You are on page 1of 12

DIJALEKTIKA PROSVJETITELJSTVA, HORKHEIMER & ADORNO

{1947.}

{temeljne smjernice prosvjetiteljstva: um i priroda. ovjek bi trebao iskoristiti svoje mogunosti, po


prosvjetiteljima; sve vie se oslanjaju na um i udaljavaju od prirode (prosvjetiteljstvo je kultiviranje). Na koncu,
prosvjetiteljstvo dri da se treba ''dokinuti ovisnost o prirodi''. (Podnaslov djela je ''Putanja prosvjetiteljstva ili o umu
i prirodi'') Dijalektika prosvjetiteljstva, po H. & A., ima za cilj ''ozbiljenje umnog drutva''. Na tom putu u takvo
drutvo, ''zato ovjek umjesto toga zapada u novo barbarstvo'', pitaju se H. & A. Po njima, ta dijalektika (kao i svaka
dijalektika ima negaciju, logino) vraa ovjeka u pretpovijest. ovjek eli podrediti prirodu, ali na kraju ovjek
podreuje ovjeka (kao i svako kultiviranje). Iako se bez prosvjetiteljstva ne moe, misle H. & A., ono je uzrok
mnogih dananjih zala (prvenstveno nacifaizma). Prosvjetiteljstvo, suprotstavljeno mitu, vraa se u mit. Nekom
uvrnutom dijalektikom, priroda postaje subjekt. Ovdje ima i miljenja da kultura sama po sebi vodi u barbarstvo, jer
ovjek u samom procesu izdvajanja iz prirode ima posredstvo, dakle nije autonoman. Odnos prirode i kulture jako je
vaan za ''Dijalektiku prosvjetiteljstva''. Kritika teorija = Frankfurtska kola, krug oko 'frankfurtovaca': za njih,
''ovjek je subjekt emancipacije''. Sade i Nietzsche, koji se prihvaaju kao istinski prosvjetitelji, tvrde da se argument
protiv ubojstva / zloina ne moe derivirati iz uma; uope, moral ne slijedi iz uma (toliko o etikoj dimenziji
prosvjetiteljstva) - to je revolucionarno to su markiz de Sade i Nietzsche donijeli; ''progresivci ih zbog tog
proganjaju'', kau H. & A. H. & A. uvode i termin ''kulturna industrija'', gdje su potroai objekti. Malo seru po
potroakom drutvu (H. & A. su neko vrijeme bili estoki marksisti). Ovo djelo je nekovrsna ''dijalektika
antropologija'' - sumnja se u uobiajeno vjerovanje kako e razvoj proizvodnje dovesti do boljeg svijeta (sumnja u
progres!). Pogovor Nadeda ainovi}
PREDGOVOR {1940-e}
- istinu H. & A. ne gledaju kao neto nepromjenjivo, nego u ''vremenskoj jezgri''
- prosvjetiteljstvo se pretvorilo u pozitivizam (status quo je zavladao!)
- ''zato ovjeanstvo, umjesto da prijee u istinski ljudsko (umno?) stanje, tone u barbarstvo nove vrste?'' (misle na
nacizam, ali ne iskljuivo) Prosvjetiteljstvo se samounitava. ''Misao postaje robom, a jezik nuenjem te robe'' - zato
H. & A. odbijaju pozitivizam i znanstvene kanone pisanja (ovo vie nema veze s nacizmom). Misao ne smije biti
''instrument u slubi postojeeg''; Comte i pozitivizam su tu posebno krivi: sve je u skladu s ''vladajuim pravcima
miljenja''. Tu nije ni potrebna cenzura, to je autocenzura
- otkud samounitenje prosvjetiteljstva? S jedne strane, vjeruju H. & A., nema slobode u drutvu bez
prosvjetiteljstva. S druge strane, unutar samog prosvjetiteljstva se nalazi ''klica nazadovanja'' (pa i uzrok nacizmu,
oito. H. & A. su skeptini glede ideje napretka). Prosvjetiteljstvo mora shvatiti i kritiki se osvrnuti na tu svoju
'falingu', inae e posve otii kvragu. Prosvjetiteljstvo - koje se borilo protiv mitologije - ''ponovo zapada u
mitologiju''. Ono se zato naprosto mora suoiti s istinom o sebi, koje se boji.
- danas, ovjek je strahovito ovladao nad prirodom. S jedne strane, doao je do takvog stupnja proizvodnje da ima
sve uvjete za pravedniji svijet; s druge, ta premo u proizvodnji stvara strahovitu mo jedne grupe ljudi nad velikom
veinom. to vie ljudi imaju mogunosti, to su nemoniji i podloniji (u kapitalizmu). To je sve (ini mi se da
misle) plod toga da je prosvjetiteljstvo izdalo svoj poziv
- prva glava ima dvije teze: 1. i mit je prosvjetiteljstvo; 2. prosvjetiteljstvo se vraa u mit
(primjer ''Odiseje'')
- prosvjetiteljstvo je regrediralo u ideologijsku masovnu kulturu (''kulturna industrija''), posebno u mas-medijima.
Ideologija je mo koja sada moe kontrolirati tehniku
- antisemitizam - manifest potpunog povratka prosvijetljenih ljudi u barbarstvo
POJAM PROSVJETITELJSTVA
- prosvjetiteljstvo = uvijek je imalo cilj, kao ''napredujue miljenje'', oslobaanje (emancipaciju) ljudi, i njihovo
''postavljanje za gospodare'' (nad prirodom)
- no, ''do kraja prosvijetljeni svijet je zlo'' (tono onako kako i ja tvrdim: 'totalna sloboda', tj. ono to bi se time
nazivalo, je totalno ropstvo)
- prosvjetiteljstvo je u poetku htjelo osloboditi svijet od ''zaaranosti'' (''raarati'', rekao bi Weber), od mitova.
Francis Bacon je s time poeo, prezirao je tradicionaliste (nadmo ljudi (nad prirodom, valjda) je u znanju, tvrdi
Bacon). Razum nuno zapovijeda prirodi 'znanje je mo', a tehnika je odraz takvog znanja (to e se najbolje
pokazati u nadolazeem kapitalizmu; u to vrijeme se, po Foucaultu, razvija i ''volja za znanjem''). Spoznaja je
funkcionalna (ne vie intrinzino znanje, nego instrumentalno), po Baconu
- znanost od 17. st. moe i bez filozofskih termina tipa 'bitak', 'egzistencija' i sl. (znanost vidi filozofiju kao ostatak

nerazumljivih pojmova mitologije, metafizike); prosvjetiteljstvo je pragmatino, odbacuje masu toga i iskljuujue je
(nita osim razuma!): ''prosvjetiteljstvo je totalitarno'' - odbacuje metafiziku i ono 'neuhvatljivo', eli obuhvatiti sve
(jednako prosvjetiteljski racionalizam kao i prosvjetiteljski empirizam!!)
(znai, i racionalizam i empirizam su dio prosvjetiteljstva); ono je univerzalistiko - tu se najvie nudi formalna
logika, koji svijet ini univerzalno ''izraunljivim'' (prosvjetiteljska opsjednutost brojkom, izraunom itd.): ono to se
ne da izraunati, ne postoji
- za prosvjetiteljstvo, klju mita je antropomorfizam (''projekcija subjekta na prirodu'')
- no, deava se i obrnuto: prosvjetiteljstvo ne samo da lomi mitove, nego ih i stvara; kao u mitu, i u prosvjetiteljstvu
ovjek treba postati gospodar svega, a priroda je puki objekt, razum manipulira stvarima - ovjek je gospodar
prirode. Znanost tome tei, za razliku od magije (H. & A. tu povlae paralelu izmeu totemskog i znanstvenog
naina djelovanja) - to je odreeni kulturni pomak, pomak u 'kultiviranju' prirode, izmeu magijskog / mitolokog i
znanstvenog / prosvjetiteljskog naina funkcioniranja (mitovi i magija nemaju univerzalnost na koju pretendira
prosvjetiteljstvo); vraa zamjenjuje tehnika
- mitologija je i sama na neki nain prosvjetiteljstvo (ljudima se pokuava objasniti svijet), ali ono to daleko vie
brine je da prosvjetiteljstvo sve vie postaje mit; ono unitava mit, no i samo - unitavajui ga - pada pod mitski
nain razmiljanja (jednako kao to svaka opozicija tei sruiti status quo, ali nakon toga i sama pada pod
primamljujui utjecaj statusa quo)
- ''princip imanencije (svaki dogaaj je samo ponavljanje: nema novih misli - pozitivizam) koji koristi
prosvjetiteljstvo, je i sam mit.'' To se pojavljuje i u mitskom i u prosvjetiteljskom mi()lje(nj)u
- prosvjetiteljstvo dokida nejednakosti, i postavlja svakome njegovo 'ja' razliito (ne neravnopravno! Da ne izgleda
kao kontradikcija), ali ''da bi to sigurnije postalo jednakim''. Krajnja egalitarizacija vidljiva je u faizmu, i tu se
dogaa upravo ono protiv ega se prosvjetiteljstvo bori - to je onaj drugi dio dijalektike, negacija
- pokuaj da se udalji od prirodne prisile zavrava time da ona postaje jo manje izbjeiva
- prosvjetiteljstvo apstrahira: subjekt se distancira od objekta, gospodarenje nad stvarima se peobraava u
gospodarenje nad pojmovima. Pojam je ''produkt dijalektikog miljenja'', on je postajanje (kao u Jaspersa: biti
ovjekom = postajati ovjekom). Tu se vidi dihotomija stvar (ono to je realno) - pojam (ono to je idealno)
- pravednost, koja se smatrala prirodnom, u prosvjetiteljstvu biva zamijenjena pravom. ''Pravo ne potjee iz slobode''
(to simbolizira povez preko oiju Iustitie)
- simbol je bio u mitovima izuzetno potreban; rije je u prosvjetiteljstvu dobila istu tu ulogu: simboliku (zato je
prosvjetiteljstvo slino mitu)
- filozofija = pokuava ''premostiti jaz izmeu znaka i pojma''; postoji i stalna dihotomija izmeu znanosti i
umjetnosti (umjetnost je donekle nemo, znanost je mo), no H. & A. misle da se te dvije suprotnosti u 20. st. (valja
znati da je Horkheimer drao da je ''napetost izmeu pojma i predmeta nedokidiva'') pretvaraju jedna u drugu
(umjetnost je u neku ruku nastavlja magijskog)
- prirodi se ne treba prilagoavati, nego njome ovladati (pomou rada) - to je valjda moto prosvjetiteljstva?
- vjera - ona je paradoks koji se ''izrodio u mit 20. st.; iracionalnost vjere u racionalnost onih do kraja prosvijetljenih
koji vode u barbarstvo''
- jezik - ''njegovi majstori su (u poetku) sveenici i vraevi''. Priroda se u magijskom nainu razmiljanja, u obredu,
stalno ponavlja (vidi poetak) - to ujedno simbolizira i stalnost drutvene prisile (status quo); tako i znanost odraava
hijerarhiju, prisilu. To (status quo) odraava i podjela rada, koja nije simbol solidarnosti, nego gospodarstva.
- pojedinci koji rade su kao partikularno (zbilja), gospodarstvo je kao univerzalno (um)
- oito, ovladavanje prirodom (rad, podjela rada) ne ide bez ovladavanja ovjekom (znai, gospodstva i ropstva - ini
se da su ovdje H. & A. pod utjecajem Hegela). A jezik je taj koji ''odnosima gospodstva daje opost ''
- znanstveni jezik je nepristran, ali ba u toj nepristranosti u njemu oni nemoni potpuno gube mogunost
izraavanja, za razliku od monih. Prosvjetiteljstvo je ''izjelo'' i simbole i ope pojmove, te od metafizike nije ostalo
nita. ''Pred prosvjetiteljstvom pojmovi su kao radnici pred korporacijama: nitko nije siguran'' (naslijee toga je i u
postmodernom shvaanju jezika, pa ak i pojmova, ini mi se. Osim ako se postmoderna ne fura na
protuprosvjetiteljstvo)
- Hegelova dijalektika je dijalektika ''napredujueg miljenja''; no, on dolazi do apsoluta (apsolutni duh) i tako zapada
u mitologiju. Isto se dogaa i prosvjetiteljstvu - i ono dolazi do apsoluta, totaliteta (''prosvjetiteljstvo je totalitarno'' kao i Hegel sa svojim ''apsolutnim duhom'', kao i Fukuyama sa svojim naslanjanjem na Hegela i ''krajem povijesti'',
kao i Marx svojim nadovezivanjem na Hegelovu dijalektiku i ''carstvom slobode''!!)
- dakle, prosvjetiteljstvo je totalitarno. Zato? Jer je ''njegov proces ve unaprijed odluen'': prosvjetiteljstvo misli da
je apsolut u matematici (matematika = miljenje). Prosvjetiteljstvo ne eli ''promiljati miljenje'', ne propituje svoju
matem. racionalnost
- po Kantu, koji je i sam bio pod dojmom prosvjetiteljskih ideala, miljenje napreduje u beskonanost, ali je isto tako

i vjeno ogranieno
- ''ovladavanje prirodom okree se protiv samog misleeg subjekta'', i subjekt i objekt se ponitavaju. ''Sve
bivstvujue'' se podvrgava logikom, matematikom formalizmu; no, tako i sam um postaje posluan - kako je cijeli
matematiki formalizam tautologija, tako i prosvjetiteljski um postaje tautologija (ili sam sebi svrhom). U tome to
stvara takav samodovoljan sistem, prosvjetiteljstvo = mitologija
- i mit (bilo pretpovijesni, bilo starovjekovni) i prosvjetiteljstvo se bave prenoenjem injenica u simboliki jezik
(bilo u mitske metafore, bilo u matematiku (mitematiku)), i mit i prosvjetiteljstvo prenose realnost u ideal
- gospodstvo ovjekovo nad prirodom i stvarima se plaa otuenjem od prirode i stvari; dok je ''animizam stvarima
davao duu, industrijalizam postvaruje due''. Kapitalizam se namee kao ''jedini prirodan'' - sve izvan toga (neka
nova ideja ili pak devijantno ponaanje) je pod budnim okom ''kolektiva'' - ''od kolskog razreda do sindikata''
- sve prirodno, svi porivi, u prosvjetiteljstvu se smatra iracionalnim, mitskim: onaj koji se ponaa prirodno, koji se
iole prepusti porivu je praznovjeran. Individuum se ovdje oblikuje po ''tehnikoj aparaturi'' (kapitalizam je logino
skopan s prosvjetiteljstvom); subjekt vie nije svjestan, nego samo kotai u (ekonomskom) mehanizmu. Prirodnost
je opasnost za civilizaciju. Valja ovladati i vanjskom i unutranjom (ljudskom) prirodom
- ilustrativan je primjer Odiseja i sirena: onaj tko uje (u Odiseji) zov sirena, tei (u prosvjetiteljstvu) povratku u
prirodu. A tko tome tei, mrtav je (i u Odiseji i u prosvjetiteljstvu). Mora se gledati naprijed, a ne nazad (Rousseau je
ba obrnut primjer)
- no, ''prokletstvo neprestanog napretka je neprestana regresija'' (dijalektika); tako intelekt regredira, poinje se
slagati sa svime oko sebe, samosvladava se (intelektualni totalitarizam!) - miljenje se ''ograniava na organizaciju i
upravljanje'', ljudi postaju konformistini: ''ne mogu vidjeti ono to ve nisu vidjeli, ne mogu uti to ve nisu uli''
- totalni, dovreni sistemi proizali iz prosvjetiteljstva (H. & A. misle na kapitalizam s kulminacijom u faizmu, ali to
je i onaj idealni, Marxov komunizam, deki) se dre (u duhu prosvjetiteljskog racionalizma) logikom nunou (ba
kao to Fukuyama dri liberalnu demokraciju kao kraj povijesti logikom nunou, kao i Hegel)
- ekonomski gospodari, svjetski kapitalisti, ograuju se od krivnje za nacizam, a H. & A. ih implicitno optuuju za
to: nacizam je finalni izraz ''objektivne nunosti'' (ekonomskog i drutvenog poretka) koju su kapitalisti propagirali.
Radnici su puki objekti
- H. & A. tvrde da svaki kotai ekonomski povlatenih u kapitalistikom mehanizmu odrava status quo i ''ini ga
vjeno nunim'' (apsolutno se slaem; no, to ini svaki sistem, i kapitalizam i komunizam (samo to to H. & A. u
svom marksistikom zanosu jo nisu osvijestili), i zato svaki sistem treba nadilaziti, a ne samo kapitalistiki). ''Snaga
sistema nad ljudima raste to vie oni izlaze iz prirode'' (to H. & A. zahtijevaju?
Povratak prirodi kao Rousseau ili samo negaciju sistema?)
- ljudi ovladavaju prirodom (bez toga nema duha!), izlaze iz prirodne nunosti, ali ulaze u drutvenu nunost (iako
im je drutvo ''jamstvo budue slobode''); zbog toga u svakom napretku jo uvijek ostaje mjesta za ''mogunost
pomirenja s prirodom''
- misao - predstavlja potpuno udaljavanje od prirode (potpuno kultiviranje!); H. & A. osuuju socijalizam za
graanski duh i za to da poputaju drutvu i da pridonosi totalitarnom, sveobuhvatnom svijetu (a komunizam? I
''carstvo slobode''?) - tako da se status quo uzima kao neto 'objektivno dano' i kao neto nenadjebivo, i revolucija se
''srami sama sebe kao utopije''!; takva 'objektivna' dijalektika ini svrhu povijesti objektivnom, ne utopijskom (zato
se revolucija ''srami sama sebe'' i vjeruje u ''objektivnu tendenciju povijesti'' - potpuno se slaem s H. & A.! Oni
ovdje negiraju svrhovitu dijalektiku povijesti. Ali zaboravili su, konzekvetno tome, negirati i svoj marksizam; H. &
A. misle da je marksizam od te kritike obranjen time to je on materijalizam, a ne idealizam). Prosvjetiteljstvo je
danas ''prijevara masa'', za razliku od svog ideala
EKSKURS 1 - ODISEJ, ILI MIT I PROSVJETITELJSTVO
- ''Odiseja'' = alegorija dijalektike prosvjetiteljstva. Pred kraj ''Odiseje'' ep se pretvara u roman, mit se pretvara u
razum, i mit se unitava. Homer je prvi prosvjetitelj, prvi koji ''svjedoi o ispreplitanju prosvjetiteljstva i mita''. On
opisuje mitove, ali i ''bjeanje subjekta od mitova''. Ratio se suprotstavlja sudbini, lukavi Odisej vara bogove i
prirodu
- rtvovanje - jedna od karakteristika mitskog naina miljenja (kasnije e se pojaviti u nacizmu); Odisejeva lukavost
nadvladava koncept rtve
- samortvovanje je metafora za (ovjekovo) samounitavanje svoje prirode, i gospodarenje njome; u kapitalizmu
danas junak je onaj koji se ne mora rtvovati (kapitalist), koji kao i Odisej izbjegava rtvu
- Odisej svojim duhom nadvladava prirodu. ''Subjektivni duh dokida duu u prirodnome''
- Odisej, poput kapitalista, stjee slavu na raun svojih poginulih drugova, koji tijekom ''Odiseje'' pogibaju (za slavu
jednoga pogiba masa)
- mitske figure (Sfinga, sirene) su jae od svih drugih ''samo po neispunjivosti svojih zahtjeva''. Kad se njihov zahtjev

ispuni (npr. odgovori na Sfinginu zagonetku), s mitovima je gotovo


- Odisej je lukav, ponaa se kao trgovac u kapitalistiko-privrednoj razmjeni; kao potpuno sebini individuum
(uglavnom, H. & A. u cijelom ovom dijelu pokuavaju pokazati kako se pretpostavke kapitalizma zasnivaju jo kod
Homera). Odiseju su drugi ljudi, njegovi drugovi ak, otueni (vidi se da su H. & A. jo uvijek radikalni marksisti.
Kao na Prokrustovoj postelji, sve svode na marksistiku terminologiju)
- ukratko, njih dvojica (H. & A.) pokuavaju pokazati kako je mit slian prosvjetiteljstvu
EKSKURS 2 - JULIETTE ILI PROSVJETITELJSTVO I MORAL
- Kant: ''prosvjetiteljstvo je izlazak iz samoskrivljene nezrelosti''. Nezrelost = neautonomija razuma, ''nesposobnost
upotrebljavanja razuma bez vodstva drugog''
- za Kanta, razum je sustavnost, on ima neki red; jedinstvo, homogenost je ovdje klju (um = sposobnost izvoenja
posebnog iz opeg; ovo je logiki formalizam)
- znanost mora uspostaviti to neko jedinstvo, homogenost. Taj Kantov sustav trebao bi biti u skladu s prirodom;
subjekt se dotie ''s prirodom kao s drutvenoim objektom''
- takav prosvjetiteljski sustav ''najbolje izlazi na kraj s injenicama'', u njemu subjekt najlake ovladava prirodom
(matematiki; to je jasno). Subjekt se tu najlake samoodrava (pred prirodom). ''Nezrelost = nesposobnost
samoodranja''. Svi subjekti su ''nosioci jednog te istog uma'' (zvui totalitarno? Da. Ipak, neka racionalnost mora da
je zajednika ljudima) - to je samo idealno mogue, da ljudi ive slono; u zbilji to ne funkcionira (''utopija'', kau H.
& A.), jer su ljudi zbiljski suprotstavljeni. Priroda je shematizirana (matematiki, da ponovimo); svime se upravlja (i
ovjekom, na koncu)
- ljudi postaju jednoobrazni: nema sukoba izmeu znanstveno postavljenog (uma) i iskustva pojedinaca! Anticipira
se ono to e ljudi misliti (kao u Hollywoodu), brie se razlika izmeu pojedinanih iskustava (ovjek postaje jednak
drugima)
- prosvjetiteljstvo - ''filozofija koja izjednaava istinu sa znanstvenim sustavom''
- to se etike tie, prosvjetiteljstvo pokuava pronai ne-religijski razlog da ljude zadre u drutvu u kojem se ne
ispunjava njihov interes . No, kantovski (i sl.) moral je neizvediv (to su, kako pie gore, markiz de Sade i Nietzsche
dokazali: neinjenje zloina nema racionalnu potporu) - dunost ne proizlazi iz uma. Teko da se solidarnost (ili neki
drugi oblik meuljudske dobrote) moe utemeljiti na neem drugom osim na materijalnom interesu, kau H. & A.
(koji jo nisu prerasli svoju marksistiku fazu. Zapravo, istina je da se suosjeajnost ne moe utemeljiti u umu, ali to
ne znai da se temelji iskljuivo u materijalnom interesu. Suosjeajnost se temelji na emocijama, na psihikom
interesu (koji je moda kulturno nametnut, ali to je druga pria. I materijalni interes, u ovom obliku, je kulturno
nametnut))
- um se moe svrstati i na stranu 'dobra' i na stranu 'zla'. Umsko ponaanje nije i moralno ponaanje! To najbolje
prihvaaju totalitarizmi (faizam, npr.: moralni osjeaj kod svojih dravljana Hitler je zamijenio strogom
disciplinom), a pokazuje markiz de Sade: on pokazuje autonomiju uma. Um se moe primijeniti i za dobro i za zlo,
samo je pitanje tko primjenjuje um (za razliku od prosvjetiteljske tenje da se religija nadomjesti nekakvim moralom,
H. & A. navode odlomak iz de Sadea u kojem dva monika priaju kako se religija, tj. strah od pakla, moe
nadomjestiti samo terorom, strahom od ovozemaljskog)
- kod de Sadea um funkcionira na isti nain kao i kod Kanta, samo na 'lo' nain: organiziran je, ureen... ''shema
(forma) je vanija od sadraja'' (H. & A.). Um ne postavlja sadraj (moral ili nemoral), nego samo nain
funkcioniranja
- prosvjetiteljstvo odabire liberalizam kao svoju opciju (a to mu to zamjerate? Je li mogao drukije u svoje
vrijeme?), pa i slobodnu ekonomiju (kapitalizam, rjeju)
- samoodranje: kod elite, borba za mo, kod pojedinaca, 'netalasanje'. Ratio prosvjetiteljstva se pretvara u ratio
kapitala. Osjeaji (tradicionalno suprotstavljeni umu) ''pretvaraju se u ideologiju'' (npr. na filmskom platnu)
- novije prosvjetiteljstvo je radikalno, misle H. & A., za razliku od svake prijanje demitologizacije. Tradiciju se
prikazuje kao neto stravino, loe, pogubno. Prosvjetiteljstvo je progresivno izbacivalo odanost i demitologiziralo
svijet; prebacuje se s objekta na subjekt (ako sam dobro shvatio; vie nije bit u stvarima)
- no, prosvjetiteljstvo, s obzirom da je antiautoritarno, nije bilo dobar sluga ni aristokratskog ni graanskog reima.
Dakle, ''antiautoritarnost se mora pretvoriti u svoju suprotnost'' (to je ta dijalektika), suprotstaviti se umu koji je
zagovarala. ''Upregnuto u vladajui nain proizvodnje (ne samo proizvodnje!), prosvjetiteljstvo koje stremi miniranju
poretka koji je postao represivnim dokida samo sebe''
- kod de Sadea, Justine je dobra, kreposna sestra, a Juliette se preputa svjetovnim uicima, prkosi religijskim i
civilizacijskim vrednotama, i to sve koristei ratio. Justine teko ispata zbog svoje dobrote (siluju je i mue). Juliette
uiva; tvrdi da je kajanje loe (i racionalist Spinoza tvrdi da kajanje nije nikakva vrlina, premda po njemu moe biti
korisno). ''Juliettin 'credo' je znanost'' (ona se i jebe znanstveniki), ona prezire kranstvo (de Sade je dijelom dao

podlogu za Nietzscheovu ''Genealogiju morala''). Takoer ima onu notu desniarske razliitosti (jaki su drukiji od
slabih, ne moe im se suditi po istom zakonu - jedan lik se pita: ''zar je prirodno da se onome koji ima sve
predispozicije za zloin sudi - za isti zloin - jednako kao onome kojeg sve odvraa od zloina?'' Ja tvrdim: to se
tie kazne (represije), ne. Nije prirodno niti je pravedno, i treba im se suditi razliito. No, s aspekta prevencije
buduih zloina, treba im se suditi jednako, ili ak i stroe onome koji ima predispozicije za zloin, kako bi se sline
obeshrabrilo u zloinu.)
- po Nietzscheu (a valjda i de Sadeu), kad bismo neki zakon spoznavali umom, to nikako ne bi bio neki Kantov
moralni zakon, nego bi to bio zakon jaeg - taj je jedini racionalan. No, mi oito prosuujemo i pomou samislosti,
suuti, solidarnosti i sl., a ne samo umom (znai, iracionalno. I ja tvrdim (a s tim se Nietzsche vjerojatno ne bi
sloio), ne smije se iskljuivo racionalno postavljati zakon, jer bi to zaista tetilo velikom broju ljudi)
- Nietzsche je postavio cijelu (gotovo!) konzistentnu filozofiju jaeg, ali ima samo jedan problem: on sam je bio
pikica koja bi u vlastitom sistemu propala
- i de Sade i Nietzsche preziru kranstvo (moda i jedinu komponentu kranstva koju ne bi trebalo prezirati); tvrdi
de Sade (i tu se vidi da je on itekako utjecao na Nietzschea) da jai ini slabijem ono to ga je volja, i da to nije
nikakav zloin; naprotiv, zloin je kad se slabiji tome opire, zloin protiv prirode (sjeti se Nietzscheova: ''aktivan,
agresivan ovjek stoput je blii pravednosti nego reaktivan...'') - no, ako malo bolje pogleda, zapravo je potpuno
prirodno da se slabiji udrue i svrgnu jaeg: to je ljudska priroda. Zato se ljudi, zbog straha od nasilne smrti - kako
tvrde kontraktualisti - udruuju u zajednicu/drutvo. I to je njihova priroda, nasuprot onome to tvrde Nietzsche i de
Sade - dapae, prirodno je (ovjeku) i da jai tlai slabijeg, i da se slabiji ustane protiv tlaitelja: sve to je ovjek
uinio, u skladu je s njegovom prirodom. Ali bit ovjeka je u tome da mijenja svoju prirodu. De Sade i Nietzsche
nisu ovo imali na umu.
- faizam dovodi ovaj Nietzscheov i de Sadeov racionalizam (jer on to je, iako obrnuti racionalizam) do ''kulta
jaine'' (H. & A.): no, upravo time, to je to suprotstavljao civilizaciji, i sam je paradoksalno zastupao slabijeg (tj.
onog koji bi po prirodi bio jai, ali u civilizaciji nije: o tome se radi: u prirodi je jai zaista jai, ali u civilizaciji je
jai slabiji; no de Sadeu i Nietzscheu se mora odgovoriti da je i civilizacija (ili kultura, svejedno) ljudska priroda.
Kad ve inzistiraju na 'prirodnosti'.)
- suut je teka glupost, potpuno iracionalna, ''za plaljive babe'' (Nietzsche). ak i Spinoza i Kant smatraju da suut
nema obiljeja uma, racionalnosti: za prosvjetiteljstvo, ''suut je nepristojna''; suut i filozofija ne mogu koegzistirati.
Za Nietzscheovog Zaratustru, ''suut i pravednost = slabost''
- suut Nietzsche smatra istovjetnom pravednosti, makar je ona s pravednou u sukobu (time to suut moe biti
samo partikularna (time to suut moe pruiti samo nekima, na koje sluajno naie), time je prema ostalima
nepravedna). Problem sa suuti ''nije mekoa, nego ogranienost'', tvrde H. & A., i pogaaju sr
- dobroinstvo je grijeh. Prosvjetiteljstvo je pridonijelo tome da ''gospodstvo'' (termin H. & A. za gospodarenje,
supremaciju, kapitalistiko vlasnitvo) postane samosvrhom. Dobroinstvo je grijeh, grijeh je i ako se ne obogatimo
(tu se vidi samosvrha, intrinzinost bogaenja!)
- H. & A.: ''priroda ne poznaje uitak: ona ne ide dalje od zadovoljenja potrebe'' (originalno! Ne znam da je to itko
prije rekao. Samo je pitanje: nije li uitak ve u zadovoljenju potreba?); tek civilizacija daje uitak. Prosvjetiteljstvo
uvodi racionalni uitak (kontradiktorno?), njime se manipulira. Uitak je istupanje iz prirode?
- romantika se razdvaja od seksualnosti - onaj koji je seksualan je ovjek prakse, materijalnog. Prosvjetiteljski
racionalni uitak vie je vezan uz seks, no uz romantiku
- ''drutvena hijerarhija, koliko god skrivena iza legalizma, poiva na nasilju'' (sve to vidimo i znamo poiva na
nasilju! Svaki sistem! Prije nasilja nije bilo ni sistema); ''gospodstvo nad prirodom reproducira se na ovjeka'' (ono
prosvjetiteljsko)
- kod de Sadea, ene su potpuno podreene mukarcu, razlikuju se od mukarca jednako koliko i majmun od ovjeka
(to se sve kod Nietzschea reproducira !), uope nemaju mogunost autonomije. H. & A. vide jednak odnos prema
idovima kao prema enama: ni jedne ni drugi ''ve stoljeima nisu vladali'' i moe ih se odstraniti; ljubav prema
enama je, po Nietzscheu, zapravo mrnja
- okrutnost mate u de Sadea i u Nietzschea je jednaka zbiljskoj okrutnosti faizma
- ''predanost voljenom biu = idolopoklonstvo'', kao i ono to su idovi donijeli svojim monoteizmom; ljubav je
racionalnom ovjeku nepotrebna
- Nietzscheova volja za mo, ba kao i Kantov kategoriki imperativ, plod je prosvjetiteljske tenje za punoljetnou,
autonomijom
- de Sade tvrdi i da je incest potpuno kulturni proizvod, protiv kojeg nema racionalnog argumenta (navodno je ak i
znanost odustala od tvrdnji da incestom zaeta djeca imaju veu mogunost deformacije)
- ''svijetli'' pisci graanstva (prosvjetiteljstva) (Kant i sl.) pokuavaju formalistiki um povezati s moralom; ''tamni''
pisci graanstva (de Sade, Nietzsche) ne ine to, nego ''govore istinu'' (ako je to istina)

- de Sade i Nietzsche govore samo ono to je uistinu postala vrlina u totalitarizmu: ne postoji racionalni argument
protiv ubojstva. Njih dvojica su uzeli ratio doslovno, mnogo ozbiljnije od znanosti koja eli dobrotu utemeljiti u
ratiju. I nema im se to prigovoriti - barem su bili iskreni do koske
KULTURNA INDUSTRIJA
PROSVJETITELJSTVO KAO MASOVNA OBMANA
- sociologija je drala da je nae drutvo, ''gubitkom oslonca u religiji'' i posvemanjom specijalizacijom i
tehnicizacijom, postalo kulturno kaotino. No, H. & A. misle ba suprotno, da je dananja kultura jednolina (kao u
Marcusea - ''ovjek jedne dimenzije''), da kulturna sredstva (da ne bismo rekli propaganda) - film, radio, asopisi,
kino - nameu slinost i sistematinost. Tako je s kulturom uope, s arhitekturom i urbanizmom: sve je podreeno
kapitalu (individua vs. ''totalna mo kapitala'')
- ta masovna kultura pokazuje se kao monopolistika, svugdje se namee, i to identino
- ono to bi trebalo biti umjetnost (film, glazba) se predstavlja (bez srama, ne prikrivajui da to vie nije umjetnost)
kao biznis - sami sebe zovu industrijom (to je ta kulturna industrija). Ona opravdava svoju jednolinost tvrdnjom da
se za takve masovne potrebe ne moe pristupiti umjetniki, nego ''tehnologijski'' - mora se planirati i organizirati, ne
moe drukije
- ''tehnika zadobiva mo nad drutvom'', to znai da ekonomski najjai (s obzirom da monopolizira tehniku) ima
mo nad drutvom; tehnika racionalnost = racionalnost gospodstva (onaj tko ima mo da najvie kultivira prirodu,
tko ima najvie 'tehne'), taj ima najveu mo - 'najkulturniji' ima najveu mo)
- tehnika kulturne industrije slui nepravdi. Serijska proizvodnja znai naputanje logike (umjetnikog, originalnog)
djela u korist logike drutvenog sistema (tj., potpuni gubitak umjetnike i bilo kakve stvaralake autonomije u korist
drutvenog sistema, u ovom sluaju kapitalizma - no isto to se dogaa i u komunizmu: socrealistika umjetnost)
- funkcija tehnike u kapitalistikoj privredi je problem; ve se individualna svijest kontrolira (ali takvo je cijelo 20.
st., i Istok i Zapad jednako)
- publika je ''dio tog sistema, a ne njegovo opravdanje''! Sve grane kulture ''postupaju po istom receptu'', nema
spontanosti (koju je traio i Fromm)
- H. & A. misle da su kulturni monopolisti (znai, kapitalni kapitalisti u filmskoj, glazbenoj itd. industriji) puno
slabiji od industrijskih kapitalista (znai, elnika energetske, medicinske, vojne i sl. industrije), te da im moraju
povlaivati (nisam sto posto siguran da je i danas tako, ali djelomino moe biti), ''moraju se jako truditi da udovolje
pravim vlastodrcima'' - filmska industrija ovisna je o bankama, energetskim trustovima i sl.
- sve razlike izmeu proizvoda kulturne industrije su unaprijed predviene, ve se za njih zna. Sve je oekivano,
nema spontanosti. Potroai su tipizirani, i za svaki tip ima poneto, sve je shematizirano
- dva jednako skupa automobila razliite marke praktiki su isti; ak je i razlika izmeu najskupljeg i najjeftinijeg
automobila u jednom auto-salonu; sve je uniformno - nema ''kvalitativnih razlika u proizvodnji''
- kod Kanta ovjek je bio shematizirani (jasno je zato: matematiki, umski, racionalni) subjekt, u dananjoj
kulturnoj industriji on je shematizirani objekt (ak mu se oduzima autonomija da se sam - makar po shemi - formira;
formira ga kulturna industrija) - ''potroai ne mogu klasificirati nita to kulturna industrija ve nije klasificirala''
(ovjeku se oduzima mogunost kultiviranja, tj. mogunost autonomnog kultiviranja!!). U svakom filmu je jasno
koja scena slijedi, tko e loe a tko dobro zavriti na kraju
- tehnika je ''potpuno prevladala'' nad idejom; svaki autonomni detalj biva izbrisan cjelinom, ''totalnou kulturne
industrije''
- cijeli okolni svijet gledamo kao dio kulturne industrije (npr. stvarnost je produetak filma i sl.); misaona aktivnost
nam vie nije potrebna, dapae, ona se zapreava. Ne treba biti koncentriran da bi se upijala masovna kultura koju
proizvodi kulturna industrija: nju se moe upijati ''i pri radu i pri odmoru''. Naravno, cijela struktura kulturne
industrije je premreena tabuima i pravilima
- sve to proima i onu umjetniku kulturu: stiliziranost, sve se svodi na jednostavne oblike (Nietzsche: ta kultura, ili
bolje reeno ne-kultura, je ''stilizirano barbarstvo''). Postoje ak i pravi i umjetni stil; umjetnost se nipodatava pred
kulturnom industrijom. ''Stil kulturne industrije = negacija stila''. Pravi stil je nestao (sad slijedi mala filozofskoestetika rasprava). Za kulturnu industriju, ''imitacija je apsolut''. Danas vlada ''estetiko barbarstvo'' (dakle, nekultura. Kapitalizam de-kultivira)
- masovnu kulturu kapitalistikog vremena karakterizira kompletna ivotna rutina potroaa (cijela kultura, ne
kultura u uem smislu). I ona je klasificirana, ureena (ne-spontana). U toj kulturnoj industriji ivi ''tendencija
liberalizma da otvara puteve onima kojima je stalo do uspjeha'' (to je kultura 'American dream', ili 'self-made man' ili
sl.)
- trite se ve dobrim dijelom zatvara, a trebalo je biti 'otvoreno'. Mogunosti su tu za pametne i sposobne, a ''glupi

imaju slobodu umrijeti od gladi'' - to je taj liberalizam


- Europa u kulturnom monopolu zaostaje za SAD-om; umjetnost u Europi jo nije toliko odreeno sistemom ponudapotranja. Umjetnik je propao kad je pristao biti dio ''privrednog ivota''. (''nekad su umjetnici, filozofi i strunjaci
bili 'sluge ponizni' a istovremeno ruili sistem, dok danas zovu efove vlada imenom a podreeni su im'' - eto na to
spade kultura). U liberalizmu se vie ne odsijeca glava zbog drukijeg miljenja, ali nekonformistiki pojedinac je
ekonomski, pa time i drutveno i politiki, nemoan!
- sistem ponuda-potranja ne funkcionira vie toliko materijalno, koliko duhovno: ljudi su navikli prihvatiti sva
sranja koja im se nude, duh im je omlitavio
- ''mit o uspjehu bolje prihvaaju prevarene mase nego oni koji su zaista uspjeli''; masovna kultura, ne ba u duhu
liberalizma, ''iskljuuje sve novo''. Sve se ponavlja u krug mada se uvijek obeavaju nove stvari (to valjda raja voli) sve se mora neprestano kretati, ali sve se zapravo kree na mjestu
- no, svi proizvodi kulturne industrije zapravo su smiljeni prije nego je ona krenula (kulturna industrija nita ne
kultivira, ne stvara novo!) - ona ih je samo dobro iskoristila
- kulturna industrija sintetizira visoku i nisku kulturu. Umjetnost i zabava tvore leguru i to je totalnost kulturne
industrije (svaki sistem tei univerzalnosti), a ta totalnost ''se sastoji od ponavljanja'' (kako je ve i prije reeno)
- ipak, kljuno u kulturnoj industriji je zabava; zabava je jednako mehanika kao i posao, pa je zabava (slobodno
vrijeme) ljudima ustvari samo nastavak posla. I to mehanizirano, uz odsutstvo svakog duhovnog napora
- kulturna industrija ljudima stalno obeava neto to im odgaa dati (i to odgaa u beskonanost) - tako ih dri u
znatielji koju nikad ne ispunjava (dobar nain kontrole); tako daje gole sise, ali nikad ne pokae seks (''Tantalov
ritual''; seks je najei primjer) - a kad ne mogu dobiti ono za im ude, ljudima ostaje, zabavljajui se, pomiriti s
time; ljudi se ''moraju pomiriti s time to im se nudi'', oni su samo objekti kulturne industrije. ''Zabava uveava
rezignaciju (ljudi) koja je zabavom htjela zaboraviti na sebe''
- ukratko, ima u masovnoj kulturi koju proizvodi kulturna industrija mnogo kontradikcija (tipino marksistiki); to je
kultura koja 'likvidira samu sebe''
- no, ta kultura ne samo da sputa umjetnost na nivo proste zabave, nego i - obrnuto - ''poduhovljuje zabavu''.
Kapitalistika zabava je ''neupitno povjerenje u budunost: sve e ostati isto, ali e ipak biti bolje'' - to je
kontradikcija svakog sistema: obeava promjenu na bolje (jer to raja voli), a svim silama i svim sredstvima se trsi
konzervirati poredak
- uostalom, kulturna industrija propagira veliku la. Kulturna industrija moe preoblikovati potranju svojih
potroaa kako joj se svidi, i time je ''kulturni napredak neogranien''.
- zabava ''nije samo bijeg od loe zbilje, nego bijeg od pomisli na otpor protiv te loe zbilje''; to je ''osloboenje od
miljenja kao negacije'' (od kritikog miljenja!)
- u kulturnoj industriji sve ee se javljaju (npr. u ''Tko eli biti milijuna'') 'obini' ljudi, oni s kojima se masa moe
poistovjetiti. Kao da kau 'obinom ovjeku': ''to (npr. lik koji otvara pitanje za milijun) bi mogao biti ti'' - ali to on
nikad nee biti, ma koliko mu bilo priblieno; istovremeno se govori malom ovjeku: ''ti si apsolutno zamjenjiv,
svaki takav lik te moe zamijeniti na stolici 'Milijunaa', ti si nita'' - H. & A.: ''sluajnost (ta o kojoj je ovdje rije)
postaje planirana''. Kako god okrene, ovjek je objekt.
- jedina vrijednost takve kulture nije ni ljepota, ni pounost, nego iskljuivo profit; masovna kultura izruguje se svim
starim vrijednostima i idealima (npr. knjizi)
- formalno, u kapitalizmu su svi slobodni. Zapravo, od malena smo podvrgnuti socijalnoj kontroli (lanovi smo neke
udruge, obitelji, crkve i sl.). Takoer, sputani smo ekonomsko-drutvenim odnosima: ''ideoloki privid (kapitalizma)
zahtijeva da izgleda kao da radnike hrane voditelji privrede, koji su ustvari hranjeni'' - poduzetnici toboe pokazuju
solidarnost sa sirotinjom, jer im daju da jedu. ''Naglaavanjem dobrog srca drutvo priznaje patnje koje je proizvelo''
- kulturna industrija iskoritava tu patnju i tragediju; tragika ima svoje mjesto u kulturnoj industriji, ona moe biti
pouna za dobrog graanina. ''Kultura je oduvijek pomagala pri kroenju i barbarskih i revolucionarnih tendencija'' kultura dri ljude u redu. A posebno (mona) industrijska kultura
- ta masovna kultura nam metaforiki pokazuje da smijemo ivjeti, smijemo egzistirati u toj kulturi, iako smo
nitavni (masa kao kulturni objekt nikad ne moe postati ekonomski subjekt (poduzetnik, kapitalist, ovjek s
kravatom)), tvrde H. & A. - ona nas ui naem ponaanju u (kapitalistikom) drutvu, to je ''stalni ritual inicijacije''
(uvijek iznova dokazujemo se kao 'dobri graani', kao lanovi kapitalistikog drutva). ''Svatko moe biti sretan ako
se potpuno preda svemonom drutvu (odrekne sree)'' - kulminacija potpunog predavanja, kontrasta svemoi vs.
nemoi, je faizam. To je vrhunac pseudoindividualizma koji je karakteristian za kapitalistiko drutvo
- u industrijskom drutvu se cijeni priroda (npr. biznismeni vole 'povratak prirodi' i sl. sranja), a kapitalistiki odnosi
se prikazuju kao prirodni. H. & A. tvrde da kapitalizam uzima ljudima individualnost, pritom zaboravljajui praktini
komunizam. Veliko je pitanje: ako se marksisti brane da je komunizam u praksi izvitoperen, i da se i dalje zalau za
Marxov komunizam - zato onda ne bi kapitalisti mogli rei da je ovaj lo kapitalizam samo praktini kapitalizam

(jer Marx je pljuvao po onom to je kapitalizam u praksi loeg donio; nije se na teoriju mnogo osvrtao!), i da e se
oni i dalje boriti za implementiranje idealistikog kapitalizma?
- individualnost graanskog drutva je samo fiktivna; to drutvo se pravi kao da potie individualnost, a ustvari je
prijei i ljude uniformira. Ljudi misle da su u kapitalizmu a priori individuirani. Zato i kulturna industrija tako lako
barata s individualnou. No, lana je naa nada da e ljudima dojaditi pseudoindividualnost. Kapitalizam je oito
preveslao mase.
- umjetnost je kao odvojena od masovne kulture mogla funkcionirati samo u viem sloju graanstva; ovako se ona
profanira, ali i demokratizira. Samo graanska umjetnost je mogla biti autonomna umjetnost - otkad je otkriveno da
se ona moe iskoristiti da masama izvue novce, prestala je njena autonomija (osim sporadino, ali opet elitno):
umjetnost postaje korisna (profitabilna), jedino kao elitna je mogla biti neprofitabilna. Sad umjetnost dobiva robni
karakter, kao i sve drugo, i to iskljuivo robni karakter
- no, radio je drukiji: on ne prodaje materijalno (tj., tada nije prodavao), nego slui kao idealna propagandna maina
za faizam (''Fuehrerova univerzalna gubica''). I on je proizvod kulturne industrije koji propagandno utjee na masu i
masovnu kulturu
- zanimljivo je da u masovnoj kulturi nestaje kritika umjetnosti, kau H. & A.
- u masmedijima se ljudima dijele nagrade i sl., da ne bi posumnjali u prevaru. Faizam se ''nada da e oni
nagraivani uskoro prei u (prisilno) sljedbenitvo''
- ''kultura se stapa s reklamom'', zato to bi bez nje bila tisuu puta potroena, iscrpljena. U reklami se ''utvruje
gospodstvo sistema'' (reklame mogu plaati samo najbogatiji - gospodari!), danas kad se ''slobodno trite pribliava
kraju'' (vjerojatno misle na to da se kapitalizam izdaje pod liberalno trite, a ustvari stvara monopol na istom). Svi
moraju reklamirati, inae propadaju. ''Reklama postaje umjetnost'', ona prikazuje mo, ak larpurlartistiki. Reklama
i kulturna industrija se nerazdvojivo povezuju.
- rijei u 20. st. postaju puki nosioci znaenja, a ne vie i sadraj sam (striktno se odvaja rijei od njihovog znaenja),
isto tako i rijei na reklamama. Na taj nain se jezik demitologizira. No, s druge strane, rijei same tako postaju
nerazumljive, isto tako i rijei na reklamama. Tako jezik zapada u magiju. Dakle, od demitologizacije do ponovnog
zapadanja u magiju - to je dijalektika prosvjetiteljstva, rekli bi H. & A.
- reklama i kulturna industrija ubacuje rijei u upotrebu, masa ih kao hipnotizirana ponavlja (npr., sintagma ''neka
institucije rade svoj posao'' (to je efemerno, i ja se neu ve za par godina sjeati te sintagme koja je danas (2009.)
popularna, ali stvar s tim rijeima i terminima i jest u tome da su efemerni: elite ih ubacuju u upotrebu kako im padne
na pamet)) - rijei postaju hladne. Takve 'tipske' rijei su posebno prisutne u faizmu ine to da jezik postaje
totalitaran (!kao i svaka ideoloka terminologija; tako i marksistiki termini kao to je ''radnika borba'', ''klasni rat'',
''proleteri'', ''buruji'' i sl. To bi H. & A., kao korisnici tog marksistikog diskursa (iako ne doktrinarni, daleko od
toga), trebali imati na umu). Jezik sluatelja se proima jezikom onoga koji govori (jezikom kulturne industrije!) - i
to je stravino (priznajem, jest)
- formalno, svatko moe slobodno odabrati ideologiju. Ali, ako malo bolje pogleda ovo to pie gore, vidi da
strukture moi ograniavaju ak jezik (ili je ba jezik ono bitno) i ustvari ne ostavljaju ljudima izbor. To je isprazna
''sloboda za uvijek isto''. Eto, tako se gubi personalnost.
ELEMENTI ANTISEMITIZMA. GRANICE PROSVJETITELJSTVA
I. - dvije su potpuno suprotstavljene teze o idovima
- 1. faistika teza: idovi su kljuni problem dananjice, oni su ''proturasa'' (ne samo manjina!) koja se mora
istrijebiti i o tome ovisi budunost ovjeanstva; nad idovima se treba iskazati apsolutno gospodstvo, apsolutna
mo (a to je na njima lake iskazati nego na radnicima ili crncima, jer idovi su malobrojni)
- 2. liberalna teza: idovi nisu nita mnogo razliiti od ostalih, nego samo po vjeri i tradiciji (oni su se asimilirali).
No, time to uzimaju taj liberalni odnos prema drukijima zdravo za gotovo, kao prihvaen, oni olakavaju put
faizmu
- no, cijelo prosvjetiteljstvo (njegova dijalektika ''okrutnosti i osloboenja'') je uinila taj (dananji, svjetski,
industrijski) poredak takvim - antisemitizam nije tek ono to izopauje, on je posljedica izopaenja. Neljudski se
postupalo prema idovima, ali moglo se nai bilo koju rtvu - to poredak zahtijeva po sebi i po svojim uzrocima.
II. - antisemitizam je vladajuima (najvioj klasi) dobro doao, a narod se mogao ispucati; ljudi su ubijali idove i ne
znajui zato, ali su se osjeali kao subjekti, a ne objekti (idovi su se vjerojatno osjeali kao objekti), makar su bili
samo objekti
- no, vladajuoj klasi odgovara da postoje rtve, bili to idovi, protestanti, katolici ili Slaveni. ''Genuini
antisemitizam'' (antisemitizam sam po sebi) ne postoji.
- prava koje su ljudi smislili ''obeavaju sreu i tamo gdje nema moi''! (!!!) Tako su njemake mase pokrenute protiv
idova, bez obzira to im to nita nije donijelo. Srea bez moi je nemogua - ''tim vie to je to istinska srea'' - i

mase su prevarene.
III. - trae se toboe ekonomski razlozi za represiju nad idovima (to bi bio 'racionalni', prosvjetiteljski
antisemitizam???). Prije prosvjetiteljstva i veeg uspona kapitalizma (kad malo pogleda, ''Dijalektika
prosvjetiteljstva'' umnogome nalikuje na Weberovu ''Protestantsku etiku i duh kapitalizma'' - Weber izvore
kapitalizma nalazi u radnoj etici protestanata, H. & A. izvore faizma i brutalnog kapitalizma nalaze u
prosvjetiteljstvu), rad se smatrao sramotom. Graansko drutvo postavlja rad kao vrijednost, i graani sami sebe
proglaavaju radnicima, ''iako i dalje ostaju oni koji grabe''. Kapitalizam pod firmom rada prikriva svoju pohlepu i
ustvari eksploataciju rada (ima tu neto); a idove se optuuje (''kad lopov vie dr'te lopova'') kao one koji uzimaju
od potenog rada drugih.
- idovi zaista jesu bili bogatiji, imali su udjela u kapitalu; no antisemitizam je puka izlika, ventil za mase (idovi su
''prevareni prevaranti'', kau H. & A. kasnije u tekstu): da se za svoju nesreu na nekom ispucaju. idov je u poetku
svoje europske 'Odiseje' bio objekt, nikad priznat. Potom je, silom prilika, postao samosvjesna graanska individua,
nositelj individualnosti. U faizmu ga se opet reducira iskljuivo na rod, na idova. I to je dijalektika
prosvjetiteljstva (?)
IV. - nacionalistiki antisemitizam (''narodnjaki'') tvrdi da su razlike izmeu idova i ostalih rasne, a ne vjerske /
tradicijske; vjernicima danas (1944.) vie ne smeta to je netko po vjeroispovijesti idov. Mrnja prema idovima
stoljeima je bila vjerska, sad se izokrenula u rasnu. Faistima i Hitleru je i jedno i drugo dobro dolo
- H. & A. sad objanjavaju razliku judaizma i kranstva, te vade religijsko porijeklo, religijski jal krana na idove
(''antisemitizam je ritual vjere'')
- V. - antisemitisti su idiosinkratini, vide samo posebnu ljubav, ne znaju za univerzalno
- graanska (kapitalistika) ekonomija ne ostavlja mjesta za nazadovanje. Njen credo je napredak (to je to! Zato bi
neka zemlja svake godine ostvarivala gospodarski rast, zato se toliko govori o rastu BDP-a? Pa i stagnacija bi nekad
mogla biti dobra! Ali kapitalistika privreda ima drukije zahtjeve). To je ta dijalektika prosvjetiteljstva (ako sam
shvatio) - prosvjetiteljstvo trai iskljuivo napredak!
- umjetniki mimesis se odbacuje u korist napretka. Svaki mimesis je nepotreban, uvijek ostaje na istom (on je samo
reprodukcija), dok napredak stvara neto novo
- mimesis je nekovrsna pobuna protiv gospodstva, a ''faizam je totalitaran i time to stremi tomu da se i pobuna
potlaene prirode protiv gospodstva rabi u korist gospodstva'' (isto tako, 'liberalna demokracija' je totalitarna po tome
to svaku kritiku protiv sebe izvre u vlastitu korist i tako ne dozvoljava, ne omoguuje da postoji ita osim nje!) zato su faistima idovi potrebni: da se pokae kako postoji suprotstavljenost njima i Nijemcima (to je sistem bez
neprijatelja?)
- ''civilizacija je pobjeda drutva nad prirodom koja sve pretvara u prirodu'' (H. & A.; samo mi nije jasan drugi dio
reenice); idovi u tome sudjeluju, i kroz prosvjetiteljstvo
- VI. - njemaki antisemitizam je i najbliskije (susjede, prijatelje) pretvorio u neprijatelje: to je posljedica potpuno
krive projekcije svijeta. idove su Nijemci za vrijeme faizma vidjeli kao prijetnju, kao nekog tko e ih ubiti, ako oni
ne ubiju njih prvi. Uope nema misaone aktinosti u takvoj projekciji idova
- 'obini' Nijemac, subjekt, tako pripisuje idovu, objektu, vlastite (loe) karakteristike! Bolesnik svoju vlastitu
bolest vidi u drugome. Takoer, tu se radi i o gledanje 'kroz naoale': antisemitist vidi idova onako kako si je ve
unaprijed prilagodio; uope vidi svijet kako ga eli vidjeti. Za razliku od toga to vide, a ne bi trebali vidjeti - imaju
luaka, Hitlera, kojeg ne vide (kao luaka), a trebali bi ga vidjeti
- taj faistiki antisemitizam je, rijeju, patologija (zato tu faizam analiziraju pomou Freuda): ljudi su zalueni i la
vide kao istinu, a istinu kao la - halucinacije; oni (antisemitisti) imaju lanu, krivu projekciju, oni su paranoici
- a ljudski duh je uope ''spreman na lanu projekciju'', uvijek je lako prihvaa; on (duh) tei tome da shvati i ono
neshvatljivo, zato zapada u lanost: ono to polovino zna predstavlja kao istinu (je li tako i s duhom koji propagira
prosvjetiteljstvo, pa tako i prosvjetiteljstvo zapada u lanost?)
- neke stare (prevaziene?) mitoloke slike (religije) se izvlae iz naftalina i racionaliziraju (npr. joga) te dobivaju
mjesto u obrazovanju - to je taj proizvod prosvjetiteljstva, pretpostavljam: demitologizacija, pa ponovna
mitologizacija
- obrazovanje se s pojavom graanske ekonomije (kapitalizma) iri: ''prosvjetljivanje duha'' se deava, ali stvarno
osloboenje ljudi - ne; zato i naobrazba opada, manje znai. Sva kultura se tome prilagodila: ljudi saznaju hrpu
informacija, ali nita zapravo ne naue. Znanje slui iskljuivo specijalizaciji i tritu rada, tako da je nemono protiv
gorespomenute paranoje. Postoji tek polunaobrazba, i ona je u kapitalizmu ''objektivni duh'' (tu je valjda dijalektika);
refleksija, misaonost u uvjetima grubog kapitalizma ''zakrljava'', otvara se logini (dijalektini) put faizmu i
slijepoj poslunosti
- poviena obrazovanost pretvara se u isto ludilo (iz racionalnog i sve racionalnijeg kapitalizma u faizam). Misao
bi se morala ''osloboditi od gospodstva'', da bi se dolo do (misaono ne tako sloenog) zakljuka da je i idov ovjek

VII. - antisemitizam, ponavljaju autori, nije neto za sebe. Ono je naprosto dio cijelog projekta faizma (koji je
finalni (?) proizvod dijalektike prosvjetiteljstva, pretpostavljam): antisemitizam ide logino uz sve druge faistike
(faizam je ovdje valjda shvaen kao povijesni, dijalektiki proizvod) postupke, on nije svojstven iskljuivo
Njemakoj 30-ih i 40-ih
- u 20. st., u svijetu koji je u ovom stadiju kapitalizma, prosuivanje (stvaranje suda o neemu) se vie ne stvara, ne
sintetizira. Naprosto se, bilo to to spoznajemo (ili 'spoznajemo') ubacuje u unaprijed pripremljenu kategoriju - ''sud
bez prosuivanja''
- nema vie misaonog napora prosuivanja, to mnogo olakava faizmu koji se temelji na principu 'sluaj i radi to ti
se kae'. Zapravo, kapitalistiki hijerarhizirani trustovi (u kojima svatko zna to treba raditi, jer slua to mu se kae)
omoguuju razvoj faizma (ima tu slinosti, ali mislim da ne i uzrono-posljedine veze (izmeu kapitalizma i
faizma; nego iskljuivo analogijske!), jer u Njemakoj 20-ih nije bilo nekog bujnog kapitalizma (sigurno ne takvog
kakav je postojao u SAD-u 30-ih i 40-ih, o emu H. & A., afektirani, i piu) - bar mislim - koji bi pridonio faizmu) ovjek gubi autonomiju! (i to, ironino, sve veom racionalizacijom (pogona, strojeva, industrije...) - i to je valjda ta
dijalektika prosvjetiteljstva) - ono iracionalno, za pojedinca koji funkcionira u takvim kapitalistikim uvjetima,
postaje racionalnije od racionalnog (''umnije od uma''); ovjek vie nije ''nositelj uma'': ''dijalektika prosvjetiteljstva
prelazi u ludilo''!!!
- to ludilo je, oito, vrhunski ispoljeno u faizmu; takoer, H. & A. ve tada (1944., mislim, a najkasnije 1947.) vide
podjelu na blokove, i ljudsko bezumlje, iracionalnost, vide u toj lagerskoj podjeli - ljudska psiha prilagoena je
(bezumno!) odnosima moi
- politikim elitama bi jednako bilo lako zaustaviti antisemitizam kao to im je bilo lako i potaknuti ga; no, progres
(koji prosvjetiteljstvo zagovara) je politikim elitama stran, zato to im je strana sloboda prema kojoj je progres
usmjeren (logino. Tu su te ''granice prosvjetiteljstva'' iz naslova poglavlja?); antisemitizam je, ponavljaju H. & A.,
tek nusproizvod cijelog tog ''programa'' (koji izvire iz dijalektike prosvjetiteljstva)
- ''prosvjetiteljstvo koje ima mo nad samim sobom, koje se pretvara u silu, moglo bi probiti granice
prosvjetiteljstva''
ZAPISI I NACRTI (FILOZOFSKI FRAGMENTI)
PROTIV SVEZNALATVA - faizam je dokazao da i pametno razmiljanje moe biti glupo (mnogi su faizmu
predbacivali nerazumnost, i na temelju tog 'pametnog' razmiljanja napravili glupost: tvrdili su da Hitler nikad nee
dosegnuti veliku mo); razni ''strunjaci'' su to tvrdili
- ''to to pamet postaje glupou lei u historijskoj tendenciji'', proturjeje pametne gluposti ''je nuno'' (iz dijalektike
prosvjetiteljstva)
- faisti su znali izokrenuti to proturjeje u svoju korist
DVA SVIJETA - u SAD-u, ''privredna sudbina ovjeka = sam ovjek'': doslovno, koliko zarauje, toliko vrijedi.
ovjek je potpuno ekonomska ivotinja; ''svoje vlastito jastvo (Amerikanci) odreuju po trinoj vrijednosti''
PRETVARANJE IDEJE U GOSPODSTVO - u povijesti intelektualnih sistema uvijek su postojali oni
beskompromisni, koji su marginalizirani, i oni kompromisni, koji su postali mainstream. No, i oni beskompromisni
su imali sljedbenitvo, inae ne bismo danas znali za njih. Ono to razlikuje beskompromisne od kompromisnih njihovi sistemi nisu ''strogi i centralizirani'', nego sadre malu notu anarhije. Njihovi sistemi u sreditu imaju ''ideju i
pojedinca'', a ne ''upravu i kolektiv''. Beskompromisni su rijetko bili 'realpolitiki' nastrojeni
- beskompromisni = radikalni; kompromisni = konformisti; s obzirom da su beskompromisni rijetko htjeli
realpolitiki sudjelovati, nikad nisu ni uspjeli; da su uspjeli, trebali su sudjelovati u postojeem (ba obratno, treba se
boriti protiv postojeeg!): trebali su ''praktiki sudjelovati'', ''pretvoriti ideju u gospodstvo''
O TEORIJI DUHOVA - ''svijesti je neprimjereno da promilja smrt kao apsolutno nita: apsolutno nita se ne misli''
ZA VOLTAIREA - ako sam dobro shvatio (jer pisano je kao aforizam, kao neka poezija), Voltaire se protivi moi,
denuncira mo skrivajui ono dobro to mo omoguava: mo omoguava da se ovjek ne vrati u anarhino prirodno
stanje. Kad ne bi bilo moi, i sam Voltaire koji kritizira mo bi bio ubijen
- ''i protivljenje postojeem je u slubi buduih moi''
- mo je kao sunce koje ''svijet to ga obasjava ne mora ujedno i spaljivati'' (ako sam dobro shvatio; ali, stvar je u
tome da ga moe unititi, samo ako to hoe)

KLASIFIKACIJA - najvea pogreka starogrkih filozofa i zaetnika znanosti (Elejci, Platon, Aristotel) je u tome to
su smatrali da je openitiji pojam ujedno i vredniji pojam. No, to je greka (tu se oituje Platonov idealizam, kojem
su ideje na vrhu hijerarhije) - ''skala openitosti nije ujedno i skala znaajnosti'' (openitiji pojmovi nisu nuno i
znaajniji - ne postoji hijerarhija pojmova, kako bi Platon valjda htio), openitiji pojmovi nisu ujedno i trajniji,
''vjeniji''
- ''klasifikacija je uvjet spoznaje, ne sama spoznaja, a spoznaja onda dokida klasifikaciju''
LAVINA - prosvjetiteljska misao nam je namrla da je ''svaki obrat danas obrat spram boljeg'' - no nije se dogodilo
tako. Dapae, u prvoj polovici 20. st., sve je krenulo na loije, sve loije i loije. Krenula je faistika lavina, i taj
regres (umjesto progresa) nee nuno biti zaustavljen kad faizam (kao ''neprijatelj kulture'', dakle to je ono
''ponovno zapadanje u barbarstvo'' umjesto prosvjetiteljskog obeanja progresa) bude pobijeen. To je dijalektika
prosvjetiteljstva, valjda
IZOLACIJA POSREDSTVOM PROMETA - ''napredak razdvaja ljude''. Ljudi se izoliraju (svaki u svom uredu podrutvljenje, iz posljednjih ostataka zajednice u totalno drutvo); ak i kad putuju (svatko putuje autom: dok su se
nekad ljudi mogli upoznati putujui, sad je svatko izoliran u svom autu). No, ''usprkos izolaciji, ljudi sve vie
nalikuju jedni na druge. Komunikacija brine za izjednaavanje ljudi njihovim upojedinjavanjem.''
PRILOG KRITICI FILOZOFIJE POVIJESTI - pitanje je je li mogu vii rod od ovjeka (na Zemlji moda i nije), jer
ovjek ima toliku sposobnost za unitavanje da e ili unititi sebe samog ili sve drugo. Dakle, nita od neke vie
ivotinje od ovjeka (no, pitanje je nije li ovjek danas ve druga vrsta ivotinje, via (ali mogue i nia) od ovjeka
prije 1,5 milijuna godina - dakle, moda se ipak moe rei da je stovreno bie vieg roda od ovjeka). Dalje H. & A.
filozofiraju o povijesti
IZ TEORIJE ZLOINA - ovdje autori tvrde da zatvor ima ne samo neposrednu drutvenu funkciju (represija i
prevencija), nego i simboliku: zatvor odraava graansko drutvo (moda je i Foucault neto preuzeo od
Horkheimera i Adorna) - ''zatvorenici su bolesnici'' (tj., oni koji se nisu drutvu prilagodili: drutveni bolesnici,
prvenstveno). Zloinac, koji ima Freudov thanatos (nagon za smrti) se suprotstavlja ''neumitnom napretku'' (ovo je
vjerojatno vrlo cinino). Nekad su zatvorenici fiziki propadali, sad propadaju duhovno
- po H. & A., kapitalistiki monopol u faizmu se pretvara u totalnu mo, i zato je valjda faizam samo kulminacija
nesmiljenog kapitalizma (i prosvjetiteljstva!) - ali, ako malo razmisli, totalna kontrola nad proizvodnjom imanentna
je tenja a) i totalnog kapitalizma, b) i faizma (ako razdvojimo to dvoje, a) i b)), i c) komunizma (ak i idealistikog,
Marxovog komunizma!)
LE PRIX DU PROGRES (CIJENA NAPRETKA) - kad bismo mogli podnijeti teke muke, koje bismo poslije
zaboravili i nieg se ne bi sjeali, je li to opravdana cijena napretka? Bi li velika cijena napretka bila opravdana kad
bi je se moglo zaboraviti?
MASOVNO DRUTVO - u masovnom drutvu ljudi se izjednauju, a zvijezde (filmske zvijezde, glazbene
zvijezde...), zvijezde su samo 'role-model', ''krojaki uzorci' (H. & A.) po kojima (kao ideal-tipovima) se oblikuju
pojedinci, svi isti.
- ljudi se ''niveliraju i standardiziraju'', kako je ve gore reeno. No, to je s vladajuima? Poveava li se njihova
individualnost time to se drugima, obinim ljudima, bagri, smanjuje njihova? Ne, tvrde H. & A. - voa (faistiki,
kau, ali misle i na kapitalistike monike, pretpostavljam) je puka kolektivna projekcija svakog pojedinca (to moda
vrijedi za Hitlera, ali - da li i za kapitalistike monike koji uivaju svoj 'American dream'? Ili su ipak i oni samo
projekcija elja svakog obinog Amerikanca (ili Europljanina, svejedno)?)
- voe nalikuju na svakog drugog, izgledaju nemono (a i projiciraju nemo masa, ali ''zauzvrat utjelovljuju obilje
moi''). ''Oni nisu iznimka raspadanja individualnosti, nego taraspadnuta individualnost u njima trijumfira. Voe
glume voe''.
- ini se, iz ovog to piu, da ba i ne cijene Chaplinovog ''Velikog diktatora''
PROTURJEJA - filozofsko miljenje esto opravdava pozitivne sisteme, ''opravdava ono to ionako vai''. A one
koji se suprotstavljaju moi (kao to H. & A. piu nekoliko fragmenata prije za Voltairea) optuuje se za to da ele

anarhiju.
- optuuje ih se (tako bi se lako moglo i mene) za licemjerstvo: koriste sva dobra koja dolaze od moi, ali sami ne
ele sudjelovati u njoj. Npr., netko ne eli biti policajac jer na taj nain nuno vri nasilje. Njega se onda optuuje da
ipak treba policajce, ali je licemjeran pa on sam to ne eli biti. Takvom se kae: ''kad bi svi mislili poput tebe i nitko
ne bi htio zaprljati ruke, svijet bi bio puno gore mjesto'' (H. & A.). No, H. & A. brane tu poziciju: ''kad bi svi bili
poput mene, ne bi se smanjila samo sredstva protiv zla, nego i zlo samo'' (tj., kad bi svi bili takvi, ne bi stanje bilo
tako da samo nitko ne eli zaprljati ruke, nego ne bi ni bilo potrebe da se prljaju ruke) - isto je i s pristajanjem na
vou: kad bi svi mislili kao ja da ne trebaju vou - nitko ne bi htio vou jer sam za sebe zna to treba napraviti - onda
ne bi bilo ni potrebe za voom, a nije istina da bi zavladala 'anarhija'. No, ljudi ne priznaju da sami najbolje znaju, pa
se preputaju voama. Ali barem postoji opravdanje za kvaziargument ''kad bi svi bili kao ti...''
- to se ponavlja ''svugdje gdje netko u susretu s praksom ne eli napustiti miljenje''
FILOZOFIJA I PODJELA RADA
- znanost ima jasnu ulogu u suvremenoj (tada: 1940-e) podjeli rada: svrstava u kategorije, skuplja znanje i
tehnologiju i u svemu pomae industrijskom drutvu
- filozofija (slubena!) je u suvremeno doba nala mjesto uz bok takvoj znanosti, kojoj pomae, ''racionalizira
skupljanje znanja, spreava rasipanje intelekta...'
- to je sve to filozofija ne bi trebala biti: filozofija nikad ne bi trebala pristajati uz postojeu, vladajuu podjelu rada
(ona mora teiti vjenom progresu, ma u kojem sistemu se nalazila!). Ona ne smije pozitivni sistem pomagati tako da
sugerira masama, nego ba obrnuto: da izbjegava svaku sugestiju! - samo tako e biti slobodna. Filozofiji ne treba
imponirati (nad)mo - filozofija ''nema nikakve sklonosti za veliinu''! - ona je strana postojeemu (ali tako i
komunizmu / marksizmu, kad jednom postane postojei! Zbog toga je ''ozbiljenje filozofije'' nemogue!)
MISAO - ljudi danas uglavnom dre da je neka teorija - ukoliko je plodna - bez ostatka istinita. Misle da takva
teorija (koja dobro objanjava svijet) ini miljenje izlinim.
- na taj nain se i istina uzima kao neto apsolutno, pa se za krvnike nalazi (po H. & A., izuzetno sramotno)
opravdanje: ''rtva je pogreno mislila, to je objanjenje zato ju je krvnik ubio''. Ukratko, u ovom kratkom
fragmentu, relativizacijom ispravnog / pogrenog miljenja, H. & A. se suprotstavljaju ubijanju zbog razlike u
miljenju
OVJEK I IVOTINJA - u zapadnoj (europskoj) povijesti, filozofiji i antropologiji, ''ideja ovjeka se izraava u
razlikovanju spram ivotinje''. Ljudsko dostojanstvo se gleda kao dostojanstvo u odnosu na ivotinjsko bezumlje (a
to nema smisla; ljudsko dostojanstvo moe postojati samo u ljudskom meuodnosu) - to se uzima kao ope mjesto
zapadne antropologije.
- ovjek u ime svoje veliine i svjetske slave ini ivotinjama sve to mu padne napamet: sve u ime napretka.
Pomou svog uma iskoritava neumne
- psihologija bi trebala kod ivotinja traiti ono to su ljudi izgubili (tj. to su sami unitili), ak nosi u sebi naznake
duha (ali bez ''oslonca u umu'')
- propast ivotinja se doivljava kao teta samo ako je to ujedno i propast kapitala (npr. propadanje ugroenih vrsta) ovjekovo otuenje se vidi i u odnosu prema ivotinji
- ovjek se ''opredjeljuje za ljudsko drutvo kao masovnu organizaciju protiv prirode'', a ''za vladajuu praksu nije
opasna priroda, nego to da se priroda ne zaboravlja'' (tj., opasni su svi oni 'utopisti' koji se zalau za povratak prirodi:
cijeli onaj pokret od Morusa i Rousseaua do dananje nove ljevice (zelenih i anarhosindikalista))
PROPAGANDA - propaganda nuno manipulira ovjekom; lanost neke vrste je nuna u propagandi; ak i istinu
propaganda izrie kao la. Vie se propagira ono to je manje kvalitetno
O GENEZI GLUPOSTI - ''duhovni ivot je u svojim poecima beskonano njean''. Inteligencija moe biti
nezavisna od tijela samo kad je sigurna; im se nadvije prijetnja, ona se vraa u sigurnost tijela (''duh se paralizira
zbog straha'')
- glupost je sputavanje, ranjavanje inteligencije. Ne valja previe brutalno sputavati dijete u postavljanju pitanja
(glupost nastaje kao oiljak od sputavanja - ne valja sputavati inteligenciju!)