Moj hrvatski je lijep.

Ronim u njega kao u more.

Istraujem ga. Volim itati glasno i sluati zvuk hrvatskih rijei
kako padaju kao zlatna kia.
Izranjam i iznosim na povrinu neku davno
zaboravljenu rije. Hrvatski jezik prua nam obilje mogunosti. On je raskoan i
plemenit. U djelima majstora otkrivamo ga kao udo koje traje. Pokuavam njime
ovladati i znam da u to initi do smrti. To je najljepa igra koju poznajem. Igra,
sasvim neiscrpna. Igra sam u njoj, samotni i neznani. Ako mi sve oduzmu, pa i
mo govora, moje hrvatske rijei ostaju zauvijek uz mene. Sunana krinjari