Osniva i izdava:

Matica muslimanska Crne Gore

Redakcija:

Dr Avdul Kurpejovi
Ismet Hadi
Sreten Vujovi
Osman Grgurevi
Sabrija Vuli
Bajram abanovi

Tehniki urednik:

Osman Grgurevi

Lektor:

Skender Peroevi

Korice:

Ak. slikar Ismet Hadi

Priprema za tampu:

DauS - Cetinje

IVPE - Cetinje

Tira:

600 primjeraka

iro raun Matice:

520-432105-68

Mob.telefon:

069/074-565 i 069/541-190

Fax :

020/265-912

E-mail:

matica@t-com.me

Web site:

www.maticamuslimanska.me

tampa:

Realizaciju projekta i tampanje asopisa finansirao je Fond za zatitu i

ostvarivanje manjinskih prava

OSVIT

glas Muslimana Crne Gore

asopis za kulturu, nauku i drutvena pitanja
Muslimana Crne Gore

Godina IV

Broj 5

Podgorica, 2013.

Sadraj
Aktuelnosti
Dr Avdul Kurpejovi
MUSLIMANI CRNE GORE OD ISLAMSKE
DEKLARACIJE DO BONJAKE ASIMILACIJE ................. 5
Prof. dr Novak Kilibarda
NJEGO IZMEU LEGENDE I IVOTNE ISTINE ........... 45
Dr Radenko eki
BALKAN KAO PROSTOR PROIMANJA
CIVILIZACIJSKIH UTICAJA U SVIJETLU
NEOOSMANISTIKOG KONCEPTA ................................. 63
Prof. dr. sc. Srdjan Vukadinovi
KULTUROLOKA PARADIGMA IDENTITETSKOG
ISPOLJAVANJA .......................................................................... 83
Istorija
Zoran Stanojevi
ODNOS VLASTI PREMA MUSLIMANIMA U
KNJAEVINI/KRALJEVINI CRNOJ GORI SA
OSVRTOM NA STARE PORODICE
CETINJSKIH MUSLIMANA ................................................... 97
Mahmut Metanovi, prof.
MRKO/JE/VII- ISTORIJSKI RAZVOJ .............................. 115
Jevrem Brkovi
ZLOINI AVRA CEMOVIA, SAMOZVANOG
ENERALA NAD MUSLIMANIMA PLAVA I GUSINJA
1912. GODINE .......................................................................... 127
5

Kulturna batina
eljko Milovi
KANJEVIA DAMIJA I MINARE
HASEIJE-ALI AGE .................................... 133
Dr Vukajlo Gluevi, sociolog
UTICAJ VJERE NA MENTALITET MUSLIMANSKE
ENE (PSIHO-ANALITIKI PRISTUP) .............................. 145
Prikazi
Osman Grgurevi
Dr Zvezdan Foli, ISTORIJA MUSLIMANA
CRNE GORE 1455 1918,
Matica muslimanska Crne, Gore , Podgorica, 2013. .............. 159
Veseljko Koprivica
Salko okovi i dr Avdul Kurpejovi,
USTAVNO-PRAVNI I POLITIKI STATUS I
POLOAJ MUSLIMANA CRNE GORE,
Matica muslimanska Crne Gore, Podgorica, 2012. ................ 163
Amar krijelj
Antun Hangi, IVOT I OBIAJI MUSLIMANA U
BOSNI I HERCEGOVINI, Avlija, Roaje, 2013. ................... 169
Osman Grgurevi
ZATITA I OUVANJE KULTURNOG IDENTITETA I
BATINE MUSLIMANA CRNE GORE,
zbornik, Matica muslimanska Crne Gore, Podgorica, 2013. .. 185

Aktuelnosti

Dr Avdul Kurpejovi
MUSLIMANI CRNE GORE
Od Islamske deklaracije do bonjake asimilacije
Ciljevi velikomuslimanskog programa, koji je prerastao u
velikobonjaki islamski, asimilatorski program, utemeljeni su
u Islamskoj deklarciji Alije Izetbegovia.
Istorijsko, islamsko utemeljenje i ozvanienje velikomu
slimanskog programa u Bosni i Hercegovini je sadrano u Isla
mskoj derklaraciji Alije Izetbegovia.
Osvrt na sadrinu i ciljeve Islamske deklaracije
Alije Izetbegovia
U Uvodu Deklaracije dati su karakter i znaaj Jednog
programa islamizacije Muslimana i muslimanskog naroda.
Autor istie da Deklaracija koju predaje javnosti nije
nikakva lektira, koja strancima ili onima koji sumnjaju treba
dokazivati superiornost Islama nad ovim ili onim sistemom,
ovom ili onom grupom ideja.
Ona je upuena Muslimanima koji znaju gdje pripadaju
i koji u svom srcu jasno osjeaju na kojoj strani stoje. Za
takve, Deklaracija predstavlja poziv da izvuku neophodne
konsekvence o tome na to ih ta ljubav i pripadnost obavezuju.
Znai, na poetku deklaracije se Muslimani pozivaju na
jedinstvo, da bi osnovni tekst poeo stavom:
9

 Islam sadri princip ummeta, tj. tenju za ujedinjenjem svih

Muslimana u jedinstvenu zajednicu- vjersku, kulturnu i politiku.
Islam nije nacionalnost, ali jeste nadnacionalnost ove zajednice.
Deklaracijom se trai ujedinjenje svih Muslimana na
vjerskoj, kulturnoj i politikoj osnovi, jer smatra da islamski
preporod ne moe zapoeti bez vjerske, ali se ne moe uspjeno
nastaviti i dovriti bez politike revolucije.
Istie se meusobna uslovljenost islamskog poretka i
nezavisnosti i slobode i obrnuto - nema nezavisnosti i slobode
bez islama.
U jednoj od teza za islamski poredak dananjice navodi se
da je prirodna funkcija islamskog poretka tenja za okupljanjem
svih Muslimana i muslimanskih zajednica u svijetu. U dananjim
prilikama ova tenja znai borbu za stvaranje velike islamske
federacije od Maroka do Indonezije, od tropske Afrike do centralne
Azije.
Deklaracijom se posebno istie da ove ideje nijesu utopija,
nego ih je mogue ostvariti. Ne postoji istorijski cilj, osim ako je
u suprotnosti s prirodnim ili istorijskim injenicama, koji ljudi
zajednikom voljom i zajednikim radom ne bi mogli ostvariti.
Utopija u koju se vjeruje i za koju se radi prestaje biti utopija.
Ideja o ujedinjenju svih Muslimana nije niiji izum, niti
je lijepa elja ovog ili onog reformatora ili ideologa. Nju je
utemeljio sam Kuran poznatom devizom Muslimani su braa,
a Islam neprekidno odravao i obnavljao u svijesti ljudi.
U Deklaraciji se govori i o nacionalizmu koji nije svojstven
Muslimanima. U tom cilju se istie da bismo morali, ak i kada
bismo za as zanemarili jasnu istinu da je princip duhovne
zajednice superiorniji od principa nacije, s obzirom na trenutak
kad pie ovu poruku, savjetovati naim narodima da se i ne
trude da ovladaju ovom sposobnou i od naroda koji
vjekovima ive u nacionalnim zajednicama budunost traiti
da se postupno privikavaju novim formama zajednikog ivota.
U zakljuku Deklaracije se istie da su u njoj date neke
od glavnih ideja i bitnih dilema isplamskog preporoda, koji
u svijesti ljudi sve vie dobija znaenje opteg preobraaja
muslimanskog naroda moralnog, kulturnog i politikog.
10

Zakljuak se zavrava upuivanjem ove poruke svim

Muslimanima svijeta da nema obeane zemlje, udotvoraca
ni mehdija. Postoji samo put rada, borbe i rtve. U trenucima
iskuenja imamo uvijek na umu dvije stvari: iza nas stoji bla
goslov Boiji i pristanak naeg naroda.
Poto je sve vie uzimalo maha tretiranje Islamske
deklaracije kao utemeljenja islamske drave nezavisne Bosne
i Hercegovine, a polazei i od Programske deklaracije Stranke
demokratske akcije koju je predloila bosansko-hercegovakom
Parlamentu, 1991. godine u Sarajevu je odrana nauna rasprava
koja je okupila vie od dvadeset politiara, knjievnika, naunih
i javnih radnika iz Bosne i drugih krajeva tadanje Jugoslavije.
Tema skupa je bila:
Moe li Bosna biti islamska drava
Povod za raspravu bila je Deklaracija Stranke demokratske
akcije, koju je predloila bosansko-hercegovakom parlamentu.
Autor ove Deklaracije je tvrdio da ona nema nikakve veze sa
Deklaracijom Alije Izetbegovia, koja predstavlja samo jednu
opservaciju problema Muslimana itavog svijeta, i za nju je
karakteristino da ni jednom rijeju ne spominje Jugoslaviju
niti Bosnu i Hercegovinu. Ona predstavlja prazno razmiljanje
van prostora i van lokacije.
Neki od uesnika skupa su istakli da je Deklaracija Alije
Izetbegovia mogla biti objavljena prije 50 ili 100 godina, jer je
takve sadrine.
Ukazano je na istorijsko saznaje o prvom ustavu ovje
anstva Medinskapovelja (kitab ili sahifa), koju je izdiktirao
poslanik islama Muhamed Bog ga blagoslovio i mir mu
podario, koji ima dravno-pravni dokument jedne pravno
ureene zajednice muslimana i nemuslimana, kojim se svim
graanima osiguravaju temeljna prava i slobode i u kojem
nalazimo sretan spoj duhovne i svjetovne vlasti. ( Demaludin
Lati, Exspress 071 Specijal, Sarajevo, Maj, 1991. str.9)
11

Na prigovor o politizaciji islama i mijeanju u politiku i

dravne poslove islamske zajednice odgovara se da islam ne
zabranjuje vjernicima da se bavepolitikom. No, to nije isto to
i mijeanje islamske zajednice u politike poslove i bavljenje
politikom.
Osvrt na Programsku deklaraciju Stranke
demokratske akcije Bosne i Hercegovine
Na Osnivakoj skuptini Stranke demokratske akcije
Bosne i Hercegovine, odranoj 1990. godine, usvojena je Pro
gramska deklaracija kojom se Stranka demokratske akcije pro
glaava politikim savezom graana Jugoslavije koji pripa
daju muslimanskom kulturno-istorijskom krugu.
Znai, Stranka demokratske akcije je nacionalistika, jer
sebi pripisuje pravo saveza graana Jugoslavije koji pripadaju
muslimanskom kulturno-istorijskom krugu.
Ovim opredjeljenjem se uspostavila neposredna veza
Programske deklaracije sa Islamskom deklaracijom Alije Izet
begovia, koja zastupa ideju o ujedinjenju svih Muslimana u
jedinstvenu zajednicu, vjersku, kulturnu i politiku.
Na ovim i drugim saznanjima i osnovama uspostavljaju se
neposredna veza i meusobno proimanje Islamske deklaracije
i Programske deklaracije Stranke demokratske akcije.
Cilj je da Islamska deklaracija Alije Izetbegovia i Pro
gramska deklaracija Stranke demokratske akcije imaju karakter
jedinstvenog nacionalnog programa Muslimana Bosne,
Jugoslavije, Balkana, pa i ire. Sasvim je sigurno da ne mogu
imati karakter jedinstvenog nacionalnog programa Muslimana,
iako im je to ideja i krajnji cilj.
Islamska deklaracija niti Programska deklaracija ne nude
progresivnu budunost pripadnicima islama i muslimanske
nacionalnosti, iako ine spoj vjerskog, nacionalnog i politikog,
koji je utemeljen u Islamskoj deklaraciji.
Iako nije ozvaniila prerastanje velikomuslimanskog
programa u novonastali velikobonjaki nacionalistiki i asi
12

milatorski program, Stranka demokratske akcije Bosne i Her

cegovine je krenula u akciju osnivanja stranke u Srbiji, Crnoj
Gori i na Kosovu.
Ubrzo, 1993. godine, odrava se tzv. Bonjaki sabor u
Sarajevu na kome je donesena nelegitimna i nelegalna Odluka o
nacionalnom preimenovanju Muslimana Bosne i Hercegovine,
kao i drugih krajeva, u Bonjake. To je bio nezabiljeen presedan.
Utemeljenje i ciljevi velikobonjakog
asimilatorskog programa
Kada se objektivno analiziraju prezentirana dokumenta
Islamska derklaracija Alije Izetbegovia, Programska deklaracija
Stranke demokratske akcije, Deklaracija Stranke demokratske
akcije upuena bosansko-hercegovakom Parlamentu i
Odluka sa nelegitimnog i neregularnog Bonjakog sabora o
nacionalnom preimenovanju bosanskih Muslimana u Bonjake,
sa aspekta vremena, prostora, politike situacije u bivoj SFRJ,
Evropi i svijetu, moe se ocijeniti da je sve to preuranjeno,
nauno neutemeljeno i nepolitiki zasnovano i time utopistiko
djelovanje. Kakve su negativne posljedice nastupile po graane
islamske vjeroispovijesti, muslimanske nacionalnosti i koji su
bili politiki opredijeljeni za dravu Bosnu i Hercegovinu,
pokazuju stradanja i Muslimana i Bonjaka u vrijeme agresije
na Bosnu.
Islamska deklaracija Alije Izetbegovia imala je za cilj stva
ranje Bosne i Hercegovine kao centra islama za zapadni Balkan
i u perspektivi Evrope. Da se mislilo da se to ostvari i izvan
zapadnog Balkana potvrdilo je slanje islamskim institucijama
evropskih zemalja dokumenta reisa Islamske zajednice Bosne
i Hercegovine Ceria o stvaranju Islamskog evropskog centra
u Sarajevu. Tu ideju nije prihvatila nijedna islamska zajednica
evropskih zemalja. Znai, ideja o stvaranju Bosne i Hercegovine
kao centra neke konfederacije islamskih zemalja je propala.
U Sarajevu 1990. godine Alija Izetbegovi osniva Stranku
demokratske akcije Bosne i Hercegovine. Na Osnivakoj sku
13

ptini Stranke demokratske akcije usvojena je Programska

deklaracija stranke , kojom se proglaava politiki savez graana
Jugoslavije koji pripadaju muslimanskom kulturno-istorijskom
krugu.
Znai radi se o velikomuslimanskoj nacionalnoj stranci
koja ima teritorijalne pretenzije time to sebe proglaava
savezom svih Muslimana Jugoslavije, koja se ubrzo raspala i
od nje se stvorilo vie drava.
Reafirmacijom Islamske deklaracije Alije Izetbegovia
dolo je do spoja sa Programskom deklaracijom Stranke de
mokratske akcije kojom se promovie velikomuslimanski na
cionalni program.
Poto se iz Programske deklaracije izvode osnovni ciljevi,
meu kojima je i stvaranje Sarajeva kao vjerskog, kulturnog,
nacionalnog, politikog i dravnog centra svih Muslimana,
odnosno preimenovanih Bonjaka, dolo je do objelodanjivanja
i objave o stvaranju Bosne kao islamske i velikomuslimanske
drave zapadnog Balkana. To je uraeno uoi raspada bive
SFRJ i sa sasvim neizvjesnim ishodom, koji je u krajnjem bio
najtraginiji po graane novonastale drave Bosne i He
rcegovine.
Nakon pomenutih aktivnosti na sprovoenju Programske
deklaracije Stranke demokratske akcije i novonastalih traginih
posljedica raspada bive SFRJ, neko se iz velikomuslimanskog
programa dosjetio i smislio remek djelo da u Sarajevu okupi,
sasvim nelegitimno i nelegalno, grupu intelektualaca koja bi
izvrila preimenovanje bosanskih Muslimana, bez ikakvog
osnova i suprotno teoriji i meunarodnom pravu, u novi
nacionalni identitet Bonjake. Mislilo se da e se time smanjiti
animozitet i mrnja prema Muslimanima, to se pokazalo
pogrenim, jer najvie je stradalo novonastalih Bonjaka u
vremenu od 1993. do 1995. godine, o emu dovoljno svjedoi
genocid u Srebrenici.
Bonjakim saborom u Sarajevu 1993. godine, na politiku
scenu Bosne i Hercegovine stupa Velikobonjaki islamski
asimilatorski program koji ima za cilj bonjaku asimilaciju
svih Muslimana zapadnog Balkana.
14

Velikobonjaki asimilatorski program sadri islamsku

komponentu, jer bonjaka asimilacija se sprovodila obje
dinjenim i sinhronizovanim djelovanjem islamskih zajednica
sa politikim, kulturnim i drugim institucijama, tako da su
one politizovane. U realizaciji velikobonjake asimilacije
Muslimana aktivno su djelovali reisi, muftije, imami i hode,
tako to su kod vjernika propagirali nacionalni identitet
Bonjak, a negirali nacionalni identitet Musliman, svodei ga
na vjersku odrednicu, na vjernika islama.
Tako je sve to su uradili ti umni i politiki mudri ljudi,
nauni radnici i intelektualci Bosne i Hercegovine, poev
od Islamske deklaracije Alije Izetbegovia 1970. godine do
dananjih dana, rezultiralo time du u Bosni i Hjercegovini
i drugim dravama zapadnog Balkananestane preko 2/3
autohtonih i vjekovima postojeihMuslimana, kojima prijeti
etno-genocid. Umjesto njih nastadoe u Bosni i Hercegovini i
drugim dravama zapadnog Balkana politika i asimilatorska
tvorevina Bonjaci.
To je sadanja politika, vjerska, kulturna, nacionalna i
dravna scena i stvarnost u mnogim dravama zapadnog Ba
lkana, pa time i Crnoj Gori.
Bonjaki sabor odran u Sarajevu 1993. godine
Istorijski, etniki i pravni presedan
Ozvanienje, iako nelegitimno i nelegalno, Velikobonja
kog islamskog antimuslimanskog asimilatorskog programa
je izvreno na tzv. Bonjakom saboru, odranom u Sarajevu
1993. godine. To je svojevrsni presedan u teoriji, praksi i me
unarodnom pravu.
Prema medijskim saznanjima, na dvodnevnom zatvo
renom neformalnom skupu, Bonjakom saboru, raspravljaljo
se o tome treba li stvarati islamsku, bonjaku, nacionalnu
dravu Bosnu i Hercegovinu i na kojoj teritoriji.
Sabor je usvojio Odluku o vraanju historijskog imena
Bonjak Muslimanima Bosne i Hercegovine i na podrujima
15

drava bive SFRJ,bez izjanjavanja na bilo koji nain ili prilikom

popisa stanovnitva. Radi se o kolektivnom nacionalnom
preimenovanju, nezabiljeenom u istoriji.
Ustavnim zakonom BiH 1994. godine je izvreno kolektivno
nelegitimno i nelegalno preimenovanje Muslimana u Bonjake,
to je svojevrsni presedan u teoriji, praksi i meunarodnim
odnosima u domenu ljudskih prava i sloboda.
Meutim, na Bonjakom saboru je bilo govora o podjeli
Bosne, o dvijema definicijama Bonjaka, da bi se na kraju dolo
do usklaivanja podjela i jedinstvenog opredjelenja uesnika.
Prema transkriptu rasprave na Bonjakom saboru, Internet
17. 06. 2010. godine, pod naslovom Ima li ovo, na Bonjakom
saboru su razmatrana tri pitanja. Vraanje naziva Bonjak, kao
istorijskog nacionalnog imena Muslimana BiH, kako deifnisati
Bonjake kao naciju i kako definisati BiH kao dravu.
Najvaniji razlog sazivanja Bonjakog sabora nije bio
vraanje istorijskog nacionalnog imena Bonjak, ve politika
priprema za izjanjavanje u ime Bonjaka Muslimana u BiH
o predloenom mirovnom sporazumu koji je poznat po imenu
britansko-norvekih mirovnih posrednika Davida Owena i
Thorvalda Stoltenberga, a koji je podrazumijevao tri etniki
zasnovane republike.Tako je Bonjaki sabor bio posljednja
istorijska prilika na kojoj su bonjaki politiki, vjerski i
kulturni predstavnici raspravljali o moguoj nacionalnoj dravi
Bonjaka-Muslimana i podjeli BiH.
Na Bonjakom saboru su bile prisutne dvije definicije
Bonjaka. Jedna je bila da su Bonjaci dio prirodnog bosanskog
naroda koji kontinuira svojstva narodnog bia te zemlje. U
drugoj definiciji Bosna se odreujekao drava koju prihvataju
slovenski Muslimani jugoistone Evrope kao svoju dravu.
Druga ponuena definicija, dakle, predstavlja Bonjake
kao sublimat Muslimana jugoistone Evrope. Mi Muslimani
sad ovdje prvi put izvan mog obiaja ne kaem Bonjaci. Mi
smo ovdje Muslimani ustvari cijelog jugoistonog evropskog
prostora.
Dakle, definicija Bonjaka se mijenjala zavisno od toga
kako se definie dravna teritorija BiH. Oito je da se radi o
16

ambicijama velikobonjakog programa, a svi velikonacionalni

programi imaju osobine nacionalistikih.
Zakljuujui sjednicu Bonjakog sabora, predsjedavajui,
nakon ukazivanja evo smo ostali sami sobom, jer su protivnici
napustili sjednicu, konstatuje da smo prihvatili stav veine
kao svoj stav koji nas obavzuje.
Polazei od sadrine i cilja Islamske deklaracije Alije
Izetbegovia, Programske deklaracije Stranke demokratske
akcije i Odluke Bonjakog sabora, kao i onoga to je slijedilo
i to se zbivalo i zbiva sada, nedvosmisleno se moe ocije
niti da je na politiku scenu zapadnog Balkana, uz veliko
srpski i velikohrvatski nacionalistiki, hegemonitiki i asi
milatorski program, stupio jo jedan, novi, velikobonjaki ve
likonacionalistiki, islamski asimilatorski program.
Iz sadrine pomenutih dokumenata i dosadanjeg i sa
danjeg djelovanja na ostvarivanju velikobonjakog, islamskog
asimilatorskog programa nepobitno se izvode tri meusobno
uslovljena i sinhronizovana cilja.
Prvi, polazni cilj, je nacionalno preimenovanje bosanskih
Muslimana kao i Muslimana zapadnog Balkana u Bonjake, to
poprima osobine velikobonjake asimilacije Muslimana bive
SFRJ, jugoistone Evrope, odnosno zapadnog Balkana.
Drugi cilj je stvaranje bonjakog islamskog entiteta Sa
ndak sa istim statusom koji ima Republika Srpska u Bosni i
Hercegovini
Trei cilj je uspostavljanje Sarajeva politikim, nacionalnim,
kulturnim i vjerskim centrom svih Bonjaka i vjernika islama
zapadnog Balkana, sa pretenzijama da bude centar islama cijele
Evrope.
Radi se o objedinjenom djelovanju dravnih organa, poli
tikih organa i islamskih zajednica Bosne, Crne Gore, Novog
Pazara, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Kosova, kako bi se
takav koncept objedinjenog politikog i vjerskog djelovanja
prenio i na novonastale Bonjake u svim novonastalim dra
vama.
Da se radi o velikonacionalistikom i asimilatorskom,
objedinjenom djelovanju pokazuje i injenica da je Vlada BiH
17

na sjednici, pod predsjednitvom Harisa Silajdia, odranoj

07. 03. 1995. godine, razmatrala Poloaj Bonjaka u Sandaku
i drugim dijelovima Srbije i Crne Gore i osudila terorizam
i genocid nad Muslimanima, odnosno Bonjacima u Srbiji i Crnoj
Gori. Radi se o duebrinitvu za sve Muslimane.
Iako uspostavljanje bonjakog, islamskog entitea No
vopazarskog sandaka nije bio prvi cilj Velikobonjakog,
islamskog asimilatorskog programa, u njegovo ostvarivanje
se krenulo odmah nakon osnivanja Stranke demokratske akcije
izvan BiH. Tako je ve 1991. godine organizovan i sproveden
nelegalan i neregularan referendum o autonomiji Sandaka.
Onda slijede proglaenja specijalnog statusa, autonomije, pa
sve do namjere osnivanja bonjake islamske drave Sandak,
kako je izjavio reis Ceri na skupu u Prijepolju.
Akteri uspostavljanja novopazarrskog islamskog bo
njakog entiteta u skorije vrijeme istiu da u Crnoj Gori vre
vlast novonastali Bonjaci, koji su politika i asimilatorska
tvorevina u dvijema optinama - Roajama i Plavu. Nadaju se
da e biti uskoro osnovane jo dvije bonjake optine Petnjica
i Gusinje. Za Petnjicu njihove nade su realne, jer na slavljenju
odluke Skuptine Crne Gore o osnivanju optine Petnjica, uz
crnogorsku, a i bez crnogorske zastave, vijorila se i zastava sa
ljiljanima, odnosno Bosne i Hercegovine, koja je nacionalni
simbol, zastava, i novonastalih Bonjaka Crne Gore, kako je
odluila nekadanja Stranka demokratske akcije, koja se raspala
1996. godine. Slijedi osnivanje i optine Gusinje, koja e biti isto
bonjaka. To su njihovi argumenti za bonjaki entitet ili sada
modernu varijantu - prekograninu saradnju, regiju.
Uspostavljanjem bonjakog islamskog entiteta Sandak
ugroava se teritorijalni integritet i dravni suverenitet drave
Crne Gore. Ostvarivanjem ovog cilja zahvatilo bi se preko 29%
teritorije i isto toliko stanovnitva Crne Gore, dok bi se zahvatilo
svega oko 2% teritorije drave Srbije. Na toj teritoriji Crne
Gore se nalazi pet optina: Bijelo Polje, Berane, Pljevlja, Plav
i Roaje. U ovim optinama egzistira preko 72% stanovnitva
18

crnogorske, srpske, muslimanske i albanske nacionalnosti, a

svega oko 28% ine novonastali Bonjaci. Akteri ovog cilja istiu
da u Crnoj Gori novonastali Bonjacpreteno stanovnitvo ine
u Roajama i Plavu, uz oekivanje osnivanja optina Petnjica i
Gusinje, koje bi, takoe, imale veinsko bonjako stanovnitvo.
Dakle, u kontinuitetu se dri otvoreno pitanje uspostavljanja
bonjakog, islamskog entiteta Novopazarskog sandaka, kao
sastavnog dijela bosanske drave i time bosanskih, novonastalih
Bonjaka. Sada se ide na neki vid prelaznog rjeenja tzv.
meugraninog regiona, koji bi postepeno prerastao u entitet
sa autonomnim ovlaenjima.
Najvanija propagandna i svaka druga aktivnost je usmje
rena na ostvarivanje prvog Velikobonjakog nacionalnog isla
mskog asimilatorskog cilja.
Bonjaka asimilacija Muslimana Crne Gore
Velikobonjaka asimilatorska propagandna aktivnost
u Crnoj Gori je usmjeravana i obilato pomagana iz Bosne i
Novog Pazara. Realizacija Velikobonjakog asimilatorskog,
nacionalnog i islamskog programa u Crnoj Gori je voena preko
Stranke demokratske akcije do 1993. godine, a od tada kormilo
preuzima interesna grupa Udruenje za kulturu Muslimana
Almanah i Redakcije asopisa Almanah, uz preimenovanje
Udruenja za kulturu Bonjaka/Muslimana, kao prevarantske
varijante. Glavni i odgovorni urednik asopisa Almanah je bio
prof. erbo Rastoder, koji je preuzeo lidersku poziciju strategije
i realizacije bonjake asimilacije Muslimana Crne Gore.
Drskost, neistinite tvrdnje, falsifikati, prevare, manipu
lacije i sve drugo to se deavalo i danas deava u agresivnoj
propagandi negiranja kulturnog i nacionalnog identiteta auto
htonih Muslimana Crne Gore i nametanja im bonjake asi
milacije, namee potrebu da se neizbjeno razobliavaju sutina
i krajnji cilj velikobonjakog programa.
Radi se o antimuslimanskom djelovanju koje za krajni
cilj ima etno-genocid ovog naroda, u 21. vijeku, u Evropi.
19

Svi akteri ostvarivanja Velikobonjakog asimilatorskog pro

grama sebe su svrstali u najvee neprijatelje Muslimana Crne
Gore u njihovoj istoriji postojanja u Crnoj Gori i regionu.
Interesna novonastala bonjaka grupa Almanah, i svi
koji su se oko nje okupili, iz linih interesa i antimuslimanskog
djelovanja, peuzimaju rukovodeu funkciju u voenju propa
gande negiranja nacionalnog i kulturnog identiteta Muslimana
i nametanja im tueg, politike i asimilatorskke tvorevine, bo
njakog,
Almanah je prerastao u antimuslimanski asopis, iz a
sopisa za kulturu Muslimana Crne Gore, a njegov glavni i
odgovorni urednik preko noi postao je Bonjak iako je sve do
kraja 1999. godine uvaavao nacionalni identitet Muslimana i
o tome pisao u feljtonima i ovom asopisu. On je u Almanahu
br. 5-6/1999. godine objavio est nepoznatih dokumenata o
Muslimanima u Crnoj Gori (1878-1879), da bi u Monografiji,
za koju je dobio Trinaestojulsku nagradu, ta dokumenta
falsifikovao tako to je nacionalni identitet Musliman napisao
malim poetnim slovo (m) i time ih svrstao u vjernike islama.
Okupljajui u agresivnoj, prevarantskoj i manipulativnoj
propagandi veliki broj republikih i optinskih funkcionera
Muslimana, koji, iz njima poznatih razloga, preko noi po
stadoe novonastali Bonjaci, i zloupotrebljavajui funkcije
na koje su izabrani kao Muslimani, vre propagiranje. U
propagiranje i agitovanje se ukljuuju predsjednici optinskih
odbora SDP-a i jedan broj DPS-a, jedan broj direktora centara
za kulturu, direktora osnovnih i srednjih kola, rukovodilaca
kulturno-umjetnikih udruenja, udruenja knjievnika,
udruenja umjetnika, direktora zdravstvenih ustanova, vla
snika privatnih medija, vlasnika privatnih privrednih firmi,
muslimanskih intelektua1aca, novinara, pa sve do studenata i
ljudi u dijaspori.
Rastoderova istorijska falsifikatorska i druga saznanja o
navodnim razlozima promjene nacionalnog imena Muslimana
Crne Gore u novonastalu politiku i asimilatorsku tvorevinu
Bonjak, se svode na tvrdnje:
20

1. Da pojmovno znaenje Musliman ima prevashodno

religijsko identifikovanje, jer se vjernici islama nazivaju
muslimani, to nije tano jer Musliman je nacionalni
idenditet, a musliman, muslim, je pripadnik islama,
odnosno to su islamisti, kao to su pravoslavci, katolici
i dr.
2. Da je tradicionalno ime Muslimana u Bosni Bonjak, ali
da im je to bilo uskraeno. Nije tano da im je to uskratila
Kominterna i KPJ, ve da su nauni i umni ljudi u Bosni,
1900. godine, odluili da im je nacionalno ime Musliman
umjesto Muhamedanac, Srbin ili Hrvat, islamske vjere
3. Da su Muslimani u bivoj SFRJ bili jedan narod, te da treba
da ostanemo i dalje kao jedan narod koji je promijenio
nacionalni identitet u Bonjak, jer u matinoj dravi
Bosni ivi gro Muslimana, koji su preimenovani u
Bonjake. Meutim, tano je da su Muslimani u SFRJ
bili jedan narod, jer su imali isti nacionalni identitet
i ime Muslimani, istu religiju, isti maternji, srpskohrvatski jezik i jednu, zajedniku, dravu SFRJ. Sada su
podijeljeni u vie novonastalih drava, imaju razliito
porijeklo, maternje jezike i nacionalno ime.
4. Da je na tzv. Bonjakom saboru u Sarajevu, 1993. godine,
donesena Odluka o kolektivnom preimenovanju bosa
nskih Muslimana u Bonjake, te da to treba prihvatiti
i za Muslimane izvan Bosne, iako je nepobitno da se
radi o nelegitimnoj, nelegalnoj i neregularnoj odluci,
presedanu, jer po popisima stanovnitva od 1900. pa
sve do 1991. godine u Bosni i Hercegovini u nacionalnoj
strukturi stanovnitva nije nikada bilo Bonjaka, nego
Muslimana. Promjena nacionalnog identiteta je legalna
i legitimna samo linim nacionalnim izjanjavanjem
graana u toku popisa stanovnitva ili na drugi nain
prilikom linog izjanjavanja. To je individualno i me
unarodnim pravom zagarantovano univerzalno pravo
graana, a ne kolektivno. Po popisu stanovnitva iz
21

1991. godine u Bosni i Hercegovini postoje Muslimani,

a ne Bonjaci.
5. Ortodoksna je la i prevara tvrdnja da se prihvatanjem
promjene imena Muslimana u Bonjake nita u stva
rnosti nee promijeniti u Crnoj Gori, jer propagatori
Bosnu smatraju matinom dravom, ili maticom,
trae dvojno dravljanstvo, uz crnogorsko i bosansko,
maternji jezik bosanski, dravnu konstitutivnost, pro
mjenu dravnih simbola, amblema i drugo. Zar se ovim
nita ne mijenja? Mijenja sve to ini pojmovno znaenje
odrednice nacionalni identitet, odnosno nacionalnost,
dravljanstvo, maternji jezik i dr.
6. Novonastali Bonjaci, politika asimilatorska tvorevina,
nastala od autohtonih Muslimana Crne Gore, nijesu vie,
ni priblino, isto to i autohtoni Muslimani Crne Gore,
koji imaju svoju etnogenezu i istorijski, evolutivni proces
narodnosnog oformljenja, kojima je Crne Gora jedina
domovina i drava od njihovog postanka pa i danas,
koji imaju svoj nacionalni identitet i ime Musliman,
zajedniki crnogroski maternji jezik sa Crnogorcima,
kulturni identitet i batinu. Oni su svoji na svome.
7. Novonastali Bonjaci su politika, asimilatorska tvore
vina nastala asimilacijom Muslimana, koji nemaju svoju
etnogenezu i svoju autohtonost mogu da izvode samo
od islamiziranih domicilnih Muslimana Crne Gore.Da
se radilo o objedinjenom djelovanju i direktivama iz
Sarajeva, svojim propagatorima velikobonjake asi
milacije autohtonih Muslimana Crne Gore, svjedoi
i namjera pisanja Bijele knjige bonjakih prava u
Sarajevu. Kao mogui autori iz Crne Gore bili su pozvani
na dogovor prof. dr erbo Rastoder i glavni urednik a
sopisa Monitor Esad Koan.

22

Akteri su velikobonjaku nacionalnu, islamsku, asimila

torsku, antimuslimansku propagandu u Crnoj Gori zasnivali
na ovim argumentima:
1. Pogrenom itanju i tumaenju Njegoa, koji je u
diplomatskoj prepisci govorio o Bonjacima. Oni
istiu kako je Njego u prepisci sa Turcima u pi
smu Osmanpai, 5. 10. 1847. godine, prema pisanju
Pobjede, od 2. 08. 2001. godine, napisao: Kada
samnom govori kao moj brat Bonjak, ja sam tvoj
brat, tvoj prijatelj, ali kada govori kao tuin, kao
azijatin, kao neprijatelj naeg plemena.
Ovakvo istrgnuto tumaenje Njegoa od strane prof. dr
erba Rastodera osporava istoriar prof. dr ivko Andrijaevi,
koji kae: Njego je doao do zakljuka da su Crnogorci
slavensko-srpskog koljena kao i Hercegovci i Bonjaci, i
prezvani su tijem imenom kao i ovi od mjesta u kojemu ive (Njego
kazao 1835. godine). Znai, nepobitno je da je Njego Bonjacima
smatrao ljude koji ive u Bosni, a ne po nacionalnosti. Treba
podsjetiti na injenicu da u to doba nije bilo nacionalne
identifikacije ljudi nigdje u Evropi, jer prvi put imamo termin
nacija u Francuskom Akademskom rjeniku, 1893. godine, po
emu se XIX vijek naziva vijekom nacionalnosti.
2. Da su graani albanske nacionalnosti u obinoj
komunikaciji koristili termin bonjak za Muslimane,
iako je optepoznato da je rije o peorativnom, a ne
o nacionalnom znaenju.
3. Da je najamnik Milovana ilasa, navodno porijeklom
iz roajskog kraja govorio da je Bonjak. Nije tano da
je to lice bilo iz roajskog kraja, jer takvog prezimena
nije nikada bilo niti ga sada ima. Zaista je krajnje
diletanski uzimati kao valjano istorijsko saznanje o
nacionalnom identitetu od strane profesora istorije,
navodno kazivanje nepismenog najamnog radnika.
4. Da nepismeni narodni guslari prepjevavaju i na
riu pjesme bosanskih guslara u kojima se govori o
Bonjacima.
23

Iz napisanog i istorijskih i drugih saznanja se potvruje

da akteri propagiranja negiranja nacionalnog identiteta Mu
slimana Crne Gore i nametanja im tueg, bonjakog nijesu
imali niti sada maju nijedan valjani, na istorijskim i drugima
saznanjina zasnovani, argument za svoje tvrdnje, ali su im
prevare, lai i manipulacije uspijevale kod lakovjernog i
asnog muslimanskog naroda.
Oni ne uvaavaju nepobitne istorijske injenice, dokumenta
i zvanine statistike i druge podatke o nespornom nacionalnom
identitetu i imenu autohtonih slovenskih Muslimana Crne
Gore, ije ozvanienje datira od Danilovog zakonika iz 1855.
godine kada su svrstani, uz inovjernike i u inoplemenike,
prelazno rjeenje ka narodnosnom oformljenju, pa sve do
Ustava Crne Gore iz 1974. i Ustava 2007. godine. Da u svim
zvaninim statistikim podacima o popisima stanovnitva od
1910. zakljuno sa popisom od 2011.godine Muslimani ine
nacionalnu strukturu stanovnitva, a ni u jednom popisu u tom
vremenu Bonjaka nema u nacionalnoj strukturi stanovnitva.
Novonastala politika i asimilatorska tvorevina Bonjaci u
Srbiji se prvi put pojavljuje 2002. a u Crnoj Gori u popisu
stanovnitva 2003. godine.
Osporavanja navedenih i drugih argumenata negi
ranja nacionalnog i kulturnog identiteta Muslimana Crne
Gore i nametanja im tueg bonjakog su sadrana u knjizi:
Muslimani Crne Gore (Znaajna istorijska saznanja, do
kumenta, institucije i dogaaji), autora dr Avdula Kurpejovia,
u izdanju Matice muslimanske, 2008. god. i u drugim izdanjima
Maticemuslimanske kao i u knjizi Dr Ejupa Muovia Muslimani
Crne Gore, u izdanju Muzeja Ras, Novi Pazar, 1997. godine.
Poseban udarac neistinitim propagandnim asimilatorskim
tvrdnjama negiranja nacionalnog i kulturnog identiteta
Muslimana, zadat je Istorijom Muslimana Crne Gore, Knjiga
I, autora Dr Zvezdana Folia, u izdanju Matice muslimanske,
2013. godine. Ovo je prva istorija ovog naroda u njegovom
postojanju od preko 550 godina. Slijedi druga knjiga Istorije
Muslimana Crne Gore, koja treba da se pojavi do kraja 2013.
24

godine. Znai, Muslimani Crne Gore, iako neopravdano sa

velikim zakanjenjem, u 21. vijeku imaju svoju istoriju i time
istorijsko saznanje o svojoj etnogenezi, odnosno konano imaju
napisanu svoju istoriju zasnovanu na istorijskim saznanjima,
svoju kulturu i kulturnu batinu, osobeni kulturni i nacionalni
identitet, autentino i nacionalno ime.
Muslimani Cne Gore su izloeni udarima i nasrtajima vie
meusobno uslovljenih i povezanih opasnosti, kojima je krajnji
cilj njihov etno-genocid.
Meu tim opasnostima i nasrtajima su:
Prva, najvea, opasnost u istoriji postojanja Muslimana
Crne Gore je ostvarivanje velikobonjakog nacionalnog, isla
mskog i asimiltorskog antimuslimanskog cilja - etno-genocid.
Druga opasnost se manifestuje u negiranju, svojatanju,
proglaavanju bonjakom vjekovima stvarane, osobene i
izuzetno vrijedne kulturne batineMuslimana. Pri tome se
prekraja i falsifikuje istorija i proglaava nelegitimno i nelegalno
bonjakim sve to je muslimansko - knjievnici, umjetnost,
muzika, tradicija, obiaji i sve drugo.
Trea opasnost, kao sastavni dio djelovanja na ostvarivanju
velikobonjakog programa, jeste retrogradni, dogmatski
islamski fanatizam iz XV vijeka, koji ima utemeljenje u Islamskoj
deklaraciji Alije Izetbegovia i koji se promovie preko ima
ma i hoda u damijama za vrijeme dersa, tumaenja i
komentarisanja Kurana. U tom vremenu imamo i pojavu
vehabija iji broj se uveava i njihovo djelovanje postepeno
manifestuje. ta znai islamski, dogmatski, retrogradni fa
natizam iz XV vijeka u Evropi u XXI vijeku nije potrebno
komentarisati. Sasvim je sigurno da to ne ide u prilog progresu
i stremljenima kojima idu svi narodi savremene Evrope.
Prodor islamskog retrogradnog i dogmatskog fanatizma u Crnu
Goru, preteno, dolazi iz Novog Pazara i dijelom iz Bosne i
Hercegovine. Njegov prodor ide uporedo sa aktivnostima
ostvarivanja velikobonjakog nacionalnog, islamskog asimi
latorskog programa, jer neke politike partije i Islamska
zajednica djeluju jedinstveno. Tako imamo politizaciju Islamske
25

zajednice i posebno reisa Fejzia. Fejzi putuje u SAD kao lan

bonjake ekspidicije da tamo kae kako je Bonjak i time
vri propagiranje bonjatva kod vjernika islama. On smatra
vjernicima islama samo Bonjake, jer ne pominje Muslimane,
Crnogorce, Albance, Egipane, Rome i druge.
Inetelektualci islamske vjeroispovijesti koji prihvataju
retrogradni islamski fanatizam iz XV vijeka grijee, jer po
Kuranu imaju obavezu da poduavaju i obrazuju sunarodnike
kako ne bi zaostali za drugima u razvoju,
Oni teba da prate nauku i rezultate naunih istraivanja,
jer 21. vijek trai linosti koje su u stanju da prate i koriste sa
vremena nauna i tehnoloka saznanja. Neka vjeruje u svoju
vjeru i neka obavlja vjerske obrede, ako to eli, intelektualac
i nauni radnik, ali neka, isto tako, stavi na korienje svoja
saznanja u dobrobit svojih sunarodnika, a ne da ih vraa u
islamski fanatizam.
Islamsko uenje posebnu panju posveuje znanju i nauci.
Govori se: Trai nauku od beika do motike, Trai nauku, pa
makar i u Kini, Kada se s kim drui, gledaj mu na pamet, a
ne na vjeru, jer njegova vjera njemu, a znanje tebi itd.
Vrhunac, kulminacija bezobzirnog propagandnog dje
lovanja na negiranju kulturnog i nacionalnog identiteta Mu
slimana i nametanja im tueg, bonjakog, je odravanje Ra
dnog stola 22. 03. 2003. godine, u organizaciji Redakcije a
sopisa Almanah i tzv. Foruma Bonjaka/Muslimana, na kome
je usvojena prevarantska i lana asimilatorska Deklaracija o
vraanju istorijski utemeljenog i adekvatnog imena Bonjak za
Muslimane Crne Gore.
Radi omoguavanja itaocima da se uvjere u prevarantske,
nemoralne i krajnje istorijski neutemeljene tvrdnje i asimilatorske
namjere, navodim tekst Deklaracije u cjelosti.
Uesnici Radnog stola Muslimani/Bonjaci kako
vam je ime, odranog u Podgorici 22. marta 2003. godine, u
organizaciji Foruma Bonjaka/Muslimana Crne Gore i Udru
enja Almanah, utvrdili su
26

Deklaraciju
Muslimani iz svih drava bivih republika SFRJ, ve
su se opredijelili za vraanje tradicionalnog narodnog imena
Bonjak. Smatramo da je naziv Bonjak istorijski utemeljeno i
adekvatno ime i za dio ovog naroda koji ivi u Crnoj Gori.
Nema ni jednog argumenta koji bi nas imenom odvojio od
naroda kojem pripadamo i sa kojim smo vjekovima, pa i u svim
bivim zajednikim dravama, imali isto ime.
Vjerujemo da Crna Gora ima dovoljno demokratskog
kapaciteta da razumije i uvai opredjeljenje za reafirmaciju
narodnog imena Bonjak. To podrazumijeva obavezu stvara
nja politikih i pravnih uslova za njegov adekvatan tretman pri
predstojeem popisu stanovnitva.
Oekujemo da i crnogroska politika, kulturna i nauna
javnost, bez rezervi, prihvati upotrebu naziva Bonjak. Tim prije
to reafirmacija ovog imena, ni na koji nain, nee i ne moe
dovesti u pitanje dokazanu privrenost Bonjaka Crnoj Gori
i njihovu opredijeljenost da, zajedno sa svima sa kojima ive,
doprinose prosperitetu drave Crne Gore nae zajednike
domovine.
Deklaracija univerzitetskog profesora je potvrdila mudre
rijei Morijaka: Istorija mora da se pie iznova, ne da bi se
spoznale nove istorijske injenice, nego za to to se promijenilo
gledite istoriara. Isto tako i Tomas Man je napisao: Iz
istorijskih saznanja se vie saznanje o istoriaru mego o istoriji.
Uesnici Radnog stola i potpisnici Deklaracije
Slijede potpisi, kako su akteri izjavljivali preko 130
uesnika, meu kojima su: erbo Rastoder, Rifat Rastoder,
Mirsad Rastoder, Esad Koan, Hamdo Koan, Ramo Brali,
Sabahudin Deli, Idris Demirovi, reis, po nacionalnosti Alba
nac, Asim Dizdarevi, Hamdija Fetahovi, Jusuf Fetahovi,
azim Fetahovi, Zuvdija Hodi, Iso Kala, Omer Kurpejovi,
David abovi, Orhan ahmanovi, Enver Spahi, Husein
27

Ceno Tuzovi... Meu potpisnicima su i ene, djeca i bliski sro

dnici nekih od potpisnika.
Kao to se vidi, ko poznaje jedan broj potpisnika, meu
njima su i funkcioneri koji su na funkcije izabrani kao Muslimani,
a koji preko noi postadoeBonjaci, ali funkcije zadrae. Nije
im smetalo to su na funkcije doli kao Muslimani, a oni posatli
novonastali Bonjaci, jer su u pitanju poslanike i funkcionerske
plate, bez obzira na to to su time iznevjerili svoje birae.
Asimilatorska Deklaracija je donesena po uzoru na
Odluku tzv. Bonjakog sabora iz Sarajeva 1993. godine o
kolektivnom preimenovanju bosanskih Muslimana u Bonjake,
to je pravni i meunrodni presedan kojim se kre univerzalna
ljudska prava koja imaju meunarodnu zatitu.
Neshvatljivo je kako su intelektualci sebi dozvolili glupost
da usvajaju dokument kojim se, navodno, vraa Muslimanima
Crne Gore neto to nikada nijesu imali, to nikada nijesu bili,
tradicionalno ime Bonjak. Muslimani Crne Gore nikada
nijesu bili Bonjaci niti ima istorijskih i drugih saznanja da su se
ikada islamizirani domicilni hriani nazivali Bonjacima, ve
Muhamedancima i Muslimanima, prvo kao vjernici islama, a
onda kao nacionalni identitet, nacionalnost, Muslimani.
Radni sto je okupio znatan broj intelektualaca bivih
Muslimana koji su se preko noi preobrazili u Bonjake. Na
Radni sto su doli i prevareni, koji su ga demostrativno na
pustili, kada su uvidjeli o emu se radi.
Ovaj skup je bio dobro reiran, jer su pozvani samo oni za
koje se znalo da su se ve opredijelili za bonjatvo i oni koji su
tome skloni, ali su se jo kolebali.
Ti koji su se kolebali razuvjereni su laima da se nita
nee promijeniti osim imena Bonjak umjesto Musliman, kako
je uraeno u Bosni gdje ivi pretean broj Muslimana.
Prikupljanje potpisa za Deklaraciju je nastavljeno po
kuama, na ulicama, u kafanama, kancelarijama, okupljanjem
studenata, od penzionera, lanova porodice, ena, djece,
sestara, brae...
Meu potpisnicima Deklaracije su svi Muslimani lanovi
Predsjednitva Socijaldemokratske partije kao i ljudi na drugim
28

funkcijama u optinama i dravi Crnoj Gori, a neki na funkciji

poslanika u Skuptini SFRJ, lanovi SDP u optinama. Isto tako,
meu potpisnicima je bio i jedan broj lanova rukovodeih
organa i predsjednika optinskih odbora Demokratske partije
socijalista, pa i predsjednika optina.
Sadanji reis Rifat Fejzi je aktivni uesnik propagandnih
aktivnosti koje vode akteri velikobonjake asimilacije i pri
svajanja i proglaavanja bonjakom vjekovima stvarane i
vrijedne kulturne batine Muslimana Crne Gore. On je govorio
da to to mi tek sad promoviemo bonjatvo znai da ipak
nijesmo bili ravnopravni u proteklim godinama, pa i decenijama
u dravama koje su ostale iza nas. Jer, da smo bili ravnopravni,
danas ne bi raspravljali da li smo Bonjaci ili smo neto drugo.
Jedini smo narod na prostoru bive Jugoslavije koji ima dilemu
ta je, ko je i kojem narodu pripada. Naravno, kao ovjek ja
nikada nijesam imao oko toga dilemu. U nastavku je napisano
i to da je reis istakao da su Bonjaci uvijek bili pozitivni dio Crne
Gore i da uvijek pomau projekte koji su dobri za dravu.On je
smetnuo sa uma da novonastale Bonjake u Crnoj Gori imamo
tek od popisa stanovnitva 2003. godine, pa se postavlja pitanje
od kada su to oni bili pozitivan dio Crne Gore i podravali
njene projekte. Valjda reis namjerno zaboravlja da su to bili i
jesu Muslimani, kao nacionalnost, a ne novonastali Bonjaci.
Tako je reis Fejzi Islamsku zajdnicu politizovao i stavio je u
funkciju asimilacije autohtonih slovenskih Muslimana Crne
Gore. Time je Islamska zajednica sastavni dio velikobonjake
asimilacije Muslimana, to nije niti moe biti sporno.
U propagiranju bonjatva daju vidan doprinos privatni
mediji, a dijelom i Javni RTV servis, jer su u njegovom Pro
gramskom savjetu bila i dva novonastala Bonjaka koji su vrili
direktni uticaj na neke urednike Dnevnika da ne objavljuju
nita to dolazi iz Matice muslimanske i njenog predsjednika.
tampani mediji, a posebno asopis Almanah, dnevne novine
Pobjeda, Vijesti i Dansu bili dostupni bonjakoj asi
milaciji Muslimana, jer i u njima je bilo novonastalih Bonjaka
ili su vrili uticaj funkcioneri politikih partija i dravnih
29

organa i time zloupotrebljavali funkcije. Svi pobrojani mediji

su bili skoro nedostupni onima koji su se argumentovano
suprotstavljali bonjakoj asimilaciji Muslimana.
Nakon usvajanja asimilatorske Deklaracije razvila se
propaganda preko tampanih medija, posebno asopisa Mo
nitor, iji je glavni i odgovorni urednik novonastali Bonjak
Esad Koan. Propagiranje prihvatanja Deklaracije i bonjake
asimilacije Muslimana se vrilo napadima na Maticu musli
mansku i posebno na njenog predsjednika. Ovom prilikom
podsjeam samo na neke od ortodoksnih lai i prevara.
U Monitoru, br. 649/2003. godine prof. Rastoder, govorei
o asimilatorskoj Deklaraciji, sebi je dao za pravo da iskae
ortodoksnu la: Duni smo da jasno i glasno kaemo narodu
i svim graanima Crne Gore da nacionalno ime Musliman
vie ne postoji. Zato mislim da prava dilema vie nije Bonjak
ili Musliman, iliMusliman-Bonjak, ve Bonjak, ili Srbin, ili
Crnogorac. ta na ovo rei, osim halal ti vjera profesore, to ree
i iv pretee.No, on se na tome nije zaustavio, ve u Pobjedi,
od 05. 04. /2003. godine, kae: Na skupu je (misli na Radni
sto, prim. a), konstatovano da nacionalna odrednica Musliman
vie ne postoji kao relevantni statistiki iskaz na prostoru bive
SFRJ, te da u tom smislu postoje besmislice dilema Musliman
ili Bonjak, Musliman-Bonjak, ve samo Bonjak ili Crnogorac,
Bonjak ili Srbin. Profesor zaboravlja ta je kazao za Radio
Slobodna Evropa - da u zvaninim statistikim podacima o
popisima stanovnitva poslije 2000. godine Muslimani postoje
u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, a da u Bosni i Hercegovini
zvanino postoje Muslimani po popisu stanovnitva iz 1991.
godine, a ne Bonjaci, prema Odluci tzv. Bonjakog sabora iz
1993. godine. Time je on demantovao sam sebe. No, on i dalje
koristi svoje remek djelo, kovanicu Bonjak/Musliman, iako u
Ustavu Crne Gore iz 1974. i Ustavu Crne Gore iz 2007. godine
nije postojala niti postoji dvojna nacionalnost.
Ovim i nizom drugih pisanih i usmenih neargumentovanih
negacija i asimilacija su se suprostavljali jedino organi Matice
muslimanske Crne Gore, bolje rei samo predsjednik Dr Avdul
30

Kurpejovi. On se javnim saoptenjima, pisanim reagovanjima,

demantijima i polemikama argumentovano i veoma uspjeno
suprotstavljao svim napadima i neosnovanim tvrdnjama i
uvredama. U tome je dat izuzetan znaaj doprinos realizacijom
Naunoistraivakog rada i izdavatva, jer se time na naunoj,
istorijskoj, etnolokoj i kulturolokoj osnovi uspjeno osporavaju
i onemoguavaju negatorske i asimilatorske prevare i ciljevi.
Nakon tvrdnji erba Rastodera i reagovanja predsjednika
Matice muslimanske, nastavljena je polemika u asopisu
Monitor u koju su se, uz Rastodera ukljuili Harun Hadi, Zu
vdija Hodi, Rifat Veskovi, efket Krsti, Suljo Mustafi. U
polemici Rastoder je reagovao i na tvrdnje Draka uranovia i
Rajka Cerovia, koji su mu argumentovano odgovorili.
Polemika je objavljena u knjizi: Gospodine akademie,
avetinjo jedna, autora novinara Veseljka Koprivice, u izdanju
Foruma za ljudska prava, Podgorica, 2006. godine.
Deklaracija je u narednim propagandnim aktivnostima
akterima velikobonjake asimilacije Muslimana posluila kao
podloga za prevarantsko i manipulativno pridobijanje ljudi u
pripremama za nasionalno izjanjavanje na narednom popisu
stanovnitva sprovedenom u novembru 2003. godine.
Svestrano organizovana i prljava propaganda i agitacija je
imala za posljedicu nestanak oko 50 hiljada Muslimana Crne
Gore. Uz nametnutubonjaku asimilaciju, iz revolta i otpora
prema bonjatvu, preko 20 hiljada Muslimana se nacionalno
izjasnilo kao Crnogorac islamske vjeropispovijesti.
Matica muslimanska se jedino suprotstavila propagandi
time to je izdala i distribuirala APEL muslimanskom narodu
Crne Gore za ouvanje nacionalnog identiteta i imena. Uz
Apel distribuiran je i Letak.
Odmah nakon objavljivanja prvih, nezvaninih, sta
tistikih podataka o nacionalnoj strukturi stanovnitva 2003.
godine, nezadovoljan time to se svi Muslimani Crne Gore
nijesu nacionalno izjasnili kao Bonjaci, nego samo neto manje
od polovine, lider intelektualne interesne grupe novonastale
bonjake elite prof. dr erbo Rastoder, u izjavi za Radio
31

Slobodna Evropa, objavljenoj u asopisu Graanin, br. 2/2003.

godine, je kazao:
to se tie rezultata koji se odnose na Bonjake-muslimane
u Crnoj Gori.....iznenaen sam u pozitivnom smislu, jer je iza
toga projekta stajala intelektualna snaga koja nije imala
politiku logistiku....to se tie Almanaha Bonjaci/Muslimani
su jedan narod......da ukoliko neko bude htio da pravi dva
naroda od ove populacije, onda e se to vrlo brzo prepoznati....
sa stanovita onog dijela intelektualne elite koja je zagovarala
ovo rjeenje, to to e sada nacionalna oznaka biti BonjaciMuslimani.
Poslije popisa stanovnitva svi akteri bonjake asimilacije
su se usmjerili na vjekovima stvaranu, vrijednu i osobenu
kulturnu batinu Muslimana Crne Gore, negirajui je, prisva
jajui i proglaavajui bonjakom.
U tu aktivnost su, uz Redakciju asopisa Almanah,
i Forum Bonjaka, kao i Bonjaka televizija u Roajama,
ukljuene i mnogobrojne porodine petolane i trolane ne
vladine organizacije koje svakodnevno niu kao peurke
poslije kie i sve se bave negiranjem kulture i kulturne batine
Muslimana nudei nekakveprojekte iz domena kulture no
vonastalih Bonjaka. Ne tako mali broj ovakvih projekata je
dobio finansijsku podrku na konkursima Fonda za manjine u
proteklih pet godina, to proizilazi da se iz dravnog budeta
finansiraju i asimilatorski antimuslimanski projekti.
Velika je najezda bonjakih projekata na konkurse Fonda
za zatitu i ostvarivanje manjinskih prava za prvu raspodjelu
u 2013. godini, njih 51, meu kojima je veliki broj onih kojima
se negira nacionalni identitet Muslimana i posebno prisvaja i
proglaava bonjakom kulturna batina Muslimana.
Meu projektima ima i onih kojima se vri skrnavljenje
posmrtnih ostataka pojedinaca poslije 70 i vie godina od smrti,
jer ih proglaavaju, nasilno, krajnje nehumano i neodgovorno,
Bonjacima, To je nasilna asimilacija posmrtnh ostataka. Meu
njima se naao i narodni heroj Rifat Budevi Tro, u projektu
iji nosilac je Forum Bonjaka i u ijoj prijavi projekta pie da
potie iz redova Bonjakog naroda
32

U knjizi Narodni heroji Jugoslavije, na 126 strani, pie;

Kao partizanski rukovodilac uestvuje u razradi direktiva i
proglasa, usmjerava rad komunista Sandaka, bori se za uvrivanje
bratstva meu Srbima, Crnogorcima i Muslimanima.
U pitanju je neodgovorno, neustavno i suprotno meu
narodnim pravnim normama nasilno nametanje bonjake
asimilacije ovjeka koji je umro prije 70 i vie godina, bez ma
kakvog osnova. Inae, asopis Almanah i Forum Bonjaka to
redovno rade kada su u pitanju istaknute muslimanske isto
rijske naune i kulturne linosti, knjievnici, kao to su Avdo
Meedovi, amil Sijari, umjetnici, nauni radnici, narodni
guslari, kidnapovani i likvidirani graani u trpcima, stradali
Muslimani u Bukovici i dr. Vrijeme je da neko tome stane na kraj,
jer se radi o presedanu, nehumanosti i skrnavljenju posmrtnih
ostataka.
Tako se Fond za ostvarivnje i zatitu manjina stavio u
funkciju ostvarivanja velikobonjake asimilaciuje manjinskog
muslimanskog naroda, a posebno njegove kulturne batine.
Jo jedan u nizu novih institucionalnih oblika organizovanja
novonastalih Bonjaka je bio osnivanje Centra za kulturu
Bonjaka/Muslimana. Centar je osnovan bez Muslimana i
prijedlozi da se zajedniki osnuje Centar Muslimana i Bonjaka
nijesu prihvaeni, jer to nije cilj, ve je cilj nestanak Muslimana.
Radi uspjenijeg propagiranja i pridobijanja na ostvarivanju
ove zamisli, pripremljena je i tampana posebna broura pod
naslovom: Kulturni centarBonjaka/Muslimana Crne Gore, u
kojoj je objavljena Odluka o njegovom osnivanju.
Profesor Rastoder i drugi akteri ostvarivanja velikobo
njake asimilacije Muslimana traili su i koriste svaku prili
ku da se domognu novca i istovremeno prilike da negiraju
nacionalni identitet Muslimana i nemeu im bonjaku asi
milaciju. Rastoder je uspio, uz angaovanje prof. dr ivka
Andrijaevia, da od Centra za iseljenike dobije novac za pi
sanje Istorije Crne Gore za dijasporu i Istorijskog leksikona
Crne Gore, 2006. godine.
33

U istoriji Crne Gore i Istorijskom leksikonu neargume

ntovano i na istorijskim saznanjima nezasnovano je negirao
nacionalni identitet Muslimana Crne Gore i nemetnuo im
bonjaku asimilaciju. Iako je takvo djelovanje antiustavno
i nezakonito, nadleni dravni organi nijesu nali za shodno
da zabrane distribuciju ikorienje ovih knjiga i istovremeno
pokrenu postupak krivine odgovornosti za asimilaciju.
U dobroj namjeri i u interesu muslimanskog i novonasta
log bonjakog naroda, a radi zaustavljanja meusobnih po
lemika i optubi, nametanja asimilacije, na inicijativu Hu
snije Redepagia i Jusufa Kalamperovia, odran je u Baru,
oktobra 2007. godine, sastanak izmeu predstavnika Ma
tice muslimanske, predsjednika Dr Avdula Kurpejovia, po
tpredsjednika Semira Smakovia i generalnog sekretara Sabrije
Vulia i predstavnika Foruma Bonjaka/Muslimana i asopisa
Almanah - prof. dr erba Rastodera, azima Fetahovia i
Sulja Mustafia. Cilj sastanka je bio postizanje dogovora o
uvaavanju posebnih nacionalnih identiteta Muslimana i
Bonjaka, prestanak korienja dvojne nacionalnosti Bonjak/
Musliman i time otvaranju vrata za meusobnu saradnju, jer
ima dosta zajednikih interesa ovih naroda, s obzirom na to
da se radi o podjeli Muslimana i na Bonjake prilikom popisa
stanovnitva 2003. godine.
Na sastanku je usvojeno
Saoptenje za javnost
Polazei od toga da su Bonjaci i Muslimani jedinstven
entitet i injenice da se, na popisu stanovnitva iz 2003. go
dine, taj entitet samoidentifikovao kaoBonjaci i Muslimani,
uvaavaju obje strane kao neospornu injenicu koju niko ne
moe negirati.
Pozivamo pripadnike muslimanskog bia Crne Gore
bonjake i muslimanske nacionalnosti da ubudue sarauju
i zajedno rade na projektima od interesa za ovu etniku
zajednicu i dobro drave Crne Gore.
34

Bilo kakvo negiranje ili omalovaavanje prethodnih

injenica ide na tetu i Bonjaka i Muslimana.
Potpisnici ovom izjavom upuuju poruku Bonjacima
i Muslimanima Crne Gore i svim pripadnicima islamske
vjeroispovijesti estitaju nastupajui ramazanski Bajram.
Potpisnici: Svojeruno predstavnici Muslimana i Bonjaka
i Husnija Redepagi i Jusuf Kalamperovi.
Meutim, Suljo Mustafi, koji je preuzeo obavezu da Sa
optenje za javnost poalje medijima, sebi daje za pravo da,
vjerovatno uz saglasnost erba Rastodera, sve preokrene
naopake i onako kako njemu treba. Poslao je tekst koji su
objavile
Vijesti, 11. 10. 2007. godine, pod naslovom Jedinstevn
narod. Tako predstavnici Foruma Bonjaka/Muslimana i
asopisa Almanah preko noi porekoe ono to je dogovoreno
i potpisano i nastavie korienje dvojne nacionalnosti i time
negiranje nacionalne osobenosti Muslimana, pripajajui ih
novonastalim Bonjacima.
U dosadanjim izdanjima Matice muslimanske kao i
izdanjima koja e uslijediti zavretkom istraivakih projekata
do kraja 2013. godine, posebno Istorije Muslimana Crne Gore,
na istorijskim, etnolokim, kulturolokim, etnografskim, filozo
fskim, pravnim, naunim i drugim saznanjima, dokumentima,
argumentima i zvaninim statistikim i drugim podacima
javnosti je prezentiran istorijski etno-genetski evolutivni proces
narodnosnog oformljenja autohtonih slovenskih Muslimana
Crne Gore.
Neizbjene negativne posljedice podjele Muslimana ne
minovno su se manifestovale na crnogroskoj, veoma kompli
kovanoj, politikoj, heterogenoj, antagonistiki posvaanoj
vjerskoj, kulturnoj, nacionalnoj i dravnoj sceni.
Prvo, dolo je do podjele i cijepanja jedinstvenog musli
manskog nacionalnog bia i progresivnog homogenog birakog
tijela, kao jednog od bitnih stabilizirajuih inilaca Crne Gore,
kao drave.
Drugo, podjelom i asimilacijom dijela Muslimana na
Muslimane i novonastale Bonjake i Crnogorce islamske vje
35

roispovijesti, remete se meusobni skladni odnosi izmeu

Crnogoraca i Muslimana i razbija jedinstveno birako tijelo
koje je obezbjeivalo pobjedu na lokalnim i parlamentarnim
izborima snaga koje proteiraju ravnopreavnost, jednakost,
multinacionalnost, multikulturalnost i graansku opciju drave
sa vladavinom prava.
Tree, podjela jedinstvenog nacionalnog bia Muslimana
neminovno dovodi do multietnikog uslonjavanja drave i ti
me neusklaenosti, odnosno destabilizacije suivota, zajedni
kog ivljenja, meusobnog uvaavanja i potovanja.
etvrto, smanjenje ukupnog broja Muslimana u uslovima
neadekvatne politike organizovanosti negativno e se odraziti
na nacionalni i ukupni status i poloaj ovog naroda.
Peto, namjeravanim uspostavljanjem bonjakog, isla
mskog entiteta Sandak, kojim bi se zahvatio i dio teritorije
Crne Gore, direktno se ugroava teritorijalni integritet i dravni
suverenitet, kao i naciuonalni status i poloaj Muslimana Crne
Gore.
esto, Crna Gora ima tretman samo domovine, ali ne i
drave, novonastalih Bonjaka, jer oni BiH smatraju matinom
dravom, odnosno maticom nacije,hoe bosansko dravljanstvo,
konstitutivnost, autohtonost, imenovanje u Ustavu, bosanski
jezik i ugradnju njihove posebnosti u dravne ambleme, tako da
im ova drava doe kao neko boravite. Meutim, drava Crna
Gora je jedina koja je u Preambuli Ustava, uz druge narode,
imenovala i novonastalu politiku i asimilatorsku tvorevinu
Bonjake i bosanski jezik uvrstila u jezike u slubenoj upotebi.
Sedmo, slijede zahtjevi, ucjene i prijetnje od strane insti
tucionalnih oblika organizovanja novonastalih Bonjaka, kao to
su: autentina i srazmjerna zastupljenost u parlamentu, sra
zmjerna zastupljenost u dravnim organima, sudstvu, tu
ilatvu i svim drugim institucionalnim oblicima dravnog
ureenja,izmjene dravnih amblema i sve drugo to slijedi iz
njihovog opredjeljenja i doivljavanja Crne Gore kao domovine,
ali ne i drave. Rukovostvo vladajue politike koalicije DPS
- SDP ima izuzetno blagonaklon odnos prema novonastalim
36

Bonjacima i njihovoj Bonjakoj stranci, tako da udovoljava

skoro svim njihovim zahtjevima, uz istovremeno ignorantski i
marginalizirajui odnos prema Muslimanima.
Prije i u toku popisa stanovnitva 2011. godine, analogno
onome to je raeno prije i u toku popisa stanovnitva 2003.
godine, akteri ostvarivanja velikobonjakog islamskog, naci
onalnog i asimilatorskog programa, udrueni sa reisom Fejzi
em, imamima i hodama,vodili su organizovanu propagandu
i agitaciju u kojoj su koristili sve njima svojstvene metode.
U propagandi i agitaciji se koriste prevarama, besmislenim
tvrdnjama, negiranjima, ignorisanjima i marginalizacijom.
U propagiranje bonjatva su se ukljuili reis Ceri iz Bosne i
muftija Zukorli iz Novog Patara, koji su uoi poetka popisa
stanovnitva, 31. 03. 2011. godine, distribuirali Proglas pri
padnicima Bonjakog naroda u Crnoj Gori Brao i sestre,
kojim ih pozivaju da na popisu upiu:
Nacionalnost Bonjak
Vjera Islam
Jezik Bosanski
Uz mahsus selam. Muftija sandaki Muamer ef. Zukorli,
Reis-l-ulema Dr Mustafa ef. Ceri, Sarajevo, 23. 03. 2011. godine.
Proglas je dijeljen po kuama, stanovima i stavljan u potansku
sanduad.
Da li je ovo politizacija ili antipolitizacija islamskih zaje
dnica i njihovih predstavnika u cilju asimilacije autohtonih
Muslimana Crne Gore?
Na osnovu ega se moe sporiti injenica da je u pitanju
velikobonjaki islamski asimilatorski program. Ni na osnovu
ega, jer to je stvarnost. asnici islamskih zajednica pravdaju
svoju politizaciju time da u Kuranu nigdje nije zabranjeno
politiko angaovanje vjernika islama, pa time znai ni u
diskriminaciji niti asimilaciji drugih naroda. To apsolutno nije
tano, ve se radi o zloupotrebi Kurana u asimilatorske ciljeve.
Skree se panja svim Muslimanima i drugim graanima
da ne vjeruju besmislenim tvrdnjama, jer su negatorske i asi
milatorske i imaju za cilj nestanak, gaenje, nacionalne odre
dnice Musliman i svoenje na vjernika islama,
37

Odnosno, kako oni tvrde, na nepostojeu muslimansku

vjeroispovijest. Nema muslimanske vjere niti vjeroispovijesti,
ve postoji islamska vjera i islamista vjeroispovijest.
U cilju uspjenijeg suprotstavljanja svestranoj antimu
slimanskoj propagandi uoi popisa stanovnitva, Matica
muslimanska je blagovremeno usvojila Plan aktivnosti organa
na pripremama za popis stanovnitva u Crnoj Gori u 2011.
godini.
Matica muslimanska je tampala flajer MUSLIMANI CRNE GORE
Ostanimo ono to smo vjekovima bili,
Budimo ono to jesmo:
Nacionalnost Musliman
Vjeroispovijest islamska
Maternji jezik - crnogorski
Dravljanstvo - crnogorsko
Flajer je distribuiran preko ogranaka, povjerenitava, la
nova Upravnog odbora i jednog broja intelektualaca.
Flajer (naslovna strana) je prikazivan na lokalnoj televiziji
u Bijelom Polju i Ulcinju.
Flajer je objavljen na sajtu Matice.
Uporedo sa distribucijom flajera vrena je distribucija
prvog i drugog broja asopisa OSVIT glas Muslimana Crne Gore.
Oba broja asopisa su predstavljena na press konferenciji, na
Teleziviji Vijesti i Muziko-knjievnoj manifestacijiodranoj
u Podgorici u organizaciji Savjeta muslimanskog naroda uz
svestrano angaovanje lanova organa upravljanja Matice i
njenih ogranaka.
Predsjednik Matice je prije popisa, u listu Dan, reagovao
i polemisao sa negatorskim i asimilatorskim tvrdnjama prof. dr
erba Rastodera datim u intervjuu Pobjedi i u emisiji iva
istina, na TV IN.
Predsjednik, generalni sekretar, lanovi Upravnog odbora,
predsjednici upravnih odbora ogranaka, povjerenici i drugi
38

lanovi i aktivisti Matice muslimanske su aktivno djelovali

na terenu prije i u toku popisa stanovnitva u cilju ouvanja
nacionalnog identiteta Muslimana Crne Gore.
Treba rei da je bilo intenzivnog i raznovrsnog angaovanja
i djelovanja Savjeta muslimanskog naroda i prije i u toku popisa
stanovnitva, ali su izostali eljeni rezultati.
Prema tome, ne moe se sporiti istorijskim niti drugim
saznanjima, dokumentima i zvaninim statistikim i drugim
podacima injenica da novonastali Bonjaci u Crnoj Gori izvode
svoje porijeklo od Muslimana koji su primili bonjatvo. Oni
se nijesu formirali etnogenezom u dugom evolutivnom periodu
ve su politika i asimilatorska tvorevina.
Akteri velikobonjake asimilacije Muslimana treba da
znaju i prihvate nauna i istorijska saznanja da se narodi ne
priznaju i ne proglaavaju. Oni postoje ili ne postoje. Narod
se formira etnogenezom. To su dugi procesi koji se ne mogu ve
zivati za datume, ratove, revolucije i drugo (Dr Vujadin Ru
di, Etnodemografski procesi u bjelopoljskom kraju, CANU,
2003. str. 210).
Treba teiti novom vremenu u kome e svako biti ono
to stvarno jeste i kada e se svaki ovjek suoavati sam sa
sobom. Muslimani su evropski narod, te je odista neshvatljivo
da se Evropa zastrauje islamom a ne pravoslavljem i mranim
srednjovjekovnim duhom koji je puten iz boce te huka na
ratove, umjesto na toleranciju i uvaavanje meu razliitim
religijama i nacijama.
Vjerujem da e potomstvo Muslimana Crne Gore ubrzo
saznati koji su Muslimani bili izdajnici i otpadnici svog naroda,
izvornog kulturnog i nacionalnog identiteta i imena prihvatajui
bonjaku asimilaciju.
ta su oekivali, a ta su sve dobili. Oekivali su lana obeanja
a dobili nita. Izgubili su sve, a nijesu dobili nita
Svi Muslimani Crne Gore koji su prihvatili bonjaku
asimilaciju izgubili su svoj nacionalni autohtoni identitet,
matini narod, maternji jezik, kulturni i nacionalni identitet i
ime, matinu dravu, matino dravljanstvo... Rijeju, izgubili
39

su sve, a nijesu dobili nita. Dobili su samo egoisti, karijeristi,

poltroni i podanici koji se nameu drugom nacionalnom
identitetu, koji ih prihvata kao neizbjenost.
Zahrtjev Matice muslimanske Ministarstvu kulture i
medija da se iznae rjeenje za zatitu kulturne batine Mu
slimana, po Zakonu o zatiti kulturnih dobara iz 2010. godine
i Nacionalnom programu razvoja kulture za svaku godinu, ni
u Akcinom planu nije naiao na spremnost za angaovanje.
Oni, znai, pasivnim odnosom doprinose bonjakoj asimilaciji
kulturne batine Muslimana Crne Gore.
Svestrani i organizovani atak na negiranje i prisvajanje
kulturne batine Muslimana i njeno proglaavanje bonjakom
se najefikasnije vri kulturna i nacionalna asimilacija mu
slimanskog naroda, jer narod bez svoje prolosti, kulturnog
nasljea, znai nema svoju istorijsku etnogenezu i proizilazi da
je politika ili asimilatorska tvorevina.
Neshvatljiv je odnos Ministarstva za kulturu i medije
prema zatiti kulturne batine Muslimana od bonjake
asimilcije, kada je notorno da su novonastali Bonjaci u Crnoj
Gori poliotika i asimilatorska tvorevina koja nema etnogenezu
niti ima istorijskih i drugih saznanja o njihovom postojanju prije
popisa stanovnitva 2003. godine. Kako su onda mogli imati
kulturnu batinu prije postanka 2003. godine?
Oekuje se da rukovodstvo DPS, kao i rukovodstvo SDP,
ipak uvide da je krajnje neodgovorno to to su Muslimani
diskriminisani u odnosu na prava, jednakost, poloaj i ra
vnopravnost sa pripadnicima drugih manjinskih naroda.Vri
jeme je da dravni organi sprovode Ustavom zajemenu za
titukulturnog identiteta, kulturne batine i nacionalnog
identiteta i imena i eliminiu diskriminaciju autohtonih slo
venskih Muslimana Crne Gore.
Poruuje se svim akterima velikobonjake asimilacije
Muslimana Crne Gore i dravnim organima Crne Gore da su
prola vremena kada su se Muslimani zadovoljavali sa onim to
im se daje, a ne to im pripada. Muslimani vie neeprihvatiti
da im se daje jedan poslanik u Skuptini Crne Gore, koji se
40

godinama ne mijenja i koji kae da on nije poslanik Muslimana

nego DPS, bez obzira na toto je preko 95% Muslimana u toj
partiji politiki organizovano i to skoro svi glasaju na izborima
za poslaniku i odborniku listu te partije. Nadam se da su u 21.
vijeku i Muslimani Crne Gore toliko emancipovani i inteligentni
da mogu shvatiti svoj status i poloaj, kada su diskriminisani,
kada su asimilirani i kada su negirani i marginalizovani.
Zbog svega to se deavalo muslimanskom narodu u dalekoj
i blioj prolosti, a posebno to im se dogaa u sadanjosti, veliki
dio odgovornosti snose muslimanski intelektualci organizovani
u institucionanim oblicima nepolitikog organizovanja.
Krajnja je neodgovornost muslimanskih intelektualaca
organizovanih u Savjetu muslimanskog naroda koji u prote
klom petogodinjem mandatnom periodu nijesu dali oekivani
doprinos ouvanju i unapreenju kulturnog i nacionalnog
identiteta Muslimana, eliminisanju tihe asimilacije, diskrimi
nacije i velikobonjake asimilacije. Oni su iznevjerili povjerenja
biraa koji su stavili potpise na njihove elektorske kandidatske
liste. Savjet se nije javno oglaavao ni protiv tihe asimilacije,
protiv diskriminacije niti protiv velikobonjake asimilacije, to
su zakonske nadlenosti i statutarni ciljevi i zadaci. Ako nastavi
sa takvim radom, onda se postavlja opravdano pitanje emu
onda njegovo postojanje, radi linih karijeristikih i drugih
interesa, a ne radi interesa muslimanskog naroda.
To govori da je kod pretenog broja muslimanskih
intelektualaca Crne Gore uvrijeena bespomonost i podanitvo
koje se temelji na shvatanju da bilo kakav individualni napor nema
smisla, te ga prema tome ne vrijedi ni preduzimati. Zatim, da sve
to ne dolazi od vlasti nije u skladu sa voljom naroda, te je
opoziciono djelovanje anatemisano i time neprihvatljivo. Slijedi
i najpogubnije shvatanje da ne treba uvaavati prolost i njena
dostignua.
U savremenim uslovima pomenute mentalne osobenosti
i shvatanja se manifestuju kroz karijerizam, podanitvo, po
ltronstvo, odanu poslunost i time isticanje linog interesa
iznad interesa svog naroda.
41

Krajnje je vrijeme da muslimanski intelektualci, koji imaju

pameti i hoe da misle, koji imaju oi da vide i oni koji imaju ui i
hoe da uju, shvate i prihvate trenutak vremena da djeluju tako da
ocjenjuju sadanjost i trasiraju puteve budunosti svog naroda, jer su
odgovorni moralno za sudbinu svog naroda, kao to su to odgovorni
intelektualci drugih naroda.
Grijee oni muslimanski intelektualci koji se nalaze na
odgovornim dravnim funkcijama, iako ih je malo, da mu
slimanski narod nije u stanju da objektivno cijeni njihov doprinos
i angaovanje za interese svog naroda, kao to je sposoban da
cijeni one kojima je lini, karijeristiki interes iznad interesa
svog naroda. Takvi nee moi jo dugo da sjede u udobnim ili
ministarskim foteljama kao predstavnici muslimanskog naroda
Kako se suprotstavljati velikobonjakoj asimilaciji
Muslimana Crne Gore
Iz opisanog i stvarnog stanja u Crnoj Gori cijeni se da je
neophodno aktivno i svakodnevno suprotstavljanje agresivnoj
velikobonjakoj asimilaciji.
U tom cilju neophodno je:
1. Usklaivanje odnosa izmeu Ustavom zajemenih
identiteta i ostvarivanja i zatite u stvarnosti, jer
izostaje zatita kulturnog identiteta, kulturne batine
i nacionalnog identiteta manjinskog muslimanskog
naroda Crne Gore.
U tom cilju treba dosljedno ostvarivati Ustavom za
jemena prava pripadnika manjinskih naroda u
pogledu obuhvatnosti nastavno-obrazovnim i naunim
programima njihove istorije, kulture i nacionalne
osobenosti, zatite svih identiteta od diskriminacije
i asimilacije, sprovoenje zakonskih prava od strane
nadlenih ministarstava, posebno za ljudska i manjinska
prava, kulture i medija i prosvjete i sporta, jer ona
zaostaju u realizaciji obaveza oroenih Vladionom
strategijom manjinske politike iz 2008. godine.
42

2. Nastaviti sa naunoistraivakim radom i izdavatvom

Matice muslimanske, jer se time na istorijskim i na
unim saznanjima prezentira istorijski evolutivni pro
ces narodnosnog oformljenja, kulturni i nacionalni
identitet i kultura.
3. Na naunoj, istorijskoj i etnolokoj osnovi nuno je sa
znati i prezentirati specifinosti muslimanske nacije,
nacionalnog identiteta i imena.
4. Nastaviti sa novim oblicima institucionalnog organi
zovanja Muslimana politikim, nevladinim udru
enjima, preko ustanova, kako bi se stvorile insti
tucionalne pretpostavke za ostvarivanje nacionalne
afirmacije, statusa i poloaja ovog naroda u dravi.
5. Organizovano i sinhronizovano djelovanje svih obli
ka institucionalnog organizovanja Muslimana u cilju
uspjenijeg argumentovanog suprotstavljanja ne
giranju, diskriminaciji i asimilaciji ovog naroda.
6. Prezentacija naunih saznanja i saznanja naunih i
intelektualnih radnika objavljivanjem knjiga i izda
vanjem asopisa OSVIT glas Muslimana Crne Gore.
7. Djelovanje Savjeta muslimanskog naroda na ostva
rivanju zakonskih i statutarnih ciljeva i zadataka i time
davanje doiprinosa zatiti, unapreenju i afirmaciji
kulturnog i nacionalnog identiteta Muslimana.
8. Uspostavljanje saradnje izmeuMatice muslimanske i
Savjeta muslimanskog naroda, na osnovama zakonskih
i statutarnih nadlenosti i osposobljenosti Matice za
realizaciju naunositraivakog rada i izdavatva od
interesa za muslimanski narod, umjesto bavljenja tim
poslovima petolanih ili trolanih interesnih grupa ili
porodinih nevladinih organizacija kao i pojedinaca,
kojima su prei sopstveni interesi od
interesa
muslimanskog naroda.
9. Stvaranje minimalnih kancelarijskih, administrativnih,
tehnikih i finansijskih uslova za redovnu djelatnost i na
unoistraivaki rad i izdavatvo Matice muslimanske
43

- jedine institucije koja se bavi naukom, istorijom,

etnologijom, etnografijom, umjetnou, kuilturom i
nacionalnim biem Muslimana Crne Gore. Rjeenje
se nalazi u lanu 79 pod 6 Ustava Crne Gore i lanu 9
Zakona o manjinskim pravima i slobodama.
10. Da Ministarstvo za kulturu i medije preduzme akti
vnosti na razrjeavanju pitanja kulturnog nasljea
Muslimana i zatiti od bonjake asimilacije. U tom
cilju Ministarstvo bi trebalo da organizuje raspravu i
ponudi prihvatljivo rjeenje da dio kulturne batine
Muslimana pripada i onima koji su je stvarali kao
Muslimani, a promijenili su nacionalni identitet, iako
kulturna batina nije djevojaka prija koja se moe
nositi prilikom udaje. Kao mogue rjeenje je bez prava
prisvajanja od strane nekog od ova dva naroda.
11. Neophodno je raditi na politikom organizovanju
Muslimana, jer bez toga nije mogue eliminisati di
skriminaciju u pogledu autentine i srazmjerne za
stupljenosti u Skuptini i dravnim organima i insti
tucijama.
Nadati se da su mnogi muslimanski intelektualci i Mu
slimani uopte dostigli takav nivo emancipacije i intelektualnih
saznanja koji e im omoguiti da u 21. vijeku shvate obavezu
ouvanja svog stvarnog kulturnog i nacionalnog identiteta,
svoj status i poloaj i obavezu da doprionose izgradnji Crne
Gore kao drave sa vladavinmom prava u kojoj su svi ljudi
jednaki, ravnopravni, konstitutivni i dravotvorni graani.
(Tekst lektorisao Veseljko Koprivica)

44

Prof. dr Novak Kilibarda

NJEGO IZMEU LEGENDE I IVOTNE ISTINE
Njego kao najenormnija linost u knjievnosti Crne Gore
treba da ima dva pristupa: - strogo nauni i kolsko-praktini. U
ovome radu prvo u ukazati na problematiku kojom njegoologija
treba nepristrasno da se bavi, a onda u pomenuti nekolika detalja
iz Gorskog vijenca koji su prikladni za kolstvo i italaku publiku
multietnike i vievjerske Crne Gore. Konkretno, to su knjievna
ostvarenja koja podjednako mogu biti prikladna lektira za Petra,
Selima i Franja koji su uenici istoga odjeljenja date kole, ili koji
jedan s drugijem komijaju.
Bilo bi i estetski i moralno prikladno da se dvjestagodinjica
Njegoeva roenja proprati nepristrasno, bilo s ideoloko-po
litike bilo s estetske strane. Apologetski stav prema Njegou
pjesniku, posebno tvorcu Gorskog vijenca, koji se formirao im
se to djelo pojavilo 1847. godine, imao je realne potpornike.
S jedne strane, to djelo je isplovilo iz plemensko-knjievnog
mrtvila nahijske Crne Gore, a, s druge strane, saopten je spjev
desetercem koji je vjekovima bio uritmljen u sluhu crnogorske
plemensko-bratstvenike svijesti. I, s tree strane, to je Gorski
vijenac zadovoljavao anti-tursko raspoloenje Crnogoraca
koje se bilo naglaeno aktiviralo poetkom XVIII vijeka. Preko
maloga broja pismenijeh Crnogoraca Njegoev deseterac ovla
dao je sluhom guslara, to je upravo znailo da djelovi to
ga spjeva prerastaju u usmenu Bibliju pravoslavnog ivlja
Crne Gore. Do pojave Gorskog vijenca profili antiislamizma i
antiturstva, to Njego u svome djelu izjednauje, nijesu ni
priblino imali naboj nepodnoljivosti kakav e se ustaliti poslije
45

useljenja Vladiina spjeva u kolektivnu svijest Crnogoraca.

Isto tako, krajnja junako-rodoljubiva idealizacija Lazareve
posmrtne trase za boanska nebesa ovladala je crnogorskom
pravoslavnom svijeu tek poslije popularizacije Gorskog vijenca.
Najznaajniji edok prednjegoevskog ideoloko-poli
tiki sabranog vremena je vladika Petar I Petrovi. Kako u
poslanicama i pismima, tako i u Kratkoj istoriji Crne Gore, i u
deseterakijem i osmerakim pjesmama, jednako se ispoljava
mudrost visoko-moralnog dravnika. On podjednako mudro
ukazuje na podlost lokalnijeh turskih vlasti, koje nanose tete
Crnogorcima, Branima i Hercegovcima, i na opasnost od
monijeh imperija koje mogu zamahnuti na Crnu Goru. Ali
sve je to kazano dravnikom kulturom i bez pomisli na neku
vjeru protiv koje treba slijevati Crnogorce u genocidnu mrnju
prema njoj. Petar I pismom estita Karaoru to je u Srbiji
ustao protiv dahija kao remetilaca dravnog zakona i cara u
Stambolu. Vladika Petar I doslovno kae u pismu Karaoru
od 9. juna 1805. godine:Razumjejui s prevelikim udovolstvijem i
radostiju to Vi sreno i blagopoluno u vojnikim djelam napredujete
i to na takvo dejstvije imadete dopuenje i ferman od estitoga
cara Otmanovia prinosim ja slavu i blagodarenije vsevinjem Bogu,
koji je carevo serdce na to podvignuo, i koji je Vami darovao toliko
neustraimivduh viteke hrabrosti, da proerate i porazite careve
neposlunike i da alostnu raju ispod njihova muiteljstva istergnete.
U jednom pismu Karaoru, koje Petar I upuuje 1811.
godine iz Hercegnovoga, e je bio zajedno s Rusima protiv
Napoleonove najezde, izraava zadovoljstvo to su se sultan iz
Stambola i ruski car iz Petrograda sloili da se zajedniki bore
protiv osvajaa Napoleona Bonaparte.
Drugi jaki edok da genocidnog antiislamizma nije bilo
u Crnoj Gori prije upliva Gorskog vijenca u kolektivnu svijest
Crnogoraca je klasina crnogorska usmena epika. Ili kako se to
struno kae - crnogorska usmena epika prvoga repertoara. Ove
nekolike sljedee rijei poblie e neto rei o tom predmetu.
Vuk Karai e, kao to je poznato, ponjeti slavu svojijem
etirma zbirkama srpskih narodnih pjesama koje e objaviti u
46

Beu i Lajpcigu. Najuzvieniji duhovi tadanje Evrope, J.V.Gete,

J. Grim, A.Mickijevi i dr, bili su zadivljeni poezijom homerske
visine koju je zapisao i objavio Vuk Karai. A najuzvieniju
poeziju Vuk je donio za svoje zbirke od pjesnika-pjevaa koji su
roeni, i jezik nauili, na teritorijama koje danas pripadaju Crnoj
Gori kao meunarodno priznatoj dravi. To su Starac Milija iz
Rovaca, Tean Podrugovi iz Gornjijeh Kazanaca, Starac Rako
iz kolainskoga kraja, Stojan Hajduk od Durmitora, Todor
Ikov iz Pipera, uro Milutinov iz Grahova i dr. Za ovu priliku
izostaviu bogatu usmenu liriku koju je Vuk Karai zapisao
u Boki Kotorskoj.
Od mnogijeh pohvalnih izjava o crnogorskoj usmenoj
epici pomenuu to je Adam Mickijevi izgovorio u svom
predavanju na Parikom koledu. Kae Mickijevi: Sigurno se
ni u jednoj knjievnosti ne moe nai kratka poema tako obra
ena, tako dobro sloena u svijem pojedinostima i dovrena,
kao pjesma o enidbi Maksima Crnojevia.
U pjesmama koje su uslovile najvia akademska priznanja
Vuku Karaiu nema ama ba ni jedne jedine negativne
rijei o islamu i osmanskom caru. ak, epski Marko Kraljevi,
najopjevanija istorijska linost u usmenim knjievnostima ba
lkanskijeh naroda, svoje junatvo iskazuje u obraunu s di
vanijama koji se ne ponaaju po odredbama osmanskog cara
i njegove Porte. Epski lik takvoga nenadmanog junaka Ma
rka zaokruio je pjesnik-pjeva Tean Podrugovi iz Gornjijeh
Kazanaca. U crnogorskoj klasinoj usmenoj epici, iji je elitni
stvaralac Tean Podrugovi, vlada homerski princip. A on
znai da se neprijatelju, odnosno kakvom junaku koga treba
savladati, nita ne zalama od njegova izgleda, junatva i
hrabrosti. Toliko je puta do sada u homeristici kazano da bi
italac Ilijade koji ne zna iji je pjesnik Homer lako zakljuio da
je on trojanski, a ne helenski. Tako bi zakljuio to je trojanski
junak Hektor svojijem vrlinama nadmaio helenskog junaka
Ahileja. U Teanovoj pjesmi, Marko Kraljevi, uz veliki napor i
uz pomo vile Ravijojle, raspori Musu Kesediju od ukura do
bijela grla i onda vie udo nevieno! Musa ima troje rebara,
tri srca i ljutu guju u prsima. Onda Marko proli suze i jeknu:
47

Jaoh mene do Boga miloga

e pogubih od sebe boljega!

Poznati naunik Vladan Nedi rekao je da Turkinja evojka

ljepotom svoga ljudskog ponaanja u pjesmi Teana Podrugovia
Marko Kraljevi poznaje oinu sablju nadmaa Kosovku devojku koju
je saoptila slijepa pjesnikinja-pjevaica iz Grgurevaca u Srijemu,
najuzvienija moralna ljepota, koja se moe nai kod ovjeka.A
najuzvienija moralna ljepota, koja se moe nai kod ovjeka
povjerena je Turinu, starome derviu, u pjesmi Banovi Strahinja
kojuje Vuku saoptio pjesnik-pjeva Starac Milija.
Dakle, niti je naglaeni genocid, koji je ideoloko-politika
dimenzija Gorskog vijenca, izrastao iz istoriografske litarature,
koju predstavljaju vladike Vasilije (1709-1766) i Petar I (17481850)) niti iz klasine usmene knjievnosti koja je zauzela sam
vrh evropske poezije.
Djeaia Rada Tomova, koga je stric mu, vladika Petar I,
doveo na Cetinje obujmie neto kasnije, velikosrpske ruke Sima
Milutinovia Sarajlije, to znai da se eaka svijest Radova
uplovila u velikosrpsku ideologiju, kosovsko-obilievsku
mitologiju i junoslovenski panslavizam koji e se eksplicitno
ispoljiti 1844. godine u Naertaniju Ilije Garaanina. Dijete koje
je dolo na Cetinje s Njegua kao obane jaria i jagnjadi,
kao djeak s pripremljenijem ulima za kasniju knjievnu ge
nijalnost, jednostavno je pokosovljeno i pomiloevieno, odno
sno uvjereno u svetako mjesto cara Lazara na boanskijem
nebesima. Kao to sam ve rekao, Njegoev stric vladika Petar
I, koji je izronio iz tradicije i usmene poezije u kojoj nema
svetoga velikosrpstva, ostao je svojom dravnikom vrstinom
na nivou duhovne tradicije iz koje je iznikao. A kao to emo
vieti, Njego je svoja vrhunska pjesnika ostvarenja podastro
klasinom epikom i lirikom iz Vukovijeh zbirki, ali ideolokopolitiki nervi i sistem njegova Gorskog vijencazacrtao je Simo
Milutinovi Sarajlija i drugi Srbi koji su bili u inovnikoj slubi
kod vladike Petra I.
Razumije se, vladika Petar I u svojijem poslanicama i u
Istoriji Crne Gore ne zaobilazi lukavstva i podvale to struje od
48

islamizovanijeh Crnogoraca koji nastoje da izvlae ekonomsku

korist iz svoje prevjerenosti. Istie Vladika kao oit primjer
nasrt poturenjaka na trgovaku pijacu na Rijeci Crnojevia
koja je zbog svojega poloaja, odnosno svoje otvorenosti, prema
jezeru, moru i planinsko-panjakijem teritorijama, znaila
izazov za bogaenje. Dakle, vladika Petar I ne istie nepoteno
ponaanje prevjerenijeh Crnogoraca kao atribuciju islama, nego
kao osobinu njihove line halapljivosti koja je poetkom XVIII
vijeka izazvala jak sukob s njima. Odnosno desila se osnova
nesloge u dvovjerkoj nahijskoj Crnoj Gori to antiislamski
podatire tematiku Gorskog vijenca, tzv. istragu poturica.
Evo jednog detalja koji konkretnije govori o tzv. istrazi
poturica u nahijskoj Crnoj Gori kad je vladianski poloaj na
Cetiriju imao Danilo Petrovi. Petar I kae u Istoriji Crne Gore:
ujui Sandak-beg da je crnogorski Gospodar (ura Crnojevi
- N.K. ) poa u Mletke a Crna Gora ostala bez svojega zakonitoga
vladatelja, pod naalstvom jednoga Vladike, a pritom videi da se
predjepomenuti poturenjaci u Crnu Goru umnoavaju, stade po
poturikom obiaju svoje lukavstvo upotrebljavati, dajui naredbe
svojim podvlastnijem da niko ne bi usudio se Crnogorcima pakosti i
zla initi, ili na koju stranu etovati dokle ne bi oni poetak uinili.
A meutijem ne prestavae potajnijem nainom unositi u Crnu Goru
posredstvom reenijeh poturenjakah razdor i neslogu.
Dakle, vladika Petar I, koji pominje naredbu vladike Danila
da se predje na ratni obraun sa islamizovanijem plemenicima
i bratsvenicima, ni jednom rijeju to lukavstvo poturenjaka
ne dovodi u vezu sa osmanskijem carem i njegovim devletom,
odnosno kugom ljudskom, kako bi rekao Njegoev alter ego
u Gorskom vijencu, Vladika Danilo. ak jedan detalj iz Gorskog
vijenca, jedna sekvenca objektivne ideje djela, kako bi se to
reklo jezikom teorije knjievnosti, govori o skladnom ivotu
pravoslavnijeh i islamizovanih Crnogoraca krajem XVII vijeka.
Skender-aga, obini islamizovani plemenit i bratstvenik, koga
nije obujmilo poturiko lukavstvo koje prosiplje Sandak beg u
Istoriji Petra I, sa uenjem se pita otkud nesloga u Crnoj Gori.
Kae taj Skender-aga u Gorskom vijencu:
49


ta je ovo, brao Crnogorci?

Ko je ovaj plamen raspalio?

Otkud doe ta nesrena misa

o previjeri naoj da se zbori?
Ni jesmo li braa i bez toga,

u bojeve jesmo li zajedno?

Zlo i dobro bratski dijelimo.

Kosa mlada na groblje junako

sipi je li bulah ka srpkinjah?
Kakav je odnos imao vladika Petar I prema osmanskom
caru i njegovu devletu najbolje kazuje njegov obraun sa
skadarskijem vezirom Mahmut-paom Buatlijom. Skadarski
paa bio je odmetnik od cara turskoga, on je nekolika puta
porazio osmanske tabore koji su sa zapovijeu iz Carigrada
kretali na Skadarski paaluk da ga dovedu u red. Skadarski
paaluk imao je naglaeno znaenje za Osmansku imperiju jer
se nalazio na granicama monijeh drava zapadno-hrianske
strukture. Tome ambicioznom veziru Buatliji pobunjena Crna
Gora, na elu s violentnijem dravnikom i vladikom Petrom
I, bila je otri trn na putu njegove zamisli da formira svoju
dravu na balkanskijem prostorima sve do Tesalije i Soluna.
Istorija zna da je ta Buatlijina megalomanska zamisao dobijala
fluidne podsticaje od nekijeh drava zapadne Evrope. Zato se
logino moe donijeti zakljuak da je pogibija Mahmut-pae
Buatlije na Krusima 1796. godine vie oveselila nego oalostila
cara u Stambolu. Da je poraz Mahmut-pae u boju na Krusima
znaio tetan udar na interese Osmanskog carstva, ne bi taj
poraz otutao turski devlet, pa lino ni pae i veziri s kojijem se
administrativno graniio Skadarski paaluk.
Petar I u svojoj Istoriji Crne Gore bezmalo izbjegava da
postupke napadaa iz paaluka koji remete ivot nahijske
Crne Gore, branskijeh plemena i plemena s hercegovakijem
predznakom, okarakterie kao izraz volje stambolskoga cara
i njegove Porte. Evo jednog primjera takvijeh crnogorskoturskijeh sukoba u vienju Petra I. Kae uzvieni Vladika: Crna
Gora nije imala nigda mira, nego neprestani s Hercegovinom
50

rat, u koji i mlogo putah upomenuti poturenjaci, kakogod i

ostali Crnogorci uastije imahu. Tako i god. 1706. udari vojska
od Hercegovine na pogranina sela crnogorska, no za svoju
nesreu, jer je Crnogorci razbie i nazad stidno prognae.
Kao to se vidi, i u tom sluaju, u kome se istie crnogorska
pravoslavna nadmonost, nie Vladika ne porninje 0smanlije,
odnosno Turke, no samo poturenjake. Prema tome, Petar
I imao je dravniki oprez prema devletu i Stambolu, a
mrnju i sarkazam ispoljavao je prema svojim plemenicima i
doplemenicima koji su naputali svoju vljeru i esto izazivali
sukobe voene linijem interesima. I opet da ponovim, u
pisanoj zaostavtini Petra I nema ama ba ni jedne pogrdne
rijei o islamu, kao oblku religije, ni o Osmanskoj carevini, kao
dravi. A kao to sam ve pomenuo, isto takvo dravniko
dostojanstvo pokazao je Petar I u Istoriji Crne Gore kada govori
o Francuzima, Rusima i Austrijancima. A imao je grdnijeh
nevolja sa svakom pojedinano od tijeh imperija.
Treba naglasiti injenicu da Petar I nazivom domai
crnogorski Turci razlikuje islamizovane Crnogorce od
osmanskijeh Turaka, to znai da prema Osmanskom carstvu
ne treba podstrekavati postojanu mrnju. Petar I domae
poturice smatra izvorom nesloge u ivotu crnogorskog naroda
kao pravoslavno-islamske sredine, ali se uva i od pomisli da
tu njihovu neprilinost povezuje s vjerom koju su prihvatili. Ne
pomilja Petar I da kritikuje Osmanlije to su prihvatili islam,
on samo odbolijeva injenicu to je ne mali broj Crnogoraca
odbjegao od Hrista i priao Muhamedu. Za islam su se u Crnoj
Gori, poto su je osvojile Osmanlije 1496. godine, opredjeljivala
ugledna bratstva i istaknuti pojedinci. Kako to kae Vladika
Danilo u Gorskom vijencu Bijesna se bratstva isturila.
ak prvi crnogorski sukob s Turcima vladika Petar I
tumai kao podlo djelo Venecije. Kae da je mitropolit Visarion
Bajica na poziv Mletake Republike opredijelio Crnogorce da
se zajedno s Mleanima sukobe s Turcima. No turska sila, pod
predvoditeljstvom Sulejman-pae skadarskoga, obrativi se
na Crnu Goru, i poslije estokoga i vrlo krvoprolitnoga boja
(bivega na 1623. god.) izie na Cetinje i razori manastijer,
51

kojega Ivan-beg bjee sagradio. A to se dogodi zato to Zano

Grbii, vlastelin kotorski, koga bjee Republika su 1560 vojske
poslala, izdade Crnogorce i pobjee u Kotor. Tako Crnogorci
izgubie mlogo svoje brae i manastijer, izgubie i svoju
slobodu, dajui pomo reenoj Republiki! I potader ostadoe
domai crnogorski Turci zapovjednici od pazara i kreposti kod
Rijeke Crnojevia, dokle sa sveobtijem soglasijem izabrae
Crnogorci Danila Petrovia Njegoa, protiv njegove volje, za
svojega naalnika i arhipastira...
Dakle, kao injenicu velike crnogorsko-pravoslavne
razljuenosti na islamizovane plemenike i bratstvenike Petar I
navodi razaranje Cetinjskoga manastira. Ado toga katastrofalnog
razaranja dolo je posredstvom Venecije, hrisanske republike
koja je pozvala Crnogorce na sukob s Turcima. Pozvala ih, oni
pristali, a poslije ih preko svoga predstavnika Zana Grbiia
prevarila.
Zaista, mudri oprez Petra I da ne istie isplaniranu istragu
islamizovanijeh Crnogoraca, to e njegov sinovac Rade Tomov
uzeti za temu svoga spjeva Gorski vijenac, ubjedljivo e potvrditi
dokumenti da isplanirane istrage islamizovanijeh Crnogoraca
krajem XVII vijeka nije bilo. Evo jednoga od tijeh ubjedljivih
podataka. Vojvoda Simo Popovi, kolovani Srbin iz AustroUgarske koji je zauzimao znaajne inovnike poloaje u Crnoj
Gori tokom vladavine knjaza/kralja Nikole I Petrovia, kae
u svojim Memoarima kako mu je veliki vojvoda Petar Vukoti,
tast knjaza/kralja Nikole, ispriao da istrage poturicanije
bilo. Pria u Memoarima Simo Popovi ta je uo u knjaevom
dvorcu u Podgorici (na Kruevcu) kad se jedne veeri tamo bio
pritrefio s vojvodom Vukotiem. Popovi taj razgovor s Petrom
Vukotiem, sinom uvenog narodnog mudraca, ovako opisuje:
Bjesmo jednom u ljeto g. 1898, s Knjazom na Kruevcu u dvorcu
Knjaevu, vie Podgorice. Svako vee provoasmo u, razgovoru
do duboko u no. Jedne veeri dolo Knjazu raspoloenje, pa
je sve pria, a to je esto inio, o vladici Danilu, uznosei ga
mnogo, i o Badnjoj veeri. Gorski vijenac znao je napamet, pa
bi uz prianje zgodne stihove iz njega navodio s oduevljenjem.
V. Petar tek bi po koju progovorio... Vojvoda Petar bio je iva
52

knjiga predanja crnogorskih. Njegov otac, Stevan Perkov, bio

je veliki prijatelj vladike Rada i vladika je starca jako potova,
i slua njegove savjete. A bio je zapaijiv i rjeit. Svaki dogaaj
crnogorski, od najstarijih vremena, znava je i pria o njemu, kao da
se sve ono pri njemu deavalo. V. Petar zapazio je sva ta prianja.
Poslije upitah V. Petra ta on upravo zna i misli o Badnjoj veeri.
On me pogleda, pouta malo, obrnu se put vrati, oslunu, uje
li se ko u kuu, pa onda e mi tiho rei: Nije od toga nita bilo.
Turci su se crnogorski sami istraili. Doa vakat, pa ih nestalo.
Nesreni Crnogorac bio ti je vijek vjeiti krvoprolitnik. Bratstva
se krvila iz dana u dan, a etovahu vazda, jer su o tome ivjeli.
Turci domai i Crnogorci zajedno su etovali... Gini danas gini
sjutra, otanali Turci i kad su im kue ostale ve rede i nejake,
koje se nijesu iskopale sasvijem, izdizale su malo po malo preko
granice u Tursku. A bile je nekijeh, koji nijesu bili ni za tamo od
vajde, a ni ovamo nikome od smetnje, pa ostali u Crnu Goru i
prihvatili opet staru vjeru. Tako ti je to bilo, a ono za Badnju vee,
to je pria vladike Rada, i taj zbor o tome uljega je u Crnu Goru
odkad je on ispjeva Gorski vijenac. do tada o tome nikada ni
pomena nije bilo. A Knjaz da to jo bolje utvrdi, ustanovi, da se
ide svake godine trei dan Boia u Bajice, da se slave pet brata
Martinovia, to se u vijenac spominju. A Knjaz lijepo zna da
onoga nije bilo. Tu sam bio, kada mu je Stevan, otac mi, govorio,
da je to sve vladiina rabota, a da se do vijenca vladiina nije
znavalo u Crnu Goru za onu istragu Turaka.
Da zakljuim svoje dosadanje izlaganje u ovom osvrtu na
Njegoa izmeu legende i ivotne istine. Najbolji dokaz da nije
velikosrpska i obilievsko-kosovska mitologija bila uplovia u
crnogorsku kolektivnu svijest prije pojave Njegoeva Gorskog
vilenca, najsnaniji dokaz za to je pisana zaostavtina vladike
Petra I Petrovia i dokumenti koje reprezentujuMemoari Sima
Popovia. Kako je to rekao naslovom svoje knjige Miroslav
osovi Njego je izmislio srpsku narodnost Crnogoraca.
Krupnu ulogu meu injenicama za to postignue ima
antiislamski stav Njegoa u Gorskom vijencu.
Nepristrasna nauka treba da se bavi kontradikcijama u
Njegoevom Gorskom vijencu koje u sada pomenuti.
53

Posveta prahu oca Srbije nije obina dedikacija koja esto

zauzima mjesto ispred datog knjievnog, naunog ili nekog
drugog pisanog djela. Nije to obina posveta datoj linosti, nego
Posveta prahu oca Srbije urasta u ideoloko-politiku platformu
Gorskog vijenca. Njego u Posveti kae da e se devetnaesti vijek
gorditi nad svijema vjekovima jer su se u tom vremenu
iskazali Napoleon, Karaore i drugi istorijski divovi kakve
nijedan vladar nije dostigao u dotadanjoj istoriji. U toj istoj
Posveti pominje silnoga srpskoga cara Duana koga zna roditi
Srpka. Ili nije znao, ili nije htio da vjeruje da je cara Duana
Silnoga rodila Bugarka. Ali moe se nai opravdanje u tome to
je Njego cjelokupno pravoslavlje mogao nazvati srpstvom.
A sada slijede logina pitanja na koja treba da odgovore
apologete Njegoeve antiislamske ideologije koja sijeva sa
vrhunca Gorskog vijenca.
Srbi su primili pravoslavlje od Vizantije, a opismenjavanje
su im pruili Vizantinci - irilo i Metodije. Atos, odnosno Sveta
Gora, zajedniko je svetilite Srba i Grka. Srpski prosvjetitelj,
i prvi srpski autokefalni arhepiskop, Sveti Sava, poeo je svoj
svetaki put na Atosu, a autokefalnost, i to nekanonsku, dobio je od
vaseljenskog patrijarha koji je bio izbjegao s vizantijskijem carem
iz Konstantinopolja u Nikeju. Izbjegao ispred krstako-katolike
vojske koja je zauzela prijestolnicu Vizantije 1204. godine. Pa i
Duanov Zakonik samo je alotropska modifikacija vizantijskoga
zakonodavstva. Dakle, o zajednikim duhovnijem dimenzijama
Srba i Grka moglo bi se opirno govoriti. Ali sve to nije smeta
lo omoalom caru osvajaa, srpskom Duanu Silnom, da treinu
vizantijskijeh teritorija ognjem i maem podvede pod egodu
Srpskoga carstva. Suptilni srpski pjesnik Veljko Petrovi u jednoj
svojoj pjesmi zamilja monoga Duana Silnoga, cara Srba,
Bugara, Grka, Arbanasa i primorskih strana s kojom osvajakom
zamisli silazi niz dvorske stepenice. Veli pjesnik Petrovi:

Oholo pade carska sen na stube,

uljanik plamti sa kamena stola,
a u daljini Sofijino kube
treti ko dojka prelesna i gola!
54

Suptilni pjesnik Veljko Petrovi doarava cara osvajaa

koji zamilja da e se dojmiti Konstantinopolja i crkve Svete
Sofije, onako kake bi se momak dojmio nabujalijeh grudi
rasne evojke. Nije nerealna pretpostavka da rana smrt nije
prekinula cara Duana, a izgleda da je otrovan, ne bi Mehmed
el Fatih imao ansu da se domogne Konstantinopolja i dokraji
Vizantijsko Carstvo. To bi uradio srpski car Duan Silni! E pa
da se moe, trebalo bi pitati Njegoa da li i taj osvaja, Duan
Silni, pripada kugi ljudskoj da je bog ubije. Sad u da citiram
iskaz Vladike Danila koji on izgovara u nonom monologu koji
je znaio preludijum za istragu poturica u nahijskoj Crnoj Gori.
Taj alter ego pjesnika Gorskog vijenca kae:

Kugo ljudska, da te bog ubije!

Ali ti je malo po svijeta
to si svojom zlou otrovala,
no si otrov adske svoje due
i na ovaj kamen izbijuvala?

Neto kasnije isti Vladika kae:

Luna i krst dva strana simvola njihovo je na grobnice carstvo,

sljedovat im rijekom krvavom
u laici grdna stradanija,
to je biti jedno ili drugo.

I jo dva pitanja bi se mogla, da se moe, postaviti pjesniku

Gorskog vijenca. U beskrajno iroke prostore osvajanja
osmanskog sultana Sulejmana Velianstvenoga ubrajaju se i
teritorije na kojijem se islam bio uvrstio na nekoliko vjekova
prije nego to su Turci tu vjeru prihvatili. I ne samo to se na
tijem arapskim i mesopotamskim prostorima islam bio ute
meljio, nego je aplicirao u arhitekturi, poeziji, filozofiji i drugim
duhovnim produkcijama. Sultana Velianstvenog i cara Sil
noga jednako je brinula injenica to ognjem i maem osvajaju
teritorije na kojijem traju vjere kojijem i oni pripadaju i hramove
55

joj podiu, car Duan manastire, a sultan Sulejman damije. Pa,

da nije moda taj osvajaki postupak osmanski sultan iz XVI
vijeka preuzeo od srpskoga cara iz XIV stoljea? ala makara,
razumije se.
I jo jedno pitanje koje bi se Njegou moglo postaviti.
Zato on u Posveti prahu oca Srbije Napoleona Bonapartu
smatra vladaocem kojim se vijek u kojemu je djelovao gordi
nad svijema vjekovima kad je taj katolik s Korzike ognjem
i maem, taman kao da je roeni brat cara Duana i sultana
Sulejmana, ukinuo Mletaku Republiku i osvojio iroke hri
anske teritorije. Prema tome, osvajaki potezi jedne imperije
ne mogu se smatrati kugom ljudskom, a poteze drugog
osvajaa isticati kao ponos vjekova. A ne bi bilo sneruke
postaviti Njegou i sljedee pitanje.
Silna bitka izmeu dva pravoslavna carstva - bugarskoga
(odnosno makedonskoga), kojim je vladao car Samuilo, i
vizantijakoga kojijem je tada vladao car Vasilije II, dogodila
se na Bjelanici 1014. godine. Vizantija je odnijela pobjedu i
zarobila blizu 15000 Samuilovih boraca. Onda je pobjednik,
Vasilije II, naredio da se svi zarobljenici oslijepe, samo da se
svakome stotome po redu ostavi po jedno oko. Potom je car
Vasilije II naredio tim jednookijem zarobljenicima da slijepu
masu svojih ratnijeh drugova odvedu pred cara Samuila. Tu
stravu car Samuilo nije mogao preivjeti nego je od tuge umro.
Eto ta su uinjeli istovjernici, pravoslavci, jedni od drugijeh!
Zamislimo da je koji osmanski sultan uinio takvo zvjerstvo
nad ljudima pravoslavne vjere, kakvi bi se Njegou prostori
otvorili da o islamu govori kao o kugi ljudskoj s kojom hriani
ne mogu postii pomirenje! Po Njegou je luni i krstu na
grobnice carstvo.
I da zakljuim prvi dio ovoga osvrta na Njegoa i Gorski
vijenac. Njegoevom obilievsko-lazarevskom opredijeljenou,
i njegovom naglaenom antiislamizmu, to je konkretizovano
apologetskijem stavom prema genocidnoj istrazi poturica u
Gorskom vijencu, treba nauka nepristrastno da se bavi. Niti treba
zapostaviti Njegoev odurni stav prema islamu i Osmanskom
Carstvu, niti treba zaobii Gorski vijenac kao podsticaj oslo
56

bodilake borbe Crnogoraca koja se iskazala u bitkama kao to

su bile na Fundini, Grahovcu, Vujem Dolu i dr. Ali, naalost,
taj slobodarski antiislamizam, koji je imao pozitivno dejstvo
prije no su se povukle Osmanlije s junoslovenskijeh prostora,
produio se u negativan odnos pravoslavnih Crnogoraca prema
islamskom ivlju u Crnoj Gori, to je posljedovalo i zloine
kakav je bio pokolj islamskog ivlja u ahoviima 1924. godine.
Tom problematikom kao posljedicom ogromne popularno
sti Gorskog vijenca, treba da se bavi nauka, ali njome ne treba
optereivati uenike multietnike i vievjerske Crne Gore.
II
U crnogorskoj knjievnosti neprevaziena je suptilnost
apoteoze enske ljepote koja je ostvarena u liku snahe Milonjia
bana. Jednako opis ponesenosti Vuka Manduia i bajkovitost
ljepote snahe Milonjia bana uzajamno razotkrivaju mitsku,
odnosno boansku, duhovnost koja struji ispod patrijarhalnog
repertoara ivota koji je cjelovito ostvaren u Gorskom vijencu. U
Crnoj Gori, tajno vie nego javno, nije bila prerijetka incestna
ljubav, ali nije zapameno ni dokazano da su se kumovske
kue obrijetale u takvom grenom odnosu. A ljepota Milonjia
snahe takve je nedostinosti da bi tu sveto-kumovsku
amanetnost mogla pokolebati. Ne kae Vuk Mandui da ga
kumstvo spreava da ugrabi tu udatu ljepoticu, nego ga ometa
devetorostruka kumovska veza s kuom bana Milonjia. Snovni
monolog Vuka Manduia kazuje kako se ljepotica obrela pred
zoru i sjela pored ivoga ognja koji gori ispod vedroga neba.
No je bila mjesena. Rasplela vijenac svoje kose do nie pojasa i
otpoela tubalicu, koja za srce ujeda, za everom Andrijom koji
je prole godine poginuo od Turaka u krvavoj Dugi. A vijenac
te njezine kose toliko uznosi muku duu svojom bajkovitou,
pa svekar te ljepotice, ban Milonji, nije dozvolio da se prospe
ta ljepota na dan alosti za njegovijem sinom Andrijom.


alije mu snahin vjenac bilo

nego glavu svog sina Andrije.
57

A napomena da je Andrija poginuo u Dugi krvavoj dovoljno

govori o njegovom zavidnom junatvu i mukosti. Duga je bila
crnogorsko-turski termopilski klanac e se ginulo u junakijem
okrajima. I tradicija i istorija, osobito crnogorska usmenoepska pjesma drugoga repertoara, dokazuju da su pljenidbe
radi, koja je znaila otimanje oruja i ivotnijeh sredstava od
Turaka, ili povratak svoje imovine koju su Turci plijenili, ili
na Dugu krvavu samo crnogorski istaknuti orunici koji su bili
kadri i u najopasniji handarski klin uploviti. E pa sad nije
teko zamisliti kakav je bio vijenac kose, kakve su joj bile oi
koje gore ivlje od plemena i elo ljepe od mjeseca, kakva je
upravo bila ljepota snahe kojoj je svekar podredio uhodani
obiaj da se strie enska kosa kao alost za pokojnikom koji to
svojijem autoritetom zasluuje. Kad bi se moglo ui u lavirinte
dosanjane ljepote, mogla bi se naslutiti nit mukosti koja pove
zuje Vuka Manduia i bana Milonjia.
Dakle, Njegoeva lirska uzvienost ne ogleda se samo
u eksplicitetu datoga dogaaja, nego, i to mnogo vie, u
nagovjetajima svijeh mogunosti dogaanja koja iskazane
rijei podrazumijevaju. Otkud to avo nagna Vuka da
prenoi u kolibi Milonjia? Zato je on budan pred zoru, a
no je mjesena? Otkud se nevjesta, supruga, mlada i bajkovito
lijepa obrete da se pored vatre grije? Kakva je to vatra? Ko je taj
oganj pred zoru naloio? ta e ta vatra ispred kolibe u kojoj
je zanoio devetorostruki kum Vuk Mandui? Moe li sve to
odista biti java, ili je to samo snovienije? No, da kaem i ovo.
Fluidnost vrhunske lirske poezije isto je to i fluidnost vrhunske
muzike. One nam svojijem rijeima i tonovima bude doivljaje i
osjeanja koja se banalizuju kad se prepriavaju. Zato proitajmo
nekolika stiha iz sna Vuka Manduia u Gorskom vijencu:


Kad pred zoru, i no je mjesena,

vatra gori nasred sjenokosa,

a ona ti odnekuda doe,

ukraj vatre sjede da se grije,
uje da svak spava u kolibe.
Tada ona vijenac rasplete,
58


pade kosa do nie pojasa.

Poe kosu niz prsa eljati,

i tankijem glasom naricati

kao slavlja sa dubove grane...
Tui mlada za srce ujeda,

oi gore ivje od plamena,

elo joj je ljepe od mjeseca...
A tek kako je nemogue prepriati, proanalizirati i ocijeniti
sljedeu knjievnu sliku u kojoj se ljepota uznijela iznad ivota:


Blago Andrij e je poginuo,

divne li ga oi oplakae,

divna li ga usta oalie.
ta to u sebi bezimena snaha Milonjia bana, ije se
ni muevijevo ime ne pominje, ei tubalicom za everom
Andrijom? Izgleda da su dobro zakljuili knezovi Rogan i Janko
da su se mogle desiti lomljavine i kumstva i brane vjernosti
prije nego to je zora sinula da se svi probude u kolibama.
Odista, suptilna poezija vie nagovjetava nego to obavjetava.
Pomenuu jo dva enska lika iz Gorskog vijenca.
Sestra Batrieva znai sintezu sestrinske ljubavi prema
brai koja je bila naglaena u patrijarhalnom, plemenskobratstvenickom, drutvu Crne Gore. I moemo komotno rei
da je Njego, kao i u svakom drugom lirskom uzletu u svome
djelu, izrastao iz kriterijuma date kategorije drutvenog ivota
koju je narodna svijest iskazala u usmenoj lirici. Vuk Karadi
zapisao je u Crnoj Gori sljedeu pljesmu:

Sunce zae za Neven, za goru,

junaci se iz mora izvoze
Brojila ih mlada urevica.
Sve junake na broj nabrojila,
do tri njena dobra ne nabroji:
prvo dobro - ura gospodara,
drugo dobro - runoga evera,
59

tree dobro - brata roenoga.

Za urem je kosu odrezala,
za everom lice izgrdila,
a za bratom oi izvadila.
Kosu ree, kosa opet raste,
lice grdi, a lice izrasta,
ali oi ne mogu izrasti,
niti srce za bratom roenim.

E, iz takve crnogorske usmene lirike isplovio je i lik Sestre

Batrieve, odnosno njena tubalica za poginulijem bratom
Batriem i njezino samoubistvo zbog neizmjerne sestrinske
alosti. Dakle, kada se govori o najuspjelijim opisima nekog
ivotnog detalja u crnogorskom plemensko-bratstvenickom
sistemu, detalja koji se sretaju u Gorskom vijencu, moe se
komotno rei da se pjesnik Njego u tijem ostvarenjima, koja su
bez ideoloko-politike primisli, iznjivio iz poetske usmenosti
Crnogoraca.
A sada e, nadam se, biti interesantan i sljedei podatak.
Kao to je istaknuto u prvom dijelu ovoga tiva, Njego u
Gorskom vijencu nema ba ni jednu jedinu svijetlu rije o islamu,
o osmanskijem Turcima, i o domaem islamizovanom ivlju u
Crnoj Gori, odnosno o poturicama kako ih Petar II naziva. A
taj naziv, poturice, je, posebno pod velikijem uticajem Gorskog
vijenca uao u svakodnevni rjenik pravoslavnijeh Crnogoraca.
Meutim, iako Njego nema nijednu pozitivnu rije o islamu i
poturicama, on je jednom lirskom pjesmom u Gorskom vijencu
ostvario sintezu sevdalinske usmene poezije koja je cvjetala u
eher-varoima na jugoslovenskijem prostorima na kojima se
govori istijem jezikom. Istijem jezikom kojega danas s pravom
svaka nacija naziva svojijem imenom. Odista, najsadrajnija
sinteza te poezije je pjesma o Fatimi koju u Gorskom vijencu
izgovara Mustaj-kadija. Ljepota te Njegoeve pjesme opredje
ljuje me da je doslovno citiram:


Ne pla, majko, dilber Fatimu:

udata je nekopata.
60

 Rua s struka nije pala svog,

no u bostan prenesena svoj.

Fatimu e Suljo drati

kako oi svoje u glavi.

Fatima je strukom divota,

oi su joj dvije zvijezde,

lice joj je jutro rumeno,

pod vijencem gori Danica.
Usta su joj parom srezana,

usne su joj ruom udene,

me kojima katkad sijeva

snjena grivna sitna bisera.

Grlo joj je ista fildia,

bjele ruke - krila labuda.
Nad cvijeem gori zornjaa,

a voze je vesla srebrna.

Blago odru na kom poine!
Likom nazovi vjetica u Gorskom vijencu Njego je postigao
dva cilja. Jedan je konstatacija da su poetkom XVIII vijeka
trajali mitoloki refleksi u svijesti plemensko-bratstvenikog
patrijarhaliteta Crne Gore. A izjavom vladike Danila da je
vjerovanje u vjetice potpuna iluzija pisac ukazuje na injenicu
da su se prvaci crnogorskog pravoslavlja ve bili oslobodili
od te mitoloke iluzije. No, drugi i znaajniji cilj koji je pjesnik
postigao je apoteoza materinske ljubavi. Paa skadarski je staroj
eni, travarki iz Bara, zaprijetio da e joj usmrtiti trojicu sinova
i njihove porodice, u kojima ima desetoro unuadi, ako ona,
koja prodaje ljekovite trave po Crnoj Gori, ne izazove krvavu
neslogu meu Crnogorcima koji se pripremaju za napad na
islamizovane bratstvenike i plemenike. Da bi spasila ivot
svoga poroda, starica iz Bara javno se oglasila vjeticom i javno
imenovala vjetice iz crnogorskijeh bratstava i plemena koje su
prouzrokovale vie od pedeset smrti djece i momadi. A to nje
zino prokazivanje vjetica izazvalo je krvavu smutnju u trima
crnogorskijem plemenima. Dakle, da bi spasila svoje sinove i
njihove porodice starica iz Bara je prihvatila uvredljivu ulogu
61

vjetice, odnosno veliku sramotu protiv koje se bori pravoslavna

crkva. Tako je ispalo da je stariino prihvatanje uvredljive uloge
vjetice upravo pohvala majinske ljubavi prema svome porodu.
Baba, travarka iz Bara, odluila je da se proglasi vjeticom kad
je dobila ovu prijetnju od pae skadarskoga:

Ne smuti li, babo, Crnogorce

kunem ti se turskom vjerom tvrdom:
ima doma deset unuadi
i tri sina sva tri oenjena
sve u ti ih zatvorit u kuu
pa u ivi oganj izgorjeti.

Zakljuak
Gorski vijenac kao kolsku lektiru za uenike multietnike i
vievjerske Crne Gore treba izborom tekstova iz njega iupati iz
klijeta unitaristiko-velikosrpske ideologije koja smatra kugom
ljudskom sve to nije pod njezinom egidom. Antiislamizam
Gorskog vijenca, koji je tokom crnogorske oslobodilake borbe
sve do svretka Prvog balkanskog rata 1912. godine, imao
podsticajnu ulogu, treba nauno raslojavati i ocjenjivati. A
neka antiislamizam Gorskog vijenca koristi Srpska pravoslavna
crkva u Crnoj Gori koja Njegoa batini zbog antiislamizma
koji struji iz ideoloko-politikog smjera Njegoeva spjeva.
Graani demokratske, multietnike i vievjerske Crne Gore,
koji potuju Ujedinjenu Evropu i Organizaciju ujedinjenijeh
nacija, neka se slue vrhunskim umjetnikijem dometima
Njegoeva Gorskog vijenca. A takav pristup Gorskom vijencu je
logian i prirodan zato to Njego nije genocidni pjesnik, nego
dravnik koji je genocidni smjer svoje slobodarske politike
natovario na lucidno-pjesniki organizam Gorskog vijenca.

62

Dr Radenko eki

Istorijski institut UCG

BALKAN KAO PROSTOR PROIMANJA

CIVILIZACIJSKIH UTICAJA U SVIJETLU
NEOOSMANISTIKOG KONCEPTA
*
Identitet podrazumijeva uporeivanje meu ljudima i
ustanovljavanje slinosti i razlika meu njima.Danas postaje
najsnanijim instrumentom nacionalne homogenizacije i mo
bilizacije.Stoga je pojam identiteta usko povezan s pojmovima
kulture i drutva, jer se identiteti stvaraju kroz kulture,
odnosno drutva kojima ljudi pripadaju. Radi se o svojevrsnom
ponitavanju malih, nemonih naroda i drava s njihovim
identitetima i kulturama na raun onih monijih. Proces
globalizacije u razliitim varijantama dovodi do destabilizacije
identiteta to se izraava kao kriza identiteta, kako na linom
tako i na kolektivnom nivou. Kako je identitet istovremeno
temeljna ljudska potreba i pretpostavka zajednice, kriza ide
ntiteta vodi ka razliitim vrstama latentnih sukoba.1
Identitet jedne nacije se ipak ne pravi prema instant i
planskim partijskim uputstvima. Danas je dominantna ofi
cijalna, kultura koja je kontrolisana, i u njoj je dominantna
namjena, a ne sadraj. Ona ne izvire iz ambijenta ve se na
Marina Kuzmani Petre, Postmodernistiko shvaanje identiteta
u procesu globalizacije, http://www.zadarskilist.hr/clanci/06112010/postmodernisticko-shvacanje-identiteta-u-procesu-globalizacije
1

63

mee ambijentu. Od kulture se pravi jedna vrsta svojevrsnog

politikog ininjeringa.2
Takoe se razotkriva tvrdnja o iskonskom postojanju
nacije kao mit. Taj mit, na kojem se ustrajava u junoslovenskim
dravama, poznat je kao primordijalni pristup naciji: pri
mordijalni pristup potie od samih nacionalista. Osnovna ideja
pritom je da dotina nacija postoji ve odavno i da se njena
istorija moe pratiti vijekovima unazad. Po tome je nacija ve
doivjela slavne epohe pune junaka i cvjetanja, to treba bo
driti lanove te nacije danas. Problem tog pristupa je to je on
esto u kontradikciji s injenicama. Narodi koji danas postoje,
ne postoje od davnina i nijesu nastali prirodnim putem. I
narodi i nacije su drutveno-politike tvorevine, oni su oblik
udruivanja ljudi u vee grupe. Kakvog obima e te grupe
biti i kakvo ime e nositi, nije zadato nikakvim objektivnim ili
prirodnim kriterijumom, nego je rezultat politike.3 Po uzoru
nazapadnoevropske nacije zapoelo je pravljenje nacija i kod
Junih Slovena. U Jugoistonoj Evropi se stvaranje nacija
odvijalo s razliitim poetnim i zavrnim fazama u toku 19.i
20. vijeka i nastavilo se, mada, ponegdje do danas, proces nije
zavren ili je njegov rezultat neizvjestan.
* *
*
Vjekovni uticaj Turske (Otomanskog carstva) na prostor
Balkanskog poluostrva i Jugoistone Evrope ogledao se kroz
kompleksan odnos: od sukoba, osvajanja i ratova, pa do
proimanja i irenja kultura, umjetnosti, ekonomije. Tokom
etiri vijeka (XV-XVIII) apsolutne Otomanske dominacije ovim
prostorom, irenje i uticaj kulture, obiaja, umjetnosti, religije...
proimao je sve drutvene pore, nameui se kao dominantan
Vie: . Andrijaevi na http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika
=Kultura&datum=2011-11-29&clanak=308910;
3
S. Kordi, Ideologija nacionalnog identiteta i nacionalne kulture, Objavljeno u zborniku U ast Pera Jakobsena,Beograd 2010, str. 225-239.
2

64

reper balkanskih drutvenih standarda. Slabljenje vojne i

politike moi Otomanske imperije tokom XIX vijeka, imalo je
za posljedicu postepeno povlaenje i suzbijanje otomanskog
uticaja sa ovih prostora. Novostvorene balkanske drave su
nastojale da u to veoj mjeri afirmiu svoje line, nacionalne
osobenosti, da prihvate zapadne uticaje i umanje i suzbiju
dotadanje, vjekovne otomanske drutvene standarde i norme.
Meutim, ostali su brojni obiaji, na stotine i hiljade turcizama u
balkanskim jezicima, kao i neke preuzete i ustaljene karakterne
crte. Zajednika crta balkanskih nesporazuma najee se
sastoji u veliini jedne nacije (ili jednog naroda, etnike grupe
ili pak jedne drave).
Balkan i Balkansko poluostrvo su ve ustaljeni geografski
pojmovi.Kao trajno obiljeje turske vladavine ostao je i geografski
naziv jugoistonog dijela Evrope: poluostrvo Balkan.
Poluostrvo je dobilo ime po planinama koje se prostiru od
centralne Bugarske do istone Srbije. Naziv Balkan je turska
rije u znaenju lanac umovitih planina4. Pojam Balkan5
je u meuvremenu nakon raspada Osmanskog carstva, od
geografskog evoluirao u politiki pojam: balkanizacija u smislu
politikih podjela i usitnjavanja drava; Turska je balkanska
zemlja u geografskom, istorijskom i kulturnom pogledu. Zbog
toga je za Tursku Balkan jedan od najvanijih regiona. Turska
Encarta World English Dictionary, Internet: http://www.websitation.org
5
U zvaninu upotrebu kao geografski pojam, Balkan, za evropske krajeve juno od Dunava i Save, uvodi Njemac Johan Avgust Cojne
(Johann August Zeune) 1809. godine. Cojne je elio da i jugoistoni prostor evropskog kopna, analogno (slino) Pirinejskom i Apeninskom poluostrvu, dobije naziv po glavnom planinskom masivu koje se na njemu
prostire. Naziv Balkan je preuzeo od francuskog geologa Amija Buea koji
je tako nazvao Staru planinu. http://www.bastabalkana.com/2011/10/oporeklu-reci-balkan-i-balkansko-poluostrvo/ Neki autori ovaj prostor
Evrope, omeen sa sjevera Savom i Dunavom, a sa juga, zapada i istoka
morima (Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Crnim) daju ovome prostoru
naziv Ilirsko tropolje. vidjeti vie u Jovan Dragaevi, Ilirsko tropolje,
Ratnik, Beograd 1901.
4

65

posebno vidi bliske veze sa Balkanom u socijalnom, kulturnom

i demografskom pogledu. Turska se tu, izmeu ostalog, poziva
na migracije Turaka krajem XIX vijeka, usljed, kako stoji u Final
Declaration: promjena i povlaenja Otomanskog carstva. Oko
sedam miliona Turaka je tom prilikom migriralo sa Balkana
u Anadoliju, koji jo uvijek odravaju intenzivne i bliske
odnose sa svojom rodbinom u balkanskim zemljama.6 Dodatne
migracije Turaka sa Balkana u Tursku uslijedile su krajem 80-ih
godina XX vijeka iz Bugarske (prema turskim podacima oko
300.000).7Naravno da veliki dio ovog iseljenog stanovnitva
ini slovensko islamizirano stanovnitvo.
Znaaj Balkana za Tursku zasnovan je u politikom i
ekonomskom kontekstu i odnosu Turska-Evropa. Balkan je za
Tursku prolaz ka Evropi (thegate to Europe), jer preko Balkana
vode saobraajnice u evropske zemlje. Mir i stabilnost meu
balkanskim zemljama zbog toga je vrlo znaajan za bezbjednost
Turske i za kontinuirani ekonomski i politiki razvoj odnosa
sa Evropom. Turska prema sopstvenoj percepciji osjea
privrenost prema Balkanu i potrebu i dunost prema aktivnom
djelovanju u rjeavanju balkanskih problema u uspostavljanju
harmoninih odnosa i integracije. Svoje obaveze prema Balkanu
Turska zasniva na dubokim vjekovnim istorijskim i kulturnim
vezama nastalim u multinacionalnom i multikonfesionalnom
Otomanskom carstvu i na statusu savremene regionalne si
le u vojnom i ekonomskom domenu. Takoe, i na poziciji
energetskog vorita Bliskog istoka, Srednjeg istoka i rusko
kaspijskog prostora. Sve to podrazumijeva redefinisanje svog
mjesta u Afro-Evroaziji, stavljajui sebe u centar vie raskra
geopolitikih regiona, a ne kao dodatak Evropi i krajnji predio
Declaration, 2nd International Balkan Congress Socioeconomic
Cooperation and Development in the Balkans, April 24-26, 2009, Internet: http://www.tasam.org/Final, 21. 06. 2010.
7
Jefti-arevi, N.., Zapadni Balkan u Turskoj stratekoj viziji, MP
4, 2010 i u www.doiserbia.nb.rs
6

66

Zapada.8Takoe, moderna Republika Turska svoju snagu i

mo temelji i na ukupnim resursima: ljudskim, ekonomskim,
intelektualnim i istorijskim.
Uticaj Turske konstantno je slabio od Prvog svjetskog rata.
Kraj Hladnog rata imao je, meutim, znaajan uticaj na tursku
spoljnu politiku na Balkanu, gdje je kolaps istonog bloka i
jugoslovenske federacije stvorio drugaije uslove, nove krize,
vakuum vlasti i nove izazove za tursku politiku. Ouvanje
stabilnosti na Balkanu postalo je od sutinskog znaaja
za Tursku spoljnu politiku. Nakon priznanja otcijepljenih
republika bive SFRJ, Turska je pruila logistiku podrku u
bombardovanju bosanskih Srba 1995.godine stacioniranjem 18
borbenih aviona u NATO bazi u edi (Ghedi) u Italiji. Avioni
su sluili za obezbjeivanje zone zabranjenog leta u Bosni i
Hercegovini.9Takoe, 1995. Turska je sklopila vojni sporazum
sa Makedonijom, a 1996. sa Bosnom i Hercegovinom. U vrijeme
rastue krize na Kosovu, Turska je u proljee 1998. godine,
u okviru NATO-a, i bilateralno, pojaala vojnu saradnju sa
Makedonijom. U isto vrijeme Turska je pruala politiku i vojnu
podrku Albaniji, Makedoniji i Federaciji Bosne i Hercegovine.
Turska i Sjedinjene Drave preduzele su zajedniku akciju
naoruavanja i obuke hrvatsko-muslimanske vojske u Bosni
i Hercegovini.U bazi blizu Ankare vrena je obuka jedinica
bosanske vojske.10
Zbog procjena i straha da kosovski problem kao oruani
sukob za otcepljenje moe zahvatiti cijelo poluostrvo i time
ugroziti turski nacionalni interes, Turska je odmah pojaala
vojnu pomo Makedoniji. Turska je polazila od toga, da, ako
Albancima na Kosovu prizna nezavisnost, Albanci u Makedoniji
zatraie isto jer ive u bliskim vezama sa kosovskim Albancima.
Time bi izazvali dezintegraciju Makedonije i iri regionalni
Emiliano Alessandri, The New turkish Foreign Policy and the Futire
of Turkey-EU Relations. DOCUMENTI IAI 10 /03 Februari 2010, p. 10,
Instituto Affari Intenazionali.
9
O tome izvjetava dnevni listi Milliyet od 11. februara 1996.
10
Milliyet od 9.juna 1997;
8

67

konflikt, a to Turskoj nije ilo u prilog.Godine 1998.Turska je

zbog svega toga uruila Makedoniji 20 borbenih aviona i vojno
pomogla pomorske snage NATO-a stacionirane u albanskoj luci
Dure.11 Turska je inae tradicionalno doivljavala kosovske i
druge Albance kao bliske i sve Muslimane na Balkanu kao svoje
sunarodnike prema kojima osjea dunost pruanja podrke i
zatite: Kosovari su naa braa i zavetanje nae istorije.12Tadanji
turski predsjednik S. Demirel dodao je da je naa dunost da
spasimo nau brau Kosovare.13Nakon 2000.godine uspostavljeni
su novi odnosi Srbije i Turske u izmijenjenim konfiguracijama
odnosa u skladu sa postojeem stanjem u regionu. Nova turska
spoljna politika prema Balkanu, Zapadnom Balkanu i okruenju
postavljena je na pet optih principa, koji omoguavaju irok
manevarski prostor mirnodopskog djelovanja14:
Ako nijesu uravnoteeni bezbjednost i demokratija,
Turska nema mogunosti uspostavljanja uticaja u svom
okruenju;
Nulti politiki problemi sa susjedima omoguuju Turskoj
uspjeno nastupanje prema okruenju;15
Razvijanje odnosa sa susjednim regionima i ii dalje od
toga;
Privrenost multidimenzionalnoj spoljnoj politici: To
ukljuuje: strateke odnose sa SAD kroz bilateralnu saradnju i
kroz NATO, proces ulanjenja u Evropsku uniju, dobrosusjedski
odnosi sa Rusijom, sinhronizacija politike u Evro-Aziji kao
integralnog dijela konzistentne spoljne politike;
Jefti-arevi, N.., Zapadni Balkan u Turskoj stratekoj viziji, MP
4, 2010, str. 702;
12
Dnevni listovi: Milliyet, 7.4.1999; Aksam, 8. 4. 1999.
13
Turski dnevni list: Anadolu Ajanci, 4. 4. 1999.
14
Jefti-arevi, N.., Zapadni Balkan u Turskoj stratekoj viziji, MP
4, 2010, str. 703;
15
To je, prema D. Tanaskoviu aktivno postavljanje u odnosima sa
susjednim zemljama, kako bi se svi problemi koji u njima postoje, a optereuju
bilateralne veze i ograniavaju manevarski prostor Turske politike na regionalnom i globalnom planu, sveli na nulu. D. Tanaskovi, Turska na putu
neoosmanizma. Dnevni list: Politika 25. 5. 2010;
11

68

 Okvirno djelovanje kao principa Ritmike diplomatije

(diplomatije brzog prilagoavanja datim uslovima i okolnostima
prim. autora). U tom okviru Turska je ostvarila vie uticaja u
meunarodnim organizacijama:
Turska sebe vidi u ulozi prijatelja posebno zemalja
Zapadnog Balkana i monog stabilizirajueg faktora Balkana
kao regionalna sila koja ima i gradi potrebne potencijale za
postizanje svojih namjera. Tu ulogu na Balkanu Turska u
znaajnoj mjeri zasniva na istorijskoj i kulturnoj povezanosti sa
regionom kao i sa namjerama politikog posredovanja i jaanja
uticaja u tom prostoru.16 Istorijske veze Turske i Balkana duge
su oko pet vjekova. One imaju svoju dubinu, mada se razliito
kritiki ocjenjuju. O tome pie turski autor Emruhan Yalcin
povodom sklapanja vojnog pakta izmeu Jugoslavije i lanica
NATO-a Grke i Turske 1953. godine (Balkanski pakt), kada
je Jugoslavija bila ugroena od strane SSSR-a: Otomanska
imperija donijela je regionu stabilnost i jedinstvo i otud poboljala
ivotni standard naroda u regionu i obezbijedila zatitu od spoljnih
osvajaa..17
Srpska istoriografija otomansku vladavinu prikazuje kao
ropstvo.Slinu percepciju dijele i grka, bugarska, rumunska i
crnogorska istoriografija. Takoe bi se mogli od strane veine
balkanskih drava pronai argumenti i injenice koje osporavaju
civilizatorsku ulogu osmanskog osvajanja. Naime, dolaskom
U kontekstu percepcije i osjeaja koji dijele veina balkanskih
muslimana prema svome zatitniku u liku mone Republike Turske,
mogla bi posluiti i sljedea ilustrativna izjava: Prilikom ponovnog
izbora za predsjednika Meihata IZS, muftija M. Zukorli je ukazao:
,,Mi Tursku doivljavamo kao svoju majku, koja je prije 100 godina, zato to
je morala, ostavila svoju djecu. Sada dolazi da nas vidi, Bosnu kao najstarije
dijete, ovo albansko to je ojaalo i nas u Sandaku, kao najmlae dijete, koje se
najvie voli.Kada imate takvu brau i ojaane roditelje, to je predivan osjeaj.
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1046377
17
Staff Col. Dr. Emruhan Yalcin, The developments after the Second
world war and their effects on the turkish foreign policy and on the Balkan,
u: Zbornik radova: Balkanski pakt 1953/1954, Institut za strategijska
istraivanja Odeljenje za vojnu istoriju, Beograd 2008, s. 29.
16

69

Osmanlija u ovaj dio Evrope, tadanje srednjovjekovne drave

su se u to vrijeme nalazile na dosta visokom drutvenom i
kulturnom nivou. Tako da bi se moglo nai uporita i za teze, da
je dolazak i nadiranje Osmanlija ak i zaustavilo civilizatorske
procese i kulturni progres u tadanjoj dravi Crnojevia, srpskoj
despotovini, Vizantiji, Bugarskoj, Bosni.Visok kulturni nivo
knjievnosti, Obodska tamparija Crnojevia, prepisivake
kole, vizantijsko kulturno nasljee koje je proimalo tadanja
srednjovjekovna drutva hrianskih drava poluostrva,
ostavile su brojne kulturne tekovine i djela.Sline argumente
i teze bi mogli iznijeti i za prostor tadanje Ugarske drave,
Dalmacije, Slavonije, Slovenije. Ipak, nesumnjivo je, da je novi
osvaja, tokom vie vjekova upravljanja ovim prostorima
ostavio duboke kulturne, drutvene tragove, obiaje, navike.
Islamizacija velikog dijela domicijalnog stanovnitva, islamska
kulturna batina, arapski i persijski uticaji u knjievnosti,
arhitekturi, jezicima, obiajima samo su dodatno obogatili
ve postojei kulturni nukleus.
Republiku Tursku danas karakterie tenja za mode
rnizacijom i moi. Ona je najvea i najmonija zemlja u ne
posrednom okruenju Balkana i u prostornom (780.580 km2),
demografskom (76,8 miliona stanovnika), ekonomskom (bruto
nacionalni proizvod 608 milijardi dolara) i vojnom domenu.
Vie od 70% stanovnitva je urbanizovano.18
Nova spoljnopolitika koncepcija Republike Turske, do
brim dijelom se zasniva na djelu Ahmeta Davutoglua Stra
teka dubina koja je predstavljena na Zapadnom Balkanu
u Sarajevu. Ona je definisala polazite da je Turska oko est
vjekova bila jedna od najveih imperija u prolosti i vodea
islamska sila. U govoru u oktobru 2009.godine u Sarajevu
turski ministar spoljnih poslova i autor knjige Strateka
dubina (Depth Strategy) Ahmet Davutoglu skicirao je
balkansku komponentu Strateke dubine ili Istorijske
dubine i, u tom kontekstu, najavio je mogunost obnove
Otomanske imperije. On je izjavio: Mi hoemo novi Balkan
18

http://news.bbc.co.uk, 10 april 2010;

70

utemeljen na politikim vrijednostima, ekonomskoj nezavisnosti,

kooperaciji i kulturnoj harmoniji i, izmeu ostalog, dodao: To
je slino Otomanskom Balkanu. Mi hoemo oivjeti takav region
Balkana... Otomanski vijekovi bili su uspjena pria i trebaju biti
obnovljeni.Turska posjeduje, naglaava dalje Davutoglu, sve
potrebne drutvene komponente za takvu ulogu u sutinski
izmenjenim meunarodnim odnosima: demokratski poredak,
prosjeno mlado i dinamino stanovnitvo, formirano civilno
drutvo, stabilnu graansku klasu, trinu privredu i veoma
respektabilnu naunu i tehnoloku infrastrukturu. Zahvaljujui
ovim potencijalima, po miljenju Davutoglua, Turska bi morala
da izae iz okvira dosadanje pasivne spoljne politike i postane neimar
nove politike i ekonomske konjukture, revalorizujui svoje kulturnoistorijsko nasljee i prednosti svog geografskog poloaja.19 Drugim
rijeima, Davutoglu naglaava da Turska vie ne moe biti
periferna drava ija se politika uloga svodi na most izmeu
civilizacija, nego da mora povesti aktivnu spoljnu politiku i postati
centar politikog odluivanja.
Raskidajui sa spoljno-politikom orijentacijom ke
malistike Turske, Davutoglu preporuuje partnerstvo s ve
likim silama (SAD, Evropska unija, Rusija, Kina) i obnovu sfera
svog uticaja, koje bi se teritorijalno poklapale s najvanijim
provincijama nekadanjeg Osmanskog carstva. U tom
konetkstu, domicilno muslimansko stanovnitvo pojedinih
regija posluilo bi kao graevinski materijal za zidanje nove
turske regionalne i globalne moi.20
Osniva Stratfora D. Fridman u knjizi Narednih stotinu
godina predvia da e u blioj budunosti, glavnu rije na Balkanu
voditi ne Evropska unija ili SAD nego Rusija i Turska. Povratak
snanog ekonomskog, ali i politikog uticaja ove bive imperije
vidljiv je ve danas. Don Fefer (John Feffer, Institute for Policy
Studies, London) dalje proiruje tumaenje Strateke dubine u
prilozima Pax Ottomanica (Mir prema modelu Otomanskog carstva)
http://dailynewsmn.wordpress.com/2009/10/29/5-37/
http://www.nspm.rs/prikazi/strategijska-dubina-turske-spoljnepolitike.html?alphabet=l
19
20

71

i Stealth Superpower (Potajna supersila). On, izmeu ostalog, pie:

Danas, dinamini neo-otomanski duh pokree Tursku. Nekad strogo
sekularna, poela je uvoditi umjerenu islamsku demokratiju. Nekad pod
dominantnom kontrolom vojske, sada je u procesu suzbijanja uticaja
vojske putem zakonskih normi... Najkritinije od svega je uvoenje nove
spoljne politike. Prekidajui sa svojom vie od pola vijeka podreenosti
SAD, samostalno kreira sopstvenu geopolitiku ulogu., i nastupa
kao prijatelj prema svim stranama i tamo gde je prethodno bila
persona non grata. Ovdje autor ima u vidu i Srbiju: Malo ljudi bi
moglo zamisliti da bi Srbi mogli zatraiti posredovanje Turske izmeu
razliitih bonjakih grupa u Sandaku.21
U nastupu prema Zapadnom Balkanu Turska vidi svoju
aktuelnu ulogu u posredovanju i izmirenju. Ambasador u
Beogradu, Ahmet Umar, iznosi podatak da u Turskoj ivi
oko 9,5miliona ljudi porijeklom sa Balkana kao i da je turska
zajednica prisutna u Bosni, Srbiji, na Kosovu i cijelom regionu.22
Ahmet Davutoglu je istakao u izlaganju komponente Strateke
dubine u Sarajevu rijeima Imamo vie Bosanaca koji ive u Turskoj
nego u Bosni, vie Albanaca koji ive u Turskoj nego u Albaniji...
Prvorazredni znaaj Bosne i Hercegovine za Tursku Davutoglu
je naglasio i reenicom: Za nas je teritorijalni integritet Bosne i
Hercegovine jednako vaan kao teritorijalni integritet Turske.23
Odnosi Turske i Balkana su uvijek bili vaan faktor odnosa
za iri region.Stoga je prirodno da se turski interesi, uloga i
doprinos razvoju situacije u regionu intenziviraju poslije pada
komunistikih reima i raspada Jugoslavije. Takoe, turski
odnosi sa Vaingtonom dali su diplomatskim i politikim
aktivnostima, vojnom angamanu i sve veem uticaju na
Balkanu posebnu teinu. Treba napomenuti i unutranju
John Feffer, Institute for Policy Studies, London, Internet: http://
original.antiwar.com/ engelhardt/2010/06/13/pax-ottomanica/, 13. jun
2010.
22 Filip Rodi (Tanjug), Povratak starih prijatelja; Internet: http://
www.standard.rs, 04. mart. 2010.
23
Dnevni list Crne Gore: Daily News Montenegro, 29. oktobar 2009,
str. 4.
21

72

dimenziju turskog interesa za Balkan, jer znatan dio ukupnog

stanovnitva zemlje ine ljudi porijeklom iz balkanskih zemalja
koji su izuzetno osjetljivi na deavanja u regionu i zahtijevaju
od vlade da zauzme vrst stav u balkanskim krizama. Kako
studiozno istie A. Davutoglu: Mogu se identifikovati tri
karakteristike Balkana. Jedna je da Balkan, kao regija, predstavlja
tampon zonu (Buffer Zone) u geopolitici. Balkan je tampon zona
u prolazu iz Evrope ka Aziji, iz Azije ka Evropi, od Baltika ka
Mediteranu i ak prema Africi, sa Severa na Jug, s Istoka na Zapad, to
je geopolitika tampon zona:Druga karakteristika je geoekonomska.
Balkan je region transakcija u geoekonomskom smislu i tree:
Balkanski region je region i geokulturnih interakcija.24
Sa ocjenom o loim odnosima u prolosti se slae i
ambasador Turske u Beogradu Ahmet Suha Umar. Ranije smo
imali vrlo loe odnose, naroito poslije proglaenja nezavisnosti Kosova
i nae odluke da tu nezavisnost priznamo.Politika Turske prema Srbiji
nije bila jasno definisana. Ono to sam ja pokuao da uradim jeste da
vladi u Ankari objasnim stvarnu situaciju u Srbiji i regionu. Kada su
dobili pravu sliku, bili su u stanju da usklade svoju politiku. Rezlutat
toga su nai sadanji vrlo dobri odnosi sa Srbijom, rekao je on za
NIN.Od poetka 2009. godine izmeu Beograda i Ankare raa
se prava politika romansa. Predsjednik Abdulah Gul postao
je prvi ef turske drave koji je posjetio Srbiju u poslednje 23
godine. Ovom posjetom razbijen je led i bilateralna saradnja
dobila je neslueni zamah, meudravni kontakti postali su
redovna stvar, a uvedena je i praksa jednomesenih sastanaka
efova diplomatije Srbije, BiH i Turske.25
Nekadanja Osmanska imperija ima solidne odnose i sa
ostalim balkanskim dravama. Tako, odnose izmeu svoje
dvije zemlje Bukuret i Ankara ocenjuju kao idealne.Uprkos
svjetskoj finansijskoj krizi, trgovinska razmjena izmeu ove
dvije zemlje prevazila je sedam milijardi dolara tokom prole
Prof. dr Ahmet Davutoglu, Otomanski vjekovi Balkana su uspjena
pria, sada je treba obnoviti. October 29, 2009 by Daili News Montenegro,
p. 2;
25
http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=50402
24

73

godine.Odnosi izmeu Turske i Albanije u 2009.godini samo

su nastavili da se poboljavaju. Trgovinska razmena izmeu
ove dvije zemlje udesetostruena je u periodu od 2003. do 2009.
i dostigla je vrijednost od 350 miliona dolara.26
**
*
Ovakav povratak turskog uticaja na Balkan, kod mnogih
budi strah od tzv. neoosmanizma ukljuujui tu i neke lanice EU.
U ovom trenutku, turski anganman na Balkanu, a konkretno
na prostoru prethodne Jugoslavije, odgovara SAD, mada ima
i nekih naznaka o kritikim osvrtima na balkansku politiku
Turske.27Meutim, to je prisutan i autentini turski interes i
turska koncepcija. to se tie Evrope, nametljivo nastupanje
Turske na Balkanu, gdje se ponovo govori o obnovi zlatnog
doba Osmanske imperije28, naravno u novom, savremenom
ruhu, izaziva odreeno podozrenje. Ambasador Umar ovakve
tvrdnje kategoriki odbacuje: Kako moe doi do neoosmanizma?
Navedite mi jedan nain za oivljavanje neoosmanizma na Balkanu.
To je stvar istorije. To se zasnivalo na uspostavljanju hegemonije
na ovim prostorima. Mi niti nameravamo, niti imamo mogunost
Vidjeti vie na: http://historia-futura.blogspot.com/2011/03/
povratak-starih-prijatelja-turska-na.html
27
U Wikiliks dokumentu se na vrlo upozoravajui nain istie
uloga efa turske diplomatije Ahmeta Davatoglua koji je svojim stavovima izgleda prozrokovao pravu lavinu reagovanja u regionu.Ovaj stav
povratka u prolost, kombinovan sa turskom tendencijom da ga provede u
saradnji sa lokalnim politiarima islamske orijentacije, konstantno stvara nove
probleme, upozorava se u dopisu ambasade u Ankari Stejt Departmentu. http://historia-futura.blogspot.com/2011/03/povratak-starih-prijatelja-turska-na.html
28
Mi elimo novi balkanski region, utemeljen na politikim vrijednostima, ekonomskoj meuzavisnosti, saradnji i kulturnoj harmoniji. To je bio
otomanski Balkan.Mi emo obnoviti ovaj Balkan.Ljudi to zovu neoosmanizmo.
Otomanski vjekovi Balkana su uspjena pria.Sada je treba obnoviti, istie
A. Davatoglu. http://historia-futura.blogspot.com/2011/03/ povratakstarih-prijatelja-turska-na.html
26

74

i mo da tako neto uinimo. ak ni Amerikanci nisu u stanju da

to uine. Nema nikakvih izgleda da bi mogla ponoviti turska
hegemonija na Balkanu kakva je bila do poetka XX vijeka, ali
je sigurno da ova drava, kao najuspjenija islamska zemlja,
ekonomski najdinaminija i istorijski predvodnik regiona,
barem u izvjesnom smislu vrati ulogu koju je nekada imala.U
tom kontekstu Ahmet Suha Umar kae: Turska ne moe na
Balkanu da bude samo nijemi posmatra. Turska je uvijek bila prisutna
na Balkanu. To je istorija.Ne moete je zaboraviti. I to nije istorija od
nekoliko godina, to je vie od 600 godina. To i jeste na glavni cilj,
da Balkan ouvamo kao miran i stabilan region. Turska se na Balkan
vraa kulturno, mi dijelimo istu kulturu. U srpskom jeziku, na primer,
ima jo 8.000 rei turskog porijekla. U turskom je 3.000 srpskih rei.
Istoriju ne moete negirati Trenutno smo 17.najvea privreda na
svijetu, a oekuje se da emo u narednih deset godina postati deseta
svjetska privreda. U Rumuniji imamo investicije od etiri milijarde
evra, dvije milijarde evra u Albaniji i tako dalje. Politiki ne elimo
dominaciju u ovom regionu.To bi za nas bio samo problem.Mi smo to
uradili jednom i ne elimo vie. Sada je na nekom drugom29
Velike sile, a na prvom mestu SAD, Velika Britanija,
Francuska i Njemaka, nemaju jo izgraen zajedniki stav o
ovakvim spoljnopolitikim zaokretima Turske.30 Tano je da
Vidjeti vie na: http://www.novistandard.com/povratak-starihprijatelja-turska-na-balkanu.html
30
U razgovoru pomonika amerikog dravnog sekretara za
politika pitanja Vilijama Bernsa sa podsekretarom turskog Ministarstva inostranih poslova Feriduna Sinirlioglua naglaeno je da se Evropska unija protivi snanijem angaovanjuTurske na Balkanu, kao i da
SAD sa oprezom gledaju na to. Prema dokumentu kojeg je ameriki
ambasador iz Ankare poslao u Vaington, u februaru prole godine,
nakon susreta dvojice diplomata Sinirlioglu je Bernsu otkrio da postoji odlunost turske vlade da se suprotstavi stalnim naporima EU da
iskljui Tursku na Balkanu. U dopisu se otkriva da je pojaano tursko
angaovanje izmeu BiH i Srbije rezultiralo time da je Turska uverila
tadanjeg predsedavajueg Predsednitva BiH Harisa Silajdia, koji je
dan ranije bio u Ankari, da odustane od isticanja srpskog genocioda.
http://historia-futura.blogspot.com/2011/03/povratak-starih-prijateljaturska-na.html
29

75

Turska uvaava politike interese i zahtjeve anglo-saksonskih

zemalja, ali je istovremeno spremna i da im se suprotstavi
ukoliko to zahtijevaju njeni sopstveni strateki politiki
interesi. Turska ih nikada nee rtvovati da bi ugodila svom
pokrovitelju s druge strane Atlantika. U tom kontekstu bi
trebalo i tumaiti neke izuzetno zanimljive politike manevre
turske vlade, koji su neprijatno iznenadili SAD: povlaenje
svog ambasadora iz Vaingtona na konsultacije zbog
usvajanja rezolucije u amerikom Kongresu kojom je progon
Jermena u Turskoj za vrijeme Prvog svetskog rata ocijenjen
kao genocid; zatim, zaotravanje odnosa sa Izraelom povodom
ugroavanja poloaja Palestinaca u pojasu Gaze; davanje
podrke predsjedniku Irana Mahmudu Ahmadineadu (inae
otvorenom amerikom neprijatelju), te pristupanje gasnom
aranmanu sa Rusijom Juni tok.31 Sve ovo potvruje da
Turska tei da samostalno vodi svoju spoljnu politiku, te da bi
takav njen nastup trebalo oekivati i u bliskoj budunosti.
Sam po sebi, neoosmanizam nije ni dobar ni lo. ak bi se
moglo priznati da i ima neku vrstu legitimiteta.Ako Njemaka
moe da titi interese Slovenaca i Hrvata, a Rusija interese
Srba, zato Turska ne bi mogla da titi interese Bonjaka i
Albanaca.Ovo je u sutini legitimno pitanje.Zbog toga ne bi
trebalo unaprijed osuivati neoosmanizam.Ima miljenja koja
naroito apostrofiraju pragmatinost moderne turske spoljne
politike, smatrajui je kontinuitetom nekadanje osmanske
tradicije, ime se neoosmanizmu eli pribaviti odreeni vid i
ruho istorijskog legitimiteta.32
Balkan kao nasljee nekadanje otomanske Rumelije,
kljuan je po nekim autorima za uobliavanje koncepcije i
politike koju kritiari nazivaju neoosmanizmom, jer nije samo
jedan od regiona nekadanje imperije, pa mu se Turska sada
spoljnopolitiki vraa, ve i zaviajni i jezgreni predio formiranja
Vidjeti vie na sajtu Nove srpske politike misli http://www.nspm.
rs/prikazi/strategijska-dubina-turske-spoljne-politike.html?alphabet=l
32
L. A. Stone, Turkish Foreign Policy: Four Pillars of Tradition, Journal
of International Affairs, 6, 2, 2001, str. 16-17.
31

76

neoosmanistikih pogleda na sebe i na svijet. I pomenuti A.

Davutoglu je na tom fonu istakao, da je: Osmansko carstvo bilo
prvenstveno balkanska zemlja.33 M. Todorova u Imaginarnom
Balkanu konstatuje: da je pola milenijuma osmanske vlasti donijelo
poluostrvu, kako ime, tako i najdui period politikog jedinstva.
Todorova dalje podvrgava analizi mehanizam osmanskog
nasljea, istiui da ono nije stvar rekonstruisanja prolosti,
ve konstruisanja prolosti kroz istoriografiju, prozu, novinarstvo,
svakodnevni diskurs34
Iako se samo 3% njene teritorije nalazi na Balkanskom
poluostrvu, savremena Turska nastoji da osigura ulogu
regionalnog politikog, vojnog i ekonomskog predvodnika.
Treba citirati opet A Davutoglua: Ne bi se smjelo zaboraviti da
je sudbina Osmanske drave zapeaena na Balkanu. Turska koja
ne bi bila u stanju da na Balkanu stvori zagranine zone uticaja, ne
bi mogla uticati ni na ire meunarodne odnose, a ni na regionalne
balanse.35
Novostvorena sekularna Republika Turska je u najveem
dijelu XX vijeka bila zauzeta svojim unutranjim problemima i
previranjima. Kraj Hladnog rata, promjena konstelacije snaga
na globalnoj svjetskoj pozornici, ekonomsko snaenje Turske
i njen uticaj i znaaj za muslimane u Balkanskim dravama
doveli su do jaanja njenog politikog i ekonomskog uticaja na
ovom prostoru. Znaaj Turske prelazi regionalne okvire, kako u
politikom, tako i u ekonomskom pogledu. Od prostora Srednje
Azije, preko Kavkaza, pa sve do prostora Jugoistone Evrope
prisutan je pojaan ugled i uticaj Turske. Nova geopolitika
koncepcija, Davutogluova strategijska dubina Turske spoljne
politike, potpomognuta impresivnim privrednim rastom
drave i znaajem i ulogom u okviru Sjeveroatlanske vojne
Vidjeti vie u: D. Tanaskovi, Neoosmanizam povratak Turske na
Balkan, Slubeni glasnik, 2010, str. 89-90;
34
Marija Todorova, Imaginarni Balkan, igoja, Beograd 1999, str.
26-27;
35
Ahmet Davutoglu, Strategijska dubina, str. 322;
33

77

alijanse, kao i konstelacijama globalne ahovske table - vraa

Tursku na prostor Balkana.
Novi vid geopolitike, u formi geoekonomije, izvoza
kapitala, investicija, slobodne trgovine, predstavlja polje za
nove vidove interakcije sa balkanskim dravama. Modernizacija
i ekonomski razvoj Turske stavljeni su u prvi plan, tako da je
geopolitika ustupila mjesto geoekonomiji. Odnosno, radi
se o tenji da se povee tradicija jake drave i modernog
doba. To vie nije tenja ka bukvalnom usvajanju i imitiranju
Zapada i zapadnih vrijednosti, ve nastojanje da se u turskom
privrednom razvoju to vie koriste moderna dostignua
u pogledu novih tehnologija i znanja. Geoekonomija koja
sublimira ekonomske, geografske, strateke, politike i kulturne
resurse jednoga prostora, postaje nezaobilazan segment i polje
spoljnopolitikog djelovanja u savremenom svijetu. Zajedniko
obiljeje geopolitike i geoekonomije je to su obje metod
analize i tumaenja odnosa snaga na meunarodnoj ravni.
Geoekonomija je istovremeno i svrha i sredstvo geopolitike
kao prakse. Politika mo se od pamtivijeka koristila radi
ostvarivanja ekonomskih ciljeva. Geoekonomija se oslanja na
ekonomska sredstva. Ona iskljuuje nasilje.36
Ne manje znaajan vid povratka uticaja Republike
Turske na Balkan, jesu i razliiti oblici kulturno-umjetnikog
djelovanja, a koji bi se mogli podvesti pod vid difuznog
propagandnog djelovanja. Radi se o upotrebi difuzne i indirektne
propagande i prikrivenih vidova propagandnog djelovanja,
koje koriste: irok spektar nepolitikih sadraja u nepolitikoj formi
ali sa odreenim politikim ciljevima i zadacima.37 Televizijske serije,
Blagoje S. Babi, Odnosi Kine i EU geoekonomska osovina u razvoju, MP 3, Beograd 2010, str. 419;
37
One djeluju na dui rok i proizvode trajnije efekte, cilja se na
dublje nivoe ljudske psihe, na duboko ukorijenjene stavove, kolektivne
predrasude. Ona nema konkretne, trenutne politike ciljeve ili barem
oni nijesu odmah uoljivi, ima samo drugaiji oblik i njoj prilagoeni
sadraji politike propagande: tako se opti politiki ciljevi ne propagiraju otvoreno i direktno eksplicitnim sadrajem poruke, javnost se ne
uvjerava direktno u progresivnost neke politike, ideja, stavova i sl.
36

78

tv novele, filmovi, pozitivno djeluju na promjene ustaljenih

predrasuda i stavova i afirmiu novi pogled na Tursku i njenu
ulogu na Balkanu.
**
**
Ljudi koriste razlike ne samo da unaprijede svoje interese
ve i da definiu svoj indentitet.Interakcije izmeu ljudi razliitih
civilizacija poboljavaju njihovu civilizacijsku svijest. Naravno,
za savremeno razumijevanje kompleksnosti civilizacijskog
susretanja i proimanja, za prostor Balkana, kao produkta
razliitosti batina, savremena Turska je prirodan partner i
moan susjed. Moderna Turska bi trebalo, da za ovaj prostor
za koji je inae vezuju duboke vjekovne kulturno-istorijske
niti, predstavlja pokretaku i vodeu ekonomsku snagu i time
doprinese stabilnosti i prosperitetu u cijelom regionu.
Zajednika crta balkanskih rasprava najee se sastoji u
veliini jedne nacije (ili jednog naroda, etnike grupe ili pak jedne
ve posredno isticanjem markantnih rezultata koje ostvaruje zajednica,
vlada, institucija - to treba da doprinese afirmativnom odnosu prema
odreenoj dravnoj politici. Radi se dakle na stvaranju opte povoljne
klime u javnom mnenju, o formiranju prilagodljive strukture linosti, o
svojevrsnoj pripremi terena za direktniji, trajniji i otvoreniji vid propagandnog djelovanja. Dakle, na pripremanju pojedinca ili grupe da
kasnije lake prihvati konkretnije politike sadraje postizanjem opteg
pozitivnijeg odnosa prema sistemu, ideji, politici. Do neke mjere slino
znaenje ima i pojam subpropagande, a pod tim se podrazumijeva irenje
odreene ideje u duem razdoblju, a koja nije bliska odreenoj javnosti.
To je proces stvaranja odreene psiholoke podloge koja olakava komunikaciju i spremnost da se prihvati neki sadraj koji u datim, realnim
okolnostima nema kritinu veinu pristalica. U toj funkciji, objavljuju
se knjige, bilteni, odravaju konferencije, daju donacije, stipendije, finansiraju istraivaki projekti, stvaraju lini kontakti, organizuju seminari, skupovi, plasiraju se tv serije, filmovi... Ta djelatnost esto i nije
neposredno propaganda, koliko je u funkciji olakavanja prihvaanja
eventualne propagandne poruke. (vidjeti vie o ovim oblicima propagandnog djelovanja u: Z. Slavujevi, Politiki marketing, igoja-FPN,
Beograd 2005);

79

drave). Procestranzicijeubivimsocijalistikimzemljamapokaz
aosemnogoviebolnimnegotosepretpostavljalo, jer se radilo
prevashodno o planskim privredama, na osnovama dravne
(drutvene) svojine. U situacijama vrijednosnog vakuuma,
pojedinac suoen sa novim i okantnim drutvenim odnosima,
se vraa onim uporitima za koja smatra da su vra. Nalazi ih
u naciji, religiji. Dolazi do akumuliranje frustracija, nepovoljne
i nejasne perspektive i neizvjesne budunosti. Tako praznina
nastala nestankom jednog (komunistikog) drutvenog sistema,
jednostavno stvara novu zamjenu, koja e odrediti ta je dobro
a ta zlo, strukturu drutva, kreirati nove neprijatelje, novu
verziju svijetle budunosti i pompezne i bogate prolosti
vlastitog naroda i nacije. Tada su ljudi spremni da prihvate
autoritet, da nekritiki prihvate dominantne drutvene norme
kao i da esto i na agresivan nain iskau svoje nezadovoljstvo
i netrpeljivost prema pripadnicima drugih drutvenih grupa.
Nacionalna kultura ostaje osnova svake posebne kulture u
onoj mjeri u kojoj potvruje i izraava identitete naroda kojem
pripada i povezuje ih s kulturama svijeta.Njemaki filozof
Jirgen Habermas, priznaje da uprkos svemu mondijalizacija
prisiljava nacionalnu dravu da se otvori razliitosti oblika
kulturnoga ivota, koji su joj strani ili nepoznati.38
Usljed razvoja komunikacijske tehnologije svijet je po
staojedinstven sistem, a vezaizmeu dva subjekta u razliitim
djelovima svijeta nerijetko se ostvaruje u roku od nekoliko
minuta. Stvaranje ekonomskih, kulturnih i politikih integracija
u uzrono-posledinoj je vezi sprocesom globalizacije.Svjedoci
smo rastue meuzavisnosti izmeu drava irom svijeta i
odvijanja niza nezavisnih procesa koji se odvijaju i obuhvataju
drave, regione, itav svijet. Ovaj splet svih odnosa kojima se
povezuju brojni uesnici na dravnom i regionalnom nivou,
pa i civilizacije u raznim oblastima naravno da ima uticaja
i na nae podneblje. Globalni svjetski trendovi nijesu zaobili
ni prostor Crne Gore. Pretvaranjem cijele planete u jedno
P. Matvejevi, Nacionalna kultura i mondijalizacija, prema: a
sopis Danas, decembar 2005.
38

80

globalno selo, gdje se uticaji sa jednog kraja svijeta prelivaju

u drugi i gdje (sve)mo informacionih tehnologija i medija
omoguava da barem virtuelno posjetimo bilo koji dio svijeta,
da upoznamo na taj nain razliite kulture, svakako da ima
efekta i uticaja na Crnu Goru i njen kulturni i opti drutveni
milje. Globalizacija ima i negativne i pozitivne aspekte, ali
svakako donosi znaajne promjene, a moglo bi se rei i korjenite,
fundamentalne transfrormacije drutava. Globalizacija kao
fenomen dominantno proima i obiljeava sve aspekte sa
vremene zbilje. Tako je i proimanje i kulturni i ekonomski
uticaj Republike Turske na Crnu Goru vidljiv i prepoznat.
Sve to batine razliite civilizacije na prostoru jedne
drave, inkorporira se i ini njenu kulturnu batinu. Mali
prostor Crne Gore, obiluje brojnim kulturnim i istorijskim
vrijednostima. Malo koje podneblje u svijetu se moe pohvaliti
takvom kulturnom zaostavtinom. Stoga bi prostor Crne Gore,
kao izrazito bogat kulturnim nasljeem, gdje svaka stopa
odie istorijom, trebalo da i pored praenja globalnih trendova
i integracija sauva svoj neosporni indentitet i prepoznatljivost,
svoj duh, obiaje, bogatu kulturnu batinu. Jer, takvim spojem
patrijarhalnog i tradicionalnog pravoslavnog segmenta
sa orijentalnom batinom i kulturom, dodatno obogaeno
mediteranskim uticajima malo koji drugi prostor bi mogao da
se pohvali. Crna Gora nakon 1878, godine postaje vieetnika
i multikonfesionalna zemlja. Kada se drava proirila na
krajeve naseljene muslimanima i katolicima, posebno se vo
dilo rauna o toleranciji prema stanovnicima druge vjere
i nacionalnosti.39Crna Gora egzistira na razmei raznih
civilizacijskih uticaja, a njen sveukupni razvoj bio je ispresijecan
brojnim krizama i ratovima. Crnogorsko bogatstvo razliitosti,
njegovanje multikulture, meusobno uvaavanje i suivot
Kao punopravnim graanima njima su dostupne sve dravne slube
ne iskljuujui ni najvie poloaje. Jer, kao to dobar otac ne ini razliku izmeu
svoje ece, tako ni knjaz Nikola ne pita ko je kakve vjere, nego samo je li zasluan
i sposoban- prema Prema . Prelevi, J. Marku, Kruna optoena trnjem, Veernje novosti, 27. jun 2010.
39

81

razliitih etnosa i vjera odslikavaju na globalni svijet u malom.

Potrebno je uloiti dodatni trud ka izotravanju senzibiliteta za
raznolikost i suivot razliitih kultura i percepcija.
Nadam se da se ovom skromnom analizom i presjekom
savremenih geopolitikih odnosa i interesa, donekle uspjelo
pribliiti znaaj i dubina meusobnih interakcija balkanskih
naroda i drava.

82

Prof. dr. sc. Sran Vukadinovi

Centar za drutvena istraivanja Podgorica

KULTUROLOKA PARADIGMA IDENTITETSKOG

ISPOLJAVANJA
Saetak. Egzistiranje mnotva identiteta na jednom prostoru
je razliitost koja predstavlja specifinost i odreenu komparativnu
prednost u drutvenom bivstvovanju, u odnosu na drugi homogeniji
areal. Na Balkanu razliitosti identitetskog postojanja su neto od ega
se ne moe pobjei i to je, esto, prouzrokovalo konflikte i sukobe.
Konfliktnost prouzrokovana nerazumijevanjem razliitosti identiteta
je pratilac ivotnih zbivanja na balkanskom prostoru. U drugim
identitetskim obiljejima se ne rijetko vidjela opasnost po sopstveno
egzistiranje.

Kada se dublje ue u sutinu konfrontiranja identiteta

zapaa se da je konfliktnost posljedica odreenih predradsuda
i sterotipija, prema onome drugome ili treemu. Pored toga,
obiljeje meuidentitetske konfliktnosti na Balkanu nosi
specifinosti nepoznavanja kulturno identitetskih svojstava
drugih. Kultura mira u balkanskom suivotu je neto to se
konstituie na razumijevanju, toleranciji, nestereotipizaciji,
i prije svega, poznavanju drugosti. Naravno, streotipi e po
stojati, ne samo u prolosti i sadanjasti, nego i u budunosti.
Kada se tome doda jo i mitomanija u objanjenju i tumaenju
meuidentitetskih odnosa na Balkanu nastaje konfuzija koja
kulminira destrukcijom i konfliktnou. Temeljnu odrednicu
kulture mira ini obrazovanje i odgajanje, prije svega, mlaih
generacija, ne na streotipijama i mitomaniji, nego na promiljanju
koje potuje i uvaava razliitosti, a zasniva se na sopstvenom
83

misaonom, racionalnom i emocionalnom iskustvu. Rezultanta

toga procesa dovee do konstituisanja zajednikog identiteta,
koji e biti iri od onog regionalnog balkanskog. iri identitet
e biti zasnovan na vrijednostima, a ne na interesima.
Kljune rijei: kulturoloka paradigma stereotipije
mitomanija identitet - ispoljavanje kultura mira.
PARADIGM OF CULTURE IDENTITIES DEMONSTRATE
Abstract. Multitude identities in ones areal is different which to
portray specific and certian comparative advantage in social egsistency
in relations in second chomogeny ambient. In Balkans different
identities steadyness from what is non runaway and what is often
cause conflict and clash. The conflict cause nonunderstanding different
identities is escort life to happen in Balkans place. In second identities
characteristic is non dispersed to see danger with own existency.
When is tree to enter in essence confronting identities to notice
that is conflict consequence certian prejudice and stereotype toward
that second or third. Culture of peace in Balkans withlife is something
what is constitution in understanding, , tolerancey, nonstereotype,
and before to know different. Of course stereotypes to be steadyness
non onlx past and present times, them will be in future. When to pass
and mythomania in to explanation and interpretera interidentities
relations in Balkans to begin confusion which culminate destriction
and confliction. The basic decree culture of peace magic education and
upbringing, young generation i n non stereotype and mythomania
them in clever which is respect and consider reasons defferent , and
to found in own thought rational and irrational experience. The result
that process is constitution common identities which to be wide from
regional Balkans. The broad identities will be establisch in values, non
interest.

Key words: paradigm of culture stereotype mythomania

identities demonstrate -culture of peace.
84

1. Paradigma kulture mira

Kljuno pitanje prevazilaenja balkanskih napetosti
obuhvata razumijevanje mnotva identiteta, njihovog pri
hvatanja i tolerisanja. Glavni inioci drutvenih, kulturnih
i aktuelnih balkanskih prilika i njihova dekonstruktivnost
je uslovljena identitetom i njegovim razumijevanjem. Sva
nastojanja da se balkanska drama svede na neki od ideologijskih
modela pokazuje se nedovoljnim znanjem i manjkom moralne
i politike odlunosti. Bez razumijevanja
nacionalizma
kao pokretaa sloene raspodjele etno-nacionalnih i etnoreligijskih napetosti i sukobljenosti u cijelom balkanskom
prostoru, nije mogue razviti modele drutvenog, kulturnog
i ekonomskog bivstvovanja i graenja evropske budunosti
regiona. Prikrivanje nacionalizma navodnim nacionalnim i
identitetskim interesima jedne grupacije, obino one koja je
brojano i na drugi nain dominantna, je najbanalnija malignost
koja uruava drutveno tkivo. Dekonstrukcija znanja o tome
jeste potreba i obaveza kulture mira, kao poeljnog naina i
stila ivota, na balkanskom prostoru. Razvijanje kulture mira
sa svim navedenim intencijama je dominantna i prvenstvena
obaveza poslenika mira i suivota, upravo iz one populacije koja
je bila ili jeste uzronik dekonstruktivnog dejstva u ambijentu,
a koje je zasnivano na nerazumijevanju identiteta ili pokuaju
nadvladavanja jednog drugim. Razorne posljedice nedostajanja
takve svijesti u remetilakom i dekonstrukciji sklonom
identitetskom okviru, i na njoj utemeljenog ideologijskog dje
lovanja, vidljive su, naroito, poslednjih desetak godina starog, i
isto toliko ljeta novog milenijuma. Nerazumijevanje egzistiranja
mnotva identiteta i njihove koegzistencije kroz kulturu mira,
uoljivo je u uruavanju drutva i s njim povezanom politikom,
kulturnom i ekonomskom agonijom.
Mogunosti za izlazak iz aktuelne identitetske drutvene
zaprijeenosti postoje. Isto tako mogue je ocrtati politike,
ekonomske i kulturne promjene na Balkanu, koje bi prevladale
nerazumijevanje egzistencije identitetskih razliitosti. Meu
85

prvotnim mogunostima, te promjene treba da prevaziu

svijest o tome da na tim prostorima svi govore istim jezikom.
Moda ga svi ne zovu istim imenom, ali to je manje bitno, od
injenice da ga svi razumiju. Lingvistiki to je isti jezik. U smislu
prevazilaenja protivurjenosti jako je dobro i vano da svi na
balkanskom prostoru mogu itati jedni druge, i da karavani
i sajmovi knjiga mogu hoditi s jednog na drugi kraj prostora
koji su urueni u estokom konfliktu. Ushienje radi toga je
vidljivo kod znaajnog broja populacije koja ita bez problema
i predrasuda djela iz bosansko-hercegovakog, crnogorskog,
hrvatskog ili srpskog identitetskog jezikog prostora. Vrijeme
i dogaaji na Balkanu ine svoje. Prije samo desetak godina,
posljednjih ljeta drugog milenijuma, nezamislivo je bilo da
u knjiarama, na sajmovima ili kioscima tampe, jednog
identitetskog ili makar dominantnog podruja, budu prisutna
tampana i knjievna djela iz drugog ili treeg ambijenta. Radi
daljnjeg razvijanja svijesti o razliitosti identiteta i njihovoj
normalnoj koegzistenciji ne treba insistirati na nekim tezama
koje za odreeni identitetski prostor nijesu dobrodole, kao
recimo da je rije o istom jeziku. Ali se za poetak moe rei da
je rije o istoj italakoj publici.
Kultura mira osim znanja i razumijevanja trai strpljenje
i postupnost. Pored toga trai i uspostavljanje standarda,
makar i minimalnih, koji za poetak komunikacije nijesu
sporni i koji za jednu knjigu, film, teatarsku predstavu, likovnu
izlobu, kao i iri kulturoloki i drutveni in, a koji su svojom
strukturom zanimljivi ili mogu biti takvi, ne znae gotovo nita.
Za dobro, zanimljivo i kvalitetno kulturoloko i drutveno
djelo neke nedoumice i navodni standardi ne predstavljaju
nikakve prepreke. A razliitosti koje postoje i koje su prisutne
ustanovljavaju se prema onim identitetima koji su i prostorno,
a i strukturno, bliski ili bliskiji. Zbog toga je kultura mira i njeno
shvatanje i poimanje identiteta jedan opipljivi auditorijum
svih razliitosti i svih bliskosti. Razliitosti i bliskosti se mogu
shvatati i dvojako, ali kvalitetna i zanimljiva drutvena djela
ine tu paradigmu.
86

2. Konfliktnost identiteta posljedicaa predrasuda i

stereotipija
Nepotpunost prisustva informacija o drugome razlog
je estog otklona prema razliitostima. Nepostojanje pravih
informacija neminovno sa sobom nosi i irenje zluradih i
zlonamjernih pria i interpretacija o drugome. Zbog toga se
nemilosrdno od bilo kakve komunikacije odbacuju oni koji
nijesu u slinom ili istom identitetskom kodu sa veinskom
ili dominantnom grupacijom.1 Zato to im nijesu po volji
pripadnici drugosti, ljudi su spremni da o njima ire proizvoljne,
a pri tome neistinite informacije. I tada se dogodi da pojedinac
ili grupa ljudi, pa ak i itavi narodi budu obiljeeni i igosani,
ali bez stvarnog pokria za tako neto. Pri tome, prenosei
neistinite konstatacije o drugostima mnogi koji ih prenose
dodaju jo po neto. Toga momenta raa se predrasuda ili
stereotipija. Opasna i zapaljiva igra rijei, poslije koje dolazi
diskriminacija, zavist, pakost, neprijateljstvo, mrnja, pa, na
junoslovenskom prostoru, i dekonstrukcija drutva, u vidu
ratnih razaranja. Predrasude i stereotipije podrazumijevaju
loe i iskrivljeno miljenje o neemu drugome ve u startu, i
to bez nekih valjanih saznanja o tome. Ta negativna energija,
koja je konstituent predrasuda, je neto to je jako raireno i
rezultat je nedovoljnog i saznanja i obrazovanja. Ljudi ive
kao rtve predrasuda, jer teko da neko moe zamisliti to se u
glavi konkretnog ivotnog i drutvenog opredjeljenja, kada je
drugost u pitanju, deava. Zbog predrasuda ovjek je spreman i
na progon, segregaciju, ali i unitenje drugoga i drugaijega od
sebe. Dekonstrukcija ex-jugoslovenskog drutva je posljedicaa
suprostavljenosti i konfliktnosti identitetskih obiljeja koju su
prouzrokovale predrasude i stereotipije i o sebi i o drugima.
Predrasude i stereotipije su drutvene anomalije koje se
teko iskorjenjuju. O odreenoj drugosti ljudi donose svoj stav
ili imaju svoje miljenje ili sud na osnovu sopstvenog znanja
Anthony Giddens, Modernity and Self-Identity: Self and Society
in the Late Modern Age, Oxford: Polity Press, 1992., p.134 142.
1

87

ili neznanja, na osnovu iskustva ili svojih osjeaja. Prihvatajui

unaprijed neto, a da se pri tome nema znanje o tome ulazi
se u predrasudu. Ako se neto prihvati kao gotova stvar, na
osnovu neznanja, veoma brzo se pokae da je to zabluda ili da
je pogreno. Takoe, pokae se da tako neto ne moe imati
nikakvog realnog osnova u nekom iskustvu, a dosta esto i u
ovjekovom emocionalnom ivotu.
Stavovi i miljenja o drugostima zasnovani na pogre
kama ili zabludama su prisutni gotovo svuda, u svakoj sferi
ovjekovog bitisanja i egzistencije. Iznosei svoj stav prema
zajednici ili prema drutvenoj grupi kojoj pripada ili ne
pripada, pojedinac ga formira na tri nivoa: jedan je racionalni,
sadran u znanju ili saznanju; drugi je emocionalni, sadran
u osjeaju i iracionalnoj sferi ovjekove linosti, i trei je
ivotno iskustveni koji se vezuje za drutvenu neizvjesnost i
koja je to i takav stav napravila od naeg miljenja. U strukturi
predrasuda su prisutne tri logike: logika saznanja, logika srca
i logika (ne)iskustva koje su u svojoj strukturnoj ravni na vie
nivoa vrsto konstituisane. Prisutne su predrasude o razliitim
sferama ovjekove linosti i djelovanja i egzistiranja. Najee
se govori o vjerskim, nacionalnim i rasnim predrasudama, ali
i o predrasudama u domenu pola, roda i svega onoga to je
razlika i to je drugost.
Na balkanskom prostoru predrasude jako dugo traju.
Njihova dugotrajnost se postie time to se kao negativni principi
vre vezuju za duu i emocije, nego pozitivni. A unutranja
dimenzija ovjekovog bia, na prostoru gdje su predrasude
najvie vezane za grupe i pripadnost njima, i gdje se pripadnik
druge grupe, im nije sa njime smatra da je protiv njega, su jako
kompleksne. Akcije i radnje utemeljene na predrasudama, na
balkanskom podruju, bile su veoma opasne i imale su tragine
posljedice. Pri tome, ako se predrasude o drugostima fingiraju
u politike svrhe, kao to je bio sluaj sa ex-ju drutvom, one se
mnogo pogubnije kako po sudbinu pojedinca, tako i po sudbinu
itave grupe i drutva. Dekonstrukcija drutva na balkanskom
88

podruju je bila najbolji lakmus papir za pokazivanje toga

koliko predrasude koje su oigledno bile podstaknute sticajem
nekih situacionih faktora spolja, mogu da izazovu razorne
posljedicae po drutvo.
Postojanje i formiranje predrasuda i stereotipija o dru
gostima, kao i nain njihovog ispoljavanja zavise od mnogo
faktora. Pokazuje se da zavise od tipa linosti, stepena obra
zovanja i saznanja, kao i od porodinog vaspitanja. Kada
se pomenuti faktori formiraju i konstituiu na principima
kulture mira, u ijoj osnovi je ivotna koegzistencija, uvia
se da mnogo toga to se loe ulo o razliitim drugostima,
posljedica je neznanja. A kada se uvidi pravo stanje stvari
pokazuje se da drugost o kojoj se zakljuivalo na osnovu
pretjerane emocije ili poluistine je slina po mnogim stvarima,
ako ne ak i nadvlaujua i dominirajua. Tri faktora od kojih
zavisi postojanost i opstojnost predrasuda i stereotipija su (ne)
postignua jednog ambijenta u civilizacijskom slijedu doga
anja.
Zapaa se da itav svijet postaje jedan i jedno, uz uva
avanje svih specifinosti koje tvore bitne razliitosti. Pre
vazilaenje predrasuda na principima kulture mira je proces u
koji moderan svijet uurbano ulazi. To su prirodne zakonitosti
postojanja, jer se stalno neto mijenja, stalno neto treba. A dok
se mijenja egzistencija ovjekovog bivstvovanja radi se o ivim i
dinamikim procesima. im nema promjena drutvo je statino,
i zavreno je sa njegovim razvojem. im kod pojedinaca i
grupa nema razmjene informacija i podataka o drugostima, im
nema razliitih pogleda i miljenja drutvo postaje nemono u
razrjeavanju kljunih problema. Nemono je jer se ne moe
upustiti u razrjeavanje mimo predrasuda i mimo poluistina.
Jedino se statino drutvo, koje ne poiva na principima kulture
mira, moe braniti predrasudama. Ali to nije prava odbrana. To
je samo pokuaj da se nastavi egzistirati u svijetu i drutvu koje
se ima, a ne moe se prihvatiti razmjena drugaijih miljenja,
ideja i konkurencije koja iz globalnog drutva dolazi.
89

3. Socijalizacija identiteta
Prohodnost i razvoj svijesti o egzistiranju mnotva
identiteta zavisi od socijalizacije svojstava koje pojedinac ili
grupa posjeduju. Socijalizacija je u razliitim razdobljima, kao
to je bio sluaj i na Balkanu, doivljavala svoje mijene. U jednom
razdoblju se insistiralo na jednom jedinstvenom identitetu, to
je bila svojevrsna jednostranost u poimanju ovog fenomena.2
U drugom razdoblju jedna jednostranost zamijenila je drugu,
koja je poivala na insistiranju koje je veoma razumljivo na
posebnostima, odnosno na nacionalnom identitetu. Kultura
mira je nain ivota koji podrazumijeva mnogo umjereniju
liniju u tumaenju i poimanju identiteta. Moe se rei da je
ta percepcija identitetskih obiljeja sadrana u jednom za
jednikom identitetskom tritu, ili bolje rei kloniranom
tritu. Na prvi pogled takvo odreenje zvui malo empatino
ili prenaglaeno, ali u sutini je jedna sveobuhvatna identitetska
figura ili sinonim za zajednitvo mnotva identiteta. To je
prostor koji popunjavaju svi oni koji nemaju nikakve prepreke
u razumijevanju i shvatanju svih drugosti. Sudionici i uesnici,
na i, u ambijentu kloniranog identitetskog trita imaju
svekoliku otvorenost. Ta otvorenost koju imaju moe biti
integrativna, nikada naprosto razdvajajua, podvajajua ili
separatistika. Klonirano identitetsko trite ima tendenciju
da izaziva barijere, na neki nain da ih provocira. Takoe,
poziva pojedince u javne forume da bi im se pokazalo da treba
razgovarati zajedno. I to u javne forume poziva one pripadnike
odreenih grupa koji smatraju da ne treba ili da se nema to i o
emu razgovarati, sa drugostima.
Na kloniranom identitetskom tritu dolazi do integracije
razliitosti. Dolazi i do integracije razliitih pojedinaca i dru
tvenih grupa. Identitetsko trite ne tei neemu to bi se
moglo nazvati niveliranje ljudi, nego socijalizaciji njegovih
2

57 62.

Ulrik Bek, Rizino drutvo, Filip Vinji, Beograd, 2001. str.

90

strukturnih segmenata. A strukturu toga trita konstituiu ljudi

i identitetski sadraji. Tradicija identitetskih obiljeja na Balkanu
je da pojedinci i itave grupe ne ele meusobno komunicirati.
Ideja kloniranog identitetskog trita je da ostvari neto to
je suprotno toj nakani prisutnog ponaanja. Ako pojedinac ili
grupa, kao pripadnici odreenog identiteta ostanu zatvoreni
u svojim obiljejima, bilo strukturnim bilo geografskim bilo
onim koje zamiljaju u nekom graninom okruenju njih ne
zanima egzistiranje mnotva identiteta. I onda oni prelaze i
ive u najobinijem politikanstvu. Meu takvim pripadnicima
identitetskih nakana mogu se nai, i esto se nalaze intelektualci
i znaajni stvaraoci. Socijalizacija identitetskih svojstava znai
da se u okviru kloniranog identitetskog trita javno govori
o svom iskustvu suivota, recimo nacionalnog, ili religijskog,
ili politikog, ili kulturnog, ili nekog drugog identiteta. Jer,
ima sluajeva da se esto mimo toga trita kao neki autoriteti
izgradnje prije svega nacionalnog identiteta uzimaju odreena
djela koja njihovi autori piu u osami, a da pri tome nijesu
imali namjeru da izmeu njihovg djela i nacionalnog identiteta
stoji znak jednakosti. Da ljudi to ne bi uzimali kao jednostranu
identitetsku platformu, tu je klonirano identitetsko trite,
koje e kroz javni razgovor socijalizirati ono to je univerzalno
i zajedniko u egzistiranju mnotva razliitosti.
4. Kultura dijaloga preduslov kulture mira na Balkanu
Prevazilaenje protivurjenosti identitetskih obiljeja
postie se dijalogom. Zagovaranje dijaloga po svaku cijenu
je imperativni zahtjev vremena, koje se moe u figurativnom
smislu odrediti kao period kulture mira na Balkanu. Pogotovo
je bitan dijalog u medijima, zbog uticaja koji imaju u drutvu.
Mediji su esto kritikovani zbog mogunosti odreene
manipulacije. Ali, s druge strane jako bitno je istai najvaniju
stvar koju mediji nose u svom egzistirajuem biu a to je
javni dijalog. Mass mediji, kada je u pitanju prevazilaenje
91

konfliktnosti identitetskih obiljeja mogu upriliiti ono to

su Rimljani imali kao Forum, a Grci kao Agor. Jer, ako
je ita znaajno poteklo iz stvaralatva duha poteklo je iz
tih javnih foruma. Dananji forumi u smislu prevazilaenja
protuvrjenosti su ekrani, kao to su kod Grka i Rimljana bili
trgovi. Dijalog izvorno podrazumijeva da imaju dvije razliitosti
u neemu to je logos, to je zajedniki jezik i to je zajednika
rije. To znai, da dijalog postoji kada su se negdje u nekoj
taki dodira prihvatile i susrele sve osnovne pretpostavke. A
dodirne take su da se govori i razumije isti jezik i da postoji
istomiljenitvo u nekim osnovnim stvarima. Recimo, da su
ljudi demokrate i prosvetitelji, a da ne vole nacionalizam u
dijelu koji se tie mrnje i predrasuda prema drugostima. Ili
da su recimo nacionalisti i da ne vole integracije koje po njima
uvijek unitavaju, asimiliraju. I ti pojedinci se negdje na tim
dodirnim takama nau i razgovaraju. Dijalog je neto to
uvijek treba dovesti u pitanje sa zajednikim jezikom i krenuti
od toga. Pri tome dijaloga na balkanskom prostoru ima kada
se razgovara o nebitnim stvarima i pitanjima. im krene pria
o ozbiljnim i fundamentalnim stvarima dolazi do konflikta.
Kultura dijaloga ne moe pretpostaviti da neko ima drugaije
fundamentalne pretpostavke. I u tom momentu i taki dodira
poinje kultura dijaloga, koja ustvari nije kultura dijaloga, nego
je kultura neega to tek omoguava dijalog.
Za kulturu dijaloga na balkanskim prostorima kao
preduslov kulture mira treba puno sumnje i puno dogaanja u
prioptenju takve komunikacije. Na balkanskim prostorima se
nauilo ivjeti u svojim malim elijama, pri emu se ne eli
razgovarati sa neistomiljenicima, koji nemaju iste pretpostavke
za razgovor. A ako postoje iste pretpostavke, onda se esto kae
da kao istomiljenici nemaju to razgovarati, pri emu su svi
sudionici dijaloga izloeni estokoj javnoj kritici. Na balkanskim
prostorima je neophodno nauiti ivjeti u pluralu razliitosti.
Velika mana i nedostatak takvog koncepta komuniciranja
je to ljudi na Balkanu, uglavnom ive u malim dravama, u
92

modelu koji je monoetniki ili mononacionalni. Zbog toga u

konkretnom drutvu treba nauiti, imati saznanje i svijest o
tome da je drutvo pluralno, i da ima puno razliitih grupacija
i da je to jako dobro. Tu ima puno slojeva koji stratifikovani
jedan pored drugoga, a ne jedan iznad drugoga, ine drutvo
bogatijim i punijim.
5. Izgradnja identiteta kroz kulturu mira i graanstvo
Pitanje kraha ex-jugoslovenskog drutva je bitno
identitetsko i kulturoloko pitanje. Ako deficit graanstva
pogaa jedno drutvo onda se konfrontiraju pojedinani ili
nacionalni identiteti. Taj deficit je pogaao i bivu Jugoslaviju,
jer je jugoslovenski identitet bio samo jedan ostatak ostalih.
Proizvodnja ostalih u monoetnikim dravama je logina.
Graanski identitet je neto to omoguava nekonfliktnost
opredjeljujuih svojstava. Poslije perioda dekonstrukcije na
djelu je razdoblje u kome se na putu izgradnje graanskog
identiteta vie sjekiraju i nerviraju oni koji imaju iste identitete,
nego oni koji ih nemaju. To je jedna faza izgradnje identitetskih
obiljeja koja je jako bolna i traumatina. Bolna su iskustva i
vrijeme kako za one koji imaju isti identitet, a koji su graanski
orjentisani, tako i za one koji ga nemaju. Prvi misle da su iskoili
iz toga etnikog identiteta, a naalost nijesu, jer to nije tako lako.
Drugi, su u traenju opredjeljujuih svojstava koja e ih svrstati
u graanstvo.
Graanski identitet nije negiranje etnike i konfesionalne
pripadnosti naroda. Obnavljanje graanskog identiteta, koje je
zapoelo poslije bolnih dogaanja u dekonstrukciji drutva je
sporo, upravo zbog posljedica rata. Pojava koja sve vie uzima
maha i koja se ogleda u konstituisanju graanskog identiteta je
neto to je potrebno kulturi mira, zarad budunosti balkanskog
prostora.

93

L i t e r a t u r a:
1) Bek, Ulrik: Rizino drutvo, Filip Vinji, Beograd,
2001.
2) Giddens, Anthony: Modernity and Self-Identity: self
and Society in the Late Modern Age, Oxford: Polity
Press, 1992.
3) Habermas Jirgen, Dravljanstvo i nacionalni identitet
/ razmiljanja o evropskoj budunosti, Filozofska
istraivanja, Zagreb, 1991, 40.
4) Vukadinovi, Sran: Graanska povezanost mnotva
identiteta kao vrijednost drutava Jugoistone Evrope,
u: Zbornik Kulturni i etniki identiteti u procesu
globalizacije i regionalizacije Balkana, JUNIR, Ni,
2002.
5) Wallerstein, Immanuell: Geopolics and Geoculture,
Cambridge University Press, Cambrigde, 1991.

94

Istorija

95

96

Zoran Stanojevi
ODNOS VLASTI PREMA MUSLIMANIMA U
KNJAEVINI/ KRALJEVINI CRNOJ GORI SA
OSVRTOM NA STARE PORODICE
CETINJSKIH MUSLIMANA
Crnogorci kao ratniki narod kojima je ratovanje bila
jedina mogunost opstanka i trajanja porodice, bratstva,
drave izgradili su poseban moralni kodeks koji je veoma esto
u drugom planu stavljao graanske specifinosti odnosno
obine poslove i dostignua. Takav moralni kodeks je izgradio
poseban sistem vrijednosti. Na cijeni su bili ljudi i junaci to
nije bila posljedica politike emancipacije ve moralnih naela
izgraenih na vjekovnim primjerima ojstva i junatva. Na tim
principima je izgraena odreena tolerancija prema strancima i
gostima koji su se nali na njihovoj teritoriji bez obzira na naciju
i vjeru. O tome svjedoi i jedan u nizu slinih primjera:
Godine 1875, u septembru, dakle, u vrijeme kada je uveliko
trajo ustanak u Hercegovini, Senat je na smrt osudio Crnogorca
Blagotu Savovia, jer je po dokazivanju zakleti(h) svjedok ubio
na crnogorskoj teritoriji Omer-bega Muovia iz Nikia. Prilikom
isljeivanja svjedoka, zabiljeeno je i da je izvjesna Stane Filipova,
kada je vidjela to je Savovi uradio, rekla ubici: Zao ti lov koji si to
uinje dok je ena Savovia kumila svog mua da ne uini takvo
zloinstvo. Utvrujui da je bez ikakvog razloga ubio Omer-bega
Muovia, Senat je donio presudu: Na osnovu gore navedenim, i to
je ubistvom Omer-bega Muovia povrijeena svetinja pribjeivtva i
zatite svaijeg ivota ko god stupi na zemljite nae Drave, osuuje
97

Blagotu Savovia na smrt. Ovakvi i slini sluajevi potvruju da je

crnogorska vlast svoj antiturski stav zasnivala iskljuivo na razlozima
politike, i da je tolerisala samo onaj in ispoljavanja nacionalizma kojim
se ne naruava osnovni moralni kodeks crnogorskog drutva. Upravo
zahvaljujui tome, a posebno injenici to je moralni kodeks bio vaan
korektiv drutvene svijesti Crnogoraca, ovaj crnogorski nacionalizam
nije bio znatnija smetnja uvrivanju meuvjerske i meunacionalne
tolerancije u postberlinskoj Crnoj Gori. Jer, samo u drutvu u
kojemu su postojana moralna naela, jedino moe i biti tolerancija.
Crnogorci i Turci 19. vijek nijesu imali ba jasnu predstavu to je to
tolerancija, ali su znali za ojstvo. Za toleranciju, to je bilo dovoljno.
Drugo obavjetenje za duh vjerske i nacionalne tolerancije koji je vlado
u Crnoj Gori poslije 1878. godine, jednostavno ne moe biti.
ivko Andrijaevi, Zoran Stanojevi,
Pokrtavanje Muslimana 1913, Podgorica 2003

Meuvjerska tolerancija i suivot na Cetinju

U prvom popisu stanovnitva u Crnoj Gori 1879. na Cetinju

je ivjelo 195 familija i 783 eljadi. Meu njima je ivio odreeni
broj nepravoslavaca ija emo imena nabrojati : Iljo oka,
Avdul Hoda, Ibro Arbanas, Prenko Arbanas, Marko Alili,
Petar Beg, Preno oni, Kolj Borc, Zefu Beg, Beir Mesi, Alil
Aomnari, Lazar Zefi, Zef Momrci, efa Mark, Kolj Ilj, Nikola
Aili, Menego Pazajri, Vaso Noka, oko Mrec, Pero Miridit, Zefa
Brani, Vasil Kljanti, Tali Teodorov, Franko af...
I sam knjaz Nikola je pokazivao zavidnu tolerantnciju
prema nepravoslavnima, to je bila opte poznata injenica
kod Crnogoraca, a kako je kao vladar bio neprikosnoveni
autoritet, njegov stav je automatski bivao prihvaan kod ve
ine stanovnika, ne samo Cetinja ve i cijele Crne Gore. Ova
tolerancija i naznake kasnijih politikih aktivnosti da me
uvjerski i meuetniki sklad postane dio svakodnevnog i
vota vidljive su iz narednog autobiografskog citata:
98

Kao i Crnogorci, i Turci iz okolnih oblasti slobodno su

dolazili u Crnu Goru, najvei broj njih zbog trgovine. I sam
knjaz Nikola je pokazivao zavidnu tolerantnost prema ne
pravoslavnim to se vidi iz narednog primjera. U svojoj Au
tobiografiji knjaz je zabiljeio susret sa jednim Turinom iz
Podgorice koji je doao na Cetinje radi trgovine: To je bilo 1863.
godine. Jedno jutro bjeh ustao rano i krenem se preko terase put Tablje.
Pogledam onamo, gdje je sad moja kapela, i jedan Turin iz Podgorice,
koji je kao sino bio doao na Cetinje, radi trgovine podranio, eta goredolje po varoi i razgleda Cetinje, Dvor i Manastir, pa e sjesti na jedan
vijenac kod Kolonada starog manastira, koji je ondje bio. Da se ovjek u
misli... Ja produim, pitam ga za Podgoriane Turke, i , alei se, rekoh
- Bolje biju nian nikiki no podgoriki Turci... Gaate li
blizu ili daleko?
- Kako kad i kako ko
- Na ostojanje od mene do tebe moete li pogodit fildan ?
- Teko, e ma bi se nalo ljudi.
- Ti malo prijed drae jednu kutiju duvana u ruci je li ?
- Drah vala!
-Sluaj ajde onamo gdje si prijed sjedio, kaem mu ja, smijui
se i pridri mi ruku tvoju kutiju da je gaa.
- ali li se, Bog ti zdravlja dao ?
-Ne alim odgovorih mu sa osmjehom
-Vala hou, kad veli, pa da me i ubije, ko e me bolje ubit od
tebe...
Eto kakav se razgovor vodi izmeu vjeitih krvnika nedugo
poslije crnogorsko-turskog rata 1862. godine.
Kralj Nikola, Autobiografija, Cetinje/Titograd, 1988, 52-53.
Ve navedene naznake politikih aktivnosti prisutne su
u brojnim proglasima Kralja Nikole. Kako se u pomenutom
citatu ne radi samo o autobiografskim literarnim opservacijama
crnogorskog suverena, ve o dugoronim planovima uoi Ve
ljeg rata (1876-1878) u Hercegovini i oslobaanja gradova
Niki, Podgorica, Bar i Ulcinj i odnosu drave Crne Gore prema
99

muslimanskom stanovnitvu na tim teritorijama slikovito

govore proglasi knjaza Nikole.
Ovaj odnos jasno je vidljiv iz nekoliko proglasa za Velji rat
1876. protiv Turske:
Crnogorci !
U takvim povoljnim prilikama stupamo mi u rat protiv Turske !
I u ovom asu samo jedno, Crnogorci, hou da vam preporuim.
Pokaite se u ratu jo velikoduniji, nego to ste u doba mira. tedite
e god moete i primajte se rairenih bratskih rukama, gdje god vi na
susret izae, nau brau muhamedanske vjere. Oni su naa krv, meu
njima ima potomaka starih slavnih vojvoda i ljudi naih, koje je sila,
nevolja i zabluda odbila od vjere praedovske. Koji nam prua ruku,
od njih ne vjera nee razdvajati. Biemo braa i ivjeemo kao braa s
njima
Zapisi, 1936, str.11-12.
Poruka muslimanskom dijelu naroda u Hercegovini
Budite mirni i spokojni! Ja ne ratujem protiv vas, ve protiv
sultana. Ja ne traim vau pomo; kada pobjedim sultana, kazat u vi
to e biti s vama; ali biu milostiv prema vama i neu vi uzet ni vjeru
ni imetak. Vi ete biti slobodni i uivaete ista prava kao i hriani.
(Muslimani zadovoljni sa knjaevim rijeima odavali su mu
stalno potovanje i blagosiljavali ga, molei ga jo da im ostavi
jednog od svojih ljudi kako ih ne bi dirala crnogorska vojska. Na to
im knjaz odgovorio: Vama nije potrebna straa, poto je svima mojim
vojnicima nareeno da mirne Turke ni najmanje ne uznemiravaju.)
Na poloaju u Hercegovini, 13/25 VII 1876
Spiridon Gopevi, n.d., 57-58; CD, IV, 97

100

Obavjetenje Muktar-Pai o pogibiji Selim-pae i

zarobljavanju Osman-pae1
Ekselencijo!
Mada je veliki broj mrtvih, koji su pali na bojnom polju 16/28. t.
ukupan s nae strane, jo ih mnogo lei po bojitu, osobito blie Bileu.
Uvjeren da i Vaa Ekselencija eli ispuniti dunost prema svojim
vojnicima, gotov sam primiti vaeg parlamentara da ugovorimo to
je potrebno o ovoj operaciji. ao mi je to Vi moram javiti da je meu
poginulim naeno mrtvo tijelo jednog turskog generala, u kome su
zarobljenici prepoznali Selim-pau, kojemu sam naredio svean
pogreb sa poastima koje pripadaju njegovom inu. S druge strane
zadovoljstvo mi je javiti Vi dobre vijesti o generalu brigade, Osmanpai, koji je u najodsudnijem asu s najveom hladnokrvnou
zaustavlja svoje vojnike od bjekstva. Paa je odpraen na Cetinje. U
isto vrijeme preporuujem Vaoj panji molbu da njegove stvari budu
poslane na njegovo raspoloenje na Grahovo.
Cetinje, 18/30. VII. 1876.
Glas Crnogorca, 29. VII. 1876 br. 38; CD, IV, 214
Garancija ivota i imovine nikikim turcima ako se
predaju bez otpora
Imam veliku muku da zadrim Crnogorce da grad na juri ne
zauzmu. Kad bi ga na juri zauzeli, sve bi sruili, sve bi posjekli, da
vi se trag po trag iskopa. Ako se mirno predate, izbjet ete sva zla,
Osman paa je u cetinjskoj Lokandi ivio kao slobodan ovjek i
gost crnogorskog suverena, a ne kao ratni zarobljenik. O ovom dobrom
djelu knjaza Crnogorskoga i Crnogoraca pisalisu u Zelenoj oji Montenegra MomoKapor i Zuko Dumhur. Do koje mjere je sezalo uzajamno
potovanje i povjerenje ilustrativan je primjerkada je Osman paa traio
odKnjaza da mu odredi pratnju (uvare) kako bi se, po dogovoru koji je
postgnut, sreo sa svojom porodicom u Dubrovniku, a knjaz Nikola mu
je odobrio odlazak na rije, bez oruane pratnje, to je Osman paa asno
ispotovao. Na Cetinju su i danas prisutne prie kako su Osman pau
posebno voljela cetinjska djeca, koju je ovaj esto aavao slatkiima.
1

101

sauvati ete ivote i imanje itd. Ako ostanete mojim podanicima,

biete slobodni kao i moji Crnogorci. Ako bih opet zaratio s Turskom,
zadajem vi rije, da ve ne bih uzimao u vojsku. Sad, graani nikiki,
birajte koje hoete, meni moja vjera zapovjeda da vi savjetujem
predaju.
Na poloajima kod Nikia, 23. VII/4. IV 1876
VGV, Memoari, I, 421
Poruka Nikikim Turcima da predaju grad uz
garanciju ivota i imovine2
Nikiki graani, ako mislite spasiti ivote, svoje eljadi, svoje
kue i cjelo imanje, neka se predadu. Vjera e im biti potivana, hrz
sauvan, cjelo imanje pokretno i nepokretno, bie njihovo. Kome bi
volja bila da ide put Skadra ili Mostara, bie vojskom ispraen, tako
da ga nee niko uznemiravati. Ako graani ostanu i dalje uporni,
Crnogorci nee se moi uzdrati da grad uzmu na juri, oni nee se
moi zaustavit da sve ivo stave pod ma i cio grad pretvore u prah i
pepeo. Eto, sad neka graani biraju to hoe. Ovo graani neka dobro
upamte, pa neka ne uzimlju na duu krv koja e lei i nesree koje e
postii. Niki (Nikianin) koji se misli predati, neka svaki dovede po
jednog nizama za ruke.
Na poloaj kod Nikia 1876
VGV, Memoari, I, 413
Proklamacija Podgorianima i Zeanima nakon ulaska
crnogorskih trupa u Podgoricu
...Muhamedanci !
Vas nee djeliti preda mnom vjera od vaih pravoslavnih i
katolikih sudravljana. Svi skupa uivaete jednaku i istu ljubav,
Kako jedan dio nikikih Turaka nije htio ostati na svojim
ognjitima, istorijski je potvreno da im je dozvoljeno napustiti grad
Niki sa svojim znamenjima i pod orujem, to svjedoi da ih ondanja
vlast nije smatrala ni poraenima ni gubitnicima, ve ravnopravnima
svima ostalima.
2

102

moju jednaku i isti pravicu zakona mojih. Svak je slobodan u svojoj

vjeri, u svojim dobrim obiajima, u svojem radu.
Narode ! Prioni sada oko rada, budi posluan i na ruci svojim
vlastima, ivi u miru i ljubavi doma i susjedstva, pa e biti blagoslov
boji nad tobom i bie zadovoljan i imuan, slobodan i srean.
Podgorica, 26.I 1879, br.3;
Glas crnogorca, 27.1.1879, br. 3;
Zapisi, 1936, sv.3, 142-143; CD, IV, 105-106
Klanjanje za Gospodara
Logian slijed ve navedenog, je i injenica da je nepunu
godinu nakon Berlinskog kongresa i Veljeg rata kojim je Crnoj
Gori u novoosloboenim krajevima pripao i Bar, knjaz Nikola
stekao veliki ugled kod islamskih vjernika, koji su mu uputili
pozdravni telegram.
Glas Crnogorca obavjetava:
Danas u obnovljenoj damiji barskoj svi vai vjerni muhamedanci
prvo klanjanje drali smo za Vas svjetli Gospodare i za cjeli svijetli
dom. Ova damija oteena u Veljem ratu opet je podignuta jedino
vaom pomou, tako da se u njoj opet na molitvu okupljati moemo.
Za ovo velikoduno djelo vae, molitve nae upravljene Bogu i svetom
proroku nai e odziva i blagoslovit e vam oinske trudovo koje inite
za sve podanike bez razlike. Bog s prorokom neka poivi Vas Gospodaru
i knjaza nasljednika dugo i sretno u ime barskih muhamedanaca.
Husein Hoda, Ahmet Hoda, Duli Beg, Hoda Alija, Hotim
atovi, Ali Beg, Ahmet Aga.
Glas crnogorca : 3 mart 1879g.
Poslije Berlinskog kongresa (1878), koji je Crnoj Gori de
jure donio meunarodno priznanje dravnog suvereniteta,
nastupio je dui period mira koji je omoguio nagli ekonomski
razvoj Prijestonice i povezivanje automobilskim putevima
sa Kotorom i preko Rijeke Crnojevia sa Podgoricom (18791890). Razvija se trgovina, zanatstvo i jaa trina privreda.
U tom periodu Muslimani, veinom iz Podgorice poinju se
103

intenzivnije doseljavati na Cetinje, uglavnom radi otvaranja

trgovinskih radnji i u manjoj mjeri radi bavljenja zanatskim
djelatnostima. Najpoznatiji cetinjski trgovci su bile familije
Maljevi, urbuzovi, Jahi.
Podatke o ivotu i radu starih cetinjskih muslimanskih
porodica pronalazimo iz raznih izvora: Dravnog arhiva Crne
Gore, stare tampa, privatnih zaostavtina, literature, linih
govorenja potomaka i dr.
Poto popis stanovnitva iz 1910 godine u Crnoj Gori nije
sauvan oslanjali smo se na navedene izvore. U tom periodu na
Cetinju su ivjele sljedee muslimanske porodice i pojedinci:
Maljevi, urbuzovi, Jahi, Abdomerovi, Kazamanovi,
Turkovi, Osmanagi, Koke, Osmanov, Dibranin, Bibezi,
Meikui, Bati, Seratli, Memovi, Strinovi, Adiuseinovi,
Osmanovi, Burazerovi, Ahmetovi, Galii, Dervanovi,
Orahovac, Ljuca, Karail, Golema,...
Budui su na Cetinju, kako je ranije navedeno, ve bile
prisutne brojne porodice katolike vjeroispovijesti, razliitih
nacionalnosti, sada se ve moglo govoriti o multivjerskom,
multinacionalnom i multikulturnom drutvu u crnogorskoj
prijestonici.
Kada su u pitanju Muslimani, meu najznaajnim
cetinjskim trgovcima bili su braa urbuzovi. Priu o njima i
njihovom radu i saradnji sa dvorom kralja Nikole ispriao nam
je Suad Dado Salagi, kojem su urbuzovii ujevina:
Poto su im poharali radnju u Podgorici oni su se preselili
na Cetinje i sa skromnim sredstvima otvorili tekstilnu radnju na
Balia pazaru. Halil najstari od brae, koji je trgovaku kolu zavrio
u Solunu poe u Be da trguje u veleprodaji. Poto se predstavio
vlasniku i kupio skormnu koliinu robe vlasnik je pogledao poslovne
knjige zainteresovan injenicom da je Halil prevalio veliki put, a
kupio malu koliinu robe. Halil je odgovorio da su bankrotirali i da
ponovo pokuavaju da zaponu posao, na to mu je trgovac odgovori:
Gospodine urbuzovi, va je djed radio sa mojim djedom va otac sa
mojim ocem i ta saradnja je uvijek bila uspjena i potena, vi uzmite
robe koliko vam je potrebno pa ete izmirit kada mognete. Tako su
104

urbuzovii uspjeno obnovili posao na Cetinju napredujui do

ekskluzivnih snadbjevaa dvora
Tenja crnogorskih onovremenih vlasti je bila da se i po
nivou administrativnog ureenja ukljui u drutvo drava
koje imaju mnogo duu graansku tradiciju, pa se takve tenje
ogledaju i u izdavanju trgovakih dozvola, koje podrazumijevaju
i zakonska prava i zakonske obaveze, kao i rauna, pogodbi,
punomoja, odluka i slinih dokumenata.

Rauni za Dvor (DACG: Uprava Dvora 1902.)

105

Rauni za Dvor (DACG: Uprava Dvora 1902.)

Potraivanje robe iz kancelarije Dvorske uprave

(DACG: Uprava Dvora, f-58 1903.)

106

Sljedei podaci iz Dravnog arhiva Crne Gore najbolje

pokazuju ukljuenost Muslimana Cetinja u tadanju trgovaku
djelatnost.
Potvrda o trgovakim dozvolama3
Dananjom skuptinskom odlukom izdaje se trgovaka
dozvola sledeima:a
1. Gruju Lonariu
2. Neeljku Mandiu
3. Petru Konaku
4. Sulju Osmanoviu
5. Muratu urbuzoviu
6. Butu Memoviu
DACG, OVC br.212 Reg, 237/1892
Punomoje
Koje daje Ibro Maljevi Stevu Delji da ga zastupa
Svijedoci : Smail Abdomerovi
anjo Seratli
DACG, OVC BR.10/A 240/1895

Zbog slabe itljivosti nekih izvornih arhivskih dokumenta ovdje

unosimo prijepis istih, sa signaturom pod kojom ih je mogue pronai u
Dravnom arhivu Crne, Cetinje
3

107

Raun brae Jahi (DACG: Arhiva trgovine Jahi, 1911-1936)

108

Pogodba o preuzimanju butige Murata urbuzovia i Alije Batia od

Vula Mrdovia na Cetinju 1892g. (DACG: OVC : F6-58

109

Predlog Mana Jahia za rad u 1934. g.

(DACG: Arhiva trgovine Jahi, 1911-1936)
Molba
Smaila Abdomerovia upuena upravi optine varoi
Cetinje da bi mu dozvolila drati butigu to jest trgovinu.
DACG, UVC BR.F. 14/1897
Odluka
O izmirivanju duga Barjam Agi Arbanasu koji je 1893.
g. bio nastanjen kod Jovana Bugara na ime kockarskog duga
Marka G. i prisutni igri bili su tadanji upravnik varoi Toma
Vukoti, Marko Perovi, Janko Vukoti...
DACG OVC B.F.10(17) 172/ 1895

110

Molba za otvaranje trgovine Kaplana Bibezia

(DACG: UVC: f-14a 387/1897)

O odnosu knjaza Nikole prema muslimanskom stano

vnitvu i razvijanju dobrih odnosa u Crnoj Gori govori sljedea
pria koju nam je ispria Bavo Kazamanovi, a koja jo traje
kod stanovnika Cetinja. Naime, pojedini Cetinjani su se alili
Gospodaru da kada se desi da premine neki sugraanin Izvan
radnog vremena porodica nije u mogunosti kupiti odreene
potrebtine, knjaz ih je upuivao da to rade kod muslimanskih
trgovaca. Desio se takav sluaj da nou nudeni zakucaju na
vrata porodice Maljevi i bili su slueni iako nijesu imali novac
da odma plate. Kada je zato saznao kralj lino je otiao u radnju
i podmirio dug iako su domaini ovo odbijali.
111

Prilog za izgradnju damije na Cetinju

Koliko je kralj Nikola vodio rauna i poklanjao panju
skladnosti i napredovanju meunacionalnih odnosa u Crnoj
Gori govori njegova namjena: Da se na Cetinju pristupi
podizanju damije, radi ega e se sakupljati naroiti prilozi.
Prvi prilog je od NJ.V. Kralja Gospodara koji cijelj blagoslovijo
poloiti hiljadu kruna.
Cetinjski vjesnik 13. Decembar, 1910.
Ovakav odnos crnogorskog kralja nije bio samo puka elja
da se dokae pred nehrianskim stanovnitvom, ve je to bila
povratna informacija lojalnosti dravljana islamske vjere. Da
je to tako svjedoi injenica da se islam vie ne doivljava kao
opasnost u mirnodopskim uslovima, ve kao prirodan dio i
karakteristika jedne multinacionalne zajednice.
Samo u zajednici, koju svi njeni graani prihvataju kao
svoju domovinu, mogue je govoriti o angaovanju istih u
drutvenom sportskom i kulturnom ivotu. O tome svjedoe i
sljedei navodi:
- Rizo Jahi, Fudbaler-lan FK Loven
- izvor : Novak Jovanovi FK Loven 1913.
- Hajrudin Dakovi, Fudbaler lan FK Lovena
Novak Jovanovi- FK Loven 1913.
- Avdi Beg Muovi, Autant knjaza Nikole nosilac Da
nilovog ordena II reda
Glas crnogorca br.53 god 1942/str 5.
- Dr. Safet Haznadarevi, imam 38. pjeadiskog puka
Njego na Cetinju i glumac-lan Cetinjskog pozorinog
drutva
Izvor A. Zadrima: Cetinjsko pozorino drutvo,Cetinje
1988. G. str.11
- Safet Paali, glumac Banovinskog pozorita na Cetinju
1936. godine igrao u Poaru strasti Lj. Kosora ulogu Ilje
Narodni list br. 47/1.9.1936 g.
- Dr. Salih Omerhodi, Zamjenik lana ljekarske komore
Crne Gore izabran 30. 12. 1929. na Cetinju
112

Pregled. 3/I/24.I 1929.g.

- Medo Kazamanovi, Kolonijalno-Bakalska i kolonijalna
radnja,Cetinje Balia pazar 10.
Lovenski odjek 1/I/5.4.1934.
- Ahmet Bratovi, lan upravnog odboraLovakog
drutva Cetinje jun, 1934. god.
Zetski glasnik 48(6) 16.6.1934.
Sa sigurnou moemo konstatovati da su Cetinjske mu
slimanske porodice ostavile znaajan trag u privrednom, dru
tvenom i kulturnom ivotu grada i bili dobar primjer skladnosti
meunacionalnih odnosa i graanske tolerancije.
Pokuaji naruavanja meunacionalnog sklada
U mirnodopskim uslovima bilo je za oekivati da e
pojedinci instruirani izvan Crne Gore pokuavati, kako u
prolosti tako i danas4, da destabilizuju dravu, udarajui
najosjetljivije mjesto, na ono to se pokazalo kao garant njene
stabilnosti i opteg napretka i razvoja, a to je pokuaj na
ruavanja meunacionalnog i meuvjerskog sklada. Tako
je dolo do pokrtavanja Muslimana 1913. godine, emu se
crnogorska zvanina politika i njena crkva otro usprotivila.
Stavovi i djelovanje Crnogorske drave i njenog su
verena prema pokrtavanju Muslimana 1913. godine u no
voosloboenim oblastima jasno se mogu sagledati iz stavova
mitropolita crnogorske autokefalne pravoslavne crkve Mi
trofana Bana i ministra vojnog serdara Janka Vukotia. Do
kumenta koja potvruju to autor je ve objavio u jednom od
ranijih radova, a u pitanju je sljedea arhivska graa:
Naredba J. Vukotia, ministra vojnog-brigadiru Avru
Cemoviu, Cetinje, 04. 05. 1913.
DACG, MV, f, 9, 1913.
Jedan od brojnih primjera ovakvog djelovanja je izgradnja metalne crkve na Rumiji, koja prijeti da ozbiljno poremeti meuvjerske i
meunacionalne odnose u Baru, a sljedstveno tome i u CrnojGori
4

113

 J. Vukoti, ministar Vojni brig. serd. J. Vukoti - brigadiru M.

Booviu
DACG, MV, f, 9, 1913.
Naredba Mitropolita Mitrofana igumanu deanskom Va
rsonoviju, kojom zabranjuje nasilno prevoenje u pravoslavnu vjeru
Arhivsko-biblioteko odjeljenje Dravnog muzeja na
Cetinju, fond Nikola I 1913, kutija 1, br. 342.

U savremenoj istoriografiji esti su sluajevi selektivnog
pristupa istorijsko-arhivskoj grai, a takav pristup ne ini
uslugu ni nauci ni objektivnom sagledavanju onovremenih
prilika, kao ni razumijevanju svega to se i danas javlja kao
rezultat istih. Stoga je neophodno upuivati na najmarkantnija
dokumenta, koja opet upuuju na brojna druga, a koja ovdje
nijesu pomenuta.
Stoga treba biti jako senzibilan prilikom istraivanja
slinih tema, jer iskustva pokazuju da mnogi istraivai ulaze
ostraeno i sa unaprijed ideoloki zadatom tezom u takve
projekte, podgrijavajui uvjerenje o naslijeenoj krivici na
vodnih potomaka Osmanske imperije, a sa druge strane
imamo i sluajeve obrnutog pristupa, koji krivca nalazi u
Crnogorcima, opet u interesu neke drugaije velikodravne
ideologije.

114

Mahmut Metanovi, prof.

MRKO/JE/VII ISTORIJSKI RAZVOJ
O imenu:
Na poetku ovog rada najprije je neophodno rei neto
vie o samom imenu kao trajnoj oznaci kojom se indetifikuje
pojedinac, zajednica, narod ili drava.Govoriti o samom
porijeklu imena Mrkovii ili Mrkojevii svejedno, jer, do sada,
nijesu pronaeni istorijski izvori kao potvrda. Mogue osnove
za nastanak imena su predanja koja prenosi Andrija Jovievi u
knjizi Crnogorsko primorje i Krajina . Prema prvom predanju
ime potie prema nekom mrkom ovjeku; prema drugom
predanju ime potie prema mrkom barjaku koji su nekad
imali preci dananjih Mrkovia, a tree govorida su Mrkovii
bratstveno ime.
Prvi toponimi sa ovog podruja u istorijskim izvorima
su: uma Gorana i potok Kunje koji se pominju u opisima
bitke kod Bara 1042. godine, dok se toponim deDobraVoda
pominje 1406. godine. Najraniji pomeni Mrkovia javljaju se u
mletakim izvorima, 1409. (Li Marchoe), 1449. (de Marchois) i
1559. (Marcovichi) kod Bara.
U turskom izvoru - Katastarski defter Skadarskog sa
ndaka iz 1485. godine, pominje se (prema albanskom prevodu)
Nahija Mrkodlar i bila je dio Skadarskog sandaka.
Mrkovii kau: Mrkovsko polje, Mrkovski barjak, dok
Krajnjani Mrkovie zovu Mrkoti. Mrkovii je, u stvari, prvobitni
naziv za dananje Velje Selo, a stanovnitvo ovog zaseoka sebe i
115

danas naziva Mrkoi, za razliku od stanovnitva drugih sela koji

osim zajednikog imena imaju i svoja sopstvena (Dobrovoani,
Kunjari, Goranci, Peuriani, Dabezii, Grdovii). Velje Selo
na junoj padini Lisinja (Ljesinja) pod tim nazivom prvi put
se pominje u istorijskim izvorima tek od 1878. godine, to
potvruju brojni istorijski izvori a emu odgovara lokacija sela
Mrkojevii, koje se - prema Graviri Bara s okolinom, prema
Comutiou; te graviri Bara iz Coronellijevog atlasa i graviri Bara
iz 1550 godine nalazilo u gornjem dijelu june padine Lisinja.
Prvo pominjanje Gorane kao naseljenog mjesta moe se
vezivati za 1442. godinu kada su Mleani pridobili dvije druine
Mrkovia. Ova injenica uzimajui u obzir sve specifinosti
uslovljene gravitacionim poloajem pomenutog sela kao i
sela Kunje, ini neosnovanom tezu onih koji negiraju srodnost
stanovnitva ovih sela sa ostalim stanovnitvom Mrkojevia.
Marijan Bolica u svom Opisu skadarskog sandakata
iz 1614. godine poslije opisa Bara navodi: sela Dobra Voda,
Race ili Radu, (a to je Ravanj), Kunje (Cumgini), Mrkojevi
(Marcoeuich) i Gorana. Pored nabrojanih sela dati su i podaci o
njihovom starjeinama te broju kua i vojnika.
Takoe iz pisama koje je uputio vojvoda Simo Popovi
knjeginji Mileni stoji sljedee Za prve dane bombardovanja bio
se vojvoda Plamenac, koji je ve dvije ure na onu stranu Bara
proao, zaustavio oko sela Mrkojevii jedno veliko tursko
pleme, koje broji oko 800 puaka. Dok u memoarima vojvoda
Simo Popovi iznosi da u okrugu barskom su sela Zaljevo,
Dobravoda, Peurice, Mrkojevii, Kunje, Gorana, Mikulii,
Tuemili, Krajinska sela .
Nakon 1878. izvrena je nova teritorijalna organizacija Crne
Gore pa pored starih formirani su i novi srezovi i kapetanije.
U okviru primorske nahije ustanovljen je srez barski u ijem
e se sastavu pored ostalih nai i novoustanovljena kapetanija
Mrkovska (teritorija Mrkovskog barjaka, kako se to podruje
administrativno oznaavalo u vrijeme turske vladavine) a
koja se javlja i pod imenom Mrkojevika kapetanija koja je
116

obuhvatala sela Velji Mikulii, Mali Mikulii, Dobra Voda

(Dobrovoda), Peurice, Ravanj (Raven), Grdovii, Velje Selo
(koje se poinje po prvi put pominjati iz razloga to se ime
sela prenosi na ime kapetanije), Dapevii, Dabezii,Vulii,
Ljeskovac, Kaliman, Krui, Kunje i Mala Gorana, dok e se u
sastavu kapetanije i Crne Gore Velja Gorana nai nakon rjeenja
pitanja statusa Ulcinja 1880. godine. Nepoznati su razlozi zato
je Meure izostavljen iz popisa jer se u kartama navodi da je
pripao Crnoj Gori jo 1878 godine. Od 1878. godine selo Gorana
se po prvi put administrativno oznaava kao dva sela (Velja i
Mala Gorana).
Tokom XX vijeka doi e do novih administrativnih pro
mjena, tako da dananju Mjesnu zajednicu Mrkojevii ine
Dobro Voda, Peurice, Raven, Grdovii, Velje Selo, Dabezii,
Kunje, Gorana i Pelinkovii te nova naselja Dubrava i Buat,
a izostavljeni su Velji i Mali Mikuli koji gravitiraju Starom
Baru kao i Kaliman, Meure, Ljeskovac i Krui koji pripadaju
optini Ulcinj.
Dananje znaenje imena Mrkojevii se ne moe po
istovjeivati sa nekadanjim plemenom Mrkovii iz vie razloga
:
1 ) Ni kod dananjeg, a ni kod starijeg stanovnitva ne
postoji pojam o plemenu,
2 ) Ne postoji predanje po kojem su svi stanovnici Mrkovia
od istog rodonaelnika (kao kod Bijelopavlia, Vasojevia,
Pipera... ), to potvruje nepostojanje svijesti o krvnoj srodnosti
svih Mrko/je/via po osnovu porijekla.
3 ) Dananji stanovnici Mrko/je/via ne mogu svi sa
sigurnou rei odakle su im preci, to ukazuje sa jedne strane
na starost stanovnitva koje je ivjelo u oblasti Mrkovia,
a sa druge na postojanje, ako se tako moe rei, dva sloja
stanovnitva, starosjedioci i doseljenici:
4) Procesu zbliavanja stanovnitva doprinos daju: prostor
na kome se ivi, sklapanje brakova i dug period osmanske vla
davine tokom koje e trajati islamizacija stanovnitva.
117

Prolost:
Oblast Mrko/je/vii imala je burnu istorijsku prolost, a
kao posljedica toga to su se na ovom prostoru preplitali i su
darali razni drutveni, politiki , kulturni, privredni i vjerski
uticaji i interesi jo od poetka ivljenja ljudi na ovom prostoru.
Na osnovu fiziko-geografskih karakteristika moe se
rei da je priroda pruala dobre uslove za ivot ljudi na ovom
prostoru jo od davnina. Govoriti o poecima ljudskog ivota
na prostoru Mrko/je/vii dosta je teko, jer na ovom prostoru
nije bilo veih arheolokih istraivanja.
Na osnovu arheolokih predmeta koji su naeni na lo
kalitetu mogile Curanovia, Ravanj (Raven) iz 600-1 god.
p.n.e. moe se rei da ivot na ovom prostoru datira jo iz VII
vijeka p.n.e. tj. gvozdenog doba.
Prvi poznati stanovnici ove oblasti bili su Iliri. Tokom IV
i III vijrka pr.n.e. ovaj prostor bio je zahvaen grkom kolo
nizacijom kao i rimskim uticajem najprije jedinstvenog, a od
395. godine Istonog Rimskog carstva (Vizantije).
Tokom velike seobe Slovena na Balkansko poluostrvo koja
je trajala tokom VI i VII vijeka Sloveni postepeno osvajaju i
naseljavaju i provinciju Prevalis, koja je zahvatala i dananju
oblast Mrko/je/vii.
Slovenska plemena poetkom IX vijeka u ovom dijelu
Balkana formiraju svoju sopstvenu, dukljansko-zetsku dravu,
koja se sastojala od devet upa, meu kojima je bila i jedna
od tri primorske upe upa Prapratna, koja se po mnogim
istoriarima nalazila u oblasti Mrko/je/via.
Tokom srednjeg vijeka na prostoru koji danas zahvata
oblast Mrko/je/vii smijenjivao se uticaj Duklje, potom Vi
zantije. U periodu vladavine Nemanjia (Rake 1180-1360) gra
nice barskog distrikta nijesu prelazile zemljite Ratake opatije,
prevoj Sutorman, grebene Rumije i Lisinja i prevoj Dobra Voda,
gdje je poinjao distrikt Ulcinja.
Sami Mleani za vrijeme pregovora o miru sa Balom III
od 1408-1409. godine, nijesu mogli utvrditi da li upa Prapratna
pripada jednom od ova dva distrikta ili je podruje za sebe.
118

Od 1442. susjed i povremeni saveznik i neprijatelj Mrko/

je/via je Mletaka Republika. Posredstvom Ulcinjskoga kneza
13. septembra 1442. godine Mleanima su prile dvije ratnike
druine Mrk/je/ovia, naseljenih izmeu Bara i Ulcinja, a dobili
su i povlastice od strane Mletake republike 11. jula 1446. godine.
Nekoliko dana kasnije 31. jula 1446. godine iste povlastice
potvrene su drugoj skupini Mrko/je/via (Grdojevia). Dana
23. januara 1449. god. Senat je potvrdio povlastice kojima su
ustupljeni posijedi u predijelu Poprat od strane mletakog
upravnika Bara objema druinama Mrko/je/via.
Od 1463. god. poinje se osjeati opasnost i od Turaka,
a prva vea opasnost zaprijetila je 1474. god. prilikom turske
opsade Skadra. Pad Skadra u Turske ruke 1479. godine, oznaava
i prekretnicu u istorijskom razvitku Mrko/je/via. Dotadanji
saveznici Mleani i Mrko/je/vii se razilaze jer su to nalagale
novonastale okolnosti koje su Mrko/je/viima nametnule jo
jednog monika, te se trebalo sauvati od stradanja. Mrko/je/
vii su se nakon toga odmetnuli od Mletaka i poeli za svog
zatitnika priznavati Tursku, da bi mogli i dalje obraivati
zemlju oko Skadra koju su smatrali svojom.
Prema podacima iz Katastarskog deftera Skadarskog
sandakata iz 1485. godine selo Merkojevii broji 140 kua
i nalazi se u Nahiji Mrkodlar (prema albanskom prevodu) i
pripada hasu koji je pod ingerencijom Skadarskog sandakbega. Ukupan prihod koji je ubiran iz sela Mrko/je/vii iznosio
je 10.004 ake, a ispenda (zemljarina) koja je uraunata u
ukupan prihod iznosila je 4.000 aki. Prema ovom izvoru
Osmanlije su formirali nahiju okrug koja je najvjerovatnije
imala status spahijske jedinice.
Nakon to su za svog zatitnika poeli priznavati Tursku,
a poto su Mleani i Turci uspostavili dobre odnose zarad
odravanja pregovora i trgovinskog prometa, Mrko/je/vii to
poinju iskoriavati na nain to su poeli prisvajati zemlju
koja je bila pod Mletakom upravom. Na njoj su poeli podizati
svoja stanita zbog ega je Mletaka Republika traila od Porte
krajem 1551. godine da se ta stanita porue.
119

Padom Bara i Ulcinja 1571.god. Mrko/je/vii su se ponovo

nali pod Turskom upravom, ime je okonan period tokom
kojeg su bili u potpunosti ili dijelom pod Mleanima. Osmanlijska
uprava na ovom podruju e trajati do 1878. godine.
Dolaskom Turaka 1571. godine stanovnitvo Bara, Ulcinja
i Mrko/je/via dobija odreene privilegije koje su istaknute u
povelji iz 1571. godine, a koju je 1575. godine potvrdio sultan
Murat III, nasljednik sultana Selima II i ista je uneena u defter
1582. godine.
Za Mrko/je/vie je od znaaja bila samo prva odredba koja
glasi: Da se od Barana i ljudi iz okoline ne uzimaju djeaci u
janjiare.
Po predanju koje navodi A. Jovievi Mrko/je/vii su
pomogli Osmanlijama pri osvajanju Svaa episkopskog grada
jo iz XI vijeka te su im kao nagradu dodijelili i zamijenili,
dotadanji mrki barjak koji su imali od ranije, bijelim barjakom
koji nije imao obiljeja, u znak najveeg vojnikog odlikovanja.
Takoe su dobili pravo da nesmetano odlaze u Skadar, a od
njega su imali i pomoi.
Za vrijeme dugotrajnog kandijskog rata (1645 1669)
Mleani su januara 1649. godine, uzaludno pokuavali da
osvoje Bar. Turci su uz pomo Mrko/je/via uspijeli da ga
odbrane. U mletako turskom ratu 1717. godine Mrko/je/vii
su posljednji put pokuali da pomognu Crnogorcima koji su
podravali Mleane, ali bez uspjeha, te su se itekako zamjerili
Turcima.
Ono po emu je specifian period osmanske uprave je
islamizacija koja je otpoela poetkom XVII vijeka. Prvi primjer
koji govori da je otpoela islamizacija nalazi se u podatku da se
meu iseljenim porodicama iz Mrko/je/via u Pore 1611. god.
nalazila i jedna islamizirana porodica. Do pojaane islamizacije
je dolo u godinama izmeu 1671 1697 godine. Sama Turska
vlast poela je podsticati irenje islama, pod uticajem Skadra ka
kojem su bili okrenuti Mrko/je/vii.
Mrko/je/vii su se nalazili pod jurisdikcijom cetinjskih
mitropolita sve do 1740. godine to potvruju potpisi mrko/je/
120

vikih svetenika koji se itaju na aktima koje alju nadlenima,

cetinjskim vladikama. Iz pisma upuenog Is Cetinja, nojebra
23. 1759. koje vladika Vasilije pie nadlenom mletakom
upravitelju u Kotor moe se vidjeti njegov odnos prema
Mrkojeviima:
Jo vae gospostvo sva ova krajina moli da ini dignut
is Kotora dva brata Mrkojevia na dalje mjesto, zato su se s
njih laah i nedobrijeh delah omrazili svemu narodu, budui
oni nikad ni njih trag, nikakve slube principu ne uinili, a
s Turcima kad su bile ratina principa vojevali, a danas oni u
Kotor, a ernogorci pred Kotor, a da su to dobri ljudi, stojali
bi na mjesto koje smo im dali, kako smo ih podhranili, no oni
neblagodarni. Kako su dosta mutnje i tete nama uinili tako e
i vama, ako ih prie iz Kotora ne idenete.
P.A. Rovinski navodi da 1760. godine Farlati spominje
tamo turke ali podjednako njima bili su i hriani (Rasciani
shismatici) i da se u Mrko/je/viima od 1760. god. nalazi i
damija a njena gradnja je poela 1752. godine. U selu Kunje
damija je podignuta 1774. god, u selu Gorana 1783, u Dobroj
Vodi 1802, Peuricama (Raven) 1891. i Ljeskovcu 1893. godine.
Ve 1880. godine po J. Vukmanoviu svi su oni, osim jedanaest
kua bili preli u islam, a proces islamizacije se zavrava sa
nestankom Turske uprave nad ovim krajevima.
Dakle islam na ovim prostoru poeo se iriti postepeno
i sporadino. Motivi ljudi da prime islam vide se u injenici
da vlada Turske nije svoj jezik silom nametala pokorenim
narodima, kao to su inile ostale evropske drave. Ona je spram
drugih vjera bila daleko tolerantnija i ovjenija, od mnogih
hrianskih vlada i drava. to se naroda isturilo nije noem
ili paleom natjerano, ve je to bilo u nekoliko dragovoljno, iz
linih interesa a tome su doprinos dali i pojedini pravoslavni
svetenici. Gospoda su se isturila radi gospodstva, a sirotinja
zato, da se oprosti spahija ili gonjenja. I stotine hiljada naroda
voljelo je olakicu tereta i materijalno blagostanje i linu
slobodu i sigurnost po vijeri svoju, te prevrnu jednu i primi
121

drugu. Ovim je u mnogome doprinjela i demokratska priroda

muhamedanske vjere i uprave.
Ljudi su u primanju islama pronali viestruke interese i
ansu da na bazi olakica koje su Turci davali islamiziranom
stanovnitvu, rijee svoje egzistencijalne probleme, mogli
su mirno da se bave svojim tradicionalnim zanimanjima
zemljoradnjom i stoarstvom, pa ak i trgovinom. Svoj trgo
vaki reon Bara i Ulcinja proirili su i na Skadar. U Skadru
brzo postaju cijenjeni i stiu pravo da u gradu prenoe. Po
narodnom predanju to je bila privilegija koju su Mrko/je/vii
stekli pomaui Turcima da zauzmu Sva.
Kraj XIX vijeka donijee promjene kao potvrdu da na
ovim prostorima nita nije vjeno. Mrko/je/vii e se ponovo
nai u granicama Crne Gore, i od tada poinje novi razvitak.
Zavretkom crnogorsko-osmanskog rata 1876-1878. godine i
mirom od 03.03.1878. godine u San Stefanu, Crnoj Gori je bila
zagarantovana nezavisnost, teritorijalno proirenje i izlazak
na more, to je i potvreno na Berlinskom kongresu 1878.
godine, odredbama koje su se odnosile na Crnu Goru.
Meutim izmeu Crne Gore i Turske mnoga pitanja su
ostala nerijeena, a posebno se isticalo pitanje utvrivanja nove
granice, to je, kad su Mrko/je/vii u pitanju, imalo poseban
znaaj jer je od konanog utvrivanja june granice zavisilo da
li e svi ui u sastavu Crne Gore ili e se podijeliti.
Tokom crnogorsko - osmanskog rata dio stanovnitva
Mrko/je/via bio se predao, dok je vei dio bio izbjegao u Ska
dar i Ulcinj, a kue su im bile popaljene tokom rata, kako
kae vojvoda Simo Popovi u svom pismu knjeginji Mileni u
kojem opisuje prilike za vrijeme opsade i zauzea Bara, da se
nemaju na ta vraati ako bi bili prinueni povui se natrag.
Uslijedio je poziv kralja Nikole da se vrate i izbjegli Mrko/je/vii
se vraaju iz Skadra i Ulcinja svojim kuama i imanju odmah
po zavretku rata.
Postavlja se pitanje to utie na njihov brzi povratak: da
li je u pitanju stav velikih sila iznijet kroz odredbe Berlinskog
kongresa ili je ponajprije pitanje ivota tj. bolje se vratiti svojim
122

kuama iako popaljenim i imanju poto se mogu vratiti nego

li se izlagati novim nedaama i patnjama i biti beskunik i
prosjak u drugom - tuem mjestu ija se sudbina ionako ne zna.
Pored iznijetog brz povratak, nam ukazuje i na jaku vezanost
i privrenost svome mjestu, kao i na dominantnost zanimanja
kojima se bavilo stanovnitvo a to su zemljoradnja i stoarstvo.
Ovakav razvitak prilika se poklopio sa politikim
pragmatizmom knjaza Nikole ija je politika bila usmjerena
na jaanje centralne vlasti u novoosloboenim krajevima i
nastojanju da se pristupi daljim aktivnostima koje bi vodile
proirenju june granice tj. dobijanju Ulcinja i teritorije koja
gravitira Skadru a i samog grada, kao i zbog neizazivanja
velikih sila, a posebno Turske. Iz navedenih razloga preduzeo
je mjere da se Mrko/je/vii pridobiju jer u tome vidi veu korist
no da ih na razne naine natjera na ponovno iseljavanje ime bi
oslabio i onako neutvrenu junu granicu. To e rezultirati time
da nee doi do naseljavanja crnogorskih porodica u Mrko/je/
viima kao to dolazi do naseljavanja Ulcinjskog polja i Brivske
gore nakon to je Ulcinj pripao Crnoj Gori. Na osnovu iznijetog
moe se zakljuiti da je dolo do svojevrsnog sklada sasvim
suprotnih interesa to je odgovaralo objema stranama.
Na Cetinju su u maju 1879. godine predstavnici evropskih
sila obrazovali meunarodnu komisiju za sprovoenje
razgranienja Crne Gore i Osmanskog carstva /Turske/. Zbog
nesuglasica izmeu lanova komisije granina linija nije
utvrena u potpunosti, a komisija se posle petomijesenog rada
razila. Meutim, to nee biti smetnja za organizovanje vlasti,
nad onim veim dijelom Mrko/je/via koji je pripao Crnoj Gori,
jer je dio ostao van novih granica to se moe utvrditi analizom
pisanih izvora koji se bave ili dotiu pitanja june granice, kao
i uvidom u karte na kojima je oznaena juna granica. To se
vidi i na primjeru sela Gorana koje nije bilo u cijelosti pripalo
Crnoj Gori to se moe vidjeti kroz popis iz 1879. godine kada
se dijeli, po prvi put, na dva sela Malu Goranu, koja se nala
u sastavu Crne Gore i Velju Goranu, koja e ostati u sastavu
Osmanskog carstva do 1880. godine tj. do rijeenja pitanja sta
123

tusa Ulcinja, od kada e se konano nai u sastavu Crne Gore i

kapetanije Mrkojevike. Nakon posjete i susreta knjaza Nikole
sa sultanom Abdul-Hamidom u Carigradu 1883. godine i
postizanja sporazuma meu njima po pitanju crnogorsko osmanske granice izmeu mora i Skadarskog jezera, granica
biva obiljeena 1884. godine.
Organizovanju vlasti na prostoru koji je pripao Crnoj Gori
izvreno je jo 1878. godine to se moe vidjeti iz injenici da je
ustanovljena Mrkojevika kapetanija i imenovan prvi kapetan
Beir Kaplanovi iz sela Kunje. Kao rezultat sveukupnih
promjena nastalih nakon 1878. godine crnogorska vlast je
odmah pristupila reformi dravne uprave.
Ovom reformom izvrena je i nova teritorijalna orga
nizacija Crne Gore pa pored starih formirani su i novi srezovi i
kapetanije. U okviru primorske nahije ustanovljen je Srez barski
u ijem e se sastavu pored ostalih nai i novo ustanovljena
kapetanija Mrkovska.
Ratna razaranja i nekolike nerodne godine odmah poslije
rata veoma su pogorale poloaj stanovnitva. Najbolji primjer
koliko su bile teke ekonomske prilike u to vrijeme je poruka
koju Knjaz upuuje narodu da idu kud znaju dok je ranije, kao
i naredba Ministarstva unutranjih djela donjeta 22. 06.1888.
godine, koja je dopunjena 15. 01. 1895. godine o zabrani noenja
i kupovine raskonog odijela i luksuznih stvari na veresiju,
skupih darova na prosidbama i sl.
Slabi materijalni uslovi, nerodne godine, male obradive
povrine po damainstvu, mali prinosi po jedinici mjere kao
posljedica neadekvatnog alata, slabog sjemena, sunih go
dina (to se nastojalo nadoknaditi mukotrpnim radom),
nezainteresovanost zvaninika da se i u ovom kraju stvore
bolji uslovi za razvitak poljoprivrede uticali su da ekonomski
poloaj stanovnitva bude teak, a posebno se to odnosilo
na sela Gorana, Kunje, Spahii i Pelinkovii jer su ova sela
oskudijevala u vodi. Limitirajui faktor za bri razvitak bila je i
slaba saobraajna infrastruktura.
124

Pogoranju ekonomskog poloaja doprinosilo je i samo

stanovnitvo meusobnim sporovima oko mea, pojila, puteva,
izvorita voda tj. zabranom prava na korienje izvorskih voda
za natapanje zemljita ako se ne plati. Tako se deavalo da u
blizini samoga izvora propadaju usjevi od sue, a da kroz istu
njivu tee voda, ali za potrebe drugog domainstva, ili je ak
odlazila uzalud. To se pravdalo obavezom - zavjet je zavjet.
Meusobni sporovi, ne prihvatanje da se izmijeni ve ustaljeni
nain ivota, da li kao posljedica straha od novotarija ili zbog
pridravanja nekih nepisanih pravila, uticae na sporiji razvitak
a samim tim i na tee ekonomske prilike.
Problem za stanovnitvo, posebno za ono koje je ivjelo u
pograninom pojasu i ono koji bi odlazilo u Skadar radi trgovine,
predstavljali su samovoljni istupi pograninih starjeina i
nizama iz sastava pograninih straa turske redovne vojske.
Oni bi upadali u pogranina sela ili bi oduzimali robu koju bi
stanovnici odnosili na pazar u Skadari pored plaenih dabina
i carine.
Veliki broj dabina kojima je bilo optereeno stanovnitvo i
nepostojanje drugih izvora zarade uticali su na pojavu iseljavanja
ka mjestima u kojima su mogli bolje zaraditi, posebno nakon
normalizacije odnosa sa Turskom 1879. godine. Stanovnitvo
iz Crne Gore poinje odlaziti u Carigrad radi zarade, a bilo je i
onih koji se niijsu vratili tj. ostaju da ive u Carigradu.
Pitanja vojne obaveze, kao i pitanje kolovanja djece izazvalo
je dosta otpora kod Mrko/je/via, kao i kod drugih muslimana
u Crnoj Gori. Prijetnje iseljavanjem natjerale su vojvodu Sima
Popovia da doe u Mrko/je/vie i odri skuptinu sa seoskim
starjeinama gdje je pokazao pravu umjenost i taktinost u
savlaivanju otpora koji su pruali i njihovom pridobijanju.
Njihove namjere okarakterisao je kao nepotene i zle misli koje
su iskazali prema gospodaru i vladi estim davijama. Saoptio
im je da je volja Njegovog Velianstva, da ostanu mirni i na
svom mjestu ali u protivnom sluaju ako nee: otvorena su im
vrata na Kameni most.
125

Pored svih nevolja sa kojima su se susretali kraj XIX i

poetak XX vijeka obiljeili su dva dogaaja od velikog znaaja
za Mrko/je/vie i to izgradnja kole 1885. i puta Bar Ulcinj
(otpoela 1903. godine i zavrena 1906. godine).
Ubrzo se stanovnitvo nalo u ratnom iskuenju, najprije
Prvi balkanski rat, a ubrzo potom Prvi svjetski rat i stradanja
tokom trajanja austro-ugarske okupacije. Tu je i godina 1918. i
sve ono to donosi, a i Drugi svjetski rat e ovom kraju donijeti
stradanja i rtve kao rezultat elje da se prui otpor neprijatelju i
faizmu kroz Narodno oslobodilaki rat i podrku partizanima.
Poginulih je bilo i na teritoriji Mrko/je/via kao i na ratitima
irom Jugoslavije a odreeni broj je bio i u zarobljenitvu i
njemakim logorima. Od posljedica rata Mrko/je/vii e se
poeti oporavljati nakon osloboenja 1944. godine i tokom
poslijeratnih godina.
I pored pozitivnih promjena koje nastaju tokom po
slijeratnih godina, poetkom 70-tih godina XX vijeka, a posebno
krajem XX vijeka kao posljedica graanskog rata na prostoru
bive Jugoslavije i tekih politikih i ekonomskih prilika veliki
broj ljudi naputa svoj zaviaj i nalazi utoite van granica
Crne Gore.
Dijaspora je veoma brojna. Veliki broj iseljenika iz Mrko/
je/via ivi u novim dravama - bivim republikama SFRJ, kao
i mnogim evropskim i vanevropskim dravama od Australije
do Amerike.
Napomena:
Ovaj rad predstavlja skraen prikaz dva nauna rada koji
su odbranjeni na Filozofskom fakultetu u Nikiu:
- MRKOVII, istorijski razvoj, 2001. godine.
- MRKOVII, krajem XIX poetkom XX vijeka,
2005. godine.

126

Jevrem Brkovi
ZLOINI AVRA CEMOVIA, SAMOZVANOG
ENERALA NAD MUSLIMANIMA PLAVA I
GUSINJA 1912. GODINE

Nikada Gorazda Ozrovia nijesam uo da kae ita
runo o samozvanom generalu Avru Cemoviu i crnogorskoj
vojsci iz dana kada je 1912. godine zaposijedala Plav i
Gusinje. Vjerovatno bi i on, da je poem tamo bio, kao Avro
komandovao i ponaao se. Upueni da konano izvre jednu
neizvrenu odredbu Berlinskog traktata, da Plav i Gusinje
vrate Crnoj Gori, Avro i njegovi vojnici su dali estokog oduka
svojim plemenskim instiktima, nataloenoj vjerskoj mrnji i
osvetnitvu. Na takvo ponaanje su ih pripremili vjekovno
robijanje pod Turcima, narodna poezija i ilav otpor tamonjih
aga i begova da Plav i Gusinje predaju Crnoj Gori. O srodnosti,
zajednikim korijenima i istoj krvi u dvije vjere, oni tih dana
nijesu znali niti mogli da razmiljaju. Njima je najvanije bilo da
Muja prekrste u Gruja, ua u Bua, Mensuda u Mira, Huseina
u Petra, Mustafu u Mirka, Dafera u ivka, Rabiju u Aneliju,
Hajkunu u Mirunu, Almu u Vinju, Hanku u Anku, Avuu u
Stanuu, Mizanu u Anu, Mejru u Mirjanu, Melvetu u Savetu
i Deficu u Milicu. Avrov tapski pisar neki Dragoje Rai iz
sela Luga, svakom drugom plavskom djeaku, privedenom na
pokrtavanje, upisao je ime svog sina Vasilija.
Svaki javni in masovne represije mora biti prilino
teatralan, pa i mistino obojen ili dekorisan. Takav utisak nameu
127

postupci onih koji se upuste u zloin, a djelomino i ponaanje

onih nad kojima se zloin ini. Obavita gustom planinskom
mjeseinom i surovom geografijom u kojoj se izvodila i ova
plavsko-gusinjska krvava drama je imala sve elemente jednog
mistinog prizora u kojem su i mueni i muitelji vidjeli sebe u
izmijenjenim, ulogama. U pono je, iz zapaljene lueve zublje,
stogove sijena i nekoliko okolnih kua, izvreno liturgijsko
osvjetavanje Plavskog jezera. U samo svitanje je poelo
masovno uvoenje ena, djece, mladei i staraca u osvjetenu
hladnu jezersku vodu, da na taj nain, u sebi i na sebi, Polumjesec
zamijene asnim Krstom. Nikada do tada u naim vodama
nije bila viena takva biblijska procesija s krvavim religjskim
ritualom. Ko god se odupro pokrtavanju, a bilo je i takvih, tog
trenutka je nad bistrom jezerskom vodom bio priklan. Sunce je,
umjesto uobiajeno bistre jezerske vode, zateklo Plavsko jezero
s ogromnim krvavim plohama na povrini, koje su nalikovale
na mala ostvrca to se svakog trenutka mogu spojiti. Oko podne
je poelo nasilno uvoenje pokrtenih djevojaka i mladih ena u
crnogorsko kolo, tada nazvano i areno kolo, da s Crnogorcima
igraju i pjevaju po crnogorski. Sve one ene i djevojke, koje su
odbile da uu u kolo, bile su podvrgnute varvarskim vidovima
muenja: probadane su im grudi, kidani nos i ui, a bilo je i
odsijecanja jezika.
Vizintijski nauk je i ovdje praktikovan itavih est mjeseci,
esto dopunjavan surovom ratnikom ekstazom pokrtavanja
i kultne osvete za ono davno predako zamjenjivanje Krsta Polumjesecom. Otkrivanje ena, promjena imena i prezimena,
skidanje fesa i stavljanje crnogorske kape obavljano je javno
i komedijantski, uz skaredno izrugivanje obijesnih pokrstitelja.
Omiljeni nain kanjavanja nepokornih, to su ga Avrovi krstai
rado primjenjivali, bio je takoe javno urezivanje krsta na elu,
a odmah zatim grupno strijeljanje krvavo okrtenih mukaraca
na limskom mostu. Do nedavno se u tom kraju Crne Gore
moglo naii na starog ovjeka-Muslimana ili Albanca- bez pola
ili bez itavog nosa, koji je pukim sluajem preivio taj pohod
Avrovih pokrstitelja.
128

 Kralj Nikola je na vrijeme bio obavijeten to rade,

kako krste, krstae i pokrtavaju, kako Plavom i Gusinjem
krstare Avrovi krstonoci. Telegramom je, dodue s prilinim
zakanenjem, naredio vojvodi Mau Vrbici, nadziratelju itavog
tog pohoda: Ako Avro udari na neja i ene, obavezno ga
sprijeite. Plavsko jezero je ve bilo okrvavljeno, a neja i ene
pokrteni. Avro Cemovi je takvu svoju pokrstiteljsku ekstazu
i glavom platio. ini mi se da je moj roak u svom testamentu
rekao sve to je o toj smrti kazao.
(Na prijedlog autora objavljuje se odlomak iz njegovog
romana MONIGRENI, str. 501-503).

129

130

Kulturna batina

131

132

eljko Milovi
KANJEVIA DAMIJA I MINARE
HASEIJE-ALI AGE
Utvreni Bar je preao u ruke Turaka poetkom avgusta
1571.godine. Mletaki knez Alessandro Donati i zapovjednik
posade u Baru Ionnis Vidaccioni predali su bez borbe grad i
stanovnitvo turskom admiralu Pertat-pai, uz zamjenu za
slobodan izlaz njima, naoruanoj vojsci i plemstvu u neutralni
Dubrovnik. Nakon poetnih represalija nove vlasti, ivot je
poeo da tee svojim tokom, ali pod izmijenjenim uslovima i
uz mnogo novina koje je donosio orijentalni nain ivota.
Spontano su oko gradskih zidina nikla nova naselja mahale, tako da se moglo razlikovati nekoliko ivotnih cjelina:
Donji Grad, Kue, Sredinji dio i Brbot sa Planoom. Za
potrebe muslimana iz okolnih naselja, podizani su mahalski
vjerski objekti.Omerbaia damija je nastala 1662, a damija
u Podgradu 1723.godine. Smatra se da je kanjevia damija,
podignuta nedaleko od ulaza u tvravu, nastala sredinom 18.
vijeka.
Iskopavanja su otkrila da se u samom kompleksu
kanjevia damije nalazila najmanje tri objekta, i da su bili
znatno stariji nego to se pretpostavljalo. Prvi je bio dervika
tekija - vrsta samostana u kojem su boravili dervii-sufije, to
se na osnovu brojnih uklesanih znakova i simbola sufijskog
uenja moe zakljuiti, a kojih ima i na nianima (nadgrobnim
spomenicima). U sredini se nalazila pomona graevina, vje
133

rovatno ekonomska prostorija, a molitveni prostor - damija

nalazila se na mjestu one koju je obnovio Ahmed-beg, kae
barski arheolog Omer Peroevi.
Zadubinar damije Ahmet-Beg je lanznamenite ple
mike familije kanjevi, jedne od najuticajnijih i najbogatijih
u turskom feudalnom plemstvu Bara. kanjevii su se
najvjerovatnije doselili u Bar iz Budve krajem XVII vijeka, pod
prezimenom (A)Scani i primila islam. itava loza, za koju
i etnolog Andrija Jovievi u knjizi Crnogorsko primorje i
Krajina iz 1922.godine, navodi da su svi u bratstvu imali titulu
age, protee se do posljednjeg potomka - Duli Bega kanjevia.
U protokolu Dacije, odnosno Poreza Knjaevine Crne Gore iz
1879.godine, spominje se da imovina Duli Bega kanjevia broji
ak 2200 korijena maslina.
kanjeviima su pripadala dva mlina za masline i ito u
Podgradu, a ostaci mlina i njegove kue sauvani su na lijevoj
obali Rikavca, istono od zidina Starog grada, ispod Kaela.
kanjevii su imali silno imanje i u okolini Bara, i vie kua, a
u uanju veliki kompleks oranica i ume, koji se po kui koja
se tamo nalazila, a ije se zidine jo mogu vidjeti, i danas zove
Kula kanjevia. Nedaleko od njihove uanjske kue nalazio
se i mlin za masline, sagraen na rijeci eljeznici. U blizini se
nalaze i ostaci kamenog Mosta kanjevia.
Minare Haseije Ali age
Minaret (minara ili munara, kako je u nekim krajevima
Balkana zovu) obino predstavlja zaseban objekat koji se
dograuje uz damiju. To su, kao i zvonici kod crkava, mahom
zadubine, a od graditeljskog umijea majstora i sredstava
zavisila je ljepota i izgled vitkog zdanja koje postaje ukras
kompleksa. Balkanski minareti obino imaju jednu erifu,
odnosno balkon na koji izlazi mujezin da poziva na ezan, a
unutar njega je strmo, usko stepenite koje vodi do vrha.
Minaret, sagraen uz kanjevia damiju, jedan je najvri
jednijih arhitektonskih bisera ovog dijela Jadranskog pomorja.
134

Pored nesumnjive ljepote Pljevaljske damije, smatra se da

je minare uz kanjevia damiju bilo jedinstveno na ovim
prostorima, jer je u potpunosti nainjeno od klesanog kamena.
Minaret uz kanjevia damiju izdvaja kvalitet zidanja,
kvalitet arhitektonskih ukrasa, erife, zavrnica krova sa 16
prizmi, i iljastim bakarnim zavretkom koji tone u jednu
au. Vrhunac majstorstva predstavljaju statika rjeenja
stuba koji je visok skoro 20 metara, ija je obloga vanjskih zidova
esnaestougaona, od klesanog lokalnog kamena, a debela svega
12-14 cm. Cijela ta meka statika rezultat je znanja koja su Arapi
sabrali u raznim vidovima umjetnosti.
Na jednom od niana uz damiju stoji da je minaret
obnovio Haseija Ali-aga, 1234. po islamskom kalendaru,
odnosno 1819. godine po gregorijanskom. Oskudni podaci
govore da je kanjevia damija oteena tokom zauzimanja
Bara 1878.godine, ali da se u njoj i dalje nakon toga obavljala
molitva. Stradala je u zemljotresu 1906.godine, a jedan od
najobrazovanijih Barana s poetka XX vijeka, kadija abi,
zapisao je da je 1912. godine izgorjela. Od poara 1912, pa sve
do avgusta 2005. sa Ali-aginog minareta nije se uo ezan - poziv
na molitvu i spas. Stajao je polusruen i nakrivljen, u stalnoj
opasnosti da se obrui na prolaznike ili djecu koja su se igrala
oko ostataka nekadanjeg vjerskog objekta. Istovremeno, i
tako osakaen, minaret je bio centar interesovanja turista koji
su dolazili u Stari Bar i redovan motiv razglednica koje su
prikazivale barsku rivijeru.
kanjevia damija i njezino minare neizbrisivi su ozna
itelj odrastanja generacija Starobarana.
Mi smo, kao djeca, kanjevia damiju doivljavali
isto kao i Stari grad - neto to je manje interesantno za nas, a
mnogo vie interesantno za turiste. Znalo se da su djeca, malo
vie eretski raspoloena, bila spremna turiste da izvedu na vrh
minare za sitne pare. To je bilo opasno, pa su se samo najhrabriji
odluivali na to. Ona je, otkad pamtim, bila ruinirana, a zatitni
obod gdje se kree mujezin bio je polusruen jo u naem
djetinjstvu.Kasnije, poslije zemljotresa, obruio se i ostali dio,
tako da su djeca prestala da se penju.
135

Petak je zaista bio neto najinteresantnije u naem dje

tinjstvu. Voljeli smo da petkom izaemo do Vrata od Starog
grada, pa da sjednemo ispred kue Junkovia, ili na veliki
trupac koji su seljaci postavili pored samog ulaza. Utrkivali
smo se ko e da sjedne na taj trup, da gleda to rade stranci.
A oni su slikavali, naravno. U mom djetinjstvu je i pijaca bila
organizovana pored gradskih bedema, a ispred kanjevia
damije bio je bravlji pazar. Bila je tu ogromna guva, to
trgovaca, to seljaka, to prodavca stokom, to nas djece, i
naravno, najvie turista.Dolazili su slikari, esto su postavljali
svoje tafelaje da slikaju prostor oko Omerbaia i kanjevia
damije, sjea se predsjednik NVO Antivari Sadetin Perii.

Ruinirano kameno minare Haseije Ali - age1

1

Tekst prate fotografije Media Pro Studio Petovi.

136

Obnova kanjevia damije

Izvoaki projekat sanacije vitkog minareta nainjen je
1984.godine od strane arhitekata Batria Mijovia i Neboje
Miloevia, dok su statiku radili Aleksandar Brajovi i Miodrag
Raievi, meutim, zbog nedostatka sredstava do obnove nije
dolo.
Kada se od minareta Haseije Ali-Age gotovo diglo ruke,
i kad je postojala realna opasnost da e se sam uruiti od teine
i runiniranosti, pojavio se Zeko Osmana abovi, Mikuli koji
ivi u ikagu. Obezbijedio je sredstva i krenulo se u teak proces
rekonstrukcije.Poslom je rukovodio arheolog Omer Peroevi.
Za Balkan su karakteristina spiralna stepenita i ve
rtikale sa jednom ili dvije erife. Majstori su sve do 19. vijeka
primjenjivali jedno izvanredno statiko rjeenje, sa krunim
kamenim stepenitem ija eona gazita izlaze u fasadu, a
svaki kamen u podlozi minare je klamfovan, odnosno vezan
eljeznom klamfom potopljenom u zaliveno olovo. Zato u
olovo, zato ne u malter? Zato to je olovo meka konstruktivna
veza, koja dozvoljava cijeloj konstrukciji elastinost.
Kad smo doli skelom do arhitekture erife, naili smo
na originalni trag, koji je bio cio mala kamerna arhitektura
sa stubiima, pseudoniama, vijencima, mukarnasima... Kod
restauracije smo vratili izvornu formu, i na osnovu originalnoga
sauvanoga djela vratili mikroarhitekturu ae erife. Visina
redova oscilira negdje od 15 do 18 cm, a negdje ima i ispuna od
desetak centimentara.
U toku radova, gotovo sluajno sam vidio na starim foto
grafijama, koje je Mitar Ilikovi dao napraviti poetkom 20.
vijeka, da minare ima interesantno drugaiju zavrnicu same
krune stuba, da se radi o kamenim prizmama koje uokviruju
krov. U posljednjem trenutku smo odreagovali i napravili
izmjenu, diui je fotogonometrijski - poveavajui fotografiju,
doli smo do forme i veliine, objanjava princip rada Omer
Peroevi.
137

 Proces nanovog klesanja i ugraivanja kamenja iziskivao

je velikog majstora. I naen je najbolji - Omer Kara Ahmet iz
Kiseljaka, hercegovaki neimar koji je radio i na obnovi Starog
mosta u Mostaru.
U svakom se poslu sa starinama neto novo naui - kae
Kara Ahmet - kamen, nain njegovog vezivanja, statika, sve se
razlikuje od sluaja do sluaja.
Ova je munara specifina, jer je od ivca kamena.Iskle
sanog, ne rezanog.Klesanje kamena poinje vaenjem iz
majdana. Na licu mjesta poinje grubi rad sa velikim ekiima
na manje mjere. Onda se picevima, odbijaima, svaim
pomalo dogoni dok se ne dobije.Otprilike, za jedan malo vei
kamen ove munare trebalo je jednom majstoru jedan dan.Jedan
kamen - jedan majstor - jedan dan.Sad vi vidite koliko je trebalo
za cijelu munaru, slikovit je Kara-Ahmet.
Neke tajne starih graditelja nikad nee biti otkrivene, a u
neke smo uspjeli da proniknemo, veli ovaj kamenar, i dodaje
da je trebalo puno znanja i filigranske vjetine da se dovri
minare Haseije Ali Age .
Oni su imali gvoe, i to dobro gvoe, ali kako su ga
dobijali - ne znam. Imali su i olovo.Svaki red je povezan kao
jedan obru. Svaki blok ima svoju klamficu. Svaka klamfica je
dole ira, a gore ua. Tako se napravi rupa u kamenu koja se
zalije olovom, te se ne moe iupati. Moe samo razvaliti taj
dio.
erifa je napravljena od sedre. I ovdje ima negdje sedre
sigurno, samo eto, niko je ne vadi, niko ne radi oko kamena. To
je jedan laki kamen, dosta upljikast, dobar za obradu. Onda
smo nali i na dio ograde s kamenom koji sam lako prepoznao,
to je tenelija, mostarska - istie Kara-Ahmet, koji je kamen za
restauraciju minareta dovozio iz Hercegovine.

138

Obnovljeno minare omiljena meta turista fotografa

139

Naunu javnost je zbunjivala injenica da takav zavretak

minare, sa vrhom koji uranja u aicu, nije vien nigdje na
Balkanu. Omer Peroevi podsjea na injenicu da se slini
umjetniki zahvati mogu nai na dervikim tekijama, i da je
putopisac Evlija elebija zabiljeio njihovo postojanje u Baru u
srednjem vijeku.
Zbunjivalo je 16 prizmi koje prate 16 kanelura od samoga
dna minareta do vrha. Toga nema na svjetovnim damijama,
ni na velikim zadubinama, ali analogiju takvoga rjeenja
imamo na dervikim tekijama. To upuuje na mogunost da
su kanjevia damija i minare Ali-age haseije pripadali
dervikoj tekiji, neposredno uz Stari grad. Neto slino postoji
na dervikim tekijama u Blagaju kod Mostara, ali i na jednoj
tekiji u Prizrenu. Ne treba imati predrasuda prema tadanjem
intelektualnom saobraaju u Otomanskoj imperiji.Prenosila
su se znanja, fluktuirali su i majstori, i ueni ljudi, objanjava
Peroevi.
Po svojoj sutini, islamski vjerozakon insistira na umje
renosti i skromnosti. Meutim, jo u ranim stoljeima irenja
ove vjere, nastalo je derviko uenje, koje u svoje okrilje okuplja
one koji su eljeli da budu to predaniji Bogu i molitvi. Dervii
su se poeli organizovati u tarikate, nazivane po imenima
osnivaa, a mjesta okupljanja zovu se tekije, neka vrsta izo
lovanih samostana na ijem se elu nalazi ejh. Dervi je ovjek,
koji mnogo vie od obinog vjernika provodi u molitvi, a osim
Ramazanskog posta, ima i desetodnevni, kada uopte ne jede
meso i ne pije vodu. U obredima, u religioznom transu, dervii
gvozdenom iglom probijaju sebi jezik ili obraz, pritom ne
osjetivi bol. Dervi je u stanju da u ruci dri eravicu ili usijano
gvoe, a da pritom njegova koa ostane netaknuta. Kau da
ima i onih koji posjeduju sposobnost telekineze i telepatije.
Dervii i danas ive, i u barskoj i u ulcinjskoj optini.
Nakon nekoliko mjeseci tekog rada, petog avgusta 2005.
godine sveano je, uz veliku sveanost, otkriveno restaurirano
minare Haseije Ali-age. Zablistalo je punim sjajem minulih
vjekova, a njegova bjelina i gracioznost vidi se kilometrima da
140

leko. Na sveanosti je, skromniji od svih, bio glavni donator

Zeko abovi. Ne treba se isticati kad uini dobro djelo, veli,
ono samo za sebe pria.
Njegova pria zapoinje pod Rumijom prije nekoliko
decenija, a posljednja poglavlja govore o otvorenim rukama za
damiju u svom selu, za njeno minare, groblje, put, vodu, ali
i za pravoslavnu bogomolju u Mikuliima. Prvi je, sa svojom
djecom, i donator nove, Centralne damije koja se gradi ispod
bolnice.
Iz svog je depa Zeko abovi za obnovu minareta Haseije
Ali-age pri kanjevia damiji dao vie od 23.000 eura. Bio je to
dug posao, veli, ali je jako srean to je neto veliko ostalo kao
plod tog rada.
Vazda sam elio da, ako doem do para u Ameriku,
pomognem svoj kraj koliko mogu.Ja nijesam fanatik ovjek,
nikad nijesam gledao ko je koje vjere, pomagao sam e je neto
od starina obnavljano. Minare kanjevia damije mi je zapalo
za oi jo kao malome, jer sam dolazei iz Mikulia morao proi
tudijen.ao mi je bilo to je oteena, i to niko ne pokree da
je zatiti. Sad sam u penziju i dolazim jednom godinje u Bar,
pa velim sebe - kad mogu, ajd da pomognem, to je istorija, to
je spomenik svija nas oe, ne samo muslimana - jednostavno
objanjava abovi.
Tri godine kasnije, u tiini i bez velike pompe, obnovljena
je i kanjevia damija, sa svim prateim djelovima kompleksa.
Restauracijom je rukovodio ponovo arheolog Omer Peroevi,
a projekat, djelo ulcinjskog arhitekte Fuada Mavria, vie puta
je dopunjen i izmijenjen. Damija je obnovljena u postojeim
gabaritima, uz korienje gotovo istovjetnih materijala. Kamena
je bilo na samoj ruevini, a ono to je nedostajalo - donijeto je
iz majdana u Mikuliima. Graevina je pokrivena kamenim
ploama nabavljenim iz Hercegovine.
Poseban utisak danas ostavljaju prozori damije. Ispunjeni
su posebnim vitro-staklima koji, uz igru svjetlosti, proizvode
poseban efekat i boju. Damija ima veliki natkriveni trijem koji
je postojao i na prvobitnom objektu. Stubovi trijema su drveni, a
141

spoj drveta i kamena je u svakom detalju unutranjosti: galerije

(magfirle), mihraba, ursa i minbera (unutranji djelovi koji
imaju obrednu funkciju), uz slijeenje dervike simbolike, koja
je proistekla iz sufijske jednostavnosti i pomijeanih elemenata
brojnih monoteistikih uenja, sa kojima ova filozofija ima
zajednikih ishodita.

Prozor na kanjevia damiji

142

Vakuf kanjevia damije

Obnovljena je i nekadanja tekija, koja je dobila znatno

drugaiju funkciju: musafirhana je na spratu, a u prizemlju se
moe obaviti vjersko pranje - abdest. Izmeu ova dva objekta
uraena je kaldrma, a ostavljen je i prostor za adrvan - fontanu.
Kaldrma je raena od krupnih i sitnih kamenih oblutaka,
doneenih iz Meureke rijeke. Pred samim ulazom u damiju,
na kaldrmi je napravljen neobini mozaik - rozeta koja se moe
vidjeti i na oblinjem Hasan-dedinom turbetu: simbol koji se
srijee i u vizantijskom i mletakom graditeljstvu. Za obnovu
kanjevia damije donator Zeko abovi izdvojio je 200.000
eura.
Starobarska tvrava je u SFRJ proglaena spomenikom
kulture prve kategorije, meutim, tek je nakon zemljotresa
1979.godine poela obnova pojedinih objekata. Prelaskom
centra grada nekoliko kilometara nie, ka moru, zanimanje
graana Bara za crnogorsku Pompeju znatno je opalo. Rijetko
naiu, obino ljeti kad goste iz unutranjosti treba zadiviti
neim grandioznim i monim, muei se u objanjavanju
143

usljed tragino loe informisanosti o sopstvenom nasljeu.

Stanovnici naselja koje gravitiraju ka tvravi sa sjetom se sjeaju
posljednjih decenija XX vijeka, kad je po pedeset autobusa
stranih turista dnevno dolazilo sa hrvatskog primorja u
posjetu Starom Baru. Posljednjih godina primjetna je ponovna
ekspanzija dolaska stranih turista u tvravu i ariju. Unutar
zidina je obnovljeno desetak, konzervirano vie od 70 objekata,
a otvaranje autentinih restorana, izrada lokalnih suvenira i
prodaja maslinovog ulja daju nadu u oivljavanje Starog Bara.
Obnova minareta Haseije Ali-age i kanjevia damije
samo je jedan korak na putu reanimacije Starog Bara kao
jedinstvene kulturno-umjetnike, ali i turistike destinacije. Ali
je zato korak od sedam milja.

Kompleks kanjevia damije poslije obnove

144

Dr Vukajlo Gluevi, sociolog

UTICAJ VJERE NA MENTALITET MUSLIMANSKE
ENE (PSIHOANALITIKI PRISTUP)

Tokom istorijskog razvoja ljudskoga roda poloaj ene
je bio razliit. Poev od prvobitne zajednice, pa preko klasnih
drutveno-ekonomskih formacija do savremenog doba, ena je
smatrana obinom stvari, robinjom poude i rada, sredstvom
raanja djece i sl. Samo ponegdje, kao na Kritu, ene su uivale
vie asti i potovanja. Doim u staroj Grkoj, prema rijeima
Aristotela ena je mukarcu ono to je rob gospodaru.
I Rimljani su enu smatrali predmetom svojine, pa s toga,
iako bi se udajom oslobaala vlasti oca, potpadala bi pod vlast
mua.
Njen poloaj nije izmjenjen ni u hrianstvu, na to ukazuju
i rijei sv. Pavla, koji je rekao ovjek nije stvoren radi ene,
ve ena radi ovjeka.
Gdje je na skali dostojanstva bila ena kod starih Jevreja
pokazuje jutarnja molitva mukaraca, koja glasi Da si hvaljen
Boe, Gospodaru na i svega svijeta koji me nijesi uinio enom.
Odnos prema eni nije znatno izmjenjen ni u doba
humanizma i renesanse, te je ona sve do najnovijeg vremena,
pa esto i danas ostala potinjena mukarcu.
Meutim, u najgorem poloaju ena je bila kod pre
dislamskih Arapa. Kod njih ona nije imala vrijednost ak i na
jobinije stvari. ena je bila manje potovana od ivotinje, jer
su Arapi ivotinju izuzetno cijenili. Oni nijesu imali samilosti
145

ni prema enskom djetetu, ve su ga kao nepoeljno ivo

zakopavali. Majka se nije mogla protiviti tome jer je morala
samo da slua i da se pokorava. Mu je imao apsolutnu vlast
nad enom: mogao je prodati, dati drugom na tjelesno uivanje
pa ak i ubiti. Brak je bio osloboen svih moralnih i materijalnih
obaveza, jer je tada mukarac mogao imati vie ena, a ena vie
mukaraca. Dakle, kod predislamskih Arapa bila je zastupljena
poligamija i poliandrija. Te prema tome, bio je izraziti nemoral
iji vrhunac predstavlja enidba sa majkom, sestrom i drugim
srodnicima.
Poetkom VII vijeka dolazi do pojave islama kao reakcija
na tadanje prilike u arapskom drutvu. Nakon dva stoljea
poslije hidre, islam dostie potpuno razvijeni oblik u kojem
traje do naih dana. Taj puni razvoj javlja se kao posljedica
sreivanja glavnih stavki vjerovanja i obiaja kao i pojave
zbirke mjerodavnih izvora, jer pored Kurana ortodoksni islam
prihvata i odreene zbirke hadisa ili predavanja o proroku
Muhamedu. Ovo djelo je po vanosti odmah iza Kurana i
predstavlja izvor za upoznavanje sune ili obiaja proroka
Muhameda. Kolika je vanost tog djela govori injenica da se po
izrazu suna i pravovjerna islamska zajednica naziva Sunitima.
Za razliku od sune, Kuran predstavlja skup propisa ko
ji obuhvata ivot ovjeka u cjelini i predstavlja boansku
poruku koja odreuje ljudski put. Ali, prema islamu, boija
briga o ovjeku ne iskljuuje brigu ovjeka. Naime, Bog
stvara mogunost, a od ovjeka zavisi hoe li te mogunosti
koristiti. Dakle, islam je religija koja poziva ovjeka da se slui
razumom, jer kako je govorio Muhamed Vjera i razum se
ne sukobljavaju. U svojim naredbama i zabranama, islam je
odredio granicu koja se ne treba prei, ali je ostavljena na volji
ovjeku, njegovim okolnostima i mogunostima. Dovoenje u
vezu razuma i vjerovanja uslovilo je i razliito usklauvanje
erijata s jedne i moralnih shvatanja i tradicije s druge strane.
Stoga, iako je erijat jedan, poloaj muslimanske ene bio je
razliit kroz istoriju, a i danas je razliit u mnogim zemljama.
Meutim, ono to Kuran prvenstveno eli, jeste da od
ovjeka izgradi moralnu linost koja bi predstavljala znaajan
146

faktor u meuljudskim odnosima. U tom smislu je i velika

vanost Kurana i po pitanju ene, pa se pojava islama moe
smatrati pravom socijalnom revolucijom po tom pitanju. Imajui
u vidu stanje kod predislamskih Arapa, to je najsmelija reforma
koju je islam izvrio u korist ene. Ona je enu izvukla iz krajne
ponienosti i dala joj dostojanstven poloaj i punopravnu
sigurnost.
Jo prije 1500. godina islam kao ideologija gleda podje
dnako na mukarce i ene. Tako u Kuranu, esta sura, pod
nazivom ene, poinje rijeima Ljudi bojte se Alaha koji
nas je stvorio od jedne due. Prema tome, islam jednako tretira
mukarca i enu, jer tek zajedno ine potpunog ovjeka. S obzi
rom na to da su razliiti, mukarac i ena se kao takvi dopunjuju
i samim tim se ne mogu uporeivati.
Po Kuranu, mukarac i ena su ravnopravni i kao takvi
imaju ista prava, iste dunosti i odgovornosti. U vezi sa tim, u
Kuranu pie Vjernice i vjernici uzajamno ste odgovorini za
druge: nareujte dobro, a spreavajte zlo.
U cilju toga, erijatsko pravo zabranjuje zakopavanje
ive enske djece, ukida poliandriju, a poligamija je strogo
uslovljena. Pored prava na ivot, ena sa punoljetstvom postaje
slobodna graanka sposobna da vri sve pravne poslove. Ima
pravo da raspolae svojom imovinom, pravo nasljedstva, pravo
izbora branog druga i pravo na razvod braka. Stupanjem
u brak, muslimanka ne gubi svoja prava koja je imala prije
braka. Prema tome, muslimanska ena postaje ravnopravni
lan drutva kako u braku tako i van braka. Meutim, Kuran
ne izdvaja enu ni po pitanju prosvjeivanja, jer je to i vjerska
dunost a ne samo pravo koje daje erijat. To potvruje i hadis
u kome se kae Traenje nauke prvenstveno je dunost mu
slimana i muslimanke. Otuda, proistie da su muslimani,
tokom srednjeg vijeka, dali vei broj ena u svim podrujima
nauke i zanimanja nego bilo koji drugi narod u svijetu.
Iako Islam podjednako tretira enu i mukarca, izaslanik
Muhamed je eni kao majci dao prednost nad mukarcem.
U jednom hadisu Muhamed kae Alah vam preporuuje
147

da budete dobri prema svojim majkama i dodaje Denet

je pod njenim nogama. No, nije samo materinstvo koje eni
daje najveu vrijednost, ve kako kae Muhamed Vrijedna
i savjesna ena ima najveu vrijednost, a vrijedna i ista ena
najvea blago, jer takva ena kako je govorio Muhamed Cijeni
mua, cijeni njegov trud i njegovu brigu o porodici. Ona mu
uva kuu, ast i ugled, pazi i odgaja djecu. Ona je starjeina i
pastir u kui svoga mua i bie pitana za svoje stado.
Kuran je u nizu ajeta dosta panje posvetio meuljudskim
odnosima, a prije svega odnosu mukarca i ene. U estom
ajetu, este sure se kae Mukarci upravljaju i vode brigu o
enama, jer je Alah stvorio ovjeka da bude jai i izdrljiviji.
ena je osjeajnija, nestabilnija, ne posjeduje tjelesnu snagu kao
mukarac i zato za nju vie odgovara kua. Mukarac eli da
ena to vie boravi u kui kako bi bila vie zatiena, jer je krhka
i njena. To nije nain da bi se mukarac to vie distancirao od
kunih poslova, jer islam ne zabranjuje mukarcu da pomae
eni u kui ve, naprotiv, on i podstie, ali ne u toj mjeri da
se pomaganje pretvori u zamjenu uloga, kao to je sluaj na
Zapadu, gdje je prevelika zapoljenost primorala mukarca da
zauzme ulogu ene.
Pored toga, na Zapadu mnogi mukarci zamjenili su uloge
ne samo u poslovima, ve i u partnerstvu. Naime, u braku mu
karac je zamijenio enskog partnera, a ena mukog, ali u
tim neprirodnim, a moe se rei patolokim vezama, postoji
prirodna podjela na muke i enske obaveze, bez obzira na
to to su jednopolni partneri. Meutim, islam osuuje takve
veze i polne odnose jer donose teke posljedice. I ne samo to,
na Zapadu je sve izraenija slobodna ljubav ime se uni
tava ednost koja je u vrstoj vezi sa dostojanstvom, to jest
najboljom osobinom ljudi, zato ena bez dostojanstva postaje
manje privlana. Stoga, islam osuuje pornografiju, golotinju,
izazovno odjevanje i sl. Zbog toga islam zahtjeva odreeni
nain odjevanja, a Sveta knjiga poziva na ist moralan ivot
od najranije mladosti do smrti, jer samo takav ivot moe da
donese pravu ljubav, zadovoljstvo i sreu.
148

Jo u srednjem vijeku, islam stavlja u prvi plan pitanje

ene, pri emu ne apostrofira materijalnu stranu niti staleki
poloaj i njenu ljepotu ve prvenstveno lijep porodini odgoj
i odreeni moralni kapacitet. Prema islamu bogastvo nije
veliina, ve lijep porodini odgoj koji ima prednost nad svim
drugim vrlinama.
Muslimanska ena koja je prihvatila islam kao svoj i
votni put, pridrava se vjerskih naela i elje za sticanjem
Boije mislosti i straha od njenog gubitka, kao i uasavanja od
pakla. Ta elja za sticanjem Boije milosti s jedne strane, i strah
od kazne s druge strane, predstavljaju pokretaku snagu koja
upuuje na moralni ivot to je i cilj Kurana.
rtvujui se za Boiju milost, pravovjerna muslimanka
se poput palme uzdie iznad svega loeg, jer za nju je moral
ljepi od zlata, a lijepo ophoenje bolje od bogatstva. Stoga su
moralna istota, blagost, smirenost, uravnoteeno ponaanje,
odlike pravovjerne muslimanke, koje se sa svakim lijepo ophodi
uz izrazitu milost jer oekuje i milost Boiju. Ona je spremna
na dobroinstvo, jer po islamu, ovjeka koji ini dobro Gospod
nagrauje radou i lagodnim ivotom. Kao takva uvijek je
spremna da udjeli milostinju, pa makar to bio i najmanji udjel,
jer kako kae Sveta knjiga, Bog takvima olakava svakojake
brige i nevolje.
Pravovjena muslimanka nije ena izrazite naglosti. Kao
bogobojaljiva ona je staloena, smirena i sigurna, jer je vje
ra podstie na blagost, a Boiji izaslanik Muhamed kae
Stvar u koje nema blagosti, manjkava je. Muslimanka je kao
istinski vjernik izuzetno strpljiva, jer kako kae Sveta knjiga
Strpljivom pripadaju najbolje stvari. ak i kada je zadesi tuga
za izgubljenim djetetom, ona je strpljiva i smirena, jer smatra
da je to Boija volja, a hadis kae Alah e ovjeka kojem je
dijete uzeto nagraditi denetom.
Kao takva, ona ne troi vrijeme na ono ime Bog nije
zadovoljan, ve na ono to je korisno i dobro, na kuu, porodicu
i sebe. Ne prihvata mrnju ni kada je neprijatelj u pitanju, jer je
uvijek spremna na pratanje. Ne preputa se slasti zabranjenog,
149

jer je za nju srea mirna savjest i moralna istota. Zaogrnuta

velom stida, za nju su vaniji moralni ukrasi i uzvieni ciljevi
od dnevnih naslaivanja. Kao takva, muslimanska ena je
posluna svom muu, jer kako kae Kuran Posluna ena je
ravna denetu.
Poslunost ene u branoj zajednici nije isto to i pokornost,
kako to neko tumai, ve je to odanost muu i potovanje
njegovog autoriteta. Autoritet mua i oca porodice je od
posebnog znaaja za vaspitanje djece i njihovog razvoja linosti
to potvruje i psihoanaliza Sigmunda Frojda. Po njemu dijete
je otac ovjeka. Iz te Frojdove maksime proizilazi konstatacija
prema kojoj doivljaji djeteta u uzrastu do este godine
presudno utiu u kasnijem formiranju njegove linosti. U tom
razvoju veoma je bitna Edipalna situacija koja predstavlja jedan
stadijum u fazi psihikog razvoja djeteta u periodu od druge
do este godine ivota. Ona se sastoji u enji djeteta prema
roditelju suprotnog pola i neprijateljstvu prema roditelju istog
pola. Razreenje Edipovog kompleksa i njegovo prerastanje
u Super ego nastaje u periodu od etvrte do este godine.
Edipalno razreenje nastaje tako to se kod mukog djeteta
javljavaju ambivalentna osjeanja prema ocu, tj. ljubav prema
njemu zbog zatite koju prua i agresivnost zbog rivalstva
prema majci, te straha od njega da zbog elje prema majci ne
bude kastriran od oca. Dakle, zbog osjeaja bespomonosti
djeteta, otac se doivljava kao omnipotentan. Upravo taj osjeaj
jakog i svemonog oca preovladava kod djeteta u pravilnom
razreenju Edipalne situacije, tj. preovladava strah od oca da ne
bude kastriran zbog emotivnog rivalstva prema majci. Usljed
kastracionog straha potiskuje se enja za majkom koja sada
prerasta u prijatna osjeanja prema njoj. S obzirom da se strah
od svemonog oca potiskuje, nestaje neprijateljstvo prema
ocu i uspostavljaju se dobri odnosi. Potinjavajui se njegovoj
moi, on sada eli da se identifikuje sa ocem koji se doivljava
omnipotentnim. Ova identifikacija sa ocem predstavlja proces
stvaranja Super ega koji nastaje iz autoriteta oca. Slina je
situacija i kod djevojice samo to se ona identifikuje sa majkom.
150

Razreenje Edipalnog kompleksa kod djevojice je sloenije,

jer se kod nje javlja jo kastracioni kompleks, tj. zavist prema
mukom polnom organu i osjeaj da je samim tim to je ensko,
kastrirano. U Edipovom procesu djeak osjea strah da neto
ne izgubi, a djevojica ima osjeaj da je ve neto izgubila. Kada
doe do pravilnog razreenja Edipovog kompleksa, kerka
gubi elju prema ocu, a potiskuje agresivnost prema majci sa
kojom se sada identifikuje. Prema tome, razreenjem Edipovog
kompleksa sin se identifikuje sa ocem, a kerka sa majkom
tako da u pubertetu sin eli to i otac, dakle enu, a kerka to i
majka tj. osobu mukog pola. Znai da bi se formirao kastracioni
strah i razrijeio Edipov kompleks, otac mora biti strog i
dominantan u porodici. U protivnom nee doi do potpunog
razreenja Edipovog kompleksa ve ostaje veza sa roditeljem
suprotnog pola to znai da u pubertetu dolazi do identifikacije
sina sa majkom, a erke sa ocem. Kao posljedica toga nastaju
psihopatske ili neurotske crte linosti, a u krajnem dolazi do
formiranja najgore ljudske poasti, do homoseksualizma.
Iako ovo Frojdovo uenje nije nailazilo na odobravanje
nekih psihoanalitiara, veoma veliki broj homoseksualaca u
razvijenim zemljama Zapada ide u prilog Frojdove hipoteze.
Naime, na Zapadu feminizacija je mnogo izraenija nego u
islamskim zemljama. Samim tim, ene su u veini sluajeva,
dominantnije, autoritativnije u porodici, usljed ega ne moe
da doe do pravilnog razreenja Edipalne situacije kod njihove
djece, nego se sin identifikuje sa majkom, a kerka sa ocem,
to za posljedicu ima nepravilno seksualno usmjerenje, tj.
usmjerenje prema istom polu. Primjera radi, Njemaka, kao
zemlja sa izraenom emancipacijom ene ima preko 200 000
registrovanih homoseksualaca.
Meutim, islam osuuje takve skarednosti, a to se i po
tvruje u jednom hadisu u kojem Muhamed kae Alah je
prokleo one ene koje oponaaju mukarce i one mukarce
koje oponaaju ene i dodaje Od tih sramnih postupaka srce
postaje nemilosrdno, a grudi tijesne i na ovom i u buduem
svijetu.
151

Za razliku od islama koji osuuje, Zapad donosi zakone

koji tite seksualne manjine i u sklopu tih zakona uspostavljaju
pravo za sklapanje brakova pripadnika istog pola kao i njihovo
pravo na usvajanje djece.
Veoma je zabrinjavajue kako pojedini psiholozi i psi
hijatri proglaavaju bolesnim protivnike ovih drutvenih ska
rednosti, nazivajui ih homofobiarima, a negirajui pri tome
bolest seksualno devijantnih linosti i ne sagledavajui socijalne
posljedice.
Polazei od psihoanalize, koncept porodinog ivota u
islamskoj zajednici, po svojoj originalnosti i orjentaciji je uni
verzalan, a rijei iz Svete knjige, upuene enama i mukarcima
su osnova tog koncepta. Tako se u Svetoj knjizi pored ostalog,
istie da je Pravovjerna muslimanka posluna i zahvalna
svom muu, bojaljiva i milostiva prema svojoj djeci... Prema
vrenju ove dunosti cijeni se i vrijednost ene... Sve stvari na
svijetu imaju svoju vrijednost, ali vrijedna i savjesna ena ima
najveu vrijednost govorio je Muhamed i dodaje Pravi uvar
i zatitnik porodice je mu, a najbolji musliman je onaj koji ima
najljepi odnos prema svojoj eni.
Meutim, ono to Kuran stavlja iznad svega je majka, jer u
svom krilu nosi mladost, a ona je budunost ljudskoga drutva.
Dakle, ena u sebi nosi i gaji majinski osjeaj bez kojeg ne bi bilo
nikakve razlike izmeu ljudi stvorenih u laboratoriji i majinoj
utrobi. Ali taj osjeaj se ne zavrava raanjem djeteta, ve se
nastavlja u njegovom oplemenjivanju, u odgoju. To je dovrenje
raanja, jer bez pravog odgoja nema moralnog oblikovanja, a
bez moralnog vaspitanja nema dobre porodice. S obzirom da je
porodica osnovna elija drutva, bez takve porodice ni drutvo
ne bi bilo na dobrim temeljima. Stoga djeca bez dobrog odgoja
gube osjeaj za prave vrijednosti pa i za samog ovjeka.
Da bi imali dobre lanove drutva, mora im se dati i lijep
odgoj, tj. mora im se dati to bolje, pouzdanije upustvo i savjet
za novi ivot. Meutim, pravovjerna muslimanka, nesebinom
voljom, odgaja djecu ne samo za sebe i njihovu linu budunost,
ve i za dobro zajednice i drutva uopte. U tome majka se po
sebno trudi da da lijep odgoj keri, jer ona preuzima ulogu
152

budue majke. U vezi sa tim veoma je indikativno pismo jedne

majke svojoj keri koja je zapoela branu zajednicu.
Draga keri,
Savijajui gnijezdo u drugoj kui naii e na osobe ne
poznatih udi i misli. Gledaj da to prije sve upozna i da za
svakog od njih nae lijepu rije i ugodi raznim naravima.
Svekra i svekrvu potuju kao svoje roditelje, djevere kao
svoju brau, a zaove kao svoje sestre. Za svakog pripremi blag
osmjeh i lijepu rije, jer nita na ovome svijetu nije jeftinije, ali i
dragocijenije od lijepe i blage rijei. Lijepa rije i gvozdena vrata
otvara.
Budi vjerna i odana svom muu, jer to je dostojanstvo
svake ene. Sve to treba za njega uraditi, smatraj to svetom
dunou i na vrijeme izvri. to on mrzi i prezire, nemoj ni ti
to voljeti. Ne otkrivaj tajne svoga mua, jer to je velika sramota,
a mogla bi biti uzrokom da te mu zamrzi i razlog da te napusti.
Prava ena govori ustima svoga mua.
Ne hodaj neista, jer ti je to vjerska dunost.
Namazom se iskazuje odanost i ljubav svevinjem Alahu
i njegovoj uzvienoj vjeri islamu. Nastoj da i mua navikne
na namaz i nadaj se tada svakoj srei i boijem blagoslovu. Bez
namaza nema iskrene vjere u jednoga Alaha.
Tvoja je obaveza da izjutra ustaje prije mua, da skuva
kafu. Vodi rauna da mu ve, koulja i odjelo bude spremno
i ispeglano. Ako ne bude u radnom odnosu nastoj da ga
isprati kada poe na posao rijeima Allah imanet, a kada
dolazi, doekaj ga na kunim vratima veselo sa osmjehom na
licu, lijepo obuena, pa e na taj nain privui na sebe njegovu
panju i naklonost.
Poradi i pospremi kuu prije nego li se mu vrati s posla,
jer ako to radi u njegovoj prisutnosti, daje mu povoda da se
nervira. Pazi na svoju istou, na istou stana i dvorita, jer
opta istoa karakterie istou ljudske savjesti i smisla za
urednim ivotom.
Nastoj da ruak i veera budu na vrijeme pripremljeni,
jer glad izaziva srdbu i nervozu. Vodi rauna da ti jelo bude
ukusno, da ti mu ne prigovara.
153

Radost i veselje dijeli sa muem. Kada primjeti da ti je

mu neraspoloen, pokuaj ga razveseliti i tugu mu razbiti.
Prema muu budi blaga, vesela i milostiva. Ne zaboravi
da huja i arsuzluk ne raaju plemenitim plodovima.
Sve to ti mu nabavi bilo od jela, odjee, obue ili kunog
namjetaja, budi ako nita, a ono bar prividno zadovoljna, pa
makar ti se i to ne svialo, jer e ga na taj nain zaduiti
da ti nabavi i ono to sama eli. Ne budi velikih prohtjeva.
Vodi rauna o kunom budetu. Ne dozvoli da se zbog tvog
prohtjeva mora zaduiti ili da posegne za nedozvoljenom imo
vinom.
Ne budi skitnica. Ne idi u drutvo koje ti ne dolikuje. Za
pamti, nikud bez muevog znanja i dozvole. Koga on ne voli, ne
primaj ga u kuu, a prije svega ne primaj nepoznate mukarce
kada ti mu nije kod kue. Izbjegavaj razgovor sa nepoznatim
mukarcem, makar to bili muevljevi prijatelji, jer bi kod mua
mogla izazvati ljubomoru ili sumnju, a te se bolesti veoma teko
lijee.
Kada ti mueva rodbina doe u kunu posjetu, primi je
sa osmjehom na licu, sa radou, a i ti njima uzvrati posjetu.
Time e zaduiti mua da i on rado primi i posjeuje tvoju
rodbinu. Ako ti uzvieni Alah dade, pa imade djece, odmah,
im se rode daj im lijepa muslimanska imena. Vodi rauna da
im na vrijeme da dobar vjerski odgoj. Ne zaboravi, erkice
draga, da nema veeg blaga ni ti duevnog zadovoljstva od
lijepo odgojene djece, koja znaju za Alaha, za svoje roditelje, za
starije, za red i potovanje.
U drutvu se prijatno ponaaj. Pred starijim manje govori,
a i ono to kae neka bude pametno i smiljeno. Nemoj nikoga
ogovarati niti runo spominjati, jer rune rijei ire smrad gori
od smrdljive leine. O kome ne zna lijepo rei, nemoj ga ni
runim spominjati. Bjei od drutva gdje drugog ogovaraju i
rune rijei govore, jer je to teak grijeh i nepristojnost.
Lijepa rije je kao lijepa voka iji je korijen vrsto usaen
u zemlju, a grane mu se diu u visine, a plodove daje sone i u
svako doba. Runa rije je kao runo stablo iupanog korijena
i kratkog je vijeka.
154

Nije lijepo zijevati u drutvu ili nekome u lice kihati i

kaljati. Kada to radi metni ruku na usta. Velika je sramota
puno se zaklinjati, na sav glas se nekontrolisano smijati,
nepotrebno govoriti povienim tonom.
Slobodno vrijeme ispuni itanjem dobrih i pounih knjiga,
a prije svega knjige iz podruja islamske nauke, jer je to najbolji
nain da bolje upozna svoju uzvienu vjeru islam i oplemeni
svoju duu. I na kraju, neka ti novi ivot bude sa sreom i
Boijim blagoslovom.
Umjesto svadbenog dara poklanjam ti knjigu pouke o
branom i porodinom ivotu sa receptom za srean brak:
- uzmi 100 dkg samosavlaivanja;
- tome dodaj 80 dkg pravednosti;
- 50 dkg promiljenosti i
- 50 dkg blagosti.
Sve to dobro izmjeaj sa odreenom koliinom vjetine
i to svakodnevno pripremaj i koristi. Ovaj recept preporui i
svojoj dragoj prijateljici.
Nakon provedenog medenog mjeseca, kerka je napisala
majci:
Majko, danas, nakon medenog mjeseca, vratila sam se
kui, malom gnijezdu koje je moj mu pripremio... eljela sam
da bude blizu mene, majko, da ti ispriam sva svoja iskustva
u novom ivotu sa suprugom. On je dobar ovjek i voli me. I ja
njega, takoe, volim. Radim sve kako bi ga odobrovoljila. Budi
uvjerena, majko, da ja pamtim sve tvoje savjete i primjenujem
sve tvoje preporuke. Sjeam se svake rijei... Svakog slova koje
si mi rekla i apnula u uho dok si me grlila i mazila u svadbenoj
veeri.
Posmatram ivot iz tvojeg ugla, ti si moj ideal. Jedini moj
cilj je da postupam kao to si ti postupala sa mojim dobrim ocem
i sa nama djecom. Pruila si nam svu ljubav i toplinu. Poduila
si nas smislu ivota i kako da ivimo. Posijala si ljubav u naim
srcima.
Ljubim te, majko i ljubim baba i brau.
155

Kao to i navedeno pismo ukazuje ,budunost djece, a

naroito enske je u majinim rukama. Stoga kad odlaze u novi
dom ,sa sobom ponesu ruku svoje majke.
Literatura
Izvori:
- Kuran
- Hadis
Knjige:
1. Kurpejovi Avdul, Kulturni i nacionalni status i poloaj
Muslimana Crne Gore, Podgorica 2011.
2. Bakovi Todor, Depresivni optimizam hrianstva,
Niki, 1991.
3. Haveri Ismajil, Haveri Izeta, Islamski brak i porodica,
Novi Pazar, 1995.
4. Korni Aid, Najsrenija ena na svijetu, Novi Pazar,
2007.
lanci:
1. Brki Ibro, O braku, Gajret, 1937. br. 5.
2. Hadi Nuri, ensko pitanje u Islamu, Gajret, 1925. br.
17.
3. Buatli Abdulah, O islamskom braku, Novi behar
1932. br. 19/20
4. ovjeanstvo u potrazi za Bogom, Hrianska vjerska
zajednica.

156

Prikazi knjiga

157

158

Osman Grgurevi
Dr Zvezdan Foli, ISTORIJA MUSLIMANA
CRNE GORE 1455 1918.
Zahvaljujui Matici muslimanskoj - samostalnom udru
enju u oblasti kulture, istraivanja i razvoja u drutvenim
naukama muslimanskog naroda Crne Gore, te Fondu za
ostvarivanje i zatitu manjinskih prava, koji je odobrio sredstva
za realizaciju projekatai istoriaru Dr Zvezdanu Foliu,
Muslimani Crne Gore dobili su jedan od prvih i vjerovatno do
sada najuspjeniji pokuaj sinteznog prikaza svoje prolosti.
Prva knjiga, koja je ve izala iz tampe, odnosi se na period
od dolaska Osmanlija na prostor dananje Crne Gore 1455.
godine do zavretka Prvog svjetskog rata. Druga knjiga koja
je u pripremi obraivae period od 1918. do 2007. godine pa
e kroz ove dvije knjige biti obuhvaena cjelokupna prolost
Muslimana na prostoru Crne Gore.
Knjiga Istorija Muslimana Crne Gore 1455 1918.
nastala je kao plod elje Matice muslimanske da se na osnovu
relevantne literature i korienjem dostupne arhivske grae
napie jedno sintezno djelo o prolosti Muslimana u Crnoj
Gori. Ona ima za cilj da Muslimanima, ali i svima ostalima
koji prouavaju prolost ovih prostora, uz korienje naunog
pristupa ali jasnim i svima razumljivim stilom i terminologijom
priblii prolost ovog naroda.. Autor je koristio brojne priloge,
lanke i posebna djela vie od 120 autora i oko 230 radova u
kojima se tretira problematika vezana za prolost crnogorskih
Muslimana, njihov istorijski nastanak i razvoj, migracije, razvoj
159

prosvjete i kulture, politiku i ekonomsku istoriju, istoriju

arhitetkture naselja u kojima su ivjeli... Autor je dao sintezu
nastanka Muslimana pokazujui ujedno i njihov razvojni put,
opstanak i suivot sa crnogorskim i drugim narodima koji su
tokom nekoliko vjekova ivjeli na prostoru dananje Crne Gore.
Knjigu sainjava est poglavlja:
1) Uspostavljanje osmanske vlasti i administrativnoteritorijalna podjela Crne Gore
2) Islamizacija osnova nastanka Muslimanskog naroda,
3) Privreda i drutvo u Crnoj Gori pod Osmanskom vlau,
4) Kultura i obrazovanje Muslimana Crne Gore pod
Osmanskom vlau,
5) Meuetniki i meukonfesionalni odnosi u Crnoj Gori
za vrijeme osmanske vlasti i
6) Muslimani Crne Gore 1878 1918. godine.
U prvom poglavlju obrauje se Osmanlijsko osvajanje Crne
Gore, njena administrativno teritorijalna podjela i drutvene
prilike na poetku Osmanske vladavine. U ovom dijelu dati su
i podaci o prvim popisima stanovnitva u oblastima Crne Gore
pod osmanskom vlau na osnovu kojih moemo pratiti tok i
karakter islamizacije.
Drugo poglavlje detaljno obrauje proces islamizacije,
od njenih poetaka i prelaska na islam pojedinih crnogorskih
velikaa do vremena kada ona postaje masovna pojava.
Autor posebno apostrofira nenasilni karakter islamizacije,
potkrepljujui ovu tezu mnogim konkretnim primjerima. Ta
koe, navode se i primjeri svijesti islamiziranog stanovnitva
o zajednikom porijeklu sa Crnogorcima, ak i odravanju
rodbinskih veza i poslije prelaska u novu vjeru.
Tree poglavlje obrauje nastanak gradova kao admi
nistrativnih i privrednih sredita, socijalnu strukturu sta
novnitva u njima i najznaajnije privredne djelatnosti. Posebno
su znaajni podaci koji najee nijesu obuhvaeni ovakvim
studijama a odnose se na svakodnevni ivot Muslimana, nain
ivota, obiaje i druge etnoloke odlike.
Kultura i obrazovanje Muslimana obrauje se kroz opise
nastanka i izgleda sakralnih spomenika i ostalih spomenika
160

osmanske arhitekture i umjetnosti. Navode se konkretni

kulturno istorijski spomenici u pojedinim mjestima uz
detaljan opis najznaajnijih. Poseban segment ovog, etvrtog,
poglavlja odnosi se na obrazovanje islamiziranog stanovnitva
i najznaajnije kulturne stvaraoce iz osmanskog perioda.

161

Peto poglavlje obrauje meuetnike i meukonfesionalne

odnose kako one meu stanovnitvom razliitih konfesija
tako i odnos dravnih organa prema pravoslavnoj crkvi. I
ovdje je navedeno niz primjera, koji, suprotno, dosadanjim,
kvazinaunim shvatanjima, ukazuju na tolerantne, ak, u
pojedinim sluajevima i prisne odnose meu pripadnicima
razliitih konfesija. Autor posebnu panju posveuje mitu o
istrazi poturica, negirajui da se ovaj dogaaj ikada desio, u
smislu kako ga je do skora opisivala naa istorijska nauka, a
svoju tezu obrazlae konkretnim injenicama.
esto i posljednje poglavlje obrauje poloaj Muslimana u
Knjaevini/ Kraljevini Crnoj Gori 1878 1912. Posebna panja je
posveena dogaajima koji su prehodili Berlinskom kongresu
i njegovim posljedicama, te poloaju Muslimana i Islamske
zajednice u novoj dravi. Drugi vaan segment ovog poglavlja
su Balkanski ratovi, uee Muslimana u njima i dogaaji
vezani za pokrtavanje Muslimana 1913. godine. Autor kritiki
sagledava ponaanje tadanjih dravnih organa, pogotovo
pojedinih njihovih predstavnika na terenu.
Knjiga je bogato opremljena. Sadri preko etrdeset
fotografija i karata, bogat spisak terminolokih komentara i
koriene literature i izvora. Predgovor za djelo napisao je dr
Avdul Kurpejovi, a recenziju Momilo D. Pejovi.
Oekujem da e Istorija Muslimana Crne Gore pobuditi
interesovanje i opravdati oekivanja strune i laike javnosti
na ije insistiranje je Matica muslimanska Crne Gore ula u
realizaciju ovog projekta. Nadam se da e se, podstaknuti
njenim sadrajem, nauni radnici, u mnogo veoj mjeri nego do
sada posvetiti razotkrivanju pojedinih segmenata iz prolosti
Muslimana, kako bi u budunosti nastalo jo obimnije i
sadrajnije djelo o prolosti ovog naroda. Uz zahvalnost autoru,
timu koji je radio na pripremi i tampanju knjige te Fondu za
ostvarivanje i zatitu manjinskih prava koji je itav projekat
finansirao, preporuujem da ova knjiga postane obavezan dio
Vae biblioteke.
162

Veseljko Koprivica
Salko okovi i dr Avdul Kurpejovi,
USTAVO-PRAVNI I POLITIKI STATUS I
POLOAJ MUSLIMANA CRNE GORE
Svestrana analiza viestruke diskriminacije Muslimana u
Crnoj Gori
U izdanju Matice Muslimanske Crne Gore objavljena
je prole godine knjiga Ustavno-pravni i politiki poloaj
Muslimana Crne Gore. Autori su Salko okovi, diplomirani
pravnik, i dr Avdul Kurpejovi, predsjednik Matice musli
manske Crne Gore. Rije je o prvoj publikaciji ovakve vrste u
Crnoj Gori, to joj daje poseban znaaj u kontekstu sagledavanja
problematike kojom se bavi, a koja je godinama vrlo aktuelna.
Temeljno polazite knjige je stav da su etniki, nacionalni,
kulturni, vjerski i jeziki identiteti, politiki status i poloaj ljudi
vrlo suptilna, nauno sloena i univerzalna i drutveno-politiki
aktuelna i delikatna pitanja kojima se mora prilaziti svestrano.
Osnovni cilj ovog projekta, kako se to navodi i u Predgovoru
knjige, jeste da se analizira i argumentovano ocijeni aktuelni
ustavno-pravni i politiki status i poloaj autohotnih Msulimana
Crne Gore i uporedi sa statusom i poloajem pripadnika drugih
naroda. Odmah da kaemo da je taj cilj u potpunosti ostvaren.
Prije detaljnije prezentacije sadraja knjige, treba rei da se
meunarodno pravni i ustavni politiki satus Muslimana Crne
Gore tretiraju prvenstveno kao dravno pitanje, uz poruku:
Svi narodi treba da budu jednaki i ravnopravni u pravima i
obavezama. Knjiga je podijeljena na tri dijela, koji ine cjelinu.
163

U prvom i drugom dijelu, iji je autor Salko okovi,
obraeni su Meunarodno pravno garantovanje i zatita lju
dskih i politikih prava i sloboda graana i ustavno pravno
garantovanje, ostvarivanje i zatita ljudskih i politikih prava
i sloboda graana, s posebnim osvrtom na politiki status i
poloaj Muslimana u Crnoj Gori. okovi vrlo temeljno i pre
gledno, pozivajui se na brojna releventna dokumenta i autore,
objanjava znaaj ljudskih prava graanskih i politikih,
njihov pojam, karakteristike i istorijski razvoj. Autor citira
najznaajnije odredbe meunarodno-pravnih akata relevantnih
za ostvarivanje zatite ljudskih i politikih prava i sloboda
graana, poev od Povelje Ujedinjenih nacija iz 1945. godine
i Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima iz 1948, preko
Deklaracije UN o pravima nacionalnih, etnikih i jezikih ma
njina do Okvirne konvencije o zatiti nacionalnih manjina iz
1995. godine i Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida. U okviru razmatranja tih dokumenata okovi
apostrofira najznaajnije nadlenosti Evropske komisije za
ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava. Time je
saeto i temeljno zaokruio i znalaki prezentirao tretiranje lju
dskih prava na meunarodnom planu, to e, bez sumnje, biti
dragocjen podsjetnik, pa i kratak kurs, svima koji se bave lju
dskim pravima.
U drugom dijelu okovi se bavi ustavno-pravnim ga
rantovanjem i zatitom ljudskih i politikih prava i sloboda
graana Crne Gore, s posebnim osvrtom na politiki status i
poloaj Muslimana. U tom kontekstu detaljno analizira novi Ustav
Crne Gore iz 2007. godine. Osvrui se potom na poloaj i status
Muslimana u Crnoj Gori, okovi je prezentirao najznaajnije
dokumente koji sadre pozitivan odnos prema muslimanskom
narodu Zakonik knjaza Danila, Ustav Knjaevine Crne Gore,
Ustav SFRJ i Ustav Crne Gore iz 1974, Program nacionalne
afirmacije Muslimana u Crnoj Gori iz 1998. godine, Zakon o
manjinskim pravima i slobodama iz 2006. godine... Autor,
164

na osnovu zakonskih i drugih propisa i sopstvenih saznanja,

zakljujuje da je evidentan napredak u oblasti normativne
regulative garantovanja i zatite ljudskih prava i sloboda
u Crnoj Gori u vremenu kojem ivimo, jer je Crna Gora na
putu ka evropskim integracijama prihvatila i verifikovala u
sopstvenom Ustavu i zakonodavstvu najsavremenije standarde
i normative meunarodnog prava. U tom domenu Crna
Gora je odbacila neke rune epizode iz svoje ne tako davne
prolosti kada je bilo odreenih krenja ljudskih prava. To
se, po njegovim rijeima, prije svega odnosi na deportaciju
bosankohercegovakih izbjeglica 1992. godine, etniko ienje
Bukovice 1993. i kidnapovanje Muslimana iz voza u trpcima.
Postojei pravni okvir za zatitu ljudskih prava i sloboda
garantuje jednak satus svim graanima bez obzira na vjersku
i nacionalnu pripadnost, konstatuje autor. Meutim, i pored
svih pohvala moram, kae, naalost konstatovati da postoji
odreeni nesklad izmeu normativnog i praktinog, naroito
u pogledu primjene i ostvarivanja posebnih manjinskih prava
zajamenih odredbom l. 79 Ustava Crne Gore i u narednom
periodu to mora biti jedan od prioritetnih zadataka... S tim
u vezi, okovi kae da je posebno aktuelno pitanje zatite od
bonjake asimilacije kulturnog identiteta, kulturne batine i
nacionalnog ideniteta Muslimana, koje se sprovodi godinama,
bez ma kakvih smetnji od strane nadlenih dravnih organa
Crne Gore, iako se radi o krenju ustavnih i zakonskih normi.
Na kraju svog rada okovi navodi literaturu koju je koristio.
Na spisku su 34 publikacije.
II
U treem poglavlju knjige dr Avdul Kurpejovi obradio
je temu Ostvarivanje i zatita drutveno-politikog statusa i
poloaj Muslimana Crne Gore. U fokusu su nacionalni idenitet
Muslimana Crne Gore, njihiv politiki i pravni status, naciona
lna diskriminacija Msulimana, njihova tiha velikobonjaka
nametnuta asimilacija, njihov politiki poloaj u izbornim si
165

stemu, te politike, kulturne, etnoloke i mentalitetske odlike

muslimanskih intelektualaca Crne Gore. Ideja vodilja Ku
rpejoviu za sagledavanje ove problematike moe se svesti na
ovaj njegov stav: Za objektivnu i svestranu analizu kulturnog,
nacionalnog i politikog statusa i poloaja Muslimana Crne
Gore u 21. vijeku, na tlu Evrope, potrebno je nauno, istorijski
i etnoloki utemeljeno odgovoriti na pitanje koje se postavlja
iz raznoraznih, dobronamjernih i zlonamjernih razloga ko
su Muslimani Crne Gore kao dio Muslimana Balkana i dijela
Evrope i time se istovremeno, na naunoj i istorijskoj osnovi,
suprotstaviti velikobonjakim asimilatorima kojima je krajnji
cilj zlodjelo, etno-genocid autohtonog muslimansog naroda i
umjesto njih uspostaviti nepostojeu poliitku nacionalnost u
Crnoj Gori tzv. bonjaku. To je otvoreno nametanje asimilacije
koju niko zvanino ne onemoguava u Crnoj Gori.
Kurpejovi naglaava da su asimilatorskom odnosu prema
Muslimanima Crne Gore dali izuzetno negativan doprinos
crnogorski istoriari, etnolozi i nauni radnici koji se nijesu
bavili ovim pitanjima, zakljuujui da je u toku preutna
tiha asmilacija Muslimana u Crnoj Gori, jer ni poslije skoro
600 godina postojanja atutohotnih Muslimana Crne Gore u
nastavno-obrazovnim i naunim programima i udbenicima
jo nema muslimanske istorije, kulture, etnologije, tradicije, niti
nacionalne osobenosti. Tome se i danas daje otpor i kri Ustav.
Evo jo nekoliko zanimljivih konstatacija dr Kurpejovia iz nje
govog rada:
- O Muslimanima na naim prostorima vie se zna i
pamti nego to je pisano. ak ni u ozbiljnoj naunoj
literaturi nema Muslimana u Crnoj Gori.
- Crnogorski Muslimani su ne samo konstitutivni narod
suverene Crne Gore nego i dravni branitelji njenog
suvereniteta.
- Preci Muslimana u Crnoj Gori uglavnom su sa crno
gorskog pravoslavlja preli u islam, dok su se njihovi
potomci u islamu raali i meu istoriarima Crne Gore
i izvan njenih granica oko toga nema sporenja, odnosno
166

da Muslimani Crne Gore izvode svoje porijeklo od

domicilnog hrianskog stanovnitva koje je primilo
islam za vrijeme turske vladavine.
- Svi pokuaji da se iz politikih i asimilatorskih aspiracija
i ciljeva Muslimani Crne Gore preimenuju u drugi,
bonjaki nacionalni identitet nemaju istorijskog niti
ma kakvog drugog osnova.
- Muslimani Crne Gore ispunjavaju sve uslove nacionalnog
ideniteta predviene vaeim meunarodno-pravnim i
politikim dokumentima.
- Nepobitna je injenica da su Muslimani Crne Gore
stvarnost.
- Kulturni i nacionaln identitet i kulturna batina mu
slimanskog naroda uopte se ne tite u Crnoj Gori.
- Vie od 16 godina u Crnoj Gori se sprovodi drska i ni
od koga neometana propaganda i agitacija negiranja
kulturnog identiteta, kulturne batine i nacionalnog
identiteta autohtonih Muslimana i nametanje tueg
bonjakog nacionalnog identiteta.
- Nastavno-naunim i vaspitno-obrazovnim programima
i udbenicima predkolskog, osnovnog i srednjeg
obrazovanja nijesu obuhvaeni istorija, kultura, tradicija
i nacionalna osobenost Muslimana, iako je to ustavna
obaveza po Ustavu iz 1992. godine i po Ustavu iz 2007.
godine.
- Nije obezbijeeno autentino predstavljanje niti sra
zmjerna zastupljenost Muslimana u Skuptini Crne
Gore, javnim slubama, organima dravne vlasti i loka
lne samouprave.
- Nakon popisa stanovnitva u Crnoj Gori 2003. godine,
akteri velikobonjakog, asimilatorskog, islamskog
programa usredsredili su sve svoje aktivnosti na pri
svajanje i proglaavanje bonjakom cjelokupne
kulturne batine Muslimana, iako su se Bonjaci kao
novonastala politika tvorevina prvi put u Crnoj Gori
pojavili tek 2003. godine
167

- Bosna i bonjatvo ne rjeavaju poloaj i sudbinu

crnogorskih Muslimana. Muslimanski nacionalni
korpus je po svom porijeklu autohton u Crnoj Gori.
- Ono to se dogodilo Muslimanima Crne Gore je kolski
primjer asimilatorskog etno-genocida, najteeg u istoriji
ovog naroda, tvrdi Kurpejovi.
Na kraju knjige Salka okovia i dr Avdula Kurpejovia:
Ustavno-pravni i politiki status i poloaj Muslimana Crne
Gore dat je osvrt na ulogu i znaaj djelovanja Matice mu
slimanske na ostvarivanju i zatiti politikog poloaja Mu
slimana, bijeke o autorima i spisak izdanja Matice musli
manske od 1998. do 2011. godine.
* *
*

Recenzent knjige Blagoje Grahovac kae da je knjigu
doivio kao borbu za prava i slobodu. A takvu borbu treba
prihvatiti kao iskonski ljudsku. Od svih strana. Nain na koji su
autori knjige posloili sadraj, ovu knjigu ine veoma korisnim
prirunikom za podsjeanje kako neku materiju poimati,
kako postupati i kako nekoga drugog, ko nedovoljno dobro
vlada ovom materijom, posavjetovati. I vlast, i graanina, i
neistomiljenika.Po nainu iskaza autori, reklo bi se apostolski,
mole sve ljude: NE preotimajte od drugih, NE negirajte druge
i NE disciplinujte njihova osjeanja. Ovoj univerzlanoj poruci
iz ljudskosti nema se ta ni dodati ni oduzeti osim preporuke
da ovu knjigu neizostavno treba pomno da iitaju prije
svega ministri kulture i prosvjete kao i poslanici crnogorskog
parlamenta i preduzmu sve ustavom i ostalim zakonima
predviene aktivnosti kako bi se zaustavila dalja viestruka
diskriminacija Muslimana u Crnoj Gori i obezbijedio status koji
garantuju savremene meunarodne norme i standardi.

168

Amar krijelj

Antuna Hangi, IVOT I OBIAJI MUSLIMANA U

BOSNI I HERCEGOVINI
Samo onda, ako se budemo poznavali, moi emo utrti puteve
naem meusobnom pouzdanju i prijateljskom susretanju, a to je ono,
za im sam uvijek teio.
Ako dakle ova radnja doprinese i najmanje tome, da se upoznamo
i da se meusobno potujemo, biu sretan i nikada neu poaliti truda,
to sam ga uloio piui ovo djelo.
Antun Hangi

(iz predgovora II izdanju)

Uvod

Odlukom najveih svjetskih sila na Berlinskom kongresu

1878. godine, Osmanlijska carevina se morala odrei Bosne u
korist Austro-Ugarske monarhije. Godinu dana prije Berlinskog
kongresa iz Bosanskog vilajeta je izdvojen Novopazarski
sandak koji e sve do Balkanskih ratova 1912. godine ostati
pod osmanlijskom upravom. To je Porta uradila jer je imala
diplomatske signale da Bosnu mora napustiti. Iako je odluka
Berlinskog kongresa bila privremena, Osmanlijama je bilo
jasno da su zauvijek izgubile Bosnu. S druge strane osjetivi
se izdanim od Osmanlija, muslimansko stanovnitvo u Bosni
je pruilo greviti otpor novom austro-ugarskom okupatoru.
Meutim, mnogobrojnija i bolje opremljenija austro-ugarska
169

vojska pod vostvom generala Filipovia, za tri mjeseca

je u krvi okupirala Bosnu. Odmah po uspostavljanju nove
okupatorske vlasti (koja e trajati naredne etiri decenije), neki
kratkovidi i fanatini predstavnici uleme su poeli pozivati
muslimansko stanovnitvo na hidru iseljavanje u druge
dijelove Osmanlijskog carstva gdje je muslimanska vlast.
Tako su poeli prvi muhadirluci-iseljavanja muslimanskog
stanovnitva iz Bosne.
Austrougarska vlast je u Bosni imala velike probleme
da muslimansko stanovnitvo integrie u svoj kulturoloki i
socijalni sistem vrijednosti. A tek kada je u Osmanlijskom ca
rstvu jula mjeseca 1908. godine izbila mladoturska revolucija i
24. jula vraen na snagu ustav iz 1876. godine, austrougarska
vlada se odluila da je pravo vrijeme za davno planiranu
aneksiju Bosne i Hercegovine Monarhiji.
Aneksija Bosne i Hercegovine je proglaena 7. oktobra 1908.
godine Carskom proklamacijom stanovnicima Bosne i Hercegovine
to je izazvalo veliku diplomatsku krizu koja se smirila nakon
to je Porta u Istanbulu 26. februara 1909. godine priznala taj
in. Austro-Ugarska je za Bosnu i Hercegovinu isplatila Porti 2,5
miliona funti, povukla garnizone iz Novopazarskog sandaka i
obeala ekonomske koncesije.
U tom turbulentnom vremenu uitelj Antun Hangi, koji je
slubovao po Bosanskoj Krajini, marljivo je radio na prikupljanju
etnoloke grae iz ivota muslimanskog stanovnitva Bosne i
Hercegovine.
O Antunu Hangiju
Antun Hangi je roen 1866. godine u Petrinji. Po zavretku
gimnazije poloio je u Zagrebu 1887. godine ispit za graansku
kolu, a ve 1890. godine dolazi u Bosnu, gdje postaje uitelj
i gdje ostaje na slubovanju do kraja svog kratkog, ali
plodonosnog ivota. Radio je u Maglaju, Livnu, Banjaluci,
Bihau i Sarajevu kao prosvjetni radnik, radei istovremeno na
sakupljanju narodnih pjesama i prouavanju ivota i obiaja
bosanskohercegovakog muslimanskog stanovnitva.
170

Rezultate svog desetogodinjeg prouavanja ivota i obiaja

muslimanskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini Antun Hangi
prvo objavljuje u nastavcima u mostarskom asopisu ,,OSVIT
pod naslovom ,,IVOT I OBIAJI MUHAMEDANACA U
BOSNI I HERCEGOVINI. U ,,OSVITU, od 29. novembra 1899.
godine do 5. decembra 1900. godine, objavljena su ukupno 82
nastavka ovog teksta. Zbog velikog interesovanja italaca tekst
iz asopisa je bez izmjena objavljen u Mostaru u vidu knjige
1900. godine.1
Godine 1906. u Sarajevu izlazi drugo ,,znatno poveano i
ispravljeno izdanje, sa djelimino izmijenjenim naslovom, ,,I
VOT I OBIAJI MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI.2
Ovo drugo izdanje je bogato ilustrovano crteima, fotografijama
i fotoreprodukcijama umjetnikih djela. Ve sljedee, 1907.
godine, takoe u Sarajevu, objavljen je i prijevod na njemaki
jezik drugog izdanja ove Hangijeve knjige.3
Slubujui u Bosni, Antun Hangi se istinski zaljubio u
orijentalno-islamski nain ivljenja muslimanskog stanovnitva
u Bosni i Hercegovini te njegova knjiga predstavlja izuzetno
vrijedan istraivaki rad koji je studiozno i metodoloki ozbiljno
uraen.
Antun Hangi je umro 1909. godine od tuberkuloze.
Hangijeva knjiga
Knjiga ,,IVOT I OBIAJI MUSLIMANA U BOSNI I
HERCEGOVINI nastala davne 1889. godine predstavlja jedno
Antun Hangi, IVOT I OBIAJI MUHAMEDANACA U BOSNI
I HERCEGOVINI, pretampano iz OSVITA. Mostar, Tisak Hrvatske
dionike tiskarne 1900, str. 327.
2
Antun Hangi, IVOT I OBIAJI MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI, drugo znatno poveano i ispravljeno izdanje, Sarajevo, Naklada Daniela A. Rajona, 1906, str. 242.
3
Antun Hangi, DIE MOSLIMS IN BOSNIEN-HERZEGOWINA,
ihre Lebensweise, Sitten und Gebrauche, Autorisierte bersetzung
von Hermann Tausk, Sarajevo, Druck und Verlag von Daniel A. Kajon,
1907, str. 267.
1

171

od najstarijih svjedoanstava o kulturi, tradiciji, obiajima i

ivotu bosanskohercegovakog, ali i ostalog muslimanskog
stanovnitva Balkana koje pripada jedinstvenom kulturnocivilizacijskom krugu. Antun Hangi, autor ove veoma vrije
dne knjige opisuje nain ivljenja bosanskohercegovakih
muslimana, njihovu privrenost islamu i Orijentu, zalazi u
njihove kasabe, mahale, sokake, avlije, kue, haremluke i
selamluke dajui itaocima ivu sliku porodinog i drutvenog
ivota tog doba.
itajui ovu knjigu osjetiete toplinu oko srca jer e se
stariji itaoci sjetiti prohujalog zemana, a mlai itaoci e
se prisjetiti pria njihovih djedova i nana o vaktu kada su se
potovali obiaji i stariji ljudi. itaoci e saznati kako je izgledala
stara muslimanska kua, kako se sijelilo, kako su se provodile
ramazanske noi, a kako bajrami.
Ova knjiga e itaoca vratiti u djetinjstvo kada je slu
ao hiaje (prie) iz starog vakta o vrijednosti musafira (go
sta), o obiajima vezanim za roenje djeteta, o djetinjstvu,
momkovanju, aikovanju, prosidbi, o svatovima i svadbama,
ivotu u braku i na kraju o smrti i ukopu mejta (mrtvaca).
Za itaoce asopisa ,,OSVIT donosimo izabrane djelove
iz knjige o obiajima vezanim za aikovanje, proslavu Bajrama
i za hodoae abe (Kabe) u Meki.
Aikovanje
Aikovanje, ah to aikovanje? Ima li ita idealnijeg i
ugodnijeg od aikovanja! Doba, kada je ovjek kao mladi za
pogled ljubljene djevojke rtvovao dane i noi, kada nije imao
drugih misli ni elja nego da vidi caricu srca svoga i da uje
milu rije njezinu. Nikad se ne zaboravlja. Dani kada ga je
njeni stiskaj dragine ruke, slatki posmjeh iz njezinih ustiju
uinio najsretnijim ovjekom na zemlji, neizbrisivi su u srcu
i pameti. A tek prvi zagrljaj, prvi poljubac! Ima li ovjeka na
zemlji koji bi na to zaboraviti mogao?
im je aikovanje idealnije i njenije, tim je ljubav ia i
plemenitija. Ali ako je iko nesebian, njean i idealan aikija,
172

to je na musliman koji aikuje nedjelje i mjesece, a ne smije

u kuu drage svoje, niti se usuuje da svome idealu, svojoj
ljubljenoj djevojci samo i ruku stisne, a kamoli da je privine na
junake grudi i da izljubi ono milo lice, one rumene usne i one
plave ili crne oi koje su mu u snu i na javi, u srcu i na pameti.
Prije nego progovorimo o aikovanju, da reknemo koju
o momku i djevojci. Kada djevojci bude etrnaest do petnaest
godina, bude djevojkom. Sada ne smije ona vie sama iz kue, a
ako ide svojoj prijateljici ili rodici, valja joj ogrnuti feredu kao
i udatoj eni.
(...)
U Sarajevu, gdje je svijet slobodoumniji, djevojke se obino
ne kriju, ali zato nee nikada vidjeti da bi koja hodala gologlava
ili samo u fesiu kao kranka ili Jevrejka. Na glavi joj je uvijek
velika marama, koja joj esto sve do tala see. Oba kraja te
marame mora ona nikom licu pritegnuti, a ako kraj nje proe
nepoznat mukarac, osobito inovjerac, treba da maramom lice
jae zastre.
Djevojka je osamljena, te osim djevojke, svoje priteljice,
nema stvora na zemlji s kojim bi mogla intimnije popriati. Sa
djevojicama ne moe - ta ona je djevojka, a prijateljstvo izmeu
ene i djevojke ne moe biti tako srdano i pouzdano, kao meu
djevojkama, jer ene nemaju vie onih misli i elja koje se roje
u srcu i glavi djevojakoj. Ba zato ne moe djevojka biti bez
djevojke, jer komu e se potuiti i komu tajne srca svoga otkriti
ako ne djevojci, drugarici svojoj koja je jedina razumije, koja
se s njom u radosti veseli i koja ju u alosti ali i tjei, a ako
ustreba i suze utire. Zagonetno je to srce djevojako; ni majka
ne smije uvijek da zna ta se u njemu krije, a prijateljici se otkriti
mora. Radi toga su djevojke esto zajedno i jedna bez druge
tako reku ni ivjeti ne moe. Kada se sastanu pripovijedaju si
tajne to ih samo one smiju znati, ili pjevaju i igraju kolo, ili se
na ljuljakama ljuljaju, ili se kako drukije zabavljaju.
Muslimanske su djevojke obino vrlo lijepe jer ne moraju
raditi tekih poslova; ne pri ih sunce i ne bije zima. One
173

obavljaju samo kune poslove, pa kako da ne budu lijepe! ive

trijezno i umjereno, kako to Bog i narav zapovijeda, pa kako da
ne budu zdrave! Djevojka se hvali zato je lijepa:
(...)
Kako moe djevojka da bude lijepa, krasno opisuje i ha
remska narodna pjesma:

ili:

Otkako je svijet postanuo,

Nije lipi cvijet procvatio,
Nitje lipa divojka odrasla,
Nego to je Fatima divojka.
Lipote joj u svoj Bosni nema,
Lipa struka do devet sandaka,
Ruse kose do Stambola grada.
Kakve su joj oi i obrve.
Valjaju joj ama i Misira.
(...)

Da djevojka bude lijepa, mora biti ,,bila i rumena, tanka i

visoka, ona mora imati ,,ruke berberove, a ,,kose priko pasa.
Koliko djevojkama nedostaje naravne ljepote, nastoje je
one umjetnim nainom poveati.One se vrlo lijepo odijevaju,
boje si kose i obrve, a lice mau finim bjelilom i rumenilom.
Zamislite sada sebi mladu, zdravu muslimansku ljepoticu,
visoka uzrasta, kosa ,,priko pasa, kao ugljen crnih oiju i
obrva, lica ,,bila i rumena, odjevenu u prekrasno, vrlo slikovito
tursko odijelo izvezeno srebrom i zlatom. Na glavi joj fesi,
na fesiu kita i dukati, oko vrata struke od zlata i bisera, a na
rukama belenzuci - pak recite nije li lijepa? Zar je, dakle, udo
to na momak nedjelje i mjesece aikuje i obija vrata i prozore
svoga ideala, da taj prekrasni naravni, ali zalijevani i umjetno
uzgojeni cvijetak ubere i kui ponese?
174

(...)
Momci se sa djevojkama sastaju ponajvie kod komuanja,
zatim kod hatmi, sunneenja i u svatovima. Kakav imuniji
gospodar pozove veerom momke i djevojke iz komiluka ili
iz svoje mahale na komuanje. Djevojke dolaze uvijek u pratnji
svojih matera ili neoenjene brae, a momci sami. Momci
posjedaju na kukuruz, a djevojke na zemlju kraj kukuruza.
Dok se komua, djevojke su otkrivene. Za vrijeme komuanja
su matere onih djevojaka u haremu kod domaice, pa dok
su one u kui, zabavlja se mlade sama. Tu ima smijeha, ale
i nedunoga bockanja na pretek, a samo kad i kad prodre
pridueni djevojaki hihot, a onda sve uuti. Iza toga nastavlja
se prvo; ali se, smije se - mlade kao mlade.Kada se djevojke
malo oslobode, zapjevaju; jedna zapone, a druge prihvate.im
su djevojke jednu pjesmu otpjevale, zapjevaju momci drugu,
biva neka se vidi da i oni znaju pjevati.
Muslimanske su djevojke vrlo stidljive i dobro uzgojene,
pa se nijedna nee kroz cijelu veer usuditi da momka u oi
pogleda, a kamoli da se s njim u razgovor upusti. Ako je koji
momak koju djevojku begenisao, zavolio, baca joj klipove
kukuruza u krilo.Ako ona kukuruz prihvati pa ga iskomua,
zna se da se i njoj momak svia i da moe s njom aikovati.
Dok kukuruz komuaju, naravno je da domaina dobro pazi
da meu mlade ne dolaze oenjeni ljudi ili nepozvani momci
i muevi koje druge vjeroispovijesti.
Kod sunneenja, hatmi i u svatovima ruaju ili veeraju
djevojke u haremu sa enama, a mukarci u ahani, dotino u
selamluku, ali si djevojke kao prave Evine keri, znaju nai
dosta zgode da sad ova, sad ona izae iz harema, samo da ih
momci vidjeti mogu. Poslije ruka ili veere idu oenjeni ljudi
kui, a mlade se sastaje u posebnoj sobi; u ahani, dotino u
selamluku, igra kolo, ili se kako drukije zabavlja. Ako je lijepo
vrijeme, izau momci i djevojke u avliju, uhvate se u kolo
i igraju. Svaki se momak uhvati do one djevojke koja mu je
najmilija, pa igraju dok se ne smrkne, a kad se smrkne, ulaze
175

u kuu i zabavljaju se i dalje, dok im to roditelji dozvole. Ako

je malo momaka i djevojaka pa nee da igraju kolo, sjednu
djevojke na ljuljake, ljuljaju se i pjevaju, a momci se ale ili se s
njima razgovaraju. Momak se nee u razgovoru nikada sasvim
pribliiti djevojci, nego govori u daljini od tri do etiri koraka.
U razgovora pazi dobro da ne rekne to nepristojna ili takova
radi ega bi se djevojka pred drugima zastidjeti mogla.
I ovakove sastanke i igranke erijat ne dozvoljava, ali eto
- tako je danas i tomu se pomoi ne da. Prema tomu, dakle,
vidimo da momci i djevojke imaju dosta zgode, da se vide i
upoznaju, pa i zavole. Iza kako su se upoznali i zavoljeli,
stanu momci sa svojim djevojkama aikovati. Aikuju obino
samo petkom i blagdanom poslije podne. im je narod
podne otklanjao i iz damije izaao, idu momci pod prozore
ili na vrata svojim djevojkama. Djevojke su se dotle obukle
u naljepa odijela, pometale sve svoje nakite na se i stoje iza
demira ili na vratima ili u bai iza plota ili ivice bez zavijaa i
ekaju ko e putem proi. Malo su koja vrata u muslimanskim
dijelovima grada na kojima ne bi petkom poslije podne barem
po jedna djevojka bila. Momak doe pod prozor, pred vrata
ili pred ogradu ljubljenoj djevojci i aikovanje zapone. Kako
aikuju i ta pri tome govore, lijepo nam opisuje Fejzi-beg
Kulenovi, pa mislim da nee biti zgorega ako njegove rijei
doslovce navedem: ,,Golubice, zato skriva lie? Tvoje lie
ljepe od ruice. ,,Skrivam lice jer j upeklo sunce. ,,Da ti
nisam grana na putu? ,,Ako sam, da se uklonim? ,,Je l se
krije, to me ne begenie, il se boji da ne hrupi dragi?
,,Dragi doo - nema vi ko doi! Ne begenie li, a ti u
bezistan pa proberi. ,,Probiro sam svata dosta, al mi na
te merak osta, jer si lijepa kita cvijeta, koja nije jo nosila,
pa si bejturana, koja nije jo trgana, pa si stasa umiljata, kao da si
nanizata od bisera i od suhog zlata. ,,To je za me velika hvala,
al posluaj mojeg hala: otkad sam te upoznala, robom sam ti
postala; ne mogu ni jesti ni piti ni pravo misliti, ve samo tiho
uzdiem, kao da duu izdiem. ,,Lanjska bajramska! Slatka
kad si taka! Deder malo blie kroi, da ti vidim crne oi i visoko
176

tvoje elo sjajno moje ogledalo. Da te smijem po pasu spopasti,

griskao bih te kao mi kajasu, slatka rezaijo! Medom bih te
hranio, u kaici stopio, u eeru popio. ,,Aman! aman! pa po
stari zeman, a ti pod sadanji plan, u meni izgori dan, kao na
vatri patlidan! Meni daje srce trenica, a no ledenica, odmah
bih se zbola, ,,Deder, da vidim i porinu kanat od sokanili
vrata. Ona vrisnu i pobjee niz avliju.Premda je poslije opet
vrata pritvorio, ipak se ona nije htjela povratiti. Kad je vidio da je
ekanje uzaludno, poe dalje, a kad bijae podaleko odmaknuo
od njene kue, uje kako ona udara uz muzike i pjeva:
,,Ne aikuj Mujo,
Ne vei sevdaha,
Jere od sevdaha
Goreg jada nema.
Ako djevojka nije zadovoljna momkom koji je doao da
aikuje, ili ako eka svog dragoga, onda e se u razgovoru
poeti, kao bajagi, odazivati, a kad je momak zapita: ,,Tko te
to zove? ona e: ,,Zove me nana, da pitu kuham - ili: ,,Boji se
nana da ne hrupi dedo itd.
Ovako aikuju momak i djevojka u Sarajevu.U drugim
mjestima aikuju isto tako, samo to nije svuda ista igra rijeima.
Kada momci vide da je jedan momak ,,curu zavolio i s
njom aikovati poeo, pa da i ona njega voli, rijetko e joj drugi
na aikovanje doi, a da i doe bilo bi mu uzalud. Dok ne doe
pravi, djevojka se nee pokazati niti e mu na vrata izai. Ako
je on sluajno na vratima zatee, ona e se, kako vidjesmo,
izgovoriti sa nenom ili dedom ili kako drukije, samo da ne
mora s njime aikovati.
Ima i takovih djevojaka koje ne mogu da sebi odaberu
stalnoga momka, nego aikuju sad s ovim sad s onim, kako
im ve koji na aikovanje doe. Ako je takova djevojka lijepa,
naravno je da e se u nju po vie momaka zaljubiti, te joj na
aikovanje dolaziti. Ako se u isto vrijeme pred vratima ili
177

kuom takove djevojke sastanu po dva, tri ili vie momaka,

nee ni jedan da uzmakne, nego zametnu kavgu pa se esto
potuku i iskrvare, a bilo je ve i mrtvih glava.
(...)
Kada momak sa djevojkom dugo aikuje pa se vrlo vole ili
ako su si ve i rije zadali te se smatraju kao svoji, dolazi joj on
ne samo petkom, nego i u druge dane na aikovanje, ali u kuu
ne smije dok nije djevojke vjenao.
Djeca odlinih i uglednih roditelja ne aikuju nikada;
barem ne javno, nego se ene i udaju ponajvie posredovanjem
rodica i drugih ena ili na elju ili zapovijed svojih roditelja.
Djevojaki roditelji nastoje pri tome da im se ki uda u to
odliniju kuu, a momkov otac ne bi nipoto dozvolio da mu
se sin oeni kakovom sirotom ili djevojkom niska roda, ili koja
nije iz begovske ili aginske kue. Pravilo je da begovski sinovi
ene begovske, a aginski aginske keri. Kod toga ne pitaju
roditelji mnogo da li im sin voli djevojku koju su oni odabrali,
ili da hoe djevojka ljubiti svog budueg mua. Zbog toga ima
jo i danas u begovskim i aginskim kuama mnogo sluajeva
da momak ne vidi djevojke dok je nije vjenao i u halvat sveo.
To nam dokazuje i narodna pjesma: momkov otac zaprosio
djevojku, a ona poruuje momku da joj za jengibulu poalje
Omerbegovicu, koja ju je tri puta vidjela, da ga njezin rod ne
prevari i da mu drugu djevojku ne podmetne.
,,Drag dragane bee Mustaj-bee!
Kada pojdu kieni svatovi,
Ne alji mi neznani jengija.
Vee strinu Omerbegovicu,
Ona me je tri puta vidjela.
Dogodi se da se djevojka iznevjeri svomu dragomu pa da
se s drugim zaaikuje. Po narodnoj pjesmi kune momak ne
vjernu djevojku:
178

,,Ah Boga ti gizdava divojko,

Kamo t vira, u putu te srila,
Kamo t kletva, u dvoru te slegla?
(...)
Ali ne samo da nevjerni momak trpi na ovome svijetu,
nego nema ni u grobu mira. Majka ide na grob svome sinu
eer Salih-agi, pa ga pita:
,,Drago dite eer Salih-aga,
Je li tebi crna zemlja teka,
Je l t obino u mubare zemlji?
Jesu li ti imir daske teke,
Je l se zemlja u oi nasula?
Iz mezara neto progovara:
,,O Boga mi moja mila majko,
Nije meni crna zemlja teka,
Jest obino u mubare zemlji.
Nisu meni imir daske teke,
Nije m se zemlja u oi nasula,
Teke su mi moje drage suze.
(...)
Ako roditelji brane keri da poe za momka koga ona voli
i s kojim je dulje vremena, bilo javno ili tajno aikovala, ili mu se
obeala dogovori se s njim ili usmeno ili po kakovoj pouzdanoj
eni o otmici. U stanoviti dan i odreeni sat, obino u gluho
doba noi, ode djevojka sa sudima na vrelo, kao da e vode
zagrabiti. Kod vrela doeka je dragi sa nekoliko svojih jarana,
drugova, i odvede je svojoj kui. Ako na djevojku paze pa ona
ne moe da iz kue izae, pozove momak nekoliko pouzdanih
drugova da mu budu pri ruci, ako se u nevolji nae, i doe u
ureeni dan i sat u avliju djevojke.
179

(...)
Otmice nijesu danas vie toliko u obiaju kao u prijanja
vremena, kada je skoro svaki momak, makar i pro forma, morao
da ugrabi djevojku, ali nijesu ni odvie rijetke, i zato se vie
puta uje da je ovaj ili onaj momak oteo ovu ili onu djevojku.
Djevojini se roditelji dugo ljute na svoga novoga zeta i na
neposlunu kerku, te im ne smiju zadugo ni on ni ona na oi;
ali napokon popuste, pa se pomire s njima.
(...)
Ako je momak ili djevojka, ili oboje iz kakove ugledne,
begovske ili aginske kue, ne usuuje se on oteti djevojke, niti
ona smije da k njemu prebjegne, jer bi to bila sramota ne samo
za njih nego i za njihove roditelje, ali se ipak po koji put i taki
sluaj desi. Momak odlinih roditelja obino poslua svoje
roditelje i uzme za enu onu djevojku koju su mu oni odabrali,
a djevojka polazi, ako i ne draga srca, za momka koga su joj
odredili. Da djeca odlinih roditelja i u takvim stvarima sluaju
svoje roditelje, uzrokom je prije svega dobar kuni uzgoj, zatim
ljubav i duno potovanje naspram oca i majke, te obzir na
odlini rod, a napokon i strah da ih otac ne razbatini, jer je on
neogranieni gospodar svoga dobra pa ga moe ostaviti bilo
damiji ili vakufu, bilo komu drugomu.

Proslava Bajrama
Poslije akama zadnjega dana Ramazana ne idu vie
mukarci na sijela niti u kahve, nego se svak uri uariju, na
pijacu, da kupi to e trebati za sutranji blagdan, za Bajram.
Kupuju ponajvie meso, kahvu, limunove, narane i drugo juno
voe, jer e sutra prijatelji i znanci dolaziti da estitaju, pa da
bude kahva i limunada gotova kada oni dou. Toga dana puste
su kahve, svako ide iz damije kui. Kod kue veeraju, a poslije
veere lijeu na poinak, da mogu sutra zorom u damiju.
180

Ve rano u zori zapucaju topovi, mujezini pozivaju sa

munara narod na jutarnju molitvu, sabah, a narod se uri u
novim sveanim haljinama da se Bogu pomoli. I najsiromaniji
musliman nastoji sada, ako ikako moe, da si za taj dan pribavi
novo odijelo. To se odijelo zove bajramsko odijelo, jer ga
mnogi nose samo na Bajram, a onda ga spremaju do sljedeega
Bajrama. Siromaak, koji si ne moe nabaviti novoga odijela,
gleda da mu je barem staro okrpano,isto i u redu.
Kada su mukarci obavili svoju jutarnju molitvu, izlaze
iz damije, daruju sirotinju i estitaju si meusobno rijeima:
,,Bajram mubareolsun, ,,elim ti sretan Bajram. Iza toga idu
na groblja, a poslije toga jedu. Kada su jeli, idu jedni drugima
od kue do kue, grle se i opet siestitaju. Ako je ko s kim u
zavadi, mora se sada s njim izmiriti, a ako ga je uvrijedio, ili mu
koje zlo uinio, neka mu oprosti. Mir i ljubav mora da vlada
u svemu muslimanskom svijetu. Veliki ili Ramazanski bajram
slavi se tri dana.
(...)
Hodoae abe ( Kabe) u Meki
Narod u Bosni i Hercegovini vrlo potuje svoje hadije.
Hadija je najuglednija osoba u dematu. Ali ne samo da narod
svoje hadije potuje i da ih sa poitanjem susree, nego su oni
i Bogu dragi, pak je Bog vevie putaudesainio da pokae
kako mu je ovaj ili onaj hadija omilio.
U Banjaluci ivio je prije neko stotinu godina neki vrlo
poboniovjek. Blizu njegove kue rasla je velika lipa, a ispod
te lipe teklo je vrelo bistre,iste vode. On je svaki dan dolazio
na to vrelo, tu je abdest uzimao i Bogu se molio. Jedne godine
naumi on dae naabu. U predveerje onoga dana kadae na
put ode na vrelo, uzme abdest i pomoli se Bogu. Kada je molitvu
svrio, ode kui, ali zaboravi maramu na onoj lipi. Drugi dan
krene on bez marame u Meku i kada je onamo doao, poe da
uzme abdest, ali nad onim vrelom drvo, a na drvetu marama,
181

kao i njegova. On se tomu zaudi, skine maramu, a ono njegova

pa njegova. On je sad malo napara i ostavi je gdje je i bila. Kada
se je kui vratio, ali i njegova marama naparana, kao i ona u
Meki. Kada je to narod vidio, znao je daje to Bogudo uinio,
da ljudima pokae kako mu je ovaj hadija omilio. Kada je
hadija umro, sagradi mu narod turbe, a onu lipu pod kojom
je abdest uzimao i Bogu se molio prozva hadijinom lipom. To
se turbe i ona lipa jo i danas vide odmah iza grada na desnoj
strani onima koji vodi iz Banjaluke u Jajce.

Svaki musliman koji je stekao ili naslijedio toliko imetka da

moe do smrti opskrbiti sebe i svoju obitelj, da se ne mora kiniti
ni ona, ni njegove sluge, mora za svoga ivota otii naabu,
182

to jest on mora hodoastiti u Medinu i Meku i pohoditi sveta

mjesta gdje je njegov pejgamber ivio i svoju vjeru nauao. A
ko zapovijeda muslimanu da obilazi sveta mjesta? Zapovijeda
mu sam pejgamber Muhamed koji veli: ,,Ko posjeti moj grob,
tome sam duan biti efadija, zatitnik. Ko me posjeti nakon
moje smrti, kao da me je posjetio za moga ivota.
Hadije iz Bosne i Hercegovine polaze na put obi
no etvrtoga dana Ramazanskog bajrama, premda neki odu
prije, a neki i kasnije. U prijanja vremena, dok nije bilo dobrih
puteva, parobroda ni eljeznica, kretali su hadije iz Bosne i
Hercegovine pet, est i vie mjeseci prije Bajrama na put ako su
htjeli da na vrijeme, naime na prvi dan Kurban-bajrama, stignu
u Meku. Put u Meku bie dakako jo mnogo laki i krai, kad
se spoji am, Damask i Meka eljeznicom, za koju su se svojski
zauzeli mnogi turski prvaci i za koju je sultan Abdul Hamid I
darovao znatnu svotu novaca.

Prije nego e hadije krenuti na put, naini skoro svaki

vasijet-namu, oporuku, jer mu Bog moe u onom kraju duu
183

uzeti, pa neka se znade toe komu iza njega ostati ako onde
umre. Iza toga pozove on svu svoju akrebu, rodbinu, znance
i prijatelje na ruak, da se s njima prije odlaska jo jednom
porazgovori i oprosti. Teak je to dan i domainu i putniku i
njegovoj kunojeljadi.as ga obuzme oduevljenje iuvstvo
to je doekao dan kada da krene onom stazom i onom mjestu
koje cijelog svog vijeka nosae u grudima, pa sav sretan i ushien
uz hodinu dovu, molitvu, prosipa biserne suze niz zaareno
lice.as opet sjeti se svoje nevine djeice koja su dodue svim
obskrbljena, ali gube svog dragog babu - moda zauvijek! Ah
kad bi im samo mogao preliti i malo svoga uvstva, koje je
tako prepunjeno slasti svetih ideala, utjeio bi ih; ali djeca su
to. Ona ne znaju nita drugo nego da im babo nekud daleko,
daleko odlazi. Eto, borei se s takim mislima, poe on, a da
svoju djeicu od pusta ushienja ni zagrliti ne moe, jer rijetke
su snage koje to mogu podnijeti; jedva ih sve pomiluje jednim
suznim pogledom i jedva promuca: ,,Halalite, djeco! a u tajas
grakne u avliji mnoina grla: ,,Allahu ekber! Allahu ekber!
,,Bog je najvei! Kola zvrknu, njega nestane, a u kui sve moda gotove sirote - udari u pla.
Iz kue idu hadije u damiju, a sav narod klanja zajedniku
dovu za sretno putovanje novim hadijama. Okrijepljeni i
ojaani zajednikom dovom, izlaze hadije iz damije i kreu
na teki, daleki put. Hadije idu naprijed, a kraj njih muftija,
ako je u onom mjestu, kadija, hode, bezi, age i drugi odlinjaci,
iza njih ostali narod, a najposlije djeca iz svih mejtefa. Hode
ue pred djecom nekoja sura, poglavlja iz Kurana, a djeca im
glasno odgovaraju: - ,,Amin, amin.
Tuna je to, ali vjerom zadahnuta povorka. Suze u oima i
iskrenu tugu opaa na licu njihovih roaka, znanaca i prijatelja;
jedni ale to i oni ne mogu u posveenu zemlju, a drugi ale
hadije, jer ko zna hoe li ih ikada vie vidjeti i njihovu milu rije
uti. Ko zna hoe li se oni ikada vratiti u zemlju otaca svojih, u
ovu krasnu Bosnu ponosnu i krnu Hercegovinu u kojoj su se
rodili i uzgojili, i u kojoj su toliko radosti i alosti, dobra i zla
preivjeli.
184

Osman Grgurevi
ZATITA I OUVANJE KULTURNOG
IDENTITETA I BATINE MUSLIMANA
CRNE GORE
Zbornik Zatita i ouvanje kulturnog identiteta i batine
Muslimana Crne Gore u izdanju Matice Muslimanske Crne
Gore izaao je nedavno iz tampe. Ovo je je jo jedan u nizu
projekata Matice muslimanske Crne Gore kojim se nastoji
dati doprinos ouvanju kulturnog, a samim tim i nacionalnog
identiteta ovog naroda. Istorija jednog naroda je, u stvari,
istorija njegove kulture, a kulturna batina je najbolji svjedok
vievjekovnog bitisanja Muslimana na ovim prostorima.
Znaajan dio kulturne batine Muslimana ve je nepo
vratno izgubljen u prirodnim katastrofama, ratovima, ljudskim
nemarom i protokom vremena.Ono to nije mogue obnoviti,
makar treba prouiti i zapisati, jer ono to nije zapisano kao
i da nije postojalo. Drugi problem je kako zatititi sopstvenu
kulturnu batinu od prisvajanja, negiranja i proglaavanja
tuom? Muslimani Crne Gore nemaju namjeru da prisvajaju
tuu kulturnu batinu, niti da ikome ospore pravo na njeno
zajedniko batinjenje. Kulturna batina Muslimana Crne
Gore je dio kulturne batine Crne Gore i samim tim zajedniko
bogatstvo svih njenih graana i naroda.
Ovaj zbornik je jo jedan pokuaj da se kroz konkretne
primjere analizira stanje kulturne batine Muslimana, apostro
firaju problemi ali i svijetli primjeri brige o njoj, te ukae na
potrebu njene dalje zatite, kako formalno pravno, tako i sutinski.
185

ITA I OUVANJE KULTURNOG IDENTITETA I BATINE MUSLIMANA CRNE GORE - Zbornik

Ova pitanja obraena su kroz jedanaest autorskih radova. Neki

od njih poput tekstova Avdula Kurpejovia i Salka okovia,

ZATITA I OUVANJE
KULTURNOG IDENTITETA
I BATINE MUSLIMANA
CRNE GORE
Zbornik

bave se teorijskim pitanjima ouvanja i zatite kulturnog

identiteta i batine Muslimana. Drugi su, pak usko locirani na
odreeno podruje i vezani za odreenu problematiku. Maksut
Hadibrahimovi obrauje materijalnu kulturnu batinu Ulci
nja, Osman Grgurevi se osvrnuo na orijentalne spomenike
Bara, Semir Ljaljevi na kulturnu batinu Podgorice i Tuzi,
186

a Mahmut Metanovi se bavio pitanjima ouvanja kulturne

batine Mrkojevia. Neki radovi su tematski ogranieni
na pojedine segmente kulturne batine. Sabro Pepi pie o
obiajima roajskih Muslimana, Slobodan Jerkov o narodnom
melosu, a Bajram abanovi daje osvrt na poeziju Muslimana.
Rad Sretena Vujovia Multinacionalni i multikulturni sklad
kao garant ouvanja kulturnog i nacionalnog identiteta na
najbolji nain i kroz brojne primjere oslikava odanost Muslimana
svojoj dravi, meusobno proimanje religija, nacija i kultura i
spremnost Muslimana da u tim proimanjima budu integriui,
a ne dezintegriui faktor.
elja izdavaa je bila da kroz ovaj projekat obradi elemente
kulturnog identiteta i proui pojedine segmente kulturne
batine Muslimana Crne Gore, kako bi na osnovu dobijenih
strunih radova mogli uraditi i prezentirati sveobuhvatnu
analizu postojeeg stanja, ali i ukazati na probleme i smjernice
za budue djelovanje. Prispjeli radovi moda nee u potpunosti
ispuniti planirani cilj, ali su svakako dobar putokaz svima koji
ele da se upoznaju sa sadanjih stanjem ili da se posvete daljem
prouavanju kulturnog identiteta i batine Muslimana.
Zbornik ne pledira da bude prirunik koji e omoguiti
trajno ouvanje kulturnog identiteta i batine Muslimana, ve da
ukae na postojee probleme, upozori na evidentne negativne
pojave i doprinese jaanju svijesti kod Muslimana, ali i graana
drugih nacionalnosti koji batine vrijednosti multikulturalizma
o neophodnosti njihove zatite jer je to ustavna, zakonska, i
prije svega ljudska obaveza i dunost.

187

188

IZDANJA MATICE MUSLIMANSKE CRNE GORE

U periodu 1998 - 2013.godine
1. Dr Avdul Kurpejovi, Program nacionalne afirmacije
Muslimana u Crnoj Gori, Podgorica,1998.
2. Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori,
zbornik, Podgorica, 2001.
3. Dr Avdul Kurpejovi, Etnoloke odlike muslimanskog
naroda u Crnoj Gori, Podgorica, 2001.
4. Ljiljana Lipovina, Bibliografija muslimanskog naroda
Crne Gore, Podgorica, 2004.
5. Kulturna batina muslimanskog naroda Crne Gore,
zbornik, Podgorica, 2006.
6. Dr Avdul Kurpejovi, Slovenski Muslimani zapadnog
Balkana, Podgorica, 2006.
7. Dr Avdul Kurpejovi, Vjerske, kulturne i etnoloke
odlike tradicionalnog braka i porodice muslimanskog naroda
Crne Gore, Podgorica,2007.
8. Dr Avdul Kurpejovi, Muslimani Crne Gore- Znaajna
istorijska saznanja, dokumenta, institucije i dogaaji,
Podgorica,2008.
9. Dr Avdul Kurpejovi, Osman Grgurevi, Matica
muslimanska Crne Gore Informativni vodi, Podgorica,2010.
10. OSVIT-glas Muslimana Crne Gore, 1, Podgorica, 2010.
11. OSVIT- glas Muslimana Crne Gore, 2, Zbornik radova
sa naunog skupa Ouvanje kulturnog identiteta i batine
Muslimana Crne Gore, Podgorica, 2010.
189

12. Dr Safet Bandovi, Iseljavanje Muslimana Crne Gore

u Tursku, Knjiga I, Podgorica, 2011.
13. Vjersko i kulturno u nacionalnom identitetu
Muslimana Crne Gore, zbornik, Podgorica, 2011.
14. Dr Avdul Kurpejovi, Kulturni i nacionalni status i
poloaj Muslimana Crne Gore, Podgorica, 2011.
15. Dr Safet Bandovi, Iseljavanje Muslimana Crne Gore
u Tursku, Knjiga II, Podgorica, 2011.
16. OSVIT- glas Muslimana Crne Gore, 3, Podgorica, 2011.
17. OSVIT- glas Muslimana Crne Gore, 4, Podgorica, 2012.
18. Dr Avdul Kurpejovi, Salko okovi, Ustavno pravni
i politiki status i poloaj Muslimana Crne Gore, Podgorica,
2012.
19. Dr Zvezdan Foli, Istorija Muslimana Crne Gore,
Knjiga 1, Podgorica, 2013.
20. Zatita i ouvanje kulturnog identiteta i batine
Muslimana Crne Gore, zbornik, Podgorica, 2013.

190

CIP -
a ,
001+008+304
OSVIT : glas Muslimana Crne Gore : asopis za kulturu, na
uku i drutvena pitanja Muslimana Crne Gore / glavni urednik
Osman Grgurevi. - God. 1, br. 1 (2010) - . - Podgorica : Matica
Muslimanska Crne Gore, 2010 (Cetinje : IVPE). - 24 cm
ISSS 1800-8674 = Osvit (Podgorica)
COBISS.CG-ID 17546768
191