BONJAKA USMENA

LIRIKA
Historijat biljeenja i prouavanja

HISTORIJAT BILJEENJA I
PROUAVANJA

Najranija dosada poznata vijest o bonjakoj usmenoj

lirskoj pjesmi potie iz XVI stoljea, a vezana je za povijest
o nesretnoj ljubavi izmeu Bonjaka Adila iz Klisa i
Splianke Marije iz ugledne gradske plemike porodice
Vorni (1574).

Nije sauvana u izvornom obliku, nego posredstvom

ljetopieva zapisa na talijanskom jeziku.

Od kraja XIX stoljea naovamo oznaavane terminom

sevdalinka.

HISTORIJAT BILJEENJA I
PROUAVANJA

Ovde je zapravo rije o jednom ranom svjedoanstvu

koje moda osvjetljava sami in nastanka ili u
najmanju ruku njezino prvo javno saopavanje.

O bonjakoj usmenoj lirici s kraja XVIII stoljea

posvjedoio je Francuz Marc Brure (17701823), koji
je kao sin francuskog konzula rastao u Dubrovniku,
zavolio jezik i obiaje svojih slavenskih domaina te
postao i pjesnik na slavenskom jeziku, izabravi za
sebe pjesniko ime Marko Bruerovi. Obavljajui
dunost konzularnog slubenika Travniku (17931797)
sakupljao je pjesme, meu kojima su se u njegovoj

HISTORIJAT BILJEENJA I
PROUAVANJA

O stanju bonjake usmene lirike u XIX stoljeu na

uvjerljiv nain svjedoi graa koju je u svojim zbirkama
objavio Vuk Stefanovi Karadi.

U prvoj knjizi Srpskih narodnih pjesama, u kojoj su

razline enske pjesme.

Pjesme oznaene sa (T*) Vuk primjeuje: ...Koje su enske

pjesme oznaene sa (T*), one sam sluao i prepisivao u
Kragujevcu od neki (tursko-) ciganski evojaka iz Sarajeva,
kao to pjevaju Srpkinje turskoga zakona u Sarajevu.

BONJAKA USMENA LIRIKA

Prve bonjake pjesme Vuk je objavio ve 1814. godine u Maloj

prostonarodnoj slaveno-serbskoj pjesnarici.

U biljeci uz pjesmu br. 80 kojoj je dao naslov Barjaktar djevojka

Vuk primjeuje: Ova je pjesna Serbalja Muhamedanskoga zakona
(Bonjaka). Uz baladu o plemenitoj Hasan-aginoj ljubi, koju
naslovljava sa Hasanaginica preuzetu iz Fortisove knjige o Dalmaciji,
uz koju u zagradi stoji podnaslov:

Takoer Serbalja Muhamedanskoga zakona Vuk je u Pjesnarici donio

jo samo jednu pjesmu za koju je izvjesno da potie iz bonjake
sredine, onu pod brojem 100, kojoj je dao naslov Na sramotu Begi, i
Mus-agi.

HISTORIJAT BILJEENJA I
PROUAVANJA
Karadiev

savremenik Ivan Franjo Juki

je u svom sakupljakom poduhvatu

zajedno sa Marijanom unjiem I Grgom
Martiem zabiljeio oko 1840. godine, uz
epske I lirsko-epske i nekoliko bonjakih
lirskih pjesama, a objavili su ih on ili
njegovi saradnici-nastavljai u asopisu
Bosanski prijatelj (1850, 1851, 1861).

HISTORIJAT BILJEENJA I
PROUAVANJA

Meu pojedincima koji su u ovom razdoblju biljeili lirske pjesme

istiu se imena Alije Bejtia, Alije Nametka i Vlade Miloevia. Alija
Bejti biljeio je pjesme na podruju Sarajeva, dijelom od muhadira
(izbjeglica) iz istone Bosne. Nametkova zbirka lirike zanimljiva je i
zbog injenice da su pjesme dijelom biljeene i od bonjakih
iseljenika u Turskoj. Miloevieva opsena zbirka nastala je kao
plod viegodinjeg etnomuzikolokog terenskog istraivanja na
podruju Bosanske krajine. Nekoliko stotina pjesama zajedno sa
notnim zapisima njihovih napjeva objavljeno je u etiri knjige pod
zajednikim naslovom Bosanske narodne pjesme.

HISTORIJAT BILJEENJA I
PROUAVANJA

Bonjaka usmena lirika, kao i lirika openito,

prati ivot ovjeka, njegova osjeanja i ivotna
dogaanja lirski zgusnuto, od beike do motike,
kako je to u naslovu svoje zbirke jezgrovito
obuhvatio njezin zasluan sakuplja Alija
Nametak.

BONJAKA USMENA LIRIKA

Bonjaka usmena lirika, u svojim razliitim sadrajnim

usmjerenjima, sauvala j raznovrsne oblike stiha u zaudno
irokom rasponu.

esterac: Snjela koka jaje, sedmerac ta se tamo bijeli?;

simetrini osmerac Sve jezero, svezeleno; nesimetrini
osmerac Ja svu no leah, ne zaspah;

Epski deseterac Snijeg pade, drumi zapadoe; lirski

deseterac Poljem se vija Hajdar delija; jedanaesterac
Karanfil se na put sprema i pjeva; dvanaesterac: Razbolje se
Zarka na majinom krilu;

BONJAKA USMENA LIRIKA

trinaesterac

Poetala lipa Hanka,

zlatareva ki; etrnaesterac eto sam se

gore-dolje ni zeleno polje;
petnaesterac

Povila se vita loza, vita loz

vinova; esnaesterac Zaplakala eer

ula, Osman-pae vjerna ljuba.

BONJAKA USMENA LIRIKA

Uspavanke - Izraavale su materinsku elju za

uklanjanjem uroka i posvemanjim zatiavanjem eda.

Srodne uspavankama su pjesme pjevane maloj djeci u

cilju uveseljavanja i zabave. Zbog slabog biljeenja i
prouavanja mogu se smatrati prilino zanemarenim
lirskim oblicima. Zapravo su ove pjesme dio igre odraslih
sa posve malom djecom i za njihovo potpunije
razumijevanje neophodan je opis koji objanjava tok igre
i mjesto pjesme u njoj.

BONJAKA USMENA LIRIKA

U

bonjakom obiajnom pjesnitvu obimnu i

raznovrsnu grau nude svadbene pjesme.

Pripreme svatova za odlazak po djevojku
obino su bile oznaene upeatljivom slikom
razigranih svatova.

...Neka te vide svatovi, / za to su blago troili, /

za to su konje morili.

BONJAKA USMENA LIRIKA

aljive pjesme spadaju slino kao i pjesme za

djecu I same djeije pjesme meu one lirske
vrste koje su slabije biljeene i openito manje
prouene. Jedna od najrasprostranjenijih koja
se nalazi ve u spomenutom Erlangenskom
rukopisu, ali je prenoena do naih dana jeste
pjesma Star se uri pomladio.

BONJAKA USMENA LIRIKA

Vedrim humorom odlikuju se neke aljive pjesme u kojima

smijeh izvire iz karikaturalnog predstavljanja supruga, koji
bi, prema openito usvojenim predstavama, u svemu morao
prednjaiti. Odreen broj aljivih pjesama zasnovan je na
kominom neslaganju suprunika, kojima u proznim
vrstama odgovara rasprostranjena prepirka oko striene ili
koene livade. Pjesmom uoblieno supruansko neslaganje
esto je vedro

i duhovito vienje ove

suprotstavljenosti.

BONJAKA USMENA LIRIKA

U bonjakoj usmenoj lirici najbrojnije su ljubavne pjesme,

koje su openito poznate kao sevdalinke (prema turcizmu
sevdah ljubav, ljubavna enja, ljubavni zanos).

Sevdalinka je na upeatljiv nain izrazila osjeanje

ljubavne radosti, snovite enje ili treperavog iekivanja
susreta sa voljenim biem, ali i ponor beznaa i ljubavnog
oajanja te osjeanje bezizlaza, usljed neostvarene ili
neuzvraene ljubavi, vjerolomstva ili iznevjerenog
oekivanja.

BONJAKA USMENA LIRIKA

Zbivanja

oko aikovanja:

objelodanjene naklonosti koje su bivale

prekinute neoekivanim razlozima,
udajama i enidbama koje su izazvale
iznenaenje okoline i doivljavale neki
komentar pjesmom, tj. bivale pjesmom
zabiljeene, esto su u sevdalinci bila
zapamena zajedno sa imenima

BONJAKA USMENA LIRIKA

Takav nain pjevanja je bio najomiljeniji. Naziv pjesma u ravan ne znai

da je melodija ravna, ona je gipka i puna ukrasa, dobro razumljiva
svakom. Akamluk, teferii, sijela ne idu bez pjevanja, a kad je drutvo u
najboljem raspoloenju zapjeva se poravna koja sluaoca dovodi do
maksimalne razdraganosti. Meu narodom se i kae za ovjeka dobre udi
"ravno mu sve do mora". Sevdalinke su u brojnim primjerima zapamtile
odreene linosti najee djevojke i mladie uvene zbog svoje ljepote i
gizdavosti. U njima se moe nai sve ono to karakterie takozvanu
narodnu duu: jezik, pozicije i status lanova familije, lokalna obiljeja,
kulturu ishrane, odijevanja, drugim rije
ima ta su ljudi nae prolosti osjeali, kako su iskazivali te osjeaje, o
emu su matali i kako su gledali na svijet oko sebe.

BONJAKA USMENA LIRIKA

Uokvirujui ljubavna deavanja, sevdalinka je

zapamtila ivopisnost ne samo
bosanskohercegovakih gradova i kasaba, nego i ireg
prostora na kojem ve stoljeima ive Bonjaci kao
svoji na svome (Sandak, Crna Gora) i opjevala je
njihove znamenite dijelove. Pjesme porijeklom iz
Sarajeva pronijele su Bosnom glas o aikovanju,
teferiima i kafanama na Bembai, Babia Bai i
Ilidi.

BONJAKA USMENA LIRIKA

Sevdalinka je jedan od najreprezentativnijih anrova

bosanskohercegovake i bonjake usmene knjievnosti
uopte. Kao muziko-poetski oblik javlja se na tlu Bosne i
Hercegovine nakon dolaska Osmanlija i pod utjecajem
kulturnih tekovina Islama (poetak XVI stoljea). Gradovi,
ureeni po principima orijentalne urbanizacije, su bili
jedini mogu socijalni milje za razvoj ovoga oblika. Ako
sevdalinku moramo socioloko-historijski odrediti, onda
ona spada u visoko urbanu, patrijarhalnu sredinu Bosne i
Hercegovine.

(MUNIB MAGLAJLI, "OD ZBILJE DO

PJESME", 1983; "MUSLIMANSKA USMENA BALADA",
1985).

"

Sevdalinka, jedan od najreprezentativnijih anrova nae usmene knjievnosti i nae

narodne umjetnosti openito mogla je nastati kada su istonjaki oblici ivljenja bili
potpunije shvaeni u onom dijelu stanovnitva Bosne koje je primilo Islam, kada su se
oblikovale specifine gradske sredine sa svim potrebnim institucijama, kada su se potpuno
izgradile gradske etvrti-mahale, u kojima su kue, prema mogunostima domaina, imale
posebne prostore: ograenu avliju sa kapidikom, bau sa ardakom, aik-pender i drugo,
dakle kada se ivot poeo odvijati u onom ambijentu koji ini dobro poznata zbivanja u
sevdalinci. To se moglo zbiti pedesetak godina nakon pada Bosne pod osmansku vlast, tj.
poetkom XVI stoljea, a kako se u nainu ivota nije nita mijenjalo sve do okupacije Bosne
i Hercegovine 1878., moe se smatrati da zlatno doba ivota sevdalinke traje do ovoga
datuma. Sevdalinka se tada jo uvijek ne gasi, ali se naruava cjelovitost ivotne podloge iz
koje se ova pjesma raala, jer prodorom zapadnjake kulture ivljenja poinju isezavati
neki od oblika ivota iz kojih je ona nicala, pa se gube okolnosti u kojima se mogla
nesmetano, dalje razvijati..."

BONJAKA USMENA LIRIKA

Stroga izdvojenost ene, koju je zahtijevao islamski

moral, odrazila se u muslimanskoj gradskoj sredini i na
kulturu stanovanja, koja se dijelom prenijela na
cjelokupno gradsko stanovnitvo: imunije kue imale su
odvojene muke i enske odaje ili ak zasebne zgrade,
selamluke i haremluke te muke i enske avlije, ograene
visokim zidovima ili tarabama s ciljem da se enska lica
zatite od pogleda izvana, ali takoer i da se sakriju, u
posve uskom sloju stanovnitva, u djevojakoj dobi, i od
vlastitih roaka, odraslijih mukaraca.

BONJAKA USMENA LIRIKA

U prvom redu, sevdalinka je nastala pod utjecajem MEKAMA,

kojeg su na tlo Bosne i Hercegovine donijeli Turci. Mekam je
u Bosni i Hercegovini doivio odreene transformacije,
sueniji je od turskog, naroito od arapskog. Danas postoji
autentian BOSANSKI MEKAM na kojem se bazira kako
sevdalinka, kao svjetovna forma, tako i islamska sakralna
muzika, ukljuujui i ezan. U melodiji sevdalinke prepoznaju
se utjecaj panskog romansijera kojeg su u Bosnu donijeli
efardi, te elementi melodike I poetike slavenskih naroda,
pogotovo sa podruja Panonije.

BONJAKA USMENA LIRIKA

O nastanku sevdalinke ima vie teorija. Tako npr. Njemaki

slavist Gesseman tvrdi da je ona proizila iz vieg sloja BH
feudalstva. Drugi tvrde da je to pjesma sirotinje, naroda, "raje",
koja je kroz radost i veselje, kroz muku i patnju, davala oduka
svojim osjeanjima. Trei opet kau da je sevdalinka
prvenstveno enska pjesma, da su je spjevale patrijahalno
vaspitane djevojke sjedei iza muebaka,
vezui na erefu na kome je svaka iglica pojaavala enju za
dragim koji je putovao carskim drumovima, trgovao ili ratovao
dok su one ekale, sanjale, matale i svoju eznju pretvarale u
pjesmu.

BONJAKA USMENA LIRIKA

Sevdalinka moe da bude svaka pjesma ljubavnog sadraja:

sve zavisi od toga kako se ona izvodi, ali i pored toga
sevdalinka ima svoje muzike karakteristike po kojima je
ona nedvojbeno ba sevdalinka i nita drugo. Prije svega
prekomjerna sekunda je onaj udesni interval koji pjesmi
daje specifinu teinu sevdaha, slikovitost dalekih
horizonata i nepoznatih predjela, nemir neostvarenih
snova, bol enje, i mnogo toga to nije lahko iskazati.

BONJAKA USMENA LIRIKA

Posebnu odliku sevdalinke ine lokalna obiljeja: u brojnim

primjerima ova je pjesma zapamtila sasvim odreene pojedince,
djevojke i mladie koji su ljepotom, dranjem ili ueem u
zgodama oko aikovanja privlaili panju usmenih lokalnih
pjesnika. Uavi jednom u pjesmu, ove su linosti zapoinjale svoj
"novi ivot", u zamrenom toku koji je najee teko prati ti:
junaci opjevanih zbivanja potiskivani su novim zgodama, koje su
imale svoje vedre ili tune sudionike.

DEVAD JAHI, JEZIKI IZVORI SEVDALINKE, U: JEZIK

BOSANSKIH MUSLIMANA, SARAJEVO,1991

"Sevdalinka (ljubavna pjesma, pjesma o ljubavi) u kulturi bosanskih Muslimana ima posebnu
ulogu. To je narodna pjesma u kojoj je u jezgrovitom muziko-knjievno-jezikom obliku
iskazano jedno autentino narodno bie, prepoznatljive ambijentalnosti, naglaene
senzualnosti i ivotne i opeljudske traginosti. Sevdalinka je odraavala posebnost i izvornost
arijskog bosanskog ambijenta, njegovih duana i bazerdana, mahala i baa, izvora i rijeka,
momaka
i djevojaka, njihove ljepote, mladosti i sevdaha. Kroz nju je na jedan neponovljiv, umjetniki
uvjerljiv nain opjevana ljepota ivljenja i mladosti, kao I ljubavna i ivotna bol, ali je tu, kao
rijetko gdje, postignuta i ljepota i autentinost rijei i izraza. Tu prepoznajemo umjetniki
transformiran govor bosanskih ehera i kasaba u vrijeme turske vladavine, puls i ritam toga
govora. Kroz taj govor narodni nepoznati pjevai udahnuli su mirise i ispili sokove iskonske
ljepote osjeanja, postiui zadivljujui sklad izmeu izvornosti osjeanja i jezikog izraza
kojima se ona iskazuju. Istraivanja sevdalinke sa knjievnohistorijskog aspekta pokazuju da
ta pjesma nastaje, ivi, i mijenja se i bogati u bosanskim mahalama i arijama,
da je ona izraz tog naina ivljenja, poimanja ivota i ljubavi. Njena arita su centri
orijentalne

(MUHSIN RIZVI, PANORAMA

BONJAKE KNJIEVNOSTI, 1994).

"Sevdalinka nije prosto pjesma o ljubavi, ona je

pjesma o SEVDAHU. U tome je sadrana njena
specifinost i sutina. Ona je pjesma slavenskoorijentalnog emocionalnog oploenja i spoja:
orijentalnog - po intenzitetu strasti, po sili i po
potencijalu senzualnosti u njoj, slavenskog po
snatrivoj, neutjenoj, bolnoj osjeajnosti, po irini
njene duevnosti. Sevdalinka je, u stvari, lirski
monolog ene, koja na emocionalno-subjektivnom
planu prati podtekstualno zbivanje u njegovu
apstrahiranom toku i nakon njega, monolog
njena vlastitog osjeanja kao rezonanca i kao
komentar ljubavi i ivota."

BONJAKA USMENA LIRIKA

Sevdalinka

je ime dobila po turskoj rijei

sevda to znai LJUBAV. Turci su rije

sevda preuzeli od Arapa, a na naim
prostorima je SEVDA dobila H i nastao je
sevdah.

(MUHSIN RIZVI, IZNAD I ISPOD TEKSTA, SARAJEVO, 1969,

NAVEDENO PREMA: ALIJA ISAKOVI, BISERJE: ANTOLOGIJA
MUSLIMANSKE KNJIEVNOSTI, 2. IZD., OPATIJA, 1990).

"Rije SEVDAH u turskom jeziku oznaava ljubavnu enju i

ljubavni zanos, a ishodi te joj se nalazi u arapskom izrazu
sawda, koji obuhvata I imenuje pojam crna u. Stari arapski
odnosno grki lijenici smatrali su, naime, da crna u, kao
jedna od etiri osnovne supstance koje se nalaze u ljudskom
organizmu, utie na emocionalni ivot i da izaziva
melanholino i razdraljivo raspoloenje. Otuda iz grkog
jezika izraz melanholija sa prenesenim smislom direktne
projekcije osnovnog znaenja: melan holos - crna u. Poto je
sama ljubav uzronik istog takvog raspoloenja, u turskom
jeziku su ovi pojmovi dovedeni u blisku vezu semantikog
identiteta, ime je ostvaren pojmovni rezultat dvostruke
projekcije osnovnog znaenja."

(HAMZA HUMO, 1937).

"Koliko ima samo duevne mehkote i ljepote u toj

sevdalinci! Ne gledajte samo njenu spoljanjost.
Ima tu prikrivene njenosti i obzira, ima tu jo
rumenog stida u obrazima. Ima tu jo potivanja
i prefinjene skromnosti, ima tu jo i ponosa, koji
kao vatra plane. Ima tu jo i irokog srca za
dobro i oduevljenja za ljepotu prirode.
Naposljetku, ima tu jedan krhko-obazriv i bratski
njean ton u meusobnom ophoenju kakav se
rijetko susree na drugoj strani.
Otuda je sevdalinka u naem ivotu kao biser u
koljci koji zadugo nee izgubiti svoj sjaj."

BONJAKA USMENA LIRIKA

Pojedinano ili skupno, sevdalinka je najee pjevana bez

pratnje, ali zavisno od prilika uz pratnju razliitih
instrumenata.

U krugu ena i djevojaka ponekad je pjevana uz okretanje

tepsije, a meu mukarcima pjevanje je praeno tamburom,
gdje je na cijeni posebno bio saz, vrsta tambure koju
odlikuju melodijska razuenost i iroki raspon moguih
zahvata.

BONJAKA USMENA LIRIKA

Zamjena saza instrumentom koji je donijelo novo doba

vodila je opadanju pjevakog umijea jer je preglasna
pratnja harmonike dovodila pjevaa ili pjevaicu u
podreen poloaj. Pratnja sevdalinke sazom, kojom se
u izvoenju vrsnih sazlija postizavalo skladno
preplitanje instrumentalnog tona sa pjevaim glasom,
nije harmonikom nikad bila dostignuta.

BONJAKA USMENA LIRIKA

Balada i romansa prisutne su u bonjakoj usmenoj knjievnosti u

raznolikim i razuenim oblicima.

Termin balada uva sjeanje na vezu ove pjesme sa plesom (prema tal.
balare - plesati) uz koji je u zapadnoevropskim knjievnostima pjevana. U
bonjakoj baladi plesu odgovara ensko kolo, u kojem je pjevana poravnim
napjevom, najee bez pripjeva i melizama svojstvenih sevdalinci.
Bonjaka usmena balada oblikovana je najee stihom desetercem,
uglavnom epskim (nesimetrinim), rijetko lirskim (simetrinim), te
osmercem (mnogo ee simetrinim nego nesimetrinim), kao i
trinaestercem, u rasponu od petnaestak do preko dvije stotine stihova. U
enskom dijelu repertoara pjevana je na sijelima u kolu i mimo njega,
skupno i pojedinano (ponekad uz okretanje tepsije kao pratnju). U mukom
dijelu repertoara pjevana je obino uz pratnju saza, a u novije doba

BONJAKA USMENA LIRIKA

Djevojci zle sree,

o smru rastavljenim dragim,
o zlosretnoj nevjesti,
o nesretnim suprunicima,
o ojaenim roditeljima,
o razliitim sukobima u porodici.
Stradanje smru rastavljenih dragih - u kojoj tragino zbivanje
izaziva materino nametanju sinu nevoljene nevjeste - jedna je
od najomiljenijih tema u bonjakoj baladi, o emu svjedoi vie
desetina zabiljeenih varijanata, u kojima se smjenjuju imena
dragih (Omer i Mejrema, Mujo i Ajkuna, Mehmed i Fata i sl.).

BONJAKA USMENA LIRIKA

Brojnou se izdvajaju takoer pjesme iz tree skupine, o

tzv. smrznutoj nevjesti, koja na putu u novi dom prolazi kroz
oluju i susnjeicu, kao predskazanje ledenog doeka u
mladoenjinoj kui, koji za nju bude koban. Kao i u primjeru
sevdalinke, lokalna obiljeja ine jednu od glavnih odlika
bonjake balade i predstavljaju njezinu osobenost: znatan
dio ukupnog bonjakog baladinog pjevanja vezan je za
nekoliko pjesama sa lokalnim obiljejima, koje predstavljaju
pjesniko uoblienje odreenih mjesnih ili pokrajinskih
zbivanja koja su privukla panju usmenih pjesnika, hroniara
i oevidaca. Teme kao to su pogubljenje brae Mori ili na

BONJAKA USMENA LIRIKA

Tu spada i jedan broj manje rasprostranjenih lokalnih

pjesama, a ovoj skupini pripada svakako najznamenitija
bonjaka i junoslavenska balada openito - Hasanaginica
(1774), koja pjeva o nekoj davnanjoj obiteljskoj tragediji u
bonjakoj aginskoj porodici, a sukob junaka u njezinoj
osnovi tragian je nesporazum meu suprunicima, koji, u
skokovitoj radnji tipinoj za veinu balada, neodgodivo vodi
raspletu.Viestruko je zanimljiva za prouavanje bonjake
balade pjesma o pogibiji sarajevskih janiarskih prvaka
Moria, Hadi Mehmeda i Ibrahim-age, kolovoa bune iz
sredine XVIII st., koja u neprekinutom usmenom prenoenju

BONJAKA USMENA LIRIKA

Romansa

je pjevana na slian kao i balada, ali vedrijim napjevom, a

uobliena je najee epskim desetercem te trinaestercem, sedmercem i

jedanaestercem, u manjem rasponu stihova od balade. Tematski se moe
podijeliti u etiri skupine: o nestanom i preduzimljivom momku (djevojci), o
ljubavnom nadgovaranju, o strasnom susretu, o ljubi u nevjeri. Vedrina je
temeljna crta bonjake romanse. Na drukiji nain od balade, koja u
alobnom tonu pjeva o stradanju pojedinca, izazvanom traginom
osjetljivou, razliitim strastima i osjeanjima ili izvanjskom silom romansa vedro, esto i sa humorom i raspusno, pjeva o ljubavi koja
pobjeuje. Doivljaj svijeta zato je u romansi openito vedriji nego u baladi,
za ije junake nema izlaza ni izbavljenja. Romansa pjeva o ljubavi
razdragano i poneseno, izriui na taj nain i pohvalu ivotu. Ljubav, tanije
ljubavna igra, u romansi je shvaena kao vrhovni smisao ivota .

BONJAKA USMENA LIRIKA

Tematski

se moze podijeliti u cetiri skupine: o nestasnom i preduzimljivom momku

(djevojci), o ljubavnom nadgovaranju, o strasnom susretu, o ljubi u nevjeri. Vedrina je

temeljna crta bosnjacke romanse. Na drukciji nacin od balade, koja u zalobnom tonu
pjeva o stradanju pojedinca, izazvanom tragicnom osjetljivoscu, razlicitim strastima i
osjecanjima ili izvanjskom silom - romansa vedro, cesto i sa humorom i raspusno, pjeva
o ljubavi koja pobjedjuje.
Dozivljaj

svijeta zato je u romansi opcenito vedriji nego u baladi, za cije junake nema

izlaza ni izbavljenja.

Romansa

pjeva o ljubavi razdragano i poneseno, izricuci na taj nacin i pohvalu zivotu.

Ljubav, tacnije ljubavna igra, u romansi je shvacena kao vrhunaravni smisao zivota.