Вы находитесь на странице: 1из 18

PROSTOR

19 [2011] 1 [41]
ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM
A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

SVEUILITE
U ZAGREBU,
ARHITEKTONSKI
FAKULTET
UNIVERSITY
OF ZAGREB,
FACULTY
OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
19 [2011] 1 [41]
1-280
1-6 [2011]

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT


Aktualno Current Themes
267-279

Skupovi, tribine
i predavanja
Prikazi knjiga

Conferences, Debates
and Lectures
Reviews of Books

Aktualno
Current Themes

Eseji i ogledi

Essays and Reviews

Rezenzije i prikazi knjiga, asopisa i izloaba.

Evaluations & Reviews of Books, Journals and


Exhibitions.

Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija,


znanstveni skupovi, tribine i predavanja.

Information, Cooperation, Topics of Interest,


Bibliography, Conferences, Debates and
Lectures.

Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures

19[2011] 1[41]

PROSTOR

267

Biserka Dumbovi Bilui

Napredak u primjeni Europske konvencije o krajolicima


i planiranje aktivnosti u razdoblju 2011.-2013. godine
Strasbourg, 3.-4. svibnja 2011.

Progress Made in the Implementation of European Landscape Convention


and the Planning of Activities for the period 2011-2013
Strasbourg, 3-4 May 2011
The 6th conference of the Council of Europe, CEP-CDPATEP, on European
Landscape Convention was held in Strasbourg on 3-4 May 2011. The conference was organized by the Steering Committee for Cultural Heritage and
Landscape Cultural Heritage, (CDPATEP), Landscape and Spatial Planning
Division Directorate of Culture and Cultural and Natural Heritage. The conference was attended by the European Council member states and observers,
counties that ratified the convention and international governmental and
non-governmental institutions whose activities are related to the issues of
landscape protection. The aim of the conference was to present to all participants the progress made in the implementation of the European Landscape Convention in the two-year period since the last conference and to
examine current issues and plans for further actions in the period from 2011
to 2013. Although the Croatian report on recent activities that facilitated the
implementation of the European Landscape Convention was judged by the
Council of Europe as considerable progress, it is necessary to take specific
measures, primarily related to organization, in order to create jurisdiction
over acts of planning, management and protection of landscape.

Vijee Europe odralo je 6. konferenciju o Europskoj konvenciji o krajolicima, u Strasbourgu 3.-4. svibnja 2011. Konferenciju je organizirao Steering Comittee for Cultural Heritage
and Landscape Cultural Heritage [CDPATEP],
Landscape and Spatial Plannig Division, Directorate of Culture and Cultural and Natural
Heritage, a na njoj su sudjelovale zemlje lanice i zemlje promatrai Vijea Europe, zemlje
potpisnice Konvencije te meunarodne institucije i nevladine organizacije kojima su zadaci djelovanja vezani uz pitanja zatite krajolika. Ciljevi konferencije bili su predstaviti
svim sudionicima napredak u primjeni Europske konvencije o krajolicima u protekle dvije
godine, u razdoblju nakon 5. konferencije te
razmotriti aktualna pitanja i planove vezane
uz daljnje aktivnosti u razdoblju 2011.-2013.
godine.
Europska konvencija o krajolicima1 (European Landscape Convention, ELC) prihvaena je
od Komiteta ministara Vijea Europe (Committee of Ministers of the Council of Europe) 19.
srpnja 2000. u Strasbourgu, nakon ega je
otvorena za potpisivanje zemljama lanicama
u Firenci, 20. listopada 2000. godine. Njezin
je glavni cilj unaprjeenje i poboljanje krajolika odgovarajuim metodama upravljanja i
1
European Landscape Convention prevedena je na hrvatski jezik kao Konvencija o europskim krajobrazima, ali
prijevod bi trebao glasiti Europska konvencija o krajobrazima, odnosno krajolicima (pejsaima), budui da se u hrvatskom jeziku za pojam landscape koriste rijei krajolik,
krajobraz, pejsa.

planiranja s naglaskom na uspostavljanje


meunarodne suradnje. Konvencija je prvi
meunarodni dokument koji je u cijelosti
posveen svim aspektima krajolika, i to na
europskom podruju. Njezina je pozornost
usmjerena posebno na tzv. svakodnevne,
obine krajolike koji nisu predmetom zatite
prirodne ili kulturne batine radi poveanja
kvalitete ivota u njima. Osnovna zamisao
Konvencije jest ukljuivanje svih krajolika,
primjenjivost na ukupnom teritoriju svake od
zemalja lanica, obuhvaajui pritom prirodna, ruralna, urbana i periurbana podruja,
bez obzira na njihovu vrijednost kao iznimnih,
svakodnevnih, obinih ili degradiranih. Osim
kopna, podruja kopnenih voda, ukljuuje i
morska podruja. U irini poimanja i sagledavanja krajolika kao vanog aspekta ivota
Konvencija daje znaajan doprinos u provoenju zadataka Vijea Europe, osobito u promicanju politika demokracije, ljudskih prava i
uloge zakona, istraujui pritom zajednika
rjeenja u glavnim problemima dananjega
prostornog razvoja. Namjera je ostvarenje
odrivog razvitka temeljenog na uravnoteenom i skladnom odnosu drutvenih potreba,
gospodarskih aktivnosti i krajolika. Oekuje
se da bi se razvijanjem nove kulture prostora
postiglo poboljanje stanja krajolika, to u konanici znai i poveanje kvalitete ivota zajednice te pojedinaca u njemu. Krajolik je vaan za dobrobit pojedinaca i drutva, stoga
se njegova zatita, upravljanje i planiranje
nameu kao prava i obveze za svakoga. Kao
vaan element kvalitete ivota pridonosi

stvaranju lokalnih kultura i identiteta, ime


postaje temeljnom sastavnicom europske
kulturne i prirodne raznolikosti. Kvaliteta i raznolikost europskih krajolika ine zajedniko
bogatstvo koje zahtijeva meunarodnu suradnju u svrhu njegove zatite, planiranja i
upravljanja.
Glavni zadaci zemalja potpisnica Europske
konvencije o krajolicima jesu:
- Krajolike zakonom priznati kao bitnu sastavnicu ovjekove okoline, kao izraz zajednike raznolikosti kulturne i prirodne batine
i temelj identiteta podruja;
- Uspostaviti i provoditi krajoline (krajobrazne) politike koje imaju za cilj zatitu krajolika putem donoenja odgovarajuih posebnih mjera;
- Ugraditi krajolik u politike regionalnog i
urbanistikog planiranja te u sve druge politike koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati
na krajolik, kao to su: gospodarstvo, turizam, poljoprivreda, promet, vodno gospodarstvo, umarstvo, zatita okolia, kultura i sl.;
- Uspostaviti postupke sudjelovanja javnosti, lokalnih i regionalnih vlasti u provoenju
krajolinih politika.
Meu posebnim mjerama u lanku 6. Konvencije istie se jaanje svijesti graana, privatnih organizacija i javnih vlasti o vrijednostima krajolika, njihovoj ulozi i promjenama u
njima. Identifikacija i ocjena krajolika na itavu dravnom teritoriju zahtijeva interdisciplinaran pristup i posebna znanja, zbog ega je
posebno vana edukacija strunjaka, ali za

268

PROSTOR

1[41] 19[2011]

uspjeno provoenje zatite krajolika veliku


ulogu ima i iroko obrazovanje koje bi trebalo poeti u osnovnim i srednjim kolama te na
visokokolskim i sveuilinim ustanovama.
Za uspostavljanje metodologija i kriterija za
prepoznavanje i ocjenu krajolika na teritorijima drava predlae se razvijanje meunarodne suradnje razmjenom iskustava i rezultata
istraivakih projekata.

TEMATSKI OKVIR KONFERENCIJE


Dvodnevna, redovna izborna konferencija bila
je podijeljena u nekoliko tematskih sklopova.
Nakon uvodnih izlaganja gospodina Jeana
Franoisa Seguina, dosadanjeg predsjednika Konferencije o Europskoj konvenciji o krajolicima (Conference on the European Landscape Convention) Vijea Europe, gospodina
Mikkea Haroa, predsjednika Steering Committee for Cultural Heritage and Landscape
Cultural Heritage [CDPATEP] i gospoe Anne
Marie Chavanon, predsjednice Sustainable
Territorial Development Committee of the
Conference of INGOs Vijea Europe, predstavljeni su zakljuci radionica odranih u protekle dvije godine:
- Landscape and driving forces, odrana u
Malmu 8.-9. 10. 2009., gdje se naglaavaju
znaenje krajolika kao vrijednosti za zajednicu
i pojedince te potreba njegova ukljuivanja u
sektorske politike, osobito poljoprivredu.
- Radionica Landscape and infrastructure
for the society odrana je u Cordobi 15.-16. 4.
2010. s naglaskom na tome da infrastrukturni, energetski i prometni sustavi moraju biti
usko povezani i razmatrani zajedno s odravanjem prirodnih, kulturnih i krajobraznih
vrijednosti prostora.
- Radionica Landscape and wind turbines
razmatrala je utjecaj vjetroelektrana na bioraznolikost, kulturnu i prirodnu batinu. Glavni je zakljuak da prije planiranja podruja za
postavu vjetroelektrana treba odrediti podruja zatite krajolika i obaviti analize osjetljivosti temeljem kojih se pojedina podruja
iskljuuju iz takvih planova.
- Izvjee s radionce Landscape and territory: landscape management as a proces
upuuje na znaenje upravljanja promjenama u krajoliku i ukljuivanje svih sudionika.
Slijedila su dva bloka izvjea zemalja lanica
i promatraa, potpisnica Europske konvencije o krajolicima, kroz predstavljanje njihovih
aktivnosti provedenih na primjeni konvencije. Do danas su Konvenciju ratificirale tridesettri zemlje lanice Vijea Europe: Armenija,
Belgija, Cipar, Crna Gora, eka, Danska, Finska, Francuska, Grka, Gruzija, Hrvatska, Irska,
Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Makedoni-

Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures

ja (the former Yugoslav Republic of Macedonia), Maarska, Moldavija, Nizozemska,


Norveka, Poljska, Portugal, Rumunjska, San
Marino, Slovaka, Slovenija, panjolska, vedska, Turska, Ukrajina i Velika Britanija. Potpisana je takoer i od est zemalja promatraa:
Andora, Azerbejdan, Bosna i Hercegovina,
Malta, Srbija i vicarska. Treba naglasiti da je
Hrvatska bila meu prvim zemljama koje su
potpisale Konvenciju jo 2000., a ratificirala
je 2002. godine. Izvjea zemalja sjeverne,
zapadne i srednje Europe pokazala su uinkovite primjere zatita krajolika jer su pitanja
krajolika ugraena u javne politike i strategije, te u administrativni okvir. Velik broj zemalja proveo je tipoloku klasifikaciju i ocjenu
karaktera krajolika (Landscape Character
Assessment i Historic Landscape Character),
kao npr. Engleska i kotska, Irska. Atlase krajolika izradile su i publicirale: panjolska,
Portugal, Italija, Belgija... Zemlje jugoistone
Europe jo su u poetnim etapama i bave se
organizacijskim pitanjima vezanim za provedbu Konvencije. Za razliku od Hrvatske, u
veem broju njih osnovani su Nacionalni komiteti sastavljeni od strunjaka iz upravnih
tijela i sveuilita te imenovani od vlada, sa
zadatcima izrade kriterija i metodologije prepoznavanja i ocjene krajolika.
Drugi dan konferencije zapoeo je izborom
novoga predsjednika (Chair of the Conference on the European Landscape Convention) i
dopredsjednika. Za novu predsjednicu izabrana je dosadanja dopredsjednica ga Maria
Jose Festos iz Portugala, a za dopredsjednika
gospodin Adem Bilgin iz Turske. Slijedilo je
predstavljanje novog programa za izradu jedinstvene baze podataka, geoinformacijskog
sustava ELCIS (European Landscape Convention Information System) za voenje dokumentacije o krajolicima na cjelokupnom podruju Europe. Smjernice za oblikovanje programa ELCIS pripremila je grupa strunjaka
tijekom dvogodinjeg rada kao bazu podataka koja se sastoji od tekstualnog i grafikog
dijela (karata, planova i fotografija), koje e
za svoje podruje unositi svaka od zemalja
lanica.
Na kraju je predstavljena nova inicijativa
UNESCO-a kojom se predlae donoenje globalne konvencije koja bi se na temelju iskustava primjene Europske konvencije o krajolicima trebala uspostaviti kao nov meunarodni instrument i u ostalim regijama svijeta.
Dosadanji pristup UNESCO-a temeljen je na
kriterijima svjetske batine iznimnih vrijednosti (outstanding value) za kulturnu i prirodnu batinu te za krajolike. Navedena inicijativa prihvaena je od ove konferencije i

zalae se za mogunost stvaranja krovne konvencije (umbrella convention). Ta krovna konvencija moe za svaku regiju svijeta razviti
konvencije na temelju njihovih posebnih vrijednosti uzimajui u obzir raznolikosti kultura, povijesti i geografije. Europska konvencija
o krajolicima moe biti pozitivan primjer primjene takve krovne konvencije.
Na kraju konferencije doneseni su zakljuci i
prijedlog programa aktivnosti Europske konvencije o krajolicima za razdoblje 2011.-2013.
godine. Zakljueno je ovo:
- Konvencija je stupila na snagu u veini zemalja, izuzev nekoliko njih koje su ju tek potpisale;
- Konvencija je vrsto ugraena u mnoge nacionalne politike te ima podrku javnosti, regionalnih i lokalnih vlasti, kao i ostalih sudionika;
- Ukljuivanje stanovnika potie se uvoenjem nagrada Vijea Europe za primjenu krajobraznih politika i primjera dobre prakse;
- Europska konvencija o krajolicima inovativan je dokument i nov pristup koji istovremeno ukljuuje demokraciju, ekologiju i estetiku, stoga kombinira djelovanje u pogledu
zatite, upravljanja i razvoja.
Planirane su glavne aktivnosti za razdoblje
2011.-2013. godine:
- Odravati vitalnost Konvencije kroz kontinuirano organiziranje sastanaka i radionica
Council of Europe Conference on the European Landscape Convention u podruju strunog djelovanja (Group of Experts). Jaanje
veza izmeu CDPATEP i CEMAT, odnosno krajolika, kulturne i prirodne batine te prostornog i regionalnog planiranja;
- Nastaviti i intenzivirati prepoznavanje i vrjednovanje krajolika, osobito u pogledu prekogranine suradnje;
- Razvijati informatiki sustav za dokumentiranje krajolika ELCIS;
- Unaprjeivati razumijevanje krajolika razvijanjem metodologija i javnim djelovanjem;
- Pripremiti pedagoki materijal za kole;
- Organizirati nagrade Vijea Europe za postignua u krajolicima.

IZVJEE O AKTIVNOSTIMA NA PRIMJENI


EUROPSKE KONVENCIJE O KRAJOLICIMA
U HRVATSKOJ
Kao to je ve navedeno, na konferenciji su
zemlje lanice i zemlje promatrai Vijea Europe u vidu izvjea predstavili svoje aktivnosti u protekle dvije godine vezane za primjenu Europske konvencije o krajolicima, a meu
njima i Hrvatska. Poznato je da je Republika

Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures

Hrvatska bila meu prvim zemljama potpisnicama Europske konvencije o krajolicima.


Tome su pridonijeli: svijest o znaenju i vrijednostima krajolika te injenica posebnosti
hrvatskog prostora, koja se oituje u raznolikosti tipova krajolika, srednjoeuropskog i
mediteranskog podruja, kao i injenica da je
u prostoru Hrvatske zastupljeno 36% umskih povrina, 57% poljoprivrednih povrina i
7% izgraenog prostora (podatci iz 1997. godine), a to ukazuje na potencijal za kvalitetan
prostorni razvitak i ouvanje krajolika. Dosad
je razliitim kategorijama zatite, temeljem
Zakona o zatiti prirode, Zakona o zatiti i
ouvanju kulturnih dobara te Ekolokom mreom stanita, obuhvaeno priblino 30% dravnog teritorija. Strategijom i Programom
prostornog ureenja RH (1997. i 1999.) prepoznate su tri glavne krajobrazne regije: panonska, gorska i jadranska, a unutar svake
nalaze se razliite krajobrazne jedinice. Podruje Hrvatske u postupku je klasifikacije provedene 1995. godine, prema tadanjoj
metodologiji koja se temeljila samo na sagledavanju prirodnih obiljeja i bez koritenja
alata GIS-a - bilo podijeljeno na 16 krajobraznih regija. Iako postoje zakonske obveze
prepoznavanja i ocjene krajolika, koje proizlaze iz Zakona o potvrivanju Konvencije o
europskim krajobrazima (2004.) te Strategije i Programa prostornog ureenja (1997. i
1999.), dosad nije provedena sustavna karakterizacija krajolika na nacionalnoj razini.
Za provedbu Konvencije u Hrvatskoj su zaduena dva ministarstva: Ministarstvo zatite
okolia, prostornog ureenja i graditeljstva
te Ministarstvo kulture. Da bi se potaknula
uinkovitija primjena Konvencije o europskim
krajolicima [ELC], osnovana je krajem 2009.
godine u navedenim ministarstvima Meuresorna skupina za krajolike, sastavljena od
strunjaka raznih disciplina. Tijekom jednogodinjeg rada, u kojem su analizirani sadanji problemi i stanje krajolika u Hrvatskoj,
osim zakljuaka radna je skupina predloila
nadlenima provoenje prioritetnih mjera radi
zaustavljanja degradacije krajolika i primjenu
mjera Konvencije.
Pitanja krajolika u Hrvatskoj zastupljena su u
nekoliko temeljnih zakona: Zakonu o zatiti
prirode, Zakonu o zatiti okolia, Zakonu o
zatiti i ouvanju kulturnih dobara te Zakonu
o prostornom ureenju i gradnji. Krajolik (krajobraz) se spominje i u ostalim zakonima: Zakonu o regionalnom razvoju, Zakonu o poljoprivredi... Glavni strateki dokumenti koji ukljuuju i krajobraznu politiku jesu: Strategija
prostornog ureenja, Strategija bioloke i
krajobrazne raznolikosti, Nacionalna strategija zatite okolia, Strategija odrivog raz-

vitka, Strategija ouvanja, zatite i odrivog


gospodarskog koritenja kulturne batine i
Strategija ruralnog razvoja. Ali u navedenim
je zakonima i stratekim dokumentima krajolik tretiran kao uzgredna tema. Osim toga, jo
uvijek nije postignuto usuglaavanje koji je
resor nadlean za krajolik, odnosno za provoenje Zakona o potvrivanju Konvencije o
europskim krajobrazima.

AKTIVNOSTI NA UPANIJSKOJ RAZINI


Grad Zagreb prva je administrativna jedinica
upanijske razine koja je zapoela izradu karakterizacije krajolika za potrebe izrade stratekog dokumenta: ZagrebPlana - Strategije
razvoja Grada. Cilj izrade Krajobrazne osnove
Grada Zagreba bio je prepoznati tipove krajolika kako bi se razvoj grada temeljio na uvaavanju krajolinih posebnosti koje pridonose ouvanju njegova identiteta. Prepoznati
tipovi i podruja analizirani su i ocijenjeni u
sklopu njihovih kljunih obiljeja te vizualnog, povijesnog i ekolokog karaktera, vizualne i ukupne osjetljivosti, jaine karaktera i
pritisaka razvoja, koji su bili podloga za smjernice razvoja za strateko planiranje i upravljanje.
Krapinsko-zagorska upanija u suradnji s Hrvatskom sekcijom ECOVAST-a, obiljeavajui
desetu obljetnicu donoenja ELC i u namjeri
da potakne izradu Krajobrazne osnove upanije, organizirala je u listopadu 2010. godine
Meunarodnu radionicu: Krajolik Hrvatskog
zagorja: prolost, stanje, perspektive. Glavni
cilj radionice bio je podizanje strune i javne
svijesti o znaenju prepoznavanja i zatite
krajolika te o potrebi uinkovitije primjene
Konvencije. Radionica je sudjelovanjem strunjaka iz Austrije i Slovenije naglasila ulogu i
znaenje prekogranine suradnje u pitanjima
krajolika. Skup je osim strunog dijela bio otvoren i za iru javnost, odgovarajui na zahtjeve jaanja svijesti, razmjene strunih iskustava i znanja, a zakljuci su upueni nadlenim ministarstvima na daljnje postupanje.
U Zagrebu su u travnju ove godine odrana
dva meunarodna skupa s temama krajolika.
U organizaciji Hrvatskog drutva krajobraznih
arhitekata i javne ustanove Park Maksimir odran je skup, obiljeavajui mjesec travanj kao
svjetski mjesec krajobrazne arhitekture, na
kojem su sudjelovali osim domaih i strunjaci
iz susjednih zemalja, Slovenije i Srbije. Meunarodna studentska radionica pod nazivom
Tourism and Landscape organizirana je u suradnji Udruenja hrvatskih arhitekata i Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu s arhitektonskim fakultetima iz Lisabona i Barcelone.

19[2011] 1[41]

PROSTOR

269

PLANIRANE AKTIVNOSTI NA PREPOZNAVANJU


I OUVANJU KRAJOLIKA U HRVATSKOJ
Prema zakljucima Meuresorne skupine za
krajobraze u Hrvatskoj je potrebno hitno poeti provoditi glavne mjere vezane za primjenu
Zakona o potvrivanju Konvencije o europskim krajobrazima, koje se prije svega odnose
na organizacijska pitanja, usklaivanje terminologije i sektorske zakonske regulative,
pripremu jedinstvene metodologije, kriterija i
standarda za karakterizaciju i identifikaciju
krajolika, primjenu GIS-a i uspostavu baze podataka o krajolicima te njihovo ukljuivanje u
sustav prostornog ureenja. Ponajprije treba
organizirati provoenje sljedeih aktivnosti
vezanih za sprjeavanje degradacije, poboljanje stanja i zatitu krajolika:
- Osnovati struno tijelo pri nadlenim ministarstvima koje bi bilo odgovorno za provoenje sustavne brige o krajolicima;
- Pripremiti i donijeti strategiju zatite krajolika s akcijskim planom;
- Osigurati zakonsku osnovu zatite krajolika - ugraditi ga u Ustav RH te provesti izmjene i dopune referentnih zakona i podzakonskih akata;
- Integrirati krajolik u ostale sektore koji na nj
imaju izravan ili posredan utjecaj, kao to su:
poljoprivreda, umarstvo, promet, vodno gospodarstvo, turizam, regionalni razvoj i dr.;
- Uspostaviti jedinstvenu metodologiju za
identifikaciju, inventarizaciju, karakterizaciju, ocjenu i zatitu krajolika - na svim razinama (nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj);
- Ukljuiti krajolike u sve razine dokumenata prostornog i urbanistikog planiranja;
- Uspostaviti kriterije za zatitu kulturnih
krajolika iznimnih vrijednosti;
- Osnovati bazu podataka za krajolike i izraditi Krajobraznu osnovu Hrvatske;
- Omoguiti informiranje i sudjelovanje javnosti u postupcima zatite, upravljanja i planiranja krajolikom;
- Ukljuivati se u mreu europske suradnje
putem prekograninih i ostalih meunarodnih projekata, u strunoj i znanstvenoj podrci razmjene iskustava i znanja u pitanjima
zatite, planiranja i upravljanja krajolicima.
Navedeni se zakljuci te prijedlozi mjera i aktivnosti u Hrvatskoj izravno nadovezuju na
planirane aktivnosti Europske konvencije o
krajolicima na meunarodnom planu. Sadanjim postignuima Hrvatske na primjeni Konvencije, prepoznatim od Vijea Europe, dana
je puna podrka, ali potrebno je uiniti znaajnije korake koji osim jaanja strune i javne svijesti zahtijevaju pomake na organizacijsko-formalnim razinama.

270

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

1[41] 19[2011]

Ana Mra

Petrinja Prostorno-povijesni razvoj grada


oitan sa starih grafika, planova i karata
Nenad Lipovac

Petrinja - Spatio-Historical Development of the Town Shown


on Old Prints, Plans and Maps
Nenad Lipovac
This recently published book was produced as part of the scientific
project Croatian Space and Landscape Evaluation Criteria undertaken
at the Faculty of Architecture, Zagreb University. The book is a result
of the authors research on the city of Petrinja, especially his expert
analysis and critical evaluation of numerous plans, maps and prints.
Written and designed as a monographic catalogue the publication
contains 79 archival entries, systematically grouped and equally analyzed. The book is a valuable and useful reminder of the need for correct and comprehensive analysis and scientific evaluation of historical prints, plans and maps. Such an approach should serve the purpose of discovering and establishing historical and cultural elements
of identities of cities with an aim of defining guidelines for the creation of spatial plans which should form a basis of and encouragement to urban planners and architects in their future professional and
scientific work.

Sveuilite u Zagrebu, Arhitektonski fakultet


Acta Architectonica - Znanstvene monografije 5
Ogranak MH u Petrinji
Zagreb, 2010.

Pet godina nakon objavljivanja knjiga Petrinja - Urban History of a Croatian Town as Revealed Through Archive Graphics and Maps
i Petrinja - Urbane Geschichte einer kroatischen Stadt auf alten Graphiken, Plnen und
Topo-Karten prof.dr.sc. Nenada Lipovca pojavilo se i hrvatsko izdanje. Navedene knjige
nastale su kao proizvod sinteze podataka autorova magistarskog rada koji je obranjen
1994. godine na Arhitektonskom fakultetu
Sveuilita u Zagrebu.
Tijekom svoga strunog rada krajem 1980-ih
godina na izradi nove te sreivanju i usklaivanju postojee dokumentacije onodobne opine Petrinja autor knjige uoio je mnogo nedostataka i propusta u dotadanjem urbanistikom planiranju. Istraujui nastajanje i
stvaranje grada Petrinje tijekom 400 godina
duge povijesti, pregledao je arhivsku grau
pojedinih arhivskih ustanova unutar i izvan Hrvatske, u kojima je pronaao velik broj grafiko-likovne i plansko-kartografske dokumentacije. U knjizi je opisao i vrjednovao obraenu
arhivsku grafiku i kartografsku dokumentaciju kako bi procijenio njezinu vjerodostojnost i
mogunost koritenja pri izradi prostorno-planske dokumentacije za grad Petrinju.
Razdoblje unutar kojeg je obraena prikupljena dokumentacija ogranien je na period
izmeu 1592. i 1945. godine. Razlog definiranja poetne godine vezan je za godinu osnivanja grada (turska palanka Yeni Hissar) i za
injenicu da dosad nije pronaena nikakva
grafika ni kartografska dokumentacija ranije
srednjovjekovne Petrinje koja se nalazila na

kao turske i poslije hrvatske utvrde, budui


da za taj period nije pronaena odgovarajua
planska ili pisana dokumentacija koja bi preciznije dokazala poloaj i izgled te utvrde.
Autor osobito naglaava vrijednost umjetnikih prikaza koji injenino prikazuju Petrinju,
posebice Jaschkeov akvarel koji pripada tzv.
specifinoj vrsti topografskog vedutnog slikarstva prve polovice 19. stoljea. Skupinu
geodetsko-kartografske dokumentacije autor
dijeli na planove utvrda i grada te topografske karte. Najveu vrijednost za istraivanje
prostornog razvoja grada imaju planovi grada, a posebno se istie plan iz 1717. godine
koji je dosad najstariji otkriveni i potpuno nepoznat plan Petrinje, dok iz druge skupine
autor izdvaja kao najvrjedniju mapu prvih katastarskih karata Petrinjskog Komuniteta iz
1860. godine u kojoj su prvi put sve estice
popisane i oznaene katastarskim brojevima.
Na ovaj nain autor nas upoznaje s vrlo bogatom osnovom koja e svoju pravu vrijednost
pokazati u daljnjem istraivanju radi utvrivanja povijesnih i kulturnih elemenata identiteta grada Petrinje, sve u cilju utvrivanja
smjernica za daljnju izradu prostorno-planske dokumentacije grada. Ova je knjiga potvrda nunosti pravilnog i sveobuhvatnog strunog itanja, analize te znanstvenog vrjednovanja povijesnih grafika, planova i karata
nekog podruja radi rekonstrukcije njegove
urbane povijesti koja bi trebala posluiti kao
poticaj ostalim planerima i arhitektima da
istrauju i potuju povijesne vrijednosti nekoga grada/naselja.

drugoj lokaciji. Uz tu se godinu u turskim vojnim planovima raa zamisao vezana za izgradnju utvrde na putu izmeu Siska i Karlovca, na utoku rijeke Petrinjice na desnoj obali
Kupe. Kao krajnja vremenska granica istraivanja odabrana je godina koja zaokruuje
veliko razdoblje petrinjske povijesti izmeu
dva svjetska rata (od 1918. do 1945. godine).
Sve urbanistike planove i ostalu dokumentaciju prostora grada izraenu nakon 1945.
godine autor smatra suvremenom kartografskom dokumentacijom, pa ona u ovoj knjizi
nije predmet prouavanja i vrjednovanja.
Prikupljena dokumentacija razvrstana je u
dvije velike skupine: grafiko-likovnu i geodetsko-kartografsku dokumentaciju. Svaka
od navedenih skupina jo je dodatno sistematizirana na grupe i podgrupe radi jednostavnije i jasnije obrade podataka. Knjiga je
uobliena u obliku kataloga od ukupno 79
arhivskih jedinica, u kojem se za svaku arhivsku jedinicu uz njezinu reprodukciju donose
svi tehniki podatci (naslov ili sadraj prikaza, autor, izvor, mjesto i godina objavljivanja,
ustanova u kojoj se uva, tehnika izrade, dimenzije papira, okvira i mjerilo), kao i opis,
rasprava i vrjednovanje. Meusobnom usporedbom autor je struno analizirao i kritiki
vrednovao svaku pojedinu arhivsku jedinicu
kako bi odredio i ouvao povijesni identitet
osnovnih smjerova urbanoga razvoja grada
Petrinje.
Skupina grafiko-likovne dokumentacije, koja
sadri vedute i ostale umjetnike prikaze, od
iznimnog je znaenja za razdoblje Petrinje

Str. 183, ilustr. 133, saetci, literatura, arhivske ustanove,


o autoru
[26,5 / 21,5 cm, tvrdi uvez]
Recenzenti: Mladen Obad itaroci, Agneza Szabo
Urednik: Zlatko Kara
Lektura: Mirjana Ostoja
Prijevodi: Nenad Lipovac (engleski),
Ruica Lipovac (njemaki)
Dizajn i prijelom: Saa Stubiar
UDK 711.4(497.5 Petrinja) (091)
ISBN 978-953-6229-76-5
CIP 746373 [NSK Zagreb]

Prikazi knjiga | Reviews of Books

19[2011] 1[41]

PROSTOR

271

Ana Mra

Preobrazba bastionskih utvrenja


u europskim i hrvatskim gradovima
Damir Krajnik

Transformation of Bastion-Style Fortifications


in European and Croatian Cities
Damir Krajnik
This book is based on the authors PhD thesis entitled Urban Transformation of Bastion-Style Fortifications defended in 2007 at the Faculty of Architecture, Zagreb University. The book presents the topic of
urban transformations in Croatian and European cities, especially
those related to bastion-style fortifications. The author takes a great
interest in the analysis of continental Croatian cities where fortification transformation makes an important element in the formation of
the city image. By comparing urban elements created during the 19th
century on the sites of former bastion-style fortifications the author
concludes that the majority of sites underwent transformation according to the same model and having very similar results. The quality
level of the transformation process in most cases reflected economic
circumstances of individual cites. The author stresses the fact that the
biggest number of cases show the fortifications were transformed
into urban areas containing public buildings and spaces. These urban
areas have become community spaces and places for social interaction, events, and very active day and night life.

Knjiga je nastala na osnovi autorove doktorske disertacije koju je obranio 2007. godine na
Arhitektonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu pod naslovom Urbanistika preobrazba
bastionskih utvrenja. Osnovna tema koja se
obrauje u ovoj knjizi jest problematika urbane preobrazbe u hrvatskim i europskim gradovima, posebice preobrazba bastionskih utvrenja. Autor s posebnom pozornou obrauje gradove kontinentalne Hrvatske kojih su
procesi preobrazbe utvrenja iznimno vaan
element u formiranju slike grada.
Knjiga se sastoji od est poglavlja. U uvodnom
poglavlju navode se europski primjeri (Rim,
Pariz, London, Nancy, Bordeaux, Toulouse)
urbanih preobrazbi od antike do 19. stoljea.
Prema autoru, preobrazbu gradova u povijesti
bitno odreuje izgradnja graevina javne namjene i oblikovanje javnih gradskih prostora.
Takvi prostori s koncentracijom javnih graevina, nastali kao spojevi urbanoga tkiva, nositelji su prostornog razvoja grada.
Razvoj javnih predjela dosee svoj vrhunac tijekom 19. stoljea - u doba velikih preobrazbi
urbanog tkiva europskih prijestolnica, a koje
su rezultat drutveno-politike situacije te intenzivnoga ekonomskog i demografskog razvoja gradova. O navedenoj temi govori se u
drugom poglavlju knjige na primjerima Milana, Atene, Pariza, Londona i Barcelone.
U treem poglavlju autor se podrobnije bavi
tematikom bastionskih utvrenja, njihovom
izgradnjom kao i preobrazbom, koju osobito
ilustrativno prikazuje na primjerima Bea,

Brna, Bremena i Zittaua. Primjerima svjedoi


da su prostori na mjestu nekadanjih utvrenja kvalitetno oblikovana proirenja gradske
jezgre, da u njima prevladavaju zgrade javne
namjene, reprezentativne stambene graevine i javni gradski prostori, odnosno da se u
procesima urbane implozije na prostoru gradskih fortifikacija tijekom 19. stoljea redovito
formiraju nove urbane vrijednosti i nov identitet grada. Oblikovanje prostora na mjestu
bastionskih utvrenja u navedenim gradovima autor povezuje s fenomenom ringa, kao i
s pojmom Fringe belta.
U etvrtom poglavlju autor se okree domaoj problematici izgradnje bastionskih utvrenja i njihovoj preobrazbi u 19. i 20. stoljeu, osobito u gradovima kontinentalne Hrvatske (Bjelovar, Karlovac, Koprivnica, Krievci,
Osijek, Petrinja i Varadin). Preobrazbe bastionskih utvrenja u veini navedenih gradova pokazuju, po autorovu miljenju, da su
tadanje gradske vlasti traile uzore u velikim
gradovima Habsburke Monarhije, odnosno
u modelu ringa. Konkretni rezultati provedbe
u pojedinim gradovima najvie su ovisili o
ekonomskoj situaciji, no u svim je analiziranim primjerima bitno da novi urbani identitet
redovito nastaje upravo na mjestu nekadanjih fortifikacija. U nekim su gradovima, po
uzoru na europske primjere i urbanistika
kretanja toga doba, nastali kvalitetno oblikovani sredinji gradski predjeli, preteito s
izgradnjom zgrada javne namjene i velikim
udjelom javnih gradskih prostora u ukupnoj
tlocrtnoj povrini. No, u nekim gradovima

Sveuilite u Zagrebu, Arhitektonski fakultet


Acta Architectonica - Znanstvene monografije 8
Zagreb, 2011.
Str. 79, ilustr. 168, pojmovnik, literatura i izvori, saetci,
biljeka o autoru
[26,5 / 21,5 cm, tvrdi uvez]
Recenzenti: Snjeka Kneevi, Mladen Obad itaroci
Urednik biblioteke: Zlatko Kara
Urednica: Ariana tulhofer
Lektura: Nina Renduli
Dizajn i prijelom: Saa Stubiar, Tin Kruhak
UDK 711.165:725.963.3 (497.5) 18/00
ISBN 978-953-6229-78-9
CIP 761067 [NSK Zagreb]

prostori dobiveni razgradnjom bastionskih


utvrenja nikada nisu urbanistiki dovreni.
U zakljuku knjige autor istie da je cilj dugoronog i sustavnog istraivanja ukljuiti hrvatsko urbanistiko i pejsano naslijee u iri
kontekst te pokazati da su gradograditeljski
procesi u Hrvatskoj bili isti ili slini kao i u Europi, ali i da imaju neka svojstvena obiljeja.
Takoer naglaava da su u najveem broju
primjera preobrazbom utvrenja oblikovani
urbani predjeli s koncentracijom javnih gradskih prostora i graevina javne namjene. Stoga se postavlja pitanje naina njihova konanog uobliavanja u budunosti. Autor postavlja pitanje: kako rijeiti te urbanistiko-arhitektonske probleme, kako ih pomiriti ili
uskladiti s konzervatorskim zahtjevima?
Posljednje, esto poglavlje sadri: Pojmovnik, Literaturu i izvore, Summary, Zusammenfassung, Riassunto te Biljeku o autoru.
Na kraju autor poruuje strunjacima i planerima da u njihovim planerskim razmiljanjima o
sredinjim gradskim prostorima nastalim na
mjestu nekadanjih bastionskih utvrenja treba postojati jasna svijest o njihovoj povijesnoj
vrijednosti i potrebi zatite. Ali takoer poziva
na uoavanje mogunosti i potencijala urbanistikog dovravanja pojedinih neizgraenih i
neureenih dijelova takvih prostora, sa snanim naglaskom na ishodini princip koji je te
predjele odredio kao mjesta koncentracije javnih gradskih prostora i graevina javne namjene, a ujedno i kao oblikovno-funkcionalne
spone urbanih cjelina jezgre i predgraa.

272

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

1[41] 19[2011]

Nikola Matuhina

Urbanistiko planiranje 3 i 4
Tromostovlje i Borongaj u Zagrebu
Izbor studentskih radova akademske godine 2007./08.

Urban planning 3 and 4


The area of three bridges and Borongaj in Zagreb
Selected student projects of 2007-2008 academic year
Urban planning 3 and 4: The area of three bridges and Borongaj in Zagreb is the title of a catalogue of students works
within the urban planning course programmes of the pre-Bologna period, completed with the academic year 2007/08 at
the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. Uncompromising and in some cases even radical solutions are conceptually grouped together and represented graphically.
Scale models and written descriptions are also included.
These works show the students maturity in dealing with current issues of urban transformations regarding the city of Zagreb. The catalogue is supplemented with a series of texts
written by the heads of the courses and other people involved
in the research as well as a collection of graphic works providing additional explanations of the proposed solutions.

Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu


Zagreb, 2010.
Str. 207, ilustr., popis studenata
[20 / 20 cm, meki uvez]
Uvodni tekstovi: Krunoslav mit, Dubravka Vrani,
Jesenko Horvat, Sonja Jurkovi, Mladen Obad itaroci
Urednici: Krunoslav mit, Dubravka Vrani
Suradnici: Blanka Levai, Domagoj Marakovi
Izvrni urednik: Zlatko Kara
Recenzenti: Tihomir Juki, Bojana Bojani Obad itaroci
Lektura: Mirjana Ostoja
Prijevod na engleski: Vlatko Broz
Grafiko oblikovanje i prijelom: Dubravka Vrani,
Blanka Levai, Domagoj Marakovi
UDK 711.4(497.5 Zagreb)00
ISBN 978-953-6229-70-3
CIP 723695 [NSK Zagreb]

Objavljena u sklopu fakultetskoga znanstvenoistraivakog programa Prostorne transformacije Hrvatske - ouvanje identiteta i
odrivi razvoj voditeljice Sonje Jurkovi, ova
je knjiga svojom formom katalokog pregleda zapravo izbor najuspjenijih studentskih
radova kolegija Urbanistiko planiranje 3 i 4
pri Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsanu arhitekturu Arhitektonskoga
fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Ona sadri
nekoliko od kompromisa osloboenih, ak
radikalnih vizija buduega razvoja grada vezanih za urbane preobrazbe stratekih gradskih predjela - u ovom kontekstu podruja
Tromostovlja i Borongaja u Zagrebu.
Prologom urednika Krunoslava mita i Dubravke Vrani daje se uvid u osnovnu strukturu publikacije, kao i preliminaran problemski kontekst lokacija te osnovnih didaktikih
zamisli provoenja kolegija Urbanistiko planiranje 3 i 4. U uvodnom su dijelu, odnosno u
tekstualnim osvrtima profesora - koordinatora zadataka Sonje Jurkovi i Jesenka Horvata, obrazloeni procesi i kriteriji vrjednovanja pojedine lokacije. Mladen Obad itaroci
zakljuuje uvod konciznim osvrtom na dotadanji razvoj i vrstu tradiciju Katedre, o
emu zorno svjedoe i radovi odabrani za ovu
knjigu.

Kljuni dio publikacije - preglednik studentskih radova - tematski je podijeljen u dva dijela naslovljena sukladno urbanistikom kolegiju pri kojem su rjeenja nastala, odnosno
prema prostornim cjelinama kojih se problematika obrauje: Urbanistiko planiranje 3:
Tromostovlje i Urbanistiko planiranje 4:
Borongaj. Svaki od navedenih dijelova opremljen je popisom studenata - autora publiciranih projekata i njihovih voditelja, nakon ega koordinatori kolegija dodatnim tekstualnim prikazima poblie izlau osnovne
probleme i stajalita vezana za pojedinu lokaciju. Nailazimo zatim na jezgrovit osvrt
mentora - voditelja, kao i na saetak predavanja prorektora Sveuilita Bojana Baletia
vezanog za povijest razvoja Sveuilita i sadrajnu koncepciju buduega sveuilinog
kampusa Borongaj.
Iako naglaeno individualnih pristupa, studentski su projekti grupirani po srodnosti planerskih stajalita i novoproizvedenih urbanih
oblika. Tako su radovi Urbanistikog planiranja 3: Tromostovlje kategorizirani u etiri
grupe: Urbani artefakti, Potezi, Vertikalni
akcenti i Platforme, od kojih je svaka predstavljena odabranim dijelovima teoretskih publikacija autora poput Alda Rossija, Rema Koolhaasa i dr. Programi kolegija Urbanistiko

planiranje 4: Borongaj predstavljeni su kroz


Urbane poveznice, Generatore razvoja,
Uravnoteeni razvoj i Etapnost i protokol
te su takoer popraeni isjecima tekstova
uglednih arhitekata i teoretiara. Svaki od
objavljenih studentskih radova predstavljen je
nizom prostornih shema, nacrtima urbanistikog rjeenja te vizualizacijama i prostornim
prikazima. Navedeni prilozi upotpunjeni su
autorovim tekstualnim obrazloenjem stajalita izgraenog na temelju analitikog pristupa
problemu, kao i tumaenjem osnovne zamisli i
zavrnog rjeenja. Sadraj knjige popraen je i
fotografskom dokumentacijom koja dodatno
tumai kontekst te omoguuje stjecanje svojevrsnih instant impresija.
Knjigom je dokumentirana vie od etiri desetljea razvijana predbolonjska tradicija prenoenja urbanistikih znanja u postupku sazrijevanja studenata arhitekture, pri emu e u
reformi urbanistikih kolegija (koju su ve iskusile prve bolonjske generacije) zasigurno
biti i metodoloki korisna. Ova knjiga nesumnjivo pridonosi buduim naratajima arhitekata u uenju procesa promiljanja i oblikovanju
vlastita intelekta tijekom studija, a bit e zanimljiva i velikom broju strunih osoba i ustanova ukljuenih u aktualnu problematiku urbanoga razvoja i preobrazbe gradova.

Prikazi knjiga | Reviews of Books

19[2011] 1[41]

PROSTOR

273

Tin Oberman

Zagreb - stanovanje u gradu i stambena naselja


Tihomir Juki, Ivan Mlinar, Marina Smokvina

Zagreb - City Dwelling and Residential Estates


Tihomir Juki, Ivan Mlinar, Marina Smokvina

Zagreb - City Dwelling and Residential Estates is a scientific monograph


which deals with the issues of habitation from the standpoint of spatial
demographics, sociology, contemporary history and urban planning
theory. An interdisciplinary approach to the topic provides an objective
insight into the conditions of residential estates planning and Zagreb
housing projects. In the light of the ongoing economic crisis this analytically structured and graphically comprehensive treatment of the
topic is of considerable use. Through tables, text and illustrations the
publication gives a critical overview on the current situation serving
thus as a basis for better planning of residential development in Zagreb. This study has been made at the request of the City Office for
Strategic Planning and Development of the City headed by Prof. Tihomir
Juki. This book forms part of the Zagreb trilogy which also includes
recently published City Projects and still unpublished Spatial and Demographic Changes.

Sveuilite u Zagrebu, Arhitektonski fakultet


Acta Architectonica - Znanstvene monografije 8
Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranje
i razvoj Grada
Zagreb, 2011.

Zagreb - stanovanje u gradu i stambena naselja znanstvena je monografija koja obrauje problematiku stanovanja s gledita prostorne demografije, sociologije te novije povijesti
i teorije urbanizma. Primijenjeni interdisciplinarni pristup daje objektivan uvid u stanje
zagrebake stanogradnje i planiranja stambenih podruja. Uz recentne publikacije na
temu stambenoga standarda [Beovan, 2005.]
i trita nekretninama [Tica, 2002.], autori
smatraju kako se radi o kvalitetnom doprinosu temi koji bi trebao sluiti kao temelj buduoj izradi nove strategije razvoja Zagreba.
Autori otvaraju nekoliko vanih tema, meu
kojima kao najvanije izdvajaju analitiki pregled planiranja gradskih naselja i kritiki osvrt
na planirana podruja stambene namjene u
aktualnom Generalnomu urbanistikom planu
Grada Zagreba. U prvom dijelu knjige obraena
su odabrana zagrebaka stambena naselja,
kronoloki poevi s Prvim svjetskim ratom.
Naselja su sistematizirana u cjeline prema
dekadama koje u grubo odgovaraju i razliitim srednjoronim gradskim planerskim strategijama. Standardi stanovanja i planerske
strategije analizirani su u kontekstu vremena
kroz smjenu razliitih drutveno-politikih
ureenja i u kontekstu prostora kroz razliite
obuhvate zagrebake administrativne regije.
Stanovanje je jedna od najvanijih planerskih
tema. Bez obzira na drutveno-politiko ureenje, planiranju stanovanja trebalo bi pri-

miranju razvojnih strategija osamdesetih godina prologa stoljea. Kratak pregled europskih povelja vezanih za temu planiranja
stambenih podruja dodan je s namjerom da
ilustrira potrebu za usklaivanjem zakonske
regulative radi osiguravanja kvalitetnijeg stanovanja i mogueg ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Ova je studija realizirana na zahtjev Gradskoga ureda za strategijsko planiranje i razvoj
Grada Zagreba u Zavodu za urbanizam, prostorno planiranje i pejsanu arhitekturu pod
vodstvom autora, prof. dr.sc. Tihomira Jukia.
Sudei prema domiljato dizajniranim utim
koricama, knjiga se moe itati kao poetni ili
kao zavrni dio trilogije Zagreb. Sredinji ili
poetni dio trilogije jesu Gradski projekti
naranastih korica, a zavrni ili sredinji dio
jo su neobjavljene Prostorno-demografske
promjene crvenih korica. Poredane jedna uz
drugu, uta, naranasta i crvena naslovnica
otkrivaju slova ZG. Pomno osmiljen vizualni identitet pridonosi vrijednosti i suvremenosti izdanja.
Ova monografija donosi vrlo kvalitetno grafiki popraen povijesni analitiki pregled
izvedenih i planiranih stambenih naselja na
podruju Grada Zagreba. Kao takva, zasigurno je znaajan doprinos i nastavi na Arhitektonskom fakultetu. Ona e posluiti i kao vrijedan podsjetnik i izvor podataka arhitektonskoj i iroj javnosti.

stupati cjelovito, i to razraenom dugoronom strategijom koja obuhvaa i kratkorone


i srednjorone aspekte planiranja. Autori
obrauju i nezaobilaznu temu bespravne i divlje gradnje koja je svojevrstan lajtmotiv svih
razvojnih razdoblja na naemu prostoru.
U svjetlu aktualne gospodarske krize razlikovanje podruja gradnje na novim prostorima
(greenfield) i gradnje unutar podruja preobrazbe (brownfield) ini se posebno korisno.
Budunost gradskoga planiranja stambene
gradnje prouena je i u kontekstu povijesno
oitanoga principa prenamjene vojnih i industrijskih podruja. Radi procjene trenutanoga
stanja planirana su gradska stambena podruja podrobno grafiki i tabelarno obraena
prema kriterijima prenamjene, povrine obuhvata, planirane namjene (pratei sadraji),
vrsti intervencije i provedbene procedure. U
tome kontekstu posebno je zanimljiva i analiza sadanjim Generalnim urbanistikim planom propisanih parametara za stambenu
izgradnju, stavljenih u korelaciju s antologijskim Gropiusovim i Le Corbusierovim analizama odnosa brojanih pokazatelja i tipova
stambene gradnje.
Koristan je prilog i saetak o Drutveno usmjerenoj stambenoj izgradnji [DUSI], dodan kao posljednji prilog, izvan slubenoga
programa. DUSI, meu ostalim, govori i o
ulozi Arhitektonskoga fakulteta kao znaajnog, znanstvenog i strunog sudionika u for-

Str. 128, ilustr. 117, lit. 52, dokumentacija, internetski izvori


[30 / 23 cm]
Recenzenti: Alenka Deli, Sreko Pegan
Urednici: Zlatko Kara, Irena Matkovi
Lektura: Mirjana Ostoja
Grafika oprema: Saa Stubiar
ISBN 978-953-6229
UDK 711.582 (497.5 Zagreb) 19/00
CIP 766104

274

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

1[41] 19[2011]

Marko Rukavina

Zagreb - gradski projekti u postupku planiranja grada


Tihomir Juki, Mojca Smode Cvitanovi

Zagreb - urban projects in the process of urban planning


Tihomir Juki, Mojca Smode Cvitanovi

Urban projects in Zagreb raise a delicate issue primarily due to an imprecise definition of the term urban project as well as to a relatationship beteen politics and profession. This publication is a significant
scientific contribution to the first stages of research of this complex
topic in Croatia. The authors have provided a critical analysis of Zagrebs political and architectural circumastances and scientifically elaborated the need to redefine urban project with an emphasis on precise
definition of criteria for project selection. The authors showed seven
positively assessed models of west european cities in order to illustrate
their arguments. The authors created for this scientific monograph
graphic representations of the main topics and problems which make
possible for the readers to explore the data individually and come to
their own conclusions.

Sveuilite u Zagrebu, Arhitektonski fakultet


Acta Architectonica - Znanstvene monografije 8
Zagreb, 2011.
Str. 123, ilustr. 93, lit. 36, dokumentacija, internetski izvori,
[30 / 23 cm]
Recenzenti: Hildegard Auf-Frani, Sreko Pegan
Urednici: Zlatko Kara, Irena Matkovi
Lektura: Zlata Santri
Grafika oprema: Saa Stubiar

ISBN 978-953-6229-79-6 [AF]


UDK 711.16 (497.5 Zagreb)00
CIP 760794

Termin gradski projekt u planerskoj dokumentaciji Grada Zagreba, prema autorima,


javlja se prvi put 2000. godine u dokumentu
Zagreb 2000+ Nova urbana strategija. Pitanje
gradskih projekata u Zagrebu delikatno je
ponajvie zbog nejasnoe definicije te odnosa politike i struke. Ova je publikacija znaajan znanstveni doprinos poetku istraivanja te kompleksne teme u Republici Hrvatskoj.
Knjiga je strukturirana u sedam poglavlja,
kroz koja autori rasvjetljavaju problem definicije gradskoga projekta i genezu problematike koju pojam oznaava. Tekst donosi analizu aktualne planersko-zakonodavno-politike zbilje i prikaz potencijalnih stranih komparativnih primjera. Ovaj rad autori
zakljuuju odreivanjem kriterija za odabir
gradskih projekata.
Povijest zagrebakoga gradskog projekta
20. stoljea autori dijele na dva bitna razdoblja. To su razdoblje od 1930. do 1986.
godine i ono od 1986. do 2009. godine. U ranijem razdoblju autori su kao primjere modela gradskoga projekta izdvojili kapitalne planove poput Idejnog rjeenja Junoga Zagreba
(Novi Zagreb) i nekoliko natjeaja koji se
bave sredinjom gradskom osi. Vezano za
novije razdoblje, posebno je zanimljivo i detaljno prikazan odnos neprihvaenoga prijedloga GUP-a iz 2000. godine i donesenoga
plana iz 2003. godine. Definicija gradskoga
projekta usporeena je kroz tekstualni i zakonski aspekt te kroz autorsku grafiku inter-

pretaciju podruja grada oznaenih kao gradski projekt. Pedeset i sedam prostora prema
trenutano vaeem GUP-u Grada Zagreba iz
2007. (2009.) egzaktno je popisano, numerirano i zatim tablino obraeno prema kriterijima raspoznatljivosti u samom planu, mogunosti etapne realizacije, priblinoj povrini obuhvata, temeljem koje je donesena i
kategorizacija veliine (<5 ha, 5-20 ha, 20-50
ha i >50 ha), prema vlasnitvu i planiranoj
namjeni. Sukladno tablinoj numeraciji, grafiki prikazane lokacije razraene su i prema
kriteriju provedbene procedure. Iz ovoga posljednjega biva primjerice vidljiva diskrepancija izmeu grafikog i tekstualnog dijela
GUP-a Grada Zagreba 2007. (2009.). Naime,
za znaajan broj gradskih projekata nije ucrtana obveza ni za izradu detaljnoga urbanistikoga plana ni urbanistiko-arhitektonskoga natjeaja unato jasnoj odrednici iz
tekstualnog dijela. Odabrani kriteriji birani su
s intencijom mogunosti jasne usporedbe sa
stranim primjerima.
Odabir stranih primjera znakovit je, uzevi u
obzir problematiku definicije gradskoga projekta, kao i nepostojanje identinog termina
u planovima odabranih zemalja. Na taj nain
autori izraavaju jasno stajalite o svrsi, kriteriju odabira i drutvenoj ulozi podruja
oznaenih kao gradski projekt. Svi su primjeri
iz zapadne Europe i mahom su znaajno vei
od veine obuhvata zagrebakih gradskih
projekata. Karakterizira ih dugo razdoblje ili
etapnost realizacije. Za svaki od primjera

odreen je fokus i odabran podnaslov s intencijom ukazivanja na mogue modele primjenjive na Zagreb. To su Mitterrandovi veliki
projekti urbane obnove (Parc de la Villette,
Opra Bastille, Bibliothque Nationale de
France i drugi) u Parizu, projekti rekonstrukcije s fokusom na stanovanju u Berlinu, urbana reciklaa s fokusom na javnom prostoru u Barceloni, revitalizacija gradskoga sredita i transformacija luke u Rotterdamu,
poticanje specifinosti u Londonu, strategija transformacijskih fokusa u Beu, rekonstrukcija obalnoga pojasa Osla i urbana intenzifikacija u Helsinkiju. U odabranih osam
gradova prikazani su primjeri koji se razlikuju
brojem i veliinom zahvata, u rasponu od
sustava manjih potprojekata do jedinstvenih
stratekih megagradskih projekata. Svi prikazani planovi imaju jasan zajedniki nazivnik. Provedeni su kao dio jasne i cjelovite
gradske dugorone strategije s izraenom
brigom za drutveni interes, kontrolu gradskog teritorija i gospodarsko urbanu reprodukciju grada.1
Ova je studija opremljena autorskim grafikim prilozima koji odlino ilustriraju osnovne teme i probleme te itatelju omoguavaju
da sam proui podatke i donese svoje zakljuke. Autori predlau ponovno vrjednovanje aktualnih gradskih projekata uz postavljanje jasnih kriterija za njihov odabir.

Autori citiraju: Zagreb 2000+ Nova urbana strategija

Prikazi knjiga | Reviews of Books

19[2011] 1[41]

PROSTOR

275

Marko piki

Zgrada eljpoha u Zagrebu


Rasprave o arhitektonskoj interpolaciji
Zlatko Juri, Ana Vukadin

eljpoh Building in Zagreb


Debates on architectural interpolation
Zlatko Juri, Ana Vukadin
The book is an overview of the history of construction and reception of
the eljpoh building in Zagreb designed by Stanko Fabris. The history
of Maral Tito Square, where the building was erected is presented
through Historicist design of the square, monumental architecture
and the space in the north side of the square which for decades remained unbuilt. The prehistory of the building construction comprises
several designs made from 1911 to 1938 by esteemed Croatian architects (Ehrlich, Albini, Kauzlari, Carnelutti, Ebert, Denzler, Turina). After WWII a new generation of modernist architects considered both
interpolation and the construction of new large-scale structures in the
vicinity of the building to the detriment of the existing historical structures (Ibler, Turina, Raica, Viti). The book also brings the history of
the reception and criticism of Fabris design for the eljpoh building
which facilitated the formation of theoretical syntheses on interpolation even before the ICOMOS charter of 1972 on introduction of contemporary architecture into ancient groups of buildings.

Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu


Acta architectonica - Znanstvene monografije 7
Zagreb, 2011.

Zgrada eljpoha arhitekta Stanka Fabrisa izgraena je na zagrebakom Trgu marala Tita
od 1961. do 1964. godine. Ve desetljeima
izaziva rasprave, da bi nakon pola stoljea
postojanja izgubila izvorni izgled. Knjiga arhitekta Zlatka Juria i povjesniarke umjetnosti
Ane Vukadin govori o njezinu nastanku, nijekanju prava na postojanje i zaboravu, a u
nae doba i osudi na pregradnju. U knjizi se
istrauje povijest arhitektonskih, urbanistikih i konzervatorskih koncepcija kao povijest
straha od praznine i strukovne recepcije graevine koja se pojavila na sjeverozapadnom
dijelu Trga, podsjeajui da rasprave o uvoenju novih struktura u stare ambijente nisu
zaobile ni nae krajeve.
Knjiga je podijeljena u est kritiko-povijesnih poglavlja. Autori su se na poetku vratili
u pretpovijest problema, vraajui itatelja u
doba nastanka Trga. Tako je otvoren problem
odnosa nove arhitekture prema genezi jednoga od omiljenih gradskih trgova, kao kljuan za poimanje i tretiranje Fabrisova djela. U
prvom se poglavlju govori o oblikovanju prostora koji je iz trgovita pretvoren u trg s reprezentativnim javnim graevinama, namijenjenim znanosti i kulturi. Spomen Koarieva Prizemljenog sunca u tom kontekstu
upuuje na neprihvatljivost novih sadraja
unutar stilski i namjenski postojanog ambijenta. Kako bi se shvatila sloenost izazova
za arhitekta koji je, nakon viedesetljetnog
prekida u projektiranju, trebao dovriti Trg,
autori u nekoliko odlomaka prikazuju to se
zbivalo s parcelom na spoju Trga i Deelieva

tom poglavlju itamo o nastanku teorijskih


sinteza kod ve spominjanih pisaca, koji su
1969. okupljeni u anketi asopisa Arhitektura. Autori pritom istiu Ivu Maroevia koji je
od 1975. do 1986. pisao o teoriji i metodama
interpolacije.
Knjiga je zakljuena pregledom posljednjih
desetljea propadanja Fabrisove graevine,
od prijedloga redizajna osamdesetih godina
preko pokuaja naknadne izvedbe izvornoga
projekta devedesetih do prenamjene za Muziku akademiju od 2003. godine. Autori su
trima zavrnim poglavljima znatno obogatili
ovu zanimljivu i dragocjenu knjigu dodavi joj
Katalog projekata vezanih za prostor na
kojem je nastala Fabrisova zgrada, ivotopise
sudionika dogaanja i preglednu kronologiju
zbivanja na Trgu od 1856. do 2004. godine.
Fabrisova graevina danas je u agoniji: ve
se godinama rastavlja, a u bliskoj budunosti
eka je pregradnja prema projektu arhitekta
Milana osteria. Knjiga e nas podsjetiti na
njezin kratak i buran ivot, ali i na odnos koji
imamo prema arhitektonskoj kreaciji, bez obzira na to koji ideoloki, povijesni ili estetski
predznak nosi. Djelo je osvjeavajue jer
objedinjuje arhitektonska i povijesno-umjetnika gledita, sretno izbjegavajui odvojenost struka. Pisana je pohvalno jasnim i saetim stilom, stapajui brojna povijesna svjedoanstva i komentare u izvrsnu interpretaciju jednog projekta koji je postao sinegdohom interpolacije i tretiranja modernistike
arhitekture u naoj zemlji.

prilaza. Rije je o jo jednoj pretpovijesti,


obiljeenoj neizvedenim projektima za Oficirski dom izmeu 1911. i 1938. godine. Tom je
razdoblju, kao i onomu nakon 1945., zajednika pojava uglednih projektantskih imena:
H. Ehrlicha, A. Albinija, M. Kauzlaria, A. Carneluttija, V. Eberta, J. Denzlera i V. Turine.
Da nakon 1945. nije bila rije tek o punkcijskoj
dogradnji ve i o ire postavljenom urbanistikom promiljanju osjetljiva ambijenta,
pokazuju zamisli modernistikih arhitekata.
Projekti Iblera iz 1954. te Turine, Raice i
Vitia iz 1958. pokazuju da nova arhitektura
nije trebala sluiti kao usamljen glasnik utopije, nego se predstaviti kao osvaja prostora
koji zbog poboljanja ivotnoga standarda namee invenciju, nijeui povijesne ambijente.
Upoznajui se s takvim prijedlozima, itatelju
postaju jasnije pozicije s kojih je 1957. kretao
Fabris kada je zapoeo risati graevinu dovrenu 1964. godine. Autori knjige posvetili su
jedno poglavlje genezi projekta i mijenama
izazvanim osudama koje su dolazile iz redova
arhitekata, a od 1961. i gradskih konzervatora. Te rasprave ukazuju na jaanje skepse
koja se nije odnosila na percepciju modernizma, nego na problem njegova dijaloga s postojeim ambijentom. Tim problemom autori
se bave u treem poglavlju gdje se u kronolokom redu donose ocjene kritiara interpolacije: G. Gamulina, M. Preloga, V. Turine,
R. Ivanevia, A. Albinija, A. Pasinovi i B.
Magaa. Oni su pomogli nastanku veih teorijskih rasprava o interpolaciji. Zato u etvr-

Str. 159, ilustr. 192, bilj. 307, bibl. 119, arhiv. izvori 6,
biografije autora
[26 / 21 cm, meki uvez]
Recenzenti: Julija Lozzi-Barkovi, Ariana tulhofer,
Andrej Uchytil
Urednik biblioteke: Zlatko Kara
Urednica knjige: Ariana tulhofer
Lektura: Vesna Arsovski, Nina Renduli
ISBN 978-953-6229-77-2
UDK 72.02(497.5 Zagreb)19/00
CIP 757238

276

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

1[41] 19[2011]

Melita avlovi

Povijest moderne arhitekture II.


Od Franka Lloyda Wrighta do Franka O. Gehryja: Organski slijed
Udbenik za studij arhitekture
Bruno Zevi

History of Modern Architecture II


From Frank Lloyd Wright to Frank O. Gehry: Organic Continuity
Textbook for Architectural Studies
Bruno Zevi
The recently translated book History of Modern Architecture II has been
published as a second volume of Zevis original one-volume handbook.
It presents the development of an organic approach to architecture in
the USA in the period from the end of the 19th century to the 1990s. The
shift in design methodology, which was recognized and interpreted by
Zevi through accomplishments of selected architects, emerged for the
first time in the works of American architect Frank Lloyd Wright. Better
understanding of the wider context of this architectural development
was made by chronological tables of prominent scientific and artistic
contributions at the end of the book. Each introductory text about a
topic is accompanied by rich illustrative material which includes drawings and photographs of each analyzed period. Even if published with a
60 year delay, the book offers a coherent approach to what was at that
time a current architectural concept.

Golden marketing - Tehnika knjiga


Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Zagreb, 2010.
Str. 640, bibliografija, kronoloke tablice, popis
ilustracija, kazalo, pogovor, biljeka o autoru
[28,5 / 22 cm, tvrdi uvez]
Recenzenti: Nikola Filipovi, Ivan Juras,
Karin erman, Tomislav Premerl
Urednica: Mia Roth-erina
Struna redaktura: Karin erman
Prijevod: Zorana Sokol Gojnik
Urednik biblioteke: Zlatko Kara

ISBN 978-953-212-267-1

Organizam kao zatvorena forma, kojoj nita


ne nedostaje i kojoj su svi egzistencijalni dijelovi ve inherentni, posluila je kao izvor inspiracije za cijeli set arhitekata koji su naknadno bili oznaeni kao sljedbenici organskog principa. Kao to je sama pretpostavka
nosila u sebi dozu idealizacije, tako i arhitektura oznaena kao organska nosi simboliku
poruku koja se vie ili manje uspjeno prepoznaje u projektima ovog pristupa, onih u skicama ili realizacijama. Organski se pristup
dosljedno prikazuje kao superiorniji onomu
koji je u isto to doba bio izuzetno prisutan, a
taj je racionalan, dok u sebi dovodi u uzrono-posljedinu vezu arhitektonsku strukturu
s izborom materijala njezine realizacije.
Povijest moderne arhitekture, informativan
je prikaz koncepta organske arhitekture s posebnim naglaskom na njezinu ameriku epizodu. Strukturiran kronoloki, unutar pet poglavlja, poinje s razdobljem kraja 19. stoljea, moderne amerike arhitekture i njezina
zaetnika Franka Lloyda Wrighta, da bi se zavrilo s 1990-im godinama 20. stoljea i aktivnostima Franka Gehryja. Dodatan bonus knjiga nudi na samom kraju gdje se u vidu kronolokih tablica daje iri kulturoloki kontekst
svakog razdoblja. Svako poglavlje identine
je strukture, a ona se sastoji od cjelovitog
problematskog prikaza odreenog razdoblja,
koje je zatim potkrijepljeno uglavnom fotografskim ilustrativnim materijalom arhitektonskih ostvarenja. Oni autori ili pristupi koji
su nedovoljno predstavljeni uvodom, dobili
su iru tekstualnu elaboraciju upravo na pripadajuim im ilustrativnim stranicama.

Prvi je svezak Povijesti moderne arhitekture,


koji prati slijed od Williama Morrisa do Alvara
Aalta, identine unutarnje strukture i prisutan
u hrvatskom prijevodu od 2006. godine. Zajedno s ovim prijevodom, njegovim sastavnim
dijelom, dobivena je tako, opseno ilustrirana
i vrijedna monografija. Ona je na talijanskom
jeziku tiskana 1950. godine, nakon Giedionova
djela Prostor, vrijeme i arhitektura, usporednog diskursa. Kratka sekvenca organskog pristupa arhitekturi zastupljena je i u Zevijevoj
knjizi Znati gledati arhitekturu, tiskanoj u
hrvatskom prijevodu 2000. godine, dok se na
temu organske arhitekture, i to kroz njezino
znaenje iskonske povezanosti s prirodom,
osvre i Neven egvi u tekstu Organska arhitektura F. L. Wrighta.
U prvom poglavlju pod naslovom Moderna
tradicija i rani racionalizam u SAD-u autor se
bavi poetcima i dostignuima ikake kole.
Iako inovacije koje istie kao kljune za promjenu arhitektonske oblikovne paradigme
nisu bile ameriki, ve zapravo europski izum,
njihovo je oivotvorenje rezervirano za Veliki
kontinent. To je razdoblje predstavljeno kao
pripremno za pojavu jednog autora, pa iako
se to isprva tek naznauje, kasnije postaje sve
oitije. Frank Lloyd Wright protagonist je sljedeeg poglavlja, a njegova e arhitektonska
misao biti u pozadini svake interpretacije kasnijih povijesnih arhitektonskih tendencija.
Upravo se na njegovom primjeru autora - arhitekta koji se nije osjetio sputan ograniavajuim elementima tradicije koju su mnogi
prije njega bezrezervno slijedili - iznosi sa-

svim nov pristup stvaranju. Odbacuju se poznati, sigurni pristupi arhitektonskog jezika
oponaanja i doputa se tadanjem suvremenom trenutku da bude proivljeno kroz arhitektonski projekt. Kao argument potvrde odreene metode usporeuju se dva pristupa,
onaj Le Corbusiera s onim F. L. Wrighta. Tamo
gdje prvi postavlja pravila kontrolirajui krajnji arhitektonski proizvod, ovaj drugi bavi se
postupcima i nainom pristupa problemu, ne
slutei u potpunosti kamo e ga on dovesti.
Ovaj koncept propitkuje se dalje u poglavlju
Wrightova meunarodnog utjecaja u kojem se nagovijeta pitanje istinitosti slijeenja Wrightova pristupa, za razliku od iskljuivo formalne pripadnosti pokretu, koja postaje sve aktualnija. Organski pokret u SAD-u
donosi sada ve razvijenu organsku priu u
metropolitanskom kontekstu, za razliku od
one europske. Meuratno razdoblje nije bilo
blagonaklono prema realizaciji organskog
koncepta na primjerima veeg mjerila novih
europskih gradova jer je tu pristup testiran
iskljuivo unutar granica pojedinanih ostvarenja. Posljednje poglavlje, vremenski najdue,
obiluje generacijski ne ba slonim arhitektima. Upravo zbog njihove brojnosti i rastakanja organske ideje u niz frakcija i autorskih
pristupa, ovo razdoblje obiluje arhitektonskim strujanjima.
Iako napisana nedugo nakon rata i vie puta
naknadno nadopunjavana, ova knjiga svjedoi
o proteklom vremenu kroz ideoloki obojane
rakurse, pa se zbog toga moe i ona izloiti kritici s dananje pozicije suvremenog trenutka.

Prikazi knjiga | Reviews of Books

19[2011] 1[41]

PROSTOR

277

Boris Dundovi

Kastlyptszet s kastlykultra Magyarorszgon


A historizmus kora
Sisa Jzsef

Arhitektura i kultura dvoraca Maarske


Doba historicizma
Sisa Jzsef
The book Arhitecture and Culture of the Hungarian Castles - Historicism about the Hungarian castles as well as the customs and cultural
habits of their inhabitants between 1840 and 1914, written by dr.sc.
Jzsef Sisa, is the result of the authors in-depth research over the years
into the Hungarian architecture and culture. The first part of the book
gives an account of the commissioners and architects who designed the
castles including the social circumstances of their origin. The author
gives particular prominence to the most influential historical figures of
the period: the Kroly and Andrssy families as the major patrons, and
Mikls Yblo as the most influentical architect. In addition, the book
gives a description of the styles and building technologies, the interior
designs and parks. The second part of the book gives a brief analysis of
each castle including a survey of their most important features, original
drawings, plans and photographs, and historical reviews. The castles in
Cabuna, Donji Miholjac and Dio in Slavonia have also been included.
This lavishly produced book offers a unique, comprehensive and accessible survey of more than 80 castles.

O maarskim se dvorcima, tijekom gotovo


stotinjak godina moglo itati samo u kraim
lancima i nedostupnim fakultetskim studijama, a svaki pokuaj njihove sinteze u jedinstveno djelo bio je naizgled nemogu. Stoga
je knjiga uglednoga povjesniara umjetnosti
dr.sc. Jzsefa Sise, od 2007. godine kada je
izala, prepoznata kao jedno od najvanijih
izdanja koje govori o maarskom graditeljstvu i kulturi izvan velikih gradova. Ve i sm
naslov, kojeg je prijevod na hrvatski jezik Arhitektura i kultura dvoraca Maarske, itatelju unaprijed govori o dvojnosti u autorovu
znanstvenom pristupu - on je ujedno poznavatelj povijesti umjetnosti i arhitekture, ali i
vrstan sociolog koji objanjava drutvene prilike toga doba. Smjestivi ih u odreeni povijesni kontekst od 1840. do 1914. godine, autor objedinjuje dvorce podnaslovom Doba
historicizma, ime jasno naglaava kako je
to razdoblje maarskoga graditeljstva zapravo eklektina mjeavina raznih stilova koji su
uivali popularnost meu tadanjim dobrostojeim obiteljima. Pritom je vano napomenuti kako je veina dobrostojeih obitelji bila
okarakterizirana sintagmom nouveaux riches,
to svakako opravdava zavidan broj vie od
osamdeset u knjizi spomenutih i opisanih
zdanja. Nastojei se asimilirati s aristokratskim nainom ivota, novonastali bogatai
iskoristili su tada moguu punu slobodu grad-

nje izvan gradova kako bi pokazali svoju mo


pa je to naposljetku iznjedrilo poseban oblik
stilistikog pluralizma koji je bio slika mnogih
putovanja i velikog bogatstva, ali ponajvie
osobnog ukusa.
U prvoj od dvije glavne cjeline knjige autor se
osvre na naruitelje i graditelje dvoraca. Pritom spominje kako neke od starih aristokratskih obitelji poput Esterhzyja ili Batthynyja
(hrv. Baana) grade u ovom razdoblju veoma
malo, dok obitelj Kroly i brau Andrssy istie kao najznaajnije pokrovitelje, a u pojedinim sluajevima i kao projektante. U to su
doba arhitekti veinom pristizali iz Austrije.
Upravo iz tog razloga autor naglaava vanost Arthura Meiniga kao omiljenog arhitekta
budimpetanske aristokracije. Takoer spominje - nama poznatije - arhitekte H. Helmera i F. Fellnera te Otta Wagnera. No ipak, unato sveprisutnosti stranih projektanata, najznaajniji je bio upravo maarski arhitekt
Mikls Ybl ije ime autor posebno naglaava
na vie mjesta. Slijede opisi stilova, interijera
i funkcija pojedinih dijelova dvoraca, koji
ukazuju kako je (tada ve zastarjela) barokna
pravilnost uvelike zamijenjena romantikom
sluajnou unutranjih prostorija, a i vanjskog izgleda dvorca, te ureenja pripadajueg perivoja imanja na kojemu se nalazi. Oblikovanje u svojoj je raznolikosti tako ukljuivalo i stilove kao to su alt-deutsch, tous les

Vince Kiad, Budimpeta, 2007.


Str. 388, ilustr. 306, lit., kazalo imena, izvori, summary
Jezik: maarski
[25 / 19 cm, tvrdi uvez]
Glavna urednica: Katalin Krn
Kartu izradio: Bla Nagy
Prijevod na engleski: Jeremy Howard
Grafika dizajnerica: Tnde Klmn

ISBN 978-963-9731-31-8

Louis i orijentalizam, kojim je opisima u ovoj


knjizi posveena velika pozornost. Usto, ponekad i ulomcima iz drugih izvora, autor doarava ugoaj ivota i obiaje u dvorcima: od
vlasnika i njegove obitelji do mnogobrojne
posluge.
Koncizno i sustavno pojedinano obraeni
dvorci u drugoj cjelini knjige nude itatelju
pregled njihovih najvanijih obiljeja, prikupljenih izvornih crtea, tlocrta i fotografija, te
povijesne osvrte. U tome dijelu autor navodi i
tri dvorca koji se nalaze na podruju Slavonije, a njihove arhitekte opisuje kratkim biografijama na kraju knjige. To su dvorac Jankovi u Cabuni (djelo bekog arhitekta Moritza
Wapplera), dvorac Mailth u Donjem Miholjcu (prema projektu arhitekta Istvna Mllera)
i dvorac Tkry u Diou (arhitekta Gyule Sndyja u suradnji s Ernoom Foerkom). Takoer,
natuknicama su spomenuti i Bajnski Dvori
obitelji Erdody te Trakoan obitelji Drakovi u Varadinskoj upaniji.
Pomno biranim izvorima autor je postavio
nove temelje prouavanju maarske arhitekture. Takoer, posebna je pozornost pridodana strukturiranju podataka. Nastala na temeljima njegove doktorske disertacije, ova bogato opremljena knjiga dr. sc. Jzsefa Sise
odie jednostavnou izraza i pristupanou
itatelju.

278

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

1[41] 19[2011]

Vladimir Kuli

Modern Architecture
and the Mediterranean:
Vernacular Dialogues
and Contested Identities

Arhitektura modernizma
i Mediteran:
tradicijski dijalozi
i osporeni identiteti

Jean-Franois Lejeune
i Michelangelo Sabatino, eds.

Jean-Franois Lejeune
i Michelangelo Sabatino, ur.

Pride in Modesty:
Modernist Architecture
and the Vernacular Tradition
in Italy

Dostojanstvo skromnosti:
arhitektura modernizma
i vernakularna talijanska
tradicija

Michelangelo Sabatino

Michelangelo Sabatino

Vernakularno naslijee mediteranskog bazena jedno je od kljunih izvorita arhitektonskog modernizma. Dovoljno je podsjetiti se
Le Corbusierova glasovitog Putovanja na istok 1911. godine i njegovih mnogobrojnih
kasnijih projekata na obalama Mediterana, ili
utjecaja koji je vernakularna arhitektura regije imala na beke arhitekte na prijelomu stoljea - kako na pripadnike secesije, tako i na
njihova protivnika Adolfa Loosa. No, za razliku od klasinog naslijea, kojega je uloga u
formuliranju moderne arhitekture temeljito
osvijetljena ve desetljeima, dijalog izmeu
modernizma i takozvane narodne, folklorne, spontane, anonimne ili arhitekture
bez arhitekata Mediterana ostao je bez sveobuhvatnije historizacije i teoretizacije. Sveden na sporadine izolirane epizode, taj je
dijalog ostao nekom vrstom potisnute prolosti modernizma, koja usprkos svom nedvojbenom znaenju zauzima podreen poloaj u povijestima arhitekture 20. stoljea.
U svojim dvjema novim knjigama kanadsko-ameriki povjesniar arhitekture Michelangelo Sabatino donosi nov i znaajan doprinos
sustavnom istraivanju odnosa izmeu moderne arhitekture i mediteranskoga vernakulara. Modern Architecture and the Mediterranean: Vernacular Dialogues and Contested
Identities zbirka je eseja koju Sabatino potpisuje u suradnji s Jean-Franoisom Lejeuneom
s namjerom da prvi put povee i objedini razliita istraivanja utjecaja narodnih graditeljskih tradicija Mediterana na uspon i irenje
arhitektonskog modernizma. S druge strane,
Pride in Modesty: Modernist Architecture and
the Vernacular Tradition in Italy Sabatinova

je samostalna studija u kojoj on prati na koje


su naine anonimne, predindustrijske, vernakularne graevine i predmeti utjecali na arhitektonsku praksu i diskurse u Italiji izmeu
1910. i 1970. godine. Ove dvije knjige metodoloki su razliite, ali kompatibilne, budui
da prva predstavlja iroku mapu, a druga detaljniju studiju sluaja srodnih fenomena.
Modern Architecture and the Mediterranean
zasniva se na premisi da je u formiranju arhitektonskoga modernizma junjaki, mediteranski vernakular bio vana konstitutivna protutea sjevernjakom racionalizmu, kojoj su
meutim anglo-germanski teoretiari i povjesniari, svjesno ili ne, umanjivali znaenje.
Usprkos takvim predrasudama, kako pokazuje uvodniar u knjigu Barry Bergdoll, Mediteran je jo od 18. stoljea bio vanim odreditem arhitekata sa sjevera, ne samo kao kolijevka klasine tradicije ve i zbog svoje
anonimne arhitekture, pa je tako ve Friedrich Schinkel bio veoma fasciniran talijanskim otokom Caprijem, koji e poslije nadahnjivati i Josefa Hoffmanna te mnoge druge
arhitekte. Naglaavajui dualitet izmeu sjevera i juga, Lejeuneova i Sabatinova knjiga
podijeljena je na dvije cjeline, od kojih se
prva bavi graditeljima koji su ivjeli i radili u
zemljama Mediterana, a druga arhitektima sa
sjevera koji su Mediteranom putovali i njime
se nadahnjivali. Prvi dio donosi est eseja i
poinje irokim pregledom mita o Mediteranu, u kojem talijanski povjesniar arhitekture Benedetto Gravagnuolo prati utjecaje mediteranskog vernakulara na arhitekte, od
Schinkela do Le Corbusiera. Daljnji eseji usredotouju se na pojedine zemlje regije, pa

tako Sabatino pie o politikim konotacijama


koje je mediterraneit imala u talijanskom
modernizmu; Lejeune pie o panjolskim arhitektima Sertu, Bohigasu, De la Soti i Del
Amu; Sheila Crane o utjecaju Le Corbusierova
itanja Mediterana na francuske arhitekte
Fernanda Pouillona i Rolanda Simouneta; Ioanna Theocharopoulou o potrazi za istinskom grkom arhitekturom u djelima Dimitrisa Pikionisa, Arisa Konstantinidisa i Constantinosa Doxiadisa, a Sibel Bozdogan o
istambulskom arhitektu Sedadu Eldemu. est
eseja drugoga dijela divergentniji su ne samo
po temama nego i po kvaliteti. Meu njima su
tekstovi Kaia Gutschowa o nacionalistikom
antimediteranizmu njemakog arhitekta i kritiara Paula Schultze-Naumburga; Ite Heinze-Greenberg o arhitekturi Ericha Mendelsohna u Palestini; Esre Akan o radu Bruna
Tauta u Turskoj i Japanu; Francisa Lyna o
utjecajima Gottfrieda Sempera na Erika Gunnara Asplunda; Andree Guarnerija o Bernardu Rudofskom, te Toma Avermaetea o inspiraciji koju su arhitekti Teama X nali u sjevernoafrikim tradicionalnim naseobinama.
Veini od navedenih dvanaest eseja zajedniko je to da razmjerno uspjeno ponovno
problematiziraju odnos moderne arhitekture
prema regionalnim i lokalnim identitetima, te
prema predmodernom naslijeu, a koji su povjesniari prije po pravilu reducirali na meusobno iskljuive suprotnosti.
Sabatinova knjiga Pride in Modesty dublje
istrauje taj odnos, koristei ga kao leu kroz
koju promatra talijansku arhitektonsku kulturu u veem dijelu 20. stoljea. Kako pisac
kae, utjecaj vernakularne kulture u talijan-

Prikazi knjiga | Reviews of Books

19[2011] 1[41]

The two books offer a fresh and significant contribution to the understanding
of the relationship between modern architecture and Mediterranean vernacular heritage. Modern Architecture and
the Mediterranean is a pioneering collection of twelve essays, which explore
the efforts of native modern architects at
incorporating the lessons of Mediterranean vernacular buildings, as well as the
work of their colleagues from the North
who traveled to and were inspired by the
region. Pride in Modesty explores in
depth the influence of anonymous, preindustrial, vernacular buildings and objects on architectural practices and discourses in Italy between 1910 and 1970.

skom modernizmu bio je poput podzemne


rijeke koja krivuda kroz pukotine u tlu da bi
povremeno izbila na povrinu i zatim ponovo
nestala. Tu fluktuirajuu fascinaciju kritiar
Lionello Venturi opisao je frazom ponos na
skromnost (orgoglio della modestia), po kojoj je knjiga naslovljena da bi naglasila znaenje svakodnevne, nepretenciozne, istovremeno primitivne i duboko racionalne kulture
neprivilegiranih masa za razvoj talijanskog
modernizma. No ono to posebno iznenauje
jest to da su se u podzemnoj rijeci vernakularne tradicije, na ovaj ili onaj nain, simbolino okupali gotovo svi znameniti talijanski
arhitekti, kritiari i teoretiari modernog razdoblja, kako oni koji se uobiajeno povezuju
s vernakularistikim tendencijama poput
Giuseppea Pagana i studija BBPR, tako i oni
koje obino smatramo radikalnim protivnicima bilo kakve tradicije poput futurista. U tako
irokom rasponu arhitektonskih pozicija bilo
je neminovno da se upotreba vernakulara povee s razliitim, esto i dijametralno suprotnim identitetima i politikim pozicijama - od
ljevice do faistike desnice, proizvodei vrlo
sloeno polje sila u kojem razliite tendencije
lako mijenjaju smjer, ba poput podzemne
rijeke. Sabatino posveuje puno pozornosti
tome da talijanska dostignua stavi u iri meunarodni kontekst, a u zavrnom poglavlju
govori o njihovu utjecaju na ameriku arhitekturu ezdesetih i sedamdesetih godina
kroz djelovanje arhitekata Giancarla De Carla, Alda Rossija i Roberta Venturija.
Hrvatskoj bi strunoj javnosti mogle biti zanimljive obje knjige, zato to one govore o irem kulturalnom i povijesnom kontekstu u

kojem je formiran i znatan dio korpusa hrvatske moderne arhitekture. Zahvaljujui politikim i povijesnim okolnostima, gravitacijsko
polje velike susjedne kulture poput talijanske neizbjeno je ostavilo traga na hrvatske
arhitekte, te bi stoga bilo znaajno preispitati
jesu li i u kojoj mjeri utjecali na Hrvatsku i raznorodni vernakularistiki idiomi koji su se
razvijali u Italiji. S druge strane, kako svjedoi knjiga Modern Architecture and the Mediterranean, potraga za inspiracijom u narodnom graditeljstvu Mediterana paralelno se
javljala diljem regije pa su sline tendencije u
Hrvatskoj bile dijelom daleko ireg konteksta, s kojim ih je neophodno usporediti. No
ova knjiga postavlja pred hrvatsku strunu
javnost i jedno znaajno meta-pitanje: zato
u njoj nema nikoga od domaih arhitekata?
Na teritoriju Hrvatske radio je ili iz nje potekao itav niz znaajnih modernista koji su se
eksplicitno nadahnjivali raznovrsnim graditeljskim tradicijama Mediterana. Spomenimo
samo Alfreda Albinija, Nevena egvia, Jurja
Neidhardta ili Nikolu Dobrovia. Svaki od
njih, kao i mnogi drugi, mogao je s punim pravom ui u knjigu Lejeunea i Sabatina te biti
izvanredno otkrie za meunarodnu strunu javnost. Razlog to se to nije dogodilo,
naravno, jednostavan je: o ovim se arhitektima u inozemstvu malo zna. To meutim ukazuje na potrebu aktivnog i sustavnog tumaenja te promicanja lokalnog naslijea na
meunarodnom planu kako bi hrvatska arhitektura na globalnoj mapi zauzela mjesto na
koje bi, objektivno, trebala imati pravo. Tu se
ne radi samo o tome da lokalna istraivanja
postanu dostupna na engleskom jeziku, toj

PROSTOR

279

Routledge
New York,
2010.

University of Toronto Press,


Scholarly Publishing Division
Toronto, 2010.

Str. 320, ilustr., biljeke,


literatura, kazalo
[24,4 / 17,3 cm, meki uvez]

Str. 336, ilustr. 85, biljeke,


literatura, kazalo
[22,9 / 15,3 cm, tvrdi uvez]

ISBN 978-0-415-77634-9

ISBN: 978-0-8020-9705-7

lingua franca suvremenoga globalnog svijeta. Neophodno je, prvo, da ona identificiraju
jedinstvenost kojom se odreena arhitektura
izdvaja iz repetitivnog mora naizgled slinih
pojava, a zatim da se tu arhitekturu, kroz
stalnu prisutnost u meunarodnim forumima, sustavno promovira kao primjer od kojeg
se globalno moe neto nauiti. U tom je smislu sluaj Turske izvanredno indikativan: zahvaljujui nekolicini povjesniara koji ve
due vrijeme djeluju na relaciji izmeu domovine i SAD-a - tu prije svega mislim na Sibel
Bozdogan i Zeynep elik, ali i na nekoliko njihovih mlaih kolega - prije razmjerno nepoznata i marginalizirana turska moderna arhitektura postala je jednim od paradigmatinih
primjera drugog modernizma (other modernisms), a arhitekt Sedad Eldem prihvaen
je kao jedan od najznaajnijih predstavnika
takozvanog kritikog regionalizma. Njega je,
dodue, otkrio jo prije Kenneth Frampton,
ali bez sustavnog djelovanja turskih povjesniara on danas ne bi uivao meunarodnu
reputaciju koju posjeduje. Juraj Neidhardt po
mnogo je emu Eldemu izravan pandan, a
moda je, usuujem se rei, jo i zanimljiviji
primjer beskompromisno modernog arhitekta duboko nadahnutog vernakularnim naslijeem.
Neidhardt je meutim na globalnoj mapi moderne arhitekture gotovo nevidljiv. Da bi se
na nju stavio, potrebno ga je - zajedno s njegovim drugim istaknutim hrvatskim kolegama - mudro protumaiti u svjetlu kozmopolitskog konteksta u kojem je ivio, a zatim
neumorno promovirati. Taj zadatak nije lagan, ali nije ni nedostian.

PROSTOR

19 [2011] 1 [41]
ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM
A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

SVEUILITE
U ZAGREBU,
ARHITEKTONSKI
FAKULTET
UNIVERSITY
OF ZAGREB,
FACULTY
OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
19 [2011] 1 [41]
1-280
1-6 [2011]

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT


Znanstveni prilozi Scientific Papers
2-17

Nenad Lipovac

The Beginning of
Prehistoric Settlements
of the American Southwest

Poetak nastanka
prapovijesnih naselja
amerikog jugozapada

Original Scientific Paper


UDC 711.423:903.3 (73)

Izvorni znanstveni lanak


UDK 711.423:903.3 (73)

Вам также может понравиться