Porodica Kompson i problem vremena

Jedna od realnosti ljudskog postojanja je konstantni i nezaustavljivi protok vremena.Vilijam

Fokner u svom djelu Buka i Bijes istrauje ovu realnost na sasvim nov i neoekivan nain.On
zapoinje svoju priu sa porodicom Kompson.Kompsonovi su stara aristokratska porodica sa
amerikog juga, prema kojima vrijeme nije bilo naklonjeno.Graanski rat, ukidanje ropstva i
moralno propadanje dovelo ih je na ivicu propasti.Vei dio prie fokusira se na etvoro
kompsonovske djece koja prolaze kroz drutveno i moralno propadanje.Svako dijete na svoj
nain doivljava vrijeme. Najudniji i najbizarniji odnos prema vremenu dat je u drugom djelu
romana gdje ulogu naratora preuzima Kventin.On je potpuno opsjednut prolou i veinu
vremena samo o njoj razmilja.On odluno pokuava da zaustavi vrijeme, to se pokazuje kao
uzaludan trud jer on na kraju izvrava samoubistvo.Kventinova opsesija sa prolou i prolaskom
vremena je centralna tema ne samo za ovaj dio romana, ve i za itav roman i ona je klju za
razumijevanje onoga to je Fokner htio da prikae o propadanju junjake kulture i tradicije.
Kako bi se u potpunosti shvatio motiv vremena u Kventinovom djelu romana, prvo je potrebno
uporediti ga sa motivom vremena u ostala tri djela romana.U prvom djelu romana ulogu naratora
je preuzeo mentalno zaostali Bendamin, koji nema nikakav pojam o protoku vremena.On
jednostavno ide naprijed-nazad kroz vrijeme jer ne razlikuje prolost od sadanjosti.Bendamin
konstantno misli o svojoj sestri Kedi, koja je odavno napustila porodini dom.Poto kod
Bendamina ne postoji koncept vremena, on nije svjestan njenog odsustva.Zbog estih
smjenjivanja vremenskih sekvenci, razumijevanje Bendaminove naracije moe biti veoma
teko.Kao svojevrsni orijentiri javljaju se njegova tri pratioca: Ver 1900 godine, Ti-Pi u
vremenskom periodu od 1905 do 1912 i Laster 1928 godine.Kao dodatni orijentir u
Bendijevom lavirintu mogu se koristiti odreene rijei, slike i situacije koje slue kao znak
raspoznavanja vremenskih segmenata i mogunosti snalenja u lavirintu.Za Bendamina je
normalno samo ono to se uklapa u njegov ablon sjeanja, im se pojavi neto novo on se
odmah uplai i poinje da vie.
Vie nego u drugim djelovima roaman,u Kventinovom djelu vrijeme je prikazano kao glavni
neprijatelj.Sam Kventin se stalno bori da pobjegne od vremena.Prvi pokazatelj ove borbe je
njegov pokuaj da zaustavi vrijeme tako to lomi kazaljke na satu kojeg mu je otac dao u
nasljedstvo.Ali na njegovo zaprepaenje on jo moe da ga uje kako radi bez kazaljki, to je
dokaz da je vrijeme nezaustavljivo i neizbjeno.Gdje god da Kventin ode, on moe da vidi i da
uje satove koji ga podsjeaju na protok vremena.Kventinovo izvrtanje vremena je najbolje
prikazanao njegovom opsesijm sa prolou i sestrom Kedi.Kedi se udala prije par mjeseci i
Kventin ima brojne retrospekcije u kojima misli o njoj.U njegovom umu ova opsjednutost
njegovom sestrom je pokuaj da je zatiti.Taj njegov pokuaj da zatiti sestru je pokuaj odbrane
junjake asti, ali poto on nije sposoban da se pomiri sa prolou ta ast ga unitava.to vie
Kventin pokuava da zaustavi vrijeme, sve vie i vie to postaje nemogu zadatak.Jedini za njega
istinski nain kojim on pokuava da zaustavi vrijeme ali da pritom ne mora da zaboravi prolost

je samoubistvo.Njegova percepcija stvarnosti je poremeena, on in samoubistva vidi kao in

odbrane junjakog dostojanstva.Ustvari, on to radi jer je bespomoan da se suprostavi vremenu.
Narator treeg djela romana je pohlepni i beskrupulozni Dejson. Prema Foknerovim rijeima on
je:Prvi Kompson pri istoj svijesti i najvea zlica u porodici.On je takoe racionalan i
dinamian tip i njegov monolog je najbogatiji dogaajima.Njegovu linost karakteriu potpuno
negativne crte karaktera.Za njega jedino postoje sadanjost i neposredna budunost.On je egoista
i bori se da prigrabi to vie za sebe, pri tome varajui svoju sestru i majku. Njegova moralna
nitavnost ispoljava se na svakom koraku na primjer: novac koji Kedi alje za Kventinino
izdravanje on zadrava za sebe i kada majci podvaljuje falsifikovane ekove.Pisac je putem
Dejsonovih ocjena ljudi oko sebe eli da prikae pozitivne osobine njegovih sagovornika.
Za razliku od prethodna tri djela romana, u etvrtom djelu narator nije niko od Kompsonovih .U
ovom djelu ulogu naratora preuzima Dilsi.Ona je slukinja porodice Kompson, koja ih je sluila
generacijama.Njen odnos prema vremenu je mnogo blii onome odnosu koji imaju obini ljudi
prema vremenu. Ona je jedini lik u romanu koji se miri sa protokom vremena.Tek u ovom djelu
romana akcenat sa unutranjosti likova prelazi na njihovu spoljanjost.
Fokner je pokuao u ovome romanu da prikae Kompsonove kao predstavnike juga Sjedinjenih
Amerikih Drava.Rasulom ove porodice i opadanjem njihove moi on eli da prikae opadanje
moi juga.Kventinovo poglavlje dirljivo ilustruje ovo propadanje jer ga rezultat tog propadanja
unutava na kraju.Mnogi ljudi vjeruju da je ropstvo odmah nestalo nakon zavretka graanskog
rata 1865 godine.Ali oni grijee.Tragovi ropstva na jugu vidljivi su i dan danas.U romanu
najoigledniji ostaci ropstva su crnake sluge Kompsonovih.Kao to Kventin idealizuje prolost
isto tako mnogi junjaci imaju sliku starog juga kao divnog i slavnog mjesta.Zbog takvog
romantiarskog pogleda na jug, Kventin i ostali junjaci ele da se vrate u prolost.Naalost,
njihov i Kventinov pogled na prolost i vrijeme je poremeen.Oni se ne sjeaju uasa koji je bio
karakteristian za junjako ropstvo.Ropstvo je bilo kancer koji je konstantno unitavao moralnu
sr juga i koji je doprinosio njegovom propadanju.Kventin je bio toliko opsjednut milju o
zaustavljanju vremena i vraanju u stare dobre dane, da ga je to na kraju unitilo.Fokner je htio
da upozori one koji ele da se vrate u stare dobre dane.On je ovim djelom pokazao da ti dani
ne trebaju biti predmet sanjarenja i pohvale ve da trebaju da budu predmet pokude i da budu
ostavljeni u prolosti.