Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
UREIVAKI ODBOR:
Bai Milenko,
Cehaji Hamo (predsjednik;,
Dodik Petar,
Hadimehmedovi Mehmed,
Ini Milan,
Maki Stojan i
Vrani Mirko.
UREDNICI:
Drago Ivanovi i
Duan Pani.
IZDAVAI:
NIGP Borba
OOUR Ekonomska politika
i Skuptina optine
SjtnsIcJ JI Tost
1974
UVODNA
RIJE
Ve odavno se osjeala potreba za publikacijom u kojoj bi bili
cjelovito obraeni i sauvani od zaborava podaci o ueu stanovni
tva sanske optine (bivi sanski srez) u narodnooslobodilakoj borbi
19411945. godine. Zato je Skuptina optine Sanski Most, na pri
jedlog Optinskog odbora SUBNOR-a, odluila da se pripremi i
objavi hronika Optina Sanski Most u NOB 19411945. godine.
Formiran je Odbor za pripremu hronike i Ureivaki odbor, koji
su organizovali rad na pripremi hronike i angaovali za njeno pi
sanje Branka Bokana iz Bihaa.
Na prvoj sjednici Odbora za pripremu hronike zakljueno je
da se ona napie uglavnom na osnovu istorijske grae i odgova
rajuih naunih publikacija, a u njihovom nedostatku da se koristi
i memoarska graa savremenika. Da bi ubrzao rad na pripremi i
pisanju hranike, dok je autor Branko Bokan radio na istraivanju
istorijske grae u arhivima i muzejima i literature u bibliotekama,
Odbor za pripremu hronike je organizovao vie grupa boraca NOR-a
i drugih graana, koji su anketirali i konsultovali oko 500 stanov
nika naselja ove optine, uglavnom aktera pojedinih dogaaja. Na
osnovu prikupljenih podataka, ove grupe su sainile kratke pre
glede dogaaja o naseljima (male hronike), koje je autor, u nedosratku dokumenata i druge istorijske grae, koristio prilikom pi
sanja hronike.
Prema prvobitnom planu, u uvodnom dijelu hronike trebalo
je da bude dat pregled prolosti sanske optine od najstarijih vre
mena do jula 1941. godine, jer nije postojala nijedna publikacija
0 ranijoj prolosti Sanskog Mosta, niti krai pregled istorije Sanskog Mosta i okoline. Meutim, kako je autor Branko Bokan istra
ivanjem u zemlji i inostranstvu prikupio istorijsku grau koja je
omoguavala temeljitiju obradu prolosti sanske optine nego to
je to prvobitno bilo planirano, Odbor je na sjednici 18. avgusta
1973. godine odluio da se pripreme i objave dvije knjige:
Monografija optine Sanski Most, u kojoj e biti obraen
istorijat od najstarijeg doba do jula 1941. godine, i
Hronika optine Sanski Most u NOB 19411945. godine,
u kojoj e biti obraeno uee stanovnitva ove optine u na
rodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj revoluciji.
Izlazei pred javnost s prvom knjigom, Monografijom o prolosti
opitne Sanski Most do jula 1941. Sodine, Odbor za pripremu hro
nike i Ureivaki odbor se zahvaljuju autoru na savjesno obavlje
nom poslu, a njegovim saradnicima na trudu koji su uloili pri
kupljajui memoarsku grau u naseljima i na ustupanju vlastitih
radova, grae i dokumenata na koritenje autoru, a i recenzentima,
redaktoru i lektoru koji su doprinijeli uspjenom okonanju poslova
na ovoj monografiji.
Objavljivanjem monografije na tridesetgodinjicu osnivanja
Narodnooslobodilakog fronta Bosne i Hercegovine i Drugog zasje
danja Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne
1 Hercegovine, kojima je Sanski Most bio domain, juna-jula 1944.
godine, pridruujemo se proslavi ovih istorijskih dogaaja.
Ureivaki odbor
OPIS
PODRUJA
GEOGRAFSKI POLOAJ I VELIINA TERITORIJE
SANSKI MOST sa okolinom je u srednjem toku rijeke Sane, sa osloncem
na planinu Grme (Crni vrh, trig. 1377. u rejonu Bjelajskih uvala i Crni vrh.
trig. 1604 iznad Sanice i Mijaice) na zapadu i planine Mule (1013 m) i Behremaginicu (678 m) na istoku. Podruje koje obrauje ova hronika zahvata
opTinu Sanski Most; (bivi srez) i neka susjedna sela1, ukupne povrine oko
1.160 km3. Vei dio teritorije voko 860 km2) se nalazi na zapadnoj strani rijeke
Sane (podgrmeki dio), dok je oko 300 km2 na istonoj strani rijeke. Duina
ovog podruja (zapadistok) iznosi oko 39 km, a irina (sjeverjug)
oko 30 km.
PLANINE I BRDA
Na teritoriji istono od rijeke Sane su dvije planine: Mule i Behremaginica.
Mule je vea i via planina od Behremaginice. Najmarkantniji su mu vr
hovi: Hadia glavica k. 878, Kukavica k. 884 i Mule (trig. 1013). Njegove ju
gozapadne padine se strmo sputaju ka rijeci Sani, a sjeverozapadno blago,
dok se na sjeveru na njega nadovezuje Behremaginica.
Behremaginica je sjeveroistono od Sanskog Mosta i zahvata podruja sela
Usorci, Sasina, krljevita, Stratinska, Busnovi i Tomaica; njeni se visovi kre
u od 294 m (Razboj, trig. 590, Makovac, trig. 475, Pandurite, k. 393), i naj
vii ne dostie visinu od 700 metara (Ljepovac, k. 678). Na njenom podruju
tsfu brojna preistorijska, antika i srednjovjekovna rudita, koja se u ovom
stoljeu ne eksploatiu, izuzev u rejonu Tomaice (prijedorska optina).
Brda blie rijeci Sani ne prelaze visinu od 200 metara, a polja u kotlini
rijeke kod Vrhpolja imaju nadmorsku visinu od 179 (ue Sanice u Sanu)
i 147 metara (kod Otre Luke i Aliia).
Podgrmeki dio ima vee povrine pod umom i jednim dijelom zahvata
centralni dio krake planine Grme, koja se protee od Bihaa pored Bosanske
Krupe do Kljua, a i sve ume Maj danske planine.
Na teritoriji sanske optine su brojni vrhovi planine Grmea: Crni vrh
trig. 1377) u Bjelajskim uvalama; Trovrh ija tri vrha imaju visinu: k. 1281,
k. 1311 i k. 1108 i Trovara s vrhovima k. 1221, k. 1228 i k. 1363 metara, pa gledani
sa sjeverne strane izgledaju kao troroge kape; zatim Suhopoljski vrh (trig.
1249), dok ostali planinski vrhovi, povri i proplanci imaju nadmorsku visinu
1
Ova hronika obuhvata u nekim poglavljima i podruja koja ni danas,
nisu
uvijek
pripadala
sanskom
srezu,
odnosno
nisu
bila
u
sastavu
teritorije
l^yata sanska optina. To su sanika sela, zatim sela Aliii, Rasavci, Brievo
danas
pripadaju
prijedorskoj
optini
(ranije
prijedorskom
srezu),
te
Johovica,
pada
novskoj
optini.
Povremena
obrada
i
ovih
sela
neophodna
je
s
obzirom
dinim
istorijskim
periodima
njihova
podruja
biia
zajedno
s
naseljima
koja
a posebno to su u toku NOB itavo vrijeme ili povremeno bila u sastavu sanskih optina
i sreza.
a ni prije rata
koju
danas
obui Nitavci* koja
selo
koje
pri
da
su
u
poje
hronika
obrauje,
izmeu 990 i 1230 metara: Bjelajske uvale (999 do 1.233 m), Korianica (oko
800 m), Mijaica (k. 1270), Lisac (k. 807).
Obronci Grme-planine koji se proteu ka rijekama Sanici i Sani su ispod
1.000 metara nadmorske visine: Metla (trig. 743), eli kosa (k. 916), Sanika
kosa (k. 857), Mirkovaki Otrelj (trig. 791), Mrijenica (k. 688), Rujan (k. 618),
Gradina izmeu Jelainovaca i Dabra (k. 731), Oti ,'k. 815), Smrenjak (k. 815).
Sela u prostoru izmeu rijeke Sane i Sanice, na zaravni iznad kotlina,
nalaze se na visini od 200 do 600 metara: edovaa (trig. 444), Umci (k. 385),
Dabar (oko 420 m), Kljevci (izmeu 237 i 317 m), Kasapnice (oko 450 m), Korjenovo (oko 500 m), Meee Brdo (k. 672), Grdanovci (trig. 645), itd.
dereglije, koje
i gurane), a
su
uz
mogle
rijeku
na jugozapad
vode potoka
Trnave, pred
i kod Varde
Stara rijeka, potok u istoimenom selu, dug 5 km, izvire neto sjevernije
od Runjevice (trig. 527), sa potokom Batkovaa formira potok eljeznicu, a
ona sa potokom Graanica u Starom Majdanu Majdansku rijeku.
Mala rijeka, potok dug 6 km, izvire sjeverno od sela Koprivne, tee kroz
to selo i ulijeva se u rijeku Sanu.
Pored ovih ima jo nekoliko veih i manjih potoka u podrujima sela
Otra Luka, Nitavci i Rasavci i svi se ulijevaju u rijeku Sanu.
U sjeverozapadnom dijelu ove optine, japransko podruje, je rjeica Japra
i vie njenih pritoka.
Japra, duga oko 47 km, rjeica, izvire uvrh sela Majki Japra, ispod Radanovog polja, tee kroz Majki Japru, potom izmeu Kozina i Haana, kroz
Halilovce, Budimli Japru i dalje kroz elu, Agie, Suhau, Crnu Rijeku do
Blagaja, gdje se ulijeva u rijeku Sanu.
Japra ima pastrmke i mladice, a u donjem toku tuke i bjelice.
Japra prima dosta potoka, meu kojima:
Slanac (kod Kozina), dug oko 3 km,
Makusin (kod Mrkalja), dug oko 2,5 km,
Motanicu kod Hadrovaca), dug 2 km,
Slatina potok (kod Slatine), dug 8,5 km.
Graanicu (koja se u Budimli Japri ulijeva u Japru), dugu 6 km,
Ovanjsku (koja tee od sela Ovanjska i ulijeva se u Japru sjeverno od
ele), dugu 10 km,
Ravsku (tee kroz selo Ravsku), dugu 13,5 km, sve su desne pritoke rje
ice Japre, zatim
Kalinski potok, tee izmeu Haana i Potkalinja, dug 5 km,
Haanski potok, u selu Haani, dug 3,5 km,
Babinicu, potok kod Dugih Njiva, dug 1,5 km,
Japricu, potok koji tee od Dubovika, kroz Rujiku, dug 16 km, a ulijeva
se u Japru kod Agia.
Suhaicu, potok dug 5 km,
a i jo jedan broj manjih potoka, sve lijeve pritoke Japre.
U Palanakom polju ima nekoliko potoka i svi su ponornice: Jezernica
ispod Tuk Bobije iji izvor zovu Oko, ardanica kod Otia, Podgora u Miljevcima i jo neke bezimene. Meutim, ovi potoci dobijaju vodu nakon top
ljenja snijega i u kinim periodima plave ovo polje. Nekoliko uvora postepeno
odvode vodu ovih ponornica koje se nakon proticanja kroz zemlju ponovo
pojavljuju kao jaki kraki izvori podno edovae, Dabra i Umaca.
Isto tako ponornica je i potok zvani Ponor u selu Lipniku, a i jo nekoliko
manjih u nekim drugim selima.
VRELA
Na sanskom podruju ima nekoliko jakih krakih vrela koji su istovre
meno i izvori rjeica: Saniko vrelo (vrelo rjeice Sanice), Dabarsko vrelo i
vrelo Zdene. Vrelo Zdene muti se povremeno, jer je kratak protok vode kroz
zemlju od Palanakog polja do ovog krakog izvora.
Na istonoj strani Palanakog polja, ispod Otia i Gradine, ima dosta
izvora, dok ih je na zapadnoj strani, podno planine Grme vrlo malo.
Nekoliko jakih izvora je u podruju Luci Palanke i Miljevaca, a podno
Predojevia Glavice i Vitoroge, na junoj strani.
Vrelo Dabra.
MINERALNI IZVORI
U selu Ilida, podno planine Mule, ima jai izvor radioaktivne sumporovite vode sa znaajnim ljekovitim svojstvima, ali banja nije ureena kao
savremeno banjsko ljeilite.
13
PEINE
Na sanskom podruju ima nekoliko veih peina, meu kojima Hrustovaka i Dabarska.
Hrustovaka peina, u selu Hrastovu, najznaajnija je peina na ovom po
druju. Ispitana je i u njoj je izvreno arheoloko istraivanje. Bila je preistorijsko stanite. U njoj nema vode.
Dabarska peina, pored izvora rijeice Dabar, takoe je preistorijsko sta
nite, ali nije dovoljno istraena.
Osim ovih peina, u jo nkim selima postoje manje ili vee peine od
kojih su neke u toku narodnooslobodilake borbe 19411945. godine povremeno
sluile i kao sklonita za ranjene i bolesne partizane.
KLIMA
Zbog otvorenosti doline Sane prema sjeveru, ovo podruje je pod uticajem srednjoevropske klime. Ta otvorenost imala je klimatskog i kulturnog, po
litikog i drugog uticaja jo u preistoriji ^slavonska kultura u Hrustovai), ali
i sve do naih dana.
Planinski masiv Grmea, kao i Mule, zahvata podruje bosanskog krenjakog gorja, pa njihovim sjevernim padinama upravo prolazi granica tog
krenjakog gorja (Vrnogra) Sanski Most (Banja Luka Vranduk i
dalje).
Prema geolokim, morfolokim, hidrografskim, klimatskim, antropogeo
grafskim i ostalim faktorima vei dio podruja Sanskog Mosta spada u bosan- 14
FAUNA I FLORA
Ovakva povoljna orografija i hidrografija, a i umerena klima, uslovili
su da je ovo podruje naseljeno od najstarijih dana.
Fauna i flora ovih krajeva uslovljena je njihovom orografijom, hidrogra
fijom i klimom, odnosno injenicom da se sansko podruje nalazi u zapadnoj
Bosni, a ona opet zajedno sa kontinentalnim dijelom nae zemlje, u srednjeumjerenom geografskom pojasu.
U Grmeu ima medvjeda, srna, divljih svinja, vukova, lisica, kuna bjelica,
zlatica, a i jo nekih drugih ivotinja, tvor, vjeverica), a na valovitom po
umljenom podruju svih navedenih ivotinja, izuzev medvjeda, i jo zeeva
i jazavaca.
Od ptica na ovom podruju ima orlova, jastrebova, sova, tetrijeba, kreja,
prepelica, vrana, gavrana, avki, golubova, eva, slavuja, djetlia, kosova, roda,
svraka i jo nekih.
Rijeka Sana, Sanica, Dabar i jo neke bogate su ribama (pastrmka, lipljen, mladica, tuka, som, mren, plotica, klen i kobalj, rjee keige i smu.
U Grmeu raste jela, smra, bor, bukva, javor, jasen, lipa i jo neko
drvee i bunje. Njegovi proplanci su travnati. Mestimino se nailazi na izvore
pitke vode: Velika Voda, Dujanovac, Veljina voda, Kamenica, Ilijina voda,
Dobra voda, Zbjeg i dr.
U poumljenim brdima na oko 500 metara nadmorske visine, tj. na pro
storima oko Grme-planine, preteno je bukva, zatim hrast, javor, cer, grab i
jo poneko listopadno drvee i bunje (lijeska, glog, i dr.), ali je dosta i kra.
Polja na visini od oko 500 metara su travnata, pogodna za pau i uzgoj
stoke.
Zbog rijeke Sane i njenih pritoka Sansko polje je od aplja do Koprivne
plodno i sa bujnom vegetacijom.
Palanako polje je plodno, jedino to povremeno bude djelimino poplav
ljeno pa izgleda kao jezero. Zbog malih uvora njegovih ponornica sva ta voda
ne moe da ponire u zemlju.
Radanovo polje (nadmorska visina 500 m) i susjedno Predojevia polje su
travnata, ali bezvodna.
Suvo polje, ispod centralnog masiva Grmea, ispod Trovrha, na visini od
430 m je bezvodno (otud naziv Suvo Polje).
Sva ostala teritorija je preteno valovita, a mjestimino i brdovita.
Uz paleozojske krenjake naslage na sanskom podruju vezane su e
ljezne rude Starog Majdana i Sanskog Mosta (Sasina, krljevita i dr.), a javlja
se i ugalj u rejonu Kamengrad Sanski Most.
5
Generalni program i elementi prostornog plana razvoja turizma na podruju Unskosanske regije, Institut za ekonomiku turizma, Zagreb, 1970, knj. n, str. 21.
RANIJA
PROLOST
PREISTORIJA
S obzirom na povoljan geografski polaaj i klimu, a i to da se nalazi
izmeu obale Jadrana i Panonije^Bosanska krajina, a s njom i podruje sanske
optine, bila je naseljena i u preistorij^Na to nas, prije svega, upuuju brojna
nalazita gradine, kako ih narod obino nazivaj----------------- -------------- ---------------I Gradine u sanskom podruju nisu u cijelosti istraene. Izvreno je samo
.njihovo rekognosciranje radi izrade arheoloke karteTosne i Hercegovine. v
Na osnovu ovih istraivanja, izvrenih u vremenu od 1946. do 1971 .godine,
utvreno je da su na sanskom podruju u preistoriji2 bila mnoga gradinska
naselja ili utvrde.
GRADINE I NASELJA
Gradina, trig. 633, u selu Bosanski Milanovac (Eminovci); ovdje su jo
vidljivi ostaci kamenog nasipa. Moda je ova gradina bila naseljena i u starije
eljezno doba.
Gradina Kovaica (Kopica), trig. 528, u selu Podvidai. Prema predanju ovdje je kasnije bila i crkva.
Ovan-grad, preistorijska gradina i antiko naselje, crte objavio V. Radimski, 1961. godine.
drugih
Eosne
arheolokih
lokaliteta
i
Hercegovine.
Ova
naveden
je
graa
nalazi
2
Preistorica za ovo podruje je vrijeme prije dolaska Rimljana
vanja njima. To ne znai da su odmah nestale i sve karakteristike
toga iz preistorije ostalo je dugo i u antici (neke gradine, upotrebni predmeti itd.).
prema
se
u
grai
prikupljenoj
dokumentaciji
Ze
9
Prema pismima izmeu B'imitrija Sergejevskog i Mirka Stania, i zabiljeaka Mirka
Stania, (sada u njegovoj arhivi).
19
Austro-ugarska je za sve vrijeme vladavine Bosnom i Hercegovinom izdavala zvanini
kalendar
koji
se
tampao
latinicom
i
irilicom
na
srpskohrvatskom
i
latinicom
na
njemakom
je/lku.
Zvao
se
Bosnischer
Bote,
odnosno
..Bosanski
glasnik,
u
kojem
su
objavljivani
svi
osnovni podaci o administraciji, privredi i svim drugim slubama u Bosni i Hercegovini.
PEINA hrustovaa
* **
19
Hrustovai
dr
Josip
kulture
u
Glasniku
nisu gradili nikakve posebne graevine, izuzev moda atore od koe ivo
tinja. U svim iskopavanjima naeno je 9 ognjita i dosta drugih vatrita. Bilo
je ognjita ija je veliina iznosila 2,10 sa 1,40 metra na podlozi od sloenog
kamenja, a pozadi se nalazila gomila krupnijeg kamenja radi zatite vatre od
peinskog strujanja zraka. Gornji dio ognjita je bio presvuen slojem ilovae.
Izgleda da je u svakom periodu stanovanja bilo po jedno vee ognjite i ne
koliko vatrita.
Kulturni sloj bio je debeo 2 metra, to govori o tome da ivot u ovoj
peini nije bio kratkog vijeka.
Nalazi su potvrdili da je Hrustovaka peina povezana sa slinim nala
zitima na Balkanu i u ostaloj Evropi. Ovaj momenat daje Hrustovai posebno
mjesto u bosanskohercegovakoj arheologiji, i pored toga to su kasnija isko
pavanja u Biloj15 i jo nekim lokalitetima dala jo znaajniji materijal.
Keramika Hrustovake peine pokazuje brojne veze sa materijalom
koji
je
iskopan na sojenikom naselju Ripa, koji potjee iz bronzanog
doba.Ve
lika slinost postoji i sa predmetima nekih lokaliteta od Spanije do Sicilije i
Balkana, no isto tako i kontinentalne Evrope, i to kod objekata s ornamentima
nanesenim nazupanim predmetom.
Meutim, nalazi slavonske kulture u Hrustovai su najbrojniji
meu ke
ramikim predmetima. Zato ova peina pripada vuedolskoj kulturi,
kao iDa
barska.
-------------------
21
15
22
Keramiki predmeti naeni u peini Hrustovai (prema obradi i klasifikaciji dr J. Koroeca, tabla X).
14
Keramiki predmeti naeni u peini Hrustovai (prema obradi i klasifikaciji dr J. Ko
roeca, tabla XV).
24:
Fragmenti keramike, kotano orue i orue od jelenjih rogova naeni u peini Hrusto
vai (prema obradi i klasifikaciji dr J. Koroeca, tabla XVII).
istraivanja
u
lanku
Nekropola
ravnih
gro
muzeja,
Sarajevo,
sv.
Vili,
189G.
godile
17
Rezultate
naknadnih
bova
kod
Sanskog
Mosta
str 281307.
iskopavanja
F.
(II
izvjetaj),
Fijala
je
objavio
u
lanku
Nekropola
ravnih
gro
Glasnik
Zemaljskog
muzeja,
sv.
IX,
1897.
godine,
nastavku
istraivanja
naselje
u
Sanskom
ove
nekropole
Mostu,
GZM
dr
Mihovil
Mandi
(Glasnik
Zemaljskog
Zdravo Mari: Japodske nekropole u dolini Une, GZM, nova serija, sv. XXIII, str. 54 i 59.
Dimitrije Sergejevski: Rimski rudnici eljeza u sjeverozapadnoj Bosni, GZM, sv. XVIII,
nova serija, 1963, str. 85102.
20
11
Esad
Paali:
Sarajevo, I960, str. 92.
2
* Isto, str. 93.
ls Isto.
u Isto.
Antika
naselja
komunikacije
Bosni
Hercegovini,
Zemaljski
muzej
Na Gradini kod Stare Rijeke pronaeno je antiko rudarsko orue: rudarska zemljana lampa, krampovi, eljezni bat i dr. Ovi predmeti se danas uvaju
u Direkciji rudnika Ljubije.25
Brojni su i numizmatiki predmeti naeni u troski u dolini rijeke Japre.
Meutim, najvei dio ovih numizmatikih nalaza datira iz IV vijeka n. e. a
samo manji dio je iz III vijeka n. e. Ti nalazi nas navode na zakljuak da su
ovi rudnici radili u III i IV vijeku nae ere.26
Najvjerovatnije se uz eljezo eksploatisalo i olovo pa i bakar,27 jer se uz
eljezne rude javlja i olovo i bakar.
Ovi su rudnici radili dosta dugo, to potvruje, izmeu ostalog, i rimska
topionica u ehovcima, na desnoj obali Sane, i u njoj naeni bakreni novac
Konstancija II (324-350. n. e.).28 U Brievu i Ljubiji naene su are i drugi
predmeti koji potvuuju rudarsku aktivnost u antiko doba. Veina predmeta
naenih na ovim nalazitima su iz IV stoljea nae ere.29
Isto.
Isto.
*8 Dimitri je Sergejevski, citirani lanak, str. 85102.
27
33
!s
isto.
boici Nemezi.30 Spomenici bogu Sedatu su iz III st. nae ere. Tekstovi na
spomenicima kau da su tu ivjeli romanizirani orijentalci, vjerovatno stru
njaci za topljenje i obradu eljeza, osobe velikog povjerenja. To to su rtvenici
podignuti bogu Sedatu i boici Nemezi govori da su u antikom Starom Maj
danu ivjeli ljudi orijentalnog porijekla. Sva tri ova rtvenika su u arhe
olokoj zbirci Muzeja u Prijedoru.
Prilikom istraivanja arheolokog lokaliteta Zecovi nedaleko od Prije
dora, naen je kultni objekt vezan za kult Velike boginje, Magna Mater,
boginje majke.31 Vjerovatno da je taj kult bio rairen i na rudarsko podruje
Ljubije, Brieva i Starog Majdana. Bilo je to u IV stoljeu n. e.
To sve govori o tome da je eljezna industrija u rimsko doba bila u ovom
podruju jako razvijena. Meutim, nigdje nema tragova gradskih naselja. Mo
rao je postojati neki administrativni rudarski centar ili oko Starog Majdana
ili kod Ljubije.
Neki arheolozi i istoriari smatraju da je Septimije Sever, imperator,
na povratku iz Egipta i Sirije, preko Male Azije i Bizanta, posjetio i Sirmium
(Sremsku Mitro vicu), a vjerovatno i Sisciu (Sisak), i da je na putu za Rim
navratio i obiao rudnike u ovom kraju, vjerovatno plovei Savom i Unom,
pa i Sanom do Blagaja,32 gdje su ve bili rudnici u to doba. To je pret
postavka ali vrlo vjerovatna. Jedan rudnik nosio je ime njegovog s'na.33
injenica je da su ovi rudnici radili mnogo intenzivnije u doba vladavine
Septimija Severa nego prije. To je poetak treeg stoljea nae ere.
Mala uzvisina uz rijeku Sanu kod mlina (k. 158) u selu Sehovcima, oko
14 m nad ostalim okolnim zemljitem, duga oko 150 i iroka oko 120 metara,
zove se Crkvina. Tu su seljaci esto nalazili ulomke rimske opeke i plugom
zapinjali za temelje nekih zgrada.
Vlasnici te zemlje, braa Bajro i Mustafa Troi, pokuali su 1890. go
dine tu traiti blago, pa su otkrili temelje jedne vee zgrade u stvari rimske
talionice.
Hasan beg eki, iz Sanskog Mosta, tada je obiao taj lokalitet, izdvojio
neke predmete koje su nala braa Troii: opeku, bakreni novac i dr., i to za
jedno sa crteom temelja zgrade poslao Zemaljskom muzeju u Sarajevo.
Slijedee godine, u proljee 1891, V. Radimski je posjetio Sanski Most
i okolinu paje obiao i ovaj lokalitet. U lanku O nekojim prehistorickim i
rimskim graevnim o stan cima u podruju rijeke Santi U BtJsni", objavljenom
u Glasniku Zemaljskog muzeja, knjiga IV, god. 1891, saoptio je svoj nalaz.
V. Radimski je konstatovao da je to bila rimska talionica, sagraena od
kamena iz rijeke i od lomljenog kamena, dok je cigla malo upotrijebljena.
Krov je bio od ljebastog crijepa i od murnjaka.
Crte temelja koji je izradio Hasan beg eki mnogo je pomogao V. Radimskom da na samom lokalitetu utvrdi o kakvoj je graevini rije. On je
neto popravio ekiev crte i objavio uz svoj spomenuti lanak, u kojem
pored ostalog pie:
... U prostoru a na sjeveru bila je sama talionica, te su ondje neko
bile dvije male pei hi i fe.
30 Veljko Pakvalin: Rimski rtvenici iz Starog Majdana, GZM, sv. XXIV, nova serija, 1969.
godine, str. 16616.
S1
Alojz Benac: Jedno svjedoanstvo o taurobolijskom kultu u Eosni, GZM, sv. XXIV,
nova serija, 1960, str. 115135.
33 Dimitrije Sergejevski, citirani lanak, str. 85102.
83 Isto.
koje
da
mi
je
je
1947.
Rimska utvrda na Sastavcima izmeu rijeke Sane i Dabra, crte objavio V. Radimski,
1891. godine.
40
40
teni u neposrednoj blizini sumpornih vrela kojih u ovom kraju Ima. Meu
tim, nema nikakvih dokaza da su se Mezeji tada i kasnije, u doba rimske
vladavine, njima koristili.63
41
17
Isto.
SANSKO PODRUOE
U SREDNJEM VIJEKU
Srednjovjekovno razdoblje ovog kraja je najslabije istraeno. Nekoliko
poznatih srednjovjekovnih gradova, ije su se tvrave ili njihovi ostaci sa
uvali do danas, jedan broj samo rekognosciranih, ali ne i istraenih arhe
olokih lokaliteta i neka sauvana i publicirana dokumenta ukazuju na to da
je i ovo podruje bilo naseljeno i da je imalo znaajnu istori ju, do danas jo
uvijek veoma malo poznatu.1
doba,, izdanje
Matice
Zadar)
Hrvatske,
42
V. Kiai: Povijest Bosne do propasti Kraljevstva, Zagreb. 1882:. oine, str. 21.
Milan
Karanovi:
Granice
srednjovjekovne
bosanske
upe
Zemljanik,
Glasnik
Zemaljskog
muzeja, Sarajevo, 6, str. 3435. M. Karanovi tvrdi da je upa Gla bila sjeverno od upe
Zemljanik,
a
zapadno
od
rijeke
Vrbasa.
oko
Mazali
je
svojim
radom
dokazao
da
se
upa
Gla
nalazila
u
podruju
rijeke
Ukrine,
ali
da
je
zahvatala
znatno
iru
teritoriju.
Vidi:
Krai
lanci i rasprave, GZM;, 1950, str. 224231.
6 Spomenuto djelo F. Siia str. 6.
7 Vladislav Skari: Popis bosanskih spahija iz 1711. godine, GZM, lflO. godine, str. 17.
8 Marko Vego: Naselja bosanske srednjovjekovne drave,, Svjetlost, Sarajevo, 1357. go
5
Isto, str. 7.
Isto, str. 8.
Isto, str. 9.
Isto.
Isto, str. 10.
44
str. 17.
Isto, str. 20.
1S Isto.
19 Isto, str. 83.
20 Isto, str. 84.
21 Navedeno djelo V. Klaia, str. 198.
22 Navedeno djelo F. Siia, str. 86.
Isto, sir. 129.
24 Iste,
str. 134.
17
45
Fotografija
Povelje
bosanskog
kralja
Stjepana
Dabie,
koju
je
on
17.
jula
1392.
godine
Peat
kralja
Stjepana
sa Povelje od 17. jula 1392.
Dabie
godine.
2?
!9
47
SREDNJOVJEKOVNE UPE
31
Hamija Kreevljakovi: Kamengrad, Nae starine, VI, Sarajevo, 1959. str. 22.
Benedikt Kuripei u svom djelu Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju
1530,
Svjetlost,
Sarajevo,
1950;
zatim
zastavnik
Boi
u
svom
pijunskom
izvjetaju
iz
1785.
godine,
publikovanom
u
Grai,
knj.
VII,
Naunog
drutva
NR
Bosne
i
Hercegovine,
koji
su
za
tampu
pripremili
H.
Kreevljanovi
i
H.
Kapidi
pod
naslovom
Vojno-geografski
opis
Bosne pred Dubiki rat od 1785. godine, Sarajevo, 1957. i drugi koji su prolazili ovim krajevima
za turske vladavine.
35
48
upa u oblasti Zapadne strane (Zavrje). Prema Povelji kralja Tomaa iz 1466.
godine, upa Mren tada nije postojala, jer je njena teritorija bila podijeljena
izmeu upe Sane i grada Kljua.36
*
**
Zanimljiva je Povelja kralja tefana Tomaa Ostojia, izdana u Vranduku 22. avgusta 1446. godine, dakle, poslije turskog osvajanja Bobovca i
Jajca, na osnovu koje je oko Mazali utvrdio opseg i poloaj upe i grada
Gla.37 U povelji kralj Toma, kako navodi . Mazali, poklanja knezovima
Pavlu, Marku i Jurju sinovima polc. vojvode Ivania Dragiia grad Klju i
varo Podklju te sela Ribie, Rudinice, Slipance (Slivance?), Pei banike
(upa Banjica?) sa selom Banicom, zatim sela Kladie, Zagulane, Ripita, Prisiku, Bilane, Koricu, Sanicu, Bravse (na Bravsih), Pievicu, Krasuline, Trisku,
Hripavce, Lipovce i Ig. U upi Sani, Mrin, (grad) i pod njim varo, te sela
Klevce, Nova sela i apli. Zatim grad Kievac i pod njim selo Ki(evo) te sela
Sridicu, arak, Hrboane i Siniie. I u Glau (upi) grad Glaki i pod njim
varo Sridu... Mazali dalje pie: Od sela to su se davala uz grad Klju
mogu se identifikovati i lokalizovati: Ribii, danas Ribnik Gornji i Donji (srez
Klju), Rudinice, danas Rudine u seoskoj opt. Sasini (srez Sanski Most), Kladje
danas Kladovite u s. opt. Sasini (srez Sanski Most)... Korica, sad Korica u s.
opt. Eminovci (srez Sanski Most), Sanica, sad Sanica, Gornja, Donja i Hrianska (srez Klju)... Od sela to su se davala uz grad Mrin (u uvi Sani) mo
emo identifikovati i lokalizovati: Klevce, danas Kljevci (srez Sanski Most),
iznad toga sela mora da je ruevina grada Mrina, jer se u povelji veli da su
Kljevci pod tim gradom. Zatim Nova Sela, sad Novoselci u s. opt. Kozica
{srez Sanski Most), apli, danas aplje, Srpske, Gornje i Donje s. opt. Tomini
(sr. Sanski Most). Iz gornjeg se vidi da upa Mrin nije vie postojala u 1466.
godini, ve da je bila podijeljena izmeu Sane i grada Kljua.
Od sela to su se davala uz Grad Kijevac lako emo pronai Kievo, da
nas Kijevo Srpsko i Tursko (srez S. Most).38 Iznad toga sela valja traiti
ruevinu grada Kijevca,39 Zatim arak danas vjerovatno arakovo (srez Pri
jedor) i Siniie (Sjeniie), danas moda Sjeniak u s. opt. Matavazi (srez
Krupa), Sridicu, sad Sredica Gornja i Donja u s. opt. Ribnik (sr. Klju)...
Nalazi do kojih je doao . Mazali, identifikujui i lokalizujui sela
navedena u spomenutoj povelji, kao to i on navodi, upuuju na zakljuak
da u doba izdavanja povelje nije bilo upe Mren. Njena teritorija je bila podi
jeljena izmeu upe Sana i grada Kljua, tj. upe kojoj je pripadao i taj grad.
Nadalje, vidi se da je kralj Toma uveavao posjede upe Gla, odnosno njenih
gospodara na raun drugih upa, u ovom sluaju i na raun upe Sana. Znai
da je tada dio sanske upe prikljuen upi Gla, ije je sjedite bilo u podruju
rijeke Ukrine, gdje se, prema . Mazaliu, nalazio i grad Gla. Koliko se dugo
odralo takvo stanje nije poznato, ali s obzirom na dalja turska osvajanja u
to doba najvjerovatnije je vanost ovog darovanja bila kratkog vijeka. Jer,
nakon nepunih 40 godina upa Sana je u rukama Turaka, a Kamengrad jedno
od njihovih uporita.
36
oko Mazali: Krai lanci i rasprave, GZM, nova serija sv. IVV, 190. godine, str. 227.
37
38
Podvukao autor.
39
Grad Kijevac bi trebalo da bude Veliki Gradac ili Mali Gradac u selu Kijevo.
U Listini Bele IV od 20. jula 1244. godine40 prvi put se spominju upe: san
ska, dubika, mrenska i vrbaka koje ine Donje kraje 'krajevi).
U jednom dokumentu iz 1258. godine spominje se sanski upan (knez)
Mihailo,41 a prema drugom dokumentu od 15. 3. 1264. godine taj sanski upan
predaje zemlju Krala opatiji topuskoj.42
U Povelji Bele, kralja bgarskog i hrvatskog, kojom potvruje Baboniima
povelje kralja Emerika i svoju (Belinu), iza tatarske provale, od 29. marta
1256. godine, spominje se i Zana (Sana) rijeka.43
Polovinom XIII stoljea u naslovu bosanskog bana spominju se i Donji
kraji. Oni su najprije zahvatali krajeve junije od podruja dananjeg Sanskog
Mosta, ali su se potom proirili i na podruje srednjeg toka rijeke Sane.
U dokumentu od 6. novembra 1278. godine, kojim se uspostavlja mir meu
hrvatskim velikaima, spominje se Gyraldus, arciakon Sane.44 I u jednom
drugom dokumentu spominje se magistro Gueroldo arciakon Sane, Vrbasa
i Dubice.45 Prema jednom dokumentu iz 1334. godine Sana je imala crkveni
distrikt vezan uz zagrebaku biskupiju.40
Jedan dokumenat iz 1328. godine govori da je u gradu Sani ( . . . datum in
Zana ...) izdata povelja.47
Prema dokumentu koji se nalazi u arhivi u Budimpeti, na saboru u Za
grebu, odranom 29. juna 1380. godine, a za banovanja Petra Sudara, bili su
prisutni i predstavnici sanske upanije, pored dubike, vrbake i mrenske.48
Prema nekim dokumentima, upa Sana je do 1385. godine pripadala
Hrvatskoj, a od tada Bosni, odnosno Donjim krajima, kojima su tada vladali
Hrvatinii, vazali knezova ubia.
U dokumentu iz 1391. godine spominje se i selo Srida u sanskoj upi, koje je
Dragia Vuki Hrvatini dobio na dar od kralja Ladislava.49
U Sanu je 1404. godine dolazio i kralj Ostoja i bosanski vojvoda Hrvoje.
Prema dokumentu iz 1406T godine, Donje kraje (krajeve) su sainjavale
upe: Jajce, sav kraj Vrbasa do Save sa Banjom Lukom, dolinom Vrbanje,
Posanje sa Kljuem i Sanom (odnosno gradom Zanom), sve do ua rijeke
Sane u Unu.50 Ve je navedeno da su Babonii Blagaiski drali i riiekn Sanu
(Zana), a u njihovom posjedu je bio i grad Blagaj, blizu ua rijeke Sane u
Unu, nedaleko dananjeg Bosanskog Novog, gdje i danas postoji istoimeno
selo.
U Povelji vojvode Hrvoja iz 1412. godine spominje se kao potpisnik nje
gove povelje i Gapar Dijanievi iz Sane.51 U borbama ugarsko-hrvatskog
kralja Sigismunda protiv bosanske i hrvatske vlastele upa Sana je dola u
ruke kralja Sigismunda. On ju je 1413. godine oduzeo od vojvode Hrvoia i
poklonio knezovima Blagajskim. Zato je vojvoda Hrvoje 1415. godine nastavio
40 Frof. Eduard Richter: Prilozi zemljopisu Bosne i Hercegovine, GZM,, XVH, 1&05. godine,
Sarajevo, str. 299.
Sima irkovi: Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Srpska knjievna zadruga, Beo
grad, 1964, str. 66.
41 Codex diplomaticus (Diplomatski zbornik), Jugoslovenska akademija nauka i umjetnosti,
Zagreb, 1907. godine, sv. V, 503504, i sv. VI, 21, 61.
4* Isto, sveska VI. dok. 787, str. 292293
4S Isto, sv. V, str. 9.
44 Isto, sv. VI, str. 261.
45 Isto, sv. VII, str. 152.
46 Marko Vego: Naselja bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo, 1957. go
dine, str. 156.
47 Isto, str. 156.
4*
Isto.
Isto.
54 Vladislav Skari: Popis bosanskih spahija iz 1123 (1711) god., GZM, Sarajevo, 1930. go
dine, sv. 2, str. 6.
55 Isto.
56 Hazim abanovi: Bosanski paaluk, Nauno drutvo NR BiH, Sarajevo, 1959. godine,
str. 230.
57 Isto, str. 228.
58 Navedeno djelo V. Skaria, str. 13.
50 Vidi napomenu br. 40.
60 Vidi napomenu br. 15.
61 Vidi napomenu br. 43.
62 Marko Vego, navedeno djelo, str. 7879.
5S
51
63
u Povelji kralja Tome od 22. VIII 1446. godine spominje se mjesto Sanski
Mren (Mrin). Dokument kae da je kialj Toma darovao Mrin brai Dragiiima. Pod vlau grada Mrina tada su bila sela Klevci (danas Kljevci) i apli
(danas apalj). Prema dokumentu, upi Mrin pripadali su Sanica, grad Mrin
i jo neka druga manja naselja.64
Do 1385. godine upa Mrin je pripadala Hrvatskoj, a od tada Bosni. Gdje
se nalazio srednjovjekovni grad Mrin (Mren), za sada je teko utvrditi.
Benedikt Kuripei u Putopisu kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju
1530. godine65 opisuje svoj put od Ljubljane preko Novog Mesta, kroz gradove
Hrvatske, potom Kladuu, Krupu i Kamengrad, i pie da su 30. avgusta 1530.
godine krenuli iz Kamengrada i putovali preko lijepe poljane, pa se onda spu
stili k vodi zvanoj Mren, preli preko mosta doli do druge vode koja se zove
Sanica (Sanitza),66 Tu su na malom breuljku ugledali dva pusta razruena
gradia: Kamenac (Klanenatz) i Liskovac Lisconatz). Opisuje brdo iznad tih
razruenih gradia na lijevoj strani rijeke Sane, dugako i kamenito, zvano
Klemenac (Klemenatz). Pod tim brdom se nalazi jedno mjestance, a prema
istoku dva pusta gradia Sekulur i Gursev (Szekollour i Gurseu). U blizini su
vidjeli mnogo martoloza i ovara.67
Ovaj podatak o rijeci Mren koji saoptava B. Kuripei nedvosmisleno
potvruje da je dananja rjeica Dabar srednjovjekovna rijeka Mrin (Mren).
Jer, na putu od Kamengrada do Sanice nema druge vee rjeice od Dabra
(Mrena), izuzev Zelene, ali je ona mogla biti zaobiena iznad izvora, kuda
je vjerovatno jedan od puteva vodio. Nadalje, da su preli Zdenu, oni bi mo
rali prei jo jednu rijeku, dananji Dabar, ali Kuripei na putu od Kamen
grada do Kljua spominje samo rijeke Mren, Sanicu i Sanu.
SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI
(prije dolaska Turaka)
protiv Sigismunda. Ali, i pored poraza kralja Sigismunda kod Doboja 1415.
godine, upa Sana, a to znai i grad Sana, ostali su jo jedno vrijeme pod
vlau kralja Sigismunda, jer ih on spominje i u Povelji iz 1425. godine.
Kako se u Popisu bosanskih spahija 1711. godine, dakle za turske vla
davine, istovremeno spominju i upa Sana i upa Kamengrad, proizlazi da se
grad Sana odrao jedno vrijeme i za turske vladavine.
Gdje se nalazi grad Sana (Zana) i ta je s njim bilo padom pod tursku
vlast, za sada sigurno ne znamo. Na pitanje da li je grad Sana (Zana) bio
zaetak dananjeg Sanskog Mosta ili je bio negdje na drugom mjestu i
kojem, zasada se ne moe sa sigurnou odgovoriti.
MREN (MRIN) je srednjovjekovni grad, centar istoimene upe u po
druju rijeke Dabar (Mren), kojoj su pripadala i sela Klevci (Kljevci) i apli
(apalj),70 5-7 km juno od Sanskog Mosta.
Prema dokumentu iz 1334. godine, u Mrinu je bila Crkva svetog Grgura,
koja je pripadala sanskom distriktu, na ijem je elu stajao sanski arciakon.
U povelji kralja Tome iz 1446. godine, spominje se mjesto Sanski Mren.
Gdje se nalazio grad Mren (Mrin)? Da li na Gradini (590 m), udaljenoj
2,5 km od rijeke Dabra (Mrena), 4,5 km od rijeke Sanice i 9,5 km od Sanskog
Mosta, gdje su naeni ostaci jedne tvrave? Ili na uu Dabra (Mrena) u
u Sanu? Ili na nekom drugom mjestu? zasad to nije mogue utvrditi.
GRADINA U KLJEVCIMA, k. 590, oko 4,5 km udaljena od rijeke Sane, bila
je i preistorijska i srednjovjekovna utvrda. Pronaeni su ostaci tvrave i na
istonoj strani, prema rijeci Sani, temelji etvrtaste kule ije su strane bile
duge po 10 metara.71 Pretpostavka da je tu bio grad Mren nije ni potvrena
ni odbaena.
LUAC (LUSCl) srednjovjekovni grad koji se prvi put spominje 1323. go
dine u povelji bana Stjepana II Kotromania.72 Prema ocjeni nekih istoriara,
postojala je i upa Luac, a prema drugim to mjesto je pripadalo upi Mren.
U dokumentu iz 1351. godine spominje se neki Ratko Luac.73 U povelji
kralja Dabie iz 1392. godine spominju se Luci i za njih se kae da se nalaze
u Donjim krajima (Donjim krajevima),74 Tada je bosanski kralj Stjepan Da
bia boravio u Lucima zajedno sa svojom svitom i vojskom i 17. jula 1392.
godine izdao jednoj delegaciji Dubrovana povelju kojom im priznaje sva nji
hova ranija prava i povlastice. S obzirom na brojnost prisutne vlastele i voj
ske, vjerovatno se tu pod Grmeom kralj Dabia spremao da napadne na
Ugarsku ili, pak, da doeka napad ugarske vojske.75
Istraujui gdje bi moglo biti srednjovjekovno naselje i grad Luac (Luci),
doao sam do zakljuka da je ono bilo negdje u ataru dananjeg sela Oti.
Naime, u popisima stanovnitva, izvrenim za austrougarske vladavine Bosnom
i Hercegovinom, selo Luac se spominje kao samostalno naselje sve do 1910.
godine, kada je pripojeno selu Luci Tukbobija.76 I ne samo to. I dva susjedna
sela su u svom nazivu imali rije Luci: Luci-Palanka i Luci-Tukbobija, od
kojih se naziv sela Luci Palanka odrao do danas.
Prema popisu iz 1879. godine, postojala su sela:
Luci sa 48 kua i 256 stanovnika (209 Srba i 47 Muslimana),
Luci Palanka sa 84 kue i 546 stanovnika 524 Srbina i 22 Muslimana),
Luci Tukbobija sa 26 ku ai 173 stanovnika (173 Srbina) i
70
Kupasto brdo u lijevom uglu fotografije je brdo Oti i pod njim istoimeno selo. U ataru
toga sela je bio srednjovekovni grad Luac.
Jelainovac-a,
se Lui, a
(njegovo
oblinje
83 Dokument JVq 23, iz 1783. godine, str. 5, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
Dokument br. B IXa 948, u zbirci karata Bekog arhiva.
85 Dokument br. IXc 902, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
86 Dokument o mjestima i komunikacijama u Bosni, ime Lusci u gl. No 12 i ime Lusezi
u gl. No 16, gdje se kae da ima 2025 kua. U zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
87 Dokument
K VCII m 6, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
88 Dokument
br. K VII m 11 E, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
89 Dokument
br. B
lila 21, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva
90 Dokument
br. H IVc 318, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
9' Marko Vego: Naselja Bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo, 1957. godine, str. 50.
Si
55
Mirka
Stanica
iz
Sanskog
Mosta,
rodom
iz
1972. godine), uzvienje kod ponora Jezemice zove
Kamenje obruenih kula i zidova i danas stoji na vrhu brda iznad rijeke
Japre. Ni danas nije teko odrediti kuda su se protezali temelji zidova i kula
ovog srednjovjekovnog grada, o kome ima tek jedan podatak.
KIEVAC, srednjovjekovni
njeg sela Kijeva.
grad
podruju
srednjovjekovnog
dana
*! Hamdija Kreevljakovi: Kamengrad, Nae starine, VI, Sarajevo, 195S, str. 21.
93 Selo Vrsuje, koje se spominje u navedenoj ispravi, vjerovatno je selo Vrsue, kako se
neiva u prvim austrijskim popisima, a danas samo Vr.
94 Hamdija Kreevljakovi: Kamengrad, Nae starine, VI, Sarajevo, 1959, str. 21-22.
95
57
* isto.
SANA I OKOLINA
u XVII i XVIII stoljeu
(pod turskom vlau)
OPTI PREGLED DOGAAJA
Is tori ja sanskog podruja u prva tri stoljea turske vladavine je veoma
malo istraena. Ono to je poznato vezano iskljuivo za dogaaje oko tvrave
i naselja Kamengrad, a neto kasnije jo i tvrave i naselja Stari Majdan.1
Turskim osvajanjima ovih krajeva nestaje s pozornice grad Mren (Mrin),
koji je do dolaska Turaka bio sredite srednjovjekovne upe Mren (Mrin).
Poznati izvori iz perioda turske vladavine ne spominju grad Sanu, pa mu
nije mogue tano odrediti lokaciju, kao ni gradu Mrenu.
I Kad su Turci zauzeli Kamengrad, on je postao sjedite istoimene nahije.
koja je obuhvatala dio nekadanje sanske upe. Imao je tvravu s vojnom po
sadom kojom je zapovijedao dizdar, kako je to bilo i u svim drugim turskim
gradovima-tvravama. U naselju ispod tvrave administrativne poslove i slubu
reda obavljao je najprije subaa, a kasnije vojvoda sa svojim ljudima. Polo
vinom XVI stoljea, iza 1541. godine, formiran je kamengradski kailuk,2 pa
je Kamengrad, u kome je ivio kadija (sudija), postao i centar sudske vlasti.
Iza 1624. godine, Kamengrad je sjedite i kamengradske kapetanije.3 Pod
komandu kamengradskog kapetana spadali su i Stari Majdan (Madeni Ahen
eljezni Majdan) i Vakuj (dananji Sanski Most).4
Do pada Bosanske Krupe u turske ruke (1565. godine), Kamengrad je bio
polazna taka mnogih turskih napada na Hrvatsku. Iz tog perioda, a i kasnije,
kada nije imao takvu ulogu, ostalo je dosta podataka o dogaajima vezanim
za njega i njegove ljude.
Ve 1499. godine bosanski namjesnik Skender-beg u pismu hercegu Ivanu
Korvinu ali se zbog nasilja koje su Hrvati uinili prodrijevi do Kamengrada,
koji su razorili i opljakali, a dosta ljudi odjeli u ropstvo.5 Od tada su upadi
hrvatskih eta do Kamengrada bili esti, sve dok se granica turske carevine
nije pomakla zapadno od Bihaa, pa jo i dalje prema unutranjosti Hrvatske.
Jo ei su bili upadi turskih eta, pa i onih od Kamengrada, na teritoriju
Hrvatske, ne samo u ratnim pohodima, ve i u relativno mirna vremena, kada
ratovi izmeu drava nisu voeni.
n Krajem decembra 1501. godine mletaki poklisar na ugarskom dvoru D.
Sebastijan Justinian javlja svojoj vladi da je vojska hercega Ivania Korvina
prodrla do Kamengrada, mjesta~koje je . . . vrlo naseljeno i obilno svakom
vrsti ivea,... gdje su Turci... nalazili sve potrebno za sebe i konje , kada
su se spremali za napad na Hrvatsku.6 Hrvatske ete su nou, ok~je padao
1
Najcjelovitiji
opis
Kamengrada
i
njegove
istorije
za
turske
vladavine
dao
je
Hamdija
Kreevljakovi
u
svom
radu
Kamengrad,
publikovanom
u
godinjaku
Zemaljskog
zavoda
za
zatitu
spomenika
kulture
i
prirodnih
rijetkosti
NR
Bosne
i
Hercegovine
NAE
STAF1NE
sv. VI', Sarajevo 1959. godine, str. 2134.
Autor ove Monografije o Sanskom Mostu i okolini koristio se podacima iznijetim u ovom.
a i drugim publikovanm radovima.
2 Hamdija Kreevljakovi: Kamengrad, Nae starine, sv. VI, Sarajevo, 1959. godine, str. 23.
* Isto.
4 Isto.
5 Isto, str. 24.
e
H. Kreevljakovi u svom radu KAMENGRAD na str. 23 navodi pismo mletakog pokli
sara od 21. decembra 1501. godine, koje u prevodu glasi: . . . P u k
presvijetlog hercega Ivania
(Duca Zuan Corvino), koji je bio preao u Bosnu, otiao je do jednog mjesta (terra) zvanog
veliki snijeg, prodrle u Kamengrad, spalile i porobile mjesto, ali tvravu nisu
mogle zauzeti.
U ljeto J.502. godine Skender-pain devetnaestogodinji sin Mustaj-beg
napao je i porobio Jajaku banovinu, sa 600 konjanika i 4000 pjeaka, ali grad
Jajce nije mogao zauzeti.Tada u pomo Jajcu doe s velikom vojskom Ivan
Tergei i 2. jula 1502. godine potue Turke kod Kamengrada, rastjera ih iz
okoline Jajca i snabdije ogladnjeli grad namirnicama i drugim potrebama.7
Prema jednom dokumentu, Turci su 1512. godine bili okupili kod Kamen
grada 10.000 vojnika, pa su na strani Austrije voeni dogovori o protuakciji.
Nema nikakvih podataka ta se tada dogodilo.8
Maja 1518. godine i hrvatski ban Petar Berislavi je poduzeo pohod pro
tiv Kamengrada, ali bez uspjeha.9
Kamengradski vojvoda Belisemps, kako stoji u dokumentu, provalio je sa
travnikim vojvodom Durmom i Belis Baom iz Dubrovnika sa 700 ljudi, 19.
februara 1519. godine, na tadanje mletako zemljite u Dalmaciji i tamo robio
i harao.10
Zbog svih tih upada kamengradskih Turaka u Hrvatsku, na hrvatskoj
strani su poduzimane mjere za unitenje Kamengrada. Krajem 1521. godine
poslali su austrijskog graditelja Markarta Cenpergera (Marquart Zehenperger)
da izvidi kamengradsku tvravu i predloi najbolji nain njenog unitenja.11
Turci su iz Kamengrada upadali i u krajeve Hrvatske sjeverno od rijeka
Save. Tako se iz dokumenta iz septembra 1522. godine saznaje da je 500 Tu
raka sa konjima prelo Unu i Savu i haralo u Slavoniji sve do Zagreba. Potom
su se preko imanja grofova Zrinskih u dananjoj Baniji vratili u Kamengrad.12
Zbog sve vee uloge Kamengrada u pohodima protiv Hrvatske pripremani
su planovi za njegovo osvajanje. Aprila 1524. godine grof Nikola Zrinski u
pismu donjoaustrijskom vijeu predlae plan napada na Kamengrad, koji bi
on mogao osvojiti za 15 dana ako dobije odgovarajuu vojsku i opremu. Sre
dinom iste godine vijealo se u Ljubljani o zauzimanju Kamengrada i Kljua.
Smatralo se da bi se Klju mogao zauzeti za jedan dan, a Kamengrad za 2 ili
3 dana. Meutim, do pohoda na Kamengrad tada nije dolo.13
O
tadanjem Kamengradu i njegovim ljudima imamo dva kazivanja: iz
1530. i 1531. godine. Prvo je Itinerarium Benedikta Kuripeia,14 a drugo
putopis poslanstva iz 1531. godine.15
Benedikt Kuripei u Putopisu kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju
1530. godine opisuje putovanje izaslanstva Ferdinanda, kralja Austrije, e
ke i Ugarske, u Carigrad sultanu Sulejmanu II, radi zakljuenja mira ili
primirja.10 U Krupi (Bosanskoj Krupi), koja je tada jo bila izvan turske
carevine17, ovu austrijsku delegaciju saekalo je 5 Turaka iz Kamengrada i
Chivar, to na na nain znai Castel de piera, [tvrava od kamena Kamengrad (nap.
koje je mjesto vrlo naseljeno 1 obilno svakom vrstom ivea, kamo su Turci obiavali
kad su htjeli doi u Hrvate i u one strane, i ondje su nalazili sve potrebno za se i za konje . . .
7
B. B.)]
polaziti,
sprovelo ih do svog grada. U dolinu rijeke Japre pred njih je izaao Malkoi
(-Mallkosthitz- Malkoevi), subaa iz Kamengrada, sa oko 50 dobro naoruanih
konjanika.18 B. Kuripei navodi da je subaa Malkoi zapovijedao nad oko
200 konjanika i da o njegovim junakim djelima pjevaju mnogo u Hrvatskoj
i Bosni.19 Kuripeieva zabiljeka da je kamengradski subaa Malkoi opje
van u narodnim pjesmama, prvi je spomen nae narodne pjesme, pa je taj
podatak znaajan i za nau kulturnu istoriju.
Ovo izaslanstvo je pred Kamengradom doekao stari Turin Merusija
(Merussia), uz pucnjavu puaka, pozdravio goste i odveo ih na konaite.
Tu su svi zajedno veerali uz veliko veselje.20
Sutradan, 30. avgusta 1530. godine (utorak), produili su put preko rijeka
Mren (Dabar) i Sanica prema Sani i Kljuu, i dalje prema Carigradu.21
I drugo poslanstvo kralja Ferdinanda I sultanu Sulejmanu u proljee
1531. godine od Gvozdanskog je dolo do Kamengrada, gdje su ih 11. maja.
Tsto.
IStO.
!1
Isto.
ou
Dio
karte
bojita
za
vrijeme
tzv.
ubikog
rata,
17C81791.
godine.
Na karti je, pored ostalog, unijeta
rijeka ^ fSpnna F1 - Fl\ a
od
mjesta
Stari
Majdan
(Stari
Unidan),
Kamiak
(Kaminez)
i
dr.
Prikaz
rijeka,
raspored
naselja
i
njihovi
nazivi
nisu
tani,
(original
u Bekom ratnom arhivu, br.
H III e 2976-1).
620
R. Lopai, Biha i bihaka krajina, Matica Hrvatska, Zagreb, 1890. godine, str. 109110.
34
35
Milan
Vasi:
Martolosi
mija
nauka
i
umjetnosti
BiH,
17, Sarajevo, 1967. godine.
36
Isto, str. 7.
Isto, str. 43.
38 Isto, str. 6568.
3# Isto, str. 83.
40 Spomenuti putopis B. Kuripeia.
37
u
jugoslovenskim
zemljama
pod
turskom
vladavinom,
Djela,
knjiga
XXIX,
Odjeljenje
istorijsko-filolokih
nauka,
Akade
knjiga
grada, a i dalje na zapad prema Krupi i rijeci Uni, ve tada drali martolozi,
pa otud naziv za tu teritoriju Martolozija.41
Posljednji poznati dokument koji spominje martoloze oko Vakufa (San
skog Mosta) i Kamengrada je iz 1812. godine.42
Iako u poetku organizacija iskljuivo hriana, tokom XVII vijeka Musli
mani se sve vie ukljuuju u martoloze, potiskujui hriane, da bi krajem
XVII i poetkom XVIII vijeka bilo zabranjeno hrianima da budu martolozi.
KAMENGRADSKI SUBALUK
NAHIJA, KADILUK I KAPETANIJA
SUBALUK. U Kamengradu je prije 1530. bilo sjedite posebnog subalutor Frema poznatim dokumentima, znaju se imena etvorice kamehgradskih subaa, koji su imali i titulu vojvoda. PrVi poznati kamengradski
vojvoda je bio Belisemps, koji se spominje u ve citiranom dokumentu iz
1519. godine.43 Kako ve ve reeno, B. Kuripei je u Kamengradu zatekao
subau, odnosno vojvodu, Malkoia, koji je i 1536. jo bio na toj dunosti.44
Vojvoda Malkoi je kasnije postao sandakbeg i upravljao hercegovakim i
kliskim, a neko vrijeme, vjerovatno i bosanskim sandakom. On je tada bio
inicijator brojnih vojnih poduhvata protiv Hrvatske.45
Na poloaju kamengradskog vojvode bio je 1545. godine Demirhan panakovi, dok je prije 1557. godine na toj dunosti bio i neki Mehmed-aga.46
NAHIJA. Kamengrad je do sredine XVI stoljea bio i sjedite kamengradske nahije, koja je jedno vrijeme pripadala klikom, a potom bosanskom san
daku.47 U poznatim izvorima i istoriografskim radovima nema podrobnijih
podataka o ovoj nahiji.
Prema H. abanoviu, nahija Kamengrad i nahija Sana su u sedmoj de
ceniji XVI stoljea pripadale kadiluku Novosel (Petrovac). Meutim, kako je
ubrzo osnovan i kamengradski kadiluk, ove nahije su prele u njegov sastav.
41
R. Lopai: Biha i bihaka krajina, Matica Hrvatska, Zagreb, 1A90. godine, str. 305.
martolozi
nisu rado ili vojevati za Turke, pa su otezali sa okupljanjem martoloza. Zato je neimenovar
vlaki vojvoda nabijen na kolac pred vratima svoje kue.
Podvukao B. B.
42
64
Isto.
Prema H. abanoviu, koji navodei nahiju Sana ili Klju, pie Sana/KLju ili Sana
ili Klju, izlazi da je dananji Klju i u to vrijeme imao takav naziv,, jer se, po njegovom
miljenju, ta nahija prikljuila kadiluku Jezero kada je drugom polovinom XVII stoljea osno
vana. Kako autor ovdje ne navodi grad Sanu. a niti Vakuf (dananji Sanski Most), ostaje
otvoreno pitanje ta je bilo s gradom Sanom i da li je tadu grad Vakuf tada sagraen j<i
obnovljen ili poetkom XVIII stoljea, kanio to tvrdi H. Kreevljakovi (Isorija naroda Jugo
slavije, II tom, str. 1329).
50 H. abanovi, n.d. str. 181.
51 Isto, str. 228.
52 Isto, str. 181.
53 H. abanovi u svom djelu Bosanski paaluk (str. 181,, 230) prevodi Disri Sana sa
Sanski Most, to nije tano, jer je Disri Sana Most na Sani, a to je most ispod kule i
odaka u selu Tomini, a ne dananji Sanski Most. Pri nabrajanju upa i gradova kamengrad
skog kadiluka H. abanovi poistoveuje grad Sanu sa Kljuem, pa pie Sana (Klju), dok
tu ne navodi grad Vakuf (dananji Sanski Most), niti srednjovjekovni grad Sanu koji je morao
postojati u poetku XVHT stoljea. Zanimljivo je da H. abanovi u spisku nahija kamengrad
skog kadiluka (str. 228) nabraja Kamengrad, Unac, Bilaj (Bjelaj), Vodenicu, Klju, Sanu, Soko
i Sanicu, dakle, navodi kao posebne gradove i Klju i Sanu. Kako nigdje kasnije ne navodi
grad Sanu, niti grad Vakuf, tursko ime za naselje gdje je sadanji Sanski Most, ako je tano
to nabrajanje gradova iz kraja XVI sitoljea, moglo bi se zakljuiti da je dananji Sanski Mosti
4,J
66
67
M Poetkom XVIII stoljea, tj. 3711. godine, bosanska liva se dijelila na etiri nahije: Novi
Pazar, Pavle, araj i Brod. U nahiji Brod (Zenica) bili su manji nahijski dijelovi, koje V. Skari
naziva upe: Visoko, Bobovac, Brod, Lava, Vrhlava, Jajoe, Vrhovina, Kotor, Banja Luka,
Tean.i, Maglaj, Dobor, Koba, Dubica, Kostajnica, Novi, Sana i Kamengrad. Budui da je Klju
tada bio u sastavu nahije Hlivno (L,ivno) u livi Klis, nejasno je koja teritorija tada nosi naziv
Sana, jer, kao to vidimo, postoji upa Kamengrad. Tu ne jasnou pojaava i to to se u nekim
dokumentima Klju istovremeno zove i Sana, kako to ini H. abanovi u svom djelu Bo
sanski paaluk, gdje upe Sanu i Klju poistovecuje, pa pie . . .Sana ili Klju . . . V. Ska
ri je u navedenom djelu jasno odvojio naniju (upu) Klju od nahije (upe) Sana, uz napo
menu da su postojale i nahije Kamengrad Sanica, Soko i dr. On pie:
. . . Sana je takoer stara hrvatska upa, a spojila se s Bosnom pri kraju 14. vijeka.
U naem spisu spominje se njeno ime samo jedanput i u njoj selo Blagaj, te se vidi da su
obje upe, stara i turska, identine.
U tom radu V. Skari smatra da je naziv upe (nahije) Kamengrad u srednjem toku ri
jeke Sane zamijenio naziv upe poznate do turskih osvajanja pod nazivom Mrin (Mren). V.
Skari: Popis bosanskih spahija 1711. godine, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1930. go
dine, separat, str. 6.
64 Isto, str. 13.
KAPETANIJA DISRI-SANA
Kapetanije u pograninim krajevima Bosne i Hercegovine, meu kojima
i kamengradska, imale su imena prema gradovima, a samo dvije prema rije
kama. odnosno mostovima koje je uvao kapetan sa svojom vojskom. Jedna
takva kapetanija se zvala Disri-Sana kapetanija, a druga Disri-Tara ka
petanija (Disrum, arapski most). Prva je bila u selu Tomini kod Sanskog
Mosta i dobila je ime prema mostu na rijeci Sani, koji je tu postojao. Slian
most je bio i negdje na rijeci Tari. Ove dvije kapetanije na svojoj teritoriji
nisu imale nijedan grad. U Tomini je umjesto grada ^tvrave) bila samo
kula.65
Kapetani su bili iz porodice Kurbegovia, koji su u Tominu doli nakon
pada Knina u mletake ruke. Prema jednom dokumentu s kraja XVIII stoljea,
kulom i mostom je gospodario Kurbeg-kapetan (praotac dananjih prijedorskih Kurbegovia).66
Prema nekim dokumentima prvih godina XVIII svoljea, kapetan u To
mini je imao oko 100 vojnika s kojima je uvao most na Sani. Iz izvetaja jed
nog austrijskog uhode iz druge polovine XVIII stoljea saznaje se da su na
kuli bila 4 gvozdena topa.67
Kako je susjedni grad Kamiak pripadao kljukoj kapetaniji, a Vakuf
(dananji Sanski Most) sa okolnim selima kamengradskoj kapetaniji, disri-sanska kapetanija je imala veoma malu teritoriju.
Iako je ova kapetanija teritorijalno bila mala, ipak je davala svoj dio voj
nika u zajedniki korpus bosansko-hercegovakih kapetanija (jeumijeli ve meali jerlu kol dnevniara i plaenika, vojnika mjesnog kola), u narodnoj
pjesmi nazvani jerlukuli.68
Prema dokumentima se vidi da je 1790. godine disri sanski kapetan bio
sa 21 vojnikom u borbi kod Kladue i da je ova kapetanija 1829. godine dala
10 vojnika u carski korpus pod Vidin, za rat protiv Rusije. Vojnici ove kapeta
nije uestvovali su i u drugim ratovima XVIII stoljea.69 Zapovjednici i voj
nici i vojnici disri-sanske kapetanije jedno vrijeme su dobijali platu (1782. i
1783. godine) od prihoda skele u Zadru, to ih je prikupljala Turska, odnosno
vezir u Bosni i Hercegovini.
Veoma je malo podataka o kapetanima ove kapetanije. Prema jednom
mahzaru iz Mostara oko 1730. godine, u disrisanskoj kapetaniji je bio Sulej* Hamdija Kreevljakovi: Kapetanije u Bosni i Hercegovini, str. 13.
68 Isto, str. 199.
87
H. Kreevljakovi: Kule i odaci u Bosni i Hercegovini, Nae starine, sv. II, Sarajevo,
iI9S4. godine, str. 84.
n? H. Kreevljakovi: Kapeanije u Bosni i Hercegovini, str. 31.
72
Isto.
Isto.
7'
Isto.
SREDNJOVJEKOVNO STANOVNITVO,
NASELJA I TVRAVE
U srednjem vijeku feudalci su stanovali u dvorcima koji su bili graeni
kao tvrave. Nakon turske okupacije Bosne nestalo je ovih dvoraca-tvrava.
Turci su ih preuredili u naselja-gradove u kojima su drali vojnu posadu.82
Turska feudalna gospoda je po svojim spahilucima (imanjima) gradila
kamene dvorce (kule) na vie katova i u njima stanovala, a kada je bilo
potrebno iz njih se i branili.83
Uz spahijske kule graene su posebne zgrade, tzv. odaci ili konaci.
Dok je kula redovno graena na vie spratova, odaci su uvijek bili jednospratne drvene zgrade.84
Takvi gradovi, kule i odaci bili su i na sanskom podruju. Poznatiji
gradovi su Kamengrad, Mren, Kamiak, Vakup (Sanski Most), Stari Majdan i
Japra, a kule Miralimova kula (Tomina), Ceria kula (Brdari), kula u Lipniku, Kula u selu Kamengradu, Kula u Starom Majdanu. Poznatiji odaci
su pored Miralimove kule u Tomini i pored Ceria kule u Brdarima.
Turci su gradili u pograninim podrujima i utvrenja, od drveta, pre
teno od hrastovine, koja su zvali palanke. Kako su sve palanke bile
drvene, nijedna se nije sauvala, ali su se zato neke od tih drvenih utvrda
razvile u manja ili vea naselja gradovi Tuzla i Duvno razvili su se iz pa
lanke).85 Na ovom podruju postoje dva naselja koja su se razvila oko palanke
(utvrde): Luci-Palanka (palanka kraj Luac grada) i Tominska-Palanka,
kraj sela Tornine. Trea palanka nije naselje, ve ostaci donjeg grada u Ka
mengradu koje tamonji stanovnici nazivaju palanka.
Palanka u Vrhpolju i Palanite u Hrustovu su lokaliteti o kojima nisu
sauvani nikakvi podaci.
Na udaljenim i osamljenim mjestima, ugroenim od razbojnika i hajdu
ka, Turci su podizali mala utvrenja, zvana karaule, s manjim posadama
koje su titile putnike i kiridije.86 Takvih je karaula bilo i na sanskom po
79
80
Ftr. 19.
81
Isto.
82 Hamdija Kreevljakovi: Kule i odaci u Bosni i Hercegovini, Nae strane, sv. n, 1954,
str. 71.
83 Isto
81 Isto.
85 H. Kreevljakovi: Stari bosanski gradovi, Nae starine, sv. I, 1953. str. 7.
88 Istorija naroda Jugoslavije, n tom, str. 1335.
i i
druju, ali su poznata danas samo dva mjesta u ataru sela Jelainovci pod
tim imenom.
Seoske kue, kao i one u veim naseljima, mahom su bile graene od
drveta. Dok su muslimanska naselja redovno bila uorena, kue kod Srba i
Hrvata bile su razbacane i esto dosta udaljene jedna od druge.87
Kue Muslimana, prema svojoj konstrukciji, znatno su se razlikovale od
kua Srba i Hrvata. Graene su pod izvjesnim istonjakim uticajima i
obino su imale podrum i sprat. Podrum je najee bio sainjen od brvana
(rijetko od kamena), a sprat od brvana i epera. Kue Srba koji su ivjeli
pod planinom (Grmeom ili Muleom) dugo su bile graene bez ijednog eksera
(kue potrpanice), jer su im to Turci branili. Kue su obino bile manje, pri
zemne, graene kao brvnare i sa zidovima od pletera. Kue u Srba su do po
lovine XIX vijeka bile prilino slabe, jer su se Srbi zbog estih buna, hajdu
ije ili sukoba sa spahijom, selili iz jednog sela u drugo, iz jedne nahije i od
jednog spahije u drugu nahiju kod drugog spahije. Kue Hrvata su bile sli
ne.88 Putopisci iz XVIII i XIX stoljea piu da su slabe i veoma rijetke
izmeu naselja. Tek nakon bosansko-hercegovakog ustanka 1875/78. godine
Srbi i Hrvati poinju u selima graditi bolje kue, sa vie odaja i udobnije nego
to su bile dotada.89
Uz srednjovjekovni grad-tvravu razvija se naselje, ali se taj proces odvi
jao veoma sporo i trajao je skoro do polovine XIX stoljea. Tek drugom polo
vinom XIX stoljea poinje neto bri razvoj mnogih naselja, a srpskih sela
osobito poslije bosansko-hercegovakog ustanka. Naime, iza 1878. godine
brojne porodice su se vratile iz bjekstva, iz Like, Banije i drugih krajeva
Hrvatske, gdje su vidjele bolje kue. Tada su se osjeale sigurnijim, te su,
raunajui sa stalnim boravkom u rodnom selu, pristupile i izgradnji boljih i
trajnijih kua.
Prodor Turaka u ove krajeve izazvao je velike promjene u sastavu sta
novnitva i u porjeju Sane. Staro stanovnitvo se dobrim dijelom odselilo u
druge krajeve, dok je manji dio ostao i dijelom preao na islam.
U do sada objavljenim radovima o ovom periodu nema podataka o tome
u koje se krajeve iselilo stanovnitvo sanske upe bjeei krajem XV stoljea
ispred Turaka. Jedino Anton Hangi, uitelj (profesor) Uiteljske kole u Sa
rajevu, u lanku Ekskurzija sa kandidatima III godita godine 1905, objav
ljenom u kolskom vjesniku, 1906. godine, spominje preseljenje Majdanaca
u dananju Petrinju. On pie:
" . . . naime odmah iza g. 1463. iselio je silan narod iz Bosne i Herce
govine i naselio je u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Srbiji. I moje rodno
mjesto, Petrinju, naselili su prebjezi iz Starog Majdana, pa se i danas najvei
sokak u Petrinji zove Majdanci. I dok su ostali Petrinjci kajkavci, Majdanani su isti tokavci..
Da li je tu rije o stanovnitvu iz okoline Majdana (danas Starog Majda
na), koje se jo krajem XV stoljea iselilo u Hrvatsku, u vrijeme prodora
Turaka u ove krajeve? Ili su to neto kasnije prebjegli rudari, opet s podruja
Majdana, koji su najprije radili u majdanima Zrinskih na podruju Gvozdanskog, pa potom naselili Petrinju, za sada nije mogue utvrditi. Ipak je
ovaj podatak o Majdanima tokavcima u Petrinji vrijedan panje i daljih
istraivanja.
81 Milan Karanovi: Pounje u Bosanskoj krajini, izdanje Srpske kraljevske akademije, knj.
35, Naselje i poreklo stanovnitva, 1925. godine, str. 293306, i Milan Karanovi: Sanika upa
u Bosanskoj krajini, izd Srpske kraljevske akademije, knj. 26, Naselja i poreklo stanovnitav,
1930. godine, str. 252256.
88 Isto.
,j isto.
72
GRADOVI (tvrave)
Prema poznatim dokumentima i sauvanim ostacima, za vrijeme turske
vladavine ovim krajevima postojali su gradovi: Kamengrad, Vakuf i Stari
Majdan.
KAMENGRAD
Tlocrt
tvrave
Kamengrad
(cr
te dr ire Truhelke, objavljen
u
radu
H.
Kreevljakovia:
Kamengrad,
Nae
starine,
VI,
1959. godine).
80
73
91
Hamdija
Isto. str. 21.
Kreevljakovi:
Kamengrad,
str.
2526.
str. 28.
Karta dijela Hrvatske 16901700, godine, u Bekom ratnom arhivu, br. G I a.
94 Opis rijeke Une i graninih utvrenja iz 1783. godine, u Bekom ratnom arhivu, br. K
VII m 135.
91
Hamdija Kreevljakovi i Hamdija Kapidi: Vojnogeografski opis Bosne pred dubiki
rat od 1785. godine (izvjetaj zastavnika Boia), izdanje Naunog drutva Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1957. godine, str. 5253.
91 Plan turskih graninih utvrenja, 17. marta 1789. godine, u Bekom ratnom arhivu, br.
B IX c 902.
93
Dio karte zapadne Bosne iz 1783. godine. Nasuprot drugim kartama iz toga doba, na ovoj karti
je Sanski Most ucrtan i kao tvrava i kao naselje na lijevoj obali rijeke Sane, a na mjestu
gdje se od puta Biha, Krupa, Lipnik, Banja Luka, odvaja put za Klju i Prijedor. Ucrtan je
i put do Starog Majdana, a i prelaz rijeke Sane kod Trnave (Turska Trnava, Trk. Ternava).
Most kod Tornine nije ucrtan. Na karti su i Kamengrad, Luci (Luxtzi, pogreno locirani iz
meu Kamengrada i Sanskog Mosta .umjesto zapadno od Kamengrada), Grdanovci (Gerdanovtzi), Potkalinje (pogreno locirano izmeu S. Mosta i Lipnika umjesto zapadno od Lipnika),
Rijeani, Capalj, Kijevo, Tomina, Kamiak (pogreno ucrtan sjeverno od ua Sanice u Sanu
umjesto izmeu tih rijeka i juno od ua), Skrljevita, Dabar i dr. (original u Bekom ratnom
arhivu, br. K VII m 11 E).
Karta dijela tzv. Turske Bosne, od 17. III 1789. godine, dio koji obuhvata Kamengrad, Klju
(Kluch), Sanski Most (lociran na desnoj obali rijeke Sane, moda je u pitanju sanski most,
most na Sani kod Tornine?!). Od sela na karti su ucrtana: Trnova (pogreno na lijevoj obali
Sane), Otra Luka, Sanica (Sanicza), Luci (Lusczy), Podvidaa i dr. (original u Bekom ratnom
arhivu, br. B EX C 902)-
76
100
78
Dio karte sjeverozapadnog dijela Bosne izmeu Dubice i Bihaa. Karta je vjerovatno raena
u vrijeme priprema za tzv. dubiki rat, 17881791. godine. Na nju je unijet raspored austrijskih
pukova (regimenti) prema Turskoj. Od sanskih naselja tu su: Sanski most (Sansky Most), Stari
Majdan (Stari Maidan), Trnova (Ternova), Sasina, Capalj (Czapat), Luci (Luszci), Tomina, Koprivna, Japra, Podvidaa (Podvidachika), Lipnik i dr. 1 na ovoj karti su neka naselja nepravilno
unijeta: Potkalinje izmeu S. Mosta i Lipnika umjesto izmeu Lipnika i Jasenice. Gudavac je
dat izmeu Lipnika i Haana,a treba zapadno od Haana, Batkovci su dati juno od Starog
Majdana, a treba sjeverno, itd. Na karti su ucrtani i karavanski putevi: od Starog Majdana oni
su se ravali na est strana: prema Prijedoru, Ljubiji, preko Ravske u Novi, Krupu, i preko
Sanskog Mosta u Klju i preko Tmave u Banju Luku. Na karti su ucrtana i dva eljezna
majdana (Eisenhamer kovnica eljeza): jedan istono od Sanskog Mosta, u podruju Sasine,
drugi sjeverno od Starog Majdana, (original u Bekom ratnom arhivu, br. IX a 965).
79
,ns
Dio
karte
Bosne
i
Srbije,
vjerovatno
s
kraja
XVIII
stoljea.
Kulen
Vakup
na
karti
predstavlja
dananji
Sanski
Most.
Sjeverno
od
njega
ucrtan
je
Sanski
most,
to
jest
most
na
rijeci
Sani
kod
Trnove.
Na
karti
su
jo
naselja:
Sasina,
Trnova,
Kamengrad.
Stari
Majdan,
Vr
(Verschuische)
Hotiraj
(Tiray),
Modra,
Lipnik,
Hiani
(Anschany
pogreno
unijeti
izmeu
Lipnika
i
Japre
umjesto
izmeu
Japre
i
Dubovika),
Klju
(Kliucht),
Sitnica
i
jo
neka
mjesta.
Zapadno
od
Lipnika
i
Haana
ucrtana
je
planina
Grme
(Gebrig
Germetsch).
Od
rijeka
na
karti
su
Sana,
Sanica
(Bach
potok),
Gomjenica
(potok),
Dubovaa
i
dr.
(Original
u
Be
kom ratnom arhivu, br. B IX a 942/20).
Nije iskljueno da su i jedan i drugi imali isti naziv, jer su oba bila preko
iste rijeke Sane.
Iako je zastavnik Boi dva puta navrao u Kulen Vakup, kako on pie,
tj. u naselje gdje je dananji Sanski Most, nigdje ne spominje da je tada i tu
bio nekakav most preko rijeke Sane. Najvjerovatnije da su mostovi kod
Tornine i kod Trnove sluili za prelaz preko rijeke i da je tek krajem 19. sto
ljea sagraen prvi most koji je povezao starije naselje, na lijevoj obali rijeke
Sane, oko ostatka srednjovjekovne tvrave, i novo naselje, na desnoj obali
rijeke, koje su osnovali doseljenici, Srbi i Hrvati u drugoj polovini XIX sto
ljea.
Da je zastavnik Boi na putu iz Vakufa (Sanskog Mosta) preko rijeke Sane
do Sasine iao preko mosta kod Tornine sgurno bi spomenuo i kulu u selu
Tomini koja se ouvala sve do 1934. godine). Meutim, on nigdje ne spominje
tu kulu i ne opisuje taj most, pa bi trebalo vjerovati da je postojao i navedeni
most sjeverno od Sanskog Mosta.
Potvrdu da je ve u XVIII stoljeu postojao most koji opisuje zastavnik
Boi nalazimo i u putopisu Ivana Frana Jukia,109 koji navodi da je preao
rijeku Sanu mostom kod sela Trna (Trnove) i da je taj most prethodne go
dine, tj. 1841, sagradio staromajdanski kapetan. Vjerovatno je most koii je
opisao zastavnik Boi bio dotrajao i poruen, pa je staromaj danski kapetan
na istom mjestu napravio novi.
Naziv Kulen Vakuf110 (zastavnik Boi na est mjesta upotrebljava naziv
Kulen Vakup, a samo na dva mjesta naziv Vakup) navodi na zakljuak da
zastavnik Boi nije mogao pogrijeiti u nazivu mjesta u to doba. Vjerovatno
su ga krae nazivali Vakuf, odnosno Vakup, kako to i Boi pie na dva
mjesta. Za turske vladavine bilo je dosta Vakufa i sela i gradova (Skucani
Vakuf, Skender Vakuf, Varcar Vakuf-Mrkonji Grad, Donji Vakuf, Gornji
Vakuf). Nije iskljueno da je ovaj grad bio vakuf, tj. da su kue bile sa
graene na vakufskom zemljitu, pa je dobio i naziv Kulen-Vakuf. Ne treba
zaboraviti da se u to vrijeme dananji Kulen-Vakuf na Uni zvao Disri-Kebir
(Veliki Most),111 ili samo Vakuf (Vacup), kako je na mnogim kartama, a i u
dokumentima iz XVIII i XIX stoljea, navedeno ime mjesta i tvrave na otoku
na rijeci Uni izmeu tvrava Ostrovice i Havale (Navala, Avala).112 Disri-Kebir je tek u XIX stoljeu dobio dananji naziv Kulen-Vakuf (vjerovatno
prema porodici Kulin-kapetana, Kulenovia). Tada je i mjesto na rijeci Sani,
zvano as Kulen-Vakuf ili Vakuf, as Sanskimost, zadralo samo naziv Sanski
Most a to ime nosi i danas.113
U vrijeme prolaska kroz Sanski Most (Kulen Vakuf) 1785. godine zastav
nik Boi naao je tvravu i malo naselje, s 40-50 muslimanskih kua (turskih,
kako on pie), sve na lijevoj obali rijeke Sane.
Ivan Frano Juki je proputovao nekoliko puta ovim krajevima i ostavio
interesantan opis naselja, puteva i nekih ljudi. Na putu kroz Bosnu 1842. go
dine114 bio je i u Sanskom Mostu. Za Sanski Most, koji tako naziva, pie da je
uboga mala varoica kod utoka Zdene u Hanu, na vre krasno i ravnici, grad je
napola opaljen, ni vrata nema. U njemu (u tvravi) ima nekoliko kua.
' Dakle, od 1785. godine, kada je u Sanskom Mostu bio zastavnik Boi,
do 1842. godine, kada je u njemu bio Ivan Frane Juki, oronula tvrava u
TSanskom Mostu je i dalje propadala, a u okviru njenih zidina sagraeno je
samo nekoliko kua.
31
109
Ivan Frano Juki: Futopisi i istori jsko-etnograski radovi, Svjetlost, Sarajevo, 1953 go
dine, str. 72.
< 110 !Vii napomenu 95.
111 Hamdija Kreevljakovi: Stari bosanski gradovi, str. 29.
112 Zbirka karata, Befcki ratni arhiv, Dokument br B IX c 932 i dok. br. K VII m 88.
113 Petar S Ivarievi: Sanski Most s okolinom, Bosanska vila, 1893. godine.
114 I. F. Juki, n.d. str. 72.
Karta jednog dijela Bosne s kraja XVIII stoljea, dio koji obuhvata Sanski Most 1 okolinu.
Ka karti su rijeka Sana (Sanna Flus), tvrave Sanski Most, Luci (Luszcy) i Majdan, a od sela:
Tomina, Capalj (Czapail), Koprivna i dr. I ovdje su naselja najee pogreno locirana origiginal u Bekom ratnom arhivu, br. B K a 948).
STARI MAJDAN
Stari Majdan je bio mala tvrava s jednom tabiiom. Prema nekim do
kumentima, sagraen je oko 1750. godine, pa je potom u njega preselio kamengradski kadija i kapetan.nr> Tako je ovo mjesto postalo centar kadiluka i
kapetanije, koji su i dalje zadravali naziv kamengradski prema svom ra
nijem sjeditu tvravi Kamengrad.
Tvravom Stari Majdan zapovijedao je kapetan.
Kako obnova rudnika, najvjerovatnije u okolini Majdana, pada oko 1571.
godine, mogue je da je i preseljenje kamengraskog kadije i kapetana u
Majdan uslijedio tih godina, dakle ve krajem XVI stoljea. Trebalo je osi
gurati izvrenje sultanovih naredbi za razvoj rudarstva i pravljenje tonovske
tanadi, a to se moglo obezbijediti samo stalnim prisustvom u mjestu rudokopa,
talionica i kovanica.
Uz to je Kamengrad izgubio i znaaj koji je imao prije pada Krupe pod
vlast Turaka (1565. godine). Zato vie nije bilo ni potrebno da se s kadilukom
i kapetanijom bude u Kamengradu. Moglo se, a bilo je i neophodno, preseliti
u Majdan, gdje je sagraena tvrava, a kasnije i posebna kula Ceri-kapetana.
S
obzirom na sve vei strateki i privredni znaaj, Majdan je postao i ve
oma vana raskrsnica puteva. U njemu su se ukrtali putevi od Bihaa u
Banju Luku i od Prijedora u Sanski Most, Klju i Jajce, a u njegovoj bli
zini je prolazio put od Une i Novog, dolinom Japre, kroz Luako polje, preko
Meeeg brda, prema Kljuu i Jajcu. Istina, sve su to bili karavanski putevi,
ali veoma znaajni za vladanje ovim i pograninim podrujima u dolini rijeke
Une.
Prema nekim turskim dokumentima iz XVI i XVII stoljea, mjesto se
najprije nazivalo Madeni Ahen (Gvozdeni Majdan), dok se u latininim doku
mentima spominje samo kao Majdan.110 Naziv Stari Majdan naselje je dobilo,
prema Hamdiji Kreevljakoviu, u XVIII stoljeu.
Osamdesetih godina XVI stoljea u Maenom Ahenu (Gvozdenom Majda
nu) obnovljen je i otvoren rudnik eljeza, koji je davao kvalitetnu rudu.
Zapoela je eksploatacija i otvoreno vie manjih kovnica, o kojima pe i za
stavnik Boi.
U ve spomenutoj karti dijela Hrvatske iz 16901700. godine, pored ri
jeke Sane (Sana Fluvius) i tvrave Kamengrad (Camengrad) ucrtana je i tvra
va Majdan (Mejdan).117
U vie sauvanih dokumenata, karata i opisa podruja iz 1783. godine,
koji se uvaju u Bekom ratnom arhivu, zapisani su i ucrtani tvrava i mje
sto Majdan, u kojem je 200 muslimanskih kua (turskih kua, kako pie u
dokumentu).118
U nekim kartama ovih podruja iz toga doba ucrtano je i mjesto kovnica
oko Starog Majdana: na jednoj karti izmeu Majdana i Brieva, na drugoj
sjeverno od sela Batkovca.119
115
rsto.
124
Milan Karanovi: Sanski Most i Stari Majdan, Politika, 4. maja 1929. godine, str. 19.
Kreevljakovi: Kapetanije u Bosni i Hercegovini, str. 149.
126 Isto.
Dok H. Kreevljakovi pie da je kapetana Dervi-bega jo Hadi Camil-paa prognao u
Janjinu 1846. godine i da je u izgnanstvu umro, u izvjetaju austrijskog konzula i zapisima
I. F. Juki stoji da a je protjerao Omer-pa* Latas 1851. godine. Dionisije Marinkovi pie
da je Dervi-beg, kapetan majdanski, uestvovao i u uguivanju bune 1858. godine, to znai da
nije* umro u izgnanstvu, ve se vratio u Majdan.
127 Isto, str. 31.
125 Hamdija
85
KULE
Miralimbegova kula u Tomini je imala etiri sprata, a temelji pravokutnu
osnovicu. Prema sauvanim dokumentima, prvi put se spominje u devetoj de
ceniji XVIII stoljea i navodi da je uz kulu bio i odak u kojem je kapetan
imao sjedite. U kuli je bila i manja vojnika posada, jer je kapetan imao
zadatak da s njom uva Disri Sanu (Most na Sani), nedaleko od kule.128
Miralimbegova kula sa odakom inila je Disr-Sanu (Most na Sani), koji
se prema popisu za 1833. godine navodi kao grad, a bio je palanka, u kojoj
su te godine bila 2 puta. U tom popisu naziva se ,,kala-i Sana.129
Kula je bila naputena prije okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine.
Njeni ostaci su se odrali sve do 1934. godine, kada su razrueni.130
Kula u Lipniku. O njoj nema mnogo podataka. Spominje je zastavnik
Boi u svom izvjetaju, navodei da je u selu Lipniku vidio 89 hrianskih
kua i jednu kulu.131 U jednom nedatiranom dokumentu iz toga doba pie da
Lipnik ima 15 kua i kulu bega i kapetana Bejevitsch Von Ostroschatz
(vjerovatno Beirevia iz Ostroca).132 Kulu u Lipniku zabiljeio je i V. Ra
dimski na karti uz lanak iz 1891. godine.
Kula u Kamengradu, selu ispod kamengradske tvrave, zabiljeena
je samo u izvjetaju zastavnika Boia.133
Kakva je to bila kula, da li je rije o podgradu palanci ispod kamen
gradske tvrave ili o odvojenoj kuli iz rukopisa se ne moe zakljuiti, a nema
ostataka kule koji bi ovaj podatak mogli objasniti.
Ceria kula u Brdarima, izgraena na posjedu begova Ceria, na breulj
ku lijevo odcesle- koja iz Sanskog Mosta vodi u Stari Majdan. Kula je bila
ozidana tesanim kamenom.134
Prema uspomenama Dionisija Marinkovia135, majdanski kapetani, begovi
Cerii, bili su privreni sultanu, pa su ih Krajinici Muslimani mrzili i nazi
vali izdajicama. Oni su 1831. godine napali tadanjeg bega Ceria, a kulu zau
zeli i spalili. Beg je jedva uspio da pobjegne. Kasnije se uz pomo vezira, po
novo vratio. Nakon povratka s vezirovom vojskom, kapetani Cerii su postali
znatno bogatiji i jai nego ranije, pa su obnovili i kulu u Brdarima. Meutim,
u bosansko-hercegovakom ustanku kula je ponovo oteena, ali su se njeni
zidovi odrali sve do 1932. godine, kada je poruena.
Ceria kulu u Starom Majdanu sagradili su oko 1750. godine majdanski
kapetani Cerii. Bila je na dva sprata. U njoj je u XX vijeku, jedno vrijeme,
bila andar meri jska kasarna.138
Kula Ceri-kapetan
u brdarima
ODACI I ARDACI
Odak uz Miralimbegovu kulu u Tomini bio je u posjedu Kurbegovia.
Kako su odaci redovno graeni od drveta, od njega nisu ostali nikakvi tra
govi, izuzev zapisa iz XVIII stoljea, koji govori o kuli, odaku i mostu na
Sani (Disri Sana).137
Odak uz kulu kapetana Ceria u Brdarima bio je od drveta, jednom je
gorio i dva puta bio ruen: oko 1832. i 1876. godine.138
ardak u selu Kozici je bio sjeverno od kole, na rijeici Kozici, u pravcu
sjeveroistoka, a juno od k. 616 (Dundarite). Lokalitet sa ovim nazivom je
zabiljeen samo u katastru sela Kozice i na itavom podruju to je jedini lo
kalitet s nazivom ardak. Prema prii mjesnog stanovnitva, to je bio
ardak Hasan-bega ekia, u zaseoku Jelii, koji su kmetovi jednom prilikom
spalili.
137
87
138
PALANKE
Luci-Palanka (palanka kraj Luac grada) se vjerovatno razvila oko tur
ske palanke, utvrde, preteno graene od drveta, na vanom turskom putu
koji je vodio iz unutranjosti Bosne preko Kamengrada ili Starog Majdana u
Biha, odnosno na zapadnu tursku granicu.
U poznatim dokumentima nema ni rijei o Luci-Palanci sve do potkraj
XIX stoljea, zapravo do prvih popisa stanovnitva koje su Austrijanci oba
vili.139
Zanimljivo je da je Ivan Frano Juki tri puta proao ovim putem 1842.
godine i da u podruju dananje Luci-Palanke nije naiao ni na jednu kuu.
On pie:
. . . Od Kamengrada penjasmo se pola dana sve vie. Doavi u Luiko
Polje stanemo se brinuti o konaku, jer sela nigdje ni od lijeka. Komordije
po stotinu gone hranu u Biha. Oni na polju rastovarivi, pustie konje za
travu. Moj konj nije otravljen. Jema valja mu traiti u selu.
Gdje je Japra Bievia? pitamo jednog starca kod vode.
Eto, gore preko brijega, pa ete ulgedati! odgovori on.140
Vjerovatno je put vodio pored izvora u dananjim Miljevcima i Luci-Pa
lanci, a tamo, kao to vidimo, ni 1842. godine nigdje nije bilo kua. To sve
govori da je palanka sagraena kasnije, moda uz vrenja 1850. godine, ili ne
posredno iza njih, da bi se zatitio tako vaan put.
Tominska Palanka se isto razvila oko male turske utvrde palanke na
ulazu u tjesnac kojim protie Kijevska rijeka, kuda je morao voditi jedan
od puteva prema rudnicimia u podruju Sasine i dalje prema Banjoj Luci.
Ni o ovoj palanci nema sauvanih dokumenata.
Kamengradska Palanka je naziv za donji grad ispod stare kamengradske
tvrave. Ova palanka je bila znatnim dijelom zidana od kamena, to pokazuju
njeni ostaci, ali nije iskljueno da je imala i drvenih objekata. Budui da se
nalazila neposredno ispod snane tvrave Kamengrad, vjerovatno je imala po
monu ulogu, vie za smjetaj vojske nego za neposrednu zatitu, koju je obezbjeivala tvrava iznad nje. Ni o ovoj palanci nema nikakvih dokumenata,
osim to je H. Kreevljakovi 1933. godine, kada je posjetio kamengradsku
tvravu, zabiljeio podatak da seljani tako zovu donji grad.141
Palanka u Vrhpolju. Na njoj su se nalazili tragovi nekih starijih grae
vina. Spominje je samo Milan Karanovi u radu Sanika upa.
Palanite u selu Hrustovu je lokalitet na kojem se nalaze tragovi rani
jih graevina. I ovaj lokalitet je zabiljeen samo u navedenom radu Milana
Karano via.
139 U popisu stanovnitva Bosne i Hercegovine 1879. godine naselje se zove Luci-Palanka
i ima 84 kue i 546 stanovnika; 1885. godine zove se Palanka Luci i ima 120 kua i 778 stanov
nika; 1895. godine zove se Palanka Luci, a u popisu 1910 godine Luci-F'alanka.
140 Ivan Frano Juki: Putopisi i istorijsko-etnografski radovi, str. 81.
141 H. Kreevljakovi, Kamengrad, str. 21.
KARAULE
Karaula u Jelainovcima, ili kako je narod tamo zove Kalaura, je turska
utvrda podignuta na putu koji je vodio iz Sanice preko Meeeg Brda kroz
Luako polje. Imala je zadatak da s manjom posadom titi putnike i kiridije
od razbojnika i hajduka. Ova karaula je i neispitani arheoloki lokalitet iz
praistorije, antike i srednjeg vijeka. Istraivanje moe dati zanimljive nalaze
i zakljuke.
Karaula u Grdanovcima, od Miladinovia prema sjeveroistoku oko 1500
m, kod dva groblja (obiljeena u vojnoj sekciji 1:50000), izmeu k. 625 na
padini brda Otia i k. 529 istono od zaseoka Miladinovia. Ovaj lokalitet je
iegistrovan samo u katastarskom snimku katastarske optine Grdanovci.
Karaula zapadno od Starog Majdana, na sredokrai izmeu Rukovca,
kota 526 i Starog Majdana (obiljeena na vojnoj sekciji 1 : 50000 Prijedor-2).
Ovaj lokalitet nije istraivan i registrovan je samo na spomenutoj vojnoj sek
ciji.
HANOVI I HAROVI
Kehia han kod Vrhpolja.1*2 Naziv govori da je tu bio han. Drugih po
dataka nema. To je jedino mjesto u sanskoj optini koje je nosil naziv han.
Prema njemu je dobila naziv jedna mahala u selu Vrhpolju.
Han u Japri, u dolini na desnoj obali potoia, koji spominje zastavnik
Boi u izvjetaju iz 1785. godine i kae da je lo.143
Han Banovac u Naprelju zabiljeen je samo u popisu izvrenom 1895.
godine.
Han Husein-hadi-bega ukia, u sklopu tvrave u Sanskom Mostu, gdje
su siromani putnici imali besplatan smjetaj, koji spominje I. F. Juki u puto
pisu iz 1842. godine.
* **
Vjerovatno je na ovom podruju bilo jo kula sa odacima, karaula i
hanova, a moda i neka palanka, ali prema do sada poznatim dokumentima i
stanju na terenu bilo je mogue registrovati samo navedene.
NASELJA I STANOVNITVO
Iz vremena turske vladavine ovim krajem poznato je nekoliko dokume
nata u kojima se spominju naselja i ziratne zemlje (obradive povrine izvan
granica naselja) u nahijama Sana i Kamengrad.
U defteru bosanskog sandaka iz 1540. godine upisano je selo Kijevo
(Vra Potok), koje pripada nahiji Sani. U njemu su navedena imena 4 doma
ina (domainstva):
Vukosav, sin Radosava,
Radosav, sin Radice,
Radin, sin Radivoja i
Ratko, sin Petra.
89
Selo Bilin (Milin?) van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po pri
lici 150.
Selo Papas kylugu (Popovo selite) van deftera, bez raje, podruje Ka
mengrada, po prilici 160.
Selo Gradac put (pop) van deftera, bez raje, podruje Kamengradar
po tahminu, 120.
Selo Hodavica, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po pri
lici 220.
Mezra Hrsuzi i Tomina Polje i Isnica i Orahovo, podruje Kamengrada,
van deftera 100 Mevkuf (uvakufljeno).
Mezra Budaljkovi i Tepei Vrh, i Runite i Podmartin i Kamenih i Ljubnikovo i Bistrica, podruje Kamengrada, va ndeftera, 50. 145
U tom istom defteru, kao to se vidi, navedene su ziratne zemlje (mezre)
u podruju Kamengrada: Podvidaina,146 Olovina Luka, Doljnja Izdenica,
ika, Meenica, Koac, Vini, Haslar, Osi, Ljubovi, Brebrovica, Dobro oglu
lazi, Plasilovi, Radeovci, Pobrije,147 Duboan, Kijevo,148 epla,149 Mo
dra,150 Kolua, Admina Luka, Gorica,151 Dokonjica, Topola, Koprivnica,15Velika Balader, Pirnovo Silo, Busija, Breze, Suho Selite, Gudulj, Bukodova,
Radulovi, Podgorje, Prhovine, ukloraj, Mile Polje, Brdiljan, Zilovnik, Mesi, Podkraj,153 Oravica, Sudina, Umiralje Polje, Bile, Slap,154 Bodiine,
Hrsuzi, Tomina Polje,155 Isnica, Orahovo, Budaljkovi, Tepei Vrh, Runite,.
Podmartin, Kamenik, Ljubnikovo i Bistrica.
U istom defteru navedena su i ova sela: Okorina, Kumani, Suani, Vrh
Krupa, Mladini, Komini, Slatina, Ponor,156 Ponornica,157 Blakomilje, Kostinjac, Rudini, Dan, Maevac, Balabar 'ili Jajalar, Tatalar, Popalar), Hrukovi, Tomina,158 Batina (Jatina), Krani, Bilin (Milin), Popovo Selite (Papas
kylugu), Gradac i Hodavica.
Igti defter zabiljeio je na kamengradskom podruju i ifluk Gornja i
Donja Padica Rana,159 u vlasnitvu Jusufa Divanea i Pervanea i Jusufa i
Ivan Kilavuza, ljudi Malko-bega, zatim ifluk Tome sina Martina, Jurina
sina Bartula, Martina Milaka, Radivoja i ostalih, u blizini Kamengrada u
susjedstvu Sane. U defteru je navedeno da su ziratne zemlje (mezre) Podvi
daina i Olovina Luka u starijem defte'ru zavedene kao ifluk Haana, koji
se i sada pojavljuje kao vlasnik, ali jo sa Ibrahimom i Mustafom. Dva selar
Kumani i Suanj, u posjedu Malko-bega i Hasan-bega, plaaju ift, a u sta
rijem defteru su bili ifluk ovih begova.
U ovom defteru se spominju j Vlasi na mezri Suho Selite, 6 kua, na
mezri Gudalj, 5 kua, i na mezri Bukodova, 6 kua. Svi su pobjegli, pa nji
hove zemlje obrauju drugi i za to plaaju odgovarajui porez.
1,5 Defter je preveo prof. Nedim Filipovic, a objavio ga H. Kreevljakovi u spomenutom
radu Kamengrad*, str. 234. Tekst u zagradi je dodao TI. Kreevljakovi. S obzirom na to da se
u ovom tekstu uz prevodi iavljaju i turske rijei, zadrao sam ih onako kako ih je objavio H
Kreevljakovi. (Napomena i podvuene rijei BB).
u vjerojatno dananje selo Podvidaa.
147 Ziratno zemljite na kojem se razvilo selo Pobreje.
148
,4#
TJ selu Kijevo.
U selu Capalj.
150
96
je prolazio preko Sanice i jednim krakom vodio preko Meeeg brda i Luakog polja u Biha, a drugim preko Bravska i dalje na zapad.
Predojevii, iz Predojevia Glavice, su starosjedioci. Pria da je iz ovog
roda Hasan-paa Predojevi, osvaja Bihaa 1592. godine, nije ni potvrena
ni opovrgnuta.
Za novodoseljeno stanovnitvo, za turske vladavine, sauvano je malo
predanja. Tako se zna da su se Majkii doselili sa Zmijanja u Japru, po svoj
prilici krajem XVIII stoljea. Broj stanovnika se poveao, pa su naselili
mnoga podgrmeka sela.
I o Pratalima je sauvana legenda, koja kae da su potomci hajduka
Starine Novaka, njegova sina Grujice, i da su se iz hercegovakih Doljana
naselili u atar dananjeg sela Pratala.
Stanivukovii su se doselili iz Glamoa najprije u Jelainovce, a potom
preli u Stari Majdan, gdje je jedan iz ove porodice bio terzija, odakle su se
prije ustanka 1875. godine preselili u Krupu.
Vajagii su se doselili iz Popine u Stari Majdan, a odatle preli u Krupu,
po svoj prilici kada i Stanivukovii.
Preci Karana iz Mrkalja i Budimli Japre doselili su se iz Boboljusaka
potkraj XVIII stoljea. Karani su rod s velikim brojem porodica u itavom
Pounju. Prema jednom predanju Karani su sa Zmijanja, odakle su preli u
Boboljuske (kod Drvara), a prema drugom, oni su doli iz Crne Gore u Dal
maciju, gdje su neko vrijeme bili kod manastira Krupe, odakle su za gladnih
godina preli u Boboljuske.
Vojnovii su starosjedioci, odnosno davno su se doselili iz Mazina u
Lici. Sauvano je predanje da su porijeklom od Miloa Vojnovia, opjevanog
u narodnoj pjesmi.
Popovii i Srdii, koji su od jednog roda (porodica Gavre Popovia iz
Sanskog Mosta, Nikole Srdia iz Jelainovaca i druge porodice ovog roda),
doli su iz Dalmacije. Predanje veli da su od knez aNikole sa Grahova (crno
gorskog), koji je preao u Ravne kotare, odakle su se njegovi potomci ra
selili svukud, pa i u Podgrme.
kundrii su se u Lici zvali Bogunovii i rod su sa Kovaeviima, Bundalima, Cvjetianinima, a svi su se ranije, u Lici, zvali Bogunovii. Prema
prianjima Laze kundria, posljednjeg likog harambae, koji je hajdukovao 16 godina, kundrii su iz Hercegovine. Tamo su ubili bega, pobjegli i
naselili se u Bjelajsko polje. Hercegovaki Turci saznaju za njih, pa su morali
ponovo da bjee, ovaj put preko Grme-planine u kraj oko Palanke.170
Milunovii u Dugim Njivama 'su se ranije zvali Gak (Gakovii). Kada je
neki Milun Gak doselio iz Umievi Rijeke u Duge Njive, njegove potomke
prozvali su Milunoviima.
Basare u Petrovcu su ranije ivjeli kod Starog Majdana, odakle su se
oko 1855. godine odselili.
Majstorovii su od Starog Majdana, gdje su bili katolici, pa kada su se,
za turske vladavine, preselili u Krnju Jelu, preli su na pravoslavnu vjeru,
ali su ih i dalje zvali Maari.
Vei dio Muslimana doao je u ove krajeve iza austrijsko-turskog rata
16831699. godine, kada su Turci izgubili skoro svu Liku i jo neke dijelove
u Hrvatskoj. Neki su Muslimani tada ostali u Lici i preli na katoliku vjeru,
ali se vei dio doselio u Bosnu, pa i u sanski kraj.
Drugo vee naseljavanje Muslimana u ove krajeve je bilo iza tzv. Laudanova rata (1791.g.), kada su morali napustiti Kordun koji je Austrija
zauzela.
170
Bude Budisavljevi-prijedorski: ..Iz starog zaviaja, pripovijesti, Matica srpska knjiga
br. 45, Novi Sad, 1(914, str. 64.
Selo
Prije
1878. god.
rodova
kua
rodova
Hrustovo
58
Vrhpolje
39
14
kua
Nepoznato
porijeklo
Svega
rodova
kua
rodova
30
14
46
30
116
30
25
50
46
119
kua
Selo
Iz Like
rodova kua
Iz ostalih
Unutarnje
krajeva Bosne
seljenje
rodov;i kua
Hrustovo 7
58
31
Vrhpolje
39
16
Nepoznato
10
14
Svega
rodova kua
14
27
30
116
25
50
46
1191
173 Spisak je sainjen na osnovu grae prikupljene za Arheoloku kartu Bosne i Hercego
vine, Zemaljski muzej Sarajevo.
174 Nije u grai za Arheoloku kartu BIH. Podatke je dao Mirko Stani.
100
SANA I OKOLINA
u XIX i XX stoljeu
(do jula 1941. godine)
0 dogaajima i razvoju sanskog kraja u XIX i XX stoljeu ima dosta po
dataka u dokumentima, a i uzgrednih kazivanja mnogih autora u radovima
o drugim temama irih podruja. Pa ipak ni za jedan period u tim stoljeima,
zakljuno sa okupacijom zemlje 1941. godine, nema dovoljno ni dokumenata
ni podataka za potpunije praenje razvoja dogaaja u sanskom kraju, niti za
cjelovitiju rekonstrukciju njegovog privrednog, prosvjetnog i opteg ra
zvitka. Najvei broj dokumenata omoguuje tek da se u sklopu optih zbiva
nja na irim podrujima (Bosanska krajina, Bosna i Hercegovina i Jugosla
vija) tu i tamo spomenu neke pojedinosti vezane za sansko podruje. Moda
e dalja istraivanja u naim i inostranim arhivima omoguiti i potpunije
sagledavanje razvoja ovog kraja u XIX i XX stoljeu.
101
1 Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini u XIX veku, Vojnoistrijski institut JNA, Beograd,
1952. godine, str. 10.
Isto, str. 1216.
1
102
103
104
Karta Bosne i Srbije iz 1807. godine, dio sa rijekom Sanom Na karti su: Stari Majdan (Stari
Unidan), Kamengrad, Luci (jLuschi), Sanski Most (Sanska kupna uprija, moda most kod
Tornine?!), Tomina kula i dr. Raspored naselja i neki nazivi su pogreno dati. (Original u Be
kom ratnom arhivu, br. B III a 21/1).
stavio da ubire desetinu, sve do 1851. godine, kada im je data neka vrsta pen
zije kao nadoknada za oduzeto pravo ubiranja desetine i od njih organizovana
rezervna konjica.25
107
isto
108
a vojska kao mravinjak vrvi; no i to nae uivanje ne ispade dobro, jer Arnauti (neredovna vojska) zaoe po naim kuama pljakati, te i u nau kuu
upadoe dvojica... Nekolika odlina seljaka odu i prijave pai, te sreom
109 ustavi se pljakanje. Sjutradan porane, digne se Omer-paa s vojskom p re-
ko nai je sela (jer cesta nije bilo\ i odu u Krupu, gdje ga Krajinici Turci
doekaju i pobiju se, te tako i Krupe polovinu spali. Zatim ode paa u Bija ... 32
Hapenje i protjerivanje staromaj danskog kapetana Dervi-bega Ceria u
Filipolj, gdje je bio etiri godine, pruilo je priliku svim njegovim protivni
cima da mu opljakaju i unite njegovo veliko imanje. Kula, majdani, i sve
zgrade u Starom Majdanu i Brdarima bili su srueni, zapaljeni i uniteni,
a radnici protjerani. Jedna grupa Majdanaca zala je po okolnim selima da
ponovo utvruje koja je zemlja kapetanova, a koja nekog od njih. Osveta nad
kapetanom pro tegla se i na njegove kmetove, kojima su Maj danci govorili:
,,e ti je utija? (jer je kapetan imao utu kosu). Neka ti pomogne!33
Poslije etiri godine vrati se majdanski kapetan Dervi-beg iz progon
stva, ali sa jo veom vlau nego to ju je ranije imao. D. Marinkovi o tome
pie:
... Poslije etiri godine doe kapetan u veoj sili nego to je bio, i tada
jo ee poe tlaiti Majdance, koji mu bolji majdan nainie nego to je prvi
bio, jer je sve prvake pocjenio3i tako da su mu torbama novce donosili. No za
malo mo kapetanova traja, jer mu oduzee vlast iz ruke te poee suditi ta
kozvani museiimi, koji su se esto mjenjali.. ,35
Omer-paa je [18501852) sproveo novu podjelu Bosne i Hercegovine.
Ukinuo je raniju podjelu na sandake (live) i kadiluke i uveo podjelu na
kajmakamluke (okruja) i mudriluke (srezove). Bosna je postala ajalet sa 6
kajamakamluka: sarajevski, travniki, banjaluki, bihaki, zvomiki i novopazarski, a hercegovaki ajalet se dijelio na mostarski, trebinjski i plievaljski kajamakamluk. U bihakom kajmakamluku su mudirluci bili u Bi
hau, Novoselu ili Kulen-Vakuf u (sa Petrovcem i Uncem, tj. Drvarom), Ostrocu ili Cazinu, Krupi sa Buimom, Starom Majdanu, Prijedoru, Kozarcu, Dubici, Kljuu i Novom.36
Milan Karanovi pie da je Omer-paa Latas, da bi kaznio nepokorne
begove, premjestio sjedite novih kaza (u stvari mudirluka, jer se kaze for
miraju poslije Omer-pae, 1865. godine) iz Buima u Krupu, iz Ostroca u Ca
zin i iz Starog Majdana u Sanski Most, ali ne navodi za ov oizvor.37
Hazim abanovi kao sjedite tih mudriluka oznaava Ostroac ili Ca
zin, i Krupu sa Buimom, ali za staromaj danski mudirluk pie samo Sta
ri Majdan, ne spominjui njegovo seljenje u Sanski Most.38
Krupa i Cazin su tada postali sredite mudirluka, ali Sanski Most, najvjerovatnije, nije. Ni H. abanovi ne pie o tome. Naime, da se dogodio tako
krupan dogaaj: preseljenje mudirluka iz Starog Majdana u Sanski Most,
sigurno bi ga zabiljeio i Dionisije Marinkovi, a ni on o tome nita ne pie
u svojoj hronici. Konano, Stari Majdan je ostao sjedite turske kaze sve do
1878. godine do ulaska austrougarskih trupa u Bosnu i Hercegovinu,
odakle je nova administrativna jedinica srez kotar preselila u Sanski
Most tek 1881. godine.
Jula 1865. godine izvrena je nova podjela i od Bosne i Hercegovine for
mirana jedna provincija nazvana bosanski vilajet, koja je imala sedam sanda
ka ili liva: sarajevski, trvniki, bihaki, banjaluki, zvorniki (sa sjeditem u
Tuzli), novopazarski (sa sjeditem u Sjenici) i hercegovaki (sa sjeditem u
Mostaru). Na elu svakog sandaka stajao je kajmakam.39
32
110
ill
112
. ,
^ ,
,
,
.
MajdancKU :
ripodanoeuh
:
Tomo Budoeuh
:
:
:
- :
u
:
CuMuh
TlpujedopcKu :
:
doiuao
, 24. 1863. .
113
11
... Svi oni koji nisu bili muslimani bili su ovdje, kao ustalom svugdje,
oporezovani linim porezom, haraem i postae jadni kmetovi begova i aga,
koji su podijelili zemlju cijele Bosne. Nema potrebe da kaem da su obraenici
gotovo uvijek fanatici, i zato sudbina hriana posta vrlo alosna: naoe se
u bijedi, prisiljeni na sve vrste kuluka i privezani za tu zemlju... u
Tadanji majdanski muirluk, prema popisu iz 1845. godine, kako ga objav
ljuje Pasko Vasa-efendija, imao je 2.398 mukaraca Muslimana i 4.608 muka
raca hriana (Srba i Hrvata).1;; ene tada nisu popisivane. Ove broike treba
poveati za 10%, kako istie i Pasko Vasa-efendija, jer su skrivani tani podaci
da bi se koliko-toliko umanjile obaveze prema sultanu, pa bi priblino bilo
mukaraca Muslimana 2.637 i mukaraca hriana 5.068.16
18 Pasko Vasa-efendija: Bosna i Hercegovina za vrijeme misije Devdet-efendije, izd. Ve~
selin Maslea, Sarajevo, 1958. god.
18 Isto, str. 102.
14 Isto, str. 16.
15 Isto, str. 28.
16 Isto, str. 28.
I drugi dokumenti govore o tome da je popis bio netaan, da su porodice skrivale muke
lanove, bar neke, da bi smanjile svoie obaveze prema drava: Muslimani da ih manje ide u
vojsku,
a
hriani
da
bi
manje
bili
optereeni
raznim
porezima.
Prema
navodima
Paska
Vase-efendije,
bihaki
sandak,
koji
je
imao 10 kaza:
Biha, Novo
Selo
(Petrovac,
Kulen
Vakuf na
Unii, Prijedor, Novi, Duboica, Ostroac, Kruoa Majdan, Kozarac i Klju imao je 34.933 (odnosno
38.426 ako uveamo za 10%) Muslimana mukaraca, 49.261 (odnosno 54.187) mukaraca hriana i
328 (odnosno 360) inu?karaca Cigana, ukupno 84.522 (odnosno 92.973) mukarca. Prema popisu iz
1845.
godine,
u
itavom
bihakom
sandaku
jofc
nema
nijednog
Jevrejina.
Ako
brolu
mukog
stanovnitva
Bosanske
krajine,
odnosno
bihakog
sandaka,
dodamo
isto
toliko
enskog
sta
novnitva, proizilazi da je na ovom prostoru polovinom XTX stoljea ivljelo ukuono oko 185.000
stanovnika.
Prema
prvom
autrougarskom
popisu
stanovnitva,
objavljenom
1879.
godine,
ovo
isto podruie imalo je 176.716. stanovnika (Srba 89.256, Muslimana 82.305, Hrvata 5.078 i Jevreja
77 5 u Prijedoru, a 72 u Bihau).
114
115 (kotari).
do pada pod tursku vlast i grad koji se nalazio na lijevoj obali rijeke Sane kod
ua Zdene, iz kojeg se vremenom razvila varoica na objema obalama rijeke
Sane Sanski Most.
Izmeu bune 1858. i ustanka 1875. godine znatno se razvila i trgovina. O
tome svjedoi tefter trgovake kue Potogija iz Sarajeva, voen u vremenu
od 1850. do 1871. godine.22 U tom tefteru zapisana su imena brojnih trgovaca
Muslimana iz Bosne, meu kojima ima 29 trgovaca iz Starog Majdana: Dedo
Kurumovi, Hasan Kadi, Zakir Mei, Dedo H. Begi (Hadibegi), Hado
Mei, Muho H. Begi, Hasan Mauri, Ahmed Alagi, Husein Bajramovi, Akif
Paali, Ibrahim H. Muharemovi (Hadimuharemovi), H. Begin, Osmanbaa
Hai Terzi, Jusuf Bei H. Hasanov, Bekir Bei, Ibrahim Mula H. Mustafin,
Mehmed Mauni, Ibrahim Mauni, Abdija H. Omerov, Osman Agai, Ahmed
Islamovi, Hasanalemdara Corda sin, Memaga H. Jusufov, eo Harmandi,
Mustafa H. Begi Memiev, Abdulah ehi, Dedo Bajramovi, Hasan ari,
Mehmed Bisi i Husein H. Begin.23
U tom periodu bavili su se trgovinom i Srbi, koje spominje D. Marinkovi24
Lazo Zivkovi (1854. godine), Dionisije Marinkovi (1857), Jovo Kokanovi
(1858), Zori (1858), Pupi (1858), i Mii23 (1858). Godina u zagradi oznaava
godinu u kojoj ga kao trgovca prvi put spominje D. Marinkovi. Nije isklju
eno da su se bar neki od njih bavili trgovinom i koju godinu ranije. Jedino
je za D. Marinkovia tano navedena godina poetka rada u trgovini.
D. Marinkovi spominje i trgovca Muslimana Haana Kadia, koji je
naveden i u tefteru porodice Potogija. D. Marinkovi spominje i spahiju duanskog, po imenu Avdo Drpa.
U varoici Stari Majdan postojale su u XIX stoljeu kafane u kojima se
pekla kafa. Koliko je tada bilo tih kafana nije poznato, ali ih D. Marinkovi,
spominje u 1858. godini.26 Vjerovatno ih je bilo i u Sanskom Mostu, a i u nekim
veim selima u kojima su ivjeli Muslimani.
Prema istraivanju Milana Karanovia, terzije iz Starog Majdana proda
vale su robu u Bihau i okolini. Meutim, poslije nemira sredinom XIX sto
ljea, odnosno poslije pohoda Omer-pae Latasa kroz Bosansku krajinu, taj
promet je znatno opao. Uz druge razloge, sigurno je i to bio razlog, da su neke
zanatlije i trgovci iz Starog Majdana krajem XIX stoljea preli u Krupu, tu
se nastanili i otvorili radnje: Stefanovii (bili su najprije ekmeije pekari,
pa potom trgovci), Stanivukovii (terzije krojai), Vajagii, Vukovii, Popovii, Petrovii, Majkii, Rajevii (Ratkovii) i jo neki.27
GAVRO VUKOVI-KRAJINIK
iGavro Vukovi-Krajinik je nesumnjivo jedna od najnaajnijih linosti
meu Srbima, i ne samo Srbima, u Bosni i Hercegovini za vrijeme turske vla
davine, u poetku druge polovine XIX stoljea. Poslanik Bosne i Hercegovine,
u Patrijariji i Porti u Carigradu, potom sarajevski kodobaa (prvak, starje
ina) i, na kraju, pisac prvih knjiga o aktuelnom onovremenom ivotu u Bosni
i Hercegovini, roen je u selu Dabru, nedaleko od Sanskog Mosta.
Gavrin ed Teodor Vukovi je ivio u drugoj polovini XVIII stoljea
u selu Zdeni blizu Starog Majdana, kako pie Gavro Vukovi. Bio je dobar
22 Osman A. Sokolovi: Djelomian popis trgovaca -- Muslimana iz Bosne i Hercegovine
pod praj turske uprave, Novi behar, God. XV. br. 26, Sarajevo, 1943, godine, separat.
23
116
117
Gavro Vukovi: Robstvo u slobodi. . Srpska narodna zadruna tamparija, Novi Sad.
Ubrzo iza toga kesedije napadnu i na kuu Vukovia u Zdeni. Pri pukaranju pogine i etvrti sin Simo. Tada Teodor, s preostalih pet sinova: pirom,
Kostom, Gavrom, Mitom i Jakovom, i kerkom Milicom (Jeka se ve bila udala
u Stari Majdan za nekog elikovia), ostavi pune ambare, kue i imetak, pa
s onim to se moglo ponijeti napusti imanje i pree u Dalmaciju, u Skradin.
Tu se ubrzo rodi Teodorov deseti sin Filip, otac Gavre Vukovia-Krajinika.
Nekoliko godina iza Filipovog roenja vrati se Teodor u Bosnu, najprije
u selo Pei kod Grahova, a ubrzo potom u selo Dabar blizu Starog Majdana
(zbog ega su ga zvali Filip Dabranin).
U Dabru se Filipu rodi sin Gavro. Prema navodima Petra Koia, Gavro
se rodio 1830. godine,2 prema biljeci Milana Karanovia, 1829. godine3, dok
Gavro Vukovi kae, na sasluanju 1870. godine, da ima 44 godine, to znai
da je roen 1825. godine.
Kada je Gavri bilo 9 godina, odvede ga otac u Sarajevo da kod Sime Daskala (uitelja) ui kolu. Tu je bio neto vie od godinu dana, ali nita nije
uio, nego nosio djecu uiteljevu, prao basamake, istio avliju, prao sue i radio
druge poslove. Zato on pobjegne ocu u Dabar. Tih godina Filipu umre est
sinova i ker, a ostane u ivotu samo sin Gavro i druga ker.4
Gavro je ve bio mladi kada je itava porodica oko 1845. godine preselila
zapravo u Jezero kraj Brihaa, jer Srbui nisu mogli stanovati unutar gradskih
iz Dabra u Petrovac, gdje je Filip Vukovi-Dabranin pazar otvorio. Imali
su 8 terzija (avci kako ih naziva G. Vukovi), koji su robu (odjeu) krojili
odnosno ili.5 Bila je to znatna radionica odjee, uz trgovinu.
Gavro je od slugu koje su radile u pazaru (duanu) i u radionici nauio
itati i pisati, ali i iz trgovakih pisama koja je njegov otac dobijao iz raznih
gradova. Radio je u duanu, trgovao, i vie puta iao u Knin, Drni, ibenik,
Skradin, i druga mjesta. Petar Koi pie da je Gavro Vukovi pohaao neke
kole u Splitu, u kojima se naroito interesovao za uenje stranih jezika.
Gavro to u svojim knjigama ne spominje.
Skoro dvije godine, 185152, godine, bio je umrukdija (carinik) u Rai.
Kada se razbolio, vratio se ocu u Petrovac. im je ozdravio preao je u Biha,
zapravo u Jezero kraj Bihaa, jer Srbi nisu mogli stanovati unutar gradskih
zidina, gdje je kupio kuu. I u Bihau se bavio trgovinom. Trgovao je sa Senjom,
Trstom i Sarajevom. Putovao je esto u Senj, Novi, Rijeku, Trst, Be, Zagreb,
Karlovac, Brod, Gradiku, Kostajnicu i jo neka mjesta.
Tih godina njegov otac Filip Dobranin morao je, zbog svakodnevnih na
pada begova i njihovih zuluma, pobjei u Prijedor, gdje je, 1861. godine umro.
O Gavri Vukovi-Krajiniku, Petar Koi pie:
.. .EZDESETIH GODINA, pored mudrog i lukavog reformatora Osman-pae, vulgo7 Topal-pae, BIO JE GAVRO VUKOVI NAJVIENIJI I NAJ
POPULARNIJI JAVNI RADNIK U ONOVREMENOJ BOSNI I HERCEGOVI
NI. Gavrin suvremenik, estiti Osman-paa, razvio je iv i svestran rad, kao
nijedan vezir prije njega ni poslije njega na optem prosvjeivanju i kultur
nom i ekonomskom snaenju svoga vilajeta ... Razuzdani begovat, slomljen
radom nemilosrdnog Tahir-pae i Lianina Omer-pae,bio se gotovo sasvim
primirio za Topal-paina vakta. Zulumi se u manjoj mjeri javljaju, drumovi su
mirniji, hajduije nestaje . . . NAJSJAJNIJE DOBA BOSANSKE ISTORIJE
- Petar Koi: Sabrana djela, knjiga II, Svjetlost, Sarajevo, 19G7. godine, str. 295.
Milan Karanovi: Sanski Most i Stari Majdan, POLITIKA, 4. maja 1929. godine, str. 19.
4 Svi biografski podaci su uzeti iz radova Gavre Vukovia: Re Kraimka i Robstvo u
sJobodi. . . I i II sveska.
" Gavro Vukovi: Robstvo u slobodi, I sveska, str. 2126.
* Petar koi, n.d., str. 295.
7 Vulgo u narodu, narodski, prosto reeno.
3
118
POD TURCIMA BEZ SUMNJE JE VRIJEME VEZIROVANJA STAROG TOPAL-PASE I JAVNOG DJELOVANJA GAVRE VUKOVIA-KRAJIN1KA.
Gavro Vukovi, talentovan, za svoje vrijeme u dovoljnoj mjeri obrazovan i
spreman, uvijek voljan da pomogne gdje je trebalo pomoi, uinio je veliku
korist svom narodu. Bio je fin, ugledan, trezvene i okretne prirode, iva tempe
ramenta i borbena duha ,i sa velikom lakoom znao je iskoristiti svaku poli
tiku situaciju i svaku, iole povoljniju, priliku da koristi svojoj zemlji.
Pored velikog smisla za stvaran i smiljen rad, imao je Gavro Vukovi
Krajinik i neeg specijalno krajinikog u sebi, neeg delijskog, junakog,
poeetskog. Jahao je ata pod bogatim i sjajnim takumom da ga boljeg u ono
vrijeme nije jahao ni Turin ni Srbin u Butum Bosni i Hercegovini. Zbog tog
njegovog krajinikog saltaneta i ganiluka uno su ga napadali politiki pro
tivnici u onovremenim zagrebakim Narodnim novinama i novosadskom
Napretku. On im odgovara: U zdravlje estitog g. Osman-pae dobro znam da
sablju paem, dobra ata jaem, a dogata u povodu vodam; kome je drago nek
mu srce cvati, kome je mrsko nek preda se gledi... A za moj zlatni sat sa lan
cem, lagirane kundure, svilenu ogrlicu ,i za drugu lijepu obuku, kao bijele Pan
talone, rukavice to, moj drugi, Ijudesnici, kao to je Gavro, treba .. .8
Naslovna
strana
knjige
Gavre
Vukovia
jinika Re Krajinika, tampana 1866. godine.
Kra
Sabor umjesto 23 mjeseca trajao pet godina! Zato je Gavro morao ostati u
Carigradu sve do 19. avgusta 1863. godine. On je na Saboru branio interese
bosanskih pravoslavaca. Meutim, na Saboru je bilo najvie Grka (30 Grka, a
3 Srbina i Bugarina, iako je ,prema navodima Gavre Vukovia, bilo Grka
milion, a Srba i Bugara pet miliona), pa su grki prijedlozi usvajani. Kada je
od kue, od prijatelja, dobio vijesti o novim progonima Srba oko Petrovca od
obijesnog bega, odrao je 5. marta (20. februara prema starom kalendaru) 1859.
godine govor upoznavi Sabor s pojedinostima o stradanju Srba u Bosni. Sa
bor je njegov protest proslijedio Porti, a ona u Sarajevo veziru. U meuvreme
nu Gavro je 30. (17) marta 1859. godine odrao znaajan govor, kojim je na
roito optuio vladike (koje su najee bile grkog porijekla i nisu znale
na jezik) ,navodei brojne podatke o njihovom izrabljivanju naroda, dranju
svetenika u bukagijama, batinjanju svetenika, pljakanju naroda od episkoskopa, koji za spomen nisu nita ostavili u Bosni, a iz nje su odnijeli milione,
itd. Tada je dola lana obavijest od vezira da su Gavrine optube lane i da
je on buntovnik, pa ga je Sabor iskljuio sa zasjedanja. Trebalo je dosta muke
da ga Sabor, po naredbi sultana, ponovo povrati na zasjedanje i da mu se pri
zna da je poten i da je istinu govorio.
Za vrijeme boravka u Carigradu Gavro Vukovi je nastojao da pomogne
mnogima koji su bili dovedeni kao sunji u Carigrad. Davao je za njih garan
ciju i novac za njihovo izdravanje do konanog osloboenja. Spaavao je iz
tamnice ne samo Srbe ve i mnoge Muslimane, Bosance, kojih je, kako on pie,
u Carigradu u zatvoru uvijek bilo po nekoliko stotina. Na zavretku rada Sa
bora Gavro nije htio potpisati saborske odluke, jer je, pored ostalog, trebalo
da se za Patrijariju skupi duni porez od oko 10 miliona groa, odnosno po
6 groa na svaku muku glavu. Odbijajui tu odluku, Vukovi je govorio da
Patrijarija na Bosnu i Hercegovinu nije potroila nijednu paru, pa zato ni
narod te pokrajnine nije duan da joj plaa porez. Kasnije, kada je taj porez
ipak, naplaivan u Bosni i Hercegovini, po njegovom nagovoru, narod u bi
hakom i banjalukom sanaku nije htio dati ni groa!
Dok je Gavro Vukovi boravio u Carigradu, pravoslavci Bosne i Herce
govine su, prema ugovoru, bili duni da mu svakog mjeseca alju po 3.000 groa
kao poslaniku platu. Meutim, za prva 24 mjeseca on je dobio samo 9.768 groa,
a trebalo je da dobije 72.000 groa. Ni kasnije, u naredne tri godine ,nije do
bij ao platu, pa je morao stalno da se zaduuje. Otii iz Carigrada nije smio,
jer mu vlasti nisu dozvolile da napusti Sabor. Kasnije, kada se vratio u Bosnu
i Hercegovinu, radi naplate duga, a tada je to bio veliki novac, razrezan je
sav iznos na srpski narod u ovoj pokrajini. Taj novi porez nazvali su gavrija,
prema Gravri Vukoviu, koji je zbog naplate duga imao mnogo neprijatnih
asova, kako pie P. Koi.9 U majdanskoj nahiji naplatio 1.192 groa i 20
para, kako navodi G. Vukovi u knjizi Robstvo u slobodi.
Dok je boravo u Carigradu Gavro Vukovi je dobijao brojna pisma od
srpskopravoslavnih optina iz itave Bosne i Hercegovine.10 Zanimljivo je da ga
u mnogim pismima oslovljavaju sa Gospodar Gavro Vukovi... Takvu ti
tulu su neto ranije u Srbiji imale najvienije voe srpskog naroda: Karaore,
a potom Milo Obrenovi i njegov brat Jevrem.
I
kasnije, kada ivi i djeluje u Sarajevu, on dobija pisma adresovana na
Gospodar Gavri Vukoviu..., kako mu 6. decembra (23. novembra) 1866.
piu Srbi iz Banje Luke, 21. (8) decembral866. godine Srbi iz Bihaa, a 24. (11)
maja 1867 .godine Srbi iz Petrovca.11
s
u slobodi.
Hercegovine,
.
i
koja su mu
sa
Gospodar
poslale
Gavro
120
Isto.
Gavro Vukovi, n.d., I sveska, str. 47/8
14 Rianin pravoslavac, Srbin.
15 G. Vukovi, Re Krainika, Zemun, 1866, str. 99.
16 G. Vukovi. n.d., I sveska, str. 423.
17 Dr H. Kapidi: Zastava o Bosni i Hercegovini, I knj. Svjetlost, Saraievo, 1953. godine.
13
TI I GAVRO VUKOVI ... ili mlai bosanski trgovci kao Vaso Vidovi,
Jovo i Simo Bilbija, Spasoja Babi, itd .8 (podvukao BB).
Kako se tih godina Gavro Vukovi mnogo kretao po Bosni, vjeto kamu
flirajui svoju aktivnost trgovinom i razmjenom novca, tadanji vezir Safet-paa, bosanski valija, uhapsio ga je, s nekim njegovim saradnicima, februara
1870. godine, da bi sprijeio njegovu dalju aktivnost. Godinu dana kasnije iz
sarajevskog zatvora poslan je na robiju u Carigrad, odakle je prebaen naj
prije u Bejrut, pa u Akru. Iz Akre je uspio da vrlo brzo pobjegne u Rusiju,
a potom doe u Beograd.
O
hapenju Gavre Vukovia i njegovom progonstvu i bjekstvu iz ropstva
donosi tri vijesti i novosadska Zastava, koja ga je do tada bjesomuno na
padala. U broju 28 od 8. marta 1870. godine:
Stojan Uni javlja:
U Sarajevu je premetan stan Vukovia i uhapena19 su sva pismena koja
naoe; Vukovia samog uapsie u Bicu,n kamo je poslom otiao .. .21
Druga vijest o boravku G. Vukovia u zatvoru je kratka, dok broj 106
od 10. septembra 1871. godine donosi vijest o srenom bjekstvu G. Vukovia
iz progonstva i dolasku u Beograd:
.. .Iz druine arhimandrita Serafima Perovia, Gavro Vukovi koji je
u Bejrut u zatoenju odveden, sreno je utekao, i kao to se iz pouzdanih
izvora doznaje nahodi se ve u Beogradu, gdje ga je srpska vlada svojski pri
mila, i ne samo to ga je zatitila, ve mu se na svaki nain kao beguncu i
bratu Srbinu koji domovine nema u sluaju nude i rukopomo pruiti.. ,22
Kada je u ljeto 1875. godine izbio ustanak u Bosni i Hercegovini, prema
navodima Vase ubrilovia, Gavro Vukovi je sa Vaom Pelagiem odmah do
ao u Staru Gradiku, na granicu, jer su bili ranije o tome obavijeteni.23 Kasnije
nema nikakvih vijesti o vezama G. Vukovia s ustanicima. Istina, on je
ubrzo, ve novembra 1876. godine, u pedeset prvoj godini ivota ,umro u Beo
gradu. Da li je bolest sprijeila Gavru Vukovia da znaajnije uestvuje u
ovom ustanku, ili neto drugo, nije poznato. Ipak, Gavro Vukovi je doekao
poetak bosansko-hercegovakog ustanka. On ga je svojim drutvenim radom
(i objavljenim knjiicama) najavio, vjerujui da narod nee moi dugo trpjeti
zulume koji traju bez prestanka.
Gavro Vukovi je napisao etiri rada, ali mu je jedan izgubljen. Nije ni
objavljen, iako je najavljen u knjizi Robstvo u slobodi... gdje pie da se
rad sastoji od tri sveske, a tampane su samo dvije.
Najprije je objavio rad ,,RE KRAJINIKA, koji je tampao u Zemunu,
u tampariji I. K. Soprona, 1866. godine. Ovu knjigu potpisao je sa Gavro
Vukovi Krainik.
est godina kasnije, nakon bjekstva sa robije iz Akre, 1872. godine tampa
u Novom Sadu rad ROBSTVO U SLOBODI ili OGLEDALO PRAVDE U BO
SNI u dvije sveske, a najavljuje tri. Meutim, trea sveska nikada nije tam
pana. Knjige potpisuje sa Gavro Vukovi bjegunac, a u predgovoru Gavro
Vukovi stradalnik. Tek mnogo kasnije Petar Koi saoptava a je od uit i ja
Petra Mirkovia, upravitelja osnovne kole u Zenici ,dobio neobjavljeni ruko18
Vaso Cubrilovi: Bosanski ustanak 1875878, Srpska kraljevska akademija, Beograd.
1930, str. 66.
10 Znai da su pisma zaplijenjena.
20 G. Vukovi nije uhapen u Bihau, ve u Travniku. Vidi Robstvo u slobodi, II sveska,
str. 17.
21 Zastava u Bosni i Hercegovini, I knjiga, str. 289.
22 Isto, II knjiga, str. 73.
23 Vaso Cubrilovi, n.d., str. 76.
122
123
potvrdu ranijeg sultanovog fermana o batinskim povlasticama, da bi se sauuvali od sve eih nasrtaja begova na njih i pokuaja da ih pokmete. Delegati
Ratkovana su svratili u Beograd gdje ih je primio kneev doglavnik a potom
sam knez Mihajlo. Obojica su pitali Ratkovane da li poznaju Gavru Vuko
via i bi li im on mogao pomoi. Knez i njegov doglavnik odvrate Ratkovane
od daljeg puta u Carigrad, pa se ovi vrate kui. Stari Mili Vujinovi pria
Petru Koiu:
Ne prooe ni tri mjeseca iza njova puta u Biograd, a iz Sarajeva doe
aber u Ratkovo: Eto Topal-pae iz Sarajeva, sa dva tabora carskog askera, da
potvrdi ratkovsku pravu i da izda nove carske tapije.. .28
Mogue je da je knez Mihajlo obavijestio Gavru Vukovia u Sarajevu o
nevoljama Ratkovana ,a ovaj je preko Topal-pae, s kojim je tada bio u do
brim odnosima, kod sultana izborio potvrde starinskih povlastica koje su ui
vali Ratkovani na Zmijanju.
124
125
Prijedoru,
zapopio
se,
zatim
I
pored raznih nedaa koje su Muslimane trle u XIX stoljeu: bune raje
protiv begovata, progoni begovata od carskih vezira zbog protivljenja i bune
protiv sultana i njegovih reformi, naroito za vrijeme vezirovanja Omer-pae
Latasa, ipak je velik broj uz ime imao i naziv hadija. To znai da su ili na
had u Meku i Medinu. I D. Marinkovi u svojim zapisima spominje dvojicu
hadija u Starom Majdanu: Hadi-Dervi Omerhodi i Hadi-Dedo ari. U
spomenutom trgovakom tefteru porodice Potogija, meu 29 staromjadanskih
trgovaca, krajem turske vladavine, nalazi se i 8 s nazivom hadi.
Dok su katolici u rudarskim rejonima bili neko vrijeme povlateni, jer su
se oni jedini bavili vaenjem i taljenjem rude, kasnije su i oni doli u isti
nezavidan poloaj kao i pravoslavci nakon to je bunama i borbama i na ovim
podrujima bio smanjen interes za veu eksploataciju ruda.
Katolika upa je najprije imala sjedite u Kamengradu, kasnije je prese
ljena u Majdan, ali nedostaju podaci da li je to uinjeno odmah nakon ruenja
samostana (navodno 1530. godine), ili kada je izvreno preseljenje kamengra
skog kadiluka i ostalih turskih institucija u Majdan, krajem XVI stoljea, kada
su Turci obnovili vaenje i topljenje eljezne rudae. Ili, moda i neto kasnije.
Prema H. Kreevljakoviu, preseljenje katolike upe iz Kamengrada u Maj
dan izvreno je oko 1655. godine.1
Na podruju kamengradske, odnosno kasnije majdanske katolike upe,
1647. godine su bile 4 kapelice (crkvice): u Majdanu Svetog Ivana Krstitelja,
u Staroj Rijeci Svete Ane i Bijele nedjelje, i u Kamengradu (?) Svete
Katarine.2
Za vrijeme vizi taci je ove upe, koju je obavio biskup Ogrami 1672. go
dine, postojala je upna kua sa 2 redovnika, ali je ona bila prilino daleko
od spomenutih kapela. Tada je upu naseljavalo 4.200 katolika, koji su bili ko
vai, imali velike prihode i dobro su materijalno stajali, kako pie u knjizi
Bosnae argentinae.3 Ali, krajem XVII stoljea u ratovima i zbog emigrira
nja u Hrvatsku, nestala su ta dobra ovih rudara.
U izvjetaju De Vietri, i izvjetaju biskupa Delivia u 1708. i 1773. go
dini ne spominje se majdanska upa, niti kapele (crkvice), nego se navodi da
putujui svetenici obilaze upu.4 Jedan od njih, fra Matej Sei, spominje se
1741. godine. On je svoje misno odijelo uvao u selu Sasini. Biskup Dragievi
je imao misno odijelo u Gomionici i kriljevitoj 1776. godine ,gdje je pregle
dao upske registre (roenih, vjenanih, umrlih). Tada se smatralo da upa
ima samo 1.278 lanova, krajem XVIII stoljea,5 to ukazuje na to da je prije
toga bila velika seoba katolika rudara iz sanskog kraja u Hrvatsku.
Iz putopisa I. F. Jukia vidi se da je i 1842. godine u Sasini bio upnik
Godinu dana kasnije I. F. Juki pie da katolika ima u 15 sela staromaj danske
nahije.6
D.
Marinkovi u svojim zapisima spominje iza 1860. godine fra Lovru, iz
nekog sela blizu Starog Majdana, za kojeg kae da je mnogo doprinosio brat
skim odnosima izmeu Srba i Hrvata, koji su se, nakon bogosluenja, zajedniki
vesilili ,igrali i pjevali. Ali ubrzo doe novi fratar, koji je zabranio mijeanje
katolika sa pravoslavnim.7
Za vrijeme turske vladavine katolici nisu imali nijednu kolu na sanskom
podruiu.
Sjedite sanske katolike upe (ranije kamengradske, potom majdanske)
bilo je do 1884. godine u selu Sasini , kada je sjedite upe preseljeno u Sanski
1
Hamdija Kreevljakovi: Kamengrad, Nae starine, VI, Sarajevo, 1959. godine, str. 2123.
Conspectus historicus topographicus et statisticus provinciae ordinis fratrum minorum
Bosnae argentinae Anno 1935, Beograd, 1936. godine, tamparija Svjetlost, str. 11677.
3 Isto.
4 Isto.
5 Isto.
I. F. Juki, n.d., str. 90.
2
126
127
Sve ostale crkve toga doba, bolje reeno crkvice, jer su bile malene, gra
ene su od drveta ili opletene od epera. Nijedna nije sauvana do naeg
vremena.
Meu najstarije crkve napravljene od drveta ili opletene od epera spa
daju: crkva u Dugovai (1836. godine),15 druga crkva u Lipniku ,drvena (prije
1843. godine), i crkva u Hadrovcima. Kako su u to vrijeme (polovinom XIX
stoljea) bili popovi i u selima Tomini, Dabru i Majki-Japri,16 vjerovatno su i
tamo postojale manje crkvice ,ali se nisu sauvale. Prema navodu Gavre Vu
kovia u knjizi Re Krainika, crkva u Dabru je sagraena prije 1859. godi
ne. Njegov stric, pop Kota Vukovi, sluio je u Dabru, gdje je i umro
1834. godine.
U otroj Luci je do 1971. godine postojala crkva skrivena u umi izmeu
dva potoka. Prema predanju, sagraena je 1820. godine i tada je bila pokrivena
s bujadi i liem.Kasnije je etiri puta preraivana.
Drvene crkve sagraene su jo u Spahijskom Selu vie Inia u Devaru,17
pola sata hoda od Starog Majdana (1860. godine, spaljena 1875. godine), i u
Sanskom Mostu J1873. godine)18; kako je bila mala, sruena je i 1883. godine
sagraena nova.
Prvu kolu, u kojoj se uilo pisati i raunati i u kojoj su se, pored vjero
nauke, izuavali predmeti tadanjih osnovnih kola, osnovala je pravoslavna
crkvena optina u Starom Majdanu 1854. godine. Ona je radila i za austro
ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Uitelj u toj koli dugo je bio Dionisije
Marinkovi.
Staromaj danski kraj u osamnaestom vijeku dao je i istaknutog branitelja
pravoslavlja, koga su najprije Rumuni pa onda i Srbi proglasili za sveca. Rije
je o Visarionu araju.19
Visarion araj je roen 1714. godine u Majdanu (Starom Majdanu) ili
nekom oblinjem selu od oca Maksima i majke Marije. Bilo mu je ime Nikola.
Ve u osamnaestoj godini dospio je iz majdanskog kraja u Jerusalim. Tamo
se u lavri Svetoga Save, u blizini Jerusalima, zakaluerio i dobio ime Visarion.
Nakon zamonaenja vratio se u manastir Pakrac u Slavoniji, gdje je 7 godina
bio i za zasluge dobio in prezvitera. Tri godine kasnije, kada je imao 28 go
dina, opet je posjetio Jerusalim. Pri povratku je otiao u Erdelj, u Rumuniju,
da bi svojim propovijedima sprijeio prelazak Rumuna pravoslavaca na katoli
ku vjeru. Naime, tada je, polovinom XVIII stoljea, Katolika crkva svugdje,
uz pomo katolikih vladara, pa i u Rumuniji, vodila snanu akciju unijaenja,
tj. preobraanja pravoslavnih Rumuna u katolike.
Idui iz sela u selo, kaluera Visariona je svugdje doekivala masa ljudi
zvonjavom zvona i crkvenim obredima. Pri toj misiji njegov ugled je kod rumunskog naroda sve vie rastao. ivio je asketski, hranei se samo povrem.
U ataru Selite Visarion je otkrio izvor, pa su Rumuni tu podigli monaki hram
nazvan Skitul fola.
!i
128
Kada je iz Selita krenuo u Sibiu, da bi i tamonjim pravoslavnim Rumunima pomogao u borbi protiv Katolike crkve, Visariona su uhapsile katolike
vlasti i predale sudu. Na sudu se Visarion hrabro borio za svoje ubjeenje, pa
su ga iz nedovoljno obezbijeenog zatvora u nekoj kui prebacili u tvravu
Deva. Okovan je kao zloinac i prebaen u tzv. Gvozdenu tamnicu u Temivaru.
Ubrzo su ga odatle prebacili na ostrvo Rab u Dalmaciji, a potem odveli u zlo
glasnu tamnicu Kuftanj u Tirolu, gdje je poslije tekih muenja ubijen.
Koliko je majdanski kaluer Visarion bio cijenjen kod rumunskog naroda
zbog njegove uloge u borbi protiv katolike crkve, pokazuje najbolje podatak
da se uspomena na njega tako ivo odrala u Rumuniji da je tamonji Patrijarijski sabor 1957. godine, dvjesta godina iza njegove smrti, proglasio Visariona
za sveca. Kada je srpski patrijarh ovo saznao ,proglasio ga je i on srpskim
svecem.
129
130
Reformna i rada (carska zapovijed) od 2. oktobra 1975. godine ukinula je desetinsku etvr
tinu koja je uvedena pred izbijanje ustanka i opratala poreske dugove iz 1873. godine, izuzev
dugova bogatih i zakupnika. Reformni lerman (sultanov ukaz) od 12. decembra 1875. godine od
vojio
je
izvrnu
vlast
od
sudske,
najavio
pravednu
raspodjelu
poreza,
zabranio
policijskim
organima
da
uestvuju
u
ubiranju
poreza
i
ukinuo
angariju
(kuluk).
Proglaena
je
sloboda
vjere
i
dozvoljeno
da
i
nemuslimansko
stanovnitvo
moe
obavljati
inovnike
funkcije
u
dr
avi.
Iradom
od
11.
februara
1876.
godine
sultan
je
proglasio
potpunu
vjersku
slobodu,
ukir.uo
zakup
poreza,
naredio
da
se
dravna
zemlja
ustupi
siromanim
seljacima
i
izjednaio
hriane
i
muslimane
u
imovinskim
pravima.
Osnovana
je
i
posebna
komisija
za
sprovoenje
ove
irade.
itanje
ovih
reformnih
irada
izazvalo
je
nerede
Muslimana
u
skoro
svim
veim
mjestima,
a
svim ostalim dijelovima bosanskog vilajeta. To je, pored drugih uzroka, uticalo
na to da je ovaj ustanak u Bosni zahvatio samo bihaki sandak, vee dijelove
banjalukog sandaka i kaze Livno i Glamo travnikog sandaka.
Zanimljivo je sjeanje na jedan sukob staromajdanskih Turaka i sejlaka
iz Stare Rijeke, koje se ouvalo u Staroj Rijeci, a zabiljeeno je i u ljetopisu ove
katolike upe. U pribiljeci se navodi da su Turci iz Starog Majdana poruili
tadanjem fratru u Staroj Rijeci fra Rafi Cale da im spremi bogatu veeru.
On im je odgovorio da im je spremio dosta praha i olova. Turci ipak krenu u
Staru Rijeku. Fratar ih je sa seljanima doekao i potpraio tako da su se brzo
vratili u Majdan. Kada je to bilo, da li uz ustanak 1875/78. godine ili ranije,
nije zabiljeeno.
Borbe ustanka 1875. godine u Knepolju, oko Corkovae i Krupe, u predjelu
planine Risovac (dio Grme-planine kod sela Risovca) ,oko Unca i Grahova,
prvi uspjesi i prvi porazi pobunjenih seljaka, bili su jo dosta daleko i izvan
sanskog podruja, odnosno podalje od tadanje staromaj danske kaze.
U staromaj danskoj kazi vladalo je veliko uzbuenje, ali jo bez otvorenih
sukoba. Kajmekam i kadija, oba Amauti, bili su dobri ljudi, ali dugo nisu
mogli sprijeavati silnike. Krajem 1875. godine otiao je stari kajmekam, a do
ao je novi, Ibrahim-aga Biogradlija, koji je znatno raspirio strasti. Ginuli su
pojedini Srbi a da se nije znalo ko ih je ubio.24
Sredinom marta 1876. godine pojavili su se prvi ustanici u Grme-planini,
prema selima staromaj danske kaze, odakle su poeli uznemiravati okolno sta
novnitvo ,i Srbe i Muslimane.25 Vjerovatno su tada spaljeni begovski ardaci
u Jelainovcima, dok su bezi sa porodicama i pratnjom pobjegli u Stari Majdan
ili Sanski Most. Slino se dogodilo i u nekim drugim selima. Tada dolazi i do
bjeanja srpskog stanovnitva iz mnogih podgrmekih sela u Grme-planinu.
Prema usmenom predan ju, Majkijaprani su izbjegli u Grme i logoro vali na
mjestu koje se i danas zove Zbjeg (vie Lukia), Jelainovani su imali zbjeg
u umi iznad sela, povie Mrinih kua, a Dabrani nedaleko od njih iznad
mjesta zvanog Poljanci. Zbjegovi su bili i u Cmovodi, a vjerovatno i na mno
gim drugim mjestima.2
Trideset prvog marta 1876. godine u Starom Majdanu odreeno je dokle
u okolinu mjesta mogu Srbi ii. Majdanski prvaci, Muslimani, tada su saoptili
da su svi sultanovi zakoni baeni pod noge, a da e vaiti samo ono to oni
odlue!27
Turske jedinice su esto prodirale u podgrmeka sela, pa i u Grme-planinu,
a jednom prilikom su napale i dabarski logor u umi.28
Grupa od 14 Srba iz Starog Majdana izbjegla je 1. aprila 1876. godine u
umu i pridruila se ustanicima. Dan kasnije ubijeni su majdanski pop i njegov
pratilac, a istog dana je i staromaj danski uitelj Dinonisije Marinkovi, s dvo
jicom seljaka iz Suvae, izbjegao u umu.21
Poslije dolaska u Grme, u zbjegove, Dionisije Marinkovi je po nalogu ne
kih starjeina poeo da popisuje izbjegli narod.3
Prva znaajnija borba ustanika s turskim jedinicama u podruju Grmea
bila je 7. aprila 1876. godine na Radanovom polju, gdje je bilo dosta mrtvih i
ranjenih na obje strane.31
24
25
28
27
Memoarska graa sanskih sela prikupljena za ovu hroniku. D. Marinkovi, n.d., str. 139.
2*
29
30
11
isto.
132
Tih dana voene su borbe izmeu ustanika (raje) i turskih jedinica kod
Modre (Lipnika), Rujike, Jasenice i Dubovika. Baibozuke ete su u tim bor
bama imale velike gubitke. Tada su spaljena neka muslimanska sela.32
Ustanike jedinice sainjavale su ete Riste Dukia, popa Karana, Jove
Gaka i Trive Amelice. One su se borile s manjim turskim odredima. Za to
vrijeme Turci su u Bihau, Bihakoj krajini i susjednim sandacima skupljali
vojsku da bi unitili ustanike odrede na Grmeu i tako sprijeile irenje usta
nka na druge krajeve, prije svega na Zmijanju. Pod komandom Vejsil-bega
krenule su turske jedinice 9. aprila prema podgmekim selima izmeu Krupe
Prijedora, Kozarca i Starog Majdana prema podgrmekim selima izmeu Krupe
i Starog Majdana, dok su mu u pomo preko Petrovca dolazile travnike ete
(samo od Travnika 5.000 ljudi). Nadmonija turska vojska i baibozuci su kod
sela Suva je, nedaleko od Krupe, potukli ustanike33 i slomili ustanak oko Krupe
i Starog Majdana. Zatim su prokrstarili Grme-planinu i prodrle do Petrovca.
Tada se eta Trive Amelice povukla do Crnih potoka kod Goluba Babia, eta
popa Karana se krae vrijeme zadrala u Grmeu, u predjelu Risovca, dok se
eta Riste Dukia rasturila.34
Ustanici koji se nisu povukli s ovog podruja ostali su u Grme-planini.
Tamo je bilo mnogo zbjegova, pa je prvi zadatak bio da se pod zatitom boraca
to vie nejai prebace u Hrvatsku. Zbog toga je i Golub Babi slao manje
odrede u Grme-planinu. Tada je veliki broj podgrmekih porodica prebaen
u Baniju i Kordun ,a jedan dio preko Resanovae, pored Glamoa i Grahova,
ak u Dalmaciju i Liku.
Samo to su se turske jedinice i baibozuci povukli s grmekog i petrovakog poprita, dolazi do novog poleta ustanka. Ovoga puta borbe su voene na
gerilski (partizanski) nain. Oko 22. juna 1876. godine sa Brezovae u Baniji
dolazi u Grme-planinu .eta od 300 ustanika pod komandom Sime Davidovia.
On odmah poziva Goluba Babia da zajedniki udare na Sanicu i Skucani Va
kuf. G. Babi alje na Grme etee popa oke Karana, Trive Amelice i Vida
Milanovia. Sa oko 1.300 boraca oni 9. jula 1876. godine napadnu na Sanicu,
potuku Turke, doepaju se velikog plijena i spale naselje.
Tako jake ustanike snage, kojima su se pridruili i mnogi borci iz sela
staromaj danske kaze, nakon velike pobjede u dolini Sanice, napale su 13. jula
1876. godine Skucani Vakuf, nakon petoasovne borbe zauzele ga i produile
gonjenje turskih jedinica (redife) prema Starom Majdanu i Sanskom Mostu.
Tada su ustanici zauzeli i spalili 18 sela, meu kojima Modru, irkie, Goricu,
Vrue, Hotiraj, Gornji i Donji Kamengrad i Husimovce.35 Kako je uvee poela
padati jaka kia, umorni borci su prestali s gonjenjem protivnika i u toku noi
napustili ostingute linije i vratili se ka Grme-planini.
Ponovno rasplamsavanje ustanka u podruju Grme-planine uzbuni cijelu
Krajinu. Travnik opet uputi odred jaine 4.000 ljudi, dok pukovnik Vejsil-beg
iz Bihaa prvi stie na poprite s bataljonom redovne vojske i 4.000 baibozuka.
Obje vojske, bihaka i travnika, sjedine se i na Luakom polju pod Grme-planinom napadnu na ustanike ete, potuku ih i ponu potiskivati preko pla5!
Vaso
Cubrilovi,
Bosanski
ustanak
18751878,
izdanje
Srpske
kraljevske
akademije,
Beo
U
skoro
svim
ondanjim
dokumentima
i
ustanika
i
Turske,
i
Austro-Ugarske,
pobu
njena raja ustanici nazivani su ustaama. To ime za njih zadrali su i svi pisci koji, su do
1341.
godine
obraivali
ovaj
ustanak.
Ime
ustae
imali
su
i
pobunjeni
begovi
iz
sredine
XIX
stoljea, a tako su nazivani i Muslimani koji su se 1878. godine odupirali austrougarskoj oku
paciji Bosne i Hercegovine. Naime, naziv ustae davan je svakom onom koji se pobunio i ustao
(otud ustaa, ustae-! protiv vlasti. Ustaama su zvali pobunjenu raju i u ranijim bunama, kao,
na primjer, u doljanskoj buni iz 1858. godine. Meutim, kada su frankovci prisvojili to ime i
pod
njim
poinili
velike
zloine
u
drugom
svjetskom
ratu,
izbjegava
se
nazivanje
ustanika
iz
bune 1858. i ustanka 1875/78. godine tim imenom.
133
85
nine i goniti sve do Crnih Potoka.36 Tada su Turci uspjeli da ustanike sabiju
na malo podruje oko Crnih Potoka, ali ih nisu unitili. Poslije te borbe mnogi
borci iz sanskog kraja i podgrmekih sela, koji su bili u etama Trive Amelice,
popa oke Karana ,popa Vajana Kovaevia i jo nekih, uestvovali su tada
u brojnim borbama voenim tog ljeta oko Grahova, Glamoa i Livna.
Prema sauvanim dokumentima ustanici su najprije vodili pregovore s Mu
slimanima, prvih dana jula 1876. godine, na Luikom i Radanovom polju, pa
tek onda izvrili napad na Sanicu, a potom na Skucani Vakuf i druga sela.37
Prema usmenom predanju, preko 200 seljaka iz sanskog kraja uestvovalo
je u ovom ustanku. Zna se da je postojala i Dabarsko-eminovaka eta, u kojoj
su Dabrani imali svoj vod, a i Eminovani svoj. Svaka eta je imala po dva
voda, vod po tri desetine sa po deset ljudi. Rukovodioci Dabarskog voda bili
su Jovo Milivoja, zvani Zovika, i neki Paajlija, kojem su ime zaboravili.38 I
Eminovani (danas Bosanski Milanovac) sjeaju se da su u borbi bila 24 nji
hova seljaka.39 Iz Koprivne je bilo u ustanku 17 boraca40, iz Jelainovaca 11
boraca41, iz Podvidae 10 boraca12, iz Marina 15 boraca43, iz Starog Majdana 15
boraca44, itd. Meu ustanicima je bilo i nekoliko Hrvata, meu kojima i jedan
iz Stare Rijeke45. Zna se da je u borbama uestvovala i hrabrou se veoma is
ticala Jela Dobrijevi iz Usoraca, koja vjerovatno nije bila jedina ena u tom
ustanku.
Jedan od istaknutih boraca u ovom ustanku je bio i Peko Zivkovi, voj
voda, o kome je pisao i zagrebaki dnevnik Obzor. Njegov dopisnik je javio
da je vojvoda Peko Zivkovi sa svojih 2.000 boraca kod Suhopolja potukao tur
sku vojsku od nekoliko hiljada baibozuka koje je predvodio miralaj. Vojvoda
Peko Zivkovi je roen u selu Podlug, a nakon okupacije 1878. godine, dose
lio je u Sanski Most, u ariju na desnoj obali rijeke, gdje je ivio do smrti.48
Prema usmenom kazivanju sadanjih stanovnika sanskog kraja, u usta :u
su uestvovali seljaci iz.25 sela i nekoliko boraca iz Starog Majdana i Sanskog
86
iz
Dabra:
Stevan
Braji,
Boo
i
Stojan
Brankovic,
Ii:ja,
i Nikola Ili, Petar i Vuen Kondi, Mile, Gajo, Gliso,
Tanasije,
Todor
i
Zele
Milinkovi,
Petar
Ferii,
uran
Milan Karanovi: Sanski Most i Stari Majdan, Politika, 4. maja 1929. godine, str. 19.
135
47
Memoarska' graa sanskih sela prikupljena za ovu hroniku. Prema usmenom preanju
koje
se
cdralo
cio danas, borci u ustanikim jedinicama bili su iz sela: Donjeg i Gornjeg
Dabra (27 boraca), Eminovaca (20), Koprivne (17), Marina (15), Starog Majdana (15), Jelainovaca
(11),
Podvidae
(10),
Lukavica
(7),
Predojevia
Glavice
Potkraja
(7),
Kozina
(6),
Hadrovaca
(4), po 3 borca iz Batkovaa, Usoraca, Brdara i Suhae, po dva iz Podluga, Zdene, Husimovaca,
Slatine
i
Halilovaca
i
po
jedan
iz
Sanskog
Mosta,
Pratala,
eovae,
Lipnika,
Krkojevaca,
:Stare Rijeke i Dzevara ukupno 168.
Za neka sela nismo uspjeli dobiiti podatke, a neka su navela da je bilo jo boraca, tako*
da je u ustanku najvjerovatnije uestvovalo oko 200 boraca iz sanskih sela.
48 D. Marinkovi, n.d., str. 142.
4* Isto.
50 Isto, str. 141143.
Memoarska graa sanskih sela prikupljena za ovu hroniku.
51 M. Ekmei, n.d. str. 310.
Bune i ustanci . . . . str. 143144.
52
53
54
55
S8
<7
RAZVITAK, asopis, vlasnik i izdava Petar Koi, Banja Luka, 1. januar 1910.
M. Ekmei, n.d., str. 326327.
Isto, str. 337340.
Isto, str. 337338.
V. Cubrilovi, Bosanski ustanak 18751878, str. 32$326.
Isto. str. 326.
136
137
Fovijest
okupacije
Bosne
Hercegovine
1878,
Matica
hrvatska,
Za
Peigrada, dok se Velika Kladua predala tek 20. oktobra 1878. godine.60 Bor
bama u Krajini zavrena je okupacija Bosne i Hercegovine od austrougarskih
trupa i slomljen otpor Muslimana.
Nakon zauzea Kljua, 8. septembra, uslijedilo je zauzimanje, bez borbe,
Sanskog Mosta, Starog Majdana i Kamengrada.67
Iako su austrougarske trupe bez borbe zauzele Banju Luku jo 31. jula
1878. godine,68 pobunjeni Muslimani pod vodstvom Hasan-bega ekia upali su
u nju 14. avgusta i napali utaborene vojnike, posadu u tvravi Katel i vojnu
bolnicu. Dolaskom novih austrougarskih pojaanja s pravca Bosanske Gradi
ke, pobunjenici su se povukli iz grada u oblinje planine. Hasan-beg eki
je tada komandovao s 23.000 ustanika, od kojih je u toj borbi palo do 100.
Okupacione trupe imale su 46 mrtvih, 117 ranjenih i 8 zarobljenih.69
Za vrijeme borbi za Biha dolo je do sukoba izmeu pobunjenih begova
i raje, to je znatno ugrozilo odbranu Bihaa i doprinijelo da austrougarske
trupe bre zauzmu grad. Zbog nasilja pobunjenih begova nad rajom, dolo je
do pobune raje, koja se sukobila s vojskom krajikih begova na Grme-pla
nini.70 Pojedinosti o tom krvavom sukobu nisu poznate.
87
88
71
Statistika mjesta i puanstva Bosne i Hercegovine, 16. juni 1870, Sarajevo 1880. godine,
Isio.
str. 3.
3
Kako
stanovnitvo
nije
popisivano
prema
nacionalnosti
ve
prema
vjeroispovijesti
(grkoistonjaci
pravoslavni,
rimokatolici
i
muslimani),
u
ovom
procentu
su
pored
Hrvata
obu
hvaeni
i
stanovnici
drugih
nacionalnosti
rimokatolike
vjeroispovjesti
ukoliko
ih
je
bilo
(i*
novnitvo okupacionog aparata je dovoeno iz eke, Slovake, Poljske, Austrije itd.).
138
kua
stanova
mukih
enskih
svega
muslimana
grkoistonjaka
rimokatolika
Kotar (srez) SANSKI MOST prema popisu od 16. juna 1879. godine:
selo 3
10
1. Aliii selo 12
26
Batkovac
2. Batkovac
9
Tisova
26
3. Bonjaci
31
4. Brdari
5. Brievo
23
6. Budimli (Japra) 50
56
aplje
7. aplje
16
Luani
8. Dabar
149
Dabar
Humci
14
36
9. Devar
10. Duga Njiva
17
10
11. edovaa
32
12. Eminovci
31
13. Fajtovci
41
14. Grdanovci
13
15. Hadrovci
Doci
U
9
Hairadin
16. Hotiraj
ITotiraj
12
Okre
15
4
Staza
15
Vrue
66
17. Jelainovci
ele
10
18. Johovica
28
Johovica
22
Demievci
26
Husimovci
19. Kamengrad
45
Kamengrad
16
Kra
73
20. Kijevo
75
21. Kljevci
39
22. Koprivna
20
23. Kozin
24. Kruhari
68
61
25. Lipnik
23
26. Lukavice
11
25
32
80
34
55
66
135
49
13
17
122
9
26
38
21
50
66
25
82
112
87
161
220
16
64
112
71
125
196
41
146
224
158
286
416
84
4
169
346
146
140
154
117
70
41
17
58
38
96
24
53
18
149
14
39
17
10
32
31
41
13
11
9
486
57
127
58
30
117
104
132
46
44
22
388
43
103
52
28
99
75
104
35
30
23
874
100
230
110
58
216
179
236
81
74
45
40
74
45
874
100
205
110
58
216
139
236
81
25
12
15
4
15
66
10
47
62
13
34
208
32
37
55
7
36
199
25
84
117
20
70
407
57
84
117
20
70
407
57
29
22
26
98
76
84
72
54
83
170
130
167
130
89
170
78
45
16
91
75
40
20
68
61
25
130
74
257
279
178
74
250
214
88
128
54
229
194
170
54
218
190
53
28
128
486
473
348
128
468
404
141
258
128
311
87
8
84
363
340
128
320
404
54
91
23
148
demat-opina
87
emat-opina
selo 3
27. Luci
ii
28. Luci Palanka
ii
29. Luci Tukbobija i i
30. Majdan Novi
ii
31. Majdan Stari grad
32. Majki Japra
selo
33. Marinovii
ii
34. Miljevci
ii
Cirkii
ii
35. Modra
Modra
ii
Turnici
a
36. Mrkalji
ii
37. Naprelje
ii
38. Nitavci
ii
39. Otra Luka
a
40. Ovanjska
a
41. Pobrije
a
42. Podlog
a
43. Podvidaa
ii
43. Rasavci
ii
45. Rijeka Stara
Ada
ii
Motanica
ii
Rijeka Stara
ii
Zegalovac
ii
46. Ruika Mala
ii
47. Sanski Most
Krkojevci
ii
trg.
S. Most
48. Sasina
selo
49. Skrljevita
ii
50. Slatina
51. Suvaa
ii
52. ehovci
ii
53. Tomina
Ilida
ii
Tomina
ii
54. Trnova
ii
55. Usorci
Kestenar
ii
Usorci
ii
56. Vakuf Skucani
Gorica
ii
Vakuf Sk.
ii
57. Zdena
ii
58. Zecovi
ii
59. Zenkovii
ii
60. Hazii (Hadii) ii
61. Hrustovo
ii
62. Kozica
a
63. Tramonja
ti
64. Vrhpolje
li
Ukupno 85 naselja:
48
84
26
9
280
92
20
48
13
48
84
26
10
289
92
20
48
14
137
297
93
22
746
319
58
150
30
119
249
80
14
627
279
44
105
27
256
546
173
36
1.373
598
102
255
57
45
21
17
51
13
49
18
27
16
36
88
45
27
17
50
13
50
18
46
16
36
88
141
88
45
125
53
161
44
100
45
133
306
98
69
37
98
40
141
45
96
46
107
227
239
157
82
223
93
302
89
196
91
240
533
4
8
47
11
52
4
9
48
8
70
7
27
144
26
225
3
21
132
18
185
10
48
276
44
410
U
145
93
20
28
20
42
11
194
75
24
28
20
60
34
416
307
100
91
66
158
40
368
285
88
65
49
138
74
784
592
188
156
115
296
26
72
55
26
93
74
101
270
205
81
227
168
182
497
373
126
293
17
36
17
36
57
130
47
119
104
249
21
77
28
31
12
26
72
89
88
60
21
75
33
33
12
66
83
89
88
82
60
243
93
104
50
144
215
508
437
222
46
166
89
84
31
127
183
420
390
200
106
409
182
188
81
271
398
928
827
422
3.423
3.654 11.811
9.866 21.677
47
22
209
524
173
8
384
598
102
203
989
-52
57
239
102
10
223
55
72
13
93
289
193
3
91
240
533
10
28
89
10
48
276
44
410
554
74
224
154
156
115
34
6
592
188
108
182
371
80
104
249
90
404
48
130
81
16
5
134
58
271
398
928
822
6.880 13.079
1.718
422
140
Vidi napomenu 3.
Isto.
P.
S.
Ivanevi
u
lanku
Sanski
Most
sa
okolicom,
objavljenom
u
Bosanskoj
vili'*
1892. godine,
pie
da
je preseljenje kotara iz Starog
Majdana u Sanski Most bilo 1878. go
dine.
Meutim,
u
zvaninom
statistikom
godinjaku
Bosanski
glasnik
(Bosnischer
Bote)
za
1914. godinu, str. 438, pie da je Stari Majdan bio srez do 1881. godine, kada je preseljen
tu Sanski Most.
6
P.
S.
Ivanevi,
na
primjer,
u
lanku
Selo
Luci
Palanka
u
kotaru
Sanskog
Mosta,
izmeu ostalog pie: Luci Palanka pripadala je u XV stoljeu upi Mlin ili Mren s glavnun
gradom
Mren.
U
dananjoj
Luci
Palanki
bio
je
17.
jula
1392.
Bosanski
kralj
Stjepan
Da
bia . . B o s a n s k a
vila br. 21 i 22, novembar 1890, str. 338. Autor pod Luci Palankom najvjerovatnije
podrazumijeva
grad
Luac,
jer
1392.
godine
Luci
Palanka
nije
postojala,
ve
samo
grad
Luci.
Luci
Palanka
je
nastala
tek
polovinom
XIX
stoljea,
a
ime
je
dobila
po
utvrdi
palanci,
i
po
susjednom,
vanijem,
mjestu
Li/cima,
koje
se
odralo
pod
tim
srednjovje
kovnim nazivom sve do kraja XIX stoljea.
7 Statistika mjesta i iteljstva BiH, 1. maja 1885, Sarajevo, 1886. godine, str. 103117.
5
141
142
143
demat Rijeku Staru sa selima: Ada, Batkovci, Brievo (Motanica, Varcarevo), Marinovii (Marinovii Donji i Marinovii Gornji) Motanica, Novi Maj
dan, Ovanjska Rijeka Stara (Rijeka Stara i Runjevica), Tisova (Tisova Donja
i Tisova Gornja) i egalovac;
demat Rujiku Malu sa selima: Cele (Gavran, Gradina i Lug), Halilovci
(Brdo, Halilovci Srpski, Halilovci Turski, Kolita, Kovica i Potok), Japra Budimli (Antonia Brdo, Baje, Ilida, Japra Budimli, Japra Krajika, Pusta
Njiva, Slatina Potok, Somovita i Zeevo), Johovica (akovo Brdo, Johovica,
Podgaj i Vrebevina) i Rujika Mala (Brdo, Crni Vrh, Digarice, Osjedak, Podgaj, Suvanac i umari).
Prema tom popisu, sanski kotar je tada imao jednu gradsku opinu, jednu
opinu trgovite, 12 demata (seoskih opina), odnosno jedan grad, jedno trgo
vite i 83 sela. Optina trgovita u Starom Majdanu i demati na podruju te
ispostave bili su direktno vezani na ispostavu pa preko nje na srez, dok su
gradska optina (Sanski Most) i svi ostali demati bili vezani direktno na srez.
Ovaj popis je dao slijedeu sliku stanovnihtva: kua 5.095 (nastanjenih
4.970 i nenastanjenih 125), stanova 5.100, ukupno stanovnika 32.292 (porast za
24%) od toga mukaraca 17.232 (porast za 21%) i enskih 15.060 (porast za 27/o).
Od ukupnog broja stanovnika Srba je bilo 20.032 (62%), Muslimana 8.753 (27%),
Hrvata14 3.468 (10,7/), 38 Jevreja i 1 evangelist (nepoznate nacionalnosti). Ta
danja socijalna struktura je bila ovakva:
Glava obitelji Srodnici
Vlasnika
Svega
62
348
410
Slobodni zemljodelci
1.374
7.380
8.754
Kmetovi
2.846
15.682
18.528
2.203
2.514
226
359
133
Vidi napomenu 3.
Vidi napomenu 12.
144
2130
preko 30 g.
Svega
Srba
mu.
en.
svega
237
105
342
145
48
193
260
37
297
642
190
832
Muslimana
mu.
en.
svega
74
3
77
64
3
67
76
1
77
214
7
221
Hrvata20
mu.
en.
svega
110
31
141
59
20
79
104
30
134
273
81
354
Ostalih
mu.
en.
svega
2
5
7
5
5
10
8
5
13
15
15
30
567
349
521
1.437
Ukupno
11
Prema
vojislavu
Bogieviu
u
Sanskom
Mostu
je
postojala
gradska
kola
1862.
godine,
dakle
jo
za
turske
vladavine
ovim
krajevima.
Meutim,
on
ne
navodi
izvore
za
ovu
tvrdnju.
Sanski Most tada nije bio grad. Sjedite mudirluka je bilo u Starom Majdanu i tamo je posto
jala
srpskopravoslavna
kola
koju
su
pohaala
i
neka
djeca
Muslimana
i
Hrvata
iz
Sanskog
Mosta,
to
vjerovatno
ne
bi
bio
sluaj
da
je
i
u
Sanskom
Mostu
postojala
kola.
Vojislav
Bogievi,
Istorija
razvitka
osnovnih
kola
u
BiH
od
1463ISIS,
Zavod
za
izdavanje
udbe
nika, Sarajevo, 1965. godine, str. 65.
Prema
Mitru
Papiu
dravne
osnovne
kole
u
Sanskom
Mostu
i
Starom
Majdanu
otvo
rene su 1,836. godine,, dakle za austrougarske vladavine a ne turske. kolstvo u Bosni i Herce
govini za vrijeme austrougarske okupacije (18781918), Sarajevo, 1972, str. 46.
17 Bosanski glasnik za 1895. godinu.
145
Bosne
Hercegovine,
10.
oktobra
1910.
godine,
Sarajevo,
1912.
Srba
Muslimana
9
2
11
mu.
en.
2
2
5
1
14
svega
mu.
en.
mu.
en.
svega
Ukupno
3
4
Svega
svega
Ostalih
preko 30 g.
3
2
5
mu.
en.
svega
Hrvata21
2130
10
14
29
Muslimana
Hrvata22
mu.
en.
3.625
1.696
3.810
1.949
3.507
2.588
svega
7.435
3.645
6.095
8.347
17.175
mu.
en.
1.584
1.592
811
829
svega
3.176
1.640
708
mu.
en.
svega
Ostalih
Ukupno
mu.
en.
svega
8.828
1.473
3.868
1.101
2.574
7.390
264
402
599
1.571
504
1.630
666
1.103
3.201
3
2
12.046
5.951
9.774
724
1.432
3.522
27.771
146
Srodnici
zemljoposjednika sa kmetovima
zemljoposjednici bez kmetova
slobodni seljaci
kmeotvi
14
6
623
2.204
82
15
3.447
11.964
96
21
4.070
14.168
Muslimana:
zemljoposjednika sa kmetovima
zemljoposjednika bez kmetova
slobodni seljaci
kmetovi
255
65
1.211
28
1.131
206
5.943
136
1.386
271
7.054
164
Hrvata2*:
zemljoposjednika sa kmetovima
zemljoposjednika bez kmetova
slobodni seljaci
kmetovi
4
3
284
144
26
6
1.556
677
30
9
1.840
821
Svega lanova
domainstva
Srba:
seoske opine:
Dabar (1.824 stanovnika),
Eminovci sa kneijama (selima): Bonjaci (329), Eminovci (529) i Grdanov
ci (467 stanovnika),
Jelainovci (860),
Kamengrad sa selima: edovaa (181), Donji Kamengrad (1.305) i Gornji
Kamengrad (757 stanovnika),
Kljevci (1.600),
Kozica sa selima: Kozica (1.328), Podovi (293) i Tramonja (1.132),
Lipnik (790),
Luci Palanka sa selima: Luci Palanka (1.233), Miljevci (529) i Tukbobija
(882 stanovnika),
Majki Japra sa selima: Majki Japra (1.265) i Mutii (88 stanovnika),
Pobreje sa selima: Krkojevci (133), Pobreje (236), Podlug (168) i Zdena
(236 stanovnika),
Sasina sa selima: Kruhari (702), Sasina (944), ehovci (564), krljevita
(407), Trnova (615) i Usorci (484),
Skucani Vakuf sa selima: Gorica (216), Naprelje (483) i Skucani Vakuf (788),
Tomina sa selima: aplje (640), Ilida (372), Kijevo (839), Luani (209) i
Tomina (844),
Brdari sa selima: Brdari (316), Divar (375) i Suvaa (313),
Budimli Japra sa selima: Budimli Japra (715), Cele (146), Duge Njive
(113), Halilovci (292),
Mala Rujika sa selima: Jovica (287) i Mala Rujika (641),
Modra sa selima: irkii (119), Fajtovci (370), Kalenderi (88), Lukavice (434)
i Modra (364),
Mrkalji sa selima: Hadrovci (166), Kozin (242) i Mrkalji (273),
Podivaa (487),
Rasavci sa selima: Aliii (148), Kestenjar (163), Koprivna (467), Nitavci
(108), Otra Luka (492), Rasavci (887), i Zecovi (387),
Slatina sa selima: Slatina (229) i Zenkovii (249),
Stara Rijeka sa selima: Batkovci (269), Brievo (347), Marini (191), Ovanjska (174), Sara Rijeka (590) i Tisova (293).
Pod upravom Ispostave u Starom Majdanu bile su opine: Brdari, Budim
li Japra, Mala Rujika, Modra, Mrkalji, Podvidaa, Rasavci, Slatina, Stara Ri
jeka i gradska opina Stari Majdan sa ukupno 11.937 stanovnika. Ostale op
ine su bile izravno pod upravom Kotarskog ureda i imale su 26.647 stanovni
ka, kotar ukupno 38.584 stanovnika.26
Tri sela izvan sanskog kotara 1910. godine:
Hazii (353 stanovnika), bili su opina u sklopu banjalukog gradskog
kotara,
Hrustovo (635 stanovnika) i
Vrhpolje (643 stanovnika).
Ovaj popis je registrovao 30 slijepih (19 mukih i 11 enskih), 46 gluhoni
jemih (32 muka i 14 enskih) i 32 umobolna (17 mukih i 15 enskih).
Ovaj popis je dao i interesantnu sliku po zvanju uope, kako pie u popis
nom izvjetaju ,odnosno zanimanja po strukama:
poljodelaca je bilo 16.165 (a oni su uzdravali jo 20.283 lica),
u umarstvu 1 lice (uzdravano 5) ,
28
U ovom popisu jedan zbir pokazuje da je srez imao 38.422 stanovnika a drugi 33.554.
Razlika od 162 stanovnika vjerovatno se odnosi na vojnika lica koja su tada bila na ovom
srezu.
148
u rudarstvu 2 lica,
u industriji kovina 40 (80),
u fabrikaciji strojeva i orua 1 lice (5uzravanih),
u hemijskoj industriji 1 (1),
u graevinskom obrtu 14 (28),
u tekstilnoj industriji 3 (7),
u industriji koe 4 (7),
u industriji drva i rezbarskim preduzeima 97 lica (26 uzdravanih),
u industriji hrane 54 (85) ,
u ugostiteljstvu i si. 38 (78),
u industriji odjevanja 82 (166),
u trgovini robom 107 (229),
u novarstvu i veresiji 3 (1),
u prevoznom obrtu 8 (23),
kuna posluga i pomonici za plau 85 (84),
javna sluba 133 (342),
slobodna zvanja 2 (2), i
ostalo 62 lica (115 uzdravanih lica), svega 16.902 aktivnih lica i 21.520
uzdravanih lica, ukupno 38.422 stanovnika.
U ovom popisu zaposleni su razvrstani u pojedine industrije: kovina, ke
mijsku, fabrikaciju strojeva i orua i si. Valja znati da tu nije rije o postoja
nju takve industrije i fabrike svih navedenih industrija, ve da se, na primjer
kova razvrstavao u fabrikaciju orua, bojadisar u kemijsku indus
triju, pekar u industriju hrane i si.
U gradu S. Most je bio po jedan ljekar ve od 1879. godine (1897. godine
dr Bernard Polaek, 1910. godine dr Johan Kudas), a prva apoteka je otvorena
tek 1911. godine (Moritz Kirtner).
Bosanski glasnik (Bosnischer Bote), zvanino glasilo koje je objavljivalo
raznovrsne zvanine podatke o Bosni i Hercegovini , daje brojne podatke koji
upotpunjuju sliku tadanjeg kotara Sanski Most.
Prema Bosanskom glasniku za 1910. godinu, u Sanskom Mostu je tada bio
tab Drugog poljskog bataljona 73. pjeadijske pukovnije sa 8. etom i mitra
ljeskim odjeljenjem, dok su ostale ete bataljona bile u Petrovcu (5. eta), Bi
hau (6. eta) i Banjoj Luci (7. eta).
Orunike postaje su bile u Sanskom Mostu, Luci Palanci, Starom Maj
danu, Budimli Japri i Vrhpolju, a pripadale su orunikom vodu u Bosanskoj
Krupi.
U Sanskom Mostu je bio i vojno-potanski ured.
PRIVREDNA AKTIVNOST:
Trgovine i zanati
Prema Bosanskom glasniku, za 1941. godinu, na podruju kotara Sanski
Most bile su 103 trgovine i druge zanatske radnje, od kojih 42 u Sanskom
Mostu, 15 u Starom Majdanu i 46 u selima: 8 u Donjem Kamengradu, po 5 u
Luci Palanci i Staroj Rijeci, 4 u Budimli Japri, 3 u Majki Japri ,po 2 u Lu
kavici, Koprivni i Otroj Luci, te po 1 u Fajtovcima, Hrustovu, Ilidi, Johovici,
Kljevcima, ehovcima, Tomini, Tuk Bobiji, Vrhpolju, Gornjem Kamengradu,
Kozici, Modroj i Skucanom Vakufu. Preko 50 naselja je bilo bez ijedne trgo
vinske i zanatske radnje.
Pregled broja trgovina i zanatskih radnji po godinama kada su otvorene
pokazuje da je najvei broj radnji otvoren 1891. godine (18 radnji), 1907. go149 dine (24) i 1911. godine (21), a ostalih godina od jedne do 7 radnji. Za godine
150
Bosna
Hercegovina,
str. xvir.
* Grupa rudara iz Starog Majdana 14. septembra 1972. upoznala me je sa starim rudar-
Saobraajnice i saobraaj
Na sanskom podruju za vrijeme turske vladavine nisu pravljeni niti odr
avani putevi. Karavani su rijeke i potoke najee prelazili na gazovima, i most
je pravljen samo ponegdje, gdje se moralo premostiti rijeku ili potok.
Turci su sagradili i odravali mostove na Sani kod Tornine i kod Trnove.
Trei most su sagradili u Vakufu (Sanskom Mostu) 1873. godine, nekoliko go
dina pred kraj njihove vladavine ovim krajevima. Vjerovatno su postojali i
manji mostovi na rijeci Dabru pri uu u Sanu ,i na Sanici blizu ua u Sanu.11
Putevi su bili u stvari karavanske staze, utabane kroz stoljea. Jedan ka
ravanski put je iao od Kljua na Kamiak, pa na most kod Tornine, gdje se
vjerovatno ravao: jedan krak prema Sasini i Banjoj Luci, a drugi lijevom oba
lom Sane prema Vakufu i Kamengradu.
Od Klua preko Sanice vodio je drugi karavanski put preko Meeeg brda,
Jelainovaca i Luca prema Majki Japri, gdje se opet ravao: jedan krak na
zapad prema Jasenici, Krupi, Bihau, drugi na sjever dolinom rjeice Japre
prema Novom, trei preko Lipnika u Stari Majdan i etvrti preko Luci Palan
ke, Gorice i Kamengrada do Sanskog Mosta (Vakufa).
Od Vakufa (S. Mosta) je vodio karavanski put na jug preko rjeice Dabar,
zatim rijeke Sanice i Sane prema Kljuu (koji opisuje i B. Kuripei jo 1530.
godine), a drugi prema Starom Majdanu ,odatle u Ljubiju i dalje na sjever.
Od ovog puta se kod Brdara odvajao put na sjever prema Otroj Luci, Zecovi ma i Prijedoru, a drugi na istok, preko mosta i rijeke Sane, preko sela Trna
(Trnova) prema Sasini i dalje u Banju Luku.
Od Vakufa (S. Mosta) iao je jedan krak puta preko rijeke Sane, gdje je
najprije bila skela, a od 1873. godine i most, na ehovac, Sasinu i druga sela
istono od rijeke Sane, odnosno prema Banjoj Luci.
Kada je Austro-ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu odmah je prila
izradi makadamskih puteva dolinom Sane i od S . Mosta prema Luci Palan
ci i Krupi.
Ve 1879. godine prilo se izgradnji makadamskog puta PrijedorSanski
MostKlju u duini od 78 km. Ovaj put je imao znaaj vojnikog puta. Na
njegovoj izgradnji je radila i vojska.12
Planirana je tzv. sreska cesta (put) KrupaStari MajdanSanski Most13,
ali je sagraen samo dio od Starog Majdana do Sanskog Mosta, vjerovatno zato
to je odlueno da se gradi put od Sanskog Mosta do Luci Palanke, preko Ka11
Vidi
poglavlje
o
Vakufu
(Sanski
Most)
i
poglavlje
Sanski
krajikih begova i kapetana (18311852).
12 Sammlung der fr Bosnien und die Hercegovina, I band, Wien, 1880, str. 193.
153
13
kraj
za
vrijeme
pokreta
mengrada, u duini od 25,5 km, kao dio puta KrupaSanski Most. Ovaj dio od
S. Mosta do L. Palanke je sagraen 1884. godine.14
Firma tajnbajs je sagradila prugu SrneticaSanski MostPrijedor to
kom 19131914. godine.15 Prema sjeanju edomira Kokanovia, prvi voz ovom
prugom je proao od Prijedora kroz Sanski Most za Sanicu i dalje, u julu 1914.
godine. On se tada nalazio u zatvoru u andarmerijskoj stanici nedaleko tek
sagraene eljeznike pruge i stanice u Sanskom Mostu. Firma tajnbajs je
eksploatisala ume Bosanske krajine, pa je imala svoje privatne pruge, koje
su na nekim pravcima imale i putnike vozove, kao to je bio sluaj i sa ovom
prugom od Prijedora preko Sanskog Mosta do Srnetice i dalje prema Drvaru.
Prema redu vonje od 16. juna 1915. godine putniki voz je polazio iz Pri
jedora u 10,39 sati, stizao u S. Most u 11,51 i b 12,06 sati kretao dalje prema
Srnetici. Iz Srnetice je voz stizao u Sanski Most u 5,03, produavao u 5,12 i u
Prijedor dolazio u 6,24 sati.16
154
pomo Konopaca vukli laari, zvani galijai, 1012 jakih ljudi. Krmano je
za jedan turnus dobijao 16, muo 12, a ostali laari 810 forinti. Za vrijeme
prvog svjetskog rata Delieva laa je potopljena oko 100 metara uzvodno od
elievog broda.
Simo Zuruni je napravio lau 1906. godine. Gradilite je bilo kod ua
Zdene u Sanu, na zemljitu Hasan-bega Alajbegovia. I ovu lau je gradio Mile
Mandi. Imala je samo jedan ambar i jednu kajitu, a ostali dio je bio otkriven i
namijenjen prevozu balvana, dasaka i drugog graevinskog materijala. Simo
2'uruni je prevozio grau samo do Dragotinje, gdje je pretovarena u eljeznike
vagone. Na lai je bila posada od 12 ljudi ,a turnus do Dragotinje i nazad je
trajao 34 dana. Simo Zuruni je tri godine kasnije 1908. godine ,osposobio ovu
lau za prevoenje tereta od 80 tona. Za njenu izgradnju je utroio 2.000 kg e
ljeza; Zajedno sa suvlasnikom Savom Kondiem, trgovcem iz Bosanske Gra
dike, Simo je 1913. godine odluio da lau prepravi kako bi mogla nositi
150 tona tereta i ploviti na velike udaljenosti, pa i Dunavom. Laa je poetkom
1914. godine stigla u brodogradilite u Bosanskoj Gradiki, ali je rat omeo ovaj
poduhvat. Okolno stanovnitvo je kasnije razni jelo graevinski materijal i uni
tilo lau.
Laama iz Sanskog Mosta i Starog Majdana izvoena je zob, suha ljiva,
orasi, suho meso, koa, eljezne poluge, drvena graa ,a dovoena je tzv. kolo
nijalna roba, biber crijep, zemljano posue iz Jasenovca (testije, pekve, tendere i drugo), a za sunih godina kukuruz i proso.
Gradilita nekih drugih laa su bila ili u Radinovcu ili u Duratovcima u
okolini Sanskog Mosta, a opravke na laama su obavljali Stipo i Pero Pranji.
Laari iz Sanskog Mosta radili su i kod prijedorskih trgovaca, vlasnika
laa. Tako je Smajo Kari 1919. godine odvezao lau prijedorskog trgovca Radetia u Beograd, gdje je prodana zajedno s robom doveenom u njoj (15 tona
rakije).
Ove velike lae, malobrojne na rijeci Sani oko Sanskog Mosta, a nepoznate
155 uzvodno od ovog grada, bile su velika atrakcija za okolno stanovnitvo. H.
156
157
6 Julka Srdi-Popovi, uiteljica, kerka Milice i Gavre Popovia, ispriala je ove poje
dinosti svojoj kerki Veri Srdi-Odi, koja je ove podatke saoptila autoru.
7 Isto.
8 lz
zaostavtine Julke
FOpovi-Srdi.
ita i studira modemu srpsku poeziju. Nazvie je volio Vojislava Ilia i uru
Jakia. U Beogradu Jovo G. Popovi tampa prvu knjigu svojih pjesama.9
Kako je u to vrijeme, polovinom prve decenije XX stoljea, narodni pokret
u Bosni bio sve jai, Jovo G. Popovi, mladi pjesnik, vraa se 1905. godine u
zaviaj. Tada objavljuje i svoju drugu knjigu pesama ... narodnorodoljubivog
karaktera, na istom i svjeem narodncm jeziku. Motivi tih pjesama su veinom
sa Grmea i Corkovae, mjesta krajikog ustanka. U tim pjesmama on poetski
razrauje uzroke i motive te narodne bune. Zbirka pjesama nosi naslov Je
canje, a u njoj su opjevani dani robovanja, patnje i muenitva naeg naroda.
Ali, istodobno, tu su i podsticanja, vjera u borbu, poklik za borbu i trganje
ropskog jarma.10
Ovakav buntovni pjesnik brzo se sprijateljio s jo buntovnijim Petrom Koiem i on ga je uvrstio u redakcijski kolegij lista Otadbina. Njih dvojica
su tada zajedno putovali po Bosanskoj krajini radi organizovanja saradnje za
list Otadbinu, ali i obavljajui propagandu u narodu i bodrei ga da istraje
u borbi protiv okupatora. U Bosanskoj krajini do tada nije bilo tako snanog
pokreta, kao to su ga propagirali i organizovali Petar Koi i njegova grupa
okupljena oko lista Otadbina. Meu njima je i Jovo G. Popovi.
Da bi suzbio takav pokret u narodu, u inspekciji kree Albori general i
poglavar Bosne i Hercegovine. Njega je Otadbina vie puta napadala i uz
Kalaj a smatran najveim neprijateljem naih naroda. Vlasti su svugdje nare
ivale da se Albori to sveanije doeka i isprati.
Pred dolazak generala Alborija u Banju Luku, Petar Koi i Jovo G. Po
povi odlaze u okolinu grada da organizuju protest protiv njega i zajedno
sastavljaju i potpisuju proglas narodu u kojem kau:
Graani, u na grad dolazi u etvrtak upravnik zemlje. Od vas e se tra
iti da izvjesite zastave i da uestvujete u doeku. Ne izvjeavajte zastave radi
poznatih dogaaja u Prijedoru,11 jer se je bojati kakvih izgreda u kojima bi se
mogla opet proliti nevina krv. Ne uestvujte u sveanom doeku, jer pod da
nanjim upravnitvom prolivena je mnoga krv, a krivci nisu kanjeni.
Zivila sloboda i samostalnost Otadbine nae.
Petar Koi, s.r., Jovo G. Popovi, s.r.!12
Ovakav veoma smion poduhvat P. Koia i J. G. Popovia imao je uspjeha:
uslijedile su demonstracije i incidenti, tako da vlasti u Banjoj Luci nisu mogle
uspostaviti red. Odmah su uhapeni Petar Koi i Jovo G. Popovi, to je jav
nost primila s velikim revoltom. Na raspravu su doli brojni novinari iz svih
krajeva zemlje. Suenje je poelo 7. jula, a presuda je saoptena 10. jula 1907.
godine. Petar Koi je tada osuen na dva mjeseca teke tamnice, pootrene
postom i tvrdim leajem, a Jovo G. Popovi na est nedjelja teke tamnice.
Javnost je protiv presude P. Koiu i J. G. Popoviu organizovala mitinge i
proteste.
Jovo G . Popovi i na robiji pie pjesme i lanke, koje objavljuje u Otad
bini, i djeluje na svoju okolinu uhapenike. Uskoro je u Otadbini objavio
lanak Refleksije sa brodskog grada, o spomeniku Franji Josipu u Brodu, u
kojem je ,izmeu ostalog, napisao:
9
10
11
Kada
je
1887.
godine
organizovan
doek
austrijskog
umjesto
da
dovedu
narod
sveano
obuen
i
sa
zastavama,
da
izau
bez
zastava
i
obueni
u
prnje.
Tako
se
doek
liku
demonstraciju
protiv
Austrije.
Intervenisala
je
vojska
i
knezovi i ugledniji ljudi, a meu njima i otac Petra Koia
Gomionice. B. Cubrilovi: Fetar Koi, str. 1314.
B. Cubrilovi, n.d., str. 108.
prijestolonasljednika
u
Banjoj
Luci,
vieniji
ljudi
su
nagovorili
seljake
prijestolonasljednika
pretvorio
u
ve
policija,
pohapeni
su
svi
seoski
iguman Gerasim iz manastira
.. .Oko mi nazire i ovaj dugi i visoki mramor, visok kao misirska pira
mida, a mrzak i dosadan kao dosadna jesenja kia .. ,13
Bio je to njegov prvi, ali i posljednji veoma smjeli i otar napis protiv
austrougarskog cara i okupatorskog reima. Tuilac je podnio prijavu, pa je
rasprava bila zakazana za 11. septembar 1907. godine. Meutim, na raspravu
Jovo G. Popovi nije mogao doi jer se teko razbolio i bio na samrti. Otadbi
na br. 6 od 2. avgusta 1907. godine donosi vijest o tome:
Jovo G. Popovi. Neumorni i neustraivi saradnik Otadbine g. Jovo G.
Popovi, srpski pjesnik razbolio se i pao u postelju. Odmah u poetku rada bi
jae nae urednitvo izloeno tekom proganjanju kao nijedno drugo. Praeni
toplim simpatijama Srpskoga naroda iz sviju pokrajina i svih estitih ljudi mi
smo pali na posao, u koji je na dragi saradnik g. Popovi unio mnogo svoje
mladalake snage i oduevljenja. Neumorno je radio ne tedei ni najmanje svog
dragocijenog zdravlja. Jedno to, a drugo, one silne nepravde, koje su injene
njemu i njegovom bratu g. Todoru Popoviu, oborile su ga u postelju.
Urednitvo Otadbine i mnogobrojni prijatelji iskreno i toplo ele da se
na vrijedni saradnik g. Popovi to prije oporavi i stane na snagu, kako bi
jo monije i silnije odbijao podle napade na na ponieni i uvrijeeni narod.
Na alost, lijeka njegovoj bolesti nije bilo. Umro je 15. septembra 1907.
godine, u rodnoj kui, u Sanskom Mostu, savladan tuberkulozom koju je dobio
za kratkog tamnovanja toga ljeta i prenapornim radom u redakciji Otadbi
ne, ostavivi za sobom u rukopisu zbirku pjesama o rjeicama i potocima svog
rodnog kraja. Na sahranu su doli ljudi iz itave Bosanske krajine, a posmrtno
slovo su drali Svetozar ulibrkovi (ulibrk), uitelj i Petar Koi, koji je
izmeu ostalog rekao: .. .i mrtav Jovo G. Popovi drmusa neprobuenim naro
dnim savjestima ...
Redakcija Otadbine je posvetila veliki dio svoga trinaestog broja, od
20. septembra 1907. godine, ivotu, radu i smrti Jove G. Popovia. Uvodni ne
krolog u cjelini glasi:
+ Jovo G. Popovi
Pored mnogobrojnih rtava, koje za ovo kratko vrijeme teke i mune bor
be i rada podnijesmo za slobodu i Samostalnost nae na prijevari zarobljene
Otadbine, evo jedne i u krvi
Crna vijest sa Sanskog Mosta javi nam da je tamo pod tronim krovom
svoga jedinog brata poslije dugog i tekog bolovanja preminuo 2. septembra u
4 sata iz jutra na dragi, nigda neprealjeni i neustraivi suborac i saradnik
Jovo G. Popovi, srpski pjesnik.
Ruka nam drke, suze nam na oi naviru, a oajan bol i gorka tuga duu
nam stee i davi.
Da alimo svoga druga i mladog suborca, oaliti ga ne moemo; da ga opla
kujemo, oplakati ga ne moemo, jer su slabe rijei nae, jer je slomljena snaga
naa u ovom kobnom i crnom asu: mi rijei nemamo, mi suza nemamo. Srce
nam civil i piti, a usne grozniavo drku i proklinju zemlju u kojoj se rodismo
drku i proklinju: to nije naa kad je tako iskreno, silno i neogranieno
volimo!
Nitko nije tako snano ljubio ovu nesretnu zemlju kao na mili pokojnik^
niko se nije za nju tako odano i oduevljeno zalagao i borio kao on.
Odmah u poetku naeg pokreta na ovom kraju doao nam je Jovo, pun
oduevljenja i vjere u uspjeh povedene akcije i borbe. Borba naa nije borba
mrnje no borba ljubavi, silne i goleme ljubave, prema zemlji i narodu, iz koga
ponikosmo. On je razumio tu borbu i unio je u nju svu snagu mladosti svoje,
svu ljubav svoje svijetle i iste due.
159
11
JECANJE
Ljetnom nou, kada mjesec,
S neba zemljom prospe sjaj,
Kad zvjezdano nebo svjetu
Izgleda ko sami raj ..,
Kada ume uspavane
vite grane jorgovana;
I miriu od mirisa
Cvjetna polja uspavana;
I kad umor Sane mile
U srce me studno dira,
A mjesec se bljed ogleda
Na puini bistrog vira,
U to doba ljetnih noi,
Kad mi dua budna sanja,
Ja priuvam tajne zvuke,
Zalne zvuke od jecanja!...
E, pa ko to tako jeca,
Kroz utanje zelen-granja?
To je pjesma zemlje moje,
Pjesma tuge i jecanja!_____
Jovo G. Popovi
MOJA KUA
Kua mala, vrlo mala,
Sred seoca mirno bdije,
Uspomene mnoge svete
u njedrima svojim krije.
Pamti dane stare slave,
eljo vrua,
Sred seoca mirno bdije
Moja kua.
Kuo mala, podumjente
Od hrastova starog duba,
Daske trule ve skrhane.
Zid bez krea i bez stuba,
Dirjek bukov, isprepleten,
od ljeskova prua;
Pokraj gore mirno bdije
Moja kua.
Kua mala, krov istruo
uvarkua na njem lebdi,
Mahovina sanak sniva
Badia mala nebu gledi,
A unutra vatxa pucka,
kljua voda vrua,
Pokraj Sane mirno bdije
Moja kua.
162
163
Julka Srdi-Popovi, Iz onih dana, Srpska rije broj januara 1923. godine.
Julka Srdi-Popovi, Majke . . Srpska zora, nezavisni list srpske demokratije, 5.
aprila 1920. godine.
21 Julka- Srdi-Popovi, Tebi!, Srpska rije, broj 20, Sarajevo, 31 januara 1923. godine.
22
Prema
prianju
Juike-Fopovi
kerki
dr
Veri
Srdi-Odi,
koja
je
ove
podatke
autoru.
1 Veselin Maslea: Mlada Bosna, Beograd, 1S54. godine, str. 111.
Dragoje
Zivkovi:
Aktivnost
Sime
Miljua
u
radnikom
pokretu
i
KPJ
do
1926.
zbornik
radova:
Istorija
radnikog
pokreta,
Institut
za
izuavanje
radnikog
pokreta,
1966. godine, str. 6365.
20
saoptila
godine,
Beograd
164
165
Isto.
166
ranju srpskih ustanova i radnji. Kada se odmah potom vratio u Sanski Most,
priao je o tim dogaajima prijateljima. Kotarski predstojnik, uvi to, zabra
nio mu je da o tome pria i stavio ga u kuni pritvor.12
Generalni trajk u
Bosni i Hercegovini 1906. godine, Arlilv Soc. rep. BiH, Sarajevo, 1066..
169
19
170
171
172
nog procvata .. ,ls Gradonaelnik je potom dodao da je zbog toga sav narod
Sanskog Mosta i sela podigao ovaj spomenik svome vladaru, preuveliavajui
carevu ulogu u tome.
Spomenik je otkrio odjelni predstojnik Gvido pi. Prileszky, kao zastupnik
zemaljskog poglavara, a izradio ga je skulptor Khuen iz Bea.20
Ve 3. decembra iste, 1915. godine, sveano je proslavljen i spomen-dan
nastupa preuzvienog prijestolja, to jest dana stupanja Franje Josipa na car
ski tron. Tom prilikom otkrivena je Spomen-lipa, koju su graani Sane i
okoline okovali sa bezbroj avala, koje su plaali 1, 2, 3 pa i 4 krune.21 Bili su
to prilozi za rat koji je Austro-Ugarska vodila protiv Srbije, Rusije, Francuske
i drugih zemalja.
173
1
Bosna
i
Hercegovina
pod
austrougarskom
upravom:
vjetna borba pravoslavnih Srba, Beograd, godina ? str 33________________________ 55
f Isto, str. 37.
Vladislav
Skari:
Versko-pros-
Izaslanstvo
pokreta
Srba
Bosne
i
Hercegovine
za
crkvenokolsku
1898. godine. Riljo Pavlovi, istaknuti nacionalni borac iz Sanskog Mosta, oznaen je
autonomiju
Beu
brojem 16.
3
Isto.
174
* M. Karanovi, n. l.
10
11
M. Karanovi, n. l.
12
Rukopis
Govora
o
znaaju
.Prosvjete',
naroda ujedno je i veliina toga naroda", sauvala
dr Vera Srdi-Odi, kerka pokojne Julke Srdi-Fopovi.
iji
je
je Julka
moto:
Veliina
G. Srdi-Popovi.
prosvjeenosti
Ustupila mi
jednog
ga je
176
Poziv
na
zabavu
s
igrankom,
7 (20) avgusta 1904. godine, ko
ju
je
priredila
srpska
aka
omladina
uz
sudjelovanje
mje
snog
srpskog
pjevakog
dru
tva
Pobratimstvo
i
Srpskog
zanatlijskog
tamburakog
dru
tva u Sanskom Mostu.
178
Muslimanska nonja.
179
180
Grupa interniraca u Aradu za vrijeme prvog svjetskog rata. Meu njima su i Sanjan i 4
osloboenje
ujedinjenje,
Sarajevo,
1929.
godine,
str.
,'/>
226.
ak, Jovo Marinkovi, trgovac, Vid Mijatovi, trgovac, Bogdan Muti, uitelj;
iz Starog Majdana: edo Kokanovi, student, Svetozar Davidovi, svetenik;
iz Luci Palanke: Simo Milju, ak, uro Marjanovi, svetenik; iz Lipnika:
Kota Majstorovi, svetenik; iz Eminovaca: Lazar ulibrk, svetenik, Milan
Peji, svetenik; iz Hadrovaca: ore Mareti, svetenik; iz Tornine: uro
Grbi, svetenik, i Mile Cvjetianin.4
Iz logora u Aradu su jedan broj interniraca, sposobnih za vojsku, poslali
u austrougarske jedinice, na front, a meu njima i brau Marinkovi, Simu
Miljua i edu Kokanovia. Ostali su osloboeni tek poslije zavretka rata.
U toku prvog svjetskog rata, 19141918. godine, Austro-Ugarska je mobilisala veliki broj ljudi i iz Bosne i Hercegovine, i poslala ih na bojite prema
Italiji, Srbiji i Rusiji. I mnogi Sanjani su bili mobilisani i poslani na front,
gdje ih je jedan broj poginuo (samo iz sela Halilovaca 12 ljudi), a jedan broj
ranjen ili zarobljen.
Meutim, i Srbi Sanjani su se nerado borili protiv srpske i ruske vojske,
pa su se koristili prvom prilikom, bjeali iz austrougarskih trupa i prelazili
Rusima ili Srbima. Kako je rat sve due trajao, i bjeanje iz austrougarskih
pukovnija bilo je sve ee.
Prema nepotpunim podacima, prikupljenim za ovu hroniku, jo i danas se
znaju imena veeg broja Sanjana koji su bili dobrovoljci u srpskoj vojsci i
onih to su prebjegli Rusima. Iz 44 sela i grada Sanskog Mosta bilo je 246
dobrovoljaca u srpskoj vojsci: iz Dabra 21, Majki Japre 14, Bosanskog
Milanovac 13, Kozice 11, Tramonje 10, iz Podvidae, Predojevia,
Glavice i Jelainovaca po 9, iz Sanskog Mosta, Luci Palanke, Koprivne i
Otre Luke po 8, iz Kruhara, Slatine i Gornjeg Lipnika po 7, iz Uso
raca, Ilide i Lukavice po 6, iz Otia, Podluga, Grdanovaca i Donjeg Lipnika
po 5, iz Fajtovaca (Gorice i Naprelja), Dugih Njiva, Miljevaca, Brdara,
Pratala, Marina i Suhae po 4, iz Mrkalja, Skucanog Vakufa, Bojita (Tuk
Bobije), Husimovaca, Zdene i Halilovaca po 3, iz Bonjaka, Devara, Ko
zina, Krkojevaca i Hadrovaca po 2, iz Pobreja, ehovaca i edovae
po 1.
Neki Sanjani, koji su radili u Americi, javili su se u dobrovoljce srpske
vojske i borili na solunskom frontu: braa ura i Milan (Dane) Radoaj iz
Skucanog Vakufa, Dmitar (Mile) Rai iz Jelainovaca, Bogdan (Mile) Pratalo
iz Luci Palanke i jo neki.
Jedan broj dobrovoljaca je poginuo, a mnogi su se istakli u borbama, pa
su dobili najvia odlikovanja Kraljevine SHS. Prema nepotpunoj evidenciji,
Orden Karaoreve zvijezde s maevima imali su: Dane (Mihajla) Brki iz
Jelainovaca, Aim (ure) Savi iz Usoraca, Pero (ure) Savi i Lazar (Pere)
Todorovi iz Koprivne; Zlatnu medalju Miloa Obilia: Gojko Jovana) Dronjak i Petar (Pere) Stani, oba iz Jelainovaca, dok se o drugim odlikovanim
nisu sauvali podaci niti sjeanja savremenika.
Jedan broj Sanjana, vojnika austrougarske vojske, prebjegao je Rusima
ili su ih oni zarobili. Tamo su se neki prikljuili srpskim dobrovoljcima
(Srpska dobrovoljaka divizija na Dobrudi, koja je kasnije prela na so
lunski front) pa su u borbama na Dobrudi neki poginuli, kao, na primjer,
Petar (Rade) Milju iz Luci Palanke, dok je najvei broj uestovao u okto
barskoj revoluciji i graanskom ratu u Rusiji. Neki od ovih: Mio uak i
Ostoja uak iz Podluga i Jerotije (Jove) Lazi iz Koprivne, ostali su u Sov* Memoarska grada o prolosti Sanskog Mosta.
182
184
185
STANOVNITVO
Za sve vrijeme postojanja Kraljevine SHS (od 1. decembra 1918.), odnosno
Kraljevine Jugoslavije (od 6. 1. 1929), Sanski Most je bio sjedite sreza. Jedno
vrijeme je bio u sastavu bihake okrune oblasti, potom upanije upanijske
oblasti) i opet okrunog inspektorata u Bihau, a stalno u nadlenosti okru
nih institucija (Okrunog suda i Okrunog dravnog tuilatva) u Bihau. Od
1929. do 1941. godine srez Sanski Most je u sastavu vrbaske banovine.
Prilikom obilaska Bosne i Hercegovine, godinu dana iza prvog svjetskog
rata, regent Aleksandar, za vrijeme boravka u Sarajevu, primio je i delega
ciju Sanjana koju je predvodio Boko Marinkovi. Bila je to prilika za iska
zivanje odanosti i velianje regenta, koje mu je tada bilo veoma potrebno s
obzirom na tadanja velika politika previranja u zemlji, kada su mnogi traili
republiku a ne kraljevinu.
Kada su organizovane banovine, one su imale banska vijea. Predstavnike
srezova u banskom vijeu imenovao je ban. Iz sanskog sreza banski vijenici
su bili najprije Pajo Dakula, zemljoradnik iz Majki Japre, potom Nikola
Srdi, radnik iz Jelainovaca i na kraju Agan Badnjevi, zemljoradnik iz
Gornjeg Kamengrada.
Sanski
Most,
kue
mosta na rijeici Zdeni.
187
18
kod
Prema popisu izvrenom 1921. godine, srez Sanski Most je imao 6.643 do
mainstva i 37.607 stanovnika, od kojih 61% Srba, 27/o Muslimana i 12/
Hrvata.1 Zajedno s optinom Vrhpolje podruje dananje sanske optine ra
nije sreza) imalo je 1921 godine 7.343 domainstva i 38.835 stanovnika.2
U sanskom srezu je 1921. godine bilo 20 optina; optine Vrhpolje i Hru
stovo bile su u sastavu kljukog sreza. Prema tome dananja teritorija sanske.
optine bila je 1921. godine podijeljena na 22 optine, sa slijedeim brojnim!
stanjem stanovnitva.3
Sanski Most: ui kotar srez
OPTINA'
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Dabar
Eminovci
Kamengrad
Kljevci
Kozica
Lipnik
Luci Palanka
Pobreje
S. Most, grad
Sasina
Skucani Vakuf
Tomina
stanovnika:
1.771
1.248
2.125
1.659
2.479
1.001
4.586
880
2.411 (gradska optina)
3.792
1.239
2.803
25.994 stanovnika
Brdari
B. Japra
M. Rujika
Modra
Podvidaa
Rasavci
Stara Rijeka
1.056
2.594
610
1.224
633
2.595
1.909
992 (gradska optina)
11.613 stanovnika
U kotaru-srezu Klju:
Vrhpolje
Hrustovo
591
637
Budimli Japra,
Dabar,
Gornji Kamengrad,
Luci Palanka,
Definitivni rezultat popisa stanovnitva 31. januara 1921. godine, Sarajevo, Dravna tam
188
5.
6.
7.
8.
Sanski Most,
Sasina,
Stari Majdan,
Tomina,
Isto, str. 8.
Optine
Prisutno stanovnitvo
Broj Domain
ukupno
muko
ensko
kua
stva
1. Buimli Japra
2. Dabar
3. Gornji Kamengrad
4. Luci Palanka
5. Sanski Most
6. Sasina
7. Stari Majdan
8. Tomina
Srez svega
9. Vrhpolje, opt.
881
831
1.038
694
757
707
1.444
1.093
7.445
658
841
845
1.094
706
842
711
1.460
1.120
7.619
693
2.672
2.996
3.376
2.357
2.293
2.073
4.390
3.681
23.838
2.041
2.620
2.883
3.142
2.226
2.336
2.105
4.254
3.368
22.934
1.858
5.292
5.879
6.518
4.583
4.629
4.178
8.644
7.049
46.772
3.899
4.335
4.593
5.047
3.749
4.408
3.135
7.058
5.282
37.607
1.228
8.103
8.312
25.879
24.792
50.671
38.835
Ukupno
Popis iz
1921 g.
Optina
1. B. Japra
2. Dabar
3. G. Kamengrad
4. L. Palanka
Rimo
katolika
Staro
katolika
Ostalih
Svega
576
175
668
5.292
804
5.879
51
1
6
6
56
4.583
4.629
4.090
31
2.624
1.203
4.672
630
2.048
1.478
11.652
9. Vrhpolje
5.204
28.285
1.016
2.705
1.923
361
6.727
178
Ukupno
U procentu
29.301
57,82%
14.357
28,33%
6.905
13,62/o
5. Sanski Most
6. Sasina
7. St. Majdan
8. Tomina
Srez
4.534
11
596
2.313
6.518
5
49
4.183
8.644
1
64
7.049
46.777
3.899
49
0,10
64
0,13
37
50.676
100,00
190
S t a n o v n i t v o
poveanje za
poveanje
prosjeno
brojno u % na 1 km2
1910. god.
5.919
38.422
1931. god.
8.103
2.184
50.676
+12.254
31,84
38
49,8
ivoroene djece:
umrlo novoroenadi:
mukih 4.821
enskih 4.429
9.250
svega
mukih
849
706
enskih
svega
1.555
Sanski Most,
Stari Majdan,
Budimli Japra,
Luci Palanka,
Tomina.
1930. g.
19356. g.
20
podruje Vrhpolje 2
(u sastavu sreza Klju)
svega
sanski srez
22
192
Kua
Domainstva
3.179
4.114
4.970
5.753
(cca 7.200)
8.103
Stanovnika
3.392
5.024
5.100
5.919
7.343
8.312
8.964
20.095
26.037
32.292
38.422
44.932
50.676
65.880 (priblian proraun)
Nacionalna pripadnost:
Godina
1879.
1885.
1895.
1910.
1921.
1931.
1941.
6.697 1.718
7.257 2.728
8.753 3.468
9.984 4.783
9.194 5.098
14.357 6.905
18.650 9.040
Ostalih
7 (Jevreja)
39 (38 Jevreja i 1 evangel.
57 (56 Jevreja i 1 evangel.
75
113
90 (priblian proraun)
193
KNEZOVI I MUKTARI
Institucija kneza (u srpskim i hrvatskim selima) i muktara (u musliman
skim selima i gradskim mahalama) ustanovljena je jo za turske vladavine.
Knez je bio predstavnik vlasti. U njegovom su se prisustvu rjeavala razna
pitanja. On je razrjeavao iskrsle seoske probleme, potvrivao ili opovrgavao
izjave svojih seljana, itd. Knezovi i muktari su zadrani kao oblik vlasti na
selu i za vrijeme austrougarske vladavine i za vrijeme Kraljevine SHS, odno
sno Kraljevine Jugoslavije.
Prema predanju, o kojem pie Milan Karanovi, jedan od najpoznatijih
knezova za turske vladavine bio je knez Dakelja Pratalo, koji je upravljao
sa 17 kneija od Dabra do Majki Japre. ivio je dugo (1835. godine imao je
100 godina) i knezovao je ve u drugoj polovini XVIII stoljea! Nosio je ze
lenu dolamu i antu (konu torbu) sa divitom i papirom. Ve sama injenica
da je bio knez u 17 kneija (jedna kneija je mogla imati i vie sela), gdje je
trebalo da bude 17 knezova, govori o njegovom ugledu i vlasti koju je imao,
ali i podrci koju je dobijao od predstavnika turske vlasti.
I jedan od unuka kneza Dakelje Pratala, Jovan Pratalo, iji se otac,
a Dakeljin sin, preselio u Lipnik, bio je knez dosta dugo, sve do 1876. godine i
bjekstva u Grme, gdje se ukljuio u borbu ustanika i gdje je poginuo 16. maja
1876. godine u Majkia Zbjegu.
194
i
EKONOMSKO-SOCIJALNO STANJE I RAZVOJ
UVOD
Podruje sanskog sreza ulo je u sastav nove drave, Krljevine SHS 'Ju
goslavije), kao veoma nerazvijen i zaostao kraj. Tu nerazvijenost i optu za
ostalost karakterisalo je:
nepostojanje industrijskih preduzea u srezu;
nerijeenost agrarnih odnosa u poljoprivredi, od koje je ivjelo skoro
sve stanovnitvo sreza;
naturalna proizvodnja u poljoprivredi i odsustvo u njoj robno-novanih odnosa;
veoma primitivna i nerentabilna poljoprivredna proizvodnja, koja uz
davanja dravi nije uspijevala da obezbijedi prehranu stanovnitva do nared
ne ljetine, to je prouzrokovalo rapidno osiromaenje seljatva, njegovu sve
veu bijedu, neishranjenost, bolest i veliku smrtnost, a kroz sve to i veliko
195 zaduivanje i opte zaostajanje seljatva;
veoma veliki broj nepismenih (preko 80/o stanovnitva) to je uspo
ravalo iole znaajniji privredni i opti razvoj sreza.
Sva privredna aktivnost u srezu odvijala se kroz poljoprivredu, trgovinu
i zanatstvo, i kroz sjeu i izvoz drveta iz Grmea i drugih okolnih planina. Sa
umskih manipulacija, gdje su bile barake za radnike koji su sjekli umu,
balvani su konjima vueni do splavita na rijeci Sani u aplju, ili prevoeni
kolima do eljeznikih stanica u Sanici, Vrhpolju i Sanskom Mostu, ili do
pilana (male strugare) u Luci Palanci i Budimli Japri. Sjea drveta u Grmeu
i izvoz u inostranstvo bila je u godinama nakon prvog svjetskog rata, ali i
kasnije, znaajan izvor deviznih prihoda za novu dravu, ali i za kapitaliste,
vlasnike tih preduzea (na ovom podruju umjesto tajnbajsa novo preduzee
ipad).
196
Meutim, ni seljaci nisu sjedili skrtenih ruku. Oni razvijaju veliku poli
tiku aktivnost zahtijevajui usvajanje i dosljedno spro voen je agrarne re
forme. irom Bosne i Hercegovine odravaju se skuptine teaka tokom pro
ljea i ljeta 1919. godine radi odbrane agrarne reforme. Tako je u Sanskom
Mostu, 10. avgusta 1919. godine, odrana teaka skuptina, koja je zahtijevala
potpuno sprovoenje agrarne reforme. Na ovoj skuptini su birani delegati za
zemaljsku skuptinu teaka Bosne i Hercegovine.3
Skuptina predstavnika teaka Bosne i Hercegovine odrana je 24. i 25.
avgusta 1919. godine u Sarajevu u Domu srpskih drutava, a prisustvovali su
joj 154 delegata iz 43 sreza, meu kojima i iz Sanskog Mosta.4 Na ovoj skup
tini usvojena je Rezolucija sa zahtjevima teaka Bosne i Hercegovine za rje
avanje agrarnog pitanja. Skuptina je izabrala stalni odbor od 30 lanova,
meu kojima su bili i Srbi, i Hrvati, i Muslimani. U odboru su, pored ostalih,
bili i: Marko Gakovi, teak iz sreza Bosanska Krupa, uran Krlji, teak iz
sreza Biha, Mile Balaban, teak iz sreza Petrovac, Mile urevi, teak iz
sreza Bosanskog Novog, Redep Veli, teak iz sreza Prijedor i Nikola Mri,
teak iz sreza Sanski Most.5 Odbor je izradio Memorandum koji je posebna
delegacija predala kralju, predsjedniku vlade, nadlenom ministru i efovima
politikih stranaka. Ovom skuptinom konstituisana je Teaka organizacija
Bosne i Hercegovine, koja se 7. juna 1920. godine pretvara u politiku stranku
Savez teaka Bosne i Hercegovine.
Neposredno iza skuptine teaka i zemljoposjednici odravaju 1. septem
bra 1919. godine svoju skuptinu u Sarajevu, prethodno odravajui skupove
zemljoposjednika u nekim srezovima.
Vlada Kraljevine SHS 12. maja 1921. godine donosi Uredbu kojom regulie
isplatu iznosa od 225 miliona dinara ranijim zemljoposjednicima za oduzetu
kmetovsku zemlju i jo 25 miliona za oduzeti dio begluke zemlje. Ovi iznosi
isplaivani su vlasnicima obveznica sve do aprila 1941. godine, a za vrijeme
okupacije nastavljena je od Nezavisne drave Hrvatske.7
Iako ovom uredbom nisu najpravednije rijeena sva pitanja kmetovskih
odnosa (ostalo je dosta povrina koje su begovi i age uspjeli zadrati, iako ih
oni nisu nikada obraivali ve kmetovi), ipak je ona ukinula feudalne odnose
u Bosni i Hercegovini i oslobodila seljake kmetovske zavisnosti od aga i be
gova, proglasila ih slobodnim graanima koje begovi i age vie nisu mogli
tjerati sa zemlje, onemoguili im je da seljacima otimaju plodove rada i spri
jeila prodaju kmetova zajedno sa zemljom i objektima na njoj, ega je bilo
dosta za austrougarske vladavine Bosnom i Hercegovinom.
U vrijeme sprovoenja agrarne reforme i dodjele zemljita agrarnim inte
resentima od 1918. do 1934. godine i 472 domainstva sanskog sreza dobila su
ukupno 14.794 dunuma (147,94 ha) zemlje na podruju vrbaske banovine.8 Tako
su u tom periodu 152 beskunika dobila 4.706 dunuma zemlje (prosjeno po
domainstvu 30 dunuma, tj. 3 ha), 113 dobrovoljaca dobilo je 5.489 dunuma
(prosjeno 48 dunuma, tj. 4,8 ha), 192 razna agrarna interesenata 4.188 du
numa (prosjeno 21 dunum, tj. 2,1 ha) i 15 ratnih invalida 411 dunuma (pro
sjeno 27 dunuma, tj. 2,7 ha). Nema podataka koliko je agrarnih interesenata,
prije svega dobrovoljaca, dobilo zemlju van vrbaske banovine (u Vojvodini i
na Kosmetu).
8
7
Prikupljanjem istorijske grae i dokumenata o Poun-ju autor
kih
obveznica
sa
tambiljima
NDH,
koja
je
nastavila
preuzimanje
Ove obveznice su sada u arhivu Regionalnog muzeja u Bihau.
19* tistika).
je
i
dobio i nekoliko
isplatu
dospjelih
begluapoena.
* ABk, Kraljevska banka uprava Vrbaske banovine Statistika 19501934, (ubudue: Stag
POLOAJ SELJATVA
Poloaj seljatva je i u Kraljevini Jugoslaviji, pa time i u Sanskom srezu,
ostao i dalje veoma teak i nezavidan. Nekoliko optih podataka ilustrovae
zaostalost poljoprivredne tehnike, koja je u nekim krajevima bila na veoma
niskom stupnju. Broj drvenih ralica 1927. godine je u mostarskoj oblasti bio
44,9 puta vei od broja plugova, u bregalnikoj 9,9 puta vei, u bihakoj
oblasti 9,2 puta, u zetskoj 8,5 puta, u sarajevskoj 7,8 puta, u skopskoj 3,2 puta,
u uikoj 2,2 puta, u vranjskoj 2,1 puta, u rakoj 1,9 puta itd., dok su samo
ljubljanska i mariborska oblast bile bez drvenih ralica.9 Od 1920 do 1927. go
dine broj drvenih ralica je smanjen samo za 22.649, to iznosi tek 6,5/o ovih
alatki u ondanjoj upotrebi. Uz prosjeno godinje smanjenje broja ralica od
3.484, koliko ih je u tom razdoblju godinje izbacivano iz upotrebe, ove primi
tivne poljoprivredne alatke, u uslovima tadanje Jugoslavije, nestalo bi iz nae
poljoprivrede tek 2.021. godine.10 I ostalih modernih poljoprivrednih alatki i
maina (vralica, kosaica, eljeznih drljaa-zubaa, sijaica i si.) bilo je veoma
malo, a broj novih veoma je sporo rastao. Razumljivo da rad u poljoprivredi
s takvim primitivnim alatkama nije mogao dati zadovoljavajue prinose. Naj
ee je prinos zavisio od vremenskih prilika, padavina i si., a najmanje od
uloenog truda i primjene agrotehnike.
Ove opte ocjene o velikoj zaostalosti poljoprivredne proizvodnje u Ju
goslaviji vae u cjelini i za sanski srez. Kao to je navedeno, u bihakoj oblasti,
u ijem sastavu je bio i sanski srez, drvenih ralica je bilo 9,2 puta vie nego
plugova! I broj ostalih poljoprivrednih maina je bio veoma malen, sve do
zavretka rata 1945. godine i osloboenja zemlje. Prvi eljeni plugovi i drljae
(brnae) pojavili su se i u sanskom srezu u godinama iza prvog svjetskog rata.
U vrijeme formiranja zemljoradnikih zjadruga (19201924. godine) edomir
Kokanovi je nabavio iz Banje Luke po nioj cijeni oko 50 tzv. sak-plugova,
koji su tada smatrani najboljim. Ovi eljezni plugovi su prodavani na kredit
zemljoradnicima u dolini rijeke Sane, jer su tu bile najbolje obradive povr
ine. Od tada, naroito u nizinskim selima,poeli su prodirati eljezni plugovi
i zubae (drljae).11 Prvi vlasnici eljeznih plugova i drljaa u mnogim selima
bili su zemljoradnici koji su kao nagradu na sreskim poljoprivrednim izlo
bama dobijali ovu, do tada nevienu, poljoprivrednu spravu. Ali uvoenje
198
Ukupno
300
520
1.059
2.684
1.883
97 ha
440 ha
1.720 ha
9.476 ha
13.660 ha
8.503 ha
10,00 20,00 ha
20,00 50,00 ha
50.00 100,00 ha
617
117
4
3.139 ha
251 ha
100,00 200,00 ha
163 ha
7.185
47.449 ha
24.070 ha
372 ha
894 ha
106 ha
303 ha
343 ha
6.308 ha
svega
32.396 ha
74,17%
1,1 %
2,8 %
0,4 %
0,9 %
1 %
26,6 %
1932.
21.796 ha
376 ha
893 ha
128 ha
277 ha
319 ha
8.610 ha
67,27%
1,1 %
2,8 %
0,9 %
0,9 %
1 %
19,5 %
32.399 ha
200
Budui da je povrina itavog sreza iznosila oko 1.160 km2, tj oko 116.000
hektara, a da je ukupna obradiva povrina 1932. godine zahvatala 32.399 hek
tara, izlazi da je te godine u srezu pod umom i ikarom i na neplodno ze
mljite otpadalo 72,07/o povrine, a da je obradiva povrina zahvatala 27,93%
teritorije sreza.15
Prinosi poljoprivrednih usjeva na sanskom srezu u godinama 19301933.
bili su sljedei (brojke u zagradi oznaavaju prosjean prinos u vrbaskoj ba
novini).16
PRINOS U METRIKIM CENTIMA PO HEKTARU
Usjev
1930.
1931.
10 ( 9 )
Penica
(9)
Jeam
( 8,5)
4
17
( 7,5)
( 12 )
Ovas-zob
Kukuruz
5 6
Lan
( 10,5)
1112
*
3040
1933.
14
( 10 )
(9)
12
( 12 )
7
20
( 8,5)
( 17 )
10
10
( 8,5)
( 9,5)
13
()
11
( 16,5)
(11,5)
1819
( 12 )
1516
( 21,5)
(28 )
5055
( 37,5)
4550
( 42,5)
( 78,5)
(8)
5 ( 7 )
16 ( 9 )
910
1932.
(11 )
2,5 ( 4,5)
8
( U.5)
Luk
125
( 44 )
Kupus
175
( 56,5)
132 (54 )
140150
( 71 )
140150
Pasulj
( 12,5)
12 ( 8,5)
13
( 12 )
5
85
( 62,5)
5458
( 40,5)
Konoplje
( 59 )
8590
(51 )
8085
( 61 )
50
( 41,5)
5458
(34,5)
6468
( 41,5)
60
( 35 )
24 (26 )
(116 )
174 (73,5)
Krompir
7580
Lucerka
Djetelina
Stona
repa
90100
55
120126
( 37 )
(158 )
28
120126
( 8,5)
( 36 )
(147 )
Iz ovog pregleda se vidi da je sanski srez imao vei prinos penice nego
to je bio prosjek za vrbasku banovinu samo 1931. godine. Prinos kukuruza
je u navedenom periodu stalno vei od prosjeka za banovinu, a tako je i s lu
kom, kupusom, krompirom, lucerkom i djetelinom, dok su prinosi pasulja i
konoplja 1931. i 1932. godine bili vei, a stone repe 1931. godine. Prinosi ostalih
usjeva (jema, zobi i lana) bili su manji od prosjeka za vrbasku banovinu.
Ovaj pregled pokazuje da je u 1930. godini naroito dobro rodio luk, ku
pus, krompir i djetelina, i da je prinos krompira i kupusa bio u svim godinama
znatno vei od prosjeka prinosa u vrbaskoj banovini. Meutim, pregled isto
tako pokazuje koliko je tih godina bio nizak prinos itarica i u srezu i u
vrbaskoj banovini. Urod penice je naroito podbacio 1932. godine: svega 2,5
metrike cente 250 kg) po ha u srezu, a 4,5 metrike cente (450 kg) prosjeno
po ha u vrbaskoj banovini.
Podatke o broju krupne i sitne stoke u srezu po jednom hektaru ukupne
povrine sreza, po 1 ha obradive zemlje, po jednom domainstvu i na jednog
stanovnika, daje slijedei
15
201
Vrsta 1930.
1931.
1932.
1933.
Konja 5.815
Mazgi i
magaraca 6
Goveda 20.388
Bivola
Svinja 13.733
Ovaca 33.595
Koza 5.092
Pernate
ivine 64.796
Konica
pela 1.696
4.197
3.883
1.918
4
21.547
8
14.464
38.600
7.569
4
22.302
9
10.493
40.883
7.744
8
23.513
8
10.745
41.696
6.800
66.601
65.482
68.327
1.339
1.088
1.207
Krupna stoka:
U k u p n o : 26.209
Na 1 ha zemlje 0,23
Na 1 ha ziratne 0,81
Na 1 domainstvo 3,66
Na 1 stanovnika 0,52
25.656
0,23
0,79
3,57
0,51
26.198
0,22
0,81
3,65
0,52
25.447
0,22
0,76
3,54
0,50
60.633
0,52
59.120
0,51
59.241
0,51
1,87
8,44
1,20
1,82
8,23
1,17
1,83
8,25
1,17
Sitna stoka:
U k u p n o : 52.420
Na 1 ha zemlje 0,45
Na 1 ha ziratne
zemlje 1,61
Na 1 domainstvo 7,30
Na 1 stanovnika 1,03
Isto.
17 isto.
202
Kako je od 21 sreza '20 srezova i grad Banja Luka) vrbaske banovine srez
Sanski Most po povrini bio na desetom mjestu sa 4,97% ukupne povrine
banovine, a sa stanovnitvom isto na desetom mjestu sa 4,45% stanovnitva
banovine,19 nije teko zakljuiti da je srez po broju konja, ovaca, konica
pela, te po broju stabala kestena, jabuka i oraha, bio ispod onog mjesta koje
bi trebalo da zauzima s obzirom na povrinu i broj stanovnika.
Donja tabela daje pregled prometa stoke na tjednim pazarnim danima u
Sanskom Mostu, Starom Majdanu i Luci Palanci, kao i na godinjim vaarima:
PROMET STOKE
u srezu Sanski Most
Na nedjeljnjim pijacama:
Godina
vrsta
stoke
dotjerano
na pijacu
prodano
komada
%
1930.
konja
goveda
svinja
ovaca
koza
2.088
13.660
24.407
19.595
398
5.522
11.049
9.925
19
40
45
50
1931.
konja
goveda
svinja
ovaca
koza
593
11.770
16.230
9.280
85
1.483
6.326
4.762
14
12
38
51
1932.
konja
goveda
svinja
ovaca
koza
646
3.962
13.482
18.715
55
821
4.925
4.288
8
20
36
23
1933.
konja
goveda
svinja
ovaca
koza
889
5.733
15.558
9.975
753
288
1.584
8.390
5.050
626
32
29
53
50
81
Na godinjim vaarima:
11
1930.
konja
goveda
svvinja
ovaca
koza
92
455
152
364
37
134
42
144
40,21
29,45
27,62
39,66
1931.
konja
goveda
svinja
ovaca
koza
131
402
274
227
26
83
47
90
19.84
20,64
17,15
32,39
1932.
konja
goveda
svinja
ovaca
koza
176
592
256
753
65
117
119
203
38,06
19,76
46,48
26,05
1933.
konja
goveda
svinja
ovaca
koza
456
600
639
1.547
217
98
248
310
614
111
21,40
41,33
48,51
39,68
51,15
Nijedno sansko selo kao ni Sanski Most sve do jeseni 1938. godine)
nije imao elektrinu rasvjetu. Kue su osvjetljavanje petrolejskim lampama,
lojanicama (zejtin ili istopljeni loj i u njemu fitilji od pamunog vlakna), ili
jo primitivnijim svjetiljkama: u izdubljeni krompir stavljao se istopljeni loj,
M U 1932. godini, kada je svjetska ekonomska kriza najae potresla svijet pa i naa sela,
bilo je mnogo primjera da su seljaci u nekim srezovima (na pr. u Bihakom), na konjima, iz
gladnjelim i oslabljnim zbog nedostatka stone hrane, dotjerali drva u grad, prodali ih, s konja
skinuli samar, a konja svezali za plot i ostavili ga. Sa samarom bi se vraali kui, jer konja
nisu imali ime da hrane. Zabiljeka u arhivu autora.
11 ABk, Zapisnik zasjedanja Banskog vijea Vrbaske banovine za 1933. godinu, str. 168.
204
ulje ili petrolej i u njega mali fitilji od kudelje, koji bi davao kiljavu svjet
lost, a ne rasvjetu prostorije.
Z\JD
22 Radilo se i o vjerskim obiajima. Kada se postilo, nisu se jeli meso, mast, slanina,
mlijeni proizvodi i jaja.
23 ABk, III 234/1940. IX. Zapisnik X sjednice Banskog vijea Vrbaske banovine, 1921. feb
ruara 1940. godine, I br. 530/40.
24 Kada sam u ljeto i jesen 1941. godine bio u Posavskom NOP odredu, izmeu Obrenovca,
Uba i rijeke Save, jednom sam, u avgustu, patrolirajui kroz selo Trstenicu, navratio u kuu
borca koji je samnom bio u patroli. On je bio seoski kroja i njegove komije su ga smatrale
siromanim, iako je imao poveliku kuu, kolnicu, pe za peenje hljeba, kiljer, dvorite, vo
njak, batu i neke njive. U dvoritu je bila prilina kamara tek ponjevenih peninih snopova,
a u kukuruzani podosta kukuruza u klipu iz prethodne godine. Pokazao mi je u jednoj sobi
dvije hrpe stare penice, po njegovoj izjavi oko 1.000 kg (jedna hrpa za jesenju sjetvu, a druga
za meljavu). A koliko je podgrmekih bogataa moglo imati u avgustu 1*000 kg. stare penice?
Porodice
S e l o bogate
1. Oti
2. Tuk Bobija (Bojite)
3. Jelainovci
4. Grdanovci
5. Bos. Milanovac
6. Dabar
7. Kljevci
8. Krkojevci
9. Kasapnice
10. Bonjaci
11. edovaa
12. Zdena
13. Majki Japra
14. Kozin
15. Lipnik Gornji
16. Lipnik Donji
17. Luci Palanka
18. Slatina
19. Halilovci
20. Potkraj i Glavica
21. Miljevci
22. Pratali
23. Skucani Vakuf
24. Duge Njive
25. Budimli Japra
26. Marini
27. Okre
28. Vr.
29. Fajtovci, Gorice
i Naprelje
30. Modra
31. Lukavice
32. Podvidaa i irkii
33. Kamengrad Gornji
34. Kamengrad Donji
35. Brdari
36. Suhaa
37. Zenkovii
38. Mrkalji
39. Hadrovci
40. Hrustovo
41. Vrhpolje
42. aplje
43. Sanski Most, grad.
44. Pobreje
45. Demievci
46. Husimovci
47. Poljak
48. ehovci
49. Trnova
50. Stari Majdan
4
6
5
1
2
3
30
8
12
2
12
6
4
8
3
1
6
4
4
3
2
5
2
3
10
2
3
7
2
3
4
6
2
6
3
15
42
15
2
10
12
15
10
5
srednje siromane
60
3
25
6
10
15
150
25
12
7
50
60
1
13
27
70
6
30
23
20
5
50
6
11
6
5
6
40
53
6
30
2
18
43
1
4
8
30
6
50
156
31
10
14
30
52
50
7
svega
4
41
140
81
133
467
320
26
80
40
21
20
200
59
73
19
7
76
42
60
83
39
82
13
153
46
48
24
68
50
170
88
145
485
500
59
80
64
30
82
266
60
90
54
80
83
72
89
107
48
135
21
169
52
55
33
160
210
55
129
120
174
180
68
120
25
63
40
156
167
170
800
77
35
48
72
102
150
257
120
83
172
175
46
71
24
59
30
120
158
105
602
31
23
24
30
35
90
245
206
Porodice
Selo
bogate
11
2
16
4
9
8
5
1
2
2
5
2
6
10
6
2
401
55
28
44
28
36
91
23
150
6
5
10
9
85
10
4
150
46
35
130
135
50
10
45
49
4
122
149
312
56
54
75
76
70
184
29
200
46
40
130
201
80
70
77
94
103
150
300
320
63
69
77
91
165
200
35
1.982
6.581
8.964
ZADRUGARSTVO
I zadrugarstvo, kao i sav politiko-ekonomski ivot za vrijeme Kralje
vine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, bilo je organizovano na nacio
nalnoj osnovi. Srbi su osnivali svoje zadruge i odgovarajue saveze, Hrvati
svoje. Jedino Muslimani nisu stvarali svoje zadrune organizacije, ve su
se pojedinci ulanjivali ili u srpske ili u hrvatske zadruge, ali ih je najvei
broj bio izvan zadrunog pokreta.
Nakon zavretka rata 1918. godine,
u vrijeme oslobaanja seljaka kmetovskih feudalnih odnosa, za vrijeme austrougarske
okupacije formirane za207 druge u Luici Palanci i Jelainovcima
obnavljaju
rad.
208
209
30
Vidi napomenu 8.
Memoarska graa sanske optine.
210
Vrsta
1930 1931
1932
1933
1936 1937
Motorbicikla
Bicikla
64
64
51
51
Kola volovskih
nema podataka
1.337
1.337
Kola konjskih
nema podataka
1.091
1.091
Samara
nema podataka
2.338
2.338
Automobila putnikih
INDUSTRIJA I RUDARSTVO
U periodu od 1918. do 1941. godine na podruju sanskog sreza, izuzev
malih pilana u Luci Palanci i Budimli Japri, nije podignut nijedan drugi
industrijski objekat. Istina, u Almanahu Kraljevine Jugoslavije Vrbaska
banovina, u opem statistikom pregledu vrbaske banovine za 1930. godinu,
navode se 2 industrijska objekta u sanskom srezu: Dravni ugljenokop u Suhai i primitivni rudokopi eljeza. Meutim, prema raspoloivim podacima
i sjeanjima savremenika, 1930. godine uopte se, ni primitivno, nije vadilo
eljezo na ovom podruju. Takvo vaenje eljezne rudae prestalo je jo za aus
trougarske vladavine 1914. godine, o emu je ve bilo rijei. Istina, rudnik
Ljubija je imao svoje kopove i u podruju Stare Rijeke, na teritoriji sanskog
sreza, samo to se to vodilo u sklopu prijedorskog sreza.
Dravni ugljenokop Suhaa je osnovan 1921. godine u sastavu rudarske
uprave u Ljubiji i eksploatacija uglja je zapoela 1922. godine.34 Radilo se o
mrkom, smeem, ugljenu jaine 3.8005.000 kalorija i eksploatacija je bila
dosta malena:
1922. godine
9.564 tona
9.641 tona
211
35Isto.
dr
Aco
Despi:
Industrija
Bosne
Hercegovine,
Jug.
lojd,
Zagreb,
1924.
ZAPOSLENOST
Zaposlenost van poljoprivrede je bila veoma mala. Iz sanskih sela je
na splavitu u aplju radilo nekoliko desetina radnika, i isto toliko i u um
skim manipulacijama u Grmeu (sezonski radnici); u rudniku Suhai, dok je
radio (do 1936. godine), bilo je zaposleno oko 100, a u rudokopima Ljubije (u
Staroj Rijeci, i Ljubiji) nekoliko desetina radnika; u Sanskom Mostu je bilo
zaposleno svega oko 150180 radnika u trgovini i zanatskim radnjama. Do
damo li njima jo i oko 40 uitelja osnovnih kola i nastavnika graanske
kole, te broj slubenika u srezu, optini i drugim ustanovama (banci i si.),
izlazi da je u srezu moglo biti u radnom odnosu najvie oko 500 radnika i
slubenika. S obzirom da je bilo oko 250 vlasnika trgovina i oko 200 vlasnika
ugostiteljskih i zanatskih radnji, pred rat 1941. godine izvan poljoprivrede
radilo je najvie oko 950 ljudi, odnosno 1,4% stanovnika, a sa izdravanim
licima ukupno 6.000, tj. 9% a u poljoprivredi 91/o stanovnitva.40
U srezu je bio veoma mali broj penzionera i invalida "1918. godine je
bilo 15 invalida, ali kasnije, prema nekim izvorima, ni desetak), koji su
primali redovne mjesene prinadlenosti, pa zato u najveem broju sela,
izuzev uitelja i lugara, nije bilo nijednog ovjeka koji je imao redovni
mjeseni prihod platu.
Teak seoski ivot je uslovio da su mnogi pokuavali nai stalnije prihode
izvan poljoprivrede. Tako je samo u andarmerijskoj slubi bilo oko 30 Sanjana
(6 iz Devara, 5 iz Majkia Japre, 4 iz Luci Palanke itd.), desetak ih je
radilo kao cestari, nekolicina ih je bilo u lugarskoj slubi, a nekoliko njih su
bili policajci, sudski dostavljai, ikutori (poreski izvritelji), podvornici i si.
Zbog nepostojanja mogunosti zaposlenja u srezu, svake godine je neko
liko stotina seljaka iz sanskih sela ilo na sezonske radove u ume Crne
Gore, Srbije, Slovenije i Bosne i Hercegovine, zatim u Senjski rudnik u
Srbiji, u Beograd i na druga gradilita i radilita. Manji broj je ostajao
88
89
213
due, a najvei dio se vraao kui pred zimu, a na proljee opet kretao.
Tako je iz Hazia 1936. godine otilo 15 ljudi, iz Kozice dvadesetak na rad
u Senjski Rudnik, a po nekoliko iz Jelainovaca, Fajtovaca, Luci Palanke i
jo nekih sela. Tamo su se zadrali sve do aprila 1941. godine, kada su se
svi vratili u zaviaj. Neki od ovih sezonskih radnika radili su u Corkovai
(uma na lijevoj obali Une kod Otoke), zatim u Frukoj Gori, Gou u Srbiji,
u umama Slavonije i na graevinama u Beogradu. Nije bio rijedak sluaj da
se poneki od ovih sezonskih radnika vrati kui pjeice, jer ne bi uspio
utedjeti ni za prevoz.
Ne mogavi nai zaposlenje u zemlji, a i privueni priama o mogunostima
dobre zarade u inostranstvu, bilo je Sanjana koji su odlazili na rad u
Francusku i SAD. Poetkom drugog svjetskog rata veina ih se vratila kuama,
ne utjedevi znaajnije sume novca. Jedino su neki povratnici iz SAD,
poslije prvog svjetskog rata a prije svjetske ekonomske krize, uspjeli da
donesu neto znaajniju sumu novca i sagrade vee kue, otvore trgovinu
ili kupe znatne povrine najplodnije zemlje u selu, tako da su postali
bogatai. Narod ih je zvao Amerikancima.
ZDRAVSTO
Prvi ljekar je doao u Sanski Most 1898, a apoteka je otvorena 1911.
godine.41 Prema jednom dokumentu, Sanski Most je imao babicu ve 1885.
godine.42 I za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u srezu, koji je imao oko
57.000 stanovnika, bio je samo 1 ljekar i jedan apotekar, bez bolnice ili
bilo kakvog stacionara, dakle bez ijednog leaja. Za mnoge ljekarske usluge
stanovnitvo je moralo ii u Prijedor, gdje takoe do 1940. godine nije bilo
bolnice, a za bolnike usluge u Banju Luku ili Zagreb. Tek 1939. godine
sagraena je bolnika zgrada u Sanskom Mostu, ali do rata nije otvorena
jer nije bilo sredstava za opremu bolnice i angaovanje potrebnog osoblja.43
Luci Palanka je jedno vrijeme imala babicu.44
S obzirom na siromatvo znatnog dijela stanovnitva,
najvei broj obo
ljelih, naroito u selima, bio je upuen na nadriljekare i vraare, i na na
rodno lijeenje ajevima od lipe, bazge, raznih plodova i ljekovitih biljaka.
Ljekaru se ilo najee tek onda kad nikakvi domai, narodni lijekovi
nisu vie pomagali, najee u poslednji as, kad vie ni struna interven
cija lijenika nije mogla koristiti. Zbog toga je smrtnost oboljelih bila velika.
Rijetko je koja porodilja ila u bolnicu radi poroaja, izuzev kada bi nastale
komplikacije zbog nestrune intervencije kakve seoske ene. Najee su u
takvim sluajevima, kod poroaja u selima, asistirale samouke babice, ene
koje su rodile vie djece, pa imale nekog iskustva, ali i nadribabice, koje su se
poluprofesionalno bavile ovim poslom. Zbog toga, ali i zbog loih higijenskih
slova ivota, bila je i smrtnost velika. Zbog visoke stope nataliteta ipak je
prirodni prirast stanovnitva bio znatan.
Tuberkuloza suica, jektika) je bila znatno rairena, i uzrok brojnoj
smrtnosti i djece (dojenadi) i odraslih. S obzirom na veoma veliku rairenost
uiju (u kosi i odjei) kod stanovnitva, naroito seoskog, povremeno se po
javljivao pjegavi tifus, a zbog nehigijenskih bunara,
aponekad icisterni,
i razne epidemije (trbuni tifus, srdobolje i si.).
41
44
U spisku lanova Narodne itaonice i knjinice u
sauvan i nalazi se u Arhivu Bosanske krajine u Banjoj
je ime Milice Vjetice, primalje (babice).
djelimino
navedeno
214
215
45
Bosna i Hercegovina, izd. Sarajevske sekcije Udruenja jug. inenjera i arhitekata,
Sarajevo, 1922, str. 134.
1
Statistiki pregled izbora narodnih poslanika za Ustavotvornu skuptinu Kraljevine SHS,
izvrenih 28. nov. 1920. godine, izdanje Ustavotvorne skuptine, Beograd, 1921. godine.
s isto.
due, Husein Ali, profesor iz Koprivnice i Dafer Kulenovi, odvjetniki perovoa iz Bihaa. Preostale etiri stranke nisu uspjele dobiti nijedno poslaniko mjesto.
Na izborima je bilo i nekoliko kandidata iz sanskog sreza, meu kojima:
na radikalskoj listi: peti po redu Jovan Dronjak, teak iz Jelainovca;
na listi Saveza teaka: peti po redu Nikola Stojni iz Rasavaca;
na listi JMO: peti po redu Ahmet Sari, optinski biljenik iz Starog
Majdana;
na listi Hrvatske teake stranke: drugi po redu Filip Boi, teak iz
Krkojevaca, etvrti po redu Stipo Klari, teak iz Sasine i esti po redu Rafo
Hrvat, teak iz Stare Rijeke.
Komunistika, Demokratska i Socijaldemokratska stranka nisu imale kan
didata iz sanskog sreza. Od 8 izabranih poslanika nijedan nije bio iz sanskog
sreza.
Izbori za Ustavotvornu skuptinu, odrani 28. novembra 1920. godine, u
srezu Sanski Most dali su slijedee rezultate:4
L
Ukupno
biraa
Gla
salo
1 S. Most
552
452
59
23
286
33
48
2. Podovi
629
420
273
135
3. Kljevci
292
225
109
25
82
4. Kruhari
370
305
12
63
214
5. Dabar
500
280
261
6. Brdari
409
315
60
169
55
21
7. Pobreje
189
169
16
72
73
8. St. Rijeka
337
256
11
228
9. Kamengrad
815
605
71
112
406
10. Sehovci
397
300
58
165
70
521
417
27
316
63
12. Tomina
640
540
233
243
50
5.651
4.284
Svega
590 1.506
1.328
16
712
75,80% 35,1% 30,9% 0,3% 16,6%
87
2%
45
1%
Nedia,
oktobra
1944.
godine
pobjegao
216
Cacin
Klju
6.444
4.618
71,60
9.631
7.704
79,39
7.105
5.364
75,49
10.108
7.628
75,46
11.824
8.398
71,03
5.651
4.284
75,80
50.763
37.996
74,90
Liste:
Radikalska
626
Savez teaka
619
JMO
2.297
KPJ
82
484
Hrvatska teaka
Demokratska stranka 480
Socijal. demok. stranka 30
792
271
6.127
45
51
357
60
1.471
1.815
1.837
24
101
71
44
1.677
2.735
2.737
132
34
249
61
444
5.294
1.686
191
151
398
235
590
1.506
1.328
16
712
87
45
5.600
12.240
16.012
490
1.553
1.642
475
Broj biraa
Broj glasaa
Procenat glasalih
Stranka
Radikalna stranka
Zemljorad. stranka
JMO
Jug. musi. nar. org.
HRSS
Demokrat, stranka
glasaa
507
4.504
2.056
51
802
122
/o
6,3
56
25,6
0,6
10,00
1,50
glasaa
2.963
2.054
1.380
1.021
893
39
o/o
34,4
25,7
16,6
12,2
10,7
0,4
218
u sanskom srezu najvie glasova. Ali vlast ga nije htjela pustiti iz zatvora sve
dok nije intervenisao ministar pravde, nakon zahtjeva rukovodstva Zemljorad
nike stranke, i to skoro 2 mjeseca nakon to su izbori odrani.10 Zanimljivo
je da je sudski proces brai Kokanoviima zbog sukoba s propagatorom
SRNAO-a, a potom i sa andarima i sreskim naelnikom, trajao sve do 30. okto
bra 1935. godine, kada su braa Kokanovii, presudom Okrunog suda u Banjoj
Luci, bili osloboeni optubi.11
Na posljednjim izborima u Kraljevini Jugoslaviji, odranim 11. septembra
1927. godine, u sanskom srezu je bilo:
upisanih biraa
biraa na 100 stanovnika
biraa na 100 mukih stanovnika
glasalo 8.255, tj. 74,4/o upisanih biraa.
11.103
29,5
57,2
Na ovim izborima samo u cazinskom srezu je bilo vee uee biraa nego
u sanskom srezu (80,8 c /o), to govori o veoj zainteresovanosti stanovnika ova
dva sreza za izbore poslanika.
I
nika
na
ovim
edomir
izborima
Kokanovi,
21,8/o,
radikali
i demokrati
3,5/o).12
je
koji
bihakom
je
samostalni
dobio
demokrati
okrugu,
22,2/o
12"/o,
po
glasaa
3.056
2.158
1.069
910
909
153
trei
glasova
Hrvatska
put,
izabran
okruga
(JMO
seljaka
/o
37
26,2
12f,9
11,0
11,0
1,9
za
stranka
20
192
92
12
15
170
13
42
120
18
3
159
5
47
76
22
1
460
2
38
1
1
80
74
7
124
11
2
2
135
1
10
15
2
4
19
5
1
19
24
18
7
5
4
1
219
84
90
47
10
2
53
81
56
79
19
71
33
3
posla
36,8/o,
3,7%
Ni ovi izbori nisu mogli proi bez sukoba pristaa Zemljoradnike stranke
i vladajue Radikalne stranke. Radikali su u selu Sokolovu, kljuki srez, udesili da se biraka dokumenta izgube. Zbog toga su odrani ponovni izbori i
mandat je dobio Boko Zeljkovi, kandidat radikala, jer su izborni re
zultati falsifikovani. Kada se u novoj skuptini vrila verifikacija mandata,
edomir Kokanovi je podnio albu i Skuptina je odredila anketnu komisiju
koja je utvrdila da su izbori u Sokolovu falsifikovani, pa je Skuptina ponitila
izbor Boka Zeljkovia, oduzela mu mandat i predala ga kandidatu Zemljorad
nike stranke Trivi Drljai. Tako su tih izbora dvojica zemljoradnikih kan
didata birani u Skuptinu u kojoj su bili do estojanuarske diktature.13
Svi izbori, poevi od onih za Ustavotvornu skuptinu (28. novembra 1920),
pa do posljednjih izbora u Kraljevini SHS odranih 11. septembra 1927. godi
ne, sprovoeni su pod silnim terorom vladajue Radikalne stranke irom zemlje.
Naroito iroko je bio primijenjen teror vladajue Radikalne stranke Nikole
Paia i Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribievia za izbore 1925.
godine i teror Radikalne stranke za izbore 1927. godine. Osim navedenih prim
jera iz bihakog okruga, neophodno je o tom teroru rei jo koju rije.
Nakon izbora od 8. februara 1925. godine, opozicioni prvaci su novoizabra
noj Narodnoj skuptini, njenom Verifikacionom odboru, dostavili opsean izvje
taj o terorizmu kakav se ne pamti koji je vlada P-P (Pai-Pribievi) sprovela u toku izbora:14
.. Izbori narodnih poslanika za Narodnu skuptinu obavljeni dne 8. fe
bruara 1925. god. provedeni su pod najveim terorom dravnih vlasti. Cio administratvni aparat stavio se u slubu izborne agitacije za Narodnu radikalnu
stranku. Ne samo veliki upani, sreski poglavari, nego i obini posluitelji u
raznim dravnim zvanjima uticali su sa svojim pretnjama i raznim obeanjima
na raspoloenje biraa i prema tome na rezultat izbora. Dijeljenje seoskih is
paa, oduzimanje orunih listova, raznih obrtnica, glavarskih muhura po svim
selima du itave zemlje, obrazovanje teroristikih udruenja Srnao i Petar
Mrkonji, zatvaranje pristaa opozicionih stranaka, provoeno je po jednom
unaprijed pripremljenom sistemu, a to sve radi toga da bi se birai to vie
zastraili, odnosno privukli da glasaju za kandidate reimske Radikalne stran
ke. I najosnovnija prava pojedinih graana nisu bila niim zatiena, jer pro
pisi zakona i Ustava nisu dolazili do svog izraaja i svaki onaj ,koji je pripadao
nereimskoj stranci, mogao je doi do uvjerenja da u ovoj zemlji nema svetinje
koja bi bila zatiena.
Iako su izbori od 8. februara 1925. godine sprovoeni pod takvim terorom,
opoziciona Zemljoradnika stranka je u sanskom srezu dobila vie glasova nego
obje vladajue stranke: Radikalna i Samostalna demokratska stranka.
Kako je i vlada Nikole Uzunovia, formirana poslije izbora odranih 1925.
godine, nastavila s terorom i jo vie razvila batinaki reim, andarsku sa
movolju i policijski reim, opozicija je iskoristila debatu o budetu za 1927.
godinu i iznijela brojne drastine primjere vladinog terora. Meu opoziconm
poslanicima koji su tada istupili u Skuptini veoma otar u optubi vladinog re
ima je bio i sanski poslanik edomir Kokanovi. On je na sjednici od 18. mar
ta 1927. godine, pored ostalog, rekao i ovo:
. . . Graani su u ovoj dravi kategorisani ,oni su podijeljeni na dve ka
tegorije. U prvu kategoriju spadaju oni koji pripadaju vladinoj stranci, koji
mogu da rade sve i za koje ne postoji ni Ustav ni zakon, a u drugu kategoriju
spadaju svi oni na ijim se glavama nemilosrdno kri Ustav i lomi zakon.. .1i
18
220
.221
Stenografske
biljeke
Narodne
skuptine
izmeu
Kraljevine
SHS,
redovan
saziv
za
1928/29.
je i uklonio iz politikog ivota Kraljevine SHS (S. Pribievi je umro u inostranstvu), vratio se na njegov program, ali bez njega, i pristupio najradikalni
jem i najbeskrupuloznijem sprovoenju svih naela tog programa.
Kralj Aleksandar je imenovao generalsku vladu pod predsjednitvom ge
nerala Petra ivkovia i raspustio optinske uprave u cijeloj dravi, s tim da
ih u glavnim gradovima postavlja svojim ukazom, a u ostalim mjestima upani
svojim rjeenjima. Zabranio je sve stranake i mnoge druge listove.
Poslije rasputanja graanskih politikih stranaka, u oktobru iste godine
donijet je zakon kojim je drava podijeljena na nova upravna podruja ba
novine, a dotadanji naziv drave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca promi
jenjen u Kraljevina Jugoslavija. Novom administrativnom podjelom zemlje na
banovine kralj i velikosrpska buroazija su ili za tim da izbriu istorijske teri
torijalne cjeline, koje su predstavljale osnove graanskih politikih centara,
koji su osporavali Beogradu, kao centru velikosprske buroazije, apsolutni pri
mat u graanskoj politici. I dok je Vidovdanskim ustavom, izglasanim 28. juna
1921. godine, Kraljevina SHS bila podijeljena na oblasti koje su, osim nekoliko
manjih izuzetaka, odgovarale granicama istorijskih cjelina i narodnosnih pod
ruja, granice banovina su bile tako povuene da bi se u prvom redu razbila
cjelina Hrvatske, a zatim i drugih oblasti izvan Srbije, i da bi se u to veem
broju banovina obezbijedila veina srpskog stanovnitva, ili bar dominantan
uticaj vladajue srpske buuroazije.
Zakonom o formiranju banovina Jugoslavija je podijeljena na 9 banovina:
dravsku (sa sjeditem u Ljubljani), savsku (Zagreb), primorsku (Split), vrbasku
(Banja Luka), drinsku (Sarajevo), dunavsku (Novi Sad), moravsku (Ni), zetsku
(Cetinje) i vardarsku (Skoplje). Na elu svake banovine bio je ban kojeg je
imenovao kralj.
Vrbaska banovina je bila podijeljena na 20 srezova: Banja Luka, Biha,
Bos. Dubica, Bos. Gradika, Bos. Krupa, Bos. Novi (s ispostavom u Bos. Kostaj
nici), Bos. Petrovac (ispostave u Bos. Grahovu, Drvaru i Kulen Vakufu), Cazin
(ispostava u V. Kladui), Derventa (ispostave u Bos. Brodu i Odaku), Dvor,
Glamo, Graanica (ispostave u Gradacu i Maglaju), Jajce, Klju, Kotor-Varo, Mrkonji-Grad, Prijedor, Prnjavor, Sanski Most, Teanj (ispostava u Do
bo ju), i glavni grad banovine Banja Luku kao posebnu upravnu jedinicu.19 Prvi
ban vrbaske banovine je bio Svetislav Milosavljevi, brigadni general i bivi
ministar saobraaja.20 Nekoliko godina kasnije neke ispostave su se izdvojile iz
dotadanjeg sreza i reorganizovale u srez (Bosansko Grahovo, srez sa ispostavom
u Drvaru, i jo neke).
Da bi pokazao da narod podrava ukidanje parlamenta i zavoenje apsolu
tistikog diktatorskog reima, kralj je organizovao dolazak brojnih delegacija iz
svih banovina koje su mu se kienim rijeima zahvaljivale za takvu odluku i
takvo rukovoenje zemljom. Tako je i krajem 1929. godine, 29. decembra, kralj
Aleksandar primio u Beogradu delegacije Zetske i Vrbaske banovine. Voe de
legacija su biranim rijeima izrazile zahvalnost kralju, veliajui njegove za
sluge za stvaranje drave. U delegaciji vrbaske banovine bila su i trojica Sa
njana: Boko Marinkovi, trgovac, Hakibeg eki, posjednik i Ferdo Ljevar,
zemljoradnik.21
Iako je kralj dravnim udarom uklonio posrednike, tj. parlament, izmeu
njega i naroda, nakon tri godine, zbog veoma teke ekonomske i politike situaciie, a da bi kamuflirao diktaturu i u zemlji i pred inostranstvom, on je ponovo
pribjegao prividnom povratku na parlamentarizam: 2. septembra 1931. godine
objavio je novi Ustav, drugi u Kraljevini. Otroisani ustav od 1931. godine
izgraen je na estojanuarskim principima i potpuno je i dalje obezbjeivao
19
nih
1832. godine.
Ferdo Culinovi: Jugoslavija izmeu dva rata, knjiga U, str. 96.
223
224
225
Optina
Broj prav
nih glasaa
13.610
Srba
Musli
mana
Hrvata Ostalih
1.464
1.291
2.512
578
1.674
156
7.675
1.282
558
5
178
445
699
3.167
611
536
10
190
338
6
1.691
281
732
48
15
15
15
1.739
7.956
3.899
58,450/0 28,64/o 12,77/o 0,11/
Ferdo Culinovi. Jugoslavija izmeu dva rata, knjiga II, str. 113118. i 127.
u Isto, str. 131.
S5 Isto.
36 Isto, str. 124125.
37 Isto, str. 132.
88 ABk, br. 233ft: Kraljevska banska uprava Vrbaske banovine, Pregled glasaa prema
vjeroispovijesti, 1938. godine.
226
U sanskom srezu sve tri odobrene liste su imale svoje kandidate, ali su
Hoerini borbai bili ukljueni u listu dr Milana Stojadinovia. Upisanih bi
raa je bilo 12.549, a glasalo je 10.177 (80,6%) biraa.
Rezultati izbora odranih 11. decembra 1938. godine39 su bili slijedei:
lista dr Milana Stojadinovia je dobila 5.931 glas; dr Brako Milju (JRZ)
5.268 glasova, Ibrahim Krupi (JRZ) 536 glasova i Hoerin borba Luka urevi 127 glasova;
lista Udruene opozicije je dobila 4.177 glasova: Himzo Pai-Rei
Nazifov (HSS) 1.934 glasa, edomir Kokanovi (bivi zemljoradnici Jovana
Jovanovia) 2.035 glasova i Vladimir Gvozden (JNS) 208 glasova;
lista Dimitrija Ljotia (Zbor) Veselin uak 9 glasova.
Za ove izbore pristae Udruene opozicije u Sanskom Mostu pripremili su
i tampali predizborni letak. Komunisti i lijevo orijentisani Sanjani ukljuili
su se u agitaciju za Udruenu opoziciju i zajedno s poslanikim kandidatom
HSS Himzom Paiem-Reiem i jo nekim uestvovali u sastavljanju ovog
letka u kafani Husnije Paalia. Pored ostalih u letku je bila i parola ivio
Sovjetski Savez i Sjedinjene Amerike Drave. Letak je tampan u Banjoj
Luci i podijeljen u predizbornoj agitaciji u sanskom srezu.40
I uz ove izbore vlasti su nastojale svim sredstvima da obezbijede pobjedu
JRZ. Kada je Udruena opozicija oragnizovala u Sanskom Mostu veliki pred
izborni zbor, na trgu u centru grada, dolo je do nereda i tue koju je izazvao
sreski naelnik Dragi Popovi, da bi razbio zbor opozicije.
Tih dana vlasti su edomiru Kokanoviu zabranile dolazak u sanski srez.
I prjie i poslije kandidovanja stalno ga je pratio pandur. A kada se edomir
Kokanovi ipak pokuao ubaciti na podruje svoga izbornog sreza (od 1931. go
dine ivio je u Banjoj Luci), doekalo ga je desetak andara, strpalo u auto
mobil i odvelo u Prijedor. Kako nikako nije mogao doi u svoj srez, on je
krenuo u druge krajeve Bosne-, u Banat, Baku, Srbiju i Slavoniju, i tamo orgamzovao zborove Udruene opozicije i istupao na njima.
Kraljevsko namjesnitvo je imenovalo 1939. godine edomira Kokanovia
za senatora. Ovim imenovanjem je dugogodinji opozicioni politiar i poslanik
u tri izborna saziva ponovo doao u skuptinu, ali u tzv. gornji dom senat.
Mnogo vea politika polarizacija je bila na optinskim izborima nego na
izborima za narodnu skuptinu, jer su na njima birani optinski odbornici i
predsjednici (naelnici) optina. Velika borba voena je izmeu pristaa po
jedinih politikih stranaka u vremenu od 1918. do 1928. godine, ali nisu sau
vani podaci o izbornim rezultatima u tom vremenskom periodu. Za vrijeme
estojanuarske diktature optinske naelnike je imenovao najprije upan, a
potom ban.
Sauvan je podatak da su 1932. godine bili optinski naelnici:41
u Sanskom Mostu Jovo Deli,
u Starom Majdanu Nikola Todorovi,
u Budimli Japri Nikola Gluac,
u Luci Palanci Pajo Dakula,
u Gornjem Kamengradu Agan Badnjevi.
u Dabru Marko Kragulj,
u Tomini Dragutin Stojanovi i
u Sasini Ferdo Ljevar.
Na optinskim izborima odranim 6. avgusta 1933. godine na podruju
vrbaske banovine bilo je 256 kandidata JNS i 36 kandidata tzv. vanstranakih
3
227
JRZ
Stari Majdan
Sanski Most
Tomina
Budimli Japra
Luci Palanka
477
390
347
261
1.035
218
72
11
117
127
Svega
2.510
545
Zemljoradnici
228
glasaa
glasalo
JRZ
3.400
2.462
894
915
3.470
2.331
2.542
647
1.836
1.425
1.593
72,5
70,81
52,91
61,13
62,66
S. Most
B. Japra
L. Palanka
St. Majdan
Tomina
Svega
12.658
7.968
U procentima
62,95
JNS
UO
Hoera
387
1.122
758
430
495
1.078
260
379
667
588
335
3.591
45%
495
6,2%
2.972
37,29%
910
11,4%
575
J. Braji
Vahid Krupi
Luka urevi
Smail Burni
Niko Majki
Lazar Ili
Boo Dobri
Spiro Vukovi
Abid Bajro Krupi
Mile Vrke
Lazo Milievi
Todor Tubi
Osman Tali
Mumin Kamber45
229 joj za fikciju parlamentarizma nije dovoljna samo Narodna skuptina koju sainjavaju isklju-
Luci Palanka izabran Todor Vojvodi, seljak iz Tuk Bobije, na listi JNS, a ve
1936. godine se na optinskim izborima pojavljuje kao kandidat Svetislava
Hodere, tj. Borbaa. Meutim, vei broj je narednih godina napustio Borbae
i preao u JRZ ili UO. To potvruje i podatak iz decembarskih izbora 1938.
godine, kada je kandidat Borbaa Luka urevi dobio samo 127 glasova.
JNS;
taj
naziv
je
u
avgustu
1933.
godine
uzela
dota
danja reimska i vladajua stranka JRSD).
Hoerina
stranka
je
osnovala
svoj
list
Borbu,
po
borbaima.
Izborom
imena
(ilegalni
list
ilegalne
KPJ
je
parolama stranka je pokuavala da dovede u zabludu radne mase.
kojem
su
i
bio
Borba)
njeni
pripadnici
prozvani
i
demagokim
politikim
Opoziciona
djelatnost
borbaa
sastojala
se,
s
jedne
strane,
u
kritici
prvaka
vladajue
JNS
zDog
iznevjeravanja
estojanuarskih
ideja,
a
s
druge
strane,
u
fizikim
obraunima
s
pri
stalicama
naprednih
politikih
snaga
u
zemlji,
uz
propagandu
da
Jugoslaviji
vie
nije
potrebna
nikakva
politika
ljevica,
jer
je
borbaka
stranka
ljevija
od
svih
ljeviarskih
stranaka.
Zbog
primjene
faistikih
metoda
i
podraavanja
njemakih
nacista
i
talijanskih
faista
(pristae
stranke su nosili plave koulje), borbai su se vrlo brzo kompromitovali u javnosti.
Na decembarskim izborima 1938. godine, uz pomo policijskog aparata, za poslanike su iza
brani samo Hoera i Zivan Luki, a stranka im se konano raspala. Luki je kasnije pristupio
JRZ-i
i
za
vrijeme
Dragie
Cvetkovia
postao
ef
kancelarije
Glavnog
odbora
JRZ
i
senator,
a
Hoerina
politika
karijera
i
aktivnost
u
politikom
ivotu
uopte
prestala
je
otimah
poslije
decembarskih izbora.
1
Arhiv
Bosanske
krajine
(ABk),
Banja
Luka,
dok.
br.
4501935:
Izvadak
iz
politike
evidencije: Milju Sima
.
. Zagreb,
10.
juna 1930. godine, prepis izvren u Sreskom naelstvu
u Sanskom Mostu, 22. maja 1935. godine. Vjerovatno je Sresko naelstvo tada trailo podatke o
Simi
Miljuu
zbog
njegovog
dolaska
u
Sanski
Most
krajem
aprila
iste
godine,
zbog
ega
je
usljedio pretres stana Boka Marinkovia (napomena autora).
2
Dragoje Zivkovi: Aktivnost Sime Miljua u radnikom pokretu i KPJ do 1925. godine,
Istorija
radnikog
pokreta,
zbornik
radova
3,
Institut
za
izuavanje
radnikog
pokreta,
Beo
grad, 1966. godine, str. 61124.
230
-)
lanska
karta
Nezavisne
radnike
partije
Jugoslavije
od
1.
maja
Sime Miljua. Simo Milju je bio oblasni sekretar NRPJ za Srbiju ,a potom i zamjenik
1923.
godine
na
Ime
sku. Mnogi se sjeaju da je Simo Milju tada zaposlio vie radnika koji su u
Grmeu sjekli dever-javor i u pojedinih seljaka orahova debla, i dopremali
ih u Sanski Most, odakle ih je transportovao do izvoznika. Zbog trgovine s ple
menitim drvetom Simo Milju je znatno poboljao svoj ekonomski poloaj, pa je
meu prvima, ve u ljeto 1929. godine, nabavio radio-aparat. Otud i ocjena
Sreskog naelstva da je njegovo imovno stanje srednje. Ovo bavljenje trgovi
nom drveta nije potrajalo dulje od 23 godine, 19281930. godine. Vjerovatno
zbog te trgovine i reenica:
.. Milju Simo bivi komunista... u aktu Sre
skog naelstva od 31. decembra 1933. godine. S. Milju nikad nije napustio
svoje ideale i revolucionarni rad, ve je trgovinom samo prikrivao svoju ile231
* Vidi
napomenu1.
232
Predmet: Izvjetaj o
komunistikoj akciji
za dvomjeseje novembar i
decembar 1933. g.
Na nareenje Pov. br. 3442/30
od 21. III 1930.
KRALJEVSKOJ BANSKOJ UPRAVI VRBASKE BANOVINE
Upravno odeljenje
BANJA LUKA
U vezi gornjeg nareenja ast mi je za teritoriju poverenog mi sreza podneti negativan izvetaj, jer u toku meseca novembra i decembra 1933. godine
nije moglo primetiti, da se bavi irenjem komunistikih ideja.
Od komunista na teritoriji boravi Majki Gojko iz Luci Palanke, ali se
nije moglo primetiti, da se bavi irenjem komunistikih ideja.
Milju Simo bivi komunista odselio je u Beograd o emu sam podneo izve
taj pod pov. brojem ovog naelstva 2072/33 od 30. XI 1933. godine.
S molbom na nadlenost.
Sreski naelnik
M. Milovanovis
233
23. V 1926.g.
4.
28. V 1926.g.
5.
11. V 1926.g.
6.
24. V 1926.g.
7. Iskaz priloga za glavni sekretarijat,
8. Brouru: Proglas Milana Pribievia zemljoradnicima,
9. Brouru: Rad kongresa samost. demokr. stranke,
10. Izborni letak Branka ubrilovia,
11. Izborna pesma: Opoziciji.
S. Most
Izaslanik sreskog
1. V 1935.
naelstva
Blag. Bosilji9
U ovim dokumentima se navodi da se Simo Milju za vrijeme svojih kraih
ili duih boravaka u Luci Palanci nije bavio irenjem komunistikih ideja.
Meutim, savremenici izjavljuju da je on vrio znatnu propagandu meu svo
jim Palananima. Nikola Lapac pie u izjavi, datoj autoru ovog rada, da mu je
Simo Milju davao na itanje broure u kojima je pisalo o sovhozima, nastalim
od grofovskih dobara, kolhozima, kapitalizmu i radnikoj klasi, i poneto pri
ao o Komunistikoj partiji. Te broure itali su jo neki Palanani, koji su
uestvovali u razgovorima koje je s njima vodio Simo Milju. Slino je izjavio
i Milan Buna. Ali Simo Milju nita nije uinio na stvaranju organizacije
Komunistike partije na ovom podruju.
Nije poznat dan kada je Simo Milju zauvijek otiao iz Luci Palanke, naj
prije u Beograd, a potom u Sovjetski Savez. Nikola Lapac u pomenutoj izjavi
navodi da je u proljee 1936. godine otiao u vojsku, a Simu Miljuu je ostavio
u Luci Palanci. Kada se vratio iz vojske, 1937. godine, Miljua nije vie naao
u Luci Palanci. Prema tome Simo Milju je najverovatnije otiao iz Palanke
1936. ili prvom polovinom 1937. godine.
Pretpostavlja se da je Simo Milju uticao i na politiko opredeljenje Gojka
Majkia, jedanaest godina mlaeg od njega. Obojica su jedno vrijeme bila pro
tjerana u Luci Palanku, to potvruje navedeni dokument s kraja 1933. godine.
Naalost, nema nikoga ko bi mogao dati konkretnije podatke o saradnji i ve
zama ove dvojice prvih komunista u sanskom srezu.
Jo jedan Palanaanin je ve 1926. godine postao lan KPJ. Rije je o Milanu
Bundi, zemjloradniku. Prema kazivanju Dominka Alaa10, on i Milan Bunda
9
su zajedno sluili vojsku od marta 1926. do avgusta 1927. godine u Pontonjerskom bataljonu u Velesu. U to vrijeme je u Velesu bio veoma aktivan Koo
Racin11, gmar, kamenorezac i pjesnik. Koo Racin i Dominiko Ala su veoma
brzo uspostavili vezu i u tom bataljonu formirali dvije elije KPJ, iji su la
novi bili Ala, Josip Pirak-Bepo iz Makarske, neki Topi iz Beograda, Milan
Bunda iz Luci Palanke i jo 23 druga ijih se imena ni Ala, ni Bunda ne
sjeaju.
Prema kazivanju Milana Bunde12, koji ivi u Zemunu, on je prije odlaska
u vojsku, dakle do 1926. godine, povremeno radio kod ure Miljua, Siminog
oca. Po njegovom sjeanju, Simo Milju je, kad god je boravio u Luci Palanci,
razgovarao sa seljacima, pa i s njim, o politici, komunizmu i Komunistikoj
partiji, organizaciji radnika i seljaka. Kada je Milan Bunda doao u Veles
na odsluenje vojnog roka, upoznao je Dominka Alaa, atu u njegovoj prvoj
eti Pontonjerskog bataljona. Ubrzo poslije dolaska u Veles Koa Racin je traio
od Dominka Alaa da ga upozna s Milanom Bundom. Nedostaju podaci da li
je prianje Milana Bunde o Simi Miljuu navelo Alaa i Raina da ga ukljue
u ilegalni rad, a potom prime i u KPJ, ili je Simo Milju eventualno partijskom
vezom javio u Veles o Milanu Bundi, izrazio svoje miljenje i predloio da ga
ukljue u rad. Ala i Bunda su se esto sastajali s Koom Rainom u nekoj kafani u Velesu. Tako je dolo i do formiranja dviju elija KPJ u ovom bataljonu.
itali su razne broure i letke, raspravljali o politikoj situaciji i dr. Kada jal
krajem ljeta 1927. godine Milan Bunda odsluio vojni rok i vratio se u Luci
Palanku, tu je zatekao Simu Miljua. M. Bunda mu je ispriao sve o svome
boravku u vojsci, pa i o prijemu u KP. Pa ipak nije dolo do formiranja elije
u L. Palanci niti do povezivanja M. Bunde s bilo kojom elijom ili komunistima
u nekom bliem gradu. Bunda se esto sastajao sa Simom Miljuem, sve do Si
minog odlaska u Beograd oktobra 1933. godine, a i s Gojkom Majkiem, sve
do njegovog zadnjeg hapnjenja krajem jula 1941. godine. Milan Bunda nije
obnovio partijsku vezu i lanstvo do rata 1941. godine, a ni prvih godina NOB,
iako su ve 1941/42. godine u blizini njegovog mjesta djelovali Okruni komitet
KP za Podgrme, a potom i Sreski komitet za Sanski Most. On je tek 1943. go
dine primljen za lana KPJ, kao odbornik sela, ali ni tada nikom nije rekao da
je ve jednom bio lan KP. Svojski je izvravao zadatke, postao odbornik, a
zatim i predsjednik seoskog NOO u Luci Palanci, pa je na osnovu te aktiv
nosti u ljeto 1943. godine primljen za lana KPJ.
11
Koo Racin (Koo Solev), roen 22. XII 1908. godine,, u Velesu, gimnazijalac, potom grnar i kamenorezac, od 1028. godine objavljivao pjesme i druge knjievne radove. Clan Obi. kom.
KPJ za Makedoniju od 1933. godine, poginuo u NOB 13. juna 1843. godine. (Enciklopedija Jugo
slavije, tom 7, str. 4).
12
S
Milanom
Bundom
razgovarao
sam
nekoliko
puta.
Razgovor
godine snimio sam na magnetofonsku traku. Izneu kratak sadraj njegove izjave:
voen
24.
februara
1973.
Simo Milju se esto pojavljivao u Luci Falanci i Sanskom Mostu. Kada je protjeran u
Luci
Palanku,
morao
se
svaki
dan
javljati
u
andarmerijsku
stanicu.
Snjim
sam
raz
govarao o politici. Zalio sam mu se kako sam siromah, a on mi je rekao dae doi vrijeme kada
nee biti siromaha, da e ljudi ivjeti bolje, da u i ja doekati komunizam. Govorio je o ko
munizmu i Komunistikoj partiji. Pitao me je da li ja to simpatiem. Bilo je to pred moj od
lazak u vojsku. Kada sam doao u Veles, upoznao sam Dominika Alaa, koji je bio ata u prvoj
eti Pontonjerskog bataljona. Sprijateljio sam se s njim. Govorio sam mu o Simi Miljuu. Jed
nog dana Dominiko mi je rekao da me trai drug iz Velesa, civil. S njim smo se sastajali
u kafanama. Ve pri prvom susretu razgovarali smo o ondanjim prilikama i vojsci. Taj Maykedonac je govorio da tadanji reim nee biti dugog vijeka, da se mora promijeniti i da e
jednog dana zavladati Komunistika partija. S nama je bio i jedan Beograanin. Citali smo bro
ure i letke. Jednom sam bio nepaljiv, pa me je primjetio kapetan iz druge jedinice. Pitao me
ta itam. Ja sam tada pobjegao ne smijui da mu pokaem ta sam itao. On je potrao za
mnom, ali sam uspio pobjei. Kada sa se vratio i zvojske, zatekao sam u Luci Palanci Simu
Miljua i sve mu ispriao o boravku u vojsci u Velesu. Poslije povratka iz Vojske nisam se
ukljuivao nigdje niti sam se povezivao s partijskim organizacijama . Za lana KPJ sam ponovo
primljen u ljeto 1943. godine. (Izjava u arhivi autora).
236
Gojko Majki je roen 1905, a ubijen 1941. godine. Poslije zavretka etiri
razreda osnovne kole upuen je preko Privrednika u Beograd na izuava
nje zanata. Postao je mainbravar i radio na raznim radilitima u Srbiji. Radio
je krae vrijeme i s Milanom Bundom na putu Loznica Valjevo. Bilo je to
prije Bundinog odlaska na odsluenje vojske, dakle 1924. ili 1925. godine. Kada
bi naili andari Gojko je bjeao s valjka i skrivao se, to znai da je ve tada
bio poznat kao komunista. Njegov revolucionarni rad se ne moe rekonstruisati, jer izuzev, krtih podataka u dokumentima s kraja 1933. godine14, i sjeanja
nekih njegovih vrnjaka, nema nikakvih drugih pojedinosti o njemu. Iz doku
menata se vidi da je 1933. godine bio u Luci Palanci. Prema izjavi Boka Jelae, kome je Gojko ujak, Majki je 1934. godine sakupio neto alata i bavio se
bravarskim poslovima do 1937. godine. Tada je Pero Jelaa kupio izgorjelu
parnu mainu od Vase Radoevia iz Benakovca, koju je Gojko Majki popravio
i montirao u pilani, gdje je radio sve do rata. Jedino je jednog ljeta radio na
vraoj maini Himze Reia-Paia u Sanskom Mostu i nekim oblinjim se
lima. G. Majki je u Luci Palanci oko sebe okupljao prije svega omladince.
Pod njegovim uticajem mnogi su se kasnije opredijelili za revolucionarni rad
niki pokret (Slobodan Ini, Zdravko i Slavko Njegovan i drugi). I Mirko
Vrani istie konstruktivnost linosti Gojka Majkia, njegovo djelovanje na
okolinu, politiku izgraenost i komunistiku opredeljenost i nakon iskljui
vanja iz KPJ. O zatvoru i iskljuenju iz KPJ G. Majki nije nikada nita ka
zivao Mirku Vraniu, koji je kod njega u Luci Palanci proveo dio ljetnjih
ferija 1938. i 1939. godine. Gojko Majki je tada u Luci Palanci imao malu bi
blioteku, preteno napredne literature, kojom su se sluili neki drugovi s ko
jima se tada druio.
Zakljuak je mogu samo jedan: Gojko Majki je najvjerovatnije bio lan
KPJ prije 1933. godine; u zatvoru je bio takoe prije 1933. godine, a nakon iz
laska je protjeran u rodno mjesto Luci Palanku, to potvruju i spomenuta
policijska dokumenta s kraja 1933. godine. Zbog neke greke jo tada je isklju
en iz KPJ, i to je najverovatnije razlog da se savremenici ne sjeaju da je
postojala neka saradnja Sime Miljua i Gojka Majkia, iako su tih godina
obojica ivjeli u Lici Palanci.
Jo jedan Sanjanin je bio ukljuen u ilegalni rad KPJ, ali ne u Sanskom
Mostu., ve u Bihau. Rije je o Milanu Gvozdenu, koji je pohaao gimnaziju u
Bihau, a stanovao kod brata Vlade koji je drao hotel Jugoslaviju. U okto
bru 1931. godine za profesora francuskog jezika u Realnoj gimnaziji u Bihau
doao je Oskar Davio15, koji je ubrzo uspostavio kontakte s naprednim radni
cima i acima, pa je te jeseni organizovao prvu, a zatim jo nekoliko elija
KPJ. Kako je ovaj iroko razvijeni ilegalni rad komunista u Bihau bio otkri
ven krajem maja 1932. godine, dolo je do hapenja 28 komunista, a meu nji
ma i Milana Gvozdena, aka VIII razreda gimnazije. Prema sauvanim doku
mentima sa suenja ovoj grupi komunista na elu s Oskarom Daviom, prvi ile
galni sastanak je odran u stanu Milana Gvozdena.
u
Privrednik",
organizacija
srpskih
privrednika
u
Beogradu,
koja
je
organizovala
odlazak
djece, preteno iz sela, na zanate i u trgovinu, poslije zavretka 4 razreda osnovne kole. Dok
su
uili
zanat
(uporedo
sa
zanatskom
kolom),
zvali
su
ih
egrti.
Poslije
31
godine
uenja
i
polaganja
ispita
postajali
su
kalfe
(pomonici),
a
poneko
od
njih
kasnije
majstor
ili
samo
stalni trgovac.
14
Vidi napomenu 4. i 5.
15
Oskar
Davio,
profesor,
poslije
dolaska
u
Biha
razvio
je
veoma
iroku
revolucionarnu
aktivnost,
u
koju
je
ukljuio
preko
60
radnika,
aka
i
slubenika,
organizovanih
u
skoro
20
elija KP. Tada je formiran i Sreski komitet KPJ u Bihau, iji je sekretar bio O. Davio.
Kada
ih
je
otkrio
agent-provokator
Duan
Cuji,
bili
su
uhapeni
svi
oni
koje
je
poznavao
ovaj konfident (ukupno 28). Tih dana ubio se potporunik Trifko Kalajdi, jedan od lanova
11
Na ovakvim suenjima optueni su obino odbijali da priznaju optubu, pa ak i ako bi
injenice
govorile
protiv
njih.
Ako
je
optueni
u
prethodnoj
istrazi
neto
i
priznao,
obino
je
na glavnom pretresu to pobijao, kao to jt to bio sluaj 1 s Milanom Gvozdenom na ovom
suenju.
11
238
239
> Od 26 optuenih i suenih na ovom procesu, dvojicu su ustae ubile 1941. godine (Milana
Gvozdenovia i Dafera Kulenovia), nekoliko ih nije uestvovalo u NOP-u, a svi ostali su bili
u NOB-u, od kojih su 5 poginuli kao borci NOV.
!1 Izjava Esada Alagia data autoru.
11
Pred rat se preselio u Bosanski Novi. Uhapen i odveden u kocentracioni logor u Jase
novac gdje su ga ustae ubile 1942. godine.
25 Izjava Esada Alagia.
umski radnici u Grmeu, meu kojima je bilo dosta seljaka iz sela oko
ove planine, bili su ukljueni u organizaciju radnika Bosanskog Petrovca, Otrelja i Drvara. Oni su prvi put birali svoje povjerenike 14. februara 1931. go
dine. Tada su izabrali 5 povjerenika, meu kojima su bili i Smail Dafi (pro
elnik povjerenika), Mihajlo kondri i Sergije Tutu.23
Prvi trajk u Grmeu je bio 25. januara 1937. godine, a zahvatio je i radni
ke zaposlene na eljeznikom teretnom saobraaju na relacijama DrvarSanski
MostPrijedor i SmeticaJajce. Tada je na Mijaicu iz Banje Luke dolo 120
andara, jer je na toj manipulaciji bio veliki broj zaposlenih. Poslije sukoba
trajkaa i andara 17. februara 1937. godine u Bosanskom Petrovcu, kojom
prilikom je nekoliko radnika ranjeno, pregovaralo se i trajk je zavren 15.
marta 1937. godine. Poslodavci su usvojili vie od polovine zahtjeva radnika.24
umski radnici na svim manipulacijama ipada, pa i u Grme-planini,
proslavili su Prvi maj 1937. godine i na taj dan nijedan od njih nije radio!
Dan ranije oni su na vrhovima oko Mijaice, na Ploevcu, Hrastia vrhu i Skropovitom vrhu, na najviim jelkama, istakli crvene zastave. Potom su grane
jelika okresali i koru ogulili. andari su pokuali da skinu zastave, ali sami nisu
mogli, niti su uspjeli da nateraju radnike. Oni su ostali u svojim barakama,
priali, veselili se, pjevali i alili. Njihovom slavlju pridruili su se i neki
zemljoradnici iz podgrmekih sela. Bila je to prva organizovana proslava Prvog
maja u ovom kraju i prve crvene zastave na Grme-planini. Tek 2. maja stabla
na kojima su se vijorile crvene zastave bila su posjeena.25
I drugi trajk radnika ipada na ardaku, u Potocima i Srnetici, 1322.
avgusta 1938. godine, proirio se i na 700 radnika manipulacije Mijaica u Gr
meu, meu kojima je bilo i dosta radnika rodom iz sela sanskog sreza. Rad
nici su zahtijevali osmosatno radno vrijeme, minimalne nadnice od 25 do 30
dinara itd. trajk je samo djelimino uspio.2*
Iako je ovih godina bilo dosta radnika na splavitu u aplju, nema sau
vanih dokumenata o njihovom ueu u navedenim trajkovima umskih rad
nika Grmea. A ni Sanjani se ne sjeaju da su spiavari trajkovali, pa su vje
rovatno bili izvan pokreta umskih radnika Osjeenice, Otrelja i Grmea.
I u petonedjeljnom trajku rudara u Ljubiji, koji je zapoeo 23. avgusta
1940. godine, koji su organizovali komunisti i napredni radnici, uestvovali su
i rudari rodom iz sanskih sela juno od Ljubije: Kozina, Halilovaca, Slatine,
Mrkalja, Stare Rijeke, Ovanjske, Budimli Japre, Starog Majdana, Hadrovaca,
Podvidae i jo nekih. trajkai su imali vie sukoba sa andarima, pa ih je
dosta povreeno. Kako je trajk rudara trajao due, organizovane su kuhinje
za ishranu trajkaa. Osim pomoi iz drugih rudarskih i radnikih centara, i
podgrmeki seljaci sanskih sela pomagali su namirnicama ljubijske trajkae
da izdre u svojim zahtjevima. Nakon 37 dana trajka, rudari su dobili tra
ene poviice piata, pa je trajk okonan.27
panski borci
Sa podruja sanskog sreza tri radnika su bila u panskom graanskom
ratu: Mile Milui, Boro Radi i Haim-Hajno Atijas. Borili su se na strani
panske republike protiv generala Franka i faista. Nijedan nije izravno iz
,s Smail Dafi: Crvene zastave na jelikama, Podgrme u NOB 1 knj. Vojnoizdavaki
zavod .Beograd, 1972, str. 465.
** Isto, str. 467.
** Isto, str. 464.
M Kronologija radnikog pokreta Bosne i Hercegovine do 1941. godine, Institut za istoriju
radnikog pokreta, Sarajevo, Svjetlost, Sarajevo, 1971. godine, str. 559.
Isto, str. 593.
240
242
243
32
Valecny komisariat mezinarodnich brigad, Barcelona, 14. XI 1938. izdao je dokument ko
jim potvruje da je Hajmo Atijas uestvovao u graanskom ratu od 19. V 1938, da je ranjen
i da je bio u 2. eti bataljona Divisionario 45. divizije. Fotokopija u arhivi autora/
35
Poslije drugog svjetskog rata Hajno Atijas se vratio u Jugoslaviju. Jedno vrijeme je ra
dio u Rijeci, a onda je 1948. godine, po svojoj elji, otiao u Izrael, gdje i sada ivi. Nekoliko
puta je dolazio u svoj rodni grad, Sanski Most.
Nosilac Partizanske spomenice 1941, danas aktivni general JNA, ivi u Sarajevu.
U
februaru
1936. godine
policija
je
u Bihau
uhapsila grupu
komunista.
U
vezi s tom
policijskom
akcijom
26.
i
27
februara
1936.
godine
iz
bihake
Dravne
realne
gimnazije
bila
je iskljuena grupa aka. Tada je i Hazim Bilalbegovi, uenik 6. razreda, bio iskljuen iz gim
nazije na
dvije
godine
Hazim
Bilalbegovi je bio uesnik NOR i nosilac Partizanske spomenice
1941. Umro je 1968. godine u Sarajevu, sahranjen u Sanskom Mostu.
1
Banja Luke
Sanjana.
Roen 1915. godine u Sanskom Mostu. Radnik. Ustae su ga ubile u rudniku Lauu kod
u jesen 1.941. godine. U Banja Luku je na njegovu sahranu ila delegacija naprednih
244
Godinu dana ranije, decembra 1937, objavljeno je Otvoreno pismo bosanskohercegovake studentske omladine svim politikim i javnim radnicima i svoj
potenoj javnosti11 povodom stvaranja bloka narodnog sporazuma izmeu Ze
mljoradnike, Demokratske, Radikalne, Hrvatske seljake i Samostalne demo
kratske stranke (8. 10. 1937). Pismo su potpisali brojni studenti iz Bosne i
Hercegovine, a iz Sanskog Mosta Hasan Kurbegovi.12
Tree otvoreno pismo bosansko-hercegovake studentske omladine, izdano
povodom opasnosti od izbijanja rata, objavljeno je 1. decembra 1939 godine.13
Pismo su potpisala i 4 sanska studenta: student prava Stupar Mihajlo14, i stu
denti tehnike Hasan Sarajli,15 Dragomir Mali16 i Predrag Terzi.17
I tree, otvoreno pismo bosansko-hercegovake studentske omladine ras
turano je ilegalno. Stuident Predrag Terzi donio je izvjestan broj primjeraka
pisma iz Zagreba u Sanski Most ve krajem decembra 1939. godine. Hazim
Bilalbegovi, Mirko Vrani, Predrag Terzi i Boko Proi18 su jedne veeri
rasturali pismo, ubacujui ga u privatne kue i ostavljajui po nekoliko pri
mjeraka u kavanama. Pri kraju rasturanja pisma, kada im je ostalo jo samo
nekoliko primjeraka, na velikom mostu su ih zaustavili dvojica policajaca. Pre
tresli su ih, oduzeli nekoliko letaka koje su nali kod njih i sutradan podnijeli
prijavu Sreskom naelstvu. Tih dana je doputovao u Sanski Most i student
Mihajlo Stupar; policija ga je uhapsila na eljeznikoj stanici im je iziao iz
voza.19 Bilalbegovi, Vrani, Terzi, Stupar i Proi su bili pozvani u Sresko
naelstvo, gdje su sasluani i kanjeni zatvorom od 6 dana, pretvorivim u nov
anu kaznu od 50 dinara po danu. Meutim, nijedan od njih niti je platio kaznu
niti odleao 6 dana zatvora.20
*
za istorijuradnikog
FTavnog
fakulteta
u
u
avionu.
Sahranjen
darmi su joj 13. januara 1941. godine izvrili pretres sobe u Prijedoru. Iako
nisu nita nali, Slavicu su uhapsili i sproveli u zatvor. Isti dan andarmi su
i u Sanskom Mostu izvrili pretres kue njenih roditelja ali ni tu nisu nita
pronali, jer su Slavkina majka Marica23 i sestra Stojanka24, bile na vrijeme
obavijetene o njenom hapenju, te su sklonile kompromitujui materijal koji
se zatekao u kui.25 Kada su saznali za hapenje svoje uenice, direktor gimna
zije Branko Vraneevi i katiheta Slavko Radi, iitervenisali su za nju pa je
istog dana predvee putena iz zatvora.
Nakon pretresa kue Miljatovia andari su izvrili pretres i kua u ko
jima su stanovali Obrad Lazi, zvani Svile26, i Cevi Kabiljo zvani Cico27. Do
kument o tome pretresu glasi:
SRESKO NAELSTVO
Br. 264/41.
dana 13. januara 1941. godine
Sanski Most
Po traenju Komandira and. stanice Sanski Most, a na osnovu l. 10 Usta
va i propisa krivinog sudskog postupka
REAVAM
da se izvri pretres stana i ostalih prostorija Kabilja Davida, trg. iz San.
Mosta i Miljatovia Vida, trg. iz Sanskog Mosta u cilju pronalaska nedozvo
ljenih letaka, a koje letke rasturao sin Kabilja Damda i dr. iz San. Mosta.
Ovaj pretres izvrie g. Popovi Ivo pol uprav, priprav. ovog naelstva
uz pomo Komandira andarmerijske stanice Sanski Most drei se Zakonskih
propisa i po izvrenom pretresu postupie dalje po Zakonu.
Reenjem izvestiti:
Kabilja Davida, trg. iz San. Mosta
Miljatovi Vida, trg. iz San. Mosta
Popovia Ivu, pol. upr. priprav.
Komandira stanice Sanski Most.
Sreski naelnik23
I ako u rjeenju stoji da se pretres stana izvri samo kod Kabilja i Miljatovia
andari su pretresli i stan porodice Lazi. Na tavanu kue Lazia pronali su
nekoliko knjiga koje je Obrad Lazi dobio na itanje od Slavice i Stojanke
Miljatovi. andari su tada uhapsili Obrada, ali je odmah nakon sasluanja
bio puten. Nakon toga su pozvali na sasluanje u Sresko naelstvo i Stojanku
Miljatovi, Cicu Kabilja Cevia i jo neke omladince; niko od njih nije bio
stariji od 17 godina. Poslije sasluanja svi su bili puteni.
Tako je na godinu-dvije pred aprilski rat 1941. godine u Sanskom Mostu
ve djelovala brojna jaka grupa radnika, studenata, aka i namjetenika, ali
do formiranja organizacije KPJ i SKOJ-a nije dolo.
11
Marica Miljatovi, mati Slavice, Stojanke i Brace Miljatovia, u toku rata je nekoliko
puta
hapen
zbog
ilegalnog
raa
za
partizane.
Poslije
osloboenja
Sanskog
Mosta,
21.
oktobra
1943. godine, bila je predsjednica prvog gradskog odbora AFZ u Sanskom Mostu.
!* Nosilac Partizanske spomenice 1941., ivi u Beogradu.
!S Izjava Slavice Miljatovi-Prai i Stojanke Miljatovi-Erceg.
Ustae su ga ubile poetkom avgusta 1941. godine.
Neposredno pred pokolj Srba i Jevreja, jula 1941. godine, pobjegao je iz Sanskog Mosta
u Split, odakle se kasnije prebacio u Italiju. Navodno je poginuo u Izraelu, u ratu 1947. godine.
81 Original kod Slavice Miljatovi Prai.
246
1942.
godine
prilikom
* '*
Aktivnost naprednih Sanjana je bila znaajna i po tome to je obuhvatala
i Srbe i Muslimane i Hrvate i Jevreje, irei bratstvo meu naim narodima
i napredna shvatanja i spoznaje o ovjeku i drutvu. Bile su to grupe najna
prednijih Sanjana, koji e od 1941. godine biti nosioci revolucionarnih strem
ljenja koje je inicirala i kroz narodnooslobodilaku borbu naih naroda sprovodila i sprovela Komunistika partija Jugoslavije. Skoro svi ti brojni, preteno
mladi Sanjani, koji su u godinama pred rat bili obuhvaeni radom i uticajem
komunista, nali su se u toku rata 19411945. godine u redovima boraca narodnooslobodilakog pokreta. Mnogi od njih su u toj borbi dali i svoje ivote.
U LUCI PALANCI
Zbog ranijeg rada i boravka Sime Miljua, istaknutog organizatora i funkcionera KPJ, a kasnije i djelovanja Gojka Majkia, u godinama pred rat for
mirala se i u Luci Palanci grupa naprednih seljaka i radnika.
Oko Gojka Majkia, koji je od 1933. godine neprekidno ivio i radio u
Luci Palanci, okupljali su se radnici zaposleni u pilani, u manipulacijama u
Grmeu i nekim zanatskim radnjama, a i poneki seljak. Povremeno su razgo
varali o aktuelnim politikim zbivanjima kod nas i u svijetu, Gojko im je pri
ao o SSSR-u, a ponekad su itali i poneto iz tampe koja je stizala u Luci
Palanku. Pojedinci su od Gojka uziimali knjige na itanje, naroito mlai.
U grupi oko Gojka Majkia bili su Nikola Lapac33, Ilija Ini34, Jozo Sasic35
Milan Bunda, Ale umili3* i oro Srdi37 od odraslih, te Slobodan Ini38,
Slavko Njegovan39, Zdravko Njegovan40 i jo poneki omladinac. Kao to se vidi,
u grupi su bili i Srbi, i Hrvati, i Muslimani, to je kasnije, u ustanku, bilo
veoma znaajno za pravilnu orijentaciju i usmjeravanje borbe.
Ova grupa je odravala vezu s Prijedorom i Sanskim Mostom. Nikola La
pac je povremeno posjeivao dr Mladena Stojanovia i kod njega se informisao o situaciji u zemlji i svijetu. Odlazei zbog bolesti na pregled kod ljekara
* Tzjava Hazima Bilalbegovia, Slavice Miljatovi-Prai i Stojanke Miljatovi-Erceg.
83 Uesnik u NOB; ivi u Starim Banovcima u Sremu.
34 Nosilac Partizanske spomenice 1941, ivi u Luci Palanci.
84 Nosilac Partizanske spomenice 1941, ivi u Vrbanji kod Banja Luke.
8# Alu umilia su andari pretukli i neposredno pred rat umro je od unutranjih po
vreda zadobivenih tom prilikom. Izjava Ahmeta Kadia i dr.
87 Nosilac Partizanske spomenice 1941.
88 Nosilac Partizanske spomenice 1941., ivi u Banjoj Luci.
81 Poginuo u NOB.
** Uestvovao u NOB, ivi u Beogradu.
248
U BUDIMLI JAPRI
U osnovnoj koli u Budimli Japri, sjeditu optine, radili su Branko
Krneta42 (od septembra 1937. do februara 1939.) i Fanika Veper43 (od septembra
1938. do septembra 1940. godine). Krneta je jo kao uenik uestvovao u po
kretu u Banjoj Luci i pripadao je grupi naprednih uitelja, a Fanika Veper
je bila ve poznati komunista; razvijala je znatnu politiku aktivnost, naroito
kroz Seljako kolo, u Velikoj Rujikoj, gdje je bila uiteljica od 1933. do
1938. godine. Fanika Veper je pripadala grupi naprednih bihakih intelektua
laca, komunista. Poslije dolaska u Budimli Japru, ona je s Brankom Krnetom
razvila znatnu politiku aktivnost, naroito meu omladinom, ali i s odraslim.
Uspostavili su vru vezu s pojedinim seljacima iz Budimli Japre i okolnih
sela, meu kojima i s urom Milunoviem44 iz Dugih Njiva i Milom Gaiem
iz ele.
Nasuprot ovoj grupi naprednih uitelja bio je Miroslav Gluac45, pravo
slavni svetenik i Luka kundri, rudar, oba zagrieni velikosrbi, proetniki
orij entisani.
Djelovanje Fanike Veper meu omladinom bilo je veoma uspjeno. U toj
omladinskoj grupi su bili: Nikica Vukojevi 40 iz Slatine, Milan Bursa,17 Milan4i i Radovan Tima46 iz Budimli Japre i jo neki. Ubrzo je Nikica Vukoje
vi otiao u Zemun i zaposlio se u Ikarusu. Tamo se ukljuio u rad naprednih
omladinaca i u februaru 194U. godine bio primljen u SKOJ. Kada je iz Zemuna
povremeno dolazio u selo, ukljuivao se u rad ove grupe i okupljao svoje vr
njake.
Premjetaj Fanike Veper iz Budimli Japre u Drnje u Hrvatskoj, a neto
ranije i Branka Krnete u selo Mika Glava (prijedorski srez), prekinuo je rad
na irenju komunistikih ideja u Budimli Japri i okolnim selima. Meutim,
i njihov dvogodinji rad je meu spomenutim omladincima ostavio dubok trag,
i oni su se 1941. godine svi nali u ustanikim redovima. Ova grupa omladinaca,
iju je aktivnost pokrenula i usmjerila Fanika Veper, formirae prvi skojevski
aktiv na japranskom podruju ve u novembru 1941. godine.
11
bataljon.
kod P'letemice.
Uestvovao u NOB, ivi u Bosanskom Samcu.
Poginuo u NOB.
249
U KADROVCIMA
Poetkom oktobra 194,0. godine u Hadrovce je doao za uitelja Stojan Ma
ki, uitelj i vanredni student na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Poslije
dolaska u kolu zapoeo je s primjenom naprednih pedagokih ideja, principa
i metoda i brzo ostvario znatan napredak nastave u koli. Ukinuo je fiziko
kanjavanje uenika (batinanje) i primanje poklona. Zemljoradnicima je davao
strunu pomo radi savremenije obrade zemlje. Upoznavao ih je s politikim
i drugim zbivanjima u zemlji i svijetu. Razobliavao je politiku JRZ i njenih
kortea u sanskom srezu. Organizovao je kolsku batu u kojoj su uenici sticali
praktina znanja. I neki roditelji slijedili su ova iskustva i poeli savremenije
obraivati svoje vrtove. Maki je pomogao organizovanje petomjesenog domaikog teaja koji su pohaale ene i djevojke iz Hadrovaca i okolnih sela,
koji su vodili strune uiteljice Zora Milosavljevi i Vera Filipovi.
Zbog takvog rada Stojan Maki je bio veoma cjenjen i omiljen kod sta
novnitva. Stekao je mnoge prijatelje, to e imati veliku vrijednost u ustanku
1941. godine, kada e u nastojanju da pravilno usmjeri zapoetu borbu dobiti
iijihovu bezrezervnu podrku.
*
U Srbiji uestvovao u NOB, poslije rata radio u Beogradu umro prije nekoliko godina. 250
251
5S
Uhvaen na Ilegalnom radu kao lan Rejonskog komiteta KPJ Palilule u Beogradu, mu
en u zatvoru, prebaen u logor na Banjici, gdje je ubijen sredinom 1943. godine. Izjava Pere
Vukojevia, Milana Jelisavca i dr.
5*
Uestvovao
u
organizovanju
ustanka
1941.
godine
u
podruju
sela
oko
Mule-planine,
a krajem 1941. i poetkom 1942. godine bio politiki komesar ete. Uz etnike pueve na Manjai,
poetkom
1942.
godine,
etnici
su
ga
uhvatili,
muili
i
10.
maja
1942.
godine
strijeljali
u Dujakovcima na Man jai.
1 Almanah Kraljevine Jugoslavije, posebno izdanje BANOVINA VRBASKA, opi pregled,
izdanje Kraljevske banske uprave, Banja Luka, 1931. godine, str. 23.
Optina
Stanov
nitva
Budimli Japra
5.000
Dabar
5.000
G. Kamengrad
5.700
5.516
3.579
Luci Palanka
Sanski Most
kola
Knjinica
itaonica
Bogomolja:
srp. prav. kat.
1
1
musi.
____
Sasina
3.850
7.280
Tomina
Vrhpolje
5.653
3
1
1
1
Stari Majdan
3.354
Svega
44.932
12
14
20
3
2
Ovako mali broj osnovnih kola i sporo otvaranje novih imala su za poslje
dicu veliki broj nepismenih. Do otvaranja kola u pojedinim naseljima skoro
svo stanovnitvo je bilo nepismeno. A kako je kola od nekih sela bila udaljena
i po 10 i vie kilometara, djeca iz udaljenih sela nisu bila obavezna da se upi
suju u kolu. Zbog toga je bilo dosta sela u kojima se nalazio tek po neki po
lupismeni ovjek, i to najee samouk. A i neki od ovih samoukih su znali
samo da proitaju i da se potpiu, ali ne i da napiu pismo.
Iz navedenog pregleda se vidi da je naroito malo kola bilo u musliman
skim selima, jer je meu muslimanskim seoskim stanovnitvom tada bilo veoma
malo nastojanja da se kole otvaraju i da im se djeca opismenjuju. Muslimansko
svetenstvo u selima je bilo veliki protivnik prosvjeivanja Muslimana, a na
roito enske djece, to je imalo presudnu ulogu u tadanjoj znatnoj nezainteresovanosti Muslimana ovih sela prema kolstvu i obrazovanju. Na tu nezainteresovanost, mali broj kolovanih Muslimana i mali broj aka, ukazao je 1S32.
godine i tadanji erijatski sudija u Sanskom Mostu.3 Takav odbojni odnos naj
veeg dijela Muslimana prema kolstvu i za Kraljevine Jugoslavije, sve do po
lovine etvrte decenije, bio je posljedica i njihovog povlatenog poloaja u feu
dalnom poretku koji je vladao u ovim krajevima sve do sprovoenja agrarne
reforme i osloboenja kmetova od feudalne zavisnosti. Feudalni sistem je sve
povlatene u svim zemljama, pa i Muslimane u Bosni i Hercegovini, begove,
age i si., uvlaio u inertnost, jer su drugi za njih radili, drugi su im svojim
radom obezbedivali sve to je potrebno za ivot. Svakako da je na takav stav
* Isto.
s GAJRET, Xin god , 1932., str. 291.
252
ilt
Isto.
pripadnost
brojevi
Rabo je drveni tapi ili daica razliite duine i oblika na kom se urezuju znaci svojine
(rauna). Raboe su upotrebljavali jo stari Slaveni dok nisu imali pis
253
Abk,
Banja
Luka,
Prilog
Statistici
vrbaske
Osn. kola
Broj odeljenja
Broj nastavnika
aka
1929/30
1930/31
12
13
19
19
1.307
21
21
1.617
1931/32
1932/33
13
23
23
1.771
21
22
30
29
2.361
32
32
2.417
1933/34
Tek 1931. godine poinje izgradnja veeg broja kola, tako da se 1932. go
dine otvara sedam novih osnovnih kola, 1933 tri, 1934 jo tri, a do kraja
postojanja Kraljevine Jugoslavije otvorene su jo dvije kole: 1937 jedna i
1940 jedna.8 Dakle, za 22 godine postojanja Kraljevine Jugoslavije, u san
skom srezu (podruju dananje optine) otvoreno je 19 osnovnih kola, pa je
tako u srezu, ukljuujui i optinu Vrhpolje iz tadanjeg kljukog sreza, 1941.
godine radilo ukupno 27 narodnih osnovnih kola.
Bilo je nastojanje u nekim selima da se i kod njih sagradi i otvori osnovna
kola, ali se gazde ili pojedini zaseoci nisu mogli dogovoriti na kojem mjestu da
podignu kolu. Tako se akcija za izgradnju kole u Eminovcima (Bosanski Milanovac), zapoeta jo 1911. godine, zbog sukoba kneza i jednog obuara, nije
mogla realizirati sve do 1925. godine. I u Koprivni je izbio sukob oko mjesta
gdje bi trebalo kolu podii, pa su je sagradili tek 1946. godine. I u Usorcima je
bio slian sluaj. Ali, dogodilo se i to da je zgrada za kolu u Eminovcima bila
zavrena 1925. godine, a nastava zapoela godinu dana kasnije dok je zgrada
za kolu u Podvidai bila sagraena 1928, a nastava je poela tek 1932. godine.9
Evo pregleda redoslijeda otvaranja osnovnih kola na sanskom srezu:10
PREGLED
osnovnih kola po godinama otvaranja
Godina
otvaranja
Srpsko-pravosl.Dravna Narodna
konfesion. osnovna osnovna
a) za turske vladavine:
1854. god.
1872. god.
Svega
b) za austrougarske okupacije:
1886. god.
1899. god.
1907. god.
1909. god.
1910. god.
1913. god.
1914. god.
Svega
1
1
2
1
1
2
Svega
2
1
1
1
2
1
8
2
1
2
1
2
1
1
10
Isto.
Prosvetni glasnik za 1932. godinu. Dr. tamp. Beograd, 1933. godine, str. 1319, Prosvjetni
glasnik za 1934, 1937. i 1940. godinu.
Podaci iz memoarske grae sanskih naselja.
10
Ovaj
pregled
je
izraen
na
osnovu
navedenih
dokumenata
i
radova.
Jedino
enja podataka za osnovnu kolu u Dabru izvor je bila memoarska graa toga sela, a
kazivanje prote Vida Marjanovia, koji ima svoje biljeke o dogaajima na sanskom podruju,
8
kod
navo
za Tominu
c) za Kraljevine Jugoslavije:
1918. god.
1919. god.
1926. god.
1927. god.
1932. god.
1933. god.
1934. god.
1937. god.
1940. god.
Svega
a+b+c
9
1
1
7
3
3
1
1
9
1
1
1
7
3
3
1
1
27
27
27
39
c) za Kraljevine Jugoslavije:
255
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
Otvaranje graanske kole kod nekih graana nije nailo na lijep prijem
i podrku, pa je zato bilo irenja neistina o njoj. Zbog toga je uprava kole ve
u prvom izvjetaju morala da napie i ovo obavjetenje za javnost:
. Kroz varo zlonamjerno proturaju neki neprijatelji kole neistinite
vijesti, da ova kola ne vrijedi. To je grubo neistina... Graanska kola ima
rang nie srednje kole. . .ll
Direktor Saranovi je 1937. godine, preko lista POLITIKA, uputio apel gra
anima i ustanovama u zemlji da prilozima pomognu ovu kolu. Ubrzo su stigli
prilozi ,preko oekivanja, pa je kola nabavila neto namjetaja i muzike in
strumente. to je omoguilo da se osnuje kolski orkestar.18
Do rata 1941. godine, kolu su zavrile tri generacije, ukupno 79 aka.
kola je 1938/39. godine imala 123 daka, 1939/40 108, a 1940/41 oko 110
aka.18
Ova nia srednja kola je radila do juna 1941. godine. Poetkom kolske
1941/4.2. godine ustako ministarstvo pravosua i bogotovlja ju je ukinulo.2
U periodu od 1918. do 1941. godine relativno mali broj aka je nakon zavr
ene osnovne kole nastavljao kolovanje u nekoj srednjoj koli, a potom i na
univerzitetu. Prema nepotpunim podacima, u ovom periodu srednje kole u Banoj Luci, Prijedoru, Bihau i jo nekim mjestima ukupno je pohaalo oko 155
aka, od kojih 68 iz Sanskog Mosta, a ostali iz sanskih sela. U tom vremenu
bilo je na raznim viim kolama i fakultetima oko 45 Sanjana, od kojih 35 stu
denata iz Sanskog Mosta, a ostali iz sela. Najvei broj sanskih sela nije imao
17 Isto, str. 15.
Podatak iz pisma Jagoa Saranovia gimnaziji u Sanskom Mostu.
Dravna mjeovita graanska kola u Sanskom Mostu, izvjetaj za 1938/39. i 1939 40.
godinu.
20
Zbornik zakona i naredaba NDH, izd. Ministarstva prvavoua i bogotovlja, god. 1941,
-
' - / r:
81
258
SPORTSKA AKTIVNOST
Izmeu dva rata, za vrijeme postojanja Kraljevine Jugoslavije, u Sanskom
Mostu su bili skoro itavo vrijeme aktivni samo Sokolsko drutvo i nogometni
klubovi. Drugih sportskih organizacija i aktivnosti nije bilo.
Sokolska drutva su formirana ve prvih godina poslije prvog svjetskog
rata. Obino je u srezu postojalo samo jedno drutvo, a u pojedinim optin
skim centrima, obino uz osnovnu kolu, formirane su sokolske ete. Sokolska
organizacija je propagirala sveslovenstvo i jugoslovenstvo, a od sportskih dis
ciplina samo atletiku, proste (gimnastike) vjebe i vjebe na spravama. Jedno
vrijeme je i sokolsko drutvo u Sanskom Mostu, s etama u nekim seoskim
optinama, bilo vrlo aktivno, pa je s manjim grupama vjebaa uestvovalo i
na sletskim priredbama u veim gradovima. Drutvo je organizovalo svoje go
dinje sletske priredbe na kojima su nastupale i seoske sokolske ete. Manje
sokolske priredbe organizovale su ponekad i seoske ete. Jedno vrijeme, do
1940. godine, starjeina Sokolskog drutva u Sanskom Mostu je bio dr Slavko
Pitelji. Da bi se drutvu omoguio to bolji rad, sagraen je sokolski dom,
zgrada sa gimnastikom salom i ostalim neophodnim prostorijama. Okupacijom
zemlje, aprila 1941. godine, Sokolsko drutvo je prestalo s radom.
Nogometni sport se poeo razvijati u Sanskom Mostu pred prvi svjetski
rat. Prva nogometna lopta donijeta je u ljeto 1913. godine. Donio ju je student
Branko Juzbai kada se vratio kui na ljetne ferije.26 Bilo je to veliko iznena
enje za sve Sanjane, koji su prvi put vidjeli nogometnu loptu i saznali da se
s njom mogu organizovati interesantna takmienja. Meutim, do osnivanja
prvog nogometnog kluba dolo je tek poslije prvog svjetskog rata.
Nogometni klub Sana je formiran 1922. godine i postojao je sve do 1941.
godine. U njemu su igrali preteno studenti i aci, pa su utakmice odigravane
uglavnom ljeti, za kolskih f eri ja, kada su se mladi Sanjani vraali svojim ku
ama. Nije bilo sportskog stadiona, niti stalnog i ureenog igralita. Najprije
se igralo kod jaruga pored Kljuke ulice, potom na livadi Husein-bega ekia,
kod Kantarevog mlina, pa na barama ispod grede, na staroj pijaci i kod ledare
Boka Marinkovia.
Nogometni klub Sana je igrao utakmice i s klubovima u susjednim grado
vima: sa Slavijom u Prijedoru, Tomaeviem u Kljuu, NOB-om u Bi
hau, Slobodom u Bosanskom Novom, Balkanom u Banjoj Luci, Kraji
nom u Bosanskom Petrovcu, Borcem u Drvaru i jo nekim. Sana je 1928.
259
Izjava prote Vida Marjanovia. data 20. avgusta 1972. godine autoru.
Vrbaske novine su pisale o gostovanju tog pozorita u Sanskom
zatim 14. jula 1933. godine itd.
Limun Papi, Podgrme edo revolucije, Glas, Banja Luka, brojevi 1945. do 1949,
objavljeni od 18. februara do 2. marta 1974. godine.
Mostu
jula
1932.
godine,
Umro.
Sada ivi u Beogradu.
?* 2ivi u Sanskom Mostu.
80 Podatak iz feljtona L. Papia.
81 Ustae su ga ubile 1942. godine u koncentracionom logoru u Jasenovcu.
81 Vrbaske novine, juli 1933. godine.
88
Limun Papi u spomenutom feljtonu navodi da je klub formiran 1935. godine. Hasan
Sarajli, jedan od sudionika u osnivanju kluba sjea se da je to bilo u ranu jesen 1936. godine;
84
Predrag-Dragan Terzi, uesnik u NOB, danas izvanredni profesor Sveuilita u Zagrebu,
a Milenko-Mile Terzi, uesnik u NOB, danas profesor u Somboru.
28
Grupa Sanjana koji su uestvovali u Izvoenju pozorlnog komada Hadi Loja, 1930.
godine.
261
jem aka, on je tada upozorio ... Muslimane na nae mane, nerad, letargiju,
neprosvjeenje, neodgoj i drugo to vodi propasti na ovom i drugom svi
jetu. .
Naredne godine, na skuptini odranoj 12. marta 1933. godine, u nadzorni
odbor Mjesnog odbora Gaj reta izabran je i Srbin Milan Pratalo.7
U nastojanju da se to vie proiri kultumo-prosvjetna i drutvena aktiv
nost Muslimana, 9. aprila 1933. godine odrana je ira konferencija Mjesnog
odbora Gajreta u Sanskom Mostu. U izvjetaju je, pored ostalog, istaknuto:
. . Naroito je hvale vrijedno da intelegencija nae brae pravoslavnih
nije alila truda, da i ovom prilikom pomogne rad Gajreta u narodu. . Uvee
je u hotelu organizovana zabava, kojoj su prisustvovali graani svih vjeroispo
vijesti.8
Kraqem 1934. godine pokrenuta je akcija za izgradnju gajretovog doma
u Sanskom Mostu, ali izuzev poetnih dogovora nita drugo nije postignuto.9
Krajem 1934. godine pokrenuta je akcija za izgradnju gajretovog doma
enski Mjesni odbor Gajreta organizovao je svoj prvi i posljednji teferi.*
I u Budimli Japri je jedno vrijeme djelovalo povjerenstvo Gajreta. Sre
dinom 1929. godine za povjerenika je imenovan Ahmed ehi, posjednik,11 ali
o njegovom radu nema nikakvih vijesti u gajretovom asopisu.
Neto znaajniji rad je bio Mjesnog odbora GAJRETA u Starom Majdanu.
Tako su 2. marta 1930. godine, na Ramazan-bajram, organizovali gajretovu za
bavu. U asopisu GAJRET ale se na odbor Gajreta u Sanskom Mostu koji im
nije htio posuditi binu i kulise.12
262
Iste godine, 31. avgusta 1930. Mjesni odbor Gajreta u Starom Majdanu or
ganizovao je konjske trke i uvee zabavu. Ovoga puta Majdanci hvale Sanjane
da dooe i uveliae zabavu.13
I u Starom Majdanu je 24. januara 1931. godine odrano popularno preda
vanje, kakvo je te zime odrano svuda u Bosni. Prisutno je bilo punih 42 o
vjeka, kako donosi asopis Gajret.14
Grupa izletnika na gajretovom teferiu u Alagia gaju, 14. juna 1936. godine.
Isto
263
GAJRET,
XII
godina, 1931,
str. 69.
Narodna uzdanica
Dok je Gajret okupljao Muslimane prosrpski orijentisane, i to iskljuivo
na kulturno-prosvjetnim zadacima, dotle je drugo muslimansko drutvo, Na
rodna uzdanica, okupljalo Muslimane prohrvatski orijentisane, okupljene oko
HSS-a, odnosno udruene opozicije. Muslimani u Narodnoj uzdanici inili su
zapravo muslimansko krilo Hrvatske seljake stranke.
Na elu Narodne uzdanice u Sanskom Mostu, u godinama pred drugi
svijetski rat, bili su Himzo Pai-Rei, Juso Tali i Osman Cehaji. Oni su
okupacijom zemlje 1341. godine postali istaknuti ustaki funkcioneri.15
';*f
266
267
* Isto.
'
268
-ije Dalmacije prvih stoljea nae ere. U podruju rijeka Une i Sane obje
granice su skoro identine.23
Kada je postignut sporazum o demarkacionoj liniji, Nijemci su povukli
iz Sanskog Mosta svoju jedinicu (jedna streljaka eta), a u Sanski Most su,
<?. maja 1941. godine, uli Talijani.24
*
*
270
Zloine koje su zapoeli kao takozvane divlje ustae, jer tada jo nisu
bili organizovani u ustake formacije, nastavili su ve krajem maja kao pri
padnici ustakih stranakih vojnih formacija ustake vojnice ili kao la
novi teritorijalnih organizacija ustake politike organizacije, koja se u selu
zvala roj, u optini tabor, u srezu (kotaru) logor i u upi stoer. U to vrijeme
u Sanskom Mostu su vodee ustae bile Grga Marii, Mile Ljevar, Joso Boi,
Tomo ori, Viktor Tuni, fra Luka Tei iz Sasine, fra Ante eremet, sve
tenik iz Sanskog Mosta, Nikola Toji, svetenik iz Stare Rijeke, Husein abi
i andarmerijski narednik Beir Durakovi.
27 t
Vidi napomenu 4.
Vid akovi je uestvovao u NOB od 1941. godine. Ve 1942. godine je postao lan KPJ.
Poginuo je kao politkomesar ete prilikom napada na Tuzlu, 1943. godine.
11 Vidi napomenu 4.
,s ua Pani je uestvovao u NOB. Poginuo je u borbama na Sutjesci.
18
Risto Kovaevi je kao radnik radio na mnogim radilitima irom Jugoslavije i bio
aktivan u naprednom radnikom pokretu. Aprila 1941. godine vratio se u rodni kraj. Uestvovao
je u organizovanju ustanka 1941. godine u selima oko Mulea, a krajem 1941. i poetkom 194B.
godine
bio
je
politiki
komesar
Cete.
Poetkom
1942.
godine
etnici
ga
uhvatili
na
Manjai,
muili i 10. maja 1942. godine strijeljali u Dujakovcima.
10
276
Vidi napomenu 4.
Abid Kurbegovi je uestvovao u NOB i postao oficir. Danas kao penzioner ivi u Kijevu.
Vidi napomenu 4.
Slavko Odi: Vjeala u Sanskom Mostu, lanak u ediciji PODGRME U NOB, knj. 1,
sko Kijevo, gdje je stigao u osam sati navee i prelo u napad.18 Ustae, andari
i policajci su im titili bokove, a oni su krenuli u napad na Sjenokos. Borba je
trajala do devet sati navee.19
Pobunjeni seljaci Tramonje i okolnih sela doekali su Nijemce frontalno,
organizovanije, s vie oruja i vie boraca, iako jo uvijek bez komandanta i
jedinstvene komande.
Izviai su primijetili pojavu njemakih trupa i izvjestili da od Kijeva
frontalno ide neka vojska, ali ne otkriveno i sa halabukom, kako su inile
ustae, ve u streljakom stroju, prebacujui se od zaklona do zaklona. Ni
odijelo im nije bilo kao u ustaa. Tada je naredno da se miruje i eka dok se
nepoznata vojska dovoljno priblii i utvrdi ija je. Kada se neprijatelj pri
bliio, ustanici su prepoznali njemake uniforme, ali su meu njima primijetili
i ustae. Strijelcima s orujem je nareeno da neprijatelja dre na nianu
i puste ga u neposrednu blizinu, a kad opali prva puka tada da plotunom
tuku i uglas poviu Juri!
Kada su Nijemci doli pred ivicu ume, pobunjeni seljaci su ih doekali
plotunom i prisilili da zauzmu zaklone i otponu s borbom. Nijemci su tukli
iz automatskog oruja, ali su pobunjeni seljaci imali dobre zaklone iza drvea
i kamenja u umi. Uz stalne usklike: Drite ih! ive ih uhvatimo! Juri!,
uspeno su zadravali Nijemce. Primijetivi trojicu Nijemaca kako s jedne
tale osmatraju, seljaci su plotunom zapucali na njih i jedan se Nijemac
skotrljao s krova.
U jednom momentu Nijemci su skoro uspjeli da dou za lea pobunjenim
seljacima, koji su se frontalno branili, ali se tada grupa seljaka zabacila Ni
jemcima na krilo i vatrom u bok prisilila ih da se povuku sa tri ranjena voj
nika. Pala je no, pa su Nijemci odustali od dalje borbe i s ustaama, an
darima i policajcima povukli se u Sanski Most, gdje su stigli u pono i odmah
traili pojaanje iz Banje Luke.20
Prema nareenju njemakog oficira hrvatsko i muslimansko stanovnitvo
iz Kijeva je nou evakuirano prema gradu.
Kotarski predstojnik dr Ante Merkadi je ve 7. maja izjutra naredio da
se uhapse kao taoci Srbi, srpski dobrovoljci koji su u prvom svjetskom ratu
prebjegli iz austro-ugarske vojske na stranu Srbije i borili se protiv njemake
i austrougarskih trupa i nekadanjih internirci u Aradu: Jovo Deli, Pero
Gvozden, Petar Bepa Braji, trgovac, Lazo Milievi, gositoniar, Lazar Radovi, kafedija, i Teofil Praa, sudski izvritelj svi iz Sanskog Mosta; uro
Grbi, svetenik iz Tornine; Jovo Marjanovi, svetenik iz Dabra; Aim Savi iz
Usoraca, nosilac Karaoreve zvijezde; Mile Marjanovi iz Starog Majdana;
Mile Mandi i Nikola Vuki iz Zdene; Aim Svile Corokalo iz Podluga i Ljupko
Mali iz Devara, Poslije hapenja talaca, telai je gradom oglaavao ustako
nareenje da e, u sluaju napada na Muslimane ili Hrvate, biti striljani za
tvoreni taoci. Kad su taoci hapeni, kotarski predstojnik im je rekao da su se
seljaci u Kijevu i Tramonji pobunili i da e oni odgovarati za smrt svakog
njemakog ili ustakog vojnika.
O
njemakim represalijama uopte, a posebno o izvrenoj odmazdi u vezi
s pobunom sanskih seljaka, u lanku Vjeala u Sanskom Mostu, Slavko
Odi, izmeu ostalog, navodi i slijedee:21
Njemaka 132. pjeadijska divizija podijelila je svoje okupaciono po
druje na tri sektora i ve 2. maja izdala naredbu o postupku sa Srbima (Ser
benerlass), kojom su komandanti sektora bili opunomoeni da bez prethodnog
ispitivanja i bez sudskog postupka strijeljaju u najkraem moguem roku sve
mukarce sposobne za oruje koji se zateknu u blizini mjesta napada na nje
.
18
19
20
81
Isto.
Vidi napomenu 4.
Isto.
'
278
make vojnike, ili koji eventualno mogu biti u vezi se onim koji si/, izvrili
napad, ukoliko napad nije izvren u blizini naseljenog mjesta, bili su opuno
moeni da strijeljaju stanovnike naselja najblieg mjestu napada, ,,u prvom
redu mukarce srpske rase, sposobne za oruje, kao i taoce u najbliem mje
stu. Ako komandant naredi strijeljanje i vojnici ga izvre, onda to nije nita
drugo do borbeno nareenje za otvaranje vatre, stajalo je u ovoj naredbi.
General Sincenih, komandant 132. njemake pjeadijske divizije, bio je
upoznat s ustakim zvjerstvima nad mirnim srpskim stanovnitvom. On je jo
28. aprila bio obavijeten o ubistvu 181 srpskog seljaka u selu Gudavcu, srez
Bjelovar, organizovanom i sprovedenom pod neposrednim rukovodstvom Eugena Kvaternika i etvorice ustakih generaltabnih oficira. Njemu je isto tako
bilo poznato da je Kvaternik tom prilikom naredio lokalnim funkcionerima da
u Bjelovaru niko ne smije saznati za ta masovna strijeljanja, a nadlenim
ustanovama da dostave izvjetaj da je strijeljano samo 26 etnika. General
Sincenih je povodom ovoga masakra nedunih srpskih seljaka u okolini Bje
lovara proveo i istragu, ustanovio uesnike i krivce tog masovnog zloina,
ali nita nije preduzeo da ih kazni, na ta je bio obavezan lanom 46. Hakog
pravilnika o zakonima i obiajima ratovanja na kopnu, ve je prelazei utke
pre/co tih zloina, takva zlodjela ne samo odobravao nego i podsticao na nove
zloine genocida.
S obzirom na dogaaje u okolini Bjelovara krajem aprila, generalu Sincenihu je bilo jasno da je istrebljenje Srba sastavni dio ustake politike, ali
takav razvoj dogaaja odgovarao je i njemakoj politici u Jugoslaviji ,i Ni
jemci su ga ne samo terorisali nego i inaugurisnli, omoguavali i sami sprovodili. Da su represalije i istrebljenje Srba na okupiranoj teritoriji Jugoslavije a
naroito takozvane Nezavisne Drave Hrvatske, bili cilj i njemake okupacione
politike, potvruje i Sincenihov izvjetaj od 13. maja 1941. godine, u kojem
on pie:
Iako se s velikom vjerovatnoom moe pretpostaviti da su Srbi, strijeljani
za odmazdu i zastraivanje, zbog svog antinjemakog stava odobravali prepade
na njemake vojike, ili ih u nekoj formi i podravali, ipak u nijednom sluaju
nije utvreno da su oni ZAISTA I KRIVCI (podvueno u originalu).
Pri sadanjoj vrlo velikoj zategnutosti odnosa izmeu Hrvata i Srba mo
gue je da fantastini HRVATI pucaju iz zasjede na njemake vojnike da bi
zbog poznatih mjera odmazae, postigli da NJEMAKI VOJNICI tada strieljaju
Srbe (podvueno u originalu).
Vijest o napadu na patrolu 132. artiljerijskog puka u rejonu Sjenokosa
posluila je generalu Sincenihu kao neposredni povod da sa svom bestijalnou
primjeni odredbe Naredbe o postupku sa Srbima (Serbenerlass). Odmah po pri
mitku izvjetaja on je naredio komandantu 436. pjeadijskog puka Papenhajmu
da sa jednim bataljonom, ojaanim jednom baterijom i jednom pionirskom e
tom, izvri odmazdu nad stanovnitvom podruja u kojem su ranjena tri nje
maka vojnika.
Na osnovu tog nareenja, komandant puka je 8. maja u 2 sata ukrcao na
voz 3. bataljon 436. puka i prebacio ga iz Banje Luke preko Prijedora u Sanski
Most, gdje su u toku noi 7/8. maja prebaene: iz Kostajnice pionirska eta na
biciklima, a iz Prijedora jedna, za ovu akciju motorizovana, baterija i stavljena
pod komandu komandanta 3. bataljona 436. pjeadijskog puka, kapetana Henigsa.22
Ovaj ojaani njemaki bataljon je stigao u Sanski Most 8. maja u 6 sati.
Odmah poslije dolaska u Sanski Most, kapetan Henigs je naredio ustaama da
sve Srbe u Sanskom Mostu uhapse kao taoce, a on je s ojaanim bataljonom
krenuo da na Sjenokosu, odnosno u Kijevu, Tramonji i okolnim selima po-,
hapsi sve Srbe sposobne za oruje Redarstveni astnik je ostao u gradu da
279
! isto.
Podruje
Kijeva,
Tramonje
i
okolnih
sela,
nedaleko
Sanskog
Mosta,
centrom
poprita
u
durevdanskom
ustanku
1941.
godine.
Strelica
na lijevoj obali rijeke Sane kraj eljeznikog mosta, gdje su Njemci 9. maja 1941. godine
sa
Sjenokosom
pokazuje
mjesto
streljali 27 talaca.
280
Isto.
Dolazak ovog talijanskog oficira u Sanski Most, a sutradan i jedne talijanske jedinice,,
pada
u
vrijeme
zavrnih
pregovora
izmeu
Njemake
i
Italije
o
demarkacionoj
liniji,
od
nosno
o
podjeli
okupacionih
podruja
u
Jugoslaviji.
Kako
je
prema
toj
podjeli
Sanski
Most
pripao
talijanskom
okupacionom
podruju,
to
su
se
ve
tih
dana
iz
njega
povukli
Nijemci*
a
uli
Talijani.
Zahtjev
talijanskog
oficira
u
Tomini
da
se
oslobode
svi
pohvatani
seljaci
vje
rovatno ,ie trebalo da bude spektakularan potez pred njihov dolazak u ovaj kraj.
Srba i 1 Hrvata,
na osnovu izjava
prikupila i obra
282
veo: Ljudi! Ovaj oficir ree da je juer napadnut jedan motor s tri njemaka
vojnika na putu od Sanskog Mosta prema Kljuu.28 Tom prilikom je poginuo
njemaki oficir. Da bi se sprijeili dalji napadi danas e biti strijeljano 10
talaca za jednog ubijenog Nijemca, odnosno za ovu dvojicu i jednog pogi
nulog. Svi taoci su pogledali na desnu stranu. Mnogi su brojali odvojene. Bilo
ih je 28! Do 30 nedostaju jo dvojica!
Strijeljani
rodoljubi
ob
jeeni
u
gradskom
par
ku
u
Sanskom
Mostu,
9. maja 1941. godine.
Na
terenu
nisam
mogao
doi
do
podataka
koji
bi
potvrivali
navodni
napad
na
njemaki
motocikl s trojicom Nijemaca i njihovo ranjavanje na putu izmeu Sanskog Mosta i Kljua.
S
druge
strane,
Nijemci
nisu
praktikovali
odmazdu
na
ovaj
nain
za
pripadnike
Vermahta
koji bi poginuli u borbi protiv ustanika, ni tada ni kasnije. Sve to upuuje na mogunost
u sluaju da je ova izjava tana da su ustae izvrile ovaj prepad da bi izazvale Nijemce
na
vrenje
represalija
nad
Srbima.
Karakteristian
je
podatak
iz
izvjetaja
generala
Sinceniha,
komandanta njemake 132. pjeadijske divizije, od 13. maja 1941. godine, u kojem on, Sincenih,
dozvoljava
mogunost
da
fanatini
Hrvati
pucaju
iz
zasjede
na
njemake
vojnike
da
bi
zbog
poznatih mjetra odmazde postigli da njemaki vojnici tadia strijeljaju Srbe (vLdd napomenu 17). Zo4r
iz Luana:
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
iz aplja:
24. Stanisavljevi Jove Mile, roen 1904. godine,
25. Kneevi Mile Jovo, roen 1917. godine i
iz Sanskog Mosta:
26. Vezmar Jovana uro, roen 1910. godine i
27. Martinovi Josip (Lazar), .oen 1900. godine.
, 29 Mihajlo Skondri je bio vozovoa voza to je naiao od Sanice kada je
ljanje Tominjana i ostalih. On je vidio poredane Tominjane i grupu Jevreja ispred
rabin, ali nije vidio strijeljanje, jer su Nijemci naredili da voz produi u Sanski Most.
vreno strije
kojih je bio
Serben!
Am 7. 5. 1941. nachmittags
haben Serben aus einer Ortschaft
bei Sanski Most auf deutsche
Soldaten geschossen.
Die Ortschaft wurde von den
deutschen Truppen zerstrt, 27
Serben erschossen und ihre
Leichen auf dem Marktplatz
von Sanski Most aufgehngt.
Komandant
njemake vojske
Istoga dana (10. maja) oko dva sata poslije podne odveli su taoce iz ui
onice u park da poskidaju objeene. Kako nisu mogli da odrijee konopce, oni
su ih sjekli, pa je na drveu u parku i nakon uklanjanja objeenih ostalo da
visi 27 konopaca, koji su jo dugo podsjeali mjetane na strani zloin.31
Objeene su skinuli s drvea, poredali ih na troja kola i odvezli do unjara
gdje su sahranjeni. Taoci su vraeni u kolu i sutradan, u nedjelju 11. maja,
kada je u Sanski Most doao talijanski konjiki puk, puteni su svojim kuama.
Njemake trupe su se povukle iz Sanskog Mosta, a okupacionu vlast je
preuzela talijanska vojska.
Kozara
na ko
je
bilo
O^>
/ )
288
Ustaki
stoernik
V.
Guti
je
na
zboru
28.
maja 1941. godine naja
vio istrebljenje Srba.
289
Faksimil dijela druge stranice lista Hrvatska krajina od 30. svibnja 1941. godine, koji
je donio govor ustakog stoernikaa dr Viktora Gutia na zboru 28. maja 1941. godine
u Sanskom Mostu.
Isto.
Vojnoistrojski arhiv, Beograd, Brojni pregled ustakog logora u Sanskom Mostu,
18. VTII 1941. godine, K 2G/10-1, 170.
19
290
**
Grupa
uhapenih
Sanjana,
krajem
juna
1941.
godine,
zatrpava
rovove
u
parku
gdje
je
danas
hotel
Sanus,
S
lijeva
nadesno:
Tahir
eki,
Nedeljko
Sule
Milievi,
Muhamed
Kurbegovi,
Rifat
eki,
Obrad
Svile
Lazic,
Muhamed
Billoegovi,
Hase
Sarajli,
Bajzo
Topalovi, Hazim Bilalbegovi, Boko Dragii, Hasan Aganovi i Milan Gvozden, s
dvojicom ustakih policajaca iz Zagreba.
292
KAZIVANJA
O NEKIM DOGAAJIMA I LJUDIMA
(legende)
SESTKE BLIJA I ZDENA
Blija i Zdena su bile sestre. Imale su dva brata. Doe kuga i sve pomori
osim njih etvoro. Da se ne bi zatrlo ljudsko pleme u ovim stranama, braa se
htjedoe oeniti sestrama. Znajui da je to zakonom boijim zabranjeno, Blija
i Zdena nisu na to pristale. Braa ih zbog toga ubiju i zakopaju na dva mjesta.
Tamo gdje su sestre bile zakopane pojave se izvori dviju rijeka: Blije i Zdene.
Ljudi iz sela oko ovih dviju rijeka jo poetkom XIX stoljea su dolazili
na urevdan na grobove sestara, odnosno na izvore Blije i Zdene, i praznovali.
(Prema zabiljeci
Ivana Frana Jukia, 1842. godine)
KRALJIINO VRELO
U selu Kijevu ima vrelo koje zovu Kraljiino vrelo. Ljudi priaju da se u
davno doba na tom vrelu utopila neka kraljica, pa otud takvo ime.
(Prema zabiljeci
P. S. Ivanevia
u Bosanskoj vili", 1890. godine)
CRNA VODA
U selu Dabar ima izvor koji narod zove Crna voda, pa se i taj dio sela,
zaselak, zove Crnovoda. Narod pripovijeda da je nekakva kraljica s dvoje
djece bjeala ispred neprijatelja. Djeca su jako oednila i stalno traila vodu.
Mati ih je tjeila i govorila da e biti vode, dok, konano, poslije dugog bjeanja, ne nabasae na vodu u dananjem selu Dabru. im spusti djecu na
zemlju, obradovana odjuri da zagrabi vode, ali kada se vrati, nae djecu
mrtvu. Kraljica zakuka za djecom i u plau ree da se nadala da e je ta
voda spasti, a kad tamo ispade za nju crna voda. Otad se ova voda u selu
Dabru zove Crna voda odnosno Crnovoda.
(Prema zabiljeci
P. S. Ivanevia
u Bosanskoj vili 1890. godine)
O HRUSTOVAI PEINI
293
(Prema
zabiljeci
Milana
Karanovia
u Sanikoj upi", 1928)
LEGENDA O KA LAU RI
O KAMENGRADU
Kada su Turci zauzeli Kamengrad zarobe i neku gospou. Ne htijui se
odrei svoga potenja i zakona, ona skoi s gornje tvrave. Oko pasa je imala
vrlo dug pojas, koji joj se odmotao i zakaio kada je padala s tvrave. Ostala
je iva i utekla meu svoje.
**
**
Fatih OsvajaC.
Musala je vei ograen prostor pod vedrim nebom na kojem Muslimani itavog naselja
ili grada grupno klanjaju bajramsku molitvu (bajram-namaz).
294
KULA KULIN-KAPETANA
Na zapadnoj strani sela Lipnik ima vrh koji se zove Kuan. Na vrh Kuana bijae velika lipa iji se hlad irio kada se sunce raa 3/4 sata hoda na
zapad, a kad poiva opet 3/4 sata hoda na istok. Osim dva jutra (dva dana
oranja) oranice, oko lipe je bila sve sama sitnogorica, nazvana uma Strmonoga. Pod vrhom Kuanom, u umi Strmonogi bio je srpskopravoslavni ma
nastir.
Iguman manastira ode do age i zatrai dozvolu da iskri sitnogoricu oko
manastira i pretvori je u ziratnu zemlju. Aga mu to drage volje dopusti i
ree: Koliko god hlad one velike lipe na Kuanu zahvata sitnogorice ti iskri
u korist manastira i niko ti od krevine haka (godinje davanje dijela pri
nosa sa zemlje porez) nee traiti. A ja u ti na huumetu (dravna vlast)
senet ispravu) dati.
Otac iguman, uz pomo parohijana, iskri sitnogoricu koliko god je hlad
lipe zahvatao i dobije od age ispravu kojom on tu krevinu poklanja mananastiru. Kalueri krevinu nazvae Lipnikom, zbog velike lipe, i tako selo oko
manastira dobi ime koje i danas nosi. Kasnije seljaci prigrabie manastirsku
zemlju, a Turci u jednoj buni spalie manastir.
(Prema zabiljeci
Petra St. Ivanevia
u Bosanskoj vili", 30. jula 1891)
Vjerovatno je rije o Kulin-kapetanu, koji je bio kapetan Stare Ostro vice na Uni, a po-
296
kuita u Sanici, a naroito enama. One su, vele, tri ljeta palile stogove
onima koji su njihove ostavljene njive obraivali. Poslije tri godine vratili su
se na svoje staro ognjite i uskoro dobili tapije na zemlju, ali im je jednom
izgorjela kua i u njoj tapije.1
297
(legenda)
Nedaleko od sela Trnave, na brdacu 2025 metara visokom, izdaleka se
bijeli krov kuice. To je turbe.1 Staro je svojevremeno izgorjelo, pa seljani
napravie novo. Nedaleko od turbeta je izvor koji nikada ne presui, a narod
ga smatra svetinjom. Mladi petkom idu na vrelo kraj turbeta na teferi.2
1
1
298
Ako je sua due vremena, Muslimani iz Sane, Starog Majdana, ehovaca i drugih sela idu u koloni dvojica po dvojica do turbeta i ue dove3
mole da padne kia.
O nastanku turbeta sauvala se zanimljiva pria:
U jednom selu kraj Starog Majdana ivio je neki seljak po imenu Huse.
Umre mu ena, a ostane sin Alija, star 20 godina. Alija je uio mejtef4 kod
nekog dobrog hode, koji ga je nauio da bude istog srca i due, a dobrog
vladanja. Nikad nije grijeio ni inio zlo, pa je bio omiljen meu ljudima.
Otac Alijin ponovo se oeni, i to s mladom i lijepom djevojkom. Sin Alija
je potovao maehu kao roenu mater. Ali ona se zaljubi u njega i htjede ga
pridobiti. On je odbije, prijetei joj da e rei ocu. Ona se preplai pa prva
ode i oblae ga kod oca:
ovjee, dini mi i amana, tvoj sin, a moj pastorak Alija, ne da mi mira.
Toga dana Alija je kosio livadu u trnavskom polju. Otac Huse, im u to
mu ena ree, razgnjevi se, odjuri u polje, otme kosu od Alije i jednim za
mahom odrubi mu glavu. Pravedni Alijia onako bez glave potri uzbrdo.
Ko zna kuda bi stigao, ali ga ugleda neka ena i povika:
Gledajte ljudi insana5 bez glave.
Cim je ona to rekla padne tijelo na zemlju i tu kasnije napravie turbe.
Tada i glava doe tijelu i sjedini se. Alijin otac Huse okameni se onog asa
sa zamahnutom rukom i kosom.
Ljudi, saznavi to je bilo, prenesu okamenjenog oca do sina gaibije.6
Sin svetac se smiluje i otac oivi, ode kui i posijee nepotenu enu.
Preko noi je Alijino tijelo svijetlilo kao sunce.
Iste noi provre vrelo koje se i danas nalazi kraj turbeta.
Muslimani prozovu sveca Hazreti7 Alija i naprave turbe, gdje ga sa
hrane i gdje mu se mole, svijee pale .
(Prema
zabiljeci
P.
u
Sarajevskom
listu,
od 13. IV 1890)
Markovia
br.
44
PRVI UITELJ
Pop Jakov, prvi svetenik iz porodice Marjanovia, koja je poslije njega
dala io desetak svetenika, imao je oko 1830. godine dva sina. elio je da
mu djeca naue itati i pisati. Kako su Turci zabranjivali irenje prosvjete,
pop Jakov tajno iz Like dovede jednog pismenog mladia da mu ui sinove.
Uspjeno ga je skrivao jedno vrijeme, a mladi, vjerovatno prvi uitelj u
sanskom kraju, svesrdno je uio popove sinove pismenosti. Ali, Turci su ne
kako doznali za mladia, pronali ga i zajedno s popom Jakovom otjerali u
Sarajevo. Tamo su mladia ubilli, a popa prognali u Vidin, gdje su ga objesili.
Zabiljeeno u Luci-Palanci
23. nov. 1960. godine
LIPNIKI KUMOVI
Majdanski kapetan Dervi-beg Ceri, proganjajui 1835. godine sultanove
i svoje protivnike meu krajikim Muslimanima, naao se i u srpskom selu
Lipniku. Meu rajom, toboe, traio je i bega Beirevia, svoga zeta, iako
ga je on sam sakrivao, to se tada znalo. Lipnikim Srbima, ni krivim ni du
nim, dodijale su este premetaine i tue, pa mu otvoreno rekoe:
s
299
Dova molitva.
Sat hoda istono od sela Budimli Japre, u umi, pri dnu jednog veeg
potoka, nalazi se vrelo Ilida. Izvor je jak pa voda stotinu koraka nie okree
seosku vodenicu. Voda je hladna. Prema narodnom vjerovanju, voda na vrelu
lijei neke unutranje bolesti, reumatizme, rane, ukoenosti, uboj itd.
Pria se da je ljekovitost vrela otkrivena sluajno: u blizini vrela isprebi
jan je u tui neki seljak. Kako se nije mogao podii, cetvoronoke se dovue
do vrela i ue u vodu. Za etiri dana sasvim je ozdravio. Od tada je narod
okolnih sela poeo dolaziti i kupati se na vrelu, osobito siromani svijet. Ljudi
bi ponijeli jelo i pie na konjima a ostajali bi samo jedan dan, rijetko due
U jednom danu okupaju se 5-6 puta a potom vraaju kuama.
Vlasti su davale vrelo u zakup za malu zakupninu, a zakupci su napla
ivali po 10 helera za itav dan kupanja. Nije bilo zgrada za smetai u slu
aju nevremena. Nad samim izvorom bila je sagraena jedna brvnara, pokri
vena daskom, pregraena na dva odjeljenja, gdje su se posjetioci kupali.
(Prema zabiljeci V . K .
u Sarajevskom listu" br. 3711907)
300
PLOA OD ZLATA
Priala mi je moja mati kako su jednom nali plou od zlata.
U staroj Rijeci imali smo zemlju. Jednog ljeta tamo vrhosmo ito. Tada
nije bilo maina, ve se ito vrhlo tako da se na gumno razastru snopovi ita
i po njima u krug tjera jedan ili dva konja. Desilo se da su tek ovreno ito
odnijeli u oblinji mlin da ga samelju i ispeku novi kruh. Sasuli su ito u mlin
ski ko i zapoeli s meljavom. Najednom je rvanj prestao da se okree, iako
je voda i dalje udarala u lopatice vitla. Tada su se u mlin sjatili svi to su na
oblinjem gumnu vrhli, ne znajui ta se dogodilo mlinu da je stao. Ljudi su
podigli gornji mlinski kamen i pod njim nali zlatnu plou. Bila je prenika
oko 810 santimetara!
Dogodilo se da je jedan od konja, s kojim su vrhli ito, u kopitu donio gru
men ?latne rudae koja je nepanjom dospijela sa itom u rvanj i pod pri
tiskom se istopila u zlatnu plou, ali i zaustavila mlinski kamen.
Bio je to dokaz da se u Majdanskoj planini, posebno u Bukulji, nalazi
ne samo eljezna ve i zlatna rudaa.
Pria o toj zlatnoj ploi odrala se u Starom Majdanu i okolini sve do
dananjih dana.
(Ispriao Hase Kadi,
u Sanskom Mostu, 14. septembra 1972)
ZANIMLJIVI DOGAAJ
Zanimljiv dogaaj zbio se u jesen 1935. godine, o kome je i Politika
donijela reportau. Pria poinje pred prvi svjetski rat. U Starom Majdanu
je tada ivio trgovac Borenovi. Zena mu je bila umrla 1912. godine, a on je
ivio sa svojom jedinicom kerkom Marom, tada malom djevojicom. Kada je
1941. godine mobilisan u austrougarsku vojsku, Borenovi je pozvao svoga
prvog komiju trgovca Begu Mujia i zamolio ga da primi u amanet poklon
za kerku Maru, kazavi mu:
Bego, ja odlazim u rat. Ne znam hou li se iv vratiti ili u poginuti.
Molio bih te i zavjetovao: ako doivi dan kada se moja ker Mara bude
udavala, ostavljam ti u amanet ove dukate da joj ih dane na dan njene
udaje!
Bego je prihvatio amanet, zamolivi Borenovia da napie na cedu
ljici koliko ima dukata, to je on i uradio. Amanet je dat u etiri oka i osim
njih dvojice niko o tom zavetanju nije znao.
Trgovac Borenovi je poginuo u Tirolu, a njegova kerka prela je u
Sanski Most kod ujaka Pere Dodika.
Kada je u jesen 1935. godine Bego Muji saznao da se Mara Borenovi
udaje, obukao je sveano odijelo, sa sinom Safetom sjeo u fijaker i iz Starog
Majdana dovezao se u Sanski Most pred kuu gdje su bili svatovi. Svi su se
iznenadili pojavi starog Bege na svadbi pravoslavnog svretka. Bego je uao
u kuu gdje su bili mladenci i svatovi i sve pozdravio. Svatovi su mu izne
naeni otpozravili, ne shvatajui to e Bego Muji tu. Tada je Bego rekao
da je doao da vidi mladu i da joj urui poklon od njenog oca koji on uva
vie od dvadeset godina. Bego je tada priao mladi, pruio joj kesu sa duka
tima i rekao:
Ovo je tvoj otac dao meni da ti donesem na dan svadbe, ako on ne bude
iv, a ja doivim taj dan.
Mlada je otvorila kesu, u njoj nala 65 dukata i ceduljicu koju je napisao
njen otac. Tek tada je nastalo veliko veselje uz zahvaljivanje Begi Mujiu na
njegovom potenju i panji. U gradu i okolini dugo se prialo o tom dogaaju.
To je saznao banjaluki dopisnik Politike Vuk Jelovac, doao u Sanski
301 Most i Stari Majdan i napisao reportau koju je beogradski dnevnik donio.
NAPOMENE AUTORA
Iako o prolosti Sanskog Mosta i njegove okoline ne postoji poseban rad,
kao to ie to sluaj s nekim srednjovjekoekovnim gradovima, podaci o nje
govoj daljoj i blioj prolosti ipak se mogu nai u radovima naih i stranih
istoriara koji se odnose na ira podruja ili na ire teme. Meutim, tek pabirenje podataka, esto vrlo oskudnih u takvoj literaturi, i njihova sistema
tizacija, omoguili su da se cjelovitije sagleda prolost ovoga kraja i njegova
uloga i mjesto u pojedinim istorijskim periodima. A ta uloga je ponekad znala
biti i veoma znaajna, a neki ljudi ovoga kraja, Sanjani, svojom aktivnou i
njenim znaajem daleko su prevazilazili uske okvire svoga zaviaja.
Sistematizacija postojeih podataka istovremeno je omoguila da se sagle
daju i bjeline u prolosti ovoga kraja, odnosno da se uoe nedovoljno istraeni
periodi istorije.
injenica da na ovom podruju vjekovima ive i Srbi, i Muslimani, i Hr
vati, i da su decenijama, pod uticajem i za raun osvajaa, bili konfrontirani
jedni drugima, nametala je potrebu da se ve obradom ranije prolosti ukae
na one procese i one svijetle linosti iz redova ova naa tri naroda koje su,
i pored svih razlika i povremenih i privremenih sukoba, sagledavale zajedni
ke interese i Srba, i Muslimana, i Hrvata, i radile na njihovom zbliavanju i
zajednikoj borbi za zajedniku domovinu, ukazujui na zajednitvo kao
preduslov fizikog odranja i opstanka na ovoj istorijskoj vjetorometini. Samo
takva shvatanja, uz potovanje i iroko razumijevanje i toleranciju svih istorijskih razliitosti, mogla su na kraju dovesti do toga da su se narodi na tlu
Bosne i Hercegovine, pod vodstvom Komunistike partije Jugoslavije i druga
Tita, tokom narodnooslobodilake borbe, u najveem dijelu nali ujedinjeni u
borbi protiv okupatora i neprijatelja naeg zajednitva, koji su se, po pravilu,
uvijek, pa i 1941. godine, stavljali u slubu tuina.
Dogaaji u 1941. godini, a naroito pogrom.ni protiv Jevreja i pokuaja istrebljenja Srba, djelimino imaju svoje korijene i u prolosti kakvu je i Sanski
Most imao, samo to su izorioce tih najnovijih zloina stajali u slubi faisti
kog, a naroito nacistikog okupatora, nosioca najveeg mranjatva u istoriji
oveanstva i organizatora istrebljenja celokupnih naroda.
Eto, i zbog toga, zbog cjelovitog sagledavanja uzroka svega onoga to se
zbilo od 1941. do 1945. gcdine, ali i ne sarr.o zbog tega, korisno je a up o-r
znamo i raniju prolost, znaajnu i po mnogim kulturnim dostignuima ,ali
istovremeno i krvavu prolost koja je dala ljude kojima se Sanjani mogu da
ponose, ali i takve koje treba da pamte kao stranu moru i opomenu i nama i
buduim pokoljenjima da stalno razvijamo i uvamo bratstvo i jedinstvo, jer
smo upueni da ivimo zajedno i jer samo sloni moemo da napredujemo i
jaamo nau socijalistiku samoupravnu zajednicu.
Svjestan sam injenice da ova monografija ima nedostataka. Ali, ako ona
i ovakva kakva je doprinese boljem upoznavanju iskustava iz nae zajednike
prolosti i pobudi elju kod mlaih istraivaa i istoriara da svestranije
istrai sve periode istorije Sanskog Mosta i okoline, ona sam ipak postigao
osnovni zadatak koji sam sebi postavio.
Na kraju elim da zahvalim svima onima koji su mi pomogli da doem
do istorijske grae o Sanskom Mostu i njegovoj okolini ,a posebno dr M i I g i i u
Vasiu, profesoru Univerziteta u Sarajevu, uri Basleru, viem kustosu Ze
maljskog muzeja u Sarajevu, Milanu Vukmanoviu, direktoru Arhiva Bo
sanske krajine u Banjoj Luci, kao i radnim organizeijama Istorijskog arhiva
Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arhiva Instituta za istoriju Bosne i Herce- 302
303
Autor
IZVORI I LITERATURA
A. IZVORI
a)
arhivska graa
Arhiv Bosanske krajine, Banja Luka; pregledana dokumenta koja se odnose na Sanski
Most.
Arhiv
Muzeja
revolucije
Bosanske
krajine,
Banja
Luka;
pregledana
sva
dokumenta
iz
perioda do jula 1941. godine za podruje Sanskog Mosta i okoline.
Arhiv Regionalnog muzeja u Bihau; pregledana dokumenta koja se odnose na Sanski
Most.
Arhiv
Vojnoistorijskog
instituta
JA,
Beograd;
Fond
Njemaka
arhiva
(pregledana
doku
menta o Sanskom Mostu do jula 1041. godine); Fond NEll (isto).
sterreichisches
Staatsarhiv
Kriegsarchiv,
Wien
(Austrijski
dravni
arhiv
ratni
arhiv,
Be); Zbirka istorijskih karata (pregledane sve karte o Bosni i Hercegovini).
Istonjski
arhiv
CK
SKJ,
Beograd;
Fond
Kominteme
(pregledana
dokumenta
koja
se
od
nose na Bosansku krajinu).
Zemaljski muzej, Sarajevo; Graa za arheoloku kartu Bosne i Hercegovine.
Pojedina originalna dokumenta koja se nalaze u privatnom posjedu pojedinih Sanjana.
b)
tampana graa
skuptinu
godine,
izd.
februara
c)
godinu,
Dravna
Narodne
1925.
septembra
1927.
Statistika
izbora
narodnih
poslanika
za
prvu
Jugoslovensku
narodnu
vembra 1931. godine, izdanje Narodne skuptine Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1932. godine.
Stenografske biljeke Narodne skuptine Kraljevine SHS, Vanredni saziv za 1925. godinu.
Stenografske
biljeke
Narodne
skuptine
Kraljevine
SHS,
Redovni
saziv
dinu, knjiga TV.
Ljubomir Stojanovi: Stari srpski zapisi i natpisi, I knjiga.
Zbornik dokumenata NOR Jugoslavije, tom IV, knj. 1.
Zbornik zakona i naredaba NDH, za 1941. godinu, Zagreb.
Izvjetaj
za
kolsku
1935/36,
1938/39.
i
1939/40.
Vi Sanskom Mostu.
Kraljevine
mjeovita
skuptine
godine,
izdanje
godine,
izdanje
skuptinu,
za
SHS,
8.
no
1928/201.
goi<
graanska
kola
ljetopisi:
d)
Arhiv
Optinskog
danje
sanske
optine;
-Vel jovi.
memoarska graa
odbora
STTBNOR
Sanski
Most;
memoarska
graa
za
Hroniku
memoarska
Sanskog
graa
Mosta,
o
svim
rukopis
naseljima
saSofije
Praa
Ala D'ominko
Alagi Esad
Atijas Mimo
Bjelanovi Zoran
Bilalbegovi Hazim
Borenovi Rajko
Brki Rade
Bunda Milan
Cehaji Hamo
Doen Slavko
Davidovi Mile
Erceg Miljatovi Stojanka
Jelaa Boko
Jelisavac Milan
Kadi Ahmet
Predojevi urin
Radi Boro
Sarajli Hasan
Slijepevi Milo
Stani Mirko
arevi Husein
evi I. Tomo
Skondri Mihajlo
Terzi Predrag-Dragan
Veper Joa
Vidakovi Perica
Vojnovi Petar
Vrani Mirko
Vukojevi Pero
Vulin Jovo
B. LITERATURA
a)
knjige:
Almanah
Kraljevine
Jugoslavije,
posebno
i?danje
Banovina
Vrbaska",
opi
pregled,
1931.
godine, izd. Kr. banske uprave u Banjoj Luci.
Bogievi
Vojislav:
Istorija
razvitka
osnovnih
kola
u
BiH
od
14631918,
Zavod
za
izda
vanje udbenika, Sarajevo, 1965. godine.
Bosna
i
Hercegovina,
izdanje
Sarajevske
sekcije
Udruenja
jug.
inenjera
i
arhitekata,
Sarajevo, 1,922. godine.
Budisavljevi
Bude-prijedorski:
Iz
starog
zaviaja,
Matica
srpska,
knj.
45,
Novi
Sad,
1914. godine.
Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini u XIX veku,, Vojnoistorijski institut JNA, Beograd,
1952 godine.
Conspectus
historicus
topographicus
et
statisticus
provinciae
ordinis
Bosnae argentinae, anno 135, Beograd, 3936. godine, tamparija Svjetlost.
Cubrilovi Branko: Petar Koi, Svjetlost Sarajevo, 1S'53.
Cubrilovi
Vaso:
Bosanski
ustanak
18753878,
Srpska
kraljevska
3930. godine.
Culinovi
knj. I i n.
Ferdo:
Jugoslavija
izmeu
dva
rata,
izd.
zavod
JAZU,
fratrum
minorum
akademija,
Beograd,
Zagreb,
1961.
godine,
Karlovako
Hronologija
oslobodilake
Beograd, 3964. godine.
vladianstvo,
borbe
naroda
prilog
za
Jugoslavije
Hronologija
radnikog
pokreta
Bosne
i
Hercegovine
radnikog pokreta, Sarajevo, Svjetlost. 1971. godine.
Istorija naroda Jugoslavije, n tom, Zagreb, 1959. godine.
Izvjetaj o upravi Bosne i
starstvo finansija, Zagreb, 1906. godine.
Hercegovine,
za
1906.
Veselin
Maslea,
turizma
na
istoriju
srpske
19431945,
do
1941.
godinu,
podruju
godine,
Kapii
dr
Hamdija:
Bosna
i
Hercegovina
u
vrijeme
lost, Sarajevo, 1968. godine.
Klai Vjekoslav: Povijest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882. godine.
Koi Petar. Sabrana djela, kn.iiga n, Svjetlost, Sarajevo, 1967. godine.
305
Kreevljakovi
H.
Kapidi
H.:
Vojno-geografski
opis
1735. godine, Nauno drutvo NR BiH, Graa, knj. VII, Sarajevo, 1957. godine.
Kreevljakovi
Hamdija:
Hanovi
i
karavansaraji
u
Bosni
Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga VIII, Sarajevo, 19f7. godine.
crkve,
Kar
institut
JNA,
Institut
Carsko
Juki Ivan Frano: Putopisi i istorijsko-etnografski radovi, Svjetlost, Sarajevo, 1953. godine.
Juzbai
Devad:
Izgradnja
eljeznica
u
Bosni
i
Hercegovini
u
svjetlu
tike
od
okupacije
do
kraja
Kalajeve
ere,
disertacija,
rukopis,
Institut
za
Hercegovine, 1972. godine.
za
Bosne
dubiki
pred
mini
austrougarske
poli
istoriju
Bosne
i
vladavine,
Hercegovini,
istoriju
kraljevsko
austro-ugarske
3960.
unsko-sanske
pravoslavne
Vojnoistorijski
izdalo
Sarajevo,
Nauno
Svjet
rat
od
drutvo
Kuripei Benedikt: Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1930.'*, Svjetlost,
Sarajevo, 1950. godine.
Lakatos Jozo i Despi dr Aco: Industrija Bosne i Hercegovine, Jug. lojd, Zagreb, lSCMt.
godine.
Lapevi Dragia. Iz bosanske privrede, Sarajevo, 1926. godine.
Lopai Radoslav: Biha i Bihaka krajina,, Matica Hrvatska, Zagreb. 1890. godine.
Ljubija i okolina, monografija, izdanje Knjievnih novina, Beograd, 1962, godine.
Maldini Wildenhainski barun Rudolf: Bosna i Hercegovina, Zagreb, 1909. godine.
Mandi dr Mihovil: Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1378, Matica Hrvatska, Za
greb, 1910. godine.
Marinkovi Dionisije: Moji doivljaji, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Graa, knj.
XIV, Sarajevo, 1966. godine.
Maslea Veselin: Mlada Bosna, Beograd, 1954. godine.
Moraa Pero: Jugoslavija 1941, Institut za savrementi istoriju, Beograd, 1971. godine.
Napor Bosne i Hercegovine za osloboenje i ujedinjenje, grupa autora, izdanje Obi.
odbora narodne odbrane u Sarajevu, 1929. godine.
Papi Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1378
3918), Veselin Maslea, Sarajevo, 1972. godine.
Paali Esad: Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej Sa
rajevo, 1960. godine.
Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, Institut za izuavanje radnikog pokreta,
Beograd, 1963. godine.
Sammlung der fr Bosnien und die Hercegovina, I band, Wien, 1880.
Sokolovi A. Osman: Djelomian popis trgovaca-Muslimana iz Bosne i Hercegovine pod
kraj turske uprave, Novi behar, god. XV, br. 26. Sarajevo, 1943. godine.
abanovi Hazim: Bosanski paaluk, Nauno drutvo NR BiH, Sarajevo, 1969. godine;
arac Nedirn: Sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini do 1919. godine, Narodna prosvjeta,
Sarajevo, 1955. godine.
Sehi Nusret: Cetnitvo u BiH 19181941. godine. Akademija nauka i umjetnosti BiH,
Sarajevo, Djela, knj. XLII, knj. 27, 3971.
Sii Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba, izdanje Matice hrvatske,
Zagreb, 1902. godine.
Terzi Velimir: Jugoslavija u aprilskom ratu 3941, Titograd, 1963. godine.
Vasa-efendija Pasko: Bosna i Hercegovina za vrijeme misije Devdet-efendije, izd. Ve
selin Maslea, Sarajevo, 1958 godine.
Vasi Milan: Martolosi u jugoslovenskim zemljama pod turskom vladavinom, Akademija
nauka i umjetnosti BiH, Djela, knj. XXIX, 14M57. godine.
Vego Marko: Naselja bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo, 1957. godine.
Vukovi Gavro: Re krajinika, Zemun, 186G. godine
Vukovi Gavro: Robstvo u slobodi ili Ogledalo pravde u Bosni, I i II sv.. Srpska na
rodna zadruna tamparija, Novi Sad, 1872. godine.
b)
Benac dr Alojz: Zavrna istraivanja u peini Hrustovai, GZM, n.s. sv. III, 1948. godine.
Benac dr Alojz: Jedno svjedoanstvo o taurobolijskom kultu u Bosni, GZM, sv. XXIV,
n.s. 1969. godine.
Bogunovic Petar: Stanje narodnih kola na podruju Vrbaske banovine, Vrbaske novine,
br. 175, 1933. godine.
Fijala Franjo: Nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta, GZM, Sarajevo, sv. VIII,
1896. godine.
Fijala Franjo: Nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta (II izvjetaj), GZM, sv. IX,
1897. godine.
Gakovi Milan: Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 19183921. godine, a
sopis Prilozi, br. 6, Institut za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo.
Ivanevi S. Petar: Sanski Most s okolinom, Bosanska vila, 1892. godine.
Jeleni dr J.: Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca (14371878), Starine, XXXVI,
Zagreb, 3939. godine
Karanovi Milan: Granice srednjovekovne bosanske upe Zemljanik, GZM, 3936. godine.
Karanovi Milan: Pounje u Bosanskoj krajini, izdanje srpske kraljevske akademije, knj. 35
Naselja i poreklo stanovnitva, 3925. godine.
Karanovi Milan: Sanika upa u Bosanskoj krajini, izd. Srpske kraljevske akademije,
knj. 26, Naselja i poreklo stanovnitva, 1930. godine.
Karanovi Milan: Sanski Most i Stari Majdan, Politika, 4. maja, 1929. godine.
Katzer dr Fridrik: Naslage mrkog ugljena u podruju Sane i izmeu Sane i Une u sjeve
rozapadnoj Bosni, GZM, XXXI, 1919.
Koroec dr Josip: Peina Hrustovaa, novi lokalitet slavonske kulture, GZM Nova serija,
1946. sv. I.
Kreevljakovi Hamdija: Kamengrad, Nae starine, VI, Sarajevo, 1959. godine.
Kreevljakovi Hamdija: Stari bosanski gradovi, Nae starine, sv. I, 1953. godine.
Kreevljakovi Hamdija: Kule i odaci u Bosni i Hercegovini, Nae starine, sv. ir Sara
jevo, 1954. godine.
Kreevljakovi Hamdija: Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini, Godinjak istorijskog drutva BiH, 11/1950. godine.
Maksimovi Vojislav: Stradanje G. Vukovia, Vienje Bosne, Pljevlje, 1971. godine.
Maki Stojan: Sanski Most i Sanica 1941, zbornik Podgrme u NOB, knj. 1.
Putovanja
po
Balkanskom
poluostrvu
Matkovi
dr
Petar:
Putovanja
po
Balkanskom
poluostrvu
Zagreb, 1881. godine.
Mazali oko: Krai lanci i rasprave, GZM, 1950. god.
Mikolji dr Vinko: Rudarstvo Bosne za turskog gospodarstva,
godinu, Sarajevo.
za
XVI
sv. XXIII.
NOB, knj. 1.,
srednjeg
vijeka,
Rad
VIZ.Beograd,
vijeka.
Kad
JAZU,
kalendar Napredak,
JAZU,
knj.
LVT,
za 1945.
Mitrovi Isaije: Srpske kole u Bosanskoj krajini za turske uprave, asopis Razvitak, Banja
Luka, 1939. godine.
Odi
Slvko:
Bosanska
krajina
u
aprilskom
ratu,
zbornik
Podgrme
u
NOB,
knj.
1,
VIZ,
Beograd, 1972.
Odi Slavko: Vjeala u Sanskom Mostu, Zbornik Podgrme u NOB, knj. 1.
Odi
Slavko-Komariea
Slavko:
Jugoslavija
u
njemakim
osvajakim
planovima,
saoptenje
na naunom skupu Trei rajh i Jugoslavija 193:)1945, Beograd, oktobra 1973. godine.
Pai Karlo: Japodi, GZM, 1896. godine.
Pakvalin Veljko: Rimski rtvenici iz Starog Majdana, GZM, sv.
XXIV, n.s., 1969.
godine.
Poli dr Ahmed. Peina Hrustovaa kod Sanskog Mosta GZM, LI,
1939., sv. II.
Raenovi
Petar:
Sela
parohije
Krnjeua
u
Bosni
(kod
Petrovca),
Srpska
kraljevska
aka
demija, Naselja i poreklo stanovnitva, Beograd, 1923. godine, knj. 13.
Raenovi Petar: Bjelajsko polje i Bravsko. Srpska kraljevska akademija, Naselia
j poreklo
stanovnitva, Beograd, 1925, knjiga 20
Richter prof. Eduard: Prilozi zemljopisu
Bosne i Hercegovine,
GZM, XVII, 1905.
Sergijevski
Dimitrije:
Rimski
rudnici
eljeza
u
sjeverozapadnoj
Bosni,
GZM,
sv.
XVIII,
n.s. 1963.
Skari Vladislav: Popis bosanskih spahija
iz 1711. godine,
GZM,
1930. godine.
Stari Vladislav: Popis bosanskih spahija
iz 1711. godine,
GMZ,
1930. godine.
Skapur Hasan: Saobraaj na Sani i lTni, Zbornik krajikih muzeja, I, 1962. godine.
Vasi
dr
Milan:
Etnika
kretanja
u
Bosanskoj
krajini
u
XVI
vijeku,
Godinjak
drutva
istoriara BiH, god. XIII, Sarajevo, 1962. godine.
Vukovi
Gavro:
Crno
putovanje
za
Carigrad,
iz
neobjavljene
III
sveske,
asopis
Razvitak,
Banja Luka, 1910. godine.
Zivkovi
Dragoje:
Aktivnost
Sime
Miljua.
Istorija
radnikog
pokreta,
Zbornik
radova
3,
grad, 1966. godine.
u
radnikom
Institut
za
c. tampa
Bosanski glasnik (Bosnischer Bote), Sarajevo (pregledao sve brojeve),
Bosanska vila, Sarajevo (sve brojeve),
Bonjak, kalendar, Sarajevo (sve brojeve),
Gajret, Sarajevo (sve brojeve),
Glas, Banja Luka (brojeve fcbruar-mart 1974. godine),
Hrvatska krajina, Banja Luka (skoro sve brojeve),
Hrvatski narod, Zagreb (manji dio),
Narodno jedinstvo, Banja Luka (sve brojeve).
Narodne novine, Zagreb (manji dio),
Novi svijet (citirane brojeve),
Otadbina, Banja Luka (sve brojeve),
Politika, Beograd (veinu kompleta iz perioda 19191938. godina),
Prosvjetni glasnik, Beograd (veinu brojeva),
Sarajevski list, Sarajevo (sve brojeve),
Slubeni list vrbaske banovine, Banja Luka (sve brojeve),
Vrbaske novine, Banja Luka (sve brojeve),
Vreme, Beograd (komplete 1938. godine).
pokretu
i
izuavanje
KPJ
do
radnikog
1925.
godine,
pokreta,
Beo
SADRAJ
Strana
Uvodna rije
OPIS PODRUJA
Geografski poloaj i veliina teritorije
P anine i brda
Vrela
Mineralni izvori
Peine
Klima
Fauna i flora
7
7
9
12
13
14
14
15
RANIJA PROLOST
Preistoria
_ _ 16
Gradine i naseja
16
Peina Hrustovaa - 19
Preistorijska i antika nekropola ravnih grobova u Sanskom Mostu 26
Rudarstvo u preistoriji i antici u podruju
Sanskog Mosta 32
Rimska talionica y ehovcima
1
34
Preistorijske i antike komunikacije
36
Ostali antiki lokaliteti 37
Preistorijsko i antiko stanovnitvo u dolini Sane
39
SANSKO PODRUJE U SREDNJEM VIJEKU
Donji kraji (Donji krajevi)
42
Srednjovjekovne upe
48
Zupa Sana
50
2upa Mren (Mrin)
51
Srednjovjekovni gradovi (prije dolaska Turaka)
52
Sana (Zana)
52
Mren (Mrin)
53
Gradina u Kljevcima
53
Luac (Luci)
- 53
Japar
55
Kievac grad
56
Kamengrad
56
Rudarstvo u srednjem vijeku na podruju sanske i mrenske upe (do pada
pod tursku vlast)
57
SANA I OKOLINA U XVI, XVII I XVIII STOLJEU
(pod turskom vlau)
Opti pregled dogaaja
Martolozi u podruju Sane
Kamengradski subaluk, nahija, kadiluk i kapetanija
Nahije i upe Sana i Kamengrad
Kapetanija Disri-Sana
Obnova rudnika i taionica
Srednjovjekovno stanovnitvo, naselja i tvrave
Gradovi (tvrave)
Kamengrad
Vakuf, Kublen VakufSanaSanski Most
Stari Majdan
Kule _ _ _
_
Odaci i ardaci
Pa-anke
58
63
64
67
68
69
71
73
73
76
83
86
87
88
Strana
Karau'e
Hanovi i
harovi
Naselja i
stanovnitvo
Srednjovjekovni arheoloki lokaliteti
89
89
89
100
124
Vjerske ustanove
125
Sanski kraj za vrijemebosansko-hercegovakog ustanka 1875/78.godine 129
Okupacija 1878. godine
137
Pod austrougarskom okupacijom 18781918. godine Administrativno-politiko organizovanje sreza i stanovnitvo 138
Privredna aktivnost:
trgovine i zanati
novani zavodi i zadruge
prestanak eksploatisanja ruda u Starom Majdanu i Sasini
saobraajnice i saobraaj
lae na rijeci Sani
149
150
151
153
154
Uvod
Agrarna reforma
Poloaj seljatva
Zadrugarstvo
Trgovina, ugostiteljstvo i zanatstvo
Saobraaj
Industrija i rudarstvo
Zaposlenost
Zdiavstvo
195
196
198
207
209
210
211
213
214
215
Strana
Napredni i radniki pokret
230
239
240
243
251
259
260
264
264
269
__
_
271
282
286
293
_302
304
310
Recenzenti:
za preistoriju,
rimsko doba i
rani srednji vijek
URO BASLER,
vii kustos
za XVXIX vijek
(turski period)
Dr MILAN VASIC,
profesor
za XIX i XX vijek
(18781941)
dr NIKOLA BABIC
Redaktor:
SLAVKO ODIC
Lektor:
VERA PRELEVIC
Naslovna strana:
D2EVAD HOZO,
ak. slikar
Karta
podruja
optine
Sanski Most,
stanje 1941. godine; rad Geokarte
Beograd
tampanje zavreno
juna 1974. godine
Tira 7.000
tamparija:
Kultura,
Makedonska 4,
Beograd