taj sustav
odrava mogu biti jednako vani kao i konkretni bilateralni odnosi pri odreivanju
sigurnosti neke drave i njezina stanovnitva. Svaka teorija sigurnosti u ovoj knjizi razliito razumije utjecaj sustava drava kao sigurnosni problem. To je kljuna
toka usporedbe stajalita o sigurnosti kojima emo se baviti u sljedeem poglavlju.
Drava i transnacionalno civilno drutvo

Akteri, osobito pojedinci i skupine, ele meutim vie, ne tek ivot bez fizike tete.
Za opstanak ljudskih drutava nije dovoljno da su sigurna. Time se ne eli umanjiti
potekoa postizanja te razine pouzdanja. Ljudi, to je posve razumljivo, ele znati
hoe li njihova osoba i imovina biti zatieni kod kue i u inozemstvu. U uvjetima
oskudnih resursa vlada neminovan kompromis, osvijeten ili ne, izmeu toga koliko
sigurnosti pojedinac ili drava moe eljeti dobiti i ega je akter prisiljen odrei se
kao trokova mogunosti za razliite stupnjeve sigurnosti.50 Ljudi moraju zadovoljiti dnevne ivotne potrebe za hranom, sklonitem, odjeom, odmorom, dokolicom,
umjetnikim izraavanjem i drutvenim ivotom. Kako je Karl Marx uvjerljivo tvrdio, te neizbjene brige ograniavaju ovjekove izbore u njegovu dnevnom ivotu i
drutvenim odnosima.51 Ljudi su prisiljeni rjeavati iroke i kompleksne imperative
odranja iako se nalaze pred jednako neizbjenom potrebom za drutvenim ivotom
i njegovim perpetuiranjem rjeavanjem konkurentskih razlika u pogledu sigurnosti.
Za moderno je doba naroito karakteristino gotovo univerzalno ponaanje naroda diljem svijeta da se esto odluuju za vie a ne za manje materijalnog bogatstva
i udobnosti. Taj poriv za vie sada i odbacivanje miljenja da su elementarni opstanak i siromatvo nepremostivi meu najistaknutijim su obiljejima globalne politike
danas u usporedbi s prolim stoljeima. To ne znai da su ljudi inherentno motivirani ili prisiljeni eljeti vie ni da ljudska drutva nee odluiti, i ako je potrebno za
to primijeniti silu, ograniavati i obuzdavati materijalne apetite. Drevna su drutva
obino postavljala takve drutvene granice ekonomskim tenjama.52 Uz neke iznimke, veina ekonomske i trgovake aktivnosti smatrala se djelatnostima niim od
vladanja, umjetnosti, religije i uenja.53 Aboridini u Australiji odravali su svoja
drutva vie od etrdeset tisuljea postignue za Guinnessovu knjigu rekorda.
Postavili su granicu svojim materijalnim eljama tako to su odabrali ostati lovaka
i sakupljaka drutva, ak i kad su neki sluajno nabasali na poljodjelstvo kao alternativan, ali za njih neprihvatljiv sjedilaki nain ivota.54 Takvo ogranienje danas
vie ne funkcionira u svjetskom drutvu u uvjetima globalizacije.
Kada im se prui prilika u pravim uvjetima, danas mnogi sve vie odabiru vie
sada. Ljudska drutva, iako vrlo razliita po nacionalnom, etnikom i kulturnom
49 Ikenberry i Kupchan (1990), Keohane (1984), Layne (1993) i Nye (2002, 1990).
50 Baldwin (1997).
51 Marx (1970).
52 Polanyi (1968) istie to u napadu na modernu ekonomsku teoriju, koja neogranienu potragu za
materijalnim dobicima racionalnih egoista u uvjetima oskudnih resursa uzima za pretpostavku tvrdnje o
generikom i univerzalnom ekonomskom akteru.
53 Stari su Grci osobito kritizirali trgovaku djelatnost. Vidi Rahe (1984, 1992).
54 Blainey (1976).
33
sastavu, sve vie razumiju i odluuju se za tehnoloke inovacije i odriv gospodarski rast, tjeran tritima koja se stalno globaliziraju, kao nain da postignu stalno
sve vie razine materijalnog bogatstva. Kako bi te pomake postigla, morala su ograniiti primjenu nasilja drava i njihovih vladajuih reima. Osim ureivanja svojih
poslova, ljudska drutva morala su smisliti naine kojima e ograniiti upotrebu sile
za promicanje svoje materijalne i ekonomske dobrobiti ohrabrivanjem stvaranja sustava otvorene i slobodne trine razmjene i poticanjem znanstvenih otkria i tehnolokih inovacija. Iako drava jest i u doglednoj e budunosti ostati kljuna
za poticanje produktivnih i uzajamno korisnih ekonomskih odnosa i tehnolokih
inovacija u slubi drutvenog blagostanja, njezina se ovlast da intervenira u civilno drutvo sve vie ograniava jer ono raste na slobodnim i nesputanim odnosima
izmeu nedravnih aktera unutar i preko granica. Kao rezultat, ograniavanje i kanaliziranje sposobnost prisile koje ima drava kako bi sluile ljudskim potrebama
postaje sigurnosno pitanje, to je uvid koji se osobito povezuje s liberalnom ekonomskom teorijom obraenom u 5. poglavlju.
Ta okolnost stavlja sigurnosnu dilemu pod drugaije, ali ipak uvjerljivo svjetlo.
Budui da je ovjekova materijalna dobrobit neizbjean bioekonomski imperativ, to
je temeljno pitanje. Odluke i potezi koje povlai drava pri upotrebi ili suzdravanju od upotrebe moi postaju sigurnosna pitanja. Postavlja se problem obuzdavanja
drave i onih koji dobivaju pristup njezinim ovlastima prisile. Ako se sigurnosne
studije ne proire i ukljue sjecite blagostanja i granica nametnutih sili i nasilju rigoroznim zahtjevima za slobodnim, dobrovoljnim, otvorenim globalnim tritima,
bit e nepotpune. Ta razina interakcije aktera dovodi dravu u kontakt s akterima u
ekonomskoj razmjeni. Danas to ukljuuje sve one aktere i institucije koje su prilagoene globalnim tritima pojedince, multinacionalne korporacije i meunarodne organizacije, poput Europske unije, Svjetske banke, Meunarodnog monetarnog
fonda i Svjetske trgovinske organizacije. Ukljuivanje te transnacionalne dimenzije
u sigurnosne studije rjeava sada dominantnu znaajku posthladnoratovskog meunarodnog sustava, prilagoenog odrivom gospodarskom rastu kao pogonskom
snagom ponaanja dravnih i nedravnih aktera.
Ograniavanje dravne prisile nije ope dobro.55 Sila, nasilje i prijetnje, koji
se proteu stoljeima, sluili su izgradnji i irenju globalnog trgovakog sustava.
Dobar su primjer opijumski ratovi koje je Britanija vodila protiv carske Kine potkraj 1830-ih i prisilan prekid japanske izolacije amerikom crnom flotom 1854, da
ne previdimo pljake belgijskog kralja Leopolda u eksploataciji kauuka i ruda belgijskoga Konga.56 elja za stvaranjem globalnih trita kao odgovor na zahtjeve za
materijalnom dobrobiti, odluno je, ako ne iskljuivo, pridonijela ratovima dvadesetog stoljea, koji su traili 100 milijuna ljudi. Odravanje globalnog trinog sustava
i njegovo dobro voenje ne zahtijeva manje inteligentno i razborito koritenje sile
kako bi se vlasnitvo produktivno definiralo, kako bi se proveli ugovori i stvorile sigurnosne mree za iju uspostavu trita i privatna inicijativa nemaju ni motiva ni
sredstava.57 I obratno, materijalna mo drave da oporezuje, pozajmljuje i oduzima
imovinu ili da intervenira u civilnim sporovima oko ugovora na tetu jedne ili dru55 Gilpin (2000, 2001).
56 Hochschild (1999).
57 North (1990).
34
ge strane nije nita manje pitanje sigurnosti, kada nastaje mogunost koritenja ili
ograniavanja materijalne moi drave.
Vanost razvoja i irenja nacionalnog i internacionalnog civilnog drutva za sigurnosne studije, kako sugerira 3. poglavlje, ne moe se dovoljno naglasiti. Jasni
su utjecaji ekonomske i tehnoloke dimenzije sve veeg globalnog civilnog drutva. Trenutane komunikacije i sve manji trokovi prijevoza povezuju narode i drave u realnom vremenu. Neekonomski elementi globalizacije socijalni, politiki
i oni koji stvaraju norme jednako su znaajni za oblikovanje i utjecanje na odluke pojedinaca, skupina i vlada da za svoje ciljeve upotrijebe ili ne upotrijebe silu.
Demokratizacija nacionalnih drutava diljem zemaljske kugle imala je dubok utjecaj na sigurnosne studije.58 Tim se drutvima vlada pristankom podanika i i vladavinom zakona, a ne voljom politikih voa, stranaka ili vjerskih dunosnika. Kao
ideal (ako ne u praksi), red se postie pristankom, ne prisilom. Unutar tog okvira pristanka postoji pretpostavka da e graanske slobode i ljudska prava poduprijeti volja naroda. Na transnacionalnoj razini udruenja kao to su Amnesty International,
Human Rights Watch i Mdecins sans Frontires mogu potaknuti globalnu potporu
zatiti osobnih i skupnih prava i istovremeno promicati demokratizaciju.59 Ti akteri i te snage koje djeluju u vie drutava i u vlastitom drutvu upuuju na jo jednu
vanu razinu djelovanja drave i na skupove kritinih sigurnosnih problema kada se
odluka o upotrebi sile ili protivljenju sili smjeta u drutvene odnose.
Drava i unutarnji poredak

Strana mo drave odluujue utjee na sigurnost pojedinaca i skupina unutar teritorija nad kojima one imaju vlast i na meunarodnu sigurnost. Tako dolazimo na
etvrtu razinu analize dravne moi prisile. Vrsta reima ili poretka koji e se izgraditi unutar teritorijalne drave ima etiri kljune dimenzije. Prva se tie odnos
izmeu drave i njezina politikog reima prema civilnom drutvu nad kojim vlada.
Sigurnosna pitanja koja postavljaju ti odnosi vrte se oko ovlasti drave da zadire u
graanska i ljudska prava pojedinaca i skupina nad kojima ima najviu vlast i materijalnu mo. Taj odnos ima dvije vane i meusobno povezane grane. Prva se odnosi
na mogunost da pojedinci i skupine u civilnom drutvu imaju odnose i razmjene u
koje se drava ne mijea ili ih nadgleda nekoliko njezinih institucija prisile vojska,
policija i civilna birokracija. Odnosi izmeu graana i slobodno osnovanih udruenja mogu biti izmeu pripadnika iste drave ili izmeu ljudi i aktera preko dravnih granica. Na primjer, mogu li pojedinci ili korporacije ulaziti u civilne ugovore
o kupnji i prodaji dobara i usluga bez dravnog upletanja u te transakcije, a oekivati da drave jame provedbu ugovora kao osiguranje njihove provedbe? Uzmite
takoer sluajeve amerikih graana koji su se borili na strani talibanskog reima u
Afganistanu. Kada su ih amerike snage zarobile, prema njima se postupilo kao prema pristaama terorizma i zarobljenicima u ratu protiv terorizma. Imaju li oni pravo
udruiti se s kim god ele u prakticiranju svojih vjerskih uvjerenja, kao to su tvrdili, ili pak drava ima pravo ograniiti to pravo provodei svoje sigurnosno poslanje?
59 Utjecaj tih nevladinih organizacija na ljudska prava i demokratizaciju moe se vidjeti u svim
dijelovima svijeta. Vidi Kolodziej (2003) za analizu aktera i imbenika koji zahtijevaju potovanje ljudskih
prava u glavnim regijama svijeta.
35
Ti primjeri ilustriraju (ali se nikako ne bi smjeli shvatiti kao jedini) sigurnosna pitanja koja postavljaju suparniki privatni zahtjevi za slobodom od upletanja drave i
obnaanjem njezinih sigurnosnih funkcija.
Sloboda od prisilnog dravnog usmjeravanja i nametljivog nadzora naroito se
snano proiruje na slobodu govora, udruivanja, okupljanja i vjeroispovijesti koje
jame liberalne demokracije. Te su graanske slobode preduvjet legitimne narodne
vlasti. Te slobode ukljuuju pravo udruivanja s drugima kako bi se na slobodnim
i potenim izborima osvojila mo prisile kojom raspolae drava. Polazi se od toga
da su drava i vladajui reim neutralni u civilnoj borbi za vlast i nadzor nad zastraujuom sposobnosti drave da druge prisili ili da im prijeti ili da svoju materijalnu pregovaraku mo upotrijebi kako bi svojim graanima, bez njihova pristanka,
nametnula terete poput poreza ili vojne slube. To su politike slobode pojedinaca
i skupina. Ipso facto, uivanje tih prava postavlja goleme granice dravnoj vlasti.
Drugo, upotreba prisile od strane drave kao sigurnosni problem moe se gledati
i iz perspektive materijalne i simbolike potpore koju drava daje svojim graanima pri slobodnom uivanju njihovih sloboda. Drava u tom obliku nije potencijalan
grabeljivac, ona titi osobne i skupne slobode i prava. Od nje se oekuje da posreduje u sukobima skupinate da osigura da skupine i pojedinci u samom drutvu ne
kre graanske slobode i ljudska prava. To je delikatan sigurnosni problem. Hoe li
drava biti ovlatena intervenirati u korist graanskih sloboda i ljudskih prva? Moe
li se katolika ili protestantska manjina u Sjevernoj Irskoj, na primjer, osloniti na
irsku i britansku vladu i njihovu potporu lokalnoj autonomiji da zatiti interese tih
suparnikih skupina? Mogu li muslimani koji ive u Indiji raunati na to da e indijska sekularna drava braniti njihova vjerska uvjerenja kada ih napadne manjinska
hinduistika zajednica?
Oito, nije lako izgraditi dravu koja e poloiti oba ispita ograniiti mo prisile drave i istodobno se oslanjati na tu mo radi zatite graanskih sloboda i ljudskih
prava. To je posao koji nikada ne prestaje. Izmeu tih dviju funkcija vlada duboko
proturjeje. Drati dravu i njezina tijela odgovornima za te suprotstavljene ciljeve
predstavlja beskonaan problem u promjenjivim drutveno-ekonomskim i politikim uvjetima, a da razliite koncepcije moralnih praksi ne spominjemo. Kako stvoriti dravu koja e biti sposobna djelovati u korist sloboda svojih graana, a ipak ne
biti tako snana da ugroava njihove ivote, slobodu i imovinu to su kljuni sigurnosni problemi za sve demokratske vlade.60 Ne postoji opeprihvaena formula za
najbolji nain uspostave tog kompromisa. Ipak sigurnost i prava pojedinaca i skupina bitno ovise o pravoj ravnotei.
Tree, u uvjetima globalizacije i sve vee povezanosti nijedna drava ili narod ne
moe ostati ravnoduna na onu vrstu sigurnosnog reima koji je stvorio narod druge
drave. To ba i nije nov problem, iako ima daleko vee materijalne reperkusije nego
prije zbog postojanja oruja za masovno unitenje i dravno sponzoriranog terorizma. U uvjetima tradicionalne ravnotee snaga europske dravne politike, vladari
su se sa susjedima i drugim dravama uvijek htjeli povezati fiktivnim brakovima i
silno su se trudili na prijestolja tih drava postaviti prijatelje. Nakon Francuske revolucije, koja je oslobodila revolucionarne snage kako nacionalizma tako i liberalizma, reimima koji su se temeljili vie na krvi nego na glasakim listiima naroito
60 To je glavni problem za odrivost narodnih ili demokratskih vlada, o kojemu James Madison govori
u Federalistu br. 10 (n.d.: 53-62). Vidi takoer br. 51 (n.d.: 335-41).
36
Rusiji, Austriji i Pruskoj zaprijetilo je svrgnue. Morali su opetovano pribjegavati

sili kako bi uguili masovne ustanke. Meusobni brakovi i vojne intervencije bili su
dostatni da te autokratske vlade stoljee ostanu na vlasti, a onda ih je pomela demokratizacija rata u Prvom svjetskom ratu.61
Pobuda da se definiraju vladajui reimi drugih drava bila je nedvojbeno jedna
od pogonskih snaga Hladnoga rata. Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez potroili
su stotine milijardi dolara i angairali se u lokalnim ratovima diljem svijeta preko
svojih klijenata i saveznika. Ti ih ratovi stoje desetke tisua ivota vlastitih vojnika
kako bi osigurali reime koji podravaju njihove sigurnosne interese. Ideoloka slinost sustavno se podreivala tom sigurnosnom imperativu. Sada, nakon unitenja
Svjetskog trgovinskog centra i napada na Pentagon, Sjedinjene Drave i one zemlje
koje su se pridruile protuteroristikoj koaliciji tvrde da imaju isto pravo odrediti
kako e se vladati u drugim zemljama kako bi se promicali njihovi sigurnosni ciljevi. Afganistanski posttalibanski reim sprijeen je podravati teroristike organizacije. Washington je takoer svrgnuo reim Sadama Huseina u Iraku zbog navodne
proizvodnje oruja masovnog unitenja i veza s s teroristikim organizacijama, poput al-Qaede. Kako se postupno pokazalo da su te optube neutemeljene, koalicija
koju su okupile Sjedinjene Drave premjestila je opravdanje za rat na svrgavanje
Huseinova reima radi stvaranja prve demokratske arapske drave ishod za koji se
tvrdilo da je od vitalne vanosti za interese amerike nacionalne sigurnosti.
Napokon, i povezano s tom posljednjom tokom, istraivanjima i iskustvom gomila se sve vie dokaza za tvrdnju da nain na koji je ovlast prisile drave ureena
kod kue izravno utjee na meunarodnu sigurnost i mir. Postoji mnotvo istraivanja, koja dodue jo nisu opeprihvaena, koja pokazuju statistiki znaajnu korelaciju izmeu mira i irenja demokratskih reima, institucija i vrijednosti.62 Ako se
moe definitivno dokazati da je drava manje sklona ratu ako je obuzdava vladavina
prava koje se mora pridravati i ako je odgovorna na otvorenim i slobodnim izborima, tada za demokratske drave postoji motivacija da proire zonu takvih reima, a
za stanovnitva da se pobune protiv protiv autoritarnih vlada te da u toj tenji oekuju pomo demokratskih drava. Stoga se, kako pokazuje iraki sluaj, demokratske vrijednosti to ih ljudi gaje i njihove tenje za slobodom i jednakou ne mogu
izdvojiti od sigurnosnih studija. Poput imperativa blagostanja, razliite e koncepcije moralnog autoriteta i legitimacije ponaanja osoba ili drave bilo poveati ili
smanjiti igru nasilja u ljudskim poslovima kod kue. Ti sigurnosni reimi pak imaju
vrlo vane negativne i pozitivne uinke na sposobnost meunarodnog sigurnosnog
sustava da upotrijebi ili ne upotrijebi silu meu dravama i unutar konkurentskih
frakcija unutar drave.
U tablici 1.1 prikazani su akteri, razine analize, razmjeri sigurnosnog problema na svakoj razini te tendencija relevantnih aktera na svakoj razini da upotrijebe
silu. Oni su pokazatelj uzajamne ovisnosti dravnih i nedravnih aktera s obzirom
na kljuno pitanje upotrebe ili odustajanja od upotrebe sile kako bi postigli ono to
ele. U iduim poglavljima primijenit emo tu tablicu kako bismo usporedili sedam
61 Tuchman (1962).
62 Za suprotstavljene poglede na demokratski mir vidi Layne (1994)
37
Tablica 1. 1 Dimenzije sigurnosti i meunarodne sigurnosti iz perspektive drave

Razine analize
Glavni akteri
Opseg odnosa aktera
Meudravna
Drave i meuvladine
organizacije (IGO)
Bilateralni i multilateralni
odnosi drava: sigurnosna
i socijalna funkcija drave;
Ujedinjeni narodi, NATO
itd.; odnosi meu akterima su
prisilni
Sistemska
Drave
Oekivanje nasilja ili prijetnji

prisilom pri rjeavanju meudravnih razlika; odnosi meu
akterima su prisilni
Transnacionalni akteri
i njihove uloge u
meunarodnom civilnom
drutvu: ekonomska
i drutveno-politika
dimenzija
1. Ekonomski: drave;
ekonomski akteri,
meu kojima su
multinacionalne
korporacije,
meuvladine
organizacije i nevladine
organizacije (NGO)
2. Drutveno-politikikulturni: drave, IGO,
NGO, pojedinci i
skupine
1. Globalizirajua trita
i irenje tehnologije i
inovacija; odnosi meu
akterima su dobrovoljni i
neprisilni
2. Humanitarni programi;
obrazovne/kulturne
razmjene; teroristiki
napadi itd.
Domaa
Drave, pojedinci,
udruenja, korporacije i
transnacionalni akteri
1. Drava kao prijetnja

graanskim slobodama i
ljudskim pravima
2. Drava kao zatitnik
3. Reimi i njihov utjecaj na
sigurnosne interese drugih
drava
4. Reimi i meunarodna
sigurnost
Odnosi meu akterima mjeavina su prisile i neprisile
sigurnosnih paradigmi i pristupa koji se nadmeu za nae potvrivanje i usvajanje

te kako bismo ustanovili aktere i imbenike koje svaki od njih naglaava na svakoj
od razina odluivanja i djelovanja aktera.
TEORIJA I FALSIFIKACIJA
Kako emo znati koji je pristup sigurnosti onaj pravi? Za koju se teoriju ili pristup
ini da je najbolji za opisivanje, objanjavanje i predvianje miljenja i djelovanja relevantnih aktera? Ta su pitanja kljuna. O tome kako na njih odgovorimo, bitno ovisi
hoemo li biti valjano opremljeni da razlikujemo suparnike za prevlast u sigurnosnim studijama i hoemo li, kao pripadnici jednog otvorenog drutva, biti kadri upo38
trijebiti njihove uvide i konceptualno orue kao vodie za djelotvornu i uinkovitu

prilagodbu kompleksnom svijetu dvjesto nacionalnih drava i globalnom drutvu s
vie od est milijardi razliitih i podijeljenih ljudi.
Ne bi nas smjelo iznenaditi da ujemo kako je, poput samog prouavanja sigurnosti, pojam teorija takoer prijeporan u drutvenim znanostima. Iako su mnogi
znanstvenici tako uvjereni u svoje metode i pristupe da vjeruju kako nema problema
u razumijevanju to je teorija i kako je upotrijebiti, prikaz pojedinih kola miljenja
o sigurnosti u ovoj knjizi prua obilje dokaza da je pitanje to je valjana i pouzdana teorija vrlo prijeporno meu zaraenim pristalicama konkurentskih paradigmi i
pristupa koje ispitujemo. Mnogi konstruktivisti, kako se govori u 7. poglavlju, ak
poriu mogunost objektivne, empirijski zasnovane teorije ljudskog ponaanja i,
konkretnije, sigurnosti. Bihevioristi, kako se izlae u 6. poglavlju, tvrde da meunarodni odnosi i sigurnosne studije mogu postati znanost.
Budui da ova knjiga ne tvrdi kako moe definitivno razrijeiti suparnitvo u
pogledu sigurnosti meu konkurentskim kolama, jednako je oprezna kad govori o trnovitom i zamrenom pitanju teorije. Predlaem da se usvoji strategija koja
se ve primjenjuje na sigurnosne studije. U interesu pune otvorenosti i transparentnosti, odredit u to smatram da su kljuna svojstva jedne teorije sigurnosti, stajalite na koje se ova knjiga oslanja pri evaluiranju i potvrivanju suprotstavljenih
tvrdnji teoretiara sigurnosti i meunarodnih odnosa. Osobito e biti relevantan rad
Imra Lakatosa. U izlaganju koje slijedi bit e usvojen skup kriterija zasnovan na
Lakatosevim inovativnim i iroko priznatim prinosima teorijama falsifikacije kao
vodiem pri evaluaciji teorija sigurnosti. Taj je potez takoer uinjen radi toga da se
itatelju pomogne odluiti za koju teoriju sigurnosti glasovati.
Molire, francuski dramatiar iz 17. stoljea, napisao je komad o uobraenom skorojeviu koji se jo esto daje diljem svijeta, Le Bourgeois gentilhomme (Graanin
plemi). U svojem ludovanju, glavni junak drame pravi se vaan, upoljava pjesnike,
glazbenike, filozofe i retoriare kako bi ga poduili ljepotama visoke kulture koje
mu je uskratilo nisko podrijetlo. Nakon nekoliko lekcija, na svoje zaprepatenje, otkriva da govori u prozi, navodno prvi put u ivotu. Apsurdno? Naravno, jer govoriti, znai govoriti u prozi. Kakve to ima veze s teorijom? Ima itekako. Znali mi to
ili ne, bili pripravni priznati tu ovjekovu sposobnost ili je ismijavali kao nevanu
za praktini ivot, svi smo mi teoretiari. itatelji sigurno teoretiziraju zato to je
nezamislivo da ste dogurali dovde u ovoj knjizi, a da niste zapaljeni za teoriju.
Dajte da vas najprije uvjerim kako biti ovjek, znai teoretiziratio svijetu i
sebi. Toj se pretpostavci uvelike protive mnogi koji misle da je praksa uvijek jaa od
teorije; da je teorija jalovo mozganje i da zapravo onemoguava da se veina stvari obavi kako treba. Uzmite trivijalan primjer prelaska ceste. Koja je vaa teorija o
prelasku ceste? Kako biste osigurali savrenu, 100-postotnu statistiku sigurnog prelaska ceste? Biste li je preli odmah im se na semaforu poslije crvenog upali zeleno? Na to imate zakonsko pravo. Svaka nezgoda koja bi se mogla dogoditi, bila bi
tua greka. Uzmimo da je va cilj zahtjevniji, naime da izbjegnete nezgode i tetu
za svoj ivot i tijelo, ne samo da postupite u skladu sa zakonom. Veina bi itatelja
pogledala na obje strane prije nego to bi kroili na cestu. Takoer, i dalje bi pazili
na nepredviena iznenaenja (na primjer, automobil koji izlazi sa skrivenog kolnog
prilaza) kako bi bili sigurni da e na drugu stranu stii zdravi i itavi.
Imate teoriju prelaska ulice! Ona djelotvorno i uinkovito opisuje, objanjava i
39
predvia vae ponaanje i ponaanje onih meu relevantnim akterima koji utjeu na
vau sigurnost. To je pouzdan vodi koji vam pomae prilagoditi se svakodnevnom
ispitu prelaenja ceste. Vaa teorija polazi od pretpostavke da drugi akteri vozai
svakovrsnih vozila, biciklisti, radnici koji upravljaju tekom opremom itd. mogu
ignorirati vae pravo da prijeete ulicu i srue vas. Na temelju uenja, iskustva i navike, automatski uzimate u obzir te mogue oblike njihova ponaanja, vjerojatnost
tih dogaaja prenosite u svoje neposredne opservacije i tempo hoda te napredovanje
u prelasku ceste i pritom, uglavnom nesvjesno, stalno aurirate opservacije i kalkulacije, dok ne stignete na drugu stranu ceste. Sve vrijeme je opseg vaeg djelokruga
jasan geografska udaljenost od jedne do druge strane ceste. Strogim oslanjanjem
na svoju obavijetenu teoriju prelaska ulice, slobodno se moe rei da su previanja
o uspjehu vaeg sigurnog prelaska vrlo pouzdana svakako injenino i vjerojatnou pouzdanija od prelaenja ceste samo zato to se upalilo zeleno svjetlo i imate
zakonsko pravo prijei.
Ve usputan pogled na tablicu 1.1 itekako jasno pokazuje da razvijanje teorije
sigurnosti postavlja zahtjeve koji su stroi i vie zastrauju nego prelaenje ceste.
Sigurnost kao prijeporan pojam glavna je zapreka tonom opisu, objanjenju i predvianju oekivanim opim ciljevima svih teorija, od fizikalnih i biolokih znanosti
do drutvene analize. Teko je ispravno generalizirati o fenomenu poput sigurnosti,
koji se od kole do kole mijenja sadrajem i oblikom. Svi ti ciljevi uspjeno se rjeavaju pri prelaenju ceste, no zadovoljavanje tih kriterija teorije daleko vie iritira i
zbunjuje u sigurnosnim studijama. Kad je o sigurnosti rije, broj aktera, polje njihova odluivanja i djelovanja, viestruka sredstva prisilna i neprisilna koja su pripravni upotrijebiti kako bi postigli ono to ele te razliite razine na kojima djeluju
sve su te kontingencije ukljuene u razvijanje teorije sigurnosti i ometaju njezino
uspjeno ocrtavanje.
Teoretiari sigurnosti ve dugo razumiju tu razinu problema analize.63 Tablica
1.1 polazi od iroko prihvaene prakse da znanstvenik ili promatra odabire razinu
analize i vrsto je se dri. Inae je vrlo teko drati aktere i njihova polja djelovanja
kao preduvjet za objanjavanje njihova sigurnosnog ponaanja. vrstim ostajanjem
uz samo jednu razinu analize u danom istraivakom nacrtu, zbirka podataka i dokaza moe se svesti na definirano i potencijalno ponovljivo istraivako polje.
Pri usvajanju te istraivake strategije mora se eksplicitno ili eksplicitno utvrditi
neka ceteris paribus pretpostavka kako bi sve varijante, osim onih koje se prouavaju, ostale nepromjenjive. Za njih se doputa promjena kako bi se ocijenila njihova
vanost za proizvoenje odreenih ishoda. To jest, analitiar dri nepromjenjivima
sve druge razine analize te inpute aktera i imbenika izvan definiranoga opsega njegova istraivanja, kao da te sile nisu u igri. Ozbiljni analitiari posve promiljeno
odreuju te konceptualne granice. Naravno, svjesni su da granice koje postavljaju
mogu prijei sile koje su izvan njihova nadzora; da mnoge varijable koje nisu uzete u
obzir u njihovim istraivakim nacrtima mogu odluno utjecati na ponaanje aktera
koje pokuavaju opisati, objasniti i predvidjeti. No sloenost upuuje na jednostavniji, ekonominiji pristup nadzora nad varijablama kojima se bavimo, naravno, uz
rizik iskrivljavanja istine ili znanja kojem teimo. Nastojanjem da se objasni previe, objanjava se malo ili nita. I obratno, i tu lei glavna dvojba svih istraivanja u
drutvenim znanostima, konceptualne i metodoloke granice koje odreuje analiti63 Singer (1961).
40
ar su propusne. Akteri i imbenici koje se dri nepromjenjivima, i dalje su u igri.

Generalizacije o ponaanju aktera tone su samo dok se implicitno ili eksplicitno
poziva na uvjet ceteris paribus kako bi se pokazalo kao istinito ono to u stvarnosi
lako moe biti daleko od istine.
Teoretiari o kojima se govori u ovoj knjizi implicitno su ili eksplicitno donijeli
te kljune odluke o razini analize na kojoj ele razviti svoje tvrdnje o tome da imaju
znanje o sigurnosti, ponaanju aktera koji nastanjuju taj konceptualizirani prostor,
vrijednostima, ciljevima i interesima pripisanim tim akterima, podruju njihova
djelovanja i, grosso modo, njihovu oslanjanju na prisilu ili neprisilu u odnosima
s drugim akterima kako bi dobili ono to ele. Svi su drugi akteri podreeni tom
izboru, iako drugi akteri, poput korporacija, drutvenih pokreta ili pak terorista,
znaajno utjeu na sigurnosno ponaanje drave, kao to emo ubrzo vidjeti. Drugi
globalni drutveni sustavi, poput trit i velike znanosti* kao meunarodne institucije, takoer utjeu na ponaanje drava. Oprezni realisti itekako su svjesni tih ogranienja, no oni problem sigurnosti definiraju tako da promiljeno odabiru ono to
smatraju da su sredinji problemi i svojstva tog ljudskog problema, a ostatak svijeta
doslovce dre nepromjenjivim i udaljenim.64 Paradoksalno, odmiu se od stvarnosti
kako bi rekli neto realno o realnosti. Svi teoretiari postupaju slino. Otkrivanje
tih granica jedna je od kljunih vjetina onoga koji bi htio biti teoretiar sigurnosti.
Budui da drutveni znanstvenici jo nisu smislili kako se baviti sloenou
drutvenih dogaaja i odnosa, izbor razine analize je pragmatino rjeenje za ono
to je trenutano tvrdokoran problem stvaranja dobre, pouzdane teorije kako bi se
objasnilo ono to opaamo i to znanje upotrijebilo za prilagodbu naoj fizikoj, biolokoj i drutvenoj okolini kao ljudskih bia. Dakle, oni koji ele postati analitiari i
teoretiari sigurnosti moraju poi od pretpostavke neizvjesnosti tvrdnji koje iznose
o znanju. Kako bi napredovali sigurnim tijekom teoretske analize, kljuni akteri i
imbenici morat e biti izostavljeni u korist analize. Tvrdnje o znanju strogo e se
drati granica i pretpostavki koje je postavio analitiar.
Budui da su drutveni znanstvenici prisiljeni pojednostavniti sloenost onoga to promatraju kako bi to objasnili, itateljima se savjetuje ne samo da vrednuju
tvrdnje o znanju suparnikih kola nego i da ocjenjuju pretpostavke na kojima poivaju njihovi istraivaki modeli. Sposobnost prepoznavanja i dovoena u pitanje
pretpostavki neke teorije sjajno je kritiko orue pri ocjenjivanju eksplanacijske snage i njezine upotrebljivosti kao vodia za sigurnosnu politiku. Kako objanjava 4.
poglavlje, stajalita su mnogih uvaenih teoretiara, poput Kennetha Waltza, logiki
neosvojiva jednom kada se dopuste rigorozne i uske pretpostavke njihovih teorija
o ponaanju aktera. Ta se teorija uspjeno moe dovesti u pitanje jedino napadom
na pretpostavke koje postavlja teoretiar djelovanja njegovih aktera te na valjanost
parametara koji omeuju ili ograniavaju obuhvat njegove teorije. Analitiar sigurnosti duan je stoga ne samo osporiti nalaze teorije nego upravo konstrukciju same
teorije. Ta dvojna obaveza potvruje Einsteinovu primjedbu: Onoliko koliko su
nae pretpostavke izvjesne, one ne govore nita o stvarnosti, a ako nita ne govore o
stvarnosti, nisu izvjesne.65 Pri ograniavanju zapaanja o ponaanju ljudi i ljudskih
64 Dobar je primjer Hans Morgenthau (1985).
65 King, Keohane i Verba (1994: 7).
* Big science (velika znanost), izraz koji su povjesniari skovali kako bi opisali goleme promjene u
znanosti razvijenih zemalja tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata (op. prev.).
41
drutava s obzirom na sigurnost na definiran skup konceptualnih ogranienja, znanstvenik moe postaviti neke iskaze kao istinite, ali uz rizik krivotvorenja stvarnosti.
To nas dovodi do problema falsifikacije. Nije dovoljno pretraiti povijest ili odabrati injenice i dogaaje u prilog nekoj tvrdnji ili teoriji. Tako bi se ignorirale ili odbacivale injenice i dogaaji koji potkopavaju ili slabe tvrdnje o znanju. Zahtjevniji
je zadatak nai podatke ili konzultirati druge teorije s razliitim i suprotstavljenim
pogledima kako bismo falsificirali ono to mislimo da je istinito i valjano znanje.
Promatrai e se vjerojatno sloiiti oko injenica ili dogaaja. U 3. poglavlju, koje
ispituje vodee teorije i pristupe sigurnosti, pokuava se iznijeti injenice hladnoratovske borbe. Nitko ne bi doveo u pitanje injenicu da je hladni rat izmeu
Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza zavrio i da se potonji kao drava raspao na
svojih petnaest konstitutivnih republika. Ono oko ega se spore suparnike kole u
teoriji sigurnosti jest interpretacija vanosti eksplanacijskih varijabli za te ishode.
injenice poprimaju razliitu vanost ovisno o konceptualnim filterima kroz koje
se proputaju. Za realiste, usredotoene na vojnu silu, rat je dobila navodno rastua
vojna nadmo Zapada; za liberalne ekonomiste, koje najvie zanima objanjavanje
konsenzualnih posljedica slobodnotrinih poticaja na izbore aktera, vea produktivnost, uinkovitost i inovacije jednog otvorenog sustava razmjene prisili su sovjetsku dravu i njezinu komandnu ekonomiju da se prilagodi najboljim zapadnim
praksama i donijeli njezin konani raspad.
Ova knjiga polazi od pretpostavke da je provjerljivo znanje o svijetu, fizikalnom,
biolokom i drutvenom, mogue, ali u svojim postignuima uvijek djelomino i
neizvjesno. Znanje o ljudskom ponaanju naroito je varljivo. Dok se fizika stvarnost recimo posljedice Velikoga praska na evoluciju svemira odnosi na sile koje
nemaju unutarnje svijesti o svojem djelovanju i utjecaju ni sposobnost za samousmjerenu promjenu, to ne vrijedi za ljudsko razmiljanje, odluke i postupke. Ljudi
mogu promiljati i promiljaju svoje postupke i mijenjaju naine ponaanja kako bi
odgovarali novim okolnostima ili prihvaaju nove vrijednosti koje su sami definirali. Ta refleksivna svojstva silno kompliciraju nastojanje da se donesu opi zakljuci
o ponaanju ljudi i ljudskih drutava te posebno o tome kako se nose sa sigurnosnim imperativima i kako ih rjeavaju u razliitim vremenima i okolnostima. Ovo
nije mjesto za istraivanje te zagonetke, koja se drugdje razmatra opirnije i dublje
nego to to ovdje moemo.66 Jednostavno u ustvrditi, s ovom knjigom kao svjedoanstvom, da je djelomino i neizvjesno, ali ipak vjerodostojno i valjano znanje o
sigurnosti mogue, ali uvijek pod uvjetom neprestanog provjeravanja i propitivanja.
Ako je falsificiranje neke teorije ili teze o sigurnosti neposredan cilj i ako je teoretiar sigurnosti pod pritiskom da stalno iznova promilja pretpostavke i nalaze,
vano je razumjeti da je potraga za znanjem o sigurnosti proces koji traje, a ne gotov rezultat ili krajnji proizvod. Iz te perspektive, koliko se god inila provizornom
i prijepornom, moemo se pozvati na nekoliko smjernica kako bismo izdvojili teze
razliitih teorija. Meu njima je najvanije jasno razumijevanje pitanja na koja teorija nastoji odgovoriti. Sjetite se da je ovdje glavna zadaa tragati za objanjenjem
zato akteri koriste ili odluuju ne koristiti silu ili prijetnju prisilom kako bi u odnosima s drugim akterima postigli ishode koje ele. Tim se pitanjem samo djelomice, i iz razliitih i suprotstavljenih gledita, bave paradigme i pristupi ove knjige.
Neke uspjenije objanjavaju zato akteri primjenjuju silu; druge zato izbjegavaju
66 Giddens (1984) razvija te teoretske probleme u tom i drugim radovima koje se navodi u ovoj knjizi.
42
tu opciju ili odugovlae u pozivanju na prisilu i prijetnje. U ovoj se knjizi tvrdi kako
prevladavajue teorije i pristupi ne postavljaju pitanje sigurnosti na dostatno vjerodostojan i uvjerljiv nain. Sve one na neki nain poduzimaju pogrean korak (odabirui djelominu definiciju sigurnosti) u pravom smjeru (pokuaj donoenja opih
zakljuaka o sigurnosti). Jedna od glavnih tvrdnji o dodanoj vrijednosti ove knjige njezin je poziv teoretiarima i praktiarima koji se bave sigurnosnim studijama
da proire podruje svojih istraivanja ili da barem budu iskreni i jasno se oituju o
granicama svojih tvrdnji u pogledu znanja o sigurnosti.
Imre Lakatos daje neke korisne smjernice o tome kako falsificirati teoriju, ukljuujui teorije sigurnosti i meunarodnih odnosa. Svoje smjernice za falsifikaciju
Lakatos iznosi bolje nego to ih ja mogu saeti. One zahtijevaju vie od jednostavnog otkrivanja proturjeja izmeu injenica i teorija. injenice su uvijek predmet
reinterpretacije i kvalifikacije. Postaju vane samo kada se propuste kroz filter teoretskog okvira. Tako je zadatak onoga koji bi elio bit teoretiar sigurnosti manje
ocjenjivanje odreene teorije navoenjem podataka koji se protive njezinim opisima, objanjenjima i predvianjima ponaanja aktera i dogaaja nego vrednovanje
njezinih tvrdnji usporeivanjem njenih nalaza s drugim relevantnim konceptualnim
okvirima ili paradigmama. Lakatos objanjava:
Za naivnoga falsifikacionista teorija se falsificira ... opservacijskom tvrdnjom
koja joj se suprotstavlja (ili koju odluuje interpretirati kao da joj se suprotstavlja).
Za sofisticiranoga falsifikacionista znanstvena teorija T falsificirana je ako i jedino
ako je predloena druga teorija, T, sa sljedeim znaajkama: (1) T ima vei empirijski sadraj nego T: to jest, ona predvia nove injenice, to jest, injenice koje su
u svjetlu T nevjerojatne ili ak zabranjene; (2) T objanjava prethodni uspjeh T, to
jest, sav nepobijeni sadraj T ukljuen je (u granicama opservacijske pogreke) u
sadraj T; i (3) dio dodatnog sadraja T je potvren.67
Implikacije Lakatosevih smjernica za falsifikaciju za ovu su knjigu dvojake.
Prvo, 3. poglavlje razvit e laboratorij misaoni eksperiment, ako hoete kako
bi se provjerilo koliko dobro sedam kola miljenja objanjava nastanak i prestanak
hladnoga rata te uruavanje Sovjetskoga Saveza kao smrtni udarac bipolarnom sustavu nakon Drugoga svjetskog rata. Ta e evaluacija biti izvedena na razini naivnog
falsifikacionista. Knjiga e takoer prihvatiti Lakatosev izazov sofisticiranoga falsifikacionista i ocijeniti relativnu ekspanacijsku snagu tih razliitih teoretskih perspektiva, upotrebljavajui svaku kako bi pobila drugu prema trima kriterijima koje
je predloio Lakatos. itatelje se poziva pridruiti se tom evaluacijskom procesu i
donositi vlastite zakljuke. Oni koji e se iznijeti u iduim poglavljima trebali bi biti
upotrijebljeni, kako savjetuje Lakatos, kao cilj i polazite, a ne kao konaan zakljuak o vrijednosti ili slabosti odreene teorije.
Naglasak je stavljen na popravljanje i razvoj teorije sigurnosti kroz dokazanu
falsifikaciju. Ta orijentacija potie konstruktivan pristup izgradnji teorije zato to je
vea eksplanacijska i prediktivna snaga u uzajamnom interesu kako znanstvenika
tako i zainteresiranih graana. Teorije e se smatrati progresivnima ako ispunjavaju
Lakatoseve kriterije. Smatrat e se degenerativnima ako postupno sve vie ne odgovaraju suprotnim injenicama i interpretacijama sigurnosti, ako se sve vie oslanjaju
na ad hoc objanjenja koja slabe i razblauju eksplanacijsku snagu teorije kako bi
67 Lakatos (1978: 32). Vidi takoer Lakatos (1970).
43
je spasile te ako ne donose nove uvide i ne bave se novim i izazovnim sigurnosnim

problemima koji e se pojaviti.
Mnogim je itateljima moda donekle uznemirujue to moraju nauiti ivjeti s
djelominim i neizvjesnim znanjem o tako vanom ljudskom problemu kao to je
sigurnost. Odbacivanje nesavrenog ali provjerenog znanja zato to je manjkavo,
doslovce nema smisla. Ta je nelagodna situacija poziv na suenu neizvjesnost, a
ne opravdanje kako bi se napustilo traganje za znanjem, koliko god bilo tanko ili
sumnjivo. Koliko se god nai teoretiari razlikovali, pokazat e se da se slau barem
u toj toki.
ZAKLJUCI
Utvrdili smo (a) ukljuivu definiciju sigurnosti koja pokriva i upotrebu i neupotrebu
nasilja; (b) relevantne aktere, ponajprije drave, ali i pojedince, skupine, multinacionalne korporacije, nevladine organizacije (NGO) i meuvladine agencije (IGO)
kao relevantne za prouavanje meunarodne sigurnosti; (c) etiri razine interakcija aktera, pri emu se problemi sigurnosti postavljaju u meunarodnim odnosima;
i (d) metodu validiranja sigurnosnih teorija kroz falsifikaciju. Te smo etiri razine
ustanovili uglavnom iz perspektive drave. Ukratko smo objasnili zato su drave
od najvee vanosti za sigurnosne studije bilo da obavljaju svoje funkcije unutarnjeg
poretka ili nacionalne i meunarodne sigurnosti ili, to nije bez ironije, te imperative
ne ispunjavaju.
itatelje se ponovno upozorava da su tvrdnje koje odreuju obuhvat meunarodne sigurnosti te aktere i imbenike povezane sa sigurnosnim studijama prijeporni
potezi. Mnogi konstruktivistiki teoretiari, kako ocrtava 7. poglavlje, dravi odriu svako povlateno mjesto. Za neke, pretpostaviti sredinju ulogu drave kao stvar
empirijske injenice znai implicitno validirati i opravdati njezina politika i moralna prava. Drugi, koji takoer priznaju sredinju vanost drave u sigurnosnim studijama, istananiji su u propitivanju shvaanja suverene jednakosti drava kao pravne
ili moralne norme kada se usporedi s uvelike drugaijom moi stvarnih drava da
obavljaju svoje sigurnosne funkcije.68
PITANJA ZA RASPRAVU
1. Navedite neka od glavnih suparnikih stajalita ili vienja meunarodnih odnosa i sigurnosti koja iznose vodei teoretiari, praktiari i obavijeteni promatrai. Koja su vam najuvjerljivija i zato?
2. Navedite neke od glavnih zapreka koje spreavaju razvoj znanosti o sigurnosti i
sigurnosnih studija koje bi imale strogo i pouzdano znanje doraslo onom to ga
stvaraju fizikalne i bioloke znanosti. Konkretno, kakva je vanost i uloga povijesti u sigurnosnim studijama?
3. Kada se i u kojim okolnostima fenomen sigurnosti pojavljuje u ljudskom ivotu?
Kako se sigurnost odnosi prema politici i, konkretnije, meunarodnoj politici?
4. Kritiki ocijenite tvrdnju ove knjige da se obuhvat prouavanja sigurnosti proiruje na izbore meunarodnih aktera da upotrijebe i ne upotrijebe silu i prijet68 Krasner (1999).
44
nje silom kako bi osigurali eljene ishode u meuovisnim razmjenama s drugim

akterima.
5. S kojih se pet gledita ili razina analize moe pristupiti sigurnosti? Navedite
neke od glavnih aktera na svakoj razini i kakav je openito obuhvat njihovih ciljeva i aktivnosti?
6. Zato je drava od sredinje vanosti za meunarodnu sigurnost i koje su neke od
njezinih glavnih uloga na sve etiri razine analize prepoznate kao kljuna motrita s kojih treba razumjeti i objasniti meunarodnu sigurnost?
7. to je naivna, a to sofisticirana falsifikacija i objasnite zato je u nastojanjima
da se teorija sigurnosti potvrdi to bolja strategija od jednostavnog navoenja injenica koje joj idu u prilog.
PRIJEDLOZI ZA DALJNJE ITANJE

Prikazi sigurnosnih studija
Korisno polazite za okvirno upoznavanje sa sigurnosnim studijama moe se dobiti itanjem nekoliko suprotstavljenih stajalita. Vidi David A. Baldwin (1995),
Security Studies and the End of the Cold War, World Politics 48: 117-41; Stuart
Croft i Terriff Terry (ur.) (2000), Critical Reflections on Security and Change,
London: Frank Cass; Peter J. Katzenstein (1996), The Culture of National Security:
Norms and Identity in World Politics, New York: Columbia University Press, poglavlje 1, str. 1-32; Edward A. Kolodziej (1992a), Renaissance in Security Studies?
Caveat Lector, International Studies Quarterly 36: 421-38; (1992b), What is
Security and Security Studies?, Arms Control 13: 1-31; i Stephen M. Walt (1991),
The Renaissance of Security Studies, International Studies Quarterly 35: 211-39.
Hedley Bull (1977), The Anarchial Society: A Study of Order in World Politics,
London: Macmillan. tivo koje se mora proitati. Zalae se za privilegiranje drave
u teoriji i praksi sigurnosti i postavlja temelj za englesku kolu teorije sigurnosti.
Barry Buzan (1991), People, States and Fear: An Agenda for International
Security Studies in the Post-Cold War Era, Boulder: Lynne Rienner Publishers.
Buzan je vodei dananji predstavnik engleske kole teorije sigurnosti. Ta je knjiga
koristan uvod u kljuna shvaanja sigurnosti i njihov znaaj u teoriji meunarodnih
odnosa.
William R. Keylor (2001), The Twentieth-Century World: An International
History, New York: Oxford University Press. Odlian pregled razvoja meunarodnih odnosa od ranog dvadesetog stoljea do razdoblja poslije Hladnoga rata. Osobito
su korisne opirne bibliografske reference.
Stephen D. Krasner (1999), Sovereignty: Organized Hypocrisy, Princeton:
Princeton University Press. Dobro potkrijepljena kritika drave i prava koje polae
pravo na monopol legitimnog nasilja. U cijeloj se knjizi govori o nedostacima drave
kao rjeenja za sigurnost.
Colin S. Gray (1999), Modern Strategy, Oxford: Oxford University Press. Knjiga
predstavlja sigurnosne studije kao strategijski problem upotrebe sile ili prijetnje silom za razliku od ove knjige, koja sigurnosne studije razumije kao ogranak drutvenih znanosti s implikacijama za upotrebu ili neupotrebu sile.
45
2. TEMELJI SIGURNOSNIH STUDIJA:

HOBBES, CLAUSEWITZ I TUKIDID
GRADNJA TEMELJA ISPOD SIGURNOSTI I
MEUNARODNE SIGURNOSTI
Potreban nam je temelj na kojemu moemo izgraditi konceptualni okvir za razumijevanje i objanjavanje sigurnosti. Takav je temelj takoer potreban kako bismo
opravdali odluke koje smo donijeli u 1. poglavlju o relevantnim akterima, imbenicima i razinama odnosa aktera povezanih sa sigurnou i sredinjom ulogom drave.
Iskuan i provjeren nain sastoji se u tome da ispitamo kako su mislioci i dravnici
tradicionalno razumjeli to znai sigurnost i da se pri oblikovanju vlastitih stajalita
oslonimo na to znanje. To lako moe dovesti do odbacivanja starog razmiljanja i
prelaska na vlastito. Pri kritikom vrednovanju miljenja prolosti, na poetku toga
intelektualnog putovanja, ne polazi se od pretpostavke da moramo znati kamo e nas
nai pogledi na sigurnost na kraju odvesti.
Ispitamo li miljenja trojice velikih teoretiara Thomasa Hobbesa, Carla von
Clausewitza i Tukidida koji su velik dio svojeg genija posvetili objanjavanju i razumijevanju sigurnosti, moemo ubrzati potragu za vlastitom teorijom sigurnosti sluei se njihovim uvidima. Njihovi su nam prinosi polazite, ne konano odredite.
Prouavanje miljenja tih teoretiara nee nam rei sve to elimo znati, no pomoi e
nam nauiti kako misliti o sigurnosti te, u velikoj mjeri, o tome to misliti o sigurnosti
i zato. Ti su mislioci bili u stanju uvelike nadii svoje doba. Bili su kadri standardizirati ponaanje svih aktera ljudi i njihovih institucija u pogledu sigurnosti bez
obzira na vrijeme, prostor i drutvene okolnosti. Ta analitika i psiholoka sposobnost
da se odmaknemo od sebe meu najvanijim je poukama koje od njih treba nauiti.
U iduim poglavljima takoer emo morati poi dalje od tih mislilaca. S obzirom
na svoje vrijeme, oni nisu mogli uoiti druge imbenike i aktere, naznaene u tablici 1.1, koji su danas kljuni za potpunije shvaanje sigurnosti. Mnogi od tih aktera,
poput Ujedinjenih naroda ili Sovjetskog Saveza, nisu postojali kada su oni ivjeli.
Moramo iskoristiti ono to smo doivjeli i nauili o sigurnosti nakon onoga to su
napisali. Temeljne promjene u ljudskom drutvu postavljaju nove sigurnosne izazove
za ovjeanstvo. Taj neprestani proces promjene potaknut je eksplozijom znanstvenih spoznaja, neprestanim tehnolokim inovacijama i irenjem tehnologije, globalnim tritima i sve brojnijim kontaktima i sukobima izmeu kulturno razliitih ljudi
i njihovih oprenih drutvenih sustava i vrijednosti. Dogaaji 11. 9. i globalni rat
protiv terorizma, koji su Sjedinjene Drave pokrenule rujna 2011., mogu se potpuno
razumjeti jedino na podlozi tih tektonskih pomaka u moi i ovjekovim ciljevima.
Te su stalne promjene postavile sigurnost kao globalan problem i, u skladu s
46
tim, zadau njezina sustavnog prouavanja. Oruje masovnog unitenja, naroito

nuklearno naoruanje, u rukama drava, skupina ili pojedinaca postavlja prijetnje
sigurnosti graana diljem svijeta na koje se mora brzo odgovoriti. Koliko god bile
ozbiljne ugroze sigurnosti s kojima su se suoavali narodi i drave za ivota te trojice teoretiara, one blijede pred onima s kojima se ovjeanstvo suoava danas. Do
tada su pojedine zemlje mogle biti unitene Atena je unitila Mel, Rim Kartagu
ali nije bilo nagovjetaja da je ljudski rod u opasnosti od izumiranja. elimo li biti
suvremeni u razmiljanju o meunarodnoj sigurnosti, moramo uzeti u obzir te temeljne promjene u naoj drutvenoj okolini.
Ipak, Hobbes, Clausewitz i Tukidid govore nam bez obzira na vrijeme, prostor
i povijesne okolnosti Hobbes iz Engleske sedamnaestog stoljea, Clausewitz iz
Pruske devetnaestog stoljea i Tukidid iz mnogo ranijeg doba, iz petog stoljea pr.
Kr. u Grkoj. Iako se naa situacija i preokupacije u pogledu sigurnosti teko mogu
usporediti s njihovima, jer danas globalizacija djeluje kroz svjetsko drutvo, stoji injenica da su dileme izbora koje nastaju iz upotrebe sile, a koje su oni meu prvima
uoili, jednako stvarne danas kao to su bile kada su oni ivjeli. Te dileme izbora
i djelovanja drava ili pojedinaca i skupina mogu se tijekom vremena javljati u
razliitom ruhu, ali njihova struktura ili arhitektura tih dilema ostaje u biti jednaka
ako se oda puno priznanje uvidima tih mislilaca. Oni su iznijeli na svjetlo stalne i
duboke dileme izbora koje nastaju upotrebom ili prijetnjom silom i s kojima se suoavaju sva ljudska drutva i odnosi meu njima.
Njihovi se uvidi odnose na tako razliite sukobe kao to su oni izmeu Egipta
i Hititskog Kraljevstva prije tisuu godina kao i izmeu Atene i Sparte i Rima i
Kartage nekoliko stoljea prije Isusova roenja. Jednako su korisni u nastojanju da
se razumiju ratovi za prevlast u Europi izmeu Francuske i habsburke Austrije tijekom sedamnaestog i osamnaestog stoljea, borbe za vladavinu svijetom velikih sila
u Prvom i Drugom svjetskom ratu te u Hladnom ratu izmeu Sjedinjenih Drava i
Sovjetskog Saveza za dominaciju svijetom. Dileme izbora koje postavljaju sigurnosni izazovi danas nisu nita manje prisutne kao problemi. Uzmite oruanu borbu
izmeu idovskog i palestinskog naroda ili onu izmeu Hutua i Tutsija u Ruandi ili
ameriku invaziju na Irak 1991. i 2003. Dakako, oruani sukob i beskrajne prijetnje to ih razmjenjuju protivnici veoma se razlikuju u pojedinim podrujima i u razliitim razdobljima. Njihovi oblici i modaliteti te razmjeri ruilakih sposobnosti
kojima raspolau suparnici razvijat e se s drugim elementima ljudskog drutva.69
Promjene drutveno-ekonomske organizacije i praksi ili nove tehnologije i poveani
(ili smanjeni) ekonomski resursi proirit e ili suziti mogunosti i motivaciju za pozivanje na silu pri odreivanju eljenih ishoda tih ljudskih transakcija. Poznavanje
povijesnih ili vremenski odreenih razlika bitno je za ljudski ivot. Praenje te kompleksne evolucije, iako vrlo vano za sigurnosne studije, izlazi iz okvira naeg neposrednog interesa. Za nae nas trenutane potrebe zanima prvo to je jednako, a
ne razliito, u sigurnosnim dilemama s kojima se suoavaju ljudi kao ljudi. Zato je
korisno prizvati naa tri vodia, koji su dali tako trajne prinose naem razumijevanju sigurnosti. Oni su svjei i ivi danas kao to su bili kada su prvi put zapisani.
Drugi razlog zato bismo eljeli prouavati djelo toga trijumvirata odnosi se na
njihovu zajedniku pretpostavku, koju osporavaju mnogi dananji teoretiari sigur69 O sigurnosnim problemima primitivnih drutava vidi Blainey (1976; openitije o uzrocima rata,
1988).
47
nosti, da je nuno, ako ne dovoljno, rjeenje za sklonost ljudi i njihovih institucija da upotrijebe silu i nasilje kako bi postigli ono to ele uzvraanje silom. To
ogranienje i teke odluke koje donosi pripisuju se imperativu reda pred kojim stoje
sva ljudska drutva. On nastaje iz endemskih i stalnih sukoba meu pojedincima i
skupinama u pojedinim drutvima i izmeu drutava. Ti su teoretiari pretpostavljali da konsenzualna suradnja meu akterima pojedincima, narodima, drutvima
ili dravama ovisi o jednom preduvjetu: da su ukljueni i meuovisni akteri ve
stvorili reim ili poredak koji je kadar rjeavati neminovne sporove i sukobe meu
njima. Nitko nije mogao predvidjeti neko stanje istog mira u kojem se politiki
srazovi naposljetku nee, izravno ili implicitno, rjeavati pribjegavanjem sili ili prijetnjama konkretno nadmonom i prekomjernom materijalnom silom koju posjeduje moderna drava. Oni su tvrdili kako je ono stvarno ili istinito u vezi s ljudima
i njihovim drutvima ugraena prisutnost sile kao posljednjeg i konanog sredstva
za rjeavanje sukoba oko preferencija.
Ti su pisci smatrali da e sukobi naglo prerasti u nasilje kada se iscrpe nenasilna sredstva rjeavanja razlika. Na je trijumvirat dijelio iroko razumijevanje
stvaralake sposobnosti ljudi da smisle nenasilne naine popravljanja svojih ivota
i poboljanja svojih drutvenih uvjeta. Ako se eljelo da se ljudska sloboda i kreativnost razviju, prvenstveni cilj politike postalo je suzdravanje od pribjegavanja sili.
Poticaj na upotrebu sile ili prijetnji nije iskljuivao suradnju u irokom rasponu ljudskih poslova. Hobbes je otvoreno i rjeito iznio pitanje nunosti sigurnosti ili reda
kao preduvjeta za opstanak i procvat drutava:
Zato, to god da slijedi iz nekog ratnog doba, u kojemu je svaki ovjek neprijatelj svakom ovjeku, isto to slijedi iz vremena u kojem ljudi ive samo s onom sigurnou koju im jami njihova vlastita snaga i njihova vlastita dovitljivost. U takvom
stanju nema mjesta ljudskoj radinosti, jer njezini plodovi su nesigurni; dosljedno
tome, nema ni obrade zemlje, ni plovidbe, niti koritenja prekomorske robe; nema
ni udobne gradnje, orua za pokretanje ili premjetanje onoga to zahtijeva puno
udruene snage, ni znanja o povrini zemlje, raunanja vremena, vjetina, slova,
drutva, a to je najgore od svega, vlada samo neprestani strah i pogibelj od nasilne
smrti, ljudski ivot je usamljeniki, siromaan, prljav, teak i kratak.Zato, to god da
slijedi iz nekog ratnog doba, u kojemu je svaki ovjek neprijatelj svakom ovjeku...
[u drutvu] vlada samo neprestani strah i pogibelj od nasilne smrti... 70
Kako se dalje objanjava u 4. poglavlju, tvrdnje to ih iznose ti teoretiari smjetaju ih u realistiku kolu sigurnosti. Budui da su mogunost i esto velika vjerojatnost pozivanja na nasilje uvijek vrebali pod povrinom svih ovjekovih suradnji i
sukoba, Hobbes je iznio pretpostavku o potrebi za nekom silom koja ulijeva strah i
strahopotovanje koju je nazvao Levijatan i koja je sposobna razrjeavati razlike meu pojedincima i skupinama u drutvu.71 Levijatan kako suvremenici danas
nazivaju dravu morao je biti dostatno moan kako bi definitivno pomirio podjele
meu lanovima drutva ako se eljelo uspostaviti red. Taj problem ili stanje iznutra
mui sva drutva.72
70 Hobbes (1997: 70) (nav. prema: Thomas Hobbes, Levijatan, prev. B. Mikuli, Naklada Jesenski i
Turk, Zagreb, 2004. op. prev.)
71 Hobbes (1997).
72 Wrong (1994).
48
To je jednako vrijedilo za autoritarne i diktatorske vladavine kao to vrijedi za

moderne demokracije ili primitivna lovaka i sakupljaka drutva.73 Ta sila takoer je morala biti dostatno mona da drutvo titi i brani od suparnika. Morala je
uvijek djelovati i biti pripravna osigurati sigurnost i opstanak drutva kojem je bila
posveena dok obini smrtnici poivaju i snom obnavljaju snagu ili se bave drugim
stvarima. Ta golema sila morala je postojati i nakon pojedineva ivota kako bi osiguravala sigurnost i daljnje postojanje samoga drutva u koje su ljudi bili zapleteni
i o kojemu je ovisilo ostvarenje njihovih pojedinanih ivotnih izgleda. Drava je
u najmanju ruku morala biti dostatno materijalno mona da obuzda suprotstavljenu
silu drugih drutava kako bi neutralizirala njihovu sposobnost da drugima nametnu svoje uvjete i vlast.74 Kako bi se meu suparnicima uspostavio stabilan poredak,
svi se sudionici moraju sloiti, implicitno ili eksplicitno, da je raspodjela moi i sile
meu njima prihvatljiva i legitimna, koliko god bile velike razlike meu tim jedinicama. Atena je, pripovijeda Tukidid, prekrila upravo taj princip uzajamne suglasnosti meu suparnicima i saveznicima.
Napokon, na je trijumvirat takoer razumio da zastraujua mo drave mora
uivati potporu naroda kojeg titi i kojim upravlja. Saveznike drave takoer su
morale biti uvjerene da su njihovi savezi s drugim dravama dovoljno pouzdani da
odgovore na njihove posebne sigurnosne interese. Od drave, same ili u savezu, oekuje se da prua sigurnost kako bi zasluila unutarnju i vanjsku potporu. Vlast drave i legitimno koritenje njezina monopola na nasilje presudno su ovisili o obavljanju
sigurnosnih funkcija unutar i izvan teritorijalnih granica. Zato se inae podvrgnuti
takvoj vlasti i njezinoj materijalnoj moi ako ne moe pruiti osobnu i drutvenu
sigurnost? I obratno, od drave se pri obavljanju sigurnosnih funkcija takoer oekivalo, kao stvar ispravnog i legitimnog poretka, da nikada ne postane prijetnjom
interesima, ciljevima i vrijednostima drutva radi ije je zatite stvorena i dogovorena. Ta je toka osobito jasna u Hobbesovu razumijevanju sigurnosti. U suprotnom,
drava i oni koji posjeduju njezine ovlasti prisile vodili bi se za vlastitim interesima
na tetu onih nad kojima vladaju i koje je Levijatan, ili drava, duan braniti.
Kratkim saimanjem zajednikih tvrdnji koje je na trijumvirat iznio o ponaanju ljudi i njihovih institucija, naroito drava, moemo bolje razumjeti kako su
doli do svoje koncepcije sigurnosti. Slino tome, moemo takoer nauiti oblikovati vlastito razmiljanje o sigurnosti tako da najprije slijedimo njihov primjer a da ne
moramo nuno definitivno potvrditi bilo njihove tvrdnje o sigurnosti ili implikacije
njihova objanjenja ponaanja aktera pri pozivanju na silu. Ono to najvie moemo
nauiti od tih autora jest kako donositi ope zakljuke o sigurnosti osobnoj, drutvenoj i meudravnoj i o tome kako se svaka od njih odnosi prema irem prouavanju meunarodnih odnosa.75 Ono to elimo biti kadri uiniti, a to nikako nije
lako ili lagodno, jest ustanoviti kljuna svojstva sigurnosnih problema kao trajnog
obiljeja ljudskog ivota. Nismo duni ak se to i ne oekuje sloiti se s tim teoretiarima. Od nas se trai samo da stupimo u dijalog s njima kao prvi korak u ispitivanju onoga zato, kako i to sigurnosti. Moda e nam se vie svidjeti paradigme
73 Usporedite dva teoretiara, Mansbridgea (1996) i Mainea (1909), od kojih je jedan pristaa, a drugi
sumnja u vladavinu naroda, koji se u toj toki slau.
74 Hedley Bull (1977) o tome rjeito govori u svojoj knjizi The Anarchival Society, koja se mnogo ita
i izaziva divljenje.
75 Baldwin (1995) ukazuje na isto.
49
ili pristupi od 4. do 7. poglavlja moda e nam biti uvjerljiviji i korisniji za objanjavanje sigurnosnog ponaanja i pouzdaniji kao smjernice kako bismo dobili onu
vrstu sigurnosti koju traimo. Ti mislioci imaju mnogo za rei o tome kako bismo
mogli misliti o sigurnosti, prije nego to bismo trebali misliti o tome to govore, a da
se odnosi na nae vlastito vrijeme. Stoga se na prinose naega trijumvirata moemo
osloniti kao na konceptualan tap koji e nas poduprijeti dok uimo hodati sami, postajui neovisni i uspjeni igrai u razmiljanju o meunarodnoj sigurnosti. Glavni
razlog zbog kojeg se isprva oslanjamo na te stare autore jest da steknemo samopouzdanje da moemo razumjeti i rjeavati sigurnosne probleme koji nas danas mue.
HOBBES: SIGURNOSNA DILEMA I POJEDINAC

Ponimo s Thomasom Hobbesom. Hobbes je problem sigurnosti vidio u najirem
zamislivom smislu. Korijen sigurnosti kao problema vidio je jednostavno u tome to
smo ljudi. Ustvrdio je kako materijalni i psiholoki uvjeti koji nastaju jednostavno iz
toga to smo ljudi stvaraju trajan drutveni problem ono to se danas opisuje kao
sigurnosna dilema. S njom se suoavaju svi ljudi, bili toga svjesni ili ne. Primjenom
sile ili njezinom prijetnjom kako bi postigli eljeno, ljudi pokreu zatvoren krug i
ciklus nasilja i protunasilja. Na jednoj strani, zanemarivanje ili odbacivanje prijetnje
da bi drugi mogli upotrijebiti silu kako bi suparnicima nametnuli svoje preferencije
donosi nedvojben rizik podvrgavanja i ak smrti; oni e, a ne njihov suparnik, doi
na svoje. Na drugoj strani, pozivanje na silu pokree protuciklus nasilja koji teoretski nema granica, osim nametanja volje jednog od neprijatelja drugome ili eliminacije jednog ili obaju. Mnogi sluajevi rata meu narodima i dravama samo su
primjeri duboke sigurnosne dileme koja je endemska svim ljudskim drutvima i njihovim meusobnim odnosima. Sigurnosna je dilema, ironino, nastala meu samim
ljudima kao inteligentnim, kreativnim, racionalnim dvonocima koji nastoje preivjeti i napreduju iznuivanjem suradnje drugih prema vlastitim sebinim uvjetima.
Hobbes je, posve razlono, smatrao da svi ljudi imaju preferencije i da im je stalo
do onoga to ele. Imaju svakovrsne preferencije: za moi, bogatstvom, udobnou,
drutvenim statusom, prestiom, drutvenim ugledom, dominacijom, sjajnim estetskim ili hedonistikim uicima ili duhovnim mirom i asketskom samoom. to god
elite. U uvjetima oskudnih materijalnih i simbolikih resursa, sukobi preferencija
bili su neminovni i neprestani. Uzmite drutveni status i presti. Te se vrijednosti
oito ne mogu jednako podijeliti izmeu suparnikih traitelja a da im se njihova
vrijednost ne umanji. Ako je svatko ef, nije nitko. Slino tome, drutvo koje promie hedonizam i promiskuitet ne moe u isto vrijeme poticati asketsko samoporicanje
kao ideale ili model kreposnog ponaanja. Mora se odabrati i stvoriti oblike demotiviranja, ukljuujui nasilje i prijetnje, kako bi se obeshrabrile druge prakse ili norme. Ako se dvoje ljudi jedan drugoga boje, oboje ne mogu biti sigurni dok jedan ne
nadvlada ili ukloni suparnika.
Ti i bezbrojni drugi primjeri ilustriraju Hobbesovo stanje pojedinanih i drutvenih odnosa kao trajno stanje smuenosti, da se posluimo Shakespeareom. Prema
Hobbesovu miljenju, razliiti pogledi ljudi na nain ivota te dravne i drutvene
prioritete bitno su nespojivi i neuskladivi. Ukratko, oni su nepomirljivi. Mogunost
utopije, definirane pomirenjem razliitih ljudskih preferencija i volja, iskljuena je
50
promatranjem ovjekova ponaanja i pretpostavkama o ljudskoj prirodi i sposobnosti stvaranja sukobljenih interesa i vrijednosti za sebe kao pojedince i za drutva
kojih su lanovi.
Za Hobbesa se preferencije ljudi prirodno razlikuju, a ne pribliavaju, kad nema
neke materijalno nadmone sile koja izaziva strahopotovanje da uvede red, odreen
kao prisilno usklaivanje sukobljenih ljudskih volja. To, drugim rijeima, znai da
ljudi kao ljudi ne mogu u svojim drutvenim razmjenama oekivati da e u pogledu
drutvenih obiaja, pravila i vladajuih principa prirodno nastati podudarnost njihovih preferencija. To ne znai da je u svijetu u kojem ivi est milijardi razliitih i
podijeljenih ljudi i sa 200 nacionalnih drava, od kojih svaka polae pravo na suverenost i najviu ovlast da upotrijebi svoje sposobnosti primjene nasilja kako bi rjeavala sukobe kod kue i u inozemstvu, oekivanje podudarnosti iole vjerojatnije od
podudarnosti klase i religije nego u Hobbesovoj Engleskoj sedamnaestoga stoljea.
Engleska se podijelila prema klasa i religiji. Ako je to pravo stanje odnosa meu ljudima, mir i sklad samo su privremeni predasi izmeu neprijateljskih sukoba i ratova.
Tako je mislio (i poduavao) Hobbes: Tako se ni narav rata ne sastoji u trenutnim
borbama, ve u uoenoj sklonosti k tome kroz cijelo ono vrijeme u kojem ne postoji
jamstvo o suprotnom. Sve ostalo vrijeme se naziva mir.76
Hobbes je ljude uzimao onako kako ih je promatrao ili prouavao kroz obilje
povijesnih zapisa koji su mu bili na raspolaganju. Odupirao se grkoj sklonosti da
problem politikog poretka postavi kao ideal, uvelike onako kako je taj problem postavljen u Aristotelovoj Etici,77 kao djelo ljudi najboljega drutva i kao posljedica
rasprave o politici i moralu koju prvenstveno vode samoizabrane elite koje tvrde da
imaju osobito znanje o izgradnji takva idealnog drutva. Hobbes je uoio da ljudi
neprestano tee dobiti ono to ele od drugih i da su sebi slinima spremni silom ili
prijetnjama nametnuti svoje interese i vrijednosti. Ta sklonost i stalna prijetnja da
e se ljudi oslanjati na nasilje kako bi postigli svoje, imale su svoju logiku. Nasilje
ili prijetnje nasiljem umirivale su ili prekidale raspravu i polemiku o tome koji bi
poredak mogao najbolje sluiti drutvu ili odnosima meu dravama. Kao u pripovijetki Secret Sharer Josepha Conrada,78 Hobbes je uoio da mogunost upotrebe
sile implicitno prati sve drutvene transakcije i razmjene. To je svakako vrijedilo za
njegovo doba. Engleska sedamnaestog stoljea bila je iscrpljena kroninim graanskim ratom zbog djelokruga vlasti krune, prvenstveno u vezi s vjerskom slobodom
i vlasnikim pravima. Na temelju znanja o ratovima antikog doba i neposrednog
iskustva vjerskih ratova u Engleskoj i na kontinentu, Hobbes je zakljuio kako su
ljudi spremni upotrijebiti svako sredstvo, sa silom uvijek pri ruci, kako bi postigli
ono to ele. Nije to bila sklonost ni vrijedna aljenja ni pohvalna. Jednostavno je
bila. Jo uvijek jest.
Za Hobbesa dakle ljudi ive u neminovnoj nesigurnosti, koliko god se toj tvrdnji
protivili povrinski izgled i individualni psiholoki doivljaji stabilnosti i sigurnosti. S obzirom na beskrajan sukob preferencija i neminovno oskudne naine i sredstva da se zadovolje (sjetite se da nije svatko mogao stei status, biti bogat i moan),
sukob je bio ugraen u drutvene odnose ljudi i ljudskih drutava u neumornoj,
alosnoj i spretnoj tenji za suprotstavljenim preferencijama. Pojedinane i skupne
76 Hobbes (1997: 70).
77 Aristotel (1947: 308ff).
78 Conrad (1962).
51
preferencije mogle su se ostvariti jedino rjeavanjem nikada rjeivih dilema sigurnosti i izbora koje prate nastojanje da se postigne eljeno te, sukladno tome, bavljenjem moi da se osiguraju povoljni ishodi. Kada su se sve konsenzualne pobude za
tu suradnju iscrpile, prisilna je suradnja bila jedini preostali izbor sa svim njezinim
prateim opasnostima i rizicima.
Hobbes je takoer ustvrdio kako su svi ljudi na dva bitna naina u osnovi jednaki u tim tenjama da pobijede. Za njih kao pripadnike roda za sam njihov bioloki
i psiholoki ustroj vrijedi uroena sklonost postignuu onoga to ele. Jednaki su
takoer u uroenoj sposobnosti da u tim odnosima pobijede. Brutalna je sila pomagala, ali ona esto nije bila onako odluujua kao domiljatost ili varka ili pak lukave
strategije da se suparnike prevari, razorua i iskoristi. Prema Hobbesovu je miljenju zbog tog stanja jednakosti sigurnosna dilema jo prisutnija i tvrdokornija nego
to su vjerovali raniji mislioci. Egoizam pojedinca, voen sebinou, prisiljava svakoga da se osloni na vlastite resurse i nastojanja da sam neto uini. Ta je inherentna
anarhija svakoga stalno suprotstavljala svima drugima. Preputen prirodnom stanju,
ljudski je ivot za svakoga bio usamljeniki, siromaan, prljav, teak i kratak.79
Pravednost ili pravinost u drutvenim odnosima ili vladavina prava bili bi utopijski
da nema prisile koja e te transakcije osiguravati i odravati.
Kako bi izbjegao taj poloaj koji oslabljuje i ustrajno postavljanje sigurnosne dileme te njezinu beskrajnu silaznu spiralu prema uzvratnoj sili koja zamjenjuje sve
bitne preferencije, politike i moralne,80 Hobbes je zamislio sliku prirodnog stanja u
kojemu su izolirani, jednako ranjivi pojedinci stupili u zajednicu kako bi uspostavili
politiki i moralni poredak koji je svima jednako nametnut silom. Ljudsko je drutvo sa svojim shvaanjima pravednosti, pravinosti i vladavine prava postalo mogue kada se svaki lan toga drutva odrekao svoje osobne moi i prava da upotrijebi
prisilu uspostavljanjem neke strane sile kojoj su svi podreeni. Taj e Levijatan posjedovati materijalne resurse i volju da presuuje u neminovnim sukobima izmeu
pojedinaca i skupina. On e takoer moi braniti drutvo od napadaa.
Kako je uvidio Max Weber, Hobbesov je Levijatan metaforiki prikaz moderne
drave drutvene jedinice koju su izmislili ljudi i koja ima monopol na legitimnu
upotrebu sile na odreenom teritoriju te koja je sposobna nametati red inae posvaanom stanovnitvu koje taj prostor nastanjuje. Weberov opis moderne drave i dalje je vrlo relevantan unato sve veim napadima na polaganje prava na suverenost
i neogranieno pravo na upotrebu materijalne snage, ak i na tetu prava njezinih
graana. Weber opisuje dravu kao obaveznu organizaciju s teritorijalnom osnovicom. Nadalje, ... primjena sile smatra se legitimnom jedino onoliko koliko je drava
doputa ili propisuje.81 Koliko se god danas problematizira,82 Weberovo miljenje
jo iroko prihvaa, implicitno ili eksplicitno, veina pripadnika drava svijeta. ak
i oni koji su protiv drave i njezina monopola definiraju svoj otpor dravnoj moi
nastojanjem da dobiju pristup monopolu drave na prisilu bilo radi toga da smanje
njegov opseg ili da iskoriste njezinu golemu mo.
Hobbesovo obrazloenje za dravu nikako se ne bi smjelo tumaiti kao povijest
79 Hobbes (1997: 70).
80 Za iru analizu sigurnosne dileme kao problema racionalnog izbora i njezinih psiholokih determinanti
vidi Jervis (1976).
81 Weber (1968: I: 56).
82 Kolodziej (2003) ispituje granice koje se postavljaju ovlastima dravne prisile i njezinu obvezu da
titi ljudska prava u glavnim regijama svijeta.
52
moderne drave od njezinih poetaka do njezine uloge u meunarodnim odnosima danas. Ona je normativni moralni konstrukt preduvjeta za politiki poredak.
Povijest i suvremeno iskustvo daju sliku drutva koja je suprotna Hobbesovu istom modelu. Drave su uvijek neravnopravne u pogledu materijalne sile kojom
raspolau. Shvaanja suverene jednakosti ne slau se s razliitom moi drava da
svoju okolinu oblikuju na eljene naine. Takoer, Hobbesova ili Weberova konceptualizacija drave ne bavi se neuspjehom drava bilo da ispune svoje sigurnosne
funkcije (Libanon), svoje grabeljive ciljeve (Ruanda, Sudan, Kamboda ili Mao
Tse-tungova Kina) ili krenjem normi civiliziranog ponaanja i ljudskih prava te
potporom teroristima (bivi talibanski reim u Afganistanu).
Hobbesov cilj nije bio povijesni opis. Niti je na cilj ovdje pratiti onu kompleksnu i prijepornu povijest uspona i irenja drave i nastanka sustava nacionalnih drava, ma koliko ta povijest bila vana za teoriju drave i njezinu ulogu u rjeavanju
sigurnosnih imperativa.83 Hobbes se, kao i ova rasprava, usredotoio na opisivanje,
objanjavanje i razumijevanje sigurnosti kao kljune za ovjekov ivot. Rjeavanje
sigurnosne dileme, ma koliko privremeno, te uspostavljanje politikog poretka bili
su preduvjeti za ouvanje i nastavak drutvenog ivota i poslije ivota bilo kojeg
njegova lana. Hobbesovo rjeenje, Levijatan, ili stvaranje zastraujue sile i njezino legitimiranje izmiljenim drutvenim ugovorom koji se mogao dogoditi nekada u
povijesti, jednostavno je to ista izmiljotina, kako tvrde njegovi kritiari.
Usprkos njihovoj otroj kritici, univerzalni i trajni problem sigurnosti ostao je do
danas.84 Ako je sigurnost bila problem za nekoliko milijuna Britanaca koji su ivjeli
na nekom otoku u sedamnaestom stoljeu, koliko je tek danas trajna briga za est
milijardi ljudi i dvjesto drava, koje su sve vie meusobno ovisne u uvjetima sve
ire globalizacije sukoba interesa preko dravnih granica. S obzirom na Hobbesovu
temeljnu pretpostavku da se ljudske preferencije ne mogu ostvariti u uvjetima inherentno oskudnih sredstava i s obzirom na dalekovidnu tvrdnju o ovjekovoj sposobnosti da stvara uvijek nove razlike, iskuenje da se pribjegne sili uvijek je prisutno
u ovjekovu umu, odlukama i postupcima. Motivacija da se upotrijebi sila, ako se
ne obuzda, vreba ispod povrine svih ljudskih odnosa u kojima e akteri tee osigurati povoljan ishod u transakcijama s bilo kojim ciljem: ljubavi, dominacijom, bogatstvom, privilegijem i prestiem. Sila i prisila takoer su privlane institucijama
ljudskih nastojanja, ponajprije dravama, koje nastoje utjecati jedne na druge u skladu s konkurentskim shvaanjima onoga to ele.
Hobbes nije mogao predvidjeti da e drava u konanici postati osnovna jedinica
politike organizacije naroda svijeta. Onakav poredak ili sigurnost koju je svijet danas
postigao poiva na decentraliziranom sustavu nacionalnih drava. Drave lanice u
veoj ili manjoj mjeri omoguuju taj kakav-takav red u svijetu za njegovih est milijardi stanovnika.85 Hobbes bi se takoer iznenadio kada bi vidio da vladajue unutarnje
ili domae rjeenje za sigurnosnu dilemu nisu kraljevi ili vladari nego vladavina naroda. Danas nijedan reim, koliko god bio represivan ili autoritaran, ne tvrdi da zastupa
samo sebe i svoje partikularne interese i opstanak. To vrijedi kako za liberalne demo83 Za opsenu raspravu o podrijetlu moderne drave i njezinim nedostacima kao institucije vladavine
vidi inter alia Spruyt (1994), Tilly (1990) i Krasner (1999).
84 Reinhard Bendix prati tu evoluciju u Bendix (1964a, b, 1978).
85 Barry Buzan (1991) istie tu toku koju previe esto previaju mnogi koji se bave anarhijom sustava
drava.
53
kracije Zapada tako i za drave koje tvrde da neka povijesno povlatena stranka (Kina
ili Vijetnam) ili karizmatian voa (Fidel Kastro na Kubi) ili vojna hunta (Mjanmar)
ili vjerski voe (Iran i Saudijska Arabija) predstavlja narodnu volju. Koliko god princip narodnog suvereniteta koji je temelj vlasti i legitimnosti drave bio manjkav, suverena je drava privremeno rjeenje za globalnu sigurnosnu dilemu. Popravljanje i
nadilaenje njezinih nedostataka, ponajprije njezinih sposobnosti i sklonosti ratovanju, jedan je od velikih i nerijeenih problema dvadeset prvog stoljea.86
CLAUSEWITZ: SIGURNOSNA DILEMA I DRAVA

Svaka drava svjetskog sustava drava smatra da ima pravo na monopol na legitimnu upotrebu sile na teritoriju i nad stanovnitvom nad kojim ima najviu vlast.
Tako je stvoren decentraliziran sustav drava kao klimavo i neizvjesno jamstvo meunarodne sigurnosti i reda. S hobbesovskog je gledita to rjeenje oito manjkavo. Nema zastraujue sile da rjeava ili namee rjeenja sukobljenim dravama.
Dapae, mo drave usmjerena je na spreavanje tog ishoda. Stoga je problem sigurnosti ili reda to ga nacionalne drave rjeavaju na lokalnoj ili nacionalnoj razini
bitno nerijeen na razini sustava nacionalnih drava. Slab i krhak decentralizirani
sustav nacionalnih drava premjeta fokus sigurnosne dileme s individualne i socijetalne razine na odnose samih drava i mo kojom u nejednakoj mjeri raspolau.
S nastankom moderne drave i s njezinim opim prihvaanjem meu narodima
svijeta proiruju se i produbljuju dimenzije sigurnosne dileme vezane za pojedince
i skupine da prihvate odnose drava kao korporativnih entiteta. Implicitna anarhija koja lei u temelju odnosa pojedinaca unutar odreenog ljudskog drutva, kako
Hobbes objanjava, eksplicitna je i oita ak i obinom promatrau naina ponaanja drava. Sjedinjene Drave, na primjer, odbijaju sudjelovati u novoosnovanom
Meunarodnom kaznenom sudu i ak su povukle svoj prethodni potpis na ugovor
prije njegove ratifikacije. Njihove glavne primjedbe odnose se na pravo na zatitu
od progona njihova vojnog i civilnog vodstva angairanog u operacije odravanja
i uspostave mira diljem svijeta i u jaanju amerikih interesa u svijetu. Ne postoji
sila koja moe nametnuti ameriko pristajanje na presude Suda. Male drave, poput
Izraela i Mjanmara, takoer mogu nekanjeno ignorirati rezolucije Ujedinjenih naroda. Vlada anarhija kao najvanije svojstvo sustava drava. To to je drava postala
glavna jedinica politike i moralne organizacije ljudskog roda, moe se uvelike pripisati njezinu uspjehu kao sustavu ratovanja koji osigurava odsutnost neke goleme
sile koja e ureivati meudravne odnose.87
U skladu s Hobbesovim pretpostavkama, Clausewitz je izvukao logian zakljuak da drave, poput Hobbesovih pojedinaca, ive u uvjetima vjenog sukoba koji
vodi prema istom ratu.88 Odlunost da ostanu samostalne i neovisne, njihovi sukobljeni interesi i suprotstavljene zamisli poretka koji upravlja njihovim odnosima
obvezali su ih da o ratu misle kao o trajnom imperativu i najveem prioritetu. Kad se
86 Ovaj pregled sigurnosnih studija bio bi manjkav ako ne bi naglasio vane prinose Barryja Buzana i
njegovih kolega, koji sainjavaju englesku kolu sigurnosnih studija.
87 Vidi Tilly (1990, 1975a, 1993).
88 Clausewitz (1976). Valja primijetiti kako Wrong (1994) dijeli to miljenje da Hobbesova shema
predstavlja ist model sukoba.
54
nije drala pod nadzorom, borba za mo i prevlast meu dravama u uvjetima anarhije prelazila je u zavrnu borbu koju je Hobbes pripisao pojedincima.
Ta tendencija odlaska u krajnost u oruanom sukobu drava odredila je sigurnosnu dilemu na meunarodnoj razini. to su se vie drave pripremale za rat, to su
druge drave odgovarale istom mjerom, a to je vodilo predvienom kretanju prema
istom ratu; to su se manje drave bavile ratom i time kako i kada bi druge drave
mogle traiti da se sukob razrijei u njihovu korist primjenjujui snagu prisile, to su
vie te bezbrine drave bile podvrgnute volji drugih drava. Za razliku od pojedinaca, drave se upravo zbog svojeg navodnog moralnog sklopa kao suverene i neovisne jedinice vladavine nisu mogle podvrgnuti nekom Levijatanu kako bi izbjegle
stalne sukobe. One su bile i jesu Levijatani. Podvrgnuti se drugoj dravi ili vioj
vlasti ravno je samounitenju drave.
Clausewitz je shvatio da u stvarnim odnosima meu dravama rat rijetko poprima svoj isti oblik. Stvarni se ratovi razlikuju od idealnog modela istog rata.
Potonji je krajnost koju namee logika moi ako su odnosi meu dravama svedeni
na silu i nasilje. Materijalna ogranienja i ogranienja okoline, da ne kaemo srea,
gotovo uvijek su spreavala ili iskljuivala ostvarenje istog oblika rata logian zakljuak razmjene sile ili nasilja meu suparnicima kako bi poluili ono to ele. Za
Clausewitza su odluujua ogranienja meutim bila nematerijalna. Bile su to politike i moralne granice koje dravi u obnaanju vlasti postavljaju reimi i njihova
stanovnitva pri pogaanju i pregovorima s drugim akterima kako bi se dogovorio
posao, a ne materijalno unitenje.
Clausewitz je itekako dobro znao da je Francuska revolucija temeljito nagrizla
ta politika i moralna ogranienja. Napoleonski ratovi do kojih je dovela pustoili
su Europu cijeli jedan narataj, do poraza Francuske kod Waterlooa. Nacionalizacija
i demokratizacija rata, ono to obiljeava moderno ratovanje danas, omoguile su
dravi da upotrijebi sve ljudske i materijalne resurse kojima raspolae njezino stanovnitvo. Ta promjena ratovanja od doba prije nacija i industrijalizacije opskrbila
je modernu dravu sredstvima za pravi isti rat na djelu. Totalni rat sveo je sve
ljudske brige i interese na jednostavan duel u kojem unitenje ili podvrgavanje protivnika apsorbira sve ljudske resurse i imaginaciju.89
Clausewitz nije mogao predvidjeti stapanje beskompromisnih tvrdnji o nacionalnoj i kulturnoj superiornosti neprestanim znanstvenim otkriima i tehnolokim
novinama sa sve destruktivnijim i preciznijim ubojitim sredstvima koja u nekoliko
minuta mogu unititi mete bilo gdje na svijetu. Razvoj tih sustava naoruanja proirio je opseg i razornost vojne sile. Ona e proizvesti materijalna sredstva i uvjete za
totalne ratove dvadesetog stoljea po cijeni od vie od 100 milijuna ivota. Te snage,
u savezu s evolucijom moderne drave i stvaranjem obuene i racionalne civilne i
vojne birokracije, postavile su temelje za voenje dvaju svjetskih ratova i, kako opi89 Clausewitz, kao strateg prije nego teoretiar rata, vrlo je kontroverzan jer su mnogi njegov govor
o istom ratu protumaili kao zagovaranje takvog rata. Vidi Ritter (1969, 1979), koji to razmiljanje
povezuje s njemakim strategijskim razmiljanjem. Za suvremenu afirmaciju Clausewitzeva strategijskog
razmiljanja i njegovo zagovaranje sredinjeg vojnog planiranja i stvaranja glavnog stoera vidi utjecajna
razmiljanja Samuela Huntingtona (1957, 1960), koji naizmjence poziva na privilegiran status za
menadere nasilja i potom u iduoj knjizi odluno odbacuje taj model proglaavajui superiornost
demokratskog, necentraliziranog, strategijskog razmiljanja kroz politiku konkurenciju, kompromis i
konsenzus.
55
suje 3. poglavlje, za potencijalno katastrofalan nuklearni rat dosad neviene ruilake snage koji prijeti cijelome ljudskom rodu.
Clausewitzev doprinos naem razumijevanju sigurnosti i sigurnosne dileme sastoji se u tome to je povezao nove i revolucionarne promjene u politikim, drutveno-ekonomskim i vojnim uvjetima modernog ratovanja izmeu drava i naroda i
svoj uvid da su se prethodno ogranieni, ali neprestani, ratovi europske prolosti sve
vie pribliavali istom obliku, kako je poela pokazivati ravnotea sustava snaga
u osamnaestom stoljeu.90 Kako je pokazala Francuska revolucija, rat moe doi do
svojih krajnjih granica kao posljedica neogranienih moralnih i politikih ciljeva kojima tei neka drava ili narod. Narodni suverenitet nije rijeio sigurnosnu dilemu.
U okolnostima netolerantnih populacija pojedinih zemalja eljnih vlasti, mobiliziranih za rat, problem sigurnosti vratit e se svojoj krajnosti nesputanog nasilja.91 Rat
i nasilje pribliit e se Hobbesovom ratu izmeu pojedinaca. Ako se ne zauzda nematerijalnim politikim, kulturnim ili moralnim granicama, rat u svojem istom
obliku ukljuit e sve druge ljudske interese, brige i obzire. isti rat postat e stvarni
rat. Samounitenje pojedinaca u prirodnom stanju bez poretka, koje je Hobbes zamislio kao sudbinu ljudi bez Levijatana da nametne red, sada je bilo potencijalna sudbina sustava nacionalnih drava i stanovnitava svijeta vienih ne samo u njihovoj
zbunjujuoj sloenosti nego kao pripadnika ljudskog roda koji ima istu gensku ifru.
TUKIDID: SIGURNOSNA DILEMA I KAKO JE SMANJITI

AKO SE NE MOE RIJEITI
Usidrimo Hobbesove i Clausewitzeve uvide u konkretne povijesne primjere. Oni
mogu ilustrirati zastraujue odluke pred koje postavlja sigurnosna dilema u odnosima izmeu pojedinaca, skupina i drava. Tukididov prikaz Peloponeskog rata
izmeu Atene i Sparte u petom stoljeu pr. Kr. dokazan je nain da se izloi sigurnosna dilema. Taj dobro istraen put takoer je korisno ispitati zato to se dogodio
davno. Zahvaljujui Tukididovom teoretiziranju o nasilju i ratu, njegovu prikazu i
korisnim poukama koje je izvukao iz Peloponeskog rata, on je jo uvijek relevantan
za razumijevanje i objanjenje sigurnosnih dilema s kojima se danas suoavaju narodi svijeta.92 Prouavanjem sukoba otprije vie od dva tisuljea, u kojemu nemamo
osobnih interesa, problemu sigurnosne dileme moemo prii relativno slobodni od
pristranosti i predrasuda koje mogu ometati vrednovanje sukoba u kojima imamo
snane preferencije s obzirom na to tko bi trebao pobijediti ili izgubiti bila to izraelsko-palestinska borba ili indijsko-pakistanski sukob oko Kamira. Moda ste ve
pogodili, povjesniari i teoretiari sigurnosti nisu suglasni kakve pouke izvui iz
Tukididove pripovijesti. Tu dugu i zamrenu polemiku neemo ponavljati.93 Umjesto
90 Schroeder (1994b).
91 Hayes (1926).
92 Uoavaju ih i opirno ispituju obavijeteni komentatori u jednom nedavnom prijevodu. Vidi
Thucydides (1998: 353-522). Istie se takoer reinterpretacija klasine realistike teorije koju iznosi
Richard Ned Lebow (2003), koji tvrdi da su Tukidid i Clausewitz svoje razumijevanje sklonosti drava
da upotrijebe silu smjestili u okvir morala, koji je podvukao njihovu traginu sklonost da prelaze granice
svoje materijalne snage s katastrofalnim posljedicama, koje dramatino ilustrira poraz Atene u ratu sa
Spartom. Zanimljivo je da u toj raspravi nema Hobbesa.
93 Garst (1989) prikazuje suvremenu relevanciju Tukididova prikaza za teoriju meunarodnih odnosa.
56
toga, korisno je uoiti dubinu sigurnosne dileme i irok raspon mogunosti koje su
otvorene matovitim voama, narodima i dravama da odgovore na taj stalni izazov
miroljubivim odnosima unutar drutava i izmeu drava.
Mnogi su pisci nakon Hobbesa posegnuli za borbom izmeu Atene i Sparte kao
modelom za prikaz sigurnosne dileme. Lako je mogue da je Hobbes to imao na
umu prevodei Tukidida. Grki graanski rat mogao se usporediti s meusobno destruktivnim vjerskim ratovima koji su u sedamnaestom stoljeu potresali Englesku i
Europu. Moderni pisci, naroito oni koji se bave hladnoratovskim sukobom izmeu
Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza, takoer su uzeli Tukididov prikaz grkoga
rata za ilustraciju Hobbesove koncepcije sigurnosne dileme drutava i drava. Na
primjer, japanski su se znanstvenici okrenuli Tukididu nakon Drugoga svjetskog
rata kako bi objasnili poraz Japana s nadom da e se izvui korisne pouke za oblikovanje poslijeratne japanske politike sigurnosti. Ako su drave i drutva tek pojedinci
u ratu, kako drutvo ili drava moe napredovati u tom anarhinom stanju? Kako
sigurnost drutva, drave, poretka moe biti osigurana ako nema nekog Levijatana s
golemom moi da svim sukobljenim akterima u svjetskoj politici nametne red? Kako
jedno drutvo ili drava moe svoje preferencije nametati protivnicima i svladati ih
a da ne riskira onu vrstu unitenja koju je donijelo nuklearno spaljivanje Hiroime?
Mnogima je Tukididov prikaz bio bogata deskriptivna graa koja je oivila
Hobbesov model u njegovoj projekciji bezgraninih zahtjeva nasilja kada su sve druge vrijednosti i interesi drutva ili drave podreeni njegovoj smrtonosnoj logici.
Korisno je pokazati logiku materijalne sile okrenute jedino protiv sebe same, nesputane drugim ljudskim interesima, kako bismo konkretno shvatili probleme to ih
postavljaju tenja za sigurnou i dileme izbora koje postavlja ta neprestana tenja.
Od posebna je interesa Tukididovo prepriavanje meljanskog dijaloga, simbola logike moi koja radi protiv sebe kad ljudi u ratu podrede svoje interese i sve to cijene
kako bi pobijedili protivnika.
U meljanskom dijalogu94 predstavnici Atene iz petog stoljea stiu na Mel, otok
blizu Atene, kako bi od Meljana traili da se pridrue Ateni u savezu protiv Sparte.
Dva saveza, predvoeni Atenom i Spartom, uhvaena su u smrtonosnu borbu za
vlast na Peloponeskom poluotoku, vrlo slino Sjedinjenim Dravama i Sovjetskom
Savezu u borbi za prevlast u svijetu nakon Drugoga svjetskog rata. Mel, koji su najprije naselili spartanski kolonizatori, eli u tom ratu ostati neutralan. Ne eli u savez
ni sa kojom stranom. Njegovi graani i voe radije e se sakriti nego balansirati ili
se prikloniti jednoj ili drugoj strani u sukobu. Do rata sa Spartom, Atena je naratajima odravala prijateljske i uzajamno korisne trgovake i kulturne odnose s Melom.
Rat sa Spartom i smrtna borba koju je podrazumijevao promijenili su nain na koji
su atenski poslanici doivjeli Mel. Rat je na Mel bacio tamnije svjetlo nego prije.
Mel se nije promijenio, ali je rat sa Spartom stubokom promijenio politiki kontekst
u kojemu su postojali prijateljski odnosi izmeu Atene i Mela. Do tada suradniki
odnos pretvoren je u neprijateljski odnos i sigurnosni problem za Atenjane i Meljane.
Sada je elja Mela za neutralnou doivljena kao prijetnja sigurnosti Atene. U
povrnom tumaenju dijaloga ima malo ili nimalo razloga za sumnju u iskrenost
Meljana. Atenjani su s njima stoljeima ivjeli u miru. Sada, usredotoeni jedino
na prijetnju koju predstavlja Sparta, Atenjani odbacuju meljansko preklinjanje. Mel
moe proglasiti neutralnost, ali nije u stanju, zbog toga to je mali, ispuniti svoje
94 Thucydides (1998: 227-31) prepriava razgovor izmeu izaslanika Atene i voa Meljana.
57
obeanje, ak i ako Atenjani vjeruju u iskrenost Meljana da ele ostati neutralni.

Sparta e, poput Atene, takoer biti potaknuta navesti Mel da joj se pridrui u savezu protiv Atene po istoj logici moi koja Atenjane navodi da podvrgnu Meljane, bez
obzira na svoje miroljubive namjere. Osim toga, Meljani su u srodstvu sa Spartom,
to je jo jedan element koji baca sumnju na molbu Mela da ostane u miru s Atenom
i neutralan u ratu.
Drugo, ako bi Atenjani, kako su objasnili, riskirali da se ti nepovoljni ishodi dogode, uli bi u drugi, potencijalno ozbiljniji rizik. Kako su Atenjani objasnili meljanskim predstavnicima, neki od atenskih saveznika, koji su bili prisiljeni protiv
svoje volje pristati na atensku vlast, mogli bi se pobuniti protiv represivne vladavine.
Nadahnuti uspjenim primjerom meljanske neutralnosti, imali bi snanu motivaciju
da i oni odstupe. Prema Atenjanima, ako Atena pristane na slabu vlast, poput Mela,
njezina sposobnost obuzdavanja pobune meu snanijim saveznicima bit e ozbiljno oslabljena. Atenjani spremno priznaju da svojim saveznicima vladaju vie prisilom nego njihovim pristankom. Atenski vojskovoe nemaju iluzija o nepopularnosti
Atene meu grkim gradovima-dravama i posve su svjesni iroke potpore koju
Sparta uiva diljem Peloponeskog poluotoka.95 Da nije rata sa Spartom, Atena bi s
Melom mogla ivjeti u miru. Sada kada su u ratu, i Ateni i Sparti trebaju saveznici
ili se smatraju prinuenima odrei ih svojoj protivnici. Atenjani misle (to ne mora
nuno biti tono, kako Tukidid pripovijeda prikazujui njihov poraz kao krajnju
borbu za vlast) da je politika prisilnih saveza Ateni nametnuta kao ratni imperativ.
Neprijateljstvo Mela zapravo je znak atenske moi i ulog u kontroliranju saveznik.
Atenjani objanjavaju: ...Vaa mrnja ne vrijea nas koliko vae prijateljstvo. Ono
bi nas pokazalo slabim u oima drugih podanika, a vaa mrnja bio bi dokaz nae
moi.96 S motrita atenskih predstavnika, neuspjeh Atene da Mel podvrgne svojoj
volji znak je slabosti. Njegovo podreivanje odvraa saveznike Atene da se pobune
ili tako barem vjeruju Atenjani.
Atenjani potom odbacuju druga tri argumenta obrane koje nude Meljani. Meljani
govore o opravdanosti svojeg stajalita; tvrde da su u otporu Ateni bogovi na njihovoj strani; i napokon, prijete da e se udruiti sa Spartom ako te ponude ne uvjere
Atenjane da odbace prijedlog saveznitva. Potonja je prijetnja upravo ono zbog ega
su Atenjani sumnjiavi kada je rije o oslanjanju na njihovu dobru volju, rije ili
dugu povijest miroljubivih odnosa s Atenom. Atenjani odbacuju spartanski manevar
Meljana. Pomo Melu bila bi suprotna sigurnosnim interesima Sparte. Atena je imala
bolju mornaricu, ne Sparta, a Mel je otok. Pa zato bi onda Sparta riskirala poraz kako
bi spasila Mel, bez obzira na to to joj je rod, u beznadnom naporu da ih zatiti dovoenjem u pitanje atenske prevlasti na moru? to se bogova tie, Atenjani mogu dobiti
njihovu zatitu jednako kao Meljani. Osim toga, zakon to su ga donijeli bogovi, istiu Atenjani, nalae da ...svaki od nas mora koristiti snagu kakvu misli da moe, a mi
znamo i vi znate da se meu ljudima pravda namee samo meu onima koje se moe
jednako tako njome obuzdati, a da oni koji imaju mo, tu mo koriste, dok slabi ulaze
u kompromise.97 Za Atenjane je to zakon prirode. Ponaaju se onako kako bi se u toj
95 Thucydides (1998: 58-101).
96 Thucydides (1998: 58-228).
97 Thucydides (1998: 227). Taj esto navoen razgovor o moi razliito se prevodi. U jednom drugom
izvodu, koji je nedvojbeno precizniji od drugog prijevoda, jednostavno glasi o pravu je rije samo kod
jednakih u moi, dok snani ine ono to mogu i slabi trpe ono to moraju. Thucydides (1951: 331).
58
situaciji svatko ponio. Pravdi se slui tako to se djeluje u skladu s prirodom, koju nalae i odreuje borba za vlast izmeu Atene i Sparte i atenskih saveznika.
Obratite pozornost na to da u podlozi te pripovijesti lee principi sigurnosti.
Moe se rei da se oni ne odnose samo na tu priu i konkretni sukob izmeu Atene
i Spartre nego na sve oblike drutvenog odnoenja meu narodima u kojima se razlikuju s obzirom na to to ele jedni od drugih i u kojima su spremni i odluni upotrijebiti nasilje kako bi postigli ono to ele. Kada su sukobi svedeni jednostavno na
odnos sile ili dvoboj kako bi se vidjelo tko e pobijediti, kako to Clausewitz opisuje u svojoj koncepciji istog rata, tada logika nasilja i materijalne snage istiskuje
logiku politikih, moralnih ili religijskih razloga. U tim krajnjim okolnostima sila
takoer porie napore izgradnje drutveno-ekonomskih i politikih odnosa izmeu
suparnika i neutralnih kojima se smanjuje motivacija da se razlike razrijee prisilom. Pobjeuje rat; sustav drava ovdje grkih gradova-drava prelazi u sustav
ratovanja.
Nakon to je porazila Perzijance i spasila grke gradove-drave od podjarmljivanja, gradovi-drave priznali su vrhovnu vlast Atene i legitimacija njezine hegemonije uivala je iroku suglasnost i pristanak meu svim Grcima. Ekspanzionistiki
rat Atene sa Spartom unitio je te veze povjerenja. Kljuni elementi pristanka i legitimacije oslabjeli su kada se Atena pripremila za bitku protiv Sparte i za nespornu
vlast nad grkim poluotokom. Sada je njezine odnose s drugim grkim gradovimadravama vodila logika nasilja, a ne uzajamni pristanak i potovanje njihovih vitalnih interesa. Drugi gradovi-drave, ukljuujui prisilne saveznike Atene, nisu vie
mogli odluivati o svojoj sigurnosti ili o irem pitanju naina voenja sustava grkih
gradova-drava. Neutralni Mel takoer je bio natjeran na atensku vlast. U meljanskom dijalogu Atenjani ne osporavaju vanost pravednosti, naloge religije, vodstvo
bogova, uzajamno korisnu trgovinu meu narodima ili volju i iskrenost elje drugih
Grka da s Atenom ostanu u miroljubivim odnosima. ak se i ne trude opravdavati
svoje carstvo kao pravino. Njima je najvanije kako poraziti Spartu i njezine saveznike ono to e Clausewitz kasnije nazvati istim ratom i dvobojem do smrti.
Prema atenskom izaslanstvu, sigurnosni problem sa Spartom i Melom bio je sveden
iskljuivo na pitanje ravnotee snaga i uzvraanja silom. Ide se po redu. Za Atenjane
je prvo postii nadmonu materijalnu snagu i poloaj meu grkim gradovima-dravama. Sve druge stvari osim nasilja, upravo nabrojene, potiu ljude i oblikuju
drutva, ali nisu dostatne, uporno tvrde Atenjani, kako bi jamile sigurnost Atene.
Tukidid nas u nastavku pouava da je sigurnost sloenija nego to su Atenjani
htjeli da mislimo. Ako tono opisuje njihovo stajalite, ne pristaje uz njihovo usko
vienje uinkovitosti sile koju ne vode ili s kojom nisu pomijeana druga politika
i moralna ogranienja. Tukididova historijska metoda pomnog opisivanja onoga to
vidi, ak i ako mu se to to gleda ne svia, jedna je od najvanijih pouka koje treba
izvui iz njegove povijesti. Atenjani svode sigurnost na ispit materijalne snage i na
silu protiv sile. Mel je bio uniten zato to se odupro Ateni. Bio je uvuen u atensko
carstvo, mukarci su pobijeni, a preostalo stanovnitvo ene i djeca porobljeno.
Tukidid takoer priopava da te ekstremne mjere ili pomaci prema istom
ratu ako bi Hobbes ili Clausewitz opisivali iste dogaaje nisu pomogle Ateni.
Izgubila je rat. Atena je uinila nekoliko kobnih pogreaka jer se za svoju sigurnost borila tako to se usredotoila na silu. Prvo, precijenila je svoju sposobnost da
zastrai potlaene saveznike i da pobijedi Spartu i njezine pristae. Da su Atenjani
59
malo bolje razmislili o nedostacima nasilnog rjeavanja pitanja svoje sigurnosti, vjerojatno bi iznova promislili strategiju osvajanja i irenja. Takoer bi vjerojatno nastojali uspostaviti odnos, koliko god bio krhak, sa svojim suparnicima na temelju
upravo onih razloga koje su odbacili u kobnom razgovoru s Meljanima. Moda bi
bili pokuali zadrati svoje saveznike uzimanjem u obzir njihovih interesa i savjeta
o tome koju vojnu strategiju voditi i kakav je politiki poredak najbolji za sve grke
gradove-drave. Ne samo za Atenu. Moglo se dogovoriti zajedniko rjeenje u kojem bi Atena bila konsenzualan, a ne prisilan hegemon kako bi se rijeili strahovi i
brige za sigurnost svih gradova-drava.
Naravno, nikada neemo doznati bi li prvotna obrambena strategija koju je zagovarao grki voa Periklo uspjela spasiti Atenjane ili Meljane od strane vladavine,
da same grke gradove i ne spominjemo. Znamo samo to da je Atena izgubila rat.
Izgubili su i svi Grci. Iznureni sukobom, grki gradovi-drave i njihovo stanovnitvo
pali su pod vlast Aleksandra Makedonskog. Ono to takoer znamo iz Tukididova
prikaza jest da je sigurnosna dilema dilema upravo zato to se problem sile mora
rijeiti uzimanjem u obzir uzvratne upotrebe sile drugih aktera. Sigurnosna se dilema ne smanjuje i ne rjeava, kao to se politiki ciljevi koji potiu upotrebu sile
ne postiu, svoenjem problema sigurnosti na silu. To je jasna pouka iz Tukididova
prikaza te klasine borbe.
Stalno zanimanje za Tukididov prikaz jednog drevnog rata za premo izmeu
dvaju nepomirljivih suparnika potie izlaganje dilema izbora to ih postavlja neprestana tenja za sigurnou. Kad bi se meljanski dijalog navodio kao tekst koji treba
slijediti, kako inzistiraju mnogi teoretiari sigurnosti, tada bi u tenji za materijalnom snagom trebalo ii do kraja. Tada bi sigurnost leala u slabosti naih suparnika i saveznika. Dominacija bi donijela sigurnost. Taj je savjet u konanici doveo
Atenjane u nevolju. U atenskoj tenji za bezuvjetnom sigurnou Meljani su takoer
izgubili svoj grad i svoje ivote.
Na drugoj strani, uzme li se za polazite Tukididovo objanjenje za rat rastua
mo Atene i njezina spremnost da tu mo upotrijebi kako bi hranila svoju tenju za
ulogom prisilnog, a ne konsenzualnog hegemona kako inzistiraju drugi teoretiari sigurnosti i strategije, tada se pri oslanjanju iskljuivo na nasilje i prijetnje radi
jamstva sigurnosti savjetuje suzdranost i mudrost.98 Neka drava ili narod moda
nisu imali dovoljno materijalne snage, sami ili udrueni, da drugima nametnu svoju
volju. Njihova tenja za vladanjem drugima, kao to su vjerovali Korinani i drugi
grki gradovi-drave, imala je za nenamjeravanu posljedicu poticanje Sparte i drugih grkih gradova-drava da se dignu na oruje protiv Atene, a to je vodilo njezinu
porazu i takoer njihovoj nepredvienoj zajednikoj propasti. Atena je vjerojatno
bila kadra voditi obrambenu strategiju i takoer postii sporazum sa stvarnim ili
potencijalnim suparnicima, ali je to kompromisno politiko rjeenje njezine sigurnosne dileme bilo odbaeno u korist sveopeg rata.
Do sada jo nije smiljena formula koja bi donositeljima odluka, dravama ili
narodu rekla koju interpretaciju Tukididove povijesti Peloponeskog rata treba uzeti
pri rjeavanju njihovih sukoba s drugim dravama i akterima. Ono to na temelju
Tukididova izlaganja sigurnosne dileme moemo rei jest da oslanjanje na silu za
rjeavanje ili ublaavanje sigurnosne dileme mora biti izvedeno na politiki i moralno smislene naine prihvatljive i protivnicima i saveznicima. Bez tih zajednikih
98 Lebow (2003: 65-167).
60
znaenja, sila vodi do svoje logine zavrnice, kako pokazuju Hobbes i Clausewitz.
Rezultat je u konanici igra u kojoj gube svi sudionici jer isti rat nadjaava sposobnost ljudi da uzajamno odrede prihvatljive i podnoljive uvjete sigurnosti i reda. Te
su vrijednosti proizvod uzajamno ovisnih odluka koje su meuovisni akteri primorani donositi kada grade svoje sigurnosne odnose.
Teorija i studije sigurnosti mogu pomoi da se te odluke postave jasnije i shvatljivije kako bi se poveala mogunost da e se donijeti prave odluke radi osiguranja
ili jaanja sigurnost drave i njezinih ljudi. Ne moe se od prouavanja sigurnosti
oekivati da te dileme izbora razrijei onako definitivno kao to, recimo, lijenici
mogu izlijeiti bjesnou, djeju paralizu ili boginje ili kao to znanstvenici i inenjeri grade svemirske letjelice koje se mogu spustiti na Mjesec. Ljudsko je ponaanje odve slobodno, raznovrsno, promjenjivo, kreativno i nepredvidivo da bi moglo
dati rjeenje za sigurnosnu dilemu koja se pribliava strogosti prirodnih znanosti.
Razumijemo li sloenosti problema to ih postavlja individualna, drutvena i meudravna sigurnost, bit emo u boljem poloaju da se s tim izazovima pozabavimo
i nosimo. Imati znanje znai znati kakve probleme imamo, a ne samo znati koja su
mogua rjeenja.
ODLUKA TREBA LI UPOTRIJEBITI SILU: TUKIDIDOVA

VANOST ZA SUVREMENI RAT
Te probleme ilustriraju jo dva primjera, koji se odnose na dva velika rata prve polovice dvadesetog stoljea. Razmislite o suprotnim mogunostima izbora koje su
imale europske drave i narodi prije Prvoga i prije Drugoga svjetskog rata. Slino
meljanskom dijalogu, sve drave Europe prije Prvoga svjetskog rata naoruale su se
za totalni rat, isplanirale su brzu mobilizaciju svojih vojnih snaga kad neprijateljstva
ponu i predviale kratak rat s brzim i odlunim porazom suparnika.99 Ratne pripreme velikih sila nosio je, kako primjeuje jedan analitiar, kult ofenzive.100 Ti
su planovi dosegnuli takvu organizacijsku strogost da su, kada su propali politiki
pregovori o austrijskoj namjeri da nametne svoju volju Srbiji kao reakcija na ubojstvo austrijskog nadvojvode, pritisci da se napadne prvi radi brze i odlune pobjede
nadvladali nastojanja za postizanjem politikog dogovora.
Takva konsenzualna rjeenja kroz zajednike konzultacije bila su postignuta u
sklopu sustava Bekog kongresa.101 Taj je sustav sprijeio svjetski rat za jedno stoljee, od 1815. do 1914., izmeu velikih sila u Europi. Stoljee poslije, takva su se
politika rjeenja postignuta kompromisom i prilagodbom smatrala zaprekama za
ono to su obmanuti vojni planeri i politiki voe vjerovali da e biti politiko rjeenje nametnuto oruanim sukobom.102 Alternative sreivanja rauna ratom smatrali
su nedjelotvornim i opasnim s obzirom na silno gomilanje oruja i ratne pripreme
svojih suparnika. Svi su se ponijeli poput Atenjana na Melu. Kompromis je iskljuila
zajednika percepcija velikih sila da su u borbi za prevlast; koja god sila ili kombinacija sila kontrolirala Europu, vladala je svijetom jer su izvan zapadne hemisfere
99
100
101
102
Za popularan ali toan prikaz tih oekivanja vidi Tuchman (1994).

Van Evera (1984).
Schroeder (1994b).
Ritter (1979).
61
europska carstva vladala veinom stanovnitva svijeta. Na poticaj javnog mnijenja,

politiki reimi Europe vratili su se tradicionalnoj navici europskih drava da se
pozivaju na silu kako bi protivnicima nametnuli svoja reenja za europski i svjetski
poredak. Uzajamni politiki ustupci vjerojatno bi bili sprijeili katastrofu Prvoga
svjetskog rata. To nikada neemo znati. Rat sigurno nije rijeio sigurnosne probleme
Europe jer je Drugi svjetski rat roen iz toga globalnog poara.
I obratno, ni poputanje i kompromis moda ne djeluju uvijek. Kad se suoimo sa
suparnikom koji je sklon ekspanziji i dominaciji po svaku cijenu, pripremanje za rat
moe biti jedina izvediva mogunost da se rat sprijei ili odvrati. Danas znamo da su
se napori liberalnih demokracija predvoenih Britanijom i Francuskom da postignu
sporazum s nacistikim reimom pokazali kao jalovi. Berlin je nastojanja liberalnih
demokracija da smire Njemaku Adolfa Hitlera protumaio kao znakove slabosti, vrlo
slino onome kako su Atenjani predviali da bi saveznici zakljuili o njihovoj moi i
odlunosti kad ne bi napali Mel ili ga prisiliti na saveznitvo. Nastojanja liberalnih demokracija da postignu kompromis kada je nacistika Njemaka htjela pripojiti dijelove
ehoslovake koji su pripadali njemakom govornom podruju samo su podjarila njemake planove da u rujnu 1939. napadnu Poljsku. Sovjetski Savez takoer nije uspio
zaustaviti njemaku agresiju potpisivanjem pakta o nenapadanju s Njemakom uoi
njemake invazije na Poljsku. Taj je pakt oslobodio Njemaku rata na dvjema frontama i otvorio put za njezino osvajanje zapadne Europe u proljee 1940. A kada je njezino zapadno krilo bilo osigurano, Njemaka je krenula u napad na Sovjetski Savez.
Kakav bi sada bio na svijet da njemake sigurnosne prijetnje nije svladao
manjkavi savez liberalno-demokratskih drava i antidemokratskog, totalitarnog Sovjetskog Saveza? Rasa, onako kako ju je definirala trijumfalna nacistika
Njemaka, odreivala bi tko vlada Europom i svijetom. Njemaki etniki identitet,
a ne opi izbori i ljudska prava, bio bi uveden kao naelo meunarodnog prava, pojaano nacistikom moi. Odsutnost kompromisa i odlunost nacistike Njemake
da svoju vladavinu nametne Europi i, isto tako, europskim carstvima i svijetu, prisilili su na odluku o totalnom ratu protiv njemakog ratnog stroja. Strateki problemi
koji su stajali pred nacistikom Njemakom, zapadnim demokracijama i Sovjetskim
Savezom bili su meusobno zrcalni, neovisno o radikalno sukobljenim vrijednostima koje su bile u igri u toj borbi. Preferencije zapadnih demokracija, komunistikog
Sovjetskog Saveza i nacistike Njemake bile su u ratu reducirane i standardizirane
njihovim uzajamnim i nespojivim sigurnosnim interesima onako kako su ih definirali. Dvoboj ili rat do kraja postavio je svoje vlastite zahtjeve pred svakog suparnika
i nametnuo im zajedniki skup ogranienja u smiljanju sredstava prisile kako bi
nadjaali suparnika. Kako je rekao George Kennan, liberalne demokracije, ukljuujui Sjedinjene Drave, udruile su se sa staljinistikom sovjetskom dravom kako
bi porazile Njemaku i potom Japan pod uvjetima bezuvjetne predaje, istog rata
drugim sredstvima.103 Totalni rat, koji je kulminirao u nuklearnom bombardiranju
Hiroime i Nagasakija, vodio se za totalni ulog vladanje svijetom.
Ta dva suprotna primjera sigurnosne dileme, od kojih svaki preporuuje drugaiji pristup rjeavanju problema sigurnosti politiki dogovor, odnosno sveopi rat
ukazuju na spektar izbora koje drutva i drave imaju u bavljenju svojim sigurnosnim problemima. Moda bi se Prvi svjetski rat bio izbjegao da se ponovno pozvalo na provjerene mehanizme prilagoavanja i kompromisa kao smjernice sustava
103 Kennan (1984a).
62
Bekog kongresa te da se (kako tvrde liberalni teoretiari) nisu agresivno provodile

imperijalne politike na tetu otvorenih trita koja bi bila potaknula gospodarsku
meuovisnost, sraunatu da socijalne interese europskih naroda uplete u drutveni
sustav otporan na rat. No protiv odlunog, ideoloki motiviranog protivnika naoruanog do zuba, vjerojatno e samo sila sprijeiti rat ili poraziti napadaa. Ti suprotni sluajevi primjer su sigurnosne dileme. Oni ilustriraju problem rjeavanja
neminovnih vrijednosnih sukoba meu ljudima unutar pojedinih drutava i izmeu
njih pozivanjem na silu. Ne daju jasna i nedvojbena pravila i smjernice kamo dalje,
ali upozoravaju potkovane praktiare sigurnosti na opasnosti upotrebe nasilja i potrebu da budu razboriti. Katkada su kompromis i prilagodba, diskretno poduprti silom, razuman izbor za osiguranje sigurnosti. U drugim sluajevima na silu se mora
odgovoriti silom sa stranom posljedicom da suparnici dou na put koji moe lako
voditi njihovu samounitenju.
Kako pokazuju sljedea poglavlja, teoretiari sigurnosti te stratezi i politiari
nastojali su ili popraviti klasinu realistiku teoriju, koju predstavlja trijumvirat ija
smo miljenja ukratko prikazali, ili su pokuali nadii ogranienja realistike teorije
kako bi izbjegli sigurnosnu dilemu ili u najmanju ruku ublaili njezine teke posljedice kapitulacije ili sveopeg rata. Pri ekspliciranju tvrdnji tih dvaju suparnikih tabora i njihova implicitnog ili eksplicitnog rjeenja sigurnosne dileme, ova vas knjiga
ne namjerava uvjeriti da je jedno ispravno, a drugo pogreno. Mnogo ovisi o kontekstu u kojemu ukljueni akteri donose meusobno ovisne odluke o sigurnosti te o
sastavu i ciljevima suparnika i saveznika.
Promijenite bilo koju od tih varijabli i promijenit e se i odgovarajua sigurnosna
paradigma koju treba primijeniti na neki povijesni sluaj ili okolnost. Ova vam knjiga eli pomoi da sami donosite odluke u jednom podruju ljudskog miljenja, odluivanja i djelovanja koje je vrlo sporno. eli vam pomoi da sudjelujete u raspravi o
tome kojim putem ii ne nameui vam put koji ete odabrati, vjerojatno uz pomo
razmatranja i drugih izbora koje iznosi svaka kola u podruju sigurnosti.
ZAKLJUCI
Prije nego to nastavimo, pogledajmo to smo nauili od klasinih teoretiara.
Hobbes, Clausewitz i Tukidid nisu vani zato to imaju konane odgovore za nae
razumijevanje sigurnosti. Njihova vanost lei u sposobnosti da sigurnosnu dilemu
definiraju univerzalno. Nije to problem samo za Grke, Britance ili Nijemce, za drutva u kojima su ivjeli pripadnici naeg trijumvirata u vrlo udaljenim razdobljima i
u kojima su eljeli stvoriti politike i moralne uvjete za sigurnost svojih drutava u
kojima e se ona moi razvijati. Sigurnost je problem s kojim se suoavaju sva ljudska drutva. To vrijedi i za nae doba. Prikladna povijesno utemeljena rjeenja koja
e privremeno ublaiti, ako ne definitivno rijeiti problem sigurnosti, mogu se nai
samo ako se on razumije u svojih nekoliko kljunih dimenzija, kao stalan i neizbjean drutveni problem. irina i dubina njihovih prinosa predstavlja poetne alate za
razmiljanje o tom problemu.
U nastavku e biti jasnije da se tim klasinim piscima i njihovim kritiarima
pridruuju, u nastojanju da generaliziraju i univerzaliziraju svoja stajalita o sigurnosti, drugi inventivni i utjecajni teoretiari. Upravo je ta potraga za irokim
63
generalizacijama za objanjenjem i razumijevanjem sigurnosti ono to potie

sustavno prouavanje fenomena koji su endemski za ljudsku vrstu kakvu poznajemo. Klasini su pisci pokazali kako je mogue donositi generalne zakljuke za sva
povijesna razdoblja i prostore. Oni opisuju ono to ljudi govore i ine. Uzimaju ljude
takve kakvi jesu. Nain na koji se ponaaju u jednom povijesnom razdoblju, moe
se ponoviti u drugom. Postoji nevidljiva veza, koja se protee kroz stoljea, izmeu
Tukididove Grke (peto stoljee pr. Kr.), Hobbesove Engleske (sedamnaesto stoljee) i Clausewitzeve Pruske (devetnaesto stoljee). Koliko god se ljudi i drutva koja
su postojala u svakoj od epoha razlikovali jezikom, obiajima, ekonomskom razvijenou, drutveno-politikim institucijama, religijskim vjerovanjima ili kulturom,
suoavali su se sa slinim problemima to ih otvara sigurnosna dilema. Ta se dilema
postavlja na svim razinama analize ustanovljenim u 1. poglavlju.
Hobbes je razotkrio logiku nasilja i prijetnji silom meu ljudima. Pokazao je da
je kod ljudi realno to to imaju razliite, raznolike i suprotstavljene preferencije
u pogledu toga to ele jedni od drugih u skladu sa svojim eljama. ele ishode tih
odnosa razliite od onih drugih ljudi. Kad ne uspiju dobiti to ele kad nije po
njihovom nenasilnim sredstvima, pribjegavaju sili i prijetnjama, a tada rastu mogunosti da e druge prisiliti na suradnju pod svojim uvjetima. Rezultat je stalni
rat svih protiv sviju u svim ljudskim odnosima. Hobbes smatra da u svijetu koji ide
iz kaosa u anarhiju svi gube. Ako ih ne zaustavi neka golema sila, Levijatan, koja
moe osigurati drutvene uvjete potrebne za fiziki opstanak, ekonomski razvitak
te popravljanje i razvijanje kulture, postaju rtve neprestanog meusobnog sukoba. Sigurnosna je dilema dakle ukorijenjena u pojedincima i njihovim sukobljenim
osobnim i drutvenim preferencijama. Upoznali smo neprijatelja i neprijatelj smo
ti i i ja. Svejedno je jesmo li Grci, Englezi, Nijemci, Amerikanci, Kinezi ili Indijci.
Clausewitz i Tukidid izlau pak sigurnosnu dilemu drutava i drava.
Objanjavaju tu sigurnosnu dilemu koju otvara postojanje drutava i drava u meudjelovanju. Slino Hobbesovoj slici zavrne borbe meu pojedincima, Clausewitz je
shvatio neumoljivu tendenciju prerastanja sukoba sila u isti rat ako se ne ogranii
politikim ciljevima te jasnim i odmjerenim moralnim svrhama. Tukidid je takoer
uoio ta ogranienja objanjavajui kako je Atena izgubila poloaj hegemona, koji
su konsenzualno priznavali drugi grki gradovi-drave, zato to je eljela nametnuti
svoju vlast i saveznicima i protivnicima. Odlunost da svoje carstvo proiri vojnim
osvajanjem koje je nadilazilo njezinu materijalnu snagu kako bi ostvarila pretjerane
politike ambicije, nesvjesno je potkopala sigurnost koju je tako oajniki eljela.
I Clausewitz je razumio da je sigurnosna dilema ugraena u sustav nacionalnih
drava. On se poklapa sa sustavom suverenih drava. Svaka polae pravo na monopol na legitimnu upotrebu nasilja nad svojim stanovnitvom i teritorijem nad kojim
smatra da ima najviu vlast. U tim se uvjetima svaka drava mora naoruavati ili
traiti saveznike s orujem kako bi zajamila svoju sigurnost i svoje vitalne interese. Ako se naorua previe, to e uiniti i njezini protivnici. Svi riskiraju da sukob
preraste u svoj isti oblik. Ako se jedna ili druga ne naorua dovoljno, osjetljiva je na
zastraivanje svoje suparnice ili ak bive bliske saveznice. Zbog njezine ranjivosti,
druge mogu biti u iskuenju da njenu slabost iskoriste.
Trijumvirat je suglasan da je stanovit oblik uzvraanja silom, voen razborom i
kalkulacijom, potreban kako bi se sigurnosna dilema ublaila ili razrijeila. Hobbes
je probleme meu lanovima drutva pokuao rijeiti stvaranjem Levijatana ili dr64
ave koja ima monopol na legitimnu upotrebu sile. Ako suveren prua osobnu sigurnost kod kue i titi ivote i imovinu graana od pljake izvana, tada ispunjava svoj
dio ugovora s graanima drave. Osiguravanjem reda drava bi opravdavala posjedovanje i primjenu sile i nasilja.
Isto tako, Clausewitz i Tukidid slau se da problem nasilja u odnosima izmeu
drava i drutava treba rjeavati stvaranjem sile uzvraanja. Sva se trojica takoer
slau da je taj sastojak sile samo nuan, ali ne i dostatan element za trajno rjeenje
sigurnosne dileme. Jedan ljudski i prirodni problem sigurnosna dilema moe se
rijeiti samo ljudskim rjeenjem. To jest, sebini interesi pojedinaca, drava i drutava moraju voditi rauna o tuim takvim interesima. Iz toga nastaje politiki i moralni imperativ da se nasilje obuzda kako ne bi osujeivalo ljudske svrhe i namjere.
Sve to, naravno, otvara pitanje kakva bi ta ogranienja trebala biti. Mogu biti
tako iroka, nejasno definirana i kruta da zapravo guraju prema istoj upotrebi sile.
To je pouka napoleonskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata te, implicitno, utrke
u nuklearnom naoruavanju velesila u Hladnom ratu. S jedne strane, gnusne i moralno odbojne institucije primjerice ropstvo te odvratni drutveni oblici nasilja
genocid obustavljeni su primjenom moi i sile. To je pria Amerikog graanskog
rata i poraza nacistike Njemake. Da je Jug dobio rat, ropstvo bi bilo desetljeima
institucionalizirano, ako bi ikada bilo ukinuto. Nacistiko rjeenje legitimne vlasti
bili su rasizam i holokaust to ba i nije temelj za pravino i miroljubivo ureenje
koje ukljuuje vitalne interese svih lanova.
Ti primjeri predstavljaju paradoks primjene sile radi oslobaanja ljudi. Ljudska
prava, demokratske vrijednosti, nacionalna neovisnost i samoodreenje ovise o upotrebi sile ili prijetnji silom u dravi i izvan nje. Ali, kako su Atenjani shvatili, to
znai igrati se vatrom. ak i kada je u slubi plemenite svrhe, njezina upotreba ipak
otvara dileme izbora u kojima primjena sile moe brzo doi u sukob s pravdom,
pravom ili religijskim pravilima. Meljani bi tu tvrdnju prvi podrali. Kad bolje razmislimo, moda bi je podrali i Atenjani u svjetlu njihova poraza kao posljedice prevelikog irenja vlasti. Ako se ne ukroti prema ovjekovim eljama, sila protiv sile
otima se nadzoru i zavrava hobbesovskim ratom. Kreui se prema svojem istom
obliku, postaje besmislena. Znaenje ili smisao ne stjeu se silom. Oni nastaju iz politikih ili moralnih vrijednosti koje opravdavaju upotrebu nasilja.
Koliko god problem pomirenja nasilja s moralnim i politikim zahtjevima bio
teak ili tvrdokoran, na trijumvirat dri otvorenom vjenu debatu izmeu ostvarenja ljudskih vrijednosti i nasilja koje proima ljudske odnose u njihovoj tenji da
postignu ono to ele. U razumijevanju ovjekova poloaja u klasinih teoretiara
neodoljivo je to to se izravno suoavaju s problemom nasilja i njegova obuzdavanja,
ak i kad, paradoksalno, ne vide konano rjeenje za ljudske odnose i meudjelovanje individualno, skupno, meu drutvima i dravama koje ne podrazumijeva
odluku da se za eljen ishod upotrijebi ili ne upotrijebi silu. Ljudi se slobodno mogu
tragino podvrgnuti bezgraninim zahtjevima za uzvraanjem na nasilje. Ili mogu
nastojati materijalne uvjete u kojima djeluju oblikovati tako da drugim sredstvima promiu svoje ciljeve, a to je opcija i strategija koju predlau pripadnici naega
trijumvirata. Teorija sigurnosti mora uzeti u obzir kako potencijalno bezgranino
irenje nasilja tako i granice postavljene sili. Nasilje i sigurnosna dilema koju ono
otvara pozivaju ljudsku misao i domiljatost da ovjekove ciljeve promiu nenasilnim sredstvima.
65
Trijumvirat nudi dobro polazite na ovom putovanju prema obuhvatnoj teoriji

sigurnosti, ali ne moe se rei da ima zadnju rije. I kritiari tih pisaca mogu rei
mnogo toga to je vrijedno za produbljivanje naega znanja o sigurnosti, o tome
kako se odnositi prema svijetu oko nas i kako bismo se mogli nositi s tim sveprisutnim imperativom. Umjesto da poemo od toga kako postoji samo jedno, nepobitno
stajalite o sigurnosti i sigurnosnim studijama, bilo bi pametnije priznati da postoje
suparnika miljenja. Stoga je cilj analitiara ili teoretiara sigurnosti manje nepromiljeno prihvatiti ovo ili ono od tih suparnikih miljenja i iskljuiti druga, a vie
odvagati eksplanacijsku snagu koju mogu ponuditi ovisno o danom sigurnosnom
problemu. To takoer podrazumijeva sposobnost razlikovanja izmeu rjeenja to ih
predlau te suparnike kole za rjeenje sigurnosnog problema. Ne postoji nita to
odgovara svima, nijedna paradigma nije bolja od druge. Najvanije sredstvo uenja
koje treba smisliti, razviti i primijeniti jest znanje o tome kako odabirati i postavljati kriterije za taj odabir. Sigurnosne studije trebale bi iskoristiti svako miljenje
i ljudsko iskustvo koje pomae shvatiti zbilju. Uenje o tome kako provoditi takvo
razlikovanje zaokupit e nau pozornost u iduim poglavljima, sada kada imamo
nekakvo grubo orue za rad.
Idue e poglavlje provesti laboratorijski pokus ne samo za klasine mislioce
nego i za moderne pristalice i kritiare njihova pristupa. Kada taj laboratorij proradi, upotrijebit emo ga za testiranje eksplanacijske snage prevladavajuih teorija
koje se natjeu za nau pozornost i odobrenje primjenom kriterija falsifikacije Imra
Lakatosa, o kojima smo govorili u 1. poglavlju.
PITANJA ZA RASPRAVU
1. Zato Hobbes misli da e ljudi, ako nema Levijatana, upasti u stanje rata svih protiv sviju u kojem e ivot biti usamljeniki, siromaan, prljav, teak i kratak?
Mislite li da je to toan i uvjerljiv opis ovjekova poloaja i da je Hobbesovo rjeenje smisleno i opravdano?
2. Na koje naine moderna drava igra ulogu Hobbesova Levijatana i na koje naine nadilazi njegovu zamisao? Pruaju li danas sve drave onu sigurnost i red
koje se oekuje od Hobbesova Levijatana?
3. Otvara li decentraliziran sustav nacionalnih drava, od kojih svaka polae pravo na suverenost i monopol legitimne upotrebe sile, koji od problema povezanih s anarhijom koju Hobbes opisuje kada govori o meusobnim odnosima
pojedinaca?
4. Navedite razliku izmeu pojmova istog i realnog rata u Carla von
Clausewitza. Koje su glavne konice kako realni rat ne bi prerastao u isti?
5. Koje su prigovore Meljani iznijeli na atenski zahtjev da se odreknu neutralnosti
i postanu saveznik Atene u ratu protiv Sparte? Kako su Atenjani odgovorili na
te prigovore i zato tvrde da borba za vlast i rat sa Spartom prisiljavaju Atenu da
Mel uzme za saveznika?
6. Kakva je vrijednost razmiljanja logikom moi prisile u istom obliku na koju
se oslanja trijumvirat Hobbesa, Clausewitza i Tukidida za razumijevanje sigurnosnih dilema pred kojima danas stoje narodi i drave pri ureivanju svojih
poslova?
66

Carl von Clausewitz (1976), On War, Princeton: Princeton University Press. To je
jedan od najpristupanijih prijevoda Clausewitzeve knjige na engleski. Michael
Howard i Peter Paret, urednici i prevoditelji, daju korisna objanjenja o povijesnom
kontekstu te analiziraju Clausewitzeve glavne prinose teoriji i praksi rata. U njihovim komentarima nema polemika vezanih za neke ocjene Clausewitzeva miljenja;
u njima ga optuuju da zagovara totalni rat i da je potaknuo strateko planiranje europskih drava koje je urodilo pokoljem Drugoga svjetskog rata.
Thomas Hobbes (1997), Leviathan, New York: W. W. Norton. Od nekoliko postojeih prijevoda, ovaj, koji su uredili Richard E. Flathman i Daniel Johnson, ima
za itatelja opsene i strune napomene kao i komentare uvaenih interpretatora
Hobbesa.
Za novije interpretacije klasinoga realizma i pitanje njegove slinosti s prevladavajuom realistikom teorijom vidi Daniel Garst (1989), Thucydides and
Neorealism, International Studies Quarterly 33: 3-27 i Richard Ned Lebow (2003),
The Tragic Vision of Politics; Ethics, Interests, and Orders, Cambridge, UK:
Cambridge University Press.
Donald Kagan (2003), The Peloponnesian War, New York: Viking. Izdanje je posljednji iz niza radova jednog od najistaknutijih poznavatelja Tukidida i Peloponeskog
rata. Daje vano objanjenje povijesnih okolnosti Tukididovih komentara i samoga rata.
S. Sara Monoson i Michael Loriaux (1998), The Illusion of Power and the
Disruption of Moral Norms: Thucydides Critique of Periclean Policy, American
Political Science Review 92: 285-97. Iako ta knjiga, slijedei tradicionalnu praksu,
povezuje Tukidida s realistikom misli, priklanja se sve brojnijim radovima koji dre
da namjera Tukididova opisa nije bila obrana politike moi. Umjesto toga, svrha mu
je bila objasniti samounitavajue posljedice politika ispranjenih od moralnog sadraja koje preziru razborite norme voenja javnih poslova. lanak i njegovi citati
upoznaju itatelja s tom vrstom tumaenja.
Thucydides (1998), The Peloponnesian War, New York: W. W. Norton. Izdanje
u prijevodu Waltera Blanca uz uredniku pomo Jennifer Tolbert Roberts koje daje
vrlo dobre upute za itanje Tukidida kao i korisne zemljovide i povijesnu grau kako
bi se lake razumio rat i mnogi njegovi sudionici.
Dennis H. Wrong (1994), The Problem of Order: What Unites and Divides
Society, Cambridge, MA: Harvard University Press. Promiljeno istraivako bavljenje problemom poretka, koje Hobbesovu misao povezuje sa suvremenim meunarodnim odnosima.
67
3. TESTIRANJE TEORIJA SIGURNOSTI:

OBJANJAVANJE NASTANKA I PRESTANKA
HLADNOGA RATA
Hobbes, Clausewitz i Tukidid postavili su temelje za sigurnosne studije. Njihov rad
izdrao je ispit vremena. Pokazali su da ovjek moe istupiti iz svojega doba i gledati dalje od svojih povijesno odreenih sigurnosnih problema kako bi donosio openite zakljuke o sigurnosnom ponaanju aktera u razliitim drutvima i razdobljima.
Objanjavajui sigurnost, oni su komprimirali prostor i vrijeme. Ako su mogli oni,
nema razloga zato ne bismo mogli i mi graditi na temeljima koje su postavili u skladu s naim vremenom i potrebama. Sigurnost moe biti predmet sustavnog prouavanja. Generalizacije se mogu potvrditi s obzirom na miljenja, odluke i postupke
ljudi i njihovih institucija, poput drava i meunarodnih organizacija.
Trijumvirat je takoer pokazao da sila i prisila imaju zasebnu logiku. Hoe li
biti usmjerene prema ljudskim potrebama, ovisi o sposobnosti aktera da silu upotrijebe za svoje strateke, politike i drutveno-ekonomske interese i moralne ciljeve. Bez smisla, vrijednosti i politike svrhe pri usmjeravanju upotrebe nasilja
ili prijetnje nasiljem, suparnike se aktere potie na podvrgavanje njegovoj logici, nedirnutoj i neogranienoj bilo kojim drugim ljudski stvorenim ogranienjem.
Racionalno su voeni prema Hobbesovoj zavrnici, ili ratu svih protiv sviju, ili prema Clausewitzevoj uoj koncepciji istog rata kao duela dvaju suparnika na smrt ili
podvrgavanje jednoga drugome.
Ti su uvidi dobro polazite za prouavanje sigurnosti. No, teko da su dostatni za
bavljenje kompleksnim problemima to ih postavlja sigurnost danas, u uvjetima rastue globalizacije. Otkad su ti teoretiari otvorili mogunost za znanost o sigurnosti, dogodile su se duboke promjene u nainu ratovanja i u mnogim oblicima na koje
akteri, dravni i nedravni, mogu jedni drugima prijetiti silom. Nae teorije sigurnosti moraju odrediti te nove dimenzije sigurnosti. Nesposobnost sedam vladajuih
sigurnosnih kola miljenja da pomire suprotna razumijevanja i metode prouavanja
sigurnosti takoer je dokaz golemih prepreka napredovanju u ovom vrlo vanom
polju. Kako emo razluiti i razlikovati proturjene tvrdnje tih kola? Kako emo
znati koju kolu ili paradigmu slijediti? Koja zavreuje nau potporu? Je li za neke
okolnosti jedna korisnija od druge?
UVOENJE TESTA TEORIJA SIGURNOSTI: HLADNI RAT

Ono to nam je potrebno jest test kojim emo te kole evaluirati. Takav test nee biti
lako osmisliti, a jo je tee nai neto neproturjeno. Test mora zadovoljiti stroge
68
kriterije elimo li da se prihvati kao valjan i pouzdan. Oito je da ne smije ovisiti

o pretpostavkama i oekivanom ponaanju paradigme ili pristupa koji se evaluira.
Ako test ukljuuje pretpostavke kole koja se provjerava, teko da tu kolu, za koju
e biti implicitno vezan, moe dovesti u pitanje. Kako bi se umanjilo cirkularno zakljuivanje, test ne bi smio favorizirati nijednu kolu i morao bi ih evaluirati ravnopravno. Pokaemo li da su drave i narodi u naizgled beskrajnom ratu, na primjer,
ne mora nuno znaiti da nisu sposobni, kako tvrde neki teoretiari, rjeavati svoje
razlike miroljubivo ili da su nesposobni stvarati institucije koje bi jamile njihovu
kolektivnu sigurnost. I obratno, injenica da su neke drave i narodi nauili ivjeti
skladno ne dokazuju da se jednom kasnije nee zavaditi.
Osobito se treba oduprijeti zavodljivom porivu navoenja primjera koji su pristrani ili prema kojima osjeamo naklonost te nepotpunim dokazima za potkrepu
nekog miljenja o sklonosti ljudi i njihovih drutava sukobu i suradnji, a pritom
ignorirati ili potiskivati injenice koje se ne uklapaju ili se tome suprotstavljaju kao
i obavijetenom miljenju. Taj nedostatak ne ograniava se samo na nestrunjake.
Jedna vrlo poznata analiza o tome kako su vani mislioci tijekom stoljea, meu
njima i na trijumvirat, objanjavali sklonost ljudi bilo sukobu ili suradnji uvjerljivo
je pokazala da su svi oni postavljali odreene teze o tome da su ljudi po sebi dobri
ili zli i o utjecaju njihovih drutveno-ekonomskih institucija na njihovo ponaanje.
Te poetne teze, ili a prioriji, bile su postavljene implicitno ili eksplicitno, ali ih ti
teoretiari nikada nisu dokraja zajedno provjeravali u pogledu pretpostavljenih posljedica. Uobiajen se pristup svakog teoretiara, kako opisuje Kenneth Waltz, u toj
analizi drutvene misli sastojao od uzimanja selektivnih podataka kako bi se potkrijepila eljena slika ljudskog ponaanja i njegovih implikacija za meunarodnu
sigurnost.104
elimo osmisliti test koji na neki nain ukljuuje suparnike teze suprotstavljenih kola sigurnosti i njihovo oekivanje u pogledu ponaanja aktera. elimo meutim i test koji iskoritava nae vlastite opservacije i interpretacije tih injenica
jer smo ukljueni i aktivni sudionici u odreivanju opsega i znaenja sigurnosnih
problema u naim ivotima. S tim u vezi korisno je prisjetiti se mudrog savjeta Imra
Lakatosa da test ne mora nuno opovrgnuti teoriju.105 Kako bismo osnaili ili oslabili potporu za ovu ili onu teoriju sigurnosti, trebat e nam niz suparnikih testova
koji tijekom vremena provode mnogi istraivai. Stoga test koji donosimo u ovom
poglavlju treba razumjeti kao uvod u sloen problem ispitivanja naih generalizacija
o sigurnosnom ponaanju aktera, ne kao konanu metodu za definitivno zakljuivanje o tome koje stajalite prihvatiti ili odbaciti.
Kako se napreduje u upoznavanju sigurnosnih studija, o emu govore alternativna objanjenja sigurnosti iznesena u poglavljima 4-7, odmah postaje oito da su
testovi osmiljeni za vrednovanje pojedinih tvrdnji i sami vrlo prijeporni. Testovi
valjanosti nisu nita manje otvoreni propitivanju i kritici od samih tvrdnji koje ispituju. Dakle, ne tei se razvijanju nekog nepogreivog testa sigurnosnih paradigmi,
to je trenutano nedohvatljiv cilj. Umjesto toga naa je namjera stei neophodna
konceptualna umijea i orua te dostatno povijesno znanje i osjetljivost na empirijske dokaze kako bismo u rasprave o sigurnosti uli kao obavijeteni sudionici i
104 Waltz (1959).
105 Lakatos (1970, 1978) i Lakatos i Musgrave (1970).
69
evaluatori znanja i metoda uenja u tom vanom podruju te kao vjerodostojni evaluatori ili arbitri suparnikih tvrdnji.
Evolucija nastanka i zavretka Hladnoga rata izmeu Sjedinjenih Drava i
Sovjetskog Saveza, od kraja Drugog svjetskog rata 1945. do uruavanja Sovjetskog
Saveza, 1991. ima nekoliko obiljeja, osim onih o kojima smo govorili u Uvodu, koja
je preporuuju kao test trenutano suprotstavljenih teorija sigurnosti. Prvo, velik dio
povijesti Hladnoga rata, kako e se pokazati, isprva e odgovarati pretpostavkama
nae prve skupine teoretiara. Borba za globalnu dominaciju izmeu tih dviju velesila i njihovih saveznika, klijenata i satelita stvorila je potrebu za razvojem vojnih kapaciteta drave kakve ovjekova povijest do tada nije vidjela. Moskva i Washington
stvorili su tri vojna sustava koji su se uzajamno uvrivali. Najvaniji su bili, kako
ih je Herman Kahn mrano opisao, nuklearni strojevi Sudnjeg dana dviju velesila, pri emu je svaka svoju suparnicu mogla zatrti u manje od sata i potencijalno
unititi velik dio ljudskog ivota na planetu.106 Sa strojevima Sudnjega dana bilo je
povezano stvaranje golemih konvencionalnih i regionalnih nuklearnih snaga u sreditu Europe, gdje su zapadne demokratske vojske, zajedno sa Sovjetskim Savezom,
porazile nacistiku Njemaku. Ta dva suparnika u borbi za hegemoniju, vrlo slino
Ateni i Sparti u borbi za vodstvo na grkom poluotoku, takoer uvukli ili prisilili
druge drave i narode da uu u njihove globalne saveze. Da ih se naglo aktiviralo,
vojni bi sustavi velesila brzo doveli do Clausewitzeva istog rata. Ta tri meuovisna
vojna odgovora na globalnu borbu dvije su drave obrazloile kao uzajamnu potporu svojim strategijama obrane, odvraanja i ratovanja. Dominacija na svakoj razini
oruanog sukoba bila je zamiljena kao uzajamno kontingentna radi ukupne strateke superiornosti; donositelji odluka na objema stranama openito su smatrali da je
sinerginost neminovna radi pobjede ili prevlasti u globalnom nadmetanju.
Drugo, znanstvene spoznaje, tehnoloke inovacije i ekonomski resursi mobilizirani za podrku tim sustavima velesila otkrili su nedostatke klasinih modela sigurnosti. Te su dimenzije Hladnoga rata promijenile borbu na najmanje dva bitna
naina. S jedne strane bojita Hladnoga rata proirila su se mnogo dalje od stvarnog
ili mogueg oruanog sukoba na stvaranje samoodrivih i sve veih tehnoznanstvenih i ekonomskih sustava za opskrbu vojnih snaga, obuenu vojsku i logistiku infrastrukturu kako bi se zajamila konkurentnost tih vojnih strojeva velesila.
S druge strane ti su teki zahtjevi postali ak jo kompleksniji jednim drugim
uvjetom za uspjeh u Hladnome ratu. Graani pojedinih drava u 20. su stoljeu traili ne samo sigurnost nego i vee materijalno bogatstvo, proizvod modernizacije
koju su uspjeno pokrenule industrijska i informacijska revolucija. Od drava se
oekuje stvaranje uvjeta i za sigurnost i za blagostanje. Drave moraju nekako pomiriti suparnike zahtjeve za redom i sigurnou i kapacitete za nasilje o kojima ovise
s politikama koje takoer odgovaraju na oekivanja i zahtjeve graana za veim i
odrivim ivotnim standardom.107
Tako je Hladni rat postao borba za vojnu dominaciju kao i ispit dvaju sukobljenih
pristupa rjeavanju zahtjeva za blagostanjem naroda dviju sukobljenih koalicija. U
svojim najpunijim dimenzijama Hladni rat je bio natjecanje dvaju modela za odriv
globalni gospodarski razvoj. Zapadna je koalicija nudila otvoren liberalni ekonom106 Kahn (1960). Prijetnja koju predstavljaju ti sustavi, iako manja od zavretka Hladnoga rata, i dalje
ugroava ivot ljudskog roda, kako tvrdi ugledni britanski kozmolog: Ress (2003.)
107 Rostow (1971).
70
ski sustav koji potie globalna trita i neprestane inovacije kao svoje rjeenje za sigurnost i blagostanje. Sovjetski Savez i njegova koalicija predali su svoju sudbinu u
ruke centraliziranog, dravnog vlasnitva i kontrole nad sredstvima za proizvodnju;
birokratskog, netrinog odreivanja investicijskih prioriteta te dobara i usluge koje
e biti na raspolaganju potroaima pri alokaciji oskudnih ljudskih i materijalnih
resursa te prisilno provoenih dravnih propisa, koji su ukljuivali sve ekonomske
aktivnosti, od novanih tokova i trgovine do potroakih odluka i zapoljavanja.108
Tree, Hladni rat proirio se mnogo dalje od materijalnih dimenzija opisanih u
zahtjevima za sigurnou i blagostanjem. Bio je takoer borba za legitimaciju pred
sudovima nacionalnih i svjetske javnosti. Legitimacija kao hladnoratovski imperativ prisilila je velesile da opravdaju svoja sukobljena rjeenja za globalne imperative
sigurnosti i blagostanja i uloge voa sukobljenih koalicija. Morale su takoer opravdati principe legitimacije koji su navodno na njih prenijeli ovlast vladanja drugim
narodima i vlastitim stanovnitvom. Josif Staljin, sovjetski voa tijekom Drugoga
svjetskog rata, rekao je 1945. Milovanu ilasu: Ovaj rat nije kao u prolosti; tko
god okupira neki teritorij, namee mu takoer svoje drutveno ureenje. Svatko namee svoje ureenje dokle god moe doprijeti njegova vojska. Drugaije ne moe
biti.109 Zapad se ponaao slino, marginalizirajui ulogu komunistikih partija u
demokratskim koalicijama i slabei komunistike ili komunizmu sklone vlade diljem svijeta.
etvrto, Hladni je rat bio uistinu globalan, dosegom i utjecajem ak vei od
Prvog i Drugog svjetskog rata. Vlastitim izborom ili nunou, bili su u njega ukljueni i zarobljeni svi ljudi. Bilo je to prvi put u evoluciji vrste, od njezina pojavljivanja
u Africi prije milijun godina,110 da su svi graani svijeta bili uvueni u vrtlog globalne borbe. Takoer prvi je put sukob doveo u pitanje samu budunost ljudske vrste, posve neovisno o lokaliziranim nacionalnim, etnikim, komunalnim interesima
naroda i drava u tenji za dominacijom. Hladni je rat ukljuio sve aktere i glavne
imbenike koje (iako razliito) ustanovljuju teoretiari sigurnosti koje evaluiramo
u iduim poglavljima. Drave, sustav meudravnih odnosa, globalna trita, multinacionalne korporacije, nevladine organizacije (NGO), meuvladine organizacije
(IGO) te veina stanovnitava svijeta svi su svojom voljom ili nunou bili ukljueni u hladnoratovsku borbu. Hladni rat, gleda li se kao niz svih zamislivih interakcija izmeu relevantnih aktera ukljuenih u odnose sigurnosti u meunarodnim
odnosima, nudi dostatno ukljuiv niz podataka kako bi se ispitale sigurnosne teze
sukobljenih kola miljenja.
Dakako, svi ti akteri i imbenici ne mogu se u ogranienom prostoru ove rasprave iscrpno obraditi. Za nae je potrebe vano iznijeti tvrdnju da Hladni rat ozbiljno
dovodi u pitanje prevladavajue sigurnosne paradigme ili pristupe za njegovo objanjenje. Kada se primijeni na sedam teorija ili pristupa sigurnosti u poglavljima 4-7,
snage i slabosti svakog gledita izlau se analizi i evaluaciji. Hladnoratovski test
108 Kornai (1992) daje najobuhvatniji prikaz komandnih privreda i njihovih nedostataka.
109 Navedeno u Koslowski (1994: 140). Odlunost osvajakih vojski da drugima nametnu svoje vrijednosti
i nain ivota nije bila jedinstvena samo za Hladni rat. Karakteristina je za vjerske ratove tijekom stoljea,
u kranska vremena za kriare te za sekularne ideoloke borbe koje su poele s Francuskom revolucijom.
Trebalo bi proitati cijelu Lebowljevu knjigu za britke kritike neuspjeha teorije meunarodnih odnosa da
predvidi zavretak Hladnoga rata. Koristan je takoer povijesni prikaz evolucije meunarodnog sustava od
kraja Drugoga svjetskog rata do danas u Keylor (2003).
110 Diamond (1992).
71
predstavlja igru s pravilima jednakim za sve u kojoj se ti sukobljeni modeli mogu

natjecati za na pristanak i potporu u razumijevanju i objanjavanju sigurnosti danas. Teorije sigurnosti morale bi moi dati neko vjerodostojno objanjenje nastanka
i prestanka Hladnog rata. To je svakako pravi izazov s obzirom na globalne razmjere te borbe, milijarde ukljuenih aktera, milijarde dolara uloenih u napredni znanstveni i tehnoloki know how, najbolje i najsjajnije umove mobilizirane za taj sukob
te desetke milijuna boraca u hladnoratovskoj borbi te u mnogim lokalnim ratovima
povezanim s tim sukobom. Ako teorija sigurnosti ne moe ponuditi uvide o toj sveprisutnoj konfrontaciji naroda i drava svijeta, gubi u nadmetanju ideja o tome kako
objasniti sigurnosno ponaanje aktera. Ako neka sigurnosna paradigma ne moe
objasniti Hladni rat, moemo li se osloniti na to da e nam pomoi objasniti dramatine i goleme promjene koje danas djeluju na ljude, sve vie zapletene u neumoljive
procese globalizacije? Ako je taj vani problem ovjekove sigurnosti sve vie upleten u procese irenja i produbljivanja meuovisnosti, tada emo morati gledati mnogo dalje nego tradicionalna misao kako bismo shvatili te procese promjene i njihove
implikacije za primjenu sile, prijetnju silom ili odustajanje od sile kako bi akteri dobili jedni od drugih ono to ele.
Novost u ljudskom ivotu predstavljaju sve iri obuhvat, intenzitet, sve vea gustoa, brzina i utjecaj u realnom vremenu, kaskadni uinak i sinerginost ljudskih
odnosa diljem zemaljske kugle u sve veem broju podruja koja su im od vitalnog interesa. To posljednje izriito se tie sigurnosti osoba, imovine i drave kao
i same egzistencije mnogih i raznolikih drutava toga globalnog drutva, koja su
veinom predglobalni proizvodi svojih povijesti i drutvene evolucije.111 U tim novim i revolucionarnim uvjetima, samo jedan test neke sigurnosne paradigme, koliko
god bio ukljuiv, poput testa Hladnoga rata, predstavlja poetak, a ne kraj potrage
za valjanou i pouzdanou. Ako bismo trebali paziti na mudro upozorenja Imra
Lakatosa da je jedan test nedostatan za opovrgavanje teorije, takoer bismo trebali
biti skeptini prema svakoj teoriji koja se ne bavi Hladnim ratom. Objanjenje sigurnosnog ponaanja aktera izlae se opasnosti da ga se odbaci ako ne moe generirati
neki istraivaki program koji bi nadomjestio to pomanjkanje eksplanacijske snage.
Hladni rat slui kao vjerodostojno polazite za testiranje.
STRUKTURA IZLAGANJA
Izlaganje je podijeljeno na dva dijela. Prvi ocrtava evoluciju vojnih snaga velesila na
nuklearnoj i konvencionalnoj razini te kompleksne globalne saveze to ih je oblikovala svaka velesila, ne uvijek sa eljenim rezultatima, u borbi za prevlast u svijetu.
Budui da glavni akteri u pitanjima sigurnosti ostaju drave, naglasak je na meudravnim sigurnosnim odnosima kao i na pritiscima na drave hladnoratovskog bipolarnog sustava na velesile i druge drave tog sustava.
Idui dio proiruje analizu na opis i objanjenje transnacionalnih i domaih pritisaka koji utjeu na odluke o sigurnosti i postupke velesila. Te razine analize, kao i
snage i imbenici povezani s njima, bili su naroito izraeni u Sovjetskom Savezu.
Kao trea razina analize bit e ukljuen utjecaj stalnih znanstvenih otkria, tehno111 Raznolikost ljudskih drutava unato slinoj biolokoj evoluciji ljudi diljem svijeta izvanredno jasno
i uvjerljivo obrauje se u radu Jareda Diamonda (1997, 1992).
72
lokih inovacija ono to je Joseph Schumpeter nazvao kreativna destrukcija i

globalnih trita.112 Ta e razina analize biti vana za objanjavanje sigurnosnog ponaanja velesila. Naroito je vano razumjeti zato su bitne promjene u sovjetskoj
sigurnosnoj politici, pokrenute kao preduvjet za integriranje Sovjetskog Saveza u
globalne institucije pod dominacijom Zapada, bile posveene znanstvenim otkriima, tehnolokim inovacijama, globalnim tritima i demokratski odreenoj drutvenoj promjeni.
Pokazat e se da domai pritisci na dravne elnike da rijee socijalna pitanja i
zahtjeve graana za odluivanjem u njihovoj vladavini, etvrta razina analize navedena u tablici 1.1, takoer igraju bitnu ulogu u oblikovanju i poticanju sigurnosnog
ponaanja drave. Raspad Sovjetskog Saveza i njegova imperija odnosi se presudno
na vezu izmeu unutarnjih pritisaka i vanjskih pritisaka zapadnih institucija i praksi
s globalnim obuhvatom i utjecajem. imbenici i akteri obuhvaeni hladnoratovskim
testom ukljuuju sve one razine ponaanja aktera kojima se bavi ova knjiga. Kada se
sigurnost promatra iz tih etiriju perspektiva ili razina analize, objanjavanje glavne
odluke sigurnosnog ponaanja upotrijebiti ili ne upotrijebiti silu radi sigurnosnih
interesa proiruje prouavanje sigurnosti i smjeta taj skup ljudskih problema u
ire podruje teorije i prakse meunarodnih odnosa.
I. Nastanak i zavretak Hladnoga rata: borba za hegemoniju113

Hladni rat bio je nastavak Tridesetogodinjeg rata meu velikim silama za globalnu hegemoniju u razdoblju izmeu Prvoga i Drugoga svjetskog rata od 1914.
do 1945.114 Njemako imperijalno nadmetanje za dominaciju Europom i svijetom
u Prvom svjetskom ratu porazila je koalicija demokratskih drava, prvenstveno
Ujedinjenoga Kraljevstva, Francuske i Sjedinjenih Drava. Kasni ulazak SAD-a u
rat 1917. promijenio je odnos snaga prema centralnim silama Njemakoga i AustroUgarskoga Carstva. Rusija kao sila Antante u savezu sa zapadnim demokracijama,
povukla se iz rata u listopadu 1917, nakon Boljevike revolucije koja je stvorila
Sovjetski Savez. Generaciju poslije, Sovjetski Savez pridruio se zapadnim demokracijama kako bi porazili nacistiku Njemaku i Japan, koji su teili globalnoj hegemoniji. Da su potonje zemlje dobile Drugi svjetski rat, dobile bi u biti vlast nad
veinom zemalja svijeta i njihovim resursima te zamijenile europska carstva svojom dominacijom nad poraenim Sjedinjenim Dravama, Britanijom i Sovjetskim
Savezom.
Pobjednika koalicija Drugoga svjetskog rata bila je u osnovi manjkava.115 Dvije
velesile koje su nastale u ratu nisu mogle pomiriti svoje duboke razlike. One su se
isprva vrtjele oko pitanja politike budunosti Njemake i toga hoe li biti uz jednu
112 Schumpeter (1954: 1026ff.).
113 Povijest Hladnoga rata iznjedrila je golemu literaturu, koja sve vie raste. Saetak koji je ovdje
izloen izvuen je iz mnogih izvora, a njihovi glavni elementi navode se na mnogim mjestima u ovom
poglavlju. Vidi Keylor (2001: 251ff.) s ekstenzivnim bibliografskim referencama (568-87). Analogija
izmeu Tridesetogodinjega rata i meuratnoga globalnog sukoba uzeta je od Keylora. Za politiku SAD-a
do Reaganove administracije 1980. koristan je Gaddis (1982). Za Sovjetski Savez relevantni su radovi
Raymonda Garthoffa, koji Hladni rat opisuje iz te perspektive, naroito s obzirom na geopolitike poteze
Moskve. Vidi, na primjer, Garthoff (1995).
114 Keylor (2001) opirno razvija tu tezu.
115 To istie Kennan (1984a).
73
ili drugu velesilu.116 Problem je bio i u dolasku na vlast lokalnih komunistikih partija diljem istone Europe uz pomo sovjetskih okupacijskih snaga. Sporovi su se
dodatno komplicirali zbog razlika izmeu Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza
oko graanskog rata u Grkoj i sovjetskog pritiska na Iran i Tursku radi teritorijalnih ustupaka i veeg politikog utjecaja. Sovjetski nuklearni pokus potkraj kolovoza
1949. godine, preputanje Kine komunistikim snagama sljedeega prosinca te napad komunistike Sjeverne Koreje na Junu Koreju protektorat Sjedinjenih Drava
potaknuli su militarizaciju amerike politike obuzdavanja i hladnoratovskog sukoba.117 Ti pojedinani sukobi mogu se razumjeti i objasniti kao dio borbe velesila za
globalnu dominaciju. to se tie vojnih komponenti te borbe, one su se razvijale istodobno, ako ne i sinkrono, na trima meusobno povezanim bojitima: u natjecanju za
nuklearnu nadmo, vojnu dominaciju u Europi i hegemoniju nad svijetom u razvoju.
1. Globalna nuklearizacija sigurnosne dileme. Hladni rat vrti se oko nastojanja velesila da steknu prevlast silom i prijetnjama te da protivnici nametnu svoje rjeenje
globalnog poretka i vladavine. Vojne granice ili granice prisile Hladnoga rata bile
su definirane neprestanom i sve veom utrkom u naoruavanju velesila od svretka
Drugoga svjetskog rata 1945. do raspada Sovjetskog Saveza 1991. Najvanije je bilo
nadmetanje u nuklearnom naoruanju. Praenje evolucije amerikih i sovjetskih
stratekih nuklearnih snaga tijekom Hladnoga rata vrlo je sloen posao.118 Ovdje se
mogu iznijeti samo najvaniji momenti. Svaka je strana teila nuklearnoj nadmoi,
to se vidjelo po sustavima borbenog nuklearnog naoruanja koji su se sve vie irili. Nijedna nije u tome uspjela. Takoer, suraivale su, kako se opisuje u nastavku,
kako bi uzajamno dogovorile kontrolu nuklearnog nadmetanja. No ti prolazni i krhki
oblici kontrole nisu znatnije sprijeili nijednu stranu u tenji za nuklearnim probojem. Superiornost je bila definirana kao sposobnost rivala da u konanici dobije rat
ako ne uspije odvraanje suparnikova napada na njegove vitalne nacionalne interese.
Obje su strane takoer pretpostavljale da e, ako se uspije postii bolji nuklearni poloaj, dobiti politiku i psiholoku prednost u smrtonosnom cjenkanju za prvenstvo.
116 McCallister (2002).

117 Ti dogaaji i njihove implikacije za militariziranje Hladnog rata izloeni su u Kolodziej (1966: 33178) i u Schilling, Hammond i Snyder (1966).
118 Ball (1980), Freedman (1989), Herken (1985), Kaplan (1999) i Nolan (1989).
74
75
448
592
3.616
5.152
311
300
* interkontinentalni balistiki projektili (Intercontinental Ballistic Missile)

** podmornike balistike rakete (Submarine Launched Ballistic Missile)
1.398
1.398
750
1980.
1990.
2000.
3.444
6.612
5.002
1.361
436
940
990
317
30
SLBM
2.024
2.804
1.910
287
30
Bojeve
glave
Bombarderi
80
162
157
157
104
4
1.361
1970.
Bojeve
glave
22
1960.
1.578
4.885
3.568
3.393
3.083
400
Bojeve
glave
626
855
568
568
320
84
Bojeve
glave
SOVJETSKI SAVEZ (do 1990) RUSKA FEDERACIJA (2000)*
2.325
2.440
376
1956.
ICBM
659
Godina
1.000
4.896
390
2000.
592
656
1990.
2.144
656
1.054
1980.
1.244
1.054
1970.
32
Bombarderi
462
32
Bojeve
glave
1.515
12
SLBM**
12
Bojeve
glave
1960.
ICBM*
1950.
Godina
SJEDINJENE AMERIKE DRAVE
Tablica 3.1 Amerike i sovjetske nuklearne strateke snage: 1950-2000.
1.266
2.500
2.545
1.985
144
22
Ukupno
lansera
1.407
1.903
2.022
2.100
1.559
462
Ukupno
lansera
6.094
10.271
7.480
2.216
354
Ukupno
bojevih
glava
84
7.519
12.477
10.680
5.239
3.127
Ukupno
bojevih
glava
400
Zbog ograniena prostora moda je korisnije poeti od kraja, a ne od poetka

utrke u nuklearnom naoruanju velesila. Tablica 3.1 prikazuje naizgled neumoljivo
irenje stratekih nuklearnih snaga Sjedinjenih Drava i Sovjetskoga Saveza tijekom
Drugog svjetskog rata. Izmeu 1950. i 1990. arsenal Sjedinjenih Drava narastao je
sa 400 stratekih nuklearnih bojevih glava na vie od 12.000; broj lansirnih raketa i bombardera poveao se sa 462 na vie od 1900. Nuklearne snage Sovjetskoga
Saveza skoile su sa 84 nuklearne bojeve glave 1956. na vie od 10.000 etiri desetljea kasnije; poveao se i broj lansera, sa 22 dalekometna sustava na njih 2500 1990.
godine. Da su bili aktivirani, svi ljudski materijalni interesi, politiki ciljevi i moralne svrhe bili bi rtvovani u posljednjem i odlunom nuklearnom okraju. to su
to ljudi uinili kako autoritarnom vlau tako i pristankom stanovnitva? Prostor
koji su potencijalno zauzeli svi stvarni ili zamislivi odnosi izmeu Amerikanaca i
Sovjeta i njihovih drava praktiki su popunile snage nasilja koje je svaka velesila
usmjerila prema drugoj. Logika istog rata, koju je opisao Clausewitz, progutala
je sve moralne ili politike interese, ciljeve ili vrijednosti koje obuzdavaju i koe.
U sigurnosnim studijama esto se spominje rije strateki. Tijekom Hladnoga
rata obino se povezivala s politikama velesila za postizanje odreenih vojnih ciljeva suprotstavljanjem, obuzdavanjem, nadziranjem ili eliminiranjem protivnikovih
vojnih snaga. Taj restriktivni smisao izraza strateki razlikuje se od ireg razumijevanja sigurnosti u ovoj knjizi te, u skladu s tim, strategija kao politika smiljenih
za postizanje odreenih politikih ciljeva svjesnom odlukom da se sila upotrijebi ili
ne upotrijebi. Iz ograniene perspektive Hladnoga rata, strateke su sile one koje su
sposobne poraziti protivnikove vojne snage. U sluaju nuklearnog oruja, to bi zahtijevalo upravo razoruavanje suparnikovih nuklearnih snaga prije nego to uniti sve
ili veinu naeg stanovnitva i teritorija. Vojni planeri na objema stranama neumorno su teili tom nedohvatnom cilju. U tablici 3.1 prikazani su tehnoloki pomaci u
broju lansera i bojevih glava sve razvijenijih i sve veih stratekih nuklearnih snaga
obiju strana. Eksplozivna snaga bojevih glava mjerena je megatonama ili milijunima
tona TNT-a. Potkraj Hladnoga rata svaka je strana izgradila 2000-2500 dalekometnih lansirnih sustava interkontinentalnih balistikih raketa koje se lansiraju sa zemlje i podmornica (ICBM i SLBM) i koje u nekoliko minuta mogu pogoditi ciljeve
bilo gdje na svijetu. Bile su dopunjene bombarderima sa sporijom reakcijom, koji su
imali zadau unitavati ciljeve koji su u raketnom napadu promaeni.
Vojni planeri i politiki voe rano su shvatili da je nuklearno naoruanje oruje
straha i golemog unitavanja.119 To nisu kalibrirana sredstva za postizanje definiranih politikih ciljeva, nego nadomjestak za one ciljeve i moralne svrhe koje lee
u njihovoj podlozi. Jednako su tako bili svjesni da je teko postii nadmo koja bi
bila dostatna da se protivnika razorua i da mu se nametnu uvjeti predaje. ak i ono
malo oruja koje ostane bilo bi dovoljno da agresoru nanese toliko smrti i razaranja
da se upotrebom toga oruja ne bi ispunila nikakva zamisliva racionalna politika
ili moralna svrha. Paradoksalno, ta su ogranienja bila vie poticaj za utrku u naoruavanju nego poziv da se nae nenasilan izlaz iz nuklearne sigurnosne dileme.
Gotovo pola stoljea obje su strane provodile politike, definirane vojnim planovima i nuklearnim kapacitetima koje su razvile, koje su se dobro uklapale u oekivano ponaanje u Hobbesovoj zavrnici ili Clausewitzevoj konceptualizaciji istog
rata. Politike i praktine prepreke koje su spreavale ostvarenje istoga rata za
119 Brodie (1946).
76
Clausewitzeva ivotnog vijeka u ranom devetnaestom stoljeu do prvog atomskog

napada na Hiroimu 1945. nadila je razorna sposobnost i mo dalekometnog udara
koje su posjedovale obje strane.
Uz rizik pojednostavljivanja krajnje sloene povijesti, iji su najvaniji elementi
jo pohranjeni u tajnim dravnim dokumentima, o evoluciji nuklearnih kapaciteta
svake strane odluivali su promjenjivi odgovori to su ih donositelji odluka davali na
pitanje Koliko je dovoljno? u pogledu vojnih kapaciteta kako bi se osiguralo efektivno odvraanje i obrambeni poloaj.120 Na jednoj su strani bili oni koji su tvrdili da
je mala, neranjiva snaga nuklearnog oruja dovoljna kako bi se protivnika odvratilo
od napada na vitalne interese drave. Smatralo se da se ti interesi proteu na teritorij
i stanovnitvo drave kao i na zatitu njezinih glavnih saveznika. Neranjive snage
bile su one koje nisu mogle biti unitene u neprijateljskom napadu, ak ni u takozvanom gromu iz vedra neba. Za tu su svrhu osobito bile prikladne podmornike
rakete koje su na kraju imale obje strane. Prema teoriji odvraanja, preivjele snage
bile bi dostatne da protivnikoj strani nanesu gubitke koji bi bili daleko vei nego
bilo kakav zamislivi racionalni dobitak od napadanja drave ili njezinih vitalnih interesa. Takvu snagu definirali su ameriki stratezi kao sposobnost nuklearnih snaga zemlje da preive napad iznenaenja i zadre dovoljnu nuklearnu udarnu snagu
koja e moi unititi etvrtinu ili treinu protivnikova stanovnitva ili barem 60 do
66 posto njegove gospodarske infrastrukture kao neposredna ili odgoena posljedica djelovanja nuklearnog naoruanja.121 Poetni udar i toplina nastala nuklearnom
eksplozijom uglavnom bi postigli tu razinu pustoenja kao neposredna posljedica
nuklearnog oruja. Zbog radioaktivnog raspadanja na velikom se dijelu protivnikova teritorija dugo ne bi moglo ivjeti. Budui da su i Sovjetski Savez i Sjedinjene
Drave bili kadri izgraditi takve sustave, smatralo se da su bili sposobni za uzajamno osigurano unitenje (mutual assured destruction, MAD).
Nijedna velesila nije prihvatila ta ogranienja pri osmiljavanju i izgradnji svojih
stratekih nuklearnih snaga. Kako pokazuje tablica 3.1, obje su daleko prele granice strategije MAD-a i nuklearne snage koje ono zahtijeva. Za razliku od tvrdnji
obiju strana da se slau sa stajalitima minimalnog odvraanja radi preivljavanja
nuklearnog napada te da su prestale traiti neku silu koja bi mogla razoruati njihova suparnika, svaka je neumorno radila na postizanju tog zastraujueg stratekog
cilja. U politikim krugovima MAD je kritiziran zbog neselektivnog ciljanja gradskog stanovnitva. Protivnik, tvrdili su, stoga nije motiviran izbjegavati udare na
suparnikove gradove u sklopu MAD-a. Istraivanje koje je 1960. za Zrane snage
provela korporacija RAND procijenilo je da bi iznenadan napad Sjedinjenih Drava
ili Sovjetskog Saveza donio 110-150 milijuna amerikih i 40-75 milijuna sovjetskih
rtava.122 Male nuklearne snage o kojima je ovisila strategija MAD-a navodno su
bile ranjive na napad koji bi ih unitio. Ranjivost je razlog za napad. Tijekom cijeloga Hladnoga rata, smatraju mnogi, ravnotea nuklearnih snaga nije bila stabilna,
nego krhka i osjetljiva.123 Od protivnika se oekivalo da vara i izbjegava pokuaje
suradnje radi usporavanja ili stabiliziranja utrke u nuklearnom naoruanju kada je
to nalagala prilika ili kakav dobitak.
120
121
122
123
Enthoven i Smith (1971).

Craig i Jungermann (1986) i Lewis (1979).
Schwartz (1983: 138-9).
Wohlstetter (1959).
77
Za pristalice strategije voenja rata najodlunije su bile njezine navodne implikacije za odvraanje. Tvrdilo se da vjerodostojnost nuklearnih snaga za odvraanje
protivnika u konanici ovisi o njihovoj moguoj upotrebi. Postavljanje te tvrdnje izazvalo je razmiljanje o stvarnoj upotrebi tog oruja. Glavne mete takvog stajalita
bili su protivnikovi nuklearni kapaciteti. Njihova brza i izvjesna eliminacija, ako je
mogue, smanjila bi tetu koju bi pretrpjeli vlastiti gradovi i vojne snage. Nuklearna
nadmo takoer bi vjerojatno pridonijela zaustavljanju eskalacije ako neprijateljstva
izbiju na nenuklearnoj razini. Nuklearna dominacija navodno je poveavala vjerojatnost brzog zavretka rata pod uvjetima koji odgovaraju jaoj nuklearnoj snazi.
Naposljetku nuklearna strategija voenja rata trebala je podcrtati proirenje zatite
velesila na saveznike jer je svakom moguem buduem protivniku dala do znanja
kako e riskirati vlastiti opstanak radi obrane sigurnosnih interesa partnera.124
I Sovjetski Savez je teio nadmoi.125 Poput Sjedinjenih Drava, elio je izgraditi kapacitete kojima e razoruati suparnika. I jedni drugi izgradili su neranjive
sustave naoruanja, naroito sustave s podvodnim lansiranjem, kako bi preivjeli
napad. Razvili su nuklearne trijade kako bi neprijateljeve probleme s ciljanjem poveali nuklearnim naoruanjem baziranim na moru, kopnu i u zraku. Pokazalo se
nemoguim projektirati ili upotrijebiti dostatne nuklearne snage koje bi potpuno i
konano onesposobile neprijateljevo nuklearno naoruanje zbog njegove brojnosti,
rasprenosti, pokretnosti i skrivenosti. Usprkos tim golemim preprekama zadavanju
pobjednikog prvog udara, ukupna vatrena mo bojevih glava na objema stranama
sve se vie poveavala jednako kao i brzina lansiranja tog oruja te broj viestrukih
neovisno usmjerenih bojevih glava koje je mogao nositi svaki lanser. Brzina lansiranja bojevih glava i njihova preciznost mjerena duljinom nogometnog igralita nakon tisua kilometara putovanja pridonijela je preciznosti tog oruja, prvenstveno
na nepokretnim, betonski ojaanim ciljevima.126 Ameriki vojni planeri identificirali su vie od 40.000 ciljeva. Za unitenje sovjetskih gradova bio je potreban tek
malen dio amerikih nuklearnih snaga s obzirom na to da je manje od tisuu sovjetskih gradova imalo vie od 25.000 stanovnika. U Sjedinjenim Dravama bilo je ak
jo manje takvih gradskih centara. Nuklearne trijade velesila bile su kontrolirane iz
centra kako bi se sprijeila njihova nehotina ili nenamjerna upotreba te osiguralo
da se koordiniranom upotrebom tih kompliciranih i vrlo disperziranih sustava naoruanja postigne najvea uinkovitost pri usmjeravanju na ciljeve u kaotinim uvjetima neprijateljskog nuklearnog udara.
Iako se velesile nisu mogle oduprijeti logici istog nuklearnog rata, htjele su
124 Za kritiku tog stajalita na temelju povijesne analize vidi George i Smoke (1974); za kritiku
utemeljenu na politikim, odnosno psiholokim slabostima tada vladajue teorije i prakse odvraanja vidi
Morgan (1983) te Jervis, Lebow i Stein (1985).
125 Razvoj sovjetske nuklearne strategije daleko je sloeniji i suptilniji nego to se ovdje moe izloiti.
Naglasak je na tendencijama sovjetskog i amerikog vojnog nuklearnog sustava, koji obuhvaaju lansirna
sredstva, bojeve glave te zapovjedne i kontrolne mehanizme da se priblie modelu istog rata. Koliko
god se sovjetski i ameriki stratezi razlikovali, naroito u koncepciji odnosa politikih i moralnih ciljeva
i vojnih snaga potrebnih za njihovo ispunjavanje, opravdano se moe ustvrditi da se njihovo stvarno
ponaanje u izgradnji i opravdavanju stratekih nuklearnih sustava kree prema Clausewitzevom modelu
istog rata. Za cjelovitiju i iscrpniju raspravu o sovjetskoj strategiji koja se razvijala i nuno mijenjala, i
usporedbu s pregledom amerike nuklearne doktrine i politika vidi Garthoff (1966, 1990, 1995), Holloway
(1984), Kokoshin (1995) te Laird i Herspring (1984).
126 Vidi Ball (1980), Pringle i Arkin (1983) te Rosenberg (1983) za opise amerikih nuklearnih planova
vezanih za ciljeve.
78
sprijeiti nuklearni rat, koji nijedna nije eljela. Taj interes rodio je naizgled paradoksalan motiv za suradnju s nepouzdanim protivnikom. Kako su shvatili ameriki
i sovjetski stratezi, neregulirana utrka u nuklearnom naoruanju donijela bi irenje nuklearnog oruja i lansirnih sustava na objema stranama uz visoku cijenu, a
bez odgovarajueg jaanja sigurnosti ili strateke prednosti. Priznanje te dileme nije
sprijeilo opsesivnu tenju obiju velesila za snagama koje mogu onesposobiti protivnikovo nuklearno naoruanje. Svako odustajanje ili kolebanje u tenji za tim ciljem
smatralo se slabljenjem reima odvraanja radi spreavanja neprijateljskog napada.
Rizici te strategije odgovora na silu bili su oiti. Odvraanje se u krizi moe
slomiti onda kada je najpotrebnije. Pritisci da se djeluje brzo, gotovo trenutano,
mogu se pokazati prevelikima pri samoporaavajuem pokuaju smanjenja tete za
vlastite snage i gusto naseljena podruja.127 Iskoristi ih ili ostaje bez njih bio
je tada stratekoplanski aforizam. Ta uzajamno shvaena ogranienja potaknula su
proturjeni razvoj pregovora o kontroli naoruanja i razoruanju kako bi se smanjili
trokovi i rizici nuklearnog naoruanja te umanjili rizici nenamjeravanih, sluajnih,
nehotinih ili preventivnih udara. Unutar uskog pojasa tih preklapajuih interesa
stratezi su zakljuili da je suradnja s protivnikom koji je odluan u namjeri da pobijedi ili pretegne u nuklearnom obraunu ipak poeljna i uzajamno korisna; ukratko, bilo je za obje straneracionalno, koliko god u praksi proturjeno, suraivati s
nepouzdanim neprijateljem kako bi se izbjegao neeljeni rat, a opet nastaviti jaati
borbenu orijentaciju radi pobjede u nuklearnom ratu ako izbije ili barem smanjenja
gubitaka na podnoljive razine smrtno stradalih i razaranja. Pokazalo se da te prijeporne aspiracije nije ostvarila nijedna velesila.128
Pregovori o kontroli naoruanja kristalizirali su se u nekoliko ugovora i sporazuma. Prvi, postignuti ezdesetih godina, urodili su sporazumima o prekidu nuklearnih pokusa u atmosferi, uvoenjem vrue telefonske linije u krizama kako bi se
sprijeio neeljeni rat te zaustavljanjem irenja nuklearnog naoruanja ili tehnologije treim zemljama. Drugi skup ugovora i sporazuma postignut je sedamdesetih
godina. Najvaniji je bio SALT I, sporazum koji je bio plod takozvanih pregovora
o ogranienju stratekog naoruanja. Potpisan lipnja 1972, Sporazum o antibalistikim raketama (ABM) ograniio je svaku velesilu na dvije (kasnije na jednu)
instalaciju ABM-a. On je takoer zabranio razvijanje, testiranje ili aktiviranje
ABM-sustava na moru, u zraku, na zemlji ili u svemiru. Svrha tih ogranienja bila je
uvjeriti obje strane da e njihovi destruktivni kapaciteti preivjeti protivnikov iznenadni napad. Sporazumom SALT II, potpisanim lipnja 1979, taj je sporazum potvren. Naveo je iscrpan niz ogranienja vezanih za razvijanje i upotrebu dalekometnih
nuklearnih raketnih lansera. Svaka strana dobila je ogranienje na 2250 lansera do
kraja 1981. Kasnije je ta odredba proirena na ogranienje od 1320 lansera s bojevim
glavama MIRV (nezavisne bojeve glave koje mogu gaati razliite ciljeve), od kojih
balistikih raketa ne smije biti vie od 1200, a od njih ne vie od 820 interkontinentalnih balistikih raketa (ICBM) na zemlji. Taj sporazum nikada nije bio ratificiran.
127 Morgan (1983, 2003).
128 Teoretski razlog za suraivanje s nuklearnim protivnikom iz politikih motiva iznio je rano Brodie
(1973, 1946). Mnogo ue objanjenje za suradnju u okviru teorije racionalnog izbora razvio je Thomas
Schelling u nekoliko radova, ukljuujui rad s Mortonom Halperinom: Schelling i Halperin (1958),
Schelling (1960, 1966). Nisu se svi slagali, naroito pristalice teorije protusile koji su Sovjetskim Savezom
htjeli dominirati nadmonom vojnom silom. Vidi, na primjer, Gray (1984) te stajalite Richarda Perlea,
utjecajnog politiara u vie republikanskih administracija od 1980-ih u Fitzgerald (2000) passim.
79
Predsjednik Jimmy Carter povukao je Sporazum iz Senata reaguirajui na sovjetsku

invaziju na Afganistan prosinca 1979.129
ak i da je sporazum bio ratificiran, ne bi zadovoljio mnoge stratege na objema stranama. Izborom Ronalda Reagana 1980. utrka u naoruanju prebaena je na
novu razinu. Sovjetski Savez bio je optuen za krenje obeanja kako e se drati
ogranienja SALT-a II. Izneseni su strahovi da sovjetski ICBM ima velik nuklearni
arsenal,mjeren brojem bojevih glava i njihovom razornom snagom, kako bi potencijalno u iznenadnom napadu unitio amerike sustave na zemlji. arite stratekog
planiranja pomaknulo se prema izgradnji neranjivih, pouzdanih i tonih sustava za
brzu reakciju koji u sluaju da izbije rat mogu reducirati sovjetske nuklearne kapacitete, naroito MIRV-sustave. Tako su se pregovori o kontroli naoruanja premjestili
sa smanjenja broja raketnih nosaa na ogranienje broja i razorne snage bojevih glava. Pregovori SALT prerasli su u START, pregovore o smanjenju stratekog naoruanja, koji su se otezali do poetka raspada Sovjetskog Saveza. U meuvremenu su
dvije strane tijekom osamdesetih poveale ukupan broj stratekih bojevih glava za
priblino 2000. Dok se utrka u stratekom ofenzivnom nuklearnom naoruanju ubrzavala, dodatni poticaj dala joj je objava Reaganove administracije kako je odluila
razviti strateku obrambenu inicijativu (SDI) ili ono to je posprdno bilo nazvano
projektom Rata zvijezda. Predsjednik je taj plan predstavio kao nain da nuklearno
naoruanje postane zastarjelo i nemono.130 Europski kritiari i njihovi sovjetski
kolege meutim smatrali su da je SDI ponuda za globalnu supremaciju. SDI nije usporio utrku u naoruavanju, nego je stvorio uvjerljive motive za poveanje ofenzivnog nuklearnog naoruanja koje e nadmaiti sustav ABM-a.131
2. Europeizacija sigurnosne dileme. Drugo bojite Hladnoga rata bila je Europa,
gdje je bio koncentriran velik dio naprednih, moderniziranih i visokoobrazovanih
ljudskih resursa svijeta. Velesila koja bi mogla raspolagati tim resursima, odluno bi
pomaknula ravnoteu snaga u globalnoj borbi u svoju korist. Pri opisivanju evolucije stratekih i vojnih kapaciteta koje su u toj regiji imale velesile i njihovi saveznici,
vano je podcrtati kako ovaj kratki pregled navodi na zakljuak o veoj koherenciji i konzistenciji u kreiranju politika velesila i saveznika nego to bi to potvrdilo
pomno i mukotrpno praenje stvarne povijesne evolucije.132 Dobro je podsjetiti se
kako je cilj ovoga pokuaja stvaranja modela sigurnosnih strategija velesila ustanoviti smjer tog ponaanja unutar konceptualnog okvira idealnog ili istog modela;
to jest, kao da odluke relevantnih aktera nisu bile ograniene onim to racionalno
namee isti model oruanog sukoba. Drugim, suparnikim, politikim i drutveno-ekonomskim ciljevima i interesima, kao ogranienjima prema ostvarenju istog
modela rata, pridana je manja vanost u ovom objanjenju sukoba velesila u Europi
kako bi se izlaganje vrtjelo oko kljunog pitanja upotrebe ili neupotrebe sile za promicanje dravnih sigurnosnih interesa. Taj e se fokus u drugom dijelu proiriti i
ukljuiti ekonomsku i nacionalnu, etniku politiku te politiku kulturnog identiteta
129 Te duge pregovore o kontroli naoruanja sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina prikazuje
Talbott (1984, 1979).
130 Vidi isto za potanko izlaganje o polemici o SDI-ju, takozvanim Ratovima zvijezda i njezinom utjecaju
na Hladni rat i razvoj utrke u amerikom i sovjetskom nuklearnom naoruavanju.
131 Garthoff (1995).
132 DePorte (1986).
80
kao imbenike koji utjeu na politiku legitimaciju glavne probleme hladnoratovske konfrontacije.
Kao uvod u opisivanje te pozornice Hladnoga rata korisno je sjetiti se da su europske drave od petnaestog stoljea neumorno irile svoj imperijalni doseg diljem
zemaljske kugle kako bi svoju vlast nametnule drugim narodima.133 Njihovi su lokalni sporovi bili ipso facto globalizirani, to su obilato pokazali svjetski ratovi
i Hladni rat, koliko god politiari i graani mislili da se bore za premo samo u
Europi ili koliko god pokuavali ili vjerovali u to da svoje ciljeve ograniavaju na
europsku pozornicu. 134 I dok je savez komunistikog Sovjetskog Saveza i zapadnih demokracija bio dovoljno snaan da porazi Njemaku i Japan kao suparnike za
svjetsku hegemoniju, njihovi duboko sukobljeni politiki interesi i vrijednosti nisu
se nakon rata mogli razrijeiti. Koalicija se raspala gotovo odmah nakon prestanka
neprijateljstava. Europa je brzo podijeljena na dva vojna tabora. eljezna zavjesa, kako je to nazvao britanski premijer Winston Churchill, podijelila je Europu i
Njemaku na dva dijela pod amerikom odnosno sovjetskom upravom. Kasnije je
ta podjela militarizirana i uvrena dotad nevienim gomilanjem konvencionalnog
i nuklearnog naoruanja u Europi. Europska pozornica vojnog sukoba bila je spojena s nuklearnom borbom velesila. Pria o europskoj sigurnosti tijekom Hladnoga
rata pria je o naporima koalicija na objema stranama, naroito koalicija velesila, da
usklade svoje vojne strategije obrane, odvraanja i ratovanja u Europi kao sastavne
elemente globalne tenje za dominacijom.
Vojno jaanje koalicija velesila u Europi ugrubo se moe podijeliti na sedam
razdoblja. Svako predstavlja zaseban oblik prilagoavanja izmeu sigurnosnih pritisaka globalne nuklearne utrke u naoruanju i one europske. Prvo je razdoblje
trajalo od kraja Drugoga svjetskog rata do izbijanja Korejskoga rata 1950. Stisak
Sovjetskog Saveza nad Istonom Europom u tom se razdoblju pojaao. Prijetnja
Zapadu uglavnom se doivljavala vie kao politika nego kao vojna. Pad jedne istonoeuropske zemlje za drugom pod komunistiku vlast i sovjetizacija okupiranog
dijela Njemake potaknuli su zapadne liberalne drave da svojim komunistikim
partijama onemogue ulazak u vlade i da se usredotoe na obnavljanje svojih gospodarstava opustoenih ratom kako bi otupile komunistiki utjecaj na biralitima,
osobito u Francuskoj i Italiji.
Te su napore podrali ameriki Marshallov plan i potpisivanje ugovora o sjevernoamerikom savezu 1949. Ugovor je svoje lanice obvezao na meusobno pomaganje kao odgovor na prijetnje njihovoj sigurnosti; napad na jednu smatrao se
napadom na sve. Ta je obveza bila naroito vana za Sjedinjene Drave. Prvi put
nakon Francusko-amerikog ugovora o sigurnosti iz 1778. Sjedinjene Drave su se
obvezale priskoiti u obranu druge drave prije izbijanja rata. Obveza je trebala odvratiti napad na demokracije Europe. Dok je svrha zakanjele intervencije Amerike
u dvama svjetskim ratovima posluila bilo oslobaanje njezinih saveznica nakon to
su im domovine bile razorene, ameriko je jamstvo trebalo sprijeiti izbijanje rata.
U svjetlu brze demobilizacije snaga SAD-a nakon Drugoga svjetskog rata amerika
133 McNeill (1963) i Watson (1984, 1992).

134 Taylor (1954) i drugi istaknuti povjesniari takoer prihvaaju to razumijevanje Prvoga svjetskog
rata, koje je ue od ove rasprave, koje bojno polje Europe prikazuje tek kao pilotsku kabinu onoga to je
prema svim mjerilima bio rat za globalnu, ne tek europsku, hegemoniju.
81
je obveza poivala gotovo iskljuivo na nuklearnom jamstvu u doba kada je osnovan

Atlantski savez.
Sjevernokorejskim napadom na Junu Koreju lipnja 1950, povezanim sa sovjetskom atomskom eksplozijom jedanaest mjeseci prije, poela je druga faza Hladnoga
rata u Europi. Ti su okovi militarizirali Atlantski savez i jamstveni pakt pretvorili u NATO, multilateralnu vojnu organizaciju pod amerikim vodstvom. Amerike
su snage bile trajno stacionirane u Europi; ekonomsku pomo zamijenila je vojna
pomo radi obrane Europe i na elo NATO-a postavljen je ameriki zapovjednik.
Prvotnih dvanaest drava lanica NATO-a takoer su pristale brzo poveati svoje
konvencionalne snage u Europi kako bi se suprotstavile onome to se smatralo sovjetskom vojnom nadmoi u regiji. Dogovoreno je da se do 1954. rasporedi i opremi
96 NATO-ovih divizija i postavi 9000 zrakoplova.
Kako bi postigle te ambiciozne ciljeve, Sjedinjene Drave inzistirale su na ponovnoj militarizaciji Zapadne Njemake i stavljanju njezinih 12 planiranih divizija
pod zajedniko zapovjednitvo NATO-a. Duboke rezerve saveznika zbog ponovnog naoruavanja drave koja je zapoela dva svjetska rata, bile su u konanici prevladane. Zapadna Njemaka pridruila se NATO savezu i svoju vojsku stavila pod
multinacionalno zapovjednitvo. Sovjetski Savez je odgovorio brzim organiziranjem Varavskog pakta kako bi uzvratio na potez Zapada. Godine 1955. Europa
nije samo bila politiki podijeljena nego je o njezinoj sigurnosti odluivalo stvaranje
dvaju suprotstavljenih vojnih blokova te nadmetanje tih saveza u konvencionalnom
i nuklearnom naoruanju.
Treu fazu, od 1953. do 1960. godine, obiljeava brza nuklearizacija Europe.
NATO je brzo odbacio cilj izgradnje golemih konvencionalnih snaga kako bi parirale sovjetskim snagama. Glavna je konica bila ekonomska.135 Predsjednik
Eisenhower i njegovi glavni saveznici bili su uvjereni da gospodarstvo Sjedinjenih
Drava ne moe odravati golemo konvencionalno naoruanje u Europi. Europske
drave suoile su se s istim problemom pomirivanja vojnih i ekonomskih zahtjeva.
Planovi NATO-a i Amerike za Europu premjestili su se s konvencionalnih snaga na
nuklearne. U snage NATO-a ulo je taktiko nuklearno naoruanje te nosai raketa i projektila s nuklearnim bojevim glavama. U Europi je na kraju bilo razmjeteno oko 7000 komada taktikog nuklearnog naoruanja i stotine komplementarnog
nuklearnog oruja. Varavski je pakt slijedio primjer kako bi odgovorio na izazov
NATO-a. Kako bi tu promjenu opravdala, Eisenhowerova administracija obznanila
je novu doktrinu masovne odmazde. Prema njoj Sjedinjene Drave i NATO oslanjat e se na nuklearno zastraivanje kako bi odgovorile na prijetnju Varavskoga
pakta Europi. Kako je izjavio ameriki dravni tajnik John Foster Dulles, amerika
nuklearna strategija ovisit e prvenstveno o velikoj sposobnosti za trenutanu odmazdu sredstvima i na mjestima koje (Amerika) odabere.136
Od 1950-ih do kraja Hladnoga rata strategija Sjedinjenih Drava i NATO-a oslanjala se na nuklearne snage kako bi odgovorila na ono to se u slubenim krugovima
doivljavalo kao sovjetska vojna konvencionalna nadmo. Konvencionalne snage
Varavskoga pakta takoer su ovisile o nuklearnoj snazi. Nuklearizacija Europe bila
je u biti pomijeana sa stratekim nuklearnim politikama velesila. Vjerodostojnost
NATO-ova odvraanja poivala je na vjerodostojnosti amerikoga nuklearnog ki135 Kolodziej (1966).
136 Napomene dravnoga tajnika SAD-a Johna Fostera Dullesa iz 1954, navedene u Osgood (1962: 103).
82
obrana. Ta fuzija bila je jedna od glavnih pokretakih snaga u razvoju amerikog

stratekog arsenala za zadovoljavanje onoga za to su zagovornici rata tvrdili da
su nuklearni zahtjevi proirenog odvraanja. Pitanje vjerodostojnosti hoe li
Sjedinjene Drave upotrijebiti nuklearno naoruanje za obranu svojih saveznika u
NATO-u uz rizik vlastita opstanka postalo je sredinjim problemom vojnog planiranja u NATO-u u svjetlu rastueg sovjetskog nuklearnog pariteta. Problem je dostatno zaotren kada je Moskva 1953. izvela eksploziju hidrogenske bombe, manje
od godinu dana nakon Sjedinjenih Drava, te izgradnjom snaga sastavljenih od dalekometnih bombardera i raketa.137
Zbog problema vjerodostojnosti imaju li Sjedinjene Drave i NATO sposobnosti i volje upotrijebiti nuklearno oruje radi obrane Europe Kennedyjeva je administracija zapoela etvrtu fazu NATO-ova planiranja, od 1960. do 1972.138 Doktrina
fleksibilnog odgovora zamijenila je masivnu odmazdu. Ministar obrane Robert
McNamara predloio je veliko irenje NATO-ovih konvencionalnih snaga kako bi
se pariralo snagama Varavskoga pakta na toj razini stratekog angamana. Cilj je
takvoga jaanja bio stvoriti eskalacijske ljestve na kojima e NATO moi postii
nadmo na svakoj preki: odvratiti napad, obraniti se od napada ako izbiju neprijateljstva te sukob zavriti brzo, pod uvjetima koji odgovaraju Zapadu. Ta je strategija implicirala da e Sjedinjene Drave, ako je potrebno, prve upotrijebiti nuklearno
oruje kako bi porazile neprijatelja budu li NATO-ove snage nadjaane. Fleksibilni
odgovor takoer je predvidio dostatno dugu konvencionalnu borbu, dulju od strategije iscrpljivanja u sklopu masivne odmazde kako bi se sprijeila brza eskalacija u
nuklearni rat velesila.
Korisno je nakratko se ovdje zaustaviti kako bismo ustanovili temeljne razlike
interesa saveznikih drava u svjetlu konvencionalnih i nuklearnih izazova pred kojima su stajale. Za nuklearne hegemone, Sjedinjene Drave ili Sovjetski Savez, bio
je imperativ da svaki namee suparniku i njegovim saveznicima odluku o tome
hoe li iriti sukob i tako kontrolira svaku preku eskalacijskih ljestava. I obratno,
njihovi saveznici, koji su za svoju sigurnost ovisili o nuklearnim snagama velesila,
nastojali su maksimirati utjecaj na objavljene i provedene nuklearne politike svojega nadmonoga saveznika. Voeni istim sigurnosnim imperativima s kojima su
se suoavali njihovi pokrovitelji, nisu bili spremni prepustiti kontrolu nad svojim
sigurnosnim interesima drugoj sili. Europske sile nisu se odupirale samo velikim
trokovima konvencionalne obrane nego i onome to su doivljavale kao vei rizik
od onog u koji je ulazila velesila njihov pokrovitelj pri ograniavanju konvencionalnog rata na Europu. Njihove e domovine biti opustoene, a velesile e preutnim
suuesnitvom izolirati svoje teritorije od nuklearnog napada. Europske su se drave, nita manje od velesila, brinule zbog uvjeta u kojima se nuklearno oruje moglo
upotrijebiti u Europi ili zbog mogue eskalacije u sukob velesila u Europi kao posljedica njihova sukoba izvan regije.
Napetosti koje je tijekom Hladnoga rata proizvelo nuklearno naoruanje i njegovo ukljuivanje u doktrinu fleksibilnog odgovora imale su dva zasebna rezultata.
137 Ne postoji cjelovita povijest NATO-ovih vojnih politika. Ovo su korisni pregledi razliitih razdoblja,
ukljuujui irenje NATO-a na bive drave Varavskoga pakta: Kaplan (1999), Osgood (1962), Schwartz
(1983), Yost (1998) i Kolodziej (2002a).
138 Za raspravu o podrijetlu i razvoju doktrine fleksibilnog odgovora vidi Daalder (1991), Gaddis (1982),
Kaufman (1964), Kolodziej (1966) i Stromseth (1988).
83
Prvo, veina NATO-ovih saveznika nevoljko je prihvatila fleksibilni odgovor kao

cijenu osiguravanja amerike zatite unato veim trokovima i rizicima za zatitu njihovih sigurnosnih interesa. Kao reakcija na amerike pritiske, Europljani su
poveali svoje konvencionalne snage, pri emu je najvei teret ponijela Zapadna
Njemaka. Snage NATO-a, iako vee, nikada nisu bile tolike da iskljue mogunost ukljuivanja u borbu nuklearnih snaga. Vjerojatnost da e SAD upotrijebiti
svoje nuklearno naoruanje radi obrane Europe uz rizik izlaganja vlastita teritorija
uvrena je stacioniranjem vie od 400.000 vojnika i njihovih obitelji; oni su bili
taoci amerikoga nuklearnog jamstva. Sovjetski Savez bio je tih napetosti uglavnom poteen. On je svojim saveznicima mogao nametnuti svoju strateku doktrinu
i praksu, vrlo slino onome to je Atena uinila Melu, dok su Sjedinjene Drave bile
prisiljene pregovorima postii konsenzus meu demokratskim dravama Saveza,
koje su strategiju saveza mogle i ne prihvatiti.
Druga konzekvencija dilema to su ih donijele nuklearne snage, i usko povezano
s motivacijom za povlaenje, bio je razvoj nezavisnih nuklearnih snaga drugih drava NATO-a i nastojanja tih drava da zadobiju utjecaj na amerike strateke politike
na koje su se oslanjali njihovi razliiti sigurnosni interesi.139 Primjenjivale su se tri
strategije. Prvo, Francuska je htjela imati utjecaj na ameriku nuklearnu strategiju
razvijanjem vlastitih nuklearnih snaga i povlaenjem iz NATO-a.140 Ostajui izvan
vojnog planiranja i ratnih priprema, Francuska je eljela ne samo imati vei utjecaj
na amerike provedbene politike no to bi ga inae imala nego i iskljuiti se iz politika Saveza kada je to odgovaralo onome to je smatrala svojim interesima.
Dok je Francuska reagirala izlaskom iz vojne organizacije NATO-a (ali ne i iz
Atlantskoga saveza), Britanija je provodila suprotnu strategiju. Ona je svoju nuklearnu politiku vezala izravno za Sjedinjene Drave kako bi ne samo oivila tijesnu suradnju dviju drava iz doba rata nego i, neposrednije, donekle odluivala o
amerikom vojnom planiranju, nuklearnim ciljevima i provedbenim politikama.141
Britanski su politiari nagovorili amerike da Ujedinjeno Kraljevstvo opskrbe kljunim podmornikim raketama kako bi pojaali njegove nuklearne snage. Osim u najstranijim, ekstremnim okolnostima, britansko nuklearno naoruanje za odvraanje
bilo je u biti pripojeno amerikim snagama i planiranju. Na jednoj strani, drave
koje nisu imale nuklearno naoruanje ponajprije Zapadna Njemaka, kojoj je njegova nabava bila ugovorom zabranjena142 traile su konzultacije o nuklearnom
planiranju u NATO-u kako bi amerike nuklearne politike oblikovale tako da idu na
ruku njihovim sigurnosni interesima.
Sedamdesete su donijele privremen predah u hladnoratovskoj borbi za Europu
i otvorile petu fazu Hladnoga rata u Europi. Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez
sa svojim saveznicima nakratko su postigli dogovor o nekoliko kljunih pitanja.
Europa je postala zona mira. Helsinki zavrni akt iz 1975. godine priznao je i legitimirao, iako privremeno, privilegiranu sferu utjecaja velesila u njihovim polovicama Europe. Odraavajui realistike pretpostavke o mogunosti postizanja takvog
razumnog kompromisa, obje su strane pristale priznati dvije suverene njemake
drave i predloiti njihovo lanstvo u Ujedinjenim narodima. Takoer, stvorena je
139
140
141
142
Osgood (1962).
Kohl (1971) i Kolodziej (1974, 1987).
Pierre (1972).
Kelleher (1975).
84
Konferencija o sigurnosti i suradnji (CSCE). U lanstvu su bile drave obaju saveza.

Cilj joj je bio promicati razmjenu ljudi, dobara i ideja preko dravnih granica.
Taj je privremeni predah prekinut potkraj sedamdesetih. U estoj fazi Europa je
bila sve dublje uvuena u sukobe velesila u svijetu u razvoju, poglavito na Srednjem
istoku, u junoj Africi i sredinjoj Aziji. Sovjetska invazija na Afganistan u prosincu 1979. prekinula je razgovore o stratekom nuklearnom naoruanju i pregovore
o kontroli naoruanja dvaju europskih saveza. Sovjetska modernizacija europskih
nuklearnih snaga primorala je europske zemlje da zatrae od Sjedinjenih Drava
dodatne dokaze jamstva Europi tako to e modernizirati svoje nuklearne snage
smjetene u Europi. Pod pritiskom europskih drava NATO je odluio u Europi rasporediti 108 dalekometnih raketa i raketa Pershing te 464 krstaree rakete kako bi
parirao sovjetskom stacioniranju raketa SS-20 s odvojivim nuklearnim glavama te
bombardera Backfire na europskom tlu .
Ti su potezi izazvali masovne prosvjede diljem Europe i Sjedinjenih Drava
protiv rasporeivanja novih i snanijih amerikih nuklearnih sustava u Europi.
Posljednje godine Brenjevljeva reima obiljeilo je snanije ameriko-sovjetsko neslaganje u tom pitanju. Tek kada je kriza prola, Sovjetski Savez na elu s
Mihailom Gorbaovom pokrenuo je radikalnu preorijentaciju sovjetske strateke
politike. Sa Zapadom je sklopljen niz sporazuma o kontroli naoruanja, a vrhunac
je bio sporazum o povlaenju iz Europe nuklearnog oruja srednjeg dometa. Ti sporazumi, plod procesa detanta koji je pokrenuo Gorbaovljev Sovjetski Savez, bili su
sedma i posljednja faza europskoga Hladnog rata. Raspadom Sovjetskoga Saveza
1991. zavrila je borba velesila za prevlast u Europi. U globalnoj politici koja se sada
pomalja prevlast ima koalicija zapadnih liberalnih, trinih demokracija. U toj koaliciji hegemon su Sjedinjene Drave, jedina vojna velesila svijeta.
3. Globalizacija sigurnosne dileme. Borba velesila u svijetu u razvoju bilo je tree
i, gledano iz dananje perspektive, odluno bojite Hladnoga rata. Na tom golemom
i prijeteem terenu velesile su doivjele neumoljivo i energino protivljenje svojim
hegemonistikim tenjama. Unato troku golemih ljudskih i materijalnih resursa,
nijedna velesila nije uspjela ukrotiti narode i drave svijeta u razvoju. Svaku od njih
su na tom negostoljubivom terenu takoer porazile daleko slabije snage. Svaka je
bila primorana traiti naine da zbog domaih politikih i ekonomskih zahtjeva za
povlaenjem ublai terete imperijalne ekspanzije.
Nuklearno i europsko podruje borbe dobro se uklapa u Clausewitzevo shvaanje tendencije prema istom ratu u kojemu se dva aktera uputaju u dvoboj do smrti Sjedinjene Drave i njihovi saveznici u NATO-u nasuprot Sovjetskom Savezu
i Varavskom paktu. Prividna jednostavnost tih uravnoteenih vojnih borbi vrlo je
malo nalik na nepovezanost i sloenost promjenjivih pribliavanja i saveza izmeu
velesila i njihovih saveznika, klijenata, vazala i surogata. Oblici oruanih sukoba u
svijetu u razvoju, a najbolji su primjer Vijetnam i Afganistan, bili su sliniji grubom
hobbesovskom modelu rata svih protiv sviju nego planiranju za odlunu bitku, bio
to globalni nuklearni Armagedon ili sukob Titana u Europi. Hladnoratovski poredak
u Europi, koji su velesile nametnule i nakratko sankcionirale Helsinkim zavrnim
aktom, bio je suprotnost anarhiji svijeta u razvoju iji su se nepokorni narodi i drave oduprli pritiscima i nagovorima velesila.
Velesile nisu nikada mogle raunati na pouzdanost svojih promjenjivih partnera
85
u neplodnim i neuspjenim nastojanjima da zavladaju tim kontinentima i njihovim

zaraenim narodima.143 Oni su slijedili vlastite politike interese, koji su esto bili
u suprotnosti s onima partnerske velesile. Kada su se njihovi interesi sukobili, oekivalo se da e se slabiji partner oduprijeti podreivanju svojih sigurnosnih interesa onima monijega saveznika. Realizam naih teoretiara trijumvirata, primjenjiv
donekle na ponaanje velesila u nuklearnim stratekim i europskim borbama koje
opisujemo, mora se proiriti kako bi obuhvatio mnogo vee, mnogo gue i sloenije mree sukoba drava u svijetu u razvoju. Te drave u nastajanju odupirale su se
podreivanju interesima i vlasti velesila, ak i kad su nastojale manipulirati svojim
monijim saveznikom.
Na kontekst borbe velesila trebali bismo gledati i iz perspektive postupnog slabljenja i potom sloma europskih imperija u dvadesetom stoljeu. Prvi i Drugi svjetski rat oslabili su resurse i volju europskih drava da zadre vlast nad neeuropskim
narodima. Ironina ostavtina europskih drava sastojala se u tome da svoje principe samoodreenja naroda, samostalnosti i dravne suverenosti prenesu svojim neeuropskim podanicima. Za dovretak procesa dekolonizacije bio je potreban dobar dio
dvadesetog stoljea. Moe se rei da se njegovo posljednje poglavlje poklapa s raspadom Sovjetskoga Saveza 1991. i zavretkom vladavine manjine u Junoafrikoj
Republici godinu poslije. Do kraja dvadesetog stoljea nacionalna je drava pobijedila kao glavna jedinica politike organizacije fragmentiranog i podijeljenog svjetskog drutva od est milijarda ljudi. U pokuajima da u svoju borbu uvuku strane im
narode, velesile su nesvjesno postale babice globalnog sustava nacionalnih drava
koji e ispuniti, iako ne potpuno, vakuum moi to je ostao nakon raspada eurocentrinog sustava.
Hobbesovski model openito se moe primijeniti na mnoge dijelove svijeta u
razvoju. Raspad europskih carstava i natjecanje velikih sila u sponzoriranju dravnosti zemalja u razvoju proizveli su viestruke centre moi i sukoba. Velesile su
uronile u taj anarhini kontekst, nastojei kontrolirati njegov razvoj kako bi odgovarao njihovim suparnikim interesima. Vrlo slino Ateni i Sparti, nastojale su nai
saveznike u svijetu u razvoju ili ih odrei svojoj suparnici kako bi stekle politiki
utjecaj, vojne saveze i obavjetajnu pomo, baze, logistiku podrku, diplomatsku
mreu i legitimaciju.144 Drave u razvoju sa svoje strane iskoristile su velesile za
vlastite interese. Izrael i Egipat spremno su prihvatili ameriku, odnosno sovjetsku
ekonomsku i vojnu pomo, ali su tu pomo iskoristili jedan protiv drugoga umjesto
da slue svojoj velesili dobrotvorki. Slino tome, Pakistan i Indija upotrijebili su pomo i vojnu opremu koju su dobili od Washingtona i Moskve kako bi vodili ratove za
Kamir. Na rogu Afrike, Etiopija i Somalija promijenile su velesilu kada je to odgovaralo njihovim interesima. U meuvremenu, Sovjetski Savez se suoio s dilemom
143 Kao predmet ozbiljnog prouavanja, geopolitike i vojne strategije drava u razvoju zaostaju za
prouavanjem strategija velikih sila. Za rani pokuaj da se ta praznina popuni vidi Kolodziej i Harkavy
(1982). Meunarodni institut za strateke studije (London) jedan je od predvodnika u objavljivanju takve
literature u svojem asopisu Survival i u biblioteci Adelphi.
144 Borba velesila tijekom etiri desetljea u svijetu u razvoju oito je previe kompleksna i raznolika
da bi se saela na nekoliko stranica. Ovdje je naglasak na borbi utoliko to ona odraava Clausewitzevu
teoriju istog rata. Za rasprave o sovjetskoj politici prema treem svijetu vidi, inter alia, Dunlop (1993),
Korbonski i Fukuyama (1987), Nogee i Donaldson (1992), Rowen i Wolf (1987), Valkenier (1983) i
Rubenstein (1988). Vidi takoer Kolodziej i Kanet (1991). Zaokruenog prikaza amerikih hladnoratovskih
strategija prema svijetu u razvoju nema. Vidi Keylor (2001) za opseno navoenje konkretnih studija.
86
hoe li podrati marksistiki reim u Etiopiji, a protiv marksistiki inspiriranih pobunjenika u Eritreji, koji su se protivili etiopskoj vladavini. Na drave klijente nije
se moglo raunati da e podrati svoju velesilu pokroviteljicu ako je njihov poloaj
oslabio kada su svoje interese zaloile kod Moskve ili Washingtona.
Povrinsko pribliavanje velesile i njezina klijenta nije moglo sakriti iri i dublji
uzorak kroninog udaljavanja saveznike drave kada su se njezini interesi sukobili s interesima velesile uzorak koji se u razliitoj mjeri mogao razabrati u svakoj
regiji svijeta. Najizrazitiji je bio u razlazu komunistike Kine i Sovjetskog Saveza
1950-ih i ponovnom pribliavanju Pekinga i Washingtona protiv Moskve dvadeset
godina poslije.145 Strateki imperativi i potrebe unutar politike nadvladali su ideoloku slinost. Te dileme moi i svrstavanja stavile su obje velesile pred neugodne odluke. Obje su se morale usredotoiti na to da regionalni konflikt ne izmakne
nadzoru i eskalira te ugrozi njihove nuklearne strateke i europske interese. Unato
globalnom nadmetanju, dva su nuklearna diva bila motivirana suraivati, pazei na
svoje klijente ne bi li sprijeili jo gore dogaaje.146 Oba su opetovano intervenirala u sukobima na Srednjem istoku i u junoj Aziji kako bi svoje klijente obuzdali.
Sovjetski Savez povukao se na Kubi i u sandinistikom reimu u Nikaragvi kako se
ne bi isprovocirale Sjedinjene Drave u njihovoj sferi utjecaja, a Sjedinjene Drave
obeshrabrile su Tajvan i Junu Koreju kako ne bi gradili nuklearne kapacitete koji bi
potencijalno poremetili ravnoteu snaga u sjeveroistonoj Aziji.
Sjedinjene Drave potpisale su ugovore o uzajamnoj sigurnosti sa etrdeset tri
drave svijeta. Osim u NATO-u, Washington je potpisao multilateralne ugovore o
sigurnosti s glavnim zemljama Latinske i Srednje Amerike. Takoer, na Tajvanu su
postignuti bilateralni sporazumi izmeu Sjedinjenih Drava i Filipina, Republike
Koreje i Republike Kine. Dva ugovora o uzajamnoj pomoi u kojima su bile
Sjedinjene Drave Organizacija saveza jugoistone Azije, SEATO, i Bagdadski
pakt propala su pod pritiskom dekolonizacije i Hladnoga rata. I Sovjetski Savez
je uao u vie obrambenih ugovora, to se u tijeku Hladnoga rata pokazalo vie kao
teret nego kao prednost za jaanje njegove moi u svijetu. Transferi oruja i vojna pomo bili su glavni politiki instrumenti na koje su se oslanjale obje velesile
za stvaranje mree drava klijenata. Na kraju Hladnoga rata na Sovjetski Savez i
Sjedinjene Drave otpadalo je u razdoblju izmeu 1984. i 1988. godine 65 posto
ukupne vrijednosti transfera oruja ili, prema procjenama, 248 milijardi amerikih
dolara. Od toga na Sovjetski Savez 101 milijarda dolara ili 41 posto; na Sjedinjene
Drave 60 milijardi ili 24 posto.147
Svoju intervenciju u svijetu u razvoju obje su sile obrazlagale ideoloki, a ne
strateki. Sjedinjene Drave tvrdile su da je svrha njihove intervencije u treem svijetu obrana slobodnih trita, liberalne demokracije i ljudskih prava. Godine 1947.
predsjednik Truman objavio je Trumanovu doktrinu ne bi li opravdao 400 milijuna
dolara pomoi Grkoj i Turskoj kako bi se podralo slobodne narode koji se odu145 Hans Morgenthau meu prvima je jo 1951. predvidio taj prekid. Amerika politika i vojna
intervencija SAD-a u Vijetnamu sprijeile su Washington da iskoristi taj razlaz. Vidi Morgenthau (1951a)
za dalekovidno razumijevanje kako nacionalizam i nacionalni interesi iskoritavaju ideologiju.
146 Kolodziej i Kanet (1991) u glavnim crtama tako opisuju ameriko i sovjetsko hladnoratovsko
strateko ponaanje i suradnju u zemljama u razvoju.
147 Vidi godinje publikacije amerike Agencije za kontrolu naoruanja za relevantne godine dok
objavljivanje tog dokumenta nije prekinuto: US Arms Control and Disarmament Agency (1973).
87
piru pokuaju podvrgavanja od strane naoruanih manjina ili vanjskih pritisaka.148

Truman je sigurnost tih zemalja izravno povezao sa sigurnou Ujedinjenih naroda i
meunarodnom sigurnou. Tvrdio je kako totalitarni reimi nametnuti slobodnim
narodima izravnom ili neizravnom agresijom potkopavaju temelje meunarodnog
mira i stoga sigurnost Sjedinjenih Drava.149
Stvarnost je bila zamrenija nego to se inilo. Kako su tvrdili kritiari, kaada
su tijekom cijeloga Hladnoga rata sukcesivne amerike administracije bile prisiljene podravati te ideoloke vrijednosti nasuprot stratekoj prednosti svrstavanja uz
reime i drave koje su bile protiv njih, opetovano su birale potonje kako su iz radikalno drugaijih perspektiva objasnili i predvidjeli realistiki i marksistiki teoretiari.150 Na Srednjem istoku su nafta i strateki interesi povezali Sjedinjene Drave
s arapskim dravama. U Latinskoj Americi Washington je podupirao autoritarne
reime i vojne hunte, a ne lijeve ili komunistiki orijentirane vlade. Potajno je intervenirao podravi antidemokratske snage u Argentini, Brazilu i ileu te suraivao s
urotnicima koji su 1954. svrgnuli gvatemalsku vladu. Podrao je desniarske snage
u borbi protiv pobunjenika u Nikaragvi, protiv lijevog sandinistikog reima i pomagao vojsci diljem Srednje Amerike. Takoer, intervenirao je u Dominikanskoj
Republici 1965. i 1982. u Grenadi kako bi sprijeio dolazak na vlast, kako se smatralo, lijevih ili marksistikih reima. Nijedna amerika administracija nije sebi mogla
politiki priutiti stvaranje jo jedne komunistike Kube na Karibima. Sjedinjene
Drave takoer su podupirale autoritarne vlade za koje se openito dralo da su na
elu osvajakih drava, poput Mobutuova (Sese Seko) reima u Zairu i antidemokratskih pobunjenikih snaga u srednjoj i junoj Africi, ukljuujui manjinsku bjelaku vlast Junoafrike Republike i njezinu politiku apartheida.
Opravdanje Sovjetskoga Saveza za irenje moi u svijetu u razvoju nije bilo nimalo uvjerljivije od onoga Sjedinjenih Drava. U prvom desetljeu Hladnoga rata do
Staljinove smrti 1953. Sovjetski Savez je podravao komunistike elemente u cijelome svijetu, a ne nacionalne revolucionarne snage. Staljinova smrt otvorila je put za
temeljitu preformulaciju komunistike doktrine. Staljinov nasljednik Nikita Hruov
obznanio je kako postoji mnogo puteva u socijalizam. Stoga e Sovjetski Savez podupirati nacionalne revolucionarne buroaske pokrete kao korak do konane komunistike pobjede. Taj je ideoloki pomak radi otvaranja novih mogunosti za strateku
prednost gotovo preko noi poveao ugled i utjecaj Sovjetskog Saveza meu novim
dravama. Profitirao je od njihova odbacivanja imperijalne vladavine Zapada i odbojnosti prema bivim ugnjetaima. Moskva je tolerirala represiju nad komunistikim strankama i pristaama kako bi popravila svoj poloaj u tim dravama. Poput
Sjedinjenih Drava, bila je spremna rtvovati ideoloku istou i predanost meunarodnom komunistikom pokretu svojim nacionalnim sigurnosnim interesima.151
Frustracije i sve vei trokovi intervencije velesila dosegnuli su vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina. Zemlje u razvoju bile su, jednako kao i velesile, uporne u provedbi svojih nacionalnih interesa i traenju suverenih prava, neovisnosti i
samoodreenja. Sjedinjene Drave bile su 1973, nakon desetlje intervencije, pri148 Graebner (1964: 731).
149 Ibid.
150 Kolko (1988) i Waltz (1979).
151 Naravno, ovaj kratki prikaz ne moe cjelovito opisati zamrene promjene i zaokrete sovjetske vanjske
politike u svijetu u razvoju. Za opirnije i dublje komentare vidi Korbonski i Fukuyama (1987), osobito
prva tri teksta, koji majstorski prikazuju sovjetsku politiku u treem svijetu.
88
siljene povui se iz Vijetnama i pripremile su teren da potpunu vlast nad zemljom

preuzme komunistiki Sjever. Gledan kao laboratorij, vijetnamski eksperiment razotkrio je nemo izvanjske vladavine nad stranim stanovnitvom odlunim stvoriti
vlastitu dravu i vlastite politike poretke, koliko god bili suprotni ideolokim preferencijama jedne ili druge velesile.
Sovjetski Savez nauio je istu lekciju, ali s pogubnijim posljedicama, kada je prosinca 1979. intervenirao u Afganistanu. Nakon desetljea frustrirajueg ratovanja
napustio je Afganistan i svoje klijente, koje su u konanici porazili lokalni protivnici. Prividni uspjesi Sovjetskoga Saveza u Etiopiji, Angoli, Mozambiku, Vijetnamu,
Kubi i Nikaragvi osamdesetih godina bili su zapravo loe prikriveni porazi. Slabost
i siromatvo tih saveznika posluili su samo tome da Moskvu uvuku u skupe sukobe koje ona sebi, s obzirom na to da joj je gospodarstvo propadalo, nije mogla priutiti. Ti klijenti, koji su pripadali najsiromanijim zemljama svijeta, ubrzali su slom
sovjetskoga gospodarstva i onemoguili mu drati korak sa Zapadom. Unato tim
smetnjama i optereenjima Sovjetski je Savez ipak tijekom Hladnoga rata bio sposoban stvarati golem i zastrauju vojni sustav. Njegova tenja za vojnom dominacijom bila je vie od etiri desetljea protutea moi Sjedinjenih Drava i zapadne
koalicije. Moskva je imala veu mo i utjecaj nego ikada prije u Sovjetskom Savezu
ili u carskoj Rusiji. Ipak, uruila se na vrhuncu svoje materijalne snage. Njezinim je
slomom ipso facto zavrio Hladni rat. Zato?
II. Objanjenje nastanka i zavretka Hladnoga rata

Za neoekivano unitenje jedne velesile i nagli zavretak Hladnoga rata ne postoji jednostavno objanjenje.152 Za razliku od prolih suparnitava za hegemoniju,
Sovjetski Savez nije se raspao kao posljedica rata. Iznesimo ukratko neke iroko
prihvaene injenice i dogaaje koji govore o tome to se zbilo kako bi se stvorio teren ili ako hoete, baza podataka na kojemu se za nau podrku mogu natjecati
suparnike teorije i pristupi objanjenju zavretka Hladnoga rata. Ti su dogaaji bili
to vee iznenaenje zato to su oznaili snanu preobrazbu svjetske politike i meunarodne sigurnosti ije reperkusije tek treba cjelovito doivjeti ili razumjeti. Poput
slona u dnevnom boravku, te dogaaje ne moemo ignorirati. Moramo ih objasniti.
Oni su ispit sigurnosnih teorija o kojima se govori u ovoj knjizi. Sljedea poglavlja
interpretirat e te rezultate u svjetlu suparnikih teorija sigurnosti koje se natjeu za
nau podrku kako bi ih objasnila te usvojila njihove posebne konceptualne filtere i
tako sigurnost objasnila openitije.
Slom Sovjetskoga Saveza trebalo bi razumjeti kao proces kriza koje su se gomilale brojem, obuhvatom i gustoom,a ne kao pojedinaan dogaaj, kako bi njegov
nestanak voljeli vidjeti neki teoretiari.153 U sri tih sve veih kriza bio je neuspjeh
Sovjetskoga Saveza da odri gospodarski rast i tehnoloke inovacije, preduvjete za
nadmetanje sa Zapadom i neminovne za zadovoljavanje potreba vlastitoga stanovnitva. Napori da se ta bolest izlijei pokrenuli su nezaustavljive zahtjeve za reformom
152 Ve 1992. pojavilo se 300 knjiga i lanaka kako bi se ti dogaaji objasnili. Od tada je objavljeno obilje
studija s objanjenjima ishoda koje veina promatraa nije predvidjela. Za popis vidi Edelheit i Edelheit
(1992). Relevantni su radovi takoer, ukljuujui opsene bibliografske navode, Carrre dEncausse
(1993), Dallin (1992), Gaddis (1992-3), Kaiser (1994), Mason (1992), Miller (1993), Remnick (1993) i
Valkenier (1983).
153 Navedeno u Lebow (1995: 1).
89
koji su, preuzimajui zapadni model otvorenog politikog sustava i globalne trine konkurencije, u konanici unitili komunistike reime diljem Istone Europe i
Sovjetski Savez kao i sovjetsku dravu. Umjesto da sprijee propast Sovjetskoga
Saveza, reforme koje je uveo Mihail Gorbaov poveale su, produbile i ubrzale niz
kriza koje su zahvatile sovjetski eksperiment. Reforme, smiljene radi spaavanja
sovjetske drave i komunistike revolucije kod kue i vani, umjesto toga su naposljetku potvrdile nadmo zapadne koalicije liberalnih, trinih drava kao dominantan lanac moi posthladnoratovskog globalnog sustava.154
Kako je i zato Sovjetski Savez tako brzo propao? Korijeni njegove smrti seu
duboko u povijest tog ploda ruske revolucije. Neki znanstvenici tvrde da je od poetka bio osuen na propast.155 Kakve god bile vrline takozvanih esencijalistikih
kritika socijalistikog sustava, gledano unatrag jasno je da Sovjetski Savez, kao revolucionarna drava, nije mogao promijeniti meunarodne odnose i svjetsku politiku onako kako je elio ni preuzeti najbolje politike i ekonomske prakse Zapada
kod kue i u inozemstvu a da sam sebe ne uniti. Jedna od najmonijih sistemskih snaga koja je radila protiv sovjetske drave i komandne privrede bio je zapadni sustav slobodne, globalne otvorene razmjene. Taj je sustav oslobodio silne snage
tehniko-znanstvenih inovacija i ljudske domiljatosti, koje nisu samo Zapadu priutile vee bogatstvo i blagostanje nego i stvorile neodoljivo magnetno polje to e
potaknuti sovjetske reformatore da oponaaju zapadnjake institucije po nehotinoj
cijeni vlastite vlasti i moi.
Kako se dolo u tu slijepu ulicu, duga je pria koja se razvijala vei dio dvadesetog stoljea. Ovdje moemo spomenuti samo najvanije. Sovjetski Savez u naelu je odbacivao imperijalne sustave velikih sila i trine institucije na kojima su se
temeljila njihova gospodarstva. U marksistikoj ideologiji kapitalizam je bio nuan
stadij u povijesnom razvitku svjetskoga gospodarstva koji e u konanici zamijeniti
svjetski socijalizam. Povijesna zadaa kapitalizma bila je ukinuti feudalni sustav.
Naslijeena imovinska prava temeljena na obitelji i krvnom srodstvu kapitalizam je
zamijenio privatnim vlasnitvom i trinim silama koje e odrediti kako e se organizirati svjetsko gospodarstvo i iji e interesi biti privilegirani. U kapitalizmu se,
idealno, ekonomski prioriteti uspostavljaju slobodnom igrom ponude i potranje.
Ono to e se ponuditi za prodaju, bit e odreeno onim to e kupci pojedinci,
udruenja i drave biti voljni kupiti po cijenama koje e ponuai biti voljni ponuditi. Dakle, relativna cijena kako inputa za ponudu dobara i usluga tako i cijena
proizvedenih dobara i usluga na slobodnim tritima odreivale su odnos izmeu
potronje i ulaganja unutar nacionalnog i, ire, svjetskoga gospodarstva u cjelini.
Marksistika doktrina predvidjela je da e kapitalistiki sustav u konanici doivjeti samounitenje. Predvidjela je neminovno irenje kapitalistikih trita po cijelom svijetu. To e irenje, prema komunistikoj doktrini, naposljetku podijeliti
narode svijeta na dvije sukobljene klase: radniku klasu ili proletarijat, u koji e ui
iroke mase svijeta i na sve manju i uu klasu kapitalista ili buroazije. Potonji, koji
su imali veinu svjetskog bogatstva i kontrolirali njegove glavne trgovake, industrijske i financijske institucije, bili su prisiljeni eksploatirati sve brojniju i siroma154 Donedavno su analitiari uglavnom podcjenjivali domae imbenike koji su traili reforme u zemlji.
Isto tako, utjecaj tih imbenika na inozemnu i domau sigurnosnu politiku zahtijeva ponovnu evaluaciju.
Za poetak vVidi Morgan (2000).
155 Hayek (1944, 1988).
90
niju radniku klasu kako bi poveali profite i mo. Nadmetanje meu kapitalistima
za profite i mo prisililo ih je da trae trita dalje od svojih nacionalnih granica.
Prema Lenjinu, koji je proirio marksistiku dogmu, globalna je konkurencija potaknula kapitaliste na potragu za inozemnim carstvima u koja e plasirati viak kapitala. irenje kapitalizma, koje je vodilo imperijalistikoj vladavini i globalnom ratu,
naposljetku e unititi kapitalistiki sustav, utirui put za socijalizirani svijet. Prema
Lenjinovu miljenju, zbog kapitalistike konkurencije Prvi svjetski rat bio je borba
meu kapitalistima koji su vladali nacionalnim dravama za dominaciju na svjetskim
tritima.156 Tako se Ruska revolucija opravdavala kao odbacivanje kapitalistikog
sustava i njegove eksploatacije siromanih i deprivilegiranih masa svijeta. Sovjetski
Savez je svoju revolucionarnu ulogu u svjetskoj politici legitimirao kao avangardu
svjetskog socijalistikog sustava i kao zatitnika onoga to se u marksistiko-lenjinistikoj doktrini nazivalo potlaenim masama kapitalistike eksploatacije.
Onako kako ga je prakticirao Sovjetski Savez, socijalistiki ekonomski sustav
imao je nekoliko kljunih znaajki koje su bile suprotstavljene kapitalistikim tritima.157 Drava je, a ne pojedinci ili udruenja, posjedovala sredstva za proizvodnju. To se objanjavalo kao spreavanje kapitalistikih monopolista, koji su djelovali
kroz multinacionalne korporacije, da iskoriste kontrolu nad gospodarstvom pojedine zemlje kako bi smanjivali nadnice te, u okviru kapitalistike konkurencije, veinu ovjeanstva sveli na razinu preivljavanja. Za dravu pod vlau komunistike
partije smatralo se da uvijek djeluje u interesu svjetske radnike klase. Ta povijesna
uloga mogla se navodno igrati samo ako drava pod partijskom kontrolom ima mo i
ovlast alocirati zemlju, kapital i radnu snagu te centralnim odluivanjem kontrolirati
cijene. Kako bi gospodarstvo odgovaralo radnikim interesima, drava je bila zaduena za planiranje i usmjeravanje svih ekonomskih faza kroz petogodinje planove.
Oskudni resursi bit e alocirani kako bi se ostvarili ekonomski ciljevi koje postavlja
komunistika partija, a izvritelj e biti drava kroz svoj industrijski, poljoprivredni
i profesionalni sektor. O tome to e se proizvoditi, odluivat e birokratske, ministarske, dravne i partijske direktive. Zamjenom kapitalistikih trita socijalistikim sustavom ipso facto je uklonjena njihova eksploatacija irokih masa svijeta.
Nadmoni moral i pravednost socijalistike ekonomije naposljetku e trijumfirati
nad kapitalizmom i imperijalizmom.
Takav je bio ideal, ali ono to je bilo realno pokazalo se za sovjetsku dravu
kobnim. Nekoliko desetljea nakon Ruske revolucije sovjetski je eksperiment mogao tvrditi da ima solidne ekonomske rezultate. Polufeudalno, poljoprivredno drutvo pretvoreno je u industrijskog diva. Urbanizacija se ubrzala; uvedeno je obavezno
kolovanje i poticala se ravnopravnost spolova na radnome mjestu. Sovjetski Savez
je uspio u pogledu odrivog rasta unato odlunom suprotstavljanju kapitalistikih
drava.158 Takoer, nadoknadio je goleme gubitke u imovini i ivotima iz Drugoga
svjetskog rata. Taj je sukob odnio vie od dvadeset milijuna ivota. Postignua
Sovjetskoga Saveza u prvim desetljeima njegova postojanja bila su u svakom sluaju dojmljiva: stope gospodarskog rasta bile su visoke; sovjetski graani imali su
znatnu i, prema miljenju mnogih u svijetu, viu razinu materijalne sigurnosti od
one koju su pruale zapadne drave; nejednakosti prihoda izmeu radnika i ruko156 Lenin (1977). Za kritiku koja se odrala tijekom godina vidi Schumpeter (1955).
157 To se iscrpno izlae u Eriscon (1987), Hewett (1988), Kornai (1992) i Lockwood (2000).
158 Kennan (1961, 1984b).
91
vodilaca bile su manje i egalitarnije nego u veini zapadnih zemalja.159 Strunjaci

procjenjuju da se izmeu 1928. i 1955. godine rast sovjetskoga bruto nacionalnog
proizvoda (BDP) kretao u rasponu od 4,4 6,3 posto godinje. Rast se nastavio izmeu 1950-ih i 1980-ih, ali se stopa rasta stalno smanjivala. Sredinja obavjetajna
agencija Sjedinjenih Drava (CIA) izraunala je da je sovjetski BDP u tridesetogodinjem razdoblju porastao oko 4,5 puta, iako je kvantitativni rast bio manji od onog
Sjedinjenih Drava i veine drugih zapadnih zemalja. Bio je takoer ispod onoga
to su mogle postii gospodarske reforme komunistike Kine i one takozvanih azijskih tigrova.160
Te stope rasta nisu se mogle odrati posljednjih desetljea postojanja Sovjetskog
Saveza. Svi znaajni ekonomski pokazatelji imali su silazan trend. Ukljuivali su
rast BDP-a, osobni dohodak, industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju te produktivnost rada i kapitala.161 Ti su se sumorni podaci mogli predvidjeti za cijeli Varavski
blok. Godine 1960. na Varavski pakt odnosilo se priblino 14 posto svjetskog bruto domaeg proizvoda, a na zapadne zemlje 61 posto. Trideset godina poslije, udio
Zapada poveao se na gotovo 75 posto, a Varavski pakt pao je na polovinu razine iz
1960, dok su zemlje u razvoju imale sve vei udio u ostatku.
Taj pad i njegov odnos prema strukturnim slabostima sovjetskoga gospodarstva
i njegovu zaostajanju u tehnolokom razvoju mogu objasniti mnogi imbenici, kojih
je previe da bi se ovdje navodili.162 Sredinom 1970-ih uglavnom su iscrpljeni plodovi pretvaranja poljoprivrednog gospodarstva u industrijsku bazu. Osnovni kapital je zastarijevao. Izdvajanje sovjetskoga gospodarstva od konkurentske discipline
svjetskih trita i njegova relativno mala veliina u usporedbi s globalnim outputom
spreavali su akumulaciju ili stjecanje investicijskog kapitala i stvaranje i usvajanje
postignua u zapadnjakoj znanosti i tehnologiji. U tijeku Hladnoga rata jaz izmeu
komandnog i slobodnog trita sve se vie poveavao, a ne smanjivao. Ono to se od
zapadnjake tehnologije moglo uvesti, ve je bilo zastarjelo. S obzirom na krutost
sovjetske industrije vezane za planske, nametnute proizvodne ciljeve ak se ni
zastarjela tehnologija nije mogla djelotvorno ukljuiti u gospodarstvo. Hijerarhisjka
struktura odluivanja u gospodarstvu pod strogim nadzorom drave poticala je neuinkovito ponaanje i gubitke u ispunjavanju proizvodnih ciljeva. Oni nisu bili povezani sa stvarnim preferencijama potroaa, koji nisu imali uinkovitih mehanizama,
poput trinih cijena, da svoje prioritete prenesu planerima.
Rukovodioci u sovjetskom sustavu nisu bili motivirani preuzimati rizike inovacija. Njihovi osobni dohoci i poloaj mjerili su se sposobnou da ispune planske
ciljeve, a ne kvantitativnim rezultatima razvijanja novih proizvoda i tehnologija.
Budui da se troak inputa nije mogao pouzdano ocijeniti jednostavnim usporeivanjem relativnih cijena oskudnih resursa to u globalnim razmjerima trita
automatski ine industrijski rukovodioci mogli su samo traiti neograniene re159 Hewett (1988: 37-93).
160 Komunistika Kina objavila je namjeru da 1978. usvoji kapitalistike trine reforme; azijski tigrovi
ukljuuju Tajvan, Singapur, Junu Koreju i Maleziju.
161 Ericson (1987) i Lockwood (2000) daju podatke za ta desetljea. Potekoe procjenjivanja sovjetskih
ekonomskih podataka istrauju Hewett (1988) i Kornai (1992). Posebni problemi povezani s izdacima za
obranu opisani su u Firth i Noreen (1998). Zapadni izvori openito su ocjenjivali da ti indikatori imaju
pozitivne vrijednosti, iako su moda bile napuhane s obzirom na nepouzdane podatke koji su im bili na
raspolaganju za mjerenje.
162 Vidi takoer Aslund (1991, 1995), Berliner (1988) i Goldman (1983, 1991).
92
surse kako bi ispunili planske ciljeve. Osim odabranih sektora, naroito onih povezanih s vojnom tehnologijom, ono to je sovjetska industrija proizvodila za prodaju
u inozemstvu gotovo je uvijek bilo ispod svjetskih standarda kvalitete. Te temeljne
slabosti sovjetskoga gospodarstva dodatno su pogorala velika godinja ulaganja
u obranu. Iznosila su u prosjeku 17 posto BDP-a naspram 6-7 posto za Sjedinjene
Drave, s gospodarstvom barem dvostruko veim od onoga Sovjetskog Saveza.
Neravnotee u gospodarskom razvitku koje su iz toga proizlazile podrazumijevale
su stalne gubitke i neuinkovitost te, u odsutnosti sveobuhvatne reforme, nastavak
raspada sovjetskoga gospodarstva.
Doavi na elo Komunistike partije 1984. godine, Mihail Gorbaov odluio je
reformirati gospodarstvo i sovjetsku dravu. Izdvojio je tri cilja kojima treba teiti poveanim i ustrajnim gospodarskim rastom: uinkovitije reagiranje na rastuu
potranju potroaa i sovjetska oekivanja dostizanja zapadnjakog rasta; snanije
gospodarstvo koje e uvrstiti legitimaciju Komunistike partije; te bolje ekonomske
performanse kako bi se odgovorilo na izazov Zapada i sauvao poloaj Sovjetskoga
Saveza kao avangarde socijalistike revolucije.
Za Gorbaovljeva mandata pokrenute su i provodile su se etiri meusobno ovisne reforme. Najvanije je bilo gospodarsko restrukturiranje ili perestrojka. Taj pojam obuhvaa velik, zbunjuju i esto proturjean broj inicijativa uvedenih izmeu
1985. i 1991. za restrukturiranje gospodarstva kako bi postiglo stope rasta Zapada.
One nisu bile koherentne i nisu bile uvjerljivo osmiljene bili su to simptomi sve
vee krize i oajnikih pokuaja komunistikog vodstva da osnai gospodarstvo. U
nacionalnoj kampanji protiv alkoholizma i zabuavanja rjeavao se problem discipline radnika; rukovodioci su dobili upute da razviju strategije kako bi njihovi sektori postali samoodrivi, ali bez materijalne pomoi centralnih planera; uvedene su
stimulacije na plae kako bi se potaknula produktivnost i inovacije; zbog tih ciljeva
redefinirani su prioriteti potronje. Postupno su se smanjivali i izdaci za obranu, a
djelatnosti vezane za obranu, vodei tehnoloki sektori sustava, potaknute su da dio
svojih resursa prebace s oruja na robu iroke potronje. Petogodinji planovi bili su
samoporaavajui jer su istodobno pozivali na veu proizvodnju robe iroke potronje i, nerealno, na vea ulaganja kako bi se potaknulo stvaranje kapitala i tehnoloke
inovacije. Nedostatne devizne priuve, koje su se mogle upotrijebiti za poveanje investicija i poticanje inovacija, uzimale su se umjesto toga za uvoz ireg raspona potroakih dobara kako bi se zadovoljila potisnuta potranja, osobito vladajue elite.
Plae su podignute, ali s izopaenim rezultatom sve manje produktivnosti, poticanja
inflacije i produbljivanja gospodarske krize.
Kako bi se radna snaga mobilizirala za potporu perestrojki i slamanje otpora
reformi rukovodilaca i ministarstava, Gorbaovljev je reim uveo program nazvan
glasnost, otvorenost. Graane se ohrabrivalo da kritiziraju pogreke i slabosti dravne birokracije i operative. Oekivalo se da raskrinkavaju korumpirane dravne inovnike i potrude se kako bi bili smijenjeni. Bivi disidenti, poput nobelovca
Andreja Saharova, puteni su iz egzila ili zatvora. Medijima se dopustilo izvjetavati o propustima u pruanju dravnih usluga, o nedostatku odgovarajuih dobara ili
njihovoj nekvaliteti i nepouzdanosti. Informacije o gospodarskom rastu na Zapadu,
otvorenom politikom djelovanju drugdje i tehnolokom razvoju prenosile su se irem stanovnitvu i pojedinim strukama, a oni su jedva ekali uvrstiti to znanje u
svoj rad. Glasnost je trebala ojaati sovjetski sustav, a ne diskreditirati sovjetski ek93
speriment, svakako ne oslabiti mo i legitimaciju komunistikog reima ili njegovih

najviih voa upravo ono to je vea otvorenost uinila.
Paradoksalno, otvorenost je bila tijesno povezana sa samodestruktivnim pokuajem da se demokratizira sustav i uvrsti autoritarna vladavina Komunistike partije
i sovjetske drave. Kako bi se Gorbaov i njegov tim reformatora uvrstili u borbi
protiv vrsto ukotvljenih konzervativnih elemenata u stranci, ministarstvima i meu
rukovodstvom industrijskih poduzea, Gorbaov je predloio veliku reformu sovjetskih dravnih institucija. Kao i glasnost, institucionalna reforma trebala je osnaiti
vladavinu Komunistike partije i sovjetskog sustava, ne oslabiti njezinu sposobnost
vladavine kod kue ili nadmetanja sa Zapadom vani. Lipnja 1988. na 19. partijskom
kongresu izglasano je ukidanje Vrhovnog sovjeta, dugovjenoga iga sovjetskog
parlamenta i njegovo zamjenjivanje Kongresom narodnih deputata sa 2250 lanova.
Deputati e pak birati manje tijelo, koje e biti odgovorno za svakodnevno voenje
vladinih poslova. To e tijelo takoer birati predsjednika Sovjetskog Saveza. Na proljetnim izborima 1989, i na veliko iznenaenje reformatora, 20 posto lanova novoga
Kongresa izabrano je iz redova nepartijaca. Komunistika partija i dalje je kontrolirala Kongres s obzirom na to da je veina mjesta bila rezervirana za lanove Partije.
Slabi rezultati komunistikih kandidata, kad su se nali na izbornom ispitu, oznaili
su poetak kraja dominacije Komunistike partije i Sovjetskoga Saveza.
Tim domaim reformama Gorbaov je dodao etvrtu, vanjsku dimenziju novo
razmiljanje o sigurnosti. Generaciju prije, sovjetski premijer Nikita Hruov odbacio je lenjinistiku tezu o neminovnom oruanom sukobu izmeu kapitalizma
i socijalizma. Borba izmeu kapitalizma i komunizma trebala se nastaviti drugim sredstvima, kao nadmetanje izmeu dvaju modela stvaranja svjetskog poretka i blagostanja. Gorbaov je oba stajalita odbacio u korist suradnje sa Zapadom i
preuzimanja najboljih zapadnjakih praksi. Provodila se aktivna politika detanta i
miroljubivog angamana. to se tie borbe za Europu, sovjetski premijer promicao
je shvaanje razumne dostatnosti kao temelja za europsku sigurnost. Nagovijestio
je stvaranje zajednikog europskog doma kako bi se nadiao Hladni rat i podjela
kontinenta na dva zaraena tabora.
Kljuno objanjenje za te radikalne promjene sovjetske sigurnosne politike u
odnosu na stajalita iz prolosti bilo je plaanje predujma Zapadu kako bi se, kao
poticaj sovjetskom gospodarstvu, dobio pristup zapadnjakoj tehnologiji i ulaganjima. Izolirajui se manje ili vie od neprekidne tenje za znanstvenim spoznajama i
tehnologijom, koja je bila pogonski motor gospodarskog jaanja Zapada, Sovjetski
Savez i njegovi sateliti implicitno su se odluili za unutarnju politiku kontrolu tih
procesa umjesto za tehnoloki razvoj i odriv gospodarski rast. Centralizirane sovjetske institucije nisu mogle tolerirati decentralizaciju odluivanja i vlasti kao ni
ubrzanje slobodno odabranih transnacionalnih ekonomskih i ekonomsko-znanstvenih odnosa razmjene meu zapadnim narodima i drutvima. Kao alternativan model ekonomske organizacije, Sovjetski Savez se nuno odupirao prilagoavanju tim
zapadnim institucijama. Sovjetski sustav je stagnirao i irio se jaz izmeu ekonomskog i tehnolokog razvoja Zapada i Istoka. Joseph Berliner objanjava: Zbog internacionalne prirode tehnolokog napretka, svaka zemlja koja ne sudjeluje potpuno u
meunarodnim odnosima nalazi se u nepovoljnom poloaju u promicanju tehnolokog napretka.163 Potkraj dvadesetoga stoljea znanost, tehnologija i trita postali
163 Berliner (1988: 212-13).
94
su globalizirani. Evolucijska putanja tih izvora moi okretala se oko globalne podjele rada. Sovjetski Savez i podreene mu zemlje na sedamdeset su se godina iskljuili
iz tih dinaminih procesa na tetu svojeg tehnolokog i gospodarskog razvoja. Kako
stoji u 5. poglavlju, Adam Smith, intelektualni arhitekt globalnih trita, bio je bolji
prorok od Karla Marxa u odreivanju sila koje e proizvesti Bogatstvo naroda.164
Kako bi ublaio napetosti izmeu Istoka i Zapada i postavio nov temelj za sigurnosne odnose velesila, Gorbaovljev je reim u kolovozu 1985. proglasio unilateralnu zabranu nuklearnih pokusa. est mjeseci poslije Sovjetski Savez je pristao
na ameriki zahtjev za zasebnim pregovorima o stratekom nuklearnom naoruanju
i nuklearnom naoruanju srednjeg dometa. Diplomatski razgovori voeni 1986. i
1987. urodili su sporazumom u prosincu 1987. da se iz Europe uklone nuklearni projektili srednjeg dometa postavljeni na zemlji. Vrhunac tih prekretnikih razgovora
o nuklearnom naoruanju bio je sporazum izmeu Sjedinjenih Drava i Sovjetskog
Saveza iz srpnja 1991. da se njihove postojee strateke nuklearne snage smanje za 30
posto. U meuvremenu, ve 1987. najavljeno je smanjenje izdataka za obranu. Te je
poteze slijedila Gorbaovljeva dramatina najava pred Ujedinjenim narodima u veljai 1988. da e Sovjetski Savez unilateralno smanjiti svoje vojne snage za 500.000
vojnika, 10 posto svojih ukupnih snaga u Istonoj Europi i iz te regije povui 10.000
tenkova. Te su inicijative otvorile put za rjeenje desetljetnih pregovora NATO-a i
Varavskog pakta o smanjenju konvencionalnog naoruanja. Studenoga 1990. lanovi dvaju vojnih paktova potpisali su Pariku povelju, koja je praktiki proglasila
zavretak Hladnoga rata. Usporedno s tim sporazumima, u veljai 1989. Sovjetski
Savez je povukao posljednje preostale elemente svojih snaga iz Afganistana.
to je bilo jo vanije od tih ustupaka Zapadu, Moskva je pokrenula potpuno
rasputanje Varavskog pakta i svojega istonoeuropskoga carstva. Kako bi svoje istonoeuropske satelite ohrabrio da pou njezinim reformistikim putem i
kako bi otklonio sumnje zapadnjakih skeptika, Gorbaov je odustao od provedbe
Brenjevljeve doktrine. Osmiljena 1968. nakon sovjetske vojne intervencije kako bi
otklonila prijetnju vladavini komunistike partije u ehoslovakoj, opravdavala je
pravo Moskve na intervenciju kako bi se sprijeile politike promjene u dravama
Varavskoga pakta. Doktrina je bila izrijekom odbaena u priopenju Varavskoga
pakta 27. listopada 1989.165
Komunistike partije u Istonoj Europi trebale su slijediti reformski put Moskve.
Kako bi potaknuo ta nastojanja u satelitskim dravama i uvjerio Zapad u vjerodostojnost politike detanta Moskve, Gorbaov je odobrio ulazak poljskog pokreta
Solidarnost u koalicijsku varavsku vladu iako je bio nepomirljivo protiv monopola
vlasti Komunistike partije. Toka na i tih inicijativa bio je pad Berlinskoga zida 9.
studenoga 1989. i potom ulazak dvije Njemake u NATO te pobjeda Kranskodemokratske stranke na svenjemakim izborima 1990. Preostale komunistike drave Varavskoga pakta, uz razliitu mjeru otpora komunistike partije, oslobodile
su se njezinog jarma. U proljee 1990. Moskva je pristala povui svoje snage iz
ehoslovake i Maarske. Od komunistikog bloka ostala je tek ljutura. Godine
1991. rasputen je Varavski pakt, vojni jamac vladavine komunistike partije u cijeloj regiji.
Gorbaovljeve reforme bile su kobne za monopol komunistike vladavine u
164 Smith (1937).
165 Za prikaz procesa raspada Varavskog pakta vidjeti Chafetz (1993).
95
Istonoj Europi. Kao posljedica, raspadanje sovjetskog carstva u Istonoj Europi potaknulo je slom vladavine Komunistike partije i raspad Sovjetskog Saveza. Umjesto
da ubrza sovjetsku gospodarsku reformu i rast, perestrojka je sovjetsko gospodarstvo bacila u jo dublju krizu. Sovjetski ekonomski planeri, koji nisu mogli potpuno
provesti trine reforme slobodne razmjene, bili su paralizirani kada je trebalo reagirati na sukob komandne i otvorene ekonomije. Slabljenje sovjetskoga gospodarstva jo je vie oslabilo legitimaciju vladavine Komunistike partije.166 To je dodatno
pojaalo samodestruktivne posljedice glasnosti i demokratizacije. Te su reforme zajedniki dovrile proces raspadanja sovjetske drave. Ranih devedesetih Kongres
narodnih deputata ukinuo je monopol Komunistike partije. Kongres je takoer izabrao Gorbaova za predsjednika Sovjetskog Saveza. Kao kontrapunkt, Gorbaovljev
protivnik Boris Jeljcin izabran je za predsjednika Ruske Republike pred kandidatom
kojeg je izabrao Gorbaov. Sljedee godine Jeljcin je izabran za predsjednika na prvim neposrednim izborima za ruskog dravnog elnika u tisuu godina. Na vrhuncu
svojih formalnih ovlasti partijskog i dravnog voe, Gorbaovljeva stvarna mo bila
je na svojoj najnioj toki.
Istonoeuropski primjer nacionalne emancipacije ohrabrio je sovjetske republike
da i same zatrae neovisnost od sovjetske drave i vladajue Komunistike partije.
Predvoene Litvom, Latvijom i Estonijom, koje se nikada nisu pomirile sa sovjetskim osvajanjem tih baltikih drava u Drugom svjetskom ratu, druge republike
Sovjetskoga Saveza traile su veu autonomiju od moskovske kontrole. Oujka 1991.
Gorbaovljev reim, spreman na borbu, odrao je referendum o pitanju Treba li
Sovjetski Savez i dalje postojati kao jedinstvena zemlja? 75 posto graana odgovorilo je da, a est republika referendum je bojkotiralo. Konzervativci unutar partijske i dravne birokracije izveli su kolovoza 1991. pu, in koji nije uspio jer se
Boris Jeljcin, predsjednik Ruske Republike, odbio povinovati urotnicima. Ono to
je ostalo od sovjetske drave priznalo je mjesec dana kasnije neovisnost triju baltikih drava. Dana 1. prosinca Ukrajina se izjasnila za neovisnost. Ruska Republika,
Ukrajina i Bjelorusija objavile su osnutak Zajednice neovisnih drava sastavljene od
bivih republika Sovjetskoga Saveza.
Sovjetski Savez bio je od samog poetka optereen sukobima zbog svojeg raznolikog nacionalnog i etnikog sastava. eljezni stisak sovjetske tajne policije i vojske
drao je na okupu te centrifugalne sile brutalnom silom. Kada su uvedeni glasnost,
perestrojka, demokratizacija i novo strateko razmiljanje, dravna prisila prema
stanovnitvu popustila je dovoljno da podjele meu narodima pojedu sovjetsku dravu.167 Dana 25. prosinca 1991. Mihael Gorbaov odstupio je s poloaja predsjednika sada nepostojeega Sovjetskog Saveza, koji je praktiki ve bio podijeljen na
svoje sastavne republike. S uruavanjem Sovjetskoga Saveza, prije toga ukidanjem
Varavskog pakta i potom raspadom sovjetske vojske, Hladni rat naglo je zavrio.
Nakon njega nastala je koalicija liberalnih zapadnih demokratskih trinih drava
kao dominantnih centara moi meunarodnih odnosa te svjetsko drutvo od est
milijardi razliitih i podijeljenih naroda.
166 Kuran (1991).

167 Kaiser (1994) majstorski je objasnio destruktivnu snagu politike identiteta u Sovjetskom Savezu. Za
ranije prikazivanje problema nacionalnosti u Sovjetskom Savezu koje, to je tipino za druge studije, nije
predvidjelo raspad Sovjetskog Saveza na njegove nacionalne republike vidi Conquest (1986).
96
KAKVO JE OBJANJENJE RASPADA SOVJETSKOG

SAVEZA, ZAVRETKA HLADNOG RATA I NASTANKA
ZAPADNE KOALICIJE?
Jednostavan odgovor na takve seizmike dogaaje oito nije mogu. Recimo odmah
da sloenost i trajanje Hladnoga rata ako se usporedi s dvama svjetskim ratovmi
kako bi se odluilo koje e drave i narodi dominirati meunarodnim odnosima i
svjetskim drutvom, upozorava na to da ne treba donositi prenagljene i preiroke
ope zakljuke o kraju Sovjetskog Saveza i Hladnoga rata. Kratkim prikazivanjem
polustoljetnog globalnog sukoba i njegova pretvaranja u ono to je sada posthladnoratovsko doba, stvorili smo laboratorij kako bismo ustanovili i evaluirali koji su
akteri bili kljuni te koji su imbenici i presudni dogaaji bili odluujui za stvaranje tih revolucionarnih rezultata. Sovjetski voe nisu htjeli vlastitu propast, kraj
vladavine komunistikog monopola ili raspad sovjetske drave. Reforme su trebale
uvrstiti njihovu mo i utjecaj i osigurati vlast nad vojnim, ekonomskim i politikim institucijama koje su stvorili i kojima su bili na elu. Kako to da nisu mogli
predvidjeti politiko samoubojstvo izlaui se globalnim silama pri prilagoavanju
Sovjetskog Saveza ekonomskim i politikim institucijama Zapada, kojima se sovjetski eksperiment od svoje nastanka protivio? Rijetki su znali svakako ne Gorbaov
i njegovi reformatori ni veina promatraa na Zapadu da sovjetske reforme vode
u tektonsku promjenu snaga u globalnoj politici s posve novim i zastraujuim sigurnosnim problemima za drave s drutveno podijeljenim stanovnitvom, poput
onoga na Balkanu, Srednjem Istoklu i u Africi te za drave meunarodnoga sustava
u posthladnoratovsko doba.
U idua etiri poglavlja pokuat emo evaluirati sedam teorija ili pristupa meunarodnim odnosima i njihovu eksplanacijsku snagu s obzirom na meunarodnu
sigurnost. Nijedan test tih teorija ili pristupa nije dostatan kako bi odreenu kolu
miljenja pobio. Ipak globalni obuhvat Hladnoga rata i temeljite promjene u meunarodnoj sigurnosti zapoete naglim i neoekivanim raspadom Sovjetskog Saveza
predstavljaju vaan, premda ne posve obuhvatan, ispit koliko su te kole miljenja
pouzdane kako bi nam pomogle razumjeti i rjeavati goleme sigurnosne probleme
koji danas stoje pred stanovnitvom i dravama svijeta. Kako bismo se za tu evaluaciju pripremili, vano je tono znati koje kriterije primjenjujemo. Idui odjeljak
izlae smjernice za testiranje sigurnosnih teorija i pristupa.
Smjernice za testiranje sigurnosnih teorija i pristupa

to je svrha testiranja neke teorije ili pristupa? Na cilj nije ovu ili onu teoriju neopozivo potvrditi ili odbaciti u korist neke druge. To daleko premauje opseg ovog
izlaganja i, zapravo, bilo kojeg koje bi se smislilo u svjetlu nerijeenog stanja meunarodnih odnosa i teorije sigurnosti te turbulentnih sukobljenih smjerova ponaanja
mnogih aktera koji utjeu na meunarodnu sigurnost. Na je cilj skromniji, ali koristan. elimo donijeti razborite i pouzdane odluke o tome kakve konceptualne naoale
elimo nositi kako bismo objasnili zbunjujuu stvarnost meunarodnih odnosa i sigurnosti. Koje emo naoale odabrati, ovisi o tome kako ocjenjujemo politike okolnosti i kontekst pred sobom odluke iz kojih se ne moe previe zakljuiti i koje nisu
97
neprijeporne. elimo dobiti pouzdano polazite za oslanjanje na jednu ili vie teorija
koje emo ocjenjivati kako bismo objasnili vane dogaaje, poput zavretka Hladnoga
rata, izbijanja Prvoga i Drugoga svjetskog rata, kraja europskih carstava, dananjih
regionalnih sukoba, samoubilakih napada na Svjetski trgovaki centar ili amerikog
protunapada koji je donio svrgavanje politikih reima u Afganistanu i Iraku.
Slijedei Hobbesa, Clausewitza i Tukidida, elimo neto rei ne samo o tome
kako su sigurnosni problemi nastajali i kako su se razvijali nego i o ljudskom ponaanju openitije. Iako su podpodruje meunarodnih odnosa, sigurnosne studije gotovo su jednake irine i dubine kao i niz odnosa aktera tog ireg podruja miljenja,
odluivanja i inicijative aktera. Oni ukljuuju neposredne odnose ljudi kao i transakcije drutveno konstruiranih aktera. Potonje ukljuuju odnose izmeu razliitih
drutava, drava, meunarodnih organizacija, multinacionalnih korporacija i nevladinih udruenja npr. Katolike crkve ili Crvenog kria globalnog dosega. Unutar
tog opsenog skupa stvarnih ili potencijalnih sigurnosnih poteza mnogih aktera,
osobito nas zanima objanjavanje sklonosti ljudi da upotrijebe silu ili njome prijete
ili da se opiru, odnosno odbacuju tu opciju kako bi u meuovisnim, uzajamno
kontingentnim odnosima izborili svoje. To je teoretsko znanje preduvjet za voenje
osobnih i javnih politika i strategija u noenju sa silom i preusmjeravanju pozivanja
na silu u ljudskim odnosima na manje destruktivne i produktivnije ciljeve.
Testiranje teorija meunarodnih odnosa i sigurnosti proces je bez kraja. Dok promatramo svijet i ponaanje razliitih aktera, duni smo ocijeniti odgovaraju li naa
opaanja njihova ponaanja te fizika i drutvena okolina koja oblikuje njihovo razmiljanje, odluke i djelovanje naim oekivanjima. Ako ne djeluju na predvidljiv nain, veza izmeu onoga to oekujemo i onoga to ine neminovno se prekida. Taj
nesklad moemo ignorirati; moemo poricati da je naa teorija pogrena ili moemo
pokuati uskladiti ono to vidimo da je suprotno naoj teoriji ili oekivanjima. To se
moe uiniti bilo ponovnom evaluacijom naih injenica kako bismo ih verificirali ili
revidiranjem naih teorija kako bismo ta disonantna opaanja objasnili. Ako te poteze
ne povuemo, moemo se ili okrenuti drugim teorijama, koje ono to vidimo objanjavaju koherentnije i obuhvatnije, ili se nastaviti oslanjati na poznate ali varljive konceptualne slike o stvarnome svijetu, to je moda psiholoki utjena strategija, ali je,
ako se postupi tako, intelektualno neodriva i potencijalno tetna i samounitavajua.
Pri testiranju teorije trebali bismo imati na umu troje. Prvo, discipliniran, znanstveni um, kako se tvrdi u 1. poglavlju, nikada nije zadovoljan i neumorno nastoji
pobiti teoriju na koju se oslanja.168 Vea je vjerojatnost da je teorija koju upotrebljavamo kako bismo objasnili ponaanje aktera oko sebe valjana i pouzdana ako je
podvrgavamo usporedbi s vrstim injenicama i dogaajima koji su s tom teorijom u
sukobu. Takoer elimo paziti na logike nedosljednosti u oekivanjima ponaanja
koja iznosi teorija, a koja nemaju smisla. Ako neki predstavnici odreene kole miljenja smatraju, recimo, da ravnotea snaga izmeu drava potie mir i rat, odmah
nam je jasno da tu zagonetku treba rijeiti. Pomuit emo se objanjavajui kako
isti uzrok (ravnotea snaga) moe imati dvije dijametralno suprotne posljedice (rat i
mir). Opovrgavanje naih teorija test je tei od selektivnog prikupljanja dokaza koji
nau teoriju potvruju i pritom ignoriraju podatke koji nae znanje prikazuju u mutnijem ili dvojbenom svjetlu.
Drugo, kako bismo bili poteni prema svakoj teoriji koju evaluiramo u svjetlu
168 Popper (1963).
98
Hladnoga rata, vano je odrediti je li nesklad koji uoavamo izmeu injenica i teorije jednostavno rezultat propusta da ih pravilno poveemo iz perspektive teorije
koju ispitujemo. Konkretnije, moramo se uvjeriti da teorija iskljuuje irenje i reinterpretaciju kako bi objasnila nove injenice koje otkrivamo. Uobiajena shvaanja
teorije moda nee biti primjerena za odreivanje stvarnih granica eksplanacijske
snage teorije. Kako emo ubrzo vidjeti s obzirom na realistiku teoriju, na primjer,
teoretiari drutva dovitljivi su kada tu paradigmu treba preformulirati kako bi se
prilagodila novim injenicama i dogaajima po cijenu, tvrde neki kritiari, samoga
realizma kao progresivne teorije.
Teorije koje emo evaluirati nisu statian skup objanjenja odreenih oblika ponaanja aktera, recimo rata i mira. One su istraivaki projekti s vlastitim ivotima. Takoer, one odraavaju duboku predanost istraivaa, analitiara i kreatora
politika koji su svoje profesionalne karijere izgradili na tim teorijama i njihovoj
pouzdanosti u praksi. Smatraju da nije dovoljno da, pragmatino gledano, teorija
funkcionira u praksi. Mora funkcionirati i u teoriji! Te se teorije mijenjaju i razvijaju kako nastaju novi sigurnosni problemi, poput globalnog terorizma, ili se formuliraju dodatna opaanja i nove teze za ispitivanje i potvrivanje ponaanja aktera.
Teorije se ne mogu potvrditi ili odbaciti bilo zato to uspijevaju ili zato to ne uspijevaju objasniti odreeni skup injenica ili dogaaja. Moramo poi od toga da su,
ako su ive i zdrave, osjetljive na kreativnost i naizgled neograniene sposobnosti
ljudi predmeta prouavanja meunarodnih odnosa i sigurnosti da se mijenjaju ili
prilagoavaju novim okolnostima i drutvenim uvjetima. U usporedbi s prolou,
danas je teko drati korak s predmetom prouavanja jer su promjene neodvojiv dio
svjetskoga drutva koje su stvorili ljudi koji ga i dalje preoblikuju i preformuliraju
kako bi zadovoljilo njihove suparnike elje i potrebe.
Naposljetku, u potrazi za pouzdanom teorijom sigurnosti morali bismo pokuati
razviti vlastite teorije koje e odgovarati naim svrhama i potrebama. Nije razumno
oekivati da emo imati teoriju za sve. Moramo biti naisto to elimo znati. Moraju
se postaviti razumne granice kako bi se naa elja za razumijevanjem i objanjenjem
nekog fenomena u ovom sluaju sigurnosnog ponaanja ograniila elimo li postii okvirno ali pouzdano znanje. elimo znati, openitije, zato se drave i drugi
akteri slue silom i prijetnjama. To je pitanje ugraeno u iru brigu za primjeren
obuhvat meunarodnih odnosa kao discipline i za uoavanje kljunih aktera i imbenika koji djeluju u tom irem podruju ljudskog ivota. Pri evaluiranju relativne
eksplanacijske snage suparnikih teorija sigurnosti treba imati na umu ta pitanja i
kriterije to ih podrazumijevaju. Objanjava li teorija koju iznosimo ono to mogu
druge teorije? Objanjava li takoer injenice i dogaaje kojima se one ne bave ili ih
ak odbacuju kao nepogodne za objanjenje? I, konano, objanjava li naa teorija,
ili ak predvia, nove injenice i dogaaje koji ulaze u granice njezinih tvrdnji?169
Kako bismo onda trebali usporeivati slabosti i jake strane naih sedam kola
miljenja u teoriji meunarodnih odnosa: realizma, neorealizma, liberalnog institucionalizma, klasinog liberalizma, marksizma i neomarksizma, biheviorizma i
konstruktivizma? Svaka smatra da je vie od obine slike naina na koji svijet funkcionira. Svaka nastoji ustanoviti kljune aktere u meunarodnim odnosima i svjetskoj
politici, glavne imbenike koji pokreu njihovo ponaanje te njihovu relativnu ista169 Ta su pitanja, kako opisuje 1. poglavlje, preformulacija onih koja je postavio Imre Lakatos (1970) kao
znaajna pri testiranju teorija.
99
knutost i vanost. Svaka iz bune zbrke svijeta izdvaja one aktere i imbenike za koje
smatra da su vani za teoriju meunarodnih odnosa i sigurnosti. Pri odabiru izmeu
tih sedam kandidata najvaniji su: (1) pretpostavke to ih svaka kola miljenja iznosi
o djelovanju i motivaciji kljunih aktera pojedinaca, skupina, drava itd.; (2) objanjenja to ih svaka daje za odluke aktera kao odgovor na imbenike koji potiu njihovo ponaanje; i (3) razina/razine analize na kojima se promatra ponaanje aktera.
Te teorije ne pretendiraju objasniti sve injenice i dogaaje koji ulaze u sve ono
to je relevantno za meunarodne odnose, globalnu politiku i sigurnost. Fokusiraju
se na ono to teoretiar smatra najvanijim i najpotrebnijim za nae razumijevanje.
Pristalice odreene teorije ili pristupa govore kako promatra, ako ne uoava aktere i imbenike za koje je teoretiar ustanovio da pokreu ponaanje aktera, zapravo ne vidi to se dogaa. Pojednostavnimo li stvarnost, ona postaje dostupnija.
Paradoksalno je, ali ono to je manje, ima veu eksplanacijsku snagu. Pojedinosti i nijanse ne vide se ili su mutni. Naglaeno je ono to vrijedi u razna vremena i u raznim
prostorima. tedljivou se pojednostavnjuju bogata i gusta objanjenja odreenih
dogaaja kako bismo stekli spoznaje o silama koje utjeu na meunarodne odnose,
bez obzira na vrijeme, prostor i drutvene okolnosti. Ti uzroni elementi, prema teoretiarima, po svoj prilici igraju glavne uloge u svakoj teoriji sigurnosti. Mi emo pokuati obraditi valjanost suparnikih tvrdnji tih sukobljenih stajalita ocjenjivanjem
naina na koji objanjavaju raspad Sovjetskoga Saveza i zavretak Hladnoga rata.
O meunarodnim odnosima i sigurnosti govorili smo kao da su meusobno zamjenjivi izrazi. Ali nisu.170 Obino se meunarodni odnosi tiu, kako govori sam
izraz, odnosa meu dravama.171 Tu predodbu opisuje jedan od utemeljitelja realizma nakon Drugoga svjetskog rata, Hans Morgenthau, u naslovu svoje vrlo poznate
knjige Politika meu narodima. Morgenthau razlikuje specifine ciljeve i interese
drava i irok raspon sredstava i resursa kojima raspolau kako bi na povoljne naine utjecale na meusobno ponaanje od drugih oblika politike. Primjera je mnogo amerika ili francuska unutarnja politika, obiteljska i rodna politika ili pak
birokratska politika i politika slubenitva da ih nasumce navedemo tek nekoliko.
Morgenthaua zanimaju samo posebni ciljevi drava onako kako ih definira. To vodi
zanimanju za sredstva i resurse na koje se drave oslanjaju kako bi radi svoje koristi utjecale na meusobno ponaanje i svoju okolinu. Drugi teoretiari, iako se slau
da su drave openito vane, smatraju da se njihovo ponaanje ne moe objasniti
samo pozivanjem na drave ili na stanje anarhije koje lei u temelju njihovih odnosa.
Neki, poput liberalnih ekonomskih teoretiara, navode ogranienja globalnih trita. Drugi, poput konstruktivista, tvrde da i neke elementarnije kulturne i iroko prihvaene ideje i vrijednosti utjeu na ponaanje drava. To su, navodno, glavne sile u
meunarodnoj politici.172 I drugi akteri, s vlastitim interesima i kapacitetima moi,
mogu utjecati na ono to drave ine. Za te su teoretiare ti akteri, poput meunarodnih korporacija, vaniji od drava kada se objanjavaju odluke i postupci potonjih.
170 Baldwin (1995) i Kolodziej (2000b).
171 Morgenthau (1985).
172 Zanimljivo, tekst Hansa Morgenthaua u kojem opisuje odnose meu dravama iz klasine realistike
perspektive nosi naslov Politika meu narodima, to upuuje na osjetljivost na nacionalizam kao silu
koja utjee na ponaanje drava i oblikuje njegov vrijednosni sustav i interese, to su mnogi teoretiari
previdjeli, primjerice Kenneth Waltz (1979), koji implicitno pretvara Morgenthauove predracionalne,
prednacionalne, osjeajima voene nacije-drave u hladnokrvne, racionalne entitete priviknute na poticaje
ili prisile naroda.
100
Svako od sedam stajalita koje evaluiramo u sljedeim poglavljima tvrdi da je

teorija ili pristup meunarodnim odnosima. Sigurnost je podskup problema unutar
ireg skupa ciljeva i djelovanja koje akteri mogu poduzeti kako bi druge natjerali
da uine ono to oni ele. Lakmus test sigurnosti za ovu knjigu odluka je aktera da
upotrijebe ili ne upotrijebe silu kako bi postigli ono to ele. Povukli smo tu razliku
izmeu svega onoga to bi akter mogao initi recimo, biti pokrovitelj umjetnosti
ili graditi ceste i onoga unutar tog skupa mogunosti to konkretno otvara pitanje
hoe li ili nee upotrijebiti silu kako bi u odnosima s drugim akterima osigurao eljen ishod. Na je klasini trijumvirat naroito koristan za nastojanja da se teoretski
promilja ta dimenzija ponaanja aktera. Sada elimo usporediti kako svaki od naih
sedam kandidata za hegemoniju u sigurnosnim studijama prikazuje svoje razumijevanje meunarodnih odnosa te kakva su njihova objanjenja sklonosti aktera da
upotrijebe ili ne upotrijebe silu. Ti su odgovori ito za na mlin koji eli, nadahnut
naim trijumviratom, promicati razmiljanje koje nam omoguuje donositi ope zakljuke o sigurnosti neovisno o vremenu i prostoru.
Kako pokazuje tablica 3.2, te kole miljenja moemo usporeivati u est dimenzija. Odnose se na njihova stajalita s obzirom na (1) kljunog ili glavnog aktera/
aktere u meunarodnim odnosima; (2) kljuni imbenik/imbenike koji utjee na
ponaanje aktera u odnosima s drugim akterima; (3) oekivano ponaanje aktera, na
to hoe li s drugima suraivati ili se sukobljavati u svojim transakcijama te njihovu
sklonost da za svoje ciljeve upotrijebe silu ili prijetnje; (4) razinu analize na kojoj se
dogaaju te razmjene ili transakcije, je li to razina meusobna utjecaja na meudravnoj, sistemskoj, transnacionalnoj ili domaoj razini; (5) odabrana metoda/metode koje teoretiar primjenjuje pri iznoenju opaanja kako bi testirao teoretiare u
svjetlu injenica ili stvarnosti; i (6) politiku i normativne implikacije teorije za aktere, prvenstveno za drave, kada se bave svojim sigurnosnim problemima. Razlike
prikazane u tablici 3.2 postat e jasnije kada izlaganje ue u konkretnije detalje.
Mogu se iznijeti i druge sugestije. Mogu ukljuivati ono to svaki teoretiar smatra da je realno u vezi s akterima ono to bi filozofi nazvali njihovim ontolokim
statusom. Hobbes primjerice smatra da su pojedinci i drave sebini i skloni nasilju.
Drugi, poput Jean-Jacquesa Rousseaua, tu tvrdnju poriu. U Rousseauovu zamiljenom prirodnom stanju ljudi nisu ni dobri ni loi, ni sebini ni nesebini. Rousseau je
tvrdio da su pojmovi vrline i poroka stvoreni kao ljudski atributi kada su slobodni
i jednaki ljudi uli u drutvo tj. u stalne, ponavljane i ponovljive drutvene razmjene kako bi osigurali sigurnost i vlasnitvo. Kada su uli u drutvo, njihova prirodna sloboda i jednakost su zaboravljene i potom su ih podvrgnuli politiki reimi
koji su im nametnuti bez njihova pristanka, njima suprotni i neosjetljivi na njihovu
volju i preferencije. Kako kae Rousseau, ovjek se raa slobodan, a posvuda je u
okovima.173 Samo iskazivanjem svoje volje ope volje koja obuhvaa volju svakog
graanina mogu ljudi, sada kao graani svojih odabranih drutava, nadii te drutvene okove, preuzeti upravljanje sobom i pribliiti se idealnom stanju vladanja
sobom koje su prije (navodno) uivali u prirodi.
Kao to bi ve trebalo biti jasno, nikada nije postojalo takvo stanje izoliranih,
slobodnih i jednakih pojedinaca kao empirijska injenica koju bi se moglo promatrati. Rousseau zapravo postavlja normativni standard kako bi odgovorio na klasino
pitanje koje je drutvo za ljude najbolje. To je ono u kojemu su najvaniji i u kojima
173 Rousseau (1950: 3).
101
KLJUNI
AKTERI
102
udruenja
tehnoloke/
ekonomske
bihevioralna
konstruktivistika
sukob
ovisno o
istraivanju
ovisno o
istraivanju
sukob/suradnja
akter kao socijalni ideje/vrijednosti suradnja/

konstrukt
(sukob?)
II. Metodloka i drutvena kritika sigurnosnih teorija
naomarksistika
klasina liberalna
drava ograniena nasilje/vojna

suradnja
drugim akterima sila i ekonomske
ideje/vrijednosti
marginalizirane
pojedinac (osoba/ tehnoloke/
suradnja
udruenje)
ekonomske
sukob/suradnja
mogua, ali ne
vjerojatna
liberalno
institucionalna
nasilje/vojna
sila
sustav drava
neorealizam
sukob/suradnja
sa suparnikom/
suparnicima
mogua
OEKIVANO
PONAANJE
AKTERA
drava
nasilje/vojna
sila
KLJUNE
VARIJABLE
realizam
I. Supstantivne teorije
KOLA
MILJENJA
Tablica 3.2 Usporedba sigurnosnih paradigmi

ODABRANA
METODA/METODE
razmjene
drutveno
konstruirane
sve razine/ ovisno
o istraivanju
sustav/trita
drave
meusobno/
transnacionalna
domaa
individualna
sustav
znanstvena
pristranost
modeliranja i
mjerenja
socijalna i
socijalnopsiholoka
metodoloki
individualizam/
znanstvena
povijesna/analitika
povijesna/zanstvena
analitika/
bihevioralna
povijesna/analitika
drave meusobno povijesna/analitika
GLAVNA
RAZINA
ANALIZE
oruani sukob moe

biti uklonjen voljnom
odlukom
navodno vrijednosno
neutralno
oruani sukob
uklonjen zavretkom
kapitalizma
oruani sukob
potencijalno rjeiv
oruani sukob
endemski, ali pod
nadzorom ravnotee
snaga i uzajamnog
suzdravanja od sile
oruani sukob
endemski, ali pod
nadzorom ravnotee
snaga
suradnja je vjerojatna,
a oruani sukob
mogu
NORMATIVE
IMPLIKACIJE
se cijene i provode principi slobode i jednakosti. Rousseauova opa volja ili vladavina naroda unutar demokracije sadrava slobodu i jednakost koju pojedinci, sada
pretvoreni u graane, uivaju kao priroena prava i koja u drutvu nastavljaju posjedovati i uivati sudjelovanjem u stvaranju ope volje.
Koliko god ta filozofska i moralna razmatranja bila vana za razumijevanje sigurnosnog ponaanja a kako pokazuje idue poglavlje, jo ih se mnogo moe ustanoviti ona ne ulaze u obuhvat ove rasprave. Te druge, mogue toke usporedbe
navedene su da bi se naglasilo da predstoji jo mnogo posla kako bi se razvile pozdane teorije sigurnosti, vie nego to bi se moglo ovim prikazom. Konstruktiviste, o
kojima se govori u 7. poglavlju, osobito brinu, kako ocjenjuju, uske granice koje veina promatraa postavlja sigurnosnim studijama i koje ukljuuju granice koje sam
ja za ovu knjigu postavio, kako je svakako htio naglasiti jedan otar kritiar ovoga
rukopisa. Te se ograde ponovno spominju kako bi bilo jasno da se ovom raspravom
ne iscrpljuje ni predmet ni nain razmiljanja o njemu. Daleko od toga, ali to je poetak dokazivo vjerodostojan potez stanovitog napredovanja u ocjenjivanju teorija
sigurnosti prema dimenzijama koje se ispituju ovom studijom.
PITANJA ZA RASPRAVU
1. Zato su za vrednovanje konkurentskih teorija sigurnosti potrebni testovi? Je li
Hladni rat njegov nastanak, razvoj i zavretak primjeren test eksplanacijske
snage neke teorije sigurnosti?
2. Opiite trojaku globalizaciju borbe velesila izmeu Sjedinjenih Drava i
Sovjetskog Saveza u nuklearnoj i europskoj dimenziji zemalja u razvoju.
Ocijenite tezu da je sukob velesila ugroavao sigurnost ne samo stanovnitava
tih drava nego i stotine milijuna ljudi diljem svijeta.
3. to znai miljenje Hermana Kahna da su dvije velesile izgradile dva stroja
Sudnjega dana? Mislite li da taj ishod stratekog nuklearnog nadmetanja izmeu Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza ima ikakve veze s Clausewitzevim
pojmom istoga rata?
4. Koji su imbenici natjerali sovjetsko vodstvo da krene u ambiciozan program
unutarnjih reformi? Objasnite glasnost, perestrojku i demokratizaciju kao kljune dimenzije toga reformskog programa.
5. Na koje se naine sovjetska politika detanta prema Zapadu razlikuje od prethodnih hladnoratovskih razdoblja poputanja napetosti izmeu Istoka i Zapada?
Konkretnije, kakav je utjecaj ta promjena u sovjetskoj vanjskoj i stratekoj vojnoj
politici imala na sposobnost Sovjetskog Saveza da kontrolira istonoeuropske
lanice Varavskog pakta?
6. Od etiri najvee promjene sovjetske unutarnje i vanjske politike, koja je najvanija za objanjavanje raspada Sovjetskog Saveza? Zato tako mislite?
7. Navedite relevantne kriterije za usporedbu i evaluaciju teorija i pristupa meunarodnim odnosima i objasnite zato su vani za odluivanje o tome koje bi trebalo
usvojiti za objanjenje sigurnosnog ponaanja aktera.

Hlne Carrre dEncausse (1993), The End of the Soviet Empire: Triumph of
the Nations, New York: Basic Books. Ta francuska znanstvenica ima meunarodni
ugled jednog od najpronicljivijih interpretatora sovjetske i ruske politike, osobito s
103
obzirom na njihove nacionalne, etnike i vjerske podjele. Ovaj je rad vrhunac desetljea znastvenih publikacija u kojima se slom Sovjetskog Saveza pokazuje kao posljedica tih unutarnjih podjela.
Lawrence Freedman (1989), The Evolution of Nuclear Strategy, London:
Macmillan. Knjiga daje obuhvatan pregled razvoja nuklearnih doktrina velesila i
utrke u nuklearnom naoruavanju.
John Lewis Gaddis (1992-93), International Relations Theory and the End of
the Cold War, International Security 17: 5-58. Otra kritika neuspjeha teorije meunarodnih odnosa da predvidi zavretak Hladnoga rata iz pera uglednog povjesniara Hladnoga rata.
Marshall I. Goldman (1991), What Went Wrong with Perestroika, New York: W.
W. Norton. Pristupana dijagnoza zato sovjetske reforme nisu uspjele uglednoga
promatraa sovjetske i ruske ekonomske politike. Korisna je dopuna znanstvenoj
analizi Jnosa Kornoija navedenoj u nastavku.
Robert J. Kaiser (1994), The Geography of Nationalism in Russia and the USSR,
Princeton: Princeton University Press. Knjiga potanko opisuje neuspjeh Sovjetskog
Saveza da prevlada nacionalne, etnike i vjerske podjele unutar sovjetske drave i
objanjava kako su se i zato ti unutarnji sukobi pokazali odluujuima za raspad
sovjetske drave i sustava.
William R. Keylor (2003), A World of Nations: The International Order Since
1945, New York: Oxford University Press. Dobro mjesto za poetak stjecanja vrstog uvodnog znanja o tijeku Hladnoga rata i posthladnoratovskom dobu. Dopunjuje
se s Keylorovom knjigom navedenom u 1. poglavlju. Vidjeti ekstenzivne bibliografske navode obiju knjiga.
Jnos Kornai (1992), The Socialist System: The Political Economy of Communism,
Princeton: Princeton University Press. Jedna od najtemeljitijih kritika neuspjeha sovjetskog sustava ekonomskog razvoja.
Richard Ned Lebow i Thomas Risse-Kappen (ur.) (1995), International
Relations Theory and the End of the Cold War, New York: Columbia University
Press. Ova zgodna zbirka tekstova jo uvijek je relevantan skup objanjenja za raspad Sovjetskoga Saveza i njegova carstva, vienoga prvenstveno iz perspektive politike i morala.
104
II. DIO
KONKURENTSKE TEORIJE SIGURNOSTI
4. REALIZAM, NEOREALIZAM I LIBERALNI

INSTITUCIONALIZAM
MNOGA LICA REALIZMA: PESIMISTINA I OPTIMISTINA
STAJALITA
PESIMISTINI REALIZAM
Trijumvirat iz 2. poglavlja obuhvaa klasinu kolu realizma. Kako je s godinama
realistika teorija napredovala, osobito od Drugoga svjetskog rata s objavljivanjem
pionirske Politike meu narodima Hansa Morgenthaua 1948. godine, pretpostavke
tradicionalne teorije doivjele su bitnu preformulaciju. Te su revizije izazvale silne
promjene svjetske politike tijekom Hladnoga rata i osobito nakon njega. Temeljne
promjene moi i pojavljivanje novih i utjecajnih aktera na svjetskoj pozornici bili su
proizvodi raspada europskih carstava, irenja nacionalnih drava, koje e ukljuiti
sve narode onoga to je danas svjetsko drutvo razliitih i podijeljenih naroda, neumornog rasta i irenja kapitalistikih trita, brze difuzije tehnologije, komunikacija
u realnom vremenu diljem svijeta, napredovanja demokratizacije te posvuda sve veih zahtjeva graana za vea prava sudjelovanja u vlasti, zatitu graanskih sloboda
i temeljnih ljudskih prava.1
Kako su se promijenili meunarodni odnosi tako su i realisti pokuali drati
korak s tim realnostima i pritom dokazivali da su njihovi kljuni koncepti relevantni kao bezvremenski i toni. Ta kola obuhvaa irok spektar znanstvenika koji
se esto meusobno otro i ozbiljno razlikuju. Nisu vrsto povezani i od drugih se
kola mogu razlikovati u nekoliko kljunih pretpostavki o meunarodnim odnosima
i sigurnosti. Ovo e poglavlje pokuati saeto prikazati njihovo konvergentno razumijevanje i pristup teoriji i navesti kljune razlike meu njima kako bi se prikazao
to potpuniji spektar pogleda svrstanih pod realistiki stijeg. Realisti po vlastitu priznanju pokazali su veliku prilagodljivost promjenjivim sigurnosnim problemima.
Koliko god ih napadali brojni kritiari iz drugih kola miljenja o kojima e se tek
govoriti i koliko god nasrtali jedni na druge, ipak treba rei da sainjavaju vrlo veliku i obilno objavljivanu skupinu svjetskih znanstvenika danas, nedvojbeno, jo
uvijek vladajuu kolu miljenja u meunarodnim odnosima.2
Prije nego to se izlaganje usredotoi na razlike meu realistima, pogledajmo
najprije to ih ujedinjuje, pri emu emo se isprva osloniti na na trijumvirat kao
vodstvo. U najistijem obliku, realisti razliitih struja smatraju da je drava kljuan akter u meunarodnim odnosima, bilo kao rjeenje za anarhiju prirodnog stanja
1 Vidi Huntington (1991), Kolodziej (2003) i Ignatieff (2001).
2 Vidi Jervis (1998) za pregled i forum o realizmu u asopisu American Political Science Review,
Forum (1997).
106
Konkurentske teorije sigurnosti
(Hobbes) ili kao dominantna sila u odnosima naroda i nacija (Clausewitz i Tukidid).
Nekoliko je razloga za davanje povlatena mjesta dravi.
Prvo, kako smo ranije rekli, drava se razvijala nekoliko stoljea prije nego to je
postala glavna jedinica politike organizacije svjetskog stanovnitva. Pobijedila je
sve druge oblike politike organizacije gradove-drave, feudalne kneevine i carstva, ukljuujui Sovjetski Savez.
Drugo, i tijesno povezano s Hobbesovim razmiljanjem, drava uiva monopol
na legitimno nasilje. Narodi svijeta, koliko god bili podijeljeni nacionalnom pripadnou, etnikim podrijetlom, jezikom, religijom i kulturom, odabrali su dravu ili
im je drava nametnuta kako bi razrijeila njihove razlike. Takoer, oslanjaju se
na to da e drava braniti njihove interese od pustoenja drugih drava i meunarodnih aktera.
Tree, tijekom nekoliko stoljea nastalo je meunarodno pravo koje priznaje
zakonsku i moralnu ovlast drave da obavlja svoje unutarnje i vanjske sigurnosne
funkcije. Drave kao akteri obino priznaju jedna drugu kao pravno i moralno jednake, usprkos vrlo razliitoj materijalnoj snazi, sastavu zajednice ili vrsti ureenja.
Njihovim uzajamnim priznanjem suverene ili najvie ovlasti nad teritorijem i stanovnitvom koje kontroliraju, ti akteri postaju glavnim imbenicima u meunarodnim odnosima. Grupe kao to su Palestinci ili Kurdi na Srednjem istoku ili Tamilski
tigrovi u ri Lanki, koje ele veu politiku mo i neovisnost, trae dravu kako bi
ostvarile svoje nacionalne ciljeve. Za realiste, teorija ponaanja drava u njihovim
meusobnim odnosima jest teorija meunarodnih odnosa.
Naravno da sve drave ne posjeduju materijalnu snagu ili ovlast obavljanja vanjskih i unutarnjih sigurnosnih funkcija koje su im formalno dane. Iz mnogih je razloga mogue da oni koji imaju kontrolu nad vladom i njezinim vojnim snagama
i civilnom birokracijom, ne mogu raspolagati ljudskim i materijalnim resursima
kako bi svoju volju nametnuli stanovnitvu koje se opire ili snanim elementima
koji osporavaju njihovu mo i ovlast. Drava moe biti predmet kroninih unutarnjih sukoba i stvarnog ili prijeteeg graanskog rata. Manjkavo drutveno, etniko
ili jezino tkanje zemlje moe iznuriti dravu, kao u Afganistanu, Libanonu, Sudanu
ili Somaliji. Te takozvane drave u raspadu ne mogu pruiti osnovni red i sigurnost,
glavne atribute suverene drave. Ili, drava moe postati rtvom susjednih grabeljivih drava. Njezina vlastita sigurnost i egzistencija moe biti ugroena. Dobar
primjer je pokuaj Iraka da 1990. osvoji Kuvajt ili podjela Poljske izmeu Pruske,
Austrije i Rusije potkraj osamnaestog stoljea.
Za klasine realiste te slabosti i neuspjeh nekih drava da odgovaraju pravnoj ili
moralnoj definiciji drave ili njezinoj oekivanoj sposobnosti da se pobrine za svoju sigurnost i sigurnost svojega stanovnitva ne uklanja odluku da se usredotoe na
dravu kao glavnoga aktera u meunarodnim odnosima. Upravo suprotno. Nijedna
druga jedinica drutvene organizacije ne pokazuje se sposobnom uspjeno osporiti
njezin monopol na legitimno nasilje. Hoe li drava preivjeti ili ne, ovisi o njezinoj
sposobnosti obavljanja sigurnosnih uloga koje jedino ona moe izvravati. Neuspjeh
u prilagoavanju vanjskim, okolinim zahtjevima moi koje namee sustav nacionalnih drava to jest, sustav snanih i neovisnih drava u interakciji za realiste
je prima facie dokaz njihove sredinje vanosti za meunarodne odnose i globalnu
sigurnost. Realisti predviaju da e jedinice koje se ne prilagode tim zahtjevima
moi ispasti iz evolucijskog procesa. Danas, bez gotove zamjene koja bi preuzela
107
njezinu politiku i sigurnosnu ulogu, drava s realistikog stajalita postaje, naravno, glavnim akterom u meunarodnim odnosima i temeljem, ma koliko bio klimav,
meunarodne sigurnosti.3
Za realiste je mo kljuna varijabla ili imbenik koji odreuje ponaanje drave.
Glavni je oblik moi sila ili vojna snaga. Smatra se da je to tono iz dvaju razloga.
Prvo, kapaciteti nasilja raspodijeljeni su po svim dravama. Ta promjenjiva, ali inherentno nejednaka raspodjela vojne moi za realiste je kostur globalnoga poretka.
Polazi se od pretpostavke izravnog, ali jo uglavnom nejasnog i prijepornog odnosa
izmeu stalno promjenjive raspodjele materijalne snage, ponajprije dravnih vojnih
kapaciteta, i ishoda sukobljenih zahtjeva to ih drave postavljaju jedne drugima.4
Drugo, materijalni kapacitet drave tvori njezinu sposobnost da odluujue utjee ne samo na ponaanje drugih drava nego i na sustav ili odnos snaga koji vlada
meu samim dravama. Smatra se da su drugi oblici moi ili utjecaja, meu njima
znanstvena, tehnoloka i ekonomska mo, podreeni i u slubi upotrebe sile ili prijetnje silom.5 Za takozvanu meku mo, poput ideala demokratske vladavine, graanskih sloboda i ljudskih prava, smatra se da je u konanici nadjaava materijalna mo
drava i njihova sposobnost da primijene nasilje kako bi drugim akterima nametnule
eljene ishode. Realisti ne poriu da postoji utjecaj tih drugih oblika moi. Rado priznaju da na mnoge vane naine odreuju ishode meudravnih transakcija.
Tradicionalni realisti odbacuju miljenje da ti nenasilni materijalni i nematerijalni oblici moi mogu u konanici nadjaati uvjerljivu logiku sile i nasilja drava. U
tome su najnoviji i klasini realisti jednoduni. Kada zagusti, realisti tvrde da su ti
alternativni oblici moi ili oslonci za stvaranje vee i djelotvornije moi prisile ili ih
nadjaava logika sile i prijetnji prisilom u reguliranju ishoda meudravnih odnosa.
Sve se drave moraju prije svega baviti svojom moi u odnosu na druge drave. Taj
imperativ nastaje iz dviju okolnosti: anarhije sustava nacionalnih drava unutar kojega drave moraju ii za svojim ciljevima te one nune pretpostavke na kojoj moraju
djelovati, naime da su preferencije drava bitno u sukobu i da ne konvergiraju, naroito u osiguravanju sigurnosti drave. Anarhini sustav u koji je drava ugraena
navodno silno potie dravu na sluenje silom ili prijetnjama silom kao preduvjetom
svojega opstanka i sposobnosti da svoju volju namee drugim dravama i meunarodnim akterima.
Kad vojna mo druge drave jaa, druge drave moraju procijeniti, kao objektivan zahtjev i vidljivo i potencijalno prijetee stanje, kako ta promjena utjee na
njihov opstanak, sigurnost i interese. Realisti te interese definiraju s obzirom na
materijalnu mo drave i njezin relativni poloaj meu dravama prema toj determinanti. Postupa li se drugaije od neumorne tenje za moi, vitalni interesi drava
navodno se izlau opasnosti. Prema tome, drave moraju razviti vojne snage, strategije, saveze i politike nabave oruja kako bi odravale i poboljavale svoj konkurentski poloaj. Drugi interesi i brige, poput bogatstva ili religijskih, kulturnih i
ideolokih vrijednosti ili unutarnje politike nuno su podreeni visokoj politici upotrebe sile i prijetnji nasiljem kako bi se postigli vlastiti ciljevi te, implicitno, voenju
virtualnog ili stvarnog rata s drugim dravama i akterima. Zatita i promicanje svih
3 Buzan (1991).
4 Kao to smo rekli, Christensen i Snyder pokuavaju popuniti taj jaz izmeu strukture i ishoda u
Christensen i Snyder (1990).
5 Nye (1990, 2002).
108
tih vrijednosti ovise o ouvanju ili postizanju eljenog poretka. Dakle, meunarodna se politika odnosi na temeljno pitanje rata i mira jer je rat posljednji sudac prava
drave na druge drave i meunarodne aktere.
Posuujui od mikroekonomske teorije, realisti prikazuju drave i one koji kontroliraju njihove resurse kao racionalne aktere. Pretpostavlja se njihova navodna najvanija briga za maksimiranje moi u odnosu na druge drave, posve neovisno o
konkretnim svrhama i materijalnim ciljevima koje mogu imati. Smatra se da su sve
drave i dravnici vezani tim ogranienjem. Primorani su kalkulirati svaki potez i
transakciju s drugim dravama s obzirom na to kako e ishod tih odnosa bilo poveati ili oslabiti njihovu relativnu mo i poloaj unutar sustava drava. Drave se
fokusiraju na mo, a ne na svoje interese, ciljeve i vrijednosti zato to potonje za
svoje ostvarenje ovise, kakav god bio njihov sastav, o moi da se aktere natjera da
se povinuju volji drave, utjelovljenoj u sposobnostima za nasilje kojima raspolae.
Od drava se oekuje da odlue to e uiniti i da se ponaaju u skladu s trokovima i rizicima upotrebe svoje moi ili prijetnje njome. Oekuje se da budu osobito zabrinute za vojnu mo drugih drava i za prijetnje svojim vitalnim interesima
kao posljedica temeljnih promjena u raspodjeli ili strukturi materijalne moi u tim
jedinicama. Drave nikada ne smiju prestati ocjenjivati i reagirati na te preobrazbe
moi koje utjeu na njihove interese. Tenju za maksimiranjem moi realisti pridaju
svim dravama i izjednauju je s racionalnim ponaanjem. Ona je podloga za donoenje opih zakljuaka o oekivanom ponaanju drava, bez obzira na reime ili
ideoloku orijentaciju. Pretpostavljamo, kae Morgenthau, da politiki voe misle i djeluju u skladu s interesom definiranim kao mo, a povijesni dokazi potvruju
tu pretpostavku.6 Morgenthau ponavlja tezu koju je stoljee prije iznio jedan drugi
promatra sigurnosnog ponaanja svih drava, koliko god njihovi politiki reimi
bili razliiti i divergentni.7 U tome su Hobbes i Morgenthau sloni. Suvereni vladar
(Levijatan) i suvereni narod (volja naroda kao Levijatan) moraju, ako su racionalni
prema realistikoj doktrini, djelovati kako bi uravnoteili suprotstavljenu silu i potencijalne prijetnje svojim interesima i sigurnosti koje predstavljaju druge drave.
Realisti i neorealisti slau se da je zahtjev tenje za moi dravama nametnut.
Drava ga ne moe nadii ili zanemariti. On joj je egzogen. To sistemsko stanje drave ne mogu promijeniti. One su prinuene prilagoavati se promjenjivim oblicima
i vremenski uvjetovanim kontingencijama moi koje nose druge drave kad uu u
njihove uzajamno ovisne odnose. Zahtjev moi je ogranienje nametnuto dravama
u borbi da dobiju ono to ele u uvjetima anarhije, na koje ih osuuju prava koja polau na suverenost i monopol na legitimno nasilje. Stanje anarhije, ukorijenjeno u
decentralizaciji vlasti prije svega sredstava nasilja u rukama drave suoava sve
drave sa sigurnosnom dilemom. Ako se previe naoruaju, potiu druge drave da
uloe jednake ili vee napore. Iako to ne ele, mogu pokrenuti krug nestabilnosti
koji potencijalno vodi ratu i njihovu vlastitom unitenju. Ako taj sigurnosni imperativ zanemare i ne bave se tenjom za moi, ine to na potencijalnu tetu svoje sigurnosti i interesa.Delikatnost tog imperativa moi jest to to se od njih oekuje da
6 Morgenthau (1985: 5). Vidi takoer Allison i Zelikow (1999), poglavlje 1, koji potanko izlau te
pretpostavke realistike paradigme. Za noviju obranu realistike paradigme korisno je takoer Van Evera
(1999).
7 Maine (1886: 60-1).
109
uspiju u tom beskrajnom poslu, a da pritom ne stvaraju mo koja e ponititi napore

nametanjem trokova i rizika veih od oekivanih eljenih dobitaka moi.
Drave mogu pokuavati poveati mo vlastitim naporima ili savezima i svrstavanjem s drugim dravama. Potonje je korisno za poveanje materijalne baze
saveznikih drava. Kako pokazuje meljanski dijalog, savezi su takoer korisni mehanizmi da se suparnicima i potencijalnim protivnicima odreknu saveznici. Takoer,
oni mogu sluiti za kontrolu drugih drava, koje bi inae moda htjele ostati neutralne te svoje resurse uloile u borbu za mo protiv njihove volje i elja. Na primjer,
europske lanice NATO-a eljele su saveznitvo sa Sjedinjenim Dravama nakon
Drugoga svjetskog rata kako bi SAD prekinuo izolacionistiku politiku prema
Europi. S njihova motrita tim bi savezom, mnogi su se nadali, Sjedinjene Drave
bile u igri, Sovjetski Savez bi ispao, a Njemaka bi bila potisnuta. Obratno, neke od
tih drava, ponajprije Francuska i Njemaka, prekinule su sa Sjedinjenim Dravama
zbog odluke da svrgnu reim Sadama Huseina u Iraku. Dok su se u Hladnome ratu
bojale da e ih amerika mo zaboraviti, poslije njega, u doba unipolarne amerike
moi, bojale su se da bi njihovi sigurnosni interesi mogli biti ugroeni ako se bezuvjetno svrstaju uz ameriku mo.8
Nastojanja da se steknu mo i saveznici logino vode tenji za vlau i hegemonijom. Ta je logika politiki komplementarna tenji za uklanjanjem ili kontrolom
drugih aktera i dravama silom model istoga rata koji je postavio Clausewitz i
koji je impliciralo Hobbesovo ratno stanje. Slino pobudi za monopolom ekonomskih aktera, bili oni pojedinci ili udruenja, u uvjetima prvotno slobodnih trita,
drave u stanju anarhije sudjeluju u neprestanoj borbi za mo. I one su snano motivirane postati monopolisti. Uklanjanjem ili kontroliranjem odluka i djelovanja konkurenata odreuju svoju okolinu na za sebe poeljan nain i izbjegavaju ili umanjuju
neizvjesnost anarhije. Realisti predviaju da e ta neumorna tenja drava za moi u
konanici biti uzaludna. Drave e osujetiti mo drugih drava. Drave su prisiljene
uravnoteivati druge drave te stvarati ili prilagoavati se promjenjivim odnosima snaga kako bi se oduprle tendencijama nekog hegemona u usponu.
Prema realistima, nastojanja za ravnoteom snaga temeljna su i trajna osobina
sustava. Kako bi tu tezu potkrijepili, tradicionalni realisti i neorealisti rekonstruiraju povijest odnosa drava uglavnom kao igru uravnoteivanja. Poevi od nastanka
moderne drave u Europi oko petnaestoga stoljea, koji se esto smjeta u vrijeme
pohoda francuskoga kralja Karla VII. na talijanske gradove-drave 1495. godine,
za europske nacionalne drave govori se kako su gurnute u etiristoljetno odravanje ravnotee i rat. Najprije su se panjolska i Portugal pojavile kao velike sile
zahvaljujui bogatstvima to su ih izvlaile irenjem na Amerike. Potkraj esnaestog stoljea njihovu mo ugrozila je sve vea pomorska snaga i imperijalistika
ekspanzija Engleske i Nizozemske. U meuvremenu, sa zavretkom vjerskih ratova
koji je oznaio Vestfalski ugovor iz 1648. godine, europsku politiku na europskom
kontinentu sve vie odreuje borba za prevlast Francuske i Austrije. Tijekom stoljea mijenjale su partnere kako bi odgovarali njihovim interesima i sigurnosnim potrebama. Pouzdanost saveznika temeljila se na procjeni njegova doprinosa, koji nije
uvijek dobro proraunat, moi drave i odnosu snaga meu suparnikim dravama.
Realistiki teoretiari predviaju da e ideoloke slinosti i ugovorne obveze
uvijek biti u skladu s logikom moi i interesa. Suradnja meu dravama ovisi o
8
Layne (1993) i Waltz (1993).
110
njihovu uspjehu u natjecanju za mo. Sva saveznitva uvjetovana su promjenjivim

okolnostima i odnosom snaga meu dravama. Sukob i prekidanje veze predstavljaju oekivane naine ponaanja za sadanje suparnike kao i za one privremene.
Naelo meunarodnoga prava da se sporazumi ili ugovori moraju potovati (Pacta
sunt servanda) u konanici poputa pred suprotnim imperativom da temeljne promjene meunarodne okoline opravdavaju izmjene, ak poricanje ugovornih obveza
(Rebus sic stantibus). Pravna i moralna ogranienja, iako privremene granice na
koje su drave pristale, u konanici su podreena potrebama borbe za mo, vrlo
slino Tukididovu prikazu meljanskoga dijaloga o kojemu se govori u 2. poglavlju.
Nove, slabe drave, poput Sjedinjenih Drava, takoer su igrale tu igru skrivajui se i izolirajui od europske igre velike moi.9 Godine 1793. republikanske
Sjedinjene Drave porekle su svoju obvezu prema ugovoru iz 1788. s monarhijskom
Francuskom, iako im je francuska pomo bila neophodna za stjecanje neovisnosti o
Engleskoj. Zahvalnost je popustila pred nudom. Vaingtonska administracija shvatila je da pomaganje republikanskoj Francuskoj protiv njezinih rojalistikih protivnika donosi rizik rata s neprijateljima Francuske koji ugroava opstanak Sjedinjenih
Drava. Saveznike su obveze naputene jer je njihovo potovanje dovodilo u opasnost sam ivot drave ije je postojanje omoguilo njihovu provedbu.10 To to je
Francuska sada bila republika, nije za odluku Washingtona imalo nikakvu teinu.
Zabrinutost za opstanak bila je jaa od potpore drugom republikanskom poretku.
Realisti navode savez konzervativnih sila kontinenta (Austrije, Pruske i Rusije)
s liberalnom Velikom Britanijom protiv revolucionarne Francuske kao daljnji dokaz
da ravnotea snaga sputava irenje neke sile u usponu unato sukobljenim ideolokim opredjeljenjima partnera. Stoljee mira izmeu velikih sila izmeu Bekoga
kongresa 1815. i Prvoga svjetskog rata 1914, pripisano je fleksibilnosti ravnotee
snaga i kljunoj ulozi Britanije kao sile koja obuzdava Rusiju na istoku i rastuu
njemaku mo na kontinentu.11 Krimski rat 1854. zdruio je prethodno ljute protivnike Francusku i Britaniju u suzbijanju ruskih pohoda prema Turskoj. Od tada je
vojna nadmo carske Njemake, koja je izrasla iz pobjede pruskog oruja u borbi
protiv Danske (1864), Austrije (1866) i Francuske (1870), bila predmet odnosa snaga
na kontinentu i britanske pomorske sile. vrsti savezi Njemake i Austrije naspram
Britanije, Francuske i Rusije na poetku dvadesetog stoljea bili su vrhunac evolucijskog procesa ravnotee snaga u Europi. Natjecanje se proirilo izvan Europe i
obuhvatilo narode diljem svijeta, koji su bili podvrgnuti europskoj vlasti.12 Borba za
mo u Europi protegnula se napokon na Japan na istoku i Sjedinjene Drave preko
Atlantskog oceana, drave koje su prije bile na margini europskog sustava ravnotee
snaga . Te e zemlje poslije postati vani akteri u Drugom svjetskom ratu i u borbi
meu velikim silama za prevlast u svijetu. S propau Njemake i predajom Japana
1945, stoljetna je borba za europsku i svjetsku prevlast prela s europskih carstava
na Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez.
9 Schroeder (1994a, b) pokazuje kako drave maju jo opcija osim jednostavnog balansiranja, meu
njima strategije pridruivanja, skrivanja i nastojanja da se nadiu ogranienja ravnotee snaga radi
miroljubivog rjeavanja sukoba drava.
10 Corwin (1916).
11 Vidi Bridge i Bullen (1980), Gulick (1955) i Kissinger (1953) za sline prikaze ravnotee snaga
na djelu. Paul Schroeder nudi drugaiji pogled na sustav Bekoga kongresa utemeljen na uzajamnom
potovanju i ravnotei kapitala, a ne moi. Vidi Schroeder (1994a, b).
12 Hobsbawm (1969, 1975) i brojni citati u knjizi.
111
NEOREALISTIKA REVIZIJA
Bipolarni sustav velesila nakon Drugoga svjetskog rata potaknuo je veliku preformulaciju realistikoga naina razmiljanja. Kenneth Waltz glavni je arhitekt te
neorealistike revizije.13 Neorealizam prihvaa glavnu tezu klasine realistike teorije, ali suava fokus realizma i njegovu koncepciju teorije kako bi iznio formalan
dokaz za tenju za moi drava. Prvo, glavnom determinantom ponaanja drava
smatra sustav drava, ne pojedinane drave ili binarne odnose meu dravama.
Decentralizirana raspodjela materijalnih kapaciteta, za razliku od moi bilo koje drave ili skupine drava, ukljuujui velike sile i protivnike hegemone, definira se
kao strukturno stanje moi koje oblikuje i gura drave.14 Sustav i njegova struktura materijalnog nasilja navodno potiu drave da se neprestano brinu za svoj opstanak i sigurnost.
Smatra se da anarhija sustava prisiljava drave da tee za moi kako bi prije svih
drugih konkurentskih vrijednosti osigurale te temeljne interese. Svaka se oslanja
na vlastite resurse. Nacionalna drava se stoga razumije kao sustav uradi sam.
Nijedna drava nikada ne moe potpuno vjerovati drugoj da e se oduprijeti posezanju za njezinim vitalnim interesima, niti se na druge drave moe osloniti da e joj
priskoiti u pomo kada se nau u opasnosti njezini vitalni interesi, sigurnost i opstanak. To stanje anarhije djeluje kao uzrok, stvarajui kronine sukobe, nadilazei
sve altruistine aspiracije i izjave o miru dravnih voa. Anarhija se ne moe nadii
zato to je dnevno iznova potvruje tenja za dravnom autonomijom i neovisnou.
Drave i sustav drava tvore zatvoren krug vjenog sukoba.
Waltz i njegovi pristalice tvrde da su te uzrone mehanizme podignuli na razinu
znanstvenog principa slinog sili tei u fizikalnim znanostima ili DNK-u u biologiji. To je postignuto otrim smanjivanjem irokog obuhvata, fleksibilnosti i spektra
opcija koje su na raspolaganju dravama u suradnji na ispunjavanju svojih suparnikih interesa, onako kako je ocrtano u koncepciji meunarodnih odnosa i sigurnosti
klasinoga realizma. Neorealizam je te opcije zaloio kako bi iznio svoje pravo na
znanstvenu istinu. To je pravo logiki odrivo ako se samodovoljna, rigorozna i uska
definicija meunarodnih odnosa neorealizma kao sustava dravnih odnosa definiranih raspodjelom nasilja u tim jedinicama potvrdi kao primjereno, iako usko ogranieno, podruje za teoretiziranje o meunarodnim odnosima i sigurnosti. Jednom
kada se prihvate njegove teze o stanju koje najvie utjee na ponaanje drave, slino tokama i pravcima u euklidovskoj geometriji, neumitno slijede njegovi zakljuci o brizi drava za opstanak. Neorealistiki model dri da su drave, kao jedinice
prisile, radi vlastita opstanka osuene na odnose meuovisnosti s drugim dravama. Kako tvrdi Waltz, Teorija je slika, stvorena mentalno, ogranienog podruja ili
polja djelovanja.15 Waltzova slika meunarodnih odnosa svodi polje prouavanja
jedino i iskljuivo na mo prisile drava unutar anarhinog sustava drava. Taj je
sustav zatvoren, cjelina za sebe, izoliran od svih drugih aktera i imbenika utjecaja.
Gotovo beskonaan broj politika i ciljeva to ih drava moe slijediti, osim onih
koje odreuje koncepcija meunarodnih odnosa neorealizma, premauje djelokrug
te teorije. Svi su drugi oblici moi i utjecaja znanstvene spoznaje, tehnoloke ino13 Hobsbawm (1969, 1975) i Waltz (1979, 1954, 1964, 1981, 1993, 1997).
14 Waltz (1986).
15 Waltz (1997: 913).
112
vacije, ekonomsko bogatstvo ili ideoloke vrijednosti izbrisani sa slike. Iako priznaju da su vani za tradicionalno realistiko miljenje,16 neorealisti te kompleksne
izvore moi marginaliziraju ili odbacuju kao jednostavno irelevantne za obuhvat
teorije o ponaanju drava koju iznose. Pridaje im se neznatna vanost, jer prema
njihovoj pretpostavci Waltzovoj mentalno stvorenoj slici drave ne mogu nadii nunosti sile i nasilja koje im namee struktura moi meunarodnoga sustava. Ti
drugi oblici moi te irok i zbunjuju spektar aktivnosti i projekata koje vode drave,
naroito njihovi socijalni imperativi ili briga za vlast i legitimaciju, preneseni su na
druge razine analize ponaanja drava, bitno sporedne vrijednosti i teine.
Neorealistika teorija smatra da druga podruja djelovanja drave recimo promicanje ljudskih prava ili ekonomskog razvoja nikako ne mogu nadjaati decentralizaciju nasilja u rukama dravnih jedinica. Na vlastiti rizik zanemaruju poticaje
na prisilu koje stvara taj anarhini sustav. Sustav drava navodno je zatvoren u sebe,
izoliran, i drugi oblici tvrde ili meke moi ne mogu ga probiti. Druge su razine
analize i s njima povezani meunarodni akteri takoer iskljueni iz obuhvata teorije i utjecaja to bi ga mo kojom raspolau mogla imati na ponaanje drava i sustav drava. Oni ukljuuju pojedince, transnacionalna udruenja (Katoliku crkvu,
Human Rights Watch i sl.), multinacionalne korporacije, meuvladine organizacije (Svjetska trgovinska organizacija, Europska unija itd.) te drutvene pokrete, poput globalnih terorirstikih i zloinakih organizacija. Neorealisti spremno priznaju
vanost tih aktera. Ono to poriu jest njihova mo i znaenje koje imaju u podruju
teorije meunarodnih odnosa, odnosno determinacijsku ulogu u tenji drave za sigurnou i opstankom.
Drugo, i u otroj suprotnosti s tradicionalnim realistima, neorealisti smatraju
da su sigurnost i opstanak drave, a ne mo per se, glavni, povlateni cilj dravnog djelovanja. Ta distinkcija ima kljune implikacije za opisivanje, objanjavanje
i predvianje djelovanja drave. Dok realisti klasiari poput Hansa Morgenthaua
ili moderni teoretiari igara poput Roberta Axelroda vide irok spektar moguih
naina poveanja moi drave te postizanja dogovora i kompromisa s drugim dravama, neorealisti naglaavaju odluujuu ulogu nepremostive sistemske anarhije i
nunost vojnih kapaciteta drave koji e jamiti njezinu sigurnost. U neorealistikoj
reinterpretaciji drave i materijalnih ogranienja s kojima se suoava isputeni su iz
vida bogati i sloeni oblici moi drave, koje ograniavaju i potiu pravni, ekonomski i moralni imbenici. Za neorealiste, svi oblici moi okreu se u konanici oko
uspjeha drave u postizanju konkurentskog mjesta u neprestanoj borbi drava da
preive i sprijee bilo koju dravu ili skupinu drava da ugrozi njihove sigurnosne
interese. Sukob je endemski za meudravne odnose. Suradnja sa suparnicima ili saveznicima bitno je privremena i kontingentna ovisna o promjenjivim okolnostima.
U uvjetima anarhije, drave e se meusobno uvijek potiskivati. U suprotnom,
u opasnosti je njihov opstanak. One se ne prikljuuju jaima, ne skrivaju se i ne pokuavaju nadii sustav.17 Te se opcije odbacuju kao neizvodljive. Drave riskiraju
da ispadnu iz borbe za opstanak. Ako su se Sjedinjene Drave i njihovi saveznici,
u skladu s neorealistikom teorijom, suprotstavljale Sovjetskom Savezu i njegovim
partnerima, oekivali bismo da isti mehanizmi djeluju pri nastanku multipolarnog
svijeta s raznolikim centrima tvrde i meke moi unutar sustava kojim dominira jed16 Morgenthau (1985).
17 Schroeder (1994b, 2004).
113
na vojna velesila (Sjedinjene Drave) u doba nakon Hladnoga rata. To se doivljava

bilo kao suprotstavljanje Sjedinjenim Dravama kao unipolarnoj moi suvremenoga
sustava ili kao napad na premonu zapadnu koaliciju liberalno-demokratskih drava
ija je tehnoloko-ekonomska mo daleko vea od moi june hemisfere s njezinim
dravama u razvoju.18 Prije Hladnoga rata ili nakon njega drave su jo prisiljene, prema neorealistima, brinuti se zbog svojih relativnih materijalnih kapaciteta.19
Tvrdi se da su ekonomska i tehnoloka neravnotea snaga, a ne samo slabljenje vojne
moi, neizbjean imperativ.20
Tree, neorealisti tvrde da su bipolarni sustavi stabilniji od multipolarnih sustava.21 Prvi su navodno manje skloni ratu. Hladnoratovska bipolarna struktura bila
je prikazana ne samo kao stabilna nego i kao neunitiva u predvidivoj budunosti.
Smatralo se da je vojna mo kojom su raspolagali Sjedinjene Drave i Sovjetski
Savez tako velika da ih ne moe istisnuti nijedna druga drava ili kombinacija drava. Nijedna velesila, prema miljenju neorealista, nije trebala saveznike. To se nije
moglo rei za manje sile. Po definiciji, promjenjiva saveznitva ne bi imala nikakve
posljedice za bipolarni sustav, koliko god te promjene rubno utjecale na promjenjive
partnere velesila. Lealjke na palubama transkontinentalnih linijskih brodova, opisane ovdje kao partneri u savezu, mogle su se prerazmjetati ili su se neke mogle
prebacivati na brod druge velesile ili pak bacati preko palube. Na snagu oceanskih
brodova i smjer u kojemu su vozili druge drave i aktere ne bi djelovale te povrinske
promjene. Nijedna nova kombinacija saveznika ili ako hoete, premjetanje lealjki nije mogla oslabiti materijalnu snagu nijedne velesile.
Budui da je svaka velesila mogla navodno tono procijeniti mo svoje suparnice i budui da se nijedna nije morala zabrinjavati za djelovanje saveznika, raunice
moi bile su navodno transparentnije i mjerljivije nego su to su u sloenijem multipolarnom sustavu. Dominantni nuklearni kapaciteti koje su posjedovale velesile
uvrstili su pretpostavljenu stabilnost bipolarnog sustava. Konvencionalno naoruanje, koliko god bilo razorno, nije se moglo fokusirati onako precizno ili onako brzo
kao nuklearno oruje. Prijetnje velesila pribjegavanjem konvencionalnom ratovanju
neminovno su poveale izglede za eskalaciju i uzajamno nuklearno unitenje. Svaka
je mogla u nekoliko minuta potpuno razoriti drugu dravu. Ta ugraena prijetnja
promijenila je raunice protivnika te navela na oprez i stoga pojaala motivaciju za
stabilnost na objema stranama.
Velesile su bile objektivno motivirane suraivati kako bi sprijeile nuklearni sukob i izbjegle svoje unitenje. To golemo strateko ogranienje odredilo je koliko
e daleko i iroko ostvarivati svoje interese silom i prijetnjama. Onako golema pogrena raunica protivnika kakva je obiljeila izbijanje Prvoga i Drugoga svjetskog
rata, iz kojih je Njemaka pogreno pretpostavila da e izai kao pobjednik, moda
bi bila manje vjerojatna da su vojni planeri raspolagali brzim i sigurnim dalekometnim, neranjivim nuklearnim orujem.22 Doista, neorealisti su traili vee, a ne
manje, irenje nuklearnog naoruanja. Njihove su ih pretpostavke o moi drave i o
neprestanoj tenji za sigurnou navele da anticipiraju i predviaju kako e drave
18
19
20
21
22
Vidi, na primjer, Layne (1993), Mearsheimer (1990) i Waltz (1993, 1997).

Layne (1993).
Grieco (1990).
Waltz (1964). Za drugaije stajalite, koje se zalae za suprotno, vidi Deutsch i Singer (1964).
Waltz (1981). Za slino miljenje, iz perspektive liberalne teorije, vidi Mueller (1989).
114
ii na nuklearno naoruanje i u skladu s tim, savjetovali su da to uine jer su navodno imale malo izbora u uvjetima anarhije. Takav bi svijet takoer bio stabilniji;
to jest, manje sklon velikim ratovima i spremniji ograniiti one manje.23
Nakon gotovo etiri desetljea polemike, pitanje je li ratu skloniji bipolarni ili
multipolarni sustav i dalje nije rijeeno.24 Obje strane imaju svoje pristalice. Obje
podastiru dokaze u potvrdu svojeg stajalita. Valjanost suparnikih tvrdnji presudno
ovisi o reinterpretiranju evolucije meudravnog sukoba kako bi se uklopilo u njihovo predvianje izbijanja neprijateljstava. Mnogi tradicionalni realisti navode sustav
preklapajuih i proturjenih saveza, koje je potajno sruio njemaki kancelar Otto
von Bismarck nakon stvaranja njemake carske drave u drugoj polovici devetnaestog stoljea, kako bi pokazali da su multipolarni sustavi stabilniji.25 Kad nijedan
saveznik nije pouzdan i svatko je potencijalan dezerter, agresori se ne mogu potpuno
osloniti na svoje trenutane partnere ni biti sigurni nee li oni, ili do tada neutralne
drave, ui u koaliciju protiv njih.26 S usponom Sjedinjenih Drava kao jedine vojne
velesile, polemika o stabilnosti bipolarnog naspram multipolarnom sustavu privremeno je zaboravljena, ali moda e se opet pojaviti bilo zato to amerika mo moe
postati prevelika, vrlo slino Ateni u Peloponeskom ratu, ili zato to e neki drugi
hegemon ili koalicija drava moi ugroziti amerikoga hegemona.
AD HOC IZMJENE REALIZMA I NEOREALIZMA

Neki realisti, iako smatraju da je neorealistiko sistemsko objanjenje sukoba dokazivo, tvrde da se i opsegom i dubinom mora poveati kako klasini realizam tako i
neorealizam kako bi se objasnili novi oblici ponaanja drava. Naroito treba bolje
objasniti izbore i ponaanje aktera kako bi se mogli objasniti i predviati sigurnosno ponaanje i sigurnosne politike drava. Ti znanstvenici ele testirati uvjete pod
kojima se teza neorealista moe popraviti u konkretnim sluajevima proturjeja izmeu onoga to predviaju tradicionalni realisti i neorealisti i onoga kako se drave
doista ponaaju.
Tim ad hoc izmjenama, skupljenim kako bi se popunile zbunjujue rupe u realistikoj teoriji i osnaila realistika paradigma u njezinu nadmetanju s drugim
navodnim hegemonima teorije sigurnosti, nastalo je nekoliko vanih odstupanja
od klasinih pretpostavki i neorealistikih oekivanja. Kumulativni uinak tih korekcija zbunjujuih injenica i opominjue kritike suparnikih kola jest okretanje
klasinoga realizma naglavce i slabljenje eksplanacijske snage neorealizma. Te su
promjene potaknule kritiare bilo da odbace realizam kao znanstveni program u
23 Vidi Waltz (1993), gdje se predvia da e Njemaka i Japan razviti nuklearne kapacitete. Mearsheimer
(1990) u biti predvia isto.
24 Usporedite Waltzovo stajalite s Deutschom i Singerom (1964). Nakon etiri desetljea istraivanja
i rasprava o tom pitanju, pitanje je li bipolarni ili multipolarni sustav skloniji ili manje sklon ratu ostaje
nerijeeno. Vidi Midlarsky (1989).
25 Bridge, naroito (2003: 260ff).
26 Eyck (1968) i Taylor (1967).
115
degeneraciji27 ili da pitaju je li jednostavno pao u ruke svojih suparnika toliko da se

kritiari pitaju je li itko danas realist.28
Prvo, tu su oni koji prelaze s objektivnih uvjeta ravnotee snaga, na kojima su inzistirali realisti i neorealisti, na psiholoke ili subjektivne varijable kako bi objasnili
djelovanja drave koja su u suprotnosti s uravnoteivanjem. Meu tim su znanstvenicima oni koji tvrde da multipolarni sustav moe biti stabilan ili nestabilan, ovisno
o vojnim strategijama koje su sigurnosti radi odabrali donositelji odluka. Hoe li
prevladati ovaj ili onaj ishod, to prema tim analitiarima ovisi o percepciji politiara
na vlasti o tome hoe li interesima njihove drave najbolje sluiti ofenzivna ili defenzivna vojna strategija.29 Voe koji vjeruju da e se sljedei rat dobiti napadom pretpostavka koju su prije Prvoga svjetskog rata openito dijelili europski vojni kadrovi
navodno doivljavaju svoje drave kao zarobljenike meusobno vezane lancima.
Kako se rat ne bi izgubio, ne smije se izgubiti nijedan saveznik. U tim okolnostima
iskru rata moe zapaliti bilo koji saveznik koji izmakne nadzoru; on svoje saveznike uvlai u neprijateljstva tako to povlai njihove lance. Za one koji dre da je
obrana pobjednika strategija kakav je bio sluaj u meurau savezi su pozivi na
svaljivanje odgovornosti. To ponaanje, kojim se smanjuje zastraujue djelovanje
saveza, moe takoer ubrzati izbijanje rata jer se mogui agresor manje boji protivnikog manjkavog saveza svaljivaa odgovornosti.
Uoite promjenu eksplanacijske snage te revizije. Balansiranje i pouzdanost saveza te pitanje rata ili mira objanjavaju se percepcijama dravnika.30 Za klasine
realiste i stroge konstrukcionistike neorealiste, objektivni uvjeti materijalne snage
u konanici i uvijek odreuju ponaanje drava. Naravno da ima prostora za pogrena razumijevanja i pogrene procjene prave snage protivnika te ravnotee snaga meu dravama. Dugorono, to ne igra ulogu. Kada se testiraju, nematerijalne
percepcije nisu ravne materijalnoj snazi. Naglasak na materijalnoj snazi, koja se
moe objektivno promatrati, nedvojbeno razlikuje klasine realiste i neorealiste od
njihovih revizionistikih kolega. Prvi tvrde da te prijateljske izmjene, svjesno ili ne,
ugroavaju realistiko i neorealistiko konceptualno zdanje. Revizionisti dokazuju
da, pod uvjetima koje navode, percepcija raspodjele nasilja po dravama i materijalne ravnotee snaga moe biti i esto jest vanija od same materijalne baze. Takva se
analiza, ako se dopusti da istisne procjenu kapaciteta materijalne snage, bitno udaljava od klasinog realistikog miljenja i nedvosmisleno od ue fokusiranih neorealistikih strictures.
Tu preorijentaciju prema subjektivnim percepcijama kao uzronim pri objanjavanju dravnih sigurnosnih politika jo dalje razvijaju drugi analitiari, koji sebe
jo ubrajaju u realiste. Oni se usredotouju na psiholoke mehanizme kojima akteri ocjenjuju namjere drugih drava i njihovih voa. Prema toj analizi, drave
i dravnici balansiraju u skladu s percipiranim namjerama drugih reima. Oni ne
balansiraju u odgovor na materijalnu snagu drugih drava ili ak svoju percepciju
27 Vasquez (1997), Vasquez i Elman (2003).
28 Legro i Moravcsik (1999). Ta je kritika produbljena radom empirijskih, bihevioristikih znanstvenika,
o kojima se govori u 6. poglavlju, koji ustanovljuju mnoge nepodudarnosti izmeu tvrdnji realizma i
stvarnog ponaanja drava. Vidi Wayman i Diehl (1994) za ispitivanje tih raskoraka izmeu injenica i
povijesti.
29 Christensen i Snyder (1990).
30 Istaknuti teoretiar koji je najodgovorniji za uvoenje percepcija u teoriju meunarodnih odnosa kao
izmjenu kojom se popravlja realizam jest Robert Jervis. Vidi Jervis (1976, 1998).
116
vojnih kapaciteta i strategija tih potencijalnih suparnika.31 Hoe li drave potiskivati

monog hegemona u usponu ili se toj dravi prikljuiti, ovisit e o procjeni kako e
potonja upotrijebiti svoju veu materijalnu snagu. Drave se nee uvijek usprotiviti
najsnanijoj dravi. To proirenje realistike teorije u biti odbacuje sredinju vanost
vojne snage kao initelja koji odreuje ponaanje drave. Ono se oslanja na teoriju o
namjerama drave kao kljunoj varijabli za odreivanje ponaanja drave suprotstavljanja ili prikljuivanja.
Neki drugi samoprozvani realisti pak smatraju da ak ni to nije dovoljno. Za njih
prelazak s kapaciteta na namjere ne moe primjereno objasniti sigurnosno ponaanje drava, suprotstavljanje i saveze, naroito u razdoblju izmeu Prvoga i Drugoga
svjetskog rata.32 Dok klasina realistika teza o egzogeno odreenom ponaanju drave kao funkcije raspodjele vojnih i materijalnih kapaciteta ostaje vaan imbenik
za objanjavanje sigurnosnih saveza, neki realisti misle da se to grupiranje i svrstavanje drava potpunije razumije kao posljedica konvergirajuih preferencija drava. Izbori se ine ak i po cijenu materijalne slabosti drave, ovisno o tome je li to
revizionistika ili status quo drava. Varijacije u svrstavanju drava i u sastavu suparnika saveza ovise o razlikama vrijednosti i preferencija drave te drugim domaim drutveno-politikim aranmanima. To proirenje tradicionalnog realizma na
bitno subjektivne imbenike, koje vie odgovara konstruktivistikom nego realistikom nainu miljenja, oduzima realizmu jednu od njegovih najvanijih teza o tome
da drave neprestano tee moi i suprotstavljanju snanima. Obrnule su se uzrone
strelice koje objanjavaju sigurnosno ponaanje drava. Jedan dobronamjerni realistiki kritiar zakljuuje da oni koji stoje na tom stajalitu pretvaraju realizam u
idealizam.33 Ta se kritika ne svia revizionistima realizma, koji prigovaraju da e se
drave prikljuiti ak i snanima ako od toga imaju korist, naroito u onim sluajevima kada su mone drave status quo sile i kada slabije drave u svojoj oitoj materijalnoj slabosti u odnosu na monije drave ne vide razlog za zabrinutost ili prijetnju.34
U tom duhu druga skupina samoprozvanih realistikih teoretiara objanjava
i Hladni rat psiholoki i normativno. Za Gorbaova i druge sovjetske reformatore
smatraju da su postupno postajali uvjereni u neagresivne namjere Zapada. Navodno
je percipirana defenzivna pozicija Sjedinjenih Drava osobito uvjetovala i izazvala politiku detanta kao preduvjet reforme. Ako se pretpostavilo da je Zapad usvojio defenzivno stajalite (suprotno lenjinistikim oekivanjima), tada je slijedilo da
Zapad nee iskoristiti detant ili slabost Sovjetskoga Saveza tijekom reformskog procesa te njegovo prilagoavanje prevladavajuim zapadnjakim institucijama, naroito globalnim kapitalistikim tritima. Gorbaovljeve su reforme, utemeljene na
njegovim percepcijama miroljubivih namjera Zapada, ironino i nenamjerno unitile komunistiki reim i njegovu osobnu mo.35 U toj revizionistikoj preformulaciji
klasinog i neorealistikog miljenja, materijalna snaga suparnika gubi se iz vida
kao glavna pogonska snaga ponaanja velesila. Objanjenje Gorbaovljevih reform31 Walt (1987).
32 Schweller (1998, 1994).
33 Legro i Moravcsik (1999: 32).
34 Za energino i iroko pobijanje kritika koje realiste optuuju za odbacivanje prvih principa vidi
Feaver et al. (2000). Kada drave vide korist od svrstavanja uz moniju dravu, to je potencijalna (a
za klasine realiste stvarna) prijetnja njihovoj moi i interesima, moe se oekivati da e se toj dravi
pridruiti, suprotno klasinim i neorealistikim oekivanjima.
35 Wohlforth (1993, 1994, 1998).
117
skih mjera i radikalne promjene u sigurnosnoj politici Sovjetskog Saveza ne ovisi

samo o Gorbaovljevim percepcijama moi nego i o analitiarevim percepcijama
Gorbaovljevih percepcija namjera Zapada.
Drugi, noviji pokuaj spaavanja realistikog (pa i neorealistikog) objanjenja
promjena u sovjetskoj vanjskoj i sigurnosnoj politici u Gorbaovljevo doba zavreuje
pozornost.36 Ti se samozvani realistiki znanstvenici usmjeravaju na objanjavanje
promjena u sovjetskoj politici, a ne na mnogo tee pitanje zato je Sovjetski Savez
propao. Potonje je i dalje kljuni dogaaj koji je transformirao Hladni rat i oznaio
kraj bipolarnog sustava. Za razliku od klasinoga realizma, ti se znanstvenici bave
tehnolokim i ekonomskim nedostacima Sovjetskog Saveza. Za ta se ogranienja
kae da su prisilila na snane promjene u sovjetskom miljenju, ukljuujui i konzervativce i reformatore, kako bi se odluili za politiku detanta prema Zapadu. Pri naglaavanju tih materijalnih, ali nevojnih, kapaciteta, stari i novi realisti naizgled se
sslau. Za objanjenje vanjskopolitikih promjena biraju se materijalne, vidljive sile.
U tim je objanjenjima izostalo pitanje zato se za svoje ekonomske potrebe
Zapad odluio oslanjati na otvoren, transnacionalni sustav znanstvenih otkria, tehnolokih inovacija i sve veih globalnih trita. Te odluke, koje se samo dijelom
mogu svesti na imbenike strateke snage, stvorile su raskorake koji su prisilili na
promjene u sovjetskom vanjskopolitikom i sigurnosnom razmiljanju. Ono to nije
potpuno ili uvjerljivo objanjeno jesu imbenici koji su doveli do izgradnje onih
struktura moi koje su, vie nego vojna sila, unitile sovjetsku dravu (za to realisti i neorealisti misle da se nee dogoditi vojno snanoj dravi) i monopol vlasti komunistike partije u Sovjetskom Savezu i diljem istonoeuropskoga carstva.
Objanjavanje promjena u sovjetskoj sigurnosnoj i vanjskoj politici ne moe se odijeliti od objanjavanja zato se Sovjetski Savez uruio a Hladni rat zavrio. Potonji ishodi zahtijevaju objanjenje koje je izvan granica realistike paradigme, koliko god
je realistiki teoretiari matovito revidirali kako bi tu teoriju spasili.
Kao to se moe oekivati, tvrdi realistiki pesimisti nisu pripravni reinterpretirati realizam tako da ukljui subjektivne imbenike ili varijable, poput percepcija, ideologije, namjera ili normativne konvergencije izmeu drava i voa, kako bi
objasnili openito i sigurnosno ponaanje neke drave. Takoer nisu voljni prihvatiti tvrdnje znanstvenika koji upuuju na to da su defenzivne i ofenzivne strategije
nune kako bi se teorija potkrijepila ili proirila, a jo su manje skloni izmjenama
neorelizma. Prijateljske izmjene kako bi se ispravili uoeni realistiki i neorealistiki nedostaci pretvaraju se u zamjenske geste. Prihvate li se takve geste, one, kako su
primijetili kritiari, ugroavaju realistiko-neorealistiki projekt.37 Kad imate takve
prijatelje, to e vam kritiari?
OPTIMISTINI REALIZAM
U razliitoj mjeri, i bez obzira na to koliko im se tvrdi realisti i neorealisti odupirali ili ih odbacivali, tih nekoliko popravaka klasine i neorealistike teorije mogu
se smatrati konceptualnim mostovima prema optimistinijem shvaanju realizma.
Za te optimiste, sukob, tenja za moi, opstanak i oportunistika politika korist i
36 Brooks (1997).
37 Vasquez (1997).
118
dalje utjeu na ponaanje drava. Iako se te granice konsenzualne suradnje nikada

ne mogu potpuno i konano nadii, optimistini su realisti otvoreniji za mogunost
poputanja konfliktnih ogranienja nego njihova pesimistina braa.38 Ti se teoretiari oprezno nadaju evolucijskim izgledima neprisilne suradnje drava. Drave su
za njih racionalni, sebini akteri. Suparnici mogu nauiti suraivati radi uzajamne
koristi i sukob drati pod nadzorom. Polazei od alosne i pesimistine pretpostavke egoistinog ponaanja, koju dijele s drugim realistima, ti teoretiari tvrde da je
suradnja meu dravama mogua u beskonano dugim razdobljima pod odreenim
odredivim uvjetima.
Za neke, ograniena suradnja sukob u granicama moe ak postati prevladavajua i oekivana norma meu suparnicima. Taj smjer analize potkrepljuju
logika teorije igara, eksperimentalni laboratorijski dokazi i povijesni podaci o ponaanju drava. Optimisti smatraju da drave mogu nauiti suraivati u funkciji, paradoksalno, svojih sebinih interesa. Drave se radi uzajamne koristi u meusobnim
odnosima mogu manje oslanjati na silu i prijetnje. Zamislivo je da zatvoreni krug
nasilja i protunasilja koji prikazuju klasini teoretiari (i koji su prihvatili neorealisti) pretvore u krug sve vee suradnje i otpora ili ustezanja da upotrijebe silu kao
sredstvo postizanja onoga to ele.
Protivnici, ak i naizgled tako ustrajni suparnici poput Francuske i Njemake nakon Drugoga svjetskog rata i velesile u Hladnome ratu, motivirani su za suradnju.39
Za razliku od neorealista, optimisti proiruju i poopuju te motive i na bipolarni i na
multipolarni sustav. Od drava koje se natjeu oekuje se da se suzdre od upotrebe
sile ili pretjeranih prijetnji ako to rezultira kontraproduktivnim reakcijama njihova
suparnika. Ako je oekivana korist od prijetnji i nasilja manja od trokova i rizika
tih stratekih poteza, tada je razumno, prema optimistima, da se drave suzdre od
pritiska na suparnike, saveznike ili neutralne drave.40 U konkretnim pitanjima treba li pokrenuti neprijateljstva ili ne, od suparnika se oekuje da uine sve to je mogue ne bi li suzbili ne samo ponaanje svojeg suparnika nego i njihove uzajamne
interakcije kako bi sprijeili rat ili oruanu borbu koju nijedna strana ne eli. Takav
rat mogao bi izbiti igrom sluaja, iz nepanje i nenamjerno kao posljedica djelovanja
ije se reperkusije nisu potpuno shvatile. Kad pone, naroito kada bi se upotrijebilo nuklearno naoruanje, suparnici su snano motivirani to prije prekinuti oruane
sukobe kako bi sauvali svoja drutva i vitalne interese. Oekivana korist od upotrebe ili prijetnje silom za mogue dobitke definirana je tim navodno zajednikim
racionalnim raunicama.
Suradnja suparnika u suzdravanju od oruane borbe kroz mjere kontrole naoruanja i razoruavanja ne mora biti nespojiva s realistikim uputama. Clausewitz
je to shvatio prije vie od stoljea kada je upotrebu sile definirao kao politiko djelovanje. Suradnja meu protivnicima ima smisla kada su njihovi vitalni interesi i
sam opstanak u opasnosti ako nisu postavili granice svojem pozivanju na silu radi
razrjeavanja meusobnih razlika. Vjerojatno je, takoer, da ele preivjeti i izbjei pogubne ishode svojih nasilnih odnosa. Ti optimistini realisti dre kako drave
tee izbjei igrom sluaja, iz nepanje i nenamjerno izazvan rat te da ele minimizi38 Vidi, na primjer, Axelrod (1984, 1986), Axelrod i Keohane (1993) i Schelling (1960, 1966).
39 Glaser (1996). Dokazi o suradnji velesila na regionalnoj razini nalaze se u Kolodziej i Kanet (1991).
40 Teorijski temelj za to stajalite priredio je ponajprije Thomas Schelling (1960, 1966). Vidi takoer
Schelling i Halperin (1958).
119
rati njegove uglavnom nepredviene i tetne posljedice smanjivanjem nasilja i brzim

prekidom neprijateljstava. Prvi svjetski rat je model za takve neeljene ishode koji
su bili pogubni za sve ukljuene drave ishode koje nitko nije oekivao i, dakako,
prieljkivao ili elio.
Takoer, eksperimentalni nalazi na temelju simulacija pokazali su da se ograniena suradnja meu protivnicima u jednom podruju moe proiriti na druga podruja meudjelovanja. Opetovanim kontaktima i iskustvima uzajamno korisne
suradnje politiko uenje moe osnaiti strategiju suradnje u odnosu na kratkorone
dobitke postignute povlaenjem iz suradnje. Kako bi se proizveo taj kreposni krug,
suprotan Hobbesovu zaaranom krugu, istraivanje Roberta Axelroda pokazuje da
se jednostavna strategija milo za drago moe razviti u strategiju dosljednog suradnikog ponaanja.41 Ta strategija trenutano kanjava igraa za stjecanje privremene prednosti pred suradnikim igraem. No kada se ovaj vrati suradnji, nagraen
je uzajamnim koristima koje nastaju iz suradnje. Privlanost je te strategije, prema Axelrodu, u njezinoj jednostavnosti, odsutnosti osvetoljubivosti i pragmatinoj
sklonosti trenutanim i obostranim pozitivnim dobicima za igrae. Kako zakljuuje Axelrod, strategija milo za drago je ugodna, otvorena propitivanju, spremna
na pratanje i jasna.42 Igrai usvajaju strategije koje imaju ta svojstva. Suradnja se
moe zapoeti, odrati i jaati. Sukob meu suparnicima i dalje postoji, ali akteri
kroz iskustvo ue da vie dobivaju suradnjom, iako ne nuno jednako, nego ako se
povlae zbog marginalnih dobitaka u posljednjem susretu sa suparnikom i za svoj
modus operandi odaberu stalan sukob. Teorijska osnova za motivaciju na suradnju
potanje je opisana u nastavku, kada izlaganje prelazi na igru zatvorenikova dilema kao metaforu meunarodnih odnosa i, konkretnije, tenju drave za sigurnou
i opstankom.
Implikacije Axelrodove teorijske pozicije sastoje se u tome da Hobbesovi sebini
egoisti mogu suraivati i oduprijeti se kunji privremenih i prolaznih prednosti iskoritavanjem drugih. Pretvaranje zaaranoga kruga u kreposni ne mora nuno ovisiti
o nekom Levijatanu koji stoji izvan odnosa aktera nad kojima vlada. Zamislivo je
da poredak nastane iz prvotnoga sukoba interesa igraa i da bude proizvod njihovih
sebinih poteza.43 Strategija milo za drago, koju primjenjuje jedan od igraa na
Axelrodovom turniru, pobijedila je mnogo sloenije i zamrenije strategije za maksimiranje dobitaka u sukcesivnim partijama. Ponovljeno iskustvo nauilo je igrae
da se suradnja isplati vie nego sukob i povlaenje.
Nekoliko okolnosti potie suradnju. Dobici za igrae moraju biti meuovisni, to
jest uzajamno kontingentni. Igraima postaje sve jasnije da njihovi uzajamni dobici
maksimiraju njihove individualne dobitke kroz suradnju. Kako bi dosegnuli tu razinu svjesne igre, moraju se i dalje sretati i ulaziti u interakciju. Njihov odnos nije
jednokratan. Unutar te sjene budunosti, kako kae Axelrod, igrai su motivirani
odrei se kratkotrajnih dobitaka koje stjeu povlaenjem u korist dugoronih koristi. Oekivanja od te igre osobito dobro funkcioniraju ako je igraa malo. Tada su
41 Axelrod (1986), Axelrod i Keohane (1993).
42 Ibid.: 176.
43 Keohane (1984), polazei od neoklasine teorije o kojoj se govori u 5. poglavlju, iznosi to oekivanje.
Vidi Coase (1937, 1960). Ozbiljan je problem, na koji upuuju Axelrod i njegovi kolege, to to evolucija
suradnje dobivena iz simulacije najbolje funkcionira na malim brojevima. Moe li se primijeniti na 200
drava i est milijardi razliitih i podijeljenih ljudi? Svakako, nipoto nije sigurno da je takva dobrovoljna
suradnja laka ili automatska bez nekog reda. To otvara pitanje uloge prisile u drutvenoj evoluciji.
120
zbunjenost i mogunost pogrenog razumijevanja smanjene. Igrai mogu formirati

jasna i pouzdana oekivanja od meusobna ponaanja kroz ponovljeno igranje igre.
Praenje oekivanog ponaanja lake je i jeftinije nego sloenije strategije kanjavanja onih koji izlaze iz igre; sankcije su usmjerenije i odmjerenije nego kod obostranih poteza egoista kod Hobbesa.
Druga skupina prijateljskih realista uzima povijest, a ne teoriju igara kako bi se
zaloila za mogunost suradnje meu egoistima. Engleska je kola osobito spretna
u proirivanju raspona klasinog miljenja o sigurnosti i poretku tako da pritom ne
odbaci sasvim kljune pretpostavke tradicionalnog realizma. Pristalice te kole dijele pretpostavku o sebinim akterima, ali se oslanjaju na svoju rekonstrukciju povijesnih podataka kako bi istaknuli dokaze o sve veoj suradnji meu dravama.
Izvodei ope zakljuke iz ponaanja drava od njihova nastanka u Europi,44 Hedley
Bull kae kako su drave ublaile podjele kao posljedicu anarhije i da su dijelom
nadile to manjkavo stanje. Uspjele su izgraditi stanovit poredak ili upravljanje meusobnim odnosima. U nekoliko stoljea uenja drave su se sloile oko nekoliko
vanih, premda ogranienih, pravila kako bi stvorile krhak poredak i mir. Drave
jo podravaju decentraliziran sustav globalnog poretka koji poiva na suverenoj
nacionalnoj dravi. Autonomija i legitimacija drava potvruje se i odrava implicitnom suglasnou samih drava. Drave priznaju jedne druge kao moralno jednake unato raznim razlikama u sposobnosti obavljanja svojih unutarnjih i vanjskih
sigurnosnih funkcija. Ta su svojstva ugraena u sustav nacionalnih drava, koji ih
podupire, a rezultat je sinergijsko jaanje jednog sustava posveenog tim dravnim
interesima i ciljevima.
Prema pristalicama engleske kole, vitalni je interes drava odravati taj decentralizirani sustav. On je najbolje, iako svakako ne i posve pouzdano, jamstvo njihova opstanka i neovisnosti.45 Taj je sustav takoer preduvjet polaganja prava drava
na monopol na nasilje u vladanju populacijama demarkiranim geografskim prostorom kojim upravljaju. Sustav drava takoer svaku jedinicu osposobljuje za obranu
njezinih interesa i interesa njezina stanovnitva naspram onih koji im ne pripadaju.
Bull i kolege iz engleske kole tvrde da se taj sustav drava, u kojemu su drave vodile rauna o koracima i snazi drugih drava, progresivno razvio u zajednicu drava. Kao lanice jedne zajednice, drave ne samo to kalkuliraju kako upotrijebiti
svoju mo za poeljan utjecaj na ponaanje drugih drava nego takoer djeluju s
obzirom na oekivanja vezana za zajednike interese i vrijednosti u vladajuim ureenjima te zajednice.
Bull primjeuje kako su drave tijekom stoljea svoje evolucije zapravo bile vie
u miru nego u ratu, unato oitom pokolju dvadesetoga stoljea, kojega je Bull vrlo
svjestan. Kao racionalni, oprezni egoisti, koji vode rauna o vlastitim interesima i
44 U ovoj se knjizi prihvaa pojam drave drugaiji od Tillyjeva (1975a, b, 1990). Potrebama ove
rasprave odgovara da se usredotoi na modernu dravu i njezinu evoluciju, koja poinje u Europi u
petnaestom i esnaestom stoljeu. Vidi, na primjer, Spruyt (1994) i osobito Rosecrance (1986), koji prati
nastanak trgovake drave.
45 Bull takoer iznosi paradoksalnu tvrdnju da katkada drava mora biti podijeljena meu snanijim
dravama ako je nesposobna ispunjavati svoje sigurnosne obveze kako bi sauvala ravnoteu snaga
kao institucija meudravnog vladanja. Podjelu Poljske potkraj osamanestoga stoljea izmeu Pruske,
Austrije i Rusije navodi Bull (1977) kao primjer proturjenih ogranienja sustava nacionalnih drava kao
sustava vladanja: neka drava moe biti rtvovana kako bi spasila druge drave i ravnoteu snaga meu
grabeljivim dravama.
121
opstanku, sve su se vie bavile miroljubivim razrjeavanjem razlika i smanjenjem

nasilja u meusobnom svoenju rauna. Pokolj Prvoga i Drugoga svjetskog rata ili
globalno natjecanje Hladnoga rata moda su odredili granice suradnje meu dravama, ali te su borbe potvrdile a ne porekle implicitnu suradnju za spaavanje zajednice drava i kontrolu onih koje su teile hegemoniji.
Ravnotea snaga meu dravama kako bi se sprijeilo da ijedna dominira drugima i sustav pretvori u unipolarnu vladavinu bila je na djelu i u miru i tijekom tih
oruanih borbi. Ravnotea snaga bila je sustavu drava inherentna kao njegov kljuni mehanizam vladanja. Gledana u tom povoljnom svjetlu, politika ravnotee snaga
jaala je, a ne slabila, zajednicu drava. Anarhija nije bila posve nadiena; ostala je
prirodno stanje u kojemu su drave djelovale. Odreivala su je i, prema tome, ograniavala implicitna pravila ponaanja inherentna ravnotei snaga. Anarhija nije bila,
kako su tvrdili neorealisti, nuno stanje koje remeti a ni uzrona sila koja je leala u
temelju kontrole lanova te zajednice drava. Rat je takoer bio institucija vladavine
iju su razornost ograniavale implicitne i uzajamne koristi to su ih uivale drave
kao lanice jedne nesavrene zajednice. To stajalite podudaralo se s razumijevanjem rata Quincyja Wrighta kao stanja nesavrenog zakona meu dravama,46 a
ne kao krenja zakona koji odreuje ponaanje drava, zakona koji se potencijalno
moe otkriti i potvrditi pomnim promatranjem te strogim i sustavnim znanstvenim
provjeravanjem.
Ta zajednica drava ipak nije bila Hobbesova zavrnica. Drave su bile kadre sporazumjeti se o decentraliziranom upravljanju zajednicom koju su stvorile.
Njezino je ouvanje takoer poticalo mir i prosperitet. Bull je tvrdio da je, ako bi se
taj proces gledao u dugom tijeku postojanja tih drava, ono to bi neukom oko izgledalo kao neprekidna borba za mo donijelo dinaminu, ali stabilnu ravnoteu snaga
meu lanovima zajednice drava. Bilo je vie mira nego rata. Ravnotea je osnaivala meunarodno pravo i obiaje, moralna i normativna pravila te meunarodne
institucije i organizacije pri uspostavljanju krhkog ali stvarnog i opipljivog globalnog poretka. To su bile presudne, samoodrive, samoispravljajue i samoosnaujue
sastavnice meunarodnoga vladanja. Hobbesova bojazan da trgovina, umjetnost i
industrija nee biti mogue ako nema nadmone sile koja e presuivati u razlikama
pokazala se neosnovanom ili barem neopravdano pesimistinom kada se odnosi na
drave. Potonje su mogle ivjeti u miru pod naizgled paradoksalnom prijetnjom rata.
Drave su takoer mogle dostatno suraivati, ak u velikom broju, kako bi omoguile poredak koji e potaknuti ekonomsku razmjenu i omoguiti nesmetan rast. To je
postignuto prvenstveno zahvaljujui miru koji su postigle kao i naporima da obuzdaju nasilje kada je rat izbio. Zajednica drava takoer je titila privatno vlasnitvo
i svetost ugovora.47 Poredak koji je ta zajednica izgradila omoguio je svakovrsne
prekogranine razmjene koje su uzajamno koristile graanima svijeta. U svjetlu tih
nekoliko dimenzija suradnje drava, Bull je zakljuio (za razliku od Waltza) da ak
i u uvjetima anarhije drave mogu stvoriti neku jednostavnu zajednicu i minimalan
poredak koji se s vremenom moe odravati i u kojem se poticaji na upotrebu sile ili
prijetnji mogu smanjivati, a ne poveavati sve to bez Levijatana.
To optimistino realistiko stajalite od tada razvijaju neki pristalice engleske
46 Wright (1965).
47 Bull tu normu navodnog postojanja zajednice drava uzima bez previe dokaza ili podataka; vra
povijesna i teoretska osnovica za normu nalazi se u North (1990).
122
kole.48 Zajednica drava o kojoj je govorio Bull isprva se pojavila meu dravama
iste, zapadnjake kulture. Ako je u poetku Bullova zajednica drava nastala implicitno iz zajednike zapadnjake kulture, nema pravog razloga, tvrdi taj realistiki
tabor, da se pravila i norme jedne zajednice drava ne proire na sve narode, koliko
god ih dijelili kultura, religija, jezik i obiaji.49 Zae li analiza ispod povrine strukture drava korak koji tradicionalni realisti i neorealisti odbacuju smatrajui da
je izvan dopustivih granica teorije mogue je predvidjeti sve veu konvergenciju,
ako ne kongruenciju, temeljnih vrijednosti koje se cijene u razliitim kulturama.
Pojmovi demokratizacije, graanskih sloboda i ljudskih prava, iako jasno izraeni
u razliitim kulturnim, nacionalnim i etnikim idiomima, pokazat e se kao snage
globaliziranja. Postupno i neredovitim ritmom, te e snage poticati meunarodne
aktere, prvenstveno drave, da se tim normama povinuju. Granice suverene vlasti
istodobno se ograniavaju i upisuju u obranu ljudskih prava.50 Ta evolucija daje stanovite izglede da e oblikovati i potaknuti sustav drava kakav trenutano postoji u
svjetskoj politici da prijee u onu vrstu zajednice drava kakvu zamilja engleska
kola.51
LIBERALNI INSTITUCIONALISTI
Prije uputanja u kritiku realistike i neorealistike teorije vano je najprije ukratko prikazati liberalnu institucionalistiku misao. Teoretiari te kole poduzeli su
zajedniki napor da razviju pojmovni okvir za teoriju meunarodnih odnosa koja
supsumira realistiko razmiljanje.52 Institucionalisti ele objasniti sve to realistika teorija moe objasniti o ponaanju drava i njihovoj tenji za ostvarenjem sigurnosnih interesa i opstanka te, poput Imra Lakatosa, i mnogo vie. To mnogo
vie prvenstveno se odnosi na prioritete odluivanja drava koji daleko nadilaze sigurnosna pitanja i ukljuuju viedimenzionalnu ekonomsku, drutvenu i ekoloku
meuovisnost53 drava i drugih meunarodnih aktera. Institucionalisti ele afirmirati sredinju ulogu drave i pritom proiriti opseg meunarodnih odnosa kako bi
ukljuio i one interese koji nisu usko vezani za sigurnost zato to ograniavaju silaznu spiralu sukoba predvienu kod klasinih realista i u neorealizmu.
iri obuhvat institucionalistike teorije predstavlja ozbiljan problem za razvoj
teorije. Proirivanjem opsega interesa drave kako bi objasnili njezino ponaanje,
institucionalisti moraju ukljuiti vei broj aktera i imbenika koji utjeu na odluke
drave. Moraju takoer dodati nove razine analize, uz meudravnu razinu i razinu
sustava koje su postavili realisti i neorealisti. Dodane su, kako opisuje 1. poglavlje,
transnacionalna i unutarnjopolitika razina analize. Transnacionalni akteri (multinacionalne korporacije, meuvladine i nevladine organizacije) uvedeni su u krug
teoretskog bavljenja. tedljivost, vano obiljeje tradicionalne realistike i osobito neorealistike teorije, rtvovana je za relevanciju i veu konkretnost pri obja48
49
50
51
52
53
Vidi Buzan (2004) za najnoviji prikaz stajalita te kole i Martin Wight (1966a).
To miljenje otro odbacuje Bozeman (1960). Kasnije je proiruje Huntington (1996).
Tvrdnju ekstenzivno razvija Kolodziej (2003).
Buzan (2004), Buzan, Little i Jones (1993).
Baldwin (1993) i Keohane (1986).
Keohane i Nye (2001: 246).
123
njavanju ponaanja drava. Institucionalisti posveuju veu pozornost konkretnim

uvjetima ili ogranienjima u kojima su drave i drugi akteri u interakciji i nainu
donoenja odluka i ponaanja. To proirivanje i produbljivanje u institucionalistikom razmiljanju upravo je ono emu se odupiru mnogi realisti i svi neorealisti pri
iznoenju svoje teorije meunarodnih odnosa i sigurnosti. Liberalni institucionalisti
pokuavaju na te kritike odgovoriti prihvaanjem kljunih teza realistike teorije,
inzistirajui pritom na znanstvenom programu koji identificira prisilne i neprisilne
uvjete i pobude pod kojima drave djeluju.
Drava u institucionalistikoj teoriji ostaje glavni akter. Potvruje se da vojna
mo, kada se prizove, najvie odreuje ishode meudravnih odnosa. Za dravu i
njezine upravljae smatra se da su racionalni akteri. Oni svjesno ne donose odluke
niti poduzimaju korake koji rezultiraju gubicima ili za njih neprihvatljivim rizicima.
Za drave, kao i za pojedince, smatra se da su sebini egoisti. Oni idu za svojim interesima u uvjetima anarhije, obiljeenim velikom neizvjesnou u pogledu implikacija njihova ponaanja; to jest nemaju potrebne informacije kako bi djelovali na
naine koji mogu tono i pouzdano predvidjeti rezultate uzajamno kontingentnog
ponaanja s drugim akterima. Za razliku od neorealista, institucionalisti na anarhiju
gledaju slino kao realisti engleske kole. Drave imaju irok spektar izbora hoe
li suraivati u razliitim podrujima politika. Nisu nuno prinuene oslanjati se iskljuivo ili prvenstveno na silu i prijetnje u uzajamno kontingentnim poslovima.54
Slino svojim realistikim kolegama, institucionalisti smatraju da su drave zatvorene u ono to teoretiari igara nazivaju zatvorenikovom dilemom. U toj metaforinoj igri, koja bi da opie neprilike suverenih drava u meusobnim odnosima,
policija ispituje dva zatvorenika o upletenosti u zloin. Prema uvjetima te igre, obojica e biti osloboena ako ne izdaju partnera. Ali ako jedan zatvorenik izda partnera, u toj igri ide na slobodu, a partner dobije, recimo, deset godina zatvora. U igri,
ako se meusobno cinkaju, obojica dobivaju manje kazne, ali nijedan ne bude
osloboen; recimo, svaki dobije tri godine zatvora.
Slika 4.1 prikazuje jednostavnu verziju te igre kako bi se simulirali uvjeti izbora pred kojima stoje samostalne drave unutar anarhinog meunarodnog sustava
u kojem nepovjerenje i neizvjesnost proimaju njihova oekivanja vezana uz motive suparnika i vjerojatnih odluka koje e ovi donijeti, ugroavajui njihove interese. Jasno, zatvorenici najvie dobivaju ako se odlue za kuicu A. Ali moe li
svaki raunati na to da ga partner u zloinu nee izdati, s obzirom na poticaje igre?
Cinkanjem zatvorenik ide na slobodu, a partner dobiva deset godina. Ako se meusobno cinkaju, dobivaju po tri godine.
54
Milner (1993).
124
Slika 4.1 Zatvorenikova dilema

S obzirom na manjak povjerenja i informacija prema kojima bi zatvorenici mogli
koordinirati svoje preferencije radi optimalnih dobitaka (policija ih dri razdvojene),
svaki je zloinac motiviran izdati partnera radije nego da riskira najgori ishod, deset
godina u zatvoru. Bolje tri godine nego deset, jer nijedan ne zna to e partner uiniti. To oito nije optimalan ishod za obojicu, jer obojici bi bilo najbolje prijei u kuicu
A. S obzirom na manjak povjerenja i informacija, nijedan se ne moe sa sigurnou
osloniti na oekivanje da e partner utjeti. Ishod teti i jednom i drugom, ali manje
nego da cinkaju ili ute. Obojica su snano motivirana meusobno se izdati.
Drave su, na temelju Hobbesove teze o racionalnim egoistima, dobile uloge suparnikih zatvorenika. Ako surauju, mogu popraviti svoju sigurnost i od toga imati
koristi. Ali nemaju informacije, pouzdane institucionalne mehanizme za koordinaciju i temeljno povjerenje jedne u druge. Uostalom, one su prema realistikim i institucionalistikim pretpostavkama egoisti. Motivirane su ne suraivati kada se ini
da mogu biti na dobitku na tetu drugih drava. Kada je u pitanju sigurnost, a sila je
valuta razmjene, imaju dodatan motiv da upotrijebe silu ili prijetnje kako bi prisilile
na suradnju druge drave, bile one suparnice, saveznice ili neutralne.
U toj kljunoj toki analize u raspravu ulaze institucionalisti. Slau se s realistima svih boja kako je nadilaenje sebinih sklonosti drava, osobito njihovo posjedovanje monopola na upotrebu nasilja, vrlo stvaran problem. Taj se problem ne moe
ignorirati jednostavno tako da pretpostavimo kako su koristi od suradnje oite ako
drave surauju. Isto tako, drave se ne mogu osloniti na dobru volju ili altruistike
i idealistike izjave drava. Drave moraju uvijek biti zabrinute da e biti u slabijem
poloaju zato to druge drave i akteri moda varaju. Ta je zabrinutost ugraena
u sve njihove odnose. I u tome su institucionalisti i realisti suglasni. Za razliku od
veine realista prvenstveno neorealista institucionalisti misle da ogranienja u
pogledu informacija i koordinacije dravnih interakcija mogu ublaiti, ak i nadii
institucije koje su stvorene radi uzajamnih dodue razliito vrednovanih koristi
za drave. Raspodjela koristi egoistima koji surauju, poput oslobaanja zatvorenika koji nita ne odaju, moe se uinkovito i pravino maksimirati kako bi se poveao
dobitak koji bi svaka drava mogla postii jednostranim djelovanjem i povlaenjem
na raun drugih drava. Suradnja donosi optimalne koristi za sve stranke.
125
Institucionalisti takoer jo tvrde da rade unutar sistemske perspektive55 kako

bi doli do tedljive definicije ponaanja drava. Veina realista openito odbacuje
tu tvrdnju. Drugim rijeima, kako bi tu tedljivost postigli, liberalni institucionalisti nastoje razviti teoriju meunarodnih odnosa i ponaanja drava ograniavanjem
svojih opservacija, na tragu realista i neorealista, na egzogene ili vanjske odnose drava i na kljune nedravne aktere. iri obuhvat odnosa izmeu aktera i drava jo
se gleda s obzirom na njihovo djelovanje na poteze i politike drave. Smatraju da su
drave u meusobnoj interakciji ali, istodobno, i s drugim meunarodnim i domaim akterima. Takoer, upletene su u veu i sloeniju mreu meuovisnih interakcija s meuvladinim i nevladinim organizacijama. Vanost se pridaje materijalnim
uvjetima tih odnosa.
Neki institucionalisti ne odbacuju toliko nematerijalne ideoloke i psiholoke
imbenike kao podreene vanjskim odnosima ponaanja aktera.56 Poput realistike teorije, institucionalisti prelaze tu granicu kada odgovara njihovim potrebama,
no ta kola ostaje unutar granica objektivnog stajalita prema izgradnji teorije.57
Ideje i ideologije usmjeravaju aktere u njihovim izborima i strategijama, ali se njihov neovisni utjecaj na dravne politike jo uvijek smatra podreenim materijalnim
interesima aktera ekonomskim i sigurnosnim i promjenjivim odnosima moi.58
Njihova je glavna uzrona uloga biti arita za suradnike odluke meu dravama. Primjer je te uzrone uloge vjera u Europsku uniju kao institucionalni temelj
za ekonomsku suradnju i vee blagostanje drava sudionica. Opetovano iznoenje
te vjere te pravila i norme povezane s njezinom primjenom u politikama i ponaanju
drava institucionaliziraju ta uvjerenja i okolinu meudjelovanja drava organiziraju na naine koji odgovaraju svim sudionicima.59
Prije nego to prijeemo na to to su za institucionaliste institucije, vano je
opisati njihovo razumijevanje politikoga konteksta u kojemu drave djeluju danas.
Realistiku koncepciju interakcije drava kao bejzbolske loptice zamjenjuju slikom
viestrukih preklapajuih mrea odnosa aktera u cijelome spektru dravnih politika.
Drave su u te mree upletene. Ovisno o tome koje se podruje politika ispituje recimo okoli ili strana ulaganja razliiti akteri igraju razliite uloge u osmiljavanju
i odreivanju ogranienja i mogunosti za mo i poteze drave. Ta zbrkana slika,
prema institucionalistima, prikazuje svjetsku politiku realistinije nego realistika
teorija. Robert Keohane i Joseph Nye iznose esto citiranu verziju institucionalistikog modela. Ona navodno supsumira realistiko miljenje u iri institucionalistiki okvir.60 Za njih je svjetska politika sustav kompleksne meuovisnosti, a to je
55 Keohane i Nye (2001: 257).
56 Goldstein i Keohane (1993).
57 Keohane (1988). Vidi takoer Nye (1988).
58 Goldstein i Keohane (1993: 25).
59 Ibid.: 1-30, izlae stajalita tih autora o o uzronoj vanosti ideja. One su sloenije nego to se ovdje
mogu opisati, a ipak se pri objanjavanju ponaanja drava porie njihova sredinja vanost. Osim toga,
preferencije i interesi drava jo se uzimaju kao dani, a za nastojanja da se uvjerenja i vrijednosti ili ono
to autori okvirno nazivaju idejama poveu sa stvaranjem interesa smatra se da ne pripadaju podruju
teoretske analize. Taj potez, naravno, otvara pitanje gdje nastaju preferencije i interesi kao pokretai
ponaanja, to je oita praznina u institucionalistikom istraivakom projektu.
60 Ta je kola miljenja kompleksnija i raznolikija nego to se ovdje moe prikazati. Za prikaz triju
orijentacija povijesnog institucionalizma, orijentacije racionalnog izbora i sociolokog institucionalizma
vidi Hall i Taylor (1996). Ovo izlaganje koncentrira se na grupu Keohane-Nye zbog njezine istaknutosti
i velike citiranosti u literaturi.
126
miljenje privuklo mnoge sljedbenike i ima vodee mjesto u istraivanju i izgradnji

teorije meunarodnih odnosa.
Prema liberalnim institucionalistima, te su mree odnosa meu dravama i nedravnim akterima, u kojima stalno pregovaraju za prednost, navodno promijenile
meunarodne odnose na tri bitna naina. Prvo, interakcije i razliiti interesi, ciljevi i kapaciteti moi tih aktera stvaraju mnogostruke kanale kroz koje mogu postii
svoje svrhe. Drave nisu jedini kanal kroz koji drave mogu provoditi svoju volju.
Drave takoer koriste druge puteve i oslanjaju se na druge aktere kako bi postigle
svoje ciljeve, ak i u odnosu na druge drave. Primjer su tih mehanizama globalna
trita koja se odnose na socijalne funkcije i obveze drave.61 Keohane i Nye saimaju te dimenzije kompleksne meuovisnosti i svoju koncepciju meunarodnih odnosa
razlikuju od realizma, a istodobno natoje u teoretiziranje uklopiti realistike teze o
egoizmu i anarhiji. Idui dalje od meudravnih odnosa, jedinoga kanala dravnih
interakcija kod realista, ti autori takoer navode transvladinu i transnacionalnu razinu analize. Kako piu: Transvladino (elite drava koje se pogaaju meusobno i sa
svojim kolegama u dravi) se odnosi na situaciju kada ublaimo realistiku pretpostavku da drave djeluju koherentno kao jedinice; transnacionalo vrijedi kada ublaimo pretpostavku da su drave jedine jedinice.62
Kompleksna meuovisnost takoer pretpostavlja da drave rjeavaju vie problema istodobno, ne serijski i uzastopno. Moraju ih rjeavati onako kako nastaju,
a ne kako bi drave moda eljele. Hijerarhijsku podjelu na visoku i nisku politiku
realista zamjenjuje horizontalno definirana agenda s viestrukim, sukobljenim i meusobno povezanim kompromisima. Osim u uvjetima jasne i neposrednne opasnosti
rata i oruanih neprijateljstava koji e zaokupiti pozornost donositelja odluka slino kao osueni zloinac kojeg eka vjeanje drave se obino suoavaju s viestrukim i raznolikim problemima i tekim kompromisima u uvjetima neizvjesnosti
u procjenjivanju dobitaka i gubitaka u irokom spektru problema pojedinih politika.
Naravno, vojna sigurnost se natjee za pozornost i prvenstvo s tim nesigurnosnim
problemima. Mo drave i odluivanje razdijeljeni su izmeu tih podruja posebnih
politika. Ovisno o danom problemu, unutar drave se stvaraju suparnike koalicije,
koje ukljuuju i partnere na transnacionalnoj razini i razini djelovanja u drugim dravama, kako bi se borile za eljeni ishod o odreenom pitanju.
Unutarnja politika razliitih drava uvuena je u taj dugi i kaotini proces pogaanja. Ono to se ini da su odnosi drava na meudravnoj i sistemskoj razini analize zapravo esto odreuju, ovisno o podruju politika koje se ispituje, nedravni
akteri na transnacionalnoj i unutarnjopolitikoj razini. Tako akteri, problemi, strukture moi i razine analize ukljuene u podruje kompleksne meuovisnosti i institucionalistike teorije daleko premauju realistiku paradigmu. Potom se ti elementi
kanaliziraju i fokusiraju na ponaanje drava; zato se afirmira zahtjev za sistemskim
motritem iako su neki akteri i imbenici izostavljeni iz razmatranja na niim razinama analize. Zahtjev za tedljivou postaje nejasan i prijeporan.
Institucionalisti polaze od toga da se prioriteti drava nalaze na promjenjivom
kontinuumu. U sklopu institucionalistikog naina miljenja ne postoji otra i jasna granica izmeu sigurnosti i prisile na jednoj strani i drugih ciljeva i interesa
drave na drugoj. Distinkciju izmeu visoke i niske politike mnogih realista, kao
61 Lindblom (2001).
62 Keohane i Nye (2001: 25).
127
da su zasebna podruja gotovo bez ikakve interakcije i meuovisnosti, zamjenjuje predodba o spektru dravnih interesa. Drave koriste razliite oblike dravne
moi materijalnu ili tvrdu mo i nematerijalnu ili meku mo za promicanje svojih interesa.63 U uvjetima kompleksne meuovisnosti neprisilnim se oblicima moi i
sklonosti suradnji s drugim dravama pripisuje jednako povlaten status kao vojnoj
moi za objanjavanje svakodnevnih odluka i poteza drave. Realisti i institucionalisti otro se razlikuju u objanjenju varijacija ponaanja drava upravo u toj toki.
Drave se ne suoavaju jedino s moi drugih drava nego i s moi drugih aktera,
poput meuvladinih organizacija, aktera koje su same stvorile. Za meuvladine organizacije (IGO), poput Ujedinjenih naroda, NATO-a ili Svjetske trgovake organizacije, smatra se da imaju mo ograniavati drave i da imaju vlastite interese. One
usmjeravaju, ograniavaju i, alternativno, proiruju mo i interese drava lanica.
Te meuvladine organizacije dopunjuju tisue nevladinih organizacija (NGO). One
utjeu na politike i ponaanje drava i IGO-a. Globalna trita i osobito multinacionalne korporacije, dominantni akteri na njima, dalje smanjuju i poveavaju mo drava, ovisno o tome koje su politike posrijedi, primjerice pitanja okolia, zdravstva,
rada ili sindikata. I moni su pojedinci sposobni utjecati na dravnu sigurnost i nesigurnosne interese. To mogu biti utjecajni trini igrai, poput Georgesa Sorosa, koji
su zaradili milijune pekulacijama na valutama, ili odluni reformatori, poput Jody
Williams, koja je mnoge drave nagovorila da zabrane nagazne mine. Privatni akteri mogu biti i teroristi, poput Osame bin Ladena, ija mrea al-Qaede ima navodno
elije u ezdeset zemalja.
Naposljetku, liberalni institucionalisti tvrde da je dominacija vojne moi i sigurnosti oslabljena zbog tih drugih problema i moi dravnih i nedravnih aktera da nameu eljene ishode. Slabljenje vrijednosti materijalne snage i sile otvara mogunost
da se meudravni odnosi objasne u kategorijama drugih interesa i razliitih oblika
moi. Za ekonomske i okoline probleme smatra se da su naroito vana podruja
bavljenja drave. Ona se ne mogu svesti na realistiku usmjerenost na silu i prijetnje.
Za rjeavanje tih problema kolektivnog djelovanja vaniji su drugi oblici suradnje i
moi nego to je to pokazivanje dravne moi prisile. Na primjer, suparnike drave
koje za svoje stanovnitvo ele vee materijalno blagostanje suzdravaju se od upotrebe sile ili prisile kako bi iznudile neki ustupak ili trgovaku povlasticu. U takvim
su uvjetima sila ili prijetnje kontraproduktivne za obje strane. Poveana ekonomska
aktivnost podrazumijeva vladavinu prava i slobodnu igru trinih sila, odijeljenu od
dravne intervencije.
Vana je implikacija tih pogaanja o interesima u raznim podrujima to to su
drave jednako zainteresirane za apsolutne koristi kao i za svoju mo u odnosu na
druge drave. Realisti meutim tvrde da se drave uvijek i svugdje brinu za relativne koristi drugih drava. Institucionalisti skreu pozornost na kontekst u kojemu
drave stjeu relativne, odnosno apsolutne koristi u odnosima s drugim dravama.64
Za drave kao racionalne aktere smatra se da evaluiraju svoje odnose s drugim akterima kako bi ocijenile hoe li dobici drugih drava, recimo u vojnim, tehnolokim
i ekonomskim kapacitetima, natetiti ili unititi interese te drave. Ako ocijene da
nee, tada institucionalisti iznose dokaze kako bi pokazali da se relativno poveanje dobitaka neke drave nee nuno smatrati prijetnjom. Na primjer, Britanija,
63 Nye (1990, 2002).
64 Powell (1991).
128
Francuska i Izrael, saveznici Sjedinjenih Drava, posjeduju goleme nuklearne kapacitete, a ipak se ozbiljnim sigurnosnim prijetnjama dre zemlje koje bi htjele biti
nuklearne sile, poput Irana, Iraka i Sjeverne Koreje.
Tu je takoer problem prerastanja iz potencijalne u nedvojbenu i prisutnu opasnost. Drave mogu namjeravati upotrijebiti svoje relativne dobitke u materijalnim
kapacitetima kako bi naudile drugoj dravi, ali ih u ostvarenju tih namjera spreava mnotvo imbenika. Takoer, podaci pokazuju da igra nultog ishoda zatvorenikove dileme preuveliava relativne dobitke drava i naglaava najgore scenarije.65
Institucionalisti smatraju da su apsolutni dobici dravi obino vaniji od brige za
relativnu mo.66 Oni ukljuuju koristi od vee trgovine i ulaganja ili od bolje suradnje s drugim dravama. ak i suparnici mogu imati uzajamne koristi od koordinacije preklapajuih, zajednikih interesa, poput vee zatite okolia za sve strane.
Institucionalisti tvrde da e drave pridavati veu vrijednost apsolutnom stjecanju
veeg bogatstva i blagostanja za svoje stanovnitvo i za dravu, ak i ako druge drave, ukljuujui trenutane ili potencijalne suparnice, zapravo materijalno dobiju
vie. Odricanje od tih dobitaka oslabilo bi dravu u odnosu na viestruko birako
tijelo kojem slui. To bi takoer znailo naputanje mogunosti za suradnju s drugim dravama i poveanje sposobnosti za zajedniko rjeavanje meusobno ovisnih
problema, ukljuujui njihovu sigurnost i koordinaciju nastojanja da ostvare nesigurnosne ciljeve.
Ta je bogata i sloena tapiserija kontekst meunarodnih odnosa u kojemu institucionalisti pokuavaju objasniti zato meu dravama nastaje suradnja, za razliku od realistikih oekivanja kroninog sukoba i nesuradnje. Drave se nalaze
pred kompromisom izmeu strogo sigurnosnih problema i drugih ciljeva i interesa. Sigurnosni problem, onako kako sigurnost definira ova knjiga, postavlja pitanje
treba li upotrijebiti silu ili ne. Ta sigurnosna pitanja postaju manje ili vie vana
i neposredna i natjeu se za pozornost i resurse s nesigurnosnim pitanjima. Ona
se nalaze na razliitim i promjenjivim tokama sigurnosnog/nesigurnosnog kontinuuma kompleksne meuovisnosti. Pogaanje meu dravama zbiva se svakako u
okviru temeljne anarhije njihovih autonomnih poloaja, no institucionalisti tvrde da
ustvrivanjem toga stanja neemo mnogo doznati o tome koje e instrumente moi
i uvjeravanja drave uistinu upotrijebiti s obzirom na suparnike motivacije za suradnju ili nesuradnju, za primjenu sile ili suzdravanje. Pretpostavka o anarhiji takoer nam malo govori o tome koji su oblici moi najprimjereniji za postizanje ciljeva
kojima se tei. Prema liberalnim institucionalistima, vojna sila moe i ne mora biti
relevantna za te tenje.
Taj neprestani proces novih i starih problemskih podruja koja zahtijevaju odluke i djelovanja drave u njezinim odnosima s drugim akterima potie stvaranje
pravila, normi i principa ponaanja. Drave se oslanjaju na te mehanizme kako bi
anticipirale ponaanje drugih drava i usmjeravale vlastite reakcije. Kada ih se drave opetovano pridravaju, ti uzorci ponaanja te pratea i zajednika oekivanja
aktera prerastaju u formalne institucije. Drave se mogu oslanjati na te institucije
kako bi stabilizirale i kontrolirale svoju politiku okolinu na meusobno zadovolja65 Snidal (1993).
66 Keohane (1984, 1993). Problem je s tim stajalitem to oekivano slabljenje amerike moi, za koje
su mnogi znanstvenici osamdesetih godina smatrali da prijeti SAD-u, opovrgava sadanji rast amerike
moi.
129
vajue naine. Institucije postupno postaju reimi. Za drave se i dalje smatra kako
imaju materijalnu mo povui se iz tih aranmana i kako su u iskuenju varati druge
drave kada koristi od povlaenja premauju trokove kada se postavi pitanje hoe
li suraivati ili ne. One mogu ignorirati ili kriti ustanovljene uzorke ponaanja i
dobro organizirana pravila, norme i principe ponaanja. Povlaenje, meutim, ima
visoku cijenu, potencijalno u dugoronim gubicima za sve strane. Institucionalisti
tvrde da su trokovi i rizici povlaenja za drave sve vei zato to su se meuovisnosti u svim vanim podrujima dravnog interesa poveale opsegom i brojem. Same
institucije postaju presudne vrijednosti i interesi drave. Nakon osnutka, drave sve
vie pokazuju interes da te institucije odre i proire, a ne obratno, pri emu motivi
interesa i poveanja moi potiu institucije.67 Ovisno o tome koje se problemsko podruje razmatra, institucije mogu objasniti i predvidjeti ponaanje drava, naroito
sklonost drava suradnji.
Ali to institucije ine da zajame tu tvrdnju? Prema institucionalistima, institucije obavljaju nekoliko funkcionalnih uloga koje potiu suradnju. Zajednika pravila
impliciraju recipronost. Vrlo slino Axelrodovoj igri milo za drago, institucije
priopavaju akterima, ukljuujui suparnike, nagrade za suradnju i trokove i rizicike sukoba i nesuradnje. Ako drave prekre neko pravilo, izlau se riziku skupe protureakcije drugih drava koja bi mogla tetiti njihovim interesima. Ti potezi mogu
poprimiti oblik sankcije, poput otre i neugodne kritike ili ekonomskog bojkota ili
pak podizanja carina na odabrane proizvode. Potezi i protupotezi mogu eskalirati do
zatvaranja granica i ak napada na vojne baze ili osoblje. Krenje oekivanog ponaanja u konkretnom odnosu moe podrovati samu institucionalnu strukturu.
Institucije takoer pruaju informacije svakom akteru kako bi pomogle koordinaciju njihova meusobno zavisnog ponaanja radi zajednikih jednakih koristi.
Upravo ta kljuna dimenzija informacija nedostaje u igri zatvorenikova dilema.
Znanje koje se temelji na ponaanju drave prema uzorku navodno s vremenom
probija veo tajnosti i nerazumijevanja koje obavija njezine odnose. Vea transparentnost pojaava uvjerenje donositelja odluka da suradnja nee biti iskoritena. U
institucije, koje su okvir ponaanja drava, mogu se takoer ugraditi standardi za
praenje potovanja pravila kao i sankcije za kanjavanje onih koji ne surauju.
Organizacije poput Svjetske trgovake organizacije, NATO-a ili Europske unije,
konkretna su otjelovljenja tih evolutivnih institucionalnih struktura i procesa donoenja odluka. Dokaz vanosti tih institucija moe se mjeriti velikim sredstvima,
povlatenim statusom i opsegom multilateralnog odluivanja kanaliziranog kroz institucije. Dodatni dokaz vanosti institucija rast je meuvladinih organizacija od
Drugoga svjetskog rata, kojih je sada vie od tisuu. Poput tvrtki na meunarodnim
tritima, te organizacije smanjuju transakcijske trokove obavljanja dravnoga posla i pogaanja za dobitke u odnosima meu dravama. Ti se pregovaraki odnosi i suradnja koja iz njih proistjee, kako tvrde institucionalisti, mogu postii bez
Levijatana ili hegemona.68 Zbog vee transparentnosti, meusobnih i obostranih apsolutnih koristi, manje neizvjesnosti i niih transakcijskih trokova, institucije su
primamljive, tovie nune i sve vanije pri ureivanju ponaanja drava kroz dobrovoljnu suradnju racionalnih egoista.
67 Vidi polemiku izmeu Mearsheimera (1994) i Keohanea i Martina (1995).
68 Keohane (1984).
130
EVALUACIJA REALIZMA, NEOREALIZMA I LIBERALNOG

INSTITUCIONALIZMA I HLADNI RAT
Koliko su odriva ta tri teoretska stajalita? Koliko dobro objanjavaju nastanak i
razvoj Hladnoga rata i globalno suparnitvo SAD-a i Sovjetskog Saveza? Koliko
dobro objanjavaju ili predviaju ili barem anticipiraju uruavanje Sovjetskog
Saveza i nagli zavretak Hladnoga rata te bipolarnu ravnoteu koja je dominirala
veim dijelom druge polovice dvadesetog stoljea?
Kritika se moe provesti tako da se evaluiraju odgovori realizma, neorealizma i
liberalnog institucionalizma prema ranije navedenim dimenzijama usporedbe. Prvo,
pogledajmo aktere i njihovo oekivano ponaanje prema tim orijentacijama. Svaka
se od tih kola usredotouje na dravu kao glavnog aktera u meunarodnim odnosima. Nijedna ne objanjava zato je drava pobijedila kao glavna jedinica politike
organizacije raznolikih i podijeljenih naroda svijeta. Drava se uzima kao dana, a ne
kao zagonetka i problem koji treba objasniti. O objanjavanju procesa dekolonizacije
i potom irenja nacionalne drave kao glavne jedinice politike organizacije raznolikih i podijeljenih naroda svijeta vlada utnja. Ni ove tri orijentacije ne predviaju
raspad drava, ponajprije neke velike sile. Kontinuirano postojanje drave i njezino
trajanje u uglavnom jednakom obliku od nastanka implicitno se pretpostavlja i ne
dovodi u pitanje, napose meu realistima. Liberalni institucionalizam nudi najveu,
netrivijalnu dopunu tih dravocentrinih pristupa. On proiruje svoje eksplanacijske lee za promatranje ponaanja drava ukljuivanjem utjecaja nedravnih aktera
i neprisilnih poticaja te policy opcija na dravu i sustav drava. Drava je opisana ne
samo kao sredstvo osiguravanja sigurnosti nego i kao socijalna drava ije postojanje ovisi o sposobnosti davanja materijalnog obilja stanovnitvu na politiki ovjerenim i legitimiranim razinama.
Neorealizam je naroito ranjiv na kritiku. Zamjenjujui opstanak manje preciznim pojmom dravnih interesa kao moi reafirmacija klasinoga realizma Hansa
Morgenthaua neorealizam je zatraio status ravan onome prirodnih znanosti, miljenje koje energino odbacuju tradicionalni realisti kao mogue ili ak razborito
i moralno.69 Neorealistiki kanon iskljuio je mogunost raspada drave ako poloi
ispit opstanka: dostatni vojni kapaciteti koji se mogu mjeriti sa suparnikim. Ako
poloi taj ispit, drava nee biti izbaena iz borbe za opstanak. Bio bi to posljednji meunarodni akter kojeg treba ukloniti. S obzirom na vojnu ravnoteu potkraj
Hladnoga rata izmeu Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza i njihovih saveza,
nije bilo razloga oekivati da e se sovjetska drava uskoro ili ikada raspasti.
Moe se dokazivati, kao to, pobijajui to, tvrde neorealisti, da je zapadna koalicija vojno jaala.70 Tehnolokim vodstvom u razvijanju novog naoruanja, od
satelitskih komunikacija do pametnih bombi i bespilotnih letjelica za izvianje i prikupljanje podataka, pretekli su Sovjete. Usprkos tome, sovjetska je drava na svojemu kraju imala najveu kopnenu vojsku u Europi. Da je tako odluila, jo je mogla
guiti nacionalne ustanke u svojim satelitima, kako je uinila tri puta prije (1953,
1956. i 1968) ili pobune meu mnogim svojim nacionalnim i komunalnim skupinama. Njezin veliki policijski aparat i obavjetajna sluba, koji su ulijevali strah i nalagali poslunost nediscipliniranih nacionalnih skupina, ostali su netaknuti. Takoer,
69 Morgenthau (1951b).
70 Odom (1992).
131
ona je imala stroj Sudnjega dana ekvivalentan onome Sjedinjenih Drava. Ipak,
Sovjetski Savez se raspao, suprotno oekivanjima klasinih realista i neorealista.
Neorealisti i realisti daju, kako se ini, uvjerljivo objanjenje globalne borbe za
mo nakon Drugoga svjetskog rata na tri razine vojne ravnotee opisane u 3. poglavlju.71 Globalna borba velesila za hegemoniju poveala je vojne kapacitete na obje
strane do razina nevienih u dotadanjoj povijesti. Potraga za saveznicima bila je
jednako neumorna. Bilo je kao da se meljanski dijalog poslije dva tisuljea ponavlja izmeu dviju sila koje, umjesto dominaciji grkim poluotokom, tee globalnoj
hegemoniji.72 Pokazalo se da ta borba Titana odgovara oekivanjima tih triju kola
miljenja. Stalni rast nuklearnih kapaciteta na obje strane hladnoratovske podjele
odgovarao je oekivanjima realista i neorealista.
Liberalni institucionalisti nisu doveli u pitanje tu projekciju ponaanja velesila.
Umjesto toga su se usredotoili na pogaanje i pregovaranje izmeu racionalnih aktera koji e uoiti koristi od dobrovoljnog koordiniranja svojih nuklearnih politika
kako bi sauvali stabilnu nuklearnu ravnoteu. Institucionalisti i optimisti meu realistima ponudili su razumno objanjenje za suradnju velesila na svim tim razinama
vezanu za kontrolu naoruanja i pitanja razoruanja. Bavei se njihovim obostranim
interesima, a ne samo opstankom, ti su teoretiari uveli u raunicu drava i njihova
vodstva iri spektar sigurnosnih pitanja nego u sluaju strogog pridravanja neorealistike koncepcije meunarodnih odnosa. Teoretiari Thomas Schelling i Robert
Axelrod, koji su poli od vrste Hobbesove teze o sebinim i egoistinim akterima
ili dravama, definirali su iroka podruja sklada, ak i izmeu nepomirljivih suparnika. Nuklearni rat nalagao je oprez i suradnju kroz dogovorene promjene vojne
ravnotee kako bi se vojna situacija stabilizirala i saveznici disciplinirali da ne potaknu sukobljavanje velesila.
Institucionalisti su ojaali tu vrstu analize. Vea transparentnost koja nastaje
zbog usavrenih satelita i vee povjerenje u nacionalna sredstva verifikacije istaknuli su institucionalistiki naglasak na informacije i protivnikove kapacitete kao
poticaj za suradnju. Povjerenje se moglo osnaiti veom transparentnou i verifikacijom. Dogovoreni nuklearni i konvencionalni uvjeti takoer su s vie osjetljivosti i
istananosti reagirali na sukobljene interese Moskve i Washingtona nego jednostrani napori da se nadie njihova vojna ravnotea.
Liberalnim institucionalistima bilo je teko, kako su predvidjeli realisti i neorealisti, objasniti ustrajne, jednostrane i definitivno nesuradnike napore svake velesile
da nadie ogranienja vojne nuklearne i konvencionalne ravnotee tijekom cijeloga
hladnog rata. Za drave se i dalje smatralo kako tee to veoj materijalnoj moi kako
bi protivnicima i saveznicima nametale svoje sigurnosne preferencije. U taj se model uklapa ameriki prijedlog o izgradnji sustava antibalistikih raketa. Tehnoloki
napredak potaknuo je na promjenu kvantitativnog i kvalitativnog odnosa snaga na
svakoj strani. Kako se radikalan pomak nikada nije pojavio na obzoru, motivi za
ogranienu suradnju bili su dostatni za objanjenje politikih ogranienja nametnutih hladnoratovskom sukobu, vrlo slino oekivanjima u Clausewitzevu razumijevanju rata kao politike drugim sredstvima i u skladu s realistikim oekivanjima.
71 Muell (1995) tvrdi da se Hladni rat moe bolje opisati kao sukob zbog ideja nego kao borba za
hegemoniju kroz nastojanje za materijalnom nadmoi. Veina konstruktivista, o kojima govori idue
poglavlje, s tim bi se sloila. Vidi, na primjer, Wendt (1992) i Kubalkova (2001a).
72 Fliess (1966).
132
Sve su tri kole oekivale da e velesile teiti hegemonskim ciljevima i da e ih

zauzvrat zauzdavati ravnotea snaga. Neorealisti su smatrali da je bipolarna ravnotea snaga stabilnija iako ne nude nikakvo objanjenje za njezin nastanak, osim to
navode velike i stalno rastue nuklearne kapacitete velesila kao dokaz bipolarnosti.
Neorealizam nema nikakvu teoriju, a oito ni interes, objasniti promjene, osim to
tvrdi da su funkcija unutarnje politike ili odnosa meu dravama, pozivajui se na
kruti bipolarni sustav koji je od tada (i to neobjanjivo) propao. Opservacija o bipolarnosti bila je retrospektivno objanjenje. Neorealisti su takoer bili uvjereni da e
bipolarnost trajati gotovo beskonano zbog njezine navodne (iako nedokazane) stabilnosti. To oekivanje nisu dovodili u pitanje ni tradicionalni realisti ni institucionalisti iako je bipolarnost postojala samo kratka etiri desetljea.
Neorealisti bi mogli objasniti njihovo ponaanje da su na vlasti, ali ne i ponaanje aktera koje ispituju. Implicitno djelujui protiv vlastitih dugoronih interesa, Sjedinjene Drave pomogle su ponovnu izgradnju gospodarstava svojih bivih
neprijatelja i tako implicitno prekrili neorealistiku dogmu prema kojoj tenja za
opstankom i sigurnou kroz superiornu mo, to je kritika tek dijelom ublaena
predstojeom borbom sa Sovjetskim Savezom. Iako u bipolarnom sustavu velesila
nije trebala brinuti zbog saveznika, Sjedinjene Drave ipak su konzultirale partnere o kljunim sigurnosnim problemima koji su utjecali na njihove uzajamne, iako
dodue ne posve podudarne, sigurnosne interese ponaanje koje je u suprotnosti s
neorealistikim zakonima.73
Vodstvo Sovjetskoga Saveza takoer je bitno krilo neorealistika pravila o ponaanju velike sile. Prvo, premijer Gorbaov pristao je na velike jednostrane ustupke
kako bi unitio cjelokupno nuklearno naoruanje srednjeg dometa na europskom tlu
kao predujam za pregovore koji su vodili otrim rezanjem stratekoga nuklearnog
arsenala na objema stranama. Drugo, i vanije, najavio je veliko smanjenje sovjetskih oruanih snaga. Razgovori o smanjenju konvencionalnog naoruanja, koji su
desetljeima bili na mrtvoj toki, sada su pokrenuti. Tree, najavio je da Sovjetski
Savez nee intervenirati kako bi zatitio komunistike reime Varavskoga pakta.
Obeanje je uglavnom odrano, usprkos neuspjelim pokuajima domaih konzervativnih suparnika da preduhitre Gorbaova interveniranjem u baltikim dravama
kako bi ih doveli u red. Budui da za potporu svojoj vladavini nisu imali sovjetsku
vojnu snagu, nijedan komunistiki reim na vlasti nije mogao izdrati zahtjeve graana za demokratskim reformama ili se oduprijeti unitenju njihova monopola na
vlast. Naposljetku, Sovjetski Savez pristao je na ono to se do tada smatralo nezamislivim, naime na unitenje Istone Njemake kao drave i njezinu mirnu reintegraciju na slobodnim izborima u ujedinjenu Njemaku pod demokratskom vlau
unutar NATO saveza.
Nijedna od tih kola ne nudi zadovoljavajue objanjenje radikalnih odstupanja od svojih oekivanih scenarija ponaanja velesila. Institucionalistima se dijelom
moe priznati da su otvorili vrata drugim akterima i imbenicima kako bi te promjene objasnili. Oni ukljuuju razine odnosa aktera s dravama koje ne ukljuuju
neorealisti ili mnogi od njihovih realistikih kolega. Kako bi objasnili ponaanje
drava, u svoje istraivake programe uvode transnacionalnu i unutarnjopolitiku
razinu dravnih i nedravnih interakcija.
73 Te toke opseno razvija McCallister (2002).
133
Uz neke vane iznimke,74 institucionalisti nisu sustavno iskoristili implikacije

tog otvaranja bilo da ublae povlateni poloaj pripisan dravi u odnosu na druge
aktere ili da razviju koherentnije i konkluzivnije objanjenje za ishode odnosa meunarodnih aktera. Institucionalisti su se uglavnom ograniili na ponaanje drava i
na problem koji su sami definirali, problem pomirenja svojih shvaanja kompleksne
meuovisnosti s realistikim i neorealistikim pretpostavkama. Njihov je interes
posluio vie tome da se razvije zajedniki teoretski okvir analize za promiljanje
ponaanja drava i meunarodnog sustava nego da se izae iz toga konceptualnog
polja kada se podaci ne uklapaju u strogi realistiki ili neorealistiki okvir.75 Za dravu i sustav drava kae se da odstupaju od zamiljenog uzorka djelovanja strogo
primijenjenih realistikih oekivanja, ali nikada u toj mjeri da institucionalisti budu
prisiljeni dovoditi u pitanje to jest, problematizirati dravu ili sustav drava kao
posljedicu pritiska nedravnih aktera, struktura moi i poticaja povezanih s globalnim tritima ili politike identiteta. Zahtjevi za samoodreenjem i legitimacijom u
sastavu i upravljanju reimom ispadaju iz razmatranja. Tih snanih sila i s njima povezanih aktera uglavnom nema u konceptualnim prizmama kroz koje ti teoretiari
pristupaju sigurnosti.
Na transnacionalnoj razini, realisti i neorealisti priznaju da se velike sile moraju natjecati za relativnu mo ne samo u dimenziji vojnih kapaciteta nego i na bojitu znanstvenih otkria, tehnolokih inovacija i odrivoga gospodarskog razvitka.
Stoga je u skladu s realistikim oekivanjima da e Sovjetski Savez, koji je na tim
presudnim frontama brzo gubio, traiti nekakav predah u borbi velesila. Iz perspektive tih realista, politike detanta koje je pokrenuo Gorbaov mogu se shvatiti kao
strateki potez kako bi se usporila utrka u naoruanju; tako bi se omoguila upotreba nedovoljnih tehnoloko-znanstvenih i ekonomskih resursa za gospodarski rast
Sovjetskoga Saveza i jaanje njegove konkurentnosti.
Oekivani ustupci Zapada kako bi se ublaila hladnoratovska borba takoer bi
otvorili vrata zapadnjakoj tehnologiji, tritima i ulaganjima. Te bi se koristi takoer mogle smatrati taktikom kako bi se razoruali protivnici Gorbaovljevih reformi
kod kue, pojaala javna rasprava i otvorenost (glasnost), restrukturiralo gospodarstvo i javni sektor smanjio u korist sve veeg civilnog i privatnog drutva (perestrojka) te demokratizirale sovjetske institucije vlasti kako bi se nain kontrole
vrste poloaje konzervativaca i birokrata. Gledajui usko na te tri kole miljenja o
opstanku drave i imperativu maksimiranja moi u tenji za ostvarenjem dravnih
interesa, za te se promjene sovjetskog stratekog ponaanja i ekonomske politike
moe rei da su u slubi visoke politike. Ekonomski ili socijalni zahtjevi postavljeni
sovjetskom vodstvu smatraju se sredstvom tih sigurnosnih imperativa i podreeni
su im. Ne tumae se per se kao toliko neodgodivi da bi im se u odlukama vodstva
dao status jednak sigurnosnim ciljevima drave, kao ni dovoljno vani da ugroze
samo postojanje drave kao i mo i povlastice njezina vodstva.76
Neorealisti i pesimistini realisti slau se da e drave koje ne uspijevaju u konkurenciji sa suparnicama naposljetku ispasti iz procesa preivljavanja najsposobnijih. Stoga su drave uvijek navodno zabrinute za svoju relativnu materijalnu mo u
odnosu na konkurente. Ta se zabrinutost proiruje na vojnu kao i tehnoloko-znan74 Goldstein i Keohane (1993) i Keohane i Milner (1996).
75 Baldwin (1993).
76 Brooks i Wohlforth (2000/2001).
134
stvenu i ekonomsku dimenziju suparnitva. ini se takoer da su drave koje ne

uspijevaju djelotvorno odgovoriti na zahtjeve svojega stanovnitva za veim materijalnim blagostanjem takoer u opasnosti od nestanka. Moglo bi se dokazati da su
sovjetsko vodstvo potaknuli strateki ciljevi da se prebaci na detant kao preduvjet za
domau gospodarsku reformu. Ta je reforma bila u biti prikazana kao prilagoavanje Sovjetskoga Saveza i partnera u njegovu ekonomskom bloku moi zapadnjakih
kapitalistikih trita kao motora neprestanih civilnih i vojnih tehnolokih inovacija. Vojna snaga sovjetske drave bila je nevana za taj proces prilagodbe zato to su
rezanja izdataka za obranu mogla olakati transformaciju sovjetskoga gospodarstva.
Kako je mnogo prije izbijanja Hladnoga rata uvidio Schumpeter, kapitalizam i
imperativi trine razmjene za najveim profitom potaknuli su privatne poduzetnike
da se upuste u kreativno unitenje.77 Svjetska trita i motivi profita i prestia koje
stvaraju pobjeivanjem u toj globalnoj igri poticali su tehnoloke inovacije. One su
stvarale nove proizvode i usluge samo da bi ih unitili uinkovitiji i djelotvorniji
supstituti ili izbacilo stvaranje novih trita za prethodno nezamislivu robu koju e
se iznajmljivati ili prodavati.
Komandna privreda Sovjetskoga Saveza nije mogla odgovoriti na te poticaje za
inovacijama i profitima globalnih trita i na njihovu sposobnost da potiu stvaranje sve vie i sve boljih proizvoda i usluga. Iako se vojnom silom jo mogao mjeriti
sa Zapadom, bilo je sve oitije, ak i onim elementima njegovih najkonzervativnijih i ideoloki zadojenih elita, da se moraju poduzeti radikalne reforme. Sovjetsko
iskustvo navodi na zakljuak da se drave, kako bi preivjele u svjetlu oekivanja
svojega stanovnitva da dobiju vie sada, moraju pozabaviti tim socijalnim imperativom ili e se izloiti opasnosti od gubljenja potpore te, jo gore, samog postojanja reima i drave. Upravo se to dogodilo kada je sovjetsko vodstvo pokualo
prilagoditi sovjetsku komandnu privredu sustavu otvorenog, slobodnog trita. to
se vie Sovjetski Savez prilagoavao strukturama moi, institucionalnim pravilima
i zahtjevnoj disciplini globalnih trita, to su vie njegovi voe nesvjesno pourivali
njegovu smrt.78
Institucionalisti donekle omoguuju djelovanje tog socijalnog imperativa, ali ne
dovoljno da tu globalnu strukturu moi ukljue u vjerodostojno objanjenje raspada
Sovjetskoga Saveza i zavretka Hladnoga rata. Njihova koncepcija meunarodnih
odnosa i sigurnosti ne obuhvaa snagu toga socijalnog imperativa i njegov utjecaj
na transformiranje sovjetske drave. Ako se temeljno transformacijska sistemska
vanost ne prida tim ekonomskim i socijalnim imperativima koji pokreu ciljeve i
djelovanje vladajuih elita i njihova stanovnitva te sposobnosti globalnih tehnoloko-znanstvenih i trinih institucija to su ih zapadne liberalne drave stoljeima
gradile kako bi ih zadovoljile, uvjerljivo objanjenje za samounitenje sovjetske drave samo na temelju stratekih vojnih razloga ili realistikih oekivanja teko je,
pa i nemogue, iznijeti i odrati. Neorealisti svakako mogu tvrditi da e drave koje
nisu kadre rijeiti sigurnosne prijetnje to dolaze od drugih drava biti iskljuene
iz borbe za mo. Taj je darvinovski pristup takoer djelovao unatrag prouzroivi
77 Martinelli (1994).
78 Kolodziej (1997) razvija tu toku. Brooks (1997) i Brooks i Wohlforth (2000/2001) iznose podatke
u prilog toj tvrdnji, iako autori te podatke interpretiraju kako bi pokazali da je ekonomska reforma bila u
slubi sigurnosnih imperativa, a da je nisu potaknuli zahtjevi sovjetskih graana i vladajuih elita, to je
udna dekonstrukcija kako bi se spasila tradicionalna realistika teorija.
135
kraj Sovjetskoga Saveza. Meudravna suradnja, ne sukob, dugoroni je temelj za

opstanak drava, sigurnost i bogatstvo naroda lekcija koju je je sovjetski reim
prekasno nauio.
Kako bi se slom Sovjetskoga Saveza potpuno objasnio bit e potrebno pozvati
se i na druga teoretska stajalita, ne samo na realiste i liberalne institucionaliste.
Ekonomski liberali o kojima se govori u iduem poglavlju slijede logiku uinkovitosti trita. Oni istiu ovisnost opstanka drave o globalnom tritu, koje potie dobrovoljne razmjene izmeu kupaca i prodavatelja, i o globalnoj podjeli rada
kako bi se za opstanak drave osigurali odriv gospodarski razvoj i inovacije.79
Eksplanacijska teina koju pripisuju tim snagama umanjuje vanost dravnih ovlasti
prisile. Kakvi god bili nedostaci iste teorije trita na temelju liberalno ekonomskih teza, ovisnost drave o tehnolokim inovacijama i globalnim tritima podvlai njezine dvojne i meusobno ovisne funkcije sigurnosti i blagostanja. One se
zanemaruju ili omalovaavaju uz rizik za opstanak drave i opstanak njezina vladajueg reima i upravljakih elita. Klasino ekonomsko liberalno stajalite moe
bolje od triju teorija koje ispitujemo objasniti zavretak Hladnoga rata kao izravan
rezultat neuspjeha Sovjetskoga Saveza da se uspjeno prilagodi globalnim ekonomskim i tehnoloko-znanstvenim snagama modernoga i modernizirajuega globalnog
gospodarstva.80 Liberalni institucionalisti otvaraju teoriju meunarodnih odnosa
transnacionalnoj razini analize, ali sistemsko uzrono djelovanje moi aktera na toj
razini globalnih razmjena ne pripisuju dravi i sustavu drava. Uzrone toke koje
spajaju snane poticaje trita i zahtjeve stanovnitva za veim materijalnim bogatstvom i blagostanjem oni ne povezuju. Pozivanjima na silu ili nasilje pri ostvarivanju
tih neodgodivih ciljeva postavljaju granice, iako je oito da ih ne uklanjaju.
Nije sluajno to Kenneth Waltz, vodei teoretiar neorealizma, posveuje poprilinu pozornost odbacivanju ekonomskih objanjenja ponaanja drava. Odbacuje i
marksistiko i klasino liberalno objanjenje ponaanja drava, a istodobno, metodoloki, iste modele tih ekonomskih gledita prerauje i logiku svojega istog
modela primjenjuje na pretpostavljeni utjecaj sustava kapaciteta nasilja distribuiranog po dravama kako bi objasnio njihovo ponaanje.81 Unutar uskih granica njegovih postuliranih pretpostavki, neorealistiko objanjenje sigurnosnog ponaanja
drava ne moe se kritizirati jer je zapravo tautoloko. Oita je slabost tog stajalita
to to ista neorealistika drava postoji uglavnom u glavama pristalica neorealizma. Opstanak drava koje ispitujemo u Hladnome ratu ovisi o oekivanjima i potpori onih kojima slue. Ta su oekivanja svakako ukorijenjena u sigurnosti i opstanku,
ali ti glavni interesi drave ne mogu se postii iskljuivo pozivima na silu i nasilje.
Jednako ih potiu, osobito u okolnostima posljednjih dana Sovjetskoga Saveza, zahtjevi nemirnog stanovnitva, elita i masa, za gospodarskim razvojem i oslobaanjem od tereta i trokova carstva. Ti su pritisci pokrenuli seizmiko podrhtavanje
dovoljno snano da uniti jednu velesilu. Toliko o trajnosti vojne snage velesile i
stabilnosti bipolarnog sustava.
Liberalni institucionalisti takoer priznaju, vie nego realisti i neorealisti, da
79 Lindblom (2001).
80 Vidi Kornai (1992) i detaljne podatke i citate u Brooks i Wolforth (2000/2001), gdje se tvrdi kako
su percepcije sovjetske elite o sve manjim materijalnim kapacitetima Sovjetskoga Saveza utjecale na
ekonomske ideje i ideologiju koja je potaknula reformu, ne obratno.
81 Waltz (1979).
136
unutarnja politika i akteri povezani s tom razinom analize mogu znaajno utjecati
na sposobnosti drave i njezino vanjsko ponaanje.82 Ali liberalni su institucionalisti tako tijesno vezani uz realistike pretpostavke o autonomiji drave da sami sebi
onemoguuju potpuno iskoristiti taj uvid. Svi razlozi, a i istraivaki nalazi, govore u prilog tome da Gorbaovljeve reforme nisu smjerale samo dostizanju vojnog i
gospodarskog razvoja Zapada nego i popravljanju materijalnog bogatstva sovjetskih
elita i sovjetskog naroda.83 Radikalan pomak sovjetske vanjske politike prema detantu sa Zapadom i dogovoreni zavretak Hladnoga rata mogu se smatrati sredstvom
za cilj ouvanja statusa Sovjetskoga Saveza kao velike sile i vlasti Komunistike
partije.
Takoer, moe se smatrati da je te poteze motivirala potreba za uvoenjem praksi slobodnoga trita i za temeljitom promjenom unutarnje politike kako bi se mobilizirala potpora mirnom rjeenju regionalnih i globalnih problema sa Zapadom.
Kada su te reforme krenule kao odgovor na unutarnje pritiske za veim i odrivim
ekonomskim blagostanjem, ubrzale su raspad sovjetskoga politikog i gospodarskog sustava. isto instrumentalna interpretacija ekonomskih reformi u slubi usko
shvaenih sigurnosnih imperativa ne moe objasniti takve ishode unitenja drave
i sustava. Ni Gorbaov ni liberalni institucionalisti nisu posve razumjeli a realisti i nerealisti nisu uope monu sistemsku snagu konkurencije globalnog trita
i tehnolokih inovacija kao samostalnih struktura moi kojima monopol drave na
upotrebu sile ne moe potpuno manipulirati i kontrolirati ih.84 Kako bi bile uinkovite i djelotvorne, te su strukture morale poivati na slobodnom izboru, ne na prisili.
Ovisile su o nesputanom priopavanju preferencija na otvorenim i transparentnim
tritima, definiranim univerzalnim cijenama i nesmetanom toku i irenju znanstvenih i tehnolokih spoznaja to su institucije i mehanizmi nespojivi s autoritarnim
reimom i komandnom privredom.
Raspad sovjetske drave i bipolarnog sustava potaknula je jo jedna sila, uoena
konceptualnim leama triju teoretskih stajalita koja ispitujemo. Nacionalne, etnike i komunalne podjele, uvijek pod samom povrinom sovjetskoga politikog ivota,
uveane su nakon razdora izazvanog politikom i ekonomskom reformom u zemlji
i detantom sa Zapadom. Na ruski se nacionalizam vie nije moglo raunati da e
sauvati Sovjetski Savez. Pokazalo se da su trokovi carstva, koji su ukljuivali dominaciju Moskve nad petnaest republika Sovjetskoga Saveza, njegovim istonoeuropskim satelitima i grupom nepouzdanih saveznika i klijenata u inozemstvu, sada
previsoki. Reformatori oko Gorbaova oito su se eljeli rijeiti tih obveza.85
Ti nacionalni pritisci koji su nagrizali mo i legitimaciju sovjetske drave bili
su dio borbe izmeu Gorbaova, zagovornika Sovjetskoga Saveza u rasulu, i Borisa
Jeljcina, branitelja ruskih nacionalnih interesa. Sukob je podijelio Sovjetski Savez
vie nego sva vojna snaga Zapada ili, nedvojbeno, snaga ekonomske globalizacije.
Ta su materijalna ogranienja uvjetovala, ali nisu diktirala izbor naroda Sovjetskoga
Saveza da redefiniraju svoja politika opredjeljenja s obzirom na razliite nacionalne, etnike i komunalne identitete. Te bitno subjektivne, centrifugane sile nadjaale
82 Keohane i Milner (1996).
83 Brown (1996) i Hough (1997).
84 Djelomina je iznimka od tog opeg zakljuka Brooks i Wohlforth (2000/2001), ali ti autori
nedostatno naglaavaju strukturu zapadnjake znanosti, tehnolokih inovacija i trita kao sistemskih
struktura moi neovisno o posjedovanju tih sposobnosti konkretnih drava.
85 Kanet (1989) i Kanet i Kolodziej (1989).
137
su sve slabiju centripetalnu materijalnu mo sovjetske drave da prisilno oblikuje

novog socijalistikog ovjeka koji e naposljetku podrediti i izbrisati uporne uske
identitete. Kao to se socijalistiki ovjek razbio na nacionalne, etnike i komunalne komadie, tako se jedinstvo Sovjetskoga Saveza raspalo na svoje sastavne, nacionalno definirane dijelove. U liberalno institucionalistikom miljenju, a osobito u
neorealistikoj teoriji, te odlune snage identiteta imaju malo ili nimalo prostora za
izraavanje.86
Za razliku od centraliziranog rjeenja za politiku identiteta Sovjetskoga Saveza,
zapadne su drave izgradile svoj sigurnosni savez na nacijama-dravama. Svoju
sigurnost i opstanak svojih politikih sustava utemeljile su na odravanju lojalnosti svojih graana. De Gaulleov izazov Sjedinjenim Dravama i odbijanje da francuske vojne snage podredi NATO-u i stavi ih pod ameriko zapovjednitvo bili su
motivirani uvjerenjem da francuski doprinos obrani Zapada u konanici poiva na
ponovnom vezivanju francuskih graana za njihovu vojsku i obnovljenu predanost
francuskoj naciji nakon to je tijekom stoljea gubila status velike sile.87 Bez obzira
na napetosti izmeu drava lanica NATO-a, naroito izmeu Sjedinjenih Drava
i Francuske veinu Hladnoga rata, koalicija se odrala zato to su drave lanice
i njihova stanovnitva konsenzualno potvrdili sudjelovanje u savezu. Napad francuskoga predsjednika Charlesa de Gaullea na hegemonske sklonosti Sjedinjenih
Drava i njegovo odbijanje bipolarnog sustava velesila bili su potaknuti njegovim
uvjerenjem da nijedno od toga ne smije nadvladati nacionalne osjeaje i vlastite interese.88 Za razliku od svojih istonoeuropskih parnjaka u Varavskom paktu, europske lanice NATO-a mogle su izai iz saveza i proglasiti neutralnost bez rizika
oruane intervencije Sjedinjenih Drava kako bi ih u tome sprijeila. Francusko
povlaenje iz vojno integriranog sustava NATO-a pod amerikim vodstvom ali ne i
iz Atlantskoga saveza svjedoi o tom irem rasponu izbora pripadnosti koji su imali
zapadni saveznici. Slino tome, ponovno ujedinjenje Njemake, simbolizirano ruenjem Berlinskoga zida 9. studenoga 1989. godine, dodatno je naglasilo nevidljivu
ali kljunu vanost nacionalnih lokalnosti i identiteta u podlozi jedinstva moderne
drave. Za razliku od sovjetskoga premijera Gorbaova, vodei politiari istononjemakoga reima bili su vrlo svjesni nepovoljnih posljedica odluke Moskve da ne
intervenira kako bi iznudila poslunost istonoeuropskih graana njihovim komunistikim vladama.
Sovjetska drava nije mogla potisnuti snagu nacionalnih identiteta koji su se
nadmetali s dravnom vlau ni zamijeniti monopol vlasti Komunistike partije legitimacijom koju dravi daje stanovnitvo ije bi interese ta drava trebala predstavljati i odraavati i kojemu bi trebala odgovarati. Nije sluajno da je Hobbesova
drava postala nacija-drava. Doista, kako pokazuje jedna studija o evoluciji problema nacionalnosti u Sovjetskom Savezu, ironina posljedica napora Sovjetskoga
Saveza da stvori nov socijalistiki identitet bilo je podravanje lokalnih elita ija je
vlast poivala vie na njihovim etnikim, komunalnim i nacionalnim vezama s lo86 Realistiki teoretiari ex post facto pokuavaju ad hoc inkorporirati nacionalizam u realistiki okvir:
Posen (1993) i Van Evera (1994). Za realizam i njegove partnere to predstavlja velik problem s obzirom
na to da identiteti i subjektivne vrijednosti i preferencije aktera nemaju pozitivna pravila dokazivanja na
kojima poivaju te egzogeno motivirane teorije, niti se za razinu analize aktera na domaoj razini smatra
da je temeljna za teoriju meunarodnih odnosa i dravne sigurnosti.
87 Kolodziej (1974, 1987).
88 Kolodziej (1974, 1987).
138
kalnim stanovnitvom nego na povrnim kontrolama Moskve unutar nominalno jedinstvene drave koja se brzo rastakala du crte nacionalnih i komunalnih podjela.89
Tijekom onoga to Fernand Braudel naziva longue dure povijesti,90 lokalni su identiteti u konanici nadjaali mo sovjetske drave, ne obratno, i njezinu snagu prisile
prisvojili za svoje partikularne interese.
Ako je opstanak sovjetske drave i, ipso facto, nastavak Hladnoga rata ovisio
o zadovoljavanju sigurnosnih, socijalnih i legitimacijskih imperativa, tada je sama
koncepcija drave morala biti redefinirana na naine koji seu mnogo dalje od realistikog, neorealistikog ili liberalno institucionalistikog razumijevanja drave i
irine i dubine njezinih sigurnosnih funkcija. Tim se temeljnim pitanjima to su postavili globalizacija i stvaranje svjetskog drutva prvi put u evoluciji ljudskog roda,
nije pozabavila nijedna od tih teorija. U svjetlu sovjetskoga iskustva, teorija sigurnosti mora se proiriti na zatitu slobodnotrine razmjene i izraavanje miljenja,
vrijednosti i identiteta. Hobbesova koncepcija drave, za realistiku teoriju najvanija, oito i dalje ivi. Doista, narodi Sovjetskoga Saveza bili su toliko vezani za pojam drave da su ih osnovali petnaest.
Ta slaba pohvala Hobbesove drave ipak ne objanjava kobne slabosti sovjetske
drave i neuspjeh komunistikoga eksperimenta. Taj realistiki odgovor takoer ne
objanjava kasnije ponaanje drava sljednica Sovjetskoga Saveza u nastojanju da
se, u razliitoj mjeri, prilagode vladajuem zapadnjakom modelu i usvoje (takoer
razliitom brzinom i razliitim opsegom) najbolje tehnoloke i ekonomske prakse
zapadnjakih drutava. Od moderne se drave oekuje da pomae, ne da spreava,
ekonomsku dobrobit svojega stanovnitva. Drave bi takoer trebale predstavljati
nacionalne i komunalne identitete kojima upravljaju u zajednici drava koje su lanice. One su pod sve veim pritiskom da tite i promiu graanske slobode i ljudska
prava kao normativne imperative svoje ovlasti za vlast s autoritetom. Uruavanje
Sovjetskoga Saveza, kao posljedica toga to nije uspio poloiti, simultano i sinkrono, konkurentske ispite sigurnosti, blagostanja i legitimacije, upuuje na ponovno
propitivanje to drava jest i kakvi su njezini izgledi, ne samo u pogledu uskih sigurnosnih pitanja upotrebe sile ili prijetnji. Na raskriju u evolucijskom razvoju tih
znanstvenih programa pokazalo bi se da su te tri teorije (i njihovih nekoliko mutacija) vie usredotoene na uvanje svojih paradigmatskih granica od uljeza, ak i kad
sami kre svoje granice, nego na otvaranje suradnji s drugim paradigmama i pristupima opisanim u poglavljima 5, 6 i 7. Taj bi napor zahtijevao ponovno promiljanje
granica discipline kako bi se odgovorilo na uvjete globalnoga drutva bez presedana
i nove, neispitane i izazovne sigurnosne probleme koje postavlja, ak i ako jo postoje oni nerijeeni iz prolosti.
Ako se mogu postaviti ozbiljna pitanja o odlukama to su ih te tri kole miljenja
donijele u pogledu kljunih aktera, njihovoj motivaciji, njihovu oekivanom ponaanju i razinama djelovanja na koje ih ti teoretiari ograniavaju, javljaju se i problemi s obzirom na metodoloka ogranienja to ih ti znanstvenici postavljaju sebi.
Povrinska snaga triju kola u njihovim najistijim, klasinim oblicima njihov je pokuaj da opiu, objasne i predvide ponaanje drava neovisno o subjektivnim i psiholokim imbenicima koji djeluju na pojedince i skupine koje vode dravu. Uglavnom
vojna ogranienja i raspodjela tih kapaciteta meu akterima smatraju se temeljem na
89 Kaiser (1994).
90 Braudel (1980).
139
kojemu treba razviti potencijalno objektivnu, empirijski provjerljivu teoriju ponaanja drava. O tom bi se pristupu dalo mnogo rei kako bi se postigla strogost prirodnih znanosti. Problem s kojim se suoavaju ti teoretiari, problem koji se odraava
u ad hoc izmjenama realistike teorije i opreznom proirivanju zanimanja institucionalista za unutarnju politiku i idejno objanjavanje ponaanja drava,91 jest to to
akteri ije ponaanje objanjavaju odbijaju biti ogranieni zaokruenim vizijama tih
triju kola. Nastojanje da u svoje analize ukljue psiholoke, idejne i unutarnjopolitike varijable imalo je za nenamjeravanu posljedicu slabljenje eksplanacijske snage
klasinoga oblika tih stajalita u njihovu istom obliku. Ad hoc pokuaji da se spasi realizam i njegove pratioce potaknuli su neke otre kritiare da odbace cijeli realistiki i neorealistiki projekt te da, implicitno, napadnu teoretiare poput liberalnih
institucionalista koji pokuavaju unijeti svoje izmjene realistike teorije.92
Kao to pokazuju udaljavanja od pozitivistikoga kanona tih teoretiara, realistiko-neorealistiko-institucionalistiki pokuaj da se meunarodni odnosi izgrade kao
znanost, koliko god bio pohvalan, nije posve uspio. iroko osporavani teoretiari,
poput Roberta Keohanea i Kennetha Waltza, kao zagovornici liberalno-institucionalistikog odnosno neorealistikog miljenja, slau se da pokuavaju nadii probleme
povezane s teorijama ukorijenjenima u subjektivnim misaonim sklopovima vladajuih elita i stanovnitava. Slom Sovjetskoga Saveza i zavretak Hladnoga rata postavljaju izazov realistikom, neorealistikom i liberalno institucionalistikom miljenju
s obzirom na to da se te goleme sistemske promjene ne mogu lako uklopiti u metodoloke i injenine granice to su ih te kole miljenja sebi postavile. Izmjene njihovih
suputnika, sraunate na proirenje eksplanacijskog raspona tih orijentacija, prije su
zamutile jasnou i koherenciju tih kola miljenja. S druge strane, one su ipak most
prema teoretiarima koji e nau pozornost zaokupiti u iduem poglavlju.
PITANJA ZA RASPRAVU
1. Koje pretpostavke o oekivanom ponaanju drava prihvaaju svi realisti? Kako
objanjavaju tenju za moi svih drava i njezinu upotrebu? Jesu li njihove koncepcije o ponaanju drava i o moi u skladu s onima klasinih realistikih
mislilaca?
2. Koje su funkcije saveza, ukljuujui njihovo nastajanje i raspadanje, i ravnotee
snaga u realistikoj teoriji?
3. U emu se neorealizam razlikuje od realizma? to im je zajedniko? Ocijenite
neorealistiku tvrdnju kako je znanstveniji od klasinoga ili suvremenoga
realizma.
4. Koje su ad hoc izmjene postupno dodavane realistikim i neorealistikim tezama kako bi se objasnili promjenjivi uvjeti ponaanja drava nakon Drugoga
svjetskog rata?
5. Navedite razliku izmeu pesimistinih i optimistinih realista. Koji imbenici
potiu drave na suradnju umjesto na nesuradnju i pribjegavanje sili kako bi postigli ono to ele u interakciji s drugim meunarodnim akterima?
6. Na koje je naine liberalni institucionalizam slian, odnosno razliit od realizma
91 Vidi Christensen i Snyder (1990), Goldstein (1993), Keohane (1996), Posen (1993), Schweller
(1994), Snyder (1991), Van Evera (1994), Walt (1987) i Wohlforth (1994).
92 Vidi Vasquez (1997: 899-912) za najnoviji prikaz polemike o realizmu. Takoer Legro i Moravcsik
(1999) i Wayman i Diehl (1994).
140
i neorealizma? Moe li se liberalni institucionalizam smatrati paradigmom meunarodnih odnosa i teorije sigurnosti ili ga je bolje razumjeti kao dodatak ili ad
hoc kvalifikaciju realizma i neorealizma?
7. Ocijenite sposobnost realizma, neorealizma i liberalno institucionalizma da
objasne nastanak, razvoj i slom hladnoratovskog bipolarnog sustava.

Robert Axelrod (1984), The Evolution of Cooperation, New York: Basic Books.
Sada ve klasian rad u podruju sigurnosnih studija te najelegantniji, najpristupaniji i teoretski najistananiji primjer optimistinog realizma.
David A. Baldwin (ur.) (1993), Neorealism and Neoliberalism: The Contemporary
Debate, New York: Columbia University Press. Zbirka tekstova vodeih teoretiara
meunarodnih odnosa i sigurnosti odlina je za upoznavanje s konkurentskim tezama realizma, neorealizma i liberalnog institucionalizma.
Forum (1997), Forum on Realism, American Political Science Review 91: 899935. Forum predstavlja suprotstavljene poglede na status realizma i neorealizma kao
znanstvenih projekata. Osobito je pronicljiva kritika Johna Vasqueza te protuteze
istaknutih realistikih teoretiara.
Robert O. Keohane (ur.) (1986), Neorealism and Its Critics, New York: Columbia
University Press. Zbirka tekstova koja oznaava jedan od prvih pokuaja da se premosti teoretska podjela izmeu realizma, neorealizma i liberalnog institucionalizma. Urednik je istaknut liberalni institucionalist.
Jeffrey W. Legro i Andrew Moravcsik (1999), Is Anybody Still a Realist?
International Security 24: 5-55. lanak je sklon klasinom realizmu i otro kritizira
one realiste koji skreu s njegovih glavnih pravila racionalnog ponaanja drava kao
glavnih aktera u uvjetima anarhije i neprestanog sukoba u kojima dravne sigurnosne politike odreuje egzogena raspodjela materijalnih kapaciteta.
Hans J. Morgenthau (1985), Politics among Nations: The Struggle for Power and
Peace, New York: Alfred A. Knopf. Nema boljega polazita za razumijevanje suvremenoga realizma od itanja toga klasika. Valja takoer spomenuti Morgenthauovo
veliko razumijevanje moi u kojemu najvanije mjesto daje materijalnoj snazi i borbi za mo meu dravama, a istodobno upozorava zahtjevnoga itatelja na utjecaj
diplomacije, politikog pregovaranja, pravnih pravila i moralnih normi na ponaanje
drava.
Kenneth Waltz (1979), Theory of International Politics, Reading: AddisonWesley. Nakon Morgenthauove knjige, itatelj bi se trebao pozabaviti temeljnom tezom neorealizma i to dvoje usporediti s obzirom na razliite koncepcije moi drave
te politikog, pravnog i moralnog konteksta u kojemu djeluje svaka drava.
Frank W. Wayman i Paul F. Diehl (ur.) (1994), Reconstructing Realpolitik, Ann
Arbor: University of Michigan Press. Realizam se podvrgava bihevioralnim, empirijskim testovima i pokazuje se da je manjkav. To bi se djelo trebalo itati uz 6.
poglavlje, koje itatelje upoznaje s bihevioralnim pristupom teoriji meunarodnih
odnosa i sigurnosti.
141
5. EKONOMSKI LIBERALIZAM I MARKSIZAM

UVOD
Ovo poglavlje ocjenjuje liberalnu ekonomsku i marksistiku teoriju i njihovu vanost za meunarodne odnose i sigurnosne studije. Prvi se dio bavi liberalnom
ekonomskom milju, drugi marksizmom. Zakljuni dio ocjenjuje njihovu eksplanacijsku snagu s obzirom na Hladni rat.
Na prvi bi se pogled moglo uiniti da je uvrtavanje liberalne ekonomske teorije
u panteon relevantnih sigurnosnih paradigmi pogreno. I mnogi bi se liberalni ekonomisti jednako zbunili to ih stavljamo meu realiste, neorealiste ili institucionalne liberale. Inzistirali bi, i to ne posve neopravdano, na tome da ih najvie zanima
otkrivanje i provjeravanje ekonomskih zakonitosti i nain na koji objanjavaju proizvodnju i raspodjelu materijalnog bogatstva i blagostanja. Tvrdili bi kako se liberalna ekonomska teorija bavi ponaanjem ekonomskih aktera. Mo i politika iskljueni
su po definiciji.
Ta se poricanja ba i ne slau s viestrukim utjecajima liberalne ekonomske teorije i metoda na odluivanje o sigurnosti meunarodnih aktera, ponajprije drava.
Rasprava koja slijedi najprije opisuje kljune metodoloke doprinose sigurnosti liberalne ekonomske teorije. Oni su bitno utjecali na to kako se diljem svijeta stratekom
teorijom i praksom sigurnosti bave analitiari i praktiari koje zanima uinkovita i
djelotvorna upotreba ili prijetnja silom ili njezino ograniavanje.93
Jednako kao to metodoloko orue, vani su i veliki doprinosi liberalne ekonomske teorije supstantivnoj teoriji sigurnosti. Oni su jednako vani kao i njezino
metodoloke orue koje nairoko i naveliko koriste strateki analitiari i donositelji
odluka. Liberalna teorija daje uvjerljivo objanjenje zato pojedinci i drave za svoje
ciljeve ne pribjegavaju sili. Zbog tih je doprinosa liberalna ekonomska teorija ozbiljan takmac za prvenstvo meu konkurentskim sigurnosnim paradigmama. Ona
ekonomske reforme Sovjetskoga Saveza moe objasniti kao prilagodbu snanim poticajima zapadnjakog trinog sustava. Kada je Sovjetski Savez krenuo u perestrojku i uveo poetne elemente trinog sustava, te su reforme ubrzale proces unutarnje
nestabilnosti, koji je ve bio daleko odmakao, kao i konani slom sovjetske komandne privrede. Kriza je unitila Sovjetski Savez i on se raspao na svoje republike i
njihove nacionalne identitete.
Dok realizam i neorealizam zanima zato akteri upotrebljavaju ili ne upotrebljavaju silu kao izvedenicu oekivanih dobitaka ili gubitaka jae protivne sile, libe93 Allison i Zelikow (1999: 3-142) objanjavaju to na primjeru kubanske raketne krize. Kljuno je
razlikovanje izmeu stratekih studija i sigurnosnih studija; potonje su ogranak teorije meunarodnih
odnosa. O polemikama meu pripadnicima tih sviju pozicija vidi Baylis et al. (2002), Gray (1999),
Baldwin (1995) i Kolodziej (2002b).
142
ralna ekonomska teorija objanjava zato e se akteri radije odluivati ne samo za

konsenzualnu suradnju umjesto za prisilu pri koordiniranju odnosa s prijateljima i
neprijateljima nego i raditi na stvaranju dobrovoljnih drutvenih institucija, prvenstveno trita, koje odnos s drugom stranom rjeavaju izazivanjem nevoljke suradnje uz otpor. To stajalite ide mnogo dalje od liberalnog institucionalizma s kojim
se ekonomski liberalizam katkada povezuje. Pojmovni horizont institucionalizma
ogranien je time to potvruje Hobbesovu pretpostavku o nasilju kao krajnjem arbitru preferencija i razlika aktera. Ekonomski liberalni model postavlja savrenu
ili idealnu pretpostavku ovjekovih izbora. Sebini natjecatelji dobrovoljno koordiniraju meusobno ovisne, ali ne nuno konvergentne ciljeve u svojim odnosima
radi uzajamnih, razliito vrednovanih, materijalnih dobitaka. Teorija i praksa slijede
kao objanjenja odstupanja od toga savrenog modela zajednikih informacija natjecatelja te trokova i koristi svih zamislivih koraka.
METODOLOKI DOPRINOSI LIBERALNE EKONOMSKE

TEORIJE STRATEKIM STUDIJAMA
EKONOMSKI OVJEK KAO RACIONALNI AKTER
Prvo, kako prikazuje 4. poglavlje, vojno strateko i vanjskopolitiko odluivanje
uvelike se oslanja na liberalnu ekonomsku pretpostavku racionalnog, sebinog aktera.94 U pogledu svrhe ili vrijednosti koju treba maksimirati te se dvije disciplinarne
skupine korjenito razlikuju. Slau se u metodi analize, uzetoj iz mikroekonomske
teorije. Dok ekonomisti pretpostavljaju da racionalni akteri tee maksimirati bogatstvo i blagostanje procjenjivanjem materijalnih trokova i dobitaka transakcija u
uvjetima neprisile, teoretiari sigurnosti i vojni stratezi smatraju da je mo cilj koji
akteri tee maksimirati; od potonjih se oekuje da e upotrijebiti silu ili prijetnje
kako bi utjecali na ponaanje protivnika i saveznika te izgradili sigurnosni sustav u
kojemu e djelovati na naine koje odaberu.
Postoji obilje primjera navodnoga stratekog racionalnog ponaanja pri upotrebi sile ili prijetnje silom. Okupacija Sudeta, njemakoga govornog podruja u ehoslovakoj, 1938. godine bila je tek prva faza u imperijalistikom planu
Njemake da pokori Europu. Japanski napad na Pearl Harbor 1941. trebao je prisiliti na podjelu istonog i zapadnog Pacifika izmeu Japana i Sjedinjenih Drava na
interesne sfere, dajui svakome hegemoniju na svojem podruju. Sovjetska odluka
da na Kubi rasporedi nuklearno oruje moe se u nekoliko dimenzija smatrati racionalnim ponaanjem, od koraka poduzetog radi uspostave ravnotee straha sa
Sjedinjenim Dravama do podrke jednom vanom savezniku. Cilj amerike invazije na Afganistan 2001. nije bilo samo unitenje teroristikih kampova koje je drala
al-Qaeda nego i spreavanje ponovnog pojavljivanja bilo kojeg afganskog reima
94 Na taj su se model oslanjali i klasini teoretiari sigurnosti. Hobbesovo i Clausewitzovo ratno stanje
implicitno su bile logike konzekvencije svoenja suparnika iskljuivo na uzvraanje silom ili prijetnjom
nasiljem kako bi se razrijeio neprestani sukob meu protivnicima, bilo pojedincima ili dravama. Vidi
Wrong (1994), koji to pokazuje za Hobbesa. Za opi pregled i evaluaciju modela racionalnoga aktera i
konkurentske modele organizacijske i birokratske politike vidi Allison i Zelikow (1999).
143
koji bi davao utoite teroristima koji ugroavaju sigurnosne interese SAD-a.95 Ti

primjeri ilustriraju dvije dimenzije dravne upotrebe sile radi odreenih dobitaka (ili
spreavanja gubitaka) i tendenciju drava, koju podvlae realistika oekivanja racionalnog ponaanja drava, da svoju sigurnosnu okolinu oblikuju na poeljne naine
kako bi stegnule i protivnike i saveznike ako misle da uz prihvatljivu cijenu i rizik
mogu umanjiti ili otkloniti sigurnosne prijetnje ili napade na svoje vitalne interese.
Oekuje se da e akteri s vremenom prepoznati sve mogue korake radi postizanja
svojih ciljeva. Potom e, prema tom modelu, odabrati one strategije za koje procjenjuju da e biti najbolje za alociranje njihovih nedostatnih resursa kako bi maksimirali
dobitke uz najmanji troak i rizik. Za taj se model racionalnog ponaanja smatra da
proizvodi strategije koje najuinkovitije i najdjelotvornije promiu akterove ciljeve.
Svako odstupanje od tog savrenog modela po definiciji je manje od optimalnog.
Vie je kritiara istaknulo kako su to herojske pretpostavke o ponaanju aktera.96
Model pretpostavlja savreno sveznanje o konzekvencijma svih akterovih izbora.
Za teoretske potrebe na stranu neposredni politiki interesi pristalice pristupa racionalnog aktera uoavaju ono to svi znamo iz osobnog iskustva i usputnog
promatranja: da u veini sluajeva akteri odabiru u uvjetima neizvjesnosti u pogledu konzekvencija odluka pred kojima stoje. Neizvjesnost je endemska u reagiranju na sloene probleme politika i pri rjeavanju politikih i birokratskih situacija.
Potraga za informacijama kako bi se neizvjesnost smanjila rijetko je ili nikada besplatna. Postie se jedino poveavanjem nedostatnih ljudskih i materijalnih resursa
kako bi se procijenile konzekvencije djelovanja (ili nedjelovanja), ak i ako se kontekst za djelovanje, s malo ili nimalo upozorenja, brzo mijenja. U meuvremenu
se moraju voditi skupi i dugi pregovori i pogaanja s drugim akterima, koji imaju
vlastite interese unutar politikih i birokratskih krugova odluivanja. Kako kae
Herbert Simon, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, zastraujua su to ogranienja. To su prepreke koje se nikada ne mogu posve preskoiti kako bi se ispunili zahtjevni kriteriji racionalnog ponaanja aktera.97 Sjetite se katastrofalnoga
neuspjeha sovjetskih ekonomskih reformi, koje su podrovale reim koji su trebale
spasiti. Zadovoljavanje standarda racionalnoga aktera postalo je jo tee zbog ratne magle.98 Uzmite skupe pogrene proraune amerike i sovjetske intervencije u
Vijetnamu, odnosno Afganistanu. Ili neoekivani otpor amerikoj okupaciji Iraka
nakon to je 2003. predsjednik George Bush objavio da je zadaa obavljena.
Analitiari racionalnoga aktera odbacuju kritiku kako se od njih oekuje da ustanove sve one mnogobrojne kontingentne uvjete ovisne o okolnostima koji oblikuju
akterove konkretne odluke dok tei dugoronim ciljevima i interesima. Odgovaraju
kako je njihov zadatak predviati logine i oekivane konzekvencije tijeka djelovanja odreenog uinkovitou i djelotvornou sredstava i ciljeva radi akterova
najveeg materijalnog dobitka (liberalni ekonomisti) ili moi (realistiki teoretiari sigurnosti/stratezi).99 Akter, za kojega se smatra da s vremenom postaje sveznaju, naposljetku e izgraditi kontingentne zapreke racionalnom izboru i njegovim
loginim ishodima. Ono to ne oekuju jest da e akter bio pojedinac ili drava
95
96
97
98
99
Vidi bilj. 1 i posebno Baylis et al. (2002) i Gray (1999).

George i Smoke (1974), Green i Shapiro (1994) i Simon (1975, 1986).
Simon (1975, 1986).
Keegan (1978).
Friedman (1996a, b: 1-24).
144
namjerno djelovati suprotno onome to eli. Umjesto toga oekuju da e akteri

nastojati stei znanje koje im je potrebno kako bi donosili racionalne odluke, one
koje projiciraju vjerojatne ishode izbora i donose najveu nagradu. Ti koraci odgovaraju, ili se barem pribliavaju, kriterijima racionalnoga aktera. S tog idealnog
ili istog motrita teoretiari i praktiari racionalnoga aktera racionaliziraju svoj
izbor toga pristupa. (Uostalom, i sami su racionalni akteri!)
Ono manje oito pri usporedbi ekonomskih i sigurnosnih teoretiara a to pokuava objasniti ovo poglavlje jesu sukobljene implikacije tog zajednikog analitikog okvira racionalnosti kada ga obje skupine teoretiara i praktiara primjenjuju na
svoje predmete prouavanja. Ekonomisti pretpostavljaju da e u jednakim ili idealnim uvjetima slobodnog i neprisilnog izbora i cjelovitih informacija za sve sudionike o posljedicama njihovih meuovisnih izbora akteri konsenzualno suraivati
radi uzajamnih, iako razliitih, materijalnih dobitaka kako bi maksimirali svoje bogatstvo i blagostanje. Suraivat e dobrovoljno zato to e odstupanje od oekivanog ponaanja ili ustanovljenih pravila, naroito onih koje namee trite, donijeti
nie razine materijalne koristi za sve sudionike. Zato bi racionalni akteri odabrali
manje umjesto vie?
Kako smo vidjeli, stratezi koji potvruju Hobbesove pretpostavke o ponaanju
aktera, prvenstveno realisti i neorealisti, postuliraju suprotno: odnosi meu akterima
nisu nikada slobodni ili dobrovoljni. Uvijek se dogaaju unutar nekog implicitnog
ili neimplicitnog poretka odreenog silom i prijetnjama. ak i u teoriji, najotvorenije zamislivo drutvo ili drutvo istinski posveeno rousseauovskom idealu opeg
pristanka na javne politike i poredak mora se suoiti s Hobbesovim sigurnosnim
imperativom. Kao to nevoljko priznaju mnogi demokratski teoretiari, slobodna
i otvorena drutva posveena jaanju maksimalnog pristanka na javne politike ne
mogu pobjei od hobbesovskih granica.100 Rousseau je takoer odbacio miljenje
da se njegovo rjeenje za mir u zajednici opa volja moe poopiti i primijeniti
na odnose izmeu razliitih zajednica, naroda i drava.101 Na globalnoj razini bio je
jednako pesimistian kao Hobbes u pogledu izgleda za mir meu dravama i meu
zasebnim, autonomnim ljudskim drutvima.
JO MALO IZ EKONOMISTOVE KUTIJE ZA ALAT

Nekoliko bi rijei takoer trebalo rei o vanosti upotrebe drugih konceptualnih
alata to su ih razvili ekonomisti u podruju sigurnosti i odluivanja, osim modela
racionalnoga aktera kao sredinjega. S obzirom na opseg ovoga izlaganja oito nije
mogue napisati tekst o ekonomiji u kojem bismo nabrojili i komentirali sve te alate.
Ovdje ih moemo opisati tek nekoliko kako bismo dobili dostatnu podlogu za ocjenu
opsega liberalne ekonomske teorije i njezine vanosti za sigurnost. Kada se gleda
iroka upotreba ekonomske teorije tijekom cijeloga Hladnog rata, a danas nita manje, teko je preuveliati utjecaj ekonomskih koncepata kao alata koje upotrebljavaju
teoretiari i stratezi sigurnosti.102
100 Tu zagonetku priznaju mnogi demokratski teoretiari kao granicu slobodne vladavine. Vidi, na
primjer, Mansbridge (1996).
101 Hassner (1997).
102 Ilustrativni su radovi Thomasa Schellinga (1960, 1966) i Shellinga i Halperina (1958).
145
Toka krianja pri upotrebi ekonomskih alata jest pretpostavka ekonomista i

onih koji se bave stratekim odluivanjem o oskudnim resursima. Ovdje se ne mogu
opirno ispitati implikacije te pretpostavke za sigurnosno ponaanje drava, ali tri
primjera mogu uputiti na vanost i istaknutu ulogu te pretpostavke za sigurnosno
odluivanje. Primjeri naglaavaju ono to teoretiari sigurnosti o kojima se govorilo
u 4. poglavlju esto zanemaruju. Liberalna ekonomska teorija mnogo nam govori o
tome zato akteri pojedinci, skupine i osobito drave odluuju ne upotrijebiti silu
kako bi postigli ono to ele.
Prvo, tu je napetost izmeu puaka i maslaca. ak ni vojna supersila poput
Sjedinjenih Drava ne moe nabaviti sve mogue oruje ili odravati svoje snage na
razini koju eli vojska. U uvjetima oskudnih resursa, upravljai nasilja103 moraju
odabrati, recimo, specijalnije snage umjesto redovitog pjeatva ili zrakoplove na
nosaima umjesto zrakoplova na tlu. Ti se konkurentski ciljevi ne mogu istodobno
jednostavno ispuniti. to je jo vanije, sve zemlje, ma koliko bile bogate, moraju
odabrati izmeu svojih stratekih vojnih i socijalnih ciljeva ocjenjivanjem vrijednosti proputenih prilika ono to ekonomisti nazivaju oportunitetnim trokovima pri
odabiru jednog, a ne drugog cilja.
Napetost izmeu puaka i maslaca bila je na djelu tijekom cijeloga Hladnog
rata. Za velesile ukljuene u globalnu borbu za dominaciju, ekonomski alati bili su
praktino sredstvo za rjeavanje pitanja Koliko je dovoljno?104 da bi se protivnika porazilo ili zastrailo. Trumanova i Eisenhowerova administracija u 1950-ima
bile su zabrinute da bi preveliki izdaci za obranu mogli podrovati ameriko gospodarstvo i oslabiti sposobnost nacije da odgovori na svoje sigurnosne imperative.105
Narataj poslije, analitiare je brinulo da amerika ekonomska hegemonija opasno
slabi. Brinulo ih je i ono to su doivljavali kao sve slabiju sposobnost odgovora na
sovjetski vojni izazov.106 Neki su predviali njegovu propast i to uskoro.107 Ono to
su rijetki predvidjeli, kako se opisuje u 3. poglavlju, bio je slom Sovjetskoga Saveza,
koji se dijelom moe pripisati kako su tvrdili liberalni teoretiari tome to dilemu
izmeu puaka i maslaca nije uspio rijeiti onako dobro kao zapadne drave.
Druga se upotreba ekonomskog naina razmiljanja odnosi na izbor razine sile,
sustava naoruanja, opcija njihova rasporeivanja i tehnologija kako bi se odgovorilo na sigurnosne imperative. S obzirom na materijalnu snagu protivnik uzmimo
samo sposobnost Sovjetskoga Saveza da parira nuklearnim i konvencionalnim snagama Sjedinjenih Drava stratezi Hladnoga rata bili su duni odabrati izmeu tih
suparnikih komponenti vojnog planiranja kako bi odgovorili na stvarne ili percipirane prijetnje naciji, koje su sezale od gerilskog rata, preko Drugoga svjetskog rata
s golemim okrajima konvencionalnih snaga, do nuklearnih napada kao groma iz
vedra neba. Na svakoj toki odluivanja, odgovori na te prijetnje uvijek su premaivali ljudske i materijalne resurse kojima su raspolagale velesile ili njihovi saveznici.
Kriteriji racionalnoga aktera, naposljetku, korisni su kao polazite za ocjenjivanje alternativnih koristi, trokova i rizika konkurentskih rjeenja tih problema.
Hoemo li dobiti veu vrijednost za novac, kako su pitali politiari iz Eisenhowerove
103
104
105
106
107
Izraz je Huntingtonov esto navoen opis vojne funkcije.

Enthoven i Smith (1971).
Kolodziej (1966).
Gilpin (1987) i Keohane (1984). Za suprotno miljenje vidi Nau (1990).
Kennedy (1987).
146
administracije 1950-ih, ako zemlja uloi vie resursa u nuklearno a ne u konvencionalno oruje?108 Ili, u ratovanju na kopnu, treba li vie potroiti na bojne zrakoplove
ili na zrani prijevoz na velike udaljenosti? Bi li tei ili laki tenkovi i oklopno oruje bili najbolji za pobjedu nad protivnikom u razliitim podrujima svijeta? Ako se
vie novca iz fiksnog prorauna potroi na pomorske i kopnene snage, koje su proputene prilike zbog manjih zranih i kopnenih bojnih kapaciteta? To su temeljna
ekonomska pitanja postavljena unutar rubrike procjenjivanja ruilakih kapaciteta
kojima drava raspolae kako bi oruje pogodilo metu,109 to je, smatra Samuel
Huntington,110 glavni kriterij koji odreuje planiranje i odluivanje vojnih planera.
ZNATNI DOPRINOSI LIBERALNE TEORIJE SIGURNOSNIM

STUDIJAMA
Prvo, isti modeli racionalnoga ekonomskog ponaanja koje iznose liberalni ekonomisti stavljaju silu i prisilu izvan okvira teoretiziranja. Takoer, to je otvorilo put
razmiljanju o tome kako bi akteri mogli postii da bude po njihovome odupirui
se pozivanju na silu ili prisilu u neovisnim odnosima s drugim akterima. S vremenom, kroz evolucijske pokuaje i promaaje i uenje, liberalna ekonomska teorija
dola je do toga da e se akteri radi materijalnih dobitaka odluiti za neprisilnu suradnju kako bi postigli konkurentske, ali ipak konvergirajue preferencije.111 To e
biti tono ak i ako akteri ne dobivaju u jednakoj ili ekvivalentnoj mjeri. Naravno,
oni vrlo dobro znaju da zastraivanje i prisila ulaze u ljudske odluke. ele doznati
pune razmjere i raspon mogunosti dobrovoljne suradnje, ak i ako se ljudi ne odlue za to rjeenje konkurentskih ciljeva aktera. Liberalni se ekonomisti fokusiraju
na apsolutne koristi njihovih odnosa, ne na relativne i nejednake materijalne dijelove koje dobivaju. S obzirom na ideal maksimiranja materijalne koristi, ekonomisti
pretpostavljaju da akteri, koliko god imali konkurentske ekonomske interese, igraju
ili mogu odabrati igrati igru u kojoj svi dobivaju (win-win game). To e iziskivati meusobno pristajanje na pravila i disciplinu slobodnog trita kao najuinkovitiju i najdjelotvorniju strategiju poveanja proizvodnje materijalnog bogatstva
zlatnu luaku koulju, da upotrijebimo naveliko citiranu metaforu Thomasa
Friedmana.112
Drugo, isti model ekonomskog ponaanja koji su postavili ekonomisti potvruje, kao doprinos teoriji sigurnosti, povijest koju je taj ideal imao u praksi. Snane
motivacije materijalne koristi u liberalnom ekonomskom modelu nadahnule su bezbrojne pristalice da njegovo oekivanje suradnje aktera primijene na sigurnosnu
politiku i donoenje odluka u tom podruju. Vjerojatnost da slobodna ekonomska
razmjena promie mir ima dugu tradiciju u ekonomskoj teoriji i u trgovakom djelovanju drava. Novija znanstvena istraivanja donekle potvruju ta oekivanja. Ideja
otvorenih i slobodnih trita kao globalna strategija za stvaranje vjenoga mira
108 Kolodziej (1966: 180-253).
109 Hitch (1960) i Gansler (1989).
111 Uoite paralelu izmeu liberalne ekonomske teorije i Axelrodova (1984) objanjenja suradnje izmeu
egoista, naroito onih koji su uhvaeni u sigurnosnu dilemu.
112 Friedman (2000: 101-11).
147
moe se nai barem dva stoljea unatrag, kod Immanuela Kanta. Usred etvrtstoljetnih revolucionarnih ratova to su potresali Europu i teritorije pod njezinom upravom,
Kant je tvrdio: Trgovaki duh je taj koji ne moe postojati zajedno s ratom i koji se
prije ili kasnije nametne svakom narodu. Naime, budui da je meu svim sredstvima moi podlonih dravnoj vlasti vjerojatno najpouzdanija novana mo, drave su
(dakako, ne ba potaknute moralnou) prisiljene poticati taj plemeniti mir.113
Politika slobodne trgovine bila je sastavni dio vanjske i strateke politike Velike
Britanije vei dio devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea. Implicitno ili eksplicitno, svoju je logiku izvlaila iz navodnoga stvaranja kreposnog kruga neprisilnih
izbora. Otvoreno, slobodno, dobrovoljno globalno trite poticat e ekonomske aktere da postiu neprestano sve vee materijalno bogatstvo i mir.114 Ta su oekivanja
projicirana u amerikoj sigurnosnoj politici kod Woodrowa Wilsona, u njegovoj viziji miroljubivog i naprednog svijeta koji nastaje neometanom globalnom trgovinom
i univerzalnim irenjem demokratskih poredaka. Ostvarenje te vizije mira bilo je
isprva onemogueno kada su Sjedinjene Drave odbacile Versajski ugovor i odbile
ui u Ligu naroda nakon Prvoga svjetskog rata. Wilsonova se vizija iznova pojavila
nakon Drugoga svjetskog rata s amerikim sponzoriranjem Ujedinjenih naroda te
amerikim stvaranjem sustava slobodne trgovine i irenja demokratskih poredaka
diljem svijeta kroz Trumanovu doktrinu i Marshallov plan pomoi.115
Tree, klasini ekonomski model, bez obzira na svoje nedostatke i ogranienja
koja, kao paradigma za sigurnost, ne priznaje, pomae objasniti utjecaj globalnih kapitalistikih trita na odluke veine komunistikih drava, naroito komunistike
Kine i Sovjetskoga Saveza, da odbace svoje komandne ekonomske sustave i prilagode se zapadnom modelu otvorene trine razmjene. Iako su te drave bile protiv
prihvaanja liberalnih demokratskih politikih principa, ipak su svoje ekonomske komandne sustave reformirale prema zapadnjakom uzoru kako bi zauzdale dokazanu snagu otvorenih globalnih trita kao pogonsku silu za odriv gospodarski rast i
tehnoloke inovacije. Raspad Sovjetskoga Saveza i zavretak Hladnoga rata mogu se
prilino nedvosmisleno pripisati poticajima trgovine koje su stvorila globalna kapitalistika trita. Dva stoljea prije, u zoru industrijske revolucije, Immanuel Kant ve
je predvidio potencijalno snano djelovanje slobodne ekonomske razmjene na mir.116
SUPROTNE IMPLIKACIJE STRATEKIH I EKONOMSKIH

RACIONALNIH AKTERA
Donositelji odluka o strategiji i vanjskoj politici uvelike se oslanjaju na razraen
konceptualni i metodoloki aparat to su ga u svojoj disciplini razvili ekonomisti. U
tom se interdisciplinarnom transferu koncepata previaju, a to ovo poglavlje podvlai, suprotstavljena oekivanja ponaanja pojedinaca i drava u ekonomskom modelu
ponaanja naspram hobbesovskom ili onom koji je usmjeren realistiki. Natjecanje
istih modela sigurnosti o kojima govori ova knjiga ne bi smjelo zamagliti ili umanjiti korisnu upotrebu ekonomskih alata u slubi obaju modela unato njihovim ra113
114
115
116
Kant (1991: 114).

Cain (1979), Irwin (1996), Hobson (1919) i Howe (1997).
Levin (1968), Acheson (1969), Cooper (1968), Ruggie (1982) i Mandelbaum (2002: 17-44).
Kant (1991: 114).
148
zliitim rezultantama. Ta je opservacija manje paradoksalna nego to se ini. Vano

je upamtiti da je model racionalnoga aktera analitiki konstrukt. Prave vrijednosti
i motivi koji daju poticaj modelu i njegovim rezultatima ovise o akterima koje je
analitiar odabrao za prouavanje i vrijednostima pripisanim njihovu ponaanju. U
Ekonomisti
tim se kljunim tokama ekonomisti i vojni stratezi razilaze.117
objanjavaju kako akteri alociraju oskudnu zemlju, radnu snagu, kapital, znanje i
poduzetnike resurse kako bi proizveli onoliko dobara i usluga koliko su kupci spremni kupiti. Polaze od pretpostavke da su akteri ukljueni u dobrovoljne razmjene
posredstvom otvorenih, slobodnih trita. U uvjetima sve povezanijih, globaliziranih trita, kupci i prodavatelji meusobno prilagoavaju ponaanje bez centralnog
usmjeravanja usklaivanjem s relativnim cijenama za dobra i usluge koje signaliziraju trita. Usmjereni su na stvaranje materijalnog obilja na onim razinama ponude
kvantitete i kvalitete koja odgovara kupcima i prodavateljima, odreenoj cijenama
kao evidencijom konvergentnih preferencija.
Na drugoj strani, vojni stratezi pitaju kako da drava bira s menija mogunosti
prisile, koje ukljuuju manipulaciju prijetnjama, kako bi poluila poeljno ponaanje prijatelja i neprijatelja i tako svoju sigurnost osigurala uz najmanji troak i rizik.
Kako se sposobnost drave za ubijanje, ranjavanje i sakaenje moe uinkovito i
djelotvorno upotrijebiti kako bi utjecala na to da se druga strana ponaa na poeljne
naine, kako je problem sredstava i ciljeva postavio jedan esto navoen strateg.118
Za razliku od idealnog trinog sustava, koji je bitno konsenzualan i na kojemu pravila reciprono odreuju sudionici voeni vlastitim interesima, sigurnosni
su sustavi nedobrovoljni kao funkcija odnosa prisile koji odreuje razmjenu izmeu
suparnika.
Ta potonja uporaba modela racionalnoga aktera gleda usko na problem sigurnosti pred kojim stoje drave. Iskljuene su strategije neupotrebe sile za svladavanje
razlika. Pri biranju s menija kapaciteta nasilja koje posjeduje sama drava ili su joj
na raspolaganju kod saveznika, ekonomsko pitanje potencijalne obostrane koristi
pretvara se u strateki vojni problem obostranih gubitaka. Oni se procjenjuju prema
tome koliko je ranjavanja, sakaenja, ubijanja i razaranja potrebno kako bi se u nekom sukobu prevladalo. Drugim rijeima, koji su kapaciteti i strategije najbolji kako
bi se protivnika navelo da ne ini ono to ne elim recimo, da ne napadne nekog saveznika, kako bi ga se porazilo ako napadne ili primoralo da uini ono to elim. Ili,
kako sila ili prijetnje mogu navesti suparnika da prestane proizvoditi oruje masovnog unitavanja, provoditi etniko ienje ili pruati utoite teroristima? Upotreba
ekonomskih koncepata za te destruktivne svrhe otro se razlikuje od naina na koji
ih upotrebljavaju ekonomisti. Razmjenska valuta nisu meusobno zadovoljavajui
ekonomski dobici, nego stvarno unitenje ili prijetnja unitenjem onoga to protivnik cijeni. U praksi, u aritu je pogaanje u metu ili prijetnja pogaanjem u metu.
Racionalno ponaanje broji se mrtvima i materijalnim gubicima, a ne materijalnim
dobicima ili osobnim zadovoljstvima.
Kako pokazuje razvoj vojne borbe Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza, odgovori na ta instrumentalno postavljena pitanja nisu bili ni oiti ni neprijeporni tijekom gotovo polustoljetne hladnoratovske borbe. Racionalnost je, kako opisuje 3.
poglavlje, istodobno paradirala pod stijegom uzajamno osiguranog unitenja (MAD)
117 Vidi tablicu 1.1, koja je suprotna realistima i liberalnoj ekonomskoj teoriji.
118 Schelling (1966: 1: 1-34) o diplomaciji nasilja.
149
i nuklearnog ratovanja ili strategije koritenja (NUTS). Obrana Europe potaknula je

sukobljeni strateki raspored golemih konvencionalnih snaga nasuprot prijedlozima tzv. strategija potezne ice i rane upotrebe taktikog i dalekometnog nuklearnog oruja. Vijetnamski i afganistanski rat otvorili su polemiku o tome jesu li sve
konfrontacije velesila uzrono povezane gubitak jednog saveznika bio je znak za
gubljenje saveznikih domina posvuda ili regionalni dobici i gubici u nejednakoj
mjeri sudjeluju u stvaranju promjenjivih ravnotea snaga meu velesilama. Igra je
bila nultog ishoda, ne igra u kojoj obje strane pobjeuju.
Neizvjesnosti to su pratile te strateke odluke nisu previe uzdrmale upotrebu
istih ili idealnih ekonomskih modela i s njima povezane konceptualne i metodoloke alate u postavljanju i voenju tih debata. A niti su donositelji odluka bili
sprijeeni svoje odluke implicitno opravdavati kao primjenu racionalnog izbora u
odgovor na stvarne ili anticipirane vojne korake protivnika. Naizgled uvjerljiva logika modela racionalnoga aktera smanjivala je trokove reagiranja silom na najgore
scenarije. Sama konceptualizacija problema sigurnosti bila je imbenik kojim su se
objanjavali izbori aktera. Kada su neizvjesnosti bile tako polarizirane, analitiar i
politiar mogli su ih rastjerati. Kako bi modeli mogli funkcionirati, akterima su pripisane vrijednosti i opredjeljenja. Mnogi tvorci modela omalovaavali su ili ignorirali savjet britanskoga premijera Winstona Churchilla da se suparnika uvijek uzima
s obzirom na suparnikovu procjenu vlastitih stratekih problema i vlastitih vjerojatnih oruanih rjeenja. Vodili su se kako su primijetili mnogi kritiari istim djelovanjem modela racionalnoga aktera, a ne nepristranim, empirijskim ispitivanjem
snage, namjera i ponaanja suprotne strane.
Sklonost pogrekama zbog prevelikog oslanjanja na iste modele racionalnoga
odluivanja koji postuliraju, ali empirijski ne verificiraju pretpostavke i ciljeve
protivnikovog stratekog razmiljanja, odluka i djelovanja ve je opisana kao opsesivan pokreta utrke u nuklearnom naoruanju velesila. To se nadmetanje moe
objasniti vie pretjeranim slijeenjem iste logike vezane za najgore scenarije i primijenjene na postuliranu sposobnost odvraanja nuklearnog oruja nego stvarnom
korisnou toga oruja, ako se upotrijebi, ili pak vjerojatnim ponaanjem suparnika
kada se suoe s prijetnjom toga oruja.119
Ista sklonost ignoriranju suprotne strane tako to se polazi od onoga to bi uinio
analitiar ili politiar, a ne od onoga to je protivnik spreman uiniti kako bi dobio
rat, bila je naroito izraena u amerikoj politici u Vijetnamskom ratu. Budui da
su ameriki analitiari i politiari pretpostavili da obje strane razumiju to znai
racionalno djelovati, ameriki su politiari mislili da obje strane djeluju na istim
pretpostavkama i stvaraju ono to je jedan istaknuti analitiar nazvao koherentnim
idiomom vojnog djelovanja.120 Usprkos suprotnom iskustvu i opaanjima, inilo
se razumnim da e ono to e amerike politiare potaknuti da djeluju, odnosno ne
djeluju, kada se suoe s prijetnjama ili vojnom silom takoer uroditi slinom reakcijom druge strane. Na protivnika je bio projiciran definiran i ogranien raspon izbora
za koje je analitiar naveo da su na raspolaganju drugoj strani i za koji je donositelj
119 Vidi 3. poglavlje za kritiku modela racionalnoga aktera zbog toga to nedovoljno objanjava
psiholoki ustroj suparnika i nain na koji prerauju informacije o ponaanju druge strane te reagiraju na
njezine psiholoke, ne nuno racionalne ili logine, percepcije prijetnje: George i Smoke (1974), Morgan
(1983, 2003), Jervis (1976), Jervis, Lebow i Stein (1985) i Lebow (1981).
120 Schelling (1966: 146-7).
150
odluka smatrao da iscrpljuje izvediv ili racionalan raspon protivnikovih reakcija

na razliito primijenjene oblike ubijanja, ranjavanja i sakaenja.121
Ali to ako suprotna strana ima posve drugaije pretpostavke o vrijednosti i ulozima u sukobu i o rasponu izvedivih vojnih strategija, od kojih neke inicijator diplomacije prisile smatra previe skupim ili rizinim? Tko prvi reagira kada su u igri dva
sukobljena racionalna modela? Jedna od konzekvencija amerike sigurnosne politike u Vijetnamu bilo je sustavno podcjenjivanje odlunosti Sjevernoga Vijetnama
i njegova vodstva da podnese gubitke koje su ameriki politiari smatrali iracionalnima, reagirajui na vlastite koncepcije racionalnoga ponaanja.122 To je zakljuivanje cirkularno. Protivnika se, kada se predviaju njegove reakcije, jednostavno
iskljuuje iz odnosa ubijanja, ranjavanja ili sakaenja kao prijetnje. Umjesto toga
stratezi ciljeve, interese i razine tolerancije za tetu natovare na suparnika kao da su
im ciljevi sukladni. Potom model, a ne iskustvo, pokree analizu i kreiranje politika.
KLASINI EKONOMSKI MODEL KAO SIGURNOSNA

PARADIGMA
SLOBODA NASPRAM PRISILI
Prije nego to evaluiramo klasini ekonomski model za potrebe objanjenja nastanka
i zavretka Hladnoga rata, moramo stanovitu pozornost posvetiti njegovim kljunim
pretpostavkama i konceptualnom alatu vezanom konkretno za maksimiranje bogatstva i blagostanja. Ve smo upoznali shvaanja egoistinih, sebinih racionalnih aktera koji donose odluke slijedei svoje interese, ciljeve i vrijednosti pod pritiskom ili
u uvjetima oskudnih resursa. To treba bolje objasniti. Bez stanovitog poetnog, iako
nuno nepotpunog, razumijevanja implikacija tih pretpostavki i koncepata bit e teko ocijeniti utjecaj liberalnog ekonomskog miljenja na teoriju i praksu sigurnosti.
Ono to je Hobbes svojim isticanjem teorije primjenjive na mo drava realizmu,
to je ekonomskom liberalizmu Adam Smith svojim objanjenjem Bogatstva naroda,
njegovim najslavnijim djelom.123 Smith je iznio posve drugaije, ali prema opem
miljenju nita manje univerzalno, shvaanje onoga to znai biti ovjek. Predvidio
je daleko sjajniju i korisniju budunost za tu misaonu i za jezik sposobnu vrstu nego
Hobbes i njegove pesimistine pristalice. Iako je kao i njegov realistiki parnjak bio
jednako predan realistinom miljenju, Smith je jednostavno poao od radikalno
drugaijeg polazita racionalnosti. Ono to je za Smitha realno, suprotno je realnom u Hobbesa i za veinu teoretiara o kojima smo ve govorili. Smith na temelju
promatranja ljudskog ponaanja zakljuuje da ljudi tee blagostanju ili, jednostavno, bogatstvu i materijalnoj sigurnosti.124 Smith polazi od toga da se blagostanje lake postie konsenzualno, a ne prisilno iznuenom suradnjom. Dobrovoljni, slobodni
i meusobno prilagodljivi odnosi klju su za poveanje materijalnoga obilja. Smith
dri da ovjekova sklonost trampi i razmjeni jedne stvari za drugu razlikuje ljude
121 Halberstam (1972) pokazuje skupe reperkusije tog naina analize kada se primijeni na vijetnamski
sukob.
122 Fitzgerald (1972) i Halberstam (1972).
123 Smith (1937).
124 Smith (1937), osobito knjiga I: 3-23.
151
od svih drugih ivih bia. Prema Smithu, ta je sklonost nuna posljedica sposobnosti rasuivanja i govora, teza koja lei u temelju moderne teorije racionalnoga
aktera u ekonomiji.125
Smith je smatrao da sebini pojedinci, njegova jedinica analize, vrlo slino
Hobbesovoj, u te odnose ulaze radi meusobne materijalne koristi, ali s razliitih
poloaja. Smithovi dobrohotni egoisti imaju razliite osobne sposobnosti inteligenciju, matu, kreativnost, spretnost akumulirane resurse (zemlja, kapital i znanje) i razvijene navike marljivosti i discipline. Za razliku od ivotinje, tvrdi Smith,
ljudi koji trampe, razmjenjuju i trguju nadili su ogranienja ivotinje, koja je prisiljena uzdravati se i braniti se sama, odvojeno i nezavisno, i ne izvlai nikakve koristi od raznovrsnih sposobnosti kojima je priroda odlikovala njezine srodnike.126
Naprotiv, meu ljudima najrazliitije sposobnosti koriste jedna drugoj. Razliiti
proizvodi njihovih odnosnih sposobnosti unose se, zbog ope sklonosti za trampom,
trgovanjem i mijenjanjem, takorei u zajedniku imovinu, gdje svaki ovjek moe
kupiti bilo koji dio proizvoda sposobnosti koji mu je potreban od drugih ljudi.127
Nadalje, Smith je postulirao da e se kolektivno i individualno bogatstvo poveati ako ti materijalno motivirani ljudi surauju kada primjenjuju principe podjele
rada i specijalizacije. Smithov slavni primjer tvornice pribadaa ilustrirao je te principe drutvenog ponaanja kao izvora sve veeg bogatstva. Dijelei poslove izrade
pribadaa izravnavanje ice, rezanje, iljenje i bruenje desetero ljudi moe izraditi do 48.000 pribadaa na dan. Da je svaki od njih radio odvojeno i nezavisno, da
nijedan od njih nije bio izuen u tom posebnom poslu, oni sigurno ne bi mogli svaki
napraviti dvadeset, a moda ni jednu pribadau na dan...128
Kada su uvedeni i globalizirani u drutvenim odnosima na prekograninim tritima, principi podjele rada i specijalizacije jaali su vjetinu i marljivost. Skraeno
je vrijeme i smanjeni su transakcijski trokovi jer radnici nisu u proizvodnji dobara
prelazili s jedne na drugu radnu operaciju.129 Inovacije su se mogle oekivati od strunjaka uvjebana oka, koji su uoavali kako poboljati proizvodnju u podruju svoje
specijalizacije. Potom su se ta rjeenja irila po domaem i svjetskom gospodarstvu.
Sinerginosti to su nastajale iz meusobna jaanja tih korisnih svojstava specijalizacije jo su vie poveavale bogatstvo svih onih koji su bili ukljueni u trini sustav.130
Kolektivno bogatstvo maksimiralo se za najvei broj. Udjeli podijeljeni meu ukljuenima u te razmjene, koliko god vrijednost udjela bila razliita, bit e vei za svakog
sudionika nego kad bi djelovao sam ili u djelominoj i ogranienoj suradnji, ega su
primjer monopolistiki cehovi. Pita se poveavala. Pojedinane krike, iako tanje, ipak
su vee kao posljedica djelovanja podjele rada, vee specijalizacije, komparativnih
prednosti i proirenja poveane razmjene na sve vea trita unutar i izmeu zemalja.
Polazei od razliitog standardnog modela ovjeka uljuenog ekonomskog ovjeka, a ne zlog, gladnog moi Smith je doao na optimistiniju viziju bezgraninog obilja nego njegovi hobbesovski kolege. Postavljajui tezu o slobodnom izboru pri
125 Ibid.: 21.
126 Ibid.: 16. (Prijevod citata preuzet je ovdje i dalje iz: Adam Smith, Bogatstvo naroda. Istraivanje
prirode i uzroka bogatstva naroda, prev. Marijan Hanekovi, Masmedia, Zagreb, 2007. op. prev.)
127 Ibid.
128 Ibid.: 4-5.
129 Williamson (1975) i North (1990).
130 Irwin (1996: 75-86) korisno saima Smithove poglede o koristima slobodne trgovine. Takoer Smith
(1937: 9ff).
152
ostvarivanju sebinih elja za materijalnim dobitkom iskoritavanjem sposobnosti i resursa kojima raspolau, egoisti e istodobno promicati vlastite i tue interese. Smithova
vizija konvergencije osobnog i kolektivnog dobra, ako se egoistima da puna sloboda
u njihovim drutvenim izborima, jasno je opisana u ovom esto navoenom ulomku:
Ali ovjeku je gotovo stalno potrebna pomo njegove subrae, i on bi je uzalud
oekivao samo od njihove dobrohotnosti. Vjerojatnije je da e uspjeti ako zainteresira njihovu sebinost u svoju korist i pokae im da je u njihovu vlastitom interesu da
uine ono to on od njih eli. Tko god nudi nekome drugome posao bilo kakve vrste,
predlae mu da uini ovo: daj mi ono to ja elim, pa e dobiti ono to ti eli. ...
Mi ne oekujemo ruak od dobrohotnosti mesara, pivara ili pekara, ve od njihova
uvanja vlastitog interesa. Mi se ne obraamo njihovoj ovjenosti, ve njihovoj sebinosti, i ne govorimo im nikada o svojim potrebama, ve o njihovim probicima .131
Smith je tu odluno raskinuo sa stoljeima zapadnjake ekonomske teorije i
prakse. Implikacije za teoriju sigurnosti nisu bile nita manje. Staro grko, rimsko i
zapadno srednjovjekovno drutvo opirali su se oslobaanju trgovine od drutvenih,
politikih i moralnih stega. Slino je bilo i s drugim kulturama i civilizacijama.132
Tradicionalna su se drutva bojala onoga za to su mislila da e biti drutveno skupe
konzekvencije slobodne i nesputane ekonomske razmjene. Predviali su da e pojaana ekonomska konkurencija donijeti vee sukobe s drugim drutvima. Osobito su
se bojali posljedica to e ih neobuzdana tenja za materijalnim koristima imati za
stabilnost drutva i njegovu sposobnost perpetuiranja svojih vrijednosti iz narataja
u narataj. Promicanje osobnih i pojedinanih sebinih interesa i prava potkopava
praksu graanskih vrlina u slubi drutvenih ideala.133 Osobna materijalna korist bit
e privilegirana u odnosu na sluenje drutvenim idealima.
U tim je drutvima takoer bilo raireno uvjerenje134 da e nekontrolirana tenja
za bogatstvom i njegova nejednaka akumulacija, proirujui jaz izmeu bogatih i
siromanih, potaknuti klasni sukob zabrinutost koju danas potvruje rasprava o
marksistikom i neomarksistikom miljenju koja slijedi. Suvremenom je umu teko
shvatiti da je militarizirano i protutrgovako drutvo Sparte uivalo vei ugled od
atenske demokracije i njezina poticanja trgovine.135 Antidemokratska Sparta je zadrala ono to se openito smatra korumpirajuim drutvenim praksama permisivnih
drutava. Te su konzervativne drutvene vrijednosti tisuu godina bile temelj drutvenog sustava srednjovjekovnog kranstva i jo uvijek pokreu dobar dio nezapadnoga svijeta, koliko god na ta otporna drutva utjecala modernizacija.136
Merkantilistiki pisci nakon srednjovjekovlja zalagali su se za meunarodnu trgovinu, ali su takoer prigovarali slobodnoj trgovini i nesputanim trgovakim razmjenama iz mnogih od tih istih razloga. Bili su uvjereni kako e ta slobodarska politika
donijeti nesklad izmeu privatnih i javnih interesa.137 Opredijelili su se za prisilnu
131 Ibid.: 14.
132 Polany (1968), Polanyi, Arensberg i Pearson (1957).
133 Rahe (1984).
134 U Federalistikim spisima, napisanim u obranu amerikog Ustava, izraava se velika zabrinutost zbog
te prijetnje demokratskoj vladavini. Vidi osobito br. 10, tekst koji je napisao James Madison, Federalist
(n.d.: 53-62). Takoer Pearson (1977) i Polanyi (1968).
135 Rahe (1984, 1992).
136 O napetosti izmeu modernizacije i tradicije prvi je pisao Ferdinand Tnnies (1957). Od tada njegove
uvide ponavlja mnotvo komentatora, ne navodei uvijek izvor. Za suvremene prikaze vidi Barber (1995)
i Friedman (2000).
137 Irwin (1996: 44).
153
intervenciju drave kako bi se sprijeila pogrena alokacija resursa i iskrivljavanje

cijenjenih drutvenih vrijednosti zbog onoga to su liberalni ekonomski teoretiari
postavili kao individualna prava i interese.138 Zagovarali su carine na uvezenu robu
i zatitu domaega gospodarstva kako bi se potaknuo povoljan trgovaki balans,
poveao dotok zlata u dravne blagajne i poticao domai gospodarski razvoj i zapoljavanje.139 Trgovaka klasa dobila je na statusu i vanosti u razmiljanju merkantilistikih pisaca, ali oni nisu pokazivali nikakvu sklonost davanju prednosti trgovakoj
razmjeni pred drugim drutvenim vrijednostima, ponajprije moi i interesima drave. Svrha je njihovih politika bilo poveanje monarhovih prihoda, podizanje zemljine rente i zapoljavanje sirotinje uz naknadu za egzistencijski minimum.
Smith se zalagao za radikalne promjene dravnih ekonomskih politika. To je podrazumijevalo stvaranje posve novog globalnog sustava odluivanja namijenjenog
proizvodnji i irenju bogatstva u usporedbi s merkantilistikim sustavom, koji je
u konanici istisnuo, bila je to temeljita revolucionarna promjena. Preporuio je manje, a ne vie, dravne intervencije u korist veeg individualnog i drutvenog oslanjanja na najvee mogue irenje institucije slobodnih, otvorenih, globalnih trita.
Slobodna e trita osigurati Bogatstvo naroda jer e osloboditi kreativne snage i
sposobnosti sebinih pojedinaca. Bez obzira na dravne granice, trita su primjerena za koritenje prednosti podjele rada i specijalizacije.
Trita kao drutvena institucija i poticaji to ih stvaraju najbolje e reagirati na
posebna znanja pojedinaca njihove vlastite prioritete u trampi i razmjeni.140 Oni
najbolje znaju to ele, a to ne moe prorei nikakva drava ili planer, jer su njihove preferencije bitno subjektivne i osobne. Samo pojedinci poznaju svoje potrebe.
Za razliku od komandnih privreda, dobrovoljna trita mogu te subjektivne preferencije objektivirati putem cijena koje se, teoretski, mogu proiriti na cijeli svijet.
Pojedinci imaju interes upotrebljavati svoje sposobnosti, resurse i znanje kako bi
popravili svoj materijalni poloaj odgovarajui na signale trita. Slobodna su trita obavila herkulsku zadau kakvu nisu obavile nacije-drave kao ni carstva
konsenzualnog dnevnog usklaivanja razmjena milijardi kupaca i prodavatelja, i to
s lakoom, uinkovito i djelotvorno i miroljubivo.
Kako e kasniji klasini teoretiari ustrajno slijediti Smitha, individualni ljudski
interes i sloboda izbora, posredovani strogom konkurencijom koju donose globalna
trita, obeavali su najvee dobro za najvei broj ljudi.141 Obeanje se nije ograniavalo na Engleze ili Europljane; odnosilo se na sve ljude koji sudjeluju na globalnim
tritima, bez obzira na religiju, kulturu, etniku pripadnost, rasu ili jezik. Kako bi
se povealo bogatstvo naroda, najprije treba poveati bogatstvo pojedinaca. To e se,
tvrdi Smith, najbolje postii ako je svakom ovjeku ostavljeno da potpuno slobodno
slijedi svoj vlastiti interes na svoj vlastiti nain i da i svojom radinou i svojim kapitalom konkurira s radinou i kapitalom svakog drugog ovjeka ili reda ljudi, dok
god ne povreuje zakone pravednosti. Vladar se potpuno oslobaa jedne dunosti
koju, kad je pokuava izvravati, uvijek se mora izloiti bezbrojnim prijevarama. Za
pravilno izvravanje te dunosti nikakva ljudska mudrost ili znanje nikada ne mogu
138
139
140
141
Ibid.: 10-44.
Ibid.: 27-44.
Za pristupaan noviji prikaz Smithova miljenja vidi Lindblom (2011).
Hayek (1948, 1960, 1988).
154
biti dovoljni. To je dunost nadgledanja radinosti privatnika i upuivanje te radinosti

prema zaposlenjima koja su najprikladnija za interes drutva.142
Smith je taj recept proirio na odnose drava i naroda. U carstvima zapadnim i
nezapadnim nije vidio rjeenje za nacionalno bogatstvo. Njihove su ekonomske performase neminovno suboptimalne. Ona potiu povlastice i preferencije za nekolicinu
po cijenu bogatstva i blagostanja mnogih, a ironino je da su u to ukljuene i one malobrojne prednosti imperijalnih gospodarskih sustava (to su otkrile kasnije sovjetske
elite). Carstva su obeshrabrivala kreativno poduzetnitvo i snalaljivost te eksploatirala stranu i domau radnu snagu umjesto da se oslanjaju na djelovanje podjele rada
na konkurentskim globalnim tritima. Jednako se tako protivio domaim korporativnim monopolima ili strukovnim cehovima kao ogranienjima slobodne razmjene.
SLOBODA IZBORA, TEORIJA TRITA I MIR

A kakve veze ima ovaj kratki prikaz kljunih koncepata klasine ekonomske teorije
sa sigurnou? Liberalna misao objanjava zato ljudi imaju snane razloge i motive
da ne upotrijebe silu kako bi postigli ono to ele. Ona objanjava sklonost ublaavanju sukoba ili miroljubovosti naroda i drava koja se nedvojbeno uklapa u koncepciju izbora i djelovanja koji ine fenomen sigurnosti izloen u ovoj knjizi. Liberalna
ekonomska teorija smatra da su sloboda, kreativnost, vlastiti interes, racionalnost i
jezina sposobnost razlikovne znaajke ovjekove prirode. Kada su usmjerene na
tenju za materijalnim dobitkom, prema liberalnim misliocima, te znaajke donose
sklad. Klasina napetost izmeu vlastitih interesa i drutvenog dobra smanjuje se
zato to se sustav dobrovoljnih razmjena, koji promiu globalna trita, temelji na
interesu; dobrovoljni drutveni sustav povezan sa slobodnim tritima kanalizira
egoizam tako to donosi nenamjeravane, ali pozitivne koristi koje se drugaije ne bi
mogle poticati ili postii prisilom ili moraliziranjem.
Smith je prorekao da e sve vea trita, kao drutveni sustavi koje je stvorio
ovjek, automatski koordinirati razmjene sebinih ekonomskih aktera radi njihova
dobra i radi drugih. Pojedinanog aktera vodi jedna nevidljiva ruka da promie cilj
koji uope nije namjeravao postii. Nije uvijek loije za drutvo, to nije bila namjera
pojedinca da promie cilj drutva. Kad on slijedi svoj vlastiti interes, on esto promie interes drutva djelotvornije nego kad stvarno nastoji da ga promie.143 Sklad
se postie uenjem kroz iskustvo isprva vie pokuajima i pogrekama nego promiljeno i planirano. Osobne tenje za bogatstvom ljudi mogu ostvariti slobodnim
suraivanjem unutar sustava trita. Ako su slobodna i otvorena, bogatstvo njihovih
naroda e se poveavati i umnoavati.
Specifini materijalni interesi aktera ne moraju nuno konvergirati u uvjetima
slobodne i otvorene konkurencije. Moe se oekivati da e se akteri sloiti i slau
se u elji za drutvenim sustavom utemeljenim na trinim naelima i normama
slobode. U tome vlada konvergencija interesa, osnaena korisnim iskustvom s institucijama koje uvaju i tite slobodnu razmjenu. Polazei od pretpostavke istog
djelovanja trita, liberalna ekonomska teorija tvrdi da nijedan drugi drutvenoekonomski sustav ne moe tako uinkovito i djelotvorno stvarati bogatstvo kojim e
142 Navedeno u Irwin (1996: 84). (Knjiga 9, pogl. 9. op. prev.)
143 Smith (1937: 423).
155
zadovoljavati neprestane potrebe za jo sada svjetskoga stanovnitva. Ekonomski

liberali odbacuju marksistiku kritiku da je taj sustav bitno nepravian. Umjesto
toga tvrde kako promie pravinost primjenom naela quid pro quo.144 Odbacuju
marksistiko predvianje da e potporu trinom sustavu u konanici uskratiti sve
vea, neprivilegirana klasa kao posljedica neravnopravne i nepravine raspodjele
bogatstva. Ono to je za marksiste kobna slabost, za ekonomske je liberale velika
prednost. Zato bi, pitaju potonji, jednako bogatstvo bilo razdijeljeno svima, na tetu
onih koji vie pridonose tekim radom i marljivou kao i disciplinom, kreativnou, inovativnim pothvatima i snalaljivou?
Takoer, problem hiperproizvodnje nee nastati jer trite se s vremenom samoregulira usklaivanjem potranje i ponude. Smatra se da tenja za materijalnim dobitkom kroz trampu i razmjenu nema uoljive granice u uvjetima oskudnih resursa koji
se mijenjaju i koji se nikada ne mogu posve nadii.145 Kada se ovjekova domiljatost,
gonjena bezgraninim materijalnim eljama, oslobodi kroz poticaje i djelovanje globalnih trita, neprestano stvara nove tehnologije i rjeenja za tednju radne snage
i kapitala, kao i nove proizvode i usluge. Oni se ire kroz nova trita koja stvaraju
snalaljivi poduzetnci. Preputena vlastitoj dinamici, trita se zajedno s globalnim
sustavima znanstvenih otkria i tehnolokih inovacija neumoljivo kreu prema sve
veoj ekonomskoj integraciji svijeta, poticaju za odriv gospodarski rast i razvoj.
Smith i kasniji pisci popravili su tu istu ili idealnu sliku napretka navoenjem politikih preduvjeta za ostvarenje tih koristi. Prvo, trebalo je zauzdati mo
drave da konfiscira privatnu imovinu i razmjenama na slobodnom tritu namee
teke propise, izvrui i osujeujui preferencije aktera. Liberalna je drava stoga
najmanje nametljiva drava. Za liberalne teoretiare i praktiare, prisila drave mora
se ograniiti eli li se da model slobodnog trita djeluje kako bi stvarao najvee
materijalno dobro za najvei broj. Stoga drava mora biti podvrgnuta volji graana i
izbornoj odgovornosti, koja se u biti definira kao pridravanje trinih pravila i discipline, zatita privatnog vlasnitva i slobodno raspolaganje njime. Drugo, moraju se
dokinuti monopoli koje podrava drava ili neproduktivne potpore nekonkurentskih
industrija. Oni su u suprotnosti s uinkovitosti konkurentskih trita zato to se cijene odreuju nalozima i prisilom, a ne slobodnom razmjenom kupaca i prodavatelja na
tritu. Naposljetku, treba ukinuti zapreke trgovakoj razmjeni preko dravnih granica, ponajprije carine, kako bi se osiguralo nesmetano djelovanje naela komparativne prednosti meu narodima i dravama koje trguju.146 Inae oni koji su na tritu
nee uivati sve prednosti podjele rada i specijalizacije, rjeenja za ekonomsko obilje.
Sklad nastaje kada ljudi sve vie uviaju da vee bogatstvo i blagostanje ovise o
tim slobodnim razmjenama. Te vrijednosti ovise o konstrukciji drutvenog sustava
posveenog njihovu ouvanju i poticanju. Naela na kojima poivaju trita i trini
sustav kao drutveni sustav sloboda individualnog izbora protive se onima na
kojima su izgraeni moderna drava i vladajui sustav drava.147 Jednostavno, sloboda i prisila, kao konkurentska naela trita, odnosno drava, u teoriji su bitno
nespojive, makar u praksi bile privremeno prihvaene. Ipak obje institucije, kako je
priznao Smith, reagiraju na ljudske potrebe i zahtjeve. Hobbesov svijet Levijatana
144
145
146
147
Lindblom (2001) uvelike koristi tu toku.

Alchian i Allen (1969: 2-37).
Rosecrance (1986).
Lindblom (2001).
156
koji imaju legitiman monopol na nasilje stvorio je politiki poredak u kojem je svim
dravama preputeno same se braniti vlastitim sredstvima nasilja kako bi unaprijedile svoje interese.
Dok se Smith suoavao s dilemom uravnoteivanja slobode i prisile, jednakih
iako protivnih zahtjeva kao temelja za ovjekove institucije koje odgovaraju na
potrebe za blagostanjem odnosno sigurnou, realisti i osobito neorealisti, poput
Kennetha Waltza, ne ele se pri razvijanju koherentne i bogate eksplanacijske teorije sigurnosti baviti zastraujuim dvojakim problemom usklaivanja tih suparnikih zahtjeva. Umjesto da, poput Smitha, priznaju kako je svaki od njih neophodan
za drutveni poredak i blagostanje, ti se teoretiari sigurnosti tom dilemom ne bave.
Konceptualno se postulira apstraktan, tedljiv model sigurnosti koji ne postoji neovisno o uoenom meuovisnom srazu slobode i prisile to se odraava u sukobljenim izborima aktera ukljuenih u dravni i trini sustav. Stoga se, uz rizik
falsificiranja realnog problema pred kojim stoje ljudska drutva, izbjegava pomirenje suparnikih zahtjeva tih drutvenih sustava simultano, umjesto u nizu i uzastopno. Razlikovanje izmeu niske politike (ekonomija) i visoke politike (sigurnost)
ne suoava se s konkurentskim imperativima drutvenog poretka, opstanka i reprodukcije te onima drutveno-ekonomskog razvoja to ih postavljaju sukobljeni poticaji koje stvaraju ti drutveni sustavi kao strukture moi i koje nameu ovjekovu
izboru i javnoj politici. Svaki sustav i svaka struktura moi, usprkos sukobljenim zahtjevima, nuni su - ako ne dostatni za reprodukciju liberalnog globalnog poretka.
Iz Waltzove neorealistike perspektive ima smisla napadati ekonomske teorije
Karla Marxa i Adama Smitha i prognati ih iz sigurnosnih studija. Obojica iznose
ire i dublje razumijevanje ljudskih drutava i njihovih vladajuih institucija kao
presudnih za obranu i reprodukciju drutava. Ti se teoretiari ne slau koji drutveni
sustavi najbolje promiu njihove ekonomske teorije. Suprotno vrednovanje korisnih
drutvenih uinaka globalnih trita oita je i najvanija toka podjele. Ipak, implicitno se slau da je obuhvat realistike i neorealistike teorije sigurnosti previe
uzak i da se u konanici ne moe braniti na razini teorije ili politike kao toan opis
ponaanja aktera. Njihova oekivanja sve vee i sve ire ekonomske meuovisnosti
naroda i drava svijeta bitno dovode u pitanje relevanciju i pouzdanost realistike i
neorealistike teorije da tono opiu to je u ponaanju aktera realno. Odbacuju to
navodno iskljuivo objanjenje za sigurnosno ponaanje pojedinaca, nacija i drava
jednostavnim pozivanjem na silu i nasilje.148
Prema Smithu, sebina tenja za materijalnim dobitkom univerzalna je i neodoljiva sila force profonde, rekli bi Francuzi ako je se pusti da se izraava na
tritima ili, openitije, u dobrovoljnim udruenjima svih vrsta koja tvore domae,
meunarodno i civilno drutvo. Isprva su rijetki shvatili da je nenamjeravana, ali
korisna posljedica globalnih trita stvaranje kolektivnog bogatstva za sve narode,
no Smithovo veliko intelektualno postignue bilo je u tome to je trajno izrazio ono
to je mogla drutveno stvoriti snaga razuma i refleksije. Iako je vano naglasiti da
je Smith afirmirao potrebu da mo drave osigura poredak u zemlji i obranu prema
van, jednako je vano istaknuti da su dobrovoljni sustavi slobodne razmjene istisnuli
potrebu za upotrebom sile u transakcijama pojedinaca i drava u tenji za osobnim
bogatstvom i blagostanjem.149
148 Waltz (1979: 20ff).
149 Smith (1937).
157
Implikacije svoje ekonomske teorije i principa slobode na kojemu poiva Smith

nikada nije doveo do njihova logikog ili istog zavretka. Proirujui ovlast drave da intervenira radi mira u zemlji i vanjske obrane, priznao je da bi liberalna
drava zapravo bila korisnija za te potrebe nego trgovaka drava, koja ometa slobodnu razmjenu.150 Odnosi na slobodnom tritu poveali su ekonomsku pitu svake
zemlje, mjerenu realnim dobrima i uslugama. Kako je ekonomska pita rasla, kao i
u sluaju pojedinaca, proporcionalne krike su zadrane i liberalne drave bile su
manje od onih trgovakih ili autoritarnih drava, ali je apsolutna veliina krike bila
vea. Smith je anticipirao taj ironini ishod kada manje mona drava povea mo
profitiranjem od slobodne razmjene svojih graana. Nalazi ekonomskih povjesniara dali su tom uvidu injeninu potvrdu.151 Taj neoekivani ishod vrlo je vaan kada
se liberalna ekonomska teorija primjenjuje na zavretak Hladnoga rata i na uspon
Sjedinjenih Drava kao jedine velesile. Trenutano je 4 posto amerikoga rastueg
bruto nacionalnog dohotka potrebno za odravanje globalnog vojnog dosega SAD-a,
vie od ijedne druge sile ili ak skupine vodeih sila. SAD troi na obranu vie nego
sve lanice Vijea sigurnosti UN-a, NATO-a i Europske unije zajedno. Openito,
sovjetski i kineski komunistiki politiari naposljetku su podlegli privlanosti slobodnih trita. Njihovi ideoloki i ak osobni politiki interesi nisu se uspjeli oduprijeti snazi tog drutveno konstruiranog sustava moi, koji je u teoriji (premda se u
praksi ne dokazuje uvijek) izgraen na naelu pristanka, a ne prisile.
Smithovi liberalni nasljednici protegnuli su njegovo zakljuivanje dalje od hobbesovskih granica koje je priznavao. To nagrizanje Smithova naslijea sve je vie
podrivalo mjesto Hobbesove teorije u objanjavanju ekonomskih praksi.152 Za nae
potrebe, teorije to su ih razvili liberalni teoretiari poslije Smitha tvore ono to
se u ovom poglavlju naziva istim liberalnim ekonomskim modelom, uglavnom
oienim od Smithova inzistiranja na sredinjoj vanosti sigurnosne uloge drave
i njezinih obveza osiguravanja kolektivnih dobara, poput cesta, mostova i obrazovanja da ne spominjemo odgovornost moderne drave da svojim graanima prui socijalnu sigurnost i zdravstvenu zatitu. Upravo taj isti model, proienje
Smithova prvotnog stajalita (koje bi on po svoj prilici bio odbacio), tvori liberalnu
teoriju gospodarskog razvoja i sigurnosti. Opravdano je taj isti liberalni model
uvrstiti u sigurnosne paradigme zato to drutveni zahtjevi da model proradi kako bi
umnoio obilje smanjuju i, kako smatraju mnogi liberali, teoretski negiraju motive
za upotrebu sile ili nasilja u drutvenim odnosima, ponajprije one posveene proizvodnji i razmjeni bogatstva. Za te iste liberalne teoretiare, drava koja se slui
prisilom je grabeljivac,153 miljenje koje ne bi svi ekonomisti prihvatili.
Kasniji su liberalni mislioci doveli Smithove poglede do krajnje toke koja je
u idealnom obliku izrazito protuhobbesovska. Za razliku od realista i neorealista,
150 Vidi knjigu V: 653-900. Ekonomski povjesniari potvruju Smithovu prognozu. Jones (1988, 1987) i
North i Weingast (1989).
151 Jones (1988, 1987).
152 Nije jedan ugledan liberalni ekonomski teoretiar nevoljno priznao da su stvaranje drutvenog poretka
i pravilna definicija vlasnikih prava u dravi preduvjeti za bogatstvo naroda. Vidi osobito rad Douglassa
Northa (1986, 1990); takoer North i Weingast [1989]). North je najprije u knjizi iz 1973, napisanoj s
Robertom Thomasom, pokuao gospodarski rast objasniti iskljuivo s obzirom na trinu razmjenu: North
i Thomas (1973). To je stajalite kasnije izmijenio u radovima koji su mu donijeli Nobelovu nagradu za
ekonomiju. Vidi takoer Lindblom (2001).
153 Vidi, na primjer, Tilly (1985), Olson (1982) i Buchanan i Tulloch (1965).
158
koji odbacuju svaku pomisao da njihove teorije imaju implikacije za drutveno-ekonomski razvoj, mnogi su od mislilaca tvrdili da su tenja za slobodom i trini ideal
konsenzualne i kooperativne razmjene meu pojedincima putevi do mira. Iznijeli
su posve drugaiju koncepciju naina na koji se moe postii sigurnost nego to je
upotreba sile ili prijetnji ili provedba realistike ravnotee politika moi. Slobodna,
otvorena trita nisu za te teoretiare i aktiviste nuna samo radi bogatstva naroda
nego i radi mira meu narodima. Oni su razradili uvid Immanuela Kanta o osobinama trgovine koje promiu mir tako to su nadograivali Smithovo konceptualno
zdanje. Za te Smithove nasljednike, promicati ekonomsku razmjenu ipso facto znai
promicati mir. Do toga se nije dolo preko noi. Gradnja je trajala dva stoljea, a i
danas se jo iri i prerauje.
Praenje postupne i isprekidane evolucije liberalne sigurnosne doktrine tijekom
dva stoljea prelazi okvir ovog izlaganja. Taj problem moemo rijeiti tako da istaknemo misao nekoliko proslavljenih liberalnih aktivista i teoretiara i ustanovimo
kljune poveznice koje su iskovali izmeu ekonomske razmjene i mira. Meu teoretiarima i praktiarima one jo imaju eksplanacijsku snagu i vrijednost.154 Prva
skupina sastoji se od politikih aktivista i publicista Richarda Cobdena, Normana
Angella i Johna Hobsona. U drugoj su dva najslavnija ekonomista i filozofa dvadesetog stoljea, Joseph Schumpeter i Friedrich von Hayek.
Richard Cobden marljivo je radio kako bi Smithova liberalna naela proveo u
djelo. Kao lan Donjeg doma i kasnije kao premijer, snano se zalagao za ukidanje
carina na uvoz hrane u Britaniju. Kao ministar u Parlamentu, takoer se zalagao za
slobodnu trgovinu i poticao sklapanje trgovakih sporazuma meu dravama kako
bi se liberalizirala globalna ekonomska razmjena. Svrha je toga bilo stvaranje sve
gue drutveno-ekonomske mree koja e poticati meusobnu ovisnost naroda bez
obzira na dravne granice. To posljednje oekivanje temelji se na Smithovu uvjerenju da e ekonomski akteri, ako ih ne spreavaju prisilne mjere drave, prirodno
usklaivati napore kao da ih vodi nevidljiva ruka. Industrijska je revolucija bila poticaj Cobdenu i njegovim liberalnim saveznicima da se zaloe za slobodnu trgovinu
i njezine navodne koristi upotrijebe za promjenu sklonosti drava prema ratu. Kao
industrijski predvodnik svijeta, britanski interes za slobodnu trgovinu odgovarao je
njezinu vodeem konkurentskom poloaju. Smatralo se da je ono to je dobro za britanske trgovake interese, dobro i za stanovnitvo svijeta. Za nae je svrhe znaajno
vrsto stajalite ekonomskih liberala, poput Cobdena, da globalna trgovina osigurava obilje i mir, glavne sastavnice liberalne ekonomske paradigme za sigurnost.155
Cobden je izloio Smithov konceptualni arsenal kako bi promovirao njegovo
shvaanje zajednice pojedinaca koji dobrovoljno surauju kao temelj za vjeni
mir.156 Kao ideal kojem treba teiti, nastat e neovisno i samostalno kao drutvena
154 Mueller (1989).
155 Ta su shvaanja bila rairena po cijeloj Europi. Vidjeti, na primjer, ekonomske poglede Jean-Baptistea
Saya, ija je teorija ekonomskog rasta i mira tvorila zasebnu koherentnu doktrinu. Silberner (1946: 6991). Slino misli i novinar Thomas Friedman kada kae da zemlje s McDonaldsovim restoranima ne
ratuju. Vidi Friedman (2000: 248-75). Vidi Friedman (2000: 248-75) za njegovu teoriju mira u kojoj se
pojavljuju McDonaldsovi zlatni lukovi.
156 Immanuel Kant (1970, 1991: 41-53, 93-130) odbacio je to rjeenje za vjeni mir zato to je smatrao
da nacionalne i jezine razlike iskljuuju njegovo pojavljivanje. Njegovo je rjeenje problema mira
bilo stvaranje saveza republika. Kantovo je stajalite temelj za trenutano iroko prisutno miljenje da
demokracije ne ratuju. Za noviji prikaz i kritiku goleme literature posveene toj tvrdnji i pokuaju
davanja teoretske osnovice za to zapaanje vidi Lipson (2003).
159
institucija koja e promijeniti dravu i sustav drava oruane konkurencije, ravnotee snaga i rata.157 Drava e biti protjerana u zatitu privatnog vlasnitva i provedbu ugovora koje su konsenzualno sklopili pojedinci koji djeluju slobodno. Prisila
drave, izraena u ratu, polako e nestajati i zamijenit e je slobodno i miroljubivo
globalno liberalno drutvo. Karl Marx je dijelio tu viziju miroljubovog svijeta, ali
kako emo vidjeti, iz posve suprotnih razloga. Dok je liberalni ideal bio zamiljen
kao svjetsko stanovnitvo sastavljeno od slobodnih, samosvojnih pojedinaca, Marx
je predviao socijalistiki svijet bez drave kojim vlada svjetska radnika klasa.
Cobden je oekivao da e sve vea ekonomska meuovisnost stvoriti u svijetu
veu potporu za irenje otvorenih trita, krepostan krug koji sam sebe pokree. Za
razliku od sustava drava koje eksploatiraju vlasnitvo kao temelj za domai i svjetski gospodarski razvoj, globalno civilno drutvo u nastajanju, koje je sainjeno od
Cobdenove zajednice prosvijeenih pojedinaca povezanih ljudskou i nepodijeljeno nacionalnim, etnikim, vjerskim ili kulturnim razlikama, odabrat e dobrovoljne miroljubive sklonosti slobodne ekonomske razmjene i ograniiti dravnu prisilu
te obuzdavati sklonost ratu sustava drava. Ljudi e postupno shvaati da su rat i
njegova oprema nespojivi s novom ekonomskom meuovisnou.158 Teorija trita
i tenja za materijalnim poboljanjem nalagali su tu logiku kao pouku izvuenu iz
evolucije ljudskih drutava.
Cobden je razvodnio razliku izmeu domae i meunarodne ekonomske politike na kojoj inzistira veina teoretiara sigurnosti o kojima smo do sada govorili.
Zajednica pojedinaca koji surauju posvjedouje njegovu viziju predvienog ishoda njegovih ideja o ekonomskoj slobodnoj razmjeni. Kod kue se protivio politikoj
moi britanske zemljoposjednike aristokracije koja je monopolizirala poloaje u
dravi, vojsci, diplomatskoj slubi, kolonijalnom i crkvenom ivotu.159 Od ukidanja
carina na kukuruz s opozivom Zakona o kukuruzu iz 1846. i oslobaanja britanskih
trita od dravnog nadzora oekivalo se da e sruiti monopol tih skupina. Za slabljenje njihove moi u zemlji prizvan je globalni trini sustav. Takoer, oekivalo
se da osloboenje od njihova tlaenja oslabiti interese onih skupina koje su se zalagale za kolonije i carstvo kao rjeenje britanske tenje za bogatstvom i blagostanjem.
Zahvaljujui globalnim kapitalistikim tritima, skupe imperijalne preferencije i teret kolonija, koje su drane pod nadzorom izmom a ne glasakom kutijom, postat e
nepotrebni i suvini. Britanska ekonomska politika, voena Cobdenovim liberalnim
principima, zajamit e sigurnost Britanije ako druge zemlje budu slijedile njezin
primjer. Slijedit e ga ako se logika slobodnih trita primjenjuje kao rjeenje za globalni poredak i blagostanje nadmono tada vladajuem sustavu ravnotee snaga.160
Prvi svjetski rat nanio je liberalnoj teoriji poguban udarac. Primijenjeno na nacionalnu sigurnosnu politiku, Cobdenovo proirenje liberalne ekonomske teorije na
mir pokazalo se iluzornim, ak tetnim. Uoi Prvoga svjetskog rata Cobdenov je
157 Usporedite tu sliku globalnog vladanja s Kantovom ili onom Hedleyja Bulla (1977: poglavlje 4).
158 Cain (1979: 240).
159 Ibid.: 233ff.
160 Budui da se ova knjiga bavi izlaganjem idealnih ili istih svojstava suparnikih teorija sigurnosti, ne
moe se zadravati na stvarnoj povijesti njezine primjene u politici. Za britanski sluaj vidi Irwin (1996),
Howe (1997) i Semmel (1970). Britanija je do Prvoga svjetskog rata vodila politiku otvorenih vrata iako
su njezini konkurenti sve vie titili vlastitu industriju restriktivnim ekonomskim politikama i inzistirali
na imperijalnim preferencijama. Semmel i Howe opisuju britanski imperijalizam slobodne trgovine. Za
neomarksistiku kritiku konzultirati Hobsbawma (1975, 1969).
160
liberalni nasljednik Norman Angell pogreno afirmirao Cobdenovo uvjerenje da

zbog trokova rat izmeu ekonomski sve meuovisnijih drava nije mogu.161 Pod
jednakim dojmom europskih drava bila je tvrdnja Johna Hobsona da su carstva
Europe razoran i glavni izvor sukoba i rata.162 Umjesto toga, glavne europske sile
oslanjale su se na imperije kao prijeko potrebne u borbi za hegemoniju u Europi i
svijetu. Razvijene zemlje svijeta, smjetene u zapadnoj Europi i sjevernoj Americi,
nikada u svojoj povijesti nisu bile toliko meusobno ekonomski ovisne gledano prema trgovini i svim oblicima ekonomske razmjene, ukljuujui ulaganja i kretanje
njihovih graana peko dravnih granica, a ipak su uronile u svjetski rat.163 to je
polo po zlu?
Odgovor je liberalnih mislilaca da pogreka ne lei u liberalnoj doktrini. Kao
to je George Bernard Shaw rekao za kranstvo, liberali su inzistirali da je s liberalizmom sve u redu, samo to nikada nije dokraja primijenjen. Sukobi i ratovi
izbijali su zato to se liberalne prakse navodno nisu dostatno koristile kako bi donijele onaj sklad to su ga liberali predviali izmeu proizvoaa i potroaa, sklad
koji e zamijeniti svaki privremeni sukob ili interes.164 Nije lako ukratko prikazati
taj liberalni odgovor na rat u dvadesetom stoljeu. Liberalni teoretiari, poput onih
u realistikom taboru, imaju vrlo razliita stajalita iako dijele kljune pretpostavke o ljudskoj prirodi, odnosu drave prema civilnom drutvu te logici i djelovanju
trita.165
Kratkoe radi, dva liberalna teoretiara Joseph Schumpeter i Friedrich von
Hayek iji je rad iroko priznat i ide u red onoga najboljega iz te kole miljenja,
mogu se izdvojiti kao reprezentativni za to stajalite. Schumpeter je branio kapitaliste i kapitalistika trita kao izvore mira i obilja, za razliku od tvrdnje V. I. Lenjina,
o kojemu se govori u nastavku, koji je inzistirao da kapitalizam vodi u imperijalizam
i stvara globalni klasni sukob i rat, ponajprije Prvi svjetski rat. Schumpeter je korijene imperijalizma vidio drugdje, ne u kapitalizmu, i branio je irenje trita kao
protuotrov za tu pljaku. Friedrich von Hayek pak usmjerio je svoj napad na prijetnju
ljudskoj slobodi ekonomskoj i politikoj koju predstavlja revolucionarni komunizam nakon Prvoga svjetskog rata. Uzeti zajedno, njihovi opseni radovi pripadaju
najsnanijim obranama liberalne doktrine i duboke su kritike objanjenja globalnog
sukoba to ih daju realizam (zajedno s nacionalizmom) i marksizam.
Schumpeter je u imperijalizmu vidio glavni uzrok Prvoga svjetskoga rata. Za razliku od Lenjina, imperijalizam je definirao kao sposobnost drave za neogranienu nasilnu ekspanziju.166 Odravaju ga dva glavna elementa. Prema Schumpeteru,
prvi je nastao iz uspona aristokratskih elita koje su iz klasnih razloga bile zainteresirane za rat. Stvorile su i odravale vojne sustave koji su perpetuirali njihov vladajui
poloaj i mo. Eksploatirale su i unitavale proizvodni kapital i rad kojim je drutvo
161 Angell (1909).
162 Cain (1978).
163 Hirst i Thompson (1999).
164 Gilpin (1987: 30).
165 Kako primjeuje Robert Gilpin, liberalizam poprima mnoge oblike: klasini, neoklasini,
keynesovski, monetaristiki, austrijski, racionalnog oekivanja itd. Te varijante seu od onih koje daju
prvenstvo jednakosti i pokazuju sklonost socijalnoj demokraciji i dravnom intervencionizmu kako bi se
taj cilj postigao, do onih koje istiu slobodu i neintervencionizam na raun drutvene jednakosti (ibid.:
27). Za raznolika miljenja vidi Friedman (1962), Friedman i Friedman (1980), Keynes (1936), Hobson
(1902) i Mill (188a, b).
166 Schumpeter (1955).
161
raspolagalo. Opstale su i odrale se pljakanjem socijalnog ekonomskog kapitala

drutva. Takoer, poticale su degenerativne drutvene atavizme u irokim masama. Schumepeter ih je povezivao sa zaraznim nacionalizmom koji je stanovnitva
Europe natjerao u rat kako bi svoje nacionalne volje nametnuli drugim imperijalnim
europskim dravama i pokorenim narodima diljem svijeta.
Globalni drutveno-ekonomski i politiki sustav nadahnut liberalnim kapitalizmom bio je suprotan dominaciji aristokratskih klasa, ostataka iz feudalne prolosti,
i vojnim sustavima koji su jamili njihovu mo u zemlji i inozemstvu. Od poslovnih se ljudi, prema Schumpeterovoj koncepciji njihove idealne uloge u trinim
operacijama, oekivalo da budu prvenstveno zainteresirani za mir, ne za rat; na
otvorenim, slobodnim tritima, ne na subvencioniranim monopolima kod kue.
Za imperijalnu ekspanziju bili su mnogo manje zainteresirani. To je rjeenje za blagostanje kod kue dovelo do skupih kolonija, potraenih sredstava koja su se mogla
korisnije uloiti u civilne projekte, golemih vojski za pokoravanje lokalnog stanovnitva i uskogrudnih civilnih birokracija koje su njima upravljale. Ta su se sredstva
mogla bolje rasporediti za proizvodnju i inovacije te za poveanje bogatstva nacije i
svih njezinih graana.
Rat je takoer koio tehnoloki razvoj. Ratne pripreme i oruani sukobi osujetili su tenju za profitom poduzetnika, osnaenu trinim poticajima. Ideal liberalne ekonomske razmjene nije razlikovao izmeu nacionalnih, etnikih, religijskih
ili kulturnih osobina kupaca i prodavatelja ili potroaa i proizvoaa. Trita kao
drutveni sustav i kapitalizam kao njihova pogonska snaga guili su i umanjivali
samodestruktivni atavizam antagonistikih drutvenih skupina. U teoriji, svi su pojedinci bili slobodni i jednaki kada su trgovali na tritu na globalnoj razini, preko
dravnih i nacionalnih granica. iste ekonomske razmjene, u skladu s liberalnom
teorijom, oduzele su vanost svim drugim svojstvima ili znaajkama to su ih ljudi
mogli stvoriti ili izumiti pri oblikovanju svojih identiteta religije, kulture, etnikog,
nacionalnog ili narodnog identiteta, jezika. Ako je pojedinac bio sveden na ekonomskog ovjeka, a graani na potroae, i sukobi potaknuti tim drutvenim razlikama
takoer su bili razvodnjeni i razblaeni. Nije rije o tome da bismo te nematerijalne
zahtjeve koji stoje pred ovjekovom slobodom trebali odbaciti: umjesto toga trebali bismo ih ostvarivati izuzimanjem njihova utjecaja na uinkovitost i djelotvornost
kapitalistikih trita da stvaraju bogatstvo kao bitan preduvjet procvata sloboda.
Hayek je neumorno napadao centralno dravno planiranje.167 Prema Hayeku,
meudravni sukobi znatno bi se smanjili moda i nestali poticajima otvorenih trita. Slobodna i dobrovoljna suradnja putem trinih transakcija racionalnih
i obavijetenih pojedinaca proizvela bi optimalnu upotrebu ekonomskih resursa i
promicala i odravala vrijedna zajednika dobra. Nema potrebe da ruka nekog planera ili direktivna ovlast drave pomiruje razliite interese pojedinaca. Za razliku
od Hobbesa, koji je inzistirao na tome da samo monopol nasilja u rukama Levijatana
ili drave moe rijeiti problem nesukladnih interesa, Hayek i liberali predvidjeli su
neprisilno rjeenje za koordiniranje sukobljenih ljudskih preferencija putem stvaranja i jaanja globalnih trita i sustava globalnih trita.
Hayek je Hobbesovu sigurnosnu dilemu pretvorio u ono to je smatrao rjeivim
ekonomskim problemom. Izazov racionalnog ekonomskog poretka Hayek je izrazio
ovom formulom: Najkrae reeno, marginalne stope supstitucije dvaju dobara ili
167 Hayek (1944, 1988).
162
faktora moraju biti iste u svim njihovim razliitim upotrebama.168 Drugim rijeima,
materijalni resursi koji su na raspolaganju pojedincima mogu se iskoristiti za gotovo
neogranien broj moguih upotreba. Svaki izbor nuno implicira oportunitetne trokove koji nastaju pri odabiru jednog djelovanja umjesto drugog kako bi se zadovoljio
odreeni interes. Kako onda drutvo moe urediti te divergentne i sukobljene pojedinane interese tako da se polui najvea korist za najvei broj pojedinaca onako
kako su ti pojedinci zamislili svoje partikularne interese?
Hayek je tvrdio kako se taj drutveni problem moe rijeiti jedino tako da se
otkrije neki nain da pojedinci izraze svoje interese jer ih jedino oni mogu znati i
izraziti. Rasprenost toga znanja u subjektivnim stanjima uma pojedinaca iskljuuje mogunost teoretski i praktino da te interese poznaju planeri. Taj problem
jo mnogo tee moe rijeiti drava, osobito drava koja posjeduje sredstva za proizvodnju. Nametanje njezine volje bilo je dovoljan dokaz neuspjeha. Monopol drave
i vlast nad ekonomskim resursima zemlje neminovno e ograniavati, iskrivljavati
i mijenjati ekonomske i politike izbore pojedinaca te krivotvoriti njihovo izraavanje i osujeivati njihovo ostvarivanje. Taj ispit znanja mogu poloiti jedino slobodna,
otvorena trita.
Potroai i proizvoai mogli su izraavati sukobljene interese kako bi u obliku
cijena odredili vrijednost konkurentskih zahtjeva. Radi ostvarenja tih materijalnih
interesa, pojedinano znanje o interesima bilo je pretvoreno u potencijalno globalno
integrirane trine cijene. To je signaliziranje bilo trenutano i, teoretski, globalno.
Navodei Ludwiga von Misesa, takoer liberala, Hayek je tvrdio da jedino konkurentska trita mogu rijeiti ekonomske probleme drutva koordiniranjem sukobljenih preferencija pojedinaca u uvjetima oskudnih resursa. Sva druga prisilna ili
direktivna rjeenja uvijek vode rezultatima koji su ispod optimalnih: Kljuna toka
u kojoj je profesor Mises otiao mnogo dalje od svega to su uinili njegovi prethodnici bilo je to to je potanko pokazao da je ekonomska upotreba raspoloivih resursa mogua jedino ako se odreivanje cijena primijeni ne samo na konani proizvod
nego i na posredne proizvode i imbenike proizvodnje i da se, osim procesa odreivanja cijena konkurentskih trita, ne moe zamisliti nijedan drugi proces koji bi na
isti nain objasnio sve relevantne injenice.169
Potom je taj nain zakljuivanja proiren na politiko odluivanje. On se nije odnosio samo na potporu trinim rjeenjima sredinjega problema neprisilnog pomirivanja razliitih interesa oskudnim resursima nego i na definiranje uvjeta ovjekove
slobode i izbora u javnom ivotu. Oni su se vie odnosili na slobodu potroakog izbora ili zapoljavanja, koji su u autoritarnim sustavima bili sueni. Te e slobode biti
zajamene gdje god vladaju trita. Takoer, ona su preduvjet za ouvanje slobodnog izbora jer e njihovo ostvarenje zahtijevati vlasnitvo nad privatnom imovinom
te njezinu nesmetanu upotrebu i raspolaganje imovinom. Bez tih uvjeta slobodnog
izbora pri upotrebi materijalnih sredstava po vlastitom izboru, pojedinac nee imati
naina ograniiti prisilu.
Poput cijena na tritima, glasovi na slobodnim i potenim izborima postali su
izraz individualnih interesa.170 Budui da nije bilo znanstvenog naina da se odredi
kojim bi vrijednostima trebalo dati prvenstvo u drutvenoj, ekonomskoj i politikoj
168 Hayek (1948: 77).
169 Navedeno u Hayek (1948: 143). Vidi takoer Mises (1922, 1949, 1956).
170 Vidi Buchanan (1959, 1988); takoer Buchanan i Tullock (1965).
163
sferi, slobodna trita i slobodni izbori bili su bolja rjeenja za te drutvene probleme nego alternativni sustavi ukorijenjeni u prisili. Racionalni se akteri nisu mogli
odluiti koji su im interesi, ciljevi i vrijednosti dragi, ali su pristali afirmirati isti ili
idealni model za donoenje drutvenih odluka i proizvodnju kolektivnih dobara na
kojima su inzistirali Hayek i liberali. Bila je to vizija konvergencije barem u pogledu racionalnih pravila po kojima se trebaju izraavati ekonomski i politiki interesi
pojedinaca: kroz slobodna trita i slobodne i potene izbore. Slobodna trita vode
slobodnim politikim porecima i demokratskoj vladavini; zajedno stvaraju mir i napredak. Parafrazirajui Smitha, mir ne proizvode sebine sklonosti drava, nego ga,
kroz prosperitet, promie njihova egoistina tenja za bogatstvom i blagostanjem na
koje ih potie stanovnitvo.
MARKSISTIKI I LENJINISTIKI IZAZOV LIBERALNOM

IDEALU
Moglo bi se uiniti da je jo manje opravdano uvrstiti u evaluaciju sigurnosnih paradigmi teorije Karla Marxa i njegovih mnogih sljedbenika nego teorije liberalnih
ekonomskih teoretiara. Uostalom, mnogi bi mogli pitati, Tko je danas marksist?
retoriko pitanje koje je, kako se govori u nastavku, preuranjeno postavljeno.
Tono je takoer da ekonomska teorija moe u najmanju ruku tvrditi da je osvojila
umove, pa i srca, mnogih naroda i drava.171 Kina, Ruska Federacija, druge republike Sovjetskoga Saveza i sve istonoeuropske lanice bivega Varavskog pakta
napustile su komunistiki eksperiment centraliziranih gospodarstava pod vodstvom
drave. Tri baltike republike bivega Sovjetskog Saveza, zajedno s veinom bivih
lanica Varavskoga pakta, ekaju ulazak u Europsku uniju, najveu regionalnu trinu grupaciju u svijetu.
Teko je preuveliati implikacije za meunarodnu sigurnost tih odricanja od komandnih ekonomskih modela i prilagodbe liberalnim ekonomskim modelima i
to je kljuno u izlaganju koje slijedi kada ocjenjujemo objanjenje liberalne paradigme za zavretak Hladnoga rata.172 S iznimkom komunistikih reima na Kubi i
u Sjevernoj Koreji, grabeljivim dravama poput Mjanmara, narodi svijeta i njihove predstavnike drave kao da pljeu jednom rukom dok aplaudiraju globalnom
kapitalistikom sustavu i navlae ono to je Thomas Friedman nazvao zlatnom
luakom kouljom sainjenom od njegovih pravila i propisa.173 Pokazalo se da
je predvianje Karla Marxa kako e komunistika revolucija unititi kapitalizam,
to je tijekom hladnoratovske borbe razmetljivo ponavljao sovjetski premijer Nikita
Hruov, jednostavno pogreno.174 Dakle, to se moe nauiti o sigurnosti ispitivanjem nekog marksistikog modela i njegovih bujnih izdanaka?
Golema znanstvena literatura o Marxu i marksizmu daje prima facie dokaz da
bi iskljuenje marksistike teorije iz sigurnosnih problema bila velika greka. Za
171 Na primjer, vidi Gilpin (2001), Soros (2000), Friedman (2000), Gill (1997) i Levy-Livermore (1998).
172 Realisti i neorealisti ne bi se loili s tom ocjenom. Vidi knjigu Kenetha Waltza (1979: 20ff) u kojoj pri
izlaganju neorealizma odbacuje marksistiku teoriju. Za Marxu sklonu interpretaciju s liberalnog motrita
vidi North (1986).
173 Friedman (2000: 101-11).
174 Kornai (1992).
164
ovu su raspravu naroito vana dva momenta jedan konceptualan, drugi politiki i
praktian.175 Prvo, Marx iznosi teoriju sukoba, revolucije i oruane borbe koja u posthladnoratovsko doba jo ima zamjetnu eksplanacijsku snagu, posebice u graanskim sukobima i ratu u svijetu u razvoju. Ako su korijeni nasilja i primjene sile ili
prijetnji suparnikih klasa i drava iri i dublji od onih koje je uoio Marx, naroito
kada je globalni sukob iskljuivo pripisao ekspanzionistikim i grabeljivim sklonostima kapitalizma, njegov naglasak na eksploataciju mnogih od strane nekolicine
i dalje je mnogima objanjenje za njihovo siromatvo i oskudicu.176 Dok globalna
kapitalistika trita trebaju osloboditi pojedince od tradicionalnih tabua i pritisaka
drave, marksistiki inspirirani teoretiari tvrde kako su kapitalizam i multinacionalne korporacije koje vladaju globalnim tritima novi imperijalizam. To je danas
vrsto uvjerenje mnogih utjecajnih neomarksista.177
Marx i marksisti svih boja ne samo to ale zbog ekonomske nejednakosti i golemih razlika prihoda unutar pojedinih drava i izmeu njih nego uz to ele pokazati
kako su to neminovne konzekvencije kapitalizma kao drutvenog sustava. Prema
tim kritiarima, nejednakosti ekonomskog bogatstva i blagostanja te politika mo
koju stvara trini sustav izazivaju stalne sukobe meu klasama. Ti sukobi odreuju
svjetsku politiku i domae revolucije, a meunarodne ratove objanjavaju kao sastavne dijelove jednog sustava u kroninoj krizi. Marxova kritika kapitalizma kao
glavnog uzroka sukoba i nasilja meu grupama i dravama i dalje je jedno od najprodornijih i najznaajnijih objanjenja zato narodi i drave upotrebljavaju silu i
prijetnje kako bi ostvarili svoje ekonomske i politike interese i moralne imperative.
Drugo, mnoge upadljive greke marksistike ekonomske teorije ne bi smjele potamniti sjaj snane privlanosti marksistike doktrine za milijune ljudi diljem zemaljske kugle.178 Njegovo objanjenje drutvenog sukoba, i u konanici zamjene
kapitalizma komunizmom, ne moe se pobiti jednostavno tako da se navede slom
Sovjetskoga Saveza ili naputanje socijalistikog modela. Sve dok je konano rjeenje proturjeja unutar kapitalizma smjeteno u daleku budunost, marksistike tvrdnje ostaju neoborive, koliko god se moe initi da su suprotne sadanjem iskustvu.179
Marksistika je teorija moda cirkularna i, prema tome, prijeporna kao uvjerljivo objanjenje naina na koji kapitalizam funkcionira i kako stvara sigurnosni poredak za zatitu i promicanje njegovih interesa, no ipak je uvjerljiva kao ideologija.
Jo uvijek moe mobilizirati milijune da se suprotstave jaanju kapitalizma nakon
Hladnoga rata. Ona predstavlja doktrinu koja se oslanja na osjeaje irokih slojeva
i zahtijeva pravedniju i praviniju podjelu svjetskog bogatstva od one koja se moe
175 Prouavanje marksistike teorije i prakse zahtijeva cijeli jedan ivot. Isticanjem nekih Marxovih
kljunih koncepata koji utjeu na sigurnost jedva da se zagrebe povrina njegovih opsenih radova
ili brda komentara koji su tijekom stoljea napisani o njima. Ilustrativni su, uz to opremljeni bogatim
bibliografskim referencama, ovi: Cohen (2000), Elster (1985, 1986a), Giddens (1971) i Elliot (1981).
176 Velik dio otpora globalizaciji kapitalistikih trita oslanja se na marksistike pretpostavke, aurirane
kao reakcija na nove snage iza razvijenih kapitalistikih trita. Dobar je primjer Sassen (1998). Mnogi
zagovornici globalnih trita i kapitalizma, poput Georgea Sorosa, koji su fino profitirali od svojeg vjetog
poduzetnitva, brinu za izdrljivost trita. Vidi, na primjer, Rodrik (1997), Gilpin (2000, 2001), Soros
(2000) i Stiglitz (2002).
177 Vidi Hardt i Negri (2000, 2004) i Harvey (2001, 2003).
178 Za prikaz i kritiku Marxova djela vidi Elster (1985). Za skloniji mu pristup vidi Elsterov (1986a)
noviji rad i, osobito, obranu G. A. Cohena (2000).
179 To istie Gilpin (1987) u poglavlju 2: 25-64 kao kritiku koja se jednako moe primijeniti na liberalnu
ekonomsku misao.
165
postii vladajuim pravilima i institucijama kapitalistikih trita. Kao ideologija

(iju izdrljivost i privlanost takoer treba objasniti) marksizam je davao argumente za komunistike reime u Sovjetskom Savezu i Kini. Dok u drugoj polovici dvadesetog stoljea nisu otkriveni unutarnji nedostaci gospodarstva kojim je birokratski
upravljala drava, marksizam kao opravdanje za dravno vlasnitvo nad sredstvima
za proizvodnju bio je nedvojbeno vodea drutvena snaga u cijelom svijetu u razvoju
u prvom valu dekolonizacije poslije Drugoga svjetskog rata.
Mutacije marksizma u doktrinu koja se suprotstavlja kapitalizmu svjedoe o njegovoj politikoj snazi, pa i o njegovoj koherenciji kao ekonomske teorije. U tom ideolokom liku, kao odbacivanje vladajueg liberalnog, kapitalistikog sigurnosnog
poretka o kojemu ovise globalna trita, marksistika naela morala su se uzimati
kao bitna snaga u svakom nastojanju teorijskog promiljanja meunarodne sigurnosti. Njegova snaga mobilizacije osjeaja i volje irokih slojeva diljem svijeta, koja je
slabjela i jaala vie od stoljea i pol, postaje jednim od njegovih glavnih opravdanja kao sigurnosne paradigme, posve neovisno o bilo kakvim pogrenim tvrdnjama
koje je iznosio kao drutvena i ekonomska teorija. Kao ideoloka i moralna kritika
neuspjeha kapitalizma da rijei irok spektar oitih nejednakosti i nepravdi, marksistika teorija pokazuje da je sposobna pridobiti skupine iz cijeloga svijeta koje se
protive vladajuem meunarodnom sigurnosnom poretku i njegovoj upletenosti u
globalna kapitalistika trita.
Na ovo malo prostora koji imamo za Marxa i marksistiko miljenje, naglasak
e biti na onome to ujedinjuje sve suprotstavljene poglede u toj tradiciji. Posve jednostavno, ak i da imamo vie prostora, nije mogue uvjeriti ni marksiste ni njihove kritiare da postoji samo jedna zaokruena doktrina koja definitivno tumai
spise Karla Marxa. Jednako je teak zadatak raspetljati Marxove empirijske i drutveno-znanstvene prinose i njihovu politiku praksu. Budui da marksizam i dalje
nadahnjuje ljude diljem svijeta na traenje temeljnih promjena svojih drutvenoekonomskih i politikih uvjeta, a neke potie na upotrebu sile ili prijetnji kako bi
te promjene proveli, marksistika teorija moe objasniti ponaanje tih aktivista ili
drava. Paul Samuelson, ugledan neoliberalni ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade, odbacio je Marxa kao minornog postrikardovskog ekonomskog teoretiara.180
Samuelson moda ima pravo kada kae da Marx nije bio ravan Davidu Ricardu kao
liberalnom ekonomskom teoretiaru (a zato bi Marx to poricao?), ali njegove podrugljive opservacije previaju mnogo onoga to je u Marxa vano, osobito za sigurnosne studije. Iako Marx ne ulazi u prevladavajuu liberalnu ekonomsku teoriju,
problemi to ih postavlja o sukobima koje stvara ekonomska nejednakost, neizbjean proizvod slobodnih trita, ostaje netrivijalan problem koji veoma zabrinjava
pristalice kapitalizma. Marxove optube na raun kapitalizma takoer nadahnjuju
snane izazove ouvanju i proirenju trinog sustava i sadanjega meunarodnog
poretka na kojemu nesigurno poiva.181
Izlaganje je podijeljeno na dva dijela. Prvi prikazuje Marxovu teoriju drutveno-politike promjene, osobito s obzirom na implikacije njegova miljenja za teoriju
sigurnosti i poticaje trita da izazovu pozivanje na silu i prijetnje. Drugi prelazi s
Marxa na Lenjina, koji je proirio upotrebu marksizma za objanjenje Prvoga svjetskog rata kao neminovne posljedice imperijalistike ekspanzije kapitalizma i njego180 Singer (2000).
181 Taj se argument razvija u Gilpin (1987, 2000, 2001).
166
vih unutarnjih sukoba. Mnoge mutacije marksistikog i marksistiki orijentiranog

miljenja labavo su povezane uvjerenjem da nejednak, nepravedan i nepravian ekonomski razvoj proizlazi iz dubokih i nepremostivih nedostataka kapitalistikog sustava. Oite razlike u materijalnom bogatstvu izmeu zapadnog razvijenog svijeta i
daleko veeg svijeta u razvoju navodno stvaraju moralne i politike uvjete za procvat
marksistike teorije i ideologije. Kronian i, smatra se, sve vei jaz u bogatstvu izmeu onih koji imaju i onih koji nemaju potie neumorna nastojanja da se radikalno
izmijeni ili srui ono to se smatra nepravinim drutveno-ekonomskim i svjetskim
poretkom. elimo li cjelovito prikazati uzroke meunarodne nesigurnosti, ti izazovi
moraju biti ito za sigurnosni mlin koji gradimo.
MARX I NASILNO RUENJE KAPITALIZMA

Poput Adama Smitha, Marx je najveu vanost pridavao ekonomskoj dimenziji ovjekova ivota. Za razliku od Smitha, odbacivao je liberalni model kao rjeenje za
mir i obilje. Marx je tenju za materijalnim bogatstvom i blagostanjem prikazao kao
drutvenu ili kolektivnu. Nije u njoj vidio aktivnost Smithovih egoistino motiviranih pojedinaca. Marx je priznavao da ljudi trampe i trguju, svojstva najizravnije
povezana s kapitalizmom, ali te su sklonosti sporedne u odnosu na ono to je opisao
kao izraz procesa drutvenog razvoja koji stvara sve uinkovitija sredstva za proizvodnju u materijalnom napretku ljudi i ljudskih drutava. Dok liberali polaze od
pretpostavke o racionalnim pojedincima koji na tritu mogu donositi odluke kako
bi maksimirali svoje materijalno bogatstvo s drutveno korisnim posljedicama kao
uglavnom nenamjeravanim nusproizvodima svojih napora, Marx je u ljudskoj vrsti
vidio materijalno motiviranog drutvenog aktera ija je sudbina, koju prema Marxu
vode drutveno-znanstvena otkria, osvojiti i vladati materijalnim silama koje odreuju ovjekov razvoj. ovjekovo ponaanje motivirano je njegovim boljim materijalnim poloajem. To nalae razvojni proces u kojem su se, kao najbolje drutvene
prakse, otkrivala i primjenjivala sve monija sredstva za proizvodnju. U marksistikom analitikom okviru, racionalnost se kroz vrijeme, prostor i povijesne okolnosti
izraava kao drutveni, a ne individualni proces izbora i djelovanja.
Friedrich Engels, Marxov pokrovitelj i suradnik, saeto je iznio ono to je smatrao Marxovim doprinosom objanjenju razvoja drutva i, implicitno, drutvenog
sukoba:
Kao to je Darwin otkrio zakone razvitka organske prirode, tako je Marx otkrio
zakon razvitka ljudske historije: jednostavnu injenicu koja je dotad bila skrivena
pod ideolokim naslagama da ljudi prije svega moraju jesti, piti, stanovati, odijevati se, prije nego to e moi baviti se politikom, naukom, umjetnou, religijom itd.;
da, prema tome, proizvodnja neposrednih materijalnih sredstava za ivot, a time i
svaki stupanj ekonomskog razvitka jednog naroda ili jedne epohe, ini osnovu iz
koje su se razvile dravne institucije, pravne koncepcije, umjetnike i ak religiozne
predstave dotinih ljudi, i da se one stoga moraju objanjavati iz te osnove, a ne, kao
to se dosad dogaalo, obrnuto.182
182 Elliot (1981: 334). (Nav. prema: F. Engels, Sahrana Karla Marxa, preveo B. Petrovi op. prev.)
167
Marxova koncepcija evolucije historijskog materijalizma,183 kako je objasnio

Engels, razlikovala je izmeu prvobitnih proizvodnih snaga, kao odgovora na neizbjene i neumitne ovjekove bioloke i ekonomske potrebe, i ljudskih odnosa proizvodnje izmeu potroaa i ponuaa koji proizlaze iz razvijenijih i tehnoloki
usavrenih oblika proizvodnje. Prvenstvo je pripisano proizvodnim snagama ili
onome to suvremena teorija uglavnom zamilja kao znanstvena otkria transformirana u neprekidan, pa i linearan proces tehnolokih inovacija. Ti su naini proizvodnje sa svoje strane stvorili hijerarhijske strukture moi koje su zajahale klase
koje posjeduju i kontroliraju te naine proizvodnje. Slino liberalnoj ekonomskoj
teoriji, koja smatra da e racionalni ekonomski akteri u uvjetima oskudnih resursa
uvijek maksimirati svoje materijalne koristi, Marx je tvrdio da e ovjeanstvo uvijek odabrati produktivniji sustav.184 U tome se liberali i marksisti slau. Marksisti su
smatrali da je tenja za boljim sredstvima za proizvodnju ugraena u ovjekov drutveni razvoj i da je ne usmjeravaju individualne odluke sebinih, kreativnih egoista.
Ljudi stupaju u drutvene odnose kako bi, u tenji za uvijek sve veim materijalnim obiljem, te snage prisvojili i iskoritavali. Sredstva za proizvodnju s vremenom se razvijaju i postaju sve uinkovitija i djelotvornija. Taj bioloko-ekonomski
poriv pokree sve ljude, bez obzira na vremenske ili prostorne okolnosti. Proizvodni
procesi koji se razvijaju smatraju se pokretaem drutvene promjene. Sukcesivni
ekonomski sustavi nisu stvarani i razvijani toliko svjesnom i promiljenom odlukom (barem do Marxovih teoretskih otkria, prema Engelsu) koliko instinktivnom
ovjekovom prilagodbom vladajuim materijalnim uvjetima koji odreuju njegovu
egzistenciju. Marx je jedan od prvih teoretiara koji su prepoznali da su implikacije
industrijske revolucije poticaj za do tada nevieno irenje globalnih trita i imperijalnu ekspanziju Europe. Te asimetrije ekonomske i politike moi to su ih prouzroila kapitalistika trita bile su neto posve novo i revolucionarno u razvoju
ljudskih drutava.185
Sve vei materijalni razvitak ovjeanstva bio je neminovan jer su bolje proizvodne snage zamijenile slabije mehanizme, ali jednako neminovan bio je i proces
drutvenog razvitka koji je poticala klasna borba izmeu onih koji imaju i onih koji
oskudijevaju, nastala iz tih proizvodnih snaga. Klase su proizale iz borbe izmeu
starog i novog oblika proizvodnje. Promjenjive proizvodne snage u svakoj su epohi materijalnog razvoja ovjeanstva stvarale kompleksan skup drutvenih odnosa
proizvodnje, koji su iskoritavali te nove i uinkovitije naine proizvodnje. Ti su proizvodni odnosi postali ono to se moe nazvati drutvenim sustavom usklaenim s
bazom materijalnih uvjeta proizvodnje. Tako nastala nadgradnja odluivala je ije
e se preferencije privilegirati i tko e u ljudskim drutvima stjecati vie bogatstva
od drugih.
Poloaji vlasti u nadgradnji, koja je poivala na podlozi danog stupnja materijalnog razvoja, inili su vladajuu klasu. Moglo se u prvi mah initi da lokalnu i
globalnu politiku i sukobe pokreu interesi ljudi, no Marx je rekao kako je tonije
da su ti povrinski fenomeni povezani sa sve snanijim globalnim proizvodnim sna183 Marxova se koncepcija historijskog materijalizma za njegova ivota razvijala i mijenjala, i na kraju
je zavrila u proturjejima koja ostaju nerazrijeena, kako Elster (1985) pokazuje do u zamorne detalje. Za
pristupanije i Marxu sklonije izlaganje njegove teorije historijskog materijalizma vidi Cohen (2000).
184 To istie Singer (2000).
185 Marx i Engels (1948).
168
gama. One su, tvrdio je, temelj za znanost o ljudskim drutvima, na emu je Engels
inzistirao. Kada dana nadgradnja, ukorijenjena u manje uinkovitim i manje djelotvornim nainima stvaranja materijalnog bogatstva, doe u dodir s boljim nainom
proizvodnje, nastat e sukob drutvenih snaga ili odnosa proizvodnje dok potonji,
inovativniji nain u konanici ne pobijedi kao temelj za nov drutveni poredak.
Politiki sukob i revoluciju izaziva napetost izmeu jednog oblika proizvodnje
i njegove nadgradnje i novih oblika proizvodnje i njihove konkurentske drutvene
strukture. Svaka je struktura vlasti uredila sigurnost na sebi primjeren i odabran nain. Svaka podupire i titi ili onu klasu koja je na vlasti, ali slabi zato to je povezana
s nainom proizvodnje koji nestaje, ili klasu u usponu, povezanu s novom epohom
proizvodne moi. U srazu tih suparnikih klasa, iji su interesi nerazmrsivo povezani s odreenim stupnjem materijalnog razvoja ljudskoga drutva, sudjeluju i politika
i oruani sukob. U svojem razvijenom obliku, politika kao borba za vlast promie
novi nain proizvodnje; u svojem regresivnom obliku, odrava sustav koji vie nije
optimalan i koji je osuen na to da bude sruen i odbaen. Vlasnika prava i autoritet
vlasti na kojem poiva potonji sustav odgaa, ali ne moe sprijeiti raspad staroga.
Nove proizvodne snage, kako primjeuje Jon Elster, istaknuti marksistiki teoretiar, neminovno e pobijediti.186
Marx je u Predgovoru Prilogu kritici politike ekonomije jezgrovito opisao taj
proces materijalnog razvitka i sraz izmeu suparnikih proizvodnih snaga te s njima
povezane politike potpore i oblike sigurnosti. Vrijedi citirati Marxa jer komentar ne
moe bolje objasniti njegovo izlaganje marksistike teorije:
U drutvenoj proizvodnji svoga ivota ljudi stupaju u odreene, nune odnose,
nezavisne od njihove volje, odnose proizvodnje, koji odgovaraju odreenom stupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga. Cjelokupnost tih odnosa proizvodnje sainjava ekonomsku strukturu drutva, realnu osnovu na kojoj se die
pravna i politika nadgradnja i kojoj odgovaraju odreeni oblici drutvene svijesti.
Nain proizvodnje materijalnog ivota uvjetuje proces socijalnog, politikog i duhovnog ivota uope. Ne odreuje svijest ljudi njihovo bie, ve obrnuto, njihovo
drutveno bie odreuje njihovu svijest. Na izvjesnom stupnju svoga razvitka dolaze materijalne proizvodne snage drutva u proturjenost s postojeim odnosima
proizvodnje ili, to je samo pravni izraz za to, s odnosima vlasnitva u ijem su se
okviru dotle kretale. Iz oblika razvijanja proizvodnih snaga ti se odnosi pretvaraju u
njihove okove. Tada nastupa epoha socijalne revolucije.187
Marx je pokuao konkretno objasniti taj apstraktni prikaz historijskog materijalizma. Runi mlin napisao je, dat e vam drutvo s feudalnim gospodarom,
parni mlin drutvo s industrijskim kapitalistom.188 Runi mlin je bio metafora za
proizvodne snage povezane s europskim drutvom utemeljenim na zemlji i poljoprivredi. Vlastelin koji je imao posjed vladao je nad kmetovima koji su po njegovim
nalozima obraivali zemlju. Kmetovi su takoer imali neka prava vezana za zemlju.
U naelu, nisu se smjeli preseliti na drugi feud niti se pobuniti protiv drutvenog
statusa s kojim su roeni. Feudalci su jedni drugima prisezali na odanost kao jam186 Elster (1986a: 142).
187 Marx (1970: 3-4) (Nav. prema prijevodu M. Pijade op. prev.) Kurziv dodan. Vidi takoer Osamnaesti
brumaire Louisa Bonapartea. Elliott (1981: 399): Ljudi sami stvaraju svoju povijest, ali ne onako kako
im se svia; ne stvaraju je pod uvjetima koje su sami odabrali, nego u uvjetima koji su im neposredno dani
i preneseni iz prolosti.
188 Navedeno u Singer (2000: 49).
169
stvo meusobne zatite. Ta nadgradnja, koja je poivala na prijenosu politike vlasti krvlju i obiajima te na produktivnosti zemlje, ljudskoj energiji, pripitomljenim
ivotinjama i manualnom oruu za ekonomski opstanak u vlasnitvu i pod vlau
feudalnih gospodara tvorila je decentraliziran i lokaliziran sigurnosni sustav kao
obranu od napada izvana i kao jamstvo lokalnog mira. Tehnoloke inovacije i nastanak kapitalistikih trita dovest e u pitanje i naposljetku pretvoriti taj raspreni i
sukobima sklon sustav sigurnosti u globalni kapitalistiki imperijalni sustav, preteu svjetskog socijalistikog poretka.
Kada je parni stroj, metafora europske industrijalizacije, istisnuo runi mlin,
povezan s feudalizmom, kao glavno sredstvo proizvodnje, pojavila se nova kapitalistika klasa koja e se suprotstaviti aristokratskoj vlasti. Marx je i Englesku i
Francusku revoluciju prikazao kao borbu izmeu tih klasa i suparnikih nadgradnji.
Tvorniki sustav nije mogao postojati unutar granica privatnog vlasnitva odreenog krutim zakonima koji su obvezivali feudalca i kmeta. Radna snaga morala se
odvojiti od zemlje, morala je postati pokretljiva i polona fleksibilnom odreivanju
cijena kako bi brzo i uinkovito odgovarala na promjenjive potrebe kapitalistikih
naina proizvodnje koji proistjeu iz industrijalizacije, tehnolokih inovacija i globalizirajuih trita. Tvorniki sustav, o kojem je ovisilo irenje kapitalizma, mogao
je nastati samo ukidanjem feudalizma, kmetstva i ropstva te pojavljivanjem slobodne radne snage kao robe koja se moe kupiti i prodati na tritu.
Uspon kapitalistike klase koja je posjedovala ta nova sredstva industrijske proizvodnje prouzroio je nastanak radnike klase. Borba tih dviju klasa za Marxa je
oznaila ulazak u posljednji stadij historijskog materijalizma. Sva je povijest kanalizirana kroz klasnu borbu: Slobodnjak i rob, patricij i plebejac, barun i kmet, cehovski majstor i egrt ukratko, tlaitelj i potlaeni... stajali su jedan prema drugom u
stalnom sudaru, vodili neprestanu, sad prikrivenu sad otvorenu borbu koja se svaki
put okonavala revolucionarnom preobrazbom cijelog drutva ili pak zajednikom
propau sukobljenih klasa.189 Marx je istu sudbinu predvidio za kapitalizam i kapitalistiku klasu; on je (i njegovi sljedbenici) neumorno radio kako bi se to predvianje obistinilo, pokazujui zato su marksistiko i neomarksistiko uenje tako snana
i uvjerljiva politika snaga. Uz to su ila predvianja o tome da e u budunosti zavladati socijalizam kao sustav svjetske vladavine i obveza da se to predvianje ispuni.
U kapitalistikim nainima proizvodnje, kako su uoili marksisti i neomarksisti,
jedinstveni su poticaji koje stvaraju kako bi ovjeanstvo povezali u jedan i jedinstven sustav ekonomske proizvodnje. To e se, kako je predviao jo Adam Smith,
postii stvaranjem globalnih trita. Kapitalizam se razvijao trampom i trgovanjem i irenjem sve vee proizvodne sposobnosti na trita koja e u konanici
obuhvatiti cijelu zemaljsku kuglu. Povijesna je uloga kapitalizma stvoriti nov drutveni sustav i strukturu vlasti. Marx je pozdravio britansku imperijalistiku upravu
u Indiji kao ostvarenje materijalnog napretka. Ona je zamijenila indijsko feudalno
ureenje utemeljeno na krutom kastinskom sustavu i unitila kune manufakture,
napose njihovu industriju pamuka, preplavljujui indijska trita jeftinim britanskim proizvodima.
Prema marksistikoj teoriji meutim kapitalizam je, poput feudalizma koji je
zamijenio, osuen na propast upravo zbog svojega uspjeha. Taj ironini rezultat
189 Nav. u Elliott (1981: 29) (Nav. prema: Karl Marx F. Engels, Komunistiki manifest, preveo N.
Mihaljevi op. prev.).
170
navodno proistjee iz proturjeja u samom kapitalizmu kao drutvenom sustavu.

Kapitalizam je sklon hiperprodukciji. Umjesto da isti trite sputanjem cijena i
apsorbiranjem gubitaka, kapitalisti su osueni ponaati se samodestruktivno eksploatiranjem radne snage. Pad profitne stope i sve otuenija radnika klasa diljem
svijeta, koja se neprestano suprotstavlja kapitalistikoj vladavini i eli je svrgnuti,
stvorili su kapitalistikom sustavu trajno krizno stanje. Eksploatacija je proizlazila iz onoga to je Marx oznaio kao kapitalistikom sustavu svojstvene strukture i
poticaje kapitalistima za zadravanje veine materijalne vrijednosti dobara i usluga koje proizvodi radna snaga. Marx je inzistirao na tome da stvaranje ekonomske
vrijednosti odreuje iskljuivo radna snaga, a ne kapital, tehnoloko- znanstvene
spoznaje ili poduzetnitvo kao pogonska snaga proizvodnje i inovacija. Budui da
su radnicima uskraeni plodovi njihova rada, kapitalizam e sam sebe unititi kroz
okrutnu konkurenciju radnike eksploatacije i otuenja. Liberalni teoretiari takoer govore o sposobnosti radne snage da stvara vrijednost, ali poriu Marxovo
odbijanje da u jednadbu dodane vrijednosti ukljui zemlju, kapital, tehnoloke inovacije, znanje i poduzetnitvo.190
Marksisti smatraju da je nesputana konkurencija dovela do koncentracije kapitala jer su oni koji nisu mogli pratiti tempo ekonomskog suparnitva bankrotirali i
popunili redove siromanih radnika svedenih na golu egzistenciju i bijedu. Rasli su
pritisci da se u inozemstvu nau trita koja bi ublaila lakomost kapitalizma. To
je produbilo krizu, koja je potom neumoljivo prela s nacionalne na globalnu razinu. Eksploatacijom radne snage, koja se sad proirila po cijelome svijetu, poveao
se broj nezadovoljnih radnika, a istodobno se smanjio broj kapitalista i njihova ekonomska i politika mo. Taj e sustav ekonomskih odnosa naposljetku zavriti navodnim unutarnjim proturjejima. Iz toga e proizai socijalistiki svjetski poredak
u kojem e sredstva za proizvodnju biti u rukama i pod vlau radnike klase u usponu. Svjetski socijalistiki ekonomski sustav bit e ipso facto svjetski sigurnosni
poredak kojim e upravljati Komunistika internacionala u interesu svjetskog proletarijata ili radnike klase.
ULOGA DRAVE U REVOLUCIONARNOM PROCESU:

LENJINOVO PROIRENJE MARKSISTIKE TEORIJE
SUKOBA I REVOLUCIJE
Marxova teorija sukoba, ukorijenjena u njegovoj koncepciji historijskog materijalizma, suoila se s dvama izazovima jednim teoretskim, drugim politikim. Prvi se
odnosio na neuspjeh socijalistike revolucije u razvijenim industrijskim zemljama, a
drugi na odluku autohtonih nacionalsocijalistikih pokreta da podupru svoje drave
u Prvom svjetskom ratu umjesto da se bore za svjetsku socijalistiku revoluciju. Dok
rat nije izbio, marksistika je teorija u tim nacionalnim socijalistikim strankama vidjela avangardu revolucionarne borbe protiv kapitalizma. Kada su revolucije 1948.
potresle Europu, Marx i Engels najavili su u svojem Komunistikom manifestu dolazak komunistike utopije, no one su zapravo uvrstile autoritarnu vladavinu na kontinentu. Pariku komunu 1870. godine, nakon poraza Francuske u ratu s Pruskom,
190 Schumpeter (1954).
171
definitivno je porazila nova Trea Republika. Buroazija i kapitalistika klasa sada

su jo vie, a ne manje, kontrolirale dravu.
To je podjednako vrijedilo za Njemaku, koja je brzo postajala vodea industrijska drava na kontinentu. Njemaka socijalistika stranka, najvea u Europi,
postavila se prema dravi i kapitalistikim interesima pomirbeno, borei se za vlast
glasakom kutijom, a ne mecima. Tim preprekama domaoj socijalistikoj reformi, koje su unijele zabunu u marksistiku teoriju, pridruio se Prvi svjetski rat.
Lojalnost prema vlastitoj zemlji razbila je solidarnost socijalistike internacionale.
Umjesto da se svi usprotive ratu kao izvedenici klasnih interesa, radnici su podrali
svoje zemlje u sukobu europskih imperija oko prevlasti u svijetu.
Ti su se raskoraci i proturjeja u marksistikoj teoriji uglavnom vrtjeli oko nedovoljno razvijene koncepcije moderne drave. Marx je u dravi isprva vidio tek neto
vie od odbora koji upravlja zajednikim poslovima cijele buroaske klase.191 Za
razliku od realista, Marx nije dravi pripisao egzistenciju neovisnu o klasnoj borbi
kao pokretau konfliktnih meunarodnih odnosa. Zato se postavilo vano pitanje:
Zato kapitalisti nisu preuzeli vlast kada su oito imali priliku 1848. i 1870. i poslije toga? Zato su radnici podrali rat izmeu europskih imperijalnih sila? Lenjin
je dao politiki vjerodostojne, ako ne i empirijski uvjerljive, odgovore na ta pitanja u
svojem djelu Imperijalizam kao najvii stadij kapitalizma, objavljenom 1916. godine, u jeku Prvoga svjetskog rata.
Lenjin je odbacio stajalite umjerenih socijalistikih teoretiara, poput Karla
Kautskoga, da se kapitalizam moe sam reformirati, nadii klasnu borbu i sprijeiti
svoju povijesnu egzekuciju nasilnim prevratom. Suradnja s kapitalistima nije odgovor za jaanje poloaja radnike klase. Lenjin je tu mogunost iskljuio iz teoretskih
i praktinih politikih razloga. Kompromis bi samo odgodio neminovnu pobjedu
proletarijata. Bolje je ubrzati, a ne usporiti ono to je marksistika teorija smatrala
neminovnim hodom povijesti. Za suradnju socijalistikih stranaka s dravama kojima dominiraju kapitalisti smatrao je da je, osim kao koristan taktiki potez ovisan o
okolnostima, teoretski nemogua s obzirom na sistemska proturjeja socijalistikog
i kapitalistikog svjetskog sustava.192
Lenjin je takoer odbacio miljenje da je rat globalna borba za hegemoniju meu
velikim silama. Proirio je marksistiko stajalite miljenjem da je kapitalizam doao u nov i vii stadij sukoba nego to je Marx predvidio. Slagao se s Marxom da je
kapitalizam kao ekonomski sustav postigao posljednji drutveni ishod historijskog
materijalizma podrutvljenjem globalne proizvodnje dobara. osim toga, dodao je
kako borba za sirovine i trita u uvjetima pada profita i eksploatacije radne snage
sve vie namee kapitalistima potragu za tritima, kolonijama i carstvima u inozemstvu. Za to irenje moi i imperijalne vladavine drava nad narodima svijeta,
ukljuujui radnike u razvijenim zapadnim industrijskim drutvima, smatra se da
sve vie padaju pod vlast velikih financijskih konglomerata. Oni su bili zadueni za
upotrebu dravne prisile kako bi odravali svoje globalno natjecanje za trita i mo.
Radnici su bili navedeni da povjeruju kako je Prvi svjetski rat borba izmeu drava
i naroda pojedinih zemalja, a ne posljednji stadij globalne klasne borbe izmeu financijskog kapitala i potencijalno ujedinjenog proletarijata.
191 Manifest komunistike partije. Vidi takoer Elster (1985: 298-458, 1986a: 141-167) za ekstenzivnu
kritiku marksistike teorije drave.
192 To je jo uvijek miljenje neomarksista. Vidi Hardt i Negri (2000, 2004).
172
Lenjin je saeo svoje objanjenje Prvoga svjetskog rata i ponovio svoje predvianje da e kapitalizam naposljetku propasti kao posljedica globalne borbe za imperijalnu kontrolu svijeta: Imperijalizam je kapitalizam na onom stupnju razvoja kada
se stvorila dominacija monopola i financijskog kapitala, kada je izvoz kapitala dobio
istaknuto znaenje, kada je poelo dijeljenje svijeta izmeu meunarodnih trustova
i kada je zavrila podjela itavog zemaljskog teritorija izmeu najkrupnijih kapitalistikih zemalja.193 Ono to se moglo initi kao borba za prevlast u svijetu meu
nacijama-dravama, kako su je opisali realisti, za Lenjina je zapravo bila fasada za
nastavak klasne borbe u drugaijem obliku. Financijski su kapitalisti uz pomo prisile velikih sila eljeli kroz rat osigurati monopolistike poloaje.194 Lenjinov prilog
marksistikoj teoriji trebao je ubrzati drutveni proces uenja radnika i poveati njihovu svijest o klasnoj borbi odbacivanjem rata kao naina borbe za nacionalne, a ne
klasne interese.
EVALUACIJA LIBERALNE EKONOMSKE I MARKSISTIKE

PARADIGME
Kako te dvije paradigme stoje s objanjenjem nastanka i prestanka Hladnoga rata i
sloma Sovjetskoga Saveza? Reklo bi se da u tom sjecitu u razvoju meunarodnoga
sustava liberalna ekonomska teorija ima bolji argument. Liberalna ekonomska teorija takoer postavlja velik izazov realistikoj, neorealistikoj i institucionalistikoj
teoriji. Ironino je to je model racionalnoga aktera koji rabe potonji teoretiari sigurnosti, i uvelike koriste strateki analitiari, izveden iz vladajue liberalne ekonomske teorije. Jednostavnim zamjenjivanjem maksimiranja materijalnih dobitaka
vojnom i diplomatskom snagom, liberalni ekonomisti iznose vjerodostojno nuno,
ako ne dostatno, objanjenje za zavretak Hladnoga rata. No taj je nain objanjenja
manje uvjerljiv kada se objanjava slom Sovjetskoga Saveza kao drave ili njegovo
raspadanje na sastavne republike, do tada pijune Kremlja. Ta dva meusobno ovisna
ishoda trebalo bi razlikovati kako bismo valjano ocijenili sposobnost liberalne misli
da objasni te znaajne rezultate.
Ekonomske reforme koje je uveo Gorbaov realisti tumae kao potez dravne vlasti, a ne kao odgovor na zahtjeve za bogatstvom i blagostanjem liberalnih
ekonomskih teoretiara i praktiara. Kada se gledaju u tom uskom okviru, detant i
ekonomska reforma smatraju se tek nastojanjima da se poveaju dugoroni vojni kapaciteti Sovjetskoga Saveza u nadmetanju sa Zapadom. Politike detanta, opisane u
3. poglavlju, prikazane su kao strateki manevri u neprestanoj borbi drava za mo.
Gledano tako, nije bilo izgleda da e se sovjetska drava uruiti ili da e Hladni rat
uskoro zavriti. Zapravo, smatralo se da je svrha ekonomskih reformi osigurati nastavak Hladnoga rata u budunosti kako bi se nastavilo suparnitvo velikih sila. To
se nije dogodilo.
Liberalna ekonomska teorija objanjava Gorbaovljeve politike detanta i raspad
193 Lenjin (1977: 89). Kurziv dodan. To se Lenjinovo objanjenje razlikuje od objanjenja znanstvenika
koji smatraju da je Lenjin zamijenio politiku kritiku kapitalizma u kojem su glavni akteri zapravo
postale konkurentske merkantilistike nacije-drave... Vidi Gilpin (1987: 40).
194 Vidi Schumpeterovu (1955) kritiku, koju smo prije spomenuli, utemeljenu u liberalnoj ekonomskoj
teoriji.
173
Varavskoga pakta kao odgovor na ogranienja i izazove to ih postavljaju slobodna

trita kao sustav moi. Preduvjeti za prebacivanje oskudnih resursa zemlje za civilne ekonomske potrebe bili su poputanje vojnog sukoba izmeu Zapada i Istoka i
rezanje vojnog prorauna. Odbacivanje tereta imperija povlaenjem iz Afganistana
i ukidanje pomoi slabim, neuspjenim dravama oslobodit e dodatna sredstva za
provedbu ekonomskih reformi u zemlji. Smanjenjem trokova odravanja komandne
privrede i kontrole socijalistikih reima i njihovih slabih gospodarstava u istonoj Europi omogueno je trinim silama djelovati preko dravnih granica unutar
sovjetske sfere utjecaja. to je jo vanije, detant je potaknuo ulaganja i trgovinu
Zapada sa Sovjetskim Savezom priviknutim na trina pravila. Takoer, kada se
ekonomska razmjena zahukta, doi e do prijenosa zapadnjake tehnologije.
Bez tih temeljitih politikih promjena i ekonomskih reformi, Sovjetski Savez
e ostati izoliran od sila globalnih trita i konkurencije, koje stvaraju bogatstvo.
Tenja za bogatstvom i blagostanjem, shvatili su sovjetski voe, bio je imperativ
drave jednako kao i sigurnost. Sovjetski Savez je bio prisiljen odluiti se izmeu nastavka stratekog sukoba visokog intenziteta unutar ogranienog bipolarnog
okvira Hladnoga rata i ekonomskog razvoja izmeu puaka i maslaca, ako hoete. Sovjetska elita, suoena s golemim neuspjehom socijalistikog eksperimenta
i sve veim nezadovoljstvom stanovnitva zbog ekonomske stagnacije, urotila se
kako bi pojaala pritiske za reformom. Sovjetski su se reformatori odluili za radikalnu prilagodbu sovjetskoga gospodarstva trinom sustavu Zapada.
Ali zato se onda sovjetska drava uruila? Zato bi racionalan, iskusan politiar
poput Gorbaova, koji je domiljato i vjeto plovio opasnim politikim vodama kako
bi preuzeo vlast nad Sovjetskim Savezom, uveo ekonomske politike i provodio politike reforme koje e nesvjesno voditi smrti Komunistike partije i sovjetske drave
kojoj je bio na elu i na kojoj je poivala njegova osobna mo i autoritet? Ne bi se
moglo rei da je to racionalno. Takoer, Gorbaovljevo ponaanje nije bilo u skladu s
oekivanjima modela racionalnog aktera. Prema tom modelu, akter e ocijeniti konzekvencije svojih postupaka i odabrati optimalne korake i strategije kako bi maksimirao svoje interese. Gorbaovljev reim oito nije te pretpostavke mogao ostvariti.
Dobro obavijeteni inozemni promatrai sovjetskoga gospodarstva bili su, kao i
realisti, iznenaeni koliko je brzo bilo destruktivno djelovanje ekonomskih reformi
na sovjetske drave.195 S jedne strane ekonomski model racionalnog aktera otkriva
snanu logiku ekonomskih reformi i odlune pritiske koje stvaraju da bi se drava
otvorila slobodnim, otvorenim tritima radi postizanja svojih sigurnosnih ciljeva.
S druge strane taj model, kao analitiko orue, ne daje vjerodostojno objanjenje
raspada sovjetske drave na petnaest sastavnih republika. Liberalni model ne moe
objasniti etnike, nacionalne i religijske sukobe koje je oslobodio slom Sovjetskoga
Saveza i njihovu erupciju po cijelom bivem teritoriju Sovjetskoga Saveza.196 Prema
liberalnoj teoriji, ta bi suparnitva trebala slabjeti sa irenjem globalnih trita (ili,
ako se uzme marksistiki model, s uvoenjem socijalistikog sustava).197 Liberalna
teorija jo manje moe objasniti silovite nacionalne i religijske ratove na Balkanu ti-
195 Kornai (1992).

196 Iznimka je Carrre dEncausse (1993).
197 Za suprotna stajalita, koja dovode u pitanje utopijsku viziju liberalne ekonomske teorije, vidi Chua
(2003) i Saul (2004).
174
jekom devedesetih, koje je, nedvojbeno, obuzdavala Titova komunistika vladavina

i pritisci hladnoratovskog sukoba.
Pohvalno je, i suprotno realistikoj teoriji, to liberalna ekonomska teorija moe
tvrditi, na temelju empirijski provjerene teorije, bogatog iskustva i dokaza iz prakse, kako svaki narod ili drava koja se opire prilagoavanju trinim ekonomskim
institucijama, strogim pravilima globalne konkurencije i podjele rada, gubi. Ali,
liberalna teorija nema koherentnu ni uvjerljivu teoriju drave, ni teoriju o njezinoj
moi prisile, openitije, osim to dravu opisuje kao grabeljivu i drutveno disfunkcionalnu.198 Budui da su ti problemi protjerani iz podruja klasinoga liberalnog miljenja (Smith je iznimka) tj. zato je i kako drava stvorena i koje su njezine
glavne drutveno-ekonomske uloge199 liberalni teoretiari nisu osposobljeniji od
svojih realistikih-neorealistikih-institucionalistikih konkurenata da objasne slom
Sovjetskoga Saveza. Oni mogu objasniti zato se pokazalo da se nije moglo oduprijeti pritiscima za ekonomskom reformom kako Sovjetski Savez ne bi izgubio utrku
za opstanak, ali ne i zato se Sovjetski Savez onako raspao na nacionalne jedinice
koje su i same bile podijeljene na sukobljene identitetske skupine. Liberalna teorija
nije korisna ni kada je u pitanju odreivanje vremena tih revolucionarnih preobrazba. Bez vjerodostojna objanjenja stvaranja ili propasti drave, liberalna teorija ne
moe dobro objasniti zato je Hladni rat zavrio i to tako naglo i neoekivano. Ona
moe opravdano tvrditi da je dio nunog objanjenja tih znaajnih dogaaja, ali za
zadovoljavajue objanjenje potrebni su i drugi oblici racionalnosti jer su na djelu
bili i neki drugi akteri i imbenici koji dovode u pitanje liberalnu paradigmu i njezine realistike konkurente.
Liberalnoj se teoriji moe pripisati predvianje da e komandna privreda naposljetku biti prisiljena prilagoditi se strogim zahtjevima trinog modela ili e biti
izbaena iz procesa drutvene evolucije. Doista, i posve suprotno realistikom i
neorealistikom oekivanju da e drava biti izbaena ako se ne uspije prilagoditi stratekim prijetnjama svojih suparnica, sovjetska je drava bila izbaena zato
to se nije uspjela prilagoditi disciplini slobodnog trita. Perestrojka je oslobodila
goleme snage koje su postavile nepodnoljive zahtjeve pred sovjetski ekonomski i
politiki reim. Peking za sada uspijeva suzbiti politike snage osloboene restrukturiranjem Kine. Njezine policijske i vojne snage nisu bile podijeljene ili demontirane zato to bi politikoj reformi i otvorenosti davala prednost pred gospodarskim
razvojem. Sjetite se guenja pobune graana na Trgu nebeskog mira u proljee 1989.
vrsto vezivo nacionalnog i rasnog identiteta, koji u sovjetskom sluaju ne postoji,
takoer spreava nacionalne, etnike, jezine i religijske podjele pekinkog reima
koje su se zadrale u kratkoj povijesti Sovjetskog Saveza.
Nijedna od do sada ispitanih paradigma marksizam osobito ne moe objasniti izdrljivost politike identiteta i njezinu trajnu sposobnost poticanja religijskih,
kulturnih, nacionalnih, etnikih i plemenskih sukoba. Hladnoratovski sukob je ta
tvrdokorna suparnitva privremeno obuzdao ili apsorbirao. Nije smjelo biti iznenaenje iako je mnogima bilo to su se ti sukobi iznova javili kada su nestala
198 Tilly (1985) i Olson (1982). Jasno, ne misle tako svi liberalni ekonomisti. Adam Smith nije, ali u
liberalnoj misli postoji duboka sumnja prema moi, ukljuujui njezinu ekonomsku sastavnicu. Kako ree
Lord Acton: Svaka vlast kvari, a neograniena vlast kvari neogranieno.
199 Naravno, ne moe se ta kritika uputiti svim liberalnim teoretiarima, ukljuujui Adama Smitha, koji
je imao zdravo razumijevanje vanosti snane, gotovo bahate drave kao vane potpore trinog sustava.
175
ogranienja bipolarnog sustava velesila.200 Ta suparnitva nije stvorio Hladni rat

mnoga su postojala stoljeima prije njegova poetka.201 Neke injenice govore da
su velesile i obuzdavale i guile ta duga rivalstva kako bi sprijeile da prerastu u
globalni poar, iako su Moskva i Washington traili saveznike, klijente i surogate kako bi ojaali svoj poloaj u Hladnome ratu.202 Pobune koje sada mue Rusku
Federaciju i mnoge druge bive republike SSSR-a, prije je guila autoritarna sovjetska drava. Nakon desetljea neuspjelih nastojanja da suzbije eensku pobunu,
Rusku Federaciju sada iscrpljuje graanski rat. Gruzija i veina republika s muslimanskim stanovnitvom Uzbekistan, Turkmenistan, Kirgistan i Kazahstan nalaze se u latentnom ili otvorenom graanskom ratu. Armenija i Azerbajdan i dalje su
ljuti neprijatelji. Balkanske ratove, koji su izbili zbog raspada Jugoslavije, uspjelo je
zaustaviti tek NATO-ovo bombardiranje i vojna okupacija. ehoslovaka se raspala
na svoje suparnike dijelove, eku i Slovaku.
Do sada opisane paradigme jo nam manje pomau razumjeti sukobe koji su
se rasplamsavali u velikim dijelovima svijeta u razvoju tijekom i, osobito, nakon
Hladnoga rata. Popis oruanih borbi izmeu naroda sukobljenih drutvenih identiteta dug je i krvav: ri Lanka (budisti protiv Tamila), Ruanda i Burundi (Tutsiji
protiv Hutua), Sudan (muslimani protiv krana i animista) te Kongo (plemenske
podjele). Tome se mora dodati borba izmeu Izraelaca i Palestinaca i duboke podjele
unutar muslimanske zajednice izmeu sunita, ijita i drugih skupina zajednice od
sjeverne Afrike sve do jugoistone Azije. Treba takoer ukljuiti vie od pola stoljea oruanih borbi i utrka u naoruanju i sada nuklearne mrtve toke izmeu
Indije i Pakistana oko Kamira, ukorijenjenih u dvama nespojivim shvaanjima legitimacije drave.203 Taj je spor obiljeen dvama proturjenim principima politike
vlasti i suverenosti sekularne Indije i muslimanskog Pakistana. U sjeveroistonoj
Aziji otri sukobi dijele nadvoje Koreju i Kinu, vie zbog klasnih razlika i razliitih
poredaka nego zbog etnikih, rasnih ili jezinih razlika. Na rogu Afrike nalazimo
zbunjujui sluaj meusobno sukobljenih marksistikih reima.
Marksizam ne uspijeva kvalitativno mjeriti ni politiku identiteta ni sukobe reima oko legitimacije. Sovjetski su voe nastojali te povijesno uvjetovane razlike
nadii proizvodnjom novog socijalistikog ovjeka.204 Kada je stavljen pred ispit neostvarenih politikih tenji mnogih naroda koji su sainjavali bivi Sovjetski
Savez, pokazalo se da je taj socijalistiki ovjek prazan. Meu najmonije narode ubrajale su se skupine povezane s nacionalnim, etnikim, kulturnim i vjerskim
identitetima koje su traile veu autonomiju i neovisnost. One su se opirale vodstvu
iz centra i nametanju homogeniziranog graanskog statusa usklaenog sa socijalistikom doktrinom.
Pozivi na klasnu solidarnost ili podjelu malo su ili nimalo vani za nastojanja
da se objasni raspad Sovjetskoga Saveza i zavretak Hladnoga rata. Takvi su pozivi
imali odreen utjecaj u prvim fazama dekolonizacije. Elite su koristile marksistiku
dogmu kako bi mobilizirale svoje stanovnitvo u borbi za nacionalnu neovisnost i
200 Tih su podjela bili svjesni autori koji su se bavili etnikim sukobima. Njihov se glas nije mogao uti
od buke hladnoratovske retorike. Vidi, na primjer, Gurr (1993), Jones, Connor i Powell (1991), McNeill
(1986), Smith (1937), Smith (1981) i Gellner (1983).
201 Goertz i Diehl (1993).
202 To zastupaju Kolodziej i Kanet (1991).
203 Kochanek (2003).
204 Kaiser (1994) i Carrre dEncausse (1993).
176
odranje na vlasti zahvaljujui dravnoj prisili dok obeanja boljeg ivota nisu pokopale kontraproduktivne ekonomske politike. Bilo je to uglavnom slino procesu
sovjetizacije u prvim danima Boljevike revolucije u Rusiji. Marksistika doktrina
zapalila je stotine milijuna da se suprotstave moi Zapada. Kao ideologija i politika
snaga, marksizam u tom smislu pridonosi objanjenju poetnog razvoja Hladnoga
rata, ali malo ili nimalo dodaje objanjenju njegova brzog i neoekivanog kraja.
Slino tome, sada kada je zapadni model ekonomskog razvoja postao vladajui,
pokazuje se da je marksistiko oekivanje svjetske socijalistike revolucije trajno
osujeeno. Bez obzira na nedostatke, zapadni je kapitalizam pokazao da ima izvanrednu mo oporavka kada mu se suprotstavi neposluno stanovnitvo. Za sada je pokopana svaka mogunost svjetske revolucije radnitva. Takoer, ne vidi se granica
stalnih znanstvenih otkria i tehnolokih inovacija, koje tjeraju izgledi za goleme
koristi od prodaje novih proizvoda koji mogu stii do est milijarda stanovnika svijeta, kojih e prema predvianjima sredinom stoljea biti devet do deset milijarda.
Kapitalizam nee utrti put socijalizmu, nego e se pokazati da je, zahvaljujui dinaminosti, poticajima na inovacije i sve povezanijim tritima (odreenim jedinstvenim i globalnim sustavom cijena), nezamjenjiv kao drutveni sustav posveen
bogatstvu naroda usprkos mnogim svojim upadljivim nedostacima.205
S obzirom na te prepreke marksistikoj ideologiji i drutvenoj praksi bilo bi primamljivo odbaciti marksizam kao vrijednog konkurenta za objanjenje meunarodnih sukoba i oruanih borbi. Moglo bi se uiniti da su prividno pribliavanje drava
koje su imale komandne privrede zapadnom modelu trita te njegovo prihvaanje u mnogim zemljama u razvoju znak smrti marksizma. No, pokazalo bi se da
je proglaavanje njegove smrti preuranjeno. Slino elastinosti paradigmi o kojima
smo ve govorili kada se nau pred novim injenicama, marksistiko miljenje diglo se poput feniksa iz svojega pepela, ali u obliku drugaijem od svojih klasinih
korijena. Klasinu marksistiko-lenjinistiku teoriju i njezina predvianja drutveno-ekonomskog razvoja svijeta pretekli su dogaaji, ali marksistika kritika nedostataka kapitalizma i dalje raa nove oblike koji imaju implikacije za razvoj teorije
sigurnosti.
Dobar je primjer moderna teorija svjetskog sustava. Taj hibrid marksistike inspiracije postulira postojanje svjetskog kapitalistikog sustava koji ukljuuje globalna trita, nacije-drave i kulture. Kako kae Immanuel Wallerstein, Kapitalizam
i svjetska ekonomija (to jest jedna podjela rada, ali razliite drave) dvije su strane
istog novia. Jedno ne uzrokuje drugo. Mi jednostavno definiramo isti nedjeljivi
fenomen razliitim znaajkama.206 Iz toga kuta totalnog sustava i podjele rada koju
organiziraju i tjeraju naprijed poticaji kapitalistikih trita koji vremenski i prostorno prelaze dravne granice kako bi reime i kulture transformirali da mogu odgovoriti na njegove zahtjeve, marksistika je kritika preusmjerena i pojaana kako
bi osporila kapitalistiki sustav. Kritika teorije svjetskog sustava ne tedi nacijudravu kao oslonac za svjetski sustav, kao ni ideologiju i kulturu koje su izgraene
kako bi je legitimirale.207 Teorija svjetskog sustava dijeli strukturu moi na tri se205 Sve je vie rasprava bez rjeenja o drutvenim koristima, teretima i neuspjesima trita kao drutvenog
sustava. Za poetak vidi Lindblom (2001) i citate.
206 Navedeno u Brewer (1900: 176), koji razvija sustavnu kritiku glavnih mutacija marksistikih teorija
imperijalizma (kurziv dodan). U autore teorije svjetskog sustava ubrajaju se Wallerstein (1974), Frank
(1969) i Baran. Gilpin (1987: 67-72) daje koristan prikaz.
207 Robbins (2002).
177
gmenta: vladajuu jezgru, poluperiferiju i periferiju. Jezgra kapitalistikih drava,

sa Sjedinjenim Dravama i Europskom unijom (i Japanom) u usponu, manipulira
periferijom i kontrolira poluperiferiju putem globalnih trita u korist vladajuih
kapitalistikih interesa. Teorija svjetskog sustava zakljuuje da to globalno drutveno-ekonomsko stanje neprestano eksploatira narode u razvoju i onemoguuje im
razvijati njihova gospodarstva. Rezultat je kronino i potpuno siromatvo te sve iri
jaz izmeu onih koji imaju i onih koji nemaju nita. Te razlike u resursima kao i u
kapitalu i tehnolokim i proizvodnim kapacitetima stvaraju uvjete za ustrajan i neprekidan klasni sukob. Takvi uvjeti potiu eksploatirano i nezadovoljno stanovnitvo da pribjegava sili, nasilju i terorizmu kako bi unitili ono to doivljavaju kao
sustav koji ih tlai.
Iako su marksizam, teorija svjetskog sustava i druge mutacije marksizma od
Hladnoga rata izgubili kljune runde u borbi za poloaj vladajue sigurnosne paradigme, nedostaci i neuspjesi kapitalizma da primjereno rijei zahtjeve stanovnitva
za odrivim gospodarskim razvojem, veim udjelom u svjetskom bogatstvu, ukidanjem razlika u blagostanju te digitalnim jazom izmeu bogatih i siromanih daju
streljivo za marksistiki napad. Te se nejednakosti, i s njima povezane nepravde, navode kao uzroci nestabilnosti, sukoba i prijetnji globalnoj sigurnosti.208 Uzmemo li
dvadeseto stoljee kao laboratorij u kojem se ispitivalo koliko su komandna privreda i slobodna trita sposobni poveati bogatstvo i distribuirati blagostanje, jasno je
da komandna privreda nije poloila test. Manje je jasno hoe li rjeenje slobodnih,
otvorenih trita poloiti taj test kako bi preduhitrilo globalno socijalno nezadovoljstvo, neslogu, sukobe i oruanu borbu u globaliziranom i globalizirajuem svijetu.
Pristalice slobodnog, otvorenog globalnog kapitalistikog sustava nastoje, jednako
kao i njihovi protivnici, nai rjeenja za te nedostatke liberalne ekonomske teorije.209 Ova analiza sigurnosnih paradigmi ne moe se tim pitanjima baviti u prostoru
predvienom za ovo izlaganje. Budui razvoj teorije sigurnosti meutim morat e te
izazove uvrstiti u probleme kojima se bavi. U suprotnom nee moi objasniti zato
su ljudi diljem svijeta, osobito u svijetu u razviju, prisiljeni pribjegavati sili kako bi
postigli ono to ele i kada im je uskraena ekonomska sigurnost na koju sve vie
vjeruju da imaju pravo.
PITANJA ZA RASPRAVU
1. Teoretiari i praktiari sigurnosti uvelike rabe model racionalnoga aktera u
podruju donoenju odluka kako bi objasnili ponaanje aktera, naroito drava. Koja su razlikovna obiljeja tog konceptualnog i metodolokog alata i kako
se njegova primjena razlikuje kada ga upotrebljavaju analitiari sigurnosti i
ekonomisti?
2. Kakva je uloga pretpostavke o oskudnim resursima u kreiranju stratekih i sigurnosnih politika? Kako se to ogranienje odnosi na odluke koje utjeu na visi208 Vidi Kolodziej (1992a, b) i osobito poglede strunjaka za sigurnost diljem svijeta te prvenstvo koje
u tim diskusijama pridaju ekonomskim razlikama, podrazvijenosti i siromatvu kao glavnoj sigurnosnoj
prijetnji nacijama-drava, sustavu nacija-drava i stanovnitvu svijeta.
209 Vidi, na primjer, Krugman (1990), Soros (2000), Stiglitz (2002), Strange (1986, 1988), Thurow
(1996) i Lindblom (2001).
178
nu izdataka za obranu i razvoj oruanih sustava i oruane sile? Kako se odnosi

na tradicionalnu odluku izmeu puaka i maslaca?
3. Kako je V. I. Lenjin izmijenio marksistiku teoriju o svjetskoj oruanoj revoluciji protiv kapitalistikog sustava? Kako je Joseph Schumpeter pokuao oboriti
Lenjinovo stajalite i objanjenje za Prvi svjetski rat?
4. Usporedite pretpostavke o ovjekovu ponaanju Adama Smitha i klasinih teoretiara sigurnosti o kojima smo govorili u 2. poglavlju. kakvu ulogu pripisuju
dravi? Usporedite njihovo miljenje o sigurnosti i razumijevanje sigurnosti i sigurnosnih studija u ovoj knjizi.
5. Evaluirajte sposobnost ekonomskog liberalizma i marksizma da objasne nastanak, razvoj i kraj hladnoratovskog bipolarnog sustava.

Friedrich von Hayek (1948) Individual Freedom and Economic Order, Chicago:
The University of Chicago Press. Hayekovo zalaganje za trita poiva na njegovoj
tvrdnji da ona promiu ovjekovu slobodu. Samo pojedinci, tvrdi Hayek, znaju svoje
preferencije, a ista trita, sastavljena od dobrovoljnih razmjena, navodno objektiviraju te preferencije putem cijena i tako meusobno ovisni akteri meusobno znaju koliko je svaki spreman platiti za dobra i usluge i koliki je oekivani povrat na
radnu snagu, zemlju i kapital za one koji pruaju te materijalne koristi.
V. I. Lenin (1977), Imperialism, New York: International Publishers. Lenjinovo
proirenje marksistike teorije kako bi Prvi svjetski rat objasnio ekonomski, a ne politikim ili vojnim stratekim kategorijama, duboko je u dvadesetom stoljeu utjecalo na miljenje o sukobima te zavreuje da ga se ita kao polemiku i kao teoretsko
cijepanje marksizma koje je jo uvijek utjecajno meu intelektualcima i politiarima
unato nedostacima i injenici da ga odbacuje veina drava i njihovih graana nakon propasti socijalistikog eksperimenta.
Charles E. Lindblom (2001), The Market System: What It is, How It works, and
What to Make of it, New Haven: Yale University Press. Saet, pristupaan opis naina na koji funkcioniraju trita, vrednovanje njihova utjecaja na ovjekov ivot
napisano za nestrunjake te uravnoteena kritika njihovih prednosti i mana kao
drutvene institucije.
Karl Marx (1970), A Contribution to the Critique of Political Economy, Moscow:
Progress. U uvodu knjizi, na manje od deset stranica, saeta je Marxova teorija historijskog materijalizma i njezine implikacije za razvoj kapitalizma te projekcija
svjetske socijalistike revolucije.
Dani Rodrik (1997), Has Globalization Gone Too Far?, Washington, DC:
Institute for International Economics. Iako je socijalistiki eksperiment u svojem
sovjetskom obliku propao, sve je vie kritika globalnih kapitalistikih trita kao
rjeenja za zahtjeve stanovnitva svijeta za dobrobiti i napretkom. Iako u okviru
prevladavajue liberalne ekonomske teorije, knjiga uoava neke od kljunih nedostataka iskljuivog oslanjanja na neregulirana trita za zadovoljavanje materijalnih
potreba milijarda ljudi diljem svijeta.
179
Joseph A. Shumpeter (1955), Imperialism, New York: Meridian. Knjiga u kojoj

jedan od najuglednijih ekonomista dvadesetoga stoljea odgovara na Lenjinovu teoriju o imperijalizmu s liberalnog ekonomskog motrita.
Peter Singer (2000), Marx: A Very Short Introduction, Oxford: Oxford University
Press. Kratki prikaz Marxa i marksizma u kojem se saeto opisuju kljuni marksistiki koncepti i njihov utjecaj na zapadnu misao. Za ozbiljna znanstvenika koji se
bavi Marxom, ovo je koristan poetak cjeloivotnog projekta.
Adam Smith (1937), An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of
Nations, New York: Modern Library. Nezamjenjivo je itanje Smitha na izvornom
jeziku. Za poetak, u ovoj smo knjizi citirali vane ulomke. Smithova iroka perspektiva ukljuuje i trita i drave; takav institucionalistiki pristup zanemaren je
u glavnoj struji liberalne ekonomske teorije.
180
DIO III.
VREDNOVANJE TEORIJA SIGURNOSTI
6. BIHEVIORIZAM
esto i sedmo poglavlje nastavljaju se na prethodno izlaganje. Bihevioralne i konstruktivistike znanstvene programe bolje je nazvati pristupima nego paradigmama.
Pristalice obaju tabora smatraju kako utiru nove putove u razvijanju teorije meunarodnih odnosa i sigurnosnih studija.1 Obje kole ukljuuju irok, raznolik i prijeporan spektar znanstvenika i analitiara. Pripadnike tih tabora vie povezuju metode
koje upotrebljavaju i injenice na koje se oslanjaju nego pretpostavke to ih iznose ili dijele o bilo kojem konkretnom shvaanju ovjekova ponaanja ili prirode.
Implicitno ili eksplicitno, paradigme opisane u prethodnim poglavljima polaze od
odreenih definiranih interesa i preferencija aktera i smatraju kako u odlukama i
ponaanju ljudi postoje odreene stalne tendencije ili uzorci. Dre da su one svojstvene iskljuivo pojedincima ili akterima (realisti i klasini liberali), odnosno da su
ugraene u drutvene strukture kojih su pojedinci ili kolektivni akteri lanovi (neorealisti, liberalni institucionalisti i marksisti).2
Njihove su metode krajnje suprotne, no praktiari bihevioralnog ili konstruktivistikog istraivanja implicitno se slau da, ako postoji neka bit koja nas ini ljudima, nju tek treba otkriti, a ne pretpostavljati. Za pravu ovjekovu prirodu dre da
je ili nespoznatljiva (znanstveni biheviorizam) ili prijeporna, ovisno o drutvenim
razmjenama za pojmovno miljenje sposobnih, jezino vjetih, kreativnih, slobodnih ljudi i njihovih institucija, koji u svoje odnose unose smisao i znaenje i autori
su svojega drutvenog ustroja ili konstrukcije (konstruktivisti).
U estom i sedmom poglavlju navode se glavna svojstva tih dvaju suprotnih
pristupa. Polazi se od bihevioralnog znanstvenog programa. Svaka kola miljenja
vrednovat e se s obzirom na to koliko pridonosi sigurnosnim studijama. Pravinosti
radi, svaku emo isprva ocijeniti prema njezinim vlastitim mjerilima, a potom i prema kriterijima iznesenim u ovoj knjizi, to jest prema sposobnosti da objasni zavretak Hladnoga rata.
itatelj se ne bi smio zanositi milju da e ova rasprava o bihevioralnom ili racionalistikom pristupu biti sveobuhvatna ili definitivna. To upozorenje nameu
sama knjiga i irok spektar znanstvenih programa svrstanih pod bihevioralni stijeg.
Godine 2002. u jednom istraivanju o bihevioralnom bavljenju ratom i oruanim
sukobima popisano je 1300 citata, za razliku od 700 u slinom istraivanju 1989.3
Kako zamjeujemo u 7. poglavlju, broj radova konstruktivista ne poveava se toliko,
1 Tu tvrdnju iznose James Fearon i Alexander Wendt (2002), koji predstavljaju bihevioralni ili
racionalni, odnosno konstruktivistiki pristup sigurnosti.
2 Waltz (1959) saima vie od dva tisuljea polemika filozofa i drutvenih znanstvenika s obzirom na
njihova suprotna objanjenja razloga sukoba i suradnje ljudi, dijelei te teoretiare na tri kole miljenja,
svaka s vlastitom predodbom ovjekova ponaanja, ovisno o tome izvodi li se iz pojedinaca, domaih
drutveno-ekonomskih i politikih struktura, odnosno decentraliziranog sustava drava.
3 Midlarsky (1989, 2000).
182
Vrednovanje teorija sigurnosti
ali trendovi su i dalje izrazito uzlazni.4 S obzirom na ovu knjigu i sloenost sadraja,
poeljna je stanovita selektivnost iako nijedna odluka, koliko god bila opravdana, ne
moe biti posve pravedna u oima svih pristalica bihevioralnog, odnosno konstruktivistikog uvjerenja.
U ovom izlaganju odluili smo uzeti nekog openito priznatog predstavnika bihevioralnog istraivanja i osloniti se na taj odabrani surogat kao uzorak toga tabora.
Za bihevioralni pristup evaluirat emo istraivaki program prijenosa moi (dalje:
PM) kao zamjenu za bihevioralni ili, ako se eli, racionalistiki pristup sigurnosnim
studijama. Pristup prijenosa moi eli objasniti zato izbijaju globalni, sistemski
ratovi, osobito izmeu velikih sila pitanje koje je nedvojbeno najvanije za sigurnosne interese.
Tri imbenika sugeriraju taj selektivni izbor. Prvo, istraivaki program PM-a
ne polazi od anarhije i ne pretpostavlja postojanje nepremostivih sukoba velesila oko
preferencija. To su kljune razlike u odnosu na realistiko i, osobito, neorealistiko
stajalite. PM je korisno polazite za usporedbu tih suparnikih kola miljenja. U
naelu, u istraivanju PM-a ne postoje vakuumi moi. One koji se privremeno pojave, brzo popune drave koje se nadmeu za prevlast. Poput prirode, mo ne podnosi
zrakoprazan prostor. Rat izmeu velikih sila objanjava se razliitim konfiguracijama moi izmeu dominantnih sila i suparnika za poloaj te dinaminim promjenama materijalnih resursa tih suparnika kao funkcije njihovih internih, domaih
sposobnosti da u nadmetanju s drugim dravama mobiliziraju ljudske i materijalne
resurse. Te konfiguracije i interno stvorene transformacije moi unutar njih stvaraju
strukturu moi koja potie ili obeshrabruje rat.
Hoe li rat izmeu izazivaa i dominantne sile izbiti s obzirom na odreeni odnos ili prag materijalne moi meu njima, ovisi, prema teoretiarima PM-a, o izazivaevoj procjeni slui li postojei sustav njegovim interesima. Ta izazivaeva
subjektivna ocjena pozitivne vrijednosti koju ima status quo odluujue utjee na
politike i sigurnosne implikacije materijalne distribucije moi meu suparnikim
dravama. Ocjena se doivljava kao prijetnja ili kao potpora izazivaevim glavnim
interesima i preferencijama, kakvi god bili. Kako objanjava istaknut predstavnik
teorije prijenosa moi,
(P)rijenos moi bitno se razlikuje od realistike misli. Konkretnije, realisti misle
da je meunarodni sustav anarhian i da svi akteri jednako reagiraju na dane stimulanse [sic]. Za razliku od toga, teorija prijenosa moi smatra da drave nee reagirati
na meunarodne imperative na slian nain jer ne vrednuju status quo jednako . ...
Taj vani naglasak na vrednovanje postojeeg stanja jasno razlikuje teoriju prijenosa moi od realizma i povezuje je s unutarnjom i meunarodnom politikom unutar
iste perspektive.5
Dovodei u uzroni odnos materijalne uvjete moi izazivaa i hegemona i subjektivnu ocjenu odnosa snaga meu njima u slubi izazivaevih interesa, istraivaki
program PM-a potencijalno postaje most izmeu bihevioralnog ili racionalistikog
istraivanja i konstruktivizma dvaju pristupa koji su na prvi pogled toliko razliiti. Uvrtavajui pojam zadovoljstva u svoje probleme, MT i konstruktivizam pri4 Vidi sljedee opsene citate: Adler i Barnett (1998), Katzenstein (1996), Ruggie (1998), Wendt
(1999), Adler (1997, 2002) te Fearon i Wendt (2002).
5 Kugler i Lemke (2000: 133).
183
znaju ideje, subjektivnu varijablu, kao vanu pogonsku snagu ponaanja drava.6
Kako se objanjava u daljnjem izlaganju, taj most tek treba izgraditi, ali se konceptualni temelj za takvo zdanje gradi.
Teoretiari prijenosa moi tvrde kako je njihovo objanjenje za rat ili za stanje
bez rata bolje od objanjenja realista, koji se dre pretpostavke o trajnoj i navodno nepremostivoj anarhiji kao uzroku i uvjetu ponaanja drava u meunarodnim
odnosima. Za razliku od toga, teoretiari PM-a smatraju da su unutarnja i meunarodna politika te njihova meusobna regulacija i voenje vrlo slini i da, teoretski,
dravi predstavljaju potencijalno jedinstveno polje djelovanja. I jedni i drugi podrazumijevaju da postoji hijerarhija moi. Najzagrieniji predstavnici teorije TM-a
smatraju, kako primjeuje jedan pronicljiv promatra, da hijerarhijski organiziran
meunarodni poredak sadri pravila slina pravilima pojedinih politikih sustava
unato odsutnosti obvezujueg kodeksa meunarodnog prava.7 Povlai se analogija izmeu skupina koje se nadmeu za vlast, novac i privilegije. U oba sluaja
izazivai prijete postojeoj strukturi moi i onima koji su na poloajima u svakom
podruju. To potencijalno usklaivanje unutarnje i meunarodne politike otro odstupa od realistike dihotomije izmeu tih dvaju podruja.8
Drugo, i polazei od integracije unutarnje i meudravne politike, zamislivo je
da se istraivanja PM-a proire na aktere i imbenike koji djeluju na razini sustava i transnacionalnoj razini to jest na sve razine inicijativa aktera opisane u 1.
poglavlju. Teorija PM-a usmjerena je na odnose velikih drava i na sukobe izmeu hegemonske ili dominantne drave i njezinih suparnika, ovisno o ispitivanom
povijesnom razdoblju. Mjere za praenje te konkurencije vrte se oko tehnolokoekonomske materijalne snage i subjektivne procjene zadovoljstva dravnih aktera
unutar vladajueg meunarodnog poretka. Te dimenzije objektivna odnosno subjektivna komponenta prijenosa moi ukljuuju u biti sve etiri razine ponaanja
drava koje nas zanimaju u ovoj knjizi. Rat u kojem sudjeluju velike sile nuno je
globalan ili sistemski jer je u pitanju meunarodni poredak. Izmeu potencijalnog
obuhvata istraivakog programa PM-a i karakterizacije Hladnoga rata, iznesene
u 3. poglavlju, kao borbe izmeu dviju velesila da meunarodni sustav i globalnu
politiku definiraju prema svojim eljama vlada implicitan sklad. Njihov sudbinski,
gotovo kobni sukob bio je ipso facto nadmetanje kako bi jedna drugoj i drugim narodima i dravama nametnule svoje sukobljene preferencije za svjetski poredak i
vladavinu svijetom.
Promjenjivi meudravni odnosi velikih sila uvjetuju odreeni poredak u povijesti i jedinstvenu dinamiku i strukturu moi razdoblja koje promatramo. Unutarnja
politika drava predstavlja laboratorij u kojem se iskuava zadovoljstvo ili nezadovoljstvo drave odreenim svjetskim poretkom i prijetnje to ih predstavlja vladajui hegemon. Glavno mjerilo koje za objanjenje rata koriste teoretiari prijenosa
moi ovisi o koliini i stupnju promjene tehnoloke i ekonomske moi to je drave
stjeu. Iako to nije dio teorije PM-a (a nedostatak je koji emo u nastavku objasniti),
stjecanje veih materijalnih resursa presudno ovisi o tome kako drava iskoritava
6 Zanimljivo je da James Fearon i Alexander Wendt, koji predstavljaju dva protivna tabora, optimistino
vjeruju da se izmeu tih dvaju pristupa mogu izgraditi mostovi, prvenstveno putem metodologije i
zajednikog zanimanja za pitanja to ih svaka skupina postavlja za prouavanje. Fearon i Wendt (2002).
7 DiCicco i Levy (1999: 585). Vidi takoer Kugler i Lemke (1989: 172) i Lemke (1996: 8).
8 Zamagljivanje granice izmeu unutarnje i meunarodne politike u uvjetima anarhije ispituje Milner
(1993).
184
ono to je sve vie globaliziran, transnacionalan ekonomski sustav. To je etvrta razina analize kojom se moe promatrati i objanjavati ponaanje drave, ukljuujui
sigurnosne politike.9
Tree, teorija PM-a je koherentan, fokusiran, jasno ogranien i (mogue) progresivan istraivaki program. Tu tvrdnju potvruje sve vie podataka i objavljenih
istraivanja koja te teorije potkrepljuju.10 Ti atributi kvalificiraju teoriju PM-a kao
model bihevioralnog istraivanja, naroito u odnosu na strukturalne teorije meunarodnih odnosa i sigurnosti. Potonje ustanovljuju materijalne uvjete tehnoloko-ekonomske i vojne kapacitete izmeu pojedinih parova drava. Promatranja
tih distribucija i oekivano ponaanje drava temelj su za strukturalna objanjenja zato drave ine ono to ine. Konkretno, teorija PM-a oslanja se na ponavljanje tih podataka kako bi odredila vjerojatnost sraza izmeu dominantnih drava i
drava-izazivaa.
Trebali bismo spomenuti i druga vana bihevioralna istraivanja koja zadovoljavaju tri testa primijenjena za kandidaturu teorije PM-a. Na primjer, istraivanje
Korelati rata (Correlates of war, COW) uvelike je pridonijelo mjerenju i odreivanju vjerojatnosti rata meu dravama.11 Teoretiari PM-a esto se oslanjaju na podatke i indekse COW-a, no znanstvenici COW-a ne naglaavaju kljuno znaenje
zadovoljstva ili nezadovoljstva statusom quo kao vanog indikatora rata izmeu
dominantne sile i sile koja ju izaziva. To je dodana vrijednost teorije PM-a bihevioralnim prouavanjima rata i mira.
Slino tome, kao supstitut za bihevioralna istraivanja mogla je biti odabrana
teza o demokratskom miru, o kojoj se mnogo polemizira.12 Dok su prva istraivanja istaknula odnos demokratskih poredaka i mira, novija istraivanja i publikacije
bave se etirima razinama analize drava i aktera kako bi dobila iri kontekst u kojem e ocjenjivati vanost demokratske vladavine kao kljune determinante mira.13
Nerijeen status tog istraivakog programa meu njegovim pristalicama i kritiarima, vezan uz pitanje je li promatranje nenasilnog rjeavanja sukoba meu demokracijama u ogranienom vremenskom rasponu teorija, donekle umanjuje njegovu
vrijednost za ovo izlaganje dok se ta interna polemika ne zakljui.14
Recimo takoer da bi se za ilustraciju bihevioralnog pristupa moglo upotrijebiti
jo mnogo razliitih stratekih istraivakih programa. Za razliku od strukturalnih
pristupa poput COW-a i PM-a, strateki istraivaki programi usmjereni su na odluivanje aktera koji za ostvarenje konkurentskih, komplementarnih ili konvergirajuih preferencija ovise o uzajamno usklaenim izborima i ponaanju. Istraivaki
program Roberta Axelroda, opisan u 4. poglavlju, primjer je tog oblika bihevioral9 Wendt (1994). Naravno, kad prostor ne bi bio ogranien, mogli bi se prikazati i drugi istraivaki
programi biheviorizma i konstruktivizma. Za druge relevantne pristupe vidi bilj. 1.
10 Osim pozivanja na A. F. K. Organskoga i Jaceka Kuglera u ovom izlaganju, vidi Lemke (2002) za
saet prikaz sve vee literature koja ide u prilog toj teoriji, ukljuujui njegov vlastiti rad.
11 Geller i Singer (1998), Singer i Diehl (1990) i Singer, Bremer i Stuckey (1972).
12 Doyle (1986, 1983).
13 Russett (1993), Russett i Starr (2000), Russett i Oneal (2001). Russettova je knjiga Triangulating
Peace osobito vana zato to nastoji povezati (ideoloki i institucionalni) ustroj demokratskog poretka s
transnacionalnim ekonomskim razmjenama otvorenog trgovakog sustava i meunarodnim institucijama
posveenim miroljubivom rjeavanju meudravnih sukoba.
14 Lipson (2003) daje prikaz i ocjenu teze o demokratskom miru i iznosi snanu teoretsku obranu
njezine eksplanacijske snage.
185
nog ili racionalistikog istraivanja.15 Za razliku od toga, kako objanjava jedan

teoretiar PM-a, strukturalne teorije usredotoene su na fizike injenice i izrijekom ne razmatraju kako donositelji odluka kalkuliraju kako bi trebali reagirati na
te fizike injenice. Teorija PM-a je strukturalna teorija zato to uzima za hipotezu
kako se uz odreene strukturalne pravilnosti u odnosima izmeu dviju drava mogu
oekivati i odreene vanjske politike.16
Sjetite se kako nas prvenstveno zanima izlaganje bihevioralnog pristupa, a ne
prikazivanje svih onih istraivakih programa koji bi se mogli kandidirati za naega
surogata. Alternative koje se ovdje predlau podvlae konvergirajue ciljeve bihevioralnih istraivanja unato njihovim razliitim polazitima, metodama i dokazima
koje preferiraju. Budui da je izbor ogranien prostorom, prednost je odabira jednog
pristupa fokusirano izlaganje. Na sreu, postoji nekoliko zbirki tekstova koje dublje
od ove knjige ulaze u detalje o razliitim istraivakim programima te vrste te istiu
jake i slabe strane tih bihevioralnih ili racionalistikih pristupa.17
Diskriminirajui (i potencijalno diskriminacijski) pristup ove knjige, odabran
iz praktinih razloga za prikaz i ocjenu bihevioralnog pristupa, oito je manjkavo
rjeenje za cilj tonog opisivanja prinosa te orijentacije sigurnosnim studijama. Za
nae je potrebe dostatan ako se u izlaganju ustanovi kako teorija PM-a, bez obzira na njezine mane, ima eksplanacijsku snagu koje inae ne bi bilo oslanjanjem na
ve prikazane paradigme. Na temelju te ocjene moe se pretpostaviti da se, gledani zajedno, bihevioralni istraivaki programi strukturalni ili strateki mogu
natjecati za vodstvo u sigurnosnim studijama. Kada bi ovaj pregled i vrednovanje
sigurnosnih studija mogli biti potpuni, teorija PM-a i bihevioralno istraivanje zasluili bi ozbiljno razmatranje. No, barem se moe rei da bihevioralni pristup prua
vano kritiko orue za vrednovanje vladajuih teorija meunarodnih odnosa i njihovih politikih implikacija time to te konkurente podvrgava strogim empirijskim
provjerama valjanosti.
BIHEVIORALNI PRISTUP: ZNANSTVENO PROUAVANJE

RATA I MIRA
Bihevioralno istraivanje nastoji na individualne ili kolektivne meunarodne aktere
koje ispituje primijeniti model fizikalnih ili prirodnih znanosti. Meunarodnim akterima, kao jedinicama koje se istrauju, nije pripisana nikakva preddeterminirana
ili zadana sklonost djelovanju na odreeni nain. Oekuje se da promatranja daju
odgovore nakon to se njihova valjanost provjeri ponavljanjem danog istraivakog
nacrta ili projekta. Iznose se hipoteze ili pretpostavke, no znanstveni protokol sadri
promiljenu odluku o suzdravanju od vjerojatnih oekivanja u pogledu ponaanja
15 Drugi su vani primjeri tog naina istraivanja, vezanog uz teoriju igara, Brams i Kilgour (1988) i
Bueno de Mesquita (1981). Taj oblik stratekog istraivanja ne bi se smio pobrkati sa stratekim kreiranjem
politika, gdje je cilj usmjeravanje upotrebe sile ili prijetnje kako bi se protivnika prisililo da se povinuje
akterovoj volji. Za tu ogranienu koncepciju strategije i stratekog miljenja vidi Gray (1999).
16 Lemke (2002: 38-9).
17 Sveobuhvatni prikazi i analize nalaze se u: Breecher i Harvey (2002), Carlsnaes, Risse i Simmons
(2002) te Midlarsky (2000, 1989).
186
aktera prije nego to se prikupe svi potvrdni ili suprotni dokazi.18 Primjenjujui
na sigurnosne studije stroga znanstvena mjerila, bihevioristi ne ele unaprijed iznositi pretpostavke o tome kakva bi mogla biti ljudska priroda te objanjenja i predvianja o sklonostima meunarodnih aktera prema miru ili ratu. To treba otkriti
znanstveno istraivanje.
Naravno, bihevioralni znanstvenici implicitno pretpostavljaju da se ljude moe
prouavati onim istim objektivnim metodama koje rabe fizikalne i prirodne znanosti. Neki analitiari, naroito konstruktivisti, smatraju da to polazite navodi na
pogrean put, da je arogantno i potencijalno tetno. Optuuju ih da se takvim pristupom ljude svodi na iva bia niega ranga koja prouavaju prirodoznanstvenici i
da prouavanje ljudskog ponaanja ograniavaju na metode promatranja i provjere
tih znanstvenika.19 Iznose prigovor kako pretpostavka o uniformnosti ljudskih i neljudskih predmeta prouavanja falsificira i svjesno, ali neopravdano, podcjenjuje ona
jedinstvena svojstva govor, ideje, uenje i stvaranje vrijednosti koja ljude i njihova drutva razlikuje od nerefleksivnih predmeta oko njih.20 Takoer, iznose ozbiljne
ograde, kako opisuje 7. poglavlje, u pogledu pristranosti bihevioralnih znanstvenika
kad ovi marginaliziraju ili ignoriraju raznolike i protivne drutveno-ekonomske i
politiko-moralne kontekste koji akterima omoguuju djelovati kao drutvene jedinice ili konstrukti u vremenskim, prostornim i povijesnim okolnostima.21
Umjesto da ovo izlaganje o bihevioralnom istraivanju dalje prekidamo dugom
kritikom polazita ili pretpostavki koje lee u temelju bihevioralnog pristupa, dajmo
tim znanstvenicima i analitiarima priliku da se sami opravdaju prinosima sigurnosnim studijama. Kada ga primijeni bihevioralni drutveni znanstvenik, znanstveni
pristup eli otkriti uzorke ponaanja aktera koje se prouava, vrlo slino cilju trijumvirata iz 2. poglavlja. Razlika meu njima ne lei u predmetu njihovih ispitivanja, nego u metodama na koje se oslanjaju kako bi otkrili ope tendencije ponaanja
ljudi i drutava. I jedni i drugi vode se nomotetskim, a ne ideografskim pristupom
(tj. povijeu). Potonji precizno i detaljno, obino sekvencijski, prepriavaju dogaaje recimo, one koji su vodili Prvom ili Drugom svjetskom ratu. Pomnjivo ih se
biljei umjesto da se iznosi neka teorija o tome zato su se ti dogaaji zbili, pa bi
se to moglo primijeniti na druge sline sluajeve ili situacije.22 Za one drutvene
znanstvenike koji slijede nomotetski pristup, ti obrasci ponaanja aktera upuuju na
temeljne zakonitosti. Oni vode ili usmjeravaju odluke i postupke ispitivanih drutvenih jedinica ili aktera. Ti uzorci, zakonitosti ili pravila objanjavaju to aktere
pokree.23 Cilj je postavljati generalizacije ili hipoteze o promatranim akterima bilo
18 O tome vidi polemiku izmeu Hedleyja Bulla (1969) i J. Davida Singera (1969), koji se zalau za
klasini, odnosno znanstveni pristup meunarodnim odnosima. Vidi takoer Waltzovu i Levy (1999:
6finiralekritiku induktivnog, propozicijskog pristupa D. Singera i njegovih bihevioristikih kolega kao
neteorijskog u Waltz (1979: poglavlje 1).
19 Vidi, na primjer, Onuf (1989) i Walker (1993, 1989).
20 Ti teoretiari drutva iznose ovu kritiku s razliitih, ali konvergentnih, motrita. Giddens (1984),
Morgenthau (1951a) i Weber (1958).
21 Neki se bihevioralni znanstvenici ne bi sloili. Vidi Goertz (1994).
22 Schroeder (1997), kao i drugi lanci u tematskom bloku asopisa International Security, pie o
toj razlici i podjeli rada izmeu povjesniara i drutvenih znanstvenika. Razlici izmeu nomotetskog
i ideografskog pristupa ne bi se trebala pridavati prevelika vanost zato to zakoni drutvene znanosti
sadrajem moraju biti povijesni.
23 Vidi kritiku potrage za uzorcima ili zakonitostima ponaanja, umjesto za objanjenjima zato ti uzorci
nastaju, kod Kennetha Waltza (1979: 1-13).
187
unutar granica parametara koje postavlja znanstvenik ili, ambicioznije, kao potencijalno prediktivne za ponaanje aktera, bez obzira na razlike u vremenu, prostoru
ili okolnostima.24 Bihevioralni drutveni znanstvenici, poput svojih kolega u fizikalnim i prirodnim znanostima, obino ne iznose moralne ocjene ponaanja koje
promatraju. Naglasak je na to jest toga ponaanja, a ne na kakvi bi trebali biti
akterovi izbori i ponaanje. Jednostavno, onako je kako vidi.
Prinosi jednog od prvih pristalica znanstvene drutvene znanosti primijenjene
na ponaanje drava i, konkretnije, na njihovu sklonost ratovanju ilustrira potragu za temeljnim principima ili zakonitostima ponaanja. Majstorska studija o ratu
Quincyja Wrighta, pretea poslijeratnih bihevioristikih istraivanja oruanih sukoba, eljela je otkriti pravila koja drave usmjeravaju prema ratu ili odvlae od njega
unutar ireg konteksta globalne i unutarnje politike te drutveno-ekonomskih i kulturnih sila unutar kojih drave djeluju.25 Te su pravilnosti shvaene kao zakonitosti.
Naobrazbom pravnik specijaliziran za meunarodno pravo, Wright je obrnuo logiku primjenjivanja pisanih, tekstualnih zakona za rjeavanje sukoba zbog interesa
ili vrijednosti nastojanjem da odredi imbenike i snage koju stvorile te zakone. To
su temeljne i dublje zakonitosti ili uzorci ovjekova miljenja, odluka i ponaanja
nego tekstovi koje ureuju pravnici.
Stoga i nije bilo iznenaujue kada je Wright redefinirao ratove kao nesavrene oblike zakona ije e se usavravanje vjerojatno postii u uvjetima mira kao
drutvenog stanja. Iznio je mogunost da e se sukobi sve vie rjeavati pozivanjem
na vladajue meunarodno pravo i poredak, utemeljen na prirodnom ili znanstvenom razumijevanju ljudskog ponaanja. Tim idealiziranim stanjem zakona prirode
ili istoga mira, koji je jednako tako ideal kao i, recimo, iste zavrnice Thomasa
Hobbesa i Adama Smitha, nesavreni zakon rata prijei e u savreni zakon mira u
kojemu e se upotrebom nenasilnih sredstava i razumom pribliiti sukobljene ljudske vrijednosti i preferencije, a sve e to voditi rezultati znanstvenih istraivanja.
Mir nee definirati sila ili prijetnje nego uzajamni pristanak na zakone i norme koje
povezuju ljudske zajednice i drave, u skladu s onim za to je Wright pretpostavio da
e biti otkrie poretka u prirodi drutvenog znanstvenika neivoj, ivoj i ljudskoj.
Wright je rat definirao kao pravno stanje i oblik sukoba koji ukljuuje visok stupanj pravne jednakosti, neprijateljstva i nasilja u odnosima organiziranih ljudskih
skupina...26 To je pokuaj da se rat odredi tako da definiciju mogu upotrijebiti i
drugi znanstvenici kao potencijalno univerzalnu definiciju rata. Ta takozvana radna definicija, kao smjernica istraivaima, zamiljena je za organizaciju istraivakog programa kojem se mogu pridruiti i drugi i zajedniki raditi na prikupljanju
spoznaja o ratu i njegovim svojstvima. Potonja ukljuuju one imbenike koji drave i
organizirane skupine guraju u rat ili mir, uzorke oruanih sukoba koje je rat nekad
24 Primjer za potonje bila bi teorija o tritima Adama Smitha ili hipoteza Jareda Diamonda (1997) kako
nuno, moda i dostatno objanjenje za razlike u moi koje opaamo u svim dananjim ljudskim drutvima
i dravama nastaju iz njihova zemljopisnog smjetaja na zemaljskoj kugli.
25 Wright (1956, 1942). Spomenimo da mnogi bihevioristi navode kao jednog od zaetnika toga pristupa
Lewisa F. Richardsona, a ne Quincyja Wrighta. Richardson se izrazito usmjerava na mjerenje utrka u
naoruanju i smrtonosnih nadmetanja meu dravama oslanjanjem na tehniku diferencijalnih jednadba.
U njegovu radu se malo pozornosti posveuje kontekstima u kojima drave djeluju. S obzirom na irok
obuhvat, Wright je za ovu knjigu bolji od Richardsonovih (1960a, b) uih interesa.
26 Wright (1942: 13).
188
imao te imbenike i sile koje su nune kako bi se drave i skupine vratilo stanju mira
u kojemu e njihove odnose opet moi ureivati zakoni i norme.
Waltzova je definicija rata implicirala da organizirane ljudske skupine u velikoj mjeri utjeu na to koji e zakoni odreivati njihove uzajamne odnose. Priroda
moe ograniavati ovjekov izbor i mogunosti, ali ljudska vrsta ne podlijee nunosti kao sile u fizikalnom svijetu ili nie ivotinjske vrste. Kada bi se znanstvenici
mogli sloiti to nije mali problem oko onoga to prouavaju rata i mira, vjerojatno bi mogli razabrati i registrirati pravilnosti u poetku, trajanju i zavretku ratova meu dravama, ljudskim drutvima i skupinama. Ta bi zapaanja vjerojatno
bila neovisna o emocionalnom, politikom ili moralnom odnosu znanstvenika prema onome to promatraju. Wright smatra da bihevioralna istraivanja mogu polagati pravo na to da su njihovi nalazi znanstveni na isti nain na koji su objanjenja
bjesnoe kao bolesti neovisna o onome to osjeamo za ivotinje koje je prenose.
Time to eli doznati zato i kako drave djeluju, a ne zato i kako bismo pretpostavljali ili eljeli da se ponaaju, bihevioralna istraivanja implicitno nastoje pomaknuti dravne politike prema miru i dalje od rata takvom primjenom toga znanja
da utjee na odnose meu dravama.27 Poput kola miljenja o kojima smo ve govorili, ona tvrde da su sredstvo odluivanja i boljih javnih politika. Kada se otkriju
zakonitosti ugraene u ponaanje drava ili organiziranih ljudskih skupina, tada
se dravama i drugim meunarodnim akterima mogu pokazati mjere koje mogu
uinkovito poduzimati kako bi sprijeili rat ili ublaili njegove pogubne posljedice.
Preporuujui da se ide Wrightovim primjerom, jedan zagovornik znanstvenog pristupa prouavanju rata i mira zapaa: Da bi se ukinuo, rat se mora razumjeti. Da bi
se razumio, mora se prouavati... Knjiga Quincyja Wrighta oznaava poetak onoga
to je danas poznato pod nazivom istraivanje mira.28 Ako se ocjenjuju znanstvenim metodama, tim se uzrocima ili uvjetima rata moe manipulirati ili se njegove pogubne posljedice mogu ublaiti, vrlo slino onome kako medicinske znanosti ovise o
poznavanju biolokih funkcija kako bi mogle intervenirati da sprijee ili lijee bolest.
Vodei se primjerom egzaktnih znanosti, bihevioristi pozivaju druge drutvene
znanstvenike, istomiljenike, da zapaanja reproduciraju i generalizacije provjeravaju na isti nain na koji fiziari ili biokemiari oekuju od kolega u svojim disciplinama da svoje dokaze i nalaze ponove i provjere. Od drutvenih se znanstvenika
oekuje da izloe jasno i precizno metode koje upotrebljavaju kako bi iznijeli
zapaanja i pravila prikupljanja podataka. Takoer, duni su svoje generalizacije
strogo i pomno ograniavati na dokaze koje su prikupili i na testove koje su primijenili na procjene. Oni ne rade sami. Svoje istraivanje smatraju dijelom istraivakog
programa u kojem sudjeluju i drugi istraivai. Poput Wrighta, oekuju da e se tim
zajednikim pothvatom znanje akumulirati.29 Na primjer, uzmimo za model otkrie
strukture DNK kao graevnog bloka ivih organizama. To je revolucionarno otkrie
pola stoljea kasnije omoguilo izradu karte ljudskog genoma, koja znanstvenicima
pomae u nastojanjima da objasne ivotne procese. Zahvaljujui tom akumuliranom
znanju, znanstvenici imaju bazu podataka koja im je potrebna kako bi mogli otkrivati kako lijeiti bolesti i tjelesna oteenja.
27 Za ponavljanje te prije spomenute polemike izmeu Bulla i Singera u modernijem ruhu, vidi razmjenu
miljenja izmeu Jamesa Fearona i Alexandera Wendta (2002).
28 Ibid.: xii; zapaanja Karla Deutscha, pionira u znanstvenom prouavanju rata i sigurnosti.
29 Zinnes (1976).
189
Naposljetku, bihevioristi pokuavaju svoja pitanja i istraivake projekte formulirati tako da se na njih moe odgovoriti promatranjima ponaanja ispitivanih jedinica. Ta zapaanja ne nastaju u nekom konceptualnom ili metodolokom vakuumu.
Ona ovise o radnim definicijama jedinice koja se ispituje kako bi se dobio standard
ili generiki akter, poput drave, koji se moe reproducirati u istraivanjima drugih
znanstvenika. Prirodu tih jedinica ili aktera drava, meunarodnih organizacija
itd. odreuju znanstvenici koji surauju. To radno razumijevanje i intersubjektivni
dogovori o tome kako shvatiti realnost, navodno im omoguuju da u istraivanja
ne unose vlastite vrijednosti i predrasude. Potom se podaci ili dokazi rasporeuju u
vrijednosti ili indekse koji skupno pokazuju uestalost i intenzitet ponaanja aktera.
U cijelom trajanju istraivanja znanstvenici su duni misliti na testove kako bi
falsificirali ono to su otkrili te tako provjerili svoje rezultate i istraivanje podvrgnuli strogoj i tonoj provjeri. U drutveno-znanstvenom istraivanju koje se bavi
sigurnou osobito je vana falsifikacija hipoteza ili pretpostavki. Dobar dio podataka i zapaanja na kojima se ono oslanja uglavnom su povijesne prirode, a jedinice
analize su kolektivna tijela. S obzirom na vrstu promatranja koja su znanstvenicima
najpristupanija, sigurnosne studije i meunarodni odnosi sliniji su geologiji ili
astronomiji nego biokemiji ili fizici. Potonje discipline uvelike ovise o kontroliranim
laboratorijskim pokusima za provjeru svojih pretpostavki ili hipoteza o ponaanju,
primjerice, svjetlosti ili elektriciteta ili o svojstvima bjelanevina i njihovim biolokim funkcijama.
Eksperimentalna metoda svakako zauzima korisno i uvaeno mjesto u meunarodnim odnosima. Osobito je primjerena za psiholoka istraivanja, teoriju igara
i simulacije.30 Ipak, injenica jest da je golema literatura u podruju meunarodnih odnosa i sigurnosnih studija povijesnog sadraja. Promatrani akteri veinom
vie ne postoje. Takoer, akteri ije se ponaanje promatra u stvarnom vremenu,
u veini sluajeva nisu lako prijemivi za eksperimentalne laboratorijske metode.
Ponaanje takvih aktera teko se moe kontrolirati na nain koji se oekuje od eksperimenta u fizikalnim i prirodnim znanostima ili psihologiji. Akteri poput drava, meuvladinih i nevladinih organizacija te druga kolektivna tijela ili institucije
politike stranke, drutveni pokreti ili domai poreci nisu pogodni za izravne
kontrole istraivaa, osim onih koje istraiva odredi u protokolima koji omeuju
njegove opservacije.
S obzirom na ta ogranienja vano je da se jedinice koje se promatraju strogo definiraju na primjer, velike sile, hegemon ili demokratski reimi te
da se precizno izloe dokazi i procedure vezane uz ponaanje tih aktera kako bi
se omoguilo ponavljanje pokusa i falsifikacija rezultata. Uvijek postoji kunja da
znanstvenici selektivno navode podatke i zapaanja koji potvruju njihove hipoteze i zanemarivati ili odbacivati suprotne dokaze.31 Kako smo prije rekli, paradigme
prethodnih poglavlja osjetljive su na kritiku da se nijednu ne moe pobiti zato to
pristalice domiljato daju ad hoc objanjenja za svoje nedostatke i predvianja po30 Axelrod (1984) vrlo je uspjeno upotrijebio simulacije teorije igara. Za pozitivnu kritiku
eksperimentalnih laboratorijskih metoda vidi Levy (1992a, b).
31 Primjera je mnogo jer je vie iznimka nego pravilo da se pri podastiranju nekog miljenja ili drutvene
vrijednosti za prihvaanje u javnoj raspravi opreni pogledi i dokazi za suprotno rijetko navode. Vidi Jervis
(1976), koji daje prikaz tih nedostataka, osobito selektivno navoenje povijesnih podataka kako bi se
istaknula neka prijeporna toka.
190
naanja drava.32 Smiljanje testova falsifikacije i neumorna potraga za dokazima

predstavljaju konice kunji da se podaci prerade kako bi odgovarali unaprijed donesenim zakljucima.
ISTRAIVAKI PROGRAM TEORIJE PRIJENOSA MOI

Kako smo ve rekli, teoretiari prijenosa moi odbacuju miljenje da su izdanak realizma, s kojem ih esto i pogreno povezuju.33 Teoretiari prijenosa moi, za razliku od realistikih pretpostavki o beskrajnom nadmetanju za mo izmeu drava te
promjenjivim i neprestanim manevrima odnosa snaga, za svoje istraivanje kau da
je osmiljeno po uzoru na egzaktne znanosti. Njihov je pristup navodno provjerljiv
i racionalan.34 Istraivai teorije prijenosa moi inzistiraju da je njihov rad, kao
znanstveni pothvat, progresivan istraivaki program. Dvojica istaknutih teoretiara teorije prijenosa moi tvrde: U lakatoevskom smislu, prijenos moi moda je
najproduktivniji istraivaki program, ili paradigma, koji je dostupan istraivaima
meunarodnih odnosa.35 On navodno objanjava ono to druge teorije ne objanjavaju, i mnogo vie; navodno, takoer raa nove projekte usklaene sa svojim istraivakim programom koji otkrivaju nove injenice ili dogaaje koje drugi teoretiari
zanemaruju. to sigurnosnim studijama daje teorija prijenosa moi da bi opravdala
tu svoju veliku samohvalu?
Teorija prijenosa moi postavlja usko, ali vano pitanje: Kada i zato sukobi velikih sila prerastaju u rat? Ta teorija dovodi u pitanje model ravnotee snaga realizma.
Odbacuje realistiki model kao zastario, nepovezan sa suvremenim funkcioniranjem meunarodnog sustava, ma koliko prije sluio strunjacima i praktiarima meunarodnih odnosa.36 On navodno ignorira ili omalovaava nove situacije moi koja
odreuje ponaanje drava modernoga doba. U realistikom modelu ravnotee snaga mir je funkcija ili izvedenica ravnotee snaga izmeu glavnih drava. Rat se ne
bi dogodio kada bi drave odravale grubu ravnoteu snaga kao konicu bilo kojoj
dravi ili savezu drava koji remeenjem ravnotee eli postii prevlast.37 Paritet
potie mir. Smatra se da evoluciju meunarodnih odnosa tjera naprijed neprestana
tenja za ravnoteom velikih drava. Ona nastaje spajanjem unutarnje moi velikih
drava s moi saveznika, nasuprot suparnikim dravama, kako bi se zajamio op-
32 Gilpin, osobito (1987: 25-64).

33 Lebow (1995), na primjer, povezuje te kole miljenja.
34 Kugler i Lemke (2000). Tri pronicljiva komentatora teorije prijenosa moi slau se sa samoprocjenom
njezinih znanstvenika da je njihov rad istraivaki program koji se moe razlikovati od realistikog
pristupa: Vasquez (1996) te DiCicco i Levy (1999).
36 Organski i Kugler (1980: 14). Ovaj saeti prikaz teorije prijenosa moi sastoji se od nekoliko
kljunih izvora. Kako ne bismo previe citirali, glavni su prinosi navedeni kronoloki: Kugler i Organski
(1989), Kugler (1990), Lemke (1996), Kugler i Lemke (2000) i Tammen et al. (2000). Za dodatne citate
konzultirajte te publikacije i one koje se navode dalje. Osobito su korisne kritike u Vasquez (1996) i
DiCicco i Levy (1999)
37 Najnovije ponavljanje tih argumenata nalazi se u Vasquez i Elman (2003); zanimljivo je da gotovo
nikakvu pozornost ne pridaje izazovu teorije prijenosa moi i ukljuuje tekstove koji u biti pobijaju
tvrdnje o ravnotei snaga kao i bavljenje teorije prijenosa moi hegemonskom moi kao kljuevima za
objanjavanje rata i mira. Vidi Schroeder (2003).
191
stanak saveza. Ishod je takvih opetovanih koraka decentraliziran sustav drava kao
institucionalno jamstvo autonomije i neovisnosti drava toga sustava.38
A. F. K. Organski, koji je prvi formulirao teoriju prijenosa moi,39 tvrdio je
kako modeli ravnotee snaga, kako god formulirani, ne mogu objasniti rat ili mir
meu velikim silama.40 Iako se slae s realistima da su drave glavni akteri u
meunarodnim odnosima, teorija PM-a smatra da je model ravnotee snaga osobito pogrean u suvremenim uvjetima nesmiljene modernizacije i industrijalizacije
svjetskih razmjera. Stoga se kapacitet moi drava stalno mijenja kao posljedica
uglavnom njihova unutarnjeg razvoja. Ti pomaci u materijalnim mogunostima drava kao jedinica, prvenstveno tehnoloko-ekonomskih kapaciteta koje same mogu
generirati, stvaraju promjene u distribuciji moi meu dravama sustava. Prema teoriji prijenosa moi, hegemon neke epohe i potencijalni suparnici predstavljaju glavni
interes istraivanja meunarodnih odnosa i sigurnosti. Teorija PM-a izravno dovodi
u pitanje promjenjive saveze, drage realistima, smatrajui da nisu dostatni za objanjenje mira i minimalnog meunarodnog vladanja i poretka u okolnostima nesmiljenih pritisaka modernizacije, odrivog ekonomskog razvoja te neprekidnih i brzih
tehnolokih inovacija. Mir potie premona sila.
Teoriju prijenosa moi dobro ilustrira kratak pogled na razvoj meunarodnoga sustava tijekom posljednja dva desetljea. U devetnaestom je stoljeu Britanija dola na
mjesto dominantne sile u meunarodnim odnosima zahvaljujui tome to je zapoela
i predvodila industrijsku revoluciju njezina tehnoloko-ekonomska dominacija te
to je te sposobnosti iskoristila tako da postane pomorska sila bez premca. Sredinom
dvadesetog stoljea Sjedinjene su Drave zamijenile Britaniju na mjestu dominantne
svjetske sile, ne dopustivi Njemakoj i Japanu da ih u Drugom svjetskom ratu ugroze. Poslije samounitenja Sovjetskog Saveza, postale su jedina velesila.
Analitiki pristup teorije prijenosa moi danas je osobito relevantan i dodatno opravdava bavljenje tom teorijom. Danas ne postoji drava ili savez drava koji
moe ugroziti vojnu mo SAD-a ili njegove trenutane tehnoloko-ekonomske mogunosti u posthladnoratovosko doba. Teorija PM-a tvrdi kako ima neto novo i
uvjerljivo rei o takvim hegemonskim momentima u odnosima drava i naroda; tu
tvrdnju procjenjujemo u nastavku.
Kao imbenici koji odreuju materijalnu mo drave, navode se tri varijable: veliina stanovnitva, tehnoloko-ekonomske proizvodne sposobnosti i mobilizacijska
sposobnost politike drave da te ljudske i materijalne resurse upregne u konkurenciju s drugim dravama. Zajedno, ti imbenici stvaraju hijerarhiju moi kao okosnicu meunarodnog poretka srodnog pojedinim reimima. Ispod Sjedinjenih Drava,
koje su sada vladari visina, nalaze se takozvane velike, ali ipak manje sile poput
Kine, Japana, Njemake i Europske unije (ako se doista pretvori u federaciju i integrira) te, u nekoj budunosti, potencijalno Rusije. Kina i, osobito, Indija smatraju se
sljedeim moguim izazivaima amerike moi, ali ne dok ne postignu bolje ocjene
u indikatorima na kojima se temelji teorija prijenosa moi kako bi se pozicionirale
kao izazivai amerike hegemonije. Nie na piramidi nalaze se Francuska, Italija i
38 Bull (1977) za realistiko stajalite i njegovo objanjenje meunarodnog poretka i vladanja kae da
se temelji na moi, temelju meunarodnog prava i moralnim odnosima meu dravama.
39 Organski (1958: 338-76).
40 Njegovi sljedbenici jednako ustrajno inzistiraju na korisnosti teorije prijenosa moi za kreiranje
politika. Kugler i Lemke (2000) posveeni su dokazivanju te tvrdnje.
192
Brazil, a daleko ispod njih veina drugih drava meunarodnoga sustava prema
mjerilima teorije PM-a, sve manje sile.
Istraivai PM-a pomno su grafiki prikazali te tri varijable i mjerili njihove
promjene tijekom stoljea i pol od zavretka Napoleonskih ratova (razdoblje kada
su relevantni ekonomski podaci postajali sve dostupniji). Relativne promjene moi
velikih sila usporeuju tako to ispituju parove ili dijade odnosa velikih sila u tom
razdoblju. Od osobita su interesa, prema nacrtu istraivanja, suparnitva izmeu
dominantnih drava i drava koje ih izazivaju u svakom povijesnom razdoblju.
Izaziva se definira kvantitativnom veliinom koju mogu ponoviti i verificirati drugi istraivai. Drava postaje izaziva postojeoj dominantnoj sili i hijerarhiji kad
ostvari 80 posto ili vie materijalnih kapaciteta dominantne drave.41
Taj potencijalno mjerljiv odnos moi kljuan je za tu teoriju. Organski i suradnici tumae rat ili odsutnost rata kao posljedicu tih mjerila hegemonije. Meunarodni
poredak odreuje nedvojbena i zamjetna neravnotea moi. Sve dok ta neravnotea
postoji, a odreena je 80-postotnim pragom, nema rata. Ali, kada izaziva toj granici prie ili je prijee, nastao je objektivno nuan, pa i dostatan uvjet za mogui
poetak sistemskog, globalnog rata. Svjetski mir odrava i odrala je neravnotea moi, a ne ravnotea ili paritet. Istraivaki nalazi PM-a, testirani standardnim
statistikim metodama, dokazuju da postoji znaajna korelacija i pretpostavljena
uzrona veza izmeu mira i postojanja hegemona. Ta korelacija nastaje iz promatranja ponaanja drava i promjenjivih odnosa moi izmeu velikih sila od Bekoga
kongresa 1815. do danas.
Prema teoriji prijenosa moi, o tome hoe li rat izbiti odluuje jo jedna vana dodatna varijabla osim ve spomenutih materijalnih veliina hegemonske moi.
Suparnik (ili, mogue, savez suparnikih drava) moe na testu postii 80 posto, a
ipak odluiti ne izazvati hegemona. Ta se dodatna varijabla odnosi na zadovoljstvo
suparnika (ili potencijalnog suparnikog saveza) poretkom koji je stvorio hegemon.
Izaziva bi trebao biti nezadovoljan postojeim stanjem, koje vjerojatno privilegira
hegemonove interese u vladajuem meunarodnom poretku koji poiva na njegovoj
moi. Teorija PM-a predvia da e rat izmeu velikih sila biti vrlo vjerojatan ako
izaziva brzo dostigne dominantnu silu i ako je nezadovoljan svojim poloajem pod
vlau hegemona. Kako bi izbjegao rat, hegemon bi morao udovoljiti izazivau ili se
suoiti s mogunou rata. Sve dok je njegova dominacija neupitna, rata nee biti.
Kao racionalan akter, izaziva ne bi imao izglede na pobjedu. I obratno, hegemon
ne bi bio motiviran napasti potencijalnog izazivaa. emu napadati kada je dominantna drava na vrhu? Zanimljiv je nalaz istraivanja PM-a razliit utjecaj motiva
za rat dominantne sile i izazivaa. Dokazi to su ih do sada podastrli znanstvenici
teorije PM-a upuuju na to da e neprijateljstva vjerojatnije zapoeti izaziva nego
ciljani hegemon.
Osim odbacivanja modela ravnotee snaga realistike teorije, teorija PM-a takoer
osporava uzroke promjene koja potie rat. Njihov je korijen prvenstveno u unutarnjim
procesima kojima drave stjeu tehnoloko-ekonomske kapacitete. Difuzija moi u
meunarodnom sustavu proizlazi prvenstveno iz promjena materijalnih mogunosti
drava, a ne iz saveza. Tako nastala hijerarhija moi, potaknuta promjenama mogunosti drave koje dolaze iznutra, postavlja pred izazivaa strateki izbor, naime odreuje li vodstvo izazivaa da je zadovoljan ili nezadovoljan postojeim stanjem. Uzroke
41 Najeksplicitnije predstavljanje poetnoga modela PM-a nalazi se u Organski i Kugler (1980: 13-63).
193
sukoba realizam pripisuje tenjama za moi drava u njihovim meusobnim odnosima. Unutarnja politika i tehnoloko-ekonomski razvoj iskljueni su iz razmatranja. U
klasinom i tradicionalnom realistikom miljenju ni unutarnja politika ni subjektivno
mentalno stanje upravljaa drava nisu sredinji i presudni pokretai ili determinante
ponaanja drava, poglavito izmeu hegemona i potencijalnog izazivaa.
Teorija PM-a posebno izdvaja i kritizira neorealizam jer ne daje objanjenje
za promjene moi i jer se tijekom Hladnoga rata koncentrirao na navodnu stabilnost bipolarne ravnotee snaga; neorealizam je na tu optubu osobito osjetljiv.42
Neorealizam ne zanimaju promjene materijalnih mogunosti na meudravnoj razini ili razini jedinica, iako njegova definicija sustava drava ovisi o samostalnim
jedinicama i distribuciji njihovih sposobnosti za nasilje. Nadalje, PM dodaje dimenziju zadovoljstva, bitno subjektivnu vrijednost. Tu varijablu veina realista odbacuje
kao nerealnu i kao zapreku objektivnoj procjeni ponaanja drava. Preferencije toj
teoriji nisu najvanije: da bi se dobilo ono to akter eli, on mora teiti moi. Tako
se preferencije neutraliziraju. Ne smatraju se kljunim imbenicima koji oblikuju i
potiu ponaanje drave.43 Za neorealiste su sposobnosti jae od dobrih namjera ili
specifinih preferencija pripisanih suparnicima.44
Za razliku od tih kola miljenja, teorija PM-a tvrdi kako njezine nalaze potvruje istraivaki nacrt koji zadovoljava stroge znanstvene kriterije. Ovdje moemo
opisati tek neka obiljeja toga nacrta. On odgovara znanstvenim protokolima koji
zahtijevaju pomno navoenje opsega znanstvenog istraivanja; precizno odreivanje jedinica (drava) te ponavljanje promatranja ponaanja drava i njihovih meusobnih i opetovanih odnosa. Ti su istraivaki zadaci priprema za predstavljanje
mjera na temelju kojih se procjenjuju dimenzije ponaanja drava i njihova sklonost
ratu: razlike u moi, vjerojatne tendencije razliitih konfiguracija snaga prema ratu
ili miru, razine zadovoljstva postojeim stanjem potencijalnih protivnika, brzina
kojom potencijalni izaziva postaje izazivaem, fleksibilnost dominantne sile da se
prilagodi promjenama u distribuciji moi te uzajamno povjerenje suparnikih velikih sila da e meusobno prilagoditi zajednike i suprotne interese.45 Kako smo ve
rekli, paritet se odreuje prema tome iznosi li mo koju posjeduje izaziva barem
80 posto moi dominantne drave. Prestie je kada sila u usponu ue na putanji
endogenog rasta u dio strmog uspona i ekonomski se razvija bre nego dominantna
sila.46 Obratite pozornost na vanost to je PM pripisuje unutarnjim procesima nasuprot vanjskim ili egzogenim imbenicima za objanjenje ponaanja drava i prisutnost ili odsutnost sigurnosnih prijetnji i rata.
Sam rat nije neto oito i samorazumljivo. I njega treba definirati kako bi se
borbe velikih sila razlikovale od sukoba izmeu manjih sila, koliko god potonji bili
snani i razorni. U istraivakom nacrtu PM-a oni se ograniavaju na ratove izmeu sila u kojima je broj poginulih u bitkama dosegnuo vie razine nego u ijednom
prethodnom ratu,47 a pobijeena je drava doivjela gubitak teritorija ili stanovni42 Na primjer, Waltz (1964).
43 Za drugaije miljenje vidi Moravscik (1997).
44 Pomni itatelji 4. poglavlja otkrit e da tu tezu odbacuju neki realistiki teoretiari koji smatraju da su
za objanjenje saveza namjere vanije od sposobnosti; na primjer, Walt (1987).
45 O tim se kompleksnim mjerama i proraunima opirno raspravlja u literaturi koja se ovdje navodi.
Jezgrovit prikaz i evaluaciju sadri DiCicco i Levy (1999).
46 Tammen et al. (2000: 23).
47 Organski i Kugler (1980: 46).
194
tva. Istraivaki nacrt The War Ledger, koji su razvili Organski i Jacek Kugler, iznio
je i druge precizne instrumente kako bi se dobili podaci o odnosima drava koji se
mogu statistiki testirati tako da falsificiraju hipotezu PM-a. Openito, treba ponovno istaknuti kako bihevioralno istraivanje zahtijeva da se odredi koje jedinice,
zapaanja i predloene eksplanacijske uzroke treba provjeriti i kako te istraivake
operacije voditi. Te metode i otvorenost istraivakog pitanja koje treba postaviti
tako da drugi znanstvenici mogu ponoviti dokaze, mjere i testove, kljuni su kriteriji
kako bi se ispunili zahtjevni uvjeti bihevioralnog istraivanja.
Razvoj istraivanja u teoriji PM-a, od njegova nastanka prije gotovo pola stoljea, sugerira da je to progresivan znanstveni program. Dok su se njegovi zaetnici
(Organski i Kugler) vrsto drali miljenja da se njihovo istraivanje odnosi samo
na velike sile i, u tom okviru, na dominantne drave i izazivae, mnogi pristalice teorije PM-a tvrde kako se model moe i morao bi se primjenjivati na sve
dijade drava.48 Douglas Lemke najvie je uinio za proirivanje teorije na manje
drave i regionalne hijerarhije. U razraenoj preformulaciji i razvijanju modela PMa49 Lemke navodi 21 lokalnu hijerarhiju dominantnih drava i izazivaa: u Junoj
Americi (4), na Srednjem istoku (3), Dalekom istoku (5) i u Africi (9). Te regionalne
hijerarhije tvore kompleksnu strukturu viestruke hijerarhije vezane uz dominantan sustav. Sve su hijerarhije radno (i nevezano uz promjenjive dravne preferencije
ili reime) definirane potencijalnom sposobnou da jedna drugu vojno napadnu.
Sposobnost drave mjeri se modificiranjem preraenog gradijenta gubitka snage
Kennetha Bouldinga kod Buena de Mesquite. Njime se mjeri mo drave i smatra se
da se ona s udaljenou umanjuje ili slabi.50
Lemke u svojim etirima regijama uoava pravilnosti koje potvruju oekivanja
teorije prijenosa moi za velike sile, no procjenjuje da je vjerojatnost izbijanja rata
u tim regijama razliita. Hoe li ishod dijade dominantne drave i izazivaa biti rat
ili mir, ocjenjuje se (a) kao funkcija distribucije moi izmeu tih manjih sila unutar
regionalnih hijerarhija i (b) prema nezadovoljstvu izazivaa postojeim stanjem
koje oito namee dominantna sila u svakoj hijerarhiji. Mo se mjeri bruto domaim
proizvodom i indeksima moi COW-a; nezadovoljstvo veim izdacima za vojne
kapacitete kao predznak namjere drave koja izaziva da krene u rat kako bi dokazala svoju prevlast.
KRITIKA PRIJENOSA MOI KAO ZNANOSTI I KAO

OBJANJENJA ZA ZAVRETAK HLADNOGA RATA
Ova evaluacija podrava ocjenu kritiara i pristalica PM-a da je ta teorija pridonijela
bihevioralnom prouavanju sigurnosti i da je, s Lemkeovom studijom kao dokazom,
prema lakatoevskim mjerilima progresivan istraivaki program.51 Dovoenjem u
pitanje modela ravnotee snaga i svojim strogim istraivakim nalazima, teorija nadahnjuje sve vie mladih znanstvenika da taj istraivaki projekt dalje ire i produ48
49
50
51
Houweling i Siccama (1988).

Lemke (2002).
Vidi Boulding (1962) i Bueno de Mesquita (1981).
Relevantni su Waltz (1964), DiCicco i Levy (1999), Midlarsky (2000) i Vasquez (1996).
195
bljuju.52 Teoretiari PM-a ekstenzivno su provjeravali svoj model kako bi pokazali

snanu korelaciju izmeu pariteta i rata i tako postavili izazov realistikoj teoriji koji
tek treba razmotriti. Istraivanja PM-a takoer su pokazala koliko je vana brzina
premjetanja moi kao imbenik presudan za objanjenje poetka rata. Znaajan je
takoer naglasak to ga teorija PM-a stavlja na subjektivne ocjene drava izazivaa
o tome koliko su dobro zatieni njihovi interesi i koliko se cijeni njihov utjecaj kao
podreenih lanova nekog hegemonskog sustava.
Vrlo uvaen teoretiar rata ovako je zakljuio svoje vrednovanje istraivanja teorije PM-a:
Mnogo se nauilo o paritetu i ratu primjenom znanstvene metode. ... U tom su
nastojanju veliku ulogu odigrali The War Ledger i Organski i Kugler iznoenjem
znanstveno-istraivakog programa koji nam je pomogao otkloniti dobar dio onoga
zbunjujuega u pristupu politici moi i sposobnosti te uoiti ulogu to je prijenosi
moi igraju u sukobu i poetku rata. ... (T)eoretsko promiljanje vezano uz tezu o
prijenosu moi i dalje proizvodi nove uvide, nove nalaze i nove istraivake prijedloge. S obzirom na mladost nae znanosti o miru, vie ne moemo traiti.53
Ova oprezna preporuka upuuje na probleme s teorijom PM-a prema njezinim
vlastitim mjerilima, to jasno pokazuju skloni joj kritiari o kojima se govori u nastavku. Teoretiarima PM-a slui na ast to su najotriji kritiari svojega rada.
Ovdje moemo nabaciti tek osnovne naglaske tih kritika. One su polazite za vrednovanje relevancije teorije PM-a za Hladni rat.
Prvo, postoje problemi vezani uz opseg i mali uzorak izvornoga istraivakog
programa The War Ledger. Kako smo ve rekli, nema teoretskog razloga da se teorija PM-a ne primijeni na sve konkurentske dijade suparnikih drava, kako tvrde
Lemke i kolege. U razdoblju koje se istrauje, uzorak velikih sila i dijada dominantnih drava i izazivaa nuno su ogranieni, uvjetovani varijablama ekonomskog
razvoja kao kljunim determinirajuim imbenikom PM-a. Ti uvjeti ograniavaju
generalizacije koje se mogu izvoditi bez obzira na vrijeme i okolnosti, a osobito ih
istie primjenjivost PM-a na Prvi i Drugi svjetski rat. Ni jedan ni drugi nije poeo
napadom izazivaa (Njemake) na dominantnu dravu (Britaniju) nego na druge,
manje drave i potom se proirio na velike drave.54 Zbunjuje takoer iskljuenje
Sjedinjenih Drava kao stvarne ili mogue ciljane drave njemake moi s obzirom
na njihovu sve veu ekonomsku i vojnu snagu. Do Drugoga svjetskog rata obje su
velesile u usponu bile izazivai u tenji za hegemonijom. Ta iskljuiva pravila, na
koje poziva istraivaki program The War Ledger, neprimjereno suavaju istraivaki nacrt i irinu njegove potencijalne primjenjivosti.
I drugi nalazi, osim PM-a, mogu objasniti rat (ili mir) izmeu velikih sila.
Wallersteen izvjeuje kako nije mogao ustanoviti uzronu vezu ili korelaciju izmeu rata i PM-a u sustavnom ispitivanju parova drava izmeu 1816. i 1976.55 iako podaci PM-a, koji su jednako vjerodostojni, govore drukije. Kako bi se vidjelo to je s
tim suprotnim tvrdnjama, potrebno je provesti jo testiranja. Isto tako, dodatno zbunjuje usporedba Organskoga i nalaza drugih znanstvenika teorije PM-a. Organski
52
53
54
55
Dobar je primjer suautorstvo jedne nove inaice teorije PM-a: Tammen et al. (2000).
Vasquez (1996: 53). Vidi takoer (1993: 98ff.).
Vasquez (1993: 103-4).
Wallersteen (1981).
196
objanjava rat u pet ili deset prijenosa moi, a Houweling i Siccama,56 koristei iru
definiciju velikih drava, ustanovljuju osam prijenosa moi koji zavravaju ratom
i devet koji njime ne zavravaju. Uz takve mjeovite, statistiki znaajne rezultate
vrlo je mogue da se poetak rata moe objasniti i nekim drugim imbenicima osim
onih na koje se oslanja teorija PM-a. Ta okolnost ne porie toliko PM kao objanjenje
koliko dovodi u pitanje i umanjuje njegovu sposobnost integracije teorije sigurnosti i
meunarodnih odnosa. Te slabosti takoer otvaraju pitanje postoji li snana uzrona
veza izmeu rata i PM-a ili je taj odnos, kako kae dobronamjeran kritiar teorije
PM-a, nasumian i prividan.57
Iako se mnogo moe rei u prilog strogosti i tedljivosti pri osmiljavanju sukoba dominantnih drava i izazivaa hvaljenih osobina bihevioralnoga istraivanja
sposobnost PM-a da tono opie povijesne kontekste i njihovu vanost za objanjavanje sigurnosnog ponaanja i dalje je, kako istiu ve spomenute kritike, ozbiljan nedostatak tog istraivakog programa. Odluna usmjerenost modela PM-a na
meudravni rat ne zadovoljava ambiciozni standard to ga je postavio trijumvirat
teoretiara u 2. poglavlju. Njih ne zanimaju samo meudravni ratovi i ratovi izmeu drutava (Clausewitz i Tukidid) nego i zato akteri ne samo drave upotrebljavaju ili otklanjaju silu kako bi postigli ono to ele u meuovisnim i uzajamno
kontingentnim odnosima s drugim akterima (Hobbes). Strogo bavljenje iskljuivo
meudravnim odnosima vodi, kako priznaju neki teoretiari PM-a,58 nepravilnim
zakljucima, primjerice da je Afrika zona mira zbog niske razine meudravnih
ratova na tom kontinentu. Ukljuivanje svih onih rasprostranjenih i neprekidnih
sluajeva nasilja u Africi u istraivaki program PM-a zahtijevalo bi znaajnu preformulaciju tog modela i moda bi se ad hoc izmjenama ugrozila njegova cjelovitost.
U nastojanju da teorija prijenosa moi postane relevantnija, implicitno bi se umanjila
njezina preciznost i oslabila njezina strogost. Trenutano nema objanjenja za smrtna stradanja i ranjavanja milijuna ljudi uvuenih u graanske ratove u Sudanu (vie
od milijun mrtvih), Kongu (vie od tri milijuna) te Ruandi i Burundiju (vie od milijun), da ne spominjemo jo stotine tisua stradalih u sukobima u istonoj, zapadnoj
i junoj Africi.
Teorija prijenosa moi u svojem sadanjem obliku nije smislila kako objasniti
graanske ratove, koji sve vie dominiraju svjetskom politikom, za razliku od sve
rjeih sluajeva ili vjerojatnosti meudravnih ratova. U svijetu koji se globalizira i
u kojem se brie razlika izmeu unutarnje i meunarodne politike, to je velika slabost teorije PM-a kada je rije o objanjavanju rata i nasilnih sukoba ili njihove odsutnosti. Moglo bi se rei da je ta greka ironina jer teorija prijenosa moi povezuje
domae sposobnosti i promjene u tim oblicima materijalne moi s meunarodnim
sukobima. Takoer, ona u raun drava uvodi intrigantne varijable zadovoljstva
i nezadovoljstva kao kljunu determinantu rata i mira. Na temelju tih shvaanja i
percepcije legitimacije s kojima su implicitno povezana reklo bi se da je pogodna za
irenje i na druge oruane sukobe osim meudravnih.
Ako se zadovoljstvo postavi kao sredinja varijabla, tada se ona sadanjim
dosegom teorije PM-a ne moe zadovoljavajue mjeriti. U oekivanju daljnjih studija i uvjerljivijih mjerenja suparnikova zadovoljstva hegemonovom vladavinom,
56 Houweling i Siccama (1988).
57 Vasquez (1996: 44).
58 Lemke (2002: 161-206).
197
tu rupu u istraivakom programu PM-a treba popuniti eli li teorija PM-a postii veu eksplanacijsku snagu i biti ire prihvaena meu analitiarima sigurnosti.
Pristalice PM-a priznaju taj nedostatak.59 Iako se u mjerenju nezadovoljstva napreduje, rezultati su bacili dodatnu sumnju na naglasak PM-a na materijalne imbenike objanjavanja rata. Neki istraivai PM-a smatraju da su pokazatelji izazivaeva
nezadovoljstva postojeim stanjem vaniji od prijenosa moi per se za predvianje
poetka neprijateljstava. O tim suprotnim nalazima izvjetava Woosang Kin u niz
pomno izvedenih raunica prijelaza moi saveza i jednakosti meu konkurentima za
vlast.60 Upotrebljavajui mjerila razliita od onih koje koristi The War Ledger, ali usporediva s njima, Kimovo istraivanje, napominje, potvruje tvrdnje Organskoga
da priblina jednakost strana i nezadovoljnije drave u usponu poveavaju izglede
za rat. Njegove druge hipoteze ne stoje tako dobro... Sami prijenosi ne utjeu na vjerojatnost rata.61 Kimovo istraivanje predstavlja potencijalni prekid s tezama PM-a.
Ako ga potvrde daljnja istraivanja i testiranja, moglo bi pobiti i samu teoriju prijelaza moi.
Vrijedna je i evaluacija PM-a Johna Vasqueza. PM je nuno, ali ne i dostatno
objanjenje ratova; upitna je njegova primjenjivost ak i na velike sile.62 Njegovi pristalice prihvaaju te kritike, ali ih doivljavaju kao zadau za budua istraivanja, a
ne kao slabost svojstvenu teoriji. Svjesni su, takoer, dodatnih problema.63 Zato bi
ugroena dominantna drava odbacila preventivni rat kako bi zaustavila izazivaa
prije nego to postane previe moan? Ili, zato izazivaa ne zadovoljava status quo
ako ostvaruje paritet i ak nadmo? Ta pitanja otvara sluaj Sovjetskoga Saveza u
Staljinovo doba i Sjedinjenih Drava u doba Hladnoga rata. Dok ekamo na teoriju
PM-a da se pozabavi tim pitanjima, takve kritike ograniavaju njezinu eksplanacijsku snagu. ne ponitavaju meutim njezinu tvrdnju da se kao vaan, iako ogranien
istraivaki program, uz konkurentske kole miljenja, mora uzeti u obzir to nije
malo radi procjene vjerojatnosti hoe li se dogoditi odreene vrste rata.
PRIJELAZ MOI I ZAVRETAK HLADNOGA RATA

to PM ima rei o zavretku Hladnoga rata? Reklo bi se da polustoljetno suparnitvo Sjedinjenih Drava (kao hegemona) i Sovjetskoga Saveza (kao izazivaa)
kvalificira PM kao kandidata za objanjenje nastanka, razvoja i naglog zavretka
Hladnoga rata. PM je djelomino lijek za paradigme 4. poglavlja, osobito neorealizam. Meunarodne odnose opisuje kao dinamian proces, a ne kao statian sustav
prikazan fotografijama na kojima su dravni materijalni kapaciteti, koji kao da su
zamrznuti u vremenu i prostoru. Odnose izmeu velikih sila PM prikazuje kao stalan proces i taj evolucijski razvoj nastoji mjeriti. Odupire se jednostavnoj (i pogrenoj ) pretpostavci da se borba supersila ili nadmetanje izmeu bilo kojeg izazivaa
i hegemona moe svesti na neki podatak.64
59
60
61
62
63
64
Kugler i Lemke (2000: 136-7).

Kim (1991, 1996), Kim i Morrow (1992).
Navedeno u Vasquez (1996: 46).
Vasquez (1996).
Za odlian saetak i evaluaciju slinih napada na teoriju PM-a vidi Lemke (2002: 27-35).
Tu kritiku iznosi Lebow (1995).
198
PM naglaava dinamine, trajne i promjenjive odnose snaga izmeu hegemona i

izazivaa, koji se istrauju kroz njihovo tehnoloko-ekonomsko nadmetanje i preobrazbu tih osnovnih sastavnica moi u vojne sposobnosti. Ako je tako, zato izaziva (Sovjetski Savez) nije zapoeo neprijateljstva, kao to predvia teorija prijelaza
moi? Teoretiari PM-a ne bave se tim pitanjem izravno, ali odgovore bi vjerojatno
odredile pretpostavke koje stoje u temelju njihova istraivakog nacrta o tome tko
su izaziva i dominantna sila. Oiti odgovor glasi da Sovjetski Savez nije nikada
postigao 80 posto tehnoloko-ekonomske moi da bi se kvalificirao za dostojnog
izazivaa. Time se ne objanjava zato je prestao s izazovom, koji je zapoeo jo s
Boljevikom revolucijom 1917. I obratno, Sovjetski Savez moda nikada ne bi doao dotle da postane dostojan izaziva. U tom sluaju, The War Ledger ne bi odgovarao hladnoratovskom iskustvu i u naelu bi se smanjila njegova eksplanacijska
snaga ak i relevancija.
S druge strane vano je naglasiti da je vojna snaga Sovjetskoga Saveza jo bila
dovoljno zastraujua da bi totalni nuklearni rat unitio Sjedinjene Drave kao odrivo ljudsko drutvo. Prema tome bi ispunio 80-postotno mjerilo. Naravno da bi ameriki nuklearni protunapad razorio Sovjetski Savez zato to sovjetski prvi udar ne
bi onesposobio neranjive amerike snage. Teorija PM-a dovoljno je vrsta da Hladni
rat apsolvira navoenjem veliine njegovih ekonomskih kapaciteta. Sovjetski Savez
jednostavno nije imao dovoljno materijalnih sredstava da se suprotstavi amerikome
hegemonu i brzo je zaostajao.
Takva interpretacija objanjava previe, i stoga premalo, o onome to elimo
znati o zavretku sukoba koji je opstanku ljudske vrste postavio do sada najveu prijetnju u povijesti meudravnih sukoba. Kritiari PM-a, poput Vasqueza, optuuju
ga da nije pouzdana teorija koja moe objasniti zato nastaje rat. U sluaju Hladnoga
rata njegova je nedostatnost, kao i veine teorija prikazanih u prethodnim poglavljima (osim liberalne teorije), ukorijenjena u nesposobnosti da objasni zato je nastupio
mir iznenada, naglo i neoekivano. Usmjeravanjem na poetak rata, teorija PM-a
ne trudi se objasniti nam meunarodne okolnosti i mehanizme ili odluujue unutarnje procese koji donose mir i rjeenje sukoba, osim neizravno, naime tako to se
mjeri izazivaeva mo kako bi se odredilo je li u stanju boriti se s hegemonom. Kako
primjeuje Manus Midlarsky, usporeujui teoriju PM-a kao strukturalan pristup i
teoriju igara kao strateki istraivaki program: Usmjerenost na prijelaz moi otkriva rupu u teoriji. Dok se prijelaz moi obino usredotouje na premjetanja moi
izmeu izazivaa i dominantne sile, perspektiva teorije igara otkriva vanost ustupaka potrebnih za miroljubivo prihvaanje izazivaa. Vrijednost rata i vrijednost
ustupaka moraju usporediti sve strane u sporu, a teorija PM-a navodi samo prvu.65
Takve bi usporedbe zahtijevale procjenu preferencija regionalnih drava, a to je varijabla koja lei izvan granica klasinoga modela PM-a i znanstvenici je tek odnedavno razmatraju.66
Pojam zadovoljstva u teoriji PM-a ne odgovara podacima o nezadovoljstvu
meu elitama unutar Sovjetskoga Saveza bilo kao drave, poretka ili modela za ekonomski razvoj. Zanimljivo je primijetiti, a teorija PM-a u svojem sadanjem obliku
to zanemaruje, nezadovoljstvo vodeeg dijela sovjetske elite krutou komunistike vladavine, sve veim trokovima imperija i zaostajanjem komandne privrede.
65 Midlarsky (2000: xvii).
66 Tammen et al. (2000) i Lemke (2002).
199
Fokusirajui se na nezadovoljan, ali jo moan dio elite, nesretan zbog gubitka vlasti,
nezadovoljstvo kao vana varijabla za objanjenje promjena (i zavretka Hladnoga
rata) premjeta istraivanje i analizu na analitiku razinu koja je izdvojenija i posebnija od kolektivnog nezadovoljstva to ga PM pripisuje dravi umjesto vladajuim
koalicijama unutar drave. Izaziva bi tako bio rastavljen na sukobljene frakcije
unutar sovjetske drave, od kojih se svaka natjee za vlast i kontrolu nad dravnom
ovlasti prisile i materijalnim kapacitetima. Potom bi taj unutarnji sukob odredio razinu zadovoljstva drave. Doista, i za razliku od onih realista koji dre da je sukob
skupina pokreta imperijalne prekomjerne ekspanzije i rata, moe se rei da je jedna fragmentirana elita koju dobro opisuje sovjetski primjer nehotian pokreta
mira, a ne rata.67
Kako objanjava liberalna ekonomska teorija, racionalni akteri a teoretiari
PM-a su prema vlastitom odreenju analitiari racionalnog izbora68 - uvijek e se
odluiti za vie, a ne manje materijalnog bogatstva. Prilagodit e se najboljim tehnoloko-ekonomskim praksama kako bi osigurali maksimum bogatstva i odrivog
ekonomskog razvoja. Liberalni su teoretiari predviali da e Sovjetski Savez, kako
bi bio konkurentan, naposljetku morati usvojiti zapadni model otvorenih, slobodnih trita. PM moe mjeriti kapacitete moi jer je to jednostavan ekonomski posao
oslanjanja na raspoloive, dodue katkada prijeporne, podatke koji prikazuju dinamiku bruto nacionalnog dohotka zemlje. PM meutim ne moe tek tako objasniti,
a i ne pokazuje previe interesa za to, zato je trini sustav postao vladajui sustav
moi za ekonomski razvoj svijeta te kako je i zato globalizirani zapadni trini sustav kobno poderao sovjetsku dravu i njezinu komandnu privredu.
Trini se sustav uzima kao dan; ne doivljava se kao zagonetka koju treba objasniti i kao struktura moi koja utjee na odluke drava, neovisno o sustavu nacijadrava. Uvede li se marksistika ili neomarksistika, odnosno liberalna ekonomska
perspektiva,69 moe se rei da je trini sustav pokretaka snaga meunarodnoga
sustava. Taj se sustav moi i izbora, kako objanjavaju ti teoretiari, moe razlikovati od rezultata sustava, naime od njegova materijalnog proizvoda.70 Teorija PM-a
oslanja se na veliinu BDP-a kada odreuje hegemone i izazivae te uvjete koji utjeu na izbijanje rata. Kako objanjava liberalna teorija, BDP kao mjerilo vie je uvjet
nego uzrok koji objanjava drutvene procese izbora aktera vezane uz slobodna trita. Dakle, eksplanacijska snaga BDP-a kao mjerila ovisi o toj osnovnijoj varijabli
drutvene strukture.
Teorija PM-a prikazuje evoluciju moi drave kao samostalnu i neovisnu o trinom sustavu koji se sve vie integrira. Njezine politike i reakcije nisu povezane s
poticajima to ih stvara taj globalni drutveni sustav. Trini sustav dravama ograniava izbor i trai usklaenost s trinim pravilima eli li se promicati ekonomski
rast i tehnoloke inovacije. Te uvide dugujemo liberalnoj ekonomskoj teoriji. ak i
usputno praenje funkcioniranja globalnih trita i njihova irenja na gotovo svaki
vaan segment ekonomske aktivnosti svakodnevno nam pokazuje snagu globalnog
trinog sustava. Istraivanje PM-a dijelom odgovara na tu kritiku odreivanjem
domae ili unutarnje ekonomske promjene kao kljune determinante sposobnosti
67
68
69
70
Snyder (1991).
Kugler (2000: 129-63).
Hardt i Negri (2000).
Lindblom (2001).
200
i ponaanja drave kao i funkcioniranja sustava drava posve suprotno suenom

istraivakom nacrtu neorealizma. Ne kae nam meutim zato bi drava trebala
preurediti svoje unutarnje politiko ureenje kako bi bila materijalno sposobna ostati uz bok s dominantnom dravom i zato bi se, to je paradoksalno, usvajanjem ekonomskih praksi protivnika morala prilagoditi statusu quo kojem se do tada protivila.
Od teorije PM-a malo doznajemo o mehanizmima, poticajima i procesima odluivanja ili smjeru navodno racionalnih izbora koji navode reime da se transformiraju
te o aranmanima moi i distribuciji utjecaja i moi domaih aktera u pogodbi. Elite
se, jednako kao drave, natjeu za hegemoniju kod kue. Na tom mjestu u svojem
razvijanju istraivakoga projekta PM ne nudi konceptualni most izmeu tih dviju
razina natjecanja elite i drave. Kako bi objasnila nastanak i zavretak Hladnoga
rata, teorija PM-a morat e prijei granice svojeg istraivanja koje je sama postavila.
Budui da istraivanje PM-a pripisuje najveu uzronu snagu objektivnim uvjetima relativnih i prijelaznih konfiguracijama moi, ponaanje sovjetskog reima u
samrtnim mukama protivi se oekivanjima istraivanja PM-a. Smanjenje sovjetske
vojne sile koje je pokrenuo sovjetski premijer Gorbaov, raspad sovjetskoga imperija u istonoj Europi te odricanje od vojne intervencije u inozemstvu posve su suprotni predvienom ponaanju velikih sila ukljuenih u estoku borbu za dominaciju
meunarodnim poretkom. Moe se rei da im je najvie stalo do toga da odre korak
sa suparnicima i nametnu svoje ureenje globalnom sustavu.
Ti dramatini otkloni od oekivanja PM-a navjeuju, kako sugeriraju kritiari,71
preobrazbu osnovnih politikih vrijednosti i interesa u dobrom dijelu sovjetske elite. Tu promjenu vrijednosti nije lako objasniti pozivanjem samo na promjene moi.
PM takoer predstavlja problem za posthladnoratovsko doba. Ruska Federacija, kao
krnja nasljednica Sovjetskoga Saveza, i dalje pokazuje veliko nezadovoljstvo amerikom hegemonijom, iako su njezine vladajue elite odbacile ulogu Sovjetskoga
Saveza kao izazivaa unato njegovim golemim vojnim i policijskim snagama. O
tome svjedoi snaan i neprestan otpor Ruske Federacije irenju NATO-a na istok
radi inkorporacije bivih republika i satelita Sovjetskoga Saveza, vaingtonskom
unilateralnom naputanju ABM-sporazuma i ratu SAD-a protiv Iraka.
Teorija prijelaza moi jednostavno mora previe toga objasniti - ili odbiti objasniti kako bi pomogla razumijevanju zavretka Hladnoga rata: udesan sovjetski vojni paritet sa Sjedinjenim Dravama, gotovo preko noi slomljen bez borbe;
sovjetsko odricanje od prava na odreivanje stratekog prerasporeivanja njegovih
satelita u Varavskom paktu; naputanje statusa velike sile i utjecaja; vlastito rasputanje sovjetske drave, reima i carstva; silazna spirala ekonomske dislokacije i
kaos te potom pad Ruske Federacije i nekih bivih republika u graanski rat. Moda
e se PM, kao progresivan istraivaki program, tim nedostacima posvetiti u budunosti, no za sada nema na istraivakom obzoru naznaka da e njegovi teoretiari
te rupe popuniti.
Ima razloga za vjerovanje kako je Sovjetski Savez mogao opstati kao suparnika
drava iako je usvojio zapadni trini sustav. Stoga ostaje pitanje zato je komunizam propao i zato se raspala sovjetska drava. Teorija PM-a ne bavi se tim nespornim injenicama i njihovim objanjenjem. Kao ni kole miljenja o kojima se do sada
govorilo, ona nema teoriju drave kao ni (kako tvrdi ova kritika) teoriju trinog sustava to su stvorile ekonomske kapacitete koji su osiguravali ameriku hegemoniju,
71 Vidi 7. poglavlje.
201
glavnu temu PM-a. PM jednostavno pretpostavlja postojanje tih struktura moi, kao
da su zamrznute u vremenu, iako teorija PM-a inzistira na tome da te dinamine sile
bolje govore o meunarodnoj politici nego (promjenjive i proturjene) realistike
konceptualne mape.
PM se bavi vanim, ali zapravo uzgrednim pitanjem objanjavanja premjetanja
moi i sukoba velikih sila kao funkcije razine subjektivnog zadovoljstva draveizazivaa statusom quo. Preferencije drava su vane, i treba objasniti kako su se
stvorile i razvijale. Istraivanje PM-a uglavnom je ta pitanja zakljualo, uz iznimku jo uvijek neuspjele potrage za zamjenskim mjerilima zadovoljstva ili nezadovoljstva, neovisno o materijalnom sadraju tih glavnih, viestrukih, promjenjivih
i odluujuih preferencija.72 U liberalnom politikom ureenju Sovjetski Savez mogao je i dalje biti izaziva, ali nije. Zato se onda uruio iako se prilagodio zapadnom
ekonomskom i politikom modelu moi?
To je Ahilova peta teorije PM-a. Ako se ne bavi potrebom za teorijom drave ili
trinog sustava, onda je ne zanima ni objasniti pojavljivanje drutvenih identiteta
kako bi odgovorila na pitanje zato politike zajednice i drave nastaju, razvijaju se,
slabe i nestaju. O rupi u teoriji govori njezino eliptino objanjenje zato je Sovjetski
Savez prestao biti izaziva: nedosljednosti centralnog planiranja i mnoge slabosti
sovjetskoga politikog sustava iskljuile su iz razmatranja Rusiju kao konkurenta,
barem u doglednoj budunosti.73 Obratite pozornost na eliziju izmeu sovjetskoga
politikog sustava i Rusije. Izmeu tih dviju imenica lei raspad Sovjetskoga Saveza
na petnaest republika i njihova gotovo trenutana transformacija u petnaest neovisnih nacija-drava. Kada se Sovjetski Savez raspao na svoje nekad sastavne dijelove,
Hladni je rat zavrio i potvrena je amerika hegemonija. Tu transformaciju svjetske
politike ne moe se objasniti pukom voljnom ili materijalnom snagom. Treba istraiti neko dublje i uvjerljivije razumijevanje nezadovoljstva i osmisliti odgovarajua mjerila koja su bolja od apstraktnih poziva na takozvano nezadovoljstvo drave
meunarodnim poretkom.74 U ovom bi sluaju ispalo da je mir, a ne rat, izbio kao
konzekvencija nekoliko povezanih nezadovoljstava: nezadovoljstva znatnog dijela
sovjetske elite autoritarnom vlau i zahtjeva za veim slobodama pojedinaca i skupina; nezadovoljstva ljudskim i materijalnim trokovima imperija; zahtjevima zatomljenih nacionalnosti za samoodreenjem, meu kojima, ironino, i samih Rusa;
sve brojnijih i sve vrih zahtjeva lanica Varavskoga pakta, najsnanijim u baltikim dravama i Poljskoj, da ponovno dobiju nezavisnost kao suverene drave.
Tako izlaganje dolazi do posljednje zagonetke. Ona se ne tie samo teorije
PM-a nego i svih drugih paradigmi u ovoj knjizi. to znai nezadovoljan hegemon?
Potonji po definiciji postie ono to eli. Meunarodni poredak odreuje prema svojim interesima i povlatenom statusu. Kako se onda moe potpuno razumjeti posthladnoratovski naboj amerike sigurnosti i vanjske politike u okviru koncepcije
meunarodnih odnosa i teorije sigurnosti u kategorijama izazivaa i hegemona?75
Sukcesivne amerike administracije od Hladnoga rata naovamo pridonijele su i72 Za razradu te toke vidi Moravscik (1997).
74 Timor Kuran (1991, 1995) nudi put prema empirijskom istraivanju subjektivne potpore pojedinaca
reimima u obeavajuem objanjenju iznenadnoga sloma sovjetske i komunistike vladavine satelitima
Varavskoga pakta.
75 Razlog za unilateralnu upotrebu vojne sile bilo radi toga da se preduhitri napad ili, kao u Iraku, da se
povede preventivni rat, ekspliciran je u Sjedinjenim Dravama (rujan 2002).
202
roko prisutnim i sve veim dokazima o dominantnoj sili duboko nezadovoljnoj meunarodnim poretkom. Sjedinjene Drave trae bitne promjene meunarodnoga
poretka i unutarnjih reima ciljanih drava koji su suprotni politikama Amerike i
njezinim obznanjenim sigurnosnim interesima. Vojne intervencije zabiljeene su u
sredinjoj i junoj Americi, Aziji, Africi i Europi, napose na Balkanu. Sjetimo se
takoer da je SAD odbacio mnoge multilateralne sporazume suprotne amerikim
nacionalnim interesima. Oni ukljuuju Protokol iz Kyota o globalnom zatopljenju,
sporazum o zabrani nuklearnih pokusa, zabranu nagaznih mina, meunarodne sporazume o nadzoru proizvodnje biokemijskog oruja masovnog unitenja te osnutak
meunarodnog kaznenog suda.
Vrhunac te politike odbacivanja bilo je objavljivanje doktrine preventivnog vojnog udara kako bi se otklonile sigurnosne prijetnje drava ili drugih aktera, iz kojeg
god dijela svijeta dolazile.76 To strateko doktrinarno razmiljanje nije hrpa praznih
rijei ili tek potvrivanje prava na koje polau sve suverene drave. Napadom na
Irak pod vodstvom Amerike, kojem su se suprotstavili Vijee sigurnosti Ujedinjenih
naroda i neki od glavnih saveznika SAD-a u NATO-u, eljelo se promijeniti iraki
reim i, ire, srednjoistonu politiku u skladu sa eljama ili zadovoljstvu Amerike.
Ti hegemonski koraci radi uvrenja i irenja amerike globalne vladavine moda
su poetak radikalno novog doba meudravne politike i moda donose posve nove
oblike prijetnji meunarodnoj sigurnosti. Do sada se u teoriji uglavnom govorilo o
ravnotei snaga te o multipolarnosti i bipolarnosti tijekom hladnoratovskog razdoblja. Sada se istraivanje u podruju meunarodnih odnosa i sigurnosti mora pozabaviti logikom potencijalno unipolarne sile i njezinim implikacijama za upravljanje
dravama i narodima diljem svijeta.
Razumiju li se Sjedinjene Drave kao revolucionarna sila, a ne kao status quo
i zadovoljan globalni hegemon, tada e teorija PM-a (i paradigme 4. i 5. poglavlja)
morati proiriti svoje istraivake teme kako bi se objasnilo njihovo ekspanzionistiko ponaanje.77 Revolucionarna sila eli vie od status quo ante. Ona tei bitnoj promjeni naina na koji se upravlja odnosima naroda i drava. Unato svojoj nadmonoj
tehnoloko-ekonomskoj i vojnoj snazi, Sjedinjene Drave ratuju protiv manjih sila,
poput Iraka, i prijete odmazdom drugim dravama, ak i bivim saveznicama, ako
se ne prilagode njihovoj obznanjenoj odlunosti da prema svojoj elji promijene
vanjske odnose drave i samo njezino ureenje. Jednako odluno koriste mo prisile
da promijene reime kako bi odgovarali preferencijama domae vladajue koalicije.
Zajednika ideoloka snaga i vjera u ameriku iznimnost, a ne konkurencija elita,
ini se da imaju stanovitu prednost u objanjavaju amerike imperijalistike ekspanzije pred unutarnjim nadmetanjem iznimno monih skupina.78 Sjedinjene Drave
opravdavaju svoje poteze u kategorijama politike moi, macht politike tradicionalne
realistike doktrine nacionalne sigurnosti, kao i uzvienih ciljeva irenja globalnih
76 Ibid.
77 Relevantni su, premda previeni, provokativni uvidi o tome povjesniara Williama Appletona
Williamsa (1972, 1973, 1978, 1980), koji objanjava ameriku ekspanziju najprije na zapad i potom
na svijet. Williamsovo objanjenje okree se snazi ideologije koja je, prema njegovoj analizi, nagnala
Amerikance, koji su inae bili politiki podijeljeni, da tee ekspanzionistikim politikama zato to su
Ameriku doivljavali kao model za svijet bilo pristankom ili prisilnim priznanjem drugih naroda.
Dokaza koji neizravno potvruju Williamsovu tezu o ideoloki potaknutom imperijalizmu moe se nai u
disertaciji Louisa Hartza (1955) o amerikoj iznimnosti.
78 Za suprotno miljenje vidi Snyder (1991).
203
trita, demokratskih vrijednosti i ljudskih prava po cijeloj zemaljskoj kugli.79 To je

kao da Thomas Hobbes, Adam Smith i Immanuel Kant stupaju pod istim stijegom i
na iste taktove doboa. U svojem sadanjem obliku kao istraivaki program, teorija
prijelaza moi ne moe objasniti paradoks dominantne sile ili hegemona nezadovoljnog vlastitim uspjehom. S drugim paradigmama i pristupima nije nita bolje.
PITANJA ZA RASPRAVU
1. Zato je bihevioralno ili racionalno i konstruktivistiko objanjenje sigurnosti
bolje nazvati pristupom, a ne paradigmom za meunarodne odnose i sigurnosne
studije?
2. Objasnite razliku izmeu realistikog objanjenja mira i rata i njihova objanjenja u teoriji o prijelazu moi.
3. Koji su glavni dijelovi istraivakog nacrta teorije prijelaza moi? Objasnite zato taj istraivaki projekt ispunjava kriterije za bihevioralno istraivanje usporedivo s ispitivanjima u prirodnim znanostima.
4. Zato bihevioralni ili racionalistiki pristup nije postao istraivaki model izveden iz egzaktnih znanosti?
5. Moe li se za teoriju PM-a rei da je progresivan istraivaki program prema
Lakatosevu razumijevanju teorije? Slaete li se da ispunjava Lakatoseva mjerila?
6. Evaluirajte sposobnost teorije prijelaza moi da objasni nastanak, razvoj i slom
hladnoratovskog bipolarnog sustava.

Walter Carlsnaes, Thomas Risse i Beth A. Simmons (ur.) (2002), Handbook
of International Relations, London: Sage. Podijeljena na glavna podpolja discipline, knjiga evaluira sadanje stanje teorije meunarodnih odnosa. Tekstovi Jamesa
Fearona i Alexandera Wendta o racionalistikom i konstruktivistikom pristupu te
Jacka Levyja o ratu i miru prijeko su potrebno tivo za svakog ozbiljnog studenta.
Michael Breecher i Frank P. Harvey (ur.) (2002), Millennial Reflections on
International Studies, Ann Arbor: University of Michigan Press. Zbornik je vrlo
pristupaan mladim teoretiarima i buduim praktiarima. Osobito je zanimljiv
tekst o sigurnosnim studijama.
Jonathan M. DiCicco i Jack S. Levy (1999), Power Shifts and Problem Shifts:
The Evolution of the Power Transition Research Program, Journal of Conflict
Resolution 43: 675-704. Ovo se poglavlje uvelike oslonilo na tu obavijetenu i konstruktivnu kritiku teorije PM-a.
Daniel S. Geller i J. David Singer (1998), Nations at War: A Scientific Study of
International Conflict, Cambridge, UK: Cambridge University Press. Odlian prikaz istraivanja Correlates of War dvojice njegovih vodeih zagovornika.
Jacek Kugler i Douglas Lemke (2000), The Power Transition Research
Program, str. 129-63, u Handbook of War Studies II, ur. Manus I. Midlarsky, Ann
79
Ibid.
204
Arbor: University of Michigan Press. Ovaj kratak tekst lijepo prikazuje to istraivai teorije prijelaza moi misle o svojem doprinosu teoriji meunarodnih odnosa i
sigurnosnim studijama.
Douglas Lemke (2002), Regions of War and Peace, Cambridge: Cambridge
University Press. Knjiga proiruje teoriju PM-a na etiri regije svijeta i iznosi dokaze o mogunosti daljnjeg irenja PM-a.
Manus I. Midlarsky (ur.) (1989), The Handbook of War Studies, Boston: Unwin
Hyman; (ur.) (2000), Handbook of War Studies II, Ann Arbor: University of Michigan
Press. Te su dvije knjige odlini prikazi i kritike bihevioralnog istraivanja.
Bruce Russett i John R. Oneal (2001), Triangulating Peace, New York: W. W.
Norton. Rad upoznaje studente s tezom o demokratskom miru u irem kontekstu
meunarodne, transnacionalne, meuvladine i unutarnje politike.
Ronald L. Tammen et al. (2000), Power Transitions: Strategies for the 21st
Century, New York: Chatham House. Zbornik predstavlja irok spektar istraivanja i rezultata teorije prijelaza moi i povezuje ih s implikacijama tih istraivanja
na politike.
John A. Vasquez (1993), The War Puzzle, Cambridge, UK: Cambridge University
Press. Vasquez prikazuje i kritiki vrednuje bihevioralna istraivanja o ratu i miru.
Knjiga je korisna priprema za njegovu temeljitu kritiku istraivakog projekta prijelaza moi u When Are Power Transitions Dangerous?, str. 35-73, u Parity and
War: Evaluations and Extensions of the War Ledger, ur. Jacek Kugler i Douglas
Lemke, Ann Arbor: University of Michigan Press, 1996. Kritika komplementarna
navedenoj: Jonathan M. DiCicco i Jack S. Levy (1999).
Quincy Wright (1942), A Study of War, Chicago: University of Chicago Press.
Wright je pionir u stvaranju podruja sigurnosnih studija, ponajprije iz perspektive mirovnih studija, u kojima rad i oruani sukob nastoji objasniti kao preduvjet za
otkrivanje naina rjeavanja sukoba ograniavanjem ili uklanjanjem te institucije.
205
7. KONSTRUKTIVIZAM
Moe li konstruktivizam objasniti sigurnosno ponaanje drava i nain rada sustava
nacija-drava bolje od svojih suparnika? Moe li dati teoretske uvide i praktine politike smjernice kako bi se ublaila ili rijeila sigurnosna dilema s kojom se narodi i drave suoavaju na naine koje ne dohvaaju prevladavajue paradigme i bihevioristiki
pristupi? Kakvu dodanu vrijednost donosi konstruktivizam sigurnosnim studijama?
Ni mnogi konstruktivisti ne znaju kakve bi odgovore trebali dati na ta pitanja.
Slau se da su vladajue teorije pogrene i potencijalno tetne kao smjernice za kreiranje sigurnosnih politika. Njihov se rad meutim vie sastoji od ispitivanja vladajuih teorija nego od iznoenja alternativne paradigme za prouavanje sigurnosti i
meunarodnih odnosa. Kako kae Nicholas Onuf, jedan od istaknutih utemeljitelja
te kole miljenja: Konstruktivizam nije teorija.80 On je pristup drutvenom istraivanju. Osobito je vaan i podesan kao sredstvo kritike iroko zastupljenih empirijskih i normativnih teorija.81 Tako shvaen, inzistira Onuf, konstruktivizam vrijedi
za sva polja drutvenog istraivanja i nain je prouavanja drutvenih odnosa
bilo kakvih drutvenih odnosa.82
U skladu s konstruktivistikim obiajima, u daljnjem izlaganju problematizira
se Onufova tvrdnja kako bi se ocijenila dodana vrijednost konstruktivizma sigurnosnim studijama i teoriji meunarodnih odnosa. Ako konstruktivisti ne vole
nazivati ono to rade teorijom, u smislu u kojem se teoriju razumije u 1. poglavlju,
oito je takoer da je konstruktivizam imao i da i dalje ima velik utjecaj na nain
voenja drutvenih istraivanja. Danas u njegove redove ulazi sve vie akademskih
analitiara, na strunim skupovima sve je vie njihovih izlaganja. Neki od njegovih najotrijih kritiara sada priznaju da za taj pristup ima mjesta i svrstavaju ga
meu tri najbolje paradigme u meunarodnim odnosima, uz realizam i liberalizam,
unato tome to konstruktivisti odbijaju miljenje da su stvorili novu paradigmu.83
Uvelike nadilazei obuhvat suvremenih vladajuih teorija sigurnosti, konstruktivizam je osobito vaan zato to sigurnost pojedinaca i drava prikazuje kao drutvene konstrukte koji s vremenom podlijeu bezgraninim preformulacijama aktera, a
ne kao statian koncept vezan uz odredive i nepromjenjive uvjete, kako obiavaju
pretpostavljati realisti i neorealisti. Sve se vie teoretiara i praktiara meunarodnih odnosa oslanja na konceptualne alate konstruktivizma, osobito na naputanje
uobiajenih shvaanja uzronosti i empirijske teorije pri promiljanju meunarodne
politike i sigurnosti. Zato je suvremeni analitiar sigurnosti duan ozbiljno ispitati
njegove tvrdnje.
80 Onuf (1998: 58).
81 Wendt (1999) to razvija do najsitnijih detalja. U temeljitom prikazu i evaluaciji konstruktivistikih
istraivanja Emmanuel Adler (2002) izjavljuje isto.
82 Onuf (1998: 58).
83 Walt (1989).
206
Mnogi konstruktivisti vjerojatno veina ne vjeruju da bi se njihov pristup i

korpus njihova rada mogao nazvati paradigmom.84 Veinu pristalica zadovoljava pristup, dijelom zato to mnogi sumnjaju u svako polaganje prava na znanje. Mnogi
dre da su tvrdnje konstruktivista o nekom posebnom ili teoretskom znanju jednostavno govorni akti. Oni govorniku pridaju povlaten poloaj ili status. Konstruktivisti
sumnjaju u to da se moe polagati pravo na bilo kakvo posebno znanje pa i njihovo
koje bi jednoj skupini ili osobi dalo mo nad drugima. Kao skup govornih akata,
teoriju ne doivljavaju tek kao nain da se objasni drutveno ponaanje ili kao neki
oblik objektivne istine. Umjesto toga, mnogi konstruktivisti svode teoriju na govorne
akte u elji za moi. Stoga su teorija i njezine tvrdnje o istini poziv konstruktivistima da razotkriju i odupru se tenjama za moi suparnikih kola miljenja. Takoer,
mnogi se konstruktivisti pitaju je li teorija meunarodnih odnosa veine teoretiara i
analitiara o kojima se do sada govorilo uope mogua.85 Na ovome mjestu u naem
izlaganju manje je vano je li konstruktivizam paradigma ili nije; vanije je priznati
doprinose konstruktivista teoretiziranju o meunarodnim odnosima i sigurnosti to
su ih dali u odlunoj prednosti problematiziranju svih tvrdnji o teoretskom znanju.
Osobito pomnom ispitivanju i otroj kritici bit e podvrgnuti oni meu njima koji dravi pripisuju monopol na legitimno nasilje. Dodana vrijednost konstruktivizma
kao naina razumijevanja sigurnosti odnosi se ponajprije na izazov to ga postavlja
drugim kolama miljenja i, paradoksalno, vlastitim tvrdnjama o znanju.86
Konstruktivisti u svojim radovima prepoznaju sve vei broj drutveno konstruiranih pravila koja usmjeravaju ponaanje pojedinaca, skupina i drava. U tim su
studijama nagomilani empirijski dokazi, uglavnom u obliku deskriptivnih narativa,
u prilog tvrdnji da zajednike norme, koje uspostavljaju sami akteri, te aktere istodobno sputavaju i omoguavaju im djelovati. Internalizirane norme koje sami akteri
potvruju navodno u znatnoj mjeri objanjavaju ponaanje i ishode drutvenih transakcija, neovisno o utjecaju materijalnih uvjeta koji djeluju na aktere.87 Ti razliiti
nalazi ipak nisu teorija konstruiranih pravila i institucija koje strukturiraju i oblikuju drutvenu organizaciju i ponaanje aktera u ljudskim drutvima neovisno o
vremenu i prostoru, teorija koja bi bila usporediva s obuhvatnim ahistorijskim tvrdnjama realista, liberala i marksista. I obratno, suparnike kole miljenja ne mogu
tek tako ignorirati podatke i rekonstrukcije povijesti koje iznose konstruktivisti i
koje im ne odgovaraju samo zato to ovi nemaju status paradigme ili ne ulaze u ogranien djelokrug, metode i dokazne postupke postojeih teorija sigurnosti.
Konstruktivisti tvrde kako mogu objasniti ili barem ponuditi privremene dokaze
kako bi pokazali kako politiki akteri vi, ja, drave, politike stranke, meunarod84 Onuf (1998, 1989).
85 Za kratak opis onoga to se smatra elementima drutvene teorije unutar koje se ova knjiga uglavnom
kree vidjeti 1. poglavlje. Iako je ova knjiga, a ovo poglavlje napose, sklona konstruktivistikom projektu i
pozdravlja njegove uvide, ipak se zalae za mogunost objektivne, pa i bezinteresne drutvene znanosti,
koju mnogi konstruktivisti odbacuju. Kako pokazuje daljnje izlaganje, ova knjiga, uz ograde koje se izlau
u nastavku, vidi vrijednost u konstruktivizmu Alexandera Wendta i Petera Katzensteina i njegovih kolega
lakih konstruktivista, za razliku od tekih. Vidi Katzenstein (1996) i Wendt (1992, 1994, 1995, 1999, 2000).
86 O polemikama meu samim konstruktivistima svjedoi sve vie literature. Vidi, na primjer, Kubalkova
(2001a, 2001b), Kubalkova, Onuf i Kowert (1998) i Fierke i Jorgensen (2001).
87 Finnemore (1996) i Klotz (1995) opisuju kako norme utjeu na ponaanje aktera pri odreivanju
nacionalnih interesa, odnosno kako su potkopavale junoafriki rasni apartheid. Vidi Ruggie (1998: 862-9)
za lucidan prikaz vanih studija sluaja, kao i Katzenstein (1996), Fearon (2002) i Wendt (1999). Prostor
nam ne doputa razmatrati te studije.
207
ne organizacije i dr. stjeu identitete i, konkretnije, kako ti identiteti raaju materijalne i nematerijalne interese tih aktera. Dok realisti tvrde kako su dravni interesi
stalni i bezvremeni, konstruktivisti prigovaraju da se potonje odnosi na promjenjive
identitete aktera, meu kojima i na drave kao postvarene aktere. Konstruktivisti
(osobito Alexander Wendt, iji emo rad uskoro prikazati) tvrde da drave mogu
imati razliite identitete i, prema tome, raznolike interese. Stoga drava nije danost,
i sama je drutveni konstrukt. Kada bi konstruktivizam mogao objasniti uzronu
(ne samo pretpostavljenu) vezu izmeu identiteta i interesa te kako ta veza utjee
na sigurnosnu politiku u razmiljanju aktera ili institucija u njihovim meusobnim
komunikacijama i drutvenim praksama (npr. drave signaliziraju rat ili mir, mobiliziraju oruane snage ili brane teritorije), bio bi to znaajan doprinos sigurnosnim
studijama i teoriji meunarodnih odnosa. Kako bi postigli tu razinu eksplanacijske
snage, konstruktivisti bi morali pokazati ono to je jo uvijek prijeporno: da su njihova objanjenja drutvenih dogaaja i ponaanja aktera bolja od alternativnih interpretacija izvedenih iz konkurentskih paradigmi meunarodnih odnosa i sigurnosti.88
Kako bismo, barem privremeno, objasnili utjecaj konstruktivistikih radova
i teoretiziranja o meunarodnim odnosima, politici i sigurnosti, moramo donekle
razumjeti kompleksan (i esto kritiziran) konceptualni aparat to su ga razvili konstruktivisti. Stanovito poznavanje toga aparata preduvjet je za poduzimanje rizika
vrednovanja dodane vrijednosti koju konstruktivizam donosi sigurnosnim studijama. Prostorno ogranienje iskljuuje sveobuhvatan prikaz raznolikosti konstruktivistikog miljenja i njegove sve vee literature.89 Tu zadau dodatno oteavaju
duboke podjele meu konstruktivistima oko toga ime se tono bave i kako to ine.
Kako bismo to ogranienje djelomice nadili, izlaganje e najprije istaknuti pristup
i doprinose Alexandera Wendta, jednog od najvanijih predstavnika konstruktivizma. Razumijevanje njegova razraenog konceptualnog aparata za poimanje meunarodne politike koristan je uvod u konstruktivistiko miljenje i njegovu vanost za
sigurnost. Navoenje kljunih elemenata Wendtova miljenja takoer je preduvjet za
tono smjetanje Wendtova pristupa i njegovih doprinosa, kao surogata za konstruktivistiko miljenje, unutar toga ireg, dinaminog i sve veeg polja analize. U interesu cjelovitog prikaza (ali uz opasnost pretjerane sloenosti) u nastavku e se ukratko
prikazati otri prigovori drugih konstruktivista da Wendt ne zasluuje biti njihov
predstavnik te njihove alternativne konceptualizacije konstruktivistikog projekta.90
Bez obzira na njegove kritiare konstruktiviste, Wendtova vrijednost proizlazi upravo iz pokuaja da povee konstruktivistiko miljenje i druge paradigme i
pristupe o kojima se govori u ovoj knjizi. Taj sinkretiki napor odbacuju tvrdi konstruktivisti, koji inzistiraju samo na idejama. Oni taj korak vide kao intelektualno
pogrean zato to Wendt pitanju drave i objanjenjima njezina ponaanja prilazi
kao ontolokom, a ne epistemolokom problemu. Tvrdi su konstruktivisti usmjereni prvenstveno, a neki i iskljuivo, na spoznavanje onoga to jest realno, a ne na
neupitnu pretpostavku da je drava realna. Tvrde kako je prva zadaa konstruktivistikih analitiara baviti se jo nerijeenim pitanjem kako akteri spoznaju sebe i svo88 Taj problem zadire u sr polemike izmeu racionalista (biheviorista) i konstruktivista.
89 Citati u ovom poglavlju tek su uzorak te rastue literature.
90 Wend (2000) to priznaje, ali se ne brani. Vidi bilj. 5 i 7 za ozbiljne prigovore Wendtovu konstruktivizmu
i njegovu navodnom kompromisu s prevladavajuim racionalistikim miljenjem. Konkretnije, vidi kritiku
Maje Zehfuss (2001) i Zehfuss (2002) za iru analizu i kritiku.
208
ju drutvenu okolinu te kako djeluju prema tim idejama ili konceptualizacijama.91

Smatraju kako rijei kao govorni akti koji stvaraju znanje i ljudsko djelovanje prema
pravilima snanije i bolje objanjavaju nego pretpostavljeni identiteti, kako tvrdi
Wendt. Poznavanje naina na koji ljudi spoznaju sebe i stvaraju svoje drutvene uvjete i druge aktere, poput drava, smatra se pravim prvim korakom u analiziranju
politikih fenomena i, specifino, u istraivanju problema sigurnosti. Epistemologija
iskrivljuje uobiajena shvaanja o tome to je realno (drava), odnosno ontologiju.
Wendtov samoproglaeni srednji put funkcionira u ovom izlaganju, koliko god to
tvrdim konstruktivistima ne odgovaralo, zato to ostaje u granicama konkurentskih
teorija i pristupa koji trenutano vladaju miljenjem o sigurnosti, glavnome interesu
ove knjige.92
Implicitno slijedei Lakatoseve savjete za potvrivanje teorije, Wend vie eli
proiriti opseg objanjenja ponaanja aktera, naroito drave, nego odbaciti prevladavajue teorije ili bihevioralne pristupe. Kao svoju namjeru obznanio je ukljuivanje tih teorija u ono to smatra da je iri obuhvat i dublja eksplanacijska snaga
konstruktivistikog teoretiziranja. On predlae promjenu smjera uzronih strelica
vladajuih empirijskih teorija. Mo, interes i materijalne sile koje potiu ponaanje
ljudi i drava Wendt ipak smatra glavnim problemima teoretiara meunarodnih
odnosa i sigurnosti. Iako priznaje da su mo i interes vani imbenici u meunarodnom ivotu, tvrdi kako bi, s obzirom na to da su njihove posljedice funkcija
kulturno konstituiranih ideja, potonje trebale biti nae polazite.93
Wendtu je naroito stalo ukrstiti maeve s neorealizmom. Obratite pozornost na
naslov njegove glavne knjige, Drutvena teorija meunarodne politike, koji se oito referira na Waltzovu Teoriju meunarodne politike.94 Kao most prema srednjoj
struji, Wendtov je izazov takoer polazite za razumijevanje zahtjeva konstruktivista koje zanimaju samo ideje i koji odbacuju i Wendta i tu srednju struju. Dakle,
studenta se upoznaje s trojakom polemikom izmeu Wendta, racionalistikih kola
teorije sigurnosti i njegovih kolega konstruktivista, koji odbacuju i njegov rad i empirijsku teoriju. Vano je u toj kompleksnoj polemici imati na umu kako je Wendtov
konstruktivizam navodno obuhvatniji i inkluzivniji kao pristup teoriji, praksi i istraivanjima nego alternativne kole miljenja o meunarodnim odnosima i sigurnosti,
ali ne i otvoreno odbacivanje tih stajalita, a jo manje uvida koje nude.95
KONSTRUKTIVIZAM I NJEGOVI KRITIARI

Zato je konstruktivizam odluio dovesti u pitanje prevladavajue teorije? to konstruktivizam odvaja od kola miljenja o kojima smo ve govorili u ovoj knjizi?
Kako u svojem radu objanjavaju kako su akteri drutveno konstruirani te kako i
zato misle i ponaaju se onako kako se ponaaju? I kakve veze imaju odgovori na ta
pitanja sa sigurnou kako je razumiju konstruktivisti?
91 Campbell (1992). Vidi takoer njegovu kritiku i kritiku u: Campbell (2001), Doty (2000), Smith
(2000) i Adler (2002).
92 Wendt (2000, 1999).
93 Wendt (1999: 41).
94 Usporedi Wendta (1999) i Waltza (1979).
95 Taj kompromisni ton osobito je vidljiv u Fearon i Wendt (2002).
209
Odgovarajui na ta pitanja, Wendtovim najotrijim konstruktivistikim klevetnicima bit e itekako jasno da njihova stajalita nee biti cjelovito prikazana, ne samo
zbog prostornog ogranienja. Konstruktivistiki je projekt nedovrena proizvodnja.
Jednostavno, problemi uenja koje su postavili tvrdi konstruktivisti nikada nisu rijeeni na zadovoljstvo znanstvenika i teoretiara otkako su ih prije vie od dva tisuljea postavili Grci.96 Stoga ih ni ovdje ne moemo rijeiti. U izlaganje moemo
samo ukljuiti neke od glavnih toaka prijepora izmeu tih konceptualno zaraenih
protivnika kako bi itatelji mogli sami odluiti.
U izlaganju se opreznim studentima eli dati upotrebljivo orue kako bi konstruktivistike teze mogli usporediti s onima njihovih racionalistikih i bihevioralnih suparnika i tako bolje sagledali tvrdnju da konstruktivizam predstavlja radikalan
raskid s vladajuim nainom razmiljanja u meunarodnim odnosima. Taj e korak
olakati vrednovanje konkurentske konceptualne robe koju svaka kola nudi na
prodaj na tritu ideja. Ovo izlaganje usprkos ekstremistikim stajalitima meu
praktiarima podupire tvrdnju konstruktivizma da je, iako tek u dolasku, dostojan konkurent za prevlast u razumijevanju i objanjavanju meunarodne politike i
sigurnosti. Kada se postavi taj konceptualni okvir, ukratko emo prikazati specifinu strukturu konstruktivizma Alexandera Wendta i potom dati ocjenu njegovih
doprinosa konstruktivistikom miljenju, ukljuujui ograde njegovih konstruktivistikih kritiara. Kao u sluaju svih konkurenata za prevlast, u raspravi e se odrediti domet konstruktivistikog miljenja kao doprinosa objanjenju Hladnoga rata i
njegova zavretka.
Od poetka je vano razumjeti to je za konstruktiviste uzronost i ocijeniti njihovu tvrdnju da nude dublje, temeljitije i vanije objanjenje drutvenih promjena aktera nego drugi pristupi. U svojem ekstremnom, postmodernistikom, tvrdom
obliku konstruktivizam dovodi u pitanje to jest, problematizira svekoliko znanje,
osobito drutveno. Pripadnici tog ogranka konstruktivizma odbacuju tvrdnju veine drugih drutvenih znanstvenika kako spoznaje koje otkrivaju i iznose mogu biti
objektivne i neovisne o interesima i pristranosti znanstvenika koji promatra. Oni
odbacuju shvaanje da se spoznaja moe odvojiti od promatraa. Smatraju da je znanje, koje ljudi stvaraju preko jezika, neizbjeno i inherentno obojeno povlasticama,
moi i sebinim interesom. Optuba se odnosi ak i na fizikalne i prirodne znanosti. One tenju za znanjem svode na neprestanu borbu u kojoj oni koji imaju nadzor
nad jezinim oruem odreuju tijek i ishod bitke te stjeu mo i povlastice u odnosu na druge.97 Za konstruktiviste su najvanije rijei, simboli znaenja i autoriteta.
Fizikalni, bioloki i drutveni svjetovi u kojima ljudi ive, nijemi su dok im ljudi ne
daju glas. Za konstruktiviste koji se zalau za ideje i samo ideje, ti glasovi nikada
ne zvue tono; uvijek su fal, u slubi interesa koji favoriziraju.
Pitanje uzronosti otvara sljedei problem razlikovanja izmeu uzrone vanosti
institucija i drutveno konstruiranih struktura koje im omoguuju djelovati na odreene naine. Za konstruktiviste, akterima i njihovim posrednicima omoguuju djelovati norme, pravila i institucije koje konstruiraju. Oni se konstruiraju meusobno
i djeluju simultano i trenutano. Shvaanjem mjesta tih tvrdnji dolazi se do kritine
96 Emanuel Adler i Michael Barnett (2002), James Fearon i Alexander Wendt (2002) te Forum (2000)
u organizaciji Review of International Studies o Wandtovoj knjizi Social Theory of International Politics
korisni su uvodi u te polemike.
97 Foucault (1980, 1982).
210
dimenzije konstruktivistikog pristupa i projekta. Nema jednostavna naina da se

prikau svi relevantni elementi trenutano tvrdokornog pitanja kako su stvoreni akteri i strukture, niti da se da dostojno mjesto razliitim stajalitima konstruktivista
i njihovih protivnika o tom procesu.98 Formuliranje problema u obliku pitanja moe
barem uvesti u raspravu pitanje smiju li se drutvene injenice objanjavati iskljuivo s obzirom na miljenje i djelovanje navodno neovisnih i autonomnih posrednika
ili aktera koji proizvode te drutvene injenice, poput kupnje i prodaje na globalnim
tritima ili odlaska u rat. Ili, jesu li teoretiari i promatrai duni postulirati postojanje zajedniki prihvaenih ideja koje afirmiraju akteri struktura ideja i znanja
- kako bi razumjeli i objasnili razmiljanje i ponaanje aktera? Ovisno o tome kojeg
se konstruktivista razmatra, taj se problem kokoi i jajeta obino rjeava vie postuliranjem nego vrstim i uvjerljivim dokazom to ga prua analitiar.
Sukladno lakatoevskom testu valjanosti konkurentskih kola miljenja, vano
je sjetiti se da korijeni konstruktivistikog projekta lee duboko u zapadnoj drutvenoj misli. Prije vie od stoljea Max Weber i Emile Durkheim utrli su put konstruktivistikoj misli. Weber je implicitno postavio problem aktera i strukture tvrdei da
su ljudi kulturna bia obdarena sposobnou i voljom da se promiljeno postave
prema svijetu i daju mu znaenje.99 Fizikalni i bioloki svijet kao mjesto za ljudske odnose, gluh je i nijem. Ta okolina i objekti od kojih je sainjena nemaju po sebi
i za sebe nikakva smisla i znaenja ako im ljudi ne ucijepe drutvenu vrijednost.
Vrijednost, smisao i znaenje pripisani toj prirodnoj okolini i drutvenim razmjenama predstavljaju proces stvaranja drutvenih injenica. Te injenice preplavljuju
nae dnevne drutvene razmjene i miljenje, ostavljajui po strani to jesmo li svjesni njihova utjecaja. Osobito je vana spoznaja da bi prirodna okolina postojala bez
obzira na smisao koji joj damo, a da to ne vrijedi za drutvene odnose i njihovo znaenje. Oni ukljuuju vjerske i kulturne vrijednosti, zajednike nacionalne i etnike
identitete, duboka shvaanja politike legitimacije i principe dravne suverenosti i
sigurnosti. Proteu se takoer na svjetovnija podruja, poput sportskih dogaaja,
obiteljskih tradicija ili godinjih ritmova blagdanskih proslava.
Ni Weber ni Durkheim nisu mislili da se drutvene injenice i prakse mogu tono
objasniti ili razumjeti samo tako da ih se svede na miljenje i djelovanje pojedinanih
aktera. Pojedinci su ugraeni u idejne, vrijednou proete strukture. One oblikuju
njihovo miljenje o svijetu i samima sebi. Te prizme drutvene vrijednosti daju fizikom i drutvenom svijetu oko njih prelomljen niz znaenja, a ti nizovi znaenja
stvaraju poticaje na djelovanje. Tako je primjerice Weber smatrao da je protestantska
revolucija sa svojim novim misaonim sklopom, povezivanjem ovjekove slobode s
moralnom dunou osjeajem osobne autonomije i s njom povezanom odgovornou za vlastito spasenje bila nuno, moda i dostatno,100 objanjenje za irenje
trinog sustava i kapitalizma cijelim svijetom. Prema Weberu, nova i iroko prihvaena vrijednost autonomije i odgovornosti pojedinaca, koju je promicao prekid protestantizma s katolianstvom zbog teze o izravnoj vezi izmeu ovjeka i vrhovnog
98 Relevantan uvod u taj problem nalazi se u Giddens (1984, 1993), Dessler (1989), Wendt (1987, 1999)
i Carlsnaes (1992). U posljednjem radu vidi 4. poglavlje: 139-93 i ondje citirane radove.
99 Navedeno u Ruggie (1998: 856). Ovo se izlaganje naslanja na Ruggiejevo obavijeteno razumijevanje
evolucije konstruktivistikog miljenja te na autorovo tumaenje Webera i Durkheima. Vidi osobito Weber
(1968) i Durkheim (1984, 1993).
100 Weber (1958). Suvino je rei da je Weberova hipoteza vrlo prijeporna. Vidi Mommsen (1992) i
Swedberg (1998).
211
bia, stvorila je uvjete za djelotvoran rad trita. Benigni egoist Adama Smitha, kao
drutveni konstrukt, sekularizirao je protestantskog dobrog kranina koji je, iako
voen osobnim materijalnom i milenijskom koriu, bio implicitno duan osigurati
kolektivno dobro za druge. Tako bi se, kako opisuje 5. poglavlje, Hobbesov prisilni,
zapovjedni sustav pretvorio u konsenzualan, trini sustav o kakvom govori Locke,
u kojem e privatno i javno dobro usklaivati skrivena ruka trita.
Proirujui Weberove uvide, Durkheim je donio pojam kolektivne savjesti, skupa zajednikih ideja i uvjerenja koji oblikuje miljenje i ponaanje lanova danog
drutva. Oni su utjelovljeni u samim identitetima lanova drutva i predodbama
koje imaju jedni o drugima i koje ukljuuju njihovu relativnu mo, autoritet i status.
Ta kolektivna razumijevanja oblikuju nain na koji se druge doivljava i vrednuje.
Te ideje i uvjerenja, kako god nastali, u biti stvaraju strukturu koja nije nita manje stvarna ili obvezna od materijalnih uvjeta koji sputavaju ili olakavaju ovjekovo miljenje, izbore i djelovanje. Ta shvaanja i s njima povezane drutvene prakse
reflektiraju se i reafirmiraju kao drutveno stvorene injenice u jeziku (autonomni
pojedinac), zajednikim praksama drutvenog ponaanja (razmjena na globalnom
tritu preko cjenovnih mehanizama), prihvaanju normi (ljudska prava) i pristupa
vladajuim drutvenim institucijama te moi i autoritetu koje prenose na pojedince
i skupine (obiteljska hijerarhija, profesionalne uloge, dravna legitimacija itd.). Iako
nevidljive i nematerijalne, te su kolektivne ideje uoljive drutvene snage koje poveavaju mo aktera i pogone njihovo ponaanje ono to bi Rousseau mogao nazvati
opom voljom.
Polazei od Weberovih i Durkheimovih doprinosa drutvenoj misli, konstruktivisti su, priznavali taj dug ili ne, smislili nove konceptualne alate za ispitivanje i
izlaganje tih kolektivnih struktura ideja. Oni ostaju usmjereni na objanjavanje naina na koji akteri, koji posjeduju inteligenciju, samosvijest i refleksivnu sposobnost,
stvaraju drutvene injenice i one njih stvaraju za razliku od neivih ili ne-ljudskih tijela od kojih je sastavljen svijet prirode. Odgovori na ta zastraujua pitanja
daju, prema konstruktivistima, nove uvide u uzroke i uvjete rata i mira.101
ZAJEDNIKA KONSTRUKTIVISTIKA NAELA

Uz ovaj vrlo kratak povijesni uvod moemo ustanoviti nekoliko kljunih i iroko
prihvaenih konstruktivistikih naela. Prvo, sve je znanje drutveno konstruirano.
Znanje o prirodi ili o drutvenom znaenju i vanosti drutvenih razmjena ovisi o
nekom svjesnom ljudskom biu. Prema tome, ono to se zna drutveno je i kolektivno konstruirano i ne postoji inherentno u predmetima neivim ili drutvenim s
kojima je povezano. Drugo, drutveni odnosi koje stvaraju ljudi zapravo su drutveno znanje na koje se oslanjaju mislei, svjesni i refleksivni akteri pri prilagoavanju
svojoj drutvenoj i drutvenoj okolini. Emanuel Adler objanjava: To znai da su
razliita kolektivna znaenja pridana materijalnom svijetu dva puta, kao drutvena stvarnost i kao znanstveno znanje. Drugim rijeima, znanje je resurs to ga ljudi rabe u svakodnevnom ivotu za konstrukciju drutvene stvarnosti, kao i teorije,
101 Ruggie (1998) nalazi korijene konstruktivistikog miljenja u radovima tih utemeljitelja sociologije.
Searle (1995) dalje razvija te poveznice. Za analizu implikacija konstruktivizma za konstruktivizam vidi
Katzenstein (1996) i Adler i Barnett (1998).
212
koncepti, znaenja i simboli koje znanstvenici rabe kako bi protumaili drutvenu

stvarnost.102 Stari su Grci intuitivno shvatili te elemente ljudskog ivota u tvrdnji
da je ovjek mjera svih stvari. Ako nema ovjeka da uje kako je stablo palo, nije
palo kao drutveni dogaaj ili injenica. Pojam stablo ne potjee od stabla ili od
znaenja njegova fizikog djelovanja na zemlju i kao funkcija gravitacije. Te ideje
nastaju djelovanjem ljudi, koji imaju sposobnost sluanja i miljenja. Tako ni pojmovi dobro i zlo nisu inherentni fizikom ili biolokom svijetu ili drutvenim
odnosima kao takvim, neovisno o znaenju i smislu koje im daju ljudi. To su elementarne estice, da tako kaemo, ljudskih identiteta kao drutvenih konstrukcija.
Wendt tim iroko prihvaenim naelima dodaje treu i etvrtu dimenziju. Tvrdi
da je struktura ljudskih odnosa bilo izmeu pojedinaca, skupina ili drava prvenstveno rezultat prihvaenih ideja, a ne materijalnih snaga, kako bi rekli marksisti. Ta tvrdnja izravno dovodi u pitanje sve do sada prikazane kole miljenja. Wendt
tvrdi da ljudska udruenja i odnose odreuju poglavito idejne predodbe njihovih
materijalnih okolnosti nasilja, ekonomskih resursa ili tehnologije.
Na opoj razini analize moda bi dva suvremena primjera mogla ilustrirati
Wendtovo stajalite, neovisno o njegovu napadu na Waltzovo neorealistiko razmiljanje. Bile su potrebne tisue godina akumuliranog ljudskog znanja da se u zrnu
pijeska prepozna raunalni ip, koji e od tada postati kljuna karika u globalnom
komunikacijskom sustavu. Jednako kreativno djelo ovjekovih ideja bila je izgradnja drutva koje e biti toliko modernizirano, industrijalizirano i tehnoloki sofisticirano da proizvede jednog Billa Gatesa iji e opeprihvaen program poboljati
materijalno stanje milijarda ljudi. U Wendtovu svijetu te materijalne uvjete stvaraju
nematerijalne ideje koje oblikuju i odreuju materijalne uvjete drutvenog ivota,
to je miljenje posve suprotno Marxovu.
Taj evolucijski proces takoer otkriva etvrto naelo konstruktivizma, stvaranje
novih ideja. Znanost o drutvu uglavnom dri kako promjene predodaba aktera o
tome tko su odreuju njihove interese, a ne obratno. Identiteti i interesi konstrukcija
su zajednikih ideja. Nisu dani i nisu bezvremeni i nepromjenjivi. Naime, bez njih
nema novih ideja, novih identiteta, novih drutvenih konstrukcija, novih interesa za
inovacije i materijalno stjecanje, nema kompjutorske industrije, nema Billa Gatesa.
No, ono to veinu teoretiara u ovoj knjizi razlikuje od konstruktivista jest naglasak na materijalne uvjete izbora pred kojima stoje akteri i institucije, a ne na ideje
ili idejne strukture znanja to ih akteri grade kako bi objasnili i tako ucijepili vrijednost u svoju drutvenu i prirodnu okolinu. Konstruktivisti tvrde kako se akteri
oslanjaju upravo na to znanje kada donose odluke prilagoavajui se tim uvjetima.103 Ljudski akteri konstruiraju svoje identitete koji im omoguuju djelovati i koji
ih istodobno sputavaju. Njih pak odreuju pravila, norme i institucije koje potvruju
akteri. Ti se modaliteti odnosa aktera i strukture neprestano mijenjaju u beskrajnom
procesu potvrivanja, odbacivanja i drutvene mutacije kojim se akteri redefiniraju i revidiraju strukture koje im omoguuju djelovati ovdje i sada, a koje istodobno
ograniavaju njihovu slobodu.
To ne znai da teoretiari o kojima smo prije govorili odbacuju ili trivijaliziraju
ideje ili uvjerenja kao vane odrednice ponaanja aktera. Oni tvrde da materijalni imbenici mogu objasniti varijancu u ponaanju ljudi i institucija konkluzivnije
102 Adler (2002: 95).
103 Giddens (1984, 1993) do u zamorne i repetitivne detalje razvija taj socijalizirani proces prilagodbe.
213
nego pozivanje na stvari koje ne moemo osjetilno iskusiti. Za pozitivistike i empirijski nastrojene teoretiare drutva te se stvari odnose na drutvene injenice koje
se mogu promatrati i koje su uglavnom nespoznatljive ili nepristupane. Za mnoge
koji nisu konstruktivistikog uvjerenja, teko je, vjerojatno i nemogue, falsificirati
navodne uzrone posljedice tih imbenika dalje od granica promatranja i empirijskog testiranja. Veina suparnika konstruktivizma smatra da materijalne snage i
izvanjske okolnosti guraju i oblikuju ponaanje aktera, kako tvrdi Kenneth Waltz.
Realisti i neorealisti oslanjaju se poglavito na silu kako bi objasnili izbore i ponaanje aktera; liberali i marksisti na bioloko-ekonomske potrebe u uvjetima oskudnih
materijalnih resursa i dano stanje tehnologije; liberalni institucionalisti na zajednike norme kako bi se olakala prilagodba egoistinih aktera u tenji za meusobnim,
iako razliitim, materijalnim dobicima.104
KONSTRUKTIVISTIKA KRITIKA VLADAJUIH

PARADIGMI
Konstruktivizam je nastao uvelike kao reakcija na ono to su mnogi smatrali nedostacima prevladavajue teorije o meunarodnoj politici i sigurnosti. Ti nedostaci
navodno su nadahnuli objanjenja ponaanja aktera tj. konvencionalne spoznaje
koja su potencijalno moralno tetna zato to afirmiraju ve postojee odnose moi.
Drava i oni koji posjeduju njezin monopol na nasilje glavne su mete konstruktivistikog napada. Vladajue teorije u meunarodnoj politici postuliraju postojanje drave kao danost kojoj ne treba objanjenje. Ta se iroko prihvaena (ali nedovoljno
prouavana) Weberova ideja drave i njezinih prisilnih zahvata iznosi bez objanjavanja njezina drutvenog podrijetla ili opravdavanja njezinih tvrdnji o pravu na
vlast i mo. Liberalni ekonomski teoretiari, koji postuliraju preddrutvenog ili nedrutvenog pojedinca kao osnovnu jedinicu drutvene analize i navodno postvarenog aktera, takoer doivljavaju bijes i ljutnju konstruktivista. Trita i egoisti koji
ih odravaju smatraju se, kao i drave, drutvenim konstrukcijama. Te drutvene
jedinice nisu nita manje prijeporne od drava. Slino tome, Marxov ekonomski
ovjek kao drutveni konstrukt ne mora nuno biti nepromjenjiv ili nepopravljiv
kao konzekvencija tehnolokih inovacija i promjena vlasnikih prava. Identiteti nisu
unaprijed formirani. Akteri su sposobni preformulirati i, jednako tako, redefinirati
to znai biti ovjek. Ideje oblikuju tehnoloke promjene i ekonomske prakse.
Konstruktivisti prigovaraju odlukama suparnikih teoretiara pri odreivanju
strukture aktera i sustava koje prouavaju. Kritiziraju ih to nisu razvili teoriju o
tome kako nastaju razliiti akteri i njihovi interesi. Problematiziraju se shvaanja
racionalnog aktera, bilo kao autonomnog, proraunatog, egoistinog i potencijalno
svemonog pojedinanog aktera ili drave. Bilo da objanjavaju trite ili sustav
drava, pretpostavlja se da je akterov interes maksimirati bogatstvo, odnosno mo.
Sustav drava sveden je na ponaanje drava, trini sustav na djelovanje pojedina104 Neki teoretiari prigovaraju konstruktivistikoj optubi da su u suvremenim meunarodnim odnosima
ideje marginalizirane. Vidi tvrdnju Roberta Keohanea da ideje pomau akterima povezivati preferencije
s djelotvornim strategijama, birati izmeu alternativnih strategija i stvarati norme i institucije radi lakih
buduih razmjena. Vidi Goldstein i Keohane (1993) i Keohaneovu (2002) kritiku Wendta te Ruggiejevu
(1998: 866-7) kritiku.
214
ca, kao da su samorazumljivi. Te neispitane pretpostavke, koje konstruktivisti napadaju, navode na pitanje strukture tih odabranih jedinica analize vladajuih teorija;
kako treba prouavati aktere (pojedince, drave ili druge); kako su stekli sadanje
identitete i interese te kako se potonja svojstva s vremenom mijenjaju.
Konstruktivisti svih boja dre da su vladajue drutveno-znanstvene pretpostavke statini i nepromjenjivi identiteti i interesi te odredba o preddeterminiranoj
putanji ponaanja ozbiljno ograniavaju drutveno istraivanje na odnos sredstva
i cilja ili usko i sebino instrumentalno razmiljanje. Objanjenja postaju kruna:
akteri mijenjaju preferencije u odgovor na funkcionalnu, instrumentalnu korisnost
takvih promjena u opsluivanju fiksirane drave ili individualnih interesa i identiteta. Ono najvanije o akterima koje se ispituje, ne uzima se u obzir: kako su ti akteri drutveno stvoreni, kako sebe razumiju, kako se odnose jedni prema drugima
s meusobno konstruiranim identitetima te kako se, kao odgovor na te identitete,
formiraju i stvaraju njihovi interesi. Ti su konstruirani identiteti i interesi koji im
odgovaraju temeljna pitanja koja treba objasniti jer odgovori na ta pitanja moraju
prethoditi stratekoj analizi i razmiljanju u kategorijama sredstava i ciljeva. A konstrukcija tih polaznih toaka promjenjivih identiteta aktera i razliitih interesa
uvijek je otvorena za propitivanje te, prema tome, prijeporna.
Konstruktivisti odbacuju kao da vladajue drutvene teorije. Bez dokaza ili
objanjenja, uzima se kao da se akteri kreu nepromjenjivom i krutom putanjom
kako bi dobili ono to analitiar (a ne predmet istraivanja) smatra da su njihove preferencije. Realisti i njihovi suputnici smatraju da e drave u decentraliziranom sustavu drava teiti moi kako bi dobile to ele, kako bi preivjele i razvijale se. Ne
mogavi rijeiti tu postuliranu sigurnosnu dilemu, stanje za koje se dri da je ugraeno u sustav drava, drave e te tenje reproducirati kao da su ta ogranienja
bezvremena i neopoziva.
Poput realista, klasini liberali takoer smatraju da e pojedinci djelovati kao
da su egoisti. I dok realisti ne mogu zamisliti konvergenciju privatnih egoistinih
preferencija i onih kolektivnih, liberali su uvjereni da se konvergencije mogu postii dobrovoljnim drutvenim mehanizmima. Slijedei Adama Smitha, oekuju da e
pametni egoisti nadii suprotne preferencije preko sve ireg trinog sustava, a ondje
gdje su ve konvergentni, koordinirati napore zaradi zajednikih koristi. Egoisti e
iskoritavati principe podjele rada i komparativnu prednost kako bi stvarali bogatstvo uz najmanji troak i uz maksimalnu dobit te s vremenom podravati inovacije
za najvei broj. Pojedinci e djelovati na taj nain kao da je Smithova preformulacija ovjekove prirode tona, odreena odredbom nekog navodno neizbjenog
atributa trampe, trgovanja i razmjene. Marksisti takoer vjeruju u neminovnost
tehnolokih promjena zbog kojih su ljudi to to jesu i koje (iako uvjetno) postavljaju
granice drutvenim identitetima koje mogu konstruirati.
Konstruktivisti naglaavaju, kako ih ocjenjuju, goleme trokove koje ima znanje zbog ogranienog kao da miljenja. Postavljaju se bitna pitanja o tome tko su
ljudi, kako se i zato ponaaju te kakvi su im izgledi kao vrste. Ti su nedostaci osobito veliki i znaajni kada se osobna i dravna sigurnost nae pred izazovom. Kao
da drave mogle su suraivati i nadii svoje postulirane egoizme, i to ne samo zato
to vjeruju da je njihova suradnja instrumentalno korisna nego i pozitivna, sama po
215
sebi vrijedna politika vrlina.105 Kako kae Wendt u prethodnom izlaganju, sustav
drava i uloge to ih u njemu danas igraju drave pokazuju da postupno slabi hobbesovski svijet koji su realisti i neorealisti uzeli kao nepromjenjiv. Isto tako, kao
da miljenje otvara promatraa za mogunost da pojedinci esto moglo bi se rei
veinu vremena djeluju suprotno oekivanju liberalnih ekonomista da e biti egoistini i sebino stjecati materijalno bogatstvo.106 Za mnoge neoliberalne ekonomiste,
djelovati iz sebinih ili altruistinih motiva znai isto to i djelovati iracionalno,107
onako kako liberalni model oekuje standardnog ekonomskog, materijalno motiviranog ovjeka.
A to ako je i Marx pogrijeio? to ako se motivi za kapitalistiku eksploataciju i imperijalistiku ekspanziju, koje stipulira marksistika teorija, mogu zauzdati
domaim i meunarodnim politikim i drutveno-ekonomskim reformama, poput
onih to su ih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata pokrenule liberalno-demokratske drave usvajanjem reima slobodne trgovine?108 A iz radikalno suprotnog
motrita, zato pretpostavljati, prema konstruktivistikom miljenju, da se ovjekova evolucija zbiva prema nekom principu povijesne determinacije i da taj proces
odreuje neki racionalan, instrumentalan funkcionalni imperativ i briga za uinkovitost? Australski su Aboridini svoj nain ivota uspjeno odravali vie od etrdeset tisuljea. Gledano iz kuta konstruktivistikog miljenja, djelovali su racionalno
kao svaki modernizirani ovjek danas. Ne postoji neki nepromjenjiv i univerzalan
oblik racionalnosti nego (zamisliva) mogunost bezbroj racionalnosti to ih akteri stvaraju i konstruiraju kao privremeno ograniene sustave koji njihove razliite
identitete ukljuuju u strukture znaenja koje ih ograniavaju, ali i im omoguuju
drutveno djelovati na naine koji su za njih razumni i racionalni.
Veina je konstruktivista uvjerena da e otvaranje istraivanja sastavu aktera
i njihovoj drutvenoj konstrukciji dati prednost pitanjima to ako pred kao da
miljenju kako bi objasnilo kako ljudski akteri razumiju sigurnost. U konstruktivistikom pristupu protuinjenice pobjeuju injenice zato to, kao metodologija analize, tonije objanjavaju kreativne, refleksivne sposobnosti ljudskih aktera
s jedinstvenim jezinim vjetinama i pojmovnim miljenjem. Drugim rijeima,
konstruktivisti tvrde kako je ono to smatraju realnim, potencijalno bezgranina
prilagodljivost identiteta i interesa aktera te drutvenih struktura koje te aktere oblikuju i kojima se njihovo ponaanje prilagoava. Ta sjena konstruktivistike budunosti, da posudimo od Roberta Axelroda,109 omoguuje bolje objanjenje ponaanja
aktera i otvara istraivanje za iri spektar buduih promjena nego prevladavajue,
statine kao da teorije. Kada se sklop i izbori aktera postave na taj nain, problematiziraju se i dovode u pitanje postojee strukture moi i visoki poloaji povlatenih aktera to ih one podupiru.
Konstruktivisti tvrde da je njihova interpretacija realnosti bolja od uobiajenih
105 Schroeder (1994b, 2003, 2004) tvrdi kako europske drave i dravnici nisu samo razumjeli da rat
prijeti njihovim dravama i reimima nego i da su miroljubiva rjeenja za sukobe drava i reima sama po
sebi korisna za stvaranje europske sigurnosne zajednice sklone konsenzualnoj, a ne prisilnoj suradnji.
106 Frank (1988). Frankov suprotni glas ba i nije vladajue miljenje u konvencionalnoj ekonomskoj
teoriji, no sve se vie prihvaa. Relevantne su takoer ranije kritike liberalne ekonomske misli u Polanyi
(1944, 1959) i Durkheim (1993).
107 Za drugaije miljenje vidi Frank (1988).
108 Ruggie (1982) i Cooper (1968).
109 Axelrod (1984).
216
objanjenja ponaanja aktera te nastanka i nestanka svih drutvenih sustava, ukljuujui prakse koje ih odravaju ili nagrizaju. Raspon izbora aktera i mogunosti promjene istodobno su (i paradoksalno) uvijek ogranieni, a ipak otvoreni bezgraninoj
preformulaciji. Kako kae Wendt (slijedei Anthonyja Giddensa), na promatranje
svijeta kako u drutvenim tako i u prirodnim znanostima utjeu nae teorije, ali
samo drutveno-znanstvene teorije imaju potencijal postati i dijelom njihova svijeta.
Takve preobrazbe kre pretpostavke kauzalne teorije referencije jer teorija uzrokuje
stvarnost, a ne vice versa.110
Ako ljudi mogu graditi svijet prema svojoj elji i volji, kako smatra veina konstruktivista ponavljajui ono to je prije vie od dva stoljea tvrdio Rousseau te
ako i drave mogu anarhiju pretvoriti u to god ele, tada to znanje o strukturi
aktera (ontologija) i njihovoj svjesnoj svijesti i sposobnosti za bezgranino re-rekreiranje toga znanja (epistemologija) zajedniki daju prednost to ako miljenju i
djelovanju pred kao da teorijom i praksom. Slavna i esto ponavljana ontoloka
(i moralna) odredba ljudskog stanja na poetku Drutvenog ugovora Jean-Jacquesa
Rousseaua da se ljudi raaju slobodni, a da su posvuda u okovima reafirmira se
i predstavlja kao znanje i kao smjernica te potie na djelovanje kako bi se te rijei
pretvorile u djela.111
Konstruktivistika kritika kao da miljenja logino vodi jedinstvenom konstruktivistikom razumijevanju, ponajprije u pogledu objanjavanja drutvene promjene. Konstruktivisti razlikuju kauzalno i konstitutivno objanjenje ponaanja
aktera i njihovih institucija. U uobiajenoj kauzalnoj analizi, kad kaemo, kako kae
Wendt, da X uzrokuje Y, pretpostavljamo da (1) X i Y postoje neovisno jedno o
drugom; (2) X vremenski prethodi Y-u, i (3) ali za X, Y se nije dogodio.112 To objanjenje u osnovi ponavlja esto navoen pokuaj Roberta Dahla da operacionalizira
pojam mo kao ono to uzrokuje da A uini neto to inae ne bi inio kad ne bi
bilo moi koju ima B.113 Dakako, taj se nain miljenja moe primijeniti na iskaze o
fizikom i biolokom svijetu. On takoer dokazuje epistemoloke pretpostavke bihevioralne teorije. Konstruktivisti pokazuju kako to razumijevanje uzronosti, kada
se primijeni na ljude, drutvene odnose i ponaanje aktera, navodi na pogrene zakljuke i krivotvori nain na koji je konstruirano drutveno znanje te kako ponaanje aktera treba tono i primjereno objasniti.114
Konstruktivisti tvrde (uprkos Wendtovim ogradama izloenim u nastavku) da akteri i njihove drutvene konstrukcije nisu meusobno neovisni i samostalni. Uzajamno ih konstituiraju znaenja i ideje od kojih su sainjeni. Te ideje
oblikuju drutvene strukture koje odreuju identitete i interese aktera i institucija.
Konvencionalna drutvena znanost uglavnom svodi te postulirane konstruktivisti110 Wendt (1999: 76).
111 Rousseau (1950).
112 Wendt (1999: 79).
113 Dahl (1957).
114 Ova knjiga, kako se objanjava u 1. poglavlju, uzima ire i obuhvatnije shvaanje empirijske ili
bihevioralne uzronosti. Omoguuje promatranje ireg spektra ljudskog djelovanja i smatra da on moe
posluiti za objanjenje ljudskog miljenja i djelovanja. Objanjavajui to akteri ine te zato i kako
to ine, postulira vanost, esto determinacijsku, uzrone uloge vrijednosti, ideja i subjektivnih umnih
stanja. To je naroito vano kako bi se shvatilo to akteri razumiju pod sigurnou te kako se nose s tim
shvaanjem i znanjem radi odgovaranja na taj imperativ. Te pretpostavke o uzronosti oito zaostaju za
stajalitem pravih konstruktivista, od kojih neki, zbog pristranosti promatraa, odbacuju mogunost
objektivne drutvene znanosti koja moe stei uvid u subjektivna umna stanja aktera.
217
ke strukture na zajedniko ili opeprihvaeno kulturno znanje. Konstruktivisti pak

govore o takozvanom kolektivnom znanju, koje odreuje identitete i interese aktera. Oni su u meusobnim odnosima i praksama slobodni s vremenom potvrivati,
modificirati ili odbacivati kolektivne strukture znanja. Taj se proces potvrivanja,
ponavljanja, mutiranja, odbacivanja i promjene identiteta i drutvenih struktura uzajamno konstituira. Ne moe se smjestiti ili svesti na zasebne lance uzroka i posljedica ili sredstava i ciljeva, kako je zamiljeno u konvencionalnoj drutvenoj znanosti u
kojoj, kao u Waltza, struktura odreuje ponaanje aktera (tj. drave) ili se racionalni
izbori pojedinanih aktera u potrazi za materijalnom koristi (liberalna ekonomska
teorija) kristaliziraju u stalne obrasce ili trine strukture.
Svojstva aktera ne postoje neovisno o drutveno konstruiranim normama, pravilima i institucijama koje ih oblikuju. Ta konstrukcija, utemeljena u pravilima tvori
drutveno znanje i odreuje tko su akteri kao drutveni konstrukti, onako kako se
izraavaju u odgovarajuim drutvenim praksama sukladnim njihovim identitetima. Ti su akteri dio vlastitih drutvenih konstrukcija, bez obzira na to jesu li svjesni
koje uloge imaju u svojem konstruiranju ili transformiranju. Tako konstruktivisti
dovode u pitanje kljune pretpostavke prevladavajue uzrone logike. Prvo, X i Y,
zamiljeni kao zasebne varijable, ne postoje neovisno jedan o drugom. Drugo, odnos
izmeu tih varijabli nije sekvencijalan nego simultan i meusobno konstitutivan.
Konstruktivistiku tvrdnju o dodanoj vrijednosti objanjavanju ponaanja aktera moemo ilustrirati primjerom, promatrajui meusobnu drutvenu konstrukciju
aktera i strukture kroz kolektivne ideje i znanje. Uzmimo drutveno konstruiranu
razliku izmeu gospodara i roba. Kada se te drutvene injenice i odnosi pokrenu i
institucionaliziraju u jezinim govornim aktima i praksama aktera i institucija kao
stalni elementi njihovih drutvenih interakcija, u biti odreuju identitete i interese
gospodara i roba. Miljenje i djelovanje tih aktera mogu se razumjeti kao drutveno
konstruirana znaenja pridana njihovim drutvenim poloajima.
Te drutvene konstrukcije i uloge pripisane akterima u njima mogu se ilustrirati jo dvama primjerima. Esej Georgea Orwella Ubijanje slona prikazuje taj proces stvaranja identiteta i interesa kao funkciju drutvene interakcije. Orwell, autor
ivotinjske farme i 1984, sjea se vremena kada je bio britanski slubenik u junoj
Aziji. Opisuje kako je mjesno stanovnitvo pod njegovom upravom oekivalo od
njega da ubije slona za kojeg su tvrdili da je kradljivac. Iako je osobno bio protiv
toga, smatra kako je morao postupiti sukladno oekivanjima onih koji su mu navodno bili podreeni. Postupiti drugaije, znailo bi naruiti mjesnu predodbu o
Orwellu kao predstavniku vladajuega Britanskog Raja* i identitet i uloge to su mu
ih, ironino, pripisali indijski podanici Raja.115
Drugi je primjer francuskoga generala kojega je francuska gaullistika Peta
Republika otpustila iz vojske zbog sudjelovanja u neuspjelom dravnom puu.
Njegova je obrana slina Orwellovu obrazloenju onoga to je morao uiniti, unato
tome to je mislio da je pogreno. General je na sudu rekao kako je bio voa svojih
postrojba i kako je morao sluati ono to su traili. Generalovo opravdanje moe se
ugrubo parafrazirati ovako: Bio sam ef. Dakle, morao sam ih slijediti.
Razmislite naas o Amerikome graanskom ratu. Moe li se on razumjeti kon* Britanska Indija, engleski/sanskrtski British Raj, od 1858. do 1947. naziv za zemlje Indijskog
potkontinenta pod upravom britanske kolonijalne vlasti od 1858. do 1947. (op. pr.)
115 Orwell (1954).
218
struktivistiki? Radilo se o nastavljanju ropstva kao legitimne drutvene prakse te

ovlasti nekoliko drava da tu instituciju zadre, tj. ovlast federalne vade i Unije
amerikoga naroda da ukloni ono to su mnogi smatrali moralno gnusnom institucijom. Ti stavovi, kao drutvene injenice i kao konkurentski i nepomirljivi oblici
smisla, znaenja, vrijednosti i uvjerenja, doveli su do graanskog rata. Prema miljenju konstruktivista, ti uzajamno konstruirani, suprotstavljeni akteri i strukture
pretvaraju golemu fiziku tetu i pokolj u smislene i racionalne. Nije to, naravno, instrumentalna racionalnost sredstava i ciljeva pretenog dijela drutveno-znanstvenog istraivanja. To je supstantivna racionalnost duboke predanosti aktera onome
to institucije drutva konstruiraju kao temeljne drutvene svrhe ukidanje ili ouvanje ropstva. To novo znaenje pridano amerikom identitetu temeljne jednakosti
rasa donosi promjene drutvenih praksi i prihvaenih shvaanja o tome koje norme,
pravila i institucije treba vrednovati kao legitimne. Te su nove ideje, i s njima povezane promijenjene drutvene prakse, naizgled bolje smjernice za objanjavanje
ponaanja aktera nego iskljuivo pozivanje na instrumentalne proraune aktera o
uinkovitosti i funkcionalnoj korisnosti njihova djelovanja. Konstruktivisti umjesto
toga naglaavaju primjerenost djelovanja s obzirom na identitete aktera, a ne konzekvencije njihovih izbora i strategija u kategorijama sredstava i ciljeva.
Prema miljenju konstruktivista, pobjeda Unije usmjerila je ameriku republiku
na put posve drugaiji od puta izvornog Ustava. Usvajanjem trinaestog, etrnaestog
i petnaestog amandmana na Ustav, ukinula je ropstvo. Pokrenula je takoer ukidanje diskriminacije meu rasama, uz dravnu potporu. Zapalila je iskru pokreta za
graanska prava, koji se do danas nastavlja. Kako je identitet Amerikanaca preao
s rasne, rodne i etnike nejednakosti na jednakost svih graana, tako je taj novoutemeljeni identitet stvarao pravila, norme, institucije i prakse kako bi ta drutvena
konstrukcija zaivjela. Ostvaren sekvencijski, odreeni sastav aktera i strukture u
danom trenutku proizvod je procesa neprestane konstrukcije, bez obzira na to shvaa li se kao ponavljanje, mutacija ili preobrazba odreenog drutvenog sklopa.
Eksplozivno irenje zahtjeva za ljudskim pravima diljem svijeta nakon Francuske
revolucije i proglaenje prava ovjeka vjerojatno su takoer vani za konstruktivistiko stajalite o uzajamnom konstituiranju aktera i struktura koji proizvode drutvene injenice. u En-laja, kineskog komunistikog vou koji se kolovao u Parizu,
pitali su navodno to misli o Francuskoj revoluciji. Navodno je odgovorio: Prerano
je rei. Znaenje je te opservacije da su ideje slobode i jednakosti oito univerzalne vrijednosti. Ta prava ljudi imaju samim time to su ljudi. Ta redefinicija ljudskih
prava razvijala se dva stoljea i postala je jednom od najdinaminijih snaga koje
pokreu svjetsku politiku.116 Iako ideja ljudskih prava poprima razliite oblike u raznolikim i razliitim drutvima, posve je jasno da je takoer ono to Francuzi nazivaju force profonde. U konstruktivistikoj je terminologiji ta force profonde sve vie
globalna drutvena injenica koja odreuje kulturno znanje misleih, refleksivnih
racionalnih aktera i strukturira njihovo ponaanje u svim ljudskim drutvima kao
naizgled nezaustavljiv globalni pokret.117
Ljudski su akteri sve vie osvjeivali da imaju zajednike vrijednosti kao ljudi.
Diljem svijeta rasli su pritisci da se ta prava zatite i provode;118 ljudi rade na tome
116 Searle (1995).
117 Ta je analiza razvijena u knjizi koju je autor uredio; Kolodziej (2003).
118 Za podatke koji to dokazuju vidi Kolodziej (2003), passim.
219
da promijene svoje drutveno-ekonomske i politike uvjete kako bi odgovarali tim

novim predodbama o tome to znai biti ovjek. Ne znai da e se irenje tih novih kulturnih vrijednosti konkretizirati u svim drutvenim praksama. Sjetimo se
pokolja na kineskom Trgu nebeskog mira 1989, ruandskog i bosanskog genocida i
graanskih ratova koji se vode u mnogim dijelovima svijeta u Sudanu i sredinjoj i zapadnoj Africi, gdje su sukobi gotovo hobbesovski. Bit je u tome da se, prema konstruktivistikim naelima, ni ideje o ljudskim pravima, ni nedae ropstva
i genocida, ni ukidanje tih praksi ne mogu lako ili uvjerljivo pripisati postojanju
autonomnih, neovisnih i drutveno nepovezanih pojedinaca to je glavna tvrdnja
konstruktivistike misli.
PREMOIVANJE JAZA: WENDTOV SVIJET119

Prijeimo sada na dublje ispitivanje pomno argumentiranog i iscrpno predstavljenog
konstruktivistikog stajalita, naime onoga Alexandera Wendta. Wendtov konstruktivizam odgovara na tri problema. Prvi je neorealizam Kennetha Waltza, temelj za
Wendtov oblik konstruktivizma. Drugi je Wendtova kritika vladajuih paradigmi u
drutvenim znanostima i njegov pokuaj da to znanstveno istraivanje ukljui u iri
okvir konstruktivistikog projekta. Posljednji problem potjee od mnogih njegovih
konstruktivistikih kolega koji, kako je prije reeno, misle da on previe priznaje
vladajuim teoretskim stajalitima. Prikazom razvoja Wendtovih odgovora na te tri
skupine kritiara, odbijajui njihove napade, moe se stei stanovit dojam o estini
polemike i otrim razlikama izmeu tih protivnika. Wendtu bi se takoer moglo odati
priznanje za eruditski napor navigacije tim nemirnim vodama kursom koji je nazvao
via media meu njima, veinom na alost njegovih konstruktivistikih skeptika.
Wendt pozdravlja Waltzovu strukturalnu teoriju ponaanja drava kao pravi korak
u pogrenom smjeru. Potvruje eksplanacijsku snagu strukturalnog pristupa, ali odbacuje Waltzove materijalne uvjete kao uzrok utjecaja strukture na ponaanje aktera (tj.
drave). Konkretnije, odbacuje anarhiju i kao uzronu silu i kao stanje koje sekvencijski
prethodi konstrukciji od strane drave uzajamno priznatih (i promjenjivih) identiteta
i interesa. Za Wendta je anarhija prazna posuda koja nema nikakva smisla bez ljudskog znaenja i praksi koje iz njega proistjeu i koje to stanje definiraju. Usmjerujui
se na dravu, a ne na pojedince, kako bi voljeli mnogi njegovi konstruktivistiki pristalice, Wendt kae da drave konstituiraju svoje odnose na temelju zajednikih predodaba o tome to je drava i, prema tome, u emu lee njezini interesi. Waltzova
struktura moi i decentralizirana distribucija kapaciteta za nasilje u dravama te
njegova neprestana i nesmanjena briga za opstanak i sigurnost, u Wendtovoj su kritici nepotpune.120 Vanost je Wendtove kritike u tome to je izreena na Waltzovu
terenu, a ne s nekog mjesta izvan Waltzova neorealistikog okvira. Drave za Wendta
nisu zatvorene u waltzovski kalup; mogu izai i initi s anarhijom to god ele.121 U
Wendtovu svijetu drava, mogu ak vjerojatno nadii sigurnosnu dilemu realizma.122
119 Meunaslov je posuen, na emu zahvaljujem, od kritike Wendtova lakog konstruktivizma iz pera
tekog, pravog konstruktivista, Stevea Smitha (2000).
120 To istiu i dva realista. Vidi Christensen i Snyder (1990), ali iz strateke, a ne sistemske perspektive.
121 Wendt (1992).
122 Wendt (2003).
220
Wendt dri da drave imaju u meusobnim odnosima irok spektar izbora.

Waltzov opis sustava decentraliziranih drava ne nalazi i ne prua nikakvo vodstvo
za odluku o tome koje anarhine odnose slijediti. Na primjer, drave mogu vjerovati
da opstanak zahtijeva odranje postojeeg stanja. Pritom su primjerene racionalne
strategije i prakse odvraanje i prilagodba. Ili, mogue je da strah od drava koje doivljavaju kao neprijatelje bude tako velik da odaberu prema njihovu miljenju racionalno - revizionistiko stajalite jaanja i uklanjanja protivnika te trajnog uklanjanja
prijetnji vojnom silom. Waltzovo kruto razdvajanje strukture i drave kao neovisne,
odnosno ovisne varijable neobjanjivo odbacuje svaku uzronu povezanost izmeu
distribucije sposobnosti kao strukture i promjenjivih materijalnih sposobnosti koje
nastaju unutar drave kao inherentne sastavu tih materijalnih struktura nasilja.
Proirujui takvu analizu, Wendt tvrdi kako Waltz u svoju strukturu moi
svojstva drava poput njezinih promjenjivih identiteta i interesa koja zapravo
obavljaju eksplanacijski posao pripisan anarhiji. Uloga samopomoi, stav sebinog
egoizma prema drugim dravama i tenja za sigurnosti predstavljaju odreenu koncepciju anarhije kod Waltza. Ta svojstva Waltzove anarhije pokreu sustav i ponaanje drave. Budui da u konstruktivistikom miljenju ta svojstva ili ideje o dravi
odreuju meusobne identitete drava, stvaraju nematerijalnu strukturu ideja koja
ih uzajamno konstituira. Ta je struktura ugraena u same identitete drava to
ih ini realnim i snanija je od Waltzovih materijalnih ogranienja, kojima se ne
moe manipulirati i mijenjati ih. Institucija i struktura ideja koje pokreu i oblikuju aktera meusobno nisu odijeljene i zasebne; struktura ne uzrokuje ponaanje
drave u odgovor na unutarnje interese za opstanak. Gledan iz Wendtova svijeta,
Waltzov opis anarhije predstavlja samo jedan od tri mogua oblika kultura ili struktura ideja i znanja od kojih drave potencijalno mogu birati. Wendt smatra da su drave posve slobodne stvarati koji god oblik anarhije ele. Ti oblici mogu sezati od
neprestanog sukoba do vjenog mira, od Hobbesa preko Lockea do Kanta.
Svaki se moe razlikovati od drugog s obzirom na meusobnu percepciju ili
koncepciju drava kao neprijatelja (Waltzova analogija), suparnika ili prijatelja. Te
koncepcije identiteta drava kao neprijatelja, suparnika ili prijatelja ne namee neka
uniformno sastavljena anarhija. Specifina anarhina struktura predstavlja uzajamno konstituiran proizvod interakcije drava. Kristalizacija tih konstrukcija u idejne strukture pretpostavlja istodobno uzronu ulogu u tom krunom i ponovljivom
procesu trajnih i reproduciranih razmjena. Kao idealni tipovi, svaki oblik kulturno
stvorene anarhije ima zasebnu logiku dravnog identiteta, interesa, uloge i primjerene upotrebe tvrde i meke moi. Hobbesovska kultura anarhije odgovara hobbesovskom modelu koji je u ovoj knjizi ve prilino opseno opisan. No, iako je sustav
drava moda nastao iz hobbesovske anarhije, tvrdi Wendt, sada se sustav drava
razvio u lockeovski sustav u kojemu drave jedne druge shvaaju vie kao suparnike
nego kao neprijatelje.
Logika i bihevioralne posljedice hobbesovskog i lockeovskog sustava mogu se
preklapati tijekom jedne epohe zato to drave mogu skretati od oruanih neprijateljstava i rata prema miru i suradnji i opet natrag. Proces promjena dravnih identiteta,
interesa, praksi i primjerenih pravila, normi i institucija opisan je kao bitno dinaminiji i fluktuirajui nego to to doputa Waltzova analiza. Taj skup temeljnih ideja koje
se stalno mijenjaju i prema kojima drave mogu djelovati, navodno lako mogu prepo-
221
znati kako drave koje ih stvaraju tako i iznimno tanan vanjski promatra (Wendt i
njegovi konstruktivisti) kao oblik znanja i kao objanjenje ponaanja drava.
Prema Wendtu, u uvjetima lockeovske anarhije drave prihvaaju status quo i
potuju suverenost drugih drava. Iskljuen je revizionizam kao strateka opcija i
praksa. S veim marginama slobode s kojom se moraju nositi ili s prijetnjama svojoj sigurnosti ili interesu koje moraju rijeiti te s manjom zabrinutou da bi njihova
suverenost mogla biti naruena, drave mogu ulaziti u vee rizike suradnje s drugim dravama, vrednovati budue interakcije s drugim dravama (kako predvia
Axelrod)123 te birati apsolutne a ne relativne koristi (kako tvrdi Keohane).124 Vojna
sila postupno ustupa pred nevojnom silom i onome to Joseph Nye naziva meka
mo u lockeovskom sustavu sve vee meuovisnosti.125 Ako rat izbije, drave mogu
oekivati uzajamna ogranienja u primjeni nasilja i vodit e ih moralna naela, poput teorije pravednog rata,126 kako radi manje upotrebe sile, naroito protiv civilnog
puanstva, tako i radi suzdravanja od potpunog poraza i sloma drave protivnik.127
Te su tendencije ilustrativne, a ne konkluzivne, jer, uostalom, opisujemo proces
potencijalno neprestane promjene, mutacije i evolucije, a ne hobbesovske zavrnice.
Lockeova je anarhija dostatno razliita od Hobbesova rata svih protiv sviju da moe
biti posve zasebna kultura anarhije s vlastitom, jedinstvenom distribucijom ideja
i, sukladno tome, korpusom znanja koji e drave voditi u njihovim interakcijama, odreenim uzajamno konstituiranim identitetima, interesima i odnosima moi.
Prijelaz na lockeovsku ili kantovsku anarhiju ne nastaje zbog uinkovitosti novih
naina djelovanja; potiu ga posve razliita shvaanja o tome to drava jest, to bi
trebala initi i to drave mogu jedne od drugih oekivati u pogledu zajednikih
normi i ogranienja to ih one impliciraju za ponaanje. U Wendtovu svijetu, rat i
sigurnosni problemi nisu nuno imperativni ili najvaniji.
U Drutvenoj teoriji meunarodne politike Wendt spekulira (i priznaje da konane dokaze nema) da se sustav drava kree prema kantovskoj zavrnici.128 U takvom
bi se sustavu drave meusobno doivljavale kao prijatelji, a kada se prepoznaju kao
prijatelji, drave stvaraju posve nove interese. Takoer, korjenito bi se promijenile
kalkulacije o ponaanju drava. Tada bi drave mogle prihvaati ire margine rizika da bi im druge drave mogle nauditi i natetiti. Kao konkurenti u lockeovskom
sustavu kojemu su predane, drave ne bi bile u stalnom strahu da e biti prevarene.
Sada se vie oekuje suradnja nego sukob i izdaja. Kako je Karl Deutsch prvi rekao za Europsku uniju u nastajanju, u pluralistikoj sigurnosnoj zajednici drave e
shvatiti da im se interesi pribliavaju. Ako bi sukobi i izbili, ipak svi mogu oekivati
da e se razlike na kraju rijeiti miroljubivo. Sigurnosna dilema svojstvena hobbesovskoj anarhiji, koja jo vreba pod povrinom lockeovske sistemske logike, bila bi
nadiena ili barem znatno ublaena, sve do toke marginalnog problema u kantovskom poretku.129 Veina konstruktivista, koji se moda ne slau s Wendtovim obja123 Axelrod (1984).
124 Keohane i Nye (1984).
125 Nye (1990) i Keohane i Nye (1989).
126 Walzer (1974).
127 Wendt (1999: 282ff).
128 Dok ovo piemo, njegove spekulacije idu mnogo dalje od kantovske anarhije kao krajnje faze
sustava drava. U svojim dananjim razmiljanjima, koja u ovo izlaganje nisu ukljuena, vidi mogunost
eventualno neke svjetske drave. Wendt (2003).
129 Deutsch (1957).
222
njenjem sigurnosnog ponaanja drava, ipak potvruje njegov optimizam i razabire

pojavljivanje osjeaja za mi i zajednitva meu dravama i u drugim regijama.130
Na tom se mjestu meutim Wendt odvaja od mnogih konstruktivista. Iako je
sklon stajalitu konstruktivista koji istiu samo ideje i njihovoj zajednikoj sumnji
u pogledu stvarnih ili potencijalnih zala drave i potrebe da ih se nadie, Wendtova
je glavna namjera objasniti drutvenu stvarnost kao glavni cilj drutvene spoznaje, a
ne baviti se problemom kako se te spoznaje konstruiraju i stjeu, problemom za koji
jo nije naeno konano rjeenje. To su pitanja epistemologije, sredinji problemi
tvrdih konstruktivista, a ne ontologije ili onoga to je stvarno. Wendt uzima drave
kao dane i tako, prema tvrdim konstruktivistima, ini teku greku postvarivanja
drave. Umjesto da problematizira dravu, kako mu savjetuju kritiari, on problematizira Waltzovo shvaanje anarhije i uvodi morfologiju preobrazbi dravnih identiteta iz kojih proizlaze odgovarajui i posve drugaiji i proturjeni interesi od onih
koje Waltz naziva bezvremenim i nepromjenjivim dravnim atributima.
Postulirajui drave kao stvarne, Wendt nastoji zadrati konstruktivizam unutar irokih granica vladajue teorije meunarodnih odnosa. Stavlja u zagrade (tj. na
stranu) pitanje bezuvjetnog zahtjeva drave da se ouva i reproducira u odreenom
obliku. Tvrdi da je promatra i teoretiar dodue sudionik u drutvenoj teoriji koju
gradi, ali da ipak moe proizvoditi znanje koje u modificiranom obliku zadovoljava
kriterije prirodnih znanosti. Tvrdi konstruktivisti, s druge strane, uglavnom se bave
stvaranjem drutvenog znanja koje oslobaa ljude opresivnih struktura.131 Kako se
gradi znanje o drutvenim odnosima, postaje tako kljuan problem i izazov ne samo
Wendtovoj vrsti konstruktivizma nego i, ire, tvrdnjama vladajue drutveno-znanstvene teorije. Zbog prvenstva to ga tvrdi konstruktivisti daju epistemologiji, suprotstavljaju se Wendtu i posve oprenim polovima drutvenih znanstvenika koji su
empirijski, racionalno usmjereni.
Wendtovo postuliranje drave kao samoorganizirajue jedinice koja posjeduje monopol na legitimno nasilje ne odgovara tvrdim teoretiarima. Smatraju da
Wendtova formulacija konstruktivistikog projekta previe doputa moi drave.
Njegov kompromis ometa potragu za alternativnim mehanizmima vladavine i drutvenog ureenja. Ako je drava ideja, moe se mijenjati dobrovoljnim i promiljenim
preobrazbama mogunost koju Wendt u naelu priznaje, no sumnjiav je u pogledu njezina doglednog ostvarenja. To tolerantno shvaanje drave, kako ga optuuju njegovi kritiari, zapravo odvaja dravu kao aktera od strukture koja navodno
konstituira dravu. Tim se korakom navodno previe poputa drugim teoretiarima
sigurnosti i meunarodnih odnosa, osobito realistima, liberalima i liberalnim institucionalistima. Wendta se isto tako optuuje da prava na autoritativno znanje daje
tim kolama miljenja, a implikacija je tog poputanja to to Wendtovo postvarenje
drave nesvjesno potvruje njezina prava monopola na legitimno nasilje upravo
ono njezino svojstvo koje tvrdi konstruktivisti dovode u pitanje.
Pokuavajui povezati bihevioralnu ili racionalistiku drutvenu znanost i konstruktivizam, Wendtov pragmatini pristup priznaje da e drava jo dugo postojati.
Nemamo pri ruci zamjenu za tu jedinicu politike organizacije i svjetskog poretka.
Materijalne sposobnosti drave i lojalnosti koje ona trai, tvrdi Wendt, ne mogu se
130 Adler i Barnett (1998) i Katzenstein (1996).
131 Adler (2002: 107). On daje odlinu, preciznu kritiku kritika tvrdih konstruktivista koju ovi upuuju
Wendtovom via media.
223
tek tako odbaciti, barem u predvidivoj budunosti. Doista, Wendt dri da sigurnosne
uloge koje drava igra u biti nisu vezane za vrijeme. Te se uloge mogu razlikovati od
svake posebne drutvene jedinice u razvoju ljudskih drutava. Najvanije je stvaranje drutvenih jedinica, kao to je drava, koje mogu koristiti golemo i legitimno
nasilje kako bi presuivale u drutvenim sukobima u svojem dobu ili epohi. Rije
drava manje je vana od kapaciteta kojima raspolae, a koje ljudi slobodno mogu
uloiti u druge drutveno stvorene jedinice koje kroz vrijeme i prostor poprimaju
razliite oblike i modalitete.
Teko da e ova obrana Wendtova stajalita pokolebati tvrde konstruktiviste.
Jedan kolega konstruktivist jadikuje: Zato se Wendt odluio za tako ograniavajuu konstruktivistiku teoriju? Kao konstruktivist, trebao je znati da konstruktivistike teorije moraju ostaviti prostora za nove i neoekivane strukturne mogunosti.
On umjesto toga nudi teoriju i prikaz djelovanja drava koje zatvara u politiku kao
prouavanje meudravnih odnosa te u konanici odustaje od uvoenja u teoriju
krajnjeg graditelja svjetova pod ime mislim na misleu, esto razumnu, katkad
iznenaujuu, ak povremeno kreativnu ljudsku jedinku.132 Ovaj kratki prikaz ne
moe definitivno rijeiti tu prepirku meu konstruktivistima. Cilj je ovoga izlaganja
iznijeti kljune toke prijepora meu suparnicima kako bi itatelj bio obavijeten
prije nego to se odlui.
KONSTRUKTIVIZAM I HLADNI RAT: WENDT I NJEGOVI

NESIGURNI SAVEZNICI
Do sada je Wendtov konstruktivizam sluio kao surogat za tu kompleksnu i posvaanu kolu miljenja. Mnogi konstruktivisti, meu njima i anonimni recenzenti ove
knjige, snano prigovaraju da Wendt ne predstavlja njihova stajalita. Neki su ga ak
spremni iskljuiti iz te kole miljenja. Vrednovanje njegova objanjenja Hladnoga
rata, kao da je to konstruktivistiko stajalite, znailo bi da isputamo njegove konstruktivistike kritiare ne davi im priliku da iznesu kako oni tu kolu shvaaju. Uz
rizik nepotrebnog kompliciranja izlaganja, a da bismo bili poteni prema konstruktivistima svih boja, ukratko se prikazuju i vrednuju dva alternativna konstruktivistika objanjenja zavretka Hladnoga rata. Zajedno s Wendtovim objanjenjem, moglo
bi se rei da pokrivaju glavne frakcije unutar konstruktivistikog projekta s obzirom
na teoriju meunarodnih odnosa i sigurnosti.
Prva alternativa, ili meka konstruktivistika pozicija, usmjerit e se na
Friedricha Kratochwila i njegove kolege. Kratochwil pada ispod Wendtove analize
na razini sustava na razinu vanjskopolitike analize i unutarnje politike Sovjetskoga
Saveza. Pri istraivanju tih razina analize te aktera koji odgovaraju tim perspektivama, konstruktivisti navodno kopaju dublje, traei primarne uzrone strukture
ne samo kako bi objasnili zavretak Hladnoga rata i tako oslabili realistiku, neorealistiku i liberalnu institucionalistiku teoriju nego i radi toga da ustanove te tee
132 Adler (2002: 108). Kurziv u izvorniku. Kako je prije reeno, estina polemika meu konstruktivistima
i irok raspon njihovih filozofskih problema, naroito s obzirom na njihova oprena stajalita o temeljnim
problemima i pitanjima ontologije, epistemologije, metodologije, dokazivanja, kognitivno otkrivenog ili
drutveno konstruiranog znanja itd. nadilaze prostor ovog izlaganja i uobiajenoga drutveno-znanstvenog
istraivanja.
224
oblike konstruktivizma u odnosu na Wendtov. Duboke promjene identiteta aktera u

unutarnjoj politici i u mentalnom sklopu vodeih sovjetskih reformatora nude se kao
uvjerljivije objanjenje za kraj Hladnog rata nego promjene materijalnih kapaciteta,
prvenstveno vojnih snaga velesila. Takva analiza takoer se suprotstavlja Wendtovoj
usmjerenosti na anarhiju i usko postavljene preformulacije dravnog identiteta kao
funkcije meudjelovanja tih postvarenih jedinica. I Wendt i pristalice te proirene inaice konstruktivizma mogu se sloiti oko toga kakva se promjena dogodila.
Razlikuju se u odreivanju konkretnih snaga promjene koje su u posthladnoratovsko doba navodno transformirale svjetsku politiku te rijeile sigurnosnu dilemu velikih sila i Hladnoga rata, koju mnogi nekonstruktivisti smatraju endemskom za
meudravne odnose i sustav nacija-drava.
Posljednje konstruktivistiko stajalite koje e se ispitati vezano je uz tvrdi ili
idejni konstruktivizam, koji inzistira na kljunim principima koje Wendt i meki
konstruktivisti manje-vie ignoriraju. Oni smatraju da objektivne, ahistorijske generalizacije o ponaanju aktera nisu mogue; da ne postoji neko ope pravilo za ponaanje aktera izvan drutvene konstrukcije takvih pravila; i da su akteri sposobni
redefinirati svoje identitete ak i, paradoksalno, kao nenamjeravana i ironina konzekvencija njihovih postupaka.133 Taj je potonji ishod upravo ono to je Gorbaov
navodno nesvjesno postigao prihvaanjem novog miljenja s nenamjeravanom
konzekvencijom unitavanja reima koji su reforme trebale ouvati. Svi se konstruktivisti vjerojatno slau da je Gorbaov dovrio Hladni rat preko novog miljenja, ali se ne moe rei da jednako razumiju to su bili sadraj i konzekvencije
novoga miljenja.
Wendt se usredotouje na problematiziranje Waltza i neorealizma i okretanje uzronih strelica promjene tako to ideje vezuje za identitete i za interese.
Distribucija materijalnih kapaciteta po dravama predmet je idejnog uzronog lanca
ukorijenjenog u promjenjivim identitetima drave. Drave ine s anarhijom to god
ele; mogu odluivati tko e i to biti jer su pomonice vlastite drutvene konstrukcije. Ponaanje drava odreuje struktura ideje o identitetima i interesima drava koja
odgovara oboma, a ne statina struktura sposobnosti za nasilje i njihova distribucija
po dravama kao danima.
Wendt pomno ispituje i liberalni institucionalizam, koji naglaava norme, pravila, principe i institucije kao ogranienja postavljena dravi, a ne jednostavno materijalne razlike meu njima. Tom se stajalitu upuuje kritika da ne uspijeva objasniti
ona samoogranienja to ih drave sebi nameu upotrebom materijale sile kako bi
dobile ono to ele ili odabirom suradnje, a ne povlaenja, u odnosima s drugim akterima kada u krenju nekog sporazuma ili norme uoe privlanu prednost. To to
liberalni institucionalizam doputa da ideje igraju svoju ulogu jer pomau dravama
odluivati u okolnostima kada su mogui alternativni ekvilibriji (teorije igara),
ipak nije dovoljno za Wendtovu kritiku drutveno-znanstvenog istraivanja kako bi
se moglo razumjeti i potom objasniti identitete, interese i prakse drave ili znaenje
133 Onuf (1998) osobito inzistira na tome da akteri uvijek djeluju u uvjetima neizvjesnosti te da ta
djelovanja ili prakse vode nenamjeravanim i nepredvienim konzekvencijama. Vidi takoer njegov
temeljni rad (1989). Onufova ograda otvara probleme za konstruktiviste jer oni takoer tvrde da se
kompetentni akter oslanja na svoje drutvene konstrukte kako bi se prilagodio svojim drutvenim uvjetima.
Nadalje, kako sveznajui konstruktivistiki promatra zna kada akter djeluje promiljeno i s poznavanjem
konzekvencija svojih odluka odnosno nesvjesno, s nenamjeravanim i nepredvienim ishodima kao
rezultatom? Vidi Giddens (1984, 1993), koji naglaava kompetenciju pred sluajem.
225
to ga ti akteri pridaju tvrdoj ili mekoj moi. Instrumentalistike, egoistine koncepcije ponaanja drave spreavaju liberalne institucionaliste da dospiju do Wendtove
hipoteze da drave u konanici mogu nadii motive za povlaenje iz suradnje radi
stvaranja zajednice identiteta i interesa koja sve vie, do toke nestanka, marginalizira pojmove neprijatelja ili suparnika.134
S obzirom na obuhvat Wendtovih ambicioznih teoretskih ciljeva, ne iznenauje to se ne zadrava na Hladnome ratu. Taj ga iri cilj ne spreava iznositi snane
tvrdnje o vanosti njegova konstruktivizma za objanjenje zato je Hladni rat zavrio i zato je njegov pristup bolji od drugih interpretacija, ukljuujui one suparnikih konstruktivistikih kritiara. Poput drugih dvaju konstruktivistikih stajalita
o kojima emo govoriti, Wendt poinje sa sovjetskim novim miljenjem iz osamdesetih. etiri desetljea, pie on, ... Sovjetski Savez uzimao je Hladni rat kao
danost. Potom se u osamdesetima upustio u novo miljenje, iji je vaan ishod bila
spoznaja da je agresivna sovjetska vanjska politika pridonijela neprijateljskom dranju Zapada i da je zatim prisilila Sovjete na velike izdatke na obranu. Polazei od tog
razumijevanja, u elji da umiri Zapad, Gorbaovljev reim praktiki je jednostrano
dovrio Hladni rat.135
U posljednjem poglavlju svoje Drutvene teorije meunarodne politike Wendt
odbacuje materijalistika objanjenja zavretka Hladnoga rata, tvrdei da
oni koji su vezani uz (Waltzov) model slijepih sila ... rei e da je sovjetsko vodstvo moralo promijeniti svoju politiku zbog toga to je njegova mo slabjela... Sama
teorija strukturnog pritiska meutim ne moe objasniti oblik to ga je poprimila sovjetska reakcija (dovravanje Hladnog rata a ne jaanje represije) ili za nju odabrano
vrijeme (materijalno propadanje ve je neko vrijeme trajalo). Ona takoer zanemaruje ulogu koju je u odreivanju te reakcije igrala spoznaja tog vodstva da su njegove
vlastite politike dio problema. Nisu strukturni uvjeti nametnuli Sovjetima samosvijest. Sovjetsko ponaanje promijenilo se zato to su redefinirali interese nakon to su
samokritiki sagledali svoje postojee elje i uvjerenja. Refleksivni model objanjenja prirodnije prikazuje taj proces nego model slijepih sila.136
Sovjetsko samoosvjeivanje i priznanje negativnog utjecaja sovjetske vanjske i
sigurnosne politike na njihove zapadne suparnike u provedbi hobbesovskih strategija neprestane borbe i politike ravnotee snaga navodno su potaknuli prevrednovanje i promjenu sovjetskog identiteta. Promijenili su se i interesi sovjetske drave,
od oslanjanja na silu kako bi se pobijedilo u odnosu s neprijateljima do doivljavanja
drugih drava kao lockeovskih suparnika, pri emu se sukobi mogu rjeavati nenasilnim sredstvima na obostranu korist.
U zakljuku svoje knjige Wendt ponavlja te tvrdnje: Gorbaovljevo novo miljenje bilo je duboko konceptualno potvrivanje onoga to je ameriko-sovjetski odnos
bio. Bilo je to konstitutivno teoretiziranje, na laikoj razini, a polazei od njega
Sovjeti su mogli prekinuti, jednostrano i gotovo preko noi, sukob za koji se inilo
da je postao uklesan u kamenu.137 Shvaanje sukoba kao uklesanog u kamenu ne
potjee od prividne tvrdokornosti samoga sukoba, nego iz ljudskog znaenja unesenog u sukob kako bi ga se uinilo ilavim i naizgled otpornim na promjene. Kamenje
134
135
136
137
Wendt (2003).
Wendt (1999: 76).
Wendt (1999: 129).
Wendt (1999: 375).
226
se moe pretvoriti u prah snagom aktera oboruanih novim idejama o gradnji novog
identiteta.
Kako bi svoju partikularnu konstruktivistiku teoriju o zavretku Hladnoga
rata etablirao, Wendt bi bio duan pokazati a) zato je njegovo objanjenje postanka,
razvoja i naroito zavretka Hladnoga rata uvjerljivije od drugih ili b) da se njegovo
stajalite (uz razumijevanje teorije ove knjige) moe falsificirati. Koliko god njegov
konceptualni aparat bio razvijen, njegova tvrdnja nije dovoljna. Budui da Wendt
ne pokuava primijeniti ova dva testa, skeptik ima pravo pozvati se na njegove konstruktivistike kritiare, kao i na paradigme i pristupe prikazane u ovoj knjizi, kako
bi njegov konstruktivizam ocijenio u svjetlu hladnoratovskog laboratorijskog testa.
Meki i tvrdi konstruktivisti, inter alia, proiruju Wendtovu analizu na unutarnju politiku i na psiholoki sklop sovjetskih reformatora poput Gorbaova. Kako smo prije
rekli, te su dimenzije aktera i strukture kod Wendta odloene u crnu kutiju. Meki i
tvrdi konstruktivistiki kritiari njegova stajalita tvrde kako te razine analize i promjenjive ideje i identiteti aktera bitno oblikuju i potiu ona tri (ili moda vie) anarhina sustava drava ili zajednica drava koje je opisao Wendt. Kutiju obiljeenu s
Hobbes, Locke i Kant ini ono to je u njoj, a ne sama kutija (ili drava).
Meki konstruktivisti i Hladni rat

Za meke konstruktiviste sovjetsko novo miljenje ima drugaije, vjerojatno
dublje znaenje. Umjesto da postuliraju kako je sovjetski reim pod Gorbaovom
pomaknuo sovjetsku vanjsku i sigurnosnu politiku od hobbesovskog prema lockeovskom te, isprva, kantovskom obliku anarhije, kako misli Wendt, meki konstruktivisti
poput Kratochwila i njegovih kolega ulaze dublje od Wendta u sovjetsku unutarnju
politiku i odnose u istonoeuropskom bloku te u psiholoke sklopove sovjetskih reformatora i Gorbaova kako bi objasnili promjenu sustava.138
Neki konstruktivisti gledaju Hladni rat kroz naoale ideoloke borbe izmeu
Sovjetskoga Saveza i Zapada. Ideje i identiteti koje su izgradili predstavljaju pogonsku snagu sukoba i odreuju dravnu politiku zadravanja i ravnotee snaga.
Dok Wendt govori o promjeni u novom miljenju, Kratochwil prikazuje ishodita naina razmiljanja prije Hladnoga rata, naime ideoloko nadmetanje Istoka i
Zapada. Staljin je navodno odbacio tradicionalno razumijevanje meudravnog
sukoba i zamijenio ga, prema Kratochwilu, meunarodnom politikom, koja je izbrisala razliku izmeu unutarnje i meunarodne politike. U poslijeratnom svijetu,
koalicija komunistikih stranaka istonoga bloka tvorila je imperijalno jedinstvo. U
tom sustavu je komunistika partija imala monopolistiku kontrolu nad dravnom
vlau. Zahvaljujui materijalnoj snazi Sovjetskoga Saveza, taj se sustav odravao
nizom intervencija u unutarnju politiku istonoeuropskih drava kad god se vladavina lokalne komunistike partije nala u opasnosti. Brenjevljeva doktrina, koja je
legitimirala sovjetsku intervenciju kao praksu drave, bila je logina posljedica sovjetskog naina razmiljanja u doba Staljina i njegovih nasljednika.
Zato je onda Sovjetski Savez za vrijeme Gorbaova odbacio Brenjevljevu
doktrinu? Njezino ponitavanje oznailo je kraj vladavine komunistikih partija u Istonoj Europi, raspad Varavskoga pakta, ponovno ujedinjenje Njemake,
138 Koslowski i Kratochwil (1994) i Lebow (1995). Neki od autora Lebowljeve knjige, osobito Kenneth
A. Oye i Jack Snyder, ne bi sebe ubrojili u konstruktiviste, osobito ne u tvrde konstruktiviste.
227
kraj blokovske politike u Europi, zavretak Hladnoga rata, raspad sovjetske drave, jaanje zapadne koalicije i pretvaranje bipolarnoga sustava u unipolaran ameriki sustav. Sustav drava pretvorio se iz ideoloke borbe ,u kojoj su unutarnja i
meunarodna politika bile razliiti aspekti istoga fenomena, u ono to Kratochwil
naziva austrijanizacijom sovjetskoga carstva u Istonoj Europi, hladnoratovske
borbe velesila i meunarodne politike openito. Te su se promjene u istonom bloku,
reintegracija Njemake i ublaavanje amerike ratobornosti mogle dogoditi jedino
uzajamnim pristankom svih strana. To je impliciralo odluan prelazak s politike
ravnotee snaga prema politici konsenzualne multilateralizacije svih dravnih odnosa i miroljubivom rjeavanju meudravnih sukoba u posthladnoratovsko doba.
Kratochwil u posthladnoratovskom svijetu izgraenom sovjetskim reformama vidi
svjetsku politiku u kojoj su praktiki svi akteri odbacili generativnu logiku sustava
koja je politiku ravnotee snaga s promjenjivim savezima uinila vrhovnom politikom maksimom. Umjesto toga su se drave, bilo velike, srednje ili male, odluile za
neki oblik multilateralizma. Takoer, radije su odabrale rjeenja zasnovana na integraciji kako u podrujima niske politike (ekonomija) tako i u vitalno vanom
podruju sigurnosti nego ona zasnovana na unutarnjem usklaivanju.139
Kratochwilovo shvaanje konteksta i sadraja sovjetskoga novoga miljenja koje
je proizvelo te promjene uvelike se razlikuje od Wendtova. Novo miljenje bilo je
navodno reakcija na krizu legitimacije komunistike partije u Sovjetskom Savezu
i istonoeuropskim satelitima Moskve. Gorbaov je pokuao ponovno uspostaviti napukle i pokidane veze izmeu tih partija i stanovnitva tih zemalja. Njegovo
odbacivanje Brenjevljeve doktrine razumije se kao tenja da povrati izgubljenu
legitimaciju komunistike partije, a ne kao potraga za nekakvim lockeovskim sustavom. Tada je poeo raspad vladavine nacionalnih komunistikih partija, raspad
Varavskoga pakta, ponovno ujedinjenje Njemake prema uvjetima Zapada, kraj
sukobljavanja velesila te odbacivanje ravnotee snaga i straha. Iz redefinicije komunistike ideologije i sovjetskog identiteta nastala je nova meunarodna politika
kao konzekvencija pritisaka iz Sovjetskoga Saveza na najvioj razini vodstva i iz
Varavskoga pakta. Za objanjenje tih radikalnih promjena identiteta realistiki se
prikazi odbacuju kao nedostatni jer su vojni kapaciteti na objema stranama hladnoratovske podjele bili uglavnom uravnoteeni. Promjenama u sovjetskoj vanjskoj i
sigurnosnoj praksi, naime, odricanju od Brenjevljeve doktrine kako bi se obnovila
nedostatna legitimacija vladavine komunistike partije, daje se teak posao objanjenja zavretka Hladnoga rata. Ostaje neobjanjeno zato se Gorbaov upustio u
samounitavajue reforme koje e zavriti njegovim padom, gubitkom povlatenog
statusa Komunistike partije i raspadom sovjetske drave.
Tvrdi konstruktivizam i Hladni rat

Tvrdi konstruktivisti odbacuju Wendtovo postvarenje drava i njihovu konstrukciju kao samorazumljivu danost. Drave koje su za Wendta realne, za te su
kritiare prijeporne. Pristup tvrdih konstruktivista izrazito je epistemoloki. Za razumijevanje Gorbaovljeva novog miljenja, tvrde, Gorbaova se mora prihvatiti
kao takvoga, a ne prema kriterijima koje namee analitiar. Treba objasniti njegovu
racionalnost, logike misaone nizove te psiholoke i spoznajne sklopove, a ne one
139 Koslowski i Kratochwil (1994: 133).
228
promatraeve, unato tome to su ga naposljetku, kao posljedica, oslabili. To temeljno epistemoloko stajalite otro razlikuje konstruktivizam Nicholasa Onufa i
Vendulke Kubalkove (Miami grupa) od Wendta i mekih kontruktivista kao to su
Kratochwil i kolege. Kubalkova je ovdje predstavnik idejnog konstruktivistikog
kruga s obzirom na primjer Hladnoga rata. Njezino objanjenje za njegov zavretak
prekida ne samo s paradigmama ove knjige nego i s Wendtom i manje rigoroznim,
strogim konstrukcionistima. Kratochwila, iji je lingvistiki pristup konstruktivizmu slian Onufovu, ocjenjuje se blagonaklonije, ali se njegovo objanjenje zavretka Hladnoga rata ipak kritizira zato to nije potpuno shvatio navodnu originalnost
sovjetskoga novog miljenja i njegove implikacije za meunarodnu politiku. Ono se
naime radikalno udaljilo od svojih marksistiko-lenjinistikih izvora. No ostalo je
netaknuto navodno Gorbaovljevo inzistiranje da Komunistika partija zadri povlateni poloaj kao jedino sredstvo za drutvenu teoriju i spoznaju.
Realizam i neorealizam zajedno se odbacuju uglavnom iz razloga koje su ve
naveli Wendt i Kratchowil. Za ovo je izlaganje osobito zanimljivo umanjivanje
Wendtovih doprinosa kao neega tek malo veeg od sitnih izmjena teorije liberalnog
institucionalizma radi objanjenja Hladnoga rata. Kubalkova i Miami grupa smatraju da se ta dva stajalita gotovo ne razlikuju. Smatraju kako se uglavnom razilaze u
pogledu vanosti koju treba pripisati idejnim imbenicima pri odreivanju preferencija, interesa i politika elite. Wendt naglaava njihovu sredinju vanost pri odreivanju ponaanja drava, dok ih liberalni institucionalisti odluno odbacuju svodei
ideje na mehanizme za olakavanje izbora razliitih smjerova djelovanja.140 Oboje se
navodno slau da se sovjetska reforma moe objasniti jednostavno kao funkcionalna i instrumentalna nunost jer je sustav bio u krizi i materijalno gledano, bilo je
previe teko odravati agresivno dranje.141
Ishod je takve kritike da su razlike izmeu Wendta i liberalnih institucionalista zanemarive.142 Oni svode novo miljenje na svoje konceptualne okvire umjesto
da uu u glave onih Sovjeta koji su ga oblikovali. To je glavna optuba. Za tvrde
konstruktiviste, taj udan par institucionalizma i Wendtova konstruktivizma ima
ozbiljne implikacije za teoriju i politike. Prema idejnim konstruktivistima, taj lo
spoj navodno lano prikazuje novo miljenje i stoga iskrivljuje razumijevanje onoga to ti kritiari smatraju revolucionarnim nabojem novoga miljenja u pokuaju
da rekonceptualizira meunarodnu sigurnost i tako stvori novo znanje o ovjekovu
poloaju zajedno s novim nainima govorenja o politici (govorni akti) navodno
kljune snage za nadilaenje sklonosti decentraliziranog sustava drava sukobu i
ratovanju. Takoer, smatra se da je Wendtov konstruktivizam potencijalno tetan
za kreiranje sigurnosnih politika. Kako tvrdi Kubelkova, nesposobnost Wendtova
konstruktivizma da objasni novo miljenje i predstavi ga kao lakmus-papir snage
mekog konstruktivizma postaje ozbiljna ako taj oblik konstruktivizma treba postati
odgovor to ga teoretiari meunarodnih odnosa u Sjedinjenim Dravama daju posthladnoratovskom svijetu.143
Dok se Kratochwilovo opisivanje implikacija sovjetskog naputanja Brenjevljeve
doktrine za meunarodnu politiku priznaje kao korak u pravom konstruktivistikom
140
141
142
143
Usporedi Keohane i Goldstein (1993), liberalne institucionaliste, s Wendtom.

Kubalkova (2001: 121).
Ta je kritika potanko izloena u Sterling-Folker (2000).
Sterling-Folker (2000: 101).
229
smjeru, tvrdi konstruktivisti, poput Miami grupe, tvrde da meka konstruktivistika

pozicija ne razumije razmjere i inovativni prekid novoga miljenja s prevladavajuom hladnoratovskom realistikom logikom. Nitko od njih ne pokazuje ono za to se
tvrdi da je radikalni prekid novoga miljenja s marksistiko-lenjinistikim i zapadnim miljenjem o meunarodnim odnosima upravo zato to tvrda konstruktivistika
pozicija ne istrauje potpuno konceptualni i metodoloki aparat konstruktivizma.144
Odbaeno je shvaanje da su Gorbaov i njegovi reformatori bili prikriveni liberalni
zapadnjaki demokrati, miljenje koje je srodno liberalnom institucionalizmu. Kada
se tako gledaju, sovjetske su reforme pokretale zapadnjake ideje. Takoer, odbaeno je objanjenje drutvenih promjena u sovjetskoj vanjskoj i sigurnosnoj politici
liberalnih institucionalista i mnogih mekih konstruktivista u koje se oito ubraja i
Wendt te, vjerojatno, Kratochwil koji se oslanjaju na isti mehanizam funkcionalne, institucionalne uinkovitosti kada objanjavaju te temeljite promjene u sovjetskom vanjskom ponaanju.145
Tvrda konstruktivistika interpretacija nastoji razumjeti novo miljenje iz njega
samoga, koliko god bilo pogreno i manjkavo, a ne prema mjerilima izvanjskog promatraa.146 Odgojen u marksisitko-lenjinistikoj ideologiji, Gorbaovljev je identitet navodno bio odreen socijalizacijom i opredjeljenjem za Komunistiku partiju
kao iskljuiv izvor politike istine. Za njega i mnoge njegove reformatore komunizam je jo bio budunost ovjeanstva.147 Partija je, dakle, imala superioran nain spoznavanja i mogla je uvijek biti pokroviteljska prema narodu, kojeg se moralo
predvoditi i voditi.148 Kao voa Komunistike partije, s njenim epistemolokim
korijenima duboko u Marxovim idejama, Gorbaov je predstavljen kao predodreen svojim formiranjem i osobnom predanou za jaanje, a ne za riskiranje raspada
Partije i sovjetske drave, na kojima su poivali njegova mo i autoritet. Gledano
s tog stajalita i sa stajalita vlastita obrazovanja, bilo je racionalno od njega i
njegovih pristalica novoga miljenja da, u uvjetima krajnje unutarnje krize, budu
potaknuti rekonstruirati svjetsku politiku na radikalno drugaijim pretpostavkama
identiteta i interesa aktera od onih koje su pokretale velesile i druge drave. Ta je
transformacija dovela do reforme unutarnje i meunarodne politike, a ne obratno.
Ako je Partija bila izvor politike istine, a Gorbaovljev je identitet strukturirao taj
sustav, tada se njegovi potezi mogu razumjeti kao nastojanje da se prijeu granice
toga sustava, ali tako da se Komunistika partija i njezina sredinja uloga izvora politike istine sauvaju.
Iako potvruje superiorno znanje komunistike dogme i partije kao njezina povijesnog glasnogovornika ostajui tako unutar jedine strukture znanja koju je poznavao za Gorbaovljevo novo miljenje smatra se da je otilo dalje od Brenjevljeve
doktrine i svakako mnogo dalje od Wendtova uskog okvira sistemske analize. Za
tvrde konstruktiviste Miami grupe, Gorbaov je navodno odbacio fundamentalnije marksistiko-lenjinistiko uenje o neminovnoj klasnoj borbi. Prema toj interpretaciji transformacije komunistike ideologije i, ipso facto, sovjetskog identiteta,
Gorbaov je tvrdio kako je u svjetlu globalnih problema koji ugroavaju opstanak
144
145
146
147
148

Sterling-Folker (2000: 97).
Kubalkova (2001a, 2001b) opseno razvija tu tvrdnju.
230
ovjeanstva svjetsko drutvo dobilo vee znaenje nego klasna borba, koju je stavio na drugo mjesto.149 Komunizam i sovjetska komunistika partija pobijedit e
odbijanjem sukoba velesila i nadilaenjem vestfalskog meudravnog sustava ukorijenjenog u ratu. Umjesto ravnotee straha, Gorbaov i njegovi reformatori ozbiljno
su predloili smanjenje naoruanja, promjene strateke doktrine te, naposljetku,
potpuno razoruanje kao naine da se uistinu ukine ultima ratio regnum vestfalskoga sustava s njegovim suverenim dravama i legitimacijom koju je dao upotrebi
nasilja u meunarodnim odnosima.150
Moralni e poloaj Komunistike partije po svoj prilici ojaati kroz reforme,
osmiljene kako bi se stanovnitvo vezalo uz lokalne komunistike partije. Umjesto
nastavka vojne konfrontacije i klasne borbe, Gorbaov je navodno preao na politiku
kulturnog i idejnog napada na zapadni kapitalizam i njegova vjerojatno ranjiva liberalna otvorena drutva. Taj pomak u strategiji i naporima da se zauzme visok moralni poloaj rezultirali su potpunim raskidom s lenjinistikom strategijom neprestane,
nesmiljene i nasilne klasne borbe i prelaskom na strategiju slabljenja zapadne kapitalistike moi usvajanjem kontrahegemonije Antonia Gramscija.151 Gorbaov
se sada navodno oslonio na superiorne ideje i moral kako bi u konanici nadmaio
superiorne materijalne mogunosti Zapada. Ako bi se ta tvrda konstrukcionistika interpretacija prihvatila kao konano razumijevanje novog miljenja, svakako
bi predstavljala radikalan odmak od svih prethodnih teorija meunarodnih odnosa
i sigurnosti, kao i suparnikih konstruktivistikih pristupa. Tako smjela tvrdnja zavreuje evaluaciju.
EMU KONSTRUKTIVIZAM?: KRITIKA

Kritizirati konstruktivizam evaluiranjem njegova objanjenja zavretka Hladnoga
rata nezgodan je posao. Kao to pokazuje ovaj vrlo kratki prikaz kompleksnog konceptualnog aparata konstruktivizma i njegovih dubokih unutarnjih podjela, u ovoj
fazi svojeg razvitka konstruktivizam nije jedinstven, koherentan skup miljenja. To je
proces iji su pristalice podijeljeni meusobno kao i s etabliranim teorijama sigurnosti
koje pobijaju. Usporedbe radi, vano je imati na umu da veina konstruktivista dovodi u pitanje vladajue metodoloke, epistemoloke, dokazne i ontoloke pretpostavke
vodeih kola teoretskog promiljanja sigurnosti i meunarodnih odnosa. Tvrdi konstruktivisti idu i dalje i odbacuju pretpostavke sekvencijske uzronosti empirijske ili
racionalistike teorije epistemoloku pretpostavku koju afirmira ova knjiga.
Sjetite se da se konstruktivistiko uzrono objanjenje ponaanja aktera i drutvene promjene, pri emu su akter i struktura istodobno utjelovljeni u uzajamnoj
konstrukciji, ne moe uskladiti s konvencionalnom empirijskom teorijom, kako je
opisano u 1. poglavlju. Konstruktivisti opisuju aktere kao drutvene konstrukcije
vezane pravilima, normama i institucijama koje su sami stvorili. Onuf lijepo kae:
Pravila stvaraju aktere, akteri stvaraju pravila.152 Pravila pretvaraju u aktere pojedinana ljudska bia dajui im mogunost djelovanja na svijet. Ti akti imaju materijal149
150
151
152

Ibid.
Gramsci (1971).
Onuf (1998: 64).
231
ne i drutvene konzekvencije, od kojih su neke namjeravane, a neke nisu. Tim aktima

akteri pretvaraju materijalni svijet u drutvenu stvarnost za sebe kao ljudska bia.153
Uobiajeni i iroko prihvaeni testovi falsifikacije takoer se ne mogu jednostavno primijeniti za potvrivanje konstruktivistikih tvrdnji, svakako ne njegovih
najodlunijih idejnih analitiara. Sama se falsifikacija preispituje i problematizira; Lakatos se ne mora kandidirati. Veina konstruktivista odmah odbacuje ili
bitno zamjera iroko prihvaenim pretpostavkama i principima analize danas vladajueg drutvenog istraivanja: da su drutveni i prirodni svijet pogodni za iste vrste
analize;154 da se drutvene injenice i vrijednosti mogu odvojiti; da se za objanjenje ponaanja aktera mogu otkriti ahistorijske pravilnosti i pravila; da ti uzorci postoje neovisno o metodama upotrijebljenim za njihovo otkrivanje;155 i da su injenice
kao dokazi empirizam krajnji sudac konkurentskih objanjenja ponaanja aktera
i drutvene promjene.
Testovi falsifikacije na tim pretpostavkama imaju malo (meki) ili nimalo (tvrdi)
smisla za konstruktiviste. Kako Kubalkova pie zalaui se za tvrde konstruktiviste,
Falsifikacija hipoteza i teorija ... postulira teoriju korespondencije izmeu svijeta i rijei, izmeu objektivne stvarnosti i naih predodaba o njoj. Ali, ako
je jezik bitan za svijet ... tada ga ne moemo doista smisleno usporeivati s onim
to opisuje... konstruktivisti orijentirani na pravila smatraju da je intersubjektivnost
proces, pa su prema tome sve injenice drutvene. Kao takve, one su tek privremene
tvrdnje, neke utemeljenije od drugih. Ali uvijek ovisne o uvijek kontingentnom poloaju subjekta (aktera, traitelja) u stalno promjenjivom toku inova.156
Tako nastaje beskonano vraanje zahtjeva i protuzahtjeva politikom znanju,
ukljuujui odbacivanje same falsifikacije, bez odmorita i bez vrste referentne
toke kako bi se izvodili generalni zakljuci o ljudskom ponaanju, odnosno ponaanju koje gradi akter.
U pogledu te slijepe ulice vezane uz pitanje kako se baviti istraivanjem i teorijom i ak to su teorija i znanje usvojit e se dvije vrste analize za kritiku konstruktivistikog pristupa s obzirom na njegovo objanjenje Hladnoga rata.
Prvo, pogledajmo kako se konstruktivisti meusobno sukobljavaju, uzimajui tri
orijentacije od Wendta preko mekih do tekih konstruktivistikih pozicija,
kako bismo pokrili spektar stajalita tog pristupa. Drugo, primijenimo empirijske
kriterije na konstruktivistike tvrdnje, koliko god konstruktivisti prigovarali, kako
bismo ustanovili kljune probleme i ustanovili podjele izmeu racionalistikog i
konstruktivistikog pristupa unutar Lakatoseva analitikog okvira. Lakatos smatra, kako opisuje 1. poglavlje, da se teoretska miljenja mogu smatrati istraivakim
programima koji napreduju ili propadaju. Hoe li ii gore ili doje, ovisi o evaluaciji
njihovih odgovora na tri pitanja: objanjava li neka teorija ono to mogu druge teorije; moe li objasniti injenice kojima se druga objanjenja ne bave; i moe li objasniti nove injenice i dogaaje koji nastaju u okviru mogunosti njezina objanjenja?
153
154
155
156
Ibid.
Smith (2001: 42).
Ibid.
232
Konstruktivizam e se evaluirati tim testovima iako priznajemo da ne idu na ruku

konstruktivizmu s obzirom na to da kriteriji poivaju na empirijskoj potvrdi.
Konstruktivisti protiv konstruktivista

Snaga analize svih konstruktivistikih stajalita uvelike lei u njihovoj sposobnosti
problematiziranja empirijskih nalaza. Konstruktivisti smatraju da ni realizam ni neorealizam ne mogu uvjerljivo objasniti Hladni rat. Reklo bi se da ravnotea snaga i
straha izmeu dviju velesila iskljuuje promjene, a ipak je Hadni rat zavrio naglo i
neoekivano. Wendt pokazuje (a to su takoer potvrdila liberalna i liberalno-institucionalna istraivanja) da se meudravni sustav mnogo bolje uklapa u Lockeov
nego u Hobbesov model. Anarhija nije danost, stvaraju je promjene identiteta drava. Kako se mijenjaju njihovi identiteti, mijenjaju se i njihovi interesi za podrku
Hobbesovom, Lockeovom ili Kantovom sustavu anarhije.
Ni realizam ni Wendtov sistemski pristup ne mogu uvjerljivo objasniti raspad
Varavskoga pakta. Tu drugi konstruktivisti imaju vie od Wendta rei o raspadu
saveza. Kratochwilova teza o domaoj politikoj krizi legitimacije u Sovjetskom
Savezu i, u meunarodnom kontekstu, unutar Varavskoga pakta, omoguuje uvjerljivu analizu sistemske promjene koja proistjee iz temeljitih promjena u politikom ureenju Sovjetskoga Saveza i njegova naputanja intervencionistikih praksi
Brenjevljeve doktrine.
Miami grupa ide dalje i iznosi intrigantnu hipotezu da je namjera Gorbaovljevih
reformi istodobno bilo vraanje povlatenog poloaja Komunistike partije kod
kue i promjena vestfalskog sustava kao ratnog sustava. Umjesto povratka na austrijanizaciju meunarodne politike i ratni sustav na kojem ona poiva, kako tvrdi
Kratochwil, Kubalkova i njezini kolege smjetaju Gorbaovljeve reforme u globalan
strateki okvir u kojem je voenje unutarnje i vanjske politike jedno i jedinstveno
polje djelovanja razlikovanje bez razlike. To proirenje eksplanacijskog djelokruga
konstruktivizma uvelike nadilazi Wendtovu usku usmjerenost na promjene sustava
drava ili pak Kratochwila i druge meke konstruktiviste, ije objanjenje za zavretak Hladnoga rata ostaje unutar tradicionalnih shvaanja analize vanjske i unutarnje politike.
Naposljetku, i s nemalim konzekvencijama, svi oblici konstruktivizma ponovno uvode u drutvenu analizu snagu promjene koju nosi akter. Ideali, vrijednosti i
identitet aktera vraaju teoriju drutva ljudskim problemima i problemima koje su
stvorili ljudi. Njih nije lako i jednostavno svesti na materijalna ogranienja na kojima poivaju druga teoretska stajalita. Koliko god bio velik zadatak objektiviranja
subjektivnih stanja uma aktera kao glavnog nositelja smisla i vrijednosti, kako je
Max Weber shvatio prije vie od stoljea, konstruktivisti i dalje raspravljaju o sigurnosti inzistirajui na akterima i njihovim samorefleksivnim redefinicijama vlastitih
identiteta kao sredstava drutvene promjene. Iznose tvrdnju, koja se moe braniti, da drutvena analiza ne treba reducirati ovjekovo miljenje i djelovanje kako
bi se uklopilo u vladajue teorije ili da ovjekovo miljenje ne treba krojiti prema
prokrustovskim metodolokim ili dokaznim granicama koje je sam sebi nametnuo.
Drutvena bi analiza trebala objanjavati ponaanje aktera zato to on razumije svoje drutvene okolnosti, a ne poticati nalaze istraivaeva znanstvenog aparata. Iz tog
233
razloga meki i tvrdi konstruktivisti vraaju individualnog aktera, a ne samo dravu,

natrag u drutvenu analizu.157
Ostaje ipak injenica da su Gorbaovljeve reforme, glasnost, perestrojka
i demokratizacija, smiljene kako bi spasile Komunistiku partiju i sovjetski sustav, potpuno propale. Meki oblici konstruktivizma u Wendta i Kratochwila nemaju
uvjerljivo objanjenje za te dogaaje, samo ih spominju. Navode promjene u ponaanju Sovjetskoga Saveza i govore o krizi legitimacije, ali daju oskudno objanjenje
kako su i zato nastale te nove politike injenice te zato su potaknule konkretne reformske politike i procese te kakve su bile konzekvencije tih razvojnih promjena. Ne
postavljaju most samo mogunost veze izmeu racionalizma i konstruktivizma.
Miami grupa, s druge strane, uhvatila se u kotac s problemom i postavlja tezu, u
skladu s konstruktivistikim granicama, da se Gorbaov ponaao racionalno unutar drutvenog konteksta u kojemu je bio odgojen i koji mu je, tvrde konstruktivisti,
dao priliku da utjee na svijet.158 Napadajui sve protivnike, konstruktiviste i nekonstruktiviste, Kubalkova kae kako je potreban skok vjere da bi se iole uvjerljivo
tvrdilo kako bi ijedan sovjetski voa pristao u korist svoje zemlje zaroniti u nered
karakteristian za tranziciju u kojoj se bivi Sovjetski Savez jo uvijek nalazi.159
Takva analiza spaava Gorbaova kao racionalnog aktera unutar drutvene
strukture koja je odredila i oblikovala njegov identitet i koja ga je takoer potaknula na djelovanje kako bi sauvao sustav i svoje mjesto u njemu mijenjajui oboje.
Nedostaje meutim objanjenje zato je odabrao mjere koje su unitile taj sustav i
njegovu osobnu mo i autoritet. Zbunjuje to u toj analizi nema, vrlo slino onom
psu koji nije lajao u prii o Sherlocku Holmesu, Baskervillski pas, prepoznavanja
onih drutvenih snaga koje u prvi plan istiu druge paradigme opisane u ovoj knjizi i koje su potkopale i Gorbaova i njegov voljeni sustav. Snaga najboljih praksi u
proizvodnji materijalnog bogatstva zapadnog sustava otvorene trine razmjene i
njegove ovisnosti o globalnim mreama tehnolokih inovacija i znanstvenih otkria
ispada iz konstruktivistikog razmiljanja svih boja. A posljedica je to da se reformski proces objanjava pozivanjem na novo miljenje kao da na njega nije nita
utjecalo i kao da je bio izoliran od snanih materijalnih iskuenja i oaranosti tim
znanjem i produktivnim sustavima ljudske poduzetnosti i kreativnosti, koje su drutveni konstrukti jednako kao i ideje i identiteti.
Kritika konstruktivizma sa stajalita veinskog miljenja

Malo je toga u konstruktivistikom miljenju ime se moe objasniti zato su glasnost, perestrojka i demokratizacija odabrani kao najbolja sredstva reforme i zato
nisu uspjeli. Teorija ili pristup, naroito meu tvrdim konstruktivistima, prema kojoj je taj neuspjeh bio realna opcija te kako je bilo racionalno ii tim putem, ne pruaju osobitu utjehu. Zbunjuje osobito nespremnost konstruktivista da objasne ono
to bi prema njihovoj epistemolokoj orijentaciji bio oit imbenik. Pomislilo bi se
da bi se bili uhvatili za nacionalni osjeaj, bitno nematerijalno duhovno stanje, kao
ljudsku konstrukciju. Ta sila, ije se posljedice osjeaju vie od dva stoljea, pomae
157 Usporedi Evans, Rueschemeyer i Skocpol (1985).
158 Onuf (1998: 64).
159 Kubalkova (2001: 124).
234
objasniti svakako, i bolje razumjeti raspad carstva nakon to su pokrenute glasnost i demokratizacija sa svim svojim neosvijetenim i nenamjeravanim razornim
posljedicama za sovjetski sustav.
Reforme su potaknule obnovljeno izraavanje nacionalizma diljem Sovjetskoga
Saveza. Vie nego novo miljenje i odbacivanje Brenjevljeve doktrine, nacionalizam je prekinuo veze izmeu komunistikih partija carstva i izmeu sovjetske drave i ruskog naroda. Ponovno izbijanje lojalnosti naciji koje su nadjaale ideoloka
opredjeljenja, razotkrilo je jaz izmeu politike legitimacije sovjetske drave u dobivanju javne potpore i materijalne snage kojom je raspolagala. Izbor Borisa Jeljcina
i Gorbaovljev izborni poraz u Ruskoj Federaciji svjedoe koliko je snaga nacionalizma bila vea od diskreditiranih tvrdnji komunistike ideologije, bilo lenjinistikih, staljinistikih ili Gorbaovljevih reformatora. Stoga je navodni uvid tvrdih
konstruktivista da je Gorbaov postupao racionalno u svojem drutvenom kontekstu
dvojbene vrijednosti za izgradnju teorije meunarodnih odnosa i sigurnosti u svrhu
razumijevanja zato se Sovjetski Savez uruio i zato je zavrio Hladni rat.160
Ideje, priznali bi meki konstruktivisti, nisu slobodnolebdee.161 Ugraene su u
razraen skup pravila, normi, reima i institucija, poduprte opipljivom i stvarnom
politikom moi. Kao jaka sila u meunarodnim odnosima i izvor duboke nesigurnosti u svjetskoj politici, nacionalizam je nuno, ali nedostatno objanjenje za kraj
Hladnoga rata. On je legitimaciju sjedinio s monopolom na nasilje drave. Kako su
predvidjeli predsjednik Charles de Gaulle i drugi klasini realisti (ne neorealisti),162
nacionalizam je neophodan, iako ne uvijek posve pouzdan prediktor sloma sovjetskoga carstva. On unitava carstva. Bilo bi dobro da konstruktivizam kao pristup
teoriji meunarodnih odnosa i sigurnosti preispita svoj otpor priznavanju nacionalizma kao snage u konstrukciji drutva. Kako je prije nekoliko desetljea uvidio
Joseph Schumpeter, to je predracionalna, atavistika sila koju se, elimo li je razumjeti i objasniti, ne smije svesti na funkcionalistike kalkulacije.163
Moemo samo nagaati zato konstruktivisti, koji toliko naglaavaju ljudsku
kreativnost i subjektivna stanja uma, u svojem teoretiziranju tu silu previaju. Time
to priznaju da su nacionalni, etniki, komunalni, kulturni, vjerski i jezini identiteti i lojalnosti odluujue drutvene sile, ne znai da konstruktivisti moraju nuno
zagovarati njihovo usvajanje i irenje. No, konstruktivistika teorija toliko eli naglasiti mogunost nadilaenja sukoba meu ljudima i sigurnosne dileme iskljuivo
ljudskom voljom i eljom, da pritom falsificira onog aktera ije miljenje i ponaanje
nastoji objasniti u stvarnom vremenu i okolnostima. Tako se riskira ignoriranje ili
omalovaavanje onoga to su ljudi odabrali (ili to im je nametnuto) za svoje identitete, a to moe lako voditi prije sukobu i primjeni sile nego suradnji i konsenzusu.
to ako, kao nain razmiljanja, pobjeuje kao da opis i objanjenje.
Isto tako, konstruktivisti svih boja umanjuju vanost perestrojke. Taj se previd
moe uvelike pripisati uzronim objanjenjima konstruktivistikog projekta, voenim neopipljivim idejama. Kako pokazuje 5. poglavlje, ekonomski liberalni teoretiari imaju pravo kada tvrde da Sovjetski Savez nije mogao konkurirati zapadnom
rjeenju nacionalnog i globalnog zahtjeva za materijalnim bogatstvom naroda svi160
161
162
163
Carrre dEncausse (1993) i Kaiser (1994).

Risse-Kappen (1995).
Kolodziej (1974).
Schumpeter (1955).
235
jeta. Takoer, paradoksalno, sovjetske elite nisu mogle poveati osobno bogatstvo
onoliko koliko su moda eljele ostajui u granicama komandne privrede koju su
kontrolirale i u kojoj su imale povlaten status, mo i autoritet, a u usporedbi s elitama na zapadu, imale su tek neznatne materijalne koristi. Sve vei raskorak u pogledu
ekonomskog i tehnolokog razvoja izmeu Istoka i Zapada te dnevno iskustvo deprivacije sovjetskih elita potaknuli su, kako je oekivala liberalna ekonomska teorija, elju za novim nainom miljenja kako bi se prilagodile najboljoj praksi Zapada
otvorenom ekonomskom sustavu razmjene.
Wendtovo usko zamiljeno objanjenje ponaanja drava kao proizvoda meudravnih odnosa koji stvaraju kulturu znanja ili ideja u dravama, ne moe shvatiti
konstrukciju jednog posve razliitog i konkurentskog materijalnog sustava globalnih trita koja poivaju na neprestanom stjecanju novih znanstvenih spoznaja
i njihovoj primjeni u inovativnoj tehnologiji. Oekivalo bi se da Wendt i njegovi
konstruktivistiki kolege barem inzistiraju na shvaanju da je trini sustav idejni
proboj i ideologija za sebe. Kako pokazuje 5. poglavlje, Friedrich Hayek i njegovi
liberalni kolege, koji sigurno nisu konstruktivisti, to su bez problema zagovarali.
S radikalno razliitih motrita, Karl Marx i Adam Smith slau se da trita i s
njima povezane drutvene interakcije i procesi imaju vie veze sa stvaranjem i injenjem nego s razmiljanjem o tim drutvenim institucijama. Materijalni uvjeti koje
stvaraju trita i industrijalizacija snano utjeu na ovjekove izbore. Ideje i vrijednosti koje u ljudske odnose unose smisao i znaenje te legitimiraju primjenu moi
drave, smjetene su u okvir ve postojeih materijalnih uvjeta, onoga to Charles
Lindblom naziva prethodnim determinantama.164 One odreuju i potiu miljenje,
odluke i djelovanje. Te transnacionalne razmjene izmeu dravnih i nedravnih aktera koje ine globalni trini sustav i silno materijalno obilje koje proistjee iz tog
drutvenog sustava strukturiraju ljudske interese i motive, kao i raspon izbora koji
je otvoren sudionicima u trinom sustavu.
Poticaji to ih stvaraju ti materijalni uvjeti tehnolokih inovacija i globalizacije
trinog sustava kako bi se oslabio Sovjetski Savez ispadaju iz Wendtova vidokruga i vidokruga veine konstruktivista. Poticaji za dobrovoljnu suradnju trinog sustava i za tehnoloko-znanstvenim otkriima i inovacijama, materijalnim uvjetima
svojstvenim kantovskoj kulturi prijatelja, nisu neprijatelji samo ideji korisnosti tih
sustava. Oni potjeu iz onoga to Marx naziva ovjekovim bio-ekonomskim ustrojem ili to Smith dodaje kao tendenciju svojstvenu ljudima, ako se stave u poticajan
drutveni sustav koji favorizira slobodnu razmjenu i dobrovoljnu ekonomsku razmjenu, da trampe, trguju i razmjenjuju. Neobino je takoer da konstruktivisti,
koji naglaavaju slobodu izbora i kreativnost u izgradnji drutvenih odnosa, ignoriraju Schumpeterov iroko priznat uvid o kreativnoj destruktivnoj snazi kapitalizma i utjecaju poduzetnika na promjene drutvenih struktura.
Onako kako su Montezuma u Meksiku i Anatuhalpa u Peruu podcijenili materijalnu snagu panjolskih osvajaa,165 tako je Gorbaov poinio kobnu greku
podcijenivi snagu zapadnih otvorenih ekonomskih i politikih sustava i njihovu privlanu snagu za stanovnitvo drava pod komunistikom vlau. Poput Montezume
i Anatuhalpe, ti reformatori nisu pri prilagoavanju i pribliavanju zapadnoj materijalnoj snazi predvidjeli implikacije slobodnotrinih reformi za sovjetsku komandnu
164 Lindblom (2001: 169).
165 Diamond (1997), osobito 3. poglavlje.
236
privredu. Takoer, ideoloki socijalizirana elita nije mogla razumjeti snagu nacionalizma unutarnje razorne sile kada su politike i ekonomske reforme uvedene po
cijenu Sovjetskog Saveza i njegova carstva. Naposljetku se pokazalo da su Sovjetski
Savez unitili nacionalni, komunalni i etniki antagonizmi dokaz jedne od odluujuih lekcija 20. stoljea, naime, da carstva ne mogu izdrati centrifugalnu silu konkurentskih identiteta koji trae samoodreenje u svijetu podijeljenih naroda i drava
koji se sve vie globalizira.
U ovoj fazi razvoja svojeg projekta pokazuje se da konstruktivisti ne mogu u svoj
pristup ukljuiti materijalne poticaje trinog sustava, bez obzira na njegove eksplanacijske nedostatke, osim kako bi taj revolucionarni drutveni sustav i kreativnu
destrukciju koju oslobaa sveli na svoje idejne forme. Neki konstruktivisti, poput
Kratchowila, dodaju dodue vanu dimenziju unutarnje politike i politike saveza te
reperkusije obiju na legitimaciju sovjetske drave i Komunistike partije. Ali, poput
drugih konstruktivista, i oni izbjegavaju priznati snagu bogatstva i dobrobiti priznanje koje bi potkopalo njihovo idejno objanjenje ponaanja.
Wendtova uska inaica konstruktivizma spreava upotrijebiti konstruktivizam
za ispitivanje utjecaja unutarnje politike na sovjetsku dravu i carstvo. Tvre vrste
konstruktivizma, kakve spominje Emmanuel Adler, mogu obuhvatiti neke od izvora oporbe sovjetskom sustavu. One takoer mogu ukljuiti tezu o demokratskom
miru.166 Wendt ne moe. On je analizu unutarnje politike, prikazanu bilo u materijalnom ili idejnom obliku, iskljuio iz svojeg objanjenja nastanka triju kultura anarhije te identiteta i interesa drava koje odgovaraju tim trima strukturnim sustavima.
Iskljuivanjem razmjena transnacionalnih aktera (ekonomskih i trinih transakcija) i unutarnje politike Wendt je u biti opisao slom Sovjetskoga Saveza i zavretak
Hladnoga rata kroz usku prizmu meudravnih odnosa, ignorirajui te druge dvije
razine interakcije aktera i drutvenih interakcija koje su utjecale na sovjetsku dravu (kako pokazuje tablica 1.1). Implicitno je odbacio te kljune uzroke preobrazbe
identiteta sovjetske drave i sovjetskih republika. Wendt je tih nedostataka svjestan,
ali priznanje ga ne oslobaa kritike jednog od onih koji mu umanjuju znaenje, naime, da njegova konstruktivistika teza nije potkrijepljena empirijskim podacima i
da je unitena slabou normi u meunarodnom okruenju.167
Wendt takoer tvrdi da se nijedan veliki rat izmeu velikih sila nije dogodio
zbog idejnih samoogranienja meu dravama koje se sve vie hvataju u zamku lockeovskog sustava suparnika, koji sve vie ide prema kantovskom sustavu prijatelja.
Iako doputa da materijalni uvjeti na primjer, utrka u naoruanju mogu nadjaati
pridravanje drave normama koje je ograniavaju, tvrdi kako to potonje moe bolje
objasniti zato Hladni rat nije nikada postao vru.
Wendtovo uvjerenje da Hladni rat nije postao vru rat zbog pojavljivanja lockeovskog sustava koji potie samoograniavanje drava i pridravanje meunarodnih
normi, takoer je na meti kritike. Neorealisti i liberalni institucionalisti ba i nisu
uvjereni da se pojavio neki lockeovski sustav u svoj svojoj snazi, poput grke boice Atene koja se rodila iz Zeusove glave. Dva materijalna uvjeta jedan negativan,
drugi pozitivan mogu bolje posluiti za objanjenje. S jedne strane pokazalo bi se
da golemi trokovi nuklearnog rata nemaju ba zanemariv utjecaj na obeshrabrivanje velikih ratova. S druge strane pokazalo bi se da se poticaji za dobrovoljnu su166 Russett (1993), Russett i Starr (2000), Russett i Oneal (2001) i Lipson (2003).
167 Krasner (2002: 131).
237
radnju trinog sustava i za tehnoloko-znanstvena otkria i inovacije, materijalne

uvjete svojstvene kantovskoj kulturi prijatelja, ne mogu svesti jednostavno na korisnost tih sustava. Liberali i marksisti slau se u pogledu evolucijskog razvoja drutvenih sustava sposobnih poveati bogatstvo i blagostanje ljudi metodom pokuaja i
pogreke. Ex post facto racionalizacije tog evolucijskog procesa okretanjem uzronih strelica ideja koje stoje iza materijalnih uvjeta predstavljaju vjerodostojnu hipotezu, ali ta karakterizacija evolucije drutvene promjene i dalje nema empirijske
podatke da to potkrijepi i logiko oruje za pobjedu nad prevladajuim protustajalitima, naroito paradigmama opisanim u ovoj knjizi.168
Snaga konstruktivizma je njegova slabost. Problematizirajui sve spoznajne teorije, osobito teorije meunarodnih odnosa i sigurnosti, on implicitno i eksplicitno
uvodi ljudske vrijednosti u pitanje teorije znanja o ovjekovom miljenju i djelovanju. Taj bi se korak mogao braniti, to su sada spremni priznati ak i liberalni ekonomski teoretiari dapae, oni na tome ak inzistiraju.169 S druge strane, put to su
ga konstruktivisti odabrali kako bi ljudske aktere i institucije koje su izgradili vratili
na sredinje mjesto, otkriva njihovu glavnu slabost. Budui da su stvoreni pravilima,
akteri mogu djelovati drutveno samo ako se utjelove u mrei pravila, normi i institucija. Ti drutveni mehanizmi ili aranmani, kako tvrdi Onuf, pruaju priliku za
djelovanje na svijet.170 To je isto kao rei da akteri djeluju samo ako imaju drutvenu
mo. No jednako bitan princip konstruktivizma kakav je utjelovljenje odnosa aktera
i strukture, tvrdnja je da su sve teorije znanja, kao ljudski konstrukti, takoer ipso
facto problematine, ukljuujui konstruktivistiko postuliranje te istine.
U podlozi optimizma konstruktivistikog projekta postoji duboka i proturjena napetost. To je kao da je problematiziranje politike istine i moi automatski vodilo svijetu u kojemu su razlike izbrisane, a sukobi nuno smanjeni u inu
problematizacije. Koliko god bila hvalevrijedna, ta povrinska osobina trenutanog
konstruktivistikog miljenja otvara sumnje o teoretskom doprinosu i objektivnosti
konstruktivizma pri objanjavanju ponaanja aktera, ne miljenju i djelovanju koje
bi konstruktivisti mogli eljeti. Ekstremni oblici konstruktivizma osobito podlijeu
kritici jer sebi uskrauju svako vjerodostojno oekivanje da je legitimna upotreba
moi uope zamisliva ili da moe postii poeljne ishode oko kojih se uglavnom
slau mir, napredak i pravdu. Kakva god bila mo koja bi proizvela ili promicala te visoke ciljeve, delegitimirana je u samom trenutku ljudske konstrukcije kad
se pojavi kao drutvena konstrukcija, umire. U sadanjem konstruktivistikom miljenju nema teoretskih ili praktinih zapreka koje aktere i strukture moi spreavaju vratiti se hobbesovskom modelu i regresivnoj i samodestruktivnoj zavrnici.
Konstruktivizam uspjenije objanjava usporavanje nasilnih sukoba i, specifino,
zavretak Hladnoga rata nego zato je Hladni rat poeo i prerastao u globalnu borbu
velesila, neizvjesno i opasno ogranienu na ravnoteu straha ija nuklearna prijetnja
jo uvijek ugroava sudbinu ljudske vrste.
Pojaavaju li te kritike optubu jednoga otrog kritiara kako u Drutvenoj teoriji meunarodne politike nema nikakvih teza o ponaanju drava, ak ni onih
nekoliko velikih teza to ih razvija Kenneth Waltz...171 Bilo bi to ipak prelako i
168
169
170
171
Usp. Waltz (1990, 1964) i John Mueller (1988, 1989).

Kuran (1991, 1995).
Onuf (1998: 64).
Keohane (2002: 126).
238
preotro odbacivanje konstruktivistikog projekta. U ovom trenutku borbe za prevlast paradigmi i pristupa nikakav ishod nije siguran. U mnogim svojim oblicima,
konstruktivizam je odve dovitljiv protivnik da bi ga se odbacilo samo zbog odreene slabosti nekog mekog ili tvrdog konstruktivista. Bilo bi svakako nepoteno odbaciti njegove obuhvatne kritike prevladavajuih teorija sigurnosti i meunarodnih
odnosa iz dokaznih, uzronih i metodolokih razloga primjerenih drugim stajalitima. Naslanjajui se implicitno na rad Maxa Webera i Emilea Durkheima, kako se
pokazuje u ovoj knjizi, Wendt, Kratochwil i drugi meki konstruktivisti nedvojbeno
su uveli konstruktivizam u glavni tok teorijskog promiljanja meunarodnih odnosa, a da pritom nisu napustili sredinje konstruktivistike principe.
Konstruktivisti otvaraju nove putove istraivanja i privlae u svoje redove sve
vie, naroito mlaih, znanstvenika. Zbunjujui broj osi odnosa aktera i struktura
(konstruktivistikom terminologijom, narativa) koje se mogu istraivati oslobaa ga
ogranienja prevladavajuih paradigmi. On nije vezan za odreenu paradigmu ili bilo
kakvim kodeksom ponaanja za odreeno teoretsko stajalite. Problematiziranjem
svih drugih teoretskih projekata, kao znanja o empirijski dostupnim drutvenim injenicama i kao privilegirani pravima na odreene vrijednosti, interese, mo i legitimaciju, konstruktivizam otvara vrata istraivanju irokog spektra problema i pitanja
koja prije nisu ulazila u prihvatljivo teoretiziranje. On moe istraivati naine nedostupne realistima, neorealistima ili marksistima, na koje se sigurnosna dilema moe
ublaiti i nadii ljudskom intervencijom i namjerom.172 Odatle potreba, koju Wendt
izbjegava, da se prikau proces i materijalni uvjeti koji su nuni za objanjenje kako
se hobbesovska anarhija moe razviti u lockeovski i kantovski oblik, slino kao to
se nakon pet stoljea krvolonih ratova europski sustav drava pomaknuo prema
Europskoj uniji. Nije dovoljno postulirati navodnu promjenu u sustavu drava; takoer, potrebno je i nuno dati objanjenje.
Ova pozitivna ocjena nee biti draga tvrdim konstruktivistima jer je obojena
opredijeljenou za racionalistiku i empirijski motiviranu teoriju, no nema sumnje
da njihovi kolege konstruktivisti otvaraju nove puteve istraivanja koji privlae sve
brojnije pripadnike u njihovim redovima. Oni problematiziraju dravu i sustav drava; rue umjetne konceptualne barijere koje dijele unutarnju i vanjsku politiku u teorijskom promiljanju globalne politike i sigurnosti; pokazuju utjecaj razliitih aktera
ili identiteta aktera na to kako odreuju svoje interese te postavljaju izazove statikim koncepcijama meunarodne politike i istroenim polaganjima prava na legitimaciju i povlastice. Ironino, no potrebno je jo vie, a ne manje, konstruktivistikih
istraivanja i radova kako bi se prihvatile ambiciozne tvrdnje konstruktivizma. U
svakom od oblika koje smo ovdje prikazali ili kao kolektivni pothvat, konstruktivizam nije spreman preuzeti naslov hegemona u bitki s paradigmama i pristupima o
kojima govori ova knjiga. Ali iako jo nije pravi kandidat, na pravom je putu.
172 Npr. Adler i Barnett (1998), Katzenstein (1966) i Frederkind (1998).
239
PITANJA ZA RASPRAVU
1. Zato je konstruktivistiko objanjenje sigurnosti bolje nazvati pristupom nego
paradigmom za prouavanje meunarodnih odnosa i sigurnosti?
2. Koji su kljuni elementi konstruktivistike kritike bihevioralnog ili racionalistikog pristupa teoriji i praksi sigurnosti?
3. Koji su kljuni elementi konstruktivistikog pristupa meunarodnim odnosima
i teoriji i praksi sigurnosti? Opiite prekid konstruktivista s drugim drutvenim
znanstvenicima prema dokaznoj, uzronoj, metodolokoj, ontolokoj i epistemolokoj dimenziji.
4. Navedite razliku izmeu tvrdog i mekog objanjenja ponaanja aktera u meunarodnim odnosima i u kreiranju sigurnosnih politika. Gdje bi bio Wendt u spektru od tvrdih do mekih konstruktivista?
5. Evaluirajte sposobnost triju oblika konstruktivistike kritike u ovom poglavlju
da objasne nastanak, razvoj i slom hladnoratovskog bipolarnog sustava.

Walter Carlsnaes, Thomas Risse i Beth A. Simmons (ur.) (2002) Handbook of
International Relations, London: Sage. Prirunik predstavlja najbolji kritiki prikaz
teorije meunarodnih odnosa, podijeljen na glavna podpolja discipline. Osobito su
vani tekstovi Emmanuela Adlera o konstruktivizmu i Jamesa Fearona i Alexandera
Wendta o racionalizmu i konstruktivistikim pristupima.
Emile Durkheim (1993), Ethics and the Sociology of Morals, Buffalo: Prometheus
Books. Dobro je itati najvee kako bi se shvatio kumulativni dug to ga suvremeni
teoretiari i praktiari imaju prema divovima prije njih.
Forum (2000), Forum on Social Theory of International Politics, Review of
International Studies 26: 123-80. Najbolja i najdalekosenija kritika konstruktivistike teorije Alexandera Wendta koju su napisali vodei teoretiari meunarodnih
odnosa. Ukljuuje Wendtov odgovor, iz kojeg se moe vidjeti kako danas razmilja.
Peter J. Katzenstein (ur.) (1996), The Culture of National Security: Norms and
Identity in World Politics, New York: Columbia University Press. Ta knjiga, koju je
uredio jedan od glavnih teoretiara meunarodnih odnosa i komparativne politike,
najbolje obrazlae zato meki konstruktivizam treba shvatiti ozbiljno i njegove uvide uvrstiti u glavni misaoni tok.
Nicholas G. Onuf (1998), Constructivism: A Users manual, str. 58-78 u
International Relations in a Constructed World, ur. Vendulka Kubalkova, Nicholas
Onuf i Paul Kowert, London: M. E. Sharpe Koristan uvod u Onufov zahtjevniji i
opirniji rad o konstruktivizmu iz 1989: World of Our making: Rules and Rule in
Social Theory and International Relations, Columbia: University of South Carolina
Press.
John Gerard Ruggie (1998), What Makes the World Hang Together? NeoUtilitarianism and the Social Constructivist Challenge, International Organization
52: 855-85. elite li poeti od neega kako biste razumjeli konstruktivizam, ovo je
posve dobro polazite. Napisana je jasno, ima zavidno dobru literaturu i govori o
onome to konstruktivizam duguje Maxu Weberu i Emileu Durkheimu.
240
John R. Searle (1995), The Construction of Social Reality, New York: Free Press.
Temeljna knjiga o konstruktivizmu uglednog sociologa.
Alexander Wendt (1999), Social Theory of International Politics, Cambridge,
UK: Cambridge University Press. Veliko izdanje u kojem se predstavljaju i proiruju
svi njegovi prethodni vani lanci.
241
ZAKLJUCI
8. EMU STUDIJE MEUNARODNE SIGURNOSTI I

SIGURNOSTI?
Kada je netko zaista 55 posto u pravu, to je vrlo dobro i nema smisla prepirati se. A ako je netko 60 posto u pravu, sjajno... A to rei o 75 posto? Pametni
kau da je to sumnjivo. No dobro, a to je sa 100 posto? Tko god kae da je
100 posto u pravu, taj je fanatik...1
- starac iz Galicije
Nakon ovako opsenog prikaza i vrednovanja sedam konkurentskih kola miljenja,
jesmo li spremni okruniti neupitna pobjednika, hegemona sigurnosnih studija? Ba
i ne. Pobjednika paradigma ili pristup morala bi potpuno zadovoljiti standarde za
valjanu teoriju i pouzdanu praksu opisane u 1. poglavlju. Nijedna ih ne zadovoljava.
Ipak, sve u razliitoj mjeri, a u tome je posljednji sudac itatelj, prolaze minimalni
test Lakatoseva razumijevanja progresivnog istraivakog programa.
Svaka bi takoer morala objasniti nastanak i zavretak Hladnoga rata dovoljno da se moe ukljuiti u borbu za prevlast konkurentskih sigurnosnih perspektiva.2
Svaka u manjoj ili veoj mjeri moe dodati neku vrijednost mjeavini objanjenja
za tu tektonsku promjenu u meunarodnim odnosima i svjetskoj politici. Nijedna ni
priblino ne nudi konano objanjenje za tu globalnu borbu i njezin prestanak.
Sjetite se da ova knjiga smjeta sigurnosne studije u iri i bogatiji raspon teorije
meunarodnih odnosa. Kako bih izdvojio posebno podruje za imperativ sigurnosti s kojim se suoavaju meunarodni akteri, ponajprije drave ali i drugi, ustvrdio
sam kako teorija sigurnosti mora zadovoljiti dva mjerila. Hegemon bi morao moi
objasniti zato se i kako akteri odluuju upotrijebiti ili ne upotrijebiti silu ili prijetnje silom kako bi postigli ono to oni ele. Konkretnije, za drave elimo teoriju rata
i mira. Formalnije reeno, onaj koji izaziva hegemona mora odgovoriti na pitanje
kako akteri postiu eljene ishode u meusobnim odnosima s drugim akterima radi
ciljeva za kojima idu, a koji ne moraju nuno biti usklaeni ili slini. Ti ishodi ne
ukljuuju samo eljene rezultate u pogledu ciljeva i sredstava nego i u pogledu pravila koja e odreivati budue interakcije.
Nije bilo dovoljno zadovoljiti mjerila ove knjige kako bi se pretpostavilo, kao to
ine neki realisti, da se od aktera moe uvijek oekivati da prijeu na drugu stranu
ili da upotrijebe silu ili prijetnje kako bi potaknuli ili iznudili eljene ishode u odnosima s dravama i drugim akterima. Takoer, nije racionalno, odnosno sukladno
iskustvu, pretpostaviti za potrebe analize kako pretpostavljaju mnogi liberalni
ekonomisti da e akteri uvijek odabrati nenasilje i konsenzualnu, dobrovoljnu su1 Nav. u Milosz (1954: v).
2 Da je to ire vienje obuhvata sigurnosnih studija sve prihvaenije, govori vrlo itana zbirka tekstova
koju je uredio istaknut teoretiar realizma. Vidi Betts (2005).
244
Zakljuci
radnju kako bi koordinirali preferencije s drugim slinim akterima ili svoje razlike
miroljubivo rijeili kompromisom.
Nijedna od prikazanih kola ne prolazi potpuno dvojni test za definiranje ili rjeavanje sigurnosnih problema iz ove knjige. Neke su bolje od drugih, ovisno o povijesnom kontekstu na koji se paradigma ili pristup primjenjuje. Kako pokazuje 2.
poglavlje, za definiranje vrste dilema pred kojima stoje donositelji odluka u dravama i njihovo stanovnitvo vano je ive li u doba prije Prvog ili prije Drugog svjetskog rata. Razliite drave i reimi s razliitim i divergentnim interesima, ciljevima
i vrijednostima imaju drugaije sigurnosne scenarije. Svaki se mora vrednovati za
sebe i pritom imati na umu kako cilj sigurnosnih studija kao podvrste teorije meunarodnih odnosa nije uoavati opa obiljeja ponaanja aktera u raznim vremenima,
prostorima i okolnostima.
Kako upozorava Imre Lakatos, nijedan test, poput testa Hladnoga rata, ne moe
dokazati ili opovrgnuti neku teoriju sigurnosti ili odbaciti neki pristup izgradnji teorije, primjerice bihevioralni ili konstruktivistiki istraivaki program. Stoga ozbiljan teoretiar, praktiar ili zainteresiran graanin ima intelektualnu, profesionalnu i
graansku dunost dovoditi u pitanje te kole miljenja kao pouzdane vodie za javne politike ako tvrdokorne suprotne injenice i iskustvo opovrgavaju steeno znanje
o odreenom nainu sigurnosnog ponaanja. Zadatak je uvijek pobijati te teorije,
a ne birati podatke koji e potvrditi stajalite koje je ve potvreno kao istinito i valjano, a pritom izostavljati zapaanja koja se ne uklapaju.3 Nakon tog neprestanog
procesa reetanja ostaje privremeno pouzdano znanje o sigurnosti i eka se daljnje
provjeravanje i poboljavanje u svjetlu novih podataka, promijenjenih okolnosti i
novina u teoriji ili metodi prouavanja.
Neke bi itatelje ovaj zakljuak mogao obeshrabriti. Za druge, meu kojima je
ovaj autor, odsutnost izvjesnog znanja poziva na njegovo traenje. Znati koji su problemi i zagonetke ostali, jest znanje. Ipso facto, uenje poinje sa znanjem o tome
koje jo probleme treba rjeavati. Richard Collingwood, utjecajni engleski povjesniar, rekao je o svojem pokuaju da rekonstruira svakodnevni ivot Rimljana u
Britaniji kako je vanije postavljati prava pitanja nego dobivati prave odgovore.4 A
kada se oni iskopaju, ide se dalje. Iz perspektive prirodnih i drutvenih znanosti,
koje tee postavljati nova vana pitanja o ljudima i njihovim tenjama i potrebama,
ono to se zna je korisno, ali nije zanimljivo ak je otuno i dosadno. Mantra glasi:
Reci mi neto to ne znam. Zamorno ponavljanje, emu su neki teoretiari skloni,
kako je sigurnosna dilema ugraena u odnose drava i odnose ljudi i ljudskih drutava, malo mi govori o tome kako se ta dilema ublaava ili rjeava, kako se moe
ublaiti ili rijeiti ili ne moe.
SAETAK
Za potrebe zakljuka, ponovimo ukratko to smo proli i predloimo kamo bi sigurnosne studije trebale ii. Kako svjedoi ova knjiga, danas ne postoji dominantna
3 To istie Robert Jervis (1976) u svojoj kritici zlouporabe povijesti drutvenih znanstvenika kako bi
potkrijepili svoja stajalita.
4 Collingwood (1939, 1946). Vidi Autobiography za uvide o tome da su za uenje vanija pitanja nego
odgovori. Taj problem razvija njegova Idea of History.
245
kola miljenja, samo jedna uvjerljiva metodologija ili skup ekskluzivnih uputa za
politike koje nepogreivo predviaju posljedice upotrebe ili neupotrebe sile ili drugih oblika tvrde i meke moi kako bi se postigli rezultati kojima akteri tee u svojim
meuovisnim i meusobno kontingentnim transakcijama. Neizvjesnost nas upozorava na to da ne smijemo bezuvjetno prihvaati pristrane tvrdnje onih teoretiara
i praktiara koji su povezani s naih sedam sigurnosnih uvjerenja. Preispitujui te
kole miljenja, itatelji mogu sami zakljuiti to svaka paradigma ili pristup moe
ponuditi kao objanjenje ponaanja aktera. Sada bi itatelji morali imati materijal za
vrst sud o jakim i slabim stranama svake teoretske orijentacije. Takoer, morali bi
imati kutiju za alat s konceptima ili orujem, ako elite koje im nee biti korisno
samo za ocjenjivanje vrijednosti svake paradigme odnosno pristupa nego i za to da
sami doznaju vie o meunarodnoj sigurnosti. Ako misle da vie nisu pasivni promatrai ili programirani konzumenti tuih miljenja, koliko god bila struna, tada
je postignuta jedna od glavnih svrha ove knjige.
Kako bi se pobile tvrdnje naih sedam kola, svaka je vrednovana prema njezinu implicitnom ili eksplicitnom objanjenju nastanka, razvoja i prestanka Hladnoga
rata. Globalni je doseg hladnoratovskog sukoba izmeu Sjedinjenih Drava i
Sovjetskoga Saveza te do tada nevieno gomilanje organiziranog nasilja za tu borbu, prima facie argument za upotrebu Hladnoga rata kao valjanog testa. Goleme
vojne snage, konvencionalne i nuklearne, to su ih obje strane rasporedile u tom
nadmetanju za globalnu hegemoniju, prijetile su svim dravama i narodima svijeta.
Ako neka kola miljenja ne objanjava taj sraz Titana i titanske razmjere njihova
oruanog sukoba, kao i nagli prekid kobnoga dvoboja, gotovo bez ijednog u bijesu
ispaljenog metka, tada se s pravom moe sumnjati u njezinu vjerodostojnost.
Nedvojbeno je da nijedan od sedam konkurenata za hegemoniju ne zadovoljava
kriterij Hladnoga rata. Objanjenja koja daju ukljuuju glavne aktere i najvanije
imbenike, kljueve za razumijevanje poetka, sredine i kraja poslijeratnog bipolarnog sustava. Ali poput mitskoga slijepca iz Indije, manjkavi su njihovi konkurentski
opisi sigurnosnih problema, odgovori na to zato ih i kako akteri rjeavaju te kriteriji predloeni donositeljima odluka za sigurnosne politike. Granice obuhvata to
ih svaka paradigma ili pristup sami postavljaju, bez obzira na vrijednost njihovih
tvrdnji o strogosti, tedljivosti i univerzalnosti, iskljuuju kljune aktere i imbenike koji utjeu na meunarodnu i globalnu sigurnost. Nepotpune i prijeporne tvrdnje o tome da znaju koji imbenici i akteri potiu odluke, poteze i ishode u pogledu
sigurnosti, umanjuju korisnost paradigme odnosno pristupa. Dopunjavanje istraivakog programa ad hoc prilagodbama i poboljanjima kako bi se popunile rupe i
odbilo kritiare, vrlo slino onima to ih navode pristalice konkurentskih stajalita
iz ove knjige, zamuuje koherenciju modela sigurnosti, nagriza njegovu eksplanacijsku snagu i podriva njegov status konkurenta za mjesto hegemona u sigurnosnim
studijama. Moda imamo bolje i tonije prikaze o tome kako su se rjeavali (ili nisu)
pojedini povijesni sigurnosni problemi, ali teoriju sigurnosti nemamo.
Realisti, neorealisti i liberalni institucionalisti imaju mnogo toga rei o nastanku i razvoju Hladnoga rata do njegova zavretka s uruavanjem Sovjetskog Saveza.
Hobbes, Clausewitz i Tukidid prelaze stoljea vremena i prostora i pojavljuju se u
modernom ruhu suvremenih realistikih teoretiara i praktiara kako bi objasnili taj poriv Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza, zemalja pobjednica Drugoga
svjetskog rata, da suparnicima i drugim narodima i dravama svijeta nametnu svoje
246
Zakljuci
sukobljene ideologije, ekonomske interese i koncepcije globalnog poretka i legitimacije. Velesile kao strojevi Sudnjega dana, golemo konvencionalno i taktiko nuklearno oruje to su ga dva zaraena saveza rasporedila u sreditu Europe te suludi
ugovori i sigurnosni savezi kojih su se drali, koliko god neorganizirano i nedosljedno, sipak svjedoe o samodestruktivnoj logici istog rata, bilo iz kuta drave
(Clausewitz), drutva (Tukidid) ili pojedinca (Hobbes). I obratno, kako su uspjeli
privremeno pokazati realisti i liberalni institucionalisti, ak i naizgled nepomirljivi
neprijatelji sposobni za uzajamno unitenje u jednom jedinom nuklearnom udaru
ili bezumnom napadu mogli su suraivati kako bi sprijeili nenamjeravan i neeljen rat i kako bi taj sukob, ako izbije, prekinuli kako bi sprijeili meusobno unitenje. Rauni trokova, koristi i rizika te, najvanije, politikih i moralnih ciljeva
obiljeenih aktualnom ili predstojeom prijetnjom meuovisnih aktera kako bi
postigli ono to ele spreavaju klizanje prema hobbesovskoj zavrnici rata svih
protiv sviju svojstveno drutvenim odnosima.
I dok se ta stajalita trude objasniti zato drave koriste silu ili su ograniene u
pozivanju na silu, nude netono i nepotpuno objanjenje o tome kako akteri mogu
i kako su mogli umanjiti ili rijeiti prijetnje svojoj sigurnosti i dileme izbora koje
otvaraju. Zato danas nitko ne oekuje da Njemaka napadne Francusku? Prije 1.
rujna 1939, datuma njemake invazije na Poljsku i poetka Drugoga svjetskog rata,
svi su oekivali neki napad i to uskoro. Oekivanja dobrovoljne suradnje ili pozivanja na pravo, norme, institucije i paktove o nenapadanju kako bi se sukobi razrijeili nisu pomogla politiarima suoenim s izglednim skorim ratom odlunog,
ekspanzionistikog neprijatelja, vrlo slino upozorenju to ga je E. H. Carr dao u
opisu krize koju je predstavljala nacistika Njemaka.5 Kako su se i zato tako duboko promijenili politiki i moralni ciljevi i interesi Francuske i Njemake, prije
Drugoga svjetskog rata nepomirljivih i vjenih protivnika, da se sada ini kako je
mir meu njima sada prirodan i siguran? to se moe nauiti iz te promjene, a da
se moe primijeniti na druga trajna neprijateljstva na Srednjem Istoku, u Africi ili
Aziji? to spreava Europu, iskljuujui Balkan, da opet potone u navike nauene u
etiri stoljea graanskog rata meusobne prijetnje, poetak rata i oruana neprijateljstva kao nain rjeavanja problema sigurnosti?
Konceptualni okvir koji nudi liberalna neoklasina misao s njegovim neizbjenim imperativom rata, posve neovisno o sukobima zbog preferencija drugih aktera,
nudi vie za objanjenje zavretka (a moda i razvoja) Hladnoga rata nego teoretiari iz 4. poglavlja ili ono to nude marksistiki i, danas, teoretiari prijelaza moi.
Ekonomska liberalna teorija poiva na pretpostavci da konsenzualni sporazumi racionalnih egoistinih aktera promiu, uinkovito i stvarno, njihove tenje da zadovolje najvanije potrebe i, openitije, da maksimiraju svoje materijalno bogatstvo
i blagostanje. Koncept istog trita poiva na takvim dobrovoljnim sporazumima
izmeu inae sebinih aktera. Na tragu razmiljanja Adama Smitha i njegovih sljedbenika o tome kako poveati bogatstvo narod, svjetska trita kao drutveni sustav navodno stvaraju poticaje za konsenzualnu suradnju aktera koji na njemu
sudjeluju. Kako je tvrdio Joseph Schumpeter (jedan od najistaknutijih neoklasinih
ekonomista prve polovine dvadesetog stoljea), neprestana znanstvena otkria i tehnoloke inovacije, motori ekonomskog napretka, jednako ovise o slobodnom pro5
Carr (1946).
247
toku ideja i dobrovoljnoj suradnji esto suparnikih drava i raznih naroda preko
dravnih granica.
Suprotno marksistiko-lenjinistikim oekivanjima, zapadne, liberalno-trine
drave pretekle su sovjetski komandni sustav u proizvodnji i distribuciji bogatstva i
blagostanja svojim graanima. Njihove najbolje prakse postupno je usvajalo sve vie
zemalja u razvoju, komunistika Kina i, naposljetku, Sovjetski Savez. Ekonomski
liberali mogu itekako pokazati da se zavretak Hladnoga rata i seizmike promjene
globalne moi koje je donio mogu uvjerljivije objasniti odlukom kremaljskih voa
da model Zapada preuzmu i prilagode umjesto da nastave provoditi sigurnosnu
strategiju nadmetanja s vojnom snagom Zapada. Naposljetku se pokazalo da su
trine snage pod hegemonistikim nadzorom Zapada uinile vie nego njegovi vojni kapaciteti da Sovjetski Savez zauzme zapadnjako stajalite i da na kraju prestane
postojati kao drava.
Bihevioralni pristupi i konstruktivizam takoer daju mjeovite rezultate. Metodoloka ogranienja trenutanog bihevioralnog i racionalistikog istraivanja onemoguavaju postavljanje pitanja koje se openito smatra irokim, ili ipak sredinjim,
naime, kako je i zato Hladni rat prestao, i to preko noi? Koliko god to pitanje
bilo relevantno i koliko god bio velik utjecaj Hladnoga rata na milijarde ljudi, strogi znanstveni protokoli i prevladavajue istraivake metode nisu ni opremljeni ni
osmiljeni za rjeavanje takvih problema, koji su od ivotne vanosti za sve ljude.
Za neke je Hladni rat tek podatak koji se ne moe upotrijebiti za provjeravanje ili
razvijanje teorije.6 S obzirom na trenutani status veine bihevioralnih istraivakih
programa, bilo strukturnih ili stratekih, moda je prema metodolokim postulatima doista tako. Ljudska misao i vrijednosti, sigurnosne interese da ne spominjemo,
ne daju se tek tako otpraviti i odbaciti metodolokim trikom.
ekajui irenje i popravljanje bihevioralnih istraivakih programa kako bi se
rjeavalo kljune sigurnosne probleme koji se ne mogu svesti na bihevioralne metode
i pravila dokazivanja, ini se da nije osobito mudro odbacivati uvide o sigurnosnom
ponaanju i praksama (za bihevioriste, prie) recimo, trijumf subjektivne snage
nacionalizma nad Sovjetskim Savezom7 samo zato to ti uvidi ne funkcioniraju u
teoriji. Iskljuivanjem ili umanjivanjem utjecaja tih i drugih ideoloki i emocionalno noenih sila u sigurnosnom ponaanju naroda i drava zato to trenutano nemamo metodoloke alate za mjerenje njihova uzronog djelovanja, iskljuujemo ih iz
ozbiljnog i trijeznog promatranja. Zato zanemariti ili odbaciti istraivanje tih snaga
samo zato to se ne mogu dosegnuti iskljuivim pravilima odreenog istraivakog
programa? I obratno, samo zato to neki istraivaki nalaz, poput opisa Afrike kao
zone mira, funkcionira u teoriji, kako se tvrdi u jednom istraivanju teorije prijelaza moi (PM), nema razloga da ignoriramo sukobe koji ondje bjesne i koji su
oiti obinim promatraima, sukobe s milijunima smrtno stradalih samo zato to su
ekali potvrdu konceptualnih i metodolokih alata koji te alosne injenice mogu
znanstveno objasniti. Analitiar sigurnosti morao bi moi priznati ono to pokazuje
svakodnevno iskustvo. rtve ruandskog i sudanskog genocida i etnikog ienja na
Balkanu predstavljaju danas stvarne, nedvojbene opasnosti za meunarodnu sigur6 Vidi navedenu opservaciju istaknutog teoretiara meunarodnih odnosa na simpoziju o Hladnome
ratu u Lebow (1995: ix).
7 Carrre dEncausse (1993) i Kaiser (1994).
248
Zakljuci
nost koje obvezuju prouavatelje sigurnosti da se pozabave tim problemima, ak i uz

rizik krenja ili zanemarivanja strogih znanstvenih protokola.
Racionalno ili bihevioralno istraivanje nuno reducira sloene procese ljudskih
interakcija u razliitim i konvergentnim podrujima njihova djelovanja na zasebne
i navodno ponovljive podatke ili opservacije i potom ih povezuje sa slinim dogaajima iz drugih razdoblja i povijesnih okolnosti. Smatrati Hladni rat podatkom,
statistiki (ali ne i politiki i moralno) ima smisla kada se promatra kroz ograniavajuu prizmu metodolokih granica to ih bihevioralno istraivanje postavlja pitanjima koja postavlja i rjeava. Znanstveno motiviran cilj jest donositi openite
zakljuke koji idu dalje od tih podataka. U tom se obliku stvara skup podataka koji
se mogu podvrgnuti matematikoj i statistikoj manipulaciji i provjeri iroko prihvaenih, standardnih tehnika i mjerenja. Sve vrijeme ostaju isti specifini drutveno-ekonomski, politiki i moralni konteksti iz koji su izvedeni podaci, jednako kao
i kompleksni procesi miljenja, odluivanja i razmjena aktera iz kojih se uzimaju i
izoliraju opservacije. Dekonstrukcija ponaanja aktera, bez obzira na koristi koje
ima za sposobnost objanjavanja, neminovno falsificira iroke i duboke procese djelovanja i reagiranja mnogih meunarodnih aktera koji se suoavaju s nasiljem ili
prijetnjama u svakodnevnoj tenji za preferiranom vizijom ili modelom globalnog
ili regionalnog politikog i moralnog poretka koji zadovoljava njihove interese, ciljeve i vrijednosti.
Budimo poteni i recimo da bihevioralni pristup moe proizvesti, i da proizvodi,
zanimljive i vrijedne uvide. Teorija PM-a nudi vjerodostojnu analizu za objanjenje zato Hladni rat nije nikada postao vru. Pokazalo se da su vojna mo Zapada i
nadmoni tehnoloki resursi odve golemi da bi im se racionalni sovjetski politiari
suprotstavljali opim ratom. Ipak, ovaj netrivijalan ustupak teoriji PM-a kao istraivakom projektu otvara neka pitanja, primjerice, zato se Sovjetski Savez raspao i
kakve e biti globalne reperkusije tog seizmikog dogaaja. Usko usmjereni pristupi provjere postavki, poput PT-a, hvalevrijedni zbog strogosti, tedljivosti i navodne
reproduktivnosti i provjerljivosti, sami sebe spreavaju postavljati takva neodgodiva, pravodobna i relevantna pitanja. Takoer, nisu u stanju objasniti zato Sjedinjene
Drave glavna sila u, prvi put u povijesti sustava nacija-drava, unipolarnom sustavu inzistiraju na svojem pravu da jednostrano proglase rat slabijim, manjim
dravama, kako bi te drave demokratizirale prema slici svojeg poretka i mijenjale
duboko ugraene religijske i kulturne vrijednosti njihova stanovnitva, koje je odluno protiv toga da im zapadna shvaanja vladavine namee jedna bahata vojna
sila. Budui da ne postoji temeljita reformulacija samih sigurnosnih studija, odgovori na ta pitanja preputeni su spekulacijama novinara i medija.
Moda konstruktivisti imaju rei neto vrijedno pozornosti o tome zato je
Hladni rat zavrio i zato ameriki hegemon iri svoj utjecaj na identitete i interese
drugih zemalja i njihovih naroda. U knjizi jednog utjecajnog mekog konstruktivista zakljuuje se kako nas povijesni dokazi prisiljavaju da napustimo pojam drava s neprijepornim identitetima. Identiteti drava nastaju iz njihovih interakcija
s razliitim drutvenim okolinama, domaim i meunarodnim.8 S obzirom na to
konstruktivisti imaju to dodati objanjenju raspada Sovjetskoga Saveza na njegove
republike i potom ulaska u meudravne ratove (Armenija i Azerbajdan). Mogli bi
8 Katzenstein (1996: 25-6). Vidi osobito Katzensteinov upueni komentar u poglavljima 1: 1-32 i 13:
498-537.
249
takoer pokuati objasniti graanske ratove i kronine drutvene sukobe koji mue
bive republike Sovjetskoga Saveza nakon to su do sada potisnute nacionalne, etnike i vjerske manjine ponovno isplivale u Ruskoj Federaciji, Gruziji i u srednjoazijskim republikama traei samostalnost i neovisnost. Konstruktivisti tek moraju
iskoristiti svoju kritiku drave kao problem koji treba objasniti ili pak posve pobiti
shvaanje drave kao statinog hobbesovskog ili veberovskog entiteta koji je otporan na promjenu odnosno koji njegove drutvene sastavnice nisu razvodnile ili
iskrivile. Konstruktivistiki uvidi koji dovode u pitanje razliku izmeu unutarnje i
meunarodne politike dobar su poetak, ali to je tek prvi korak na dugom putu do
posve razvijene teorije meunarodne politike.
to se tie Sjedinjenih Drava, njihove sigurnosne interese, kako tvrde realisti,
oito ne odreuju usko njihovi realni ili potencijalni vojni kapaciteti stvarnih ili
izmiljenih neprijatelja. Subjektivno, ali jednako snano, prikazuju ih protivnici koje ele promijeniti i ak saveznici kojima ele nametnuti iroko prihvaene
amerike interese i vrijednosti. Konstruktivisti dre da su upravo te vrijednosti i
njihov globalni politiki i drutveni izraz interesi Sjedinjenih Drava. Ta analiza,
usmjerena iskljuivo na dravu, jedva da grebe po povrini objanjenja to znai biti
Amerikanac ili po srnim vrijednostima amerike graanske kulture, koja one to
se dre tog ideolokog svjetionika obvezuje da te vrijednosti namei nevojnim i neposlunim narodima diljem zemaljske kugle.
Oit nedostatak konstruktivistikog projekta, onako kako je trenutano formuliran, izraena je sklonost njegovih pristalica da pretpostave kako je problematiziranje drave ili bilo kojeg aktera ili drutvenog pokreta (recimo, nacionalizma) koji
ima mo morati voditi veoj suradnji i miru u drutvenim odnosima izmeu rekonstruiranim akterima. Kada konstruktivisti otkriju sklonost moi aktera, osobito
kreatora politike u dravi, i njihovu inklinaciju upotrebi sile, vjerojatno e biti spremniji suraivati sa suparnicima i obuzdavati njihovu prijanju sklonost prisiljavanja
drugih kako bi dobili ono to ele. Kad im se oduzmu prava na legitimaciju i mo
koju ono nosi, nemo e ih navodno natjerati da budu skloniji kompromisu i bit e
otvoreniji za vladavinu naroda.
Iskustvo nakon Hladnoga rata govori kako trendovi, bilo regionalno ili globalno,
ne moraju neminovno ii od Hobbesa preko Lockea do Kanta. Obratan je smjer posve vjerojatan, moda bi se moglo pokazati da je ak i vjerojatniji bilo empirijskim
promatranjem ili kao privremeno vjerodostojan zakljuak koji e se izvui iz teorija sigurnosti koje smo u ovoj knjizi ispitali, koliko god trenutano bile djelomine i
manjkave. Ako se svako drutveno ponaanje svede na mo i vlast, onda vlast kvari,
a neograniena vlast kvari neogranieno, kako je Lord Acton dalekovidno primijetio
mnogo prije nastanka konstruktivizma kao pristupa razumijevanju ponaanja aktera. Neki konstruktivisti priznaju to. Trae od svojih pristalica da se pozabave objema stranama sigurnosnog spektra od Hobbesa do Kanta; to jest time kako identiteti
i interesi utjeu na odluku aktera da u meusobnim odnosima upotrijebe prisilu ili
da odaberu suradnju i pristanak. Takvim bi usklaenim korakom konstruktivizam
uao u okvir prouavanja sigurnosti koje zagovara ova knjiga: prouavanja onog
skupa meuovisnih ljudskih odnosa koji motivira na upotrebu ili neupotrebu prisile
kako bi se osigurali eljeni ishodi tih transakcija.9
9
Checkel (1996, 1998a, b).
250
Zakljuci
Oito, predstoji nam jo mnogo posla kako bismo proirili svoje znanje o sigurnosti i o tome kao to znanje koristiti za stvaranje drutvenih pravila, normi,
principa, institucija i organizacija koje privremeno ublaavaju, moda i rjeavaju,
sigurnosne dileme koje lee duboko u ovjeku i koje su sada uveane brojem i sloenou i to u stvarnom vremenu nastankom svjetskoga drutva, prvi put u razvoju ljudske vrste, oboruane takoer prvi put znanjem i sredstvima da se uniti.
Spirala nasilja u Africi, Aziji, na Srednjem Istoku i Balkanu u doba poslije
Hladnoga rata govori da Alexander Wendt ima pravo kada kae: Anarhija je ono
to drave od nje naprave.10 Njegovo optimistino miljenje da je globalni sustav
postao lockeovski i da uskoro prelazi u kantovski svijet ini se da je preuranjeno.11
U ovom je trenutku u razvoju meunarodnog sustava njegova vjerojatnost svjetske
vlade jednostavno promaeno.12 Kako pokazuju regionalni sukobi, akteri su itekako
pripravni odluiti se za hobbesovsku anarhiju ak i kaos.
Ako identiteti i interesi mogu imati tamnu kao i svijetlu stranu, tada i konstruktivizam moe pridonijeti naem razumijevanju ponaanju etnikih skupina i
Sjedinjenih Drava nakon Hladnoga rata. Naglasak to ga konstruktivisti stavljaju
na kulturu kao bitan izvor ponaanja aktera vodi na dvije strane: prema suradnji ako
se sklad moe izgraditi meusobnim pristankom razliitih i suparnikih interesa
ili prema veem oslanjanju na silu kako bi se iznudila pokornost suparnika. Ako je
anarhija ono to drave i narodi stvaraju, onda se jednako tako moe tvrditi kako
je kultura ono to stvaraju iz anarhije, shvaena kao naslijeene i snano socijalizirane vrijednosti misaonih sklopova pojedinaca i skupina ili pak kao konceptualni
posrednici kojima se moe beskonano manipulirati i koji odreuju identitete i interese aktera.
Ploa u koju su duboko uklesane isprepletene i duboko sukobljene vrijednosti naroda svijeta ne moe se tek tako, i nikada iskljuivo, oistiti retorikim bravurama
ili govornim aktima. Ta je ploa takoer proizvod odluka i konstrukcija aktera.
Ne moe postati tabula rasa naredbom teoretiara sigurnosti, koliko god dobronamjerna bila. Sjena prolosti nadvija se nad sjenom budunosti i onim to e od
nje biti; ona moe brzo i neoekivano ponititi svaki napredak postignut u miroljubivom i nenasilnom rjeavanju sukoba zbog sigurnosti. Pomislite samo na zamreni
mirovni proces na Srednjem istoku, na hobbesovsku zavrnicu u Kongu i Sudanu i
na irenje oruja masovnog unitavanja i porast terorizma diljem svijeta sve su to
prijetnje regionalnoj i meunarodnoj sigurnosti pod sjenom prolosti.
Afirmacija beskonane ovjekove slobode i drutvene prilagodljivosti moda doista ima snagu objanjenju ako se tvrdnja Jean-Jacquesa Rousseaua da se ljudi raaju
slobodni, ali da su posvuda u okovima, postavi kao drutveno istinita kao normativni ideal koji drutvene uvjete moe mijenjati tako da odraavaju ovjekovu volju
i elju. To meutim ne funkcionira u praksi kada se ona ploa ozbiljno i sustavno
proui u svoj svojoj dananjoj sloenosti, kada se tono registrira i ocijeni povijesni
talog na toj drutvenoj ploi. A to se tie sluaja Sjedinjenih Drava, vladajueg
hegemona svijeta, kako objasniti ne samo njihovu tvrdnju kako ne samo to imaju
pravo uklanjati prijetnje svojoj sigurnosti koje dolaze od oruja masovnog unite10 Wendt (1992). Za noviji primjer te optimistine sklonosti u sadanjem konstruktivistikom miljenju
vidi Frederking (2003).
11 Wendt (1999) ovdje predvia kantovsku zavrnicu razvijanja konstrukcije dravnog identiteta.
12 Wendt (2003).
251
nja i terorizma, nego i njihovu odlunost da moderniziraju i reformiraju reime ciljanih drava kako bi odgovarali njihovoj slici legitimne vladavine? U usporedbi s
oekivanjima realista, neorealista i teoretiara PM-a, konstruktivisti zaostaju jer ne
objanjavaju to naizgled devijantno i neprirodno ponaanje. Nedvojbeno, ameriku
hegemonistiku ekspanziju potie ideologija, vie nego materijalna mo.
I obratno, strukture vojne i tehnoloko-ekonomske moi te globalni sustavi to
ih implicira ta materijalna snaga, kako uvjerljivo tvrde klasini realisti, marksisti i
liberalni ekonomisti, bitno su ograniile izbor kojim u osiguravanju eljenih ishoda
raspolau ljudi u meuovisnim odnosima s drugim akterima. Ti materijalni uvjeti
odreuju pitanje slobodnog izbora i odreuju hoe li sila funkcionirati ili ne te hoe
li akteri bolje postii eljene ciljeve nenasilnim sredstvima.
KAMO BI TREBALE II SIGURNOSNE STUDIJE?

I kamo emo sada? U ovoj se knjizi tvrdi da upravo nedostaci konkurentskih paradigmi i pristupa sigurnosnim studijama pozivaju na vee napore da se pobolja ono to
znamo o sigurnosti. Napredak u prouavanju sigurnosti, teoretski i praktian, ovisi
o tome znamo li koji problemi ostaju ako u istraivakim nalazima elimo popuniti rupe ili pomiriti protuslovlja. Ova je opsena kritika sigurnosnih kola miljenja
posveena tom imperativu krenja. Ova se knjiga takoer zalae protiv zatvaranja
u bezuvjetno potvrivanje ili odbacivanje ove ili one kole sigurnosti, smatrajui
da je to degenerativan istraivaki program u lakatosevskom smislu opisanom u 1.
poglavlju. Kada se podvue crta pod slabosti i jake strane tih konkurenata za hegemoniju, predlau se tri prioritetne istraivake inicijative kako bi se svaka od njih
popravila i, to je vanije, kako bi se trenutane protivnike uvulo u konstruktivan
dijalog kako bi suradniki rjeavali sve vee prijetnje sigurnosti koje donosi ovo
stoljee.
Saeto, bili bi to ovi prioriteti: (1) svaka kola miljenja trebala bi nastojati popraviti svoj model sigurnosti kako bi objasnila aktere i imbenike koji utjeu na meunarodnu i globalnu sigurnost u granicama svoje ograniene eksplanacijske snage;
(b) prekoraujui te samonametnute granice, analitiari bi trebali raditi zajedno i
odrediti kako i zato akteri prelaze s upotrebe vie ili manje nasilja ili prisile kako
bi postigli eljeno, to jest ustanoviti uvjete, poticaje i uzroke koji aktere vode du
hobbesovskog, lockeovskog ili kantovskog kontinuuma od prisile do pristanka i natrag; (3) suparnike kole trebale bi nastojati povezati ono najbolje iz prevladavajue
teorije i prakse kako bi proizvele bolje modele sigurnosti od onih koje sada postoje kako bi odgovorile na sigurnosne potrebe razliitih i podijeljenih naroda svijeta.
Kretanje tim smjerom zahtijevalo bi naputanje borbe za prevlast u disciplini i
zajedniko usvajanje pristalica paradigmi i pristupa iz ove knjige sveobuhvatne strategije za objanjenje i rjeavanje problema sigurnosti s kojima se suoavaju akteri
koji su predmet sigurnosnih studija. U aru borbe u toj disciplini esto se zaboravlja
ili ignorira da opstanak tih paradigmi i pristupa u konanici nije glavni cilj njihove
konkurencije. Te su kole miljenja dune objasniti aktere i imbenike koji pokreu sigurnost u meunarodnim odnosima. Obrana tih paradigmi i pristupa manje je
vana od tog imperativa.
U ovoj se knjizi tvrdi kako se vladajue kole sigurnosti moraju meusobno po252
Zakljuci
vezati ele li drati korak s akterima koje prouavaju; ele li tono objasniti odluke
meunarodnih aktera koji se odluuju za nasilje i prijetnje ili za suzdravanje; ele
li davati relevantne savjete za rjeavanje problema sigurnosti, lokalno i globalno; i
ele li proiriti nae razumijevanje svih ljudskih dimenzija sigurnosti na razini naega klasinog trijumvirata. Ono to su za njih bili lokalne prijetnje, sada je globalni
imperativ okonanja graanskih ratova ovjeanstva koji su poeli kada je naa vrsta zavladala planetom.
253
LITERATURA
Acheson, Dean. 1969. Present at the Creation. New York: Norton.
Adler, Emmanuel. 1997. Seizing the Middle Ground: Constructivism in World Politics. European Journal of lnternational Relations 3: 319 63.
-.2002. Constructivism and international Relations. str. 95-118 u Handbook of International Relations, urednici
Walter Carlsnaes, Thomas Risse i Beth E. Simmons. London: Sage.
Adler, Emmanuel i Michael Barnett. 1998. Security Communities. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Albertini, Luigi. 1952. The Origins of the War of 1914. Westport: Greenwood Press.
Alchian, Armen A. i William R. Allen. 1969. Exchange and Production Theory in Use. Belmont: Wadsworth.
Alker, Hayward R. 2002. On Learning from Wendt. Review of International Studies 26: 141 50.
Allison, Graham i Andrew Zelikow. 1999. Essence of Decision. Boston: Longman.
Anderson, O. 1967. A Liberal State at War, English Politics and Economics during the Crimean War. New York:
St. Martins Press.
Angell, Norman. 1909. The Great Illusion. Lonthm: Heinemann.
Aristotle. 1947. Introduction to Aristotle. New York: Random House Modern Library.
Ashley, Richard K. 1986. The Poverty of Neorealism. str. 255-300 u Neorealism and Its Critlcs, urednik Robert O.
Keohane. New York: Columbia University Press.
Aslund, Anders. 1991. Gorbachevs Struggle for Economic Reform. Ithaca: Cornell University Press.
-.1995. How Russia Became a Market Economy. Washington, DC: Brookings Institution.
Auguste, Byron G. 1998. Whats So New about Globalization? New Perspectives Ouarterly 15, 1: 16-20.
Axelrod, Robert. 1984. The Evolution of Cooperation. New York: Basic Books.
-.1986. An Evolutionary Approach to Norms. American Political Science Review 80: 1,095-110.
Axelrod, Robert i Robert O. Keohane. 1993. Achieving Cooperation under Anarchy: Strategies and Institutions.
str. 85-115 u Neorealism and Neoliberalism, urednik David A. Baldwin. New York: Columbia University Press.
Baldwin, David A. (ur.). 1993. Neorealism and Neoliberalism: The Contemporary Debate. New York: Columbia
University Press.
-.1995. Security Studies and the End of the Cold War. World Politics 48: 117-41.
-.1997 The Concept of Security. Review of International Studies 23: 5-26.
Ball, Desmond. 1980. Politics and Force Levels. Berkeley: University of California Press.
Baran, Paul. 1958. On the Political Economy of Backwardness. str. 75-92 u The Economics of Underdevelopment,
urednici A. N. Agarwala i S. P. Singh. New York: Oxford University Press.
Barber, Benjamin R. 1995. Jihad vs. McWorld. New York: Ballantine.
Baylis, John et al. (ur.). 2002. Strategy in the Contemporary World. Oxford: Oxford University Press.
Becker, Gary S. 1981. A Treatise on the Family. Cambridge, MA: Harvard University Press.
Becker, Gary S. i George Stigler. 1977. De Gustibus Non Est Disputandum. Amreican Economic Review 67: 76-90.
Bendix, Reinhard. 1964a. Nation-Building and Citizenship. Berkeley: University of California Press
-.1964b. State and Society. Boston: Little, Brown.
-.1978. Kings or People: Power and the Mandate to Rule. Berkeley: University of California Press.
Berger, Peter L. i Thomas Luckmann. 1966. The Social Construction of Realiy. New York: Anchor.
Bergesen, A. J. i M. Bata. 2002. Global and National Inequality: Are They Connected? Journal of World-Systems
Research 8: 130-44.
Berliner, Joseph S. 1988. Soviet Industry. Ithaca: Cornell University Press.
Betts, Richard K. (ur.). 2005. Conflict after the Cold War: Arguments on Causes of War and Peace. New York:
Pearson/Longman.
Bhagwati, Jagdish. 2001. The Wind of the Hundred Days: How Washington Mismanaged Globalization. Cambridge,
MA: MIT Press.
Blainey, Geoffrey. 1976. Triumph of the Nomads: A history of Aboriginal Austraila. Woodstock: Overlook Press.
-.1988. The Causes of War. London: Macmillan.
Boulding, Kenneth. 1962. Conflict and Defense. New York: Harper and Brothers.
254
Literatura
Bozeman, Adda. 1960. Politics and Culture in International Politics. Princeton: Princeton University Press.
-.1984. The International Order in a Multicultural World. str. 387-406 u The Expansion of International Society,
urednici Hedley Bull i Adam Watson. New York: Oxford University Press.
Brams, Steven J. i D. Marc Kilgour. 1988. Game Theory and National Security.New York: Basil Blackwell.
Braudel, Fernand. 1980. History and the Social Sciences: The Longue Dure. str. 25-54 u On History. Chicago:
University of Chicago Press.
Breecher, Michael i Frank P. Harvey (ur.). 2002. Millennial Reflections on International Studies. Ann Arbor:
University of Michigan Press.
Brewer, Anthony. 1990. Marxist Theory of Imperialism. London: Routledge.
Bridge, F. R. 2003. Transtormation of the European States System, 1856-1915. str. 255-72 u The Transformation
of European Politics, 1763-1848: Episode or Model in Modern History?, urednici Peter Krger i Paul W.
Schrder. Hamburg: LIT.
Bridge, F. R. i Roger Bullen. 1980. The Great Powers and the European States System: 1815-1915, New York:
Longman.
Brodie, Bernard (ur.). 1946. The Absolute Weapon: Atomic Power and World Order. New York: Harcourt, Brace.
-.1973. War and Politics. New York: Macmillan.
Brooks, Stephen G. 1997. Dueling Realisms. lnternational Organization 51: 445-7.
Brooks, Stephen G. i William C. Wohlforth. 2000/2001. Power, Globabzation, and the End of the Cold War.
International Securitty 25: 5-53.
Brown, Archie. 1996. The Gorbachev Factor. Oxford: Oxford University Press.
Brown, Michael et al. (ur.). 1995. Debating the DemocraIic Peace. Cambridge, MA: MIT Press.
Brzezinsky, Zbigniew. 1993. Out of Control: Global Turmoil on the Eve of the Twenty-First Century. New York:
Scribners.
-.2004. The Choice: Global Domination or Global Leadership. New York: Basic Books.
Buchanan, Allen. 1985. Ethics, Efficiency, and the Market. Totowa: Rowman and Allanheld.
Buchanan, James M. 1959. Positive Economics, Welfare Economics, and Political Economy. Journal of Law and
Economics 2: 124-38.
-.1988. The Political Economy of the Welfare State. Stockholm: The Industrial Institute for Economic and Social
Research.
Buchanan, James M. i Gordon Tullock. 1965. The Calculus of Consent. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Bueno de Mesquita, Bruce. 1981. The War Trap. New Haven: Yale University Press.
-.1990. Pride of Place: The Origins of German Hegemony. World Politics 43: 22-52.
Bueno de Mesquita, Bruce, i David Lalman. 1992. War and Reason: Domestic and International Imperatives. New
Haven: Yale University Press.
Bukovansky, Mlada. 1997. American Identity and Neutral Rights from Independence to the War of 1812.
International Organlzation 51: 207-43.
Bull, Hedley. 1969. International Theory: The Case for a Classical Approach. str. 20-38 u Contending Approaches
to International Politics, urednici Klaus Knorr i James N. Rosenau. Princeton: Princeton University Press.
-.1977. The Anarchial Society: A Study of Order in World Politics. London: Macmillan.
Buzan, Barry. 1991. People, States and Fear: An Agenda for International Security Studies in Post-Cold War Era.
Boulder: Lynne Rienner Publishers.
-.2004. From internatilnal to World Society?: English School Theory and the Social Structure of Globalisation.
Cambridge: Cambridge University Press.
Buzan, Barry i Richard Little. 1994. The Idea of International System: Theory Meets History. International
Political Science Review 15: 231-55.
Buzan, Barry, Richard Little i Charles Jones. 1993. The Logic of Anarchy: Neorealism and Structural Realism. New
York: Columbia University Press.
Buzan, Barry, Ole Waever i Jaap de Wilde. 1998. Security: A New Framework of Analysis. Boulder: Lynne Rienner.
Cain, Peter J. 1978. J. A. Hobson, Cobdenism and the Development of the Theory of Economic Imperialism.
Economic History Review 31: 565-84.
-.1979. Capitalism, War and Internationalism in the Thought of Richard Cobden. British Journal of International
Studies 5: 229-47.
Callari, Antonio et al. (ur.). 1995. Marxism in the Posmtodern Age: Confronting the New World Order. New York:
Guilford Press.
Campbell, David. 1992. Writing Security: United States Foreign Policy and the Politics of ldentity. Minneapolis:
University of Minnesota Press.
-.2001. International Engagements: The Politics of North American International Relations Theory. Political
Theory 29: 432-48.
Carlsnaes, Walter. 1992. The Agency-Structure Problem in Foreign Policy Analysis. International Studies
Quarterly 36: 245-70.
255

Carlsnaes, Walter, Thomas Risse i Beth E. Simmons (ur.). 2002. Handbook of lnternational Relations. London:
Sage.
Carr, E. H. 1946. The Twenty Years Crisis, 1919-1939. New York: Harper & Row.
Carrre dEncausse, Hllne. 1993. The End of the Soviet Empire: The Triumph of the Nations. New York: Basic
Books.
Chafetz, GIeInn R. 1993. Gorbachev, Reform, and the Brezhnev Doctrine: Soviet Policy toward Eastern Europe:
I985-1990. Westport: Praeger.
Checkel, Jeffrey T. 1996. Ideas and International Change: Soviet/Russian Behavior and the End of the Cold War.
New Haven: Yale University Press.
-.1998a. The Constructivist Turn in International Relations Theory. World Politics 50: 324-48.
-.1998b International Norms and Domestic Politics: Bridging the Rationalist-Constructivist Divide. European
Journal of International Relations 3: 473-95.
Christensen, Thomas J. i Jack L. Snyder. 1990. Chain Gangs and Passed Bucks: Predicting Alliance Patterns in
Multipolarity. International Organization 44: 137-68.
Chua, Amy. 2003. World on Fire: How Exporting Free Market Democracy Breeds Ethnic Hatred and Global
Instability. New York: Doubleday.
Clausewitz, Carl von. 1976. On War. Princeton: Princeton University Press.
Coase, Ronald H. 1937. The Nature of the Firm. Economica 4: 386-405.
-.1960. The Problem of Social Cost. Journal of Law and Economics 3: 1-44.
Cobden, Richard. 1878. The Political Writings of Richard Cobden. London: W. Ridgway.
Cohen, G. A. 2000. Karl Marxs Theory of History. Oxford: Oxford University Press.
Collingwood, Richard G. 1939. An Autobiography. Oxford: Oxford University Press.
-.1946. The Idea of History. New York: Oxford University Press.
Conquest, Robert (ur.). 1986. The Last Empire: Nationality and the Soviet Future. Stanford: Hoover Institute Press.
Conrad, Joseph (ur.). 1962. Conrads Secret Sharer and the Critics. Belmont: Wadsworth.
Cooper, Richard. 1968. The Economics of Independence: Economic Policy in the Atlantic Community. New Yotk:
McGraw- Hill.
Copeland, Dale C. 2000. Trade Expectations and the Outbreak of Peace: Detente 1970-74 and the End of the Cold
War 1985-91. Security Studies 9: 15-58.
Corwin, Edward S. 1916. French Policy and the Amercan Alliance of 1778. Princeton: Princeton University Press.
Craig, Paul P. i John A. Jungerman. 1986. Nuclear Arms Race: Technology and Society. New York: McGraw-Hill.
Croft, Stuart i Terry Terriff (ur.). 2000. Critical Reflections on Security and Change. London: Frank Cass.
Daalder, Ivo H. 1991. The Nature and Practice of Flexible Response: NATO Strategy and Theater Nuclear Forces
Since 1967. New York: Columbia University Press.
Dahl, Robert. 1957. The Concept of Power. Behavioral Scientist 2: 201-15.
Dallin, Alexander. 1992. Causes of the Collapse of the USSR. Post-Soviet Affaires 8, 4: 279-302.
DePorte, Anton W. 1986. Europe between the Superpowers: The Enduring Balance. New Haven: Yale University
Press.
Dessler, David. 1989. Whats at Stake in the Agent Structure Debate? International Organization 43: 441-73.
Deudney, Daniel i G. John Ikenberry. 1991-2. The International Sources of Soviet Change. International Security
16: 74-118.
-.1992. Who Won the Cold War? Foreign Policy 87: 123-38.
Deutsch, Karl W. 1957. Political Community and the North Atlantic Area. Princeton: Princeton University Press.
Deutsch, Karl W. i J. David Singer. 1964. Multipolar Power Systems and International Stability. Worls Politics
16: 390-406.
Diamond, Jared. 1992. The Third Chimpanzee: The Evolution and Future of the Human Animal. New York:
HarperPerennial.
-.1997. Guns, Germs, and Steel: The Fates of Human Societies. New York: W. W. Norton.
DiCicco, Jonathan M. i Jack S. Levy. 1999. Power Shifts and Problem Shifts: The Evolution of the Power Transition
Research Program. Journal of Conflict Resolution 43: 675-704.
Doty, Roxanne Lynn. 2000. Desire All the Way Down. Review of International Studies 26: 137-39.
Doyle, Michael W. 1983. Kant, Liberal Legacies, and Foreign Affairs. Philosophy & Public Affairs 12: 205-35.
-.1986. Liberalism and World Politics. American Political Science Review 80: 1,151-69.
Dunlop, John B. 1993. The Rise of Russia and the Fall of the Soviet Empire. Princeton: Princeton University Press.
Durkheim, Emile. 1984. The Division of Labor in Society. New York: Free Press.
-.1993. Ethics and the Sociology of Morals. Buffalo: Prometheus Books.
Edelheit, Abraham J. i Hershel Edelheit (ur.). 1992. The Rise and Fall of the Soviet Union: A Selected Bibliography
of Sources in English. Westport: Greenwood Press.
Elliott, John E. (ur.). 1981. Marx and Engels on Economics, Politics, and Society. Santa Monica: Goodyear.
256
Literatura
Elman, Colin i Miriam Fendius Elman. 1997. Diplomatic History and Inter national Relations Theory: Respecting
Differences and Crossing Boundaries. International Secutriy 22: 5-21.
Elster, Jon. 1979. Ulysses and the Sirens. Studies in the Limitations of Rationality. Cambridge, UK: Cambridge
University Press.
-.1983. Sour Grapes: Studies in the Subversion of Rationality. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
-.1985. Making Sense of Marx. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
-.1986a. An Introduction to Marx. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
-.1986b. The Market and the Forum. str. 109-99 u Foundations of Social Choice Theory, urednici Jon Elster i
Aanund Hylland. New York: Cambridge University Press.
-.1989. Solomonic Judgments: Studies in the Limitation of Rationality. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Elster, Jon i Karl Ove Moene. 1989. Introduction. str. 1-35 u Alternatives to Capitalism. Cambridge, UK:
Enthoven, Alain i K. Wayne Smith. 1971. How Much Is Enough? Shaping the Defense Program, 1961-1969. New
York: Harper & Row.
Ericson, Richard E. 1987. The Soviet Economic Predicament. str. 95-120 u The Future of the Soviet Empire, urednici Henry S. Rowen i Charles Wolf. New York: St Martins Press.
Evans, Peter B., Dietrich Rueschemeyer i Theda Skocpol (ur.). 1985. Bringing the State Back In. Cambridge, UK:
Eyck, Erich. 1968. Bismarck and the German Empire. New York: W. W. Norton.
Fearon, James i Alexander Wendt. 2002. Rationalism v. Constructivism: A Skeptical View. str. 92-72 u Handbook
of Internarional Relations, urednici Waker Carlsnaes, Thomas Risse i Beth E. Simmons. London: Sage.
Feaver, Peter D. et al. 2000. Brother, Can You Spare a Paradigm? (Or Was Anybody Ever a Realist). International
Security 25: 5-55.
Federalist. n. d. The Federalist (Modern Library Edition). New York: Random House.
Felice, William F. 2003. The Global New Deal: Economic and Social Human Rights in World Politics. Lanham:
Rowman & Littlefield.
Fieldhouse, D. K. 1973. Economics and Empire: 1830-1914. Ithaca: Cornell University Press.
-.1981. Colonialism: 1870-1945. London: Weidenfeld and Nicolson.
Fierke, Karin M. 1998. Changing Games, Changinig Strategies: Critical Investigations in Security. Manchester:
Manchester University Press.
Fierke, Karin M. i Knud Erik Jorgensen (ur.). 2001. Constructing International Relations: The Next Generatioon.
London: M. E. Sharpe.
Finnemore, Martha. 1992. National Interests and International Society. Ithaca: Cornell University Press.
Firebaugh, G. 1999. Empirics of World Income Inequality. American Journal of Soclology. 104: 1,597-632.
Firth, Noel E. i James H. Noren. 1998. Soviet Defense Spending: A Hisotry of CIA Estimates, 1950-1990. College
Station: Texas A&M University Press.
Fitzgerald, Frances. 1972. Fire in the Lake: The Vietnamese and Americans in Vietnam. Boston: Little, Brown.
-.2000. Way Out There in the Blue. New York: Simon & Schuster.
Fliess, Peter J. 1966. Thucydides and the Politics of Bipolarity. Baton Rouge: Louisiana State University Press.
Flournoy, F. R. 1945. British Liberal Theories of International Relations (1848-1998). Journal of the History of
ldeas 7: 195-217.
Fogel, Robert. 1989. Without Consent or Contract. New York: W. W. Norton.
Forde, Steven. 1995. International Realism and the Science of Politics: Thucydides, Machiavelli, and Neorealism.
International Sudies Quarterly 39: 141-60.
Forum. 1997. Forum on Realism. Ameritan Political Science Review 91: 809-935.
-.2000. Forum on Social Theory of International Politics. Review of lnternational Studies 26: 123-80.
Foucault, Michel. 1980. Power/Knowledge. New York: Pantheon.
-.1982. The Subject and Power. Critical Inquery. 22: 381-404.
Frank, Andre Gunder. 1969. Capitalism and Underdevelopment in Latin America. New York: Monthly Review
Press.
Frank, Robert H. 1988. Passions within Reason. New York: W. W. Norton.
Frederking, Brian. 1998. Resolving Security Dilemmas: A Construcivist Explanation of the Cold War.
International Politics 35: 207-32.
-.2003. Constructing Post-Cold War Collective Security. American Political Science Review 97: 363-78.
Freedman, Lawrence. 1989. The Evolution of Nuclear Strategy. London: Macmillan.
Friedman, Jeffrey. 1990a. Economic Approaches in Politics. str. 1-24 u The Rational Choice Controversy:
Economic Models of Politics Reconsidered, urednik Jeffrey Friedman. New Haven: Yale University Press.
-.(ur.). 1996b. The Rational Choice Controversy: Economic Models of Politics Reconsidered. New Haven: Yale
University Press.
Friedman, Milton. 1962. Capitalism and Freedom. Chicago: University of Chicago Press.
257

Friedman, Milton i Rose Friedman. 1980. Free to Choose. New York: Harcourt Brace Jovanovich.
Friedman, Thomas. 2000. Lexus and the Olive tree. New York: Farrar Strauss, Giroux.
Fukuyama, Francis. 1992. The End of History and the Last Man. New York: Free Press.
Gaddis, John Lewis. 1982. Strategies of Containment. New York: Oxford University Press.
-.1989. Hanging Tough Paid Off. Bulletin of Atomic Scientists 45: 11-14.
-.1991. Great Illusions, the Long Peace, and the Future of the International System. str. 25-55 u The Long Postwar
Peace, urednik Charles W. Kegley Jr. New York: Harper Collins.
-.1992-3. International Relations Theory and the End of the Cold War. International Security 17: 5-58.
Gansler, Jacques. 1989. Affording Defense. Cambridge, MA: MIT Press.
Garst, Daniel. 1989. Thucydides and Neorealism. International Studies Quaterly 33: 3-27.
Garthoff, Raymond L. 1966. Soviet Military Policy. New York: Praeger.
-.1990. Deterrence and the Revolution in Soviet Military Doctrine. Washington, DC: Brookings Institution.
-.1995. Dtente and Confrontation. Washington, DC: Brookings Institution.
Geller, Daniel S. 1992. Capability Concentration, Power Transition, and War. International Interactions 17:
269-84.
Geller, Daniel S. i J. David Singer. 1998. Natons at War: A Scientific Study on International Conflict. Cambridge:
Gellner, Ernest. 1983. Nations and Nationalism. Ithaca: Cornell.
George, Alexender L. i Richard Smoke. 1974. Deterrece in American Foreign Policy: Theory and Practice. New
York: Columbia University Press.
Giddens, Anthony. 1971. Capitalism and Modern Social Theory. New York: Cambridge University Press.
-.1981. A Contemporary Critique of Historical Materialism. Berkeley: University of California Press.
-.1984. The Constitution of Society. Berkeley: University of California Press.
-.1993. New Rules of Sociological Method: A Positive Critique of Interpretative Sociologies. Stanford: Stanford
University Press.
Gill, Stephen. 1997. Globalization, Democratization and Multilateralism. New York: St Martins Press.
Gilpin, Robert. 1981. War and Change in World Politics. Cambridge: Cambridge University Press.
-.1987. The Political Economy of International Relations. Princeton: Princeton University Press.
-.2000. The Challenge of Global Capitalism. Princeton: Princeton University Press.
-.2001. Global Political Economy: Understanding of International Economic Order. Princeton: Princeton University
Press.
Gils, Barry K. (ur.). 2001. Globalization and Politics of Resistance. New York: Palgrave.
Glaser, Charles L. 1996. Realists as Optimists. str. 122-63 u Realism Restatements and Renewal, urednik Benjamin
Frankel. London: Frank Cass.
-.1997. The Security Dilemma Revisited. World Politics 50: 171-201.
Gleditsch, Nils Petter. 1993. The End of the Cold War: Evaluating Theories of International Relations. Journal of
Peace Rcsearch 30: 357.
Goertz, Gary. 1994. Contexts of International Politics. New York: Cambridge University Press.
Goertz, Gary i Paul F. Diehl. 1993. Enduring Rivalries: Theoretical Constructs and Empirical Patterns.
International Studies Quarterly 37: 147-71.
Goldman. Marshall I. 1983. U.S.S.R. in Crisis. New York: W. W. Norton.
-.1991. What Went Wrong With Perestroika. New York: W. W. Norton.
Goldstein, Judith i Robert O. Keohane (ur.). 1993. Ideas and Foreigh Policy: Beliefs, Institutions and Political
Change. Ithaca: Cornell University Press.
Gorbachev, Mikhail. 1987. Perestroika: New Thinking of Our Country and the World. New York: Harper & Row.
Gorenburg, Dmitry P. 2003. Minority Ethnic Mobilization in the Russian Federation. New York: Cambridge
University Press.
Graebner, Norman A. (ur). 1964. Ideas and Diplomacy. New York: Oxford University Press.
Grampp, W. D. 1960. The Manchester School of Economics. Stanford: Stanford University Press.
Gramsci, Antonio. 1971. Selections from the Prison Notebooks of Antonio Gramsci. London: Lawrence and Wishart.
Gray, Colin. 1984. Nuclear Strategy: A Case for a Theory of Victory. str. 23-56 in Strategy and Nucleal Deterrence,
urednik Steven E. Miller. Princeton: Princeton University Press.
-.1999. Modern Strategy. Oxford: Oxford University Press.
Green, Donald P. i Ian Shapiro. 1994. Pathologies of Rational Choice Theory. New Haven: Yale University Press.
Grieco, Joseph M. 1990. Cooperation among Nations: Europe, America, and Non-Tarrif Barrers to Trade. Ithaca:
Cornell University Press.
Gulick, Edward Vose. 1955. Europes Classical Balance of Power. Ithaca: Cornell University Press.
Gurr, Ted Robert. 1993. Minorities at Risk: A Global View of Ethnopolitical Conflicts. Washington, DC: United
States Institute of Peace Press.
258
Literatura
Halberstam, David. 1972. The Best and the Brightest. New York: Random House.
Hall, Peter A. i Rosemary C. R. Taylor. 1996. Political Science and the Three New Insdtutionalisms. Political
Studies 44: 936-57.
Hall, Rodney Bruce. 1997. Moral Authority as a Power Resource. International Organization 51: 591-622.
Hardt, Michael i Antonio Negri. 2000. Empire. Cambridge, MA: Harvard University Press.
-.2004. War and Democracy in the Age of Empire. New York: Penguin Press.
Harnetty, P. 1972. Imperialism and Free Trade: Lancashire and India in the Mid-Nineteenth Century. Vancouver:
University of British Colombia Press.
Hartz, Louis. 1955. The Liberal Tradition in America. New York: Harcourt, Brace.
Harvey, David. 2001. Spaces of Capital. New York: Routledge.
-.2003. The New Imperialism. Oxford: Oxford University Press.
Hassner, Pierre. 1997. Rousseau and the Theory and Practice of International Relations. str. 200-19 u The Legacy
of Rousseau, urednici Clifford Orwin i Nathan Tarvoc. Chicago: University of Chicago Press.
Hayek, Friedrich von. 1944. The Road to Serfdom. Chicago: University of Chicago Press.
-.1948. Individual Freedom and Economic Order. Chicago: University of Chicago Press.
-.1960. The Constitution of Liberty. Chicago: The University of Chicago Press.
-.1988. The Fatal Conceit: The Errors of Socialism. London: Routledge.
Hayes, Carlton J. H. 1926. Essays on Nationalism. New York: Macmillan.
Herken, Gregg. 1985. Counsels of War. New York: Alfred A. Knopf.
Hewett Edward A. 1988. Reforming the Soviet Economy. Washington, DC: Brookings Institution.
Hilton, A. J. B. 1988. The Age of Atonement: The Influence of Evangelicalism on Social and Economic Thought.
1785-1865. Oxford: Oxford University Press.
Hinsley, F. H. 1963. Power and the Pursuit of Peace. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Hirst, Paul i Grahame Thompson. 1999. Globalization in Question. Cambridge, UK: Polity.
Hitch, Charles Johnston. 1960. The Economics of Defense in the Nuclear Age. Cambridge, MA: Harvard University
Press.
Hobbes, Thomas. 1997. Leviathan. New York: W. W. Norton.
Hobsbawm, Eric J. 1969. Indutstry and Empire. New York: Pantheon Books.
-.1975. The Age of Capital, 1848-1875. New York: Scribner.
Hobson, John A. 1902. lmperialism. London: Nisbet & Company.
-.1919. Richard Cobden: The International Man. London: H. Holt and Company.
Hochschild, Adam. 1999. King Leopolds Ghost. Boston: Houghton Mifflin.
Hogan, Michael J. (ur.). 1992. The End of the Cold War: Its Meaning and Implications. New York: Cambridge
University Press.
Hollis, Margin. 1994. The Philosophy of the Social Sciences. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Holloway, David. 1984. The Soviet Union and the Arms Race, New Haven: Yale University Press.
Hopf, Ted. 1998. The Promise of Constructivism in International Relations Theory. International Security 23:
171-200.
-.2002. Social Construction of International Politics: Identities and Foreign Policies, Moscow, 1955 and 1999.
Ithaca: Cornell University Press.
Hough, Jerry F. 1997. Democratization and Revolution in the USSR, 1985-1991. Washington, DC: Brookings
Institution.
Houweling, Henk W. i Jan G. Siccama. 1988. Power Transitions as a Cause of War. Journal of Conflict Resolution
32: 87-102.
Howe, Anthony. 1997. Free Trade and Liberal England: 1846-1946. Oxford: Clarendon Press.
Huntington, Samuel P., Jr. 1957. The Soldier and the State. Cambridge, MA: Belknap.
-.1960. The Common Defence. New York: Columbia University Press.
-.1991. The Third Wave: Democratization in the Late Twentieth Century. Norman: Oklahoma University Press.
-.1996. The Clash of Civilizations. New York: Simon and Schuster.
Hurrell, Andrew i Ngaire Woods. 1995. Globalization and Inequality. Millennium 24: 447-70.
Hutchinson, John i Anthony D. Smith (ur.). 1994, Nationalism. Oxford: Oxford University Press.
Ignatieff, Michael. 2001. Human Rights as Politics and Idolatry. Princeton: Princeton University Press.
Ikenberry, John G. i Charles A. Kupchan. 1990. Socialization and Hegemonic Power. International Organization
44: 283-315.
Iliasu, A. A. 1971. The Cobden-Chevalier Commercial Treaty of 1860. Historical Journal 14: 67-98.
International Institute for Strategic Studies. 1960-. The Military Balance: 1960-Present. London.
-.2002. The Military Balance: 2002 2003. London: Oxford University Press.
Irwin, Douglas A. 1996. Against the Tide: An Intellectual History of Free Trade. Princeton: Princeton University
Press.
259

Jackson, Robert H. 1993. Continuity and Change in the States System. str. 346-67 u States in a Changing World,
urednici Robert H. Jackson i Alan James. London: Pinter.
Jansen, Marius B. 2000. The Making of Modern Japan. Cambridge, MA: Harvard University Press.
Jepperson, Ronald L., Alexander Wendt i Peter J. Katzenstein. 1996. Norms, Identity, and Culture in National
Security. str. 33-75 u The Culture of National Security: Norms and Identity in World Politics, urednik Peter J.
Katzenstein. New York: Columbia University Press.
Jervis, Robert. 1976. Perception and Misperception in World Politics. Princeton: Princeton University Press.
-.1998. Realism in the Study of World Politics. International Organization 52: 971-91.
Jervis, Robert, Richard Ned Lebow i Janice Gross Stein (ur.). 1985. Psyhology and Deterrence. Baltimore: Johns
Hopkins University Press.
Joll, James. 1984. The Origins of the First World War. New York: Longman.
Jones, Anthony, Walter D. Connor i David E. Powell (ur.). 1991. Soviet Social Problems. Boulder: Westview Press.
Jones, Eric Lionel. 1987. The European Miracle: Enviromnents, Economies, and Geoopolitics in the History of
Europe and Asia. New York: Cambridge University Press.
-.1988. Recurring Growth. Oxford: Oxford University Press.
Jordan, H. D. 1971. The Case of Richard Cobden. str. 34-45 u Proceedings of the Massachusetts Historical Sociery.
Kadera, Kelly. 1990. The Conditions and Consequences of Dyadic Power Transitions: Deductions from a Dynamic
Model. str. 287-312 u Politics and War: Evaluations and Extensions of the War Ledger, urednici Jacek Kugler
i Douglas Lemke. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Kagan, Donald. 2003. The Peloponnesian War. New York: Viking.
Kagan, Robert. 2002. Of Paradise and Power: America and Europe in the New World Order. New York: Knopf.
Kahn, Herman. 1960. On Thermonuclear War. Princeton: Princeton University Press.
Kaiser, Robert J. 1994. The Geography of Nationalism in Russia and the USSR. Princeton: Princeton University
Press.
Kanet, Roger E. 1989. Mikhail Gorbachev and the End of the Cold War. Soviet Union 16: 193-9.
Kanst, Roger E. i Edward A. Kolodziej (ur.). 1989. The Limits Soviet Power in the Developing World: Thermidor in
the Revolutionary Struggle. Baltimore: Johns Hopkins University Press.
Kant, Immanuel. 1970. Perpetual Peace: A Philosophical Essay. str. 200-44 u The Theory of lnternational
Relations, uredici M. G. Forsyth et al. New York: Atherton.
-.1991. Kant: Political Writings. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Kaplan, Fred. 1983. The Wizards of Armageddon. New York: Simon and Schuster.
Kaplan, Lawrence S. 1999. The Long Entanglement. Westport: Praeger.
Kaplan, Robert D. 2000. The Coming Anarchy: Shattering the Dream of the Post Cold War. New York: Random
House.
Kapstein, Ethan B. 1995. Is Realism Dead? The Domestic Sources of International Politics. International
Organization 49: 751-74.
Katzenstein, Peter J. (ur.) 1996. The Culture of National Security: Norms and Identity in World Politics. New York:
Columbia University Press.
Kaufman, William W. 1964. The McNamara Strategy. New York: Harper and Row.
Keegan, John. 1978. The Face of Battle. Harmondsworth: Penguin.
Kegley, Charles W., Jr. 1994. How Did the Cold War Die: Principles for an Autopsy. Mershon International Studies
38: 11-42.
-.(ur.). 1995. Controversies in International Relations Theory, Realism and the Neoliberal Challenge. New York:
St Martins Press.
Kelleher, Catherine M. 1975. Germany and the Politics of Nuclear Weapons. New York: Columbia University Press.
Kennan, George F. (X) 1947. The Sources of Soviet Conduct. Foreign Affairs 25: 466-82.
-.1961. Russia and the West under Lenin and Stalin. Boston: Little, Brown
-.1984a. American Diplomacy: 1900-1950. Chicago: University of Chicago Press.
-.1984b. Soviet-American Relations, 1917-1920. New York: W. W. Norton.
Kennedy, Paul M. (ur.). 1979. The War Plans of the Great Powers, 1880-1914. London: Allen & Unwin.
-.1987. The Rise and Fall of the Great Powers: Evonomic Change and Military Conflict from 1500 to 2000. New
York: Random House.
Keohane, Robert O. 1984. After Hegemony: Cooperation and Discord in the World Economy. Princeton: Princeton
University Press.
-.(ur.). 1986. Neorealism and Its Critics. New York: Columbia University Press.
-.1988. International Institutions: Two Approaches. International Studies Quarterly 32: 379-96.
-.1993. Institutional Theory and the Realist Challenge after the Cold War. str. 269-300 u Neorealism and
Neoliberalism: The Contemporary Debate, uredik David A. Baldwin. New York: Columbia University Press.
-.2002. Ideas Part-Way Down. Review of International Studies 26: 125-30.
260
Literatura
Keohane, Robert O. i Lisa L. Martin. 1995. The Promise of Institutionalist Theory. International Security 20:
39-51.
Keohane, Robert O. i Helen V. Milner (ur.). 1996. Internationalization and Domestic Politics. Cambridge, UK:
Keohane, Robert O. i Joseph S. Nye. 1989. Power and Interdependence. Glenview: Scott, Foresman.
-.2001. Power and Interdependence. New York: Longman.
Keylor, William R. 2001. The Twentieth-Century World: An lnternational History. New York: Oxford University
Press.
-.2003. A World of Nations: The International Order Since 1945. New York: Oxford University Press.
Keynes, John Maynard. 1936. General Theory of Employment, Money and Interest. London: Macmillan.
Kim, Woosang. 1991. Alliance Transitions and Great Power War. American Journal of Political Science 35: 833-50.
-.1996. Power Parity, Alliance, and War from 1648 to 1975. str. 93- 106 u Parity and War: Evaluations and
Extentions of the War Ledger, urednici Jacek Kugler i Douglas Lemke. Ann Arbor: University of Michigan
Press.
Kim, Woosang i James Morrow. 1992. When Do Power Shifts Lead To War? American Journal of Political
Science 36: 896-922.
King, Gary, Robert O. Keohane i Sidney Verba. 1994. Designing Social Inquiry. Princeton: Princeton University
Press.
Kissinger, Henry. 1957. A World Restored, Boston: Houghton Mifflin.
Klotz, Audie. 1995. Norms in Internationsl Relations: The Struggle against Apartheid. Ithaca: Cornell University
Press.
Knorr, Klaus i James N. Rosenau (ur.). 1969. Contending Approaches to International Politics. Princeton: Princeton
University Press.
Koch, H. W. 1972. Social Darwinism in the New Imperialism. str. 329-54 u The Origins of the First World War,
urednik H. W. Koch. New York: Taplinger.
Kochanek, Stanley A. 2003. South Asia. str. 144-62 u A Force Profonde: The Power, Politics, and Promise of
Human Rights, uredio Edward A. Kolodziej. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
KohI, Wilfrid. 1971. French Nulclear Diplomacy. Baltimore: Johns Hopkins University Press.
Kokoshin, Atldrei A. 1995. Soviet Strategic Thought, 1917-91. Cambridge, MA: MIT Press.
Kolko, Gabriel. 1988. Confronting the Third World: United States Foreign Policy, 1945-80. New York: Pantheon.
Kolodziej, Edward A. 1966. The Uncommon Defense and Congress: 1945-1963. Columbus: Ohio State University
Press.
-.1974. French International Politics under De Gaulle and Pompidou. Ithaca: Cornell University Press.
-.1987. Making and Marketing Arms: The French Experience and Its Implications for the International System.
Princeton: Princeton University Press.
-.1992a. Renaissance in Security Studies? Caveat Lector. International Studies Quarterly 36: 421-38.
-.1992b. What is Security and Security Studies? Arms Control 13: 1-31.
-. 1992c. What is Security and Security Studies? A Rejoinder. Arms Control 13: 531-44.
-.1997. Order, Welfare, and Legitimacy: A Systemic Explanation for the Soviet Collapse and the End of the Cold
War. International Politics 1: 1-41.
-.2000a. The Great Powers and Genocide: Lessons from Rwanda. Pacific Review 12: 121-45.
-.2000b. Security Studies for the Next Millennium: Quo Vadis? str. 18-38 u Critical Reflections on Security and
Change, urednici Stuart Croft i Terry Terriff. London: Frank Cass.
-.2002a. NATO and the Longue Durr. str. 1-20 u Almost NATO: Partners and Players in Central and Eastern
European Security, urednik Charles Krupnick. Boston: Rowman & Littlefield.
-.2002b. Security Theory: Six Paradigms Searching for Security. str. 113-40 u Millenial Reflections on
International Studies: Conflict Security, Foreign Policy and International Political Economy, urednici Michael
Breecher i Frank P. Harvey. Ann Arbor: University of Michigan Press.
-.(ur.). 2003. A Force Profonde: The Power, Politics, and Promise of Human Rights. Philadelphia: University of
Pennsylvania Press.
Kolodziej, Edward A. i Robert Harkavy (ur.). 1982. Security Policies of Developing Countries. Lexington:
Lexington Books.
Kolodziej, Edward A. i Roger E. Kanet (ur.). 1989. The Limits of Soviet Power in the Developing World. Baltimore:
Johns Hopkins University Press.
-.1991. The Cold War as Cooperatlan. Baltimore: Johns Hopkins University Press.
-.1996. Coping with Conflict after the Cold War. Baltimore: Johns Hopkins University Press.
Korbonski, Andrzej i Francis Fukuyama (ur.). 1987. The Soviet Union and the Third World: The Last Three Decades.
Ithaca: Cornell University Press.
Kornai, Jnos. 1992. The Socialist System: The Political Economy of Communism. Princeton: Princeton University
Press.
261

Kort, Michael. 1993. The Soviet Colossus: The Rise and Fall of the USSR. Armonk: M. E. Sharpe.
Koslowski, Rey i Friedrich V. Kratochwil. 1994. Understanding Change in International Politics: The Soviet
Empires Demise and the International System. International Security 48: 215-48.
Krasner, Stephen D. 1999. Sovereignity: Organized Hipocrisy. Princeton: Princeton University Press.
-.2002. Wars, Hotel Fires, and Plane Crashes. Review of International Studies 26: 131-36.
Kratochwil, Friedrich V. 2001. Constructivism as an Approach to Interdisciplinary Study. str. 13-35 u Constructing
International Relations: The Next Generation, urednici Karin M. Fierke i Knud Erik Jorgensen. London: M.
E. Sharpe.
Krugman, Paul. 1990. Rethinking International Trade. Cambridge, MA: MIT Press.
Kubalkova, Vendulka. 2001a. Soviet New Thinking and the End of the Cold War: Five Explanations. str. 99-145
u Foreign Policy in a Constructed World, urednik Vendulka Kubalkova. London: M. E. Sharpe.
-.(ur.). 2001b. Foreign Policy in a Constructed World. London: M. E. Sharpe.
Kubalkova, Vendulka, Nicholas Onuf i Paul Kowert (ur.). 1998. International Relations in a Constructed World.
Kugler, Jacek. 1990. The War Phenomenon: A Working Distinction. International lteractions 16: 201-13.
Kugler, Jacek i Douglas Lemke. 2000. The Power Transition Research Program. str. 129-63 u Handbook of War
Studies II, urednik Manus I. Midlarsky. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Kugler, Jacek i A. F. K. Organski. 1989. The Power Transition: A Retrospective and Prospective Evaluation. str.
143-70. u Handbook of War Studes, urednik Manus I. Midlarsky. Boston: Unwin Hyman.
Kugler, Richard. 1993. Commitment to Purpose: How Alliance Partnership Won the Cold War. Santa Monica: Rand.
Kull, Steven. 1992. Burying Lenin: The Revolution in Soviet Ideology and Foreign Policy. Boulder: Westview.
Kuran, Timur. 1991. Now Out of Never: The Element of Surprise in the East European Revolution of 1989. World
Politics 44: 7-48.
-.1995. Private Thruts, Public Lies: The Social Consequences of Preference Falcification. Cambridge: Harvard
University Press.
Kux, Ernst. 1993. The Change in Central and Eastern Europe and the End of the Soviet Union. Aussen Politik 44,
2: 135-43.
Laird, Robbin F. i Dale R. Herspring. 1984. The Soviet Union and Strategic Arms. Boulder: Westview.
Lakatos, Imre. 1970. Falsification and the Methodology of Scientific Research Programmes. str. 91-195 u Criticism
and the Growth of Knowledge, urednici Imre Lakatos i Alan Musgrave. Cambridge, UK: Cambridge University
Press.
-.1978. The Methodology of Scientific Research Pmgrammes: Philosophical Papers. Cambridge, UK: Cambridge
University Press.
Lakatos, Imre i Alan Musgrave (ur.). 1970. Criticism and the Growth of Knowledge. Cambridge, UK: Cambridge
University Press.
Lapid, Yosef. 1989. The Third Debate: On the Prospects of International Theory in a Post-Positivist Era. lnternanonal Studies Quarterly 33: 235-55.
Lapidus, Gail, Victor Zaslavsky i Philip Goldman (ur.). 1992. From Union to Commonwelth: Nacionalism and
Separatism in the Soviet Republics. New York: Cambridge University Press.
Layne, Christopher. 1993. The Unipolar Illusion: Why New Great Powers Will Arise. International Security 7:
5-51.
-.1994. Kant or Cant?: The Myth of the Democratic Peace. International Security 19: 5-49.
Lebow, Richard Ned. 1981. Between Peace and War. Baltimore: Johns Hopkins University Press.
-.2003. The Tragic Vision of Politics; Ethic, Interests, and Others. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Lebow, Richard Ned i Thomas Risse-Kappen (ur.). 1995. International Relations Theory and the End of the Cold
War. New York: Columbia University Press.
Lebow, Richard Ned i Janice Gross Stein. 1994. We All Lost the Cold War. Princeton: Princeton University Press.
Ottawa: Canadian Institute for International Peace Security.
Legro, Jeffrey W. i Andrew Moravcsik. 1999. Is Anybody Still a Realist? lnternational Security 24: 5-55.
Lemke, Douglas. 1996. Small States and War: An Expansion of Power Transition Theory. str. 77-92 u War and
Parity: Evaluations and Extensions of the War Ledger, urednici Jacek Kugler i Douglas Lemke. Ann Arbor:
-.2002. Regions of War and Peace. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Lemke, Douglas i Jacek Kugler. 1996. The Evolution of the Power Transition Perspective. str. 3-34 u War and
Parity: Evaluations and Extensions of the War Ledger, urednici Jacek Kugler i Douglas Lemke. Ann Arbor:
Lemke, Douglas i William Reed. 1996. Regime Types and Status Quo Evaluations. International Interactions
22: 143-64.
-. 1998.Power is not Satisfaction. Journal of Conflict Resolution 42: 511-16.
262
Literatura
Lemke, Douglas i Suzanne Werner. 1996. Power Parity, Commitment to Change, and War. International Studies
Quarterly 40: 235-60.
Lenin, V. I. 1977. Imperialism. New York: International Publishers.
Levin, N. Gordon, Jr. 1968. Woodrow Wilson and World Politics. New York: Oxford University Press.
Levy, Jack S. 1992a. An Introduction to Prospect Theory. Political Psychology 13: 171-86.
-.1992b. Prospect Theory and International Relations: Theoretical Applications and Analytical Problems. Political
Psychology 13: 283-310.
-.1994. The Democratic Peace Hypothesis: From Description to Explanation. Mershon lnternational Studies
Review 38 (Supplement 2): 352-4.
-.2002. War and Peace. str. 350-67 u Handbook of International Relations, urednici Walter Carlsnaes, Thomas
Risse i Beth E. Simmons. London: Sage.
Levy-Livermore, Amnon. 1998. Handbook on the Glabalization of the World Economy. Cheltenham: E. Elgar.
Lewis, Kevin N. 1979. The Prompt and Delayed Effects of Nuclear War. Scientific American 241: 35-45.
Lindblom, Charles E. 2001. The Matket System: What It Is, How It Works, and What to Make of It. New Haven: Yale
University Press.
Lippmann, Walter. 1947. The Cold War. New York: Harpers.
Lipson, Charles. 2003. Reliable Partners: How Democracies Have Made a Separate Peace. Princeton: Princeton
Unversity Press.
Lockwood, David. 2000. The Destruction of the Soviet Union. London: Macmillan.
Maine, Sir Henry. 1886. Popular Government. New York: Henry Holt.
-.1909. Ancient Law. London: J. Murray.
Mallet, Sir Louis. 1878. The Political Writings of Rlchard Cobden. London: Ridgway.
-.1891. Free Exchange. London: K. Paul, Trench, Trubner.
Mandelbaum, Michael. 1992. Coup de Grace: The End of the Soviet Union. Forelgn Affairs 71, 1: 164-83.
-.2002. The Ideas That Conquered the World. New York: Public Affairs.
Mansbridge, Jane. 1996. Using Power/Fighting Power: The Polity. str. 40-66 u Democracy and Difference, urednik Seyla Benhabib. Princeton: Princeton University Press.
Martinelli, Alberto. 1994. Entreprencurship and Management. str. 476-503 u The Handbook of Economic
Sociology, urednici Neil J. Smelser i Richard Swedberg. Princeton: Princeton University Press.
Marx, Karl. 1970. A Contriburion to the Critique of Political Economy. Moscow: Progress.
Marx, Karl i Frederick Engels. 1948. Manifesto of the Communist Party: 1848. New York: International Publishers.
Mason, David S. 1992. Revolution in the East-Central Europe: The Rise and Fall of Communism and the Cold War.
Boulder: Westview.
Mayall, James. 1992. Nationalism and International Security after the Cold War. Survival 134: 19-35.
McBride, Stephen i John Wiseman (ur). 2001. Globazation and Its Discontents. New York: St Martins Press.
McCallister, James. 2002. No Exit: America and the German Problem. Ithaca: Cornell University Press.
McCord, M. 1967. Cobden and Bright in Politics 1846-47. str 87-114 u Ideas and Institutions of Victorian Britain,
urednik R. Robson. London: Barnes and Noble.
McDonagh, O. 1961-2. The Anti-Imperialism of Free Trade. Economic History Review 14: 489-501.
McKeown, T. J. 1989. The Politics of Corn Law Repeal and Theories of Commercial Policy. British Journal of
Political Science 19: 333-380.
McNeill, J. R. i William H. McNeill. 2003. The Human Webb: A Birds Eye View of Human History. New York: W.
W. Norton.
McNeill, William H. 1963. The Rise of the West: A History of the Human Community. New York: Mentor.
-.1983. The Pursuit of Power: Technology, Armed Force, and Society Since A.D. 1000. Chicago: University of
Chicago Press.
-.1986. Polyethnicity and National Unity in World History. Toronto: University of Toronto Press.
-.1992. The Global Condition. Princeton: Princeton University Press.
Mearsheimer, John J. 1990. Back to the Future: Instability in Europe after the Cold War. International Security
15: 5-57.
-.1994. The False Promise of International Institutions. International Security 19: 5-49.
Midlarsky, Manus I. (ur.). 1989. The Handbook of War Studies. Boston; Unwin Hyman.
-.(ur.). 2000. Handbook of War Studies II. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Mill, John Stuart. 1848a. Essays on Some Unsettled Questions of Political Economy. London School of Economics
and Political Science.
-.1848b. Principles of Political Economy. London: J. W. Parker.
Miller, John. 1993. Mikhail Gorbachev and the End of Soviet Power. New York: St Martins Press
Miller, K. E. 1961. John Stuart Mills Theory of International Relations. Journal of the History of Ideas 22:
493-514.
263

Miller, Steven E. (ur.). 1986. Conventional Forces and American Defense Policy. Princeton: Princeton University
Press.
Milner, Helen. 1992. International Theories of Cooperation among Nations. World Politics 44: 466-96.
-.1993. The Assumption of Anarchy in International Relatios Theory: A Critique. str. 143-69 u Neorealism and
Neoliberalism, urednik David A. Baldwin. New York: Columbia University Press.
Milosz, Czeslaw. 1951. The Captive Mind. Prijevod Jane Zielonko. New York: Knopf.
-.1953. The Captive Mind. New York: Knopf.
Mises, Ludwig von. 1922. Socialism: An Economic and Sociological Analysis. New York: Macmillan.
-.1949. Human Action: A Treatise on Economics. New Haven: Yale University Press.
-.1956. The Anty-Capitalistic Mentality. New York: Van Nostrand Reinhold.
Mittleman, James H. 2000. The Globalizalion Syndrome: Transformation and Resistance. Princeton: Princeton
University Press.
Mommsen, Wolfgang J. 1992. The Political and Social Theory of Max Weber. Chicago: University of Chicago Press.
Monoson, S. Sara i Michael Loriaux. 1998. The Illusion of Power and the Disruption of Moral Norms: Thucydides
Critique of Periclean Policy. American Political Science Rewew 92: 285-97.
Moravscik, Andrew. 1997. Taking Preferences Seriously: A Liberal Theory of International Politics. International
Morgan, Patrick M. 1983. Deterrence: A Conceptual Analysis. Beverly Hills: Sage.
-.2000. Liberalist and Realist Security Studies at 2000: Two Decades of Progress? str. 39-71 u Critical Reflecions
on Security and Change, urednici Stuart Croft i Terry Terriff. London: Cass.
-.2003. Deterrence Now. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Morgan, Patrick M. i Keith L. Nelson (ur.). 2000. Re-Viewing the Cold War: Domestic Factors and Foreign Policy
in the East-West Confrontation. Westport: Praeger.
Morgenthau, Hans. 1951. In Defence of National Interest. New York: Knopf.
-.1951b. Scientific Man and Power Politics. Chicago: University of Chicago Press.
-.1985. Politics among Nations: The Struggle for Power and Peace. New York: Alfred A. Knopf.
Morley, J. 1881. The Life of Richard Cobden. London.
Morrow, James D. 1996. The Logic of Overtaking. str. 313-30 u Parity and War: Evaluations and Extensions of the
War Ledger, uredici Jacek Kugler i Douglas Lemke. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Mueller, John. 1988. The Essentlal Irrelevance of Nuclear Weapons. International Security 13: 55-79.
-.1989. Retreat from Doomsday. New York: Basic Books.
-.1995. Quiet Cataclysm. New York: HarperCollins.
Nau, Henry. 1990. The Myth of American Decline. New York: Oxford University Press.
Neff, S. C. 1990. Friends But Not Allies: Economic Liberalism and the Law of Nations. New York.
Nogee, Joseph L. i Robert H. Donaldson. 1992. Soviet Foreign Politics Snice World War II. New York: Macmillan.
Nolan, Janne E. 1989. Guardians of the Arsenal. New York: Basic Books.
North, Douglass C. 1980. Is It Worth Making Sense of Marx? lnquiry 29: 57-64.
-.1990. Institutions, lnstitutional Change, and Economic Performance. Cambridge, UK: Cambridge University
Press.
North, Douglass C. i Robert P. Thomas. 1973. The Rise of the Western World: A New Economic History. Cambridge,
UK: Cambridge University Press.
North, Douglass C. i Barry R. Weingast. 1989. Constitutions and
Conmaitment: The Evolution of Institutions Governing Public Choice in Seventeenth-Century England. Journal
of Economic History 49, 4: 803-32.
Nye, Joseph S., Jr. 1988. Neorealism and Neoliberalism. World Politics 15: 235-51.
-.1990. Bound to Lead. New York: Basic Books.
-.2002. The Paradox of American Power: Why the Worlds Only Superpower Cant Go It Alone. New York: Oxford
University Press.
OBrien, P. K. 1988. The Costs and Benefits of British Imperialism. Past and Present 120: 163-200.
OBrien, Patrick i Geofrey Allen Pigman. 1992. Free Trade, British Hegemony and the International Economic
Order in the Nineteenth Century. Review of International Studies 18: 89-113.
Odom, William E. 1992. Who Really Won the Cold War? str. 29 u The Washington Post National Weekly Edition.
-.1998. The Collapse of the Soviet Military. New Haven: Yale University Press.
Olson, Mancur. 1965. The Logic of Collective Action. Cambridge, MA: Harvard University Press.
-.1982. The Rise and Decline of Nations: Economic Growth, Stagflation, and Social Rigidities. New Haven: Yale
University Press.
Olson, Mancur i Hans H. Landsberg (ur.). 1975. The Neo-Growth Society. London: The Woburn Press.
Oneal, John R., Indra de Soysa i Yong-Hee Park. 1998. But Power and
Wealth Are Satisfying. Journal of Conflict Resolution 42: 517-20.
264
Literatura
Onuf, Nicholas G. 1989. World of Our Making: Rules and Ride in Social Theory and lnternational Relations.
Columbia: University of South Carolina Press.
-.1998. Constructivism: A Users Manual. str. 58 u International Relations in a Constructed World, urednici
Vendulka Lubalkova, Nicholas Onuf i Paul Kowert. London: M. E. Sharpe.
Organski, A. E. K. 1958. World Politics. New York: Alfred Knopf.
Organski, A. E. K. i Jacek Kugler. 1980. The War Ledger. Chicago: University of Chicago Press.
Orwell, George. 1954. Shooting an Elephant. str. 154-62 u A Collection of Essays. Garden City: Doubleday.
Osgood, Robert E. 1953. Ideals and Self-Interest in Americas Foreign Relations. Chicago: University of Chicago
Press.
-.1956. Limited War. Chicago: University of Chicago Press.
-.1962. NATO: The Entangling Alliance. Chicago: University of Chicago Press.
Papayoanou, Paul A. 1999. Power Ties: Economic Independence, Balancing and War. Ann Arbor: University of
Michigan Press.
Patchen, Martin. 1990. Conflict and Cooperation in American-Soviet Relations: What Have We Learned from
Quantitative Research? u Annual Meetings of the International Studies Association. Washington, DC.
Pearson, Harry W. (ur.). 1977. The Livehood of Man. Karl Polanyi. New York: Academic Press.
Perle, Richard. 1991. Military Power and the Passing Cold War. str. 33-8 u After the Cold War. Questioning the
Morality of Nuclear Deterrence, urednici Kenneth L. Schwab i Charles W. Kegley. Boulder: Westview.
-.1992. Hard Line. New York: Random House.
Pettman, Ralph. 2000. Commonsense Constructivism or the Remaking of World Affairs. London: M. E. Sharpe.
Pierre, Andrew. 1972. Nuclear Politics: The British Experience with an Independent Strategic Force, 1939-1970,
New York: Columbia University Press.
Pinker, Steven. 2002. The Blank Slate, New York: Viking.
Polanyi, Karl. 1944. The Great Transformation. Boston: Beacon
-.1968. Primitive, Archaic and Modern Economies. Garden City, New York: Doubleday.
Polanyi, Carl, Conrad M. Arensberg i Harry W. Pearson (ur.), 1957. Trade and Matket in the Early Empires. Glencoe:
Free Press.
Polanyi, Michael. 1959. The Study of Man. Chicago: University of Chicago Press.
Popper, Karl R. 1963. Conjuctures and Refutations: The Growth of Scientific Knowledge. New York: Harper & Row.
Posen, Barry. 1993. The Security Dilemma and Ethnic Conflict. Surival 35: 27-47.
Powell, Robert. 1991 The Problem of Absolute and Relative Gains in International Relations Theory. American
Political Science Review 85: 1303-20.
-.1993. Absolute and Relative Gains in International Relations Theory. str. 209-33 u Neorealism and Neolibelarism:
The Contemporary Debate, urednik David A. Baldwin. New York: Columbia University Press.
Pringle, Peter i William Arkin. 1983. S.I.O.P: The Secret U.S. Plan for Nuclear War. New York: W. W. Norton.
Rahe, Paul A. 1984. The Primacy of Politics in Classical Greece. American Historical Review 89: 265-93.
-.1992. Republics: Ancent and Modern. ChapeI Hill: University of North Carolina.
Read, Donald. 1967. Cobden and Bright: A Victorian Political Partnership. New York: St Martins Press.
Rees, Martin. 2003. Our Final Hour. New York: Basic Books.
Remnick, David. 1993. Lenins Tomb: The Last Days of the Soviet Union. New York: Random House.
Reus-Smih, Christian. 1997. The Constitutional Structure of International Society and the Nature of Fundamental
Institutions. International Organization 51: 555-89.
Richardson, Lewis F. 1939. Generalized Foreign Politics? British Journal of Psychology.
-.1960a. Arms and Insecurity. Pacific Grove: Boxwood Publishers.
-.1960b. Statistics of Deadly Quarrels. Pittsburgh: Quadrangle Press.
Rischard, J. F. 2002. High Noon: Twenty Global Problems, Twenty Years to Solve Them. New York: Basic Books.
Risse-Kappen, Thomas. 1971. Did Peace Through Strength End the Cold War? International Security 16: 162-88.
-.1995. Ideas Do Not Float Freely: Transnational Coalitions, Domestic Structures, and the End of the Cold War. str.
187-222 u International Relations Theory and the End of the Cold War, urednici Richard Ned Lebow i Thomas
Risse-Kappen. New York: Columbia University Press.
Ritter, Gerhard. 1969. The Sword and the Scepter: The Problem of Militarism in Germany. Coral Gables: University
of Miami Press.
-.1979. The Schlieffen Plan. Westport: Greenwood.
Robbins, Richard H. 2002. Global Problems and the Culture of Capitalism. Boston: Allyn and Bacon.
Robinson, R. i J. Gallagher. 1953-4. The Imperialism of Free Trade.
Economic History Review 4: 1-15.
Rodrik, Dani. 1997. Has Globalization Gone Too Far? Washington, DC: Institute for International Economics.
Rogowski, Ronald R. 1978. Rationalist Theories of Politics: A Midterm Report. World Politics 30: 296-323.
-.1989. Commerce and Coalitions. Princeton: Princeton University Press.
265

Rosecrance, Rchard. 1986. The Rise of the Trading State: Commerce and Conquest in the Modern World. New York:
Basic Books.
Rosenberg, David Alan. 1983. The Origins of Overkill. lnternational Security 7: 3-71.
Rosser, M. V. 1993. Internal Contradictions versus External Pressures in the Transformation of the Former Soviet
Economy. Inernatianal Journal of Social Economics 20, 9: 43-53.
Rostow, Walt Whitman. 1971. Politics and the Stages of Growth. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Rousseau, Jean-Jacques. 1950. The Social Contract, New York: E. P. Dutton.
Rowen, Henry S. i Charles Wolf, Jr. (ur.). 1987. The Future of the Soviet Empire. New York: St Martins Press.
Rubenstein, Alvin Z. 1988. Moscows Third World Strategy. Princeton: Princeton University Press.
Ruggie, John Gerard. 1982. International Regimes, Transactions, and Change: Embedded Liberalism in the
Postwar Economic Order. International Organization 36: 379-415.
-.1998. What Makes the World Hang Together? Neo-Utilitariarism and the Social Constructivist Challenge.
International Organization 52: 855-85.
Russett, Bruce. 1993. Grasping the Democratic Peace: Principles for a Post-Cold War World. Princeton: Princeton
University Press.
Russett, Bruce i John R. Oneal. 2001. Triangulating Peace. New York: W. W. Norton.
Russett, Bruce i Harvey Starr. 2000. From Democratic Peace to Kantian Peace: Democracy and Conflict in
International Relations? str. 93-128 u Handbook of War Studies, urednik Manus I. Midlarsky. Ann Arbor:
Rutland, Peter. 1985. The Myth of the Plan. London: Hutchinson.
Sassen, Saskia. 1998. Globalization and Its Discontents. New York: New Press.
Saul, John Ralston. 2004. The Collapse of Globalism and the Rebirth of Naflonalism. Harpers 308: 33-44.
Schelling, Thomas. 1960. The Strategy of Conflict. New York: Oxford University Press
-.1966. Arms and Inflience. New Haven: Yale University Press.
Schelling, Thomas i Morton Halperin. 1958. Strategy and Arms Control. Washington, DC: Pergamon-Brasseys.
-.1985. Strategy and Arms Control. Wathington. DC: Pergamon-Brasseys.
Schilling, Warner R., Paul Y. Hammond i Glenn H. Snyder (ur.). 1966.
Strategy, Politics, and Defense Budgets. New York: Columbia University Press.
Schlesinger, Arthur M., Jr. 1992a. Some Lessons from the Cold War. Diplomatic History 16: 47-53.
-.1992b. Who Really Won the Cold War. P. A10 u The Wall Street Journal, September 14.
Schroeder, Paul W. 1989. The Nineteenth Century System: Balance of Power or Political Equilibrium? Review of
International Studies 15: 135-53.
-.1992 Did the Vienna System Rest upon a Balance of Power? American Historical Review 97: 683-706.
-.1994a. Historical Reality vs. Neo-Realist Theory. lnternational Security 19: 108-48.
-.1994b. The Tranformation of European Politics: 1763-1848. Oxford: Oxford University Press.
-.1997. History and International Relations Theory. International Security 22: 64-74.
-.2003. Why Realism Does Not Work Well for International History (Whether or Not It Represents a Degenerate IR
Research Strategy). str. 114-27 u Realism and the Balance of Power: A New Debate, urednici John A. Vasquez
i Colin Elman. Upper Saddle River: Prentice Hall.
-.2004. Systems, Stability, and Statecraft: Essays on the International History of Modern Europe, urednici David
Wetzel, Robert Jervis i Jack S. Levy. New York: Palgrave.
Schrumpeter, Joseph A. 1950. Capitalism, Socialism and Democracy. New York: Harper.
-.1954. History of Economic Analysis. New York: Oxford University Press.
-.1955. Imperialism. New York: Meridian.
Schwartz, David N. 1983. NATOs Nuclear Dilemmas. Washington, DC: Brookings Institution.
Schweller, Randall L. 1904. Bandwagoning for Profit: Bringing the Revisionist States Back In. International
Security 19: 90-121.
-.1998. Deadly Imbalances: Tripolarity and Hitlers Strategy of World Conquest. New York: Columbia University
Press.
Searle, John R. 1995. The Construction of Social Reality. New York: Free Press.
Semmel, Bernard. 1970. The Rise of Free Trade Imperialism: Classical Political Economy, The Empire of Free
Trade and Imperialism, 1750-1850. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Sliberner, E. 1946. The Problem of War in Ninteenth Century Economic Thought. Princeton: Princeton University
Press.
Simon, Herbert. 1975. Administrative Behavior. New York: Free Press.
-.1986. Rationality in Psychology and Economics. Journal of Business (Suplement) 59: S209-S224.
Singer, J. David. 1961. The Level-of-Analysis Problem in International Relations. str. 77-92 u The International
System, urednici Klaus Knorr i Sidney Verba. Prtnceton: Princeton Unlversity Press.
266
Literatura
-.1969. The Incomplete Theorists Insight without Evidence. str. 62-8 u Contending Approaches to International
Politics, urednici Klaus Knorr i James N. Rosenau. Princeton: Princeton University Press.
Singer, J. David i Paul F. Diehl (ur.). 1990. Measuring the Correlates of War. Ann Arbor: University of Michigan
Press.
Singer, J. David, S. Bremer i J. Stuckey. 1972. Capabitlity, Distribution, Uncertainty, and Major Power War, 18201965. Beverly Hills: Sage.
Singer, Peter. 2000. Marx: A Very Short Introduction. Oxford: Oxford University Press.
-.2002. One World: The Ethic of Globalization. New Haven: Yale University Press.
Smith, Adam. 1937. An inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nation. New York: Modern Library.
-.1976. The Wealth of Nation. Oxford: Clarendon Press.
Smith, Anthony. 1981. Ethnic Revival. New York: Cambridge University Press.
-.1986. The Ethnic Origins of Nations. New York: Blackwell.
Smith, Steve, 2000. Wendts World. Review of International Studies 26: 151-63.
-.2001. Foreign Policy Is What States Make of It: Social Construction and International Relations Theory. str. 3855 u Foreign Policy in a Constructed World, urednik Vendulka Kubalkova. London: M. E. Sharpe.
Sindal, Duncan. 1993. Relative Gains and the Pattern of International Cooperation. str. 170-208 u Neorealism and
Neoliberalism, urednik David A. Baldwin. New York: Columbia University Press.
Snyder, Jack. 1991. Myths of Empire: Domestic Politics and International Ambition. Ithaca: Cornell University
Press.
Soros, George. 2000. Open Society: Reforming Global Capitalism. New York: Public Affairs.
Spruyt, Hendrik. 1994. The Sovereign and Its Competitors. Princeton: Princeton University Press.
Stein, Arthur. 1984. The Hegemons Dilemma: Britain, the United States, and the International Economic Order.
International Organization 38: 355-86.
Stein, Janice Gross. 2002. Psychological Explanations of International Con flict. str. 292-308 u Handbook of
International Relations, urednici Walter Carlsnaes, Thomas Risse i Beth A. Simmons. London: Sage.
Sterling-Folker, Jennifer. 2000. Competing Paradigms or Birds of a Feather? Constructivism and Neoliberal
Institutionalism Compared. lnternational Studies Quarterly 44: 97-119.
Stiglitz, Joseph E. 2002. Globalization and Its Discontents. New York: W. W. Norton.
Strange, Susan. 1986. Casino Capitalism. New York: Basil Blackwell.
-.1988. States and Markets. London: Pinter.
Stromseth, Jane E. 1988. The Origins of Flexible Response. London: Macmillan.
Swedberg, Richard. 1998. Max Weber and the Idea of Economic Sociology. Princeton: Princeton University Press.
Symposium. 2001. A Social Theory for International Relations: An Appraisal of Alexander Wendts Theoretical
and Disciplinary Synthesis. Journal of International Relations and Devlopment (Ljubljana) 4: 316-423.
Symposium, Security Studies. 1999. On the Origins of National Interests. Security Studies 8.
Talbott, Strobe. 1979. Endgame: The Inside Sotry of SALT II. New York: Harper.
-.1984. Deadly Gambits New York: Vintage.
Tammen, Ronald L. et al. 2000. Power Transitions: Strategies for the 21st Century. New York: Chatham House.
Taylor, A. J. P. 1954. The Struggle for Mastery of Europe: 1848-1918. Oxford: Oxford University Press.
-.1967. Bismarck: The Man and the Statesman. New York: Vintage.
Thucydides. 1951. The Peloponnesian War. New York: New American Library.
-.1998. The Peloponnesian War. Preveo Walter Blanco. New York: W. W. Norton.
Thurow, Lester. 1996. The Future of Capitalism. New York: Morrow.
Tilly, Charles (ur.). 1975a. The Formation of National States in Western Europe. Princeton: Princeton University
Press.
-.1975b. Reflections on the History of European State-Making. str. 3-83 u The Formation of National States in
Western Europe, urednik Charles Tilly. Princetom: Princeton University Press.
-.1985. War Making and State Making as Organized Crime. str. 169-91 u Bringing the State Back In, urednici
Dietrich Rueschemeyer, Peter B. Evans i Theda Skocpol. New York: Cambridge University Press.
-.1990. Coercion, Capital, and European States, AD 990-1990. Cambridge, MA: Basil Blackwell.
-.1993. European Revolutions, 1492-1992. Cambridge, MA: Blackwell.
-.1995. To Explain Political Processes. American Jourual of Sociology
100: 1,594-610.
Tnnies, Ferdinand. 1957. Community and Society. Preveo Charles P. Loomis. New York: Harper.
Tuchman, Barbara W. 1962. The Guns of August. New York: Ballantine.
Tucker, Josiah. 1764. The Case for Going to War for the Sake of Trade.
Tucker, Samuel A. (ur.). 1966. A Modern Design for Defense Decision: A McNamara-Hitch-Enthoven Anthology.
Washington, DC: Industrial College of the Armed Forces.
267

US Arms Control and Disarmament Agency. 1973-. World Military Expenditures and Arms Transfers.
Washington, DC.
United States. September 2002. The National Security Strategy of the United States of America. Washington,
DC: White House.
Valkiner, Elizabeth Kridl. 1983. The Soviet Union and the Third World: An Economic Bind. New York: Praeger.
Van Evera, Stephen. 1984. The Cult of the Offensive and the Origins of the First World War? International
Security 9: 58-107.
-.1994. Hypotheses on Nationalism and War. International Security 18: 5-39.
-.1999. Causes of War: Power and the Roots of Conflict. Ithaca: Cornell University Press.
Vasquez, John A. 1993. The War Puzzle. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
-.1996. When Are Power Transitions Dangerous? An Appraisal and Reformulation of Power Transition Theory.
str. 35-73 u Parity and War: Evaluations and Extensions of the War Ledger, urednici Jacek Kugler i Douglas
Lemke. Ann Arbor: University of Michigan Press.
-.1997. The Realist Paradigm and Degenerative versus Progressive Research Programs: An Appraisal of
Neotraditional Research on Waltz Balancing Proposition. American Political Science Review 91: 899-912.
Vasquez, John A. i Colin Elman (ur.), 2003. Realism and the Balance of Power: A New Debate. Upper Saddle River:
Prentice Hall.
Viner, Jacob. 1991. Essay on the Intellectual History of Eeconomics. Princeton: Princeton University Press.
Volgy, Thomas i Lawrence E. Imwalle. 1997. Hegemonic and Bipolar Perspectives in the New World Order.
American Journal of Political Science 39: 819-34.
Walker, R. B. J. 1989. History and Structure in the Theory of International Relations. Millenium 18: 163-83.
-.1993. Inside/Outside: International Relations as Political Theory. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
-.1995. International Politics as Intcrnational Relations. str. 306-27 u International Relations Theory Today, urednici Ken Booth i Steve Smith. University Park: Pennsylvania State University Press.
Waller, David V. 1992. Ethnic Mobilization and Geopolitics in the Soviet Union: Towards a Theoretical
Understanding. Journal of Political and Military Sociology 20, 1: 37-62.
Wallersteen, Peter. 1981. Incompatibility, Confrontation, and War: Four Models and Three Historical Systems,
1816-1976. Journal of Peace Research 18: 57-90.
Wallerstein, Immanuel (ur.). 1974. The Modern World-System: Capitalist Agriculture and the Origins of the
European World-Economy in the Sixteenth Century. New York: Academic Press.
-.1995. World Inequality: Origins and Perspectives on the World System. Montreal: Black Rose Books.
Walt, Stephen M. 1987. The Origins of Alliances. Ithaca: Cornell University Press.
-.1991. The Renaissance of Security Studies. International Studies Quarterly 35: 211-39.
-.1998. International Relations: One World, Many Theories. Foreign Policy 110: 29-32.
Waltz, Kenneth N. 1959. Man, the State and War. New York: Columbia University Press.
-.1964. The Stability of the Bipolar World. Deadalus 93: 881-909.
-.1979. Theory of International Politics. Reading: Addison-Wesley.
-.1981. The Spread of Nuclear Weapons: More May Be Better. London: International Institute for Strategic Studies.
-.1986. Reflections on Theory of International Politics: A Response to My Critics. u Neorealism and Its Critics,
urednik Robert O. Keohane. New York: Columbia University Press.
-.1990. Nuclear Myths and Political Realities. American Political Science Review 84: 731-46.
-.1993. The Emerging Structure of International Politics. International Security 18: 44-79.
-.1997. Evaluating Theories. American Political Science Review 91: 913-17.
-.2000. NATO Expansion: A Realists View. Contemporary Security Policy 21: 23-38.
Walzer, Michael M. 1974. Just and Unjust War. New York: Basic Books.
Waters, Malcolm. 1995. Globalization. London: Routledge.
Watson, Adam. 1984. European Internanonal Society and Its Expansion str. 13-32 u The Expansion of International
Security, urednici Adam Watson i Hedley Bull. Oxford: Oxford University Press.
-.1992. The Evolution of International Society: A Comparative Historical Analysis. London: Routledge.
Wayman, Frank W. i Paul F. Diehl (ur.). 1994. Reconstructing Realpolitik. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Weber, Max. 1958. The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism. New York: Charles Scribners Sons.
-.1968. Economy and Society. Berkeley: University of California Press.
Wendt, Alexander B. 1987. The Agent-Structure Problem in International Relations Theory. International
-.1992. Anarchy Is What States Make Out of It: The Social Construction of Power Politics. Interational
Organization 46: 391- 425.
-.1994. Collective Identity Formation and the International State. American Political Science Review 88: 384-396.
-.1995. Constructing International Politics. International Security 95: 71-81.
-.1999. Social Theory of lnternational Politics. Cambridge, UK: Cambridge University Press
268
Literatura
-.2000. On the Via Media: A Response to the Critics. Review of International Studies 26: 165-80.
-.2003. Why a World State Is Inevitable. European Journal of International Relations 9: 291-542.
Werner, Suzanne i Jacek Kugler. 1996. Power Transitions and Military Buildups. u Parity and War: Evaluations
and Extensions of the War Ledger, urednik Jacek Kugler i Douglas Lemke. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Werner, Suzanne i Douglas Lemke. 1997. Opposites Do Not Attract: The Impact of Domestic Institutions, Power,
and Prior Commitments on Alignment Choices. International Studies Quarterly 41: 529-46.
Wight, Martin. 1966a. Western Values in International Relations. str. 89-131 u Diplomatic lnvestigations, urednici
Herbert Butterfield i Martin Wight. London: Allen and Unwin.
-.1966b. Why There Is No International Theory. str. 17-34 u Diplomatic lnvestigations, urednici Herbert Butterfield
i Martin Wight. Cambridge, MA: Harvard University Press.
-.1977. System of States. Leicester: Leicester University Press.
-(ed.). 1978. Power Politics. Leicester: Leicester University Press.
Williams, William Appleman. 1972. The Tragedy of American Foreign Policy. New York: Dell Books.
-.1973. The Contours of American History. New York: New Viewpoints.
-.1978. America Confronts a Revolutionary World. New York: Morrow.
-.1980. Empire as a Way of Life. New York: Oxford University Press.
Williamson, Oliver E. 1975. Markets and Hierarchies. New York: The Free Press.
Winiecki, Jan. 1988. The Distorted World of Soviet-Type Economies. Pittsburgh: University of Pittsburgh Press.
Wohlforth, William C. 1994. Realism and the End of the Cold War. International Security 19: 91-129.
-.1993. The Elusive Balance. Ithaca: Cornell University Press.
-.1998. Reality Check: Revision Theories of International Politics in Response to the End of the Cold War. World
Politics 50: 650-80.
Wohlstetter, Albert. 1959. The Delicate Balance of Terror. Foreign Affairs 37: 211-34.
Wolfers, Arnold. 1952. National Security as an Ambiguous Symbol. Political Science Quaterly 67: 481-502.
Wright, Quincy. 1942. A Study of War. Chicago: University of Chicago Press.
-.1956. The Study of International Relations. New York: Appleton-Century Crofts.
-.1905. A Study of War. Chicago: University of Chicago Press.
Wright, Robert. 2000. Nonzero: The Logic of Human Destiny. New York: Vintage.
Wrong, Dennis H. 1994. The Problem of Order: What Unites and Devides Society. Cambridge, MA: Harvard
University Press.
Yost, David S. 1998. NATO Transformed. Washington, DC: US Institute of Peace Press.
Zehfuss, Maja. 2001. Constructivisms in InternationaI Relations: Wendt, Onuf, and Kratochwil. str. 54-75 u
Constructing International Relations: The Next Generation, urednici Karim M. Fierke i Knud Erik Jorgensen.
-.2002. Constructivism in International Relations: The Politics of Reality, New York: Cambridge University Press.
Zinnes, Dina. 1976. The Problem of Cumulation. str. 161-6 u In Search of Global Patrerns, urednik James N.
Rosenau. New York: Free Press.
269
POGOVOR
270
Pogovor
271
Edward A. Kolodziej
Nakladnici
Politika kultura, Zagreb
Amrueva 8, tel./fax: 4717-648
www.politicka-kultura.hr
politickakultura@net.hr
Centar za meunarodne i sigurnosne studije
Fakulteta politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu
Zagreb, Lepuieva 6
www.fpzg.hr
Za nakladnike
Radule Kneevi
Sinia Tatalovi
Lektura i korektura
Ivona Filipovi-Gri
Tehnika priprema
Neboja Marti
Tisak i uvez
Grafo Idea, Zagreb

Kolodziej - Sigurnost I Međunarodni Odnosi

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Kolodziej - Sigurnost I Međunarodni Odnosi

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

Edward A.

CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice

Centar za meunarodne i sigurnosne studije

Zacharyju, Sanderu, Colinu, Aidenu, Charlieju i Quinnu,

Nesvjesno emo se oslanjati na konceptualne filtere koji projiciraju vrlo oprene i

PLAN: STRUKTURA I OBRAZLOENJE KNJIGE

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

gospodarski rast, to je pretpostavka koja se moe lako predvidjeti za drave koje

Kolodziej i Kanet (1991).

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

Tree, iako je Hladni rat bio smrtonosno nadmetanje, iznenaujue je to nije

ke paradigme ili pristupa objanjavaju sigurnost (slona) selektivnom opservacijom

1. MEUNARODNI ODNOSI I MEUNARODNA

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

ma i raunalnim tehnologijama smanjili su svijet. Neko izolirani narodi i kulture,

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

i opravdanje, oekuje se da e masovni oruani sukob meu dravama atrofirati i

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

POTRAGA ZA IZLAZOM IZ SLIJEPE ULICE

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

globalnih trita ili meudravnog sustava24 te multinacionalne korporacije.25 Za

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

to se u ovoj knjizi smatra sigurnou i njezinim implikacijama za razumijevanje i

DEFINIRANJE SIGURNOSTI I MEUNARODNE

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

ki problem nastavlja postojati, ali je njegova sigurnosna dimenzija marginalizirana

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

SREDINJA VANOST DRAVE ZA SUVREMENE

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

ZASEBNE RAZINE SIGURNOSTI: DRAVA I DRUGI AKTERI

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

Sustav meudravnih odnosa

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

ukljuujui gradove-drave, feudalne enklave, male kneevine i malena kraljevstva.

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

lemiku premjestili na pitanje o tome svjedoimo li povratku na multipolarni sustav

Drava i transnacionalno civilno drutvo

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

Drava i unutarnji poredak

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

Rusiji, Austriji i Pruskoj zaprijetilo je svrgnue. Morali su opetovano pribjegavati

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

Tablica 1. 1 Dimenzije sigurnosti i meunarodne sigurnosti iz perspektive drave

Opseg odnosa aktera

Oekivanje nasilja ili prijetnji

1. Drava kao prijetnja

sigurnosnih paradigmi i pristupa koji se nadmeu za nae potvrivanje i usvajanje

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

trijebiti njihove uvide i konceptualno orue kao vodie za djelotvornu i uinkovitu

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

ar su propusne. Akteri i imbenici koje se dri nepromjenjivima, i dalje su u igri.

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije

SIGURNOST I MEUNARODNI ODNOSI

je spasile te ako ne donose nove uvide i ne bave se novim i izazovnim sigurnosnim

Uvod u meunarodnu sigurnost i sigurnosne studije