You are on page 1of 475

BIBLIOTEKA

ZNANSTVENIH DJELA STJEPAN ANTOLJAK

59

Redakcija
Mr. JOSIP BELAMARIĆ, NEVENKA BEZIĆ-BOŽANIC, dr. DUŠAN
HRVATI U PROŠLOSTI
JELOVINA, dr. IVAN MIMICA, dr. IVO PETRINOVIC, dr. KRUNO
PRIJATELJ IZABRANI RADOVI
Izabrao i uredio: Stijepo Obad

Urednik biblioteke
Dr. IVAN MIMICA

Recenzenti
KNJIŽEVNI KRUG
Dr. JOSIP LUČIĆ
Dr. IVO PERIC SPLIT
1992
CIP-Katalogizacija u publikaciji
Naučna biblioteka, Split
UDK 949.713 + [930.85:929 (497.13 Dalmacija)
ANTOLJAK, Stjepan
Hrvati u prošlosti : izabrani radovi / Stjepan Antoljak ; izabrao
i uredio Stijepo Obad ; [kazala sastavio Josip Vrandečić]. — Split :
Književna krug, 1992. — 950 str. : ilustr. ; 24 cm. — (Biblioteka
znanstvenih djela / Književni krug ; 59)
Str, 9— 19: Prinos Stjepana Antoljaka razvoju hrvatske povijesne zna-
nosti / Stijepo Obad. — Str. 897 — 910; Bibliografija rasprava i čla-
naka iz povijesti Stjepana Antoljaka (1933—1990) / sastavio Stijepo
Obad. — Autorova slika. — Bibliografske bilješke uz tekst. — Kazala.
ISBN 86-7397-079-2
. · - · - ..
PREDGOVOR
Književni krug u Splitu prihvatio je ideju i koncepciju da se tiska zbirka
izabranih radova zaslužnoga hrvatskog historiografa prof. dr. Stjepana An-
toljaka, posljednjeg sljedbenika zagrebačke historiografske škole, koju je
utemeljio akademik Ferdo Šišić. Uvaženi profesor pisao je i još uvijek piše o
svim razdobljima hrvatske prošlosti, napose o srednjovjekovlju. Najviše ga
zanima Dalmacija, koljevka hrvatske države, potom Istra, sjeverna Hrvat-
ska, Dubrovnik, Boka kotorska, Vojna krajina i Lika. Od gradova najviše je
istraživao prošlost Zadra, u kojemu je u dva navrata više godina boravio i
znanstveno stvarao.
Prošlo je pola stoljeća otkako dr. Stjepan Antoljak dariva hrvatsku povi-
jesnu znanost novim prinosima, koji se ponajviše temelje na izvornoj arhiv-
skoj gradi, te su mnogi njegovi radovi u zavidnu historiografskom opusu iz-
držali znanstvenu kritiku. Iz te bogate produkcije izdvojeno je trideset pet
rasprava i članaka različite problematike iz kojih se vidi širina njegova istra-
živačkog interesa. Razvojem historiografije posljednjih desetljeća, pronala-
ženjem novih izvora i uvođenjem suvremenije metodologije rada, dolazi se
do novih rezultata, osobito u multidisciplinarnom istraživanju, koji nisu uvi-
jek u skladu s Antoljakovim zaključcima. U težnji za istinom dobro je da se
potiče znanstvena kritika, koju dr. Antoljak dosljedno provodi i zagovara u
svojim radovima i predavanjima.
Ova Antoljakova zbirka probranih radova iz hrvatske povijesti odnosi se
na političku, gospodarsku, društvenu i kulturnu prošlost od ranoga srednjeg
vijeka do kraja devetnaestog stoljeća. Radi preglednosti Antoljakova su Cro-
atica u ovoj knjizi svrstana u pet tematskih cjelina. Jedan dio njegovih rado-
va nije imalo sažetke na nekom stranom jeziku, ja sam ih sastavio i dao izda-
vaču na prijevod. Ti sažeci odnose se na radove: »Grobnički problem u hrvat-
skoj ι stranoj historiografiji«, »Zadar pod vlašću istočnih Gota«, »Problema-
tika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata u Istri«, »Naše Skla-
dnije«, »Kada je nastala prva historija Hrvata«, »Kada se kod nas prvi put
spommje naziv 'kukuruz'«, »Zadarski katastik 15. stoljeća«, »Pobiranje mar-
turine crkvene desetine i vojšćine u zadarskom distriktu (1435)«, »Prilog bio-
grafiji hrvatskog pjesnika Jurja Barakovića«, »Novi podaci o hrvatskom
Pjesniku Petru Zoraniću«, »Novi podaci o trogirskim kiparima Ivanu Dukno-
vicu i Jakovu«, »Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji Zadrani-
ma«, »Konavoska buna u središtu jednog dijela evropske diplomacije
1799/1800.«, »Prekosavska Hrvatska i pitanje njezine reinkorporacije
1813—1822.«, »Kako je nastala austrijska pokrajina kraljevina Dalmacija«,
»1848. i Zadar«, te »Narodni ustanak u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji
(1883).«
Rad »Unsere Sklavinien« preveden je s njemačkoga na hrvatski jezik, a
»Zadarski katastik 15. stoljeća« pretiskan je kao u predlošku, budući se radi
o izvoru na latinskom jeziku, koji će u izvorniku korisnije poslužiti istraživa-
čima nego u prijevodu. Tekstovi starijeg datuma su lektorirani, a kasniji su
ostali kako su već bili tiskani s obzirom na to da je pravopisna praksa ujed-
načena, te nije-bilo bitnih odstupanja. PRINOS STJEPANA ANTOLJAKA RAZVOJU
Ova zbirka izabranih radova prof. dr. Stjepana Antoljaka sačinjena je i HRVATSKE POVIJESNE ZNANOSTI
tiskana u znak zahvalnosti ove sredine i štovatelja prema hvale vrijednom is-
traživaču naše prošlosti, koji je postavio ili pak riješio mnoge probleme iz Prof. dr. Stjepan Antoljak ubraja se medu najistaknutije istraživače u
hrvatskoga srednjovjekovlja i novovjeke povijesti i time obogatio domaću poslijeratnoj hrvatskoj povijesnoj znanosti, osobito na području srednjovje-
povijesnu znanost. Nadati se da će ova zbirka izabranih radova korisno po- kovlja, o čemu svjedoče njegova znanstvena dostignuća, javna priznanja i
služiti znanstvenicima i svima onima koje zanima prošlost hrvatskoga naro- ugled u znanstvenom svijetu.
da. Porijeklom iz Virja u Podravini, Stjepan Antoljak se rodio u Doboju 29.
STIJEPO OBAD kolovoza 1909. u službeničkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u Sarajevu,
gimnaziju u Vinkovcima i Zagrebu, a studij povijesti na Filozofskom fakulte-
tu u Zagrebu. Bio je prvi asistent dnevničar na Katedri za povijest. Godine
1935. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom »Dalmacija i Venecija
na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu«. Sljedeće godine je
promoviran u doktora filozofije. Poslije položenoga državnog ispita, tri godi-
ne kasnije, izabran je za asistenta kod prof. dr. Ferde Šišića, prof. dr. Ljude-
vita Hauptmanna i prof. dr. Grge Novaka. U veljači 1941. izabran je za sveu-
čilišnog docenta za predmet Hrvatska povijest novijega doba i u tom zvanju
ostao do kraja školske 1946. godine.
Iste godine postavljen je za direktora Državnog arhiva u Zadru sa
svrhom da organizira arhivski rad u porušenom gradu. Poslije uvođenja nor-
malnog rada u toj ustanovi, prelazi u Državni arhiv u Rijeci (1953), u kojemu
je također unaprijedio arhivsku službu. Na poziv Filozofskog fakulteta u
Skoplju (1956) izabran je za redovitog profesora Opće povijesti novoga vije-
ka, a četiri godine kasnije za redovitog profesora Povijesti naroda Jugoslavi-
je u srednjem vijeku. Njemu pripada zasluga da je na tom fakultetu uveden
kolegij Pomoćne povijesne znanosti, koji on prvi predaje. Poslije potresa u
Skoplju (1963) s obitelji prelazi u Prištinu, gdje je bio angažiran u nastavi na
tamošnjem novoutemeljenom Filozofskom fakultetu. Uz dopunski rad na
prištinskom
Skoplju. fakultetu i dalje je ostao u nastavi na Filozofskom fakultetu u

Po vlastitoj želji i nastojanjima nekolicine istaknutih profesora s filozof-


skih fakulteta u Zadru i Zagrebu, izabran je za redovitog profesora Opće po-
vijesti srednjeg vijeka na Katedri za opću povijest Filozofskog fakulteta u
Zadru. Kao iskusnom predavaču i afirmiranom istraživaču hrvatske prošlos-
ti, povjerena su mu još dva kolegija i to Hrvatska povijest srednjeg vijeka i
Pomoćne povijesne znanosti. Godine 1979. odlazi u mirovinu, potom s obi te-
lji preseljava u Zagreb, gdje u miru u tamošnjim arhivskim i bibliotečnim višestoljetne hrvatske težnje iz Dalmacije, koljevke srednjovjekovne države,
ustanovama aktivno istražuje i objelodanjuje svoje istraživačke rezultate. za sjedinjenje s ostalom Hrvatskom i Slavonijom. Knjiga se temelji na do-
stignućima historiografije, tiskanim izvorima i vlastitim istraživanjima, te se
Još kao student, mladi Stjepan Antoljak zanima se za stručni i znanstve- u njoj nalazi gotovo sve što je o tom problemu do tada napisano.
ni rad. Svoje rane radove, članke, osvrte, prikaze i ocjene znanstvenih do-
stignuća drugih istraživača objelodanjuje u zagrebačkoj periodici: »Jutar- Prijelazom iz Zagreba u Zadar (1946) na dužnost direktora Historijskog
njem listu«, »Hrvatskom dnevniku«, »Gospodarskom listu«, »Jugoslaven- arhiva, dr. Antoljak doživljava zaokret u znanstvenoistraživačkom radu. Od
skom listu«, zatim u »Croatia sacra«, »Annales de l'Institut francais« te »Ju- tada sve se više okreće izvornoj arhivskoj gradi, te se rezultati njegovih bu-
goslovenskom istoriskom časopisu« u Beogradu i drugim časopisima i novi- dućih istraživanja uglavnom temelje na toj dokumentaciji. Dr. Antoljak je
nama. Uglavnom se osvrće na gospodarsku i političku prošlost i istaknutije prvi hrvatski historiograf koji je pobliže upoznao fondove Historijskog arhi-
ličnosti iz hrvatskoga devetnaestog stoljeća, napose na Dalmaciju pod fran- va u Zadru i koristio za svoje radove. Za nekoliko godina boravka u Arhivu,
cuskom upravom. Pokretanjem Hrvatske enciklopedije (1941), surađuje u sakupio je zavidnu gradu, na temelju koje je objavio nekoliko radova iz sred-
njoj kao vanjski suradnik u obradi više ličnosti iz novije hrvatske povijesti, njega i novog vijeka, osobito Dalmacije i Dubrovačke Republike.
te razdoblja iz novije hrvatske prošlosti, primjerice prve austrijske uprave i Odlaskom u Rijeku (1953) dr. Antoljak je nastavio arhivski rad u tamoš-
francuske vlasti u Dalmaciji itd. Navedene i druge natuknice korisno su po- njem Historijskom arhivu, proširujući svoj istraživački interes na sjeveroza-
služile ne samo kao prve korisne informacije iz priručne literature nego i pu- padni hrvatski prostor, koji je slabo istražen. U sljedećih nekoliko godina
tokazi za dalja istraživanja. Pojavom novog periodika »Časopisa za hrvatsku objavio je više radova koji se temelje na gradi iz riječkoga i zadarskog arhiva
povijest« (1943), mladi znanstvenik obogaćuje i taj časopis prikazima i ocje- 0 političkoj i kulturnoj povijesti Istre, Dalmacije i ostale Hrvatske, vezama
nama tekuće historiografske produkcije, ali i izvornim i preglednim znan- Rijeke i Zadra u srednjem vijeku, historijskoj topografiji i toponomastici za-
stvenim radovima. Korisni su njegovi pregledni prilozi tiskani u knjizi »Na- darske i šire okolice. Nastavlja istraživanje životopisa hrvatskih književnika
ša domovina« osobito kratki i sažeti pregled »Hrvatska poviest u tabelama«. 1 umjetnika u Zadru i Trogiru. Pokretanjem Enciklopedije Jugoslavije (1955)
Kada je riječ o periodici, dr. Antoljak najviše je pisao u listu »Gospodar- nastavlja leksikografski rad, obrađujući nekoliko ličnosti iz hrvatske pro-
stvo«, ali i drugim listovima, primjerice o trgovini u Europi u mlade kameno šlosti. Za riječkoga razdoblja pojavila se njegova knjiga »Bune pučana i se-
doba, prodiranju Egipta u basnoslovno bogatu afričku zemlju Punt, cestov- ljaka u Hrvatskoj« (1956) u kojoj se ponajviše raspravlja o položaju i otpori-
noj mreži u Rimskom Carstvu, trgovačkoj sposobnosti Splićana u srednjem .ma hrvatskih kmetova i kolona od ranoga srednjeg vijeka do potkraj devet-
i ranom novom vijeku, ometanju trgovine od strane Mlečana, tursko-dubro- naestog stoljeća. Knjiga se temelji na rezultatima historiografije, tiskanih
vačkim trgovačkim vezama, udruženjima, cvatu dubrovačke trgovačke mor- izvora i vlastitih istraživanja i spada medu prve takve vrsti u hrvatskoj povi-
jesnoj znanosti.
narice, arsenalima, škverovima i lazaretima, pomorstvu i trgovini Boke ko-
torske itd. Poslije dva desetljeća arhivskoga i znanstvenog rada u arhivskim usta-
Za prvih desetak godina publicističkoga i znanstvenog rada dr. Antoljak novama Zadra i Rijeke, dr. Antoljak ponovo se vraća sveučilišnoj nastavi
je objavio tri knjige, koje se temelje na dostignućima hrvatske povijesne zna- (1956) prijelazom na Filozofski fakultet u Skoplje. Uz nastavni intenzivno se
nosti, ali i vlastitim rezultatima istraživanja. U prvoj knjizi »Dalmacija i Ve- bavi i znanstvenoistraživačkim radom. Prvih nekoliko godina nastavlja ob-
necija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu« (1936) autor javljivati radove iz političke, društvene i crkvene prošlosti Dalmacije i Istre,
raspravlja o Dalmaciji, koja raspadom venecijanske države (1797) na temelju da bi postupno prešao na istraživanje prošlosti makedonskog naroda. Tu i
odluke mirovnog ugovora između Francuske i Austrije je pripala austrijskoj tamo dotiče se prošlosti Srbije, Hercegovine, Crne Gore i Bosne.
zajednici naroda. Poslije višestoljetna odvojena života od ostalih hrvatskih Kao vrsnu poznavaocu tiskanih i arhivskih izvora dr. Antoljaku nije bilo
zemalja, od tada se skupa s njima nalazi u okviru iste države, ali od njih up- teško objaviti zbirku izvora na makedonskom jeziku pod naslovom »Izvori
ravno odijeljena. Autor, između ostalog, raspravlja o pokušaju sjedinjenja za historijata na narodite FNRJ za sređen vek« (1962). To je izdanje ponov-
Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, ali je ta »nezgodna želja Dalmatinaca« ljeno na hrvatskom jeziku koje glasi »Izvori za historiju naroda Jugoslavije.
od strane viših austrijskih vlasti odbijena. Druga njegova knjiga »Pregled Srednji vijek« (1978). U obje knjige navedeni su izvori za hrvatski srednji vi-
hrvatske poviesti« (1942) je zapravo kratak i sažet pregled događaja iz hrvat- jek. Autor je prvi na makedonskom jeziku objavio »Pomošni istoriski nauki«
ske prošlosti do 1941. godine. Na tom tekstu dr. Antoljak je radio od 1938. do (1966) da bi se četiri godine kasnije ponovilo kao drugo nadopunjeno izda-
1940. godine. To je prvi repetitorij u hrvatskoj povijesnoj znanosti koji kro- nje. Na srpskom jeziku ta se knjiga javila (1971), a na albanskom »Shkencat
nološki, pregledno i po godinama važnijim prikazuje prošlost hrvatskoga na- ndihmese te historise« sljedeće godine. U njima je dr. Antoljak znalački ob-
roda. Mladoga hrvatskog historiografa mučio je problem podijeljenosti i radio i razvoj pomoćnih povijesnih znanosti u Hrvata.
raskomadanosti hrvatskih zemalja, osobito za drugoga svjetskog rata, te je Nakon drugog dolaska u Zadar (1969), dr. Antoljak još se intenzivnije
objelodanio knjigu »Dalmatinsko pitanje kroz vjekove« (1944) u kojoj iznosi bavi istraživanjem hrvatske prošlosti, te se čini da je to medu najplodnijim

10 11
razdobljima njegova historiografskog stvaralaštva. Suradnik je Hrvatskoga polju. Autor pobija proizvoljna mišljenja i konstatira da o tom sukobu ništa
biografskog leksikona i Enciklopedije Jugoslavije u kojima obraduje više lič- ne znaju suvremeni kao ni kasniji izvori i pisci, pa zaključuje da je navodni
nosti iz hrvatske političke i kulturne povijesti, dinastije, primjerice Anžuvin- sukob na Grobničkom polju, blizu Rijeke, u trinaestom stoljeću naprosto iz-
mišljen.
ce i Arpadoviće, te velikaše Baboniće. U tom razdoblju ugledala je svjetlo no-
va Antoljakova knjiga »Pacta ili Concordia od 1102. godine« (1980) za koja Između ostalih problema hrvatskoga srednjovjekovlja dr. Antoljaka za-
tvrdi da nisu falsifikat, nego da se dvanaest hrvatskih plemena slobodnom nima i kontinuitet hrvatske državnosti nakon pada srednjovjekovne hrvat-
voljom priklonilo ugarskoj kruni. Uz hrvatsku povijest istražuje i prošlost ske države. U radu »Ban Pavao Bribirski »Croatorum dominus« autor vidi
makedonskog naroda i Albanaca na Kosovu. istaknutoga hrvatskog vladara u kasnom srednjem vijeku. U dokumentima
U nastavku ćemo se osvrnuti na odabrane priloge iz njegove bogate pro- napuljskog dvora Pavao Šubić naziva se »dominus«, prema tomu on je gos-
podar, vladar koji upravlja širim područjem.
dukcije uvrštene u ovu zbirku radova.
Prva tematska cjelina odnosi se na hrvatsko srednjovjekovlje, sadrži Druga tematska cjelina sadrži sedam radova koji se odnose na Zadar i
osam prinosa iz ranoga i kasnog srednjeg vijeka, koji svjedoče — po izvori- njegovo područje u srednjem vijeku. Za obaju boravaka u Zadru dr. Antoljak
ma, metodi rada i rezultatima istraživanja — da se pisac hvatao težih proble- je napisao više radova iz srednjovjekovne i novovjekovne prošlosti grada i
ma, osobito u ranoj hrvatskoj prošlosti. U radu »Da li je Istra upravo 539. go- stalno mu se vraćao i kada ne boravi u njemu. Autor prati politički razvoj
dine potpala pod Bizant«, uspješno odgovara da nije. U sljedećem radu »Pro- Zadra gotovo kroz čitav srednji vijek. Prvi rad odnosi se na »Zadar pod vlaš-
blematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata u Istri« pisac ću Istočnih Gota«. Na temelju izvorne arhivske grade Antoljak dokazuje da
tvrdi da su se prvi doselili Slaveni, pa Hrvati, koji su prvi stigli do mora. U Zadar u okviru Liburnije i Dalmacija ulazi u sastav nove gotske države godi-
toponimiji Istre pronalazi avarsko-slavenske tragove. Prihvaća tezu da su se ne 490., za vlade Teodorika, koji je oživio promet i trgovinu. Goti sudjeluju u
Hrvati naselili u Istri za cara Heraklija i u ranom sedmom stoljeću zaposjeli gradskom životu i upravi. Dalje autor dokazuje da su 538. i 539. godine Li-
veći dio Istre. Poslije toga nema slavenskih prodora u Istru, nego u Furlani- burnija, Istra i Zadar pod Istočnim Gotima, a Dalmacija pod Bizantom, tako
ju. Istra i Dalmacija bile su u rukama Slavena, to jest Hrvata, koji su tvorili da je Liburnija sa Zadrom ostala izvan bizantinske vlasti. Međutim, godine
dvije državne jezgre: jednu u Dalmaciji, a drugu u prekosavskim krajevima. 552. preostali dio Liburnije sa Zadrom u rukama je Bizanta, u kojemu se us-
Na temelju svestrana proučavanja izvora i kritičke revizije literature u postavljaju stare rimske ustanove. Dr. Stjepan Antoljak je prvi u hrvatskoj
radu »Hrvati u Karantaniji«, pisac daje značajan prilog seobi Hrvata iz Dal- povijesnoj znanosti otvorio taj problem i utvrdio da je za istočnogotske vlas-
macije u prekosavske krajeve u sedmom stoljeću i zaključuje da su se oni u ti u Zadru bio gotski činovnik podvrgnut comesu provincije u Saloni s gra-
pomicanju prema sjeverozapadu naselili i u Karantaniji, gdje su bili poveza- đanskom i vojnom vlasti. Budući da od istočnogotske vlasti u gradu nije ni-
ni s kosezima. U prilogu »Pravci kretanja Ćirila i Melodija za vrijeme njiho- šta ostalo, autor zaključuje da Zadar nije bio u središtu interesa istočnogot-
ve moravske misije«, između ostalog, prvi put se raspravlja u hrvatskoj his- skih vladara kao što je to bila Salona.
toriografiji o vremenu njihova odlaska u Moravsku i povratku u Bizant. Na temelju rezultata historiografije, tiskanih izvora i vlastitih istraživa-
Antoljakova rasprava »Značaj i važnost isprave kralja Krešimira I za nja, dr. Antoljak je medu hrvatskim povjesničarima ponajbolje obradio »Za-
hrvatsku povijest X stoljeća« unijela je velike novine i potakla moguće ras- dar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara«. Po sastavu stanovništva u sto-
prave. Pisac pomiče datiranje prvoga i drugog splitskog sabora, suzuje krug ljećima ranoga srednjeg vijeka Zadar je bio romanski grad, na granici s
Tomislavova djelovanja i događaja koji mu se pripisuju, te pomiče dataciju hrvatskom državom. Potkraj ranoga srednjeg vijeka sve se više slavenizira,
kraljevanja pojedinih hrvatskih vladara. Za kralja Krešimira I, iz sredine de- odnosno kroatizira. Koncem osmoga i početkom devetog stoljeća priznaje
setog stoljeća, tvrdi da je bio nezavisan vladar. vlast Karla Velikog, da bi od 806. ponovo prihvatio bizantinsku vlast, naziva
U širokom izboru tema dao je »Kritički osvrt na dosadašnja istraživanja se civitas, sjedište je bizantinske uprave u Dalmaciji i s ostalim dalmatin-
i saznanja o otoku Pašmanu«, osvrćući se na dosadašnja dostignuća povijes- skim gradovima (869) sudjeluje u opsadi Barija. Otada plaća Hrvatima da-
ne znanosti o Otoku u srednjem vijeku i donoseći neke nove spoznaje o po- nak, a nominalno priznaje bizantinsku vlast. Od kraja devetoga do sredine
stanku i razvoju toponima Pašman kroz povijest. Autor je nadopunio popis desetog stoljeća hrvatsko stanovništvo u njemu sve je brojnije. Poslije 915.
naselja na Otoku i dao neke svoje poglede na povijesnu topografiju i društve- nominalna vlast bizantinskog cara u Dalmaciji i Zadru prestaje. Gradom za-
nu problematiku, osobito kada se radi o zemljišnim odnosima na Pašmanu, vlada hrvatski kralj Tomislav, a prvi u njemu boravi Mihajlo Krešimir I. Po-
tkraj devetoga stoljeća slabi moć hrvatske države, te Dalmacija sa Zadrom
gdje su hrvatski vladari imali svoje posjede. ponovo dolazi pod vlast Bizanta. Tada se osniva benediktinska opatija sv.
Dr. Stjepan Antoljak je uspio razriješiti takozvani »Grobnički problem u Krševana, dolazi do preinake ulica i zgrada radi povezivanja sa crkvom i sa-
hrvatskoj i stranoj historiografiji«, koji se dulje vremena provlačio kroz po- mostanom, i u tome dr. Antoljak vidi prvi urbanistički zahvat ne samo u Za-
vijesnu znanost. Još od šesnaestog stoljeća vladalo je mišljenje, temeljeno dru nego u Hrvatskoj. Od kraja devetoga stoljeća Zadar je pod Venecijom, a
na narodnoj tradiciji, da su se Hrvati sukobili s Tatarima na Grobničkom

13
12
sredinom stoljeća u sastavu Bizanta. U jedanaestom stoljeću grad se širi, damnaestog stoljeća. U radu »Artium et medicinae doctor« Federik Grisogo-
medu crkvama ističu se dvije redovničke, sv. Krševana i sv. Marije, obdariva- no, njegova obitelj i javno djelovanje u Zadru« govori se do nedavno malo
ne od hrvatskih vladara i feudalaca. Slavenizacija grada sve je jača, jezik pu- poznatom liječniku, kozmografu, astrologu, filozofu i političaru. Na temelju
ka naziva se »Slavenski«, što će reći hrvatski. Iako je Dalmacija sa Zadrom arhivskih podataka i literature autor popunja njegov životopis i utvrđuje da
nominalno u okviru Bizanta, stvarno njome i Zadrom upravlja hrvatski kralj taj rod vuče porijeklo iz dvanaestog stoljeća i da je Federik njegov najistak-
Zvonimir, kao »kralj Hrvatske i Dalmacije«. Potkraj jedanaestog stoljeća po- nutiji predstavnik. Raspravlja o njegovoj obitelji, braći i ocu i ispravlja dje-
novo je pod Venecijom, da bi poslije 1102. krunidbom Kolomana u Biogradu vojačko porijeklo žene. Nije mogao točno utvrditi Federikovu godinu rođe-
za ugarsko-hrvatskog kralja ušao u sastav nove države. nja, ali drži da je to 1472. godina, da se prvi put javno spominje (1495) i da je
U radu »Heretici« u srednjovjekovnom Zadru i njegovoj okolici«, Anto- u Zadru do 1498., potom je u službi raznih kondotijera, a godine 1507. postao
Ijak dokazuje da nije postojao patarenski pokret već pojedinci koje vlasti je »Artium et medicinae doctor«. Boravio je u Zadru i Veneciji. U Zadru je
proglašuju »hereticima«, a koji su povezani s istomišljenicima u ostalim dal- gradski vijećnik i savjetnik kneza i bavi se astronomijom. Antoljakovi istra-
matinskim gradovima i u Bosni. živački rezultati govore o Federiku Grisogonu kao istaknutoj ličnosti zadar-
Zatim slijedi nekoliko priloga o hrvatskom plemstvu i feudima u zadar- skoga petnaestog stoljeća, koji je poznat ne samo medu našim nego i znan-
skoj okolici, zemljišnim odnosima, gospodarskoj i društvenoj strukturi, daći stvenim krugovima u svijetu.
i tlaci u kasnom srednjem vijeku u tom kraju. U dva rada koja su sadržajno Isto tako dr. Antoljak popunio je životopis Petra Zoranića, drugoga veli-
međusobno povezana »Nekoliko primjera o postojanju feuda u zadarskoj kog Zadranina, o kojemu se znalo iz njegova djela »Planine«. U radu »Novi
kopnenoj regiji 1409« i »Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniću«. Antoljak pobija one autore
Zadra«, autor medu prvima u našoj povijesnoj znanosti raspravlja o postoja- koji tvrde da je bio redovnik i da ga treba poistovjetiti s benediktincem Pet-
nju feuda u zadarskoj okolici otkako je Dalmacija došla pod mletačku vlast rom de Albis na Mljetu, tvrdi da je Petar svjetovnjak, ninski notar (1537) i
u ranom petnaestom stoljeću. O feudima u tom kraju govori se još u zadar- posjednik zemlje u Privlači. Većina književnih povjesničara se slaže da se je
skom Statutu, stotinu godina ranije, koje prihvaćaju nove i dopuštaju zadar- Petar rodio (1508), ali se ne slažu s godinom smrti, koju ni pisac ovoga rada
skim plemićima da ih stječu i posjeduju. Prema Antoljakovim istraživačkim ne može točno utvrditi. Potom raspravlja i o njegovu bratu Jerolimu, kano-
rezultatima plemići dvanaest hrvatskih plemena imali su posjede u okolici niku.u Ninu, djevojci Jagi, koja se zvala Agata, a ne Jele, jer su »Planine« po-
Zadra, od Nina, preko Novigrada, do Bribira, Skradina i Biograda, dakle u svećene Jagi.
Ravnim kotarima i Bukovici, u središtu srednjovjekovne hrvatske države. Tu je i »Prilog biografiji hrvatskog pjesnika Jurja Barakovića«, kojim pi-
Ove dvije Antoljakove rasprave temeljne su za stanje i dalje proučavanje feu- sac nadopunja njegov životopis i dokazuje da je roden u Zadru, da se naziva
dalizma u kasnom srednjem vijeku u okolici Zadra. »Zadranin« te da je Juraj izmislio da mu je pradjed Bartul darovao tri sela,
U prilogu »Zadarski katastik 15. stoljeća« dr. Antoljak raspravlja o zem- Plemiće, Brus i Oštri Rat, koje je dobio od ugarsko-hrvatskog kralja Bele
ljišnim odnosima, gospodarskim i društvenim prilikama, životu feudalaca, zbog zasluga u boju s Tatarima kod Vranika u Lici. Autor je podvrgao kritici
gradskoga puka i vlasima u zadarskom petnaestom stoljeću. Zemljišnik je neka ranija mišljenja i dokazao, primjerice da pjesnik nije bio župnik glago-
nastao po naredbi dužda Tome Moceniga, a sastavio ga je Teodor de Prandi- ljaš u Novigradu.
no, gradski kancelar. U njemu se nalaze brojni toponimi, kako na kopnenom Tu su i »Novi podaci o trogirskim kiparima Ivanu Duknoviću i Jakovu«.
tako i otočkom dijelu. Mletačke vlasti zadržale su dotadašnje političko ure- Za Ivana Duknovića (Johannes Dalmata) dr. Antoljak tvrdi da je porijeklom
đenje, konfiscirale imetak neposlušnih plemića i dali ga svojini pristašama. iz okolice Trogira odakle se u Trogir doselila i njegova obitelj. Prvi put se
Zemljišnik sadrži podatke o etničkom sastavu stanovništva u Zadru i okolici, Ivan spominje 1490, a posljednji put 1508. godine. Otac mu Stjepan kupio je
koje je po imenima i prezimenima hrvatsko. od trogirskog građanina Jerolima Teste selo Dragane u okolici Trogira. Pre-
U hrvatskoj povijesnoj znanosti dugo je vladalo mišljenje da se od Gvoz- ma tomu Ivan Duknović je bio Hrvat. Poslije godine 1508. odselio je u Anco-
da do Neretve nije plaćala marturina. U radu »Pobiranje marturine, crkvene nu. Za Jakova pisac nije mogao utvrditi prezime jer se spominju tri Jakova iz
desetine i vojšćine u zadarskom distriktu (1435)«, s kojim se zaokružuje ova različitih vremenskih razdoblja. Dr. Antoljak se opredjeljuje za Jakova sina
tematska cjelina, autor dokazuje da se navedene godine na tom području po- Florija iz Trogira, koji je mogao biti drug Ivana Duknovića.
birala marturina (»kuna«), crkvena desetina i vojšćina, te navodi sela u Rav- U radu »Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji«, pisac isprav-
nim kotarima u kojima se plaćaju sve tri vrste daće. Od kmetova se ubirala lja i upotpunjuje životopise ove dvojice zadarskih slikara. U našoj znanosti
desetina, marturina, a od pojedinih građana vojšćina. krivo se udomaćilo mišljenje da se Andrija preziva Medulić. To mišljenje je
U trećoj skupini priloga nalazi se sedam radova iz kulturne, književne i pogrešno unio u znanost Ivan Kukuljević. Nasuprot tomu dr. Antoljak tvrdi
znanstvene prošlosti, u kojima se raspravlja o nekolicini istaknutih ličnosti da Andrija nosi ime po djedu Andriolu, koji je talijanskog porijekla iz pokra-
u Dalmaciji, koje su se istakle na peru, dlijetu ili kistu, od petnaestoga do se- jine Forli, te prema tomu nije Medulić nego Meldola. Andrija se rodio u

14 15
Nadinu ili Zadru oko godine 1500., a od godine 1515. mirno živi u Zadru kod Nije mimoišao ni veliku seljačku bunu u Zagorju o kojoj se dosta piše i
crkve sv. Stjepana u blizini Citadele. Od brata i sestre nasljeduje dio imanja mišljenja razilaze. U prinosu »Nekoliko marginalnih opaski o seljačkoj buni
na doživotno uživanje. U prosincu 1500. je umro. Markantonije ili Marko An- 1573. godine«, dr. Antoljak zastupa mišljenje da je Matija Gubec voda bune,
tonije je njegov brat, slikar. Nasuprot Brunelliju i Pragi, Antoljak tvrdi da su da je pogubljen (1573), te se poslije toga ne spominje. Prema njegovu mišlje-
Andriji i Markantoniju žene Hrvatice. Obojica,su rođeni i odgojeni u Zadru. nju postoji jedan Ambroz kao manji voda bune, kojemu se ništa nije dogodi-
lo i koji živi poslije godine 1573. kao vlasnik imanja.
Na temelju zabilježaka iz pisama i spisa pronađenih u ostavštini rapske
obitelji Nimira i Šime Ljubica, dr. Antoljak u radu »Arhivske zabilješke i Dr. Antoljaku pripada zasluga da je otkrio veliki seljački otpor u Konav-
marginalije o Markantunu de Dominisu« između ostalog utvrđuje da se lima potkraj Dubrovačke Republike i o tome napisao raspravu »Konavoska
Markantun dopisivao s generalnim providurom Filipom Pasqualigijem. U buna u središtu jednog dijela evropske diplomacije (1799—1800)«. Prema
drugim dokumentima za njega se kaže da je bio heretik. Pisac tvrdi da se tvrdnji pisca buna je imala socijalno obilježje. Za nju se čulo u Beču i Carig-
Markantun rodio 1560, a ne 1566, i da je umro 1624. godine. Ostavlja otvore- radu, te se je o njoj raspravljalo u dijelu europske diplomacije. Uzroke neza-
nim nekoliko pitanja na koja bi budući istraživači trebali odgovoriti, primje- dovoljstvu konavoskih kmetova treba tražiti u oskudici i siromaštvu, koji su
rice koje reformirane crkve je pristaša, koliko ima braće i sestara, zašto se se pobunili protiv odluke dubrovačkog Senata da svaki podanik mora kupiti
na putu po Italiji (1616) preziva Marin Lukari Dubrovčanin, kakav je njegov dvadeset litara soli uz dosta visoku cijenu. Žestina bune i odnos dubrovač-
odnos kao primasa Dalmacije i čitave Hrvatske, prema biskupima i nadbis- kih vlasti prema njezinim vodama pokazuje da je dubrovačko društvo iznut-
kupima Dalmacije, nadalje kako se odnosi kao pisac prema znanstvenicima i ra trulo i da je ona bila nagovještaj skorog pada dubrovačke države.
književnicima u Dalmaciji te oslobodilačkim pokretima na Balkanu. Prema Poslije niza vlastitih radova i rezultata drugih istraživača, dr. Antoljak
tvrdnji dr. Antoljaka Markantun nikada se nije potpisivao kao Gospodnetić je napisao opsežnu raspravu pod naslovom »Odjeci i posljedice Francuske
nego de Dominis, te se prema tomu krivo još i danas u zagradi stavlja za nje- revolucije (1789) u hrvatskim zemljama«. On je prvi u nas dao cjeloviti pri-
ga Gospodnetić. / kaz njezina odraza u hrvatskim zemljama od 1789. do 1802. U širem kontek-
Na kraju ove skupine radova je prilog u kojemu pisac utvrđuje »veze po- stu prati inicijative za sjedinjenje hrvatskih zemalja.
vjesničara Ivana Luciusa (Lučića) sa Zadrom«. Naime, u prikupljanju grade U radu »1848. i Zadar«, prvi je opširnije pisao o previranjima u tom gra-
za svoju knjigu »De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex«, tiskanoj u Am- du medu različitim slojevima društva i kako su Zadrani doživljavali prijelaz
sterdamu sredinom sedamnaestog stoljeća, Lucius se obratio dvojici Zadra- iz apsolutizma u ustavni život. Svi su pozdravili svrgavanje Metternicha, us-
na, svećeniku Valeriju Ponteu i povjesničaru Šimunu Ljubavcu. Ponte je, iz- tavne slobode i politički zaokret. Jedni su gajili simpatije prema revolucio-
među ostalog, za njega prepisivao isprave iz arhiva samostana sv. Krševana i narnim gibanjima u Veneciji, drugi su za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom
sv. Marije, napose kartulare, te spise iz arhiva samostana sv. Ivana Rogov- i Slavonijom, a treći su za status quo, osobito birokracija. Te nemirne godi-
skog i Rogovski kartular. Slao mu je i pohvale koje su se pjevale za velikih ne ukinuta je Direkcija policije i njezini poslovi su prešli na Gubernijum, us-
blagdana. Koristio se zadarskim Statutom te spisom »Memoriale« Paula de tanovljena je Narodna straža i pokrenute novine »La Dalmazia costituziona-
Paulo Zadranina, podacima o iskopinama iz rimskog doba, te najstarijim po- le«.
dacima iz povijesti Zadra, unoseći ih u svoje »Memorie di Trau«, koje je Dr. Antoljak je prvi u hrvatskoj povijesnoj znanosti ukazao na ustanak
smatrao dopunom djelu »De regno«. Šimun Ljubavac šalje mu zbirku rim- (1883) koji je trebao zahvatiti sve hrvatske zemlje i o tome napisao rad »Na-
skih natpisa i raspravlja s njim o hrvatskom kralju Stjepanu III. Pisac uoča- rodni ustanak u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji (1883)«. Naime, signal je do-
va neke propuste u Lucijevu radu, primjerice da krivo datira zadarsku pove- šao iz Bosne preko jednog pisma ili, preciznije nacrta kako dići ustanak u
lju iz jedanaestog stoljeća, da ne donosi neke druge zadarske listine, griješi Hrvatskoj, Slavoniji, Hrvatskom primorju i Dalmaciji što ga je primio zagre-
u čitanju itd. Međutim, sve to ne umanjuje njegov znanstveni ugled, te je on bački trgovac Ilija Guteša, te su o tome bili obaviješteni generali Herman
po dr. Antoljaku »pionir kritičkog načina obrade raznovrsnih izvora u nas«. Ramberg, povjerenik za Slavoniju i Hrvatsku, general Apel, šef Zemaljske
Četvrtu tematsku cjelinu tvore šest radova koji govore o hrvatskim se- vlade u Sarajevu i general Stjepan Jovanović, namjesnik vlade za Dalmaciju
ljačkim otporima feudalnoj klasi i vlasti, te odjecima europskih revolucio- u Zadru. Traži se pojačanje u vojsci u sjevernoj Dalmaciji, osobito u tvrđavi
narnih kretanja u gradskom društvu Dalmacije. U prilogu »Dosadašnji istra- Knin, ali tomu nije mogao udovoljiti car niti ministar unutarnjih poslova.
živački radovi o pokretu Matija Ivanića i neka novonastala pitanja i proble- Dr. Antoljak zaključuje da je ta »Osnova« narodnog ustanka u Hrvatskoj,
mi o njemu«, najprije se pisac kritički osvrće na dostignuća historiografije o Slavoniji i Dalmaciji naivno zamišljena, jer prilike nisu bile pogodne u svim
tom problemu i pokušava, na temelju vlastitih istraživanja, dati nadopune, hrvatskim zemljama, a trebala je jača propaganda u narodu i vojsci i jako
kako bi se to pitanje cjelovito promatralo. Uspješno je dokazao da je Ivanić vrhovništvo.
napadao na Hvar, da je dolazio u hospicij sv. Jerolima u Rim i da je, po sve- Posljednje, peto poglavlje sadrži_osam radova, različita sadržaja i multi-
mu sudeći, poslije godine 1514. dolazio na Hvar te da nije gubio vezu s do- discipjinarna obilježja, iz povijesti, diplomatike i običajnog prava, koji se od-
movinom.

17
16
nose na različita vremenska razdoblja. U prilogu »Naše Sklavinije«, pisac je austrijske zemlje budu u sastavu primorske pokrajine sa sjedištem u
najprije pojašnjava taj pojam pod kojim se najprije podrazumijevala Vlaška Trstu, nego je prihvatio mišljenje austrijskog konzula Rajčevića da Dalmaci-
kod bizantinskog pisca Teofilakta Simokatesa, ali su ga Bizantinci koristili ja i Boka kotorska te medu njima bivše područje Dubrovačke Republike tvo-
kao oznaku za oblasti naseljene Slavenima. Početkom devetog stoljeća spo- re jednu administrativno — upravnu cjelinu. To bi bila jedna od austrijskih
minju se »makedonske Sklavinije«, koje imaju svoje oblike upravljanja a krunovina, podijeljena na pet okružja — Zadar, Split, Makarska, Dubrovnik i
formalno priznaju bizantinsku vlast. Ostale Sklavinije protezale su se uzduž Kotor — koja se dijele na kotare a ovi na općine s guvernerom Hrvatom u
jadranske obale, te su obuhvaćale Duklju, Travuniju, Paganiju, Hrvatsku i glavnom gradu pokrajine Zadru. Kao službeni jezik u upravnoj i sudskoj
Srbiju. Panonska Sklavinija obuhvaćala je dio Austrije, Slovenije, Ugarske, praksi i nastavi zadržan je talijanski. Prijedlog je car prihvatio, te je Dalma-
Hrvatske, Bosne i dio Slavonije i Srijema. Ime »Sclavonia« (Slavonija) na- cija postala zasebna kraljevina, izdvojena iz Ilirije, a u sastavu zapadne polo-
stalo je u jedanaestom stoljeću, a Slavonija sredinom devetnaestog stoljeća. vice monarhije zvane Cislajtanija.
Jadranske Sklavinije graničile su na sjeveru s karantanskom i slavonskom Što se je dogodilo s onim dijelom Hrvatske preko Save odgovara dr. An-
Sklavinijom. Na kraju se može reći, tvrdi pisac, da s južnoslavenske Sklavi- toljak u radu »Prekosavska Hrvatska i pitanje njezine reinkorporacije,
nije zauzimale širi prostor nego što se misli i raspravlja u povijesnoj znanos- 1813 — 1822«. Prema njegovim istraživačkim rezultatima narod je pozdravio
ti. dolazak austrijskih vlasti. Uvodi se hrvatsko-ugarski ustav, te je poslije jed-
U prilogu »Kada je nastala prva »Historija Hrvata« pisac odgovara da je ne hrvatske delegacije u Beču na čelu s biskupom Vrhovcem car Franjo I.
ona sadržana u djelu Konstantina Porfirogeneta »De administrando impe- pripojio (1814) prekosavsku Hrvatsku ostaloj Hrvatskoj. Međutim, nisu se is-
rio«. U tridesetoj i trideset prvoj glavi govori se o Hrvatima, ali tekst nije za- punile hrvatske želje da se prekosavska Hrvatska pripoji Zagrebačkoj župa-
vršen, kao ni čitavo djelo. Trideset prva glava nosi naslov »O Hrvatima i niji. Sljedećih godina narod je negodovao, osobito zbog pojačana siromaštva
zemlji u kojoj sada obitavaju«, gdje se govori o porijeklu, imenu, doseljenju, i gladi. Sljedeće godine Franjo I. posjećuje Hrvatsku da je pridobije za Aus-
pokrštenju, pogodbi s papom, sukobu s Bugarima, hrvatskim gradovima i triju. Konačno, godine 1822. car je ponovo pripojio prekosavsku Hrvatsku i
njihovoj vojnoj snazi na kopnu i moru do Krešimira I, anarhiji za njegova si- primorje, te je tako ona poslije nekoliko godina života u Iliriji (1813—1822)
na Miroslava, te velikoj Hrvatskoj. priključena Zagrebačkoj županiji. Ovaj rad dr. Antoljaka prihvaćen je u
Kada piše o vjerodostojnosti starih isprava, primjerice »Pitanje auten- hrvatskoj povijesnoj znanosti kao temeljni i izvorni prinos za bolje poznava-
tičnosti paške isprave«, koju je kralj Bela dao Pažanima, a ovi je s oduševlje- nje političke prošlosti toga dijela sjeverne Hrvatske u prvim godinama posli-
njem primili, autor tvrdi da je vjerodostojna. Mletačke vlasti nisu je negira- je Bečkog kongresa.
le. Na kraju može se zaključiti sljedeće. Istraživačka dostignuća prof. dr.
Dr. Antoljaka zanimalo je »Vransko običajno pravo« te je pod tim naslo- Stjepana Antoljaka široka su raspona: od ranoga srednjeg vijeka do potkraj
vom napisao rad u kojemu kaže da je to hrvatsko običajno pravo (kojemu su devetnaestog stoljeća. Svaki njegov istraživački rad donosi više ili manje no-
tvorci ljudi iz vranskog distrikta) što su ga na molbu vranske varoši i sela to- ve znanstvene spoznaje, koje se temelje na nekorištenoj gradi do koje je do-
ga područja predstavnici vlasti pregledali, ispitali i prepravili, te godine lazio u domaćim i stranim arhivima i tiskanim izvorima, ali je koristio i do-
1454. potvrdili da se tim Kapitulima može služiti zajednica vranske varoši. stignuća povijesne znanosti. U prosudbama i zaključcima težio je biti objek-
Plemstvo i narod živjeli su i upravljali po tom pravu. tivan. Većina njegovih radova izdržala je znanstvenu kritiku a lijepi broj njih
je dao poticaj za dalja interdisciplinarna istraživanja. Mnoge istraživačke za-
U radu »Kada se kod nas prvi put spominje naziv kukuruz« pisac odgo- datke je uspio riješiti, druge je ostavio otvorene, pozivajući znanstvenike,
vara sljedeće. Kukuruz se najprije spominje u Aziji, a u Europu je stigao po- osobito mlade, da na temelju nove grade i modernijih metoda pristupe nji-
slije geografskih otkrića. U nas se prvi put spominje u Kotoru u 15. stoljeću, hovu razrješenju. Po sveukupnom svojem radu, dr. Stjepan Antoljak, nestor
a u Dalmaciju je stigao sljedećega stoljeća iz Italije. Međutim, dr. Antoljak suvremene hrvatske historiografije, ubraja se medu najplodnije naše kritič-
otkriva da se još koncem dvanaestog stoljeća u nas spominje kukuruz, i to u ke povjesničare, osobito hrvatskoga srednjovjekovlja, te je za pola stoljeća
jednoj ispravi samostana sv. Marije u Zadru. Misli da je kukuruz iz Azije pre- predanoga djelovanja ostavio velik opus i zauzeo časno mjesto u poslijerat-
ko Italije stigao u naše krajeve, a ne da je porijeklom iz Amerike. Pouzdano noj hrvatskoj povijesnoj znanosti.
se zna da je ta kultura na Apeninima poznata još u jedanaestom stoljeću.
Poslije sukoba interesa velikih sila na istočnom Jadranu i povlačenja STIJEPO OBAD
Napoleonove Francuske iz ovih krajeva, Dalmacija je ponovo ušla u sastav
austrijskog carstva, ali znatno proširena i zaokružena. Pobliže o tome piše
dr. Antoljak u radu »Kako je nastala austrijska kraljevina Dalmacija«. Nai-
me, došavši u posjed Dalmacije i Boke kotorske car Franjo I. nije se složio s
prijedlogom grofa Franje Saurana, donjoaustrijskog namjesnika, da ove dvi-

18 19
HRVATSKO SREDNJOVJEKOVLJE
DA LI JE ISTRA UPRAVO 539. GODINE POTPALA POD
BIZANT?

i.
Istom dolaskom na carigradski prijesto Justinijana I (527 — 565) Bizan-
tinci su se 535. godine primakli prvi put granicama Istre1 koja je pored osta-
lih zemalja bila pod vlašću Istočnih Gota.2 Te je, naime, godine carski voj-
skovođa Konstancijan zauzeo cijelu Dalmaciju i Liburniju3 i privukao na
svoju stranu sve Gote koji su ondje živjeli. Krajem 536. Justinijanov vojsko-
vođa Belizar osvaja Rim, koji su Goti pod kraljem Vitigesom iste godine4
podsjedali. No njemu su u pomoć došla dva bizantinska generala Martin i
Valerijan5 s 1600 konjanika, među kojima je bilo najviše Huna, te Slavena i
Anta.6 Teško je išta reći o tome kuda su oni prošli do Rima. Po svoj prilici
morskim putem, i to iz Dalmacije, koja je bila već oslobođena od napadaja
Gota. Naime, u međuvremenu su gotske čete, pojačane barbarima iz Panoni-
je Savije, prodrle po nalogu kralja Vitigesa prvo u Dalmaciju7 s ciljem da je

1
Bennussi piše da je ona 535. i u 536/7. godini također pod Gotima, kako to po-
svjedočuje pretorijanski prefekt Kasiodor (B. Benussi, Nel medio evo, Parenzo, 1897,
3), a gotovo isto tako kaže i F. Kos (Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku
I, Ljubljana, 1902, XV, 16-18).
2
Naime, na početku rata s Bizantom (535) Istočni Goti su, kako piše Prokopije,
gospodovali Sišćanima, Posavcima, Karnima, Noričanima, Dačanima i Panoncima, tj.
svim tim narodima koji su živjeli daleko do Jonskog (Jadranskog) mora. Uz to su Goti,
po njemu, pored Italije vladali još i zemljom od Drača preko Prevalisa, Dalmacije, Li-
burnije, Istre i Venecije sve do Dunava (Procopii De bello Gothico, Opera omnia II, ed.
Haury, 82).
3
Čudno je pisanje Prokopija koji pod 535. godinom tvrdi da je Konstancijan zau-
zeo cijelu Dalmaciju i Liburniju, a pod 536. navodi, kako je već rečeno, da je zauzeo
zemlju izvan Jadranskog mora sve do Liburnije (Procopii o. c., 38, 81).
4
Ni iz čega se ne može iz Prokopijevog djela poput Kosa zaključiti da je to pod-
sjedanje i pomoć Belizaru bila 537. godine (F. Kos, o. c. I, 15). Naprotiv je očito da se
to dogodilo 536. godine (Procopii o. c., 159).
5
1 539. godine Slaveni u Belizarovoj vojsci pod Valerijanom podsjedali su i osva-
jali grad Osimo (Procopii o. c., 268 — 275).
6
Procopii o. c., 38, 81, 84, 85, 130.
7
Kos pogrešno datira taj upad s 537. godinom (F. Kos, o. c.. I, XV, 14).

23
vrate natrag. Jedan od njegovih vojskovođa Uligisal8 ušao je čak u Liburni- me je naložio da sa svojom vojskom dođe blizu toga grada i da straži na oba-
ju,9 gdje je bio poražen.10 Ujedno je baš zaslugom Konstancijana potučena li rijeka Pada, te da tako spriječi Gotima ubuduće da odande šalju hranu.
15
gotska mornarica kod utvrđene Salone (536, god.),11 koja je odolila Gotima i Drugi pak general Vitalij, koji je također s vojskom onamo došao iz Dalma-
16
s kopna, i tako se oni moradoše povući.12 Kuda je gotska vojska prolazila, jer cije, čuvao je drugu obalu te rijeke. Iz tih dvaju podatka vidimo da je Istra
i Prokopije o tome ništa ne donosi, teško je također nešto stvarno reći. Mož- u to doba i dalje čvrsto u rukama Gota, jer da je drugačije svakako bi to na-
da je ipak prešla preko Dalmacije, Liburnije i Istre u Italiju, praćena ostaci- veo Prokopije, kako to već prije piše glede Dalmacije i Liburnije. Uz to, kako
ma svoje poražene ali ne i uništene mornarice, čiji je veliki dio lađa i dalje će bizantinska vojska, sve da je i išla preko Istre, proći još onim dijelom Fur-
mirno počivao u ravenskim vodama. lanije i Sjeverne Italije koja je u vlasti Gota?17 Prema tome otpadaju sve
Baš" 537. godine gotska napredna pokrajina Istra, nazvana ravenskom Kandlerove18 kombinacije, kao i one F. Kosa, o njenom eventualnom osvoje-
Kampanjom, urodila je uvelike vinom, uljem i žitom. To se sve otkupilo za nju u to doba,19 kao i ostalih.20 Još nešto što pojačava ovu moju tvrdnju
državu koja se ponosila tom zemljom i od nje imala koristi u svakom pogle-
du. U Istri je medu njenim provincijalcima tada vladao blaženi mir i kao da 15
»άφιχόμενος« ima za taj izraz Prokopije, a tu istu riječ upotrebljava i onda ka-
je se nisu ticali ratni neuspjesi njenih gospodara — Gota u susjednoj Libur- da govori da je 544. godine Belizar iz Pule otišao svojim brodovljem u Ravenu (Proco-
niji i Dalmaciji. Svakako su Istrani bili tada ne samo vrlo marljivi i dobro si- pii o. c., 275, 340).
16
Procopii o. c., 275.
tuirani ratari, nego i spretni trgovci, bogati posjednici i odlični gostioničari i 17
Ta i 552. godine Narzes, koji je prešao preko Istre, nije mogao proći kopnenim
ugostitelji, a njihova morska obala bila je posuta krasnim vilama, palačama dijelom pokrajine Venecije kojim su gospodarili Franci (Procopii o. c., 632, 633)
i kupalištima.13 18
Tako on još 1850. piše da je Belizar 539. godine osvojio Istru od Gota i da je ona
podvrgnuta ravenskom egzarhu, te da je spojena s Primorskom Venecijom sa magis-
trom militum kao upraviteljem. Nadalje da je vjerojatno da je i Labin ujedinjen s Is-
2. trom (Fasti istriani ehe abbracciano anche Trieste, L'Istria, Trieste, 1850, br. l, str. 7).
Ovo sve do »upraviteljem« ponavlja i 1855. godine u poglavlju »Annali del Litorale con
Da ni 538. ni 539. nije Istra još u rukama Bizantinaca, moglo bi se po- indicazioni di awenimenti ehe giovano alla storia di questa provincia« knjige »Indica-
sredno zaključiti iz triju činjenica. Prva je, što Prokopije piše izričito, kako zioni per riconoscere le cose storiche del Litorale« (Trieste, 1854,10). Interesantno da
smo već vidjeli, samo o osvojenju Dalmacije i Liburnije, ali ne i Istre, iako je i u svome posmrtno izašlom djelu »Le istorie di Trieste« Kandier govori kako je 539.
usporedo s njima 536. godine kao zemlju napose spominje. Druga je, što Pro- Belizar pošao protiv Gota da im ponovno preotme Italiju, te je s brojnom mornari-
com prešao Dalmaciju i došao u Pulu, zauzeo čitavu Istru a da mu se nitko nije opirao,
kopije donosi da je 538. rimski senator Vergentinos na bijegu iz Milana pre- i posjetio Akvileju (P. Kandier, Le istorie di Trieste I, Archeografo Triestino III NS
ko Venecije i zemlje toga plemena sa svojom pratnjom odjedrio u Dalmaci- VIII, Trieste, 1919, 86).
ju, a odatle je otišao caru Justinijanu.14 Iz toga već podatka može se posred-
19
F, Kos, o. c. I, XVI, 20.
20
no zaključiti da tada Istra nije bila bizantinska. Treća je, kada je Belizar htio De Franceschi (o. c. 73) piše da je Istra osvojena 539. godine i spojena s Primor-
podsjesti Ravenu 539. godine, on je poslao onamo svoga generala Magna, ko- skom Venecijom pod upravom posebnog magistra militum, dok Luciani slijepo slijedi
Kandlera (T. Luciani, Albona, Venezia 1875, 12). Benussi kaže daje ona 539. osvojena
od Bizantinaca i da je u II. i III. ekspediciji služila kao baza za vojne operacije i mjesto
8
Šišić također pogrešno stavlja tu Uligisalovu ekspediciju u 537. godinu (F. Si- za postrojavanje onih četa određenih da iz Gornje Italije napadnu istočnogotsku voj-
šić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 173). sku i grad Ravenu. Malo zatim iznosi da je Istra te godine osvojena od Vitalijana i ta-
9
U Cod. Laurent. Prokopijevog djela stoji napisano »λιγουρνίαν« (Procopii o. c., ko je pala pod bizantinsko gospodstvo (B. Benussi, o. c., 2, 4, 7). Tamaro (La Venetie
38). Julienne et la Dalmatie I, Roma, 1928, 120), naprosto slijedi Benussia u godini osvoje-
10
Procopii o. c., 85. nja te zemlje. Kostrenčić piše da je 539. Istra pala u ruke bizantijskog vojvode Beliza-
11
Svakako se je to, kako se vidi iz Prokopijevog teksta, dogodilo te godine (Proco- ra i tim događajem riješena je njena sudbina sve do 751. godine, kada su je Bizantijci-
ma oteli Langobardi (M. Kostrenčić, Statuti istarskih gradova i otoka, Savremenik,
pii o. c., 159), a ne 537. kako to piše F. Šišić (o. c, 173) i F. Kos (o. c. I, XV, 14, 15). Cessi XIV, Zagreb, 1919, 541). Benussi i 1924. godine donosi da je Vitalijan zauzeo Istru, ko-
pak stavlja taj događaj čak u sredinu 536. godine (R. Cessi, Le vicende politiche ja je 539. došla pod grčko gospodstvo (B. Benussi, L'Istria nei suoi due milenni di sto-
dell'Italia medioevale I, Padova, 1938, 110). ria, Trieste, 1924, 88), a Gruber (Povijest Istre, Zagreb, 1924, 8), kaže da je Vitalijan, za-
12
13
Procopii o. c., 85. povjednik u Iliriku, kada je išao u Italiju da se spoji s Belizarom prešao preko Istre i
F. Kos, o. c. I, 18, 15-17. Od četiri ta Kasiodorova pisma, ono njegovo pismo tom prilikom ju je pripojio bizantinskom carstvu (539.). Šišić, (o. c., 320) govori da je
upućeno »provincialibus Istriae« po indikciji I. stavlja u 538. godinu Negri (G. Negri, Bizant oko 539. podvrgao pod svoju vlast ostalu Italiju, Istru i Dalmaciju i u Veneciji i
Memorie storiche della cittä e diocesi di Parenzo, Atti e Memorie della Societa istria- Istri postavio na čelo vojničko-civilnog upravitelja s titulom magister militum, inače
na di archeologia e storia patria III, Parenzo, 1887, 157, a posredno tako datira i C. De zavisna o egzarhu u Raveni. Pirchegger ističe da je Istra od 489-539. bila gotska, a od
Franceschi, L'Istria, Parenzo, 1879, 488). Međutim, Kos, koji donosi sva ta četiri pis- tada do 751. bizantinska (H. Pirchegger, Überblick über die territoriale Entwicklung
ma, prvo stavlja pod datum 533 — 537, a ostala tri između 1. IX. 537. i I. IX. 538, dok f^nens, Erläuterungen zum Historischen Atlas d. österr. Alpenländer 1/4 (1929), 489).
Kandier, koji ima samo ta zadnja tri, stavlja ih u 538. godinu (P. Kandier, Codice dip- M. Rojnić stavlja da je öd 539. dalje Istra pod Bizantom (Historija naroda Jugoslavije
lomatico istriano I). No ja datiram sva ta pisma po indikciji I. s 537. godinom, jer po f,/.agreb, 1953, 218), a Ferluga slijedi Benussia (J. Ferluga, Niže vojno-administrativne
povezanosti i logički ona svakako spadaju prije u tu negoli u 538. godinu. 19s"1106 tematskog uređenja, Zbornik radova Vizantološkog instituta SAN 2, Beograd,
14
Procopii o. c., 82, 247.

24 25
predstavlja slijedeća činjenica. God 539. polazi u Venecije po nalogu Belizara tuli jus et prerogativam eligendi canonicos ipsius ecclesie non obscure demonstrant
navedeni Vitalije da ondje predobije što više tvrdih gradova. I zbilja, iza pa- studio et diligentia alumni ipsius capituli collecta anno Domini MDCCLXIX« je mjes-
da u bizantinske ruke Ravene, u koju je Konstancijan poslan iz Dalmacije, to toga »Imperante Flaviano« i »Flaviano Imperatore«. (Taj je prijepis isto iz 1222, ka-
ko to piše Benussi. Uz to sa strane te isprave stoji god. 542 (str. 15), a ta godina piše i u
domogao se je Belizar i Treviza (Ταρβήσιον) i tvrđava u Venecijama. Ondje uvodu navedene radnje (str. 1), gdje se spominje car »Flaviano Giustiniano«), a tako je
se nalazio s vojskom i Vitalis, koga su baš kod Treviza 540. porazili Goti.21 donio i Benussi iz kopije te isprave koju je našao u Libr. I »lurium Episc. ecclesiae pa-
Dakle, i opet i tu ne govori Prokopije o Istri22 kao što to izravno piše o osvo- rentinae« (B. Benussi, Privilegio Eufrasino, A t t i . . . VIII, 49), te ju je u cijelosti i obje-
jenju Venecija, a još prije i Dalmacije i Liburnije. lodanio. Kandier opet proizvoljno stalno donosi »Fl. lustiniano« (CDI 1-543). Već ta
kardinalna razlika dovodi nas do pomisli da je to više negoli sumnjiva isprava, u kojoj
se prijepisi međusobno ne samo u tom izrazu, već i u drugim brojnim izrazima (npr.
3. imenima biskupa) nikako ne slažu. Nadalje, neki izrazi u toj ispravi ne odgovaraju
tom stoljeću (npr. »Romanova« i još neki). Ne samo to. Tommasini isprva datira tu is-
Istom 544. godine imamo prvi podatak iza 536. godine, gdje se neposred- pravu, koju je našao u porečkom arhivu, sa »789. die 24.«. U njoj se spominje car Kon-
stantin. Na drugom mjestu on je datira s 24-V-798. i donosi iz jednog prijepisa (ex pri-
no spominje Istra,23 tj. jedan njen grad, a to je Pula,24 u koju je tada sa svim mo volumine scripturarum ecclesiae Parentinae) u cijelosti. Sada mu je u tekstu
svojini brodovljem i vojskom iz Salone, gdje je s Vitalijem,25 strategom Iliri- » .. .Imperante Costantino ... anno Imperii eius XVI die vero XXIV mensis Martij In-
ka, sakupio do 4000 ljudi, doplovio Belizar. Ondje je boravio neko vrijeme dictione V I . . . « (G. F. Tommasini, De'Comentari storici-geografici della provincia
organizirajući vojsku. Zatim je s cijelim brodovljem stigao u Ravenu, kuda dell'Istria libri otto, L'Archeografo Triestino IV, Trieste, 1837, 167, 377-380). Negri
stavlja tu ispravu u 796. godinu (G. Negri, Memorie storiche della cittä e diocesi di Pa-
je po nalogu cara prvo imao poći da odatle rat na bilo koji način pokrene.261 renzo, Atti .. .III, Parenzo, 1887, 170), a tako je još prije i Ughelli, dok Carli stavlja u
taj dakle podatak dokazuje da je Istra još neosvojena,27 jer bi Belizar možda kraj 7. stoljeća (B. Benussi, Privilegio Eufrasino, Atti ... VIII, 55), a Vergottin datira
taj eufraziski privilegij s »verso 542« i donosi onu Adalbertovu ispravu od 1222, u kojoj
21 se nalazi i ona od Eufrazija (B. Vergottin, Breve saggio d'istoria antica e moderna del-
22
Procopii o. c., 279, 289, 288, 303. la cittä di Parenzo nell'Istria, Venezia, 1796, 11, 52 — 54). Sva ta navedena raznolika da-
Isto ne piše ni o Panoniji Saviji da je osvojena od Bizantinaca i iz toga se može tiranja pojačavaju još više sumnju u autentičnost one listine. U zbirci »Chiese e con-
zaključiti da je i ta pokrajina također kao i Istra ostala još u rukama Gota. venti di Parenzo« br. 44. (DAR) nalazi se i kopija te isprave (od 54.), gdje je prekriženo
23
Benussi kaže da je Belizar izabrao tada Istru za bazu svojih vojnih operacija da »Flaviano«, a gore mjesto toga stavljeno »Justiniano«, te je i to prijepis iz 1224, koji je
odatle zaskoči kralja Totilu (B. Benussi, L'Istria nei suoi due milenni. .., 79). učinjen ponovno 1580. godine. Prema tome, ta isprava nije izdana 543 (na osnovi te is-
24
Interesantno je da izdavač Prokopijevih djela J. Haury u »Index nominum« ka- prave temelji Kandier, Annali .. .11, svoju izjavu da je pouzdana vijest o kaptolima u
že za nju »Ιόλη: urbs in sinu Jonio« (Procopii Opera omnia III l, 298), a u zapisniku Istri) već, ako je postojala, što ima malo nade, onda je mogla biti iz 558. godine, kada
crkvenog sinoda u Mantovi od 827. godine, gdje se navodi jedan događaj iz druge polo- odgovara indikcija VI-toj godini, a godine vladanja cara Justinijana su mogle biti kri-
vice 8. stoljeća, naziva se ona »civitas caput est Histriae . ..« (J. F. B. M. De Rubels, vo napisane (kao što i Benussi navodi: Privilegio . .., A t t i . . VIII, 53) ili čak prepisane.
Monumenta ecclesiae Aquilejensis, Argentinac; 1740, 417). Svakako već 559. papa Pelagije I. spominje biskupa Eufrazija kao prijestupnika, ali ne
25
On je upravo nešto prije toga boravio u Italiji gdje je ostavio ilirske vojnike ko- naznačuje odakle je, tj. gdje je on biskup (F. Kos. o. c. 1,59, 60). Po svemu dakle Bizant
ji su ga po njegovu povratku 544. godine iznevjerili u nastavku borbe s Gotima (Proco- ni 543. ne gospodari tim dijelom istarske obale i njenim gradovima, već će tek kasnije
pi, B. G. ed. Haury II, 337, 342, 343). I odatle se dakle posredno vidi da on svoje Ilire to postići.
nije vodio preko Istre već pomorskim putem. Polesini donosi u svom rukopisnom djelu da Coletti u Italia Sacra od Ughellia (t.
26
Procopi B. G. ed. Haury II, 337, 338, 340-342. V, 397) i Vergottin (o. c., 68) imaju onu Eufrazijevu ispravu u kojoj stoji: imperante
27
Privilegij porečkog biskupa Eufrazija od 24-111-543, koji bi mogao navodno po- Costantino Romanorum triumphatore Augusto Anno Imperii ejus XVI. die vero
kazati posredno da je Bizant u to doba vladao Istrom, svakako ne dolazi u obzir. Nai- XXIV. mensis Martio Inditc. VI, dok Negri ima: imperante Flaviano Romanorum Im-
me, ta isprava nije sačuvana u izvorniku, već u kasnijim prijepisima (16, 18. stoljeće). peratore triumphatore Augusto Anno imperii ejus XVI die vero XXIV mensis Martu
Svakako je falsifikat iz 13. stoljeća, kako je to svojevremeno pokazao Benussi (gl. B. Indict. VI. Stoga Polesini zaključuje da Flaviano može biti samo Flavius Justinianus,
Benussi, Privilegio Eufrasino, Atti e Memorie della Societä istriana di archeologia e car od l-IV-527. i XVI. godina njegovog vladanja je 543., u koju pada i VI-а indikcija
storia patria VIII, Parenzo, 1892, 49-86; Isti, Nel medio evo, 191, 192), koji je u tom (DAR — Parenzo — storia ecclesiastica Negri e Polesini № 39 — F. de Polesini, Sülle
ipak na kraju ostao neodlučan. U svezi s tim ja ću ovdje ipak dodati nekoliko zapaža- memorie storico sacre profane della chiesa e diocesi di Parenzo nonche dell'Istria rac-
nja o tome privilegiju. Već sam rekao da ne postoji izvornik ove isprave nego više pri- colte I (scrltto nel 1856 — ovo pisano olovkom), 5, 5a). F. Kos piše da je ta Isprava »po-
jepisa. U meni poznatim prijepisima, sačuvanim iz kraja 18. stoljeća, koji se nalaze u narejena«, što nije teško dokazati uzevši za tu argumentaciju u pomoć navedenu Be-
Državnom arhivu u Rijeci (Parenzo — Storia ecclesiastica Negri e Polesini № 39) u nussijevu radnju, te tvrdi da se iz jezika i drugih izraza dade zaključiti da je ona
zbirci № I »Libro in cui sono registrati diplomi e privilegi antichi nel capitolo della izrađena na osnovi starog dokumenta u prvom desetljeću 13. stoljeća (F. Kos, o. c., l,
cattedrale di Parenzo« nalaze se dva prijepisa te listine. U oba stoji »Imperante Cos- 21). Babudri iznosi prvo mišljenje raznih pisaca, od kojih jedni stavljaju Eufrazija u
tantino« i »Costantino Imperatore«. U onom drugom sa strane, usporedo s tim izrazi- kraj 8. stoljeća (Ughelli, Rubeis itd.), drugi u 7, a treći u razne godine 6. stoljeća, te do-
ma, napisano je: Flaviano, cosi nel Libro Rosso e nel primo D. C. Taj je prijepis zapra- lazi do zaključka, bez nekih jačih argumenata, da je on biskupovao u Poreču c. 530. do
vo ponovo učinjen 1224, a ne 1222, kako to pišu Benussi i drugi, jer je uz to ta isprava c. 560, kada je umro. Nadalje piše da je eufrazijski privilegij falsifikat, ali važan histo-
obnovljena i njoj još nešto dodano i učinjeno 1222. godine u Poreču, a ona je prepisa- rijski izvor za Kronologiju porečkih biskupa, navodeći da od njega nemamo izvornika,
na ponovo 1224. Dakle, nemamo ni izvornik isprave biskupa Adalberta, već njen mno- već postoje samo tri kopije, i to: dvije u libro »Jur. Ep. I«, od kojih je jedna pergame-
na, a druga na listu papira (carta bambagina), dok je treća kopija napisana na perga-
go kasniji prijepis sa svima njenim dodacima, a 1519. je ta listina ispitana po reven- meni u »Libro Rosso«. Ona na papiru ima napisano ime cara Konstantina, a ostale
skom notaru Franji Racchumu. U onom prijepisu zbirke № II, »Monumenta aliqua ad dvije Flaviana (F. Babudri, I vescovi di Parenzo e la loro cronologia, Atti . . . XXV, Pa-
capitulum canonicorum ecclesiae Parentinae spectantia, que antiquum ejusdem capi- renzo, 1910, 187 — 195). Pogatschnig piše da se od eufrazijskog privilegija čuvaju tri ru-

26 27
32 33
radije išao kopnom preko nje u Italiju da je ona bila u bizantinskoj vlasti. posveti pulskog đakona Maksimijana u Patrasu za ravenskog biskupa i
34
28
Ali ni Venecija, a ni Sjeverna Italija, također nisu u rukama Belizara, pa je zatim ga je poslao u Ravenu. Drugi je mnogo važniji izvor Maksimijanova
također isključeno da bi mogao i ovuda proći u zemlju, gdje se imao boriti vrlo sumnjiva »darovnica« u korist samostana sv. Andrije36 i37 bazilike sv.
35

pedalj za pedalj zemljišta. Uz to se vidi da se on samo zadržavao u Puli i nije Marije38 u Puli.
dalje nigdje išao po Istri. Kada je Belizar uslijed napredovanja Gota u Italiji 32
Kos to datira 14. X. 546 (F: Kos, o. c. I, 29), što se poklapa s petom godinom
bio prisiljen da privremeno ostavi tu zemlju, on je iz Ravene preko Dalmaci- »post consulatum Basilii« (Ph. Jaffe, Regesta pontificum Romanorum, Berolini, 1851,
je otplovio u Drač (545), gdje je čekao na vojnu pomoć iz Carigrada.291 iz to- 78), dok po indikciji X. je godina 547.
ga podatka možemo zaključiti da nije išao preko Pule ili kojeg bilo dijela Is- 33
Kandier, Annali..., 11, također stavlja da je on postao 546. ravenskim nadbis-
tre, već je projedrio samo preko Dalmacije. To je i opet posredni dokaz da je kupom.
34
bar veći dio Istre i dalje u rukama sada i te kako pobjedonosnih Gota koji je Agnelli, o. c., Rerum Italicarum Scriptores (RIS) f. 200, t. II, p. III, Bologna
drže zajedno s njenim zaleđem: Panonijom Savijom, Furlanijom i Sjever- 1924, 186, 187. Kos je od tog teksta dao prvo onaj dio koji počinje sa »Qui...«, a onda
tek »Hic...« (F. Kos, o. c., I, 29), dok je u Angellia (novo ovdje navedeno izdanje)
nom Italijom. obrnuto. Nadalje u Kosa stoji »p. c. Basilii...«, a u Angellia »pacifici Basilii...«.
35
1 dok Kandier donosi iz Rubeisa odlomak te isprave, koji je on proizvoljno ska-
lupio, stavljajući na njen početak datiranje »anno imperii ejus (se. Justiniani) XX. IX.
4. Cal. Marias sub (post?) Consulato Basilii« (P. Kandier, o. c. — 547), F. Kos stavlja na
čelo regesta te listine »547 (?) dne 21. februarja«, a na kraj »IX. Cal. Martii anno
O tome da li je Pula i dalje ostala čvrsto u vlasti Bizanta ili ne, moglo bi DXLVI (?) sub (?) consulato Basilii« (F. Kos, o. c. 1,32). Nadalje prvi ne komentira nje-
se uvelike raspravljati samo na osnovi nekih prilično sumnjivih izvora. nu dataciju, a Kos zaključuje da datum ne odgovara. Naime 546. god. ne može biti pra-
Jedan od takvih izvora je Agnelli, za koga kaže Heller da se nije potpuno va, budući da je Maksimijan posvećen za biskupa 14. X. te godine i stoga misli da je is-
pravna 547. godina (o. c. I, 32). Međutim, ako uporedimo Kandlerovo i Kosovo datira-
oslobodio laži.30 On u svojoj »Liber pontificalis ecclesiae Ravennatis«31 izno- nje, vidjet ćemo da u prvoga stoji 20-a godina Justinijanove vladavine, a ta je 547.
si da je car Justinijan, nakon što je stvorio odluku, naredio da papa Vigilije godina, tj. ako se uzme da je on sjeo na prijestolje u kolovozu 527. godine. Naime car
Justin je uzeo svoga nećaka za druga u vladanju već od travnja (R. Cessi, Le vicende
politične dell'Italia medioevale I, Padova, 1938, 91, to stavlja u svibanj 527), i on mu je
kopisne kopije, i to: dvije u I. i jedna u III. volumenu (libro rosso) zbirke Jurium epis- bio suvladar četiri mjeseca. »Porro mense aprili ejusdem indictionis (5-ta) aegrotus
copalium biskupskog arhiva u Poreču. Prva ima na glavi datum 24-Ш-894. i varijantu imperator Justinus effectus, provexit dum adhuc viveret, in imperatorem Justinianum
»Imperante Costantino Romanorum imp.«, te pisac drži da je nju upotrebio Tommasi- filium sororis suae, qui et coimperavit ei mensibus quator. Mense autem augusto ejus-
ni u svojem djelu (V, 377). Druga se nalazi u istoj knjizi između drugih spisa biskupa dem indictionis quinto Justinus obiit apud Constantinopolim ...« (Historia miscella
Adalberta i ona je prepisana od Deperisa, a publicirana od Benussia (Privilegio . . ., Atti ab Incerto auctore consarcinata complectens Eutropii Historiam Romanam, quam
VIII, 49 — 51). Treća je u III. knjizi, i izraz »Fllabiano« je ispravljen u »Fllaviano«, a Paulus Diaconus multis additis, rogatu Adelbergae Beneventanae Ducis, ä Valentiani
razlikuje se od te prve dvije, jer ima naznačenu godinu vladanja XVII, te izraz »ab ur- Imperio usque ad tempora Justiniani deduxit, et Landulphus Sagax, seu quisquam ali-
be romana« i drugi puta umjesto »Flaviano« piše izraz »Mamano«. Ujedno Pogat- us continuavit usque ad annum Christi DCCCVI, L. A. Muratorius, Rerum Italicarum
schnig donosi tu ispravu nanovo i interpolacije u njoj stavlja kurzivnim slovima. Iz Scriptores I, Mediolani, 1723, 103). Interesantno je što donosi u svezi s tom ispravom
nje vidimo da tu glase neki izrazi ovako: »Imperante Flav. Jano Imperatore« (A. Pogat- Schönleben. On piše ovo: » ... S. Maximianus Ravennas episcopus patria Polensis, Ec-
schnig, Dalle origini šino all'imperatore Giustiano, A t t i . . . XXVI, Parenzo, 1910, clesiae B. V. in Caneto Diaecesis Polensis in Istria fundos quosdam donat 9. Cal. Mar-
73 — 78 — sama isprava: 76 — 78). Jednom riječju, ovdje ima prilično interpolacija koje tij anno 546. subscribunt donationi Macedonius Patriarcha Aquileiensis, Trugiferus
ni Kandier ni Benussi nisu htjeli naglasiti u svojim izdanjima, već su uzeli kao da sve Episcopus Tergestinus, Germanus Bononiensis, Isacius Polensis, Theodorus Brixien-
pripada izvorniku isprave. Gruber (o. c., 9) ne samo da ne sumnja u tu ispravu, već iz sis, ut habet relatio Aloysij Marcelli Polensis Episčopi Anno 1658. edita. Hunc donatio-
nje donosi, što je 24-III-543. u Poreču svećenstvo na čelu s tamošnjim biskupom Eufra- nem factam a S. Maximiano statim atque ad Episcopatum promotus est, colligi potest
zijem (u katedrali u Poreču našao se je natpis na »pulvini e sull'arco«, koji glasi: ex ejus vita quam descripsit Hieronymus Rubeus. Nam mortuo Victori eodem anno
» + Famulus dei Eufrasius antistes temporibus suis agens annum XI hunc locum a 546. 15. Cal. Martii suffectus dicitur Maximianus eventu sane mirabili...« (J. L.
fondamentis domino iuvante sancte ecllesiae catholicae condidit«. A. Pogatschnig, o. Schönleben, Carniola antiqua et nova 1/3, Labaci 1681, 304), Rubels (o. c. 192.) donosi
c., Atti XXVI, 61). Teško je međutim prosuditi iz kojeg je stoljeća, iako Gruber suvere- taj tekst iz Schönlebena do »edita« i navodi da u jednoj listini od 4. XII. 1657. na tali-
no piše, kako je porečki biskup Eufrazije dao sagraditi (8-V-542.) stolnu crkvu (baziliku janskom jeziku spominje tu ispravu, izdanu u Puli »sotto il consolato di Basilio«, tj.
sv. Mavra) u Poreču na mjestu staroga poganskog hrama (D. Gruber, o. c., 9) i svjetov- bez godine konzulovanja. M. Kos u svojoj radnji opširno raspravlja o toj listini. Tako
nim glavarima na čelu s vojnim meštrom ili pokrajinskim vrhovnim glavarom Ivanom on kaže da u ispravi ravenatskog patrijarha Maksimijana od 21. II. 547. (?) (ovdje on
kao i sav puk na skupštini, a u nazočnosti carevih povjerenika Konstantina i Laurenci- netočno piše da i Schönleben, o. c. 1/3, 304, ima taj isti datum, citirajući F. Kosa, o. c.
ja, zaključilo u pogledu plaćanja desetine (D. Gruber, o. c., 9). Sve u svemu taj je privi- I, št. 38, jer je on datira upravo s 21. II. 546) to ne mora biti prava godina, jer od listo-
legij očiti falsifikat iz već toliko navedenih brojnih razloga. pada 546. dalje vlada u Raveni taj patrijarh (V. Scussa, Storia cronografica di Trieste,
28
Procopii BG, ed. Haury II, 303 309-320. Trst, 1863. —; taj je pisac, piše Kos, stavio tu ispravu u 406, a drugi je stavljaju u 524.
29
Procopii BG, ed. Haury II, 352. godinu). Stoga, zaključuje Kos, da su sve te godine, s obzirom na doba kada je vladao
"^" J. Heller, Untersuchungen über einige annalistische Quellen zur Geschichte des Maksimijan, nemoguće, te je tako poljuljan i datum 21. II. 547 (M. Kos, Opazke h hro-
5. und 6. Jahrhunderts II, Neues Archiv der Gesellschaft für altere deutsche Ge- nološki vrsti tržaških škofov v srednjem veku (separat), 4). Sto sve to znači? Može bi-
ti daje ta isprava i kasnije izdana, tj. iza posvećenja Maksimijana. Nadalje iz regesta u
schichtskunde
31
I, Hannover, 1876, 309. Schönlebena i u onom u Rubeisa na talijanskom jeziku u poredenju s Kandlerovim
Napustio ju je o. 846. godine (F. Kos, o. c. I, str. LXIV).

29
28
Iz kritičke obradbe tih dvaju podataka ne isključuje se vladavina Bizan- njegovim Gotima. Na to ga je taj kralj s velikom vojskom i brodovljem po-
ta nad Pulom, koju je svojevremeno zauzeo Belizar, po svoj prilici zbog nje- slao u Dalmaciju, gdje je pljačkao i ubijao. Kada je bizantinski vojskovođa
ne strateške važnosti, ali je zato gotovo cijela ostala Istra i dalje bila u ruka- Klaudijan, koji je zapovijedao Salonom, doznao da se Goti nalaze kod mjes-
ma Gota. ta »Δαυρεάτην«,41 poslao je onamo vojsku s lađama, ali su tu Bizantinci bili
poraženi44
i pobijeni.42 Krajem pak 548.43 Indulf se vrati s bogatim plijenom
Totili.
5. Taj nam podatak iz Prokopija i suviše jasno govori da je Totila45 bio ne
548. godina bila je osobito kritična za Bizant, a puna uspjeha za ostale samo još uvijek jak na kopnu, već i na moru. Nadalje je očito da bi, da već
tzv. »barbarske« narode, a napose Gote. Ta i sam Prokopije kaže, kada govo- otprije nije držao u svojoj vlasti Istru ili jedan njen veći dio, bio naredio In-
ri o Langobardima i njihovom doseljenju u Panoniju i Norik i osvajanju He- dulfu da mu prvo povrati nju, mnogo bližu Italiji, natrag, a ne Dalmaciju ko-
rula, često sa žalošću: tako su eto barbari preuzeli vlast od Bizantinaca.39 U ju su Goti još 535. bili izgubili.
takvoj teškoj situaciji još je jedno zlo zadesilo Bizantince pod vodstvom La-
zara koje je sa 6000 vojnika, najviše Slavena, a nešto Gepida i Langobarda, u 6.
Veneciji porazio i pobio Langobard lldiges, došavši onamo u pomoć got-
skom kralju Totili i njegovom narodu. No nakon te pobjede lldiges se nije 549. godina je također u znaku napredovanja Gota i provale Slavena pre-
pridružio Gotima, već se vratio natrag Slavenima, kojima je bio još prije u ko Dunava. Iz te godine imamo vijest46 kako su bizantinski vojnici koji su bi-
dva navrata bježao da se sačuva od gnjeva članova langobardske vladalačke li poraženi od Gota kod Ravene ostali bez svoga poginuloga vode Vera i bje-
kuće.40 I taj nam dakle podatak bjelodano pokazuje slabost bizantinskog 41
Haury samo kaže u indeksu da je to »locus maritimus Dalmatiae« (Procopii,
oružja, koje je poraženo u Veneciji, gdje je tada valjda ponovo zavladao Toti- ed. cit. III/l, 272), dok Coste, jedan od prevodilaca Prokopijevog djela na njemački, pi-
la ili vratio svoju ondje ugroženu vlast. Možda je lldiges došao sa svojim voj- še u bilješci da je to čak2
»Loreto südlich von Ancona« (Prokop, Gothenkrieg. Über-
nicima iz slavenske zemlje u pomoć Gotima u toj kraj upravo preko gotskog setzt D. Coste, Leipzig 1903, 254).
42
G. Novak kaže da je 548. godine rimska vojska, poslana iz Solina onamo, potuk-
dijela Istre jer nije smio preko Panonije i Norika, gdje su vladali Langobar- la Gote koji, ukoliko ne poginuše, razbježaše se (G. Novak, Prošlost Dalmacije I Za-
greb 1944, 89).
Da Istra nije ni te godine u vlasti Bizanta, dokaz je i ovo: Indulf, jedan 43
Začudo Rački taj događaj stavlja u 550. godinu (F. Rački, Documenta historiae
od vojnika Belizarove tjelesne garde, srčan i odlučan, prešao je kralju Totili i croaticae periodum antiquam illustrantia, Zagrabiae, 1877, 224).
44
Procopii o. c., ed. Haury II, 457.
sastavkom vidimo, kako smo već spomenuli, da je on upravo bezobzirno ispremiješao 45
Pop Dukljanin u svojim redakcijama na latinskom i hrvatskom jeziku, kako je
tekst listine i zamijenio biskupe Germana »Bononiensis« i Teodora »Brixiensis« u opisao poraz istarskog i dalmatinskog kralja po Gotima, navodi da je njihov voda Toti-
»Germano Aemoniensi« i »Theodoro Petiensi«, što je u komentaru doduše i naveo da la (Lucius je komentirajući izdanje Marka Marulića Popa Dukljanina stavio Totilu i
je učinio. Zatim je Kandier, a po njemu F. Kos, dodao ona četiri biskupa iz Schönlebe- medu »Reges Dalmatiae et Croatiae« i »Reges Slavorum« [J. Lucius, De regno Dalma-
na i ukalupio ih u tekst kod Rubeisa, koji ih na talijanskom doduše spominje, ali u la- tiae et Croatiae libri sex, Francofurti, 1666, 447]) prešao sa svojom vojskom Istru i Ak-
tinskom tekstu završava samo sa » ... fratribus meis Episcopis etc.« te ih je u takvom vileju i došao u Italiju: » .. .et Totilla per Istriam, et Aquileiam cum suo exercitu tran-
izdanju posudio od njega (gl. Rubeis, o. c., 192). Sve me to navodi da ustvrdim da je ta siens . ..« (Presbyteri Diocleatis Regnum Slavorum, J. Lucius o. c., 287). »Totilla cum
listina u najblažu ruku vrlo sumnjiva. suis in Istriam profectus Aquileiam vastavit...« (Marci Maruli Regum Dalmatiae et
36
Schönleben ne iznosi u tekstu taj samostan već samo crkvu s. Marije (o. c. 1/3, Croatiae gesta, J. Lucius, o. c., 304). Dakle, između obaju tih tekstova ima prilično raz-
304), dok Rubeis ima obje (o. c., 192), a po njemu i Kandier (o. c. — 547) i F. Kos (o. c. I, like. Samo u tekstu hrvatske redakcije stoji da je to bilo »na lit gospodnjih trista i se-
32). damdeset i osmo« (Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb, 1950,42), dok u Marulićevom la-
37
U tekstu je »vel« (Rubeis, Kandier, Kos), što se može prevesti i sa »i«. tinskom prijevodu djela »Regum Dalmatiae et Croatiae gesta« je naznačen njegov
38
Agnelli donosi samo da je Maksimijan sagradio crkvu bi. Marije u Puli, koja se ulazak u Italiju »Anno Christianae Salutis DXLVII« (Marci Maruli, o. c., J. Lucius, o.
zove Formosa (Agnelli, o. c. RIS f. 200, ti. II, p. III, 193, 194). Međutim Kandier piše c., 304) koji datum donosi i I. della Croce (Hristoria antica e moderna, sacra e profana
prvo da je 588. ta crkva izgrađena (basilica di S. Maria Formosa o di Caneto in Pola) della cittä di Trieste, Venetia 1698, 519), dok u osnovnoj latinskoj redakciji nalazimo
darovanjem Maksimijana, ravenskog nadbiskupa, rodom iz Vistra u pulskom ageru samo isti taj tekst ali bez datuma (Presbyteri Diocleatis o. c., J. Lucius, o. c., 287). Sva-
(Fasti Istriani ehe abbracciano anche Trieste, L'Istria V, Trieste, 1850, № l, str. 7), a kako se taj interesantni podatak i datacije ne mogu ipak uzeti u ozbiljnije razmatra-
1855. da je to bilo 546. godine (Annali.. .11). F. Kos, koji ima malo drugačije pisane ri- nje, jer imamo zato prvorazredni suvremeni izvor Prokopija, koji o svemu tome ne
ječi od novog izdanja Agnellia, kaže da je tu crkvu Maksimijan sagradio iza 14. X. 546, zna i ne piše ništa. Valvasor piše ovo: » ... In Pannonien, Dalmatien und in Bosnien
jer je postao tada ravenskim biskupom, i da je toj crkvi darovao 21. II. 547. nekoliko befanden sich die Gothen unter ihrem Koenige glechfalls noch bey einer ziemlichen
posjeda (F. Kos, o. c. I, 31). Gruber kaže da je ravenski nadbiskup »sv. Maksimilijan«, Macht. Und dieselbe wuchs allgemacht dermassen wieder zu dass ums Jahr 542 Toti-
rodom Puljanin, dao sagraditi negdje početkom 547. u svom rodnom gradu Puli bazili- las mit seinem Kriegsheer in Isterreich einbrach viel Staedte und nebst andrem auch
ku sv. Marije Formoze ili od Caneta, te je nju kao i samostan sv. Andrije na otoku unu- Aglar verwuestete ...« (J. W. von Valvasor, Die Ehre dess Herzogthums Krain IV, Lai-
tar pulske luke nadario (24. II. 547) zemljištima (D. Gruber, o. c., 9). bach — Nürnberg, 1689, 233), što, iako je ovdje izneseno, nije vrijedno uopće komenti-
39 rati.
Procopii BG, ed. Haury II, 444. 46
40 Benussi iznosi da se to nalazi u Prokopija pod 550. godinom (Nel medio evo, 5).
Procopii BG, ed. Haury II, 455, 456.

31
30
f
Huna. Kada je bio blizu Venecije, zahtijevao je od tamošnjih franačkih up-
žali kuda su god stigli. Kada su doznali da će carski vojskovođa German doći
ravljača da ga puste preko te zemlje. Ali mu to oni nisu dopustili i on je una-
onamo kopnenim putem, svikolici su skupljeni u Istri krajem te godine tiho 54 55
toč tome ipak stigao do Ravene. Iz toga se može zaključiti da je Narzes
iščekivali njegovu vojsku. Ali uslijed nove provale Slavena preko Dunava čak
prvi od bizantinskih vojskovođa prešao kopnenim putem preko Dalmacije,
u Dalmaciju, možda po nagovoru Totile, po zapovijedi cara German je smjes-
Liburnije i Istre.56
ta odložio svoj put za Italiju (550) i uskoro nenadano umro. Sada je po nalo-
gu Justinijana Ivan, Germanov rođak, bio određen odvesti tu vojsku u Itali- Tada je istom dakle cijela Istra konačno prešla iz gotskih ruku u vlast
ju. I on je s vojskom krenuo prvo u Dalmaciju da prezimi u Saloni, jer mu je Bizanta, čiji je vojskovođa Narzes te iste godine potukao Totilu i Gote u Itali-
izgledalo nemogućim da pri takvom vremenu otplovi morem i doplovi u Ita- ji·57
liju, a i zato što nije imao brodova. I sada Ivan konačno stiže s carskom voj- Sa svime tim istom sada možemo povezati i razumjeti ono pismo58 koje
skom u Salonu zaključivši da ondje prezimi i da odande odmah nakon što je uputio papa Pelagije I. Narzesu,59 i to će nam upotpuniti svu tu sliku. U
mine zima krene u Ravenu.47 I tako je i bilo48. tom listu papa podsjeća Narzesa što je Bog učinio preko njega u ono vrijeme
Pitanje je sada da li su se ti poraženi bizantinski vojnici mogli razmiliti
po cijeloj Istri (549.) ili samo u njenom jednom dijelu?
kao pobjednici s velikim darovima vratili svojim kućama (G. Vettich, Paolo Diacono,
Po mome mišljenju jedino mjesto kuda su mogli morem iz Ravene bila studi, Archeografo Triestino NS XXII/2, Trieste, 1898-1899, 18). Prokopije samo kaže
je Pula, i ondje su tiho iščekivali, ali i nedočekali Germana. Da su ostali kra- da ih je kasnije Valerijan otpratio u njihovu zemlju (Procopii BG, ed. Haury II, 661,
jevi te zemlje u rukama Totile, razabire se iz onog drugog podatka o Ivano- 662). Kuda ih je proveo, teško je išta stvarno reći. Budući da su Franci, ogorčeni nepri-
jatelji Langobarda, zbog kojih još 552. nisu htjeli ovuda pustiti Narsesa koji ih je u
vom oklijevanju da pode u Italiju, u koju je htio samo morem, nakon što od- svojoj vojsci imao (Procopii BG, ed. Haury II, 632, 633), držali veliki deo Venecije,
vede one vojnike iz Istre, a tada još nije imao brodova. Nadalje se iz navede- možda ih je Valerijan provezao onim uskim primorskim trakom te zemlje koji je
nog citata iz Prokopija jasno vidi i to da se on nije usudio iz Dalmacije poći držao Bizant, te ih onda otpratio preko Istre u njihovu domovinu.
kopnom preko Liburnije i Istre, a pogotovo Venecije, kako su to mislili već 54
Romanin navodi da je Narzes prešao preko bizantinskog teritorija, tj. laguna
navedeni vojnici da će učiniti German. Da je to bilo tako pokazuje i činjenica od Gradeža do Ravene, i detaljno iznosi kuda je od Gradeža do ušća Pada išao (S. Ro-
manin, Storia documentata di Venezia I, Roma, 1853, 56). Grafenauer zna isto tako to-
što je Ivan odmah 551, nakon što je prezimio 550. godinu u Saloni, odlučio čan put kojim je 552. Narses išao u Italiju, a taj je Hrušica - Aquileia - Oderzo — Trevi-
što je brže moguće da krene s vojskom na Totilu i Gote. Ali prvo je morao če- so —Verona (B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda I, Ljubljana 1954, 80).
kati novog carskog vojskovođu Narzesa u Saloni. Zatim je s vojskovođom 55
Procopii BG, ed. Haury II, 630-634.
56
Valerijanom i s vojskom i brodovima stigao iz Skradina u Ankonu, te pobje- Kandier piše da je on 542. pohodio Istru kada je išao da osvoji Italiju (Fasti is-
divši Gote vratio se ponovo u Salonu. Baš tada je Totila preko svojih poslani- triani..., L'Istria V, № l, str. 7). To ponavlja i 1855. godine (Annali. . ., 11) De France-
schi samo kaže d a j e prešao preko Istre i Venecije 552. godine (C. De Franceschi, o. c.,
ka uzalud nudio Justinijanu Siciliju i Dalmaciju, koje su po njihovoj izjavi je- 73). Benussi, citirajući Prokopija, Mansa i Romanina, iznosi kako Bizant nije imao do-
dine ostale nepovrijedene. Franci su, naime, gospodarili jednim dijelom Ita- voljno brodova da prevezu najedanput toliku vojsku, te se odlučio da se ide kopnom. I
lije i najvećim dijelom Venecije, gdje je Gotima ostao samo mali broj grado- tako je iz Dalmacije ona ušla u Istru, a odatle uzduž morske obale Jadrana, prelazeći
va, a Bizantincima jedino primorska mjesta.49 Tada je franački kralj Teode- preko mostova od lađa ušća brojnih mletačkih rijeka, stigla je u Ravenu (B. Benussi,
Nel medio evo, 6). Citirajući Dahna (Origini dei popoli germanici e romanici I, Milan
bret vladao i sjevernom stranom Italije i Panonije50 preko Dunava i meda [s. d.], 349, 350) piše Tamaro ovo: »En 552, Narses, voulant eviter les dangers de la
Panonije.51 mer, vint de la Dalmatie en Istrie par terre, le long du littoral de Quarnaro, et par la
route de Tarsatica ä Trieste ou de Tarsatica ä Aquileia« (A. Tamaro, La Venetie Julien-
7. ne et la Dalmatie I, 121). Gruber (o. c. 8) donosi da je Narzes 552. godine krenuo s voj-
skom »preko Istre i Mletačke, koje je opet osvojio za carstvo, u Italiju, gdje je Gote po-
Istom 552. godine Narzes je iz Salone krenuo na Totilu i Gote52 s bizan- tukao...«! Šišić, (o. c. 173) piše da je Narses prošavši Dalmacijom i Liburnijom od
53
tinskom ogromnom vojskom u kojoj je bilo i Ilira, Langobarda, Herula i Salone dalje ušao s kopnene strane u Italiju, a G. Novak (o. c. I, 89), da je on, nakon
47
što je sabrao u Saloni veliku vojsku, krenuo kopnenim putem u Italiju.
Rački, (o. c. 221, 223), krivo donosi da je to bilo 551. 57
Gl. o tom detaljno u Procopii BG, ed. Haury II, 660-678.
48
Procopii, BG, ed. Haury Π, 467-478, 481, 600. 58
Dümmler donoseći to pismo datira ga s rujnom 558 — 560. godine (Epistolae
49
Procopii, BG, ed. Haury II, 600, 601, 603, 609-6Γ7. Merovingici et Karolini aevi I, Monumenta Germaniae historica, Epistolae III, Bero-
F. Kos (o. c. I, 45) kaže da nijedan drugi pisac, osim što sam Teodebert javlja o
50
™1 1892, 446). Benussi, dajući samo jedan izvadak toga iz Dandola, stavlja ga u 555.
tom caru Justinijanu, ne piše da je Panonija ili koji njen dio bio u rukama toga kralja. (Nel medio evo, 6), a F. Kos (o. c. I, 62), iznoseći ga u obliku regesta, stavlja ga u 559.
Međutim u navedenom pismu, ukoliko je autentično, i suviše jasno stoji da je to sje- 59
Dandolo donoseći to pismo kaže da ga je Pelagije pisao Narsesu (A. Danduli
verni dio Panonije, koji je išao preko Dunava i meda te zemlje! Chronica per extensum descripta aa. 46-1280, RIS f. 313, Bologna, 1938, 71), a tako is-
51
F. Kos, o. c. I, 44, 45. to kažu i De Rubeis (o, c., 194, 195, 204) i Benussi, Nel medio evo 6. Međutim. F. Kos
52
1. C. F. Manso piše da nije mogao ići s vojskom morem jer je oskudijevao bro- (o. c. I, 62), citirajući brojna djela, gdje se to pismo nalazi i određuje kome je upuće-
dovima (Geschichte des Ost-gothischen Reiches in Italien, Breslau, 1824, 268). no, pripisuje ga sa sigurnošću kao i Dümmler (Epistolae,... 1446) patriciju Valerija-
53
Pavao Djakon piše da su oni prevezeni u Italiju preko zaljeva Jadranskog mora nu, sto sadržajno nikako ne odgovara da je pisano njemu, već Narsesu.
i da su se udruženi s Bizantincima tukli s Gotima do njihove propasti, te su se onda

33
32
kada je tiranin Totila posjedovao Istru i Veneciju,'" a Franci su također sve WAS ISTRIA SUBJECTED TO BYZANTIUM
pustošili.61 IN THE YEAR 539?
Kako su pojedini pisci protumačili taj tekst? Rubeis na osnovi toga, a
služeći se i Prokopijem, iznosi mišljenje da je još uvijek oko 552. Istru ili je- (Summary)
dan njen dio bio posjedovao Totila i da su također Franci ista područja pus-
tošili.62 I dok Benussi začudo to ne komentira, iako donosi onaj citat,63 F. After Justinian's commander Constantianus had conquered the whole
Kos kaže da se iz tog pisma može zaključiti da je oko 551. ili 551. Totila gos- of Dalmatia and Liburnia (535), Byzantium for the first time approached Is-
podovao Istrom i Venecijom, a to mu je tim vjerojatnije što je tada poslao tria's frontiers. That country was enjoying the most complete peace and
300 lađa u Jonsko more, gdje su opustošile više otoka i mjesta.64 Gruber piše abundance under the government of the Eastern Goths. The author conclu-
da je Totili pošlo za rukom da je opet negdje 551. godine osvojio Mletačku i des that this region was not subjected to Byzantium in the years 538 and
Istru.65 539, basing this conclusion on Procopius, and he contests the contrary opini-
ons in this matter. — Procopius refers to Belisarius' and his army's and fle-
Ja bih svemu tome imao samo dodati da je Istra ili veći njen dio do Nar- et's first arrival in Pola in the year 544, which evidences indirectly that a mo-
zesovog dolaska u nju bila pod vlašću Totile, tj. do 552. godine. Ako pak pro- re important part of Istria was still governed by the Eastern Goths who then
komentiram i navedeni tekst, onda je jasno iz njega što je Bog po Narzesu owned Pannonia Savia, Furlania and Northern Italy, too. The possibility
učinio, kako ga na to podsjeća papa, a to je da je pobijedio Totilu i oslobodio that Pola remained now firmly in Byzantine possession cannot be excluded
te dvije zemlje ispod njegove »tiranske« vlasti. on the basis of a critical elaboration of two rather doubtful sources. Istria is
Tako možemo ustvrditi da je istom 552. godine konačno cijela Istra do- not Byzantine either in the year 548, because the Eastern Goths defeated
šla pod Bizant, koji je tijekom tog i slijedeća dva stoljeća ipak nije uspio traj- Justinian's forces in that same Dalmatia which they — the Goths — had lost
no, već samo povremeno, držati u svojoj vlasti. already in the year 535. As a matter of fact, if Istria then had not been still
U ovoj mojoj radnji ima i nekoliko pretpostavki koje sam pokušao po- under the Goths, they would have attempted in that year to get back first
tkrijepiti izvornim činjenicama. Svakako se prilično toga može i pobijati, ali this region, which is much nearer to Italy, than Dalmatia. The year 549 is al-
je to upravo i svrha ovoga moga rada, jer se naši historičari dosad nisu poza- so marked by the advance of the Goths, who in Italy defeated the Byzantine
bavili tim problemom, o kome su suvereno kazali svoju tobože zadnju riječ forces. The defeated and fugitive soldiers then waited calmly in Istria, and
samo talijanski historičari, te to njihovo stanovište vlada i danas u povijes- precisely in Pola, for the imperial commander Germanus. Only as late as
noj znanosti. 552, when the imperial commander Narses went from Salona through Li-
Jedno je dakle ipak jasno: nikako ne stoji da je Istra potpala pod Bizant burnia and Istria to Italy, was the until then gothic Istria definitively subjec-
539. god. već, po mome mišljenju, mnogo kasnije, a da li je to tako vidjet će ted to Byzantium. That is confirmed also by a letter of pope Pelagius I to the
se iz narednih drugih kritičkih radova iz tog područja koji će ili potvrditi ovo abovementioned commander. — The conclusion results clearly from all this:
moje mišljenje, ili ga nešto malo vremenski sniziti, ali nikako ne i vratiti u it absolutely cannot be accepted that Istria was subjected to Byzantium in
navedenu dosad zastupanu godinu. the year 539; according to the author's opinion that happened much later.

60
F. Kos tvrdi da je još 548. kada su Franci zauzeli Veneciju i Norik tada bio ü nji-
hovoj vlasti, dok na drugom mjestu smatra to samo mogućim (o, c. I, 53, 67).
61
U najnovijem izdanju Dandola glasi to ovako: »Recolere enim debet celsitudo
vestra, quid per vos Deus fecerit, tempore illo, quo et Ystriam et Veneciam tyrampno
Totila posidente, Francis eciam cuncta vastantibus« (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 71), a
u Dümmlera: »Recolere enim debet celsitudo vestra, quid per vos Deus fecerit tempo-
re illo, quo et Istrias et Venetias tyranno Totila possidente, Francis etiam cuncta vas-
tantibus« (Epistolae . . . I, MGH, Ep. III, 446), što ima isto tako i Kos (o. c. I, 63). U Ru-
beisa, koji je to uzeo iz Labbeausa Collectione Conciliorum, stoji sve isto, ali mjesto
»Istrias« ima »Istriam« (o. c., 194), dok Benussi po starom izdanju Dandolove kronike
(1. V, c. 10, p. 15) donosi začudo ovako taj citat: »Recolere enim celsitudo vestra quid
per vos Deus fecerit tempore illo quo et Istriam e Ravennam (podvukao S. A.) tyranno
Tothyla possidente, Francis cetera cuncta vastantibus« (Nel medio evo, 6).
62
De Rubeis, o. c. 195,
63
B. Benussi, Nel medio evo, 6.
64
F. Kos, o. c. I, 49, 63, XVII.
65
D. Gruber, o. c., 8.

34 35
PROBLEMATIKA NAJRANIJEG DOSELJENJA I
NASTANJENJA SLAVENA — HRVATA U ISTRI

l.
Za prilično duge vladavine cara Justinijana I (527 — 565) Slaveni, Lango-
bardi i Avari gotovo neprestano nadiru i pustoše bizantsko carstvo, a napose
Balkanski poluotok. Najuporniji medu njima su Slaveni, koji su tijekom 6. i
u prvim desetljećima 7. stoljeća uspjeli da se nasele i ustale na tom poluoto-
ku, pa tako i u Istri, koja je od početka II. polovice 6. toljeća bila u rukama
Bizanta.1
Sada, kada je konačno cijela Istra došla pod bizantinsku vlast, ona je is-
prva bila — kako se to može zaključiti iz suvremenih pismenih izvora — i up-
ravno-politički2 i crkveno ujedinjena s Venecijom.3
1
Otkada je ona bizantska pokrajina, napisao sam u radnji »Da li je Istra upravo
539. potpala pod Bizant«, koja će izići u idućem broju Zbornika radova Vizantološkog
instituta SAN.
2
M. L. Hartmann pretpostavlja da je još uoči provale Langobarda u Italiju na
granicama Venecija postojala vjerojatno istarsko-mletačka istočna marka (Untersuc-
hungen zur Geschichte der byzantinischen Verwaltung in Italien (540 — 750), Leipzig,
1889, 53). P. Kandier iznosi da }e sada postavljen vojvoda (duca) za spojene Veneciju i
Istru, pod kojim je bio magister militum za čitavu Istru (Le istorie di Trieste I, Arche-
ografe Triestino (AT) III NS VIII, Trieste 1919, 90). M. Kostrenčić piše da je Istra pod
Bizantijom bila uređena kao tema, tj. uprava je bila udešena na vojničku (Statuti is-
tarskih gradova i otoka, Savremenik XIV, Zagreb, 1919,541), a D. Gruber kaže da je na
početku bizantskog vladanja u Istri bio na čelu uprave i sudstva vojvoda (dux), a na če-
lu vojne vlasti vojni meštar (magister militum). Ali nakon dolaska Langobarda gra-
đanska okružja pretvaraju se u vojnička područja (teme) i takva tema postade koncem
VI. stoljeća Istra, kojoj je na čelu bio vojni meštar kao carski namjesnik, podvrgnut
neposredno ravenskom egzarhu, sa sjedištem u Puli. Čak dalje nadodaje kako je po-
četkom VII. stoljeća (negdje nakon čestih provala Langobarda i Slavena sve do 611.
godine) nastala vrlo prostrana krajina od Trsta do Trsata i Kvarnera, kojoj je na čelu
tribun kao i velikim gradovima te pokrajine, a trajala je sve do prestanka bizantske
vlasti u Istri (Povijest Istre, Zagreb, 1924, 19, 20, 22, 23). J. Ferluga navodi da »nismo u
stanju« da Istri damo neki poseban oblik. Kada je vraćena pod bizantsku vlast za vri-
jeme Justinijana I (527 — 539), točnije 539, u početku je, možda, još postojala, piše da-
lje, »podela između civilne i vojne vlasti karakteristična za Dioklecijanovu i Konstanti-
novu upravu, ali, u svakom slučaju, ona je trajala vrlo kratko, jer se kroz ćelo vreme,
dok je Istra u okviru vizantinskog carstva, spominje kao njen upravnik isključivo ma-
gister militum« (Niže vojno-administrativne jedinice tematskog uređenja, Zbornik ra-

37
13 14 15
U svjetovnom pogledu upravljao je objema zemljama Bizantinac s titu- od pomoći mu je bio i tamošnji magister militum Gulfar, koji bi mogao
16
4 5
lom patricija, a u crkvenom zajednički patrijarha. Odlaskom Langobardä
6 biti germanskog porijekla.
iz Panonije, koju su prepustili Avarima, i njihovim dolaskom u Italiju (568) U međuvremenu su se na većoj ili manjoj udaljenosti od istarskih grani-
prestaju i mirni dani za Istru. U nju su Langobardi prvi puta uspješno upali ca dogodile vrlo značajne i presudne stvari.
po svoj prilici istom 589. godine7 i odante se uz veliku novčanu otkupninu i Franački kralj Hildebert II. imenovao je o. 595. Tasila bavarskim vojvo-
mirnu nagodbu vratili svojim kućama.8 Tako je Bizant i opet uspio vratiti i dom (rex). On je uskoro17 s vojskom ušao u pokrajinu Slavena (in Sclaborum
sačuvati tu ugroženu pokrajinu. provinciam), koje je svladao i onda se s velikim plijenom vratio kući.18
Upravo kada je ne samo u Raveni i Gradežu, već i u Istri ponovo buknu- Taj nam mali podatak dokazuje da su se Slaveni naselili u pokrajini, ko-
la strašna kuga,9 sklapa novi langobardski kralj Agilulf mir s Avarima.10 ja je bila na medi bavarske vojvodine, a koja je opet graničila i s langobar-
U Istri, prilično opustošenoj od spomenute kuge, ujedno i dalje traje dskom državom. Teško je nešto konkretno reći o tome koliko je ona prostor-
crkveni raskol,11 koji je papa Grgur I. uskoro uspio djelomično ukloniti,12 a no zahvaćala. Da li je ta pokrajina bila pod Avarima? Čini se da jest,19 a
upravo ti Slaveni su i bili blizu meda gornje Istre.
dova Vizantološkog instituta SAN XXXVI/2, Beograd, 1953, 93). B. Grafenauer kaže Po svoj prilici 596.20 godine ponovo je 2000 Bavaraca napalo Slavene, ko-
da Istra sastavlja posebnu obrambeno-upravnu jedinicu bizantske samostalne države jima je pritekao u pomoć avarski kagan, i sve su ih onda pobili.21 Uto je ka-
koja se nikada nije razvila u pravu »bizantsku temu«, samostalnu pokrajinu na čelu sa
»strategom«, već se vojna i upravna vlast združila u istim rukama i na čelu cijele Istre smatrati kao magistri militum Venecije i Istre. No krajem VI. stoljeća izvršeno je ad-
stoji do konca bizantske vladavine poseban »magister militum«, koga imenuje car ministrativno razdvojenje između ostatka Venecije i Istre i tek odonda dalje magistri
(Zgodovina slovenskoga naroda I, Ljubljana, 1954, 82). militum, upravljači Istre, imaju se smatrati kao vlast s kompetencijom ograničenom
3
God. 556. bizantska je vojska oduzela Francima uz dio Italije i tu pokrajinu (F. na samu Istru (o. c., Atti... XLIX, 56). Ferluga donosi da je bio Istrin »upravnik isklju-
Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I, Ljubljana, 1902, 53). G. Ver- čivo magister militum« i navodi ih iz pisama pape Grgura dva (Vasilije i Gulfar), a iz
gottini tvrdi da je Istra u bizantskom periodu sačinjavala s Venecijom jednu provinci- spisa rižanskog placita četiri (Konstantin, Vasilije, Stevan, Mavrikije). Nadalje zaklju-
ju, a nakon 568. pokrajina Istra obuhvaćala je i preostatke Venecije (Per la revisione čuje da je taj razvoj shvatljiv, »jer je u skladu s opštom tendencijom sve veće militari-
delle liste cronologiche per l'Istria medievale, Atti e memorie della Societä istriana di zacije carstva uopšte i provincijske administracije posebno. Na jačanje autoriteta i na
archeologia e storia patria XLIX, Pola, 1937, 56). sve veće koncentrisanje svih poslova, pa i civilnih, u rukama vojnog komandanta utje-
4
O razvoju te titule, povezane s onom magister militum, piše opširno M. L. Har- cao je i položaj Istre, pogranične oblasti, u koju su stalno upadali varvari, Langobardi
tmann (Geschichte Italiens im Mittelalter I, Gotha, 1897, 56, 66, 77, 99, 235, 258, 351, i Slaveni. Istra je bila do pada Ravenskog egzarhata podčinjena Raveni, ali je poslije
352). toga bila samostalna jedinica pod magistrom«. Ujedno Ferluga smatra samo pretpos-
5
F. Kos, o. c. 1,54,58-63. tavkom Bennusija, koji (Nel medio evo..., 29), oslanjajući se na Calisse (II governo dei
6
C. de Franceschi čak zna da su s njima išli u Italiju: Gepidi, Svevi, Bugari, Sasi i Bizantini in Italia) smatra da je pored vojnog komandanta, magistra militum, posto-
Slaveni (L'Istria, Parenzo, 1879, 73). Međutim Pavao Đakon piše samo da je njihov jao civilni upravnik Istre, dux, jer dok se magister militum često spominje u izvorima
kralj Alboin doveo mnogo drugih narodnosti, tako npr. Gepide, Sarmate, Panonce, ne postoji ni jedan jedini spomen duksa (o. c., Zbornik radova..., XXXVI/2, 93).
14
Noričane itd. (G. Vottich, Paolo Diacono, studi, AT NS XXII (2, Trieste, 1898-1899, F. Kos o. c. I, 169, 170. Regest mu je djelomično krivo preveden.
15
31). Hartmann smatra da je on bio prvi magister militum u Istri, spomenut u izvo-
7
Mnogi pisci stavljaju taj pohod u razdoblje od 587 — 590. godine. rima (Untersuchungen... 152). Benussi (Nel medio evo, Parenzo, 1897, 33, 86), Gruber
8
G. Vettich, o. c., 52. (o. c., 12) i Ferluga (o. c., 93) krivo drže da je bio i Bazilije isto što i Gulfar. Naime papa
9
G. Vettich, o. c., 62; F. Kos, o. c. I, 133 (o. 592.). U Ivana Đakona sa strane teksta Grgur I. tog prvog oslovljava s »vestrae magnitudinis«, a takav naslov imali su samo
stavljena je 591. godina, a G. Monticolo u bilješci kaže po Pavlu Đakonu da je to bila duces, tj. zapovjednici pograničnih trupa (usto su se naslovljavali i sa spec-abiles), a
592 (Cronache Veneziane antichissime I, Roma, 1890, 75). Dandolo je meće između magistri militum su se oslovljavali s »gloria vestra« (M. L. Hartmann, Untersuchun-
584. i 602. godine (A. Danduli Chronica per extensum descripta aa. 46—1280, RIS f. gen ..., 57). Tamaro navodi da je o. 595. na čelu Istre bio prema Jaffeu (Regesta pont.
313, Bologna 1938, 87), a ostali pisci u 587. ili 591. godinu. rom., 134, n. 1024) prvi poznati magister militum Carellus, a poslije njega su, koliko se
10
G. Vettich o. c., 62, 63. zna prema Benussiju (Nel medio evo, 33): Bazilije, Mastalon i Gulfarius (o. c. I, 133).
16
1
' Nazivan u 593, 596. i 599. godinama od pape Grgura I. »Histricorum... separati- Ch. Diehl ga smatra Ostrogotom (Etudes sur l'administration byzantine dans
one« ili »Histricorum scismate« ili »errore Histricorum« ili »Histricorum scisma« (F. l'exarchat de Ravenne (568-751), Paris, 1888, 243, 244).
17
Kos, o. c., I, 142, 147, 166). T. j. 595. ili 596. godine. I dok F. Rački sa sigurnošću na osnovi izvora, stavlja to
12 u 595. godinu, tj. kad je Tasilo postavljen za vojvodu (Documenta hitoriae croaticae
F. Kos o. c. I, 142-144, 147, 163-170. periodum antiquam illustrantia, NSHSM VII, Zagrabiae, 1887, 247), F. Kos kaže da je
13
Za njega kaže B. Benussi, upirući se na Kandlera (Codice diplomatico istriano najvjerojatnije to bilo 595 (o. c. I, 144).
(KCDI), 1-804 god.), te pisma Grgura Velikog i na Hartmanna (Untersuchungen..., 18
G. Vettich o. c., 63.
57) da je bio podređeni ravenskom egzarhu i da je stolovao u Puli (L'Istria nell'epoca 19
bizantina, Atti... VII, Parenzo, 1891,421). Hartmann piše da je magister militum Istre To se može zaključiti na osnovi onog podatka iz o. 596, kada su Bavarci napali
vojnički obuhvaćao još carsku obalu Venecije i Istre (Geschichte... II 1/1, Gotha 1900, Slavene (G. Vettich o. c., 55 i F. Kos o. c. I, 148).
20
128, 129). A. Tamaro piše da je magister militum Istre postao vrhovnim zapovjedni- Na osnovi datiranja smrti kralja Hildeberta (596), Rački stavlja taj događaj u
kom Venecije i Istre (La Venetie Julienne et la Dalmatie, I, Roma, 1918, 134). Vergotti- 596. godinu (o. c., 249).
21
ni kaže da se magistri militum, koji su upravljali Istrom do kraja VI. stoljeća, imaju G. Vettich o. c., 65 i F. Kos o. c. I, 148.

38 39
gan, koji je vodio prilično teški rat sa Francima u Tiringiji, poslao svoje po- I dok Rački kaže da se iz toga pisma ne može doznati gdje su Slaveni po-
slanike u Milan kralju Agilulfu, s kojim je sklopio i mir.22 bijeđeni,38 Hartmann samo piše da je egzarh ratovao protiv njih u Istri.39 Bo-
Tada je umro i ravenski egzarh Roman i naslijedio ga Kalinik,23 koji je s nussi stavlja u proljeće 599. tu provalu Slavena u Istru, koju je obranio sam
Agilulfom sklopio primirje. 24 Tada kralj Agilulf sklopi vječni mir s Franci- ravenski egzarh Kalinik i s grčko-istarskim četama odbacio ih preko Alpa, ci-
ma/ tirajući Cohna40 za taj podatak,41 Taj isti događaj stavlja Bonussi u 599. godi-
nu i ponavlja, bez citiranja Cohna, i 1903. godine,42 a 1924. navodi da je zbog
2. toga bilo veliko veselje ne samo u Istri i Raveni, već i u Rimu.43 B. Schiavuzzi
Usred takva relativno prilično mirnog stanja u tom dijelu Evrope, ne čak piše da su Avari i Slaveni 599. i 601. ušli u Istru,44 a Tamaro, citirajući
zna se koji je bio razlog da su Slaveni kao jedna vojna cjelina prvi put došli u Pavla Đakona, Dandola i Benussija (Nel medio evo, 16), kaže da su 598. Sla-
sukob u onom kraju bizantinske države gdje je bio upravo navedeni egzarh veni po zapovijedi Avara i u dogovoru s Langobardima preko Julijskih Alpa
Italije Kalinik.26 No taj ih je pobijedio i papu Grgura I. neposredno izvijestio navalili na Istru, vjernu Bizantu, pljačkajući i paleći, ali da ih je Kalinik
o toj svojoj pobjedi, koja je crkvenog poglavara uvelike obradovala.27 osobno porazio i protjerao obranivši Istrane. Sjećanje na to, kaže dalje — ci-
Pitanje je samo kada je to bilo. E. Dümmler stavlja to pismo u 598. godi- tirajući De Franceschija (L'Istria, 77) — sačuvano je u tradiciji istarskog na-
nu,28 Ph. Jaffe u prvom izdanju svojih regesta datira to papino pismo u listo- roda sve do danas o golemom pokolju Slavena na Učki.45 Savini smatra vje-
pad 59829, a u drugom izdanju (Leipzig, 1883, izd. G. Wattenbach) čak u svi- rojatnim da je ta bitka bila na Krasu ili na akvilejskom primorju na izlazu
banj 599.30 C. Cippola stavlja to pismo u rujan-stud. 598.31 U svibanj 599. predjela Frigide.46 Gruber piše da su uz vjerske prijepore zaprijetile onda
datira i Hartmann,32 a Kukuljević u listopad 598.33 a tako po Jatteru i Rač- »Istri i provale Slavena (Venda), koji su u to doba doprli sve do susjednih al-
ki.34 Bonussi se opredjeljuje posredno za svibanj 599,35 F. Kos najodlučnije pskih krajeva (a to su bili današnji Slovenci). Oni su po prvi puta provalili u
za taj datum,36 a P. Savini stavlja naprosto to pismo u 598. godinu.37 proljeće 599., ali ih je sam Kalinik suzbio i otjerao natrag u Alpe, a papa mu
je Grgur I. čestitao (u svibnju g. 599) na toj pobjedi.«47 F. Šišić kaže da je Ka-
22
Svakako prije travnja 596 (Gl. za to potvrdu u svezi sa smrću egzarha Romana:
linik još u proljeće 599. obavijestio papu »o pobjedama rimskih četa — mož-
M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 11). M. Palmerius piše: »595. Agilulphus cum Ca- da pod njegovim vodstvom — nad Slavenima, jamačno negdje u Istri«,48 a P.
cano Hunnorum rege pacem firmat, illam ipse per legatos e Pannonia postulante...« Paschini navodi da je u svibnju 599. godine papa čestitao Kaliniku što je po-
(Liber de temporibus RIS f. 42, t. XXVI, p. l, Cittä di Castello 1906, 60). I dok C. Sigo- bijedio Slavene, koji su očito pokušali prodrijeti u sjevernu Istru,49 M. Kos
nius stavlja to u 597 (Historiarum de regno Italiae libri quindecim, Venetiis, 1574, 39), stavlja to također u svibanj iste godine.50 N. Žic piše da su »vijesti o Slaveni-
Grafenauer stavlja taj mir sa sigurnošću u 596. godinu (Ustoličevanje koroških vojvod
in država Karantanskih Slovencev, Ljubljana, 1952, 431; Zgodovina... I, 119). ma u Istri sačuvane« iz godina »599., 600., 611., 641., 642., 670. i t. d. Oni su ta-
23
R. Cossi stavlja njegov dolazak umjesto Smaragda u 597. ili 598. godinu (Le vi- da u društvu s Avarima pustošili mnoge zemlje, pa i Istru, koja je onda bila
cende politiche dell'Italia medioevale I, Padova, 1938, 158). bizantinska.« Avari i Langobardi su tamo provaljivali samo da plijene, ali
24
596. ili 597. (gl. zato potvrdu: M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 11). Benussi Slaveni su tražili ne samo plijena nego i zemljišta, stalnih sijela, pa se svaki
stavlja zaključenje toga mira u kraj 598 (Nel medio evo, 85). put jedan dio njih tu nastanio.51 L. Kirac kaže da su prave i kobne bile »pro-
25
G. Vettich o. c., 65, 66. vale Slavena u Istru od godine 598. ili 599. do godine 611., u kojima naseljuju
26
U pismu od listopada 598. godine zove ga papa Grgur I. »Gallinice exarcho Itali-
ae« (I. Kukuljević-Sakcinski, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoni- Istru, a paralelno i Dalmaciju«, te 598, a po nekim piscima »godine 599. pro-
ae, Zagreb, 1874, 30). 38
27
F. Kos o. c. I, 167. o. c., 255.
39
28
Ueber die älteste Geschichte der Slawen in Dalmatien (549-928), Sitzungsbe- Untersuchungen..., 11.
richte der k. k. Akademie der Wissenschaften — Philosophisch-historische Classe 19 40
Die Stellung der byzantinischen Statthalter in Ober-und Mittelitalien, Berlin,
Bd, Wien, 1856, 362. 1889 (na žalost tu knjigu nisam mogao naći ni u jednoj biblioteci).
41
29
U tom izdanju Jaffe stavlja pisma pape Grgura I. Kaliniku i stanovnicima ko- Nel medio evo, 16.
parskog otoka (F. Kos o. c. I, 165, 166, 167, 168) u jedno pod listopad 589 (Regesta 42
Manuale di geografia dell'Istria, Parenzo, 1903, 81.
pontificum Romanorum, Berolini 1851, 126, Br. 1165). 43
L'Istria nei suoi due milenni di storia, Trieste, 1924, 85.
30
B. Benussi, Nel medio evo, 16. 44
Cenni storici sull'etnografia dell'Istria, Atti... XVII, Parenzo, 1901, 305.
31
Fonti per la storia della regione al tempo della dominazione langobarda 45
o. c. I, 130.
(568-744), Archivio Veneto XIX, Venezia, 1880, 434. 46
o. c., 31.
"Geschichte... II/1, 114. 47
o. c., 13.
33
o. c. I, 30. 48
Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 226.
34
o. c., 255. 49
Storia del Friuli I, Udine, 1934, 120.
35
Nel medio evo, 16. 50
K poročilom Pavla Diakona o Slovencih, Časopis za zgodovino in narodopisie
36
o. c. I, 167. 26(1931).
51
37
II golfo liburnico, Roma, 1921, 31. Istra II, Zagreb, 1937, 34.

40 41
diru Slaveni s velikom silom u Istru«. Ujedno vrlo neuvjerljivo pokušava koje sam naveo, ili možda i u samoj gornjoj Italiji, što ne bi bilo nikakvo ču-
konstruirati neke bitke u toj zemlji oko neke kule. Zatim ide tako daleko da do kada već 600. godine Slaveni prelaze preko Istre izravno u tu zemlju.
piše kako su na Učki kod kula Boljun, Belaj i Letaj Slaveni godine 599.
smrvili carsku bizantinsku vojsku ravenskog egzarha, porušili do 40 kula po 3.
Istri i mačem i ognjem sve uništili. »Tom prilikom su pobijeđeni mnogo ug-
lednije teško ranjene i pale vojnike i legionare odvukli sa sobom prema za- Upravo kada su Slaveni 600. godine, možda baš u lipnju ili u srpnju, ug-
padu i tu ih na kršćanski način pokopali.« U dokaz tome i da potvrdi tu na- rozili Dalmaciju, istodobno su počeli preko Istre60 prodirati u Italiju,61 što je
rodnu predaju, Kirac donosi čak neka četiri nadgrobna spomenika, »koji zabrinulo papu Grgura koji se donedavna radovao njihovu porazu. Iz vrlo
govore o legionarima, vojnicima i mladim ljudima«, fantazirajući kako su važnog pisma pape Grgura upućenog salonitanskom biskupu Maksimu
oni pokopani i dapače drži da im je možda te spomenike postavio i opat Mar- (srpanj 600),62 u kome se nalazi navedena vijest o prodoru Slavena, opaža se
tin, izaslanik pape Ivana IV.52 B. Grafenauer u obliku kronološke table dono- da su oni slomili svaku obranu Istre na njenim granicama, a i da su stali
si da su Avari 597. napali Dalmaciju i 598/9. upali u Istru.53 Rojnić iznosi da kroz nju prolaziti u samu Italiju63 bez ikakvih zapreka i otpora sa strane Bi-
su se, koliko je poznato, Slaveni u Istri pojavili prvi puta 599 ali ih je bizan- 60
Kirac razlikuje »po dobi dva glavna naseljavanja Istre Slavenima; prvo, kon-
tinska vojska suzbila.54 U svojoj pak »Zgodovini« Grafenauer kaže da su Sla- cem šestog i početkom sedmog stoljeća, drugo tijekom šesnaestog i sedamnaestog sto-
veni, upravo kada je god. 598 — 599. vladao mir na zapadnim avarskim grani- ljeća«. Zatim kaže da su Slaveni otvorili vrata Istre, 598 — 599. i da se šire po zemlji.-!
cama, upali u Istru i kroz »istrska vrata« (Vipavska dolina) ulaze u Italiju. dolaze 602, 604. i 611. Uopće o tom naseljavanju, koje on povezuje s mnogim pučkim
Malo zatim čak piše da su oni o. 599. i 600. napadali bizantinsku Istru.55 U I. predajama, govori vrlo neuvjerljivo i suviše rodoljubno (o. c. 28, 32 — 46). Rojnić prvo
stavlja provalu Slavena u gornju Italiju u 599. godinu (Istrie, apercu historique, Sušak,
svesku »Enciklopedije Jugoslavije« pod naslovom »Avari« Grafenauer dono- 1945, 6), a nekoliko godina kasnije samo piše da je teško steći jasniju sliku o raspro-
si da »već 585. njima podređeni Slaveni stigli su do meda langobardske Itali- stranjenosti Hrvata i Slovenaca u Istri u prvim stoljećima nakon njihova doseljenja.
je i zauzeli prva langobardska uporišta (Kranj, Meglarje)«. Avari su ponovo (Historija naroda Jugoslavije I, 218). M. Kos isprva datira tu provalu u srpanj 600. i pi-
sklopili mir s Langobardima i (597) prodrli u Dalmaciju, 509. najprije u Is- še da su Slaveni provalili preko sjevernog dijela bizantske Istre, koji je napadajućim
Langobardima, Avarima i Slavenima bio najbliži. Taj prolaz (aditus) on ubicira u rim-
tru, a potkraj godine u Trakiju.56 M. Kos pak piše da Slaveni od 509. napada- skim cestama. One su preko nutarnjeg i tršćanskog krasa, koji on uklapa u sjeverni
ju bizantsku Istru.57 y dio Istre, vodile u Furlaniju (K poročilom...). God. 1953. M. Kos datira tu provalu u
Iz ovog letimičnog pregleda o stavu nekih historičara i poluhistoričara o bizantsku Istru u o. 600. godinu i nadodaje da su zajedno s njima bili i Avari, i tomu je
prvi sačuvani spomenu u pismu pape Grgura I. o Slavenima i njihovoj nazočnosti na
tom pitanju teško je odrediti točnu godinu prve provale Slavena na ovu stra- sjevernom jadranskom primorju. Nadalje kaže da je dolaskom Slavena na gornji Jad-
nu bizantskog carstva. Ujedno je presmjelo tvrditi da su oni baš tada upali u ran Istra ostala pod bizantskim političkim gospodarstvom dobro uređena, s kaštelima
samu Istru, gdje su bili i poraženi. na moru i unutrašnjosti, i posadama i romaniziranim stanovništvom i mogla se opira-
ti moćnom slavenskom naseljavanju. Hrvatski Slaveni naselivši se oko Kvarnera i
Moje je mišljenje da se to dogodilo negdje na granici ili možda u gor- predjela Učke prodirali su u skromnom opsegu u unutrašnjost zemlje. Malo je vjero-
njem predjelu Istre, ali nikako ne u zapadnom dijelu te pokrajine, jer Slave- jatno da upadom Slavena oko 600. ne bi slijedila njihova penetracija u unutrašnjost
ni još nisu mogli zauzimati primorske gradove kao ni Langobardi ispočetka poluotoka, te kaže još da su se u većem dijelu Istre u VII. i VIII. stoljeću mjesta kašte-
kada su upali u Italiju.58 Još nešto. Tu su vijest o porazu Slavena dostavili pa- la i tomu podređeni okoliš, branili i obranili od slavenskog naseljavanja, a u Krasu i
Posočju je to bilo drugačije (Slovensko Primorje in Istra, Beograd, 1953, 40 — 43). Gra-
pi stanovnici koparskog otoka (de Capritana insula). Njih je naime s tom fenauer isprva piše da Alpski Slaveni o. 600. prodiru kroz »istarski prolaz« u gornju ta-
59
obaviješću poslao onamo sam Kalinik, kome su oni u Ravenu došli. Znači: lijansku nizinu i da su naselili zalede Trsta, a gradske su naseobine romanske (Histori-
da je bio tada napad Slavena u Istru ili u jedan njen dio, onda bi se iz tog pa- ja naroda Jugoslavije I, 82), a zatim u svojoj »Zgodovini« opisuje kako su o. 600.
pina pisma to jasno očitovalo baš u svezi s navedenim Kopranima. Nadalje Slaveni ušli kroz »istrski dohod«, tj. kroz Vipavsku dolinu u Italiju. Nadalje kaže da su
Slaveni u Istri zaposjeli sjeverni dio do Ćićarije i Buzeta. Ćićarija je s Učkom gorom
Kalinik je nad Slavenima iznio pobjede, a ne samo pobjedu, i to u dijelovima ostala nenaseljena, i ona je dijelila Alpske Slavene od slovenskih doseljenika koji su
došli u Istru od o. 600. dalje morem i od Rijeke. Odatle su došli preci istarskih Hrvata,
Alpski Slaveni su naselili zalede Trsta, a mjesta su ostala romanska (Zgodovina... I,
52
112, 113).
Crtice iz istarske povijesti, Zagreb, 1946, 30-32, 122-126. 61
F. Kos (o. c. I, 171) i Šišić (o. c., 226) donose tekst toga pasusa ovako: »... quia
53
Nekaj vprašanj iz dobe naseljevanja Južnih Slovenov, Zgodovinski časopis IV, per Histriae aditum iam ad Italiam intrare coeperunt...«, a F. Bulić (S. Gregorio Mag-
Ljubljana, 1950, 86. no papa nelle sue relazioni colla Dalmazia (a. 590 — 604), Bullettino di archeologia e
54
Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb, 1953, 218. storia dalmata XXVII — Supplemente, Spalato, 1904, 16) i Benusi (Nel medio evo, 16)
55
Zgodovina...I, 119, 120. imaju: »... quia per Istriae aditum iam Italiam intrare coeperunt...«.
62
56
Enciklopedija Jugoslavije I, Zagreb, 1955, 252. F. Bulić (o. c., Bullettino ... XXVII, 46, 47) donosi cijelo to pismo.
63
57
Zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1955, 48. C. Baronius kaže da je 601. papa Grgur I. pisao sicilskim biskupima da održava-
58
Gl. za to potvrdu: G. Vettich, o. c., 31. ju litanije kako ne bi ondje došlo do provale barbara, te dodaje da su Slaveni počeli i
59 Italiju i Siciliju ugrožavati (Annales ecclesiastici VII, Venetis, 1710, 131). F. di Manza-
I. Kukuljević-Sakcinski, o. c. I, 30.

43
42
67
zanta. Ali ne zato i od strane Langobarda, preko kojih teritorija i ne idu, već i Istru, što potpuno ispravno Benussi ne shvaća i pobija navodeći da su oni
će dapače s njima i Avarima nešto kasnije zajednički upasti u tu cijelu pokra- osvojili tu pokrajinu 599 zovući u pomoć i Hartmanna (o. c., 11), te ne bi bilo
jinu. potrebno da je ponovo napadaju 602. i 611. godine.68
Prema tome nas još zanima odakle su oni došli, kuda prodiru i koji je to Jedno je iz svega toga dakle jasno da su Slaveni probili obranu te pokra-
»Histriae aditus«. Slaveni ulaze iznad Rijeke u Istru, u koju se i danas tako jine i prelazili preko nje u Italiju, tj. preko onog »Histriae adituma« 69 za koji
ide, te su se onda raštrkali po njoj i valjda stali prvi put dolaziti do ispod nje- se ne može točno odrediti, već samo približno nagađati gdje je bio.
nih primorskih većinom utvrđenih gradova, a najveći dio Slavena išao je
onom cestom do iznad Trsta i onda ulazio u Italiju duž primorskog dijela Ve-
4.
necija, koje su bile još u vlasti Bizanta, tj. ravenskog egzarha. Da su oni tuda
išli i da su to bili uglavnom Slaveni iz nezavisnih prekodunavskih krajeva,64 Upravo kada je Agilulf ova kćerka sa svojim suprugom bila uhvaćena od
koji su istovremeno ponovo stali nadirati u Dalmaciju i kroz Istru u carsku vojske Kalinika i odvedena u Ravenu, taj kralj šalje avarskom kaganu gradi-
Italiju, mora se zaključiti već iz te njihove zajedničke akcije na navedene tri telje brodova, s kojima je ovaj osvojio neki otok u Traciji.70 601.71 ili možda
zemlje! Da li su tu bili uklopljeni i tzv. Alpski Slaveni iz Norika, teško je, iako 602. god.72 Agilulf čak upućuje kaganu svoje poslanike, koji su s njime sklopi-
nije isključeno, nešto stvarno reći. Također ništa ne znamo o tome dokle su li vječni mir. Kada su se ti poslanici vratili kući, s njima je bio došao i izasla-
Slaveni ušli u Italiju, i da li su opet protjerani ili su stali stalno onamo nadi- nik avarskog kagana koji je imao zadaću da pode u Galiju gdje bi isporučio
rati, također nam nije poznato. No svakako se je sada Bizant, koji je neko franačkim kraljevima da sklope s Avarima onakav mir kakav su oni sklopilij
vrijeme stao živjeti u mirnim odnosima s Langobardima, najedanput našao s Langobardima.
na svom posjedu ugrožen od poznatih mu upornih i prodornih protivnika —
Slavena. Unatoč tome ne može se zaključiti iz onog papina pisma, kako to gotovo cijelu Dalmaciju i da se iz pisama pape Grgura I. vidi da je 605. Istra bila u ru-
tvrdi Gfrörer, da su Avaro65 — Slaveni o. 600. god. osim Dalmacije66 zaposjeli kama Grka, kako to opaža Carolus Sigonius (J. Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae
libri sex, Francofurti, 1666, 41, 54).
67
A. Gfrörer, Byzantinische Geschichten II, Graz, 1873, 11, 16.
no iznosi da 600. počinju Slaveni »... entrare in Italia, minacciano Salona, cittä 68
dell'Istria, il di cui vescovo era Massimo« (Annali del Friuli I, Udine, 1858, 123, 124). Nel medio evo, 16, 17.
69
Rojnić stavlja tu provalu čak u 599. godinu (Itrie... 6), a Grafenauer u »leto 600.« (Us- Rutar smatra da se pod »Istriae aditum« ima razumjeti današnji Kras, koji je
toličevanje... 431). pripadao pod Istru, i Vipavska dolina, navodeći da je tako to razumio i Phil. Jac. Re-
64
Baš 600. godine sklopili su Avari i Bizantinci mirovni ugovor, po kome je ut- chfeld, Würdigung der Horvat'schen Urgeschichte der Slaven, Mitteilungen des Histo-
vrđena granica Dunav i dopušteno je i jednoj i drugoj strani da ide preko te rijeke ako rischen Vereins für Krain, 1846, pg. 47, nota 40 (S. Ratur, Kakšno važnost imajo Pavla
bi htjela napasti Slavene. Taj podatak dokazuje da su tamošnji Slaveni bili nezavisni i Dijakona knjige »De gestis Langobardorum« za starejšo zgodovino Slovencev?, Leto-
od jednih i od drugih (F. Kos, o. c. I, 171). pis Matice Slovenske za leto 1885, Ljubljana, 1885, 308).
70
65
Barada opisujući kako je u konačnoj Avariji slavenski živalj bio ne samo naj- Rutar stavlja u svezi s kaganom to u o. 600 (o. c., Letopis,... 309), F. Kos u o.
brojniji, nego uz Avare politički i vojnički najjači, kaže kako je potpuno razumljivo da 601 (o. c. I, 173), Tamaro u 601 (o. c. I, 131), a Paschini čak u o. 591, citirajući Pavla Đa-
suvremeni pisci potpuno identificiraju Avare sa Slavenima. Tako papi Grguru I. javlja- kona (Hist. Lang. IV) (o. c. I, 119).
71
ju da je 599. ravenski egzarh Kalinik pobijedio Slavene, za godinu 600. Pavao Đakon Iz teksta Pavla Đakona, s obzirom na uništenje Padove i smrt cara Mauricija
piše da su Langobardi »cum Avaribus et Sclavis« popalili Istru; iste godine tuži se pa- (G. Vettich, o. c., 69, 70), mogla bi biti i ta godina.
72
pa Grgur »de Sclavorum gente«, koji da ugrožava Dalmaciju, 603. pomažu Slaveni, ko- Rački uz motivaciju stavlja čak 600. god. (o. c. 257, 258), a tako i Rutar (o. c., Le-
je je hagan poslao Langobardima, zauzeti Kremonu, 612. po Pavlu Đakonu Slaveni su topis... 309), De Franceschi u 600. ili 601 (o. c. 76, 82), F. Kos u o. 602 (o. c. I, 178), J.
popalili Istru, Izidor pak Seviljski piše da su 614. »Slaveni« oduzeli Rimljanima »Grae- Mal čak u 610, pošto su Avari provalili u Furlaniju i Gisulfa napali (Probleme aus der
ciam«, a tom piscu Graecia znači Dalmacija, Sclavi znači Avari. Samo radi pitanja o Frühgeschichte der Slowenen, Ljubljana, 1939, 21), M. Kos u 603 (Slovensko Primor-
kome se radi spominje Barada cara Konstantina Profirogeneta, koji u gl. 29. opisujući je... , 41), a Grafenauer u 602 (Ustoličevanje..., 431); Zgodovina... I, 119).
zauzeće Dalmacije izričito kaže kako Rimljani preko Dunava, dotično preko Save 73
Lucius kaže da je Alboin, ne vjerujući svojim vojvodama, od kojih su se onaj od
»nađoše nenaoružana slavenska plemena, koja se i Avari zovu«, opet su »Slaveni zvani Tridenta i Furlanije otvoreno odmetnuli, pozvao u pomoć kao saveznike Avare i Slave-
i Avari«, Slaveni ili Avari itd., a po gl. 29. uzimaju sad »Slaveni«, a sad »Avari«, te za- ne. S njima je oteo mnoge bizantske gradove i pošto je upokorio navedene vojvode,
ključuje da su u avarskom prodoru od Zakarpaća do Jadrana sudjelovala mnoga sla- oplijenio je Istru (o. c., 40). J. L. Schönleben, citirajući Pavla Đakona, piše da su Lan-
venska plemena, podložno — savezna i slobodna, koja su sačinjavala glavninu avarske gobardi, Avari i Slaveni sklopili savez »ad Istriam occupandam« (Carniola antiqua et
vojske, te da suvremenici ne prave razliku između Avara i Slavena (Hrvatska dijaspora nova, Labaci, 1681, 332). De Franceschi navodi da je razlogom udruženja Langobarda
i Avari, Starohrvatska Prosvjeta HI/2, Zagreb, 1952, 12). Međutim Grafenauer iznosi s Avarima i Slavenima i za zajednički prodor u Istru mržnja na Grke, s kojima su ima-
da citati koje Barada navodi u prilog tome dokazu dokazuju protivno: da su oni tu raz- li neprestano ratove da opljačkaju Istru, ali je nisu mogli osvojiti jer su je snažno bra-
liku uočili. Kako bi Teofilakt mogao navoditi čak i broj jednih i drugih, a Pseudo-Fre- nili i čuvali njeni stanovnici (o. c., 76).
degar njihov odnos u borbi, te kako bi izvori prilikom opisa niza napadaja spominjali 74
Interesantno je što H. Megiser u svojoj knjizi, kojom se samo s oprezom može
i jedne i druge (B. Grafenauer, M. Barada, o. c., Historijski zbornik VI/1—4, Zagreb, služiti, jer je pored ostalog on prilično pristran, u poglavlju pod naslovom »Wie Ca-
1953,82). cannus der Tyrann mit seinen Hunnen und den Khärndten in das roemische Reich
66
1 Lucius piše da su Slaveni tada samo napali i opljačkali Istru, ali je nisu i zau- fällt« kaže, iako se taj pasus izravno ne odnosi na taj upad: » . . . Im Jahr des Herrn
zeli kao ni Dalmaciju. Iza toga opet kaže da su oni opljačkali Istru 604, a 638. zauzeli Christi 567. haben sich die Hunnen aufgemacht samst den Winden aus Khaerndten

44 45
73 74 75 80
U međuvremenu su Langobardi s Avarima i Slavenima upali u zem- Kuda su oni upali u Istru? Langobardi — po svoj prilici inicijatori tog
81
76 77
lju Istrana, kojih se biskup Firmin vratio u krilo katoličke crkve i papi napada — ušli su valjda u tu zemlju iznad Trsta i onda su se razmilili po toj
Grguru,78 te sve po njoj popalili i opljačkali.79 zemlji sami ili u društvu svojih saveznika Avara i Slavena, koji su i opet ušli
u nju kuda i 600. godine. Kakav je to bio napad s dvije ili tri strane na tako
beyde streitbare und grausame Voelcher so hievor namentlich Histriam, Liburniam malu zemlju, može se zamisliti. Koji su krajevi najviše tada stradali može se
und Dalmatiam, mit Gewalt eingenommen vnd dieselben Land nach ihnen Sclaveni- samo pretpostavljati, a ne poput Benussija izričito tvrditi. Nadalje Slaveni
am, oder das Windische Land genannt...« (Annales Carinthiae, Leipzig, 1612, 359). I. su provaljivali i u bizantinsku Dalmaciju i jasno da je nisu cijelu uništili.
della Croce iznosi da je 604, kako piše Lucius (De regno Dalm. lib. I, cap. 8), a po nje- Tom prilikom su se samo primorski gradovi sačuvali. Analogno je bilo i u Is-
mu i Schönleben (Annal. Carn. 1.1, p. 3, ann. 604), kan s Avarima po drugi puta upao u
Istru sjedinjen s Langobardima i Slavenima i sve popalio i opustošio. Zatim kaže da tri. Ali čvrsto stajati na gledištu da baš nijedan grad u unutrašnjosti Istre ni-
treba tu dodati: »et hoc quidem saepius deinceps egerunt« te da je u tijeku 30 godina je tada pao u slavenske ili savezničke ruke, i suviše je smiono. Jedno je jasno
ta zemlja bila ucvijeljena pet ili šest puta kao nevina žrtva neljudskog bijesa tih barba- — da su Slaveni u tom drugom naletu na Istru kao i na Balkan stali polaga-
ra i isječena i popaljena (Historia antica, e moderna, sacra, e profana della cittä di Tri- no ali sigurno naseljavati pojedine krajeve te zemlje.
este, Venetia, 1698, 562). Grafenauer iznosi da su Avari 602. sklopili savez s Langobar-
dima protiv Bizanta i 603. napali Italiju (u savezu s Langobardima) i Balkanski poluo- Spomen na Avare ostao je i u istarskoj toponomastici, a to je mjesto
tok (Nekaj vprašanj..., Zgodovinski Časopis IV, 86), a Barada, slijedeći Račkoga, kaže »Obru«82 ili danas »Obrovo«83 ili »Obrov«,84 koje se nalazi na glavnoj cesti
da za god. 600. Pavao Đakon piše da su Langobardi »cum Avaribus et Sclavis« popalili Rijeka-Materija-Trst.
Istru (o. c., Starohrvatska prosvjeta III/2, 12), što pobija Grafenauer i datira sa 602.
godinom (M. Barada, Hrvatska dijaspora i Avari, Historijski zbornik VI (1—4, 76).
75
1 della Croce napose citira uz Pavla Đakona i Bionda (Hist. lib. 8), koji piše »Li
Schiavi confederati co' Franchi, Bavari, e Langobardi, passarono in Istria saccheggi- dine VII. stoljeća (K poročilom...), Mal u 602 (o. c., 21), a tako i Benussi (L'Istria nei
andola insieme cogl'Hunni«, te dodaje da je ona zemlja stradala od požara i pljačke i suoi..., 88). P. Skok iznosi da se Slaveni pojavljuju u Istri »g. 601., 611. i 700. dakle pri-
da je napose Trst pretrpio, preko koga su Langobardi, stanovnici Furlanije, morali bližno u isto vrijeme« (Dolazak Slavena na Mediteran, Pomorska biblioteka Jadran-
prijeći da se sa Slavenima i Avarima ujedine u Istri koja je bila porušena. Stoga on za- ske straže II/l, Split, 1934, 137), tj. kada i u Dalmaciju, Rojnić stavlja to u 602. bez na-
ključuje da je dio Slavena, ostavivši Dalmaciju, došao da stanuje u Koruškoj, Kranj- voda s kime Slaveni u društvu ulaze (Istrie... 6), a tom godinom datira to i Grafenau-
skoj i Istri s tamošnjim domaćim življem (o. c., 555). Benussi kaže za tu provalu upi- er (Ustoličevanje..., 434, Zgodovina... I, 119).
rući se na one citate iz Pavla Đakona i Dandola, da su u Istri stradali ravnica i otvore- 77
Benussi ima »Istrorum fines« (Nel medio evo, 17), F. Kos »Istriorum fines« (o.
na mjesta, a narod pobijen i zarobljen. Ali da zato nijedan primorski grad kao ni iz c., I, 179, a u novom prijepisu Dandola stoji »Ystrorum fines« (o. c. RIS f. 313, 87).
unutrašnjosti: Buzet, Pićan, Motovun i Labin, nije pao u neprijateljske ruke, i da je Is- 78
F. Kos, o. c. I. 174, 175.
tra bila spašena (Nel medio evo, 17). I Gruber piše da su se Slaveni s Avarima i Lango- 79
G. Vettich, o. c., 68, 69 i samo djelomično od toga F. Kos (o. c. I, 173, 178, 179). U
bardima složili i njihove čete osvanuše »negdje g. 602.« opet u Istri, koju poharaše i Vetticha stoji »uastauere« (o. c., 69), u Kosa »vastavere« (o. c. I, 179), a Benussi ima
oplijeniše (o. c., 13), a M. Kos samo kaže da su u prvim godinama VII. stoljeća združe- »vastarunt« (Nel medio evo 17),
ni Langobardi, Avari i Slaveni napali i plijenili bizantinsku Istru (O starejši slovenski 80
De Franceschi kaže da iza Evinove ekspedicije 588. i pod kraljem Agilulfom o.
kolonizaciji v Istri, Razprave I (Razred za zgodovino in društvene vede), Ljubljana, 600. i 601. Istrani više nisu bili od njih uznemirivani. Furlanski vojvode živjeli su uvi-
1950, 59). Stoga je čudnija konstatacija Grafenauera da »Avari, Alpski Slaveni i Lango- jek u miru s magistrima militum, koji su upravljali carskom Istrom (o. c., 82).
bardi u početku (599 — 602) složno su navaljivali na Grke u Italiji i Istri« (Historija na- 81
roda Jugoslavije I, 88), kada znamo da su Langobardi ratovali s njima samo u ovdje Zadaća tzv. numerus tergestinus, koji donosi Benussi (Nel medio evo, 51 itd.), a
navedenom vremenskom razmaku! Isto tako je nerazumljivo zašto. I. Beuc iznoseći onda i Tamaro, koji kaže da je njegova zadaća bila da brani istočne mede Italije protiv
kako »599. godine piše papa Grgur I. ravenskom egzarhu, da je saznao iz njegovih vi- Slavena i Langobarda (La Venetie... I, 135, 136) i suviše je pretjerana i dana mu veća
jesti o pobjedama nad Slavenima«, nadodaje da »tu se vjerojatno radi o prilici kad su važnost nego što je bila stvarno.
82
Slaveni s Avarima i Langobardima osvajali bizantsku Istru«. Još je nevjerojatnija nje- Carta dell'Istria riveduta et aumentata dal regio ingegnere Gie. Antonio Capela-
gova tvrdnja da »Pavao Đakon spominje na nekoliko mjesta (podvukao S. A.) da su rio l'anno 1803.
83
Slaveni prvih godina VII. stoljeća napadali Istru zajedno s Avarima i Langobardima« Rutar zovo to mjesto Obrovo ili Gradišće (Krains mittelalterliche Handelsbez-
(Etnički odnosi u Istri u svjetlu povijesnih vrela, Arhivist I, Beograd, 1954, 40), koju iehungen zu den Städten an den Adriatischen Küsten, Mittheilungen des Musealverei-
sam taj izvor od sebe automatski pobija. M. Kos čak 1955. kaže da je Istra u zadnjim nes für Krain, III, Laibach, 1890, 76, 77). O sličnim imenima u Hrvatskoj gl. F. Šišić, o.
godinama VI. i u prvim VII. stoljeća cilj zajedničke političke i vojne akcije združenih c., 678-680.
84
Avara, Slavena i Langobarda, protivnika Bizanta, te da u prvim godinama VII. stoljeća Karta Slovenskoga primorja i Istre (Slovensko Primorje in Istra, Beograd,
napadaju Langobardi, Avari i Slaveni bizantsku Istru (Zgodovina..., Ljubljana, 1955, 1953). M. Kos navodi Hauptmannovu (Čas. 1923, 318) i Malovu radnju (Čas. 339) da se
48). kod Hrušice nalazi selo Obrov i da je to spomen na nekadašnje Avare, te zaključuje da
76
Lucius kaže da je to bilo 600. godine (o. c. 54), a G. Batt. Francol 601 (L'Istria ri- ga on nije nigdje našao u srednjovjekovnim izvorima koji gotovo svako selište u onim
conosciuta, Trieste, 1888, 193, 197). Schönleben upad tih triju naroda u Istru stavlja is- krajevima spominju, pretpostavljajući da je moguće to selo kasnijeg postanja i da po
prva u 601, a onda, kao da je zaboravio na taj datum, u 598. godinu (o. c., 78, 332). I. imenu nije u vezi s Avarima (O starejši slovanski kolonizaciji v Istri, Razprave... I,
della Croce stavlja taj događaj u 600. godinu (o. c., 555) Diimmler u 602. (o. c., Sitzun- 70).
85
gsberichte ... 19, 364), a T. Luciani u 604 (Albena, Venezia 1879, 13), Manzano u 602 (o. ... cenobio saneti arcangeli Michaelis, quod prope civitatem Polensem consis-
c. I, 125), Diehl u 601 (o. c., 47), a Benussi u 602 (Nel medio evo, 17). F. Kos stavlja u o. tit... monasterium saneti martyris Cassiani situm, et fundatum infra muros civitatis
602. jer je Pavao Đakon te događaje umetnuo medu one koji su se vršili te godine (o. c. Parentine... ac cum omnibus finiš, que sunt in contrata montis Petrosi, scilicet intra
I, 178), Tamaro u 602 (Italiani e Slavi nell'Adriatico, Roma, 1915, 40), M. Kos u prve go- viam Sclavam (podvukao S. A.), per quam itur Pisinum castrum et viam per quam itur

47
46
Na provale Slavena možda nas sjeća i tzv. »viam Sclavam« ili »via Scla- Svi ti izneseni podaci jasno pokazuju da su Slaveni često prodirali i
venica« ili »viam Sclabonicam« ili pak »Callis Sclavenica«, koja se spominje krstarili navedenom cestom i po drugim predjelima prema moru i dolazili
85 86 87 88
u izvorima iz 1030, 1158, 1125. i 1258. godine. do tamošnjih gradova, koji su se ipak sačuvali od njih poput onih mjesta u
Prema tome postojala je samo jedna takozvana cesta koja je išla od Po- Dalmaciji.
reča do Pazina,89 a ne i još druga od Pule do Graćišća i Pićna, kako to tvrdi
Kandier,90 a u tome ga slijepo slijedi i Kirac.91 5.
Na navedene provale i naseljenje Slavena podsjeća nas možda još jedan
podatak. Naime u ispravi iz 1234, kako to donosi De Franceschi, spominje se U međuvremenu se u Raveni dogodila iznenadna izmjena na egzarškoj
nasuprot Brtonigle »monte Schiavo«,92 a drugim se navodom De Franceschi- stolici. Kalinik je naime smijenjen i na njegovo mjesto je ponovo došao
ja da u listini iz iste godine piše »Villa Sclavorum de Longera«, naprosto ne Smaragd (602).94 Iste godine je zbog vojničke pobune ubijen i car Mauricije,
može poslužiti jer je netočno pročitan i tako iznesen.93 kojega naslijedi nesposobni Foka (602-610).95 Istom tada su se s Agilulfom
pomirili Gaiodald, tridentinski vojvoda, kao i Gisulf, furlanski vojvoda.96 Ta-
ad castrum sancti Laurentii, que sunt fiscalia predicte ecclesie nostre... (KCDI I — da je taj kralj u srpnju 602.97 zbog otmice svoje kćeri napao Cremonu sa Sla-
Poreč, 7. VIII. 1030.). venima,98 koje mu je u nevolji poslao u pomoć kagan. Taj je grad on tek u ko-
86
... in civitate Parentina in ecclesia s. Thomae Apostoli... de to to territorio dic- lovozu osvojio i razorio. Na jednak način osvojio je Mantuu (13. IX), a zatim
tae Ecclesiae Sancti Thomae... Confines dicti territorii hi sunt: Ab Oriente Trenione mu se predao grad Valdoria (Vulturina) i Brescello (Brexillo), iz koga su voj-
Illustrissimae D. Elicae; a septentrionale est via qua vadit de Civitate Parentina Mon- nici, pošto su ga zapalili, pobjegli, Istom sada je Smaragd vratio kralju nje-"
tonam; a meridiano est via Sclavonica quae vadit Pocianum... (KCDI I — Poreč, 20.
XII. 1158.).
157
... omnes terrae arratoriae et herbaticum et nemus a via sclavonica, quae va-
dit Pisinum, juxta Atignana, usque ad Lemum, et usque ad terminum D. Elichae, quod kako baš taj naziv pokazuje pouzdano da ostala sela nisu bila zauzeta od Slavena i da
est juxta Ecclesiam S. Margaritae Castri S. Laurentii... (KCDI I — Poreč, 7. XI. 1225.). oni nastavaju u tom mjestu od nedavna (o. c., 354). To isto ponavlja, iako ne citira De
88
... callem, quae vadit ad Rus Pisinum, et dicitur Callis Sclavonica ... unam Fi- Franceschija, i Benussi (L'Istria nei suoi ..., 334). Međutim je očito da je De Frances-
nitam in Stricaria... apud dictama Finitam, et Viam Sclabonicam... Finitam in Rom- chi (i Benussi po njemu) hotimice ili nehotice krivo pročitao i donio navedeni citat i ti-
pajago, apud Dormitorium E. Guarnerii de Bigulla, et viam Sclabonicam, et apud me je sam tu svoju tvrdnju automatski u potpunosti obesnažio!
callem Carrariam... (KCDI II — 1258). Kirac donosi da su kada su godine 1475. bile 94
G. Vettich, o. c., 70.
obnovljene stare mede između porečkog i motovunskog okružja one po starijoj listini 95
F. Sišić, o. c., 230, 231.
nosile imena: Slavenska cesta (Via sclabonica) itd. (o. c., 106), što nisam uspio provje- 96
G. Vettich, o. c., 70.
riti da li je tako. 97
89 Sigonius stavlja to u 602. god. (Historiarum..., 43), Schönleben u 603 (o. c.,
Skok piše da je veoma značajno što se cesta koja je vodila iz Pazina u Poreč 333), A. Linhart u 604 (Versuch einer Geschichte von Krain und den übrigen südlichen
zvala g. 1030, 1058 (ne te godine, već 1158: S. A.) via Sclavorum. »To je također jedan Slaven Oesterreichs II, Laibach, 1788, 118), Gfrörer (o. c. II, 12) i De Franceschi u 603
od dokaza, kako je već zarana bio intenzivno slaviziran centrum Istre« (o. c., 140). Ki- (o. c., 76), Rutar u 604 (Kakšno važnost..., Letopis..., 309), Hartmann u 603 (Geschi-
rac čak kaže da je cesta iz Poreča išla i u Pazin i u Sv. Lovreč (o. c., 104), a Rojnić dono- chte... II/1, 116), a tako i Bethmann (L. Bethmann u O. Holder — Egger, Langobardi-
si da je ona iz Poreča vodila »prema sredini poluotoka« i da se naziva 1030. via Sclava, sche Regesten, Neues Archiv III, Hannover 1878, 233), F. Kos od srpnja do studenog
a 1158, via Sclavorum (Historija naroda Jugoslavije I, 219), što nije potpuno točno, jer 603(o. c. I, 180),Tamareu603.ili604(LaVenetie... I, 131), Lj. Hauptmann u 603 (Poli-
se ona 1158. naprosto zove »via Sclavonica«. tische Umwälzungen unter den Slowenen vom Ende des sechsten Jahrhunderts bis
90
Kandier piše da se u srednjem vijeku jedna cesta koja je išla od Pule zvala zur Mitte des neunten, Mitteilungen des Instituts für oesterreichische Geschichtsfor-
»strada schiavonica«, a vodila je u ravnoj crti u Gračišće i Pićan. Od Poreča pak išla je schung XXXVI, Innsbruck, 1915, 232), Mal čak u 612 (o. c., 21), M. Kos u 603 (O starej-
tako isto cesta koja se nazivala schiavonica. Zatim nadodaje da su obje te ceste vodile ši... Razprave I, 59), a tako i Paschini (o. c., I, 120) i Barada (o. c., Starohrvatska pro-
prema Gračišću u Pićnu (Notizie storiche di Montona, Trieste, 1875, 69). Međutim ja svjeta ΠΙ/2, 12). Međutim iz teksta se Pavla Đakona vidi, ako se pažljivo pogleda, da je
smatram da on ima krivo što se tiče one ceste iz Pule, jer nijedna se u izvorima tako i to bilo 602. godine.
ne naziva, a ona se iz Poreča u ispravama ne samo u nekoliko navrata tako zove, već je 98
Beuc kaže kako Pavao Đakon »poznaje ih kao dobre saveznike, koji su Lango-
i točno označen njen smjer. Stoga mi se čini da je Kandier naprosto izmijenio tu po- bardima pomogli da osvoje grad Cremonu« (o. c., Arhivist I, 39,40). No to nikako iz sa-
rečku cestu u porečku i pulsku. mog izvora ne izlazi, jer ne mogu silom pokoreni podanici Avara, s kojima su Lango-
91
On kaže da su ceste koje su vodile iz zapadnih gradova u nutarnju Istru nazva- bardi samo saveznici, biti i sami ravnopravni saveznici onome kome moraju po nalo-
ne bile slavenskim cestama (»Via sclava«), te citira navedeni podatak iz Kandlera, kri- gu kagana prisilno ići u pomoć!
vo ga prevodeći riječima »da su one dvije ceste vodile jedna u Pićan, a druga u Gračiš- 99
Manzano stavlja to u 604 (o. c. I. 120), Rački stavlja to bez obrazloženja u 603
će« (o. c., 104). (o. c., 262), a Bethmann datira taj mir sa studenim 603 (o. c. Neues Archiv III, 233).
' « Minotto, Acta et diplomata e r. Tabulario Veneto, Venetiis MDCCCLXX — De Hartmann na osnovi izvora stavlja u rujan 603 (Untersuchungen..., 12, 113; Geschi-
Franceschi, o. c., 123. chte ... II/1. 116), a F. Kos motivira da je također te godine, jer se to može uočiti iz c.
93
Naime u ispravi od 9. X. 1234. stoji »de Vineis Sclauorum de Longera« (KCDI 27. djela Pavla Đakona (o. c. I, 180). M. Kos datira sa 603 (K postanku slovenske zapad-
I), a u onoj od 15. X. 1367. » . . . ac de quartasio vinearum Sclavorum de Longera...« ne meje, Razprave V/VI, Ljubljana, 1930, 339; Zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1933,
(KCDI IV). De Franceschi poznaje samo onu prvu ispravu i krivo piše citirajući Kan- 31), a Grafenauer, citirajući F. Kosa (Gradivo), Pavla Đakona i M. Kosa (K poroči-
dlerov Kodeks »Villa Sclavorum de Longera«, navodeći da je ta blizu Trsta, te ističe lom..., Časopis za zgodovino 1931) kaže da su se Langobardi pomirili s Bizantincima

48 49
govu kćer, zeta, djecu i sve stvari, te je u studenom" sklopljen medu njima na egzaršku stolicu u Raveni, zamolivši ga da naredi onima koji umjesto nje-
100
mir do 1. IV. 605. godine. 107
ga upravljaju u predjelima Istre da obrane toga prelata od nasilja i da mu
Od svega toga nas zanima odakle su ti Slaveni došli i kuda su prešli u osiguraju mir. Ujedno ga je zamolio da i on sada sa svoje strane osobno po-
sjevernu Italiju. Svakako su oni bili podanici Avara, a uputili su se u pomoć kaže još više onu gorljivost kao i nekoć,108 te će pobijediti božje neprijatelje i
Langobardima i opet valjda preko već poznate im ceste u Istri, kojom su i povratiti u prijašnje stanje taj otrgnuti dio crkve u onim predjelima.109
600. godine išli, te su onda izravno preko langobardskog teritorija došli pod U studenom 606. godine110 kralj Agilulf je sklopio mir sa Smaragdom111
Cremonu. Još jedno pitanje: da li su tu bili i oni isti slavenski ratnici koji su na jednu godinu, primivši tom prilikom 12000 solida, a zatim u travnju ili
onako stručno pustošili navedene godine Istru, ili su to ondje već naseljeni svibnju 607.112 ponovo mir sa Bizantincima na tri, a onda opet na jednu godi-
Slaveni, kojima je sada bilo lako odatle ući u Italiju? Na to ne možemo odgo- nu.113
voriti nešto stvarno, nego se samo i dalje domišljati. Tih dana114 je umro i patrijarha Sever i po dogovoru kralja Agilulfa i fur-
Baš 603.101 godine papa Grgur je doživio novi uspjeh u Istri, koja je kao lanskog vojvode Gisulfa na njegovo mjesto je došao opat Ivan za patrijarhu
crkva bila otcijepljena od njega,102 te je čak imala i svoga posebnoga bisku- u Staroj Akvileji, a od Bizantinaca je posvećen u Gradežu115 za crkvenog po-
pa,103 u osobi Firmina,104 tršćanskog coepiscopusa, koji se odrekao svoga ras- glavara Kandidijan. Ali kako taj umre, izabran je od biskupa, koji su bili pod
kolništva105 i vratio u naručje prave majke crkve. No kada ga gradeški bis- Bizantom, za patrijarhu u Gradežu Epifanije,116 prijašnji prvi notar. I od to-
kup Sever, glava raskolnika, nije uspio odvratiti da to ne učini, nahuškao je ga vremena bila su dva patrijarha.117 U tom novom crkvenom kaosu uzroko-
na bunu Tršćane protiv Firmina. U tako očajnom položaju, u kome se nala- vanom od langobardskog kralja i njegova vojvode stavili su se, iz političkih
zio navedeni biskup, papa se pismeno obratio Smaragdu,106 koji je tek zasjeo razloga, istarski biskupi u ono isto stanje kao i prije nekog vremena. Dota-
dašnji naime sufragani akvilejskog patrijarhe Ivana, tri istarska biskupa bili
također te godine (Država Karantanskih Slovencev, Koroški Zbornik, Ljubljana, 1946, su nešto prije izvučeni od bizantinskih vojnika iz svojih crkava i silom uz po-
89), što isto datira i u knjizi »Ustoličevanje...« (str. 434). M. Kos i u najnovijoj svojoj grde dovedeni u Gradež na posvećenje novog biskupa Kanidijana, s kojim se
knjizi »Zgodovina... « iz 1955. ostaje na starom gledištu što se tiče datacije tog mira nisu slagali u mišljenju, jer su bili dotada odani »svetoj vjeri«. Zbog toga je
(o. c., 48). Međutim iz Pavla Đakona, i to baš iz onog c. 27, jasno se vidi da je to bilo slučaja patrijarha Ivan pisao Agilulfu i iznio mu čitavu tu stvar. Ujedno ga je
602. godine (G. Vettich, o. c., 70).
100 zamolio da nastoji raširiti katoličku vjeru, te da tada, poslije smrti nesretno-
F. Rački, o. c., 262, 263; F. Kos, o. c. I, 180, 181; G. Vettich, o. c., 70. Dandolo o
tome kaže ovako: »... De Ravena, expulso Galicino patricio, Smaragdus rediit. Tune ga Kandidijana, spriječi da ne dođe ni do kakve druge neugodne posvete i da
Agilulfus, de Mediolano egressus, cum Sclavis Cremonam cepit, et ad solum prostra-
vit, pariterque et Mantuam; castrum etiam Vulturine eis traditum est. Post hec fedus 107
renovatum est inter Romanos et Langobardos, restituita filia regis cum viro et filiis, »... qui in Histriae partibus locum vestrum agere Deo authore noscuntur...«
(KCDI I — 603.).
que captivata detinebatur...« (o. c., RIS f. 313, 87, 88). Začudo on ništa ne kaže da je 108
kagan poslao Agilulfu u pomoć Slavene! Tj. kada je trojicu istarskih biskupa prisilio da se pridruže ravenskom biskupu
101
Kandier stavlja taj događaj u 604. godinu (Fasti istriani ehe abbracciano anche Ivanu, koji nije htio priznati valjanost triju poglavlja kalcedonskog crkvenog sinoda
Trieste, L'Istria V, No l, Trieste, 1850, str. 8). (F. Kos, o. c. I, 116-118), tj. da se vrate u krilo katoličke crkve.
109
102
»... redintegretur vestris temporibus quod in illis est partibus scissum corpus 1. della Croce, o. c., 588; KCDI I - 603. g.; F. Kos, o. c. I, 179, 180.
110
Ecclesiae...« (KCDI I — 603. g.). Manzano stavlja taj mir u 605 (o. c. I, 126), Bethmann u studeni iste godine (L.
103
Po mome mišljenju i Dalmacija je već 591. imala takva biskupa »dalmatiensi« Bethmann u O. Holder —Egger, o. c. Neues Archiv III, 234), a tako i Hartmann (Unter-
ili »episcopus Dalmatiae« u osobi Malha, ubijenog 594 (I. Kukuljević Sakcinski, o. c., I, suchungen ..., 2, 13, 113), Paschini pak u 605 (o. c. I, 107), a tako i Grafenauer (Ustoliče-
6, 18), iako Šišić pokušava dokazati da je ono »Dalmatiae« očito nastalo greškom pre- vanje ..., 435).
111
pisivača od »Delminii« ili »Dalmanii«, tj. varoši Dalminija-Duvna (o. c., 228, 229), što On je egzarh ponovo od 603. godine (M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 12).
112
mu baš potpuno ne polazi za rukom. Rubeis stavlja isto taj mir u 607 (J. F. B. M. Rubeis, Monumenta ecclesiae Aqu-
104
Za njega piše i I. della Croce da je izabran za tršćanskog biskupa 598. godine ilejensis, Argentinac 1740, 287, 288), a tako i Hartmann (Untersuchungen ...,113), Gra-
(o. c., 549), a M. Kos kaže da je moguće naslijedio tršćanskog biskupa Severa i da se fenauer pak u 606 (Ustoličevanje..., 435).
113
stavlja u ožujak 602. i lipanj 603 (Opazke h hronološki vrsti tržaških škofov v srednjem 610-611. g. (M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 113).
114
veku, Ljubljana, 1916 (Carniola), 4, 5). Rubeis stavlja to u 606. godinu (o. c., 288-290), F. Kos u 607 (o.e. I, 181 -183),
105
Kandier datira obraćenje istarskih biskupa i Firmina u krilo katoličke crkve s a iz teksta Dandola čini se da bi to bilo 610 (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 89, 90).
115
604. (Annali del Litorale con indicazioni di awenimenti ehe giovano alla storia di qu- Kandier stavlja osnutak toga patrijarhata u 605. godinu (Fasti istriani, L'Istria
esta provincia, Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale, Trieste, 1885, V, no. l, str. 8 i Annali.... 12), a Diehl upirući se na citate iz Pavla Đakona, Chronicon
12), Gruber stavlja odreknuće Firmina u veljaču 602, a u ožujak 603. da ga je papa pis- patr. Grad. i Baroniusa, isto tako (o. c., 49). No Tamaro stavlja u razdoblje između 607.
meno pohvalio (o. c., 13). i 610 (La Venetie... I, 145), a Gruber u 607 (o. c., 13, 14).
116
106 fo pj smo datira I. della Croce sa 603. godinom (o. c., 561), G. Negri sa 602. (Me- Rubeis stavlja pogrešno njegov izbor u 612. godinu (o. c., 295), F. Kos njegovo
morie storiche della cittä e diocesi di Parenzo, Atti e memorie... III, Parenzo, 1887, patrijarhovanje od 612 — 613, slijedeći Rubeisa (o. c. I, 190), a tako i Gruber (o. c., 14).
162), F. Kos potpuno ispravno stavlja u srpanj 603 (o. c. I, 179), a Gruber piše da je pa- Ali za mene je jedino važno što kaže najstariji izvor o njemu, a to je baš Pavao Đakon.
117
pa pozvao u lipnju 603. Smaragda da zaštiti biskupa (o. c., 13). G. Vettich, o. c., 72; F. Kos, o. c. I, 181, 184.

50 51
118
ondje narod više ne podnosi muke. Ali u toj stvari kralj Agilulf nije ništa dom opskrbljen castrum Julium (Geschichte Italiens... I, Gotha, 1897, 351), tj. Čedad,
mogao učiniti u tom dijelu Istre, gdje je vladao preko svojih službenika Sma- a M. Kos opširno iznosi da su na zapadnoj granici furlanske ravnice Langobardi orga-
ragd. nizirali obrambeni »limes«, na kome se slavensko prodiranje i kolonizacija prema za-
padu u tijeku VII. i u prvoj polovici VIII. stoljeća ustavila i zaustavila (K poroči-
6. lom...). Još 1924. F. Schneider piše da je u Furlaniji bio limes sastavljen od sistema
castra i da je oko 630. ispunio svoju zadaću protiv Avara, te da su Centinense castrum
Kada je Foku naslijedio car Heraklije (610 — 641), ne zna se, zbog čega je — Ceneda i Civitas Tarvisana — Treviso vezali granicu prema Noriku s tirolskim fron-
tom (Die Entstehung von Burg und Landgemeinde in Italien, Abhandlungen zur mit-
kagan119 s golemim mnoštvom 120 upao u Venecije,121 gdje mu se hrabro tleren und neueren Geschichte 68, Berlin, 1924, 19). U jednoj drugoj radnji M. Kos um-
odupre furlanski vojvoda Gisulf 122 s Langobardima s kojima je gotovo svima jetno stvara od pojedinih langobardskih castruma limes u zapadnom rubu Furlanije i
bio pobijen. Na to se Gisulf ova žena Romilda s četiri sina (Taso, Kako, Rad- kaže da je postojao od toga ruba između Tagliamenta i mora da vojni način organizi-
ran langobardski medašno-obrambeni limes sa sustavom castella, castra i clausa (cla-
vald i Grimoald) i četri kćeri, kao i s preostalim Langobardima zatvori u ut- usura), a središte mu je bio Čedad-Forum Julii s duksom na čelu (K postanku..., Raz-
vrđeni Čedad, a druge susjedne utvrđene gradove (Kormin, Nimis, Osoppo, prave... V/VI, 343 — 373). Tako nešto slično piše o limesu, castra, castella i Foroiulia-
Rtin [Artegna], Ragogna, Gemona i Iplis) branili su također Langobardi,123 na civitas (od Pavla Đakona takozvana) kao caput Venecie P. S. Leicht (II Ducato
friulano nel racconto di Paolo Diacono, Memorie storiche forogiuliesi XXV, Udine,
118
C. Baronius, o. c. VII, 170 (on stavlja to pismo u 605. godinu); Rubeis, o. c., 291, 1930, 113, 114). Paschini u tekstu svoje knjige (o. c. I, između 32. i 33. str.) donosi na
416, 417; F. Kos, o. c. I, 184-186 (kraće), koji datira to pismo sa o. 607. godinom. posebnom listu kartu pod naslovom »Carta schematica della Venezia ed Istria«, iz ko-
119
Dandolo kaže da je kagan to učinio zbog toga što su car Heraklije i Franci je se vidi da je od Akvileje do Zuglio (Carnicum Julium) išla rimska cesta, i evo kako:
sklopili mir s Agilulfom (o. c., RIS f. 313, 91). No to je po Pavlu Đakonu bilo istom ne-
što kasnije (G. Vettich, o. c., 79), a taj pasus od toga pisca spojio je Dandolo s onim Julium Carnicum
pred tim koji govori o provali Avara. Megiser stavlja taj događaj u 605. i uz ostalo opi-
O Nimis
suje kako je »... Dann es versamlet der Zeit Cacannus, der Hunnen (Avarer und Win-
dischen Koenig) dabey sich one vnderlas die vngleubigen Windischen Khaerndter ha- Gemona
ben finden lassen ein gros und maechtig Heer und zog damit durch Illyrier in Italien O Artegna
durchstreifft Histrien und Friaul pluendert vnd verbrannt alle Staedt und Flecken die
er antref...«. Tada mu je došao ususret Gisulf, ali je bio porežen i ubijen (o. c., 376).
M. Bauzer stavlja to u samu 600. godinu i kaže da je »Gajanus Hunnicis ac Slavicis co- Akvileja
piis instructus direpta Istria in Forumjulium ingressus cum Gisulfo duce forojuliensi
signa contulit, et Gisulfum praelio victu cecidit...« (Historia rerum Noricarum et Fo-
roiuliensium conscripta (1777), 73-prijepis rukopisa u Sveučilišnoj biblioteci u Ljublja- Cormons
ni). 120
M. Kos piše da je u tom mnoštvu bilo i bez sumnje Avarima podređenih Slave- Forum Julium
na (Zgodovina Slovencev, 31; Zgodovina..., 1955, 48).
121
Linhart stavlja to u 611 (o. c. II, 121, 122), Rubeis čak u 615 (o. c., 293), Diim-
mler u 610 (o. c., Sitzungsberichte... 19, 364), Manzano u 611 (o. c. I, 128-131), De Iz karte koja je narisana u radnji Grafenauera (Država Karantanskih Slovencev,
Franceschi u 610. ili 613 (o. c., 76), Rutar u 610 (Kakšno važnost..., Letopis..., 310), a Koroški zbornik, 94) ucrtan je i limes koji su tobože imali Langobardi protiv napada
tako i Hauptmann (o. c., Mitteilungen... XXXVI, 229, 259), Crivellucci čak u 603 (Dei sa sjevera. Prema smještaju toga limesa uočavam da je on zapravo bio uperen protiv
primi duchi Langobardi al Friuli, Studi storici I, Piša, 1892, 59 —85 —A. Danduli o. c., Kranjske i Istre. To se isto čini i iz onog ucrtanog limesa u »Historija naroda Jugosla-
RIS f. 313,91), F. Kos u o. 610 (o. c., I, 186), M. Kos u o. 611 (K poročilom...) ili u samu vije« (I, između 136. i 137. strane) i »Zgodovina...« (I, 115). Međutim se Grafenauer u
611 (Zgodovina Slovencev, 31) ili čak u o. 610 (K postanku..., Razprave V/VI, 339), a knjizi »Ustoličevanje...« posebno pozabavio tim tzv. langobardskim limesom, u čiji
on opstanak vjeruje (o. c., 47, 411, 427). I 1953. godine Milko Kos ostaje na svome gle-
Mal u 610. uz dodatak, upirući se na Pavla Đakona, koji Istru i Veneciju stavlja da sači-
dištu da se Slaveni nisu naselili zbog toga i u furlansku nizinu, jer je ondje bila na voj-
njavaju jednu provinciju (Hist. Lang. IV, c. 37, II, c. 14), da se po tom izvoru vidi kakav
nički način uređena granica sastavljena od sustava utvrđenih gradova, kaštela i sutjes-
je pravac imala provala Avara (o. c., 21). Priređivači pak najnovijeg izdanja teksta Dan-
ki sa središtem u Čedadu. Ti su se kašteli prostirali od Gornjeg Tagliamenta preko
dolove kronike stavili su to u 615/6. (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 91). I Paschini stavlja
Humina (Gemona), Čedada, Kormina (Cormons) do mora kod Tržiča (Monfalcone).
to u 610 (o. c. I, 121), Grafenauer datira sa 611. godinom (Zgodovina... I, 613), a M.
Pred tom obrambenom linijom u VII. i VIII. stoljeću zaustavio se val Slovenaca i do
Kos i 1955. ostaje u o. 611. godini (Zgodovina..., 48).
122 danas se održala ta crta, kaže Kos (Slovensko Primorje..., 41). Grafenauer je 1954. iz-
Sigonius (o. c., 51), G. F. Palladio (Historie dela provincia del Friuli, Udine, nio da je meda u Furlaniji nastala u uskoj vezi s utvrdama koje su organizirali u god.
1660, 45, 46) i I. della Croce (o. c., 563) drže da je to bilo 615. Ovaj pak zadnji čak piše 555 — 568. Bizantinci na zapadnom rubu te zemlje. Budući da su i Langobardi, kada su
da je Gisulf onaj drugi Gisulf iz 568, iako iznosi mišljenja nekih historičara o njegovim došli u Furlaniju pokazali da zapravo ne vjeruju u svoj ugovor s Avarima, to su oni
godinama vladanja i pita da li mu je to bio sin (o. c., 563). J. W. Valvasor piše da je 613. preuzeli bizantski »limes« na rubu te zemlje s utvrdama na crti Tržič —Fara (Pri Gra-
Gisulf, koji je vladao i dijelom Kranjske, pošao u Korušku na Slavene i zauzeo kraj diški)— Krmin —Ćedad — Gemona (Kumin) — Venzone (Pušja vas) uzduž cijeloga za-
oko Trajanberga, ali je 614. pao u borbi protiv Avara (Die Ehre des Herzogthums Kra- padnoga ruba furlanske ravnine. Sjedište tog obrambenog pojasa bilo je u Čedadu,
in IV, Laibach-Nürnberg, 1689, 243). Hartmann se slaže sa Crivellucciom da je to bilo koji Grafenauer ucrtan i donosi (Zgodovina... 1,113, 160). God. 1955. M. Kos samo pi-
603 (Geschichte Italiens... II/1, 235), a Tamaro zove tog vojvodu Gisulf II. i stavlja še da je od Snežnika do Tilmenta o. 611. morala izdržati bizantsko-langobardska »me-
upad Avara u o. 611 (La Venetie... I, 141) a Paschini datira njegovu smrt sa 611. godi- ja« veliki pritisak napadajućih »barbarov«, te donosi upravo onakvu kartu kao i Grafe-
nom (o. c. I, 121). nauer s istim langobardskim limesom u Furlaniji (Zgodovina..., 48, 75). Na osnovi
123
I Hartmann samo napominje da bi sjeveroistočna pogranična marka, kako se svega toga može se reći da o tome limesu i njegovu postojanju ne znaju ništa suvreme-
čini, bila furlanska, gdje je bio radi zaštite julijskih i karnijskih Alpi utvrđen i posa-

52 53
124 125
Ali Avari su po cijeloj Furlaniji sve palili i pljačkali, te konačno opkolili u Ćedad. Da li su medu tom vojskom bili i Slaveni? Teško je reći, ali nije ni-
Čedad. Njega je sada Romilda izručila kaganu, koji joj je tobože obećao že- 131
kako isključeno. Svakako je taj prodor Avara u Veneciju i Furlaniju ojačao
nidbu. Kada je on ušao u taj grad, dao je sve opljačkati i zapaliti, a stanovni- i uvelike utvrdio naseljenje Slavena u Istri, koja je u svom većem dijelu bila
ke odvesti u Panoniju,126 gdje je pobio sve zrele muškarce, poštedivši samo prepuštena objema tim narodima na milost i nemilost. Time je tada opet i
žene i djecu. Romildini sinovi127 se bijegom spasiše, ali ona je bila ubijena. 128 slavensko useljavanje u tu zemlju bilo još više olakšano, nesmetano i osigu-
Kuda je dakle taj donedavni Agilulfov saveznik, s kojim je sklopio vječni rano, jer su Avari ugrozili sada i langobardske i bizantinske posjede u Italiji,
mir, ušao u tu zemlju?129 Kuda drugdje već valjda i opet onom nebranjenom u kojoj je car Heraklije i njegov egzarh morao pojačati vojsku.
avarsko-slavenskom cestom kroz Istru,130 gdje mu Bizant nije mogao sprije- Uto su po smrti Gisulfa preuzeli upravljanje furlanskom vojvodinom Ta-
čiti prolaz preko nje. Ili ako nisu tada prešli tuda, onda su možda onim pu- so i Kako. Oni su se u zgodno vrijeme132 dokopali područja (predjela, pokra-
tem preko Norika, kojim i Langobardi (568) prvo stigoše u Veneciju, a zatim jine, zemlje) Slavena133 koje se zvalo »Zellia«134 po sve do mjesta koje se na-
ziva »Metlaria«.135 Otada, pa sve do vremena vojvode Ratchisa,136 ti su Slave-
ni i kasniji izvori, pa tako u prvom redu Prokopije i Pavao Đakon. Prema tome nije po- ni plaćali danak137 furlanskim vojvodama.138
stojao ni bizantski ni taj isti pretvoreni u kasniji tobože langobardski limes, kako to
tvrde navedeni historičari. Nadalje je jedan od dokaza da bizantski limes nije posto- 131
Kako još i u X. stoljeću Konstantin Porfirogenet zove Slavene Avarima, i Sla-
jao i to što su Langobardi, kada su iz Panonije upadali u Italiju, glatko i bez otpora uš- veni ili Avari (F. Rački, o. c., 265, 266), nije baš zato nikako isključeno da su i ti prvi s
li u Furlaniju, a onda dalje preko nje osvajajući redom razna mjesta i odmah uredivši njima bili upali u Furlaniju preko Istre.
svoju upravu u navedenoj pokrajini sa središtem u Čedadu (G. Vettich, o. c., 22, 23; F. 132
Schönleben isprva stavlja to osvojenje u 614, a onda na drugom mjestu iste
Kos, o. c. I, 69, 70). Nadalje, kakav je to bio langobardski obrambeni pojas ako su ga svoje knjige datira sa 613. godinom (o. c. 210, 337), a Manzano sa 612 (o. c. I, 132), F.
Avari u prvom naletu probili i uspjeli iza njegovih leda po cijeloj Furlaniji pljačkati? Kos datira taj događaj s o. 610. (o. c. I, 187), a M. Kos, slažući se s Hauptmannom, stav-
Ta oni su, a i Slaveni, i kasnije provaljivali i ulazili u tu zemlju. Dakle, jednom riječju, lja tu okupaciju iza 623 (po nastupu Sama) i ispred o. 626. godine (K zgodovini kralja
sve su to samo pretpostavke, ničim sigurnim ne dokazane da je uistinu postojao neki Sama in njegove dobe, Časopis za slovenski jezik, književnost in zgodovino, VII, Ljub-
limes u Furlaniji za doba Bizanta i Langobarda. ljana 1928, 197) ili od 623 — 626 (K poročilom . ..). U knjizi » Zgodovina Slovencev«
124
M. Kos stavlja u prvo desetljeće VII. stoljeća provalu avarsko-slavenske mase (1933) stavlja Kos to u o. 625, a Meglarje identificira s današnjim Podkloštrom i kaže
u furlansku ravninu, a u o. 610. napad avarskog kana na Gisulfa i mede Venecije (K po- da je preko 100 godina gornja i srednja Ziljska dolina ostala u langobardskoj vlasti. U
stanku ..., Razprave ... V/VI 339). istoj knjizi na drugom mjestu piše da su između 623. i 626. Langobardi napali Karan-
125
1. della Croce stavlja tu provalu u Furlaniju u 615 (o. c., 563), Manzano piše da tance i zauzeli »okraj Slovencev, ki se Zilja imenuje, do kraja, ki se mu pravi Meglar-
su Avari ili Huni upali 611. u tu zemlju iz Gorice (o. c. I, 121 — 131), a Grafenauer u jed- je«, ističući da je langobardski uspjeh bio malen. Pod »okrajem Zilja« do Meglarja na-
noj svojoj knjizi isprva piše kako su Avari upali u Furlaniju o. 611, te malo zatim »naj- ime nije moguće razumjeti pravu dolinu Zilje, nego gornju dolinu Bele i dolinu Ziljice.
brže« te iste godine (Ustoličevanje ..., 427, 435), a onda u drugoj knjizi da je velika Slovensko pučanstvo te pokrajine moralo je kroz sto godina plaćati tribut furlanskim
avarska provala u Furlansku Istru bila o. 611 (Historija naroda Jugoslavije I. 88). I ko- vojvodama (o. c., 52, 134). Grafenauer isprva piše da su Langobardi uspjeli između 623.
načno stavlja u 611. da je bio prodor Avara i Slavena (on tu stavlja i Slavene, o kojima i 626, kada još Samova država nije bila potpuno učvršćena, zauzeti »kraj Slovencev, ki
na tom mjestu ne govori Pavao Đakon) u tu zemlju, gdje su pobili furlansku vojsku i se Zilja imenuje, do Meglarij (Kanalsko dolino in dolino Žilice)«, te da je ta pokrajina
zauzeli Čedad, središte obrambene linije (Zgodovina... I, 121). oko 100 godina ostala pod njihovom vlašću (Država Karantanskih Slovencev, Koroški
126
»Pannoniae in finibus ...« (G. Vettich, o. c., 74). Dakle samo u Panoniji, a ne u zbornik 95). Zatim u svojoj knjizi »Ustoličevanje« ... stavlja to između 623. i o. 626.
Panonije ili čak i Norik! godine (o. c., 428). Nešto kasnije djelomično mijenja svoje mišljenje o dataciji i kaže
127
Začudo Schönleben taj opis o njihovu zarobljenju od Avara, kod kojih su neko da su o. 625. Langobardi napali Karantaniju i oteli joj »kraj Slavena, koji se Zilja nazi-
vrijeme i bili, stavlja čak u 614. i 615. godinu (o. c. 338). va« (Historija naroda Jugoslavije I, 137), a tako isto piše i M. Kos, napominjući, da je
128
G. Vettich, o. c., 73-76. gornja i srednja Ziljska dolina ostala u njihovoj vlasti preko 100 godina (Zgodovi-
129
» ... Cacanus uere Bavarorum rex, per Pannoniam et Illyricum in Italiam ir- na ..., Ljubljana, 1955, 77).
133
rumpens, Langobardum reges superat, ut paulum abfuerit, quin provinciam ipsam ca- Hartmann smatra da su Slaveni istočno od bavarske granice bili prisiljeni pla-
peret ita tarnen Forumiulii proditione Romildae eius amore captae diripuit, ut vix ipsi- ćati tribut Tasu i Kaku (Geschichte ... II/l, 211).
134
us provinciae cernerunt vestigia ...« (Platynae Liber de vita Christi ac omnium ponti- F. Kos piše da se u raznim rukopisima za ime tog kraja nalaze i ovi oblici: Azel-
ficum, RIS f. 129, t. III, p. l, Cittä di Castello 1914,100). » .. .Cacanus, Hunorum rexper lia, Agellia i Cagellia (o. c. I, 187—189), a u Muratorijevu izdanju Pavla Đakona ima je-
Pannoniam atque Illiricum exercitu Italiam ingreditur et praefectos quosdam Lango- dan prijepis i »Aglia« (Pauli Diaconi de Gestis Langobardorum, L. A. Muratorius, Re-
bardorum superat atque capit...« (M. Palmerii o. c., RIS f. 42, t. XXVI, p. I, 61, rum Italicarum Scriptores I, Mediolani, 1723, 467), a u novom izdanju Dandola nalazi
62 — stavljena je 610. god. tj. III. godina papinstva Bonifacija IV (608 — 615) i carevanja se čak i naziv »Delia« (o. c., RIS f. 313, 92).
bizantskog cara Foke). 135
I za to mjesto donosi F. Kos iz istih rukopisa ove nazive: Medaria, Meclaria,
130
Kandier piše da su Slaveni s Avarima 615. prodrli prema Italiji i zauzeli zemlju Mecharia, Melaria i Neclaria (o. c. I, 189), a Dandolo u navedenom novom izdanju ima
sve do Soče te Kras (Epoche per li Slavi nell'Istria, L'Istria VI, No. 6., Trieste, 1851, »Medareia« (o. c., RIS f. 313, 92)
136
28). C. Gregorutti donosi da su Avari provalili u Furlaniju onom istom cestom od Tj. nekako do četvrtog desetljeća VIII. stoljeća (F. Kos, o. c. I, 189).
»Tharsatico« (kojom su vršili upade Mađari u X. a u XV. stoljeću bosanski Turci) i 137
Benussi piše da su ga davali Langobardima do 744. godine (Nel medio evo, 20).
prošli su »s. Giovanni di Duino« (Stivan), stanicu »Fonte Timavi« (L'antico Timavo e 138
» .. . Mortuo ut diximus Gisulf duce foroiulensi, taso et cacco filii eius eundem
le vie Gemina e Postumia, AT NS XVI, Trieste 1890,385), a Grafenauer piše samo da su ducatum regendum susciperunt. Hi suo tempore sclauorum regionem quae zellia ape-
oni upali u Furlaniju i Istru o. 611 (Historija naroda Jugoslavije I, 88). llatur usquie ad locum qui metlaria dicitur possiderunt. Unde usque ad tempora rat-

54 55
7.
Ovdje neću ulaziti u to da li je taj predio Slavena, koji se zvao »Zellia« i
prostirao se do mjesta »Metlaria«, bila Ziljska dolina, a ono mjesto današnji U takvim prilikama kralj Agilulf sklapa sa bizantskim carem mir prvo
148

Windisch Matrey,139 jer to ne ulazi neposredno u samo moje pitanje doselje- na jednu, a onda proširuje i za drugu godinu. Ujedno ponovo obnavlja pri-
nja Slavena u Istru. No svakako je jedno sigurno — da su otada tamošnji mirje s Francima.149 U toj godini150 su Slaveni — piše Pavao Đakon — pošto
Slaveni plaćali danak tim furlanskim vojvodama,140 koje je Gregorije,141 bi- su pobili vojnike, tako opljačkali Istru da je bilo vrijedno žaljenja. 151
zantinski patricije, na podmukli način dao namamiti u mjesto Oderzo142 i on-
Taj treći upad Slavena u Istru opet dokazuje trulost bizantskog carstva,
dje pobiti.143 Tada je furlanskim vojvodom postao Gisulfov brat Grasulf,144 a koje nije moglo obraniti tu pokrajinu iako je s ^.angobardima sklopilo mir i
Radvald i Grimoald nato krišom odoše beneventskom vojvodi koji ih je lije- bilo na neko vrijeme sigurno od napada s njihove strane u taj dio svojih po-
po primio i držao kao svoje sinove.145 Tada je i Tasilo, bavarski vojvoda, um- sjeda. Pitanje je i opet, odakle su ti Slaveni ušli u Istru i dokle su prodrli.
ro i naslijedio ga je sin Garibald, kojega su Slaveni porazili kod Lienza146 i
opustošili njegove granice. Ali čim su Bavarci skupili ljude, oduzeli su nepri- G. F. Tommasini (1595—1654), novigradski biskup,152 u svojim »Com-
jateljima plijen i potjerali ih sa svojih meda.147 mentari storico-geografici della Provincia delPlstria«153 uz ostalo piše da su

148
Benussi, citirajući prilično samovoljno taj tekst Pavla Đakona, kaže da su se
iza 602. godine Langobardi odrekli plana da zauzmu Istru, a napose pošto su s carem
sklopili mir (kojega ne datira). Otada su odnosi između njih postali prijateljski i fur-
chis ducis idem sclaui pensionem foriulanis ducibus persoluerunt...« (G. Vettich, o. lanske vojvode i upravljači Istre živjeli su u miru u cijelom VII. stoljeću, jer se i Bizant
c., 78). U Dandola glasi taj dio ovako: » . .. Honorius, nacione campanus, sedit annis odrekao svoje agresivne politike (Nel medio evo, 17, 18, 25). No to su samo lijepe fraze
XII, mensibus XI, diebus XXVIII; cessavit episcopatus mensibus VII, diebus XIII... Benussija, koji ničim ne može na izvorima bazirati te svoje izvode! Dapače iz salerni-
Eodem tempore Tasso et Cacto foriuliani duces regionem Sclavorum, que Delia nun- tanske kronike doznaje se da su Langobardi početkom druge polovice VIII. stoljeća
cupatur, usque ad locum qui Medareia dicitur, possidebant...« (o. c., RIS f. 313, 92). oružjem osvojili Istru (F. Kos, o. c.. I, 270).
A. Bonfinius, služeći se Pavlom Đakonom, iako ga ne citira, priča kako su Taso i Kako 149
Benussi i tu na svoj način prekrojava i donosi taj citat Pavla Đakona (Nel me-
osvojili » ... Haec regio, quae hiis subdita fuerat ä Sclavorum parte que Azellia dici- dio evo, 17).
tur, ad Meclariam usque pretendebatur. Quare ad Ratchis usque tempora Sclavi, qui 150
Baronius začudo tu provalu Slavena u Istru, opisanu od Pavla Đakona, pove-
Dalmatiam et Istriam inundarunt, Foroiulianorum uectigales fuere ... Sclavi (ut in zuje s pismom pape Grgura I, upućenom solinskom biskupu Maksimu od 600. godine,
primo libro retulimus) e regionibus trans Istrianis promanarunt, atque Istriam et Dal- (o. c. VIII. Venetiis 1710, 117), a Valvasor stavlja to u oko 612 (o. c. IV, 243). I della Cro-
matiam occuparunt, eamque ä se Sclavoniam dixere ...« (Rerum Ungaricarum deca- ce u 612. (o. c., 563), a Rubeis u 616 (o. c., 224). Schönleben kaže da je to bilo 604 (o. c.,
des, Basileae 1543, 120). 335), a tako isto donosi, citirajući Luciusa, i Francol (o. c., 197). Kandier također piše
139
O tom pitanju postoji prilično velika literatura, koju donosi i uz svoje obrazlo- da su Slaveni 604. prodrli u Istru jednako kao neprijatelji Langobarda i Grka (KCDI I
ženje F. Kos (o. c. I, 188, 189), i onda Benussi (Nel medio evo, 20). Zatim se posebno — 778.), Dümmler, citirajući Pavla Đakona, stavlja taj upad u 611 (o. c., Sitzungsberic-
tim bavi opširno Rutar (o. c., Letopis .. ., 311—316) i M. Kos (K Žgodovini kralja Sa- hte ... 19, 364), Manzano u 611 (o. c. I, 132), De Franceschi u 610. ili 613 (o. c., 76). Rać-
ma ..., Časopis . .. VII, 196, 197) koji se djelomično opredjeljuje za položaj toga pred- ki (o. c., 264) i Diehl u 612 (o. c., 47). S. Dellagiacoma u 616 (Fortunato di Trieste, Patri-
jela, te konačno Grafenauer (Ustoličevanje .. .,44 — 47, 428, 473) koji stavlja taj predjel arca di Građo (803-825); AT NS III, Trieste, 1872-1875, 359), Rutar (o. c., Letopis . ..,
u Kanalsku dolinu i dolinu Ziljice (Historija ... I, 137). 316) i Benussi u 611 (Nel medio, evo, 18); Manuale ... Parenzo2 1903, 81; L'Istria nei
140
Schönleben, donoseći po Pavlu Đakonu taj pasus o osvojenju Gisulfovih sino- suoi..., 88), Schiavuzzi naprosto stavlja upad Slavena u 611, a onda malo zatim kaže
va » . . . Slavorum regionem, quae Azellia appellatur ...«, nadodaje i ovo: » ... Haec igi- da su Slaveni Vendi 700. godine upali u Istru i posvuda, gdje su prolazili, rušili i ubija-
tur de causa deinceps Foroiulianos Duces etiam Carnioliae duces appellabimus, et eo- li, te držeći se obale dospjeli sve do Milja (o. c., A t t i . . . XVII, 305). F. Kos piše da je to
rum serie per annos digeremus . ..« (o. c., 314, 315). bilo isto 611, jer da Pavao Đakon malo nakon toga iznosi da je u ožujku umro triden-
141
Palladio za njega kaže da je uime cara upravljao gradom Oderzom u trevisan- tinski biskup Sekund, a to se dogodilo 612. godine (o. c. I, 189). Gruber donosi da su
skoj marki (o. c., 49). Rubels donosi da jedni tvrde da je on bio ravenski egzarh i da se napokon i 611. provalili ponovo sami Slovenci u Istru (o. c., 13), a Tamaro (La Vene-
zato zove patricij, a po drugima se vidi (Milanski anonim u disertaciji »Chorographica tie ... 1,40, 131) i M. Kos stavljaju to u istu godinu, kada i navalu Avara u Furlaniju (K
Italiae«) da je on kao patricij, ali ne i egzarh, bio prafectus praesidio i da mu je bio poročilom ...; O starejši slovenski kolonizaciji. .., Razprave I, 59; Zgodovina .. ., 31).
podvrgnut i dio Venecije (o. c., 295, 296). U tu godinu stavljaju to i Paschini (o. c. I, 121) i Rojnić (Istrie ..., 6), Barada u 612
142
R. Cessi piše da je Oderzo ostao u vlasti Bizanta sve do kraja Rotarija, a onda (Hrvatska dijaspora ..., Starohrvatska Prosvjeta 11/2, 12), a Grafenauer isprva piše,
se raspao bizantski centar toga mjesta (Venezia ducale I, Venezia, 1940, 46). upirući se na Pavla Đakona, da su oko 611. Slaveni napali Istru, a malo zatim kaže da
143
Bauzer stavlja to umorstvo u 616. godinu (o. c., 74 a). su »najbrž« navalili u Furlaniju i »izropali« Istru (Ustoličevanje ..., 431, 435). U svojoj
144
Ovoga Rubeis drži ocem onoga drugoga Gisulfa i da je to onaj Grasulf koji je pak »Žgodovini .. .« samo datira taj upad s tom istom godinom (o. c. I, 121). Tako isto
uzalud pokušavao Bizantu oteti Istru (o. c., 295). Ne razumijem zašto je taj podatak o datira i Beuc (o. c., 40), a M. Kos i 1955. ostaje na svojoj staroj dataciji i zaključuje da
je nove slavenske navale u Istru omogućila avarska vojska u Furlaniji i da oba ta upa-
dolasku Grasulfa na vojvodsku stolicu bez ikakva obrazloženja F. Kos stavio u o. 626.
godinu (o. c. I, 197) jer je on u Pavla Đakona naveden prije nove provale Slavena u Is- da stoje u vezi (Zgodovina . .., 48).
151
tru o. 611. godine! G. Vettich, o. c., 79. » ... et eodem anno Sclavi, multis interfectis militibus, to-
145 tam Ystriam depredati sunt. . .« (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 92).
G. Vettich, o. c., 78, 79. 152
146 G. Vassilich, Sui Rumeni dell'Istria, AT NS XXIII, Trieste, 1899-1900, 179.
M. Kos stavlja to u o. 626.-629. godinu (Zgodovina..., Ljubljana, 1955, 78). 153
147 Archeografo Triestino IV, Trieste, 1837.
G. Vettich, o. c., 79.

57
56
u Istri prvi i najbrojniji od ostalih »Schiavoni«,154 koje drugi nazivaju Slave- tom. 8, ann. 600) i Ivana Luciusa (De Regn. Dalm. lib. I, cap. 8) o doseljenju
nima (Slavi), a koji potječu iz Dalmacije ili Slavonije (Schiavonia), starog Ili- Slavena i Istri da je oko 600. god. jedan dio njih napustio Dalmaciju i došao
rika (antico Ilirico). Oni su snažni i sposobni za napore, raštrkani po svim stanovati zajedno s domaćim elementom u Kranjskoj, Koruškoj i Istri.
170

mjestima i dapače je sada slavenski jezik postao zajednički gotovo za svako- Dakle, Croce zna samo za Slavene u Istri i ne razlikuje ih kao Tommasini.
ga, te stanovnici mnogih sela (villa)155 ne znaju ni govoriti talijanski. Oni su I Schönleben pod 612. godinom donosi da su Slaveni došli iz Bavarske u
966. godine silom ušli156 u tu pokrajinu i osobito uništili porečko područje, Istru,171 a Francol, citirajući navedenoga pisca, kaže pogrešno da je on naveo
zbog čega se u ispravi Rodoalda,157 akvilejskog patrijarhe, izdanoj porečkom da su tu došli iz Češke (Bohemia).172 Kandier piše 1850. da je provala Slave-
biskupu, zovu opakim158 Slavenima i okrutnim159 barbarima. Oni su, piše da- na u nutarnju Istru bila 604. godine, da su je opljačkali i vojne posade pobi-
lje Tomasini, možemo reći, većinom zemljoradnici i poljodjelci i zbog toga li,173 a 1851. donosi da su te iste god. 604. oni ušli u tu zemlju sa strane Učke
nastavaju u selima160 i na poljima.161 Drugi, koji su nastavali u toj zemlji, na- (Monte Maggiore), pobili posadu, opustošili nutrašnjost Istre, a Boljun i Pi-
stavlja navedeni biskup, su oni iz Karnije .. .162 Oni žive u većim selima163 (vi- ćan su porušeni.174 Iste 1851. godine kaže da su Slaveni prešli Učku, pobili
llaggi) i kaštelima i poljskim imanjima, opasanim zidom,164 i oni nisu tako posade i toliko pobili naroda u dolini Raše da se pričalo kako je ta dolina bi-
stari stanovnici kao »Schiavoni«.1651 Karnijcima, zvanim općenito i Karnijo- la pokrita leševima i zauzeta od navedenog naroda. Malo zatim u t o j radnji
lima,166 pridružuju se mnogi Furlanci167 koji nisu daleko od njih.168 I. della ponavlja da su god. 604. Slaveni ušli preko Učke u Istru, pobili posade i zau-
Croce smatra da treba istražiti kako su Slaveni ušli u Dalmaciju i iz te pokra- zeli gospoštiju Lupoglav (Maronfels), a i Boljun ili Finale je pao u njihove ru-
jine se proširili po Istri, Krasu, Koruškoj i Kranjskoj,169 te zaključuje, citira- ke.175
jući Bionda (Hist. lib. 8), Pavla Đakona (De, gest. Langob. lib. 4, cap. 25), Interesantno je, što kaže uz ostalo za doseljenje Slavena u Istru inače
Dandola (Chron. Venet. n 5 lib. 6, cap. l, num. 1), Baroniusa (Annal. eccl. prilično oprezni De Franceschi, koji im priznaje postojanost u toj zemlji tek
154
804. godine. Malo zatim izjavljuje, doduše, da oni idu medu njene najstarije
Benussi piše da je to u XV. glavi (Nel medio evo, 196), a Beuc prvo kaže da je u stanovnike, ali nadodaje da koliko je njemu poznato, nedostaju dotada his-
XI. a onda u XV. glavi (o. c.. Arhivist, I, 49, 50), što je točno.
155
Beuc to prevodi »naseobina« (o. c., 49).
torijski podaci da se utvrdi doba njihova dolaska.176 God. 1855. Kandier sa-
156
Beuc piše »zauzeli« (o. c., 49). mo kaže da su Slaveni 604. upali u unutrašnjost Istre, koja je opljačkana, a
157
Beuc ispravno napominje da tu treba istaći da je zaista akvilejski patrijarh Ro- posade vojnika pobijene. Ujedno ističe da je to prva navala Slavena, te ima
doald u svojoj ispravi porečkom biskupu, izdanoj 966. godine, citirao Hrvate kao zle
Slavene, i to zbog toga što su oni opustošili njegov rovinjski posjed. No patrijarh ne 170
kaže da su to Hrvati učinili 966, nego nekoć (o. c., 49), tj. » ... nuper a nefandis Sclavis o. c., 552, 553, 555. Beuc piše da se sve to nalazi na 552. strani (o. c., 50), što nije
ac duriš Barbaris destructu....« (KCDI 1-20. I. 966.). točno.
171
158
Beuc ima »zli« (o. c., 49). Zapravo taj pasus glasi: » ... Slavos Baioartä digressos in Istriam iterum pro-
159
Beuc piše »opori« (o. c., 49). curisse, ubi caesis romanis praesidiis, omnia rapinis, caedibus et incendiis impleve-
160
Beuc sada »villa« prevodi čak »gradić« (o. c., 49). runt...« (o. c., 336).
172
161
G. F. Tommasini, o. c., AT IV, 52. Ne baš potpuno od riječi do riječi po starom o. c., 197.
173
običaju donosi taj pasus i Benussi, koji piše iza toga da nije moguće kako tvrdi Tom- Fasti istriani, L'Istria V, o. l, str. 8.
174
masini da je slavenski narod u unutrašnjosti Istre vukao podrijetlo od gusarstva Epoche per li Slavi nell'Istria, L'Istria VI, No. 6, str. 28.
175
Hrvata i Neretljana X. stoljeća, dodajući da je poznata činjenica da ni taj biskup ne Dei popoli ehe abitarono l'Istria, L'Istria VI, No. 18, str. 77, No. 19, str. 83
pripisuje nezavisnost Slavena u Istri u vremensko razdoblje ranije od 966. godine (La 176
Radi interesantnosti donosim u izvacima ovo njegovo mišljenje: » .. .Che gli
liturgia slava nell'Istria, A t t i . . . IX, Parenzo, 1894, 196). Slavi non sono, come vorrebbesi da alcuni i quali piü ehe consultare la storia e le con-
162
Beuc stavlja: (Slovenci) (o. c., 49), što Tommasini ne kaže, već samo: » .. . po- dizioni nostre si lasciano sopraffare dalle allucionazioni d'uno spirito zelo di naziona-
poli . . . sono quelli della Carnia ...« (o. c., AT IV, 52). litä, ehe non sono, diče, gl'originarii o almeno i piu antichi abitatori di questa provin-
163
Beuc piše: mjestima (o. c., 49). cia, e ormai posto fuor di dubbio da quanto Ella espose in questo giornale. Difatti non
164
Beuc prevodi »terre murate« sa »obzidanim naseobinama« (o. c., 49). una iscrizione lapidaria ricorda nomi slavi durante la dominazione romana e bizanti-
165
Beuc prevodi: Hrvati (o. c., 49). na e successivamente per parecchi secoli, non uno dei luoghi di quest'epoca ha slava
166 l'etimologia — quando all'opposto l'elemento romano, grece e celtico risaltano ovun-
Valvasoru se čini da su ljudi u staroj Karniji (Alt-Carnia), tj. »Carnieli«, ili po- que a tutta evidenza. Mentre nella Carniola e nella Dalmazia giä nel VII secolo si sta-
tomci starih Mlečana ili još sigurnije Galaćana (Galatarum), koji su zaboravili svoj bilirono Slavi, sloveni nella prima, croati nella seconda, in Istria appariscono appena
materinji jezik i navikli se na talijanski. No taj se iskvareni jezik, dodaje dalje, uvelike nell' 804 e sono quelli ehe si menzionno nel placito di Carlomagno tenutosi nell'804.
razlikuje i od tadašnjeg talijanskog i njemačkog (o. c. I, 38).
167 nella Valle di Risano presso Capodistria ... Appena nell' 820 altri Croati avrebbero
Beuc to prevodi ovako: S ovim Karnijelima druže se mnogi Furlani, koji u svo- preso stanza fra la Cetina in Dalmazia e l'Arsa... Eppure e certo ehe šino alla meta
joj domovini nisu daleko od Karnijela (o. c., 49). dei 15. secolo nell'Istria bassa non v'erano Slavi... Gli Slavi — Croati, di cui ho parla-
168
G. F. Tommasini, o. c., AT IV, 53. Izvadak iz toga, ne baš potpuno točan, donosi to sinora, sono senza dubbio di annoverarsi tra i piu antichi della provincia; pero
i Benussi (La liturgia ..., Atti... IX, 206). mancano sinora, a quanto io so, dati storici per fissare l'epoca della loro venuta . . .«
169
Valvasor piše da su Slaveni iz Dalmacije za vladavine cara Mauricija o. 590. go- (C. de Franceschi, Sülle varie popolazioni dell'Istria VII, No. 50, Trieste, 1852, 226,
dine zauzeli Korušku i Kranjsku (o. c. IV, 242). 227).

58 59
predaja da je pao Boljun i da je dolina Raše bila posuta leševima.177 No zato rija (Annali d'Italia), Liruttija (Notizie storiche del Friuli II, 324) i Manzana
je 1875. isti pisac stvarno priznao da se o istarskim Slavenima u posljednje (o. c. I, 115), iznosi da su god. 602. Slaveni, spustivši se iz Ilirika, napali Istru,
doba mnogo piše ali da su istraživanja o njima, umjesto da dovedu do svjet- koju su opljačkali i popalili. Zatim opisuje po Kandlerovim radovima (CDI,
la istine, još više zamaglila i prouzrokovala uzbuđenje. Stoga preporučuje da L'Istria VI, 83, Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale, 12,
onaj tko se bavi poviješću sačeka dok se stišaju strasti i prevlada razum. No Notizie storiche di Pola, 140) da su 604. provalili u unutrašnjost te zemlje,
kako život nije dovoljno dug, ipak je potrebno da se raspravlja o tome. Ali koju su opljačkali i pobili posade, nadodajući kako postoji tradicija da je
uza sve to kao da je zaboravio što je već rekao, malo dalje piše u toj svojoj pao Boljun i da je dolina Raše ostala pokrita leševima, a u god. 615. stavlja
knjizi da Slavena nije bilo od Raše do Timava ni u rimsko ni u bizantsko do- po Kandleru (L'Istria VI, 28) da su Slaveni i Avari napredovali prema Italiji i
ba, da su oni tek od 1400. počeli u Istri postojati, a iza 800. su se već pojavlji- zauzeli Kras.181 M. Tamaro priznaje provale Slavena u Istru, ali im odriče da
vali, vjerojatno iz Karnije, te da se ne zna da li su tu došli nasilnom prova- su ondje išta zauzeli,182 a Schiavuzzi govori o bici stanovnika Istre sa Slave-
lom ili postepenim useljavanjem. Unatoč i takvu zaključivanju, ponavlja ma- nima na Učki, o čemu zna i tradicija.183
lo dalje, potrebno je prošlost istarskih Slavena osvijetliti historijskim izvori- U svojoj posmrtno izišloj povijesti Trsta Kandier piše da su 604. Slaveni
ma, što se dotada nije činilo, a za sadašnjost provesti prava istraživanja.178 došli od Učke i uputili se prema Puli, ali nisu prodrli preko doline gornje Ra-
Gdje su se smjestili, piše Kandier u jednoj drugoj knjizi, izišloj 1876. go- še, u kojoj su pobili posade koje su stražile u onim tvrđavama, i toliko su
dine, prvobitni Slaveni s ovu stranu Raše, teško je razvidjeti, jer su u XV. i prolili krvi da je ta dolina bila posuta leševima. Sigurno su, kaže dalje, došli
XVI. stoljeću i čak kasnije medu te Slavene bili ubačeni drugi, tako da se sta- od Alpa iz kraja koji se poslije zvao »Schiavonia«, dodajući da Slaveni više
rima zameo svaki trag.179 C. De Franceschi 1885. godine toliko se zaboravlja nisu davali mira.184
kada piše da povijest pokazuje da Istra nije bila nikada zauzeta od nekog sla- Gruber kaže da su provale Slovenaca u Istru bile više prolazne, pa zato
venskog naroda ili da je takav njom vladao. Ujedno, iako se služi Konstanti- nisu dovele do trajnog zaposjednuća napadnutih zemalja; no s vremenom su
nom Porfirogenetom, tumačeći taj izvor na svoj način, čak ustvrduje da ti Slovenci stali opet pomalo prodirati u Istru i stalno se nastanjivati kao
Hrvati nisu prešli granice Istre i da su se raširili samo do rijeke »Tarsia« pastiri na prigorju Julskih Alpa, koje je bilo u vlasti Langobarda, plaćajući
(Rječina), koju je taj pisac u zabuni zamijenio s »Arsia«, te nadodaje da su se im danak, odakle su se onda raširili u furlansku ravnicu i do meda bizantin-
istarski Slaveni naselili ne silovitom provalom i osvojenjem, nego malo-po- ske Istre.185
malo u različitim vremenskim razdobljima.180 A. Marsich, na osnovi Murato- Benussi kaže u jednoj svojoj radnji, navodeći za to u dokaz Pavla Đako-
177
A n n a l i . . . , 12-604. g. na (c. IV, 42), da su se Slaveni 611, pošto su opustošili tu pokrajinu, povukli
178
» .. . Grandi questioni, o piu veramente con grande schiamazzo, si agitarono natrag.186 Nekoliko godina zatim taj pisac donosi da se upad Slavena u Istru
in questi ultimi anni sulli Slavi dell'Istria; e le indagini ben altro ehe avanzare a luče vršio najviše na konzularnoj cesti koja ide od Rijeke preko Kastva, visova
187
di veritä, si annebbiarono sempre piu, e si alzarono šino a causa di agitazione. Per cui kod Lovrana preko »i Caldiera« i duž uskog klanca između brda Letaja i
assai meglio sarebbe a chi tratta storia, di attendere ehe calmate le effervescenze, la
ragione riprenda impero, ma la vita non ci basta a tanto, ed e per necessitä ehe se ne
discorra . . . Delli Slavi diremo brevemente ehe e nell'Istria propria tra l'Arsia ed il Ti-
mavo non ve furono al tempo romano, ne al tempo dei Bizantini... Ma e certo ehe li fiume Tarsia. Gli Slavi dell'Istria vi si stabilirono non giä per violenta invasione ed oc-
Slavi in Istria non cominciano a figurare ehe appena col 1400. Fra questo e l'SOO, nel cupazione, bensi gradatamente in varie epoche .. .« (Studio critico sull'instrumento
quäle appariscono recati da Carlo Magno, per un periodo quindi di seicento anni, si ha della pretesa preambulazione di confini del 5. Maggio 1325 . .., AT NS XI, Trieste, 1885
certezza di Slavi, venuti, come tutto persuade a icredere, dal Carnio, perche Sloveni, (separat), str. 35.).
181
collocati nelle parti montane nel Triestino . .. Non sappiamo se per invasione violen- Quando e come vennero gli Slavi in Istria, AT NS XIII, Trieste, 1887, 412.
182
ta, o se per successivo lento venire di singole persone ... Ma ripetiamo, le condizioni » ... L'Istria fu dei langobardi soltanto dal 751 al 788, e gli sloveni vi fecero
delli Slavi d'Istria hanno bisogno di venire chiarite, il ehe finora non fu fatto, ne poträ bensi delle incursioni, portandovi desolazione e morto nei territori da loro opercorsi,
farsi ehe colPappoggio di documenti storici per lo passato, di sincere ricognizioni per ma non la occuparono neppure parzialmente, ne mai si stabilirono in alcuna della cit-
lo presente ...« (Notizie storiche di Montona, 66, 67, 70, 72). tä e borgate ...« (Le origini e le prime vicende dei Comuni istriani, AT NS XXIII, Tri-
179
» . . . ma il riconoscere ove fossero collocati li slavi primitivi di qua dell'Arsa, e este, 1889-1900, 107).
83
difficile opera, perche a quelli slavi altri furono sovvrapposti nei secoli XV e XVI e o. c., A t t i . . . XVII, 305.
84
perfino piu tardi, ehe degli antichi tolsero ogni traccia ...« (Notizie storiche di Pola, Le istorie di Trieste I, AT NS (III) VIII, 90.
Parenzo, 1876, 101). 85
o. c., 13.
86
180
» .. . La storia ci dimostra ad evidenza ehe l'Istria mai venne occupata o domi- L'Istria nell'epoca bizantina, A t t i . . . VII, 420.
nata da qualche nazione slava. I Croati stabilitisi intorno al 620 nella Dalmazia, nello 87
N. Manzuoli u svome djelu »Descrizione della Provincia dell'Istria« (Venezia,
estendersi successivamente verso settentrionale non oltreppassarono i confini dell' Is- 1611) piše da »Caldera« zovu Hrvati »Vercha«, a »Paesani« »Mone Maggiore« (Nuova
tria; il loro regno, giusta il Porfiregenito, arrivava šino alle catene del Montemaggiore; descrizione dell'Istria di Nicolo Manzuoli. AT III, Trieste, 1831, 169). Valvasor kaže da
anzi sembrerebbe ehe giungesse soltanto šino al fiume Tarsia (l'odierna Fiumara) e se Učka (Utschkaberg) talijanski zove Monte Maggiore, a »bey den Histricis Mons Cal-
ehe quindi la cittä di S. Vito, oggidi Fiume, non v'avesse mai appartenuto. Qualche au- diera« (o. c., I, 292). Linhart piše da je M. Caldiera iznad Rijeke (o. c., I —geografska
tore scrisse ehe i Croati s'estesero šino all'Arsia, ma fu errore di scambio col suddetto karta na kraju knjige), a Benussi zove to »Caldera o Caldaro o catena del Monte Mag-

60 61
Učke (Monte Maggiore). Citirajući De Franceschija (L'Istria. Note storiche,
Parenzo 1879,76), piše dalje da je kod Romana u Istri vladala tradicija o veli- Ako sada usporedimo najstariji izvor, tj. izvor Pavla Đakona, koji govori
koj bici sa Slavenima između Letaja i Učke, čiji su klanci bili pokriti leševi- 0 tom upadu Slavena u Istru s onim o čemu su pisali strani i naši historičari
ma, te dodaje da i u drugim istarskim mjestima postoji spomen o tim nepri- 1 njima slični pisci, uoćit ćemo odmah koliko je u tome točnosti i istine.
jateljskim navalama i razrušenim gradovima. Ujedno kaže da poslije god. Nadalje je jasno baš iz onog izvora da su se Slaveni raspršili posvuda i neza-
611. nema ni spomena o upadima Slavena i Avara u Istru zahvaljujući bizan- ustavljivo po Istri, gdje su naravno i nemilice pljačkali. Oni su ušli u tu zem-
tinskoj vojnoj organizaciji te pokrajine, te da su Istrani sami utvrdili prolaze lju valjda iznad Rijeke, a zatim su išli preko »via sclavonica« do nekih istar-
preko kojih je neprijatelj provaljivao učinivši od »dei Caldiera« snažnu ob- skih primorskih gradova, napose Poreča, kojemu su okolicu svu oplijenili
rambenu liniju, i da je to izazvalo opadanje slavenske sile.189 A Tamaro, slu- kao što su to radili i u Dalmaciji. Da li su se u toj trećoj navali vratili kući, iz-
žeći se Benussijevom knjigom Nel medio evo (19) i stavljajući upad Slavena vor nam ništa ne kaže. Valjda su i oni poput Langobarda, koji su u silovitom
u god. 611, nadodaje da se Slaveni više otada u Istri nisu vidjeli i da je to bila i pljačkaškom naletu ušli u Italiju, ostajali u gorovitom i nizinskom predjelu
zadnja njihova provala; to štoise oni dugo vremena nisu bacili na nju, ima se Istre, šireći se sve do ispred zidina utvrđenih primorskih gradova, koji su im
zahvaliti vojnoj reorganizaciji bizantskog carstva.190 Rojnić stavlja tu navalu se uspješno oduprli upravo onako kao i isto tako utvrđena pojedina mjesta
u istu godinu, napominjući da su u VII. stoljeću Slaveni i dalje upadali u Is- uz samu morsku obalu po Dalmaciji. Da li su s njima tada bili i Avari i da li
tru i sukcesivno se naseljavali. Ulazili su s dvije strane: sa sjevera Slovenci, su ti Slaveni priznavali i dalje njihovo vrhovništvo? Više je vjerojatno da su
koji su zauzeli sjeverni dio poluotoka, i s istoka preko Kvarnera Hrvati, koji bili njihovi podanici i da su s njima masovno i zajednički ne samo u Istru,
su opet zauzeli zemlju između Raše i mora u istom stoljeću.191 Kirac iznosi već i u Dalmaciju snažno i nezaustavljivo provaljivali.
što Kandier u svoje dvije knjige o Motovunu i Puli kaže o istarskim Slaveni-
ma,192 odajući mu priznanje što je »naveo nekoliko istina« o njima »uz neke 8.
povijesne pogreške i predrasude«. Ujedno iznosi kako nije teško danas pre-
poznati »istarske Slavene prvoga naseljenja od onih drugoga«, niti je »onih Uto oko 612. godine Agilulf ponovo sklapa mir s bizantinskim carem,196
prvih nestalo«, te da će on »jezikoslovnim uspoređivanjem i drugim plemen- koji je valjda time htio dobiti na vremenu da može što uspješnije provesti
skim osebujnostima ... prepoznati stare Slavene prvog naseljenja, nekadaš- obranu svojih zemalja u neposrednoj blizini Langobarda, čiji nam stav pre-
nju i sadašnju njihovu proširenost u Istri, te ih tako znati razlikovati od onih ma Slavenima u Istri u to doba ostaje potpuno nepoznat. Ali je zato držanje
drugih naseljenja«. Pobijajući Kandlera i njegove nasljednike istarske po- Langobarda prema crkvenom raskolu bilo očito. Oni su ga naime u punoj
vjesničare, koji za svoju »krivu tezu o istarskim Slavenima« nisu mogli da iz- mjeri podupirali, jer je o njima ovisan patrijarha živio i dalje u Staroj Akvile-
nesu bilo kakav povijesni dokumenat«, Kirac razlikuje »po vremenu dva ji, a drugi, štićenik Bizanta, u Gradežu. Čak je, čini se, njihovom podrškom
glavna naseljenja Istre Slavenima«, i to »prvo koncem šestog i početkom novi gradeški patrijarh »heretik« Fortunat197 odnio sobom sve crkveno bla-
sedmog stoljeća, a drugo tokom šesnaestog i sedamnaestog stoljeća«, što op- go u zlatu, odjeći i nakitu iz stolne crkve u Gradežu, kao i ono iz glavnih
širno i razlaže, iznoseći čak što o borbama Slavena i Bizantinaca kaže narod- crkava u pokrajini Istri, pa i iz samostana koji su pripadali gradeškoj crkvi.
na predaja.193 Barada navodi da Avari sa slavensko-antskim plemenima pre- Sa svim time pobjegao je u Lombardiju u grad Cormons, koji je od Akvileje
laze Savu i zauzimaju Dalmaciju i Istru o. 614,194 a Grafenauer samo kaže da udaljen 15 milja. Zbog tog njegova nevaljalstva i raskolništva mletački i is-
su god. 611. Slaveni upali u Istru i svu je opljačkali.
195
tarski biskupi i duhovnici gradeške crkve pisali su papi Honoriju I. Na to je
pismo odgovorio papa svima biskupima u Veneciji i Istri preko svoga đako-
giore« (Manuale di geografia dell'Istria, Trieste, 1887, 34) s vrhom Monte Maggiore od
1396 m (Manuale ..., Parenzo2 1903, 20). na Primogenija, koji je Fortunata naslijedio na gradeškoj stolici, o mjerama
iss Naime De Franceschi na str. 76. i 77. te svoje knjige piše što se priča o upadi- koje je poduzeo protiv bivšeg patrijarha.198 Ujedno je pisao i langobardskom
ma Slavena u Istru, a što je i on sam čuo, te obišao neka mjesta gdje su se tobožnje kralju o Fortunatovim nedjelima zahtijevajući da on od njega zatraži da vra-
bitke vodile. Ujedno dodaje da su se napori strašnih Avara-Slavena da prodru u srce ti crkveno blago natrag.199 Te iste godine200 uspio je ipak Honorije da crkve-
Italije razbili, kako se vidjelo iz navedenog (tj. pričanja o tim bojevima), na podnožju nim oružjem svlada šizmu u Istri i privuče tu zemlju u krilo rimske crkve.201
istočne granice Julijskih Alpa, gdje su stajali na obrani grčko-romanskih posada. Nji-
hovi česti upadi, koji su težili za pljačkanjem, završava De Franceschi, nisu postigli
trajno zauzimanje »naših zemalja«. 196
89
Nel medio evo, 18, 19 i slično: L'Istria nei suoi due milenni, 89. G. Vettich, o. c., 79.
90
o. c. I, 131. 197
Rubeis ga stavlja u 628. (o. c., 62-Appendix), F. Kos pred 18. II. 628. (o. c., I,
1
Istrie ..., 7. 197), 198
a Benussi u 625. godinu (Nel medio evo, 92).
2
Kirac krivo citira, da se pasusi o Slavenima nalaze u »Notizie storiche di Pola« F. Kos, o. c. I, 198-201.
(L. Kirac, o. c., 26. bilj. 3., 28, bilj. 6.). Međutim oni su u »Notizie storiche di Montona«. 199
A. Danduli, o. c., RIS f. 313, 93; KCDI I. 18. II. 628.
200
O.e., 26-34, 44-46. Tamaro to stavlja čak u prvu polovicu VII. stoljeća (La Venetie... I, 145).
201
4
o. c., Starohrvatska Prosvjeta IH/2, 11. Rubeis, o. c. 299, 300, F. Kos, o. c. I, 202.
5
Zgodovina.. . I, 121.
62
63
212
Hrvatske i smjestili se u toj zemlji Avara u kojoj i za carevanja toga pisca
Malo zatim je u blizini Istre buknuo rat između Franaka i Slavena pod 213
nastavaju. Kako se ta Hrvatska prostirala od rijeke Cetine pa sve uz pri-
vodstvom kralja Sama (631), koji je Slavene još 623. godine oslobodio Ava- 214
morje do granica Istre, tj. do grada Labina, a također je i u gorskim kraje-
ra.202 U toj borbi, na poziv franačkog kralja Dagoberta, sudjelovali su i Lan- vima donekle ulazila u temat Istre,215 onda je razumljivo da su Hrvati zauzeli
gobardi.203 Oni su čak pobijedili Slavene i veliki broj kao zarobljenike odveli veći dio Istre, izuzevši primorske gradove i okolicu, koji su zapravo sačinja-
sa sobom.204 Svakako su Langobardi porazili one Slavene koji su živjeli u nji- vali bizantinsku pokrajinu Istru.216
hovoj neposrednoj blizini, a od kojih im je jedan dio čak plaćao i danak.
Što kažu o tom osvojenju kasniji pisci? Bonfinius piše samo da su Slave-
Dolaskom na prijestolje Rotarija,205 za čije su vladavine gotovo u svim ni osvojili Istru i Dalmaciju,217 a Megiser iznosi da su se za Samove vladavi-
gradovima njegova kraljevstva bila dva biskupa (jedan katolički, a drugi ari- ne u Karantaniji 630. godine Avari i Slaveni iselili sami od sebe u Dalmaciju,
janski),206 Langobardi su u to vrijeme vladali, kako to piše Dandolo, kome Liburniju i Istru.218
ipak ne moramo mnogo vjerovati, cijelom kopnenom Venecijom207 izuzev Is-
trom, i tu zemlju su stali nazivati Langobardijom.208 Primorski pak dio Vene- I. della Croce drži da se oko 600. god. jedan dio Slavena iz Dalmacije, ko-
ju je napustio, naselio u Korušku, Kranjsku i Istru. Malo zatim dodaje da su
cije, koji nije bio pod njima, zadržao je staro ime.209
nemirni Slaveni isto kao i Langobardi (o. 633.) našli gradove bez straža i pri-
mamljeni zgodnom prilikom zavladali čitavom Dalmacijom i Istrom, a može
9. se reći da je plijenom njihove okrutnosti i bijesa postao i Trst, izvan kojega
Ako se možemo pouzdati barem djelomično u navode Konstantina Por- grada okolni seljaci do njegova (tj. della Croceova) doba ne govore drugi je-
firogeneta, onda možemo i ustvrditi da su za vladavine cara Heraklija Hrva-
ti210 došavši iz svoje pradomovine pobijedili Avare,211 koje su istjerali iz (F. Rački, o. c. 15). I pisci VII —IX. stoljeća uopće ih nikada ne zovu tim imenom, već
se oni uvijek kriju pod imenom »Sclavi«. Tek ih prvi Georgije Hamartol, Ijetopisac iz I.
polovice X. stoljeća, naziva »Hrobatoi« (F. Rački, o. c., 392, 394), tj. Hrvati, a Konstan-
202 tin Porfirogenet ih prvi oštro luči od općeg naziva »Slaveni« (gl. F. Rački, o. c. 270
F. Kos, o. c. I, 205-207, 196, 197. 291, 328, 338, 348, 360, 369-372, 387, 392, 398,412,413, 417). Usporedo s time i sinodski
203
Lucius stavlja taj poraz u 640. (o. c., 46), F. Kos u 631. (o. c. I, 204), a tako i Gra- spisi splitskog sabora iz X. stoljeća i jedno papinsko pismo iz 928. godine, kao i neki
fenauer (Zgodovina . . . I, 134) i M. Kos (Zgodovina ..., Ljubljana, 1955, 78). arapski pisci iz toga stoljeća također ih zovu Hrvatima (F. Rački, o. c., 187, 189 190
204
F. Kos, o. c. I, 206, 207. 195, 196, 423).
205
On je vladao 16 godina i četiri mjeseca (G. Vettich, o. c., 82). Lucius stavlja nje- 211
Benussi stavlja to u o. 630. godinu (Manuale ..., Parenzo, 1903, 81).
gov izbor u 638 (o. c., 41), Rubeis kaže da je kraljevao od 636. do 652 (o. c., 62 —Appen- 212
U doba cara Konstantina Porfirogeneta tako nazivane.
dix), Bethmann u 636 — 652 (L. Bethmann u O. Helder — Egger, o. c., Neues Archiv III, 213
Kako Porfirogenet prikazuje granice hrvatske države u svoje doba, to ne mora
236), Hartmann na temelju nekih podataka i kombinacija datira od 636. do između 29. značiti da one u VII. i VIII. stoljeću nisu bile veće. Dolazak Franaka i polagano jačanje
X. 652. i 22. III. 653 (Geschichte .. . H/1, 275), Paschini od 636. do 653 (o. c. I, 114), a L. Venecije svakako su učinili da su se te mede umanjile, i prema stanju u kome su tada
Salvatorelli od 636. do 652 (L'Italia medioevale, Storia d'Italia III, Milano, 604). bile, onda ih je taj car i opisao.
206
G. Vettich, o. c., 80; Romualdi Salernitani Chronicon, RIS f. 166, t. VII, p. I, Bo- 214
Ginzel piše, da je Istra bila podvrgnuta slavenskom knezu Porgi i priča da su
logna, 1919, 125; A. Danduli o. c., RIS f. 313, 95; Platynae o. c., RIS f. 129, 107. Istrani primili kršćanstvo za njegove vladavine (Ginzel, Geschichte der Slawenpostel
207
1. della Croce stavlja da je Rotari kada je vidio da je vojna snaga Romana u Cirill und Method, Wien 1861, 113, § 29), ne prije VII. stoljeća (B. Benussi La liturgia
Italiji uništena i propala, združivši se sa Slavenima, Avarima i Gepidima, oteo o. 633. slava . .., A t t i . . . IX, 178).
pokrajinu Veneciju s Julijskim Alpama, koje su pripadale ravenskom egzarhatu (o. c. 215
F. Rački, o. c., 272, 406. N. Tomašić prevodi taj pasus ovako: »Od Cetine pako
504). rijeke započinje zemlja Hrvatska i proteže se primorjem do meda istarskih, to jest do
208
De Franceschi piše da Pavao Đakon u svome djelu (lib. II, cap. VII) govoreći o grada Labina. U gorama ponešto i preseže temat istarski. . .« (Život i djela cara Kon-
Rotariju o. 636. kaže: Totam terrestrem Venetiam possidentem, excepta Histria, illam stantina VII Porfirogenita, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog
coeperunt voćare Langobardiam (o. c., 74). Međutim, to taj pisac u navedenoj knjizi, a arhiva XX/1. i 2, Zagreb, 1918, 79), začudo to ne komentirajući kako je to prije stalno
pogotovo ne i u navedenoj glavi, nigdje ne kaže, već samo Dandolo, kako se to vidi iz činio. Gruber kaže da su malo zatim (tj. iza 611. nakon provale Slovenaca u Istru)
bilj. 209. ove moje radnje. Hrvati, oslobodivši se avarskog jarma u staroj Dalmaciji, osnovali svoju državu kojoj
209
» .. . Ceterum Langobardi, hoc tempore, totam terestrem Veneciam posiden- je pripadala i istočna Istra, jer Konstantin Porfirogenet veli »da se Hrvatska protezala
tes, excepta Ystria, converso nomine, illam voćare ceperunt Langobardiam. Maritima prema moru sve do meda Istre (a ta je bila na rijeci Raši) ili do grada Labina, a prema
vero regio ab eorum iugo exempta, Venecie nomen antiquum retenuit, certis limitata gorama da se ponešto protegla i preko istarske theme (a to je po svoj prilici kraj od
confinibus, a Građo videlicet usque ad Capudaggeris. De hoc Paulus Ystoriographus Učke do Sniježnika)« (o. c., 13).
216
Langobardorum sie ait: Venecia enim, non solum in paucis insulis quas munc Veneci- Tako je i Dalmacija bila skučena na primorske gradove i otoke i postala u IX.
as dicimus constat, sed eius terminus a Panonie finibus usque ad Addam fluvium pro- stoljeću tema (gl. o tom opširno: J. Ferluga, Vreme postanka Teme Dalmacije Zbornik
telatur, cuius Aquileie civitas capud extitit...« (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 96). U tom Filozofskog fakulteta III, Beograd, 1955, 53-67).
novom izdanju stavljaju taj podatak njegovi priređivači u 638. do 642. godinu, a Negri 217
» . . .Sclavi . . .e regionibus trans Istrianis promanarut, atque Istriam et Dal-
u 636 (o. c., Atti. . . III, 163), Ά Benussi u o. 636 (Nel medie evo, 17). matiam occuparunt, eamque ä se Sclavoniam dixere . . .« (o. c., 120).
210 21S
Ime Hrvat pojavljuje se prvi puta tek u ispravi kneza Trpimira od 4. III. 852. » . . .die Hunnen und Winden in Dalmatia, Liburnia und Histria auch von sich
Inače papinske listine IX. stoljeća zovu ih konstantno »Sclavi« (F. Rački, o. c., 3, 7, 11), selbst mit zu ziehen erboten . . .« (o. c., 386).
tj. Slaveni, a u ispravi kneza Muncimira od 28. IX. 892. opet se pojavljuje ime »Hrvati«

65
64
219
zik nego slavenski. God. 1851. Kandier piše da su Hrvati 820. godine osvo- 229 230
jili zemlju između Raše i Cetine, tj. Veliku Japidiju i Liburniju, te pretpostav- robljenike koje su tamošnji narodi uhvatili. Ujedno je u isto vrijeme
lja da su pomiješavši se s Liburnima zauzeli ne samo latinski ager, nego dao prenijeti i moći nekolicine svetaca iz tih zemalja u Rim, gdje je za njihov
231
također i istočne strane Učke. Malo zatim kaže samo da su 820. Hrvati zauze- smještaj sagradio crkvu.
li zemlju između Raše i Cetine,221 a De Franceschi iznosi da su oni oko te iste
godine došli do rijeke »Tarsia« (tj. Fiumara - Rječina), preko koje nisu raši- 229
Tj. Slaveni. Naime tko bi drugi ondje živio nego oni koji su držali u svojim ru-
rili svoju državu.222 Marsich po Kandleru (Indicazioni... 16 i L'Istria VI, 28) kama, pošto su zauzeli te krajeve, i zarobljenike.
230
izričito stavlja da su Hrvati 820. napali zemlju između Cetine i Raše i zauzeli Gruber donosi kako je za tih provala (tj. 602. i 611) bilo zasužnjeno mnogo
kršćana po Istri (i Dalmaciji), te da ih je papa Ivan (640 — 642), rodom Dalmatinac, dao
područje Labina,223 a G. Kobler piše da su 640. Hrvati i Srbi osvojili bizant- po svom poslaniku opatu Martinu otkupiti a podjedno i pokupiti moći mnogih svetaca
sku Dalmaciju do Raše.224 Benussi isprva piše da su se Hrvati kada su došli (Venecija, Anastazija, Maura i dr.), koje je Martin donio u Rim, a papa ih pohranio u
o. 620. u Dalmaciju naselili i u gorovitom dijelu Istre. Iza toga, iznoseći miš- crkvi sv. Ivana Lateranskoga (o. c., 13).
231
ljenje nekih stranih historičara (Zeuss, Dümmler) o raširenju Hrvata i Slove- F. Rački, o. c., 277; F. Kos, o. c. I, 213. »Ipse Johannes cum thesauris ecclesiae
multa niillia hominum per Istriam et Dalmatiam a captivitate et serrvitute pagano-
naca po Istri, kaže da slovenski pisci govore da su Slovenci zauzeli Istru, a nim redemit, et ad ecclesiae unitatem eos reduxit« (Amalrici Vitae romanorum ponti-
hrvatski pisci da su Hrvati, što on smatra retoričnim, i pokušava, i suviše rm- ficum ed. Muratori t. III, f. 2, p. 58 —9 — F. Rački, o. c., 277). »Johannes Quartus, natio-
tegnuvši tu stvar, pobiti i jedne i druge, ne citirajući ipak poimence koji su to ne Dalmatiae, seu Dalmaticus, ex patre Venantio Scholastico fuit natus, et post dic-
pisci.2251 Tamaro kaže da je provala Slavena u Istru mogla biti o. 640 tj jed- tum Severinum Papam in Romanum Pontificem fuit assumptus, et post Beatum Pet-
rum Apostolum exstitit LXXV. Anno a Nativitate Domini DCXXXVI. secundum unam
no desetljeće nakon zauzeća Dalmacije.226 Kirac tvrdi kako je povijesna či- Chronicam, sed secundum aliam dicitur de DCXLI. Item quod ipse Johannes cum the-
njenica da su Hrvati kad su naselili Dalmaciju »naselili istodobno ne samo sauris Ecclesiae multa milia hominum per Istriam et Dalmatiam a captivitate et servi-
Liburniju do Raše i brežuljkastu Istru, već i ostalu Istru preko Raše i preko tute Paganorum redemit, et ad Ecclesiae unitatem :eos reduxit, et cum suo ingenio
brežuljkaste Istre do njezinih zapadnih gradova«, te zaključuje da su slaven- subtili, et cautela maximä Corpora Sanctorum Anastasii et Vincentii Martyrum, ut
quamplurimorum aliorum Sanctorum de Dalmatia et Istria regionibus supradictis
ska plemena za vrijeme provala u godinama 599. do 611, možda i prije, nase- perduci atque deportari fecit, et ex inde apud Urbem Romanam juxta Fontem Latera-
lila Istru i da su Hrvati prodrli s liburnijske strane, ne mirno, već s mačem u nensem in Oratorio Sancti Johannis Evangelistae cum summa devotione, et honore,
raci, pošto su uništili na Učki grčku vojsku, i da su se u Istri stalno nastani- presente Cleri et populi multitudine copiosa, solemniter hujusmodi Sanctorum corpo-
li.227 ra recondi fecit atque sepeliri...« (Vitae Romanorum Pontificum a sancto Petro us-
que ad Innocentium VIII auctoribus Amalrico Angerii, Frodoardo Remensi, Pandul-
Na osnovi Konstantina Porfirogeneta jedino dakle znamo dokle se u pho Pisano, aliisque scriptorum, L. A. Muratori, o. c. III/2, Mediolani 1734, 58, 59).
njegovo doba širila hrvatska država u Istri. Ali to ne znači da tada već Slave- »Eodem tempore Johannes summus pontifex apostolice sedis, cum esset Dalmatinus
ni, odnosno Hrvati, nisu bili naseljeni u cijeloj toj pokrajini. Ujedno može- natione, audiens sue gentis miserabilem casum, ualde condoluit, missitque abatem
quendam, Martinum nomine, cum multa pecunie quantitate pre redimendis captiuis
mo zaključiti da su istarske krajeve novopridošli Hrvati svakako podvlastili (u cod. barb. dodano: sub annis domini DCXXV). Qui ueniens ad partes Dalmatie mul-
ondje već prije njih naseljene Romane, Slavene i Avare, a tako je bilo i za ca- tos redemit captiuos a Sclauis, eosque ad parentes suos remisit. Iste Martinus ex
revanja Porfirogeneta. Jedino nije jasno dokle su se Hrvati raširili po Istri u apostolica iussione multorum sanctorum reliquias accepit in partibus Dalmatie, et Ys-
7. stoljeću, a za Slavene zaključujem da su je poplavili svu osim primorskih trie (Cod. zagr.: Histriae, vat.: Istrie), et detulit eas Roman ad predictum papam Jo-
gradova. hannem ...« (Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, MSHSM 26, Scriptores III,
Zagrabiae 1894, 29 — Ovaj podatak iz Tome donosi i Lucius, o. c., 42). »Joannes Quar-
Stoga je razumljivo što papa Ivan IV (640 - 642), rodom Dalmatinac, ša- tus, natione Dalmata, patre Venantio, pontificatum iniens statim mira pietate usus
lje opata Martina228 s mnogo novaca da po čitavoj Dalmaciji i Istri otkupi za- est. Ex reliquis enim thesauris, quos Isatius apud Lateranum reliquerat, captivos om-
nes, quos potuit, Istrios et Dalmatas a captivitate redemit. .. loannes autem pontifex
ne corpora Vicentii et Anastasii aliquando in manus barbarorum devenirent, ut Ro-
219 man quam diligentissime ferrentur curavit, ac iuxta Lateranensem in oratorio Beati
o. c. 555, 564, 565. Joannis Baptistae magna cum veneratione collocavit.. .« (Platynae o. c., RIS f. 129, t.
220
221
Dei popoli ehe abitarono l'Istria, L'Istria VI, No. 18, str. 78 No 19 str 83 III, p. I, 105, 106). » . . . Huic autem successit lohannes natione Dalmata, ex patre Ve-
Albena, 16. nantio scolastico, sedetque anno l mensibus VIII. Hic distractis thesauris ecclesie,
222
L'Istria, 89, 79. multa milia hominum per Istriam et Dalmatiam a seruitute redemit, et hie sepultus
223
o. c., AT NS XIII, 413. est ad beatum Petrum apostolum .. .« (Romualdi o. c., RIS f. 166, t. VII, p: I, 125). « . . .
224
Memorie per la storia della liburnica cittä di Fiume III, Fiume 1896 201 Anno Christi VI C 36 Johannes quartus natione Dalmatie ex patre Venancio scolastico
-" Nel medio evo, 67, 153-166. sedit annis 4, mensibus 9. Hic thesauris ecclesie distractis, multa milia hominum per
226
o. c. I, 137. Istriam et Dalmatiam a servitute redemit. Sepultusque est in ecclesia beati Petri. Hic
227 Anastaxii et Vincentii et aliorum martirum corpora de Dalmatia in Istria transferens
o. c., 43, 54. iuxta fontem Lateranensem in oratorio sancti Johannis evangeliste recondidit . . .«
228
A. Dabmović smatra da je ta misija opata Martina imala neki uspjeh već po to- (Corpus Chronicorum Bononiensium — Cronaca A, RIS f. 65, t. XVIII, p. I, Cittä di
me »sto su Hrvati, po svoj prilici iza toga, krenuli u rat protiv Langobarda u Italiji« Castello 1908, 329). ». . . al quäle (t. j. iza smrti pape Hadrijana I.) successo Giovani qu-
(Hrvatska državna i pravna povijest, Zagreb, 1940, 48). arto di Dalmacia. El quäle del thesore della ghiexia mandoe per tuta Dalmacia e Ys-
tria a recomperare gli presonieri li quali per tute quelle provincie. Et fece molte ghie-
66
67
232
Zanimljivo je znati kada je to bilo, kuda je prvo išao Martin, koji su to 239
zarobljavali, na što su god naišli, a da su bili još pogani doznajemo iz već
bili zarobljenici i od koga su se otkupljivali i zašto je papa dao i moći svetaca navedenih Amalrihovih »Vitae pontificum romanorum« . °
24

odnijeti u Rim. Svakako taj podatak o papinoj humanoj akciji u Istri i Dalmaciji po-
To se po svoj prilici, kako. to piše Platyna, dogodilo odmah po Ivanovu tvrđuje da su se Slaveni u tim krajevima već ustalili 241 i da nisu bili više tako
nastupu na papinsko prijestolje, tj. početkom 641. godine.233 Opat Martin je divlji kada je medu njih mogao nesmetano doći papin izaslanik radi otkupa
prvo išao u Istru a onda u Dalmaciju. Zarobljenici su bili tamošnji urođenici zarobljenika.
(Istrios et Dalmatas) koje su držali u ropstvu Slaveni,234 zvani u izvorima op- Još nešto. Ako se bez prigovora priznaje da su Slaveni (tj. sada pak i
ćenitim nazivima (gentibus, barbaris, Hunnorum,235 barbarum, paganorum), Hrvati) već u to doba bili u Dalmaciji nazivani također navedenim općenitim
iz kojih se očito vidi da su to oni, tj. sada već i Hrvati, pripadnici slavenske imenima, onda slijedi analogni zaključak da su oni tada bili i u većem dijelu
skupine u navedenim zemljama. Istre, što se ne da ničim više pobiti.
Kako se iz izvora vidi, bile su u opasnosti moći svetaca, tj. zapravo gra-
dovi236 gdje su one bile po crkvama smještene da ih barbari (Slaveni, Hrvati)
ne ugrabe, tj. ne zauzmu. Stoga ih je papa i dao prenijeti u Rim, a medu nji- 10.
ma i moći sv. Maura iz Poreča.237 Na koji su način ti urođenici bili zaroblje- Upravo kada je u Raveni stolovao egzarh Isacius (625 —643),242 koji je
ni, može se posredno zaključiti iz okolnosti što su Slaveni238 (tj. nešto kasni- svome caru sačuvao neoštećen onaj dio Italije nezaposjednut od Langobar-
je i Hrvati) kada su ulazili u te krajeve kao i svi barbari pljačkali, pustošili i da,243 Slaveni su brodovima prešli u langobardsku vojvodinu Benevent i ut-
vrdili se nedaleko Siponta. Ali su ipak bili, kako to piše Pavao Đakon, pora-
ženi i preostali bijahu prisiljeni na uzmak (642).244 Taj nam podatak jasno
xie in Roma ornate e doctade .. .« (Corpus . . . — Cronaca B, RIS f. 65, t. XVII, p. I, 331, govori da su Slaveni, koji su sada vladali Dalmacijom i Istrom bez primor-
332). » .. . Hoc eodem anno loannes Papa, ubi sedisset annum unum menses novem et skih gradova, prešli u bezuspješnu ofenzivu da osvoje južnu Italiju, kao što
dies sex, ex hac vita migravit duodecima die mensis Octobris. Haec ex Anastasio, qui
et ipsa subdidit. Hie temporibus suis misit per omnem Dalmatiam seu Istriam multas su prije nekoliko desetina godina to htjeli da učine sa sjevernom Italijom.
pecunias per fidelissimum et sanctissimum Martinum abbatem propter redemptio- Interesantno je, što neki pisci iz 17. stoljeća iznose, da su u toj vojni sudjelo-
nem captivorum, qui depraedati erant gentiles. Etenim Slavi, sive Sclavi, in illas regio- vali i Istrani,245 tj. bez sumnje bi to bili Slaveni ili Hrvati. Međutim, taj poda-
nes grassantes, magnam multitudinem captivorum abduxerunt, quos Joannes Papa
redemit: qui eo liberior fuit in errogando Ecclesiae thesaurum, que haud pridem vide-
rat cum in damnum Romanae ecclesiae fuisse ab Honorio congregatum . . . Qui igitur 239
in Dalmatiam pro redimendis captivis misit, e Dalmatia longe locupletiorem thesau- Gfrörer kaže da je papa Ivan IV. uz otkup zarobljenika nastojao da, iako izvori
rum est consecutus, nempe corpora sanctorum martyrum, quae Romam transferenda o tome ne govore, pogane u Dalmaciji i Istri obrati na kršćansku vjeru (o. c. II, 18).
240
curavit...« Dalje donosi onaj citat o prijenosu moći svetaca u Rimu iz Anastasia Bib- F. Rački, o. c., 277. Ipak je malo nejasan podatak iz toga izvora gdje se kaže da
liothecariusa (C. Baronius, o. c. VIII, 307, 308). je papa otkupio zarobljenike od pogana (tj. Slavena) i priveo ih crkvenom jedinstvu!
241
232
O njegovoj djelatnosti, što se tiče otkupa zarobljenika od Slavena i sakuplja- Po povijesnom dokumentu iz Anastazija Bibliothecariusa o akciji pape Ivana
nja moći svetaca i u Dalmaciji i Istri, govori prilično opširno i I. della Croce (o. c., 565, IV, zaključuje Kirac da su Južni Slaveni nakon provala god. 598. do 611. stalno se nase-
566). lili u Istri, gdje od njih papa otkupljuje zarobljenike. Iz toga slijedi »da ti Slaveni nisu
233 bili iz Istre protjerani preko Alpa«, završava Kirac, »već da su se u njoj stalno naselili.
Schönleben stavlja to u godinu »639. et initio 640« (o. c., 347). Manzano piše da Po tome pada, dakle tvrdnja onih istarskih povjesničara, da se Istra Oslobodila' Slave-
je 642. umro papa Ivan IV. koji je otkupljivao robove od Slavena u Istri i Dalmaciji na u svim navalama od 598. do 611. godine« (o. c., 33, 34). Beuc piše: »da su oko 640.
preko opata Martina (o. c. I, 145). Rački stavlja taj otkup u 640-642 (o. c., 277), F. Kos godine Hrvati gospodarili u Istri većim dijelom područja, sigurno je, jer se inače ne bi
u 641. ili 642. (o. c. I, 212), A. Tamaro u 639. ili 641. (La Venetie . . . I, 136, 137), Šišić u moglo protumačiti, od koga je u to doba opat Martin otkupljivao zarobljene Roma-
641 (o. c., 283), tako i Rojnić (Historija naroda Jugoslavije I, 218), a Beuc u o. 640 (o. c., ne«, a na drugom mjestu naprosto kaže da su se oni »naselili u VII. stoljeću u Istru«
40). (o. c., 41, 47).
234
Tu isključujem i Avare, jer su već tada valjda i u tim krajevima bili likvidirani 242
V. Lazzarini na osnovi okrnjenog kamenog napisa, na kome se spominje Isaci-
od Hrvata. us kao ravenski egzarh, a ime nekog magistra militum je nečitljivo, zaključuje da je ta-
235
Tako ih krivo naziva Dandolo u vezi s otkupom zarobljenika u Istri i Dalmaciji da Venecija i Istra s tim magistrom bila pod navedenim egzarhom (Un'iscrizione tor-
(F. Kos, o. c. I, 213). sellana del secolo VII, Atti del Reale Istituto Veneto di scienze, lettere ed arti LXXIII,
236
Po Kircu papa je dao prenijeti iz Istre u Rim ta tjelesa svetaca da ih Slaveni ne Venezia, 1913, 396).
bi obeščastili, a i gradovi nisu bili više od njih sigurni (o. c., 33, 34). 243
M. L. Hartmann, Untersuchungen ..., 14, 15.
237
O tom problemu raspravlja opširno I. Dellahaye, Santi dell'Istria e Dalmazia, 244
G. Vettich, o. c. 81,82.
Atti. .. XVI, Parenzo, 1900, 360, 392, 404, 405 i F. Babudri, I vescovi di Parenzo e la lo- 245
1 dok Palladio samo piše da je Benevent bio opustošen »dei Popoli della Dal-
ro cronologia, A t t i . . . XXV, Parenzo 1910, 177-184. mazia et Albania« (o. c., 51), Schönleben stavlja tu ekspediciju u 637. godinu i nadoda-
238
Već i Baronius izričito piše da su to Slaveni koji su provalivši u Dalmaciju i Is- je tobože na osnovi Pavla Đakona (L. 4, c 46): »Slavi nostri Balmatae, ed haud dubie
tru odveli veliko mnoštvo zarobljenika (o. c. VIII, 308). Šišić smatra pod nazivom »po- junctis viribus Istriani, navali expeditione suscepta' cum ingenti multitidine Sipon-
gana« Slavene (o. c., 283), a tako i Rojnić (Historija naroda Jugoslavije I, 218). tum advolant, et castris ante urbem locatis varias, in circuitu fossas excavant«. Dalje

68 69
tak treba ipak odbaciti jer nije baziran ni na jednom suvremenom ili bar nam to izvori upravo onako kako to pišu o organiziranim slavenskim navala-
kasnijem izvoru. ma u VII. i VIII. stoljeću u Furlaniju, gdje se miješaju tamošnje prijestolne
borbe s ciljem da je osvoje, kao i o njihovim mnogo rjeđim sukobima s Ba-
Od toga vremena, zapravo od 611. godine, izvori ne navode više nijednu varcima. Jednom riječju, medu Hrvatima tih dvaju državnih jezgra nije bilo
provalu Slavena ili čak Avara u Istru, već samo u većim ili manjim razmaci- nijedne druge države,249 već su oni bili neprekinuto povezani od Panonije
ma u Furlaniju. preko Ilirika do Dalmacije, a tako jak savez podnosio je prećutno zbog svoga
To je nepobitni znak da je Istra kao i Dalmacija osim primorskih grado- interesa Bizant, s kojim žive u miru Hrvati tijekom nekoliko stoljeća, ne ug-
va sva· u rukama Slavena, kojih su najistaknutiji suplemenici Hrvati stvorili rožavajući više nigdje dalje njegove posjede sve do dolaska Franaka na oba-
dvije čvrste državne jezgre: jednu u današnjoj Dalmaciji sa svojim zemalj- le Jadrana. Ujedno je Bizant također mučke prošao preko toga, što su Slave-
skim područjem, a drugu u prekosavskim krajevima opet sa svojim, a ipak ni i Hrvati osvojili i držali u vlasti neke teritorije, jer su oni mjesto njega
su bile obje na prijateljski način međusobno povezane. Da je to tako govori snažno i čvrsto branili od neprijatelja te krajeve, a time i posredno one zem-
nam posredno Konstantin Porfirogenet, ukoliko mu možemo vjerovati, jer lje koje su caru još ostale u vlasti. Prema tome sada su Slaveni i Hrvati iz
kasniji izvor kaže kako se od Hrvata, koji su došli u Dalmaciju, odijelio je- prekosavskih krajeva izravno graničili i s Langobardima protiv kojih ratuju
dan dio i taj osvojio Ilirik i Panoniju, te da su i oni imali samostalnog arhon- radi daljeg proširenja svojih posjeda, a Hrvati iz Dalmacije drže u svojoj in-
ta koga su slali radi prijateljstva arhontu Hrvatske.246 Iz toga se podatka vidi teresnoj sferi veliki dio Istre, gdje je već prije nekog vremena uspješno do-
da su Hrvati iz Ilirika i Panonije stajali u prijateljskom savezu s onima u ma- vršena slavenska seoba. Naime Slaveni su tijekom vremena došli sve do zidi-
tici,247 tj. današnjoj Dalmaciji, koje su arhontu na prećutan način priznavali na istarskih primorskih gradova,250 pa je cijela ta okolica (oranice, pašnjaci,
primat i supremat. vinogradi) većinom bila u njihovim rukama.251 I tako se između jednih i dru-
Oni Hrvati u Iliriji i Panoniji s ostalim tamošnjim Slavenima u svojoj
državnoj tvorevini odolijevali su uspješno neprijateljima. Tako su po mom gdje su likvidirali tamošnjeg vojvodu Lupa (F. Kos, o. c. I, 217, 218). Naime da je taj
mišljenju iza svoga uspješnog osvojenja gornjih krajeva odsada živjeli u mi- kralj stajao u dobrim odnosima sa Slavenima, on bi svakako njih pozvao kao svoje
ru s Avarima249 kroz dva stoljeća, jer da je bilo sukoba između njih javili bi najbliže susjede, a ne Avare. Usto i bijeg Arnefrita, Lupova sina, u Karantaniju poka-
zuje da nije vladalo prijateljstvo između Langobarda i Slavena u onoj zemlji.
249
Avari su se bili, pošto su ih Hrvati porazili, povukli u Donju Panoniju. Stoga je
priča kako je vojvoda Ajo stradao u boju sa Slavenima, a Rodoald, koji je »in Carso« neshvatljivo kako Šišić nastoji ustvrditi da su Avari gospodari Južne Štajerske i
naučio njihov jezik, govorio im i pobijedio ih, te su »Slaviš in Dalmatiam et Istriam Kranjske kroz čitavo VII. i VIII. stoljeće, tj. do Karla Velikog, te da je neposredni sa-
vnde venerunt mare iterum remetientibus« (o. c., 345, 346). Francol, citirajući Schönle- obraćaj između Hrvata i Karantanije nemoguć. To mu dokazuju dva mjesta iz Pavla
bena (str. 345) i Pavla Đakona (1. 4, c. 46), piše kako su Slaveni iz Dalmacije s Istrani- Đakona. Prvo (IV, 36, 37), gdje se govori da je o. 610. upao avarski kagan u Veneciju, i
ma prešli u Manfredoniju (o. c., 199, 200). Valvasor donosi kako »kamen di dalmatini- drugo o. 663, kako je Lupo poražen u Furlaniji od Avara (o. c. 300). Barada iznosi da se
sche Sclaven (zu denen Zweifels ohn auch die His^erreicher gestossen) mit einer Flot- dijaspora Hrvata veže s prodorom Avara iz Dobrudže Zakarpaćem do Saale, jednako i
te ploetzlich zu Siponto an ...«, ali su bili poraženi i » ... Die Sclaven (aber mussten) iz tih krajeva u Istočnu Češku, Moravsku, Panonsku nizinu, Alpe, Dinaride na Jadran,
mit einer langen und blutigen Naser (sich wieder ums'ehen nach ihren Schiffen) um te da su Hrvati uklonili iz Dinarida avarsku vlast (o. c., 13, 14), što pobija Grafenauer
Dalmatien und Histerreich wieder zu erreichen ...« (o. c. III, 151, 152). De Franceschi, (M. Barada, o. c., Historijski zbornik VI/1 -4). Ujedno Grafenauer piše da je po smrti
koji stavlja to u 640. godinu, citira navedeni pasus iz Schönlebena i pobija ga kao po- Samovoj propala politička povezanost slavenskih zemalja i Avari opet stoje na granici
grešnu tvrdnju (o. c., 80). langobardske Furlanije dokopavši se ponovo gornjeg Posavlja. Iza 664. Karantanija
246
F. Rački, o. c. 271. Začudo to Šišić prevodi da se »od Hrvata, koji su došli u nije mogla biti podložna ni Avarima ni Langobardima, koji su čak 663. odstranili Lupa
Dalmaciju, odijeli jedna čest, pa osvoji Ilirik i Panoniju, a imadahu i oni samostalna s avarskom pomoći (Zgodovina ... I, 136, 137). Međutim i Šišić (onaj citat o upadu
arhonta, koji je s arhontom Hrvatske podržavao prijateljskih veza« (o. c., 277), a Gra- Avara o. 611. otpada mu sam od sebe, jer u to doba još nisu Hrvati oslobodili one kra-
fenauer to prevodi: da se od Hrvata, koji su došli u Dalmaciju, odijelio jedan dio i za- jeve od Avara) i Grafenauer su to i suviše smjelo ustvrdili, jer jedan, i to zadnji upad
vladao Ilirikom i Panonijom, a i oni su imali samostalnog arhonta koji je također slao Avaru u Furlaniju protiv Lupa ne dokazuje odmah da su Avari opet proširili svoju
arhontu Hrvatske darove uime prijateljstva (Prilog kritici izvještaja Konstantina Po- vlast do međa langobardske države ili da su ondje već otprije vladali. Time ne bi onda
rfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski zbornik V / 1 — 2 , Zagreb, 1952, 14). mogla postojati ni Karantanija sa svojim opsegom ili bi bila u to doba podvrgnuta
247
Grafenauer piše da su »dalmatinski Slaveni okupljeni u nov slavenski plemen- pod Avare, što je upravo nonsens. Naime, samo da napomenem da su Avari na granici
ski savez pod vodstvom hrvatskog plemena, koje se doselilo zajedno s njima ili poslije Furlanije, onda kako bi 664. Arnefrit mogao prijeći preko tobožnjeg susjednog avar-
njih«, te da je Konstantin Porfirogenet u X. stoljeću »sačuvao narodnu tradiciju o ple- skog teritorija u Karantaniju, gdje je od tamošnjih Slavena tražio i dobio pomoć? Oni
menskom savezu dalmatinskih Slavena pod vodstvom Hrvata« (Historija naroda Ju- ga sigurno ne bi pustili, već bi ga u najmanju ruku zadržali. To posredno dokazuje da
goslavije I, 92, 93). Beuc unatoč tomu donosi kako Hrvati na Balkanu nisu imali sreće tu nema Avara, umjesto kojih sada u Furlaniju jurišaju njihovi susjedi pojačani i osna-
da iskoriste slabost Bizanta u VII. stoljeću, »pa da bi se medu njima našao jedan vla- ženi Slaveni.
dar kao Klodvig franački, koji bi radio na ujedninjenju hrvatskih područja u jednu 250
Beuc kaže da »Hrvati nisu osvojili gradove, osim što su neke kao Plomin, Cis-
državu«, nadodajući da su Hrvati u Istri ostali »odijeljeni od svoje braće u Dalmaciji sa i Vistro razorili, kao što nisu osvojili ni gradove u Dalmaciji, iako je tu bila glavnina
visokom planinom Učkom« (o. c., 41). njihove vojske« (o. c., 41).
248
Samo tako se može protumačiti da su oko 663. došli Avari, nekadašnji stari sa- 251
Beuc piše da su Hrvati držali gradska zaleđa, tj. onu zemlju koja je bila vlada-
veznici Langobarda, iz svojih predjela preko slavenskog područja s dopuštenjem reva, carskih službenika i izbjeglih veleposjednika. Na tim zemljama su Hrvati u tije-
Hrvata iz prekosavskih krajeva, na poziv langobardskog kralja Grimoalda u Furlaniju,

71
70
gih stvorilo prećutno nepisano primirje, od koga su imale obje strane samo jedanput od strane naših znanstvenih radnika i iz drugih znanstvenih pod-
koristi. Iza toga u te tada čisto romanske gradove s vremenom malo-pomalo ručja što temeljitije i s puno ozbiljnosti i spreme pristupi konačnom rješe-
(kao gotovo istodobno i u one dalmatinske gradove) infiltrira se slavenski ži- nju tog vrlo delikatnog pitanja koje je od velike važnosti za cijelu našu povi-
valj i tako proširuje i ondje još snošljivije odnose s tamošnjim romanskim jest. Napose napominjem da će ovdje odigrati veliku, ako ne i odlučnu ulo-
stanovništvom. Još nešto. Za mene je i suviše nategnuto i pomalo deplasira- gu, slavenska arheologija, kojoj se tek odnedavna u nas posvećuje dolična
no zaključivati na osnovi stanja naseljenosti i rasprostranjenosti Slovenaca i pozornost i razumijevanje, a onda nešto manje i toponomastika i drugi slič-
Hrvata252 po pojedinim krajevima Istre u XIX. i XX. stoljeću koje su jedni, a ni posredni izvori, jer pisani izvori sada su svi poznati i većinom proučeni i
koje drugi zaposjeli kroz prva stoljeća provala i ondašnjeg useljenja Slavena obrađeni.
u Istru,253 jer izvori znaju samo da su tu došli prvo Slaveni, a onda i Hrvati,
koji su od Južnih Slavena najranije doprli do mora i ondje se stali dalje ne-
zaustavljivo proširivati. PROBLEMS CONCERNING THE EARLIEST MIGRATION AND SETTLING
OF SLAVS-CROATS IN ISTRIA

Svjestan sam da ovom mojom radnjom,254 u kojoj ima i nekoliko pret- Summary
postavki, nisam ni ja mogao kazati zadnju riječ o najranijem doseljenju i na-
seljenju naših predaka u Istru. No svakako ću time ipak pridonijeti da se već The author claims that the first people to settle in Istria were Slavs and
that Croats first reached the sea. During Justinian's rule, Slavs were plunde-
ring the Balkan peninsula and some of them arrived in Istria. There they
ku VII. stoljeća proživljavali u doticaju s bizantskim gradovima proces raspadanja clashed with the Byzantine rulers and penetrated into Italy. From a study of
svog rodovskog sustava, formirajući slobodne seoske općine i nastavljajući tako
hrvatsko etničko područje iz Dalmacije prema zapadu, završava Beuc (o. c. 41). place-names, the author finds that Avars and Slavs reached the coastal
252
Benussi detaljno iznosi granicu između Hrvata i Slovenaca, koja je u njegovo towns north of Rijeka and there čame to a halt. Ha accepts the hypothesis
doba išla od Dragonje i njenih izvora linijom preko Ćićarije do Podgrada (La liturgia that Croats inhabited Istria during the rule of Emperor Heraclitus and that
slava ..., A t t i . . . IX, 203). Žic pak piše da je teško između Slovenaca i Hrvata crtom they occupied the greater part of Istria in the early seventh Century. After
povući granicu, jer izrazita granica doista ne postoji. Barem jezikovna granica nije that there was no further movement into Istria except into Friulia, which in-
crta, nego prilično širok pojas, u kome je očiti lagani prijelaz od slovenskog narječja
na narječja hrvatska. Približno je označuje cijeli tijek rijeke Dragonje od ušća do izvo- dicates that Dalmatia and Istria were in the hands of Slavs and in particular
ra, pa odatle preko Ćićarije medu Slavnikom i Žbenicom kroz Velika Vrata do Podgra- Croats. They established two centres of rule: one in Dalmatia and the other
da i dalje do kranjske granice, tako da bi se sela uz crtu Krkavce, Koštabona, Truške, beyond the river Sava. The Byzantine rulers tolerated these settlements, sin-
Sočerga, Movraz, Rakitović, Skandanština, Obrov, Podgrad, Studena Gora, Jelšane, ce the Slavs protected the areas which they occupied and especially the coas-
Malobrdce, Novokračina, Sušak, Žabice i Podgraje mogla smatrati najjužnijim sloven-
skim selima, a sela uz istu crtu Kaštel, Merišće, Oskoruš, Topolovac, Poljane, Račiće, tal towns.
Šapjane, Rupa i Lisac najsjevernijim hrvatskim selima u Istri. Hrvatsko stanovništvo
ispod te crte ponešto je mješavina sa slovenskim (Istra II, Zagreb, 1937, 53, 54).
253
Rojnić samo piše da je teško steći jasniju sliku o rasprostranjenosti Hvata i
Slovenaca u Istri u prvim stoljećima nakon njihova doseljenja. Oni se tamo, kaže da-
lje, nisu istakli kao politička snaga, pa ih dokumenti malo i spominju. Najvjerojatnije
da su Hrvati u Istri živjeli u najstarije vrijeme u jednako društvenom i upravnom ure-
đenju kao i ostali Hrvati, to više što je istočna strana istarskog poluotoka bila vjero-
jatno do druge polovice XI. stoljeća sastavnim dijelom hrvatske države ... (Historija
naroda Jugoslavije I, 218, 222). Kirac, kome I. Erceg očito pretjeravajući pripisuje da
je njegova knjiga »vjeran vodič« za izučavanje prošlosti Istre i da je don Luka »pozna-
vao golemi arhivski i arheološki materijal, kojim se služio kod pisanja svojih radnji«
(I. Erceg, Povodom nađenog pisma don Luke Kirca historičaru Šišiću, Riječka revija
IV/2, Rijeka, 1955., 82, 83), ne samo da stoji odlučno na gledištu o istodobnom naselje-
nju Hrvata u Dalmaciji, Liburniji i Istri sve do njenih zapadnih gradova, već iznosi ka-
ko istarski Hrvati imaju s onima Liburnije isti jezik, običaje, narodne pjesme i »uopće
sve im je skupno i jednako«, zaključujući da su »istarski Hrvati nepretrgnuti etnički
nastavak hrvatskoga naroda prema zapadu već od doba njihova naseljavanja u šestom
i sedmom vijeku, kao što su istarski Slovenci nepretrgnuti nastavak kranjskih i gorič-
kih Slovenaca prema jugu« (o. c., 43, 44).
254
Napominjem da se za nju nisam mogao poslužiti ipak svom poznatom mi lite-
raturom, jer mi mnoge knjige, radovi i časopisi — unatoč najboljoj volji i svim nasto-
janjima — nisu bili dostupni.

72 73
HRVATI U KARANTANIJI

(PRILOG SEOBI HRVATA IZ DALMACIJE U PREKOSAVSKE KRAJEVE


U 7. STOLJEĆU)

1.
Sve do nekoliko godina prije drugog svjetskog rata slovenski historičari
živo su se bavili osnutkom Karantanije u svezi s Hrvatima. U tom istom vre-
menskom razdoblju sa strane pak hrvatskih historičara zapravo su jedini to-
me dali neki znanstveni okvir i svoj sud F. Šišić1 i Vj. Klaić2 i više nitko. Od-
mah po svršetku drugog svjetskog rata od slovenskih historičara prvi se je
ponovno posredno i potpuno kratko pozabavio tom problematikom M. Kos,3
a onda u dva navrata i B. Grafenauer. U prvoj svojoj radnji,4 tiskanoj u is-
tom zborniku gdje je bio izašao i Kosov rad, i on se samo kratko osvrnuo na
to pitanje. Ali je zato šest godina nakon toga sve to mnogo detaljnije razra-
dio uz citiranje ogromne literature u svojoj vrlo opsežnoj studiji »Ustoličeva-
nje koroških vojvod in država karantanskih Slovencev«.5 U tome nije za
6
njim zaostao Lj. Hauptmann. On se u svojoj posebnoj studiji ponovno vra-
tio na svoju omiljenu tematiku, kojom se uporno bavio i o čemu je dosljedno
pisao dugi niz godina još prije spomenutog rata. Unatoč tome u najnovijoj
knjizi M. Kosa »Zgodovina Slovencev«7 nisu začudo spomenuti Hrvati u sve-
zi s osnutkom Karantanije ni jednom riječi, iako je pri kaju te knjige baš taj
istaknuti slovenski historičar naveo brojnu literaturu o navedenom proble-
8
mu. Kako je to pitanje od velike važnosti ne samo za slovensku, već i hrvat-
sku povijest, vrijedno je da se njime ponovno pozabavimo i s one strane ko-
joj su slovenski povjesničari posvetili možda najmanje pozornosti. Time će
1
Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 277, 299, 390.
2
Hrvati i Hrvatska. Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda. Zagreb, 1930,
13-18.
3
Slovenska naselitev na Koroškem, Koroški Zbornik, Ljubljana, 1946, 50.
4
Država karantanskih Slovencev, Koroški Zbornik, 92, 93, 97, 99- 101.
5
Ljubljana, 1952, str. 624.
6
Staroslovenska družba in obred na knežjem kamnu, Ljubljana, 1954.
7
Ljubljana, 1955.
"o.e., 365-367.

75
se još više pooštriti problematika o tom pitanju, proširena nekim novim po- onaj dio Hrvata koji su po Porfirogenetu prvo osvojili Dalmaciju od Avara
dacima i pretpostavkama, koje će izazvati da naši pozvani naučni radnici još nakon što su ih ondje pobijedili.10 Istom su dakle sada ti Hrvati krenuli u Ili-
jedanput stručno progovore i izreknu svoje kritičke sudove, a ne da se ovo rik i Panoniju, kojima su i zavladali. Nas sada zanima prije svega na što je
pitanje ostavlja samo da lebdi u zraku i da ga se bez razloga smatra historij- mislio Konstantin Porfirogenet pod Ilirikom i Panonijom? Na to pitanje go-
skim torzom. tovo je nemoguće odgovoriti. Ipak ću pokušati da — makar i zaobilaznim pu-
tem — kažem o tome bar nešto približno. Tomašić iznosi kako Banduri, pozi-
vajući se na Luciusa, kaže da Konstantin Porfirogenet tu pod Ilirikom razu-
2. mije Dalmaciju, a pod Panonijom zemlju između Save i Drave11 (Pannonia
Savia, Interamnia). Pavić (p. 29, op. 4) drži da car pod tim misli na zemlju
Mi znamo prilično detaljno odakle i kamo su Slaveni provaljivali na koja se nalazi između Kupe i Mure. Međutim, zaključuje Tomašić, Porfiroge-
Balkan tijekom 6. i u prvoj polovici 7. stoljeća, i to iz suvremenih izvora. Ali net sam spominje Ilirik u svom djelu »de themat.« II, l (Patrol. p. 116, Ed.
to ne vrijedi i za Hrvate, o kojima opširno prvi govori tek Konstantin Porfi- Bon. p. 47), pozivajući se na Hieroclov Synekdemos12 da makedonska tema
rogenet, pisac iz prve i početka druge polovice 10. stoljeća. Stoga možemo spada pod Ilirik. No to je Istočni Ilirik, nadodaje Tomašić.13 Po Račkome Pa-
mirne duše reći da možda nijedan izvor nije zadao i ne zadaje još i danas to- nonija se spominje u c. 25. de admin. imp. p. 111 i de thematib. lib. II, p. 56.
liko glavobolje našim znanstvenim radnicima, a napose historičarima, koli- Povezujući s time i citat iz Hieroclove knjige (p. 393), zaključuje Rački da je
ko taj car-pisac. Ukoliko je on malo, više ili potpuno vjerodostojan za ovaj ili Porfirogenet pod Panonijom podrazumijevao savski i srijemski dio, a pod
onaj događaj, to nam pokazuje uspoređivanje suvremenih izvora s njegovim Ilirikom susjedni kraj.14 Pavić (p. 29, op. 5 drži, nadodaje tome Tomašić, da
navodima. Samo tih je izvora ili vrlo malo ili su pak oni mnogo škrtiji vijesti- car misli na »Pannonia inferior« medu Rabom, Dunavom i Savom i na zapa-
ma od Porfirogeneta. Ima, međutim, u toga pisca i takvih podataka za koje
on -predstavlja jedini izvor te onda samo stoji do nas hoćemo li mu i u koli-
koji su došli u Dalmaciju, odijeli jedna čest, da osvoji Ilirik i Panoniju, a imadjahu i
koj mjeri vjerovati ili ne. Jedan od takvih podataka predstavlja upravo vijest oni samosvojna arhonta, koji je s arhontom Hrvatske podržavao prijateljskih veza«
u kojoj stoji kako se od Hrvata koji su došli u Dalmaciju odijelio jedan dio i (o. c., 277), a A. Sovre na slovenskom: »Od Hrvatov, ki so prišli v Dalmacijo, se je del
taj je osvojio Ilirik i Panoniju, te da su i oni imali samostalnog arhonta koje- odcepil ter zavladal nad Ilirikom in Panonijo. Tuđi ti so imeli samovlastnega arhonta,
ga su slali radi prijateljstva arhontu Hrvatske.9 Razumljivo je da je to bio ki je pošiljal arhontu Hrvaške darove zastran prijateljstva« (J. Rus, Kralji dinastiji
Svevladičev, Ljubljana, 1931, 194). Gregoire prevada taj isječak na francuski jezik ova-
ko: »Des Croates qui se sont rendus en Dalmatie s'est detachee une branche qui a oc-
cupe rillyricum et la Pannonie. Eux aussi avaient une prince independant, entrete-
' » . . . ' Από δε Χρωβάτων των έλθόντων εν Δελματία διεχωρίσθη μέροςτι, και έκ- nant une correspondance amicale avec le prince de Croatie« (H. Gregoire, L'Origine et
ράτησε το Ίλλυρικόν και την Παννονίαν, εΐχον δε και άυτοϊ άρχοντα αυτεζονσιον, δια- le Nom des Croates et des Serbes, Byzantion XVII, Baltimore 1945,92), dok ga R. J. H.
πεμπόμενον προς τον άρχοντα Χρωβατίας κατά φιλίαν...« (F. Rački, Documenta his- Jenkins u engleskom prevodu donaša ovako: »From the Croats who čame to Dalmatia
toriae chroaticae periodum antiquam ilustrantia, MSHSM VII, Zagrabiae, 1877, 271). a part split off and possessed themselves of Illyricum and Pannonia; they had sovere-
J. Lucius prevodi taj pasus na latinski ovako: »At a Croatis, qui in Dalmatiam vene- ign prince, who used to maintain friendly contact, though through envoys only, with
runt, pars secessit, et Illyricum tenuit, atque Pannoniam, habebantque etiam ipsi Pri- the prince of Croatia« (Constantine Porphyrogenitus de administrando imperio, ed. G.
ncipem supremum qui ad Crobatiae tantum Principem, Amicitiae ergo, legationem Moravcsik, Budapest, 1949, 143). U knjizi »Historijska čitanka za hrvatsku povijest« (I.
mittebat« (De regno Dalmatiae et Croatiae Hbri sex, Vindobonae 1758, 45, 46), dok Uredio J. Sidak, Zagreb, 1952, 6), donesen je i taj odlomak po N. Tomašiću (s nekim
Rački: »At a Chrobatis, qui in Dalmatiam venerunt, pars quaedam secessit, et Illyri- manjim ispravcima), koji glasi: ». . . Od onih pako Hrvata, koji dođoše u Dalmaciju,
cum atque Pannoniam occupavit. Habebantque et ipsi principem supremum, qui ad odijeli se jedna čest i ovladaše Ilirikom i Panonijom. I ovi imahu samosvojnog arhon-
Chrobatiae tantum principem amicitiae ergo legationem mittebat« (o. c., 271). A. Pavić ta, koji tek šiljaše prijateljske darove arhontu Hrvatske. . .«, dok B. Grafenauer to pre-
prevodi to: » . . . . Ostali Hrvati ostaše kod Frandjije, a podložni su (tamo danas) Otonu vodi: da se od Hrvata koji su došli u Dalmaciju odijelio jedan dio i zavladao Ilirikom i
velikome kralju Frandjije i Šaške; ali i od tih Hrvata odcijepi se čest jedna te oblada Panonijom, a i oni su imali samostalnog arhonta koji je također slao arhontu Hrvat-
Ilirikom i Panonijom. I ovi imahu samosvojna arhonta, šaljući si s arhontom Hrvat- ske darove u ime prijateljstva, interpretirajući na svoj način taj odsječak i iznoseći da
ske tek prijateljske poruke« (Cara Konstantina VII. Porfirogenita de administrando se taj »izvještaj odnosi samo na Panonsku Hrvatsku« (Prilog kritici izvještaja Kon-
imperio glave 29 — 36, Zagreb, 1906, 52), N. Tomašić: ».. . . Od onih se pako Hrvata, koji stantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski Zbornik V/1 — 2, Zagreb, 1952,
dođoše u Dalmaciju, odijeli jedna čest i obladaše Ilirikom i Panonijom. I ovi imahu sa- 14, 10, 30, 31), te čak i suviše nauvjerljivo dokazujući daje to interpolirani dodatak i da
mosvojnog arhonta, koji tek šiljahu prijateljske darove arhontu Hrvatske... « (Život i je ta interpolacija u svezi sa širenjem hrvatske države za kralja Tomislava (gl. B. Gra-
djela Cara Konstantina VII. Porfirogenita, Vjesnik hrv.-slavonsko-dalmatinskog ze- fenauer, Prilog. .., HZ V/1 —2, 30, 31; isti, Vprašanje konca Kocljeve vlade v Spodnji
maljskog arhiva XX/1 i 2, Zagreb, 1918, 76, 77), Hauptman na slovenskom jeziku: »Od Panoniji, Zgodovinski Časopis VI-VII, Ljubljana, 1953, 174). U samom izvoru dakle
Hrvatov pa, ki so prišli v Dalmacijo, se je odcepil en del in zavladal Iliriku in Panoniji; radi se o arhontima koji su bili slani, a ne o darovima, što je velika razlika.
tuđi ti so imali samosvojega arhonta, ki je menjal prijateljske darove z arhontom 10
F. Rački, o. c., 270, 271.
Hrvatske« (Lj. Hauptmann, Prihod Hrvatov, Bulićev Zbornik, Zagreb — Split, 1924, 11
541), a onda na hrvatskom: »Od Hrvata pak, koji su došli u Dalmaciju, otcepio se je- J. Lucius, o. c., 46.
12
dan deo i zavladao Ilirikom i Panonijom, i ti su imali samostalnog arhonta, koji je iz- Na to se poziva i Rački (o. c., 271).
13
menjivao prijateljske darove s arhontom Hrvatske« (Lj. Hauptmann, Dolazak Hrvata, o. c., Vjesnik. . . XX/1 i 2, 76.
Zbornik kralja Tomislava, Zagreb, 1925, 121, 122). F. Sišić prevada da se »od Hrvata, 14
o. c., 271.

76 77
du štajerskom zemljom, u kojoj bijaše »dux inferioris Pannoniae Liude- 26
bila Panonija , pod kojom se u tadašnjim izvorima krije ponekad (791, 793,
15
vit«. Sišić piše da pod Panonijom, koju car-pisac navodi, treba razumjeti 27
795) tzv. »Hunia«. ) Razni franački anali i kronike i slično u 9. stoljeće navo-
zemlju između Save i Drave, a pod Ilirikom, u rimskom smislu, onu zemlju de općenito Panoniju ili obje Panonije ili pak napose Gornju i onda Donju
koja se — obuhvaćajući i Dalmaciju — širila na sjever i istok do Save i Dri- Panoniju uz blijedu, škrtu i suviše djelomičnu ubikaciju. 28 U jednom pak pa-
ne.1 pinskom pismu (14. V. 873) čak se uočuje »Pannonica dioecesis« i »totius
Što se dakle ima razumijevati pod Ilirikom, a onda i Panonijom u rim- Illyrici fines«, a u II. polovici 10. stoljeća »tota Norica provincia« i »tota Pan-
sko doba te u razdoblju od 6. do druge polovice 10. stoljeća? Još deset godi- nonia superiori scilicet et inferiori« ,29 Interesantno je da i ruski Ijetopisac
na poslije Krista Ilirik, je podijeljen na Panoniju (ona je pokraj prvog stolje- Nestor (12. st.) spominje Ilirik, u koji ubraja čak i Moravsku.30
ća obuhvaćala Ugarsku, dio Donje Austrije i Štajerske, gotovo cijelu Kranj-
Na osnovi svega izloženog mi ni sada ne možemo reći što je Porfiroge-
sku, Hrvatsku i Slavoniju) i Dalmaciju (ona se prostirala od Raše do alban-
net zapravo mislio pod Ilirikom a što pod Panonijom, tj. koje su zemlje tu
ske rijeke Mata i od Jadranskog mora do Kolubare i Ibra). Za Trajana se di-
bile obuhvaćene u razdoblju u kome su Hrvati oslobodili, navedene pokraji-
jeli Panonija na Gornju ili Zapadnu i Donju ili Istočnu a za Dioklecijana su
ne.
četiri Panonije, Dalmacija i dva Norika ušla u panonsku dijecezu, kasnije
zvanu Zapadnim Ilirikom17. Iako Prokopije vrlo često spominje Ilirik, a sa- Zbog toga je dopušteno domišljavati se i kombinirati na ovaj ili na onaj
mo u dva navrata Panoniju i u jednom »postojbinu Noričana«,18 ne može se način, jer za taj vremenski period nemamo nijedan suvremeni izvor o tome,
iz njega ipak nešto točnije doznati o tome koje su se zemlje u 6. stoljeću pod kako sam već prije naveo, osim cara-pisca, krcatog podacima različite vrijed-
tim izrazima krile. Ista je stvar u svezi s Ilirikom i kod ostalih bizantskih pi- nosti i vjerodostojnosti.
saca iza Prokopija (Agatijas,19 Menandar Protiktor, Teofilakt Simokates). Ako je tome tako, onda se može pretpostaviti da su Hrvati kada su oslo-
Oni prilično općenito govore o tome, a tako i papa Grgur I,20 koji također bodili od Avara Ilirik i Panoniju sigurno dotadašnje gospodare Slavena sku-
zna samo da su postojale i dalje Panonije. Kud i kamo je u tome izdašnija čili na vrlo uski dio Panonije, zvane kasnije i »Hunia«. Nadalje su oni tom
»Cosmographia Anonymi Ravennatis«,21 koja navodi ne samo Gornju22 i Do- prilikom automatski oslobodili od istoga neprijatelja osobito one prema za-
nju Panoniju, već i onu tzv. »Valeria«, uz koju je bila »Carniola« ili »Car- padu. Jednom riječi može se reći da su oni zaposjeli i jedan dio današnje
nech«. Anonimni pisac II. knjige tzv. »Miracula s. Demetrii« (negdje možda Slovenije, a to je u prvom redu Karantanija.
druga polovica 7. stoljeća) pod Ilirik stavlja obje Panonije (od kojih je jednoj
nekoć bilo središte Sirmij), obje Dacije, Dardaniju i itd.23 Istom Pavao Đa-
3.
kon nanovo spominje Panoniju, koja je u njegovo doba neposredno graničila
s Italijom,24 dok je provincija Norik (Noricorum siquidem provincia), koju Samo se ovdje postavlja jedno pitanje: da li je ime Karantanija u 7. sto-
su tada nastanavali Bavarci, međašila na istoku s Panonijom, na jugu s Itali- ljeću u suvremenim izvorima zaista postojalo, kako se to dosada mislilo, ili
jom, a na sjeveru s dijelom rijeke Dunava.25 Iz tzv. »Annales Laureshamen- ne? Po mome mišljenju nije, a evo i zašto. Jedini koji je spominje u tom sto-
ses« pod god. 791. jasno se vidi da tada Italija graniči s Ilirikom. Iza njega je ljeću je Ravenski anonim u svom djelu »Cosmographia«. Kada je to djelo i
kako do nas došlo? F. Kos piše da ga je anonim sastavio između 667. i 670.
godine, i to na osnovi starih izvora. Tu je on prikazao geografske prilike kak-
15
ve su bile u doba Rimljana, a također i u anonimovo doba.31 Šišić stavlja tog
o. c., Vjesnik.. . XX/1 i 2, 76, 77. 32
anonima čak u 8. stoljeće, a Grafenauer donosi da je on u sredini 7. stolje-
16
o. c., 277, 462. ća, na osnovi izvora iz istočnogotskog doba, opisao sjeverozapadnu talijan-
17
F. Šišić, o. c., 104, 106.
18
Procopii Opera omnia HI/2, 247, 248, 291, 284 (index).
sku granicu.33 U »Der Grosse Brockliaus«34 stoji da je taj geograf bio rodom
19
N. pr. gl. F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I, Ljubljana
1902,36. 26
». . . Pippinus filius eius de Italia transmisit, ipse introivit Illyricum, et inde in
20
N. pr. gl. F. Rački, o. c., 232, 235, 238. Pannonia . ..« (F. Kos, o. c. I, 309).
21
Tobože sastavljena između 667. i 670. godine. 27
F. Kos, o. c. I, 310, 311, 321, 325-327.
22
Za nju zna i Menandar Protiktor (F. Rački, o. c., 228). 28
F. Rački, o. c., 305 (803); F. Kos, o. c. II, Ljubljana 1906, 17, 18 (803) 40 (811) 48
23
F. Rački, o. c., 284, 292. O datiranju tih »Miracula« gl. F. Barišić, Čuda Dimitrija (818), 26 (820), 113 (849), 181 (876), 233 (894), 235 (896).
Solunskog kao istoriski izvori, Beograd, 1950, 144, 145; B. Grafenauer, Kronološka 29
F. Kos, o. c. II, 163 (873), 341 (973).
vprašanja selitve Južnih Slovanov ob podatkih spisa Miracula s. Demetrii, Zbornik Fi- 30
F. Šišić, o. c., 181.
lozofske fakultete II, Ljubljana, 1955, 29, 39-53. 31
o. c. I, 221, LXVIII.
24
F. Kos, o. c., I, 168, LXVIII, 222, 223, 69. 32
o. c., 441.
25
G. Vettich, Paolo Diacono, studi, Archeografo Triestino NS XXII/2, Trieste 33
Ustoličevanje . . ., 405, 406.
1898-1899,54. 34
IV. Leipzig, 1930, 182.

78 79
iz Ravene i da je živio u 7. stoljeću. Napisao je na grčkom jeziku navedeno Prema mome mišljenju: 1) Ravenski anonim nije imao u svom djelu na-
djelo, koje je sačuvano u latinskom prijevodu izrađenom u 9. stoljeću. pisano »Carontanos«. 2) Karantanci se ne spominju prvi puta u 7, već tek od
Ako sada samo sve to kritički promotrimo, morat ćemo se odmah zapi- II. polovice 8. stoljeća pa dalje. 3) Onaj, također anonimni, prevoditelj »Cos-
tati da li su svi njegovi geografski podaci, napisani u 7. stoljeću, tj. kada je ži- mographia« na latinski jezik umetnuo je u 9. stoljeću taj izraz kada je Karan-
vio taj anonim? Za nas je napose važno ono što se kaže ondje u pogledu Ka- tanija kao takova već bila dobro poznata. 4) Jednom riječju sva pojedina juž-
rantanije. Na jednom mjestu »Cosmographia«35 donosi i ovakav pasus: ».. . noslavenska plemena kriju se još u 7. stoljeću samo pod općim i zajedničkim
inter Carontanos, et Italiam, inter patriam Carnium36 et Italiam; quod iu- imenom »Sclavi« ili »Winedi« ili »Winidi«, a istom od II. polovice 8. st. dalje
gum Carnium dicebatur ab antiquis Alpis lulia ..." Pregledajmo sada zapad- počinju se pojedina plemena posebno nazivati u izvorima.
ne izvore, i to najvećim dijelom franačke, iz 7. stoljeća i onda usporedimo s
tim iz anonima. Što ćemo naći? Da u tom stoljeću ni jedan drugi izvor ili pi- 4.
sac ne donosi izraz »Carontanos« ili čak sličan, već samo »Sclavi« ili »Wini-
di«. Istom Pavao Đakon, langobardski pisac iz 8. stoljeća, prvi kaže u svom Uz to je čvrsto povezano, iako neizravno, uz ovu radnju još jedno pita-
djelu i ovo: » . . . Arnefrit... fugiit ad Sclavorum gen tem in Carnuntum, quod nje koje treba svakako raščistiti prije nego nastavim dalje iznošenje argume-
corrupte vocitant Carantanum ...«. Annales s. Emmerani Ratisponen. maio- nata o navedenoj temi. Naime, da li je u 7. st. uistinu mogla postojati tzv.
ros (748 — 823) pod 772. godinom imaju »Carentanus«.38 U jednoj ispravi od »marca Vinedorum« i da li je tada bio ondje knez Valuk. U tzv. Fredegarovoj
5. II. 816. stoji » . . . Carniensi ...«, u drugoj od 817. » . . . Carentanos...«, a u »Chronicon« stoji kako se 631. godine bugarski knez » . . . Alciocus cum septi-
trećoj od 27. XII. 819. čak » . . . de Karantana provincia .. ,39. Annales Fulden- nientis viriš et uxoris cum liberis, qui im marca Vinedorum salvatus est.
ses (680-901)40 pod 820. donose » . . . per Carantanorum provinciam.. .«41, a Post haec cum Wallucum ducem Winedorum annis plurimis vixit cum su-
tako i Annales regni Francorum (741 — 829)42 pod istom godinom imaju uz to is«.44
i izraz » . . . per Carantanos ...«, a pod 826. » . . . Carantanorum provinciam Što se iz tog pasusa45 odmah uočuje kao nonsens? To je izraz »marca«,
...«, dok Vita Hludowici imperatoris auctore anonymo ».. . Carantanorum jer se on zapravo prvi puta javlja u takvom značenju riječi u franačkim izvo-
...«, a u ispravi od 26.1. 830. čak » . . . de genere Carontania Sclavianorum,« u rima za Karla Velikog, i to u Annales Einhardi pod god. 788. kao »marcam
drugoj pak od 19. VI. 831. » . . . provintia Carantana . . . « a u trećoj od o. 860. Foroiuliensem«, a u Annales regni Francorum pod istom godinom kao »fi-
» . . . de Carintania ...«. I dok Annales Fuldenses imaju pod 861. » . . . Caranta- nes vel marcas Baioariorum.. .«4Ć ili »... in Marcha Bajoariae atque Itali-
ni ...«, a pod 863. » . . . Carantanis . . . in Carinthia ...«, u ispravi od 6. 1. 864. ae.. .«.47 Inače po Du Cangeu još 722. godine »Charta Bertradae« ima izraz
stoji » . . . in Karantano . . . de Karantana...«, a u Vita s. Ruperti iz 873. » . . . »marca«. No to ovdje znači nešto različito od gornjeg izraza, kako se to jas-
Carentanorum . ..«. U Conversio Bagoariorum et Carantanorum sastavlje- 48
no vidi iz teksta donesenog u bilješci. Prema tome je onaj pasus u tzv. Fre-
noj u istoj godini kada i navedena Vita, stoji čas » . . . Quarantanis ...« ili » . . . degarovoj »Chronicon« od »qui ...« dio uključivo » . . . cum suis ...« napros-
Caruntanis ...«, te ».. .Quarantanas...«, » . . . Carantanorum .. .« i »... Qua- to mnogo kasnije napisan, iako F. Kos donosi da je Krusch dokazao da su to
rantanos ...«. U ispravi od 9. IX. 878. piše » . . . Carentaniae .. .«, a u Annales djelo sastavljala dva glavna pisca i da je upravo IV. knjigu od poglavlja
Fuldenses pod 884. stoji » . . . Carentam ...«, u onoj pak od 19. III. 888. »Ca- 40 — 90 napisao o. 658. drugi sastavljač,49 dok M. Kos to pobija glede godine i
rentano ...,« u drugoj između 891. i 893. godine » . . . Carantano...«, a u tre- dodaje, citirajući B. Kruscha, da je to pisao neki Burgundac 642. godine. Me-
ćoj od 29. IX. 895. piše čak »Charanta...« dok u četvrtoj od 31. VIII. 898. đutim još 1918. bugarski historičar V. J.. Zlatarski u svome djelu »Историн
43
».. .Charentariche.. ,« . на бЂЛгарската држава прЂзЂ срЂднитЂ вЂкове I« (118 — 121) ustvrdio je da
je taj stavak o knezu Alcioku u Fredegara dodatak kasnijeg austrazijskog
35
Potrebno je svakako da se ponovno kritički provjeri vrijednost tog djela za na- kontinuatora i da je ime tog kneza moglo ući u Fredegarovu kroniku pod ut-
še krajeve i stavi njegovu vjerodostojnost na pravo mjesto. jecajem Pavla Đakona ili kakvog njegovog izvora. Tu svoju tvrdnju dokazuje
36
U »Geographica« Guidonis Pisani, koji je dovršio to djelo 1119. godine, služeći Zlatarski i time što taj pasus nemaju Gesta Dagobert! I. regis Francorum,
se većinom anonimom iz Ravene (F. Kos, o. c. I, str. LXXIII), stoji: ». . . inter Caranta-
nos et Italiam, inter patriam Carnuntum et Italiam . ..« (F. Kos, o. c. I, 228).
7
F. Kos, o. c. I, 228. 44
F. Kos. o. c. I, 209.
8
F. Kos, o. c. I, 219, LXV, 279. 45
Taj bi pasus trebalo ponovno pogledati i s paleografske strane kako izgleda u
9
F. Kos, o. c. II, 45, 47, 54. sačuvanim najstarijim prijepisima Fredegarove kronike.
0
F. Kos, o. c. I, str. LXV. 46
F. Kos, o. c. I, 300, 302.
1 47
F. Kos, o. c., II, 57. Du Cange, Glossarium mediae et infimae latinitatis V, Niort 1885, 265.
2 48
F. Kos, o. c. I. str. LXVII. ... Deinde per Melina Sušo aqua .. . usque ad ab Winardo curte usque ad illa
3
F. Kos, o. c. II, 26, 57, 72, 73, 57, 91, 93, 136, 137, 142, 146, I, 239, LXXI, LXXX, Marca qui nobis obtingit . . . (Du Cange, o. c. V, 264).
49
207,327,11,172,1,271,296,357,263,11,184,205,215,229,234,238. F. Kos, o. c. I, str. LXXII.
S-

80 81
napisana u prvoj četvrtini 9. stoljeća (o. 800 — 835), koja preuzimlju iz Frede- daju i sva domišljavanja da se pod »marca Vinedorum« krila Karantanija.
gara vijest o Bugarima, ali ne poznaju taj zaključni stavak o Alcioku i njego- Isto tako i da je prvi njen knez bio Valuk! To se naime ime, po Kruschu, po-
vom bijegu u marku Slovenaca. Jednom riječi njemu Alciocus kod Fredegara javljuje u četiri sačuvana kodeksa Fredegarovog teksta, od kojih je najstariji
nema s Alzekom u Pavla Đakona nikakve veze i posve je izmišljena osoba. Iz- Heidelberški iz 9. stoljeća, kao Walduco, a u nekim drugim Wallucus.55 Znači
noseći te Zlatarskove prigovore M. Kos se napose pozabavio tim pitanjem i i u onom Cod. Parisinus tako. No kako je to ime u svezi s »marca«, automat-
pokušao da ih obesnaži. U prvom redu on kaže da je poglavlje o Alcioku na- ski i ono iz navedenih razloga otpada iz ostalog sve do autentičnog teksta
pisao neki Burgundac o. 642. godine, a ne neki kasniji austrazijski kontinua- Fredegarove kronike. Možda je pisac tog djela Fredegarove kronike u doba
tor, kako to hoće Zlatarski, jer se on nije nikako mogao služiti s Pavlom Đa- vladavine Karla Velikog znao da tada vlada u Karantaniji knez »Waltunc«,56
konom koji je pisao svoju povijest Langobarda čitavih 130 godina kasnije. pa ga je stavio pod navedenim iskrivljenim imenom i prebacio ga u 7. stolje-
Prema Kosovoj tvrdnji upravo to poglavlje o Alcioku spada, ako ga se pažji- će, jer je sličnost medu njima velika. Još nešto. Ta i sam i jedini izvor za ime-
vo pregleda, po svojem stilu i konceptu u okvir burgundskog pisca iz o. 642, na karantanskih knezova u 8. stoljeću, već navedeni Conversio Bagoariorum
te o kakvom drugom autoru ne može biti ni govora. Nadalje Kos prilično ne- et Carantanorum iz II. polovice 9. stoljeća svojim citatom »... Samo nomine
uvjerljivo pokušava da opovrgne Zlatarskov prigovor da je taj pasus o nave- quidam Sclavus manens in Quarantanis fuit dux gentiš illius ...«, koji F. Kos
denom knezu kasniji dodatak jer ga nemaju Gesta Dagoberti, time što on ka- stavlja upravo u 631. godinu,57 također isključuje mogućnost da bi Valuk ta-
že da ima Cod. Parisinus Lat. nr. 10910, koji je od svih Fredegarovih kodeksa da mogao biti knez u onoj zemlji, koja se u 7. stoljeću još tako ne naziva!
daleko najbolji i napisan u 7. ili 8. stoljeću, moguće pred 715. »torej pred po-
stankom Gesta Dagoberti« (?: S. A.), o Alcioku i o Bugarima koji su otišli u 5.
marku Slovenaca. To isto imaju i mladi kodeksi koji su napisani moguće u 8,
a najkasnije u 9. stoljeću.50 I dok je Zlatarski, kako vidimo, ispravno posum- I još nešto. Oslobođenje Slovenaca od avarskog gospodstva povezuje se
njao u taj Fredegarov pasus o Alcioku, za koji kaže da je dodatak kasnijeg uvijek sa Samom i oko toga se splela ogromna i skoro nepregledna literatu-
austrazijskog kontinuatora, a u navedenu je kroniku ušao pod utjecajem ra, do koje većeg dijela je čak nemoguće doći. Uz to se drži da se Slovence u
Pavla Đakona ili kojeg njegovog izvora, M. Kos odbacuje sve to a limine i ka- latinskim izvorima 6. i 7. stoljeća zove »Sclavi«, »Sclavini« (Sclavani, Sclave-
že da je to po Kruschu nastalo 642. godine od burgundskog autora. Ako me- ni) i »Winedi« (Winadi, Winades.58) Sve to se može postaviti na svoje pravo
đutim malo bolje pogledamo, opazit ćemo da stvari stoje potpuno drugačije. mjesto samo onda ako se oslobodimo bolećivih nacionalno-šovinističkih os-
Naime Krusch je samo dokazivao, više na osnovi općenitih razloga i ne ula- jećaja. Poznato je naime da je Jordanes, gotski pisac 6. stoljeća, nazivao sve
zeći u samu bit, kritiku i stil pojedinih većih ili manjih dijelova ili čak po- Slavene »Venethi, Antes, Sclaveni«, a u Vita s. Columbani, sastavljenoj u
glavlja te kronike da su pojedine knjige i njena poglavlja nastala u razmaku drugoj desetini 7. stoljeća, kriju se Slaveni pod ».. .Venetiorum, qui et Scla-
59
od 624. do 658. godina. Ali je pri tome zaboravljeno reći da do nas ta kronika vi ) dicuntur...« U tzv. Fredegarovoj »Chronicon« pod 631. godinom se kaže
nije došla u izvorniku već u nekoliko prijepisa. Jedan od najboljih, po Koso- »... Sclavi coinomento Winidi in regno Samone... Samonem regem Sclavi-
vom mišljenju, predstavlja već navedeni Codex Parisinus koji je napisan u 7. norum ... contra Samonem et Winidis... super Wenedus exercitus... in
ili 8. stoljeću, moguće pred 715. godinom, a drugi mladi su pisani moguće u Sclavos... Sclavi... forcium Venedorum... ex genere Sclavinorum... Winidi
51
8, a najkasnije u 9. stoljeću, a ima ih i iz 10, 11. i 15. stoljeća. Međutim, naj- contra Francos meuerunt, non tantum Sclavinorum fortitudo...«, pod 632.
stariji je napisan sredinom kraja 8. stoljeća ili bolje rečeno za vladavine Kar- »... exercitum Winitorum... utiletate Winidis...,« pod 633. »...cum Winidi
la Velikog, a nikako prije, i to zbog vrlo jednostavnog razloga. Naime izraz iusso Samone... regnum Francorum contra Winedus...«, pod 634. » . . . cum
52
»marca« kao »dežela«, kako to prevodi F. Kos, ili B. Grafenauer naprosto exercito Winedorum...«, a pod 641. » ... amicicias cum Winidis firmans.. .«60
»marko«53 ili »krajino«, 54 javlja se zapravo u izvorima tek za vladanja Karla Iz toga ne možemo zaključivati da je Samo imao veze sa Slovencima i napre-
Velikog, koji je prvi ustrojio takve vrsti maraka. Ako se sada ponovno pogle- čac odlučno tvrditi da se oni u izvorima 6. i 7. stoljeća kriju pod takvim ime-
da u citirani tekst tog pasusa iz tzv. Fredegarove »Chronicon«, onda se može nima, jer su to ipak mnogo općenitije izrazi. Jednom riječi Samo je tek pre-
zaključiti da je u prvotnoj izvornoj verziji naprosto glasio samo ovako: »... ko »Conversio« ušao u vezu s Karantancima,61 tj. sa Slovencima, za koje
Alciocus cum septinientis viriš et uxoris cum liberis salvatus est.« Time otpa-
55
M. Kos, O bolgarskem knezu .. ., Šišićev Zbornik, 254, 255.
50
O bolgarskem knezu Alcioku in slovenskem knezu Valuku, Šišićev Zbornik, Za- «F. Kos, o. c. 1,280, 281.
57
greb, 1929, 251-254. o. c. I, 207.
58
51
M. Kos, O bolgarskem knezu..., Šišićev Zbornik, 253, 254. M. Kos, Zgodovina Slovencev, Ljubljana 1955, 41.
59
52
o. c., I, 209, bilj. 2 F. Kos ih naziva Slovencima i to ne baš uvjerljivo dokazuje (o. c. I, 192, bilj. 3).
60
53
Ustoličevanje . . ., 474. F. Kos, o. c. I, 48, LXXIX, 193, 205, 206, 210, 212.
61
54
Zgodovina slovenskega naroda I, Ljubljana, 1954, 132. F. Kos, o. c. I, 207.

83
82
nemamo nikakvih izravnih izvora da su sudjelovali na njegovoj strani u bor- bio pod vlašću grofa Hartvika, a 993. pod nadzorom grofa Otgera. Šišić to zo-
bi protiv Avara, a onda i Franaka, koji ih tada nisu ni ugrožavali. Znači da su ve naprosto »župa Hrvat« ili »župa Hrvati«. Ona se, kako piše Šišić, naročito
Slovenci imali veze na drugoj strani u doba oslobođenja od avarske vlasti, a širila oko Celovca na Gosposvetskom polju, te je vjerovatno »da je prva poli-
to je s Hrvatima. Nadalje iza Samove smrti, kada se j.e raspala cijela njegova tička slovenečka organizacija djelo tamošnjih Hrvata«.66 Klaić piše da u Sje-
državna tvorevina, nije nam ništa poznato da bi ta okolnost djelovala u prav- vernoj Štajerskoj, a uz gornju Muru, stoji između Leobena (Ljubna) i Juden-
cu kolebanja onog saveza Slavena od Karantanije preko Panonije i Ilirika do burga mjesto zvano Kraubat, koje se spominje često u ispravama od 11. do
Dalmacije pod prećutnim vodstvom arhonta Hrvatske ili da bi uslijed toga 13. stoljeća obično kao »Chrowat« (Chrowat, Chrowath, Crowat, Chrawat), a
Avari ili Franci uspjeli osvojiti i jedan dijelio bilo koji od toga teritorija. po Felicettiu postoji tu i istoimeni kraj [1074: decima ad Chrowat ex utraque
parte fluminis; 1196: ecclesia s. Georgii ad Chrowat; ecclesia sancti Stephani
in Chrowat (Felicetti von Liebenfels M, Ueber die Lage des »Pagus Chrouu-
6.
at«, Beiträge zur Kunde steiermärkischen Geschichtsquellen 5. Jahr-
Međutim za to imamo samo izvor Porfirogeneta, koga uopće za to ne gang, Graz, 1868, 103], i zaključuje da se pod »Chrowat« ima nedvojbeno ra-
možemo kritizirati. Naime, ako uzmemo daje uglavnom vjerodostojan glede zumjeti slavensku župu koja je po svoj prilici dobila svoje ime od slav. ple-
dolaska Hrvata u njihovu sadašnju domovinu, gdje su porazili Avare, onda mena zvanog Chrowat ili Hrvati. Prema svemu, zaključuje Klaić, nema ni-
možemo pokušati da zaključimo i to da su oni oslobodili i Slovence od istog kakve sumnje da je još u 11 —13. st. u Gornjoj Štajerskoj uz Gornju Muru po-
neprijatelja kojega su pobijedili u Iliriku i Panoniju, i tim pokrajinama onda stojala slav. župa »Hrvati«, koja je prozvana po istoimenom plemenu, »što
zagospodarili. no se je možda još u 6. ili 7. stoljeću ondje naselilo«. U Koruškoj u okolici
Ako u toponomastici sjevernih krajeva između Save, Drave i Dunava tra- »Miljskoga« jezera ima mjesto koje tamošnji Nijemci zovu Kraut, i to je po
žimo da li postoji bilo kakva potvrda, pa makar i posredna, ili barem ikakav Klaiću iskvareno od srednjovječkog »Chrowat« koje se u listinama 11. i 12.
trag o tome u ranijem srednjem vijeku, onda ćemo opaziti da nas on vodi stoljeća tako spominje. U izvornoj povelji od 1190 (u celov. muzeju) predstoj-
ravno upravo u srce nekadašnje Karantanije. Naime u II. polovici X. stolje- nica samostana sv. Jurja daje grofu Otonu od Ortenberga »einen Fischbezug
ća, dakle u doba vladavine Konstantina VII. Porfirogeneta, prvi puta se u is- von 2 Hüben in Chrowat« (Krones, Die deutsche Besiedlung der östlichen Al-
pravi javlja toponomastički naziv Hrvat62 kao »pagus« u navedenom teritori- penländer, Stuttgart, 1889, 338, n. 75), a čini se da je i u Tirol dopiralo to ime.
ju. Uz to se taj izraz u istoj zemlji spominje još u tri isprave63 u tom stoljeću. Ali je sigurno da je u staroj Karantaniji u 10. stoljeću opstojala slavenska žu-
Po Du Cangeu pagus znači isprva dio jednog područja, a onda zemlju, komi- pa, koja se u spomenicima zove »pagus Crouuati«, i to Klaić bazira na i ovdje
tat, distrikt, pa čak i dukat64. Za ovaj naš slučaj F. Kos prevodi taj izraz is- citiranim ispravama (954 — 979). Prema tome je u Karantaniji (Karentani)
prva sa »Hrvaški županiji«, a onda sa »Hrvaškem okraju«.65 Ujedno stavlja opstojala od 954 — 979. slav. župa Chrowat, kojom je vladao u ime njemačkog
taj predio u okolicu sadašnjeg mjesta St. Vida i kaže da je on od 954-980. kralja grof Hartwig. Po Felicettiu, koji je istraživao njen opseg, ona se pro-
stirala upravo na Gosposvetskom polju i u njegovoj okolici, a pružala se nao-
kolo rijeke Krke i Gline. Na njezinom tlu se nalazio stari rimski Virunum i
62 teritorij današnjeg Celovca, crkva Gospe Svete (Maria Saal, Maria ad Karan-
Kralj Oto I. daje dvije hübe svoga vlastitog posjeda »in loco Zuric ac in pago
Crouuati (podcrtao: S. A.) et in ministerio Hartuigi...« (F. Kos, o. c. II, 311-31. VII.
tam), možda najstarija crkva u današnjoj Koruškoj. U opsegu te župe uzdiza-
954). la se i stolica njem. kralja (sedes regalis), kasnije prozvana »civitas Karenta-
63
Kralj Oto I. daruje svoj posjed koji je bio»... inter duos montes Curoztou ef na« (Karnburg, slovenački Krnski grad). Dakle, zaključuje Klaić, župa Chro-
Coziae a vertice montis Zuuedlobrudo usque ad villam Bulesisc, in proprietatem con- uuat nalazila se u političkom središtu starog rimskog Norikuma i sredovječ-
cessimus in pago Cruuatietin ministerio Hartuigi comitis...« (F. Kos, o. c. II, 316—13. nog Carantanuma, i po tome su i njezini slavenski žitelji, koji su bili bez
II. 961.). Car Oto II. daruje tri kraljevske hübe »in villis Lebeniah et Glanadorf et Mal-
mosic ac Buissindorf et Bodpechach in regimine uualdpodonis Hartuuichi in pago sumnje Hrvati, imali najodličniji položaj u čitavoj zemlji67.
Chrouuatsitas...«(F. Kos, o. c. II, 361—9. X. 979). Kralj Oto III. daruje »duos mansos Nakon drugog svjetskog rata prvi se od slovenskih historičara pozaba-
in Suarzdorf, Podinauuiz, Duchumuzlidorf, Gumulachi et Donplachi nominatis sitos vio tim problemom, kako sam već spomenuo, M. Kos. On kaže da se predjel
et in pago Croudi vocato et in comitato Otgeri comitis iacentis...« (F. Kos, o. c. II,
397-19. VII. 993.). između St. Vida i Trga u 10. stoljeću naziva hrvatski kraj (pagus Chrouat,
64
Du Gange, o. c. VI, Niort 1886, 93. U dokaz toga evo još i dva primjera iz naših Crouuti, Crauuati, Croudi) te da se njegove mede iz povijesnih izvora dadu
krajeva iz XI. stoljeća: » . . . regales mansos in pago Histriein villis et castellis subtus prilično točno odrediti. Taj predjel je dobio ime od Hrvata koji su se naselili
nominatis... in comitatu Odalrici marchionis...« (Documenta ad Forumjulii, Istriam, u Karantaniji po njegovom mišljenju u doba velike seobe iz Zakarpaća na
Goritiam, Tergestum spectantia, Atti e memorie della Societä istriana di archeologia e
storia patria VIII/1 i 2, Parenzo; 1892, 9-20. IX. 1064). »... villas... in Pago Istria in
Marchia Oudalrici Marchionis sita...« (P. Kandier, Codice diplomatico istriano-7. 66
III. 1067). o. c., 277, 299, 300, 277, 300.
65
o. c. II, 311, 316,361,445. "o. c., 13-18.

84 85
Balkan u prvoj polovici 7. stoljeća. Hrvati su naselili i druge predjele i kraje-
ako J. Mal tvrdi da »krajevna imena v zvezi s Hrvati ne dokazujejo hrvatskih
ve Koruške, ali su najgušće bili nastanjeni baš u navedenom području, koje naselbin med Slovenci, ker jih najdemo po vseh slovanskih zemljah«.75
je zato i dobilo po njima ime. Još i danas, završava Kos, podsjeća na Hrvate
zaselak Krobathen i ime vrha Krobather Berg kod Glanegga.68 Grafenauer u Kao prvo mjesto uzet ćemo nekadašnju Tiburniu, Teurniu, gdje danas
jednoj svojoj radnji isprva piše da se po Hrvatima koji su se naselili u Ka- stoji po F. Kosu selo Sv. Petar in Holz nedaleko Spitala. Pri kraju starog vije-
rantaniji prozvao »hrvaški okraj« zapadno od Krnskog grada između St. Vi- ka tu je bila biskupija.76 Ćak je po Grafenaueru norički »dux« sjedio od po-
da na Glini i Vrbskog jezera. Pričajući i o doseljenju koseza u Karantaniji ka- četka 6. stoljeća u Teurniji,77 a po M. Kosu je ona u II. polovici 5. stoljeća sre-
že da su se oni i Hrvati kroz kratko vrijeme stopili sa Slovencima.69 U drugoj dište nutarnje noričke pokrajine i kao biskupsko mjesto se održalo sve do
svojoj radnji on, iznoseći prilično detaljno razna mišljenja u svezi s doselje- dolaska Slovenaca.78 Kada su, kako piše Kos, Slovenci zauzeli o. 590. okolicu
njem Hrvata u Karantaniju, govori i o navedenom hrvatskom kraju i imenu biskupije, koja je imala svoje sjedište u Teurniji, i njen biskup bježi pred nji-
Hrvat u Koruškoj i konačno kaže da neki momenti podupiru pretpostavku ma i Avarima u Italiji. Tako je, tvrdi Kos, propala i ta biskupija,79 koja se
da su Hrvati došli u Karantaniju u prvom valu seobe.70 Hauptmann se u po- spominje u pismenoj molbi desetorice biskupa bizantiskom caru iz 591.80 Još
sljednje vrijeme najviše pozabavio, u svezi sa svojom omiljenom temom o pod imenom »Tiburniensi«.81 G. 873. u »Conversio Bagoariorum et Caranta-
kasazima, tim predjelom u nekadašnjoj Karantaniji koji naziva Hrvatska norum« nalazimo po prvi puta da se ona zove »Liburnia« sa crkvom.82 Inte-
grofija. U prvom redu on je iznio razne teorije o kasazima, pobijajući pojedi- resantno je da Ravenski anonim, koji je preveden u 9. stoljeću na latinski, pi-
na mišljenja koja se kose s njegovim starim pretpostavkama i tvrdnjama, a še »... patria quae dicitur Liburnia Tarsaticensis.. .«,83 tj. trsatska Liburnija,
onda se posebno pozabavio kasazima »Hrvatske grofije« kojoj ne samo daje što znači da je znao i za onu gornju pa je zbog toga izvršio takvu razliku radi
uz obrazloženje taj naziv, već pokušava i da joj odredi opseg.71 raspoznavanja. U ispravi cara Arnulfa od 21. VII. 891. zove se njegov zaselak
»Liburna«,84 ili kasnije »Lurna«, a onda u ispravi cara Otona II. od 28. V. 974.
Ako se dakle taj »pagus« širio oko Celovca na Gosposvetskom polju i »Lurno«.85 U dvjema ispravama iz prve polovice 11. stoljeća nailazimo na iz-
okolici, onda ćemo vidjeti da se u istom stoljeću prostirao u istom predjelu i raze »in valle Lurna« i »in comitatu Lurniensi«, a u ispravi od 1072. godine
opsegu i »pago Karintriche« .72 To sam zaključio izravno na osnovi uspoređi- ponovno na staro ime »in Liburnia«,86 koje se ponavlja i u »Vita s. Virgilii«,
vanja prilično škrtih topografskih podataka iz izvora. Sada je dakle jasno da nastaloj iza 1181. godine, a i u »Vita Gebehardi« iz gotovo istog vremena.87
se — ako ne i prije73 — a onda svakako od iza II. polovice 10. stoljeća taj Čak i u Unrestovoj »Chronicon Carinthiacum« iz kraja 15. stoljeća to se ime
predio zove čas »pagus Cruuat«, a čas »pagus Karintrich« ,74 tj. hrvatski ili ka- krije pod nazivom »Liburina«.88 Po svemu tome vidi se da je ime Liburnia
rantanski kraj ili pak najprije i najispravnije komitat, kako se to vidi iz nave- nastalo istom po dolasku Slavena u te krajeve. Samo kojih Slavena? Svaka-
denih izvora toga stoljeća, a i iz one već navedene isprave od 31. VIII. 898. ko Hrvata baš iz Liburnije,89 koja je u Konstantina Porfirogeneta obuhvaće-

7. 75
B. Grafenauer, Ustoličevanje..., 33.
76
I. F. Kos o. c. I, 95.
77
Ustoličevanje...,408.
78
Kada se je i to utvrdilo, može se onda prijeći izravno na toponomastiku Slovenska naselitev..., Koroški Zbornik, 45.
79
tog komitata ili kraja, od koje ćemo ovdje iznijeti nekoliko istaknutih pri- · Zgodovina Slovencev, Ljubljana 1955, 46, 47.
80
mjera. Tada će se i iz toga moći uočiti odakle su ti Hrvati došli u taj predio, C. Baronius to pismo datira sa 590 (Annales ecclesiastici VII, Venetiis 1710,
10-13), F. Kos sa 591. (o. c. I, 122), a M. L. Hartmann stavlja ga u kraj 591. ili početak
592. godine (Geschichte Italiens im Mittelalter II/l, Gotha 1900, 120).
81
68
Slovenska naselitev na Koroškem, Koroški Zbornik 50. F. Kos, o. c. I. 122-126.
82
69
Država Karantanskih Slovencev, Koroški Zbornik, 93. »... in Liburnia civitate...« (F. Kos, o. c. I, 271).
83
70
o. c., 31 - 41, 334 - 336, 501, 502. F. Kos, o. c. I, 225.
84
71
o. c., 75-126, 157-160. » ... in Sclauinie partibus ad curtem nostram que Liburna vocatur...« (F. Kos,
72 o. c. II, 22). U toj listini s istim datumom, no koja je falsificirana po toj prvoj, stoji čak:
F. Kos. o. c. II, 364-28. IV. 980. »... in Sclauinie partibus ad curtem nostram que Liburna vulgo Lurna vocatur...« (o.
73
Još u Annales Fuldenses pod 888. godinom navodi se kako je car Arnulf iz Tri- c. II, 228). Taj zaselak (imanje ili dvor itd.) F. Kos ubicira na Lurnskom polju blizu Spi-
denta pošao preko Furlanije i slavio Božić u »curtem Corantanam«, tj. u Krnskom tala (o. c. II, 227, bilj. 4).
gradu blizu Gospe Svete, sjeverno od Celovca, kako misli F. Kos (o. c. II, 218, 300). U 85
F. Kos, o. c. II, 228, 346.
ispravi cara Arnulfa od 31. VIII. 898. spominju se posjedi »in Charentariche in comita- 86
F. Kos, o. c. III, Ljubljana, 1911, 16, 34, 165.
tu ipsius consanguinei nostri...« (F. Kos, o. c. II, 238) koji se nalaze i na teritoriju kas- 87
F. Kos, o. c. I, 271, 269.
nijeg »pagus Cruuat«. Ujedno je očito da je taj predio komitat. Gl. i F. Kos, o. c. II, 52 88
(819.), 91 (830.), 146, 147 (864), I, 357 (873), II, 234 (895), 300 (945), 363 (979), 369 (983). B. Grafenauer, Ustoličevanje..., 135.
89
74
F. Kos. stavlja da to znači Karantanija (o. c. II, 451). Ta i Annales Einhardi pod 821. godinom zovu hrvatskog kneza Bornu »dux Dal-
matiae atque Liburniae« (F. Rački, o. c, 325).

86 87
103
90
na pod općim pojmom Hrvatska (tj. Dalmacija. ) Oni su onamo donijeli taj čak »Butina vas«. Nekadašnji zaselak Ribnica, koji se javlja u jednoj ispra-
104 105
toponim koji je, kako smo vidjeli, uočio već i Ravenski anonim, jer, obrnuto, vi u drugoj polovici X. stoljeća, a ležao je blizu Vrpskog jezera, ima istoi-
da su ga Slovenci prenijeli na more ne može nikako biti. Time se može već mena mjesta i u ostaloj Sloveniji. Ali je nekad i u okolici današnjeg Obrovca
sada ovim malim izvodom djelomično pojačati Porfirogenetovo pisanje o postojao također istoimeni toponim, koji se ondje javlja još od 1278. godi-
iseljenju Hrvata iz Dalmacije u Panoniju i Ilirik, tj. posredno i u navedeni ne.106 U X. i XI. stoljeću imamo navedeno selo i rijeku Glina,107 od kojih je
kraj nekadašnje Karantanije. prva pritoka Krke, a selo F. Kos stavlja jugozapadno od St. Vida i južno od
Drugo je rijeka i mjesto Krka. Taj se toponim javlja u ispravama 9. i 10. Trga.108 Ne bi trebalo gotovo za taj toponim ni navesti da ga imamo u Hrvat-
stoljeća.91 Ovdje gotovo ne treba ni navesti da i u Hrvatskoj, i to u Dalmaciji, skoj na nekoliko mjesta ispod Save. I dok se mjesto Kozjak,109 koje F. Kos
ima istoimena rijeka, uz još onu istoimenu u Sloveniji kraj Brezica. zove Kozje (njem. Gösenberg) i stavlja jugozapadno od St. Vida,110 nalazi i u
Hrvatskoj (kraj Krapine, Vojnića, kod Knina, a iznad Splita i brdo Kozjak),
Daljnji toponim je Ostrovica, koja se nalazila blizu St. Vida,92 a spomi-
nje se u izvorima već od II. polovice 9. stoljeća.93 Istoimeno mjesto i danas to se ne može potpuno reći i za drugo susjedno mjesto »Gomilach« ili »Gu-
postoji u Lici i Istri, a u Dalmaciji čak i tri. Gora Sikova, koja se javlja samo mulachi« ili čak »Chumilach«,111 koje F. Kos ubicira jugozapadno od St. Vi-
u ispravi od 9. IX. 878,94 a čiji položaj ne može odrediti F. Kos,95 bila je po da.112 Naime istoimeno je mjesto nekoć ležalo i u zadarskoj okolici pod ime-
svoj prilici u okolici Beljaka. U okolici Zadra postojalo je staro selo Sikovo, nom »Gomiliach«113 ili »Gomila« 114 ili čak »Gomile«.115 Selo »Suarzdorf«,116
a spominje se u 11. stoljeću, koje je svakako slično tom toponimu. Ono se i za koje kaže F. Kos da danas možda ima koje drugo ime i da je »neka vas na
danas nalazi istočno od Krmčine i južno od Gorice. Daljnje je mjesto »Ra-
sa«. Ono se također spominje samo jedanput u IX. stoljeću,96 a M. Potočnik Zagrabiae 1915 107-109-1361. — SZN Petrus de Sercana (1385-1416) b. I/III,
piše da je to stari Ras ili Rož, koji je dao ime cijeloj dolini,97 dok F. Kos kaže 6_ 1384. - SZN Johannes de Trottis (1404-1427) b. I, f. III/l - 10. XI. 1408. — SZN
da je to selo Rožek u Rožnoj dolini u Koruškoj,98 tj. blizu Vrpskog jezera i Simon Damiani b. IV, f. V/12, 251-30. X. 1461. — SZN Gregorius de Bosco
(1465-1497) b. II, f. H/1-2. III. 1474.
Celovca. Svakako i taj toponim nas podsjeća na rijeku i mjesto Rašu u Istri. 103
S. Ljubić, Dva popisa listina (908-1782) glasovitog manastira sv. Krševana u
Za mjesto »Budistdorf«, koje nalazimo u darovnici kralja Otona I. od 4. VI. o

945, F. Kos drži da je to možda sadašnja Bučinja" ves kod Gospe Svete.100 Zadru, Starine 19, Zagreb, 1887, 86- 1118. — DAZ — Arhiv grada Šibenika ш
183
Kad bi to bila, onda se može takav toponim usporediti po sličnosti s onim a-8. XII. 1464.
koji se nalazio u zadarskoj okolici pod imenom »Bucina«101 ili »Butina«102 ili
104
» . . . curtem quae dicitur Ribniza, quae est in provincia Karentana sita in regi-
mine Hartwici...« (F. Kos, o. c. II, 352).
90
F. Rački, o. c., 406. 105
91
»... in provintia Carantana in loco videlicet, ubi Curciza in Curcam influit...« F. Kos, o. c. II 352, 484.
DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 2149— 12. VIII. 1278.
106
(F. Kos, o. c. II, 98-19. VI. 831.). » . . . i n Carantana in loco vocato Kurca...« (o. c. II, 107
147 — 6. I. 864.). »... in regno Carantana iuxta flumen Gurca...« (o. c. II, 229-između » ... hübe ... in regimine uualdpodonis Hartuuici in pago Chrouuat...« (F.
891. i 893.). Car Arnulf daruje »... in Charentariche... curtem que dicitur Gurca... in Kos, o. c. II, 361 — 9. X. 979). » ... in monte Carentano ... iuxta flumen Glana . ..« (o. c.
Gurcatala...« (o. c. II, 238-31. VIII. 898.). »... Gurcha...« (o. c. II, 378-7. X. 984.). II, 378). » . . . in locis quippe Wuistriza ad sanctum Laurentium alibi Glana nuncupa-
92
F. Kos, o. c. II, 135, 473. tum .. .« (o. c. III, 147 —između c. 1065. i 1077). » ... Actum Glanahouen ...« (o. c. III,
93
»... ad Astaruuizam...« (F. Kos, o. c. II, 135 - 20. XI. 860). »... ad sanctum Pet- 182, 188-između c. 1075. i 1090).
108
rum ad Ostaruizam...« (o. c. II, 282-23. V. 927). »... Ostaruiza...« (o. c. II, 378-7. X. F. Kos, o. c. II, 361, 438, III, 147, 271.
109
984). »... Ostaruuiza...« (o. c. III, 114-8. II. 1051). » . . . in loco Cosiach . ..« (F. Kos, o. c. II, 388-između 954. i 991).
110
94
»... Insuper et montem qui vocatus Sicouua...« (F. Kos, o. c. II, 184 — 9. IX. 878. o. c. 11,388,455.
111
g·)· 95 F. Kos, o. c. II, 388 (između 954. i 991), 397 (993.), III, 143 (između c. 1065. i c.
o. c. II, 184, 490. 1075).
112
96
»... in loco qui dicitur Rasa...« (F. Kos, o. c. II, 202 —između 875. i 883). o. c. II, 388, 397, 438, III, 143, 271.
113
97
Vojvodina Koroška I, Ljubljana, 1909, 115. DAZ — SZN Constantinus Constantius (1514-1533) b. I, f. 1/1-9. XII. 1514.
98
o. c. II, 202, 486. 114
T. Smičiklas, o. c. II, Zagrabiae, 1904, 269-1194. — S. Ljubić, Libellus policori-
99
Bučina se nalazi u okolici Šibenika (M. Sabljar, Miestopisni riečnik kraljevinah on, qui Tipicus vocatur, Starine 23, Zagreb, 1890, 218- 1221. — T. Smičiklas, o. c. VIII
Dalmacije, Hervatske i Slavonije, Zagreb, 1866, 530), a i kao izvor istočno od Biograda. (1910) _ 1310. — DAZ — SZN Articusius q. Dominici de Rivignano (1383-1389) b. V, f.
100
F. Kos, o. c. II, 300. Još jedna Bučinja ves nalazi se i u općini St Rupert pri Ce- III- 15.1. 1391. — SZN Gregorius de Bosco b. II, f. II/6, b. V, f. V-17. IV. 1479. - SZN
lovcu (L. Sienčnik-B. Grafenauer, Slovenska Koroška, Ljubljana 1945, 27). Johannes de Calcina b. VII, f. III/l, 8-14. XI. 1487.-b. VII, f. XIII/3, 125 a-7. III.
101
Državni arhiv u Zadru (DAZ) — Spisi zadarskog notara (SZN) Raymundus de 1490. - SZN Johannes Franciscus Grisinus (1454- 1495) b. II, f. II/9- 13. XI. 1493. itd.
115
Modiis (1384-1389) b. I, f. 1-29. IX. 1384. — SZN Simon Damiani (1440- 1476) b. IV, DAZ — SZN Johannes de Calcina b. I, f. II-25. III. 1443. — SZN Simon Damia-
f. V/5, 226-19. II. 1458.^ SZN Johannes de Calcina (1439-1492) b. VII, f. XIII/2, ni b. II, f H/1 -24. II. 1445. — SZN Johannes de Calcina b. V, f. VII/5, 212 a — 15. III.
83-3. VI. 1489. 1456.
116
102
DAZ —Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 1060-24. VIII » ... in villis Suarzdorf ... et in pago Croudi . . .« (F. Kos, o. c. II, 397-9. VII.
1339. — T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae XIII, 993.).

88
117
koroških tleh«, meni izgleda da je to sadašnje Crnčiće (Schwarzendorf) u 135
skoj okolici: selo Modrane. Čak i danas postoji kraj Kistanja Modrino se-
118
općini Dholica (St. Marin am Techeisberg) i ja bih ga preveo na hrvatski u 136
lo. Zagrad u toj istoj općini ima brojne iste toponime u Hrvatskoj i Istri.
selo »Crno«, čiji se istoimeni toponim nalazi i danas u Lici i kraj Zadra. Po- Brda (Werda) u općini Grabštanj137 imala su isti toponim u bližoj zadarskoj
sebnu pozornost ovdje zaslužuje toponim »Chatzis«,119 koji F. Kos nalazi da okolici,138 a i danas postoje istoimena sela u Dalmaciji i jedno čak u Istri,
se u ispravi od 10. V. 1007. spominje kao »Chatsa«,120 te hoće da je toJCatsch, dok za Tinjsko polje (Tainacherfeld), također u istoj općini139 i u općini Žita-
selo u Gornjoj Štajerskoj blizu Muraua.121 Međutim to je po svoj prilici da- ra ves (Sittersdorf), gdje je i Tinje (Tainach)1"40, postoji i sada u zadarskom
našnje Kaseze (Harbach) kod St. Peter pri Celovcu. Toponim Grivna, 122 koji kraju toponim Tinj. Zablate (Zablatach, Littermoos) u općini Medgorje i u
F. Kos zove Grebinje, Grebinj (Griffen) i stavlja sjeverozapadno od Velikov- općini Rikarja ves (Ruckersdorf)141 imali su kraj Biograda n/m taj toponim
ca,123 nalazio
126
se i u zadarskoj127okolici pod imenom »Grifna«,124 »Griuene«,125 kao »Zablatie« ili »Zablachie«,142 a kraj Šibenika postoji i danas istoimeno
»Griuna« i čak »Grimna«. vrlo staro selo Zablaće143 dok u gornjoj Hrvatskoj također su takva dva istoi-
mena sela. Karnica (Karnitzen) u općini St. Stefan (St. Stefan an den Gail)144
II. imala je svoj istoimeni toponim u zadarskom kraju kao »Carnixa« ili »Char-
nisa« ili »Carniza«,145 a i danas kod Nina postoji selo Krneza, dok u Lici
Interesantni su u tom pogledu radi uspoređivanja pored navedenih to- Krnica. U općini Dobrla ves (Eberndorf) toponim Kokinja (Köcking)146 imao
ponima u izvorima i neki sadašnji slovenski toponimi u tom istom kraju. Ta- je svoj slični toponim u okolici Zadra kao »Cochiena«147 ili »Cochichna«,148 a
ko Glinica između Krive Vrbe i St. Petra pri Celovcu128 imala je također svoj Blato (Moos) u općini Galicija i općini Blato (Moos)149 u neposrednom kraju
istoimeni toponim kraj Karina u Sjevernoj Dalmaciji,129 a također istoimeno istog grada Zadra, te i danas ima istoimenih sela u Hrvatskoj, Dalmaciji i Is-
selo s vodom postoji i danas u Lici. Nadalje su u općini Bilčovs (Lundman- tri. Banja ves (Pfannsdorf) u općini Žitara ves150 imala je isti toponim u za-
nsdorf Mošćenice (Moschenitzen),130 čiji se istoimeni toponim nalazi u Istri, darskom kraju kao »Bagnauas« ili »Bagneuci«,151 koje se pod zadnjim nazi-
tj. u Liburniji, onom dijelu nekadašnje stare hrvatske države. Zatim imamo vom i danas nalaze kraj sela Stankovaca.
Kadina (Kading) u općini Gospa Sveta,131 čiji se prošireni toponim »Kadyna
Goriza«132 ili »Kazina Gorica«133 nalazio u zadarskom kraju. Nadalje topo- III.
nim Modrinja ves u istoj općini134 imao je također sličan toponim u zadar-
117
Posebnu pozornost izazivaju još toponimi koji su u vezi s imenom Hrvat
o. c. II, 397, 495. te Kazazi ili Kasezi ili čak Kosezi. Tako imamo Hrovaće152 (Krobathen) u op-
118
gl. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 20.
119
» . . . de tribus curtiferis ... apud Wertse... in loco Katzis... unum mansum 35
DAZ —Arhiv grada Šibenika —- 15 a-19. II. 1461. SZN Marcus Aurelius
Sclauonicum in predicto predio Chatzis in villa que dicitur Pederdorf « (F Kos o c
III, 165-svibanj 1072). Sonzonius (1513-1548) b. I, f. 1-24. VIII. 1514 - SZN Presb. Petrus de Pago
120
»... predium Chatsa vulgo nominatum in provincia Karinthia .« (o c III (1486-1529) b. II, f. И/4-9. V. 1517.
17-10. V. 1007).
121
F. Kos, o. c. III, 17, 146, 284.
136
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 22.
137
122 L. Sienčnik— B. Grafenauer, o. c., 22.
»... stabularium curtim Griuina et item Griuina cum mancipiis suis...« (F. 138
Kos, o. c. 111,233 — 0. I.V. 1091). »... possessionibus hoc est Gorinsig, Griuina...« (o. c. F. Rački, o. c. 29, 84, 90, 95. T. Smičiklas, o. c. II itd. DAZ — Spisi zadarskih no-
III, 237, LXVII — Codex traditionum monasterii s. Pauli, nastao o. 1210) tara XIII — XVI. stoljeća.
139
123
o. c. III, 232, 273. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 22.
140
124
DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Nikole II, br. 59/1 — 1433^, te spisi ne- L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 39.
141
kih zadarskih notara XV. i XVI stoljeća. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 23, 34.
143
125
Ibid. — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Krševana XXIII, br. 78— 1446. K. Stošić, Sela šibenskog kotara, Šibenik, 1941, 239-241.
144
126
Ibid. — Ducali e terminazioni dell'anno 1409. all'anno 1457, 96 — 6. VIII. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 32.
145
1403. — Spisi nekih zadarskih notara XVI. stoljeća. DAZ — Spisi nekih zadarskih notara XIII —XVI. stoljeća.
146
127
Ibid. — SZN Johannes Philippus Raymundus (1487-1516) b. I, f. 1/1-3. II. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 33.
1505. 147
DAZ —Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Marije u Zadru—1500—1600
128
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 6. (a) - 148
20. IV. 1504.
129
DAZ — Rapski arhiv XV, 22 a, 23 -1538. Ibid. —Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Krševana XIV, br. 178-8. IX. 1358.
149
130
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 20. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 33, 36.
150
131
L. Sienčnik —B. Grafenauer, o. c., 21. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 35.
151
132
T. Smičiklas o. c. III (1905), 52-1205. DAZ —Spisi nekih zadarskih notara XIV-XVI. stoljeća.
152
133
T. Smičiklas, o. c. IV (1906), 203-1243. M. Kos čak spominje »Krobather Berg« (Zgodovina Slovencev, Ljubljana,
134
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 21. 1933, 53), a Hauptmann »Hrovaško goro« (Staroslovenska družba in obred na knež-
jem kamnu, 84).
90 91
čini Pokrče (Poggersdorf), te Krotna ves (Krottendorf) u općini Vetrinj (Vi- zi161 i u Sloveniji (gdje ih ima i sada) i u Hrvatskoj i nigdje drugdje medu Sla-
ktring) i Hrovače (Krobathen) u općini St. Janž. na Mostiču (St. Johann am venima, onda možemo zaključiti:
Brückl)153. Dakle sva su ta mjesta kao u jednom krugu oko Celovca i ne baš a) nositelji tog imena Kasez su bili ili medu Slovencima ili Hrvatima-
suviše daleko jedno od drugoga. b) kako u Lici ili Dalmaciji Slovenci nikada nisu bili, već samo Hrvati to
Toponim Kazaze (Edling, Harbach) imamo u općinama Bilčovs, St. Pe- su ovi drugi onamo donijeli ili dali tom mjestu ime;
ter pri Celovcu, St. Stefan i Dobrla ves.154 Većina dakle jednih i drugih mjes- c) usto znamo da je i u Sloveniji bilo Hrvata i da se baš ime Kazazi jav-
ta nisu baš suviše jedna od drugih udaljena. Što se tiče slovenskog toponima lja u nekadašnjoj Karantaniji 162 u okolici gdje su i Hrvati bili, tj. čak u zajed-
Kasezi, već je Hauptmann donio nekoliko primjera iz tiskanih izvora o istoi- ničkom komitatu;
menom naselju »plemenitih Kasega« u Lici.155 Međutim to nisu sela »pleme- d) dakle nositelji imena Kasez i tu su svakako u svezi s Hrvatima;
nitih Kasega«,156 već je to u XIII. stoljeću selo i voda »Kazeg«,157 a u XV. sto- e) uspoređivanje da li je Hrvat Kasez ili obrnuto, ne vodi ipak nikakvom
ljeću na hrvatskom jeziku zvano mjesto »Kaseg« ili »Kasezi« ili čak kotar određenijem cilju. Ali unatoč toga postoji uska povezanost narodnog imena i
kaseški.158 Tome bih ja dodao još četiri primjera toga toponima također iz toponima (Hrvat) s imenom i toponimom Kasez, pogotovo nazivom pripad-
XV. stoljeća. To se selo tada nalazilo u obrovačkom distriktu i u ispravama nika jedne društvene klase (Kasezi).
se zove »Cassezi«, »Cassesi«, »Chaseci« i čak »Chasegi«159, a možda bi se to- f) automatski otpada i tvrdnja J. Mala da karantanski Hrvati nisu bili
me toponimu moglo dodati i onaj »Cassich«, »Chassichi«, »Chasichi«, »Cas-
Hrvati, što je i Hauptmann samo na drugi način od mene pobio.163
sichi« i »Casithi«,160 tj. današnje selo Kašić kod Smilčića u zadarskoj okolici.
U svezi tih prvo općenito iznesenih toponima koji su se nalazili ili su i
sada u jezgru nekadašnje hrvatske države, tj. u Dalmaciji, odakle kaže Porfi-
rogenet da su Hrvati došli u Ilirik i Panoniju, može se zaključiti da oni po- Kada sve to što sam ovdje iznio zaokružim u jednu cjelinu, onda mogu
tvrđuju Konstantinov navod o doseljenju toga naroda u gornje krajeve. Za- da se stvore ovi zaključci:
tim s obzirom na sam toponim Hrvat očito je također da on ima duboku I. Jedini, i to najstariji, izvor o doseljenju Hrvata u gornje prekosavske
vezu s maticom zemljom. I konačno, ako je bilo toponima Kazaze ili Kasa- krajeve predstavlja na žalost Konstantin Porfirogenet.
II. Ako priznamo vjerodostojnost toga pasusa u carapisca, onda može-
153
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 25, 28, 29. mo zaključiti da su Hrvati oslobodili i Ilirik i Panoniju od Avara i ondje za-
154
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 19, 26, 32, 33. vladali.
155
Lj. Hauptman, Podrijetlo hrvatskoga plemstva, Rad HA 273, Zagreb, 1942, 111; III. Koji su opseg te dvije pokrajine obuhvaćale, ne može se točno odre-
isti, Hrvatsko praplemstvo, Razprave I, Ljubljana, 1950, 109, 110. diti.
156
Naime on piše da »iz Dalmacije imamo primere nedvomno plemenitih Kase-
gov: Radoslav Kasig... 1264... Priboj Kasig...« (Hrvatsko praplemstvo, Razprave I,
IV. Pretpostavlja se da su Hrvati od Avara oslobodili i one Slavene u ne-
110). Međutim što se tiče tog prvog, ako se pogleda u izvor, kojim se poslužio Haupt- kadašnjoj Karantaniji za koju se ne može potpuno određeno tvrditi, već sa-
mann, onda će se naći u toj zadarskoj ispravi od 7. V. 1264. da stoji uistinu »Radusla- mo pretpostavljati, da je i ona bila obuhvaćena pod Porfirogenetovim geog-
us Kasig...«, ali tu piše i ovako: »... de generatione Draginig superfacto portionis rafskim pojmovima Ilirik i Panonija, iako gotovi svi slovenski i hrvatski
quinte partis de terra Grabrouichane quam terram possident dicti Draginichi...« (T.
Smičiklas, o. c. V, 296), što znači da se Draginići pišu i ovako i onako, pa tako i plemić- historičari i pisci glatko prelaze preko toga i to ne smatraju nekim proble-
ki rod Kačići pod »Kasig«, što je pravilno u indeksu naveo da se tako zovu Smičiklas mom.
(o. c. V, 686). Sto se tiče onog drugog imena iz toga roda u istoj ispravi Smičiklasovog V. Karantanci se prvi puta ne spominju u suvremenim izvorima VII, već
kodeksa (XI, Zagreb, 1913, 451-8. IV. 1384.), stoji uz ostalo: »... testibus, domino Ni-
colao Marci comitis Nicole de Jadra... Radoslauo Chudomerig, Priboyo Kasig et ali- istom od II. polovice VIII. stoljeća.
164
is...«, čemu također ne treba sada više nikakvog komentara! Još nešto. Čak u jednoj VI. »Marca Vinedorum«, t.j. »Slovansko krajino«, uopće nije postoja-
zadarskoj ispravi iz 1361. stoji uz ostalo i »... illorum de Chacig...« (T. Smičiklas, o. c. la u prvoj polovici VII. stoljeća.
XIII, 109), a onda u jednoj drugoj iz 1444. godine: »... dominum Ca^igh...« (DAZ — Ar-
hiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 800), što je potpuno očito da se svakako
odnosi samo na rod Kačića. 161
157 U Furlaniji postoji mjesto Cassacco u okolici Udina i Cassiacco kraj kupališta
T. Smičiklas, o. c. V, 245, 246. Anduinsa (Venezia Giulia e Dalmazia, Milano3, 1934, 103, 108), što pobija navod Grafe-
158
Dj. Surmin, Acta croatica I, MHJSM VI, Zagreb, 1889, 406, 155, 215. nauera da u Furlanskoj nema nijednog imena Koseze (Ustoličevanje..., 323).
159
DAZ - SZN Jacobus q. Ostoie (1427-1438) b. I, f. 1/1-26. IV. 1428. - SZN Ni- 162
Grafenauer čak zna da su se Kosezi ovamo doselili o. 620. godine (Ustoličeva-
colaus de Ho (1433-1436) b. I, f, 1/2-19. VIII. 1434 — SZN Johannes de Calcina b. V, nje... 557).
f. VIII 4, 160- 14. VIII. 1458 - b. VI, f. IX/I/3, 6a —20. I. 1463-b. VII, f. XII, 81-26. 163
Lj. Hauptmann, Staroslovenska družba..., 79.
VI. 1484. 164
160
DAZ — Spisi nekih zadarskih notara XV. i XVI. stoljeća. B. Grafenauer, Zgodovina..., I, 132.

93
92
LES CROATES EN CARINTHIE
VII. Isto tako ni Valuk kao »knez karantanskih Slovencev«.165
VIII. Oslobođenje Slovenaca od Avara u bivšoj Karantaniji ne može se (Annexe ä l'histoire de la migration des Croates, de Ja Dalmatie dans les
dovesti u vezu sa Samom, već s Hrvatima. regions au delä de la Save, au 7tme siecle).
IX. Slovenci se, kao takovi, nikada izravno ne spominju u izvorima VII.
stoljeća pod isuviše općim imenima Slavena (Sclavi, Sclavini, Winedi, Wini- (Sommaire)
di, Venedi, Vinedi).
X. Od oko druge desetine VII. stoljeća Slaveni i Hrvati u Panoniji i Iliri- Dans cette etude l'auteur est arrive aux conclusions suivantes:
ku (a time valjda i oni u Karantaniji), ukoliko povjerujemo Porfirogenetu, 1) L'unique et la plus ancienne source sur l'immigration des Croates
pod svojim vlastitim arhontom166 priznaju još donekle primat arhonta dans les regions au delä de la Save est, malheureusement, Constantin Por-
Hrvatske, kome taj odlazi ponekad iz prijateljstva te su s njima u nekoj vezi
phyrogenete.
koju prećutno trpi i Bizant zbog svojih vlastitih interesa.
2) Si nous acceptons l'authencite de će chapitre de l'empereur — ecriva-
XI. Ni Avari ni Franci nisu se od tada domogli ni komadića zemlje od
in, nous pouvons conclure que les Croates ont libere l'Illyrie et la Pannonie
meda Karantanije preko Panonije i Ilirika do Dalmacije, jezgre hrvatske
des Avares et y sont devenus maitres.
države.
3) On ne peut pas definir avec certitude quelle etait la superficie de ces
XII. U vezi s toponima Hrvat iz izvora druge polovice do kraja X. stolje-
deux provinces.
ća hrvatski komitat (»pago Crouuati«) se tada nalazio u srcu Koruške, tj. ta-
dašnje Karantanije. 4) On suppose que les Croates ont libere aussi les Slovenes des Avares
XIII. Hrvatski komitat se u tom stoljeću zove i karantanski komitat i dans l'ancienne Carinthie. Mais sans pouvoir le soutenir avec certitude, on
oba imaju zajednički opseg. ne peut que supposer, que la Carinthie etait embrassee, eile aussi, dans ces
notions geographiques: Illyrie et Pannonie, bien que presque tous les histori-
XIV. Pojedini izneseni toponimi iz srednjevjekovnih isprava u tom ko- ens slovenes et croates passent outre et n'en font pas un probleme.
mitatu posredno potvrđuju Porfirogenetov pasus o dolasku Hrvata iz Dal-
5) Les Carinthiens ne sont pas mentionnes dans les sources centempo-
macije u prekosavske krajeve, a tako i u Karantaniji, u VII. stoljeću.
raines, mais dans celles du 8eme siecle.
XV. I sadašnji ondje toponimi još Više to pojačavaju.
6) »Marca Vinedorum«, c'est ä dire »Slovensko krajino« (Province slove-
XVI. Toponim Hrvat, a napose onaj Kazazi (Kasezi, Kosezi), nepobitno ne) n'existait pas du tout dans la premiere moitie du 7eme siecle.
ukazuje da su Hrvati uistinu došli u Karantaniju baš iz Dalmacije.
7) de meme que Valuk, en tant que »knez« (comte) des Slovenes de Ca-
XVII. U VII. i u prvih nekoliko desetina VIII. stoljeća Slaveni i Hrvati rinthie.
od Karantanije preko Panonije, Ilirika i Istre izravno su još prijateljstvom
8) La liberation des Slovenes des Avares, dans l'ancienne Carinthie ne
čvrsto povezani s Hrvatima u Dalmaciji.
peut pas etre attribuee ä Samo, mais aux Croates seulement.
XVIII. Između Karantanaca i Hrvata dakle, kako se može posredno za-
9) Les Slovenes comme tels, ne sont pas mentionnes directement dans
kljpčiti iz suvremenih izvora, ne postoji ni jedna druga strana država ili na-
les sources du 7eme siecle sous denomination trop generale des Slaves (Scla-
rod, te oni žive i nakon smrti Samove i dalje jedni i drugi samostalno i mir-
vi, Sclavini, Winedi, Winidi, Venedi, Vinedi).
no pod svojim arhontima, o kojima tek u X. stoljeću piše Porfirogenet.
10) Depuis la deuxieme decade du 74me siecle, les Slaves et les Croates
dans la Pannonie et l'Illyrie (et meme ceux de la Carinthie peut-etre) si nous
en croyons Porphyrogenete — reconnaissent sous leur propre arhont encore,
jusqu'ä une certaine mesure, la primaute de l'arhont de la Croatie. Ils ont
avec lui un certain rapport, quelquefois par amitie, cui est tacitement toleree
par Byzance dans ses propres interets.
11) Ni les Avares ni les Francs depuis će temps ne se sont pas empares
d'aucun petit morceau de terre au delä des frontieres de la Carinthie ä tra-
vers la Pannonie et l'Illyria jusqu'ä la Dalmatie, noyau de l'Etat croate.
165
M. Kos, Zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1955, 81. 12) En ce cui concerne le toponyme Croate des sources de la deuxieme
166
Šišić piše da »podatak (cara Konstantina Porf.)... kaže, da se Hrvati za dose- moitie jusqu'ä la fin du 10eme siecle, le comitat croate (»pago Crouuati«) se
ljenja nijesu nipošto ograničili na Dalmaciju, već se odavle proširiše na Ilirik i u Pano- trouvait alors an centre de la Koruška, c'est ä dire la Carinthie d'alors.
niju, gdje su osnovali osobitu državu s vlastitim vladaocima...« (Povijest Hrvata, 462).
95
94
13) Le comitat croate dans će siecle est nomme le comitat de la Carin-
thie aussi, et tous les deux ont la meme enceinte.
14) Certains toponymes mentionnes dans des documents du Moyen Age
de će comitat confirment indirectement le fragment de Porphyrogenete sur
l'arrivee des Croates de Dalmatie dans les regions d'au delä de la Save ainsi
que dans la Carinthie, au 7žme siecle.
15) Les toponymes actuels le confirment encore davantage.
16) Le toponyme »Croate« et particulierement »Kazazi« (Kasezi, Kosezi)
prouve incontestablement que les Croates sont arrives en Carinthie juste-
ment de Dalmatie. PRAVCI KRETANJA ClRILA I METODIJA ZA
17) Dans le 7žme et dens les premieres decades du 8žme siecle, les Slovenes
et les Croates depuis la Carinthie, par la Pannonie, l'Illyrie et l'Istrie sont li- VRIJEME NJIHOVE MORAVSKE MISIJE
es directement et ferment par l'amitie avec les Croates de Dalmatie.
18) Comme on peut conclure indirectement des sources contemporai-
nes, entre les Carinthiens et les Croates nexiste nul Etat ou nulle nation et- Naoko izgledalo bi da je pitanje kuda su se Ćiril i Metodije, a onda sam
rangere. Apres la mort de Samo, tous les deux vivent independemment et Metodije poslije bratove smrti, kretali za vrijeme njihove moravske misije,
tranquillement sous leurs arhonts, sur lesquels Porphyrogenete ecrit au vrlo jednostavno riješivo.
IQeme siecie seulement. •No to nije tako, jer upravo tadašnji savremeni i nešto kasniji izvori ni-
šta određeno i izričito o takvim njihovim dužim ili kraćim kretanjima uopće
ne govore. Uz to su neki od ovih izvora u izvjesnoj mjeri i nepouzdani.
Što se tiče same literature, koja se je bavila i bavi životom i radom Ciri-
la i Metodija, ona je danas narasla do nepreglednosti*, pa taj problem, koji
sam si postavio za obradu, moram upozoriti ni u našoj a ni u stranoj litera-
turi nije u cijelosti a i u pojedinostima također uopće obrađen. Zato sam
smatrao da je naša historijska nauka, koja se u prvom redu služi sa izvorima
svih vrsta, dužna da dade na to odgovor, koji ne mora i ne može biti definiti-
van, ali zato takav, koji će izazvati i dati poticaj da se tim putem krene dalje i
da se dođe do izvjesnih rješenja ili rezultata.

U svojoj ranijoj mladosti oba brata su iz Soluna odjelito putovala i kroz


izvjesno vrijeme živila napose. Tako je stariji Metodije, koji je još od djetinj-
stva bio zapažen u Solunu radi svoje bistrine,1 dobio od bizantinskog cara
2
na upravu slavensku kneževinu , u kojoj je, kako pišu Vita Methodii ili Zitija

* Tako na pr. kolika je pak literatura o toj slavenskoj braći narasla samo u perio-
du od 1945. do 1974. g., najbolje svjedoči i ilustrira rad И. E. М у ж а е в а , Библиог-
рафт по Курилло-Мефодиевскои проблематике 1945— 1974, Институт славлноведе-
нин и балканистики, Академин наук СССР, Москва 1980 str. 223.
Tako nepoznati pisac, sastavljač Pohvalnog slova Ćirilu i Melodiju u jesen 885.
1

g., iznosi da se je isticao mudrošću i da je bio voljen od svih vlastodržaca, te strašan


ratnik i zato je i stekao vojvodski čin. Ali malo vremena je bio u njemu te je otišao u
Olimp itd. (Ђирило и Методије, Српска књижевна задруга, Београд 1964, 189).
2
F. Š i š i ć , Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, 364, bilj..
1. O položaju te Sklavinije donosi opširnu literaturu Б. А л е к с о в а , Придонес од
истражувањаша во Баргала — Брегалница. Симпозиум 1100-годишнината од

96 97
3 4
sv. Metodija , proživio mnogo godina i vidio mnogo nereda i nemira.
Tadašnja Kazarija se je prostirala uz Crno more između gore Kavkaza i
Mladi pak brat Konstantin je iz Soluna radi usavršavanja u nauci stigao 11
ušća rijeke Dona, dok je grad Herson (na Krimu nedaleko od Sevastopolja)
u Carigrad5 i to u ono doba kada se je Melodije već bio čvrsto ustalio na vlas- pripadao Bizantiskoj imperiji. 12

ti u svojoj Sklaviniji.
Na putu lađom za ovu ogromnu vjerski rascjepkanu državnu tvorevinu
No ubrzo su se oba brata našla u manastiru na maloazijskom Olimpu.6 stigao je Konstantin sa Metodijom prvo u Herson, gdje je naučio jevrejski
Naime tamo je prvi nakon dužeg putovanja izravno iz one Sklavinije prispio jezik i u njemu usavršavao još više svoje znanje, a ondje je našao i »evanđe-
sa državničke misije Metodije, a nekoliko godina kasnije i Konstantin iz Ca- lje i psaltir napisan ruskim pismenima«, te je uskoro naučio i taj jezik.13 Pu-
rigrada, odakle je stigao nakon kratkog putovanja. tujući dalje prema svome cilju, napali su ga ali i propustili Ugri (ili Mađari),
No još prije toga se je Konstantin u svojstvu diplomate i teologa a po že- koji su tada stanovali — i opet po Račkome — u zemlji Lebediji, koja se je
lji cara Mihajla III (842-867) 851. g. uputio Arapima, sa čijim je naučenjaci- prostirala između Dnjepra i Dona.14 Sada se ukrca na lađu i krene izravno u
ma vodio vjerske rasprave. Njihov vladar zvao se je Omar ili Amerman,7 čija Kazarsku zemlju na Azovsko more i prođe kroz Pontikapejski tjesnac,15 te se
je prestolnica bila Samara na Tigrisu nedaleko Bagdada.8 Po povratku u svo- zaputi prema kavkaskim planinama.16 Na povratku iz zemlje Kazara, gdje je
ju zemlju Konstantin se povuče na jedno tiho mjesto, a onda otide svome imao više diplomatičko-političkog uspjeha nego li misionarskog, Konstantin
bratu Metodiju u Olimpa, gdje se još više osami.9 Otada se braća nijesu dije- stiže preko bezvodnog i pustog kraja ponovno u Herson, a odavde se istim
lila i uvijek su zajedno putovala. Tako, kada su u Carigrad stigli kazarski po- putem vrati sa bratom u Carigrad.17
slanici, pripadnici uralsko-čudskoga, porijekla poput Avara i Bugara, moleći Na ovakvim svojim putovanjima stekla su braća ogromno iskustvo i ru-
cara da im pošalje učena čovjeka, koji ako nadmudri Jevreje i Saracene, koji tinu u svladavanju velikih prostora, neuzmičući pred nikakvim zaprekama ni
ih nagovaraju da prime njihovu vjeru i običaje, primiče onda Kazari »vašu na kopnu ni na moru. Sve će im to uskoro dobro poslužiti za novi njihov pre-
vjeru.« Iako je sada Konstantin bio pripravan da pode onamo »pješke i bos i sudni polazak u Moravsku.
bez ičega«, Mihajlo III mu ipak kao carskom poslaniku odredi carsku prat-
nju, kojoj se pridruži i Metodije »na pomoć«, te je služio »kao sluga mlađe-
mu bratu i pokoravao mu se.«10 2.
I dok je i Konstantin živio sada povučeno u jednoj crkvi u Carigradu, a
смртта на Кирил Солунски, књига 1, Скопје 1970, 16 i bilj. 25. Jedini Ђ. Сп. P a д o - njegov brat u polihronskom manastiru 18 , nije prošlo dugo vremena, kada su
ј и ч и ћ (О Константину-Ћирилу и Методију и o почецима словенске писмености, se pojavili poslanici moravskog kneza Rastislava, o kojemu na carskom dvo-
Симпозиум ... 1, 207) ne prihvaća da je ta kneževina bila na Strumi već je traži »ne-
gde bliže ohridskom kraju«. ru su dotada vrlo malo znali i čuli.
3
Još je 1960. g. Fr. Grivec zaključio da su Žitija Konstantina i Metodija napisana Njihovim dolaskom proširila se je sada mogućnost širenja djelokruga
u Moravskoj i napisana »najkasnije već oko g. 885.« (Fr. G r i v e c — Fr. T o m š i č , bizantinske političke i diplomatske djelatnosti u samoj središnjoj Evropi.
Constantinus et Methodius Thessalonicenses Fontes, Radovi Staroslavenskog institu-
ta 4, Zagreb 1960, 254). U zadnje pak vrijeme, tj. 1970. g., Josip Bratulić također ponav- Pitanje koje godine su došli ovi poslanici u Carigrad, prvi je postavio
lja da su ŽK i ŽM nastala »u Moravskoj, odnosno u Panoniji« i da je ŽK napisano »ne- Rački, koji je na njega i odgovorio: da je to bilo 862. godine19, dok Sv. Ritig
posredno nakon Metodijeva povratka iz Rima«, a ŽM je sastavljeno »neposredno
nakon Metodijeve smrti, prije progona i protjerivanja njegovih učenika« (J. B r a t u - 11
l i ć , Žitija Konstantina-Ćirila i Metodija i staroslavenska asketsko-poučna literatura, Po Račkome to je »sadašnji po prilici Sevastopolj« (o. c., 101).
12
Симпозиум . . . l, 76,.79), što je otprilike isto rekao prije njega i najbolji naš poznava- F. Š i š i ć , o. c., 367.
13
lac ćirilo-metodske problematike Fr. Grivec. Gl. П. Ђ o p ђ и ћ , o. c., 296, 326, bilj. 40.
4
Fr. G r i v e c — F r . T o m š i č , o. c., 154.
14
Fr. R a č k i, o. c., 104, 105. Šišić pretpostavlja da je Etelköz na Crnom moru, a
5
O tome koje je godine to bilo gl. Fr. R a č k i, Viek i djelovanje sv. Cyrilla i ne u Podunavlju (o. c., 374). No ipak i danas se nezna točno položaj ovoga predjela.
Methoda slovjenskih apoštolov, Zagreb 1857, 87. 15
Tjesnac kod Kerča, koji spaja Azovsko more sa Crnim (Fr. R a č k i , o. c., 105).
6
Kod »Bruse« (treba: Burse: S. A.) u Anadolu uz Mramorno more, nekoć sa veli- 16
Π. Ђ o p ђ и ћ , o. c., 299.
kim brojem manastira ( П е т а р Ђ о р ђ и ћ , Великоморавска житија Ћирила и Ме- 17
Π. Ђ о р ђ и ћ , ο. c., 299, 306, 307; Fr. R a č k i , o.e., 105, 110, 111.
тодија, Летопис.Матице српске, књ. 392/4, Нови Сад 1963, 326, bilj. 35). No Jireček 18
Fr. R a č k i, o. c. 117, 118. Manastir Polihron na Olimpu u Maloj Aziji. Gl. Бр.
kaže da je taj manastir ležao na azijskoj obali Propontide kod Kizika [K. J и p e ч e κ , Π a н o в , Дејноста на Курилу Методија во Македонија, Симпозиум . . . 1, 184 i bilj.
Историја Срба, l (Превод J. Радонић), Београд 19522, 99], dok Olga Nedeljković, pre- 145.
vodilac VC, tumači da je Olimp planina u Maloj Aziji u blizini Carigrada, u 9. st. veliki 19
Fr. R a č k i , o. c., 135, 136.
monaški manastir (Čirilo i Metodije, 225, bilj. 60).
7
Fr. R a č k i , o. c., 94-96.
8
Ćiril i Metodije, Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb 1956, 623.
9
P. D o r d i ć , o. c., 297.
10
Fr. R a č k i, o. c., 79-101; П. Ђорђић, o. c., 297, 298, 318.

98 99
datira sa: »oko god. 862« ,20 a Sišić kaže da su Rastislavljevi poslanici stigli na st. zvane Sofija) prelazili su vrlo lošim putevima preko neprolaznih brda i
dvor Mihajla III nekako »na prelazu godine 862. na 863«.21 gustih prašuma dok nijesu stigli do grada Filipopolisa (sadašnji Plovdiv).
Odavde su došli u Hadrianopolis (tursko Edrene, Drinopolje), a od Hadria-
Ali zato svi oni uopće ne raspravljaju i kojim su putem stigli ti poslanici nopolisa prolazili su gradovima i tvrđavama, koji se javljaju gotovo na sva-
iz daleke Moravske u ovu bizantinsku prestolnicu. No zato jedini Jireček do-
koj stranici bizantinske historije, i konačno prispjeli u Carigrad.28 Konstan-
nosi da su došli tzv. Moravskim putem, koji se javlja pod tim imenom u Vita
tin i Metodije krenuli su s ovim poslanicima iz Carigrada — i opet prema
s. Methodii.22 Ujedno dodaje da su se tom istom cestom oni povratili sa bra-
ćom Konstantinom i Metodijem u svoju domovinu.23 Račkome — tokom 863. ili početkom 864.,29 po Ritigu su stigli u 863. u Morav-
sku,30 dok se Šišić opredjeljuje za ljeto 864., ne navodeći zašto,31 a nedavno
Znači, Jireček samo obraduje vojnu cestu od Beograda za Carigrad u umrli austrijski naučenjak, rodom Slovak, Zagiba čak piše da su se našli u
srednjem vijeku.24 Moravskoj 863/64. godine.32
Prema tome možemo samo pretpostavljati koji je to bio put ovih posla-
Putovali su — i opet po Jirečeku — istim putem, kojim je došlo morav-
nika od srca Moravske do Beograda. Svakako su se oni kretali iz Moravske
preko Donje Panonije,25 gdje je vladao knez Kocelj i to preko Blatograda,26 a sko poslanstvo. Od Carigrada su pretežnim dijelom prelazili preko Bugar-
onda teritorijem Prekosavske (Panonske) Hrvatske između Kupe i Drave,27 ske, iako ni Vita Constantini i Methodii o tome ni riječi ne kažu, već samo pi-
gdje je bio knez nepoznata imena. Zatim su prošli Srijemskom Panonijom šu da su krenuli i došli u Moravsku.33
preko Mitrovice i stigli u Beograd. Od Beograda su išli starom Dunavskom Što su tamo radili, gdje su se zadržavali i koliko su boravili,34 nije ovdje
cestom nizvodno, a pred ušćem Morave prolazili su kroz plodno polje, te on- mjesto da se time bavimo. Ali je nepobitno da su morali prolaziti kroz tu
da od Ravnog (današnje Ćuprije) do Niša. Od toga mjesta do Sredeca (od 14. zemlju, kojom je vladao knez Boris, te dijelom Srbije, koja je bila također u
bugarskoj vlasti.35 Na tom dugom putu prispjeli su do ušća Save u Dunav, tj.
20
u Beograd, nekadašnji Singidunum (Alba regalis), koji su Bugari sa susjed-
Sv. R i t i g , Povijest i pravo slavenštine u crkvenom bogoslužju sa osobitim nim Srijemom ili Srijemskom Panonijom držali pod svojom vlasti.36
obzirom na Hrvatsku, I svezak, Zagreb 1910, 1. Ova Ritigova radnja nalazi se danas u
Arhivu Hrvatske u Zagrebu u Ostavštini Sv. Ritiga, kutija 10, sačuvana od str. 2 dalje. Kao i moravski poslanici, tako su valjda i ova braća prešla preko Posav-
Na tvrdom papiru ove radnje piše: Slovenština, a onda: Habilitaciona radnja: Povijest ske Hrvatske onim istim putem, za koji pretpostavljamo da su išli i jedni i
i pravo slovenštine sa osobitim obzirom na Hrvatsku 1911. Ovaj rukopis je identičan drugi. Zatim su se, prelazeći Dravu, uputili u Donju Panoniju, tj. preko Koce-
sa tiskanom knjigom, koja nije doživjela nikakve promjene teksta.
21 Ijeve kneževine (zapravo Blatograda) i konačno preko Njitre dođoše do kne-
F. Š i š i ć , o. c., 368.
22
Međutim, u V-toj glavi VM stoji: puti sja jat moravskaago, i to P. D o r d i ć (o. ževine Moravske, koja se je protezala od Češke i Istočne marke uz Dunav sve
c., 319) prevodi sa: na put u Moravsku. No to je nešto sasma drugo nego li kod Jireče- do Matre, tj. ona je obuhvatala jedan dio Austrije, veći dio sjeverne Ugarske,
37
ka, koji uz to zove u pomoć Miklošiča, koji taj isti tekst prevodi na latinski sa: in viam gdje se je prema istoku doticala sa prekodunavskom Bugarskom.
se dedit moravicanam (Gl. K. Јиречек, Војна цеста од Београда за Цариград и балкан-
ски кланци. Зборник Константина Јиречека I. Посебна издања Одељења друштвених U Moravskoj je Konstantin — prema Vita s. Constantini — proveo 40
наука САН, књ. CCCXXV, NS књ. 33, Београд 1959, 125 i bilj. 13). Međutim Grivec i mjeseci, a prema Vita s. Methodii na put je uzeo sa sobom Metodija, koji je
Tomšič su ukazali da je ovaj izraz Jireček pogrešno razumio, jer te riječi znače: krene brata pokorno i poslušno služio i sa njime učio Moravljane, a kada su prošle
na put u Moravsku, kako je to već uočio A. Teodorov-Balan (1920), a onda i Petar Đo- 3 godine, obojica se vratiše iz Moravske (S. A.), pošto su naučili učenike.
38

rdić (Ђорђе Сп. Радојичић, o. c., 211, bilj. 34).


23
K. Ј и р е ч е к , Војна цеста. . ., 125.
24
K. J и p e ч e κ , o. c., 121 - 149.
Donja Panonija se je prostirala između Raabe i srednje Drave (M. B r a n d t ,
25
28
Srednjevjekovno doba povijesnog razvitka I, Zagreb 1980, 245). K. J и p e ч e κ , o. c., 131 - 141.
26
Taj se grad isprva zvao: »civitas Pribinae« (Pribinin grad), a kasnije: »Blatog-
29
Fr. R a č k i , o. c., 142.
30
rad« tj. urbs Paludarum, Mosaburg (F. Š i š i ć , Povijest Hrvata ..., 342). Sv. R i t i g , o. c., 4. Tako i EJ 2, 623.
31
27
Možda su plovili rijekom Odrom i Kupom te Savom i tako stigli u Bugarsku F. Š i š i ć , o. c., 369.
(Fr. R a č k i, o. $'., 378 i bilj. 1). Naime još 884. iz fuldskih anala saznajemo da je teri- 32
F r a n z Z a g i b a , Das Geistesleben der Slaven im frühen Mittelater, Anna-
torij između Drave i Save bio pod vlašću kneza Braslava, koji je priznao vlast franač- les Instituti slavici 7, Wien - Köln - Graz 1971, 57.
kog vladara. No pod 892. u ovim istim analima stoji da poslanici franačkog vladara, 33
Fr. G r i v e c — F r . T o m š i č, o. c., 131, 155; П. Ђорђић, o. c., 309, 319.
koji su išli za Bugarsku, bojeći se zasjeda moravskoga kneza Svatopluka, nijesu išli 34
Tako Rački piše da su u Bugarskoj »kroz duže ili kratje vrieme« bili »u dvoru
kopnenim putem nego su plovili rijekama Odrom i Kupom pa onda Savom, čiji terito- kneza Borisa« i da su »mnoge« obratili na »kršćansku vjeru« i da Borisa »nemogaše ni
rij je spadao pod Braslava, te su stigli u Bugarsku, gdje su bili od tamošnjeg vladara Method ni Konstantin okrstiti« (o. c., 4).
svečano dočekani, pa su se istim putem u maju 893. sa darovima vratili kući (Fr. 35
R a č k i , Documenta historiae chroaticae pariodum antiquam illustrantia, MSHSM Gl. Fr. R a č k i , o. c., 451.
36
VII, Zagrabiae 1877, 379, 380). Znači da je Svatopluk imao u svojoj vlasti 894. g. Donju K. J и p e ч e κ , o. c., 125, 126.
Panoniju, tako da je Drava dijelila njegove zemlje od Braslavove kneževine (RD, 380),
37
Fr. R a č k i , o. c., 152, 153.
38
a prije tih godina Prekodravska Panonija je pripadala knezu Kocelju. Fr. G r i v e c — Fr. T o m š i ć , o. c., 132, 155; П. Ђ o p ђ и ћ , o. c., 310, 319.

100 101
3. Stoga se upravo radi pitanja zadržavanja i kretanja obojice braće na
ovom putu za Rim mogu nabacivati razne pretpostavke koje podupiru izvori
Prema Vita Constantini izgledalo bi da je samo on došao u Moravsku prvoga i drugoga reda. Tako npr. Libellus de conversione Bagoariorum et
kao i preko Venecije u Rim, kamo je stigao i Metodije, dok prema Vita Met- Carantanorum, nastao u Salzburgu 871. g. od nekog anonimnog svećenika,
hodii izričito se kaže da je Konstantin sa sobom poveo brata u Moravsku, pripisuje Grku Metodiju (Graecus Methodius) izum slavenskog pisma, sa ko-
odakle su stigli u Rim, ne navodeći Veneciju. jim je prodro preko službe božje i evanđelja u Panoniju medu ondašnji na-
Prema prvim Vita Konstantin je boravio u Moravskoj 3 godine i 4 mje- rod i taj isti izvor naziva to naukom filozofa Metodija (doctrina Methodii
seca a zajedno sa bratom 3 godine,39 dok Translatio corporis sancti Clemen- philosophi).48
tis martiris ac pontificis kaže da su u Moravskoj ostali 4 Vi godine.40 Ujedno Drugi izraz drugoga reda, tj. izvadak iz Conversio tzv. Excerptum de Ka-
je Konstantin prema moravskoj legendi u toj zemlji obilazio: vicos (sela: rentanis, nastao krajem 12. ili početkom 13. st., govori kako je naišao (super-
Rački), villas (mjestanca: R), oppida (varoši: R) i civitates41 (gradove: R).42 venit) medu Karantance iz predjela Istre i Dalmacije (ab Hystrie et Dalmatie
Kada je Konstantin napustio Moravsku sa svojim učenicima da prime partibus) neki Slaven (quidam Sclavus) po imenu Metodije, koji je izumio
svećenički čin, kako to stoji u Vita Constantini, na putu ga panonski knez slavensko pismo i na slavenskom služio misu, pa je konačno pobjegao iz
Kocelj isprati sa velikim počastima kao i Rastislav, dajući mu 50 učenika da predjela Karantanije i došao u Moravsku, gdje je umro.49
ih uči.43 Međutim Vita Methodii pišu da su se vratili iz Moravske, kada su na- Kao slijedeći domaći naš izvor drugoga reda za ćirilo-metodijsko pitanje
učili učenike,44 što je svakako kontradiktorno u ovim izvorima o djelovanju i je tzv. Ljetopis popa Dukljanina, nazvan Libellus Gothorum ili Regnum Scla-
boravku obojice braće u navedenoj zemlji. vorum, sastavljen između 1150. i 1180. g. od jedne visoke crkvene ličnosti u
No to je upravo važno za našu temu o pravcima kretanja obojice braće. Baru, odnosi se na djelatnost Konstantina (Ćirila) u našim predjelima uz
Prema izloženom iz Vita Constantini Konstantin je preko Koceljeve Panon- Jadransko more.
ske kneževine, čije je središte bio Blatograd (na Balatonu), sada pošao za Ve- U tom spisu se njemu pripisuje izum slavenskog pisma, te kako je, pola-
neciju, dok prema Vita Methodii obojica su se vratila iz Moravske45. Sada zeći na papin poziv za Rim, prešao preko kraljevstva kralja Budimira, koga
nastaje novo pitanje: kuda je Konstantin išao za Veneciju. Svakako se može je pokrstio sa cijelom njegovom zemljom i nakon izvjesnog zadržavanja sa
pretpostaviti da je prolazio i dijelom Panonske Hrvatske, kojom je svojevre- kraljem i ovaj »vir sanctus« ili »vir sanctissimus« ili »vir dei« ili pak »vir bea-
meno i došao iz Carigrada, a onda većim dijelom današnje Slovenije, pa već tissimus« otišao u Rim.
uhodanim putem preko Sjeverne Italije — Furlanije (Udine), te preko Ćeda- 48
da (Cividale) i Akvileje do Venecije. Izraz »Methodii doctrinam« navodi se i u pismu pape Ivana X, upućenom salo-
nitanskom nadbiskupu Ivanu i svima njegovim sufragnima (RD, 188).
No dok je Konstantin boravio izvjesno vrijeme u Veneciji,46 gdje je mo- 49
Gl. M. K o s , Conversio Bagoariorum et Carantanorum, Razprave Znanstve-
rao tumačiti kako je Slavenima sastavio alfabet i izumio ga,47 za Metodija nega družtva v Ljubljani 11/3, Ljubljana 1936, 13, 139, 140, 7, 9, 140. Još 1881. je u Ri-
uopće prema ova Vita ne znamo gdje se je kroz to vrijeme zadržavao kada se mu izašla knjiga kardinala D. Bartolinia pod naslovom: »Memorie storiche-critiche-ar-
cheologice dei S. Cirillo e Metodio dei loro apostolato fra le gente slave«, koju je 1885.
je vratio sa bratom iz Moravske. preveo pop Ivan Danilo na hrvatski pod nazivom: »Sveti Ćirilo i Metod. Povjesne crte
njihova života i apostolovanja u slavenskim narodima« i izdao u Zadru. U ovoj knjizi
Bartolini služeći se spisom »De conversione Carantanorum« citira taj isti izvadak o
39
Gl. o tom detaljnije: Fr. R a č k i, o. c., 155, bilj. 4. Metodiju i tvrdi da je »ovim dakle dokazano da Metod prvi put na povratku prođe Dal-
0 maciju, pa iz Moravske ude u Korušku«, a nešto prije kaže kako je »Metod po drugi i
Sv. R i t i g , o. c., 8.
1 po treći put prošao kroz Hrvatsku i Dalmaciju« (o. c. ..., 96, 97), što je svakako vrlo
Čak iz isprave od 1062. g. saznaje se da je Ćiril (Kvrillum) posvetio crkvu sv. neuvjerljivo i čak netačno. Naime Bartolini se služi i takvim nekritičkim podacima
Petra u Olomoucu (Fr. R a č k i, o. c., 163 i bilj. 1). (napose glede Poljske i Rusije, što je začudo i papa Leon XIII primio za gotovo u svo-
2
Fr. R a č k i, o. c., 163 i bilj. 2. jem pismu upućenom svima patrijarsima, nadbiskupima i biskupima katoličkoga svi-
3
Fr. G r i v e c — Fr. T o m š i č , o. c., 132; П. Ђ o p ђ и ћ , o. c., 310. jeta 30. IX. 1880. g.), koji se baziraju i na kasnijoj izvornoj tiskanoj gradi i literaturi (o.
4
Fr. Gr ј л г е c — Fr. T o m š i č , o. c., 155; Π. Ђ o ρ ђ и ћ, о. с., 319. c., 97 — 101). Uz to je i sam prijevod Danilov dosta slab i ponekad netočan. No zato je
5
Rečenicu u VM da su braća krenuli kući, Hauptmann tumači kako su oni uvid- 1913. g. V. Jagić ukazao kako »Historija i legendarno pričanje nisu sačuvali neposred-
jeli da za njih u Moravskoj nema žetve, napustili su nezahvalnu zemlju sa moćima sv. nih dokaza, da bi Kiril i Metod ili sam Metod na svojim putovanjima bili prolazili pre-
Klementa da se vrate u Carigrad. Ali su na putu — po VC, koja nema razloga da to iz- ko Hrvatske, ali lahko je vjerovati, da su se možebiti putujući iz Panonije u Mletke
misli u Veneciji dobili poziv od pape Nikole I neka dođu u Rim i oni mu se odazvaše takli zemljišta hrvatskoga ili da je Metod sam na svojem putu iz Panonije u Rim ili
(Lj H a u p t m a n n , Uloga Velikomoravske države u slavensko-njemačkoj borbi za vračajući se iz Rima u Panoniju udario koji put preko Hrvatskog primorja ili preko Is-
Podunavlje, Rad JAZU 243, Zagreb 1932, 242, 243). tre (S. A.). Ako su se u tim krajevima, makar i za kratko vrijeme zaustavljali, mogao je
46
Gl. Fr. G r i v e c — Fr. T o m š i č , o. c., 134. zacijelo i koji dio hrvatskog naroda čuti riječ Božju iz njihovih usta . . .« (Br. V o d -
47
1 u pismu Svatopluku papa Ivana VIII (juni 880) kaže za Konstantina da je izu- n i k , Povijest hrvatske književnosti l, MH, Zagreb 1913, 10). U vezi pak onoga izravno-
mio slavensko pismo sa kojim je slavio Boga (Fr. K o s , Gradivo za zgodovino Sloven- ga izvornog podatka, koji Vj. Štefanić 1963. citira u cijelosti na latinskom i pripisuje
cev v srednjem veku. I, Ljubljana 1906, 196; Fr. G r i v e c — Fr. T o m s i c , o. c., 73). »kasnijem dodatku« spisa »De conversione Bagoariorum et Carantanorum«, prepriča-

103
102
U vezi sa ovim Ljetopisom tzv. njegova Hrvatska redakcija, nastala pre- jeme i u Panonskoj Hrvatskoj, te čak poslije smrti Ćirila sam je Metodije i
ma Šišiću »negdje u XIV. veku« u prevodu sa latinskog na hrvatski jezik, go- prolazio preko ove hrvatske sjeverne kneževine na putu za Carigrad.
vori to isto o Konstantinu u vezi Budimira, nazivajući ga »sveti muž«, pa ka- Ovo njihovo zajedničko ili pojedinačno misionarenje i krstarenje u na-
ko se je na putu za Rim navratio »na kraljevstvo Svetogapuka«, te pokrstio šim predjelima između Kupe i Drave, a da ne govorimo i u dijelovima Karan-
kralja »sa svimi«, a onda nakon prebivanja »s kraljem nikoliko dan . . . pojde tanije, tj. u dijelu današnje Slovenije i današnje Mađarske, je sve samo dje-
k Rimu.«50 lomično obrađeno.
Kao usput, kada govori o crkvenim prilikama u 11. st. u Dalmaciji i Što se tiče onih kasnijih izvornih podataka, koji govore o putovanju i
Hrvatskoj, i Toma arhidakon u svojoj Historia Salonitana pripisuje izum sla- misionarskom radu braće u našim jadranskim krajevima, napose u Istri i
venskog pisma, kako pak kažu, »a quodam Methodio heretico,« koji je mno- Dalmaciji, i danas imamo o tom vrlo zamagljene predstave. Naime po »Ex-
go lažno pisao na slavenskom jeziku protiv propisa katoličke vjere i zbog to- cerptum de Karentanis« Metodije je dospio medu Karantance iz Istre i Dal-
ga je, kako se kaže, bio osuđen da iznenada umre.51 macije, a onda je pobjegao iz Karantanije u Moravsku. Ako u ovom podatku
Svi ovi izvorni mozaički podaci u našoj historiografiji nijesu uopće de- ima i zrnce historijske istine, onda u prevodu ovoga teksta ne znači da je Me-
taljno i kritički prostudirani, da bi dobili konačni sud o djelatnosti i kreta- todije kao Slaven porijeklom iz Istre i Dalmacije, nego je u tim zemljama bo-
nju obojice braće i u hrvatskim krajevima, te koji je gdje od njih sve išao. ravio neko vrijeme i onda odavde tek došao medu Karantance. To neizravno
potvrđuje da je djelovao »heretik« Metodije u Dalmaciji i Toma arhidakon,
Iz Vita Constantini i Vita Methodii a i Conversio možemo indirektno za-
dok bi Ljetopis ili njegova Hrvatska redakcija opisivali misionarsko djelova-
ključiti da su braća boravila ne samo u Koceljevoj kneževini nego i neko vri-
nje Konstantina-Ćirila u hrvatskim primorskim predjelima na putu za Rim
— svakako preko Istre i Venecije, ako je i tu, tj. u tim kasnijim izvornim po-
dacima, i trunak istine.
va njegov sadržaj. Ujedno dodaje da su zbog blizine Koceljeve Panonije i zbog analog- Prema svemu izloženom ova izvorna grada traži konačnu reviziju i pro-
nih prilika mogli »u hrvatske krajeve doći Metodijevi učenici u raznim zgodama«, a
»možda je 880. u Rimu Metodije došao u dodir s benediktincima iz Dalmacije i zatim čišćavanje — i trud bi se svakako isplatio.
putovao kroz Dalmaciju, jer Žitije Naumovo govori da su na povratku iz Rima (u Bu- Svakako je dakle zagonetan povratak Metodija iz Moravske i njegovo
garsku!) doplovili morem do Ilirika, a onda nastavili put kopnom propovijedajući pra-
voslavnu vjeru ( Л a B p o B , Материали I, 186) ...« (Vj. Štefanić, Tisuću i sto godina
zadržavanje na putu, dok Konstantina možemo, izuzev onoga problematič-
od moravske misije. Slovo 13, Zagreb 1963, 32). No u ovom Žitiju sv. Nauma, koje je kog zadržavanja u Dalmatinskoj Hrvatskoj, o kome piše jedini Ljetopis Popa
objavio Lavrov, dok Jordan Ivanov samo djelomično (И. И в a н o в , БЂЛгарски ста- Dukljanina, ipak pratiti do Rima sa većom sigurnošću i utvrditi takvu njego-
рини из Македот БАН, Софил 1970, 306, 307 — fototipsko izdanje), a ono je prepisa- vu marš-rutu.
no u 15. stoljeću (o, c., 305), ne kaže se tako kako to Vj. Štefanić iznašao (П. JI a в -
ρ ο Β , Материалм по истории возниковении древнеишеи славинскои ПИСЂМСННОСТИ, U Rimu se je naime Konstantin zakaluderio, uzeo ime Ćirila i umro 869.
The Hague — Paris 1966, 184-187 — reprint). Stoga bi bilo potrebno da se i ovaj tekst godine,52 a Metodije se je spremao da prenese tijelo svoga brata u Olimp i da
u vezi putovanja za Bugarsku tj. za Ilirik itd. podvrgne također kritičkoj ocjeni (napo- ga tu sahrani. Ali konačno na zahtjev pape odustane od svoga nauma i složi
se što se tiče hronološkog nastanka ovoga spisa, sačuvanog u kasnom prijepisu, te nje- se da se Ćiril sahrani u crkvi sv. Klementa u Rimu.
govog sadržaja, u koji su tokom prepisivanja umetnuti proizvoljno novi izrazi itd.), što
dosada nije uopće učinjeno!
50
F. Š i š i ć , Letopis Popa Dukljanina, Посебна издања CAH LXVII, Beograd-
— Zagreb 1928, 300 — 302, 392 — 394. Šišić navodi da Lucius u svome izdanju Ljetopisa 4.
popa Dukljanina ima namjesto Budimira ime Sfetopelek, a tako i Orbini na talijan-
skom kao: Svetopeleji. No da Hrvatska redakcija zato »ima starije i korektno Budi- Preuzevši sada, od pape posvećen za svećenika, Metodije bratovljevu
53
mir« (F. Š i š i ć , o. d, 301, bilj. 17). Štefanić pak služeći se izdanjem Šišić kaže da seje funkciju učitelja, ovaj isti papa ga na molbu Kocelja, Rastislava i Svatoplu-
u ovom Ljetopisu »pobrkala historija hrvatskih zemalja s moravsko-panonskom histo-
rijom i to na bazi Konstantinova i Metodijeva žitija (i sigurno još kojega spisa), koji-
ka pošalje čak za učitelja u sve te slavenske zemlje,54 tj. u zemlje, kojima su
ma se barski Ijetopisac poslužio . . .« Ujedno iznaša da se je Marulićevim prijevodom oni vladali.
Dukljaninove kronike poslužio i D i n k o Z a v o r o v i ć u svome rukopisnom djelu Sada je operativni krug misionarsko-vjerskog djelovanja Metodija bio
»De Rebus Dälmaticis Libri octo«, u kome ovaj tvrdi kako je Konstantin došao iz Bu- silno povećan, čije središte postade upravo Koceljeva kneževina. No Metodi-
garske u Dalmaciju oko g. 880. i pokrstio kralja »Budimeriusa« i čitavi narod itd. (Gl.
Vj. Š t e f a n i ć , o. c., 38, 39). je ne ostade dugo kod Kocelja, već ga uskoro ovaj pošalje sa dvadeset ugled-
51
T h o m a s A r c h i d i a c o n u s , Historia Salonitana. Digessit dr Fr. Rački, nih ljudi u Rim da ga papa postavi za episkopa, na stolicu sv. Andronika, jed-
MSHSM XXVI, Zagreb 1894, 49. U vezi svih ovih izvora o ćirilo-metodijanskoj proble-
matici gl. i djelo: F r a n c i s D v o r n i k , Byzantine Missions among the Slavs: SS
Constantine-Cyril and Methodius (New Brunswick — New Jersey 1970), koji od str. 52
Gl. opširno: F r . R a č k i, o. c., 213-236.
230-258 u poglavlju: »Byzantium, Rome and the Cyrilo-Methodian Heritage in Croa- 53
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 141, 157; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 314, 319.
tia, Bulgaria and Serbia« raspravlja također o njihovoj apostolskoj misiji u vezi ovih 54
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 157; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 320.
predjela.

105
104
noga od sedamdeset apostola, i »to se zbude« kako i opet kažu Vita s. Metho- Kako se je sada sve više na sve strane širila moravska država — što i
55 64
dii. opet kažu Vita Methodii — to je misionarski putni djelokrug ovoga nadbis-
Tako je prema Račkome Metodije imao vršiti pastirsku službu u okviri- kupa sve jače rastao. To znači da su Metodije i njegovi učenici, a napose Kle-
ma Panonije i Moravske, koje su bile i jezgro novoformirane panonske met- ment, Naum, Angelar, Sava i Gorazd djelovali ne samo u Češkoj nego i u
ropolije.56 Prema Farlatiju pak još od 4. st. područje ove srijemske metropo- predjelima sve do Visle,65 tj. u Metodijevim rukama po odluci pape su bile
lije obuhvatalo je sve biskupije u Donjoj Panoniji (ili Saviji), kao što su one »sve slavenske zemlje.«66
u Ljubljani, Ptuju, Celju, Sisku, Petrovcima (u Srijemu), Osijeku i Vinkovci- Drugim riječima po Ritigu Metodije je vršio svoju jurisdikciju u područ-
ma, te dio Gornje Panonije (Pannonia Superior), pa dio Gornje Mezije sa jima između Alpa i Karpata, te do Dunava i Save.67
crkvama u Beogradu (Singidunumu), Kostolcu (Vinimaciumu), Aquae (Nego-
tin?) i Ratiaria (Arčer iznad Vidina), a u Donjoj Meziji biskupiju u Oescus-u 5.
(Gigen u Bugarskoj na Dunavu iznad Nikopola).57 Prema tome novoj panon-
skoj metropoliji potpade i Moravska sa njitranskom kneževinom, ali joj, pre- Da li je pak 880. ili 881. Metodije još po zadnji put bio u Rimu, također
ma mišljenju Račkoga, nije pridružena »gornja savska Panonija (ili Posav- je potrebno da nešto kažemo.
ska Hrvatska),« koja je pripadala pod jurisdikciju salonitanske ili splitske Prema navodu Račkoga Metodije je krenuo u Rim u proljeće 880. u prat-
crkve.58 nji Svatoplukova vazala »Semisisno« i ondje se je obranio od svih optužbi
Sada se postavlja pitanje: da li je Metodije uspio obići sav svoj teritorij njemačkih biskupa te izišao kao pobjednik. Ali zato nije onamo pošao i 881.,
ili barem jedan dio, te gdje je uzeo da mu bude crkveno sjedište njegove iako ga je papa Ivan VIII, sklon Moravcima i njihovom knezu Svatopluku, a
metropolije. No o tome se možemo samo domišljati. Inače nekoliko godina isto tako i Hrvatima i njihovim knezovima, ponovno pozvao k sebi.68
nakon svoga nadbiskupovanja Metodije je zatvoren u Švapskoj,59 gdje je os- No zato se je između 881. i 884.69 na pismeni poziv cara Vasilija I
tao 2 !/2 godine. Kada je oslobođen zatvora na intervenciju slavenofilskog pa- (867 — 886) zaputio u Bizant, gdje su na carigradskom dvoru želeli da ga vide
pe Ivana VIII (872-882) opet se vrati Kocelju.60 To je bilo, po Šišiću, na pro- dok je još živ i da od njega car primi blagoslov.70
ljeće 873.61
Iz Moravske je Metodije krenuo sa nekoliko svojih učenika onuda, kuda
Poslije zbacivanja Rastislava sa kneževske stolice Svatopluk je uspio da su vjerovatno još oko 862. išli Rastislavljevi poslanici za Carigrad, tj. Gor-
se liši njemačkog gospodstva i da protjera njemačke svećenike, te na njego- njom i Donjom Panonijom, čiji je dio sačinjavala i Posavska Hrvatska i bila
vu molbu papa pošalje Melodija »za arhiepiskopa i učitelja« u Moravsku. u vlasti kneza Braslava. Tom prilikom su valjda ponovno brodili rijekama
Njegovim dolaskom iz Koceljeve Panonske kneževine u ovu zemlju taj vla- Odrom i Kupom, te onda Savom i prolazili Srijemskom Panonijom preko
dar mu predade sve crkve i sve svećenstvo u svim gradovima.62 Mitrovice. Stigavši tako u bugarski Beograd, odavde su prošli dijelom da-
Otada pa sve do smrti Melodija se naziva ili arhiepiskopom »Panonien- našnje Srbije, a onda i Bugarske, gdje ih je svakako primio knez Boris. Ko-
sis Ecclesia« ili »stolice sv. Andronika . . . u Panoniji« ili: arhiepiskopom Mo- načno su nakon prelaza preko loših puteva i neprohodnih brda kao i gustih
ravske ili »S. Ecclesiae Marabensis« itd.63 prašuma stigli u Carigrad. Ovakvo putovanje, koje je bilo zadnje veće za Me-
todija, njegov životopisac je uzeo za osnov te je u posebnom poglavlju (XIV)
napisao: Na svakom putu zapadao je u mnoga iskušenja, koja su dolazila do
55 nečastivoga: u pustinjama medu razbojnike, na moru u buru, na rijekama na
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 158; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, o. c., 320; S ν .
R i t i g, o. c., 29. iznenadne sprudove. Da se ispuni apostolova riječ na njemu: opasnosti od
56
F r . Ra č k i l o . c., 240, 261. razbojnika, opasnosti na moru, opasnosti na rijekama, opasnosti od lažne
57
S ν . R i t i g, \o. c., 35, 36.
58
F r . R a č k \l o. c., 260. 64
59
Rački kaže da je valjda zatvoren »u kakvi samostan« i samo citira izraz »v Šva- F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 161; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 321.
F r . R a č k i , o. c., 315-317.
5
bi (Svabsku)« bez/komentara ( F r . R a č k i, o. c., 269 i bilj. 3). I dok Ziegler (Mün-
chen) iznosi da \έ Metodije bio zatvoren u samostanu Ellwangen, sa čime se slaže i F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 162; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 322, 323.
Grivec, ipak ovaj slovenački naučenjak ne isključuje mogućnost da je Metodije bio za- S ν . Rit ig, o. c., 55.
točen u Niederaltaichu (prema M. Heuwieseru) u passauskoj biskupiji ili Freisingu 8
F r . R a č k i, o. c., 328-339, 344, 345, 465.
( B . G r a b a r, Osvrti, Slovo 13, 229, 231, 232). 1
1 dok Jagić misli da je to bilo 883. ( S v . R i t i g, o. c., 80), dotle Rački o tome
60
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 159; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 321. sasma šuti, a K. Jireček stavlja ovaj put u vremenski period »otprilike 882 — 884« ( K .
F . Š i š i ć, o. c., 371, F r . R a č k i (o. c., 295) samo datira g. 873.
61
J и p e ч e κ, Романи у градовима Далмације током средњега века. Зборник Констан-
62
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 160; Π . Ђ o ρ ђ и ti, o. c., 321; S ν . тина Јиречика II. Посебна издања САН, књ. CCCBI, НС, књ. 42, Београд 1962, 57) a
R i t i g, o. c., 49. EJ 2 (624) баца το у годину 881. или 882.
F r . G r i v e c - F r . T o m š i ć, o. c., 163; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 323.
70
Gl. F r . R a č k i, o. c., 261 i bilj. 1-9, 282, bilj. l, 2
63

106 107
braće, u teškom radu i trudu, u čestom nespavanju, mnogo puta u gladi i že- Zato i možemo Ivrdili da Melodije nije posjelio Malu Poljsku, tj. Bijelu
đi i drugim nevoljama, koje apostol pominje.71 Zato nije čudno da je ovakvo Hrvatsku, koju je Svalopluk osvojio nešlo prije nadbiskupove smrli (6. IV.
opće tumačenje o opasnostima na putevima, koje su stizale Melodija, K. Ji- 885. u 65-oj godini živola), le prenio čak svoju prijestolnicu na Vislu. 78
rečeka navelo na zaključak kako je njegov »put« vodio »preko bizantinske Da završimo. Ovaj vječni i neumorni pulnik-misionar i vizionar, le »veli-
Dalmacije, a odatle morem, bar do Drača; opasnosti kroz koje je prošao Me- ki paslir Slovena,« tim riječima kako ga je obesmrlio svojom pjesmom
todije kao episkop na putovanjima mogu se odnositi samo na ovaj put.«72 »Služba Melodiji« njegov učenik Konslantin Preslavski oko 893. ili 894. godi-
Sa ovim tumačenjem Jirečeka u potpunosti se je složio i Šišić, koji je iz- ne,79 koji je obišao tolike zemlje i gradove80 Azije i Evrope81, izbjegavši svug-
nio kako je Melodije »pohodio ploveći morem Dalmaciju i Hrvatsku dje vješto sve opasnosti, sahranjen je konačno ne u svome rodnome gradu
(881 — 882), gdje je tada vladao Branimir, te se iskrcao u Draču, odakle je pu- Solunu nego u dalekoj Velikoj Moravskoj82, gdje se ne zna ni danas za nje-
tovao kopnenim putem dalje,«73 a onda 1970. i moja malenkost, koja je sve gov pravi grob.
to nadopunila sa opisom njegova tobožnjeg daljnjega putovanja preko Via
Egnatia i Soluna za Carigrad.74
No danas sam i ja pokoleban, da je Melodije išao upravo tim pulem, jer THE MOVEMENTS OF CYRIL AND METHODIUS AT THE TIME
je došla slabo argumenlirana i Jirečekova i Šišićeva tvrdnja, a svakako je OF THEIR MISSION TO MORAVIA
čudno šio svojevremeno najbolji poznavalac života i rada Konslanlina i Me-
lodija Fr. Rački uopće o tom pulu iz Moravske za Carigrad ne piše ni riječi. (Summary)
Upozoravajući Ritig još 1910. g. na ovu Jiričekovu argumentaciju, smalra da
je puno vjerovalnija njegova (Ij. Riligova) osnovna misao: »da se je Melodije The author first brierly considers the movements of these two brothers before
the Moravian envoys arrived in Constantinople in 862/3. Then he describes in detail
kraćim pulem spuslio Dunavom i kopnom u Bugarsku na dvor Mihajlov, ne- the envoys' route to Constantinople and back to Moravia, led by Constantine (Cyril)
go da se vraćao na more smjerom, kojim je bio došao iz Rima.« Žalo »ako and Methodius, in 863. He shows that their journey took them through Pannonian
uopće Jirečekove kombinacije imadu mjesla, moglo bi se uzeli, da se je Me- Croatia and the principality of Kocel. Their work and travels in Moravia are discus-,
lodije, pošavši iz Bugarske u Carigrad, vraćao na Moravu preko Soluna i sed, and their journey from there to Venice and Rome. Some sources relating to these
Drača Adrijom i našim krajevima.«75 journeys are examined 'at second hand'.
Koliko se je Melodije zadržavao na ovom pulu u Carigradu, gdje su ga
car i palrijarh obasipali izvanrednom pažnjom i pri dočeku i ispraćaju, le ka-
da je zapravo krenuo u Moravsku i u nju sligao, možemo zasada samo pret- Svatopluku »makar samo prijetio izopćenjem, i ako ga i nije izopćio, teško je zamisliti
postavljali i sve lo slavljali u vremenski okvir od 881. do 883. ili 884. g. Išlo da bi ga ovaj u isto vrijeme vodio sa sobom na sastanke s rimskim carem« (J.
lako neznamo kada je dopulovao u Moravsku, gdje se je najviše zadržavao, a H a m m , Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika, Slovo 13, 45, bilj. 2).
77
1 dok ovaj pasus iz VM pevodi P. D o r d i ć (o. c., 324, 326, bilj. 40) sa: »Kada je
posebno bi bilo korisno objasnil da li se je Melodije po svojoj želji, kako pi- došao u Podunavlje ugarski kralj (Metodije) zažele (S. A.) da ga vidi«, navodeći u bi-
še u Vila Melhodii, saslao sa »ugarskim«76 kraljem77 ili sa franačkim vlada- lješci da je to franački a ne ugarski kralj Karlo III Debeli, Olga Nedeljković ovako pre-
rom u Podunavlju — i lo bi bilo njegovo zadnje putovanje pred smrl. vodi taj dio: »Kada je stigao u Dunavsku oblast kralju ugarskome zaželi (S. A.) da ga
vidi...« (Чирило и Методије, 169), ne ulazeći začudo u nikakvo objašnjenje onoga iz-
71
raza: »ugarski«.
Fr. G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 163; P . D o r d i ć, o. c., 323. 78
Lj. H a u p t m a n n, o. c., 200, 248.
72
K. J i r e č e k, Romani.. ., 57 i bilj. 74. 79
G. Fr. G r i v e c — Fr. T o m š i ć, o. c., 32, 33 i Чирило и Методије . . ., 239,
73
F. S i s i ć, o. c., 373 i bilj. 22. 181.
74
S. A n t o l j a k, Makedonija u 9. stoljeću, Симпозиум ... I, 35, 36 i bilj. 98, 99. 80
Zato prezbiter Konstantin Preslavski, koji je oko 894. g. ispjevao Službu Melo-
75
S v . Кл t i g, o. c., 84, 85. diju i opjeva u jednom dijelu svoga pjesmotvora, kako je Metodije »prosvjetljivao gra-
76
Šišić, smatra da se taj podatak odnosi na franačkog vladara Karla III Debelog, dove i zemlje slovima svojim« (Чирило и Методије, 239, 177).
kojega je u Tullnu na Dunavu (Nedaleko Beča) posjetio Svatopluk sa Metodijem, koga 81
U vezi toga bilo bi korisno izraditi kartu, u koju bi se ucrtali putevi kretanja
je taj car primio vrlo lijepo ( F . Š i š i ć , o. c., 374 i bilj. 24). No Hauptmann tumačeći Konstantina i Metodija ili svakoga napose ili pak zajedno. Priređivač knjige: »Ćirilo i
ovaj pasus iz VM kaže da moramo iz »ugarskoga kralja« načiniti »franačkoga«, sa ko- Metodije« Dorde Trifunović dao je na str. 188. otisak Harfordske karte svijeta (13. st.),
jim se M. tobože (S. A.) sastao god. 884. ili moramo čak iskonstruirati »jedno Metodi- na kojoj se vide — po njegovom izboru — i mjesta kroz koja su putovala Solunska bra-
jevo putovanje ad hoc u Etelköz prilikom njegova poziva u Carigrad god. 882.« Ujedno ća: Macedonia, Constantinopolis, Mesopotamia, Fl. Tigris, Mare Caspium, Fl. Danubi-
ukazuje na osnovu novopronadenih izvora da su Mađari već 881. »stajali pod Bečom« us, Germania, Italia, Roma.
(Lj. H a u p t m a n n, o. c., 246, 247). Interesantno je da i Hamm citirajući mišljenje 82
Međutim, I m r e B o b a još je 1977. g. utvrdio u svome radu: Katedralna
Griveca, koji u izrazu »ugarskom« kralju smatra griješkom slavenskih kopista, te u crkva u Sirmiumu i grob sv. Metodija (Nova et vetera. Revija za filosofsko-teološke i
tom istom izrazu vidi Karla Debelog (881 — 887), koji se kod Tullna sastao sa Svatoplu- srodne discipline, godine XXVII, vezak II, Sarajevo 1977, 191 — 195) da je grob Metodi-
kom. Zato Hamm kaže kako nigdje, koliko je njemu poznato, »nije zabilježeno da se ja u Sirmiumu, tj. u današnjoj Srijemskoj Mitrovici, što je ipak malo presmio zaklju-
Medotije tom prilikom nalazio u kneževoj pratnji«. Stoga zaključuje ako je Metodije čak.

108 109
Next the author examines in detail Methodius's work on the death of his brother
in 869 and his missionary work in Pannonia, where he restored his new see with a de-
signated religious, centre. After describing Methodius's journey round Svatopluk's
Great Moravian state, the author considers the route by which Methodius is assumed
to have travelled to Constantinople at the summons of the Byzantine emperor, betwe-
en 881 and 884, and questions Jireček's claim that he travelled through Dalmatia to
Drač and from there to Constantinople. His return from the Byzantine capital thro-
ugh Bulgaria is described, and the question is considered of whether Methodius met
the Hungarian king or not. Finally, the author establishes that in these journeys Met-
hodius escaped all danger, and that when he died in 885 he was buried in an unknown
spot somewhere in Moravia, and not in his birthplace Salonica.
ZNAČAJ I VAŽNOST ISPRAVE KRALJA KREŠIMIRA I
ZA HRVATSKU POVIJEST X STOLJEĆA

Za rada u Kaptolskom arhivu u Splitu u kolovozu 1961. naišao sam na


ispravu hrvatskog kralja Krešimira I, datiranu 950. godinom, koja je sačuva-
na sa još nekim drugim listinama u prijepisu kninskog kaptola iz 1397. godi-
ne u obliku napadno velike pergamene.1 Za ovu kraljevsku ispravu znao je
prvi Lucius, koji ju je naveo u vezi s Vranjicom u djelu »De Regno Dalmati-
ae et Croatiae«,2 napomenuvši u izdanju od 1666. da se nalazi u nadbiskup-
1
Tada nisam ni slutio kakve će zbog toga moga nalaza nastati peripetije i poslje-
dice. Isto tako nisam mogao ni pretpostaviti da će se u vezi s publiciranjem razviti ras-
pra, koju je izazvao svojim poznatim nekritičnim stavom akademik dr M. Kostrenčić.
Naime, kad sam 1962. podnio svoju radnju »Neobjelodanjena isprava hrvatskoga kra-
lja Krešimira I« Odjelu za društvene nauke JAZU u Zagrebu, da je štampa, dr Kostren-
čić je to odbio s motivacijom da je on smatra falsifikatom. Ali je zato dao pozitivnu re-
cenziju radu J. S t i p i š i ć a , naučnog suradnika Historijskog instituta JAZU, »Tra-
gom jedne bilješke Luciusa o jednoj hrvatskoj vladarskoj ispravi«, gdje je ovaj 1969.
objelodanio u cijelosti tu istu povelju (Zbornik Historijskog instituta JAZU 6, Zagreb,
1969, 75, 96); inače je ona od J. Stipišića i M. Šamšalovića, a u redakciji dra M. Kos-
trenčića, prvi put objelodanjena u Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniael, Zagreb, 1967, 39). No tom prilikom nije ni 1967. a ni 1969. J. Stipišić naveo
— iako je za moj nalaz pravovremeno znao, a nije ga na to upozorio ni njegov recen-
zent dr M. Kostrenčić — da sam je ja prvi pronašao (i fotografirao) kao i poslao obra-
đenu njegovom pretpostavljenom akademiku Kostrenčiću, koji je bio bezuslovno du-
žan da ga podsjeti na to moje otkriće i rad!
Koji su razlozi bili da to nije učinjeno, iako se tako radi u cijelom naučnom svije-
tu, nije mi poznato. Ja, pak, imam čitav niz takvih gorkih iskustava, i ovo samo navo-
dim radi toga da mladi naši povjesničari izvuku pouku kako ne treba da se radi! Inače,
kao kuriozitet navodim da je akad. prof. dr V. Novak, naš najveći živući paleograf i
diplomatičar, poslije ovakve Kostrenčićeve ocjene, dobio na referat ovaj moj rad od
redakcije Godišen zbornik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Skopju, te ga je s po-
hvalama preporučio da se štampa, ne izrazivši tom prilikom ni najmanju sumnju u tu
povelju, koju ipak nisam objelodanio sve do sada iz objektivnih razloga.
2
J. Stipišić piše da čitajući ovo Luciusovo djelo ni Rački, a »niti itko drugi prije i
poslije njega nije uočio ono mjesto, gdje citira jednu ispravu kralja Krešimira ne na-
vodeći pri tome o kojem se kralju Krešimiru radi«. Nadalje dodaje da je on »čitajući
ovo mjesto kod Luciusa, pokušao . . . ući u trag spomenutoj ispravi«, što mu je i uspje-
lo (o. c.., Zbornik. .. 6, 75-77 i bilj. 5). Međutim Lucius govori o toj Krešimirovoj po-
velji i u svome pismu Zadraninu Valeriju Ponteu (Rim, 28. VI 1673) u vezi s Vranjicom
ovako: » . . . Et, se bene di questi dilatamenti non vi sono memorie scritte, ch'io habbi
veduto, osservi pero, ehe ne ho trovato una del territorio di Spalato a C. 89, dal Privile-

110 111
skom arhivu u Splitu,3 a i u ovom pak izdanju od 1668. da se čuva u tom is- Dakle, Farlati je znao za tu pergamenu-kartular i vidio je, ali nije objelo-
tom splitskom nadbiskupskom arhivu.4 On je čak i prepisao taj privilegij za- danio, kao ni Lucius, koji se ipak razlikuje od Farlatija u tome, što je počio,
jedno s onim ostalim poveljama iz pergamene (ex membrana Archiepiscopa- naveo i prepisao ovaj Krešimirov privilegij od 950. g. Isto tako, ni dobar po-
tus Spalatensis), kako to sam navodi na početku prijepisa, u svoje bilješke, znavalac kaptolskog arhiva F. Carrara ni jednom riječju ne govori ni o toj
sačuvane u spomenutom kaptolskom arhivu, gdje se i danas čuvaju uvezane pergameni ni o ovoj kraljevskoj ispravi.7
u sveske.5 Po svemu izgleda da pergamena nije bila još prenesena iz nadbiskup-
Poslije Luciusa, D. Farlati, sastavljač »Illyricum Sacrum«-a, iznio je da je na skog u kaptolski arhiv, čiji je fond dosta površno opisao Carrara.
zahtjev splitskog nadbiskupa Andrije Gualda 29. VI 1397. kninski kaptol pre- I Tkalčić je u istom kaptolskom arhivu naišao na »prepis listine Kreši-
pisao i ovjerovio iz triju prastarih montaneja u pergameni sve ono što se od- mirove (g. 950)«. On ga je pronašao u 7. svesku Luciusove ostavštine,8 a ne u
nosi na posjedovanje prava splitske crkve u Vranjicu, solinskom i splitskom ovoj pergameni od 1397, koju nije zapazio u tom arhivu.
polju. Nadalje je izričito napisao da se ta pergamena nalazi u nadbiskup-
skom arhivu.6 Poslije Tkalčića ni jedan od naših i stranih naučnih radnika-povjesniča-
ra ni jednom riječju sve do nedavno nije nigdje naveo ovaj privilegij i perga-
gio di Cresimiro, della penisola Vrania (S. A.), ehe hora diče Vragniza, e fu persa del menu,9 pa čak ni nedavno preminuli L. Katić, koji je bio najbolje od sviju
1571 ...« (B. P o p a r i ć , »Pisma Ivana Lučića Trogiranina«, Starine JAZU XXXII, upućen u izvorni materijal kaptolskog arhiva.
Zagreb 1907, 61). Bulić pak, kada donosi ovaj izvadak iz Luciusova pisma Ponteu u
zbirci koju je izdao B. Popario, ne samo da krivo citira svezak Starina (XXVI) nego i Poznato mi je da je na ostavštini Luciusa radio pok. M. Barada, koji je
stranicu (107), gdje bi se ovaj podatak imao nalaziti (Fr. B u l i ć , »Notizie storiche nadzirao prepisivanje tamošnjeg materijala za Jugoslavensku akademiju
sul villaggio Vranjic vicino Salona«, Bullettino di archeologia e storia dalmata znanosti i umjetnosti u Zagrebu (prepisivale su dvije za taj posao odabrane
XXXVI, Split 1913, 35, bilj. 1).
3
Evo kako ispisuje taj podatak iz Luciusova izdanja iz 1666. S t i p i š i ć (o. c.,
osobe). Da li je on tom prilikom zapazio Luciusov prijepis ove pergamene, u
76): » .. . Spalatense quoque Territorium parvo spacio (međutim L u c i u s , o. c., 89 kojoj se nalazi i Krešimirova listina, nije nam poznato, jer u vezi s tim nije
ima: spatio) protensum fuisse constat, cum insulam sive peninsulam ab archidiacono ništa napisao.10
(L: Insulam, sive Peninsulam ab Archidacono) Vraniam dictam, citro (L: citra) flumen Dakle, taj privilegij konačno je izišao na vidjelo 1967. u navedenom »Co-
Salonae existentem in Croatico solo positam et Duranam vocatam ex privilegio Cresi-
miri constat (L:c constat), ideo arctos et incertos terminos Spalatensis territorii (L: dex diplomaticus«-u I, a onda 1969. u također spomenutoj radnji J. Stipišića,
Territorii) regum Croatorum tempore fuisse dicendum est...« Nadalje Stipišić kaže koji je »čitajući ovo mjesto kod Luciusa pokušao . . . ući u trag spomenutoj
da Lucius »jasno govori na margini ovog teksta« da se ta isprava nalazi »in archivo ca- ispravi«. Kao i u vrijeme Ivana Lučića, ona se i danas čuva u arhivu splitskog
pituli Spalatensis«, citirajući »amsterdamsko izdanje 1666, str. 89«. Međutim, Lucius i kaptola.11 Malo zatim dodaje Stipišić kako je »pregledavajući rukopisnu os-
u ovom izdanju na margini teksta obrnuto piše da se ta povelja nalazi u »Archiv, Ar-
chiep. Spalat.« (v. L u c i i De Regno..., Amstelaedami MDCLXVI, 89 i Isti, o. c.,
Francofurti MDCLXVI, 89).
4
Evo što o tome kaže u ovom izdanju: » . . . Spalatense quoque Territorium Ar-
chiv, parvo spatio protensum fuisse constat, cum Insulam, sive Peninsulam Archiep. festus Apostolorum Petri et Pauli A. D. 1397 ...« (D. F a r l a t i , o. c. III, Venetiis
ab Archidiacono Vraniam dictam, citra flumen Salonae existentem, in Spalat. Croati- 1765, 348). J. Stipišić, citirajući iz Farlatija (svezak i stranu) ovoga teksta, gotovo sve
co solo positam, et Duranam vocatam ex Privilegio Cresimiri constat, ideo arctos, et ispisuje iz njega. Ali zato ipak ispušta da se ova povelja iz 1397. g. »servatur in Archivo
incertos terminos Spalatensis Territorii Regum Croatorum tempore fuisse dicendum Archiep,« (J. S t i p i š i ć , o. c., Zbornik..., 6, 77 i bilj. 6), što je vrlo simptomatično!
7
est. ..« (J. L u c i u s , De Regno Dalmatae et Croatiae libri sex, Amstelodami 1668, Archivio capitolare di Spalato tratto dali' I. R. Archivio secreto di časa di corte
89). e di stato, Spalato 1844.
8
5
Kaptolski arhiv u Splitu (KAS) — Ormar B — Ostavština I. Luciusa (OIL) br. Izvještaj dopisujućeg člana Ivana Tkalčića o arkivskih istraživanjih u Dalmaci-
536, str. 139—145. J. Stipišić piše da je našao u Luciusovoj ostavštini »i ovu Krešimiro- ji, Rad JAZU XXXV, Zagreb 1876, 174.
9
vu ispravu prepisanu iz spomenutog prijepisa kninskog kaptola« u arhivu Splitskog Jedino je Fr. B u l i ć u svome radu »Notizie storiche sul villaggio Vranjic vici-
kaptola »No 536. Scr. B str. 191 (! S. A.) s bilješkom I. Luciusa: Capitulum Tiniense no Salona« (gdje je rođen), citirajući Luciusa u vezi s ovom poveljom, naveo: »ovaj do-
1397. 1397 junu. Transumptum privilegiorum ecclesie Spalatensis. Andreas archiepis- kumenat ne postoji u zbirci Račkoga i Kukuljevića« (Bullettino di archeologia e storia
copus Spalatensis. Cresimiri Ex montaneo antiquo« (o. c., Zbornik ... 6, 78, bilj. 8). dalmata XXXVI, 30, bilj. 18), što dokazuje da je također nije vidio! Inače je čudno što
6
U vezi sa tim on kaže slijedeće: » . .. Eodem anno (tj. 1397.: S. A.) Andreas e tri- u Bulićevu teksu glasi bilj. 2, a dolje piše ispod crte: 18. Zapravo Bulić je pobrkao bi-
bus pervetustis membranaceis codicibus, quos Montaneos vocant, per Capitulum Tin- lješke ispod teksta, jer bi na toj strani (30) trebale glasiti 1-3 (kako su u tekstu napi-
niense in aliam memmbranam transcribenda, testificanda, signoque Capitulari muni- sane), a ne 17-19!
10
enda curavit quae olim ex Regum donatione, concessuque Romanorum Pontificum S t i p i š i ć u vezi s tim kaže da je ovu ispravu »vjerovatno poznavao i Barada,
Ecclesia et Mensa Archiepiscopalis Spalatensis jure antiquo possidebat ü Durana in- ali se nigdje nije na nju osvrnuo« (o. c.. Zbornik, 7, 78).
11
sula (S. A.), quae nunc Uragniza appellatur, contra Salonam, in agro Salonitano, item- Dapače ima svoj broj u katalogu, kaže dalje Stipišić, te pripada onoj skupini is-
que in agro Spalatensi; quae fere omnia cum sint enumerata duabus illis descriptioni- prava koje nisu bile odnesene u Beč. On to ističe zato da upozori na činjenicu kako je
bus bonorum Ecclesie et Archiepiscopati Spalatensis, quarum alteram Ladislavus ona uvijek bila pristupačna našim historičarima, koji su bili stalni radnici ovog arhiva
Episcopus, alteram Canonici Ecclesie Tinniensis confecerant, non est necesse iterum kao Bulić, Barada i Katić. Ovo je još čudnovatije što ju je poznavao i sam Farlati, za-
commemorari. Huic membranae, quae servatur in Archivo Archiep., appositus est dies vršava svoje razlaganje o tome nalazu J. Stipišić (o. c.. Zbornik, 6, 76, 77).

112 113
tavštinu Ivana Lučića u Arhivu splitskog kaptola našao . . . i ovu Krešimiro- seruatus atque nunc de ipso archiuo productus dudum etiam per sacram re-
vu ispravu prepisanu iz spomenutog prijepisa kninskog kaptola«.12 giam maiestatem hungarie aprobatus et autentiqatus (S. A.) uti" nobis plene
constat ex certa scientia et clara inspetione ac continentia vnius priuilegij
I dok on ne navodi koje je godine »našao« tu ispravu, zaboravio je tako- nj 0
fellicis memorie domini Collmani hungarie Regis illustris nobis per eun-
đer upozoriti naučnu javnost, iz razloga koje sam već spomenuo, da sam je p r
dem dominum Archiepiscopum etiam exibiti et producti seriöse in super
još 1961. našao i prepisao, kao i pripremio za štampu. No sve to ne mijenja u 8
exponendo quod scriptura ipsorum huiusmodi librorum antiquorum pro-
biti ništa, jer rezultati do kojih je došao, na osnovu ove isprave, J. Stipišić, a 5 1
dictorum ex Archiuo publico seu Armario (S. A.) alicuius Ecclesie katedrali-
još prije njega i ja, većinom su sasma različiti i oprečni. u v 2
s seu Ciuitatis Castri aut Ville in quolibet iuditio fidem facit ipso iure sta-
Stoga smatram da je potrebno da se tom poveljom ponovno pozabavim, tur etiam et creditur publico instrumente seu priuilegio ex eodem fideliter
upravo onako kako sam to svojevremeno zamislio i uradio. ž
et legitime transumpto." Nos que ex inde petens et requirens debita cum in-
y
stantia quatenus certas particulas seu quedam de ipsis Juribus terris et po-
1. sessionibus atque priuilegijs in ipso libbro montaneo antiquo (S. A.) tran-
sumptis et contemptisal transcribi facere de uerbo ad uerbum cum eorum
Prije nego što prijeđemo na ponovno donašanje ovog privilegija i na
titullisa2 expressatis en in forma nostri priuilegij redigere digneremur33 Cui-
njegovu obradu, osvrnut ćemo se na historijat prijepisa, tj. na koji je način
us primo34 quidem montanei antiquissimi copie et sue rubrice (S. A.) tenor
do toga došlo, te kako i gdje se je ovaj prijepis sačuvao. Evo što kaže za to
kninski kaptol, koji je prepisao i ovjerovio pečatom 1397. godine navedenu per omnia talis est.. .«13
veliku pergamenu: Ovdje moramo odmah navesti da se u ovoj velikoj listini kninskog kap-
»Nos Capitulum Ecclesie Tiniensis Memorie commendantes Significa- tola nalaze i još druge dvije (dakle ukupno sa Krešimirovom listinom i
mus tenore presentium quibus expedit Vniversis Quod Reuerendissimus uir onom, koja je povezana sa njome 4) nedatirane isprave, za koje se ispred nji-
in Christo pater et Dominus3 Dominus Andreas (S. A.). Miseratione Diuina hova teksta kaže i ovo:
Archiepiscopatus Spalatensis legum doctor suob et dicte sue Ecclesie nomi- »In dei nomine amen, hec est copia siue transcriptum cuidam3 alterius
ne. nobis exhibuit vnunf librum antiquissimum qui montaneus intitullatur^ montanei antiquissimi contenta in alio montaneo (S. A.) in quo sunt et
et montaneum continuo nominatur in quo inter alia sunt et existunt ab anti- scripture posessiones territoria ei priuilegia pertinetia Ecclesie santi dopnib
quo denotata et descripta iura terree etposessiones spectantes etpertinentes (ispred druge listine stoji: dompi) ciuitatis Spalletti (ispred druge: Spaleti) et
ad ipsam Ecclesiam Spalatensem eiusque mensam Archiepiscopalem Nee mense archiepiscopalis Spaleti (ispred druge: Spalatensis) tarn regalia quam
non transumpta et rescripta plura priuilegia papalia et regalia per notarios papalia transcripta et recopiata per notarios publicos iuris ordine (ispred
Imperiali auctoritatef publicos iuris ordini8 seruato in omnibus (S. A.). Qui
quidem über montaneus (S. A.) ne memoria nouercante aliqua ex his ipsis n
iuribus terris et posessionibus ac priuilegijs predictis improba occupatione L: ut.
h 1 "i L: felicis.
aut subtracione cuiuspiam dellaberetur Sed pro eorum omnium et singulo- 0
L: Colomani.
rum ueritatisJ fide certitudine notitia memoria conseruatione et demostrati- s
St: nema ovo (o. c., 93).
k
one clara ad posteros expressius deducenda. Fuit ab antiquo editus (S. A.) et r
L: insuper.
In Archiuo1 tb-esaurf" et sacristia dicte Spalatensis Ecclesie depositus et con- s
St: nema ovo o. (c., 93).
s
L: productum.
1
12
J. S t iri i š i ć , o. c., Zbornik, 6, 76-78. L: archiuio.
u
a
L (Lucius): Pater Dominus. L: Chatedralis.
v
b
St (Stipišić) nema ovaj izraz (o. c., Zbornik, 6. 92). L: faciat.
z
c
L: urium. L: Jure.
z
d
L: intitulatur. L: legitime.
x
e
St: terra (o. c., 92). St: transcripto (o. c., 93).
y
f
St: autoritate (o. c., 93). L: iuribus.
al
8 St: ordine (o. c., 93). L: contentis.
a2
h
L: cuiuspia. L: titulis.
a3
1
L: dilaberetur; St: dellaberentur (o. c., 93). L: dignaremur.
a4
i L: per ueritatis. L: nema ovaj izraz.
k
St: demonstratione (o. c., 93). " KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10.
a
1
L: archiuio. St: cuiusdam (o. c., 93).
b
m
L: Thesauri sacri. St: Dompni (o. c., 93).

115
114
druge: ordine iuris) obseruato. Nec non cuiusdam publici instrumenti in for- U prvom kartularu nalazila se je u prijepisu kopija i rubrika19 već nave-
ma priuilegij redacti duobus sigillis in pendentibus fellicis (ispred druge: fe- dene isprave Krešimira I.
licis) recordationis domini dominici condam archiepiscopi Spalatensisc et Iz drugih dvaju uvoda u one nedatirane isprave jasno se uočuje da su
capituli eiusdem Spalatensis Ecclesie. cuius quidem montanei (ispred one postojala također još dva kartulara (»drugi« i »treći«, kako ih se naziva). Tä i
druge: tertij montanei: S. A.) acd publici instrumenti (ispred druge: ac publi- sam Farlati kaže da je 29. VI20 1397. splitski nadbiskup Andrija Gualdo
ci instrumenti antiquissimi) tenor per omnia tališ est. . .14 Na kraju pak ova (1388—1402) dao po kninskom kaptolu na pergameni prepisati i ovjeroviti
cijela velika pergamena završava ovako: sve darovnice koje se odnose na njegov posjed u Vranjicu, solinskom i split-
»Nos itaque iustis et legiptimis3 ac iuri consonis petitionibus prefati do- skom polju »de tribus peruetustis membranaceis codicibus,21 quos Montane-
mini Archiepiscopi (tj. Andrije Gualda: S. A.) ymo verius iustitie annuentes os22 vocant«! 23
nominibus quibus supra benigne omnia et singula supradicta. Videlicet iura Ti Farlatijevi navodi pali su prvo u oči M. Baradi, koji dodaje: »Po sve-
terras posessionesb ac etiam priuilegia cum eorum ueris titulis etc intitullati- mu sudeći Farlati je ovaj podatak o kartularima uzeo iz originala«,24 u čemu
onibus expressatis. prout in ipsis antiquis libns montaneis (S. A.) que Anti- je imao pravo.
quissimis predictis ac publico instrumente non rasis non abolitis non can-
Dakle, najstariji kartular splitske crkve bio je onaj koji spominje split-
cellatis non uitiatis nee in aliqua sui parted suspectis. sed porsuse(sic! S. A.)
ski nadbiskup Rogerije (1249— 1266) 7. IX 1251. kao »montanum«,25 Da li je
omni suspicionis uitio carentibus de uerbo an uerbum nichil adendof nichil
queg minuendo presentibus literish nostris inseri transumpmi et transcribi pak ovaj najstariji kartular bio napisan još u doba nadbiskupa Rajnerija
(1175 - 180) ili nadbiskup Bernarda (1200-1217), kako to Barada pretpostav-
fecimus pro domino Archiepiscopo prenotato' et eius Spalatenssi Ecclesiaj
maiori pro cautela et ad perpetuam rei memoriam nostrique maioris pen- lja,26 teško je odlučiti. Svakako ovaj kartular je postojao i 1333. godine. Nai-
dentis et autentici sigilli apensione fecimus comunirik comuni iustitia sua- me, te godine je splitski primicerij Lucanus Bertani, javni notar i notar split-
dente. skog nadbiskupa Dominika Luccarija, vjerno i po redu prepisao iz jednoga
glavnog kartulara (principali montaneo) sve ono što je u njemu našao, ništa
Datum in fešto apostolorum petri et pauli Anno domini millegimo1 (sic! ne dodajući ni ispuštajući »praeter forte punctum, litteram, aut syllabam
S. A.) trecentesimo Nonagesimo septimo«.™ 15 per errorem«. Iza toga je on sa Bonacursiusom, pok. Prima27 iz Firenze,
Iz ovih ispisa, koji se uostalom u nekim izrazima ne slažu sa Luciusovim
prijepisom isprave, možemo odmah zapaziti da su u splitskoj crkvi još 1397.
postojala tri kartulara, koja se nazivaju inače i katastik, polichorium, topi- et indices, legumque capita passim dicentur«. Npr. »Rubricas hujus libri . . . Quarum
cus, platea, montaneum,16 liber montaneus17 ili montaneum.18 capita et tituli rubrica, seu minio, notati sunt . . . « ( C . D u f r e s n e du G a n g e ,
G l o s s a r i u m ad s c r i p t o r e s m e d i a e et i n f i m a e l a t i n i t a t i s V,
c
Parisiis 1734, 1527).
St: Spalati (o. c., 93). 20
d Ne 29. VII, kako to piše B a r a d a (o. c., 16).
St: et (o. c., 93). 21
14 J. Stipišić se pita što je s tim kodeksima i gdje su, jer im danas nema ni traga,
KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10. iako se na više mjesta nalaze vijesti i tragovi »o postojanju mnogih montaneja u posje-
a
L: legitimis. du splitske crkve s prijepisima vrlo starih isprava«. To sve jasno govori da su mnogi
b
L: possessiones. propali. Jedino su benediktinci čuvali isprave, odnosno »kasnije kartulare«, pa »nije
c
L: nema. nimalo čudnovata činjenica što hrvatski diplomatički materijal seže dotle dokle sežu
d
L: parte^. benediktinski samostani na hrvatskom području. Tako se može donekle protumačiti
e
St: ac prprsus (o. c., 96). gubitak mnogih drugih isprava« zaključuje svoje razlaganje J. S t i p i š i ć (o. c., 77,
f
L:adend|o. 78).
8 L: nema/ 22
h
litteris. / V. Novak citirajući ovaj Farlatijev podatak kaže da se medu ova tri vrlo stara
kartulara nikako ne bi moglo ubrojati kartular Lukana Bertanija iz 1333. godine »jer
' L: prenominato.
J taj rukopis nije mogao 1397. godine da bude p e r v e t u s t u s c o d e x « i to su mo-
L: Ecclesie.
k rali biti (neki drugi rukopisi, a medu njima je to mogao da bude i S u p e t a r s k i
St: communiri (o. c., 96).
1 k a r t u l a r . . . « ( V . N o v a k - P . S k o k , Supetarski kartular, Zagreb 1952, 150).
St: milessimo (o. c., 96). Međutim ako mi uzmemo kao činjenicu da to kaže Farlati u 18. stoljeću, onda je za
111
L: 1397.
15
KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10. njega zbilja i Bertanijev kartular, o kome ćemo napose govoriti, pervetustus!
16
M. B a r a d a . Dvije naše vladarske isprave, Zagreb 1938, 13, bilj. 45. o. c., III, 348.
17
KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10. o. c., 16, bilj. 65.
18
F. R a č k i, »Stari priepisi hrvatskih isprava do 12. vieka prema maticam«. Rad D. Farlati, o. c. III, 314.
JAZU XXXVI, Zagreb 1876, 140. o. c., 14, 15.
2
19
Rubrika u starim (ponajviše crkvenim) knjigama mjesta ispisana crvenim slo- U prijepisu isprave od 26. VI 1333., izdane u Splitu, stoji: » . . .Bonacursius con-
vima (crvenom tintom, crvenim rnastilom) (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika dam Pini parentis de Florentia« (T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dal-
XIV, Zagreb 1955, 213). U Du Cangea su »Rubricae, Tituli, seu inscriptiones librorum matiae et Slavoniae X, Zagrebiae 1912, 108).

116 117
splitskim općinskim notarom, Benediktom sinom Ivana, carskim notarom i notata per notarios ordine iuris obseruato ...« Malo dalje se govori o kopiji
Stjepanom pok. Desiderata »de Franchino de Tervisio«, notarom splitskoga ili »Transumptum cuiusdam montanei antiquissimi contenta in alio monta-
28
kneza, ovaj prijepis »ab authentico montaneo predicto« usporedio sa origi- neo (S. A.) in quo sunt etiam scripta possessiones, territoria et priuilegia
nalom, i to u prisutnosti Dominika, splitskog nadbiskupa, fra Luke, hvar- pertinentia ecclesie sancti Domnii ciuitatis Spaleti tam regalia quam papalia
skog biskupa, fra Matije, opata benediktinskog samostana sv. Stjepana, i De- transcripta et recopiata per notarios publicos ordine iuris obseruato.«
se, splitskog arhidakona. I dok navedeni notar Luka Bonuinus ovaj originalni kartular naziva
Kad su notari pronašli da se ta dva primjerka u cijelosti podudaraju, »autentico montano(!)«, dotle Lukan ostaje pri starome svome nazivu »prin-
oni su se 30. V 1333. prvo potpisali i stavili svoje pečate na ovaj prijepis,29 a cipali montaneo«.32
poslije toga su to osnažili još više svojim pečatom nadbiskup Dominik, onda Prema svemu ovome, 1338. godine splitska crkva imala bi jedan glavni
opat Matija pečatom svoga samostana i Deša pečatom svoga kaptola.30 centralni kartular i povrh toga jedan njegov prijepis iz 1333. i dva iz 1338. go-
Prema tome, još 1333. postojao je jedan glavni kartular splitske crkve, dine.
koji je tada dobio svoj adekvatno vrijedni prijepis. Svakako je dakle u onom najstarijem kartularu, koji tako naziva i knin-
Godine 1338. Lukan Bertani je učinio još dva prijepisa »cuiusdam mon- ski kaptol 1397. godine, bio onaj Krešimirov privilegij. No on nam nije u pri-
tanei antiquissimi«, od kojih prvi sadrži opis posjeda u splitskom, a drugi u jepisu iz 1333. i 1338. sačuvan, nego tek iz navedene 1397. godine. Naime, baš
solinskom polju.31 Te je prijepise Bertani kolacionirao s notarom i kancela- te godine obavljala se je reambulacija posjeda splitskog nadbiskupa.33 Nju je
rom grada Splita Lukom »Bonuinus de Pirano«. Naime, tada se u ispravi iz vršio kninski biskup Ladislav (u veljači 1397), koji se je tom prilikom služio
te iste godine kaže da je učinjen prijepis »cuiusdam montanei antiquissimi ispravama, darovnicama i potvrdama od nekadašnjih ugarskih kraljeva i pa-
in quo sunt omnes possessiones seripte pertinentes ecclesie sancti Domnii pa, kao i drugim pisanim spomenicima i starim kartularima splitske crkve
ciuitatis Spaleti; in quo montaneo sunt plura priuilegia papalia et regalia de- (privilegiorum, donationum er confirmationum per sacros olim Reges Hun-
gariae, et Summos Pontifices, ac per alia litteraria instrumenta, et montane-
28
D. Švob držeći da je dovoljno dokazano da su isprave o Svetom Jurju Putalj- os antiquos dictae Spalat. Ecclesiae . . . ).34
skom krivotvorene oko god. 1339. (ovaj je datum naprosto proizvoljno iskombinirao:
S. A.), naveo je da onda ne može biti ispravan ni onaj kartular splitske crkve tobože iz
Kako je baš onda nadbiskup Andrija boravio u Ugarskoj i sa sobom po-
god. 1333, a koji je, prema navodu ovoga istoga kartulara, primicerij splitske crkve i nio i neke druge privilegije, koji govore o posjedima splitske crkve, to knin-
carski notar Lukan Bertani prepisao još od nekog starijeg kartulara. »Jer taj je tobož- ski biskup nije mogao provesti cjelokupnu i točnu reambulaciju. Zato je An-
nji kartular iz 1333, mogao nastati tek poslije vremena krivotvorenja isprava o Sve- drija i molio kralja Sigismunda da dozvoli novu reambulaciju, čemu je ovaj i
tom Jurju, tj. od 1339. dalje, pošto su se u ovom navodnom kartularu iz 1333. nalazile
ove tri krivotvorene isprave« tvrdi Švob, koji smatra onaj svoj iskonstruirani datum udovoljio 29. V 1397, odredivši da to provede jedan član kninskog kaptola,
od 1339. da je točan i nastavlja: »Pričanje o autentičnom kartularu, koji da je služio za kome je sada nadbiskup dao one isprave i spise, koje nije imao onda Ladis-
35
predložak tom tobožnjem kartularu iz 1333, naravno, prosta je izmišljotina. Kako ne- lav. I tako je kninski kanonik Bartol proveo novu reambulaciju od 10—17.
ma onakovih podataka, koliko se bar može ovaj čas sagledati, koji bi mogli odrediti
vrijeme krivotvorenja ovog splitskog kartulara iz 1333, to se može«, nastavlja dalje
Švob, »samo naslućivali vrijeme ove rabote. Ali uzevši u obzir da se godine 1397 (dva "Arhiv splitske biskupije —Descrizione della mensa (17. stoljeće), str. 34 — 38
puta, u veljači i ponovo u kolovozu) reambulirao posjed splitske nadarbine i da su te (SCD X, 393-396). L. Katić kaže da je to prijepis iz nekog prastarog montaneja uči-
godine učinjena dva druga katulara, to ima razloga da se pomišlja da je upravo iste njen 1338. za nadbiskupa Dominika Luccarija, a današnji predložak potiče iz doba
godine 1397, ihVneposredno pred tom godinom, sastavljen odnosno krivotvoren i onaj nadb. Sforzie Ponzoni iz g. 1622. (L. K a t i ć , »Ubikacija crkava sv. Mojsija i sv. Stje-
tobožnji kaptular iz 1333.« zaključuje svoj rad Š v o b »Krivotvorine o Svetom Jurju pana u Solinu«, ŠišićevZbornik, Zagreb 1929, 70, bilj. 6). God. 1955. opet seje L. Katić
Putaljskem«, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva NS XVII, Zagreb 1936, 205 (V. dotakao toga prijepisa iz 1338, koji je dobio vrijednost originala. Ujedno je naveb da je
Novak piše, citirajući za potkrepu toga rad D. Švoba, sa čijim se zaključkom slaže, da to prijepis jednog starog kartulara ili montaneja, koji je Katić podijelio u dva dijela. U
»ima dosta ozbiljnih indicija, koje kazuju, da je i Bertanijev kartular falzifikovan i to prvome su popisane zemlje splitske crkve prije nego što je zadobila dobra Gospe od
upravo one godine ili neštc· malo ranije, kad su učinjeni toliko spominjani R e a m Otoka, a u drugome se nabrajaju zemlje solinske crkve (»Zadužbine hrvatske kraljice
b u l a t o r i u m i , tj. 1397. godine ili godinu dana prije« (V. Novak — P. Skok, o. c., Jelene na otoku u Solinu«, Rad JA 306, Zagreb 1955, 209).
150). Međutim ovo labavo nagađanje Švoba se ne može u pogledu toga kartulara odr- 33
O reambulacijama 1397. najavio je još 1929. L. Katić, koji je našao neka nova
žati i ono samo po sebi sasma otpada, jer nema solidne naučne podloge, kako će se to pisma u splitskom kaptolskom arhivu u vezi s tim, da će napisati posebnu raspravu (o.
vidjeti iz ove naše radnje. c., Šišićev Zbornik, 75). Ovo je obećanje samo djelomično izvršio tek 1956. g. u radnji
29
Lucius ima u prijepisu također prijepis ovoga kartulara, ovjerovljenog po nave- pod naslovom »Reambulacija dobara splitskoga nadbiskupa 1397. godine« (Staro-
denim notarima (KAS-OIL-Br. 538. B, str. 1-4). hrvatska prosvjeta HI/5, Zagreb 1956, 135-177).
30
D. F a r l a t i . o . c. III, 314, 315. 34
D. F a r i a t i, o. c. III, 341.
31
J. Stipišić, govoreći o ta dva Lukanova prijepisa, iznosi sasma opravdane razlo- 35
S tim je u vezi tzv. »reambulatorium«, kako ga zove Farlati, a koji je sadržavao
ge zašto je »u prilogu donio tekst istih dokumenata iz ovog prijepisa kninskog kaptola stare isprave kninskog kaptola, gdje su opisana posjedovna prava splitske mense. Za
od 28. juna 1397, jer je tačniji« nego onaj prijepis »sačuvan tek iz jednog spisa XVII vrijeme nadbiskupovanja Bernarda Zanea (1503—1517) izbio je požar u nadbiskup-
stoljeća« (o. c., 91, bilj. 33). skoj palači, i reambulatorij je sklonjen u kancelariju splitske komune. Za nadbiskupo-

118 119
VIII, a isprava o toj reambulaciji izdana je u Kninu 28. VIII 1397.36 onim četvrtim — i to prijepisom iz 1338. — ne znamo. Iz toga slijedi da je
No još je u junu 1397. nadbiskup Andrija podnio samoinicijativno knin- kninski kaptol imao u rukama tri navedena kartulara, kako to jasno pokazu-
skom kaptolu »vnum librum antiquissimum qui montaneus intitullatur et je ova pergamena od 29. VI 1397. Već po ovome vidimo kako je Farlati po-
montaneum continuo nominatur.« U ovom najstarijem kartularu nalazili su grešno tvrdio da su prije kartulara nadbiskupa Dominika Luccarija (ili tzv.
se opisani svi posjedi splitske crkve i nadbiskupske mense od starine, zatim Bertanijeva kartulara) postojali samo originali. To su tvrdili, držeći se Farla-
razni prijepisi (transumpta) i reskripti (rescripta) brojnih papinskih i kra- tija, i drugi,42 pa začudo i L. Katić, koji je navodio da kad se u jednom prije-
ljevskih privilegija od javnih notara. Ovaj se je kartular (liber montaneus) pisu spominje stariji kartular splitske crkve, onda je to »najvjerojatnije«
čuvao u arhivu riznice (thesaurii) i sakristije splitske crkve. onaj Bertanijev iz 1333.43
Nakon što je kninski kaptol dobio u ruke ovaj kartular, on je u njemu U drugoj polovici 16. stoljeća doznajemo da je postojao uz kartular
(in ipso libro montaneo antiquo) pregledao sva prava i privilegije, koji se od- splitske crkve u pergameni (catastico in membranis) i prijepis, koji je provje-
nose na posjede navedene crkve, te je sve to odande dao prepisati od riječi rio i ovjerovio A. Zambertus, sekretar dalmatinskih sindika,44 a da li je tada
do riječi u obliku privilegija. I tako je, naravno, iz ovoga najstarijeg kartula- bilo i još kojih drugih kartulara ili njihovih prijepisa, ne znamo. Da li je tu
ra (montanei antiquissimi) prepisana i objelodanjena kopija (i rubrika) ove bio koji od ona naša tri, isto tako ne možemo ništa određeno reći.
naše isprave iz 950. g. Tada su na isti način prepisane i isprave iz drugoga (al- Iz 17. stoljeća u kaptolskom arhivu u Splitu našao sam nekoliko katasti-
terius montanei antiquissimi) kao i one iz trećeg kartulara (tertij montanei), ka ili kartulara. Evo ih redom: Liber Montaneorum Archid.us Archipbus Can-
koji su bili različitog sadržaja opisa posjeda splitske crkve. nonicata™111 et Beneficorum Simplicium Ecclesiae Metropolitanae Sancti Do-
Kada je sve to obavljeno, onda je kninski kaptol još stavio svoj pečat,37 mnii di Spalato (spisi 16-17. st.), koji je ovjerovljen 5. VII 1606. po notaru
koji je nažalost otpao i od njega je ostala samo jedna mala vezica, koja uka- (tri komada s istim naslovom i sa sign. 191 - 193 A). Zatim je tu i »Montaneo
zuje da je ondje bio.38 overo catastico di tutti li beni slabili terreni Vigne, Horti, Čaše e livelli delli
Sve ovo gore navedeno napisano je na velikoj pergameni i ovaj doku- Beneficii infrascritti del Rev. Capitolo della Metropolitana Chiesa di San Do-
ment, koji su imali svojevremeno u svojim rukama i Lucius i Farlati, izdan je imo di Spalato . . . « iz 1608. g. (sign. 190 A).45 Dević spominje »Libro intitola-
29. VI 1397. to montano di tutti li Benefici e terreni ehe possiede il Rev. Capitale della
Prema tome, i te su godine postojala tri kartulara splitske crkve. Naime, Chiesa Metropolitana di S. Doimo di Spalato, applicata alle distribuzione
onaj najstariji kartular iz 13. stoljeća ili nešto prije, u kom se je nalazila uz quotidiane, livelli della detta chiesa overo capitoli, inoltre«, koji datira sa
druge isprave (možda i Trpimirova i Muncimirova povelja39 i ova naša kra- 1611. godinom.46 No ovaj katastik ili kartular nisam pronašao u kaptolskom
ljevska listina; zatim drugi kartular, koji je prepisan iz najstarijeg kartulara arhivu, u kome je pohranjen »Montaneum sive catasticum bonorum stabili-
(montanei antiquissimi), tj. iz onoga prvoga. Ovaj drugi kartular bio je uz to um omnium beneficiorum ... capituli ecclesiae metropolitanae spalatensis
i ovjerovljen pečatima splitskog nadbiskupa Dominika i njegovog kaptola,40 Anno domini 1612« (sign. 199 A).47 Po Katiću znamo da u arhivu splitske ku-
i to na onaj način kako smo već prije naveli. Treći kartular je isto bio prepi- rije postoji jedan kartular pod sign. B, koji je nastao oko 1620, a sastoji se od
san iz onog najstarijeg i prvog kartulara, i to također za nadbiskupovanja više dijelova. U prvom se dijelu uz druge isprave nalaze i prijepisi Trpimiro-
Dommüta ΐ ovjerovljen upravo onako kao i onaj drugi.41 Sto je bilo pak s ve i Muncimirove isprave. Što se nalazi u drugim dijelovima, Katić ne govori
48
ništa.
vanja Andrije Kornelija (1535-1563) Petar Natalis, splitski prokurator i nadbiskupski
Po Deviću, pak, u kaptolskom arhivu nalazila se je iz 1621. »Libro sub E
ekonom, iznio ga je pred splitski kaptol, koji je »reambulatoritum« dao prepisati i po intitolato: Montani delli Benefici semplici del Capitolo di Spalato per le dis-
carskom notaru ovjeroviti 1543. godine (Gl. D. F a r l a t i, o. c. III, 455, 456).
36
D. F a r l a t i, o. c. III, 341, 342, 347. 42
M. B a r a d a , o. c., 14, bilj. 54, 15, bilj. 59, 17, bilj. 67.
Na poleđini ove isprave od 29. VI 1397. napisano je slijedeće: Copia trium anti-
37
43
»Prijepisi dviju najstarijih povelja iz hrvatske povijesti«, Vjesnik za arheologiju
quorum montaneorum diversorum iurium et bonorum ecclesie Spalatensis sub sigillo i historiju dalmatinsku LI, Split 1940, 101, 116; M. B a r a d a , o. c., 17, bilj. 67.
capituli Tiniensis. 44
38 M. B a r a d a , o. c., 93, 94, 2.
Još L u c i u s kaže »Sigillum pependisse apparet« KAS — OIL — Br. 536 B, str. 45
145), a taj pečat navodi i D. F a r l a t i (o. c. III, 348), dok J. S t i p i š i ć piše da je ovaj U rukopisnom »Catalogo dell'archivio capitolare di Spalato compilato del Pro-
prijepis kninskog kaptola »bio ovjeren velikim kaptolskim visećim pečatom, kojega curatore capitolare Canonico Giovanni Devich nell'anno 1887« (KAS —sign. 595 B) pod
danas više nema« (o. c., 91). 8 stoji: »Novembre 1608. Libro intitolato montaneum sive Catasticum bonorum stabi-
39 lium omnium benefitiorum Revmi Capituli Ecclesiae Metropolitanae Spalatensi, con-
To zaključujem na osnovu podataka, koji donosi Barada u svojoj već navede-
tenenti alcune costituzioni e privilegi fino il giorno«.
noj radnji na str. 95, kada govori o prijepisu Trpirnirove isprave »ex quodam monta- 46
neo antiquissimo . . . « splitske crkve i nadbiskupije. Catalogo ... 20 c.
47
40 Njega navodi i Dević, koji sasma kratko opisuje i njegov sadržaj. Inače je unut-
Gl. KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10.
41 ra i prijepis Zvonimirove isprave od 1083. (ind. 3) kao i Gejzine listine od 1143. godine.
Gl. KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10. 48
L. K a t i ć , o. c., 115; M. B a r a d a , o. c., 2,3.

120 121
49
tribuzione quotidiane accordate ed approvate.« U arhivu splitske biskupije nije mogao unijeti iz Ponzonijevih zbirki uz razne reambulacijske spise i pri-
ili kurije čuva se i 9 svezaka dokumenata, koji se odnose na prava i povlasti- jepis Krešimirove isprave, nego ju je uzeo, kako smo već prije naveli, iz one
ce splitske crkve. Ove zbirke uređene su i prepisane po nalogu splitskoga velike pergamene od 1397, koja se je još tada čuvala u biskupskoj kuriji. Jas-
nadbiskupa Sforze Ponzonija (1616—1641). Prvih 7 svezaka50 zovu se »sette no je, dakle, da je Lucius bio upoznat sa Ponzonijevim zbirkama, a da li je
libri rossi«, kako im je dao naslov kompilator »Varia Salonitana«; sada se imao u ruci i onaj Bertanijev kartular, ne može se određeno reći.55 Svakako
čuvaju u Državnom arhivu u Zagrebu.51 Osmi svezak ima naslov »Varia de u doba Farlatija onaj Bertanijev ili Luccarijev kartular nije postojao u arhi-
Bonis mensae Archiep«, a deveti »Jura Capituli canonicatum et Beneficio- vu splitske kurije. Naime sam Farlati kaže da ga nije mogao naći,56 a ne zna
rum Civitatis«.52 da li pak postoji.57
Uz brojne neke isprave u III (br. 20) i VIII svesku (br. 25) su u prijepisu Prema tome, on nije našao ni onaj najstariji kartular, a ni onaj treći i
Trpimirova i Muncimirova isprava, kao i Zvonimirova (1076) te još neke listi- četvrti iz 1338. Da li je, pak, naišao na još koje druge kartulare, među kojima
ne ugarsko-hrvatskih vladara od Kolomana dalje. Krešimirovog pak privile- i one koje smo naveli, jednako se može pretpostavljati. No zato je svakako i
gija od 950. g. nema ni u jednom svesku ovih zbirki. on poznavao Ponzonijeve zbirke, ali se ne zna da li je poznavao i Luciusovu
Izgleda da se je Lucius poslužio trećim sveskom ovih zbirki (»ex Regis- ostavštinu.
tro privilegiorum archiepiscopatus spalatensis«, a i sam Lucius to kaže u Jedno je pak točno; da je Farlati, kako smo već prije naveli, naišao na
svom djelu »De Regno« 1666. g.), odakle je prepisao Trpimirovu i Muncimi- onu veliku pergamenu, i na osnovu nje je i iznio podatke o darovnicama koje
rovu povelju.53 Međutim, on u svoju zbirku rukopisa,54 koja se čuva u KAS-u, se odnose na posjed splitskog nadbiskupa Andrije i njegove crkve u Vranji-
cu, solinskom i splitskom polju, kao i u onim trima za njega prastarim kar-
tularima. No tada Farlati nije objelodanio prijepise tih isprava, i to zato što
«Catalogo 23/1. se one tobože nalaze u reambulatoriju biskupa Ladislava i kanonika Barto-
50
L. Katić piše da je Ponzoni cijelo gradivo rasporedio u sedam knjiga koje ozna- la.58
čuje rednim brojem od I —VII s naslovima i pogdjegdje datiranjem. Zatim kaže da je
po Cosmiu Ponzoniju dao sastaviti još dvije zbirke isprava. Jedna je knjiga in folio, a Međutim mi znademo da se ti prijepisi, a i ovaj naš od privilegija od 950.
druga u četvrtini. Dok je sedam prvih knjiga vezano u crvenu kožu, ove dvije posljed- g., nisu nalazili u tim reambulacijama.
nje vezane u prosti karton i nose naslov »Varia de bonis Archiepiscopatus«. Sadržava- Mi smo već prije govorili o katasticima ili kartularima 17. stoljeća, koji
ju kopije nekih glavnijih i važnijih isprava koje se inače ne nalaze ni u jednoj od se-
dam knjiga vezanih u kožu (o. c., 104). Barada ironizira ovakav raspored Ponzonijevih
su većinom točno datirani. No ipak imamo iz toga stoljeća jedan, koji samo
zbirki koji je učinio Katić (o. c., 3, bilj. 6), dok J. Butorac piše da najvažniji dio biskup- nosi naslov »Montaneum sive catasticum bonorum stabilium, omnium bene-
skog arhiva u Splitu »čini sedam knjiga registara, pisanih 1620 — 22, u kojima se nalaze
prijepisi starijih isprava, važnih za ekonomsku povijest splitske nadbiskupije« (Encik-
lopedija Jugoslavije 1. Zagreb 1955, 195), što je netočno, jer ondje postoji devet knjiga 55
Šišić piše sa sigurnošću da je taj »prijepis potom upotrijebio Lucius za svoje
Ponzonijevih zbirki. Ja sam pregledavao svih ovih devet knjiga, koje imaju sign. djelo na početku druge polovice XVII vijeka« (Priručnik izvora hrvatske historije I/l,
18 — 26, i budući da se njihovi neki naslovi na koricama ponešto ipak razlikuju od Kati-
Zagreb 1914, 184), što se ne da ničim dokazati.
ćevih, to ih ovdje iznosim po redu: »Jus ordinarium et metropoliticum ecclesiae spa- * 56
Šišić pak tvrdi da je u 18. st., i to svakako prije 1765. g., »učinjen i opet prije-
lat. Sforža-PoBzofli 1622« (18), »Jura decimalia archiep. Ecce. spal.« (19), »Donationes
pis iz Bertanijevog prepisa kartulara i to u dvije knjige u velikom foliju sa natpisom:
principum eccles. Spalat. Sforza Ponzoni 1622« (20), »Ducales Senatus Venetici« (21),
1
»Acta comitum Spalatensium« (22), »Instrumentorum liber I« (23), »Instrumentorum »Donationales« i »Mensa episcopalis«, koje se danas čuvaju u arkivu spljetskoga bis-
liber II« (24, »Varia de Bonis mensae archiep.« (25) i »Jura Capituli Canonicatum et kupa, dok se sam prijepis od 1333. nekud izgubio, ili je po nesreći propao, tako da ga
Beneficiorum Civitatis« (26). Farlati nije više, kako se čini, poznavao, već je bio upućen ili na Lucijeve prijepise, ili
51 na one dvije knjige novijih prijepisa iz XVIII vijeka« (o. c. I/l, 184, 185). Ovdje se je Ši-
M. Barada, o. c., 3, bilj. 5 (o. c., 104) i B a r a d a (o. c., 3) 8 i 9. svesku daju jedan šić uvelike zabunio, kako je to lijepo dokazao L. Katić, jer su ti rukopisi u biskupskom
naslov »Varia de Bohis archiepiscopatus«. arhivu nastali oko 1620. i dovršeni 1622. godine (Gl. L. K a t i ć , Prijepisi..., 101).
52
ASB - Br. 25, 26. Katić.
53 "D. F a r l a t i , o. c III, 314.
M. Barada, o. c., 3, bilj. 9. 58
54 D. F a r l a t i , o. c. III, 348; M. B a r a d a , o. c., 16.
Katić piše kako se u kaptolskom arhivu namjerio na 8 + 2 sveska. Ove je rukopi-
se, kaže on dalje, pronašao I. Tkalčić i zaključio da je to Luciusov materijal. K a t i ć je
u 6. svesku ovih rukopisa naišao na prijepis Trpimirove i Muncimirove isprave (o. c.,
117). Međutim, T k a l č i ć je još davno prije pronašao ove rukopise, o čemu je izvijestio
Jugoslavensku akademiju. Osim toga, on je u sedmom svesku Luciusove ostavštine uz
rapske listine naveo brojne izvatke »iz splitskog arhiva« te i »dva prijepisa: jedan listi-
ne Krešimirove (g. 950.), a drugi Nemanjine« (»Izvještaj dopisujućeg člana Ivana Tkal-
čića .. . «, Rad JA XXXV, 174). Ovi Luciusovi rukopisi, ili bolje rečeno ostavština, nala-
ze se danas u KAS-u pod sign. 528-542 B, odakle ih je Barada svojevremeno prenio u
Jug. Akademiju u Zagreb, te dao prepisati i onda je opet tu zbirku vratio natrag u kap-
tolski arhiv.

122 123
ficiorum R. Capi tuli ecclesiae Metropolitanae spalatensis«. On se i danas ču- prijepis ovoga najstarijega kartulara, koji je baš sadržavao i onu Krešimiro-
va u kaptolskom arhivu pod sign. 196 A. Slijedeći su iz 18. stoljeća i pohra- vu ispravu.
njeni su u istom arhivu: »Montaneum S. Leonardi de Palude extractum ex U ostalim pak ovdje nabrojenim kartularima ili katasticima kao ni u
libro Monteneorum Benefitiorum Singularium Reverendissimi Capituli Spa- onim Ponzomjevim zbirkama, nema mu ni spomena. Prema tome ova kra-
latensi« (zapravo »Montaneum S. Petri extra flumen Almissa extractum ex ljevska darovnica nalazi se u prijepisu sačuvana jedino u navedenoj ^velikoj
libr. supradicto Montaneum« pag. 16— 17. i 18. st. — Sign. 188 A), »Montano pergameni od 29. VI 1397. i u Luciusovoj rukopisnoj ostavštini. Značajno je
de tutti li Beneffitii et terreni ehe possiede il Rev. Capitolo della Chiesa Met- to da mi sada imamo najstariji ovjerovljeni prijepis ovoga privilegija iz 1397,
ropolitana di S. Doimo di Spalato« (18. st. — sign. 198 A — unutra je i isprava koji je za dva stoljeća stariji od prijepisa Trpimirove i Muncimirove isprave!
Petra Krešimira od 1067, ind. 3 — prijepis 16. st.), »Catastico delli terreni del čija je autentičnost dokazana i nepobitna.
Rev° Capitolo di Spalato metropoli... « (In Spalato l'anno 1702, li 7. V),59 te
»Catastico de beni del Benifitio delli R. D. S. S". Mansionarii. .. « (Spalato li 2.
12. XII 1729 — sign. 194 A) i »Catastico de terreni della prefettaria del Domo
formato da Me sottoscritto . . . can° arch" DnPietro Vicario Riboli Nell'Anno Prijepis Krešimirove listine napisan je poluhumanistikom. Nadalje je
1758« (sign. 197 A). Zatim Dević pod 22. navodi »Liber Montaneum Archidia- ona kao i Trpimirova i Muncimirova isprava imala sve oznake lombardijsko-
conatus et Canonicatum et benefitiorum simplicium Ecclesiae Metropolita- -tuscijske karte. Uz to ona spada u javne listine, jer potječe od vladara.63
nae Sancti Doimi Spalatensis« (20. VII 1776), kojega nisam također našao u Sam pak tekst64 ove povelje u prijepisu iz 1397. glasi ovako:
ovom arhivu. No zato ondje postoji »Catastico misurato, fatto scritto, e deli- »In Nomine santea et indiuidue trinitatis65 Anno dominice incarnatio-
neato da me sottoscritto Pubbco Perito Agrimnesore l'anno 1793. Jo Filippo nis66 5b CCCCLc67. indicitione XIId68. Ego 69 Cresimirus70 dei gratia71 croatho-
Mugliacich Pubblico l' Agrimensore. Mano propria. Beni della Massa comu-
ne, ossia distribuzione Metropolitana, e Primiziale Chiesa di Spalato« (2 63
M. B a r a d a , o. c., 21, 85-87,7,5,4.
knjige, sign. 200, 201 A).60 64
Iza »Cuius quidem montenei antiquissimi copie et sue rubrice tenor per omnia
Ovime smo završili navođenje kartulara ili katastika (do kraja 18. st.), tališ est« i ispred »In Nomine . . . « stoji napisano: »Rubrica. Priuilegium dedurana.«
65
koji su nam ili samo po drugim izvorima poznati ili koji se nalaze i sada u Ovakva vrst verbalne invokacije u javnoj ispravi kod nas u X stoljeću je jedina.
kaptolskom61 i biskupskom arhivu u Splitu. Iz svega ovoga se vidi da se je Istom u XI stoljeću prvi Zvonimir u svojim darovnicama ima ovakvu invokaciju (F.
R a č k i , »Dokumenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia«, MSHSM
Krešimirov privilegij nalazio u prijepisu u nestalom najstarijem kartularu VII, Zagrabiae 1877, 103 (1075), 106 (9. X 1076), 111 (12. III 1077), 114 (16. IV 1978. -
splitske crkve, valjda iz 13. stoljeća; zatim u prijepisu učinjenom iz ovoga u sumnjiva), 116 (1078), 138 (1083)/, a onda Stjepan II/F. R a č k i , o. c., 149 (1089)/· Prva
Bertanijevu nažalost do danas zagubljenom kartularu iz 1333,62 i u tzv. prije- privatna isprava sa hrvatskog tla iz 1029. ima pak ovakvu invokaciju: »In nomine san-
pisu iz triju vrlo starih kartulara od 1397. godine, medu kojima je sačuvan i ctif et unic^ trinitatis« (RD, 38). Inače u javnim kraljevskim ispravama u Italiji iz IX i
X stoljeća nalazimo vrlo često na ovakvu vrst invokacije »in nomine sancte et indiui-
due Trinitatis« ili pak »In nomine sanctae et individue Trinitatis« /L. Schiaparelli, I
59 diplomi di Berengario I, Fonti per la storia d'Italia pubblicate dell'Istituto storico ita-
Dević mu daje ovaj naslov pod 21: »I Maggio 1702 Libro . . . : Catastico dell'ter- liano, Roma 1903, 15 (7. V 888), 27 (8. V 888), 136 (23. VI 904), 162 (1. VIII 905), 194 (27.
reno del Rmo Capitolo di Spalato Metropoli di Dalmazia e di tutta la Croazia, con la VII 910), 251 (1. II 915), 255 (31. III 915), 318 (14. X 919), 339 (920), L. Schiaparelli, I dip-
qualitä dei loro vretteni, figure, luoghi, confini dove sono, e si trovano posti, procura- lomi di Guido e di Lamberto, Fonti..., Roma 1906,4 (27. V 889), 6 (23. IV 890), 10, 12
torie del Rmo Capitolo suddetto i Rmi Signori Canonici Pietro Natale e Nicolo Gau- (21. II 891), 17, 19, 22, 25 (891), 35 (1. V 892), 39 (29. VI 892), 41 (11. VII 892), 43 (18. VII
denzio, Dottore, Protonotario Apostolico, Cancelliere di Monsignor Illmo e Rmo Arci- 892), 45 (4. IX 892), 48 (kraj 892), 51 (11. IV 893), 74 (febr. 895), 77 (6. XII 895), 79 (4. V
vescovo Cosmi . . . con la tavola in fine delli colori ehe lavorano essi terreni e cio ehe 896), 81 (25. VII 896), 89 (24. XI 896), 91 (21. V 898), 93 (27. VII 898), 95 (2. IX 898), 97
corrispondo di dominicali in Spalato.« (30. IX 893), L. Schiaparelli, I diplomi italiani di Lodovico III e di Rodolfo II, Fon-
60
Dević ga ovako titulira pod 24: »28 Novembre 1793. Libro grande intitolato Ca- t i . . . , Roma 1910,4 (11. X 900), 6 (12. X 900), 9 (14. X 900), 17 (19.1 901), 23 (2. III 901),
tastico dei beni della Massa Comune per l'assistenza corale, misurate, fatte, scritte e 25 (901), 31 (23. III 901), 35 (25. III 901), 37 (1. VI 901), 40 (18. VI 901), 46 (7. XII 901), 48
delineate dal pubblico Perito Agrimensore Filippo Mugliacich.« (12. II 902), 50 (13. IV 902), 52 (21. IV 902), 54 (12. V 902), 57 (4. VI 902), 59 (14. VI 905),
61
Kada je I. Tkalčić pregledavao kaptolski arhiv, on je naglašavao u svome izvješ- 96 (4. II 922), 98 (3. XII 922), 101 (9. XII 922), 113 (8. X 924), 126 (924), L. Schiaparelli, I
taju Jug. Akademiji da »jedan original«, koji se je ondje našao »jest razvod meda kap- diplomi di Ugo e di Lotario di Berengario e di Adalherto, Fonti.. ., Roma 1924, 11 (4.
tolskih posjeda i skopčana sa njime i povijest istih«. Taj rukopis nosi naslov »Monta- IX 926), 33 (927?), 71 (17. IX 929), 74, 76 (16. IX 930), 109 (20. IX 933), 112 (12. V 935),
neum« i pisan je u malom obliku koncem 14. ili početkom 15. vijeka, završava T k a l - 117 (18. IX 935), 131 (24. VI 936), 137 (5. X 937), 139 (12. XII 937), 148 (31. V 938), 154
čić (o. c., Rad JA XXXV, 174). Nažalost danas ovoga kartulara nema u kaptolskom (20. III 939) 167 (26. III 941), 179 (13. VIII 941), 186 (10. VIII 942), 191 (15. VIII 942), 217
arhivu i njemu se je zameo svaki trag. Možda će se naći u kakvoj ostavštini koje crkve- (943?) 231 (29. III 945) 239 (13. VIII 945), 241 (22. II 946), 252 (27. V 942), 257 (23. IX
ne ličnosti. 947), 277 (8. VIII 948), 279 (8. VIII948), 281 (20. VIII949), 284 (31. V 950), 287 (4. VI 950),
62
Interesantno je da J. B u t o r a c opisujući biskupski arhiv u Splitu i iznoseći 295 (23. I 951), 309 (9. IX 952), 319 (23. V 954), 331 (24. IV 960), 343 (23. II 960). Inače
sasma ukratko što on sadržava, piše ovako: »Stariji kodeks ili montanej, koji sadrži Stipišić, koji se nije poslužio ovakvim komparativnim izvornim materijalom, samo
drevne povlastice splitske crkve, prepisan je i ovjerovljen 1333.« (Enciklopedija Jugos- nabacuje da je ova verbalna invokacija »tek u Zvonimirovim ispravama konstantna« i
lavije l, 195). Međutim, nema nijednog dokaza da se taj prijepis ondje danas nalazi. da se javlja »u raznim varijantama«. Čak ubacuje u sve ovo da »ako je istinita pretpos-

124 125
72 73
rum atque dalrnatinorum rex uicesimo quarto regni mei Anno residens in
tavka da je obdarivanje izvršeno zbog zasluga devetorice zaslužnih ljudi u borbi protiv 6 74 75
Miroslava (S. A.), onda nam postaje zanimljiva potreba za vanjskim efektom, koji se paterno Christi munere solio cepi. equanimiter circa meos fideles d(o)na-
konačno može odraziti i u jednoj svečanoj formuli kao što je ova« (o. c., 80). tionisf gratia esse sollicitus. Dignum ducens quod nullus externus fieret a
66
Ovo je kraća formula, tj. stilus incarnationis od utjelovljenja. Ovdje je računan nostra donatione.g76 Denique imitans illud domini dictum qui orans ad pat-
početak nove godine sa 25. III. Imamo dva stila: firentinski i pisanski (Gl. A. Cappelli,
Cronologia, Cronografia e calendario perpetuo, Milano2 1930, 9—11). Od ovih tzv. cal-
culus Pisanus, koji je u upotrebi još od davnine (A. Cappelli, o. c., 14), ima početak no- prijepisu iz XIV stoljeća. Ako je tomu tako, onda nas ne treba čuditi da npr. rapska is-
ve godine devet mjeseci i sedam dana prije nego je zabilježena godina našega današ- prava od 1059. (po Račkome) ili od 1060. (po Kukuljeviću) ima indikciju 13, a u prijepi-
njega računanja (M. Barada, o. c., 60, bilj. 1), dok je calculus Firentinus u upotrebi su rapskog notara Gozinića i Luciusa stoji: 1062. g. i XV indikcija (v. RD, 57, 58; I.
samo od X stoljeća (A. Cappelli, o. c., 13). Oba ova stila održala su se do 1749. godine K u k u l j e v i ć S a k c i n s k i , Codex diplomaticus regni Croatiae Dalmatiae et Sla-
(Gl. A. Cappelli, o. c., 13, 14). Inače ovakav isti stilus incarnationis ima u nas tek jedna voniae I, Zagreb, 1874, 121; F. R a č k i , Stari priepisi..., 143, 144, 155). Ili npr. još tri
trogirska isprava iz 1064. g. (RD, 63), a onda ona Petra Krešimira iz 1066 (RD, 67), dok isprave iz 1072. imaju u prijepisu indikciju 7, a trebala bi biti: 10 (RD, 90-94) itd. Još
listina splitskog priora Nikefora iz 1040. ima »Anni quoque dominice incarnationis« nešto. Moglo se je i izradirati onu cifru iza »L«, kao što imamo jedan primjer za to u
(RD, 44). U Muncimirovoj pak darovnici je šira formula od naše, i ona glasi: »Anno uti- javnoj italskoj ispravi od 31. V 950. godine (s indikcijom »VIII«), gdje je tako učinjeno
que sacra postquam Christus carnem de virgine sumpsit...» (M. Barada, o. c., 60). U sa cifrom »X« (GL L. Schiaparelli, I diplomi di Lodovico III. . ., 285). Svi ovi primjeri
javnim ispravama u Italiji nailazimo na »anno dominice incarnationis« u listini od 31. ukazuju kako se pri prepisivanju isprava iz njihovih originala ili ranijih prijepisa može
III 915. (L. Schiaparelli, I diplomi di Berengario I . . . , 255) i onaj od 31. V te od 4. VI pogriješiti. No mi ovdje uzimamo da je ispravna 950. godina, o čemu ćemo još u toku
950. (L. Schiaparelli, I diplomi di Ugo . . . , 285, 287), a tako i u povelji Otona I od 4. VI ovoga rada govoriti, a i osvrnuti se ponovno na gore navedenu indikciju.
69
945. (Gl. Fr. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku II, Ljubljana 1906, »Ego« uzima prvi već Trpimir u svojoj ispravi (M. B a r a d a , o. c., 23).
70
301) itd. Začudo J. Stipišić u ovoj formuli, tj. stilus incarnationis, ni riječi ne piše (o. c., Nastavak -us ima također u svojoj ispravi Trpimir — »Trpimirus« (Gl. M. B a -
80). r a d a , o. c., 23), a Petar Krešimir uzima ovakvo ime »Cresimirus« u jednoj svojoj lis-
b
L. i J. S t i p i š i ć (o. c., 93): D. tini tek 1069. g. (RD, 72) i nikada više tako.
71
c
J. S t i p i š i ć : DCCCL (o. c., 93). Taj isti autor piše da »s obzirom na to da up- Ovako se piše istom prvi Petar Krešimir u ispravi iz o. 1069. g. No taj je prije-
ravo datum predstavlja najteži problem ove iprave mi bismo mogli doći do apsurdne vod sa talijanskog na latinski jezik (RD, 78). Istom dakle Dmitar Zvonimir se 1075. na-
brojke DCCCL (S. A.), koja ni u kojem slučaju ne može biti točna« (o. c., 80). Međutim ziva »dei gratia« (RD, 103), te onda u prijevodu jedne isprave s talijanskog na latinski
i u onoj pergameni od 1397, gdje se nalazi ova Krešimirova povelja, stoji datum »δ jezik iz 1083. (RD, 140), a tako i Stjepan II u istom prijevodu svoje listine od 1089. (RD,
CCCCL«, a u Luciusovom prijepisu »DCCCCL«, te je zbilja čudno odakle Stipišiću tak- 149). U javnim ispravama u Italiji nalazimo npr. u onoj od 27. V 889. napisano »Vuido
va vremenska brojka?! gratia dei rex« (L. Schiaparelli, I diplomi di Guido e di Lamberto, 4), a u drugoj od 27.
67
Umjesto da riješi ovaj datum, S t i p i š i ć se prvo daje na meditiranje od čega V 960. »Adalbertus gratia dei rex« (Isti, I diplomi di Ugo e di Lotario di Berengario II e
di Adalberto, 341). Za ovaj prvi dio devocione formule (dei gratia) kaže Stipišić da je
se datum sastoji, te kako se brojke godine i indikcije pišu. Nakon što je došao »do ap- »sasvim konvencionalan« (o. c. 83) i to je sve!
surdne brojke DCCCL (?! S. A.), koja ni u kojem slučaju ne može biti tačna« (najedam- 72
put piše o 950. godini, te konačno zaključuje da »iz analize datuma i pokušaja rješenja Ovakvu intitulaciju ima istom 1076. Zvonimir, koji se tako naziva i 1076 — 8, te u
nagomilane problematike slijedilo bi da godina postanka isprave može biti samo 969.« jednoj sumnjivoj listini od 16. IV 1078. i interpoliranoj od 1083. godine, a onda tako
(! S. A.) (o. c., 80, 81). Međutim to je 950. godina. Naime naše δ znači svakako 500, 1088/9. i Stjepan II (RD, 106, 112, 114, 139, 148). Inače se Petar Krešimir naziva ili
L = 50 (Gl. Cappelli, Lexicon abbreviaturarum. Wörterbuch lateinischer und italieni- »Chroatorum rex Dalmatinorumque« (1067) ili »rex Chroatorum et Dalmatinorum«
scher Abkürzungen, Leipzig2 1928, 414, 416) a CCCC je 400. Prema tome je to gore na- (o. 1069, 1072: kasniji prijevod sa talijanskog na latinski jezik) ili »rex Dalmatinorum
vedena godina: Po indikciji pak to bi trebala biti 953 ili 954. godina. Ovo bi se moglo, ac Chroatorum« (1070), dok Zvonimir samo jedanput i to 1077. kao »rex Chroatorum
kako Rački navodi za druge isprave, dogoditi krivnjom prepisivača, koji su pogriješili. et Dalmatinorum« (RD, 62, 78, 87, 111). Inače S t i p i š i ć u ovakva intitulacija (Ego
Tako on niže nekoliko primjera iz XI stoljeća glede pisanja datuma (v. R a č k i , Stari Cresimirus dei gratia Croathorum atque Dalmatinorum) »pretstavlja također nerije-
priepisi..., 155 —157). šen problem«. Da bi ga »bar donekle riješio«, on drži da je potrebno »osvrnuti se na
d
L: XII. izvore u kojima se spominje autor ove isprave« (tj. po Stipišiću: Mihajlo Krešimir II:
68 S. A.). Tako uzimajući u pomoć isprave iz XI st., pa onda Konstantina VII Porfirogene-
J. S t i p i š i ć iznosi » da 950. godini odgovara VIII indikcija, a ne XII, kakvu ta i Popa Dukljanina, on misli da se iz ovih izvora »zaista može zaključiti da je on bio
ovdje nalazimo. Za vladanja Mihajla Krešimira II, autora ove isprave, dvanaesta in- moćan kralj, te bi sadržaj intitulacije bio istinit, tj. on bi zaista mogao biti »kralj Hrva-
dikcija pada 954. i 969. godine«. Bazirajući daljnje svoje razloge na pogrešnim činjeni- ta i Dalmatinaca« (o. c., 81—83).
cama iz hrvatske povijesti X stoljeća, kaže da se svemu ovome može »dodati i to da 73
XII indikcija koja se nalazi u datumu odgovara upravo 969. godini«. Ali ipak u tome Tj. on je već 24 godine sjedio na očinskom prijestolju. Ovakvo označivanje godi-
svome izlaganju djelomično uzmiče sa time »budući da indikcija nije naročito pouz- na imamo npr. u ispravi italskog kralja Lotara od 31. V 950, gdje stoji: »regni vero Lot-
dan element datuma, ne smijemo se na nju suviše osloniti« (o. c., 80, 81). Prema prije- harii XX ...» (L. S c h i a p a r e l l i / diplomi di Ugo . . ., 285), u onoj od Otona I Veli-
pisu iz kraja 14. stoljeća ovo je XII indikcija, i to bizantinska koja je trajala od 1. IX kog iz 4. VI 945. piše pak: »regnante Ottone piissimo rege anno VIII« ili u drugoj od 10.
953. do 31. VIII 954. godine (v. za to A. C a p p e l l i , Cronologia..., 10, 11, 246). Nada- XII 953.: »regnante pio Ottone rege anno XVIII« (Fr. K o s , o. c. II, 301, 311) itd.
e
lje mi imamo napisanu 950. godinu i njoj pripada 8. indikcija, koja je trajala od 1. IX L: Christo.
74
949. do 31. VIII 950. godine. Iz ovoga se može zaključiti ili da se je pisar zabunio pri U Muncimirovoj ispravi stoji: »residente paterno solio« (M. Barada, o. c., 66).
prepisivanju ili godine (onda bi bila u najmanju ruku 953. ili 954. g.) ili u indikciji, koja Istom Zvonimir ima u listinama ili »regali solio inuiolabiter residentibus« (1076 - 8) ili
je imala biti VIII, a u najgoru ruku VII. Uopće prepisivač iz XIV stoljeća lakše se je »in regali ducatus solio« (1083) ili pak onda Stjepan II »proauumque solo (in)regio«
mogao zabuniti pri prepisivanju nego li onaj npr. iz XII stoljeća. Naime, prijepis je to (1088/9). No Zvonimir piše 1076. u svojoj ispravi i »residente me in regno meo«, a Pe-
nepouzdaniji, što je više vremena proteklo između njega i originala. Prema tome su i tar Krešimir 1069. čak »habenas regni retinens« (RD, 112, 138, 148, 106, 72). U povelji
pogreške veće i lakše ih se može učiniti. Tako se je npr. dogodilo s ispravom Petra Kre- italskih kraljeva Uga i Lotara od 20. VII 941. stoji pak »regni nostro solium stabiliri et
šimira od 1059. u korist opatije sv. Ivana u Biogradu, koja je sačuvana u originalu i u
127
126
3 84 85 86 87 88
77
rem dicabat pater uolo ut ubi šum ibi sit et minister meus suosque fideles . Tordoso. Drugona. Racche. Grubinna. Ciba. qui per omnia
89
h 1
pronuntians inquid. Jam non dicam Vos seruos sed amicos meos. Igitur et in omnibus a suis Cunabulis deuotissime et fidelissime suis gestis appro-
k
78
plurimos nostre regalis potentie fideles ac uiros sua celsitudo sibi elegit fi- bant esse fideles. Ita que hos quos eligi et cognoui in sue amicitie officio
delissimos amicos. Videlicet Priuidrug. Drasigna.80 Velcona.81 Priuona.82
79 eosdem malui suis benedictionibus pre ceteris esse gloriosos. quatinus nul-
80
f
J. S t i p i š i ć (o. c., 93): donationis. U sumnjivoj ispravi Zvonimira od 12. III 1077. spominje se uz vladareve dvora-
g
L: dominatione. ne i ime »Dräsine judicis« (RD, 111), tj. Dražine. U Zadru 1188. nailazimo na ime »Dra-
75 sinna«, a 1198. »Lube Drascinnie« (C. Jireček, Die Romanen in den Städten Dalmati-
»Fideles« prvo u širem smislu znači »podanici«. Zatim ako su ovisni o vladaru,
ens während des Mittelalters III, Denksehriften der kaiserlichen Akademie der Wi-
onda su vazali i na kraju dvorsko osoblje vladara ili kralja, tj. dvorani (v. M. B a r a -
ssenschaften in Wien, Philosophisch-historische Klasse, Bd. XLIX/I, Wien 1903, 71).
d a , o. c., 34, bilj, 5, 67, bilj, 6; Gl. i tumačenje te riječi u C. D. Du C a n g e o. c. III, 81
Parisiis 1733, 473, 474). Ovaj izraz nema samo u Muncimirovoj ispravi, kako to tvrdi J. Ovo ime nema ni u jednoj ispravi iz doba hrvatskih narodnih vladara. Samo
S t i p i š i ć (o. c., 84) nego ga imaju u svojim ispravama i Trpimir i Muncimir (M. nalazimo u kartularu sv. Petra u Selu na ime »Velcano« i »Velconiza«, koji je bio Dub-
B a r a d a , o. c., 33, 66). Isti izraz nalazimo i u javnim listinama u Italiji u X stoljeću. rovčanin (RD, 130; V. Novak-P. Skok. o. c., 223, 217). P. Skok »Uelcano« pretvara u
Tako u onoj od 943. stoji »fidelibus« u drugoj od 4. III 945. »subditis sibi fidelibus« u »Vukan«, »Uelcana« u »Vukonja«, a »Velconiza« u »Vukonjica« (V. Novak-P. Skok, o.
slijedećoj od 26. IX 951. »a principibus ducibus reliquisque fidelibus«, te u povelji od c., 245).
82
12. III 952, »ex fidelibus nostris« dok u onoj od 13.1 958. piše »nostrorum fidelium« ili Tj. Privona. Toga imena nema ni u jednoj ispravi iz navedenog doba. Ima samo
»regni nostri fideliorumque nostrorum salute . ..« (L. S c h i a p a r e l l i , I diplomi di Pribina, koje ime nalazimo u izvorima od IX do kraja XI stoljeća (RD, 383, 19, 62, 398,
Ugo..., 215, 227, 302, 306, 324). Inače S t i p i š i ć za izraze u Muncimirovoj ispravi 106, 117, 127, 165, 171, 174).
»fideles« i »primates populi« kaže da su sinonimi i »taj jedinstveni izraz, koji nalazimo J L: Paulizo.
samo u ovim dvjema ispravama može upozoravati na vremensku blizinu postanka jed- 83
Tj. Paulič ili Paulić ili Pavlić. Ovo je ime uzeto od Paulus (RjA IX, Zagreb,
ne i druge isprave, što bi svakako potkrijepilo autentičnost Krešimirove povelje. Dijeli 1924— 1927, 708, 714, 715). Inače ovakvo ime »Paulizo« također ne postoji ni u jednoj
ih, naime, interval od svega nešto preko sedamdeset godina« (o. c., 84). povelji iz istoga vremenskog razdoblja hrvatskih narodnih vladara. Jedino u jednoj
76
Ovakav izraz imaju prva Trpimirova i Muncimirova povelja, a onda istom se dubrovačkoj ispravi iz 1261. nailazimo na »Stantius de Paule9O diaconus« (C. J i r e -
tim izrazom služi Petar Krešimir 1066. i kao zadnji Stjepan II 1089. (RD, 4, 15, 16, 68, č e k , o. c. III, Denkschriften ..., Bd, XLIX/II, Wien 1904, 48).
73, 79, 82, 84, 89, 98, 106, 109, 114, 115, 117, 118, 121, 139, 152). Također i medu javnim 84
Isto i ovo ime u ovakvom obliku ne postoji u ispravama toga razdoblja. Jedino
ispravama u Italiji iz X stoljeća nailazimo na izraz »mea donatio« i »nostrae donatio- imamo u tzv. evandelistaru u Cividalu ime »Tordosclaue«, Tj. Tvrdoslava (RD, 383,
nis« (L. S c h i a p a r e l l i , I diplomi di Ugo ..., 235 (13. IV 945), 273 (14. VI 948)). Me- 385, bilj. 84), za koga Rački misli da je živio u periodu od 850 — 896. g. (RD, 540-index) i
đutim, kako donosi Stipišić (o. c., 84), dvije Zvonimirove povelje od 1083. imaju fra- to valjda zato što se ovaj navodi iza knezova Trpimira i Braslava.
pantno sličan početni tekst arenge (»Equanimiter cepi circa meos fideles immo dei 85
U ovom razdoblju tog imena nema. Ali zato postoji u izvoru iz XI st. »Drugana«
oratores donationis gratia esse sollicitus signum ducens, quo nullus fieret exterus a (RD, 130) a u jednoj povelji iz 1270, također na latinskom jeziku, nailazimo na ime
nostra donatione« i »Equanimiter cepi egra fideles meos, preprimis erga seruos dei »Drugan« (RjA II, Zagreb, 1884-1886, 798).
donationis gratia esse sollicitus dignum existimans, ut nemo a benificentia nostra ex- 86
1 ovo ime nema u tom periodu. Inače Raka je muško ime, a Rako, ime od dra-
cludatur«). »Takva sličnost«, po mišljenju S t i p i š i ć a , »opterećuje ispravu u pogle- gosti mjesto Rakoslav, Radoslav, Radislav, Radisav, Radoica, Radovan (v. RjA XIII,
du autentičnosti« (o. c., 84). Zagreb, 1953, 11, 21). U jednoj ispravi iz 1086. imamo ime »Rac«, a u Supetarskom kar-
feliciter regnare cum Christo ...« (L. Schiaparelli, I diplomi di Ugo . . ., 175). I Stipišić tularu »Raccana« (RD, 144, 135; V. N o v a k - P . S k o k , o. c., 221, 222). U listini iz
navodi da se drugi dio ove devocione formule (residens in paterno Christi munere so- 1190. nailazimo na ime splitskih građana »Jara Raco et Menego Raco« (SCD II, Zagreb
lio) javlja u povelji Muncimira, te u Zvonimirovim ispravama, dok u listinama Petra 1904, 249), a u drugoj iz 1219. na splitskog građanina »Racca« (SCD III (1905), 171), ko-
Krešimira »nema nijedne isprave koja bi imala ma kakvu varijantu ove formule« (o. ga G. N o v a k pretvara u »Rada« (Povijest Splita I, Split 1957, 531). S t i p i š i ć piše
c., 83) — i to je i opet sve. za imena ove desetorice destinatora kako »u istom obliku i u veoma bliskoj varijanti
77
Ministar ovdje znači dvoranin, koji na kraljevskom dvoru vrši neku određenu odgovaraju gotovo sva antroponimima hrvatskog desetog i jedanaestog stoljeća, pa je
službu (Gl. C. D. Du G a n g e , o. c. IV, 774, 775). Ovaj izraz ima jedino ova naša is- vrlo teško pretpostaviti da bi neki falsifikator iz vremena postanka ovog prijepisa, tj.
prava, a druge iz doba hrvatskih narodnih vladara nemaju. Ali zato nailazimo na taj iz- iz 1397. godine bio tako upoznat i ličnim imenima koja su inače dosta neobična i svoj-
raz u javnim ispravama italskih kraljeva iz X stoljeća. Tako u onoj od 12. II 928, gdje stvena samo ranijem periodu, da ih tako vješto utka u ovu ispravu«. Kako pak »veliki
stoji »rei minister«, u slijedećoj od 943. piše »nullus dux, neque marchio, comes etiam, dio ovih imena ne postoji ni u trinaestom ni u četrnaestom stoljeću« ovo »bi mogao
vicecomes, scudascius vel aliquis minister publicus«, a u drugoj od 13. II 948. »nullus biti«, po mišljenju Stipišića »ozbiljan doprinos autentičnosti osnovnog sadržaja ispra-
Placentinae sedis pontifex aut dux vel minister publicus« dok u jednoj od 19. X 953. ve« (S. A.). Što se tiče imena »Racche« on drži »da nije isključeno« da to ime »treba
čak »cum ministris vel exactoribus publicis« (L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di shvatiti kao genitiv«, pa ime Drugona, koje mu prethodi, ne bi trebalo odvajati zare-
Ugo..., 39, 218, 265, 316). I o ovom izrazu ne govori ništa J. . S t i p i š i ć (o. c., 85). zom. »Prema tome trebalo bi shvatiti da je Drugona sin nekog Racche« i »u tom bis-
h
L.: inquit. mo slučaju imali samo devet osoba, kako se to u apendiksu izričito navodi« (o. c., 85).
1 87
L: uos. Ovo ime nalazimo u XI stoljeću u tri navrata, i to 1060, 1073. i 1075. g. (RD, 59,
78
Tj. ljude, osobe svoga povjerenja. U dvije isprave italskog kralja Uga iz 923. čak 95, 99). Jedno je svjetovno lice (valjda iz Zadra), a drugo je kapelan.
piše »fidelibus viriš« (v. L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di Ugo. .., 46, 48). 88
Uopće nema toga imena ni u jednoj ispravi iz vremena hrvatskih narodnih vla-
79
Pribidrug se zove posteljnik kralja Petra Krešimira u ispravi iz 1072. g., izdanoj dara, a ni u RjA.
u Ninu (RD, 93). Ovo je ime složeno. Prema tome bi moglo značiti: onaj, koji je dobio 89
Cunabula, arum = lectuli infantium vel loca ubi nascuntur (J. F a c c i o l a t i -
(stekao) druga ili drugove svojim dobrim svojstvima, tj. dobar, blag, Ijubezljiv (RjA - E . F o r c e l l i n i - J . F u r l a n e t t i , Lexicon totius latinitatis I. Patavii 1864,
XI, Zagreb 1932, 836). U XIII stoljeću zabilježeno je prezime Prividružić (RjA XII, Za- 912), kolijevka.
greb, 1952, 211).

129
128
lus si sit fide trepidus in nostrorum seruitio successorum. Et quidem dictum š 100
sui factoris" in Currat ac perpetua malidictione atque CCCXVIIII sancto-
1
est secundum euangelium Christi. Operarius dignus est mercede sua. Ideo 101 1 102
rum patrum dapnacione multentur et cum Juda Schariothe" in inferno
103
m
que dignus digna reconpensare uolumus munera ne et cum subtrahentibus. remuneretur.
mercedem a iustitia11 arguamur. Judice precipiente in lege ne opus mercena-
rij quoque moretur apud ipsos usque mane. Qua pro his nominatis uiris nos- U listini Petra Krešimira iz 1067. (Po Šišiću iz 1067, a po Račkome iz o. 1062) piše: » .. .
tra regali14 auctoritate90 concedimus habere ac possidere perpetuo que olim supremi incurrat iudicis iram« ili u onoj od 1069: » . . . incurrat iram super iram futuri
regalis91 erat insula que vocatur durana.92 Item concedimus et donamus ag- iudicii . . .« i u onoj iz iste godine: » . . . iram habeat omnipotentis dei«, a u drugoj iz o.
rum93 in Salona iuxta teatrum94 et alium in loco qui° vocatur0 potmerie.95 Si 1069: » . .. incurrat omnipotentis dei maledictionem«. U sumnjivoj pak listini od 1072.
piše: » . .. pauendi incurrat sumpmi iudicis iram .. .«, u Zvonimirovoj ispravi od 9. X
quis96 uidelicetp filiosr aut nepotum uel omnium successorum nostrorum 1076. stoji čak: « . . . trinum et unum deum iratum habeat.. .«, a gotovo isto tako i u
hane nostram donationem predictis viriš uel heredibus eorum subripere co- onoj od 1076 — 8, dok u onoj od 1078. piše: » . . . iratum habeat trinum et unum de-
natus fuerit. careat nostra benedictione97 et hereditario suo honore5 iram98 um ...«. Ali u onoj drugoj ispravi od 1078. Zvonimir kaže: « . . . ira omnipotentis dei
ueniat super eum . . .«, dok u slijedećoj od 1083. ponavlja ono što je rekao u ispravi od
1078. U sumnjivoj pak povelji od iste 1083. navodi se: » . . . iram omnipotentis dei . . .«,
k
dok Stjepan II u listini od 1088/9. kaže: » . . . trinum et unum deum habeat ira-
L: elegi. tum ...«, a u drugoj od 1089: « . . . iram dei trini et unus ...« (RD, 62, 73, 75, 79, 90, 100,
1
J. S t i p i š i ć : mercede (o. c., 93). 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). Dakle, opet, nijedna od ovih isprava nema istu formu-
m
L: recompensare. lu proklinjanja kao što se nalazi u ovoj našoj povelji.
n 99
L: ä iustitia. Ni jedna isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara nema izraz »factor«.
s
"i St: regalis (o. c., 93). L: incurrat.
100
90
Ovakav izraz nema ni jedna isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara. Inače »Maledictionem« ima Trpimirova, a Muncimirova isprava čak »maledictionis
po Du Cangeu auctoritas znači diploma regis, imperatoris, summi pontificis (V. opšir- vinculo« (M. B a r a d a , o. c., 42, 70). U listini Petra Krešimira od 1069. piše »maledi-
nije C. D. Du G a n g e , o. c. I, Parisiis 1733, 829, 830). U Trpimirovoj i Muncimirovoj citonem accipiat sempiternam« ili u drugoj od o. 1069. »incurrat omnipotentis dei ma-
listini nailazimo na izraz »auctore« (Gl. M. B a r a d a , o.e., 49, 74, 75). U javnim is- ledictionem«. U Zvonimirovoj povelji od 9. X 1076. stoji » . . . et maledictionem . . .« ili
pravama u Italiji iz X stoljeća susrećemo na izraze: »auctoritas regia« (9. VIII 926). u onoj od 1076 — 8. » . . . e t . . . consequntur maledictionem ...« ili u drugoj od 16. IV
»nostram regalem auctoritatem« (nov. 928) ili »nostra regali auctoritate« (17. IV 931) 1078. (sumnjivoj) » ... et maledictionem ...« ili u trećoj od 1078. » . . . et maledictio-
ili »hac nostra regali auctoritate« (11. III 1943) il »regia quoque auctoritate« (24. IV nis ...« ili u četvrtoj od 1083. » ... et habeat maledictionem .. .« ili u petoj od iste go-
947) ili konačno »regia auctoritate« (27. V 945) (L. Schiaparelli, I diplomi di Ugo ... 4 dine » . . . et maledictionem ...« U Stjepanovoj povelji od 1088/9. piše: » ... e t . . . «
49, 80, 193, 195, 246, 252). consequatur malediccionem ...«, a u onoj od 1089. stoji » ... et maledictionem . . .«
91
Tj. kraljevski posjed (imanje, dobro), na kome su proizvodna sredstva bila ve- (RD, 73,'79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151).
ćim dijelom vladarska (V. M. B a r a d a , Hrvatski vlasteoski feudalizam, Djeda JA 101
U Trpimirovoj listini piše »CCC et octodecim patrum«, a u Muncimirovoj
44, Zagreb 1952, 24). »CCC decem et octo patrum« (M. B a r a d a , o. c., 42, 70). U ispravi Petra Krešimira
92
Ovakav naziv imamo samo u ovoj ispravi X stoljeća i u onoj privatnoj iz istoga od 1069. piše »nee non et trecontorum decem et octo patrum«, u Zvonimirovoj od 9. X
stoljeća, bez naznake godine, koja se nalazi iza ove Krešimirove darovnice u istome 1076. »CCCX et VIII sanctorum patrum«, u drugoj njegovoj listini od 1076 — 8. »et
prijepisu od 29. VI 1397. godine. Inače to je Vranjic, o kome ćemo kasnije nešto opšir- CCCtorum decem et octo sanctorum«, u trećoj (sumnjivoj) od 16. IV 1078. »CCC et
nije govoriti. XVIII patrum et aliorum sanctorum«, u četvrtoj od 1078. »CCCX et VIII sanctorum
93
Izraz »agrum« nalazi se prvo u ispravi Pinciusa od 9. II 994. te onda u Supetar- patrum«, u petoj od 1083. »CCC X et VIII sanctorum patrum«, a u šestoj od iste godine
skom kartularu (RD. 24, 133, 177; V. N o v a k -P. Skok, o. c., 223, 226). »(CCC X et VIII) sanctorum patrum«. Stjepan II u svojoj povelji od 1088/9. navodi
94
U Pinciusovoj listini od 1. VIII 1000. navodi se »portam theatri« (RD, 29), a on- »et CCC torum et XVIII sanctorum patrum« i konačno u onoj od 1089. »(CCCX et
da u XIV stoljeću u prijepisu listine iz 1338. kao »theatrum« (SCD X. 396). XVIII) sanctorum (patrum)« (RD, 75. 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). Naša
0
L: que uocatur. pak isprava ima svakako zabunom prepisivača pisara iz originala ili ranijeg prijepisa
95 broj: 319, za koji broj naprosto piše S t i p i š i ć da »treba biti CCCXVIII«, te da »ova
J. Podmorje. I o tome ćemo lokalitetu naknadno nešto više govoriti. formula u raznim varijantama bila je u upotrebi kod nas sve rjeđe, ali ipak do polovi-
96
Od »Si quis . ..« dalje počinje sankcija, koju imaju i Trpimirova i Muncimirova ce XII stoljeća« (o. c., 94, bilj, 37, 86).
isprava (Gl. M. B a r a d a , o. c., 41, 42, 69), a naravno i druge naše vladarske listine u ' L: deprecatione; St: dampnatione (o. c., 94).
XI stoljeću. No nijedna od tih povelja nema ovakvu istu sankciju. No unatoč tome 102
Ovakav izraz nema ni jedna od gore navedenih vladarskih isprava.
S t i p i š i ć kaže da ova »veoma arhaična sankcija odgovara sasvim ranom razdoblju u
hrvatskih vladarskih i privatnih isprava« (o. c., 86). L: Ischariothe.
103
P St: uero (o. c., 93). U Trpimirovoj ispravi piše »et Juda Iscariote Christi proditore in gehenna ba-
r
L: filiorum. ratri muneretur«, a u onoj Muncimirovoj »et Juda Iscariotem in igne baratri mune-
97 rentur . . .« (B. B a r a d a , o. c., 47, 71). U listini Petra Krešimira iz 1069. (Nin) stoji:
Benedictione carere je isto što i benedictione privare, a to znači kazniti (Gl. o » . . . cum Herode, Juda et Simone mago portionem in eternum habiturus et antichris-
tom C. D. Du Gange, o. c. I, 1105). ti consorti possessurus«, a u onoj od o. 1069. »et cum Juda damnetur ad infernum«. U
s
L samo: honore. Zvonimirovoj povelji od 9. X 1076. stoji »ac cum Juda proditore in inferno damnetur
98
Od »iram . . .« počinje formula proklinjanja. Inače u ispravi Trpimira glasi ovaj eterno supplicio«, a u onoj sumnjivoj od 16. IV 1078. »et cum Juda proditore dampne-
pasus samo: » . . . iram Domini Salvatoris . . .«, a u Muncimirovoj pak: » . . . iram omni- tur eterno supplicio«, u drugoj od 1083. »et cum Juda, traditore domini, in inferno per-
potentis celorum arbitri, Salvatoris mundi incurrat . . .« (M. B a r a d a , o. c., 42, 70). petualiter trudi mereatur«, u sljedećoj pak sa istim datumom »et cum Juda traditore

130 131
104 v 105 106 107 114 z115 116 117
Acta sunt hec in Castro quod vocatur tignino his palam testi- Martino. luppano milic9aio luppano dragomiro et Grubinna ric-
108 109 110 111 112 113 ž118 119 120 121 122 123 124
bus. Bano. Osrigna. Beiemir. luppano Соас?а et fratre eius car. abbas donatus testis. et Johanes" capellanus. Gregorius?

mereatur in infernum perpetuo damnari«, dok u ispravi Stjepana II ima »et cum Juda mitum et baronum«, u drugoj od 1076 — 8. »testibus«, u trećoj sumnjivoj od 16. IV
traditore in inferno mancipetur« (RD, 73, 79, 106, 115, 139, 140, 149). U javnim listina- 1078. »testium«, tako i u onoj četvrtoj od 1078. kao i petoj od 1083. i od istoga datuma
ma italskih vladara iz 10. stoljeća piše ovako: »Si quis igitur . . . et cum Juda traditore u onoj sumnjivoj. U prvoj listini Stjepana II od 1088/9. piše »testimoniorum«, a u onoj
in die Juditu extremi dampnatione sortiri . . .« (18. III 938) ili » . . .anathematis ultius drugoj od 1089. »testium« (RD, 62, 67, 75, 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). U
multatus partem cum Juda traditore in fine extremi examinis habeat. . .« (20. III 939) javnim ispravam italskih vladara iz X stoljeća nalazimo na izraz »testibusque« (Gl. L.
ili »Si quis igitur . .. insuper cum Juda traditore aeterna damnatione mulcetur . . .« S c h i a p a r e l l i , I diplomi di Ugo ..., 54 (28. II 928), 235 (13. IV 945).
(25.1 945) ili »Si quis igitur . . . insuper cum Juda et Saphyra in eterno incendio habeat 109
1 u Trpimirovoj i Muncimirovoj ispravi iza neke formule potpisana su oba ova
portionem .. .« (8. VIIII 948) ili »Si quis ergo . . . et maledictionem Dei suaque genetri-
vladara, onda župani i drugi (M. B a r a d a , o. c., 48 — 55, 74 — 79). Međutim, u drugim
cis Marie habeat, et cum Juda proditore porcionem in evum percipiat . . .« (9. IX 952)
listinama XI stoljeća iza izraza »testibus« ili »testium« ili slično slijede naprosto ime-
ili konačno »si aliquis . . . et insuper maledictionem Patris et Filii et Spiritus Sancti in-
na sa činovima (Gl. RD, 62, 67, 75, 79, 106, 115, 117, 139, 140, 149, 151), tj. prvo obično
currat et cum Juda traditore pena persolvat eternam . . .« (28. II 961) (L. Schiaparelli, I
crkvena, a onda svjetovna lica, izuzev tri slučaja, gdje je svjedok u jednoj ispravi prvo
diplomi di Ugo . .., 146, 368, 225, 278, 310, 345). Međutim, o ovom izrazu ne kaže S t i -
p i š i ć začudo i opet ništa (o. c., 86). kraljica, a u druge dvije ona i kraljev sin (RD, 117, 139, 140). Inače jedino u listini Pet-
104 ra Krešimira od 1059. kao svjedok na prvom mjestu je ban »Goyzo«, a iza njega dolaze
Actum (actio) sadrži datum, kada je pravni posao sklopljen, za· razliku od date, drugi (RD, 52). Prema tome potpuno je pravilno, što je ban Ozrinja ovako stavljen kao
kada je isprava koja sadrži taj pravni posao izdana. U starije vrijeme mogle su u jed- svjedok na prvo mjesto u ovom privilegiju Krešimira I.
noj ispravi biti i dvije date, a poslije je samo je dana data, koja sadrži datum i actum 110
(M. B a r a d a , o.e., 47). I dok sve vladarske listine od Trpimira do prve polovice XI Ovo ime kao »Osrina« pojavljuje se tek u ispravi Stjepana II (1088/9) i tako se
zove dridski župan (Gl. RD, 149). Zapravo naš ban se je zvao Ozrinja. Interesantno je
stoljeća imaju »Actum«, ona isprava Petra Krešimira, izdana u Ninu o. 1069, ima »Ac-
da za muško ime »Ozrinja« ima potvrda samo u Dečanskoj hrisovulji (v. RjA IX, Za-
ta«. Nadalje »Acta« ima i Zvonimirova listina od 9. X 1076. kao i ona sumnjiva njegova
greb, 1924, 524). Stipišić citira također onoga Osrinu iz 1089, te kaže da kad »ne bismo
isprava od 16. IV 1078, dok u onoj povelji istoga vladara od 1078. piše čak »Hacta« kao
imali jednom sačuvano ime Ozrinja, mogli bismo jednostavno protumačiti da je u jed-
i u onoj drugoj od 1083, a u onoj prevedenoj iz talijanskog na latinski od iste godine
nom predlošku krivo bilo pročitano to ime (Ozrinja: S. A.), to više što ima dosta zajed-
stoji ponovno »Acta« (RD, 79, 106, 115, 117, 139 140). Prema tome ovaj izraz (Acta) nije
ničkih slova u jednom i drugom imenu« (ban Pribina: S. A.). Možda se »tu zaista i krije
ništa neobičan za doba hrvatskih narodnih vladara.
v ta zabuna« završava svoje izlaganje o tome imenu S t i p i š i ć (o. c., 87).
L: hec. 111
105 Ovo ime samo se ovdje spominje i nigdje više. Jedino imamo 1029. ime »Bole-
Još Konstantin VII Porfirogenet upotrebljava prvi za naše gradove riječi »χάσ- mir, iupanus nonensis« i o. 1085-95. pak »Bolemiri« (RD, 38, 172). J. S t i p i š i ć u
τρα« (RD, 400, 401), tj. castra ili castrum, što znači urbs. Po Du Cangeu castra zovu tekstu ove povelje donaša to ime kao »Velemir« i stavlja mu naziv župan (o. c., 94, 87),
srednjovjekovni pisci gradove (urbes), que Civitatis, id est. Episcopatus, jus non habe- što mu ta isprava ne daje!
bant (C. D. Du G a n g e , o. c. II, 398). Međutim, Du Gange dalje kaže da je gotovo u 112
Ovakva ablativna forma je i u Trpimirovoj ispravi, a u Muncimirovoj kao »zup-
svima »civitatibus« bilo sjedište biskupa, a u »Castris« pak »paucas reperiri«, »unde pano« (V. M. B a r a d a , o. c., 51, 52, 75-79). U listini Petra Krešimira od 1059. piše
factum est, ut quidam Civitates dixerunt Episcopatus et castra urbes Episcopatu desti- »iuppano«, u onoj od 1067. »iupanus«, a tako i u onoj od 1069. U sumnjivoj povelji Zvo-
tutas ut laudatus Scriptor Vitae S. Medardi: non idem tarnen sunt Episcopatus et Civi- nimira od 12. III 1077. opet imamo »iuppano«, u onoj drugoj od 16. IV 1078. (također
tasvneque Castrum semper excludat Episcopatum« (o. c. II, 398). To potvrđuje i Porfi- sumnjivoj) »iupani« kao i u onoj trećoj od 1078. (RD, 52, 62, 73, 74, 111, 115, 117) i više
rogehet, koji naziva »χάστρα« j Dubrovnik i Kotor, Osor i Rab i Nin (još u 9. st. su nigdje.
biskupije) kao LSkradin i Split i Krk (Gl. RD, 401—404). Svi ovi gradovi većinom imaju 113
biskupe već u IX stoljeću a i prije, a neki pak početkom X stoljeća. Ovakvo ime ima samo naša isprava.
114
106 Ovo je ime uobičajeno u ispravama hrvatskih narodnih vladara od 9. do goto-
Konstantin Porfirogenet navodi u pokrštenoj Hrvatskoj nekoliko castra (χάσ-
vo kraja XI stoljeća (V. RD, 520-index).
τρα), a među ovima je i »το Τενήν« (RD, 400), tj. Knin, koji se tada prvi put u jednom z
stranom izvoru srednjega vijeka spominje, a nešto prije toga još u ovoj našoj ispravi L: Milicsaio.
115
pod imenom »Tignino«. S t i p i š i ć kaže da izraz »in Castro Tignino« predstavlja Ni ovog imena nema ni u jednoj našoj listini. Možda je Milisav (V. RjA VI, Za-
»najstariji spomen Knina u našim izvorima«, te da naziv »castrum« u doba narodnih greb 1904- 1910, 674, 675) ili Miličaj.
116
vladara »imaju još Trogir, Šibenik i Biograd« (o. c., 87). Ovo ime se navodi u evanđelistaru u Cividalu kao »Dragamer«, koje Rački
107
U Muncimirovoj ispravi stoji »horum palam«. Za »horum« kaže M. B a r a d a stavlja u razdoblje od 850 — 896. g. (RD, 385, 505). Samo pak ime »Dragomir« imamo u
da je vulgarizam umjesto »his« (o. c., 74, bilj, 1). U listini Petra Krešimira (1067) ima ispravi Petra Krešimira od 1069, i to je lice cetinski župan (RD, 74).
U7
»his coram«, u onoj od 1069. piše »et coram his«, a u drugoj pak od o. 1069. »in presen- G1. bilj.87.
z
tia horum«. U Zvonimirovoj povelji od 9. X 1076. nalazimo opet »in presencia horum«, L: ricsar.
u onoj od 1076 — 8. »coram«, u sumnjivoj od 16. IV 1078. »ante noticiam horum«, a ta- 118
Du Cange piše ovo: Ritteri, Germanis, Ritteros, Milites, nostris Chevaliers,
ko i u drugoj od 1078, u trećoj od 1083. piše »hec ante presenciam huiusmodi«, a u čet- Equestri cingulo donati i kaže da ih navode Annales Bojorum kao »Ritteros« (o. c. I,
vrtoj od iste godine »hec in presencia horum«. U ispravi Stjepana II od 1088/9. piše 1401). Po svoj prilici ovaj izraz dolazi dakle od riječi: Ritteri, njem. Ritter, koja na po-
»ante noticiam horum«, a u drugoj njegovoj listini od 1089. »in presencia horum« (RD, ljskom glasi: rycerz (V. J. B o o c h - A r k o s s y , Nowy dokladny slownik polsko-nie-
62, 75, 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). mieckii niemiecko-polskill, Leipzig6 1872, 527), na ruskom: ricar (VI. D a l j , Tolkovi
108
U Trpimirovoj listini stoji »et testium notitia«, a u Muncimirovoj »testibus slovar živago velikorusskogp jazika IV. S. Peterburg — Moskva 1882, 119; S. I. O ž e -
consentibus et atque subscribentibus« (M. B a r a d a , o. c., 48, 74). U ispravi Petra g o v , Slovar russkogo jazika, Moskva2 1952, 636; Slovar russkogo jazika, Akademija
Krešimira (1067) piše »testibus«, a tako i u onoj od 1066. i 1069. No u onoj od o. 1069. Nauk SSSR, Moskva 1959), na češkom: rytif (Fr. T r a v n i č e k , Slovnikjazyka čes-
nalazimo »testium«, a u Zvonimirovoj od 9. X 1076. čak »servorum dei . . . nec non co- keho, Praha4 1952, 1358), na bugarskom: ricar (A. D o r i t s c h , Deutsch-bulgarisches

132 133
127
pot iuph.
a1125 126
huius rei introductor fuit. Ego prestantius episcopus bel-
127 Na ovo ime nailazimo u našim ispravama X i XI stoljeća. Tako imamo u listini
od 918. »Prestantius tribunus Jaderae« zatim u onoj lažnoj ispravi Pinciusa od 1000.
gradensis128 iussu domini mei regis.129 Ad memoriam posterorum hane do- stoji »Prestancii de Glinbaz«, a u onima od 1030. i o. 1032. imamo Prestancija, split-
130 131 132
nacionis cartulam scripsi et testis šum«. skog priora. God. 1034. i 1036, opet se navodi jedan zadarski prior s istim imenom, a
tako i o. 1067. g. Brat zadarskog priora Maja bio je zadarski biskup Prestancius, koga
nalazimo u ispravama od 1059. te onima od o. 1067. i 1069. g. U Ninu se pak 1072. navo-
di Prestantius brat Petra »comercarius«-a. Prvi put nailazimo na biogradskog biskupa
Wörterbuch, Leipzig7 1943, 362), a na makedonskom je manje u upotrebi »ricar«, a vi- istoga imena u ispravama od 1075. (Split), 8. II 1076. i još dvjema od 1076. Kao biog-
še »riter«. radski građanin se javlja neki Prestantius u dvije listine od 1076. i on je valjda identi-
119
Abbas, praefectus monasterii (V. C. D. Du C a n g e , o. c. I. 17). čan s onim licem iz isprave o. 1076 — 8. i 1085 — 95. g. Isto tako imamo i u izvorima iz
120
U ispravama iz doba hrvatskih narodnih vladara ne pojavljuje se nigdje ovo 1085 — 95. nekoga Prestantiusa kao kaštelana u Tkonu, a o. 1091. nailazimo na zadar-
ime. Samo imamo Donata, zadarskog biskupa, koga pod 805. imenuju Einhardovi ana- skog građanina s istim imenom (RD, 19, 29, 39, 40, 42-44, 71, 176, 93, 54, 99, 102,
li (RD, 310). Međutim J. S t i p i š i ć u pogledu Donata čak zaključuje, u vezi nekih hi- 106-8, 102, 103, 161, 163, 166, 167, 172, 174, 155). S t i p i š i ć smatra jednim »od naj-
poteza, da bi se »u ovom slučaju moglo raditi samo o opatu samostana u Rižinicama u težih pitanja ove isprave«, kada se govori o pisaru ove isprave biogradskom biskupu
uvali potoka Rupotine« (o. c., 87, 88) Prestanciju. No on se više bavi Biogradom kao kastrumom i biskupijom, te na kraju
121 ipak kaže da »doduše, mi nalazimo biogradskog biskupa imenom Prestancije mnogo
U Trpimirovoj ispravi iza ovoga kneza, kada su nabrajani njegovi dvorjani, oni kasnije, ali to ime je u ovo doba veoma često duž cijele dalmatinske obale« (o. c., 88,
imaju svaki na kraju dopis »testis«, jer nema naprijed naveden izraz »testibus«. No ta- 89).
ko nije i u Muncimirovoj listini, gdje nema uopće taj izraz (V. M. B a r a d a , o. c., 128
Prvi biogradski po dosada poznatim štampanim izvorima bio bi biskup Teodo-
51 — 54, 75 — 79), iako F. R a č k i stavlja iza svakog imena službenika ovoga vladara u sije, koji se navodi 1059, a onda 1065. i konačno 1075. (V. RD, 51, 52, 54, 65, 168, 210).
zagradu »testis« kao da bi to ovako moralo tako biti (V. RD, 16). I isprava Petra Kreši-
mira od 1059. ima navedene svjedoke, kao i u Trpimirovoj listini. Isto tako začudo ima Iza njega imamo već navedenog Prestancija. B a r a d a piše da je biogradska biskupi-
i ona njegova od 1067. (Nin), iako je naznačen izraz »testibus«. Naime unatoč toga iza ja osnovana 50-tih godina XI stoljeća. Od biskupa on spominje Teodozija (1060), Dab-
svakog imena stoji »testis« (ili čak i »testes«) ili iza više njih »testes«. Također i druga ra (1066), Prestancija (1075) i Bona (1095), citirajući za to Farlatijev »Illyricum Sac-
rum«. IV, 129 (Hrvatska Enciklopedija II, Zagreb, 1941, 573). M. Š e p e r pak piše da
isprava Petra Krešimira od 1069. (Nin), poslije »nomina testium« dodaje iza svakoga je biogradska biskupija osnovana sredinom XI stoljeća i postojala je oko 70 godina
imena još »testis«. Ali zato ne i one slijedeće listine iz 1069. i o. 1069. Naime ovdje po- (Enciklopedija Jugoslavije l, 569). Međutim mi vidimo da je jedan Prestancije bio bi-
slije »testium« naznačena su samo imena pojedinaca i njihove časti. U Zvonimirovoj ogradski biskup već 950. godine, što se sasma kosi s mišljenjem Farlatija i ove dvojice.
povelji od 8. X 1076. pak iza »horum seruorum« stoje samo imena pojedinih ličnosti s 129
naznakom njihove časti, a u onoj od 1076 — 8. poslije »testibus« slijede imena pojedi- U Trpimirovoj ispravi stoji: preceptione domini mei ducis memorati, a u Mun-
naca i njihove titule. Tako i u onoj sumnjivoj od 16. IV 1078. i drugoj od 1078, te trećoj cimirovoj: dicti ducis, precipiente mihi domino meo Muncimiro .. . (M. Barada, o. c.,
i četvrtoj od 1083. Također je tako i u ispravi Stjepana II od 1088/9. i onoj slijedećoj 55, 82). Međutim u ispravi Petra Krešimira od 1067. (Nin) piše: iussu domini regis, u
od 1089. (RD, 52, 62, 73-75, 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). Jedino dakle u drugoj od 1069. (Nin) »iussu et uoluntate predicti domini mei regis«, u trećoj iz o.
ovom našem privilegiju iza »testibus« naznačena su doduše imena pojedinaca i njiho- 1069. »de mandato predicti regis, dornini mei«. U Zvonimirovoj, pak, od 1078. stoji
ve časti, ali kod dvojice stoji ipak i »testis«. U javnoj listini italskog kralja Uga od 28. »iussu domini mei regis« (RD, 63, 74, 79, 118). Dakle isto kao i u ovoj našoj listini. U
II 929. iza »testibusque« navode se također poslije imena trojice pojedinaca i »testes« drugoj Zvonimirovoj ispravi od 1083. piše čak »iussione regali«, a u trećoj s istim datu-
ili »testis.« ali zato ipak iza većine ne (V. L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di Ugo..., mom »iussu ipsius«, dok u Stjepanovoj od 1088/9. »hec iussu eius« (RD, 139, 140, 151).
54). S t i ρ nH-G—izaesi da »formula validacije sa samim nabrajanjem svjedoka već je Medu javnim ispravama u Italiji iz X stoljeća nailazimo na jednu od 27. V 960, gdje
sasvim uobičajena u ispravama Petra Krešimira, pa je mogla biti i prije njega« (o. c. stoji »Amicus diaconus iussu regis recognovi ...«(L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di
89). Ugo..., 342).
130
* L: Joannes. » ... donationis cartulam« znači darovnica, isprava u diplomatičkom smislu.
122 U Muncimirovoj ispravi stoji ovako: » ... huius donationis cartula«. (M. B a r a d a ,
Ovo ime je brojno u svim našim ispravama iz navedenog doba. o. c., 75, bilj, 3, 74), a i u X i XI stoljeću u našim listinama imamo izraz »cartula« (V.
123
O značenju te riječi v. M. B a r a d a , o. c., 54, bilj. 3. RD, 498-index). U javnim ispravama italskih vladara nailazimo na »per cartulam dona-
У L: Gregorio. tionis«, »cartulam unam donacionis«, »per presentem cartulam donacionis«, »cartu-
124
1 ovo ime susrećemo često u našim listinama iz perioda hrvatskih narodnih lam donacionis mee« ili »meam donacionis cartulam« (L. S c h i a p a r e l l i , I diplo-
vladara. mi di Ugo e di Lotaro..., 229 (11. III 945), 233-235 (13. IV 945).
131
al
L: Podiuph. Sa »scripsi« svršava formula subskripcije. Ovaj diplomatski izraz je još od
125
Tj. podžup. Ovaj izraz javlja se u našim dosada poznatim i štampanim izvori- predjustinijanskog vremena (M. B a r a d a , o. c., 55, 56). Inače u ispravi Petra Kreši-
ma prvi put u ispravi Petra Krešimira od 1059. kao »postiupo«, o. 1069. kao »podiup- mira od 1067. (Nin) piše »manu mei scripsi« i time svršava listina. U onoj od 1069. ima
pi«, a onda 1076. opet »postiuppo«, 1080. kao »podsuppum«, te ponovno o. 1085 — 95. »scripsi er confirmavi feliciter«, u drugoj iz o. 1069. »scripsi et testis šum«, u trećoj od
kao »postiuppo« ili »postiuppi« (RD, 59, 79, 110, 132, 162, 164, 166, 172, 173). 1070. (Nin) samo »manu mei scripsi«. U Zvonimirovoj pak od 1076 — 8. stoji »scripsi et
126
U ispravi Zvonimira od 1076 — 8. (Knin) prvi put se spominje u izvorima koje je šum testis ibidem«, u onoj od 1083. završava na »scripsi«, a tako i u onoj sumnjivoj od
publicirao Rački riječ »interoductor« u osobi Jakova »ducem Marianorum«, a onda u 1083, dok u Stjepanovoj povelji od 1089, piše »scripsi et testis šum« (RD, 63, 74, 79, 80,
listini kralja Stjepana II od 1089. imamo ovu riječ u vezi s osobom nekoga Ivana sina 113, 139, 140, 151).
132
Bratorada (RD, 113, 151). Inače ova riječ znači lice, koje uvodi u posjed nekoga. Intere- Ovaj izraz nema u ovakvom poretku riječi nijedna naša vladarska isprava iz XI
santno je da ovaj izraz nema Du Cange. Inače spominjanje »introductora«, a i prije stoljeća, nego jedino ovako: »et testis adfui« ili pa »et šum testis ibidem« (RD, 79, 113).
»riksara« u ovoj povelji S t i p i š i ć se pita »čemu bi neki falsifikator unosio u ispra- No zato je interesantno da u listini splitskog nadbiskupa Lovre (1069, Split) upravo
vu« ova dva izraza, »kad mu to ni u kojem slučaju nije potrebno da potkrijepi istini- onako kao u našoj ispravi piše »et testis šum«, a u ostalim »et testis adfui« (RD, 78,
tost svoje iskonstruirane isprave« (o. c., 87). 120, 121, 143), što je ipak otprilike slično.

134 135
3. Budući da nemamo original, otpada vanjska diplomatička karakteristi-
ka. Kako se radi o prijepisu ovog privilegija, prisiljeni smo da uzmemo u raz-
Na osnovu izloženoga možemo slijedeće reći: matranje samo njegove unutarnje karakteristike, tj. diplomatičke formule i
Naš prijepis pergamene od 1397, u kojoj se nalazi i Krešimirov privile- izraze te materijalnu stranu isprave (datiranje, pojedine osobe, fakta i td.).
gij, samo se malo i na nekoliko mjesta razlikuje od Luciusova prijepisa saču- Naime baš diplomatičke formule Krešimirove isprave jasno nas upuću-
vanog u njegovoj ostavštini. ju na njenu autentičnost. To je u prvom redu invokacija (»In Nomine
On je ovu darovnicu od 950. samo usput spomenuo u svome »De Reg- san(c)te et indiuidue Trinitatis«, koja se upotrebljava u X stoljeću u Italiji, a
no«,133 a njen prijepis nije uopće iskoristio u vezi sa svojim historijskim dje- u nas i u XI stoljeću. Nadalje, formula datiranja je ovako u upotrebi u istom
lima kao ni Farlati, koji za razliku od ovoga prvoga nije uopće zapazio Kreši- stoljeću i u Italiji i u Njemačkoj, a ponešto i u nas i u XI stoljeću. No u ovoj
mirovu darovnicu u navedenoj pergameni. Tkalčić je pak prvi upozorio na dataciji ipak nešto nije u redu. Naime, godina je »950«, a indikcija je »12« i
Luciusovu ostavštinu, gdje je i pronašao kopiju tog Krešimirovog privilegija. to se jedno sa drugim nikako ne slaže. Pa ipak, to odudaranje ničim ne doka-
Svakako je činjenica da se ta kraljevska darovnica nalazila u vrlo sta- zuje da je ova isprava sumnjiva, jer pretežno je običaj da se takav privilegij
rom kartularu ili katastiku, koji je mnogo stariji od onoga prepisa Lukana ili isprava datira po godini koja je u njoj navedena, a ne po indikciji, koja ne
Bertanija. Nadalje, taj tzv. matični kartular je postojao 1333,1338. i 1397. go- odgovara naznačenoj godini u izvjesnom dokumentu.138
dine i iz njega su direktno uzeti razni prijepisi listina, a medu njima i taj na- Drugim riječima, većinom ostaje godina onakva kakva je u listini. No
šega privilegija. ima slučajeva kada s obzirom na neke činjenice pojedini izdavač isprava mi-
Najstariji je dakle dosada sačuvam prijepis Krešimirove isprave iz 1397. jenja u tim izvorima godinu prema indikciji, koja je u njima napisana,139 a
godine, a tek onda onaj u Luciusovoj ostavštini, i više nigdje drugdje ga ne nekada se čak izmjenjuje proizvoljno godina, iako ni indikacija ne odgovara
nalazimo. novoj godini, koju je takav izdavač sam naznačio.140 Prema tome, naša 950.
Za ovaj privilegij možemo slobodno reći da je to jedina makar i u prije- godina svakako ostaje, iako joj ne odgovara indikcija, koja je sigurno zabu-
pisu sačuvana javna isprava s hrvatskog teritorija iz X stoljeća. Nadalje da nom ili neznanjem ili nepažnjom prepisivača ovako napisana,141 za što ima-
ovakva vrst karte uživa kao i u IX tako i u X stoljeću punu vrijednost.134 mo nekoliko sličnih primjera.
Iako nemamo original Krešimirova privilegija, koji je propao poput toli- Što se tiče intitulacije ove isprave, ona je u ovakvoj ili sličnoj formi čes-
kih drugih naših vladarskih isprava, to ne znači da ova listina, sačuvana u to u uporabi u našim vladarskim listinama XI stoljeća. Međutim za cijeli pe-
prijepisu navedenog kartulara, tj. na pergameni iz 1937, nije autentična. Nai- riod hrvatskih narodnih vladara, ovakav navod obilježavanja godina vlada-
me, za diplomatiku su jednako vrijedni ovjerovljeni i neovjerovljeni prijepi- nja kod nas je jedinstven slučaj, dok je u Italiji i Njemačkoj to već tada
si, a isto tako fisartulari, koji su tokom vremena postigli veću pravnu vrijed- sasma uhodano i naravno. Isto tako je ovakva vrst sankcije Krešimirove po-
nost od starijih originala. Na taj način originali su postali kao suvišni i velje sasma uobičajena u našim javnim ispravama IX i XI stoljeća, kao i tzv.
135
bespredmetni, i nisu se čuvali. Tako je propao i original našeg privilegija »Actum« (actio) te koroboracija sa subskripcijom. Samo u ovoj našoj listini
poput onih vladarskih isprava iz IX stoljeća. On se je sačuvao jedino u prije- nema »signum«, tj. znaka križa ispred imena kao što to ima u Trpimirovoj i
142
pisu, tj. u prijepisu prepisa kartulara. Muncimirovoj ispravi i u onoj listini Petra Krešimira od 1069, ali zato je u
136 drugima iz toga stoljeća isto kao i u našem privilegiju.
Da li je ova listina Krešimira I autentična ili je falsifikat, to nam mo-
gu dokazati njene vanjske i unutarnje karakteristike.
137 Što nije Krešimir kao vladar i kao izdavač listine potpisan na kraju da-
rovnice, kao što su to učinili Trpimir i Muncimir a i Petar Krešimir jedino u
133
M. Šamšalović, govoreći o ovom privilegiju »kralja Krešimira« i gdje se sada u
prijepisu nalazi, piše da se je Lucius jedini do danas osvrnuo na tu ispravu, čiji datum 137
Kada bi se provela onakva »analiza diplomatičkih forma isprava«, kakvu je iz-
950. ne spominje. »Možda je zapazio da se taj ne poklapa s naznačenom indikcijom i nijela N. K l a i ć u svojoj knjizi Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, ova Kreši-
godinom vladanja kralja Krešimira II« zaključuje Š a m š a l o v i ć (»Isprave iz vre- mirova isprava, koja također »nije sačuvana u originalu«, već unaprijed bi bila osuđe-
mena hrvatskih narodnih vladara u djelu Ivana Luciusa-Lucića«, Zbornik.. ., 6, 65). na da bude falsifikat!
34
Time otpada navod B a r a d e da iz »X st. nemamo sačuvane nijedne isprave 138
V. za potvrdu toga RD, 44, 48, 51, 80, 81, 84, 85, 90-92, 109, 127, 141.
sa hrvatskog teritorija« i da »zato ne možemo ništa reći o formi i vrijednosti isprave u 139
V. RD, 17, 26, 27, 46, 48, 49, 144, 159.
Hrvatskoj X st.« (o. c., 8). 140
135 V. RD, 39, 40, 101, 102, 109, 111.
V. M. B a r a d a , o. c., 13, 14. 141
136 Tj. XII umjesto VIII, što je vrlo lako bilo moguće, kako to ukazuju i s primjeri-
U vezi s ovom poveljom interesantno je pisanje N. K l a i ć , kada govori o ma F. R a č k i (Stari priepisi, 145, 155 — 157) i F. S i š i ć (Priručnik izvora ... I/1,
mnogobrojnim falsifikatima, onda dodaje da su najvažniji »za nas podaci o vladari- 527). D. M a n d i ć pak iznosi da pogrešaka glede indikcije »ima i u izvornim bulama«
ma, jer ni jedan falsifikat nije išao tako daleko da je izmislio hrvatskoga vladara (S. druge polovice XI stoljeća (Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963,
A.). Stoga možemo bez ustručavanja upotrijebiti iz darovnica podatke o vladarima jer
289, bilj. 15).
oni nisu bili predmet falsificiranja« (Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Za- 142
greb, »Školska knjiga«, 1971, 354, 355). RD, 73, 74.

136 137
onoj listini od 1069, ne znači ništa, jer gotovo nijedna javna isprava iz XI sto- U materijalnu stranu ove diplome prvo je uključeno datiranje, o kome
ljeća, izuzev ove Petra Krešimira, nema vladara medu sub scriptiones. No za- smo već govorili. Zatim tu spadaju i pojedine osobe, fakta i slično. I baš ov-
to ostale naše javne vladarske listine iz istoga stoljeća imaju isto ovako pore- dje, u jednoj osobi imamo naročiti kamen spoticanja, a to je Prestancije, bi-
dane po častima i činu svjedoke kao i ovaj privilegij iz 950. godine. ogradski biskup, koji se nigdje drugdje ne navodi nego samo tu. No i to bi bi-
Što se tiče subskripcije pisara naše listine, njoj nalazimo sličnosti tako- lo u redu, da u XI stoljeću nema biogradskog biskupa s istim imenom i da
đer u nekim našim javnim i privatnim poveljama iz XI stoljeća. Prema dosa- ne postoji verzija da je biogradska biskupija osnovana u tom istom stoljeću.
da ovako izloženom možemo zaključiti da unutarnji znakovi ovoga privilegi- Prema tome ovaj bi podatak trebao ponešto pokolebati autentičnost na-
ja ne podliježu nikakvoj sumnji sa diplomatičkog stanovišta. Naime, pozna- še listine. Međutim, kako nemamo nijedan direktni izvor, koji bi nam govo-
to je da su se listine prije XII stoljeća veoma malo sačuvale u originalu, a rio o osnivanju ove biskupije, samo je pretpostavka da je ona prema njenim
više u prijepisima, i to dosta lošim. No stupanj vjerodostojnosti kod ovih prvim dosada poznatim biskupima, koji se javljaju u objelodanjenim ispra-
prijepisa nije jednak. Ima znakova koji pobuđuju sumnju o vjerodostojnosti, vama osnovana u XI stoljeću.
a nekima se ne može dokazati da se pod prijepisom krije falsifikat. Koji i Jedno je točno: da se biogradska biskupija ne spominje na splitskim si-
kakvi su znakovi potrebni da se to uoči, ne mogu se odrediti opća pravila, jer nodima X stoljeća; ali to ne isključuje da se je ona neposredno poslije toga
sve to izvire iz pojedinih slučajeva, iz pojedinih prijepisa.143 mogla osnovati145 ili da je onamo prenesena iz Skradina, kako to pretpostav-
Jedno je jasno — da i ova naša listina poput ostalih prije XII stoljeća, lja i piše Šišić. Samo, on taj akt ubacuje vrlo kasno, a to u period između
koje su sačuvane u prijepisu, nije sasma došla do nas u onakvom sastavu ka- 1000. i 1060. godine.146
ko je glasila u originalu (npr. indikcija itd.), ali to ipak ne umanjuje autentič- Prema našoj pretpostavci bi, Prestancije, koji je, kako kaže Jireček, omi-
nost. ljeno ime u Sjevernoj Dalmaciji do o. 1250. godine,147 bio Prestancije I, a
U pogledu specijalnih diplomatičkih izraza naše isprave, zapazit ćemo onaj, koji se javlja u drugoj polovici XI stoljeća Prestancije II.
da ih većinom nalazimo i u javnim listinama iz XI stoljeća. Tako npr. »dei U pogledu fakata i slično, nema u ovoj ispravi slučajeva koje bi trebalo
gratia« ima ne samo u našim poveljama XI stoljeća nego u poveljama ital- navesti pojedinačno i karakterizirati. Stoga ćemo sada odmah prijeći na sa-
skih vladara iz X stoljeća. To isto važi i za izraz »solio«. Nadalje se izraz i »fi- mu historijsku obradu Krešimirova privilegija, iz koga ćemo dobiti neke sas-
deles«, »testes« i »donatio« provlače kod nas od IX stoljeća dalje, dok su ma nove poglede i uvid u historiju Hrvata za narodnih vladara u prvoj i dru-
osamljeni izrazi i jedino ovdje (u našem privilegiju) navedeni »auctoritas«, goj polovici X stoljeća.
»benedictione« i »factor«. Središnji je problem u ovoj raspravi pitanje vladavine Krešimira I, i to
Rjeđe se spominje »introductor«, i to samo u drugoj polovici XI stolje- napose njenog datiranja, kao i svega onoga što iz toga proizlazi.
ća. Tada se<esto navpdi i »iussu domini regis«, koji izraz imamo i u Italiji u U našoj povelji kaže se da Krešimir »po božjoj milosti kralj Hrvata i
X stoljeću. Izraž~»cartula« kod nas je u upotrebi od IX stoljeća, a i u isprava- Dalmatinaca« (dei gratia croathorum atque dalmatinorum rex) kralj uje 24
ma italskih vladara X stoljeća, dok »scripsi et testis šum« nema ovako buk- godine.148 To bi značilo daje on prvi hrvatski vladar, koji nosi ovakvu titulu,
valno napisano nijedna naša javna vladarska isprava (osim one privatne iz
1069. g.); slično, odnosno malo izmijenjeno nailazimo istom u drugoj polovi- izvora«. On za one prigovore, koje je iznio u pogledu te isprave kaže kako »nema sum-
ci XI stoljeća. nje ... da opterećuju njenu autentičnost«. No da je Lucius »služeći se njome u jednom
Dakle, i ovi diplomatički izrazi potvrđuju autentičnost Krešimirova pri- jedinom slučaju ... ipak pokazao da joj vjeruje kao historijskom izvoru« (o. c., 84 — 86,
vilegija.144 92). To sve ukazuje da se autor ipak nije sasma opredijelio u pogledu njene autentič-
nosti, i to upravo zato što nije proveo po sebi zacrtanu njenu »preciznu diplomatičku
143 analizu«!
V. F. R a č k i, Staripriepisi..., 159. 145
144 S t i p i š i ć kaže da je sasma »nepoznato kada je osnovana biogradska bisku-
S t i p i š i ć , iako je naglasio »da ova isprava zaslužuje veoma preciznu diplo- pija« i da bi ta biskupija »mogla biti osnovana mnogo prije spomenute isprave (S. A.),
matičku analizu« (S. A.), te da za ovakvu analizu treba provesti »komparaciju s osta- ali mi nemamo izvora koji bi nam to mogli potvrditi«. Nadalje, ako »hoćemo riješiti
lim ispravama hrvatske vladarske kancelarije«, on se pri toj analizi poslužio »meto- ovu zagonetku, ne preostaje nam drugo nego odbaciti tvrdnju da je biogradska bisku-
dom rasparčavanja isprave na njene sastavne dijelove« (o. c., 79), ali samo djelomično pija osnovana tek 1060. godine i pomaknuti njen osnutak za stotinjak godina ranije«.
i nepotpuno, pa je čak postavljao krivo historijske činjenice. Zbog toga je shvatljivo Naime »nedostatak vijesti o postojanju biogradske biskupije još polovicom desetog
njegovo stalno kolebanje u pogledu njene autentičnosti. To se odrazuje u riječima
stoljeća ne znači da ona nije postojala« (o. c., 88, 89).
»eventualni falsifikat« i da »takva sličnost opterećuje jednu ispravu u pogledu auten- 146
tičnosti«. Nadalje da »veliki dio ovih imena ne postoji ni u trinaestom ni u četrnaes- Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, 660.
147
tom stoljeću« i »ovo bi mogao biti ozbiljan doprinos autentičnosti osnovnog sadržaja Die Romanen . . . III, Denkschriften . . . XLIX, Wien 1903, 53.
148
isprave«, te »da bi prigodom reanibulacije 1397. bilo sasvim besmisleno izvršiti falsifi- S t i p i š i ć prvo ovoga kralja stalno naziva: Mihajlo Krešimir II, koji mu je je-
kat kojima bi se dokazivalo pravo splitske crkve na Vranjic kad ga ona ima sigurno ba- dan od najvećih hrvatskih vladara, te zato i zastupa staru kronologiju njegova vlada-
rem već 1203«. I konačno, na kraju svoje analize Stipišić se sam pita »kakav stav da za- nja od 949 — 969, a za Krešimira I 935 — 945. Zatim kaže da je taj vladar (tj. Mihajlo
uzmemo u pogledu njene autentičnosti, a prema tome i ujjogledu nje kao historijskog Krešimir II) »zaista bio na vlasti 950. godine, ali to nije bila dvadeset četvrta godina

138 139
a ne, kako se dosada držalo, Petar Krešimir. Zapravo, po Tomi Arhidakonu Samo, pitanje je kada je došlo do ovoga ujedinjenja, a to je eto baš po-
trebao bi prvi biti Držislav, koji je dobio naslov kralj Dalmacije i Hrvatske, vezano s godinama vladanja navedenog vladara.
te su on i njegovi nasljednici tako i nazivani. Naime, oni su od bizantinskih Kako je Krešimir I 950. kraljevao 24 godine, znači da je naslijedio svoga
careva primili znakove kraljevskog dostojanstva i nazivali su se njihovim oca na prijestolju 926. godine.157
»eparsima i patricijima«. Toma dodaje: oni su imali »po nasljeđu otaca i Tko mu je bio otac, znamo iz Konstantina Porfirogeneta. Naime ovaj
pradjedova njihova porijekla gospodarstvo kraljevine Dalmacije i Hrvatske« car-pisac kaže da mu se je otac zvao »Τερπημέρη«,158 tj. Trpimir (II).159 Ovdje
(ex successione sue originis patrum et proauorum dominium regni Dalmati- treba da navedemo da Trpimirovo vladanje stavlja Vj. Klaić
ae et Chroatiae).149 Prema Tomi bi, dakle, Držislav bio prvi150 nosilac titule »o. 930-0. 945«,160 Šišić »o. 928-935?«,m M. Barada »o. 928-O. 935«,162 VI.
»rex Dalmatiae et Chroatiae« tj. »rex Chroatorum et Dalmatinorum«.151 Da Babić ne samo da to ne datira nego čak vrlo neobično piše da »o vladanju
tome nije tako najbolje pokazuje titulacija Krešimira I,152 koji se prvi ovako prva dva Tomislavljeva nasljednika, Krešimira li Trpimira II (!S. A.), nisu
naziva. Njegovi pak pretšasnici Trpimir i Muncimir zovu se ili »Chroatorum poznate nikakve pojedinosti...«, 163 dok N. Klaić stavlja staro datiranje vla-
dux« ili »dux Chroatorum«, a »Chroatorum rex« ili »rex Chroatorum« Tomis- davine Krešimira I (o. 935-945) i Miroslava (945-945).164 U najnovije pak
lav, koji čak vrši konzulsku čast153 »in provincia Chroatorum et Dalmatia-
rurn finibus«. 154 ili Jadranu. Cistercita pak Gunter, kada priča u svome spisu kako je pao Zadar i Cari-
To bi značilo da je tek Krešimiru Prvom uspjelo ujediniti Hrvatsku i grad, kaže za ovo more i »... mare Adriaticum, quod et ipsum Dalmaticum (S. A.) ap-
pellatur«, te dalje tumači postanak toga naziva (Guntheri Cistercitensis Historia cap-
Dalmaciju i prozvati se kraljem Hrvata i Dalmatinaca, po kojima u to doba tae a Latinis Constantinopolis, J. P. Migne, PL 212, Parisiis 1855, 232, 233, 235, 238).
Konstantin Porfirogenet naziva Jadran »το πέλαγος Δαλματών«155 tj. More 157
Otac mu se je, po Konstantinu Porfirogenetu, zvao Trpimir (II) i on s Tomisla-
Dalmatinaca ili Dalmatinsko more.156 vom nije sin Muncimira, kako to piše Šišić i M a n d i ć (Rasprave..., 351, 367), koji je
čak prihvatio falsificirani zapis (»troškovnik«), tobože iz Britanskog muzeja u Londo-
njegova vladanja«, te da je on vladao samo 20 godina, a ne 24, »kako to navodi naša is- nu, dra Ch. F. A r e n s a (»Važan prilog starohrvatskoj povijesti«, Hrvatska revija 13,
prava«. Nadalje on historijskim mogućnostima pokušava »protumačiti ovu nejasno- Zagreb 1940. 595), učinjen po nagovoru pok. dra Držislava Švoba, gdje se pored kralja
ću« tako da prihvaća da je Mihajlo Krešimir II došao na vlast uz pomoć bana Pribine, Trpimira navode i Petar i Častimir, sinovi anonimnog »nedavno preminulog kralja«
koji je ubio njegova prethodnika i takmaca Miroslava. Kako je, po Stipišiću, Mihajlo (D. M a n d i ć , o. c. 343-345, 350), što je zbilja nonsens!
Krešimir II smatrao sebe jedinim zakonitim nasljednikom Krešimira I, a Miroslava 158
Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio. Greek edited Gy
uzurpatorom prijestolja, »prema tome možemo pretpostaviti da je Mihajlo Krešimir Moravcsik, Budapest 1949, 148.
II smatrao sebe zakonitim vladarom već 945. godine... Ako je to zaista tako, onda bi 159
Vj. K l a i ć analizirajući 31. glavu DAI-a, gdje Porfirogenet spominje poslije ar-
Mihajlo Krešimir II vladao uistinu dvadeset četiri godine, te bi dvadeset četvrta godi- honta Porge: arhonta Trpimira, oca arhonta Krešimira, nadalje arhonta Krešimira i
na njegova vladanja, koja se navodi u datumskoj formuli, padala upravo u 969. godi- sina mu Miroslava, kaže da se dosad nije moglo ustanoviti u koje oni stoljeće spadaju,
nu, tj. otprilike u posljednju godinu njegova života... Tomu možemo dodati i to da da li u IX ili u X, jer ih historici meću i u jedno i u drugo stoljeće tamo počam od Luci-
XII indikcija, koja se nalazi u datumu odgovara upravo 969. godini« i da ovo poduda- usa. Nadalje piše kako su od ova četiri arhonta (izuzev Porgu) učinili tri, no i to im ni-
ranje »u našem slučaju ne treba zapostaviti«. I na kraju Stipišić zaključuje da »iz ove je pomoglo, jer su morali stvoriti »skroz fantastičnog arhonta Trpimira II, da bu-
analize datuma i pokušaja rješenja nagomilane problematike slijedilo bi da godina po- de djed ubijenome arhontu Miroslavu«. Stoga on smatra da se cijeli ovaj čvor može la-
stanka isprave može biti samo 969.« (o. c., 92, 80, 81). ko riješiti hipotezom, da je Konstantin imao na umu dva Krešimira, te da je jedan
149
Thomas Archiadiaconus, Historia Salonitana, Scriptores III, MSHSHM XXIV, Krešimir s ocem Trpimirom živio u IX stoljeću, a drugi Krešimir sa sinom Mirosla-
Zagrabiae 1894, 38, 39. vom u prvoj polovici X stoljeća. Da je ova hipoteza posve opravdana, Klaić kaže da to
150
Netočno je Sišićevo pobijanje Tome, koji tobože kaže da je Držislav bio »prvi dokazuje i letimična analiza Konstantinovog kazivanja u 31. glavi, gdje je on poredao
kralj hrvatski« (F. Š i š i ć, Priručnik izvora... 1/1,212, bilj. 1), jer Toma Arhidakon svoje bilješke kronološki od najstarijih vremena do svojega doba. U dokaz toga Klaić
uopće tako ne piše, a to je velika razlika! iz cijele ove glave iznosi 8 bilježaka, koje tobože po njemu teku kronološkim redom i
151
V. o tome odvojeno mišljenje od ostalih povjesničara N. K l a i ć (Povijest završava onim što je već rekao u pogledu tih vladara, dodajući da je Krešimir uopće
Hrvata..., 322, 323). ime, koje se za narodnih vladara kroz tri stoljeća više puta ponavlja (»Prilozi hrvat-
152
F a r l a t i piše ovako: »Thomas Archidiaconus docet neminem Ducum Chroa- skoj historiji za narodnih vladara«, Zbornik kralja Tomislava, Posebna djela XVII, Za-
batiae Regis titulum usurpasse ante Dirsislavum, qui decimo saeculo floruit. Sed in greb 1925, 212 — 214). Međutim ako se detaljnije analizira ova glava (31), onda se vidi
archivio Monachorum S. Chrisogoni Jadrensis extat Diploma, in quo Chresimirus pri- da to nije tako i da se Porfirogenet ovdje ne drži onakvog kronološkog reda, kako je
mus Major dictus, et proavus Cresimiri tertii, regio nomine donatur. Vereor autem, ut Klaić iskonstruirao, te da Trpimir (II) svakako spada u X stoljeće i on je otac Kreši-
Cresimirus primus sive Dux, sive Rex cum Joannis VIII. Pontificatu Spalatensi compo- mira I, a djed Miroslava!
nui possit, et huic praeponendum censeo Muncimirum II filium Tirpimiri secundi, si UD Povijggt Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća I, Zagreb
vera sunt, que Dandulus scripsit« (o. c. I, Venetiis 1751, 341). 1899, 85.
161
153
V. o tome negativno, ali interesantno mišljenje N. K l a i ć (Povijest Hrvata..., Povijest Hrvata..., 430, 431.
292 i bilj. 69-76). 162
M. B a r a d a — L . K a t i ć —J. Š i d a k , Hrvatska poviest za VIII razred sred-
154
RD, 5, 15, 188, 189, 187. njih škola I, Zagreb 1943, 48.
163
155
RD, 346. Istorija naroda Jugoslavije I, Beograd 1953. (čir.), 185.
164
156
Poznat je i naziv kralja Petra Krešimira za to isto more u njegovoj čuvenoj po- Izvori za hrvatsku povijest I, Zagreb 1955, 35, 39. Iako je N. K l a i ć , kada je pi-
velji od 1069. »in nostro dalmatico mari« (RD, 73). tj. »u našem dalmatinskom moru« sala svoju »Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku«, morala biti upoznata s onom

140 141
vrijeme B. Ferjančić ide tako daleko komentirajući Porfirogeneta da smatra s konstatacijom da su članovi hrvatske vladarske kuće i za njegova doba iz
Klaićevo izlaganje iz 1925. najvjerojatnijom pretpostavkom. Naime, po Klai- iste dinastije, koja je bila i krajem IX stoljeća.
ćevom mišljenju kada car —pisac kaže da je Trpimir otac Krešimira, onda je Isto tako, ne možemo se složiti sa Šišićem da su Tomislav i Trpimir II si-
to vladar iz sredine IX stoljeća, a kada govori o samom Krešimiru i njegovu novi Muncimira, kao ni sa datiranjem njihove vladavine, jer se to nikako ne
sinu Miroslavu, da je to vladar iz druge četvrtine X stoljeća.165 slaže s podatkom iz naše isprave.
Ovakva vrst proizvoljnog kombiniranja, naravno, otpada sama od sebe. Mi znademo da Toma Arhidakon spominje Tomislava kao kneza (ducis)
I dok Šišić piše isprva (1914) da misli da je »Trpimir budi sin Tomislav- u vezi Ivana, koji je bio splitski nadbiskup 914. godine.173 Nadalje, i papa
Ijev budi brat njegov, noseći tako ime pradjedovo, odnosno djedovo«, te na Ivan X (914 — 928), kada piše jedno zajedničko pismo Tomislavu, zahum-
istoj strani svoje radnje u bilješci 2 dodaje kako mu izgleda »kao da je Trpi- skom knezu Mihajlu, svećenicima u narodu »per Sclauoniam et Dalmatiam«,
mir prije Tomislavov brat, nego li sin«,166 11 godina kasnije (1925) piše da je on ovoga prvoga naziva »kraljem Hrvata« (regi Chroatorum).174
on Tomislavov »jamačno mladi brat« 167 ili »možda stričević«, a »prema tome Samo je jedno pitanje iz koje je godine to pismo i kada je onaj prvi
— na što nas upućuje već i ime — unuk istoimenog hrvatskog kneza iz sredi- crkveni sabor u Splitu održan?
ne IX stoljeća«.168 Međutim, Barada mu ne određuje srodstvo, već naprosto Po našem mišljenju, svakako nije Tomislav vladao sve do 928. ili čak do
kaže da je naslijedio Tomislava.169 nešto poslije te godine, kako to Šišić smatra,175 dok Barada stavlja njegovu
Prije nego išta unaprijed kažemo, pogledajmo što piše Konstantin VII smrt o. 928,176 čime prihvaća ono što je Šišić pisao u svojoj »Povijesti Hrva-
Porfirogenet o arhontima ili vladarima Hrvata, Srba, Zahumljana, Travunja- ta« 1925.177
na, Konavljana, Dukljana i Neretljana (Pagana). On prvo opisuje kako je Va- Mi pretpostavljamo da je Tomislav zavladao Hrvatskom početkom 10.
silije I (867 — 886) na molbu poslanika ovih plemena poslao svoje svećenike, stoljeća i da je možda već o. 920. godine umro. Ako je i približno tako, onda
koji su ih pokrstili. Zatim izričito kaže da im je po pokrštenju dao one ar- kada bi bio onaj crkveni sabor u Splitu, za koji Šišić tvrdi da je sazvan 925.178
honte, koje su htjeli i izabrali od roda koji su najviše štovali i volili.170 I ota- Po našem mišljenju taj sinod je mogao biti i mnogo prije, jer uopće nije
da do danas navodi dalje, njihovi arhonti su od istih rodova i ne od drugo- ničim osnažena i dokazana ta datacija od 925. godine. Isto tako je mogao biti
ga.171 održan i prije 920. godine.
To znači da su svi ovi, kako je to već dobro uočio Šišić,172 imali vladara No sve ovo ne znači da mi zasigurno tvrdimo da je baš o. 920. umro To-
iz istih dinastija koje su došle na arhontsku vlast u doba Vasilija I. Prema to- mislav. Mi ovdje možemo dodati da je on mogao i prije umrijeti, tj. sinod se
me i Hrvati su imali za vlade Konstantina Porfirogeneta svoje kraljeve iz je mogao obaviti tamo negdje iza 915. godine, i papino pismo je također
one iste-dinastije koja je započela da vlada u toj zemlji od Konstantinovog moglo biti iz istoga toga vremenskoga razdoblja. Prema tome je Tomislav
djeda Vasilija. postigao kraljevski naslov svakako već u drugom deceniju 10. stoljeća, a ne
Međutim, izgleda da se je tu, s obzirom na druge izvore koji se odnose 925. godine.
na Hrvatsku, Konstantin VII ipak malo prebacio, te ćemo preko toga prijeći Ovakvo deduciranje moglo bi nas odvesti i suviše u širinu u vezi sa To-
mislavom, njegovom vladavinom i događajima, koji se pripisuju njegovu do-
poveljom Krešimira I, objavljenom 1967. i 1969. godine, ona ostaje pri svome starom bu.
datiranju hrv. narodnih vladara iza Tomislava i »Mihajla Krešimira II« iz 1955. (v. Po- Stoga ćemo se vratiti na samoga Trpimira II, oca Krešimira I, da mu po
vijest Hrvata..., 312).
165 mogućnosti dademo mjesto nove datacije u genealogiji hrvatskih narodnih
Vizintinski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, SAN. Posebna izdanja
CCCXXIII, Vizantološki institut knj. 7, Beograd 1959, 43, bilj. 122, 45, bilj. 138. vladara.
166
»Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji«, Vjesnik Hrvatskoga arhe- Što je bio Trpimir Tomislavu, ne znamo. No ipak ga je naslijedio direk-
ološkoga društva NS XIII, Zagreb 1914, 60.
167
tno na prijestolju. To bi značilo da je vladao o. 920. (ili nešto ranije) pa pri-
1 D. Mandić smatra Trpimira II, čiju vladavinu stavlja u razdoblje od o. bližno sve do 926. godine.
929 —o. 935, sinom kneza Mutimira, a za mlađeg brata Tomislava (D. M a n d i ć , o. c.,
351).
168
Povijest Hrvata..., 431, 432.
169
M. B a r a d a - L. K a t i ć -J. Sidak, o. c. I. 48. 73
Thomas Archidiaconus, o. c., 36.
170
Međutim u biografiji svoga djeda Vasilija, koju je napisao Porfirogenet o. 950. 74
RD, 189.
g., stoji da je ovaj vladar po pokrštenju Hrvatima i Srbima postavljao za arhonte one 75
koje oni sami sebi izaberu iz redova svojih suplemenika (Vizantiski izvori... II, 5, 80). Genealoški prilozi..., 58, 87, 88; Povijest Hrvata..., 401, 429, 430.
76
171
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 124, 126; F. Rački, Documenta..., 370, 31; M. B a r a d a - L. K a t i ć - J. Sidak, o. c. I, 48.
77
Za prijevod toga pasusa v. F. Šišić, Genealoški prilozi..., 59, 60. O. c., 429.
78
172
Genealoški prilozi..., 59, 60. Povijest Hrvata..., 415, 416.

142 143
Po tome nisu Zaharija, srpski knez (arhont) i jedan dio Srba prebjegli u šta više nego da su oni umjeli hrvatsku državu održati na onoj visini i snazi
Hrvatsku k Tomislavu, kako to piše Porfirogenet,179 nego su došli k Trpimiru do koje ju je podigao kralj Tomislav.«186
II. Isto tako, nije Tomislav pobijedio Bugare, koji su napali Hrvatsku, nego Već smo prije rekli da sam Porfirogenet piše da je arhont Krešimir sin
ili Trpimir II ili pak njegov sin Krešimir I. arhonta Trpimira. Nadalje, da je Hrvatska imala veliku moć i mnoštvo voj-
Za Trpimira II na njegov dvor je došao onaj Martin,180 o kome dosada ske sve do njega i za vrijeme njegove vladavine, a kad je on umro, smanjila
ništa konkretnije ne znamo i ne možemo da preciznije razjasnimo njegovu se je kopneno-pomorska snaga u toj zemlji.187
misiju.181 No svakako možemo reći da je za miroljubive vladavine ovoga kra- Prije nego što stavimo neke važnije događaje u razdoblje Krešimirove
lja Hrvatska i dalje snažna i na kopnu i na moru, kako to opisuje opet car vladavine, potrebno je da utvrdimo barem približno godine njegova kralje-
Konstantin VII.182 vanja.
Kada je 926. g. naslijedio Trpimira II njegov sin Krešimir I, on je odmah Dakle on je sjeo na očevo prijestolje 926; 950. je vladao već 24 godine.
bio stavljen pred mnoge državno-političko-crkvene probleme, koje je trebao Kada je prestao vladati, tj. kraljevati, sigurno i određeno ne znamo, iako ima
hitno rješavati. za to jedan vrlo kasni i od ovoga doba vrlo daleki podatak. To je tzv. »Catalo-
Konstantin Porfirogenet piše da je arhont Hrvatske od vlade cara He- gus 188 ducum et regum Dalmatie et Croatie«,189 sastavljen u prvoj polovici
raklija podanički potčinjen bizantskom caru. Nadalje kaže daje Hrvatska do 18. stoljeća, a pisac bi mu valjda imao biti Isusovac Filip Riceputi. U njemu
arhonta Krešimira mogla podići za ono vrijeme ogromnu vojsku, sastavlje- pod »Reges« kaže prvo ovo: »XVII. Cresimirus L filius Tiscimiri regis Serui^
nu od konjaništva i pješadije, a posjedovala je i vrlo snažnu mornaricu, koju a patre Bosina et regio titulo donatur circa 929; defuncto Cidomiro socero
su sačinjavale sagene i kondure, kako nas također o tome isti pisac izvješta- Croaciam nouo suo regno adiungit regiamque Salone190 figit 932, vxor Hele-
va u brojkama. 183 na basilicarum apud Salonas fundatrix: obiit circa 954.«191
Da li je ovaj hrvatski vladar makar nominalno priznavao vrhovnu bizan- S tim katalogom je povezan iz istog vremena spis »Pontifices Salonitani
tinsku vlast kao njegovi preci? Na ovo možemo prije negativno odgovoriti, i et Spalatenses a quodam Dalmata ex Archivis Romanis collecti«, koji je prvi
to na osnovu Krešimirove ponosne titule »dei gratia Croathorum atque Dal- publicirao D. Farlati. Taj spis on naziva »rimskim katalogom«, a saznao je
matinorum rex«, koja potvrđuje i ukazuje na potpunu nezavisnost njegovu i da mu je autor neki učeni Dalmatinac, koji je za svoga boravka u Rimu iz ta-
njegove države., mošnjih Tabularia sakupio imena solinskih ili splitskih biskupa te ih uredio
___Νο1 ovaj* je vladar unatoč takvoj snažnoj vojničkoj sili, poput svojih pre- kronološki sve do svoga doba. Na to upućuje, kaže dalje Farlati, sam naslov
thodnika vodio miroljubivu politiku sa svim okolnim susjedima. Zbog toga ovoga kataloga, u kojemu ipak nije spomenuto ima autora. Inače ovaj spis
192
su i za njegove vladavine oni Hrvati, koji su se željeli baviti trgovinom, i da- seže do 1719. godine i u njemu imamo za Krešimira slijedeće podatke: »Jo-
lje odlazili sagenama i kondurama od grada do grada obilazeći Paganiju i annes VIII aliis Januarius II Archiepiscopus Spalatensis vicesimus sextus.
Dalmatinski zaljev čak do Venecije, kako se to lijepo uočuje iz djela Kon- Praefuit ab an. 914. usque ad an. c. 940. sedentibus Joanne X. Leone VI. Step-
stantina VII.
184 hano VII. Joanne XL Leone VII. Stephano VIII. imperante in Oriente Con-
stantino Porphyrogenito cum Romano Lecapeno, regnante in Servia Tisci-
Dakle, već i po ovome vidimo da Šišić nema pravo kada piše da o Trpi-
185
miru i »njegovu sinu i nasljedniku Krešimiru I (o. 935 —945) ne znamo ni-
186
Povijest Hrvata..., 431.
187
179 Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 158; RD, 390, 391. 188
Čudno je što Šišić, koji je objelodanio ovaj »Catalogus«, ni jednom riječju ne
180 Barada stavlja pogrešno njegov dolazak u Hrvatsku u 931. g. i stvara iz toga citira da je i D. Farlati publicirao »Series Ducum et Regum Chrobatiae« (D. Farlati,
neke neuvjerljive zaključke (M. Barada — L. Katić —J. Šidak, o. c. I, 48). Inače u do- o. c., I, 342, 343), iako se njime služio već Fr. B u l i ć (»Izvještaj o crkvi sv. Marije od
datku Krešimirovoj povelji od 950. g. govori se kako su ona devetorica kraljevih ljudi Otoka i nadgrobnom napisu kraljice Jelene«, Vjesnik Hrv. arh. društva NS V, Zagreb
dali sagraditi crkvu sv. Martina, sv. Stjepana pape i Djevice Marije u Vranjicu, bogato 1901, 222, bilj. 14 i 15). Inače ovaj »Series« navodi 23 hrvatska vladara, a »Catalogus«
je obdarivši. Crkva sv. Martina na tome otočiću postoji i u XIV st., a kasnije joj nesta- 29 (ne 28, kako piše F. Bulić, o. c., 222 — 227). Uz to se Farlatijev »Series« ne slaže sas-
je traga i arheolozi imaju zadaću da je pronađu. Svakako ovakva crkvica u čast sv. ma s onim »Catalogus«-om, koji je publicirao Šišić, i u razdoblju vladara a i nekim na-
Martina ukazuje kako je kult toga sveca cvao u karolinško doba i kako se je raširio i u vodima. I konačno njega je sastavio sam Farlati, kako to navodi »ex antiquis monu-
naše krajeve (J. Stipišić, o. c., 94, 89, 90, 89). mentis optimisque scriptoribus...« (D. F a r l a t i , o. c. I, 342).
181
Vizantiski izvori... II, 43, bilj. 124. 189
Državni arhiv u Zagrebu — 36 D l - X, str. 122 - 124.
182
Gl. Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150; RD, 398. 190
L. Katić kaže da je »Solin od IX —XII stoljeća bio prestolnica hrvatskih na-
183
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150. rodnih vladara« (»Solinski mlinovi u prošlosti«, Starohrvatska prosvjeta HI/2, Za-
184
Constantine Porphyrogenitus, o. c,, 150. greb 1952,
191
218).
185
D. M a n d i ć stavlja godine vladanja ovoga Krešimira I u razdoblje od o. F. Šišić, Genealoški prilozi..., 89, 91.
939-0. 944. (o. c., 367). 192
D. Farlati, o. c. I, 329, 332-337.

144 145
miro, Ducibus in Croatia Michaele, Ciodimiro, aliis Tirpimiro. deinde in ea- Koji je stariji od ovih kataloga, teško je određenije reći. Svakako može-
dem Croatia regnante Cresimiro I. Fruntianus IV. Archiepiscopus Spalaten- mo prihvatiti da su oba spisa nastala u prvoj polovici XVIII stoljeća.
sis vicesimus septimus. Praefuit inter annos 940 et 970. sedentibus Stephane Što se tiče važnosti prvoga kataloga, Šišić kaže da je »sasvim obična i
VIII. Martino III. vel Marino II. Agapito II. Joanne XII. Leone VIII. Benedic- nekritična kompilacija na osnovu štampanih nekih knjiga, ali i bujne fanta-
to V. Joanne XIII. imperantibus in Oriente Constantino Porphyrogenito, zije inače nepoznata autora iz prve polovice XVIII. vijeka« i da on »ne može
Romano, Nicephoro Phoca, Joanne Zemnisce; regnante in Croatia Cresimiro nikako da zapremi odličnije mjesto medu izvorima hrvatske prošlosti. On je
I...« 193 naime po postanju svome naprosto kompilacija, koja se temelji sad na histo-
Nadalje pak isti Farlati u svom djelu piše pod »Frontianus archiep. ab riji, sad na mutnim izvorima, što više »kada ga se dobro prouči, opaža se
anno 940 ad 970« ovo: »... Qui temporibus illis principa turn in Chrobatis ob- »jasno, da se kompilator ispomagao još i živahnom fantazijom svojom, a
tinebant, eos nullum sive Archiepiscopo, sive Ecclesiae Spalatensi commo- sve u težnji, da zgodno poreda i složi svoj posao. Opaža se dakle isto takva
dum aut beneficium contulisse reperio. Tamislao in regimen Chrobatiae Ci- tendencija, kao i kod takozvanog »rimskoga kataloga« salonskih i spljetskih
domirus, huic vero successit Cresimirus nepos, cognomento Major, ut in nadbiskupa«. Dalje je Šišić naglasio da on objavljuje ovaj prvi katalog u cije-
Tabulis Dalmaticis appellatur...« 194 losti i zato da se zadovolje oni koji ga još ne poznaju« a drže da u njemu ima
bog zna šta vrijednoga i važnoga »izrazujući nadu da će na osnovu ovoga nje-
Bulić-Bervaldi donose isječak ovoga spisa kao prilog F, gdje su i ova dva
govog komentiranja istoga kataloga »pravi kvalitet kataloga još bolje izaći
podatka. No oni se uopće ne osvrću na Farlatijev komentar u vezi s Frontia-
na vidjelo.«197
nusom. Nadalje pokušavaju nedovoljno uvjerljivo pobiti Farlatijev navod u
pogledu autora »rimskoga kataloga«, čiji se rukopis nalazi pod naslovom Sa Šišićevim ovakvim negativnim gledanjem na ovaj Ćatalogus i njego-
»Salonitana et Spalatensia Sacra« u Državnom arhivu u Zagrebu. Naime, ve pouzdanosti nije se složio u posljednje vrijeme V. Novak, koji smatra »da
oni drže da je njegov sastavljač ili Riceputi ili Farlati, iako ni Riceputijev ru- se može u izvjesnoj mjeri poslužiti i ovakvim spisom« i da se »svakako treba
kopis uopće ne sliči rukopisu autora »rimskoga kataloga«, a od Farlatija ne zaustaviti na tom katalogu već stoga jer on potječe od naučnika velikog ugle-
postoji nijedan dokumenat napisan ili potpisan njegovom rukom.195 da. Riceputi je sa najvećom akribijom ne samo odabirao i analizirao izvore,
nego se prema njima također strogo odnosio, kad ih je uzimao za osnovu
Također Šišić ne donosi onaj Farlatijev komentar, a što se tiče ovoga svojih zaključivanja«. Zato, jednako kao što su Rački i Bulić ozbiljno uzeli u
»rimskoga kataloga« on isprva smatra da gaje kompilirao o. 1719. možda Ri- razmatranje ovaj Ćatalogus, Novak smatra da se ipak treba zaustaviti na jed-
ceputi ili Farlati. Na 89. stranici iza toga, u istome svome radu, piše da je nom podatku u ovom spisu.198
ovaj katalog salonitanskih i splitskih nadbiskupa sastavio onaj isti anonim
spisa »Ćatalogus ducum et regum...« Nadalje tvrdi da tješnju vezu između Unatoč ovakvom najnovijem mišljenju, svakako se mora sa punim opre-
oba »imenika« jasno dokazuje činjenica što se kompilator »Rimskoga kata- zom pristupiti ovome Catalogusu hrvatskih knezova i kraljeva, na koji je Ši-
loga« očito služio katalogom hrvatskih vladara, a to znači (s obzirom na pis- šić prvi upozorio da su mu podaci »upravo sasvim nepouzdani, dapače ne-
mo) da su oba kataloga »budi postala istodobno, budi da je hrvatski vladar- mogući »i iznio da su uzeti iz tzv. Ljetopisa popa Dukljanina, koji je ovome
ski katalog nešto stariji«. Kao pisca ili kompilatora ovih obih kataloga, kaže kompilatoru bio »prvi glavni izvor.«
dalje Šišić, »označio je s uspjehom dr Faber patra Riceputija, do kojega su U tome Ljetopisu se govori kako je Belo oženio sina Tišimira za kćer ba-
rezultata u novije vrijeme također došli Bulić i Bervaldi«,196 što nije točno. na Čudomira iz Bijele Hrvatske. Ova mu je rodila dva sina: Predimira i Kre-
Naime Bulić i Bervaldi tako ne kažu, jer oni smatraju Riceputija ili Farlatija šimira (Cresimirum). Kasnije je prvi zauzeo cijelu Crvenu Hrvatsku i njome
piscima kataloga, koji se odnose na solinske i splitske pontifike. Uz to u Far- zavladao, a njegov brat Krešimir zauzeo je Bosnu uz pomoć Čudomira, i ka-
latija, koji je naveo sam autora ovoga spisa, izričito stoji da je »a quodam da je umro otac njegove majke zavladao je Bijelom Hrvatskom. U to vrijeme
Dalmata...» sastavljen tzv. »rimski katalog«, a to znači ne Riceputi ne Farla- je umro bugarski car Petar.199
200
ti, koji su po porijeklu pravi Talijani. Prema datumu smrti cara Petra (30.1 969) možemo sa sigurnošću reći
da ovo nije naš Krešimir I, jer on je mnogo ranije umro. Unatoč toga ne bi
se i mogli sasma složiti sa Šišićem da su »svikolici podaci bivšeg trogirskog
193
F a r l a t i ovaj podatak ovako komentira: »Cresimiro Senior, et proavus Cresi-
imenika... sasvim nepouzdani i bez ikakve historičke vrijednosti«,201 jer su
miri tertii, cui Petro etiam nomen est, non incommode aptari potest hisce tempori- 197
bus, et cum Pontificatu Fruntiani IV aetate conjugi...« (o. c. I, 341). O. c., 60, 89.
198
194
D. F a r l a t i , o. c. I, 334, 109. Zadarski kartular svete Marije, JA, Zagreb 1959, 34.
199
195
Gl. Fr. B u l i ć —J. B e r v a l d i , Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak kro- Ljetopis Popa Dukljanina — uredio F . Š i š i ć , SAN, Beograd — Zagreb 1928,
323, 324.
notaksa spljetskih nadbiskupa (od razorenia Solina do polovice XI. v) Zagreb 200
1912-13,74,77-96. Ljetopis Popa Dukljanina, MH, Zagreb 1950, 73, bilj. 146.
201
196
Genealoški prilozi..., 18, bilj. 2, 89. Genealoški prilozi. ..,64.

146 147
oni uzimani iz većinom danas izgubljenih izvora kao i onih, koji i danas nisu ski vladar, koga Ivan Đakon naziva »Sclavorum duce« pod 912. godinom,204
sasma podvrgnuti jednoj temeljitoj kritici, kao ni ovaj »rimski katalog«, koji te kome je kao i Tomislavu pisao papa Ivan X. Samo tada, kada mu se obra-
205
još nije dobio svoje određeno mjesto medu izvorima za hrvatsku srednjovje- ća papa, imenuje se još kao »dux«, a već spomenute 926. »rex«, dakle upra-
kovnu historiju. Što se tiče porijekla Krešimira I, vidimo da Riceputi nema vo kada Krešimir započinje sa svojim kraljevanjem. Tada se je Mihajlo kitio
pravo, jer znamo po Konstantinu točno tko mu je bio otac, tj. vladar Hrvat- i visokim bizantskim titulama: antipata (prokonzula) i patricija, kako to piše
ske, a ne Srbije. Porfirogenet, koji mu daje i naziv: arhont.206
Isto tako nije zavladao Hrvatskom o. 932. nego već 926, kako se to očito Sve bi ovo značilo da je Mihajlo priznavao vrhovnu vlast Bizanta i nje-
vidi iz naše isprave. Nadalje da bi mu se žena zvala Jelena ili ne, vrlo je pri- gova vladara.
mamljiv podatak, i mi ćemo ga pokušati osnažiti nekim izvorima. Podatak U vezi sa Mihajlovom ekspedicijom u Južnu Italiju, ne isključujemo mo-
pak daje Krešimir I umro o. 954. izgleda nam također da nije daleko od isti- gućnost da su pri osvajanju Siponta sudjelovali i Hrvati. Slijedeći događaj za
ne, i to naročito u vezi s onim pasusom u DAI-u, gdje Porfirogenet govori o vladavine Krešimira I jest obnavljanje rata s Hrvatima od strane Simeona,
ovom kralju i stanju poslije njegove smrti. koji je sam pošao protiv njih. Kada je s njima zametnuo boj, kako piše na-
Iz »rimskog kataloga« pak doznajemo da za nadbiskupovanje u Splitu stavljač kronike Georgija Hamartola i nastavljač Teofana u poglavlju pod
Ivana VIII, zvanog po nekima i Januarije II (914 —o. 940), knezovi su u naslovom »De Symeone Bulgare et de eiusdem per Chrobatos clade et de
Hrvatskoj Mihajlo, Čudomir, po nekima Trpimir, i onda kao kralj Krešimir morte eius«, bio je izgubio gotovo svu svoju vojsku. To se je dogodilo 927.
I. go.,207 što se vidi iz naznačene indikcije XV. u tom poglavlju.208 Tada je papa
Međutim taj podatak je netočan u pogledu knezovanja Mihajla u Hrvat- poslao dvojicu svojih poslanika u Bugarsku, gdje su se zadržali dvije godine.
skoj, a identificiranje Trpimira sa Čudomirom i obratno ne objašnjava nam Oni su ondje (kako nas o tome izvještavaju akti drugoga splitskog sinoda (po
ipak točnije rodbinsku vezu s Krešimirom, koju je sigurno utvrdio ondašnji nalogu papinske stolice završili svoju posredničku misiju u pogledu sklapa-
izvor: car Konstantin VII. Jedino što se možemo u cijelosti složiti jest poda- nja mira između Bugara i Hrvata,209 koji su se po smrti cara Simeona (27. V
tak u »rimskom katalogu« da je i za nadbiskupa Ivana vladao Krešimir. Ovaj 927)210 poput Mađara i ostalih susjednih naroda oko Bugarske spremali da
svoju kraljevsku funkciju vrši do pedesetih godina X stoljeća, i to za vrijeme napadnu Bugare, kako dalje iznosi nastavljač Georgija Hamartola.211
nadbiskupovanja Ivana a dijelom i za nadbiskupovanja Fruntianusa IV Svakako je papa posredovanje između dva naroda izvršio u duhu onoga
(940 — 970)/; o kome Toma Arhidakon ništa nezna — a ne kako se kaže u tom pismenog obećanja, koga su Hrvati dali stolici sv. Petra da neće nikada pro-
istom katalogu za cijelog njegova mitropolitovanja. Još nešto. Kada Farlati valiti u tuđu zemlju i ratovati nego jedino ukoliko netko baš njih napadne, te
govori o nadbiskupovanju Fruntianusa, on priča da je Tomislava naslijedio da će radije živjeti u miru sa svima koji to žele.
Čudomir, a ovoga »nepos« Krešimir s nadimkom »Major«, kako ga se zove
»in Tabulis Dalmaticis«.
203
Na ovaj se podatak začudo nitko od naših historičara dosada nije os- RD, 393.
204
vrnuo, pa čak ni Šišić ni Barada. Svakako je interesantno što kaže Farlati o RD, 388.
205
RD, 187, 189.
ovom redoslijedu vladara, a njegov navod da se Krešimir zove »Stariji« u 206
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 160.
dalmatinskim ispravama (spisima) točan je, jer tako baš stoji u onoj ispravi 207
F. S i s i ć, bez ikakvog izvornog obrazloženja, stavlja da se ovaj bugarski po-
iz 1067. godine. raz dogodio 926. g. (Povijest Hrvata..., 422). I dok K. J i r e č e k (Istorija Srba l, Be-
Inače Farlatijev navod da je Krešimir unuk Čudomira, svakako otpada, ograd2 1952, 115) ne datira taj poraz, G. O s t r o g o r s k i (Istorija Vizantije, Beog-
rad, 258) baca ga, također bez obrazloženja odakle je uzeo to za potvrdu, u »oko 926.«.
jer prvorazredni izvor Porfirogenet donosi samo da mu se je otac zvao Trpi- B. Ferjančić pak iznosi razna mišljenja u dataciji toga rata i zaključuje da »na osnovu
mir, a ne Tišimir, dok o djedu ne govori ni riječi. Iz istoga razloga otpadaju i raspoloživih podataka ne može se tačno odrediti vreme hrvatsko-bugarskog rata, ali je
svi ostali spomenuti navodi o Krešimirovu rodbinstvu, što ga sadrži katalog sigurno da je on voden odmah posle pokoravanja Srbije: u DAI (De administrando im-
hrvatskih knezova i kraljeva kao i tzv. Ljetopis popa Dukljanina. perio: S. A.) kaže se da je pohod protiv Hrvata preduzet u vreme zauzimanja Srbije od
strane Bugara« završava svoje izlaganje B. F e r j a n č i ć ( Vizantski izvori za istoriju
Nakon što smo ovako kritički pretresli ove interesantne no zato slabo naroda Jugoslavije II, Posebna izdanja Viz. instituta CCCXXHI/7, Beograd 1959, 56,
vjerodostojne i malo upotrebljive podatke iz Dukljanina i iz obiju kataloga, 57, bilj. 191). D. M a n d i ć, služeći se Nastavljačem Teofana, Hamartolom i drugim bi-
te približno utvrdili godine vladanja Krešimira I, možemo prijeći na to da zantinskim piscima, koji većina pišu da je 27. V 927. poražen car Simeon, tvrdi da je
Tomislav sa Hrvatima toga dana pobijedio Bugare i njegovog vladara (o. c., 214 — 225).
pokušamo iznijeti koji su se sve događaji odigrali za njegova dugog vladanja. 208
RD, 392.
U prvom redu je 10. VII 926. Mihajlo »rex Sclavorum« zauzeo južnoital- 209
RD, 195.
ski grad Sipont,202 kako to kažu »Annales Barenses«.203 To je onaj isti zahum- 210
I S i š i ć (o. c., 423) i K. J i r e č e k (o. c. I, 115) i G. O s t r o g o r s k i (o. c.,
258) pišu da je taj vladar umro 27. V 927.
202
O tome vladaru i događaju v. D. G r u b e r , »Iz vremena kralja Tomislava«, 211
RD, 394.
Zbornik kralja Tomislava, 336 — 341.

148 144
S takvom obavezom, koju su i za Trpimira II obnovili,212 Hrvati su se au- Ovakvim ustupkom rimskoj kuriji Krešimir »po božjoj milosti kralj
tomatski stavili pod zaštitu rimske kurije. Time se može objasniti i potez Hrvata i Dalmatinaca« je uz svoju državu privezao Dalmaciju i njene grado-
Ivana X što je posredovao u koriš Hrvata preko svojih poslanika, koji su us- ve, u koje su se Hrvati stali sve više infiltrirati i skoro neprimjetno nadirati,
pješno obavili svoju misiju. Nakon toga je papa uputio jednoga od njih, i to te ondje stjecati polagano ali sigurno sve veće pozicije.
biskupa Madalberta u Split. Ondje je pod njegovim predsjedanjem213 održan Za Krešimira I, koji se je brinuo poput Trpimira II za Srbe emigrante,
tzv. drugi sinod, čija je datacija (potkraj 927. ili 928. g.)214 ipak vrlo proble- pobjegle u Hrvatsku ispred terora Simeonova, još u doba arhonta Zaharije
matična, jer ta godina nije ničim točnije dokazana. Dapače, ako uzmemo da (o. 924),220 Časlav Klonimirović bježi iz Bugarske221 i uz obilnu pomoć Bizan-
su se oni poslanici vratili iz Bugarske u Rim 928. ili početkom 929, onda je ta, čiju je vlast priznao, obnavlja Srbiju, kako to piše Porfirogenet. Tom pri-
Madalbert mogao stići u Split najranije 929. Te je godine najvjerojatnije i likom su se vratili kući i ovi Srbi emigranti iz Hrvatske,222 gdje su se svojev-
održan onaj drugi sinod. remeno sklonili, te su sada skupa sa Caslavom i tamošnjim stanovnicima
Iz sadržaja zaključaka ovog drugog sinoda vidimo da se je na njemu na- radili na obnovi zemlje, kako se to opet vidi iz djela cara pisca.
lazio i »vladar Hrvata« (Chroatorum principe) sa svojim višim plemstvom Nije isključeno da je i Krešimir I kao dobar susjed Srbije nastojao da sa
(eius proceribus), medu koje su se ubrajali banovi, župani i dvorski dosto- svoje strane pomogne Časlavu u njegovu pothvatu oko izgradnje svoje zem-
janstvenici.215 Ije.
U vezi s tim automatski otpada i kombinacija Šišića iz 1914. kada kaže Još jedan događaj, poznat iz izvora, tj. kronike Ivana Đakona, za vlade
kako je pažnje vrijedno da se hrvatski vladar od 928. g. naziva samo »Chroa- Krešimira je pokušaj Venecije da ponovno skrši Neretljane, čiji se vladar u
torum princeps« i da mu se ne daje nikakvo ime, te da se »obično uzima da spisu »De cerimoniis«, nastalom poslije 952. g., ne navodi medu arhontima
je to Tomislav, premda bi mogao već biti i njegov nasljednik Trpimir II.«216 južnoslavenskih plemena, kojima »kristoljubivi gospodar« Konstantin VII
Faktično na ovom saboru je prisustvovao Krešimir I, koji je vladao u ovo do- upućuje naredbu (χέλευσις). Ovaj nam podatak svakako dokazuje da Pagani-
ba Hrvatskom. Isto tako otpada i Šišićev citat iz njegove »Povijesti Hrvata«, ja po svoj prilici u vremenu od 945. do 959/223 nije priznavala vlasti Bizanta.
izišle 1925. da na sinodu nalazimo »jamačno kralja Tomislava« te dodatak
Naime upravo 948. godine je, kako piše Ivan Đakon, dužd Petar Kandija-
»da je već novi vladar sjedio na hrvatskom prijestolju, jamačno bi i poimen-
no poslao 33 lađe, koje su Mlečani zvali gumbarije, protiv neretljanskih Sla-
ce bio pomenut od suvremenika kompilatora ovih akata.«217
vena. Kad su se one vratile kući ne postigavši uspjeha, dužd je uputio ponov-
Na ovom.drugom sinodu su, dakle, u prisutnosti Krešimira I uređene no isto toliki broj lađa. Nakon što je utvrđen ugovor sa neretljanskim Slave-
crkvene prilike u Dalmaciji i Hrvatskoj, kojima je on suvereno vladao. nima, lađe su se vratile kući.224
Crkvenom organizacijom sačuvano je i političko jedinstvo Hrvatske i Dalma- U Dandola pored ostalog u vezi s tim događajem stoji i ovo: »... iterum
cije i tada je zapravo splitski nadbiskup postao mitropolita obiju ovih zama- namque totidem contra eosdem mictere studuit, que, cum Sclavis renovato
Ija. Time je ukinuta i prijašnja titula »biskupa Hrvata« (episcopus Chroato- 225
federe, reversi sunt...«, što znači da su Mlečani obnovili, a ne utvrdili, ka-
rum), koja je bila priznata na prvom crkvenom saboru i novi papa Leon VI ko piše Ivan Đakon, ugovor sa Slavenima i onda se vratili kući. Naime po-
(928/9) sada naređuje Grguru, ninskom biskupu (koji je obnašao tu čast), ko- znato je da je Venecija sa Slavenima (Hrvatima i Neretljanima) još 839. sklo-
ji je silom »prilika postao biskupom u zemlji Hrvata« (in Chroatorum terra) pila ugovor, koji se o. 875. raskinuo. Ali 876. opet je s njima sklopila mir.226
da biskupuje samo u skradinskoj crkvi, zabranjujući mu da sebi prisvaja tu-
đe biskupije.
218 Svakako je ovo Dandolovo pričanje malo drugačije od onoga u Ivana
Đakona, koji je ipak stariji izvor za mletačku historiju od ovoga prvoga duž-
Tako je dakle Krešimirovim, a ne Tomislavovim prešutnim stavom likvi- da pisca.
dirana ova nacionalna crkva, koja je htjela imati primat i nad dalmatinskim
biskupima,219 dok je naprotiv pod čvrstim okriljem pape splitska metropoli- Što je ovaj ugovor sadržavao, može se različito kombinirati. Iz onog pa-
ja uskoro provela svoj zamišljeni plan i postigla svoj cilj. susa »De administrando imperio« Konstantina VII, gdje se pored ostalog ka-
že kako sa svojim brodovima od Hrvata odlaze jedino oni, koji se bave trgo-
212
Constantinus Porphyrogenitus, o. c., 148, 150.
213
F. Sišić, Priručnik... I/l, 222; RD, 195. 220
K. J i r e č e k , Istorija Srba I, 115.
214
Gl. F. Šišić, Povijest Hrvata, 423,424; M. B a r a d a - L . K a t i ć - J . 221
O razilaženju u datiranju bijega Časlava v. Vizantiski izvori... II, 57, bilj. 193.
c. I, 47. 222
215
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 158, 160.
F. Šišić, Povijest Hrvata, 656. 223
V. za to detaljnije: Vizantiski izvori... II, 5, 77, 78 sa bilj. 289, 292.
216
Priručnik izvora... 1/1,22, bilj. 2. 224
RD, 399, 400.
217
Povijest Hrvata..., 424, bilj. 36. 225
Andrea Danduli Chronica per extensum descripta, Rerum Italicarum Scripto-
218
F. Sišić, Priručnik izvora... I/l, 219, 224. res fas. 315, p. XII, p. I, Bologna 1938, 173.
219
F. Sišić, o. c. 1/1,221. 226
RD, 335, 336, 366.

150 151
vinom obilazeći od grada do grada Paganiju i zaliv Dalmacije (τον κόλπον Osor, čiji su se stanovnici nazivali Romani. Dalmaciji su pripadali i brojni
της Δελματίας) sve do Venecije,227 vidi se da je tada vladao mir na Jadran- otoci, od kojih su na mnogima gradovi pusti i bez stanovnika. Ostali gradovi
skom moru, koje Porfirogenet zove »το πέλαγος Δαλματών.«228 na kopnu teme Dalmacije, nakon što su ih osvojili Hrvati (Slaveni), ostali su
S obzirom na kraljevsku titulu Krešimira I u onoj ispravi od 950, ovo po istome piscu također pusti i nisu imali nijednog stanovnika.236
more je bilo u njegovoj vlasti. Mirovni pak odnosi između Mlečana i Slavena Ipak iz ovih podataka (o prostiranju Hrvatske, te o navođenju župa i
(Hrvata i Neretljana) omogućili su širi zamah trgovine na tom dijelu Balkan- gradova) ne dobivamo dosta točno označene granice hrvatske države, jer je
skog poluotoka, što je mnogo koristilo u prvom redu narodima tog teritori- ova kraljevina zahvatala mnogo širi teritorij i prema istoku i prema sjeveru,
ja. kako je to dobro uočio Šišić.237
Plodovi ovakve miroljubive politike Krešimira I osjetili su se i u samoj Takvo je eto bilo stanje u Hrvatskoj i Dalmaciji za Krešimira I, kada je
Hrvatskoj. Ona se po Konstantinu prostirala od rijeke Cetine i pružala sve on izdavao onaj privilegij od 950. godine kao i jedan drugi u korist samosta-
uz Primorje do granica Istre, tj. do grada Labina, a također i u gorskim kra- na sv. Krševana, čiji datum izdanja ne znamo, a radi se o posjedu u selu Dik-
jevima donekle je ulazila u temat Istre, dok je prema Cetini i Livnu graničila lu238 kraj Zadra.239 Ovaj posjed240 je on darovao kao zavjet »pro remedio ani-
sa Srbijom.229 me sue«, kada je posjetio samostan i crkvu sv. Krševana241 u Zadru. Ovu
To znači da su Hrvati imali u svojoj vlasti i veći dio Istre, izuzev primor- darovnicu242 je kasnije njegov praunuk Petar Krešimir potvrdio.243
ske 230
gradove i okolicu, koji su zapravo sačinjavali bizansku pokrajinu Is- imamo točno ovdje ubicirana dva grada: Solin i Split, i da po Konstantinu Porfiroge-
tru. netu (c. 31) tada Dioklecijanova palača sa hipodromom nije spadala u ovaj drugi grad,
Hrvatska se je tada po istom piscu ubrajala u Sklavinije. Ove su se pro- u koji je car pisac još u 29. godini začudo stavio baš ovu palaču, detaljno je opisujući
(Constantine Porphyrogenitus, o. c., 136). Svakako je ovakva kontradiktornost pone-
stirale uz obalu Jadranskog mora i obuhvaćale su po Porfirogenetu Duklju, kad vrlo karakteristična za Porfirogeneta.
Travunju, Zahumlje, Paganiju, Hrvatsku i Srbiju,231 tj. teritorij od Lješa i Ul- 236
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150, 124, 138.
cinja i Bara pa sve do unutar Istre. 237
Povijest Hrvata, 450, 460.
Kada Konstantin VII piše o Hrvatskoj, on je zove »χώρα«, koja je podi-
238
RD, 62; F. Šišić, Priručnik izvora... I/l, 249, 250.
239
jeljena na233 11 županija,232 a ban (βοάνος) Hrvata vlada Krbavom, Likom i Vj. K l a i ć piše da je tome samostanu koji je posjetio, darovao »nekoliko ze-
Gackom. malja u Hrvatskoj« (Povijest Hrvata... I, 85), što naravno, nije točno.
240
J. S t i p i š i ć pretpostavlja, budući daje »Krešimir II« ovaj posjed »na nedvoj-
Baš 950. g. u našoj ispravi spominje se prvi po imenu poznati ban Ozri- beno hrvatskom teritoriju u Diklu poklonio samostanu sv. Kršavana u Zadru, može-
nja234 i poimence tri župana, za koje se ne kaže kojim su sve župama uprav- mo prihvatiti misao da je tada Zadar bio pod njegovom vlašću. Razumije se ne samo
ljali. Tu se navode općenito i kraljevi dvorjanici (fideles, minister). Zatim Zadar nego i najveći dio Dalmacije«. Vrlo je »vjerovatno da je i darovani teritorij i
grad Zadar bio pod vlašću istog vladara, u ovom slučaju pod vlašću hrvatskog kralja
podžup, ricar i dr., a pored ovih svjetovnih tu su spadali i crkveni dostojan- Mihajla Krešimira II« dodaje svemu ovome Stipišić, koji se nešto kasnije u tome po-
stvenici (kapelan, biskup). navlja (o. c., 82, 83).
241
Iz toga istoga doba znamo od Porfirogeneta za ove naseljene gradove u Crkva sv. Krševana spominje se prvi put u prijepisu oporuke zadarskog priora
Hrvatskoj: Nin, Biograd, Belice, Skradin, Hlivno, Stolpon, Knin, Karin i Klo- Andrije od 908? (918!), a iz isprave od 18. XII 986. g. uočavamo da su je sagradili Zadra-
ni Fusculo i prior Andrija i da je onda obnovljena iste godine 986. (RD, 18, 21, 508).
buk, a u Dalmaciji: Kotor, Dubrovnik, Split,235 Trogir, Zadar, Rab, Krk i Inače Konstantin Porfirogenet navodi da se u Zadru nalaze moći sv. Krševana (Con-
stantine Porphyrogenitus, o. c., 138), ali ne kaže da je ondje i crkva sv. Krševana, iako
227
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150. nam ona isprava od 908? (918!) očito to govori, a druga (986) dapače izričito označuje.
228
RD, 346. Svakako ne može se isključiti da crkva sa samostanom sv. Krševana nije sagrađena ili
229
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 144, 145; S. A n t o l j a k , »Problematika naj- krajem IX ili pak početkom X stoljeća (ν. ο tom što misle: V. B r u n e l l i Storia della
ranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata u Istri«, Starine, JA 48, Zagreb 1958 citta diŽara I, Venezia 1913, 212; J. Nagy, »Tradicija isprava iz doba hrvatske narod-
59. ne dinastije izdanih u korist zadarskog samostana sv. Krševana«, Zbornik kralja To-
230
S. A n t o l j a k , o. c., 59. mislava, 432), čemu ide u prilog i interesantni podatak zadarskog historičara Simuna
231 Kožičića-Begne (o. 1460 —o. 1536), modruškog biskupa, koji piše da je po tradiciji sa-
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 144. mostan sv. Marije osnovan od monaha sv. Krševana 906. godine (V. Novak, Zadarski
232
Zapravo 14, ako se ovdje ubroje i one tri, kojima je upravljao ban. ^^\ kartular... 24).
233
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 144. \^_ Š i š i ć je još 1914. pisao da počeci ovoga samostana padaju nesumnjivo u početak
234
Nije dakle prvi ban bio Pribina, kako piše Šišić (Povijest..., 435, 436). X st., ili bar u drugu polovicu IX st. budući da se on već 918. spominje u oporuci zadar-
235
Konstantin VII piše u DAI da se palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji skog priora Andrije (Genealoškiprilozi..., 65). No godine 1925. začudo Šišić iznosi
istih Hrvata do danas, čuvaju u gradu Solinu, blizu Splita (εις το κάστρον Σαλώνος (Povijest Hrvata..., 662) da je ovaj samostan osnovan 987. godine. Međutim V. No -
πλησίον τοο κάστρον Ασπαλαδον) (Constantine Porphyroge ο. c., 148). F e r j a n č i ć v a k (Zadarski kartular..., 24) u najnovije vrijeme kaže da je utvrđeno da je samostan
komentira ovaj pasus tako što kaže da se Dioklecijanova palača kao sastavni dio grada sv. Krševana postojao 918. godine, a onda je tokom X stoljeća zbog nepoznate deka-
Splita svakako nalazila na teritoriju bizantske teme koji se teritorij nije daleko prosti- danse samostana bio i napušten, pa onda obnovljen 986. godine.
rao od gradskih zidova (Vizantiski izvori... II, 42, bilj. 120). Svakako mi vidimo da 242
Naravno da N. Klaić, na osnovu svoje poznate diplomatičke analize, i ovu is-

152 153
Kako vidimo, ovaj izvještaj on je učinio za života, i to u nekretninama, Hrvatske, a onda arhontima Srba, Zahumljana, Konavlja, Travunjana, Duk-
250
koje je ostavio crkvenoj ustanovi.
244
Ije i Moravije, izuzev jedino arhonta Paganije (ili Neretljana), koji se ovdje
No to su valjda već bile predzadnje godine njegove vladavine, o čemu ne spominje, kako smo to već prije naveli.
nam indirektno svjedoči Konstantin Porfirogenet, koji nas obavještava o Ako bi to bilo tako, onda nam ovo ukazuje kakvo je sada bilo stanje u
njegovoj smrti i njegovu nasljedniku, koji je vladao samo 4 godine.245 Koje je hrvatskoj državi poslije smrti Krešimira I, koji je upravljao snažno i nezavis-
godine to bilo, ne možemo točno reći, jer nemamo nijedan tadašnji ili barem no svojom kraljevinom.
nešto kasniji izvorni podatak, nego tek dva spisa iz prve polovice 18. stoljeća. Nakon likvidacije Miroslava, kada su nastale u zemlji svađe i mnoge raz-
Prvi je onaj spomenuti »Catalogus ducum et regum...« 246 a drugi tzv. »rim- mirice, umanji se broj konjaništva i pješadije te sagena i kondura hrvatske
ski katalog« solinskih i splitskih pontifika. vojne moći.251
U prvome se navodi da je Krešimir umro o. 954. godine,247 a iz drugoga Znači, dok je Porfirogenet ovo pisao, u Hrvatskoj su još uvijek trajali
vidimo da on vlada tamo sve do oko 970. godine,248 što svakako nije točno, neredi i nemiri, kojima on nije sagledao kraj, jer je 959. već umro.
jer to pobija izvor iz onoga vremena: Porfirogenetov DAI. Još nešto. Krešimir I po našem mišljenju je očito onaj Krešimir Stariji
Prema tome bi preostalo da se uzme u razmatranje ona godina 954, koja (Cresimirus Major),252 koji se navodi u ispravi njegovog praunuka Krešimi-
svakako nije isključena. Ako bi to barem približno tako stajalo, onda bi Mi- ra, drugim imenom zvanog Petra, od 1067. godine.253
roslav naslijedio oca Krešimira te godine i vladao do 958, tj. do 959. godine, On bi dakle pored Miroslava254 imao još jednoga mlađeg sina Stjepa-
kada ga je likvidirao249 ban Pribina. 255
na, ako uzmemo na osnovu navedene isprave od 1067. (koju ovako datira
Po našem mišljenju, Miroslav je poslije očeve smrti opet priznavao vlast Sišić, a Rački stavlja u o. 1062. godinu), da je on identičan sa Držislavom, za
bizantskog cara poput nekih prijašnjih hrvatskih vladara — i to sada u osobi čijeg je maloljetstva upravljala neko vrijeme njegova majka Jelena, što se
Konstantina VII, što se najbolje može uočiti iz spisa »De cerimoniis«. U nje- može indirektno uočiti iz pomnog čitanja onog kamenog spomenika, gdje se
mu se navode naredbe i formule pisama, upućene u prvom redu arhontu nalazi datum: 8. X 975. godine256 (In hoc tumulo quiescit Helena famosa qu-
ae fuit uxor Mihaeli regi materque Stefani Regis habenasque quondam tenu-
pravu smatra »sumnjivom« (o. c., 317, bilj. 140), a to je po njenom isto što i falsifikat! it regni... VIII. Idus M/ensis/ Oct/obris/.. .).257 Prema tome ona je ta »neka
243
F. Sisi ć. Priručnik izvora... I/1, 249.
244
O tom opširnije v. M. Barada, »Lapčani«, Had JA 300, Zagreb 1954, 501-503.
250
245
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150. Vizantiski izvori... II, 5, 78.
251
246
Svakako su onome »Catalogus«-u, kada se govori o kraljevima Hrvatske i Dal- Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
252
macije, mogla poslužiti i tzv. Gesta regum Chroatorum ili Chroatiae. Ona su valjda po- U svome »Series Ducum et Regum Chrobatiae« Farlati navodi da je ovaj re-
stojala još u X. st. i za njih zna Petar Krešimir, koji se sa njima za svoju povelju od dosljed izvadio »ex antiquis monumentis, optimisque scriptoribus collectum...« Uz to
1067. g. i služi. Rački naziva ova »Gesta regum Chroatiae« i »memorialia« (RD, nadodaje pod XVI i kaže: »Cresimirus Senior seu Major ex Diplomate Cresimiri III
508-indeks), a nešto više je o njima rekao i na njih upozorio D. M a n d i ć (o c Hactenus Duces...« (o. c. I, 342).
255-265). 253
RD, 62 (o. 1062); F. Sišić, Priručnik izvora... I/l, 249 (1067).
254
J. Stipišić, kada govori o onoj darovnici Petra Krešimira u pogledu Dikla, pita se 1. K u k u l j e v i ć - S a k c i n s k i piše daje Miroslav sii Trpimira II »Prvovjenčani
što znači ono »in gestis« u toj istoj povelji. Stoga zaključuje da »je kralj Petar Kreši- vladaoci Bugara Hrvata i Srba i njihove krune«, Rad JA 58, Zagreb, 1879, 52).
mir praunuk Mihajla Krešimira II. imao pred sobom ili kakvu kroniku (gesta!) ili ka- 255
Dakle ne Mihajla Krešimira II (949 — 969), koji bi imao biti mladi brat Mirosla-
kav kartular«, te da bi se prije »dalo zaključiti da je to bio spis narativnog karaktera. va, kako piše Sišić (Povijest Hrvata..., 429,430). Naime on je tvorevina ovoga našega
Naime mnoge srednjovjekovne kronike i biografije pojedinih slavnih vladara nose na- inače eminentnog historičara, jer za Stjepana točno izvor kaže da je sin Krešimira I.
slov »gesta«. Ako se to krije i u ovom izrazu, onda to znači da je Krešimir II ostao u us- Stipišić ne citirajući Sišićevu Povijest Hrvata i ovo izdanje Ljetopisa Popa Dukljanina,
pomeni kao veoma značajan i moćan kralj...« završava o tom Stipišić, koji začudo ne nalazi u tome spisu »dragocjene podatke o autoru naše isprave« (tj. Krešimiru II: S.
zna o tim »gesta« ni to što kaže Rački, a pogotovo Mandić! A.). Naime u glavi XXXI iste redakcije Pop Dukljanin »kaže da se Krešimira rodio sin
U vezi s ovim »Gesta«, koje smatra N. Klaić da su od Krešimira II, ona najedam- Stjepan. Očito se radi o Stjepanu Držislavu« i »to je sve što nam izvori govore o Kreši-
put govori, kako se je sastavljač isprave Krešimira IV služio »odličnim vladarskim ka- miru II« zaključuje S t i p i š i ć (o. c., 83).
talogom«, koji naziva i »istinskim vladarskim katalogom« (o. c., 317, bil. 140). 256
V. M. B a r a d a , »Iz starohrvatske povijesti. II. Natpis hrvatske kraljice Jele-
Bilo kako bilo, mi ne znamo dokle su ova »Gesta« išla i što se je s njima, dogodilo! ne« , Nastavni vjesnik 1933 - 34, 73-78.
247
F. Sišić, Genealoški prilozi..., 91. 257
Gl. F. S i š i ć , Priručnik izvora... I/l, 126-129; Isti, Genealoški prilozi...,
248
D. Farlati, o. c. 1,334. 49-53; M. B a r a d a , o. c., Nastavni vjesnik 1933 — 34, 49, 50. L. K a t i ć čita, iznoseći
249
Rački prevodi izraz »αναιρεθέντος« sa »interfectus« (RD, 398), N. T o m a š i ć sva dosadašnja čitanja Jeleninog natpisa, ovako ovaj natpis: »In hoc tumulo quiescit
sa »pogibe« »Život i dela cara Konstantina VII Porfyrogenita«, Vjesnik Zemaljskog ar- Helena famosa quae fuit uxor Mihaeli regi materque Stefani regis pacemque obtenuit
hiva ΧΧ/1-2, Zagreb 1918, 83), Sišić isto sa »pogibe« (Genealoški prilozi.... 13), regni. VIII. idus mensis octobris in pače hie ordinata fuit anno ab incarnatione Domi-
J e n k i n s sa »was made sway« (Constantine Porphyrogenitus, o. c., 151), tj. »odstra- ni DCCCCLXXVI«. Na taj način on izbacuje Sišić-Baradino »habenasque tenuit« i
njen«, F e r j a n č i ć sa »ubijen« (Vizantiski izvori... 11,45), a N. Klaić sa »uklonjen« stavlja umjesto toga »pacemque obtenuit«. Ujedno ukida točku iza »pače«, te dobiva u
(o. c. I, 39). hrvatskom prijevodu: »8. oktobra je u miru ovdje pokopana godine Gospodnje 976.«

154 155
263
kraljica Jelena«, koju Toma spominje da je sagradila i obdarila crkve sv. Dakle Krešimir I je onaj »Stariji« i on je pradjed Petra Krešimira,
Stjepana i sv. Marije u Solinu i da ih je onda predala po vječnom pravu na dok je Krešimir II Mladi Petrov djed, kako se to lijepo može uočiti iz one lis-
posjedovanje splitskoj crkvi. tine Petra Krešimira od 1067 (po Račkome: o. 1062), a još više iz one njegove
U atriju bazilike sv. Stjepana nadodao je dalje Toma Arhidakon, iznose- druge, doduše sumnjive od 1066. godine.264
ći ovo darovanje, sahranjen je uzvišeni muž kralj Krešimir s mnogim dru- Još nešto. Petar Krešimir u ovoj prvoj ispravi (1067) kaže da su u vrije-
gim kraljevima i kraljicama.258 me Krešimira Starijeg i njegova sina Držislava njihovi moćni banovi Pribina
i Godemir.265 Prvoga bana stavlja Rački u razmak o. 940 — 949. g.,266 dok se
Kraljicu Jelenu navodi i onaj katalog hrvatskih knezova i kraljeva, u ko-
me stoji da je ona Krešimirova »vxor Helena basilicarum apud Salonas fun- drugi u izvorima datira od razdoblja vladavine Krešimira I pa sve do Kreši-
datrix«.259 mira II (1030—1038),267 što je malo neobično. Stoga možemo jedino ovo ob-
jasniti time da su ovo možda dva istoimena bana Godemira, koji su banovali
Ako sada rezimiramo, onda bi Krešimir Stariji bio naš Krešimir Prvi, u dva razna razdoblja. Ili je pak Godemir banovao samo za Držislavove vla-
zvan i Mihael,260 što je i Bulić tvrdio i primjerima pokušao objasniti i osnaži- de i dalje, što je mnogo vjerojatnije.
ti (npr. narodno i kršćansko ime Petar Krešimir i Dmitar Zvonimir). Samo
mi se s njime ne bismo mogli složiti u tome da je Miroslav i Stjepan Miros- Po svemu ovome, Mihajlo Krešimir Prvi imao je ne samo bana Ozrinju
lav,261 jer to je jedino mogao biti Držislav,262 koji se na onom kamenom spo- nego i bana Pribinu, koji mu je likvidirao sina Miroslava i doveo na prijesto-
lje drugoga mlađega sina, tj. Stjepana Držislava, te je i za njega banovao, ka-
meniku iz 975. navodi kao kralj Stjepan.
ko to navodi isprava iz 1067. godine.
Prema tome, po našem bi izlaganju ovako izgledala genealogija hrvat-
Krešimir I, o čijim djelima zna vrlo malo njegov praunuk Petar Kreši-
skih vladara od Trpimira II do Petra Krešimira:
mir,268 logično bi trebalo da je sahranjen u bazilici koju je podigla njegova
Trpimir II (o. 920-925 ili 926) žena Jelena. S time bismo samo onda mogli objasniti onu Tominu izjavu da
l su ondje sahranjeni uz »uzvišenoga muža« Krešimira i mnogi drugi kraljevi i
žena: Jelena — Mihajlo Krešimir I (926-u. iza 950 ili o. 954) kraljice; jer, ako računamo da je Toma mislio da je Petar Krešimir ondje bio
pokopan, onda bi se jedino moglo reći da tu iza njega leži možda samo Stje-
pan II, jer po fra Ivanu Tomašiću, piscu »Chronicon breve Regni Croatiae«
Miroslav (o. 954 — o. 958 ili 959) Stjepan Držislav (iza 960-) (ona završava sa 1561. godinom), Zvonimir je nakon što je umoren kod crkve
sv. Cecilije na Petrovom polju, sahranjen u kninskom kaptolu u crkvi sv.
Bartolomeja ispred velikog oltara.269
Svetoslav Krešimir II Gojslav
duos habuit filios, ut docet historicus Dalmata, Cresimirum et Dirsislavum. In aetate
l posterior, Cresimiro fratris natu maximo, Regnum praeripuit, primusque omnium fu-
Stjepan I it, qui posthabito Ducis titulo, Regis nomen assumpsit, et posteris suis e successori-
bus tradidit, qui non solum Chrobatiae sed etiam Dalmatiae Reges se haberi ac dići
volebant...« (o. c. I, 341).
263
Petar Krešimir N. Ne znam zašto je L u c i u s (o. c., Amstelodami 1668, 78) napravio genealošku
tablicu ovako, iako mu je i jedna i druga isprava (o. 1062, tj. 1067, te 1066) bila pozna-
ta:
(Gl. detaljnije o tome: L. Katić, »Zadužbine...«, Rad JA 306, 192—197). Njegovo čita- Cresimirus maior
nje je svakako interesantno, no ipak se ne može sasma prihvatiti već i zbog toga što se l .
u jednom ovakvom kratkom natpisu gotovo nikada ne ponavlja jedan izraz dva puta, a
ovdje je baš tako sa »pače«. Što se tiče nove datacije, ona je također teško prihvatljiva Dirzislaws Cresimirus rex
nakon vrlo uvjerljivog Baradinog tumačenja toga kronološkog podatka.
258
Thomas Archidiaconus, o. c., 55. Stephanus Rex
259
F. Sišić, Genealoški prilozi... ,91. ..', ' Cresimirus Petrus.
260
Interesantno je da se Petar Krešimir u rapskoj ispravi od 1059 (prepis) zoye^ 264
RD, 62, 67.
samo »Petro« (RD, 56). 265
RD, 62; F. S i š i ć , Priručnik izvora... I/1, 249.
261
F. Bulić, »Izvještaj o crkvi sv. Marije od Otoka i nadgrobnom zapistfKraljice 266
RD, 529 (index).
Jelene«. Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva NS V, Zagreb, 1901, 222 — 226. 267
262 RD, 38, 62, 472.
Da je Držislav bio jedan od mladih sinova Krešimira I kaže i Vj. K l a i ć . Po 268
njemu se je nakon što je Držislav obračunao sa dotadašnjim vladarom Hrvatske neka- RD, 62; F. Sišić, Priručnik... I / l , 249.
269
dašnjim banom Pribinom proglasio za kralja o. 970. (Povijest Hrvata... I, 86) Far l a t i Joannes T o m a s i c h , »Chronicon breve Regni Croatiae«, Arkivzapovjestnicu
pak još davno prije piše komentirajući tzv. »rimski katalog« ovo: »Cresimirus Major jugoslavensku IX, Zagreb, 1868, 13, 14.

157
156
S tim se je podatkom u posljednje vrijeme djelomično složio Stipe Gu- Skok tumači postanak ovog toponima tako što kaže da je on bio najprije
njaca, koji se izrazio kako je »najvjerojatnije« da se Zvonimirovo tijelo, u imenica Vrana, onda pridjev Vrani, koji je na koncu dobio deminutivni su-
274
fiks -Уејег označuje mali otok.
prvom momentu, pokopalo u crkvi sv. Bartolomeja na blizom Kapitulu kod
Knina i da se poslije prenijelo u Solin, gdje su se sahranjivali ostali hrvatski Toma Arhidakon, pak, ovom mjesto naziva »insula Hurania«, koje se na-
kraljevi.270 lazi ispred Solina i u njemu navodi taj pisac kulu i palaču splitskog nadbis-
Na taj bi način u solinskoj bazilici umjesto Tominih mnogih kraljeva i kupa, koju su uništili Mlečani početkom 13. stoljeća.
kraljica ležali pored Krešimira (kojega? S. A.) eventualno Zvonimir, što nije U istom Tominom djelu »Historia Salonitana«, koji se kao rukopis iz
ničim dokazano, možda je Stjepan II, što je isto tako nesigurno, i nitko više. kraja 13. i početka 14. stoljeća čuva u splitskom kaptolu (s bilješkama iz 14. i
Iz ovoga dakle slijedi da je logičnije naše tumačenje Tominog pasusa ne- 17. st.), dopisano je rukom iz kasnijega doba iznad ovoga toponima: »hurag-
niz (Vranjic)«.275
go ono koje se je dosad olako povezivalo s ličnošću Petra Krešimira.
U 14. stoljeću zvalo se je ovo mjesto »Uraniza«, a u Farlatijevo doba, ka-
5. ko on piše »Wragniza« .276
Ali Krešimir I nije samo te svoje najodanije dvorjanike obdario tim
U Krešimirovoj darovnici nailazimo na izraze »fideles« i »minister«, što »otokom«. On im je, kako smo već prije naveli, još darovao jednu zemlju
znači, kako smo već prije kazali, »dvorjanici«.271 (njivu, oranicu) blizu teatra u Solinu i drugu u mjestu zvanom »Potmerie«.
Ove Krešimir naziva i svojim ljudima i medu njima je čak desetoricu Prvi nam podatak pokazuje da je teatar u tom mjestu još postojao u do-
smatrao svojim najvjernijim odabranim prijateljima, koji su se u svemu po- ba Krešimira, a gdje je bio lokalitet »Potmerie« (Podmorje),277 ne bismo
kazali odani. mogli točno reći. No, svakako je ovaj lokalitet bio u neposrednoj blizini Soli-
Od te desetorice, u našim ispravama iz XI stoljeća navode se samo ime- na, što se može jasno uočiti iz Krešimirova privilegija. U ovoj istoj ispravi
na Prividrug, Dražinja i Grubina, dok ostalih onako kako glase u Krešimiro- imenuje se Knin (Tignino) kao »castro« (castrum). Knin se poslije ovoga do-
voj ispravi nema, nego se tu pojavljuju prvi i zadnji put pod takvim nazivom. maćeg izvora iz X stoljeća prvi puta javlja u stranom izvoru: u Konstantino-
Oni su svakako bili viši kraljevi službenici, koji su i članovi njegova sav- vu djelu DAI iz istoga stoljeća pod »χάστρα« u Hrvatskoj, i to kao »το Τεν-
jeta. Koje su pak funkcije obnašali na dvoru, ne možemo iz ove isprave saz- ήνα« i župa »ή Τνήνα«278 (kninska). Inače u privatnoj već navedenoj ispravi
nati. Njima je dakle u znak svoga prijateljstva Krešimir darovao uz neke iz X stoljeća (prijepis iz 1397. kao i ove Krešimirove od 950. g. (pojavljuje se
zemlje blizu teatra u Solinu i u Podmorju i svoj bivši kraljevski posjed: da- ovaj lokalitet kao »Teneno«,279 a onda dalje kao: Tninum, Tininium, Tnin, Te-
našnji Vranjic. To je bilo vladarevo patrimonijalno dobro pod izravnom up- nenum, Tnenum i si.280
ravom kraljeva čovjeka, i to župana. S tim teritorijem mogao je kralj slobod- U bilješci 96. objasnili smo već mišljenje Du Cangea o nazivu: castra cas-
no raspolagati272 i darivati kome god je htio. Vranjic u ovo doba naziva se trum. Svemu ovome mi bismo dodali da »castrum« znači i posebno utvrđe-
otok (insula Durana). Taj naziv u takvom obliku uopće se ne pojavljuje u is- no mjesto ili utvrdu i da je takvih gradova-utvrda u Hrvatskoj bilo više za
pravama, nego tek u dvjema listinama iz X stoljeća — i to u ovoj Krešimiro- Krešimira I. Uz to je Knin bio i kraljevski castrum, kome je bio uvijek do
voj darovnici i u jednoj drugoj privatnoj listini iz istog stoljeća, ali nedatira- XII ili XIII stoljeća na čelu kraljevski župan, a kasnije knez-comes.281
noj.273 Drugim riječima, ovo je bila jedna od brojnih letećih prijestolnica hrvat-
U Supetarskom kartularu navodi se lokalitet »Uranna«, što bi prema skih vladara u X i XI stoljeću. Ondje su oni izdavali pojedine svoje darovni-
mišljenju Fr. Bulića bilo Vranjic. Tu pretpostavku podržava i V. Novak, a P. ce.282 U Kninu je prvi izdao svoj privilegij Krešimir I. On je tada bio u utvrde-
270
»Kada i gdje je svršio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir s dodatkom o grobu 274
kralja Zvonimira na Kapitulu kod Knina«, Rad JA 288, Zagreb, 1952, 263, 319. V. N o v a k - P . S k o k , o. c., 224, 75, 283.
275
271
Šišić krivo prevodi onaj dio Muncimirove isprave (892), koji glasi na latin- Thomas Archidiaconus, o. c., 85.
276
skom: »... communi consilio cum cunctis fidelibus et primatis populi.. .« ovako: »... D. F a r l a t i , o. c. III, 339, 340, 348.
277
po jednoglasnom pristanku svih mojih vjernih narodnih prvaka...« (Povijest Hrva- U jednom notarskom prepisu od 8. VII 1338. (Split) navodi se »teria in ciuitate
ta..., 666), a Barada »jednodušnim pristankom svih mojih vjernih i prvaka naroda« Salona incipiente a saxo qui lingua sclauonica Podmorsciza uocitatur...« (SCD X,
(Dvije naše vladarske isprave, 66), što isto nije sama točno, budući da znamo što se 396). S t i p i š i ć zove ovo mjesto »Podmirje« (o. c., 85), te ništa više ne kaže.
278
pod »fideles« misli i kako treba da se taj izraz prevede! Constantine Porhyrogenitus, o. c., 150, 144.
279
272
M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam, 15, 24. RD, 118, 145.
280
273
Ovu povelju zove Stipišić apendiks ili dodatak Krešimirovoj ispravi ili zapis, M. B a r a d a , Lapčani, 485.
kome »sa stanovišta diplomatičke kritike teško je ovom zapisu išta prigovoriti«. Inače 281
M. Barada, o. c., 485, 486.
je i nju objelodanio ovaj isti autor i ona je uklopljena u onu veliku pergamenu od 282
Za to v. npr. RD, 118, 145.
1397. godine (o. c., 89, 90, 94).

159
158
nom gradu okružen svojim dvorjanicima, od kojih su se neki i potpisali na God. 1952. objelodanjujući zajedno s V. Novakom Supetarski kartular,
ovoj ispravi kao svjedoci. Prvo mjesto medu njima zauzima Ozrinja, koji je P. Skok je za »risari sui Sauide« napisao da to znači »jedan od vojnika Jaco-
ujedno u našim izvorima prvi poznati nam ban, a ne Pribina, koga spominje bi ducis Marianorum« i da dolazi od rixarius »čovjek, koji dvobojem odluču-
Konstantin Porfirogenet. je ishod parnice«, pozvavši se na 50-tu stranu svoje studije u »Šišićevu zbor-
Zatim su potpisana i tri župana.283 Od ovih ime »Coac£a« i »Milic9aio« niku.«.290
ima samo naša isprava, a ime »Dragomiro« u obliku »Dragamer« javlja se U istom ovom izdanju Supetarskog kartulara V. Novak je kazao kako ni-
već u IX stoljeću, te onda istom u ispravi od 1059. kao »Dragomir«. Koje su je bez značenja »da se poslije kneza i njegove pratnje, medu kojima se lično
dvorske službe vršili ili kojim su županijama od onih 11 koje nabraja Kon- spominje risarius Sauida (možda knežev pisar?), odmah na prvom mjestu
stantin VII upravljali ovi kraljevi dvorjanici župani, ne možemo reći. No nalazi Semajnov sin Dragšan, i onda čitav niz plemića i dvorjana...« Malo
ipak možemo pretpostaviti da je jedan od njih bio svakako kninski župan, zatim dodaje da bi ovaj »risar« Zavida »čini se imao taj zadatak da sastavi
jer je isprava izdana u tom tvrdom kraljevskom gradu. pismenu odluku o čitavom sporu«, te u bilješci iznosi V. Novak kako ovo za-
Medu ostalim ličnostima nas naročito interesira Grubina »ric9ar«. Sa- gonetno ime nekog kneževa službenika P. Skok tumači kao rixarius, tj. čov-
mo ime Grubina susrećemo vrlo često u našim ispravama XI stoljeća, a u jek koji dvobojem odlučuje parnicu. »Ja pak smatram«, kaže dalje Novak,
Supetarskom kartularu (kraj XI ili početkom XII st.) nailazimo medu svje- »da je riječ stara i slavenska u vezi sa reza i riza, rizati. Rizar (risarus, risari-
docima listine na Jakova »Marianorum ducem« et »sui risari Sauide ac cete- us) bi bio dakle čovjek, koji je kao poreznik na rabošu bilježio dugove i oba-
ribus militibus eius«.284 veze poreznika. A onaj koji bilježi, taj i piše i prema tome, taj risarius Zavida
Kada je ovaj kartular u cijelosti objavljivao Fr. Carrara, on je stavio mogao je da bude knežev poreznik i pismen službenik. (Vidi još V. Mažura-
mjesto »risari«: »resari«.285 Rački pak u svojim »Documenta« metnuo je u nić, Prinosi za pravno-povjestni rječnik, 1008—1009)«.291
tekstu »psari«, a u bilješci »risari«,286 dok je Sišić stavio u istom tekstu iza V. Novak objelodanjujući tzv. Svetomarijski kartular u Zadru donio je u
»risari«286 dok je Šišić stavio u istom tekstu iza »risari« znak čuđenja (!).287 svome čitanju i ispravu od »1060«(?), koju on stavlja u 1066—1067. godinu.
S tim izrazom prvi se kod nas u nauci pozabavio P. Skok u radnji: Iz mo- Ondje je naveden i »Descinizna risar«.292 Ovaj je izraz Kukuljević prepisao
jega »Glossariuma mediae et infimae latinitatis regni Croatiae«, koja je izaš- kao »Descini ubrusar« i dodao u bilješci: »U drugom prepisu zarisar«,293 što
la u »Šišićevu zborniku« u Zagrebu 1929. godine. On je prvo naveo da je ta ri- je točno, jer je on to uzeo iz djelca »Omnia hucusque scripta ex quodam li-
ječ došla u nas u genitivu. Zatim je iznio kako je Rački ispravio u »psari«, bello in carta membrana atque caratere (Kukuljević, o. c. I. VI: caractere)
koju je korekturu bez daljnjega prihvatio i VI. Mažuranić.288 Stoga Skok po- scripto ego Dominicus Bereich exemplaui anno 1755«, gdje stoji »Decini Za-
kušava obrazložiti zašto je Rački ovako postupio. Nadalje tvrdi da se iz sa- risar« (moj prijepis iz ove knjižice).294 Rački je pak pročitao ovo naprosto
moga konteksta može točno ustanoviti socijalna kategorija toga »risari« i kao »Desimir ubrusar«,295 što je sasma pogrešno kao i ono Kukuljevićevo či-
negira da je to slavenska riječ nego je vjerojatno latinska ili romanska. Pove- tanje, dok je V. Novak sasma pravilno to iznio. Komentirajući ovaj izraz, No-
zujući ovaj izraz s onim »milites«, Skok iznosi kako nema sumnje da je taj vak je ostao na svome stajalištu da je risar (rizar!) značio poreznog službeni-
»Sauide Jakovljev vojnik«, a ona apozicija »risari« da je oznaka njegova voj- ka, koji je imao znatnu funkciju u kraljevskom fisku. Stoga on misli da se
ničkog zanimanja. Prema tome je isključena »korektura Račkoga«, tvrdi nikako ne može održati mišljenje P. Skoka da je taj risar »čovjek koji dvobo-
296
Skok. Ovako komentirajući on interpretira tu riječ tako da mjesto »s« stav- jem odlučuje parnicu«.
lja »x«, tj. mjesto risarius »rixarius« i onda prevodi ovo sa »hrvač« itd., tu- Međutim, taj izraz »risari« mi imamo u našoj ispravi od 950. g. kao ric-
mačeći, da dalje ne duljimo, da je »risarius Sauida valja rvanjem ili dvobo- 297
9car«, što označava viteza i pasanca (pasnika), koji se spominje u našim
jem dokazao Petrovu protivniku Miroslavu, da Petrus Crni ima pravo«. Na- kasnijim izvorima pod tim nazivima (vitez, pasnik).298
kon što je i ovo detaljizirao da potkrijepi ovaj dvoboj ili rvanje »rixariusa«
Sauide s protivnikom, ipak u bilješci dodaje: »Nevolja je samo u tome, što za 290
ovu riječ drugih potvrda iz naših dokumenata osim toga nemam. Za to sve V. N o v a k - P . Skok, o. c., 291.
291
V. N o v a k - P . Skok, o. c., 41, i bilj. 27 a.
što je rečeno mora za sada ostati samo kao vjerovatnost« ,289 292
Zadarski kartular, 244.
293
283
U Trpimirovoj ispravi je nabrojeno 6, a u Muncimirovoj 12 župana (M. Bara - 1. Kukuljević-Sakcinski, Codex... I, 126 i bilj(. 3.
294
da, Dvije..., 51,52, 75-79). Ovaj je prijepis isprava samostana sv. Marije u Zadru od 1066. do 1301. g., uve-
284
V. Novak-P. Skok, o. c., 189, 190, 214. zan i ukoričen kao knjiga i za njega misli V. N o v a k (o. c., 9, bilj. 11) da više ne posto-
285 ji- 295
V. N o v a k - P . Skok, o. c., 5, 214, bilj. 31. RD, 67.
286
RD, 128, 136, bilj. 19. 296
V. N o v a k , Zadarski kartular, 145.
287
Priručnik izvora... I/1, 227. 297
288
Prinosi za hrvatski pravno-povijestni rječnik VIII, Zagreb, 1919, 1189. S t i p i š i ć prvo navodi da se »služba riksara (S. A.) spominje u našim isprava-
289 ma samo dva puta« i da je »ovo treći i najstariji. Riječ je svakako o dvorskoj službi, a
P. S k o k , o. c., Šišićev zbornik, 50-52 (bilj. 17).

160 161
Mi smo već prije iznijeli da po Du Cangeu »Ritteri« su »Milites«, na za prvu polovinu XI ni za čitavo stoljeće,305Šišić pretpostavlja da je »možda«
299
francuskom »Chevaliers«, a na latinskom »Equestri cingulo donati«. ovaj samostan »osnovan još u X vijeku«.
Isto tako smo naveli da u poljskom jeziku postoji riječ »rycerz«, na rus- Po Gunjači pak na Kapitulu su postojale dvije »crkve sv. Bartula: starija
kom »ricar«, koja isto tako glasi i na bugarskom, a rjeđe se upotrebljava na svakako iz X stoljeća, ako ne i prije, i mlada Dobroslavova, iz početka XIII
makedonskom jeziku. stoljeća, kojoj su se otkrili temelji«.306
Prema tome, jasan je ovdje postanak ovog našeg »ricqcar«, koji dakle Pored ovih mišljenja postoji jedna privatna isprava iz X stoljeća, koja
znači sasma nešto drugo nego što misle P. Skok i V. Novak. je, kako smo već prije naveli, sačuvana u istom onom prijepisu iz 1397, u ko-
Položaj ovoga Grubine »ric9ar«-a kao svjedoka u Krešimirovoj darovni- me i Krešimirov privilegij. U njoj se kaže uz ostalo, kada se govori o kralje-
ci medu županima i crkvenim ličnostima (opat, kapelan) ukazuje da je i on voj darovnici Vranjica u korist one »devetorice«307 Krešimirovih ljudi (zapra-
spadao u kraljevske dvorjanike i pripadao njegovoj užoj pratnji. Isto tako je vo desetorice) i ovo: »... In primiš est petia una terre in saline. iuxta terram
u ispravi od 1066—1067. »Desciniza risar« naveden kao svjedok između za- santi Bartolomei de Tinnino308 ex parte occidentalis supra mare... et petia
darskog priora i nekih još građanskih funkcionera i Budica kapelana, zapra- una de terra super flumen inter terram sancti bartholomei et terram...«309
vo odmah iza Dobrodruga štitonoše,300 dok u Supetarskom kartularu je »ri- To znači da je tada već postojao samostan sv. Bartolomeja sa crkvom u
sar Sauida« odmah upisan kao svjedok iza svoga »dux«-a Jakova.301 Kninu (zapravo na Kapitulu kod Knina) i da je morao imati svoga opata, i to
No da li je Grubina »riccar« pripadao u red i dvorskih dostojanstvenika valjda ovoga Donata, za koga kao člana kraljevske pratnje mi pretpostavlja-
(comites), tj. u više plemstvo ili ne, ne može se ništa odlučno reći. Svakako mo da bi mogao njime rukovoditi. Po tome je Šišić dakle i ne sluteći pogodio
on spada po svojoj funkciji medu ugledne ličnosti na dvoru, jer je kraljevski da je onaj samostan osnovan u X stoljeću, i to po našem mišljenju možda
vitez. Poznato je naime za kraljevanja Dmitra Zvonimira, kada papa Grgur već u IX ali svakako u prvoj polovici X stolje<ia.
VII (1079) piše Vecelinu, koji se je spremao napasti hrvatskog kralja, da on Što se tiče Ivana kapelana, koji se također u ovom privilegiju spominje,
naziva ovoga plemića »nobili milite« .302 Ovaj izraz bi mogao biti identičan s on je dvorski svećenik Krešimira I. Samo ovaj svećenik kapelan ne piše ov-
našim »ric9ar«. dje ispravu, nego biogradski biskup. Po ovom, dakle, i on je bio član kraljeve
Prema tome, u nas bi trebalo sada malo više pažnje obratiti i ovome na- pratnje koji je obavljao vjerske čine i služio vladaru kao savjetnik i pomagač
zivu »ricqar« kao i onome »milites«,303 koji u funkciji kao pratnja svoga feu- u državnim poslovima, a onda mu je svakako bila glavna civilna dužnost:
dalnog gospodara uopće nije obrađen u našoj historiografiji. obavljanje poslova dvorske kancelarije.310
Slijedeća je ličnost kao svjedok u ovoj listini opat Donat, za koga ne zna- Važniju funkciju u ovoj ispravi imao je izvršiti Grgur podžup (potiuph).
mo na čelu kojega samostana je bio u Hrvatskoj. Naše je mišljenje da bi sva- Naime on je trebao uvesti u posjed onu desetoricu dvorjana, koje je njihov
kako mogao biti opat kninskog samostana sv. Bartolomeja ili Bartola,304 bu- kralj darovao posjedima.
dući da je ta isprava izdana u Kninu. Naime, taj se samostan sa svojim Izraz »potiuph« javlja se u našim ispravama prvi put u Krešimirovu pri-
opatima često javljaju u štampanim ispravama iz druge polovice XI stoljeća. vilegiju od 950. g. To je ujedno i prvi poimence poznati podžup u našim izvo-
U njima fungiraju ovi opati najviše kao svjedoci i članovi kraljevske pratnje, rima, tj. u hrvatskoj historiji. Kasnije, u XI stoljeću ovaj naziv češće susreće-
a jedan samo kao sastavljač listine. Šišić ide tako daleko da tvrdi da je ovaj mo.
samostan bio kraljevski, tj. da ga je podigao hrvatski kralj, koji je zajedno sa
Podžup je bio vladarev funkcionar i on je potčinjen županu, čiji je i za-
svojim nasljednicima imao pravo da potvrdi izbor opata i da ga uzima u svo-
mjenik. Kralj je postavljao ne samo župane nego i podžupane, koji su dodu-
ju pratnju. Budući da nemamo kraljevskih isprava iz ranijih vremena, tj. ni še župane zamjenjivali ali samo u pojedinim dijelovima županije.311

predstavlja osobu koja je nekoć izlazila na dvoboj s neprijateljem mjesto kralja« za- sos pov;jest Hrvata..., 690, 691.
306
vršava ovo svoje rezoniranje isti autor (o. c., 87). Kako i gdje je svršio..., Rad JA 288, 318.
307
298
V. u vezi s tim: VI. M a ž u r a n i ć , o. c. X, Zagreb 1908-1922, 1579, 1580, VI Valjda je u međuvremenu jedan od njih umro, pa se sada u toj listini navodi
(1917), 898; D. Daničić, Riječenik iz književnih starina srpskih I, Biograd 1863, 116. samo njih devet!
308
«O.e. I, 1461. ».. .ecclesiam sancti Bartholomei de Tnin...« (SCD II (1904), 87 -1158) »... ec-
300
V. N o v a k , Zadarski kartular, 244. clesiam sancti Bartholomei de Tenine ...« (SCD II, 251 — 13. III 1192 »...et ecclesiam
301
V. Novak-P. Skok, o. c., 214. sancti Bartholomei...« (SCD II, 10—15. VI 1103. Ne »ecclesias sancte Bartholomei«
302
F. Šišić, Priručnik izvora... I/l, 273. kako piše F. Šišić, Priručnik izvora... I (l, 577, 578) »... predia ecclesiae sancti Bar-
303 tholomei...« (SCD II, 165 — 1180) »... de terris videlicet sancti Bartholomei...« (SCD
Za izraz »miles« i s njima u vezi ostale izraze (bojnik, cavallerius) v. VI. M a ž u - II, 166-10. VI 1180) «... sanctum Bartholomeum...« (SCD II, 193-1, V 1185).
ranić, o. c. V (1914), 653, I (1908), 77, 117. 309
KAS-Kasa D-sign, 668, br. 10; J. Stipišić, o. c., 94.
304
Kako smo već prije naveli, Stipišić zaključuje »da bi se u ovom slučaju mog- 310
M. B a r a d a , Dvije..., 82, bilj. 2.
li radit samo o opatu samostana u Rižinicima u uvali potoka Rupotine« (o. c., 87, 88). 311
v. za to M. B a r a d a , Hrvatski vlasteoski feudalizam, 33, 34.

162 163
Dakle sada je još više razumljiva funkcija podžupa Grgura, koji je bio Ovakvo je rješenje bilo najviše upereno protiv ninske biskupije, koja je
318
tzv. »introductor« i to svakako po zapovijedi Krešimira I. Znamo da su vla- time ukinuta, a po zaključcima drugoga sinoda bile su zadarska biskupija
darski posjedi (regale territorium), koje je Krešimir darovao svojim dvorja- i ostale neke biskupije u Dalmacijama sužene na granična područja, koja su
nima, spadali u okvir kliske županije. Ova županija bila je podijeljena na više im bila određena od pamtivijeka.319
manjih političkih jedinica. Tim upravnim jedinicama bili su na čelu podžu- Međutim, iza ovoga drugoga sinoda svakako je osnovana biskupija u Bi-
pi,312 a jedan od njih bio je baš Grgur, u čiji su upravni sektor svakako spada- ogradu (το βελέγραδον), kojega Konstantin Porfirogenet ubraja u »κάστρα
li navedeni darovani posjedi. οίκουμενα«,320 tj. medu 9 naseljenih gradova u Hrvatskoj. Za takvu vrst gra-
Ali od svih ovih dosada nabrojenih ličnosti najkompliciranije je pitanje: dova, koje se u izvorima XI stoljeća naziva: civitas321 (1059, 1070) ili castrum
tko je to biogradski biskup Prestancije i da li je u to doba mogla postojati (1070) ili čak urbs (početak XI st., 1076),322 Biograd je morao biti vrlo značaj-
ova biskupija, čiji se osnutak u nauci i danas stavlja u XI stoljeće. no mjesto u X stoljeću. Stoga je u vezi s tim zanimljivo mišljenje Du Cangea,
Naime, uz našega, ovoga Prestancija, koji je dosada bio nepoznat u na- koji kaže kako srednjovjekovni pisci castra zovu gradove koji nisu imali »jus
šim izvorima, već davno znamo za drugoga Prestancija, koji je bio biograd- civitatis«, tj. »jus episcopatus«. Nešto pak kasnije ipak koncedira da je goto-
ski biskup u drugoj polovici XI stoljeća. vo u svim »civitatibus« bilo sjedište biskupa, a u »castris« pak se je »paucos
Sličan primjer imamo i u Zadru, gdje je po historičaru Valeriju Ponteu reperiri«, te da »castra urbes Episcopatu destitutas«, što potvrđuje citatom
iz »Vita s. Medardi«.323
bio u drugoj polovici XI stoljeća »Prestantius II«, što Farlati odbacuje.313
Kukuljević pak ovoga Prestancija i njegova brata Maja, koji se navode u is- Dakle i iz ovoga podatka vidimo da je Biograd kao castrum, a kasnije ci-
pravi iz 1096. naprosto bez ikakvog dokaza stavlja čak u 986. g.314 Međutim vitas i urbs, svakako imao pravo da dobije svoga biskupa, što je i ostvareno.
V. Novak kaže kako »po svemu izgleda da ovaj Prestancije uopće nije nikada Uz to je ovo mjesto u znatnoj mjeri nastanjeno, što svjedoči Porfirogenet;
ni bio zadarski biskup 315 već belgradski, a njegov spomen iz 1059. godine ve- ono nije ni mali grad ni selo, a u njega je čak dolazio povremeno i sam hrvat-
zan je belgradskim manastirom sv. Ivana. A kao sigurni belgradski biskup ski kralj Petar Krešimir i ondje izdao svoje dvije isprave.324
Prestancije se javlja i godine 1076.«31Ć Na osnovu svega iznesenog i u vezi sa onim zaključcima prvoga split-
Kako ni Farlati ni drugi nisu imali izvorne potvrde o postojanju ovoga skog sinoda nije bilo nikakve zapreke da se u X stoljeću osnuje nova biskupi-
našega Prestancija, jasno je da nisu mogli ništa ni reći o njemu. ja u Biogradu, kao što je npr. osnovana u prvoj polovici IX stoljeća biskupija
U sasma drugom smo mi dakle položaju i možemo mirno kazati da je u Ninu.325 -·'·
ovaj biogradski biskup, koji se navodi 950. Prestancije I, a onaj iz druge po- Koji su razlozi proizveli da je biogradska biskupija tada nastala, ne nio-
lovice XI st. je Prestancije II, tj. upravo onako kako imamo imena npr. Trpi- že se ništa određenije ni reći ni naslutiti. Jedino dakle možemo kazati da već
mir I i Trpimir II, Krešimir I, Krešimir II itd. Samo sada dolazi i drugo pita- 950. godine znamo za nju i njenog prvog nama poznatog biskupa Prestencija
nje: kako se može ovakav zaključak povezati s time, kada se u nauci i sada I, koji uživa punu naklonost i povjerenje Krešimira I i po zapovijedi svoga
tvrdi da je biogradska biskupija osnovana sredinom XI stoljeća na osnovu gospodara kralja »na uspomenu potomaka« sastavlja ovaj privilegij, u kome
dosada poznatih izvornih podataka. Na ovo pitanje mi smo ipak u moguć- je naveo sebe sasma na kraju, i to kao svjedoka. Znači da je i on tada bio u
nosti da indirektno odgovorimo. Poznato je da se ova biskupija ne navodi u kraljevoj pratnji u Kninu, gdje je i izdana navedena isprava.
aktima prvoga i drugoga sinoda u Splitu u X stoljeću. Ali zato u zaključcima
prvoga sinoda stoji pored ostalog i ovo: u svim crkvama, o kojima se znade, 6.
da su u njima oduvijek stolovali biskupi, a sada ima dosta klera i naroda
unutar njihovih dijecezanskih granica, neka bude biskup, jer po propisima Kao posljednji ključni problem u vezi s tim privilegijem postavlja se pi-
nije dozvoljeno u malim gradovima (modicis ciuitatibus) ili selima (uillis) tanje: kada je zapravo sastavljen Konstantinov »De administrando impe-
postavljati biskupe, da se ne bi biskupov naslov omalovažio.317 rio«?!
312
M. B a r a d a , o. c., 33. 318
313
V. N o v a k , Zadarski kartular, 147. F. Sišić, Povijest Hrvata..., 419.
319
314
1. K u k u l j e v i ć - S a k s c i n s k i , Codex... I, 187. F. Sišić, Priručnik... 1/1,222.
320
315
V. Brunelli donaša, prema Bianchiu i Ponteu da je biskup Zadra bio 1018. Pre- Constantine Porphyrogenitus, o. c. 150.
321
stancije, a 1059. g. Prestancije II. Ali odmah zatim dodaje da izgleda da ovaj drugi nije = grad u urbanističkom smislu (M. B a r a d a , Lapčani, 485).
postojao. Međutim, u onim pak vjerodostojnim katalozima nailazi se u XI st. na bis- 322
RD 51, 52, 84, 88, 427, 108.
kupe Andriju II, III, IV i V (V. B r u n e l i Storia della citta diŽara I, 284, 285, 287, 288). 323
o. c. II, 398.
Prema tome ništa ne bi bilo neobično da imamo i Prestancije I, II itd. 324
RD, 51,87, 88.
316
V. N o v a k , o. c., 147, 148. 325
O tom opširnije F. Sišić, Povijest Hrvata..., 309.
317
RD, 191; F. S i š i ć , Priručnik izvora... I / l , 218.

164 165
Dosad se je vrijeme postanka ovoga djela određivalo na osnovu krono- »De administrando imperio«. On smatra da je glava 30. nastala poslije 955,
loških podataka koji su se u njemu nalazili. odnosno poslije poraza Mađara, a prije smrti Otona Velikog, tj. 7. V 973. g.
Tako je po Rambaudu izišao tek 953. ovaj spis na svjetlo, tj. prvih 29 gla- Hauptmann se je nadalje napose pozabavio onim pasusima u glavi 31, gdje
va je redigirano g. 949. i 950, a još dvije godine su prošle do redakcije glave se govori koliko krštena Hrvatska ima vojske do Krešimira, a koliko poslije
45,326 koja je dakle po njemu izašla 951—2. njegove smrti i ubojstva sina mu Miroslava. On zaključuje, pozivajući se na
Sišića, da prvi vlada od 935 - 945, a drugi da je umro 949. i da prikaz oslablje-
Protiv ove postavke o nastajanju Porfirogenetova spisa digao se je Bury. nja vojničke snage spada oko 950.332
Po njegovom izlaganju glava 29 je napisana 948-9, tj. u sedmoj indikciji,
dok glava 30. nije bila napisana prije 9. indikcije, tj. 950- 1. Zapravo ona je G. 1949. prevodilac »De administrando imperio« J. H. Jenkins u uvodu
sastavljena, kako piše Bury, poslije glava 29, 31-37.327 Da je ova 30. glava na- te knjige, koju je izdao Gy. Moravcsik, služeći se rezultatima Buryja, kaže je-
pisana poslije navedene već 950, a vjerojatno ne poslije 951. godine, Bury ba- dino da je taj spis nastao između 948. i 952. godine.333
zira i na tome, što on drži da je Oton Veliki, o kome se govori u toj istoj gla- B. Grafenauer smatra da je Bury dokazao da 29. i 31. poglavlje predstav-
vi, podvlastio Boleslava, češkog vladara, tek u svibnju ili lipnju 950. godine. ljaju cjelinu, napisanu između 1. IX 948. i 31. VIII 949. g. Nadalje se slaže s
U vezi svega ovoga Bury je napravio i shemu po dobu pisanja Konstantina Hauptmannovom tezom o nastanku 30. glave, za koju sumnja da ju je napi-
Porfirogeneta, koja izgleda ovako: sao Porfirogenet, jer je uvjeren da je ova glava napisana poslije 955, a po
svoj prilici poslije 959. godine. Ali zato je potpuno siguran da je Konstantin
De admin. imp. 948, 15. VIII. vjerojatno 952. VII napisao 29. i 31-36. glave te da je tekst u 29. i 31. glavi iz 948/9. godi-
948, 1. IX-949, 31. VIII. caput 27, 29, 31-36 ne.334
949, IX-950 konac c. 26
950, jesen? c. 30 (vjerojatno prije 951) G. 1959. pak B. Ferjančić objelodanjujući pojedine pasuse Konstantino-
951, IX-952, 31. VIII. c. 40 va spisa u prijevodu, u predgovoru je naveo da se vrijeme nastanka DAI-a
952 (ili 951) c. 37.328 može prije svega odrediti na osnovu kronoloških podataka, koji se u njemu
nalaze. Na dva mjesta se Roman Lakapin spominje sa epitetom »blaženi«,
Bury je nazivao DAI krpežom i zaključio da je car ostavio svoje djelo u što upućuje na vrijeme poslije njegove smrti 15. VI 948. Pored toga u glavi
nedovršenom stanju i da ga nikada nije dovršio, akamo li gotovo djelo pod- 29. postoji podatak da je pisana sedmog indikta 6457/948/9/.335
vrgao reviziji. Car je sabirao razni materijal i pravio zajedno sa svojim su- U historijskoj nauci drži se da je DAI nastao u periodu između 948. i 952,
radnicima bilješke iz kojih je kasnije sastavljao spise. Nadalje on nije raz- zaključuje Ferjančić, koji misli da se može prihvatiti koncepcija Buryja da je
vrstao svoje djelo u glave nego su one nastale tako kasnije iz marginalnih cijala grupa poglavlja od 29 — 36 nastala između 1. IX 948. i 31. VIII 949, izu-
329
nota, pa čak i ne odgovaraju, bar ne posve, sadržaju. zev 30. glave, koja je svakako napisana kasnije. On čak smatra da ova glava
I dok je Marczali imao isto mišljenje kao i Rambaud, držeći da su glave predstavlja zaseban problem, zbog stilskih i sadržinskih razlika od 29. do 31.
36-40 (koje govore o Mađarima) napisane 950-951. g., N. Tomašić je samo glave, i to obrazlaže navodeći tom prilikom i mišljenja raznih pisaca (Bury,
naveo da bi po Rambaudu Konstantinov spis trebao da bude pisan postepe- Tomašić, Hauptmann, Manojlović, D. Popović, B. Grafenauer). Ujedno stav-
no. Ali u pogledu Buryeva izlaganja Tomašić je primijetio da u glavi 30. uop- lja da je ona kasnije napisana i naknadno unesena u DAI te zaključuje da je
će ne stoji ono što iznosi Bury, i stoga po njegovu mišljenju pada ovo Burye- pisana svakako poslije 955, a vjerojatno i poslije Konstantinove smrti 959.
vo tvrđenje i zaključci. Što se tiče pak Buryevih oznaka vremena za pojedine Služeći se Grafenauerovim pretpostavkama kaže da kao terminus ante quem
glave, Tomašić kaže da je za sve ispravno osim za glavu 30, te da carevo djelo ostaje 972. g. Iz svega ovoga slijedi, tvrdi Ferjančić, da je glava 30. napisana
330
nije dovršeno sudeći po obliku i sadržaju. od nepoznatog autora i naknadno unesena u DAI.3361 konačno od svih ovih,
I dok Šišić samo piše da je Konstantin napisao ovo djelo između 948. i najmanje stručno upoznata sa ovim djelom Konstantina Porfirogeneta, N.
331
952, Lj. Hauptmann je podvrgao kritici pojedine glave Porfirogenetova
332
зТб j. B. Bury Rasprava »De administrando imperio« preveo s engl. S. Lochmer, »Dolazak Hrvata«, Zbornik kralja Tomislava, 97, 101.
333
Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arhiva X, Zagreb, 1908, Constantine Porphyrogenitus, o. c., 9.
334
98. »Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata«, His-
327
J. B. Bury, o. c., Vjesnik... X, 97, 110, 129. torijski zbornik V/1-2, Zagreb 1952, 15-20, 23.
335
328
N. T o m a š i ć , o.e.. Vjesnik... XX/1-2, 19,20. No Ferjančić, tom prilikom začudo nije naveo da, kada car govori u glavi 45. o
329
N. T o m a š i ć , »Constantini Imp. Porphyrogeniti de administrando imperio li- Iberima, navodi se 10. indikcija od postanka svijeta 6460, za carstva Konstantina i Ro-
ber (nastavak i svršetak, uredio E. Laszowski)«, Vjesnik Kr. državnoga arkiva u Zagre- mana, kristoljubivih i u porfiru rođenih romejskih careva (god. 6460, odgovara carigr.
godini od 1. IX 951. do 31. VIII 952). (Za to v. N. T o m a š i ć , Constantini..., Vjesnik...
bu III, Zagreb, 1928, 7. III, 25; Constantine Porphyrogenitus, o. c. 206).
"»N. Tomašić, »Život...«, Vjesnik... XXX/1-2, 10,20. 336
331 Vizantiskiizvori... II, 2, 3, 26, 27, bilj. 71.
Povijest Hrvata..., 22.

166 167
Klaić, opirući se na sudove B. Grafenauera, dosta suvereno govori o tom iz- sukobi traju i car već u novembru 959. g. umire,345 te ne dovršava svoje djelo,
voru i njegovim pojedinim glavama. Tako za 30. glavu kaže da je nastala kas- zapravo nije uspio u svoje umetke dopisati i druge još najnovije stvari.346
nije i da joj nije autor sam car i da je »nepoznati autor 30. poglavlja mno- Baš na osnovu ovoga podatka vidi se da je cijelo ovo djelo originalni
go... savjesniji i iskreniji od cara«, sastavljača 31. poglavlja, te da »anonimni spis Konstantina VII Porfirogeneta i da se ne može tvrditi ni za jednu glavu,
autor 30. poglavlja s pravom uživa mnogo više povjerenja u historičara nego a najmanje za 30. da je napisana od nepoznatog autora i naknadno unesena
car pisac«.337 u DAI.347
Kako vidimo svi ovi ovdje navedeni pisci smatraju da je za datiranje na- Hauptmannovim putem pošli su neki naši sadašnji historičari, a napose
stanka DAI-a najvažnija 30. glava, čiji postanak stavljaju neki čak iza 955. a i Grafenauer, te su se bavili i onim podatkom iz 30. glave,348 u kome se govori
dalje (Hauptmann, Grafenauer, Ferjančić). Međutim, svi su oni slabo posve- o potčinjenju kneza Bijelih Hrvata franačkom kralju Otonu, kao i onim pa-
tili pažnju baš glavi 31, u kojoj se govori o arhontu Krešimiru, Miroslavu i susom, gdje stoji »Ωτω, τω μεγάλω ρήγί Φραγίας, εής και Σαζίας« i pokušali
Pribini, te su se zadovoljili sa dosada uobičajenim datiranjem tih događaja u da to sve datiraju.349
periodu od 935 — 949. godine (Hauptmann), dok Grafenauer čak smatra da je S navedenim podatkom, u kome ima također onaj vremenski izraz »άρ-
tekst u 31. glavi iz 948/9. godine. τίως« i gdje se govori o Hrvatima u susjedstvu Franačke, a koji se »sada« na-
Ako ustanovimo da svi fragmenti i predlošci ovoga djela, koji počinju sa zivaju Bijeli Hrvati i imaju svoga arhonta, te su potčinjeni Otonu, velikom
δτι, nisu istog doba i da mnoge glave, koje su obrađene, počinju sa ίστειον kralju Franačke,350 koja se zove i Šaška,351 možemo se složiti da su oni skupa
δτι, a sa δτι u fragmentima,338 onda je jasno da u glavi 31. naš fragmenat, ko- sa Česima potčinjeni Otonu 950. godine.352
ji počinje također sa ότι, a govori o Krešimiru, njegovu sinu i vojnoj snazi Što se tiče onog citiranja naslova Otona I, jasno je da se Hauptmannovo
Hrvatske,339 spada medu najnovije i najsvježije podatke u DAI-u. Zapravo, to mišljenje ne može prihvatiti kao ni to da mu pripada naslov »Veliki« tek od
je najnoviji podatak, koji nas upućuje na najmlađe vrijeme, tj. poslije likvi- 962, kada ga je papa okrunio za cara.353
dacije Miroslava, na osnovu kojega možemo ustvrditi starost i cijeloga spisa. Prema tome otpada i Hauptmannovo datiranje 30. poglavlja u već nave-
deni preširoki vremenski razmak od iza 955. do prije 7. V 973. godine.354
Za rasvjetljenje starosti 31. glave, a i cijeloga DAI-a može nam pomoći i
onaj izraz »Άρτίως«, koji se nalazi u istoj glavi i prevodi »Sada«340 ili »Da- Isto tako, ničim nas ne može uvjeriti Grafenauer da je glava 30. pisana
nas«341 ili »Onomadne« itd. kao i onaj u naslovu ove iste glave »vOv«, što zna- svakako iza 955, a vjerojatno poslije smrti Konstantina VII,355 jer nijedan
či isto »sada«, te također u ovoj glavi i izraz »μέχρι της vOv«,342 što jedni pre- njen pasus ne govori tome u prilog.
vode sa »još u današnji dan«,343 a drugi »do danas«.344 Čak i izraz »sada« (άρτΐως) se nazivaju Bijeli Hrvati sa već navedenim
pasusom u vezi Otona Velikog, ruši iz temelja Grafenauerovu dataciju 30.
Ako bi se dakle u vezi s našom ispravom utvrdio, makar i približno, ovaj glave.
umetak, kada je nastao ili kada je napisan, onda bi se moglo i reći kada je ci- Isto tako ne može stajati ni Buryjeva tvrdnja da su sva poglavlja ovoga
jelo i ovo nedovršeno djelo DAI napisano, tj. da se utvrdi terminus post djela napisana između 948. i 952. g., a što prihvaća začudo i Grafenauer, čime
quem i terminus ante quetn. sam sebe pobija u onome, što je prije ili kasnije kazao.356
Mi smo već prije kazali da je Krešimir I vladao od 926. i da je vjerojatno 345
Vizantiski izvori... II, 1.
umro o. 954. godine. Njega je naslijedio Miroslav, koji je po Konstantinu 346
D. Mandić kaže da je Porfirogenet po svoj prilici DAI popunjavao sve do svo-
kraljevac Hrvatskom pune četiri godine. To znači da je ovaj likvidiran od ba- je smrti 9. XI 959. godine (o. c., 227).
na Pribine ili 958. ili 959. g., kako smo već prije naveli. Zato i Porfirogenet, 347
v. za to tvrdnje: B. G r a f e n a u e r , o. c., HZ V/1—2, 17; Vizantiski izvori... II,
kada piše o ovome događaju, govori samo o svađama i razmiricama u Hrvat- 27, bilj. 71.
348
skoj, a ne piše tko je naslijedio Miroslava. Naime, dok on to opisuje, još ti »Vizantiskiizvori...«, 27, bilj. 71.
349
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 142.
350
G r a f e n a u e r to prevodi sa »Otonu, velikome kralju Franačke i Šaške« (o. c.,
HZ V/1 —2, 14), a W. Ohnsorge, koji inače prihvaća Jenkinsov prijevod ovoga pasu-
337
N. K l a i ć , o. c. 37-39. sa sa »velikom kralju Franačke, Šaške Franačke« (»Drei Deperdita der byzantiiischen
338
N. T o m a š i ć , Constantini..., Vjesnik... III, 13, 17, 18. Kairserkanzlei und die Frankenadressen im Zeremonienbuch des Konstantinos Po-
339
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150. rphyrogennetos«, Byzantinische Zeitschrift 4/52, München 1952, 326, bilj. 4).
351
340
F. Šišić, Genealoški prilozi..., 13; Vizantiski izvori... II, 45. 352
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 142 i prijevod Jenkinsa (o. c., 143).
341
N. T o m a š i ć , »Život..., Vjesnik... XX/1-2, 83. 353
B. G r a f e n a u e r o. c., HZ V/l-2, 15; Vizantiski izvori... II, 27, bilj. 71.
342
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 146, 148. 354
»Dolazak Hrvata«, Zbornik kralja Tomislava, 101.
343
N. T o m a š i ć , o. c., Vjesnik... XX/1-2, 80. 355
»Dolazak Hrvata...«, 97.
344 o. c., HZ V/l-2, 28.
Vizantiski izvori... II, 42. 356
o. c., KZ V/l-2, 17.

168 169
od o. 920. do nešto prije 926. i pripisujemo mu u tom razdoblju sve ono što
Jednom riječju, ni u jednoj glavi DAI-a nije opisan događaj, koji se je se je tada odvijalo i događalo u Hrvatskoj.
odigrao poslije smrti ovoga bizantinskoga cara pisca.
11. Analizirajući detaljno i kritički kasnije izvore (pretežno one iz počet-
Sve ovo ukazuje da se rješenje datiranja DAI-a nalazi u 31. glavi, i to baš
ka 18. stoljeća), koji govore o Krešimiru I, uzimamo odande jedino u moguć-
u onom podatku, koji se odnosi na ona dva hrvatska vladara. To bi značilo nost podatak, koji govori da je umro o. 954. godine, te da mu se žena zvala
da je cijelo ovo djelo pisao Konstantin VII Porfirogenet, zapravo ono je pod Jelena.
njegovim rukovodstvom sastavljeno, ali nije dovršeno, jer ga je smrt u tome
12. Spis »Pontifices Salonitani et Spalatenses« je nastao valjda u prvoj
spriječila. polovici 18. stoljeća, koji prvi donosi Farlati. Ovaj katalog nije sastavio ni on
Naravno da su u ovom spisu mogla nastati u kasnijim stoljećima i razna
ni Riceputi, nego neki nepoznati autor iz Dalmacije, o kojemu doduše piše i
dopisivanja i umeci, no autor ovoga cijeloga djela je ipak bio Porfirogenet. Farlati, ali ga nažalost nije uspio identificirati.
13. Određujemo rodbinski red Krešimira I, toga najvećeg hrvatskog vla-
7. dara u X stoljeću, i opširno iznosimo razvoj događaja i prilika u Hrvatskoj i
Dalmaciji i izvan ovih zamalja od 926. do o. 954. godine, tj. za njegove vlada-
Ako rezimiramo u najkraćim crtama sve ovo što smo izložili, onda dola- vine.
zimo do slijedećih zaključaka: 14. U tom vremenskom periodu ukazujemo i na to:
1. Dosada neobjelodanjena isprava Krešimira I od 950. g. sačuvana je u
a) da je dosadašnja godina datacije drugog splitskog sinoda problema-
dva prijepisa (u onoj pergameni od 29. VI 1397. i u Luciusovoj ostavštini); tična i nedokazana. Na osnovu pak spisa, koji nam govori i o putu papinskih
oba se nalaze u Kaptolskom arhivu u Splitu. poslanika u Bugarsku i natrag, možemo zaključiti da je ovaj sinod mogao bi-
2. Ova listina prepisana je sa još 3 isprave 1397. godine iz jednog vrlo ti održan najranije tek 929. godine,
starog kartulara, vjerojatno iz XIII stoljeća, koji je tokom vremena nestao b) Krešimir I Stariji imao je uz Miroslava i mlađega sina Stjepana Držis-
kao i onaj Bertanijev iz 1333, u kome se je također u prijepisu nalazila. lava (što se može potvrditi na osnovu onog kamenog spomenika od 975. i is-
3. U drugim brojnim kartularima ili katasticima, kao i u onim Ponzoni- prave Petra Krešimira iz 1067), koji je tek iza 960. g. došao na prijestolje.
jevim zbirkama, sačuvanim u kaptolskom i biskupskom arhivu u Splitu, ne 15. Donosimo i novu genealogiju hrvatskih vladara od Trpimira II do
postoji uopće prijepis ove darovnice. Petra Krešimira i dokazujemo da bi bilo najlogičnije da je Krešimir I Stariji
4. Krešimirov privilegij je javna isprava, čiji je tekst u ovoj radnji prvi (zvan i Mihajlo) bio prvi kralj, koji je sahranjen u solinskoj bazilici sv. Stje-
puta upravo onako objelodanjen, kako se nalazi u prijepisu iz 1397, te je us- pana, podignutoj od žene mu Jelene, majke Stjepana Držislava.
poređen sa onim iz Luciusove ostavštine, pri čemu postoje u njihovim tek- 16. Izraz »fideles« i »minister« u ovoj darovnici znači »dvorani«.
stovima samo neznatne razlike.
17. Knin je kao kraljevski castrum bio i jedna od kraljevskih prijestolni-
5. Na osnovu kritičkog razmatranja unutarnjih karakteristika i materi- ca već u X stoljeću.
jalne strane ove povelje može se ustvrditi da je ona autentična.
18. Prvi dosada poznati ban u hrvatskoj historiji nije Pribina, nego Ozri-
6. Iz ovoga privilegija proizlazi da je Krešimir I bio potpuno nezavisan nja.
vladar, tj. »po milosti božjoj kralj Hrvata i Dalmatinaca«, koji je 950. g. već
19. Izraz »ric£ar«, koji se u Krešimirovu privilegiju prvi puta ovako jav-
24 godine sjedio na prijestolju.
lja, a onda malo u izmijenjenu obliku dva puta i u XI stoljeću, ne znači ni
7. S time se u vezi može staviti početak njegove vladavine u 926. godinu, »rvač« ni »poreznik (ni možda knežev pisar?)« nego vitez (ovdje kraljev vitez,
kada je naslijedio svoga oca Trpimira II. član njegove pratnje i dvorjanin), te taj izraz nije slavenskog porijekla.
8. U vezi ovoga datuma mi stavljamo vladanje Tomislava, za koga ničim 20. Samostan i crkva sv. Bartolomeja na Kapitulu kod Knina, gdje bi
nije dokazano da je sin Muncimira, u početak 10. stoljeća do o. 920. g. i na taj Zvonimir bio po Tomašiću pokopan, osnovani su najkasnije u prvoj polovici
način suzujemo krug njegove djelatnosti i događaja, koji su mu se dosada X stoljeća.
preko ustaljenih datuma upravljanja hrvatskom državom (o. 910. — o. 930)
21. U ovoj našoj listini prvi put poimence javlja se u izvorima podžup, i
pripisivali. njemu je u njoj određena funkcija »introductor«-a.
9. Usporedo sa time možemo reći da prvi splitski sinod, za koji se tvrdi
da je održan 925, nije tada bio nego je mogao zasjedati i prije 920, zapravo 22. Pored biogradskog biskupa Prestancija, dosada poznatog u izvorima
iz druge polovice XI stoljeća, susrećemo se sada prvi put, i to u našem privi-
već poslije 915. godine.
legiju sa starijim biogradskim biskupom Prestancijem, osobom kraljeva po-
10. Mijenjamo i dataciju kraljevanja Trpimira II, čiji se rodbinski odnos vjerenja i sastavljačem ove isprave, kojemu dajemo naslov »I«.
prema Tomislavu ne može odrediti, te njegovu vladavinu stavljamo u period
171
170
AN UNPUBLISHED CHARTER OF THE CROATIAN KING KREŠIMIR
23. Prema tome zaključujemo da je ova biskupija osnovana u X stoljeću, (CRESHIMIR) I.
a ne, kao što se je dosada tvrdilo, sredinom XI stoljeća.
24. S tom ispravom povezan je i pasus u 31. glavi Porfirogenetova DAI-a.
25. Iznošenjem pojedinih mišljenja o postanku pojedinih glava toga spi- Summary
sa, a napose 30. i 31, upozoravamo na pasus o arhontima Krešimiru I i Mi-
roslavu, te banu Pribini u 31. glavi za rješenje datiranja sastavljanja DAI-a. The study of this Charter and its background has lead the author to the
following conclusions:
26. Pobijamo da je glavu 30. napisao nepoznati autor, a ne Porfirogenet,
te ukazujemo na to da ne stoji ni isforsirana datacija ove glave, nabačena od 1. This unpublished charter of King Krešimir I. given out in 950. has sur-
raznih pisaca. vived in two copies, one in parchement dating from 29. VI 1397. and one in
27. Upozorujemo na onaj pasus u 31. glavi, gdje Porfirogenet opisuje the Lucius'collections; both, are now in the Chapter Archives in Split.
svađe i sukobe poslije smrti Miroslava. No kako on ne iznosi i tko ga je nasli- 2. With three other chartere this Charter was copied in 1397. from a very
jedio, to nam dokazuje da su ti neredi trajali i dalje i da im nije sagledao i old chartulary dating possibly from the 13th Century, lost later, äs Bertani's
dočekao kraj ovaj car pisac, koji je upravo u jeku tih događaja umro u stude- the year 1333. containing a transcript of it, was lost.
nomu 959. godine. 3. No copy of this charter exist either in the numerous chartularies ca-
28. To je ujedno i dokaz da DAI cijeli potječe od Konstantina VII Porfi- tastices, nor in Ponzoni's collections preserved in the Chapter and Bishop's
rogeneta, koji ga nije uspio sasma dovršiti uslijed iznenadne smrti. Archives in Split.
4. This Krešimir's grant is a royal charter and its text is published in
this paper for the first time such äs it is in the 1397. transcript. Compared to
the text in Lucius'collection only insignificant differences appear.
5. The proof that this is an autentic copy of the charter is based on the
critical examination of internal and external evidences.
6. From the charter it emerges that Krešimir I. was an indipendent ru-
ler, i. e. »by the grace of God King of Croats in Dalmatians«, who had in 950.
occupied the throne for 24 years.
7. It follows that he came to the throne in the year 926. when he succe-
ded his father Trpimir II.
8. Thus the reign of King Tomislav for whom it has not been proved that
he was Muncimir's son, we are placing in the year cca 920. and thus we are
limiting the ränge of his activities and those events that have so far been at-
tributed to the time of his rule over the Croatian state (cca 910-cca 930).
9. Also the first Synod of Split, for which the accepted date has been
925. could not have taken place then, but could have been before 920., and
even after 915.
10. We change the dating of the reign of Trpimir II., whose family relati-
onship to Tomislav can not be defined, and are placing his reign in the peri-
od from cca 920. to somewhere before 925. and attribute to him all that took
place in Croatia in that period.
11. Analysing in details and critically later sources (mostly those from
the begining of the 18th centuru), that speak about Krešimir I. we take äs po-
ssible only the date of his death in cca 954. and the name of his, wife Jelena.
12. The list »Pontifices Salonitani et Spalatenses« first quoted by Farla-
ti, probably dates from the first half of the 18th cent. This catalogue was not
compiled either by Farlati or by Riceputi but by an anonimous author in
Dalmatia, whom Farlati could not identify though he writes about him.

173
172
13. We give here the family tree of Krešimir I, the greatest Croatian ru-
26. We contest the assertion the chapter 30 was written by an unknown
ler of the lOth cent. presenting the historical development in Croatia and
author and not Porfirogenet, and draw attention to the forced dating for
Dalmatia and abroad from cca 926 to cca 954. i e. during his rule. this chapter suggested by various authors.
14. We point out to the following: 27. We also draw attention to that passage in the 31. chapter, where Po-
a) The accepted dating of the second Synod of Split is questionable. rfirogenet describes the quarells and conflicts after the death of Miroslav.
Analysing the list of papal nuncii travelling to Bulgaria and back we have co- But as he does not state who was his successor, it is a proof that unsettled
me to the conclusion that this Synod could not have taken place before 929. conditions lasted so long that author did not live long enough to see the end
b) Krešimir I the eider had besides Miroslav a younger son Stjepan of them and died in november 959. in the middle of them.
Držislav which can be proved from the stone monument from 975. äs well äs 28. This is at the same time one of the proof s that DAI as a whole is the
from the Charter of Petar Krešimir from 1067., who come to the throne as la- work of Constantin VII. Porfirogenet, left unfinished because the work was
te as 960. interrupted by his death.
15. We bring also a new genealogy of Croatian Kings Trpimir II. to Petar
Krešimir and propose most acceptable the supposition that Krešimir I the
eider (colled Mihailo) was the first King to be burried in the Salonican bazi-
lic of St. Stjepan, built by his wife Jelena, the mother of Stjepan Držislav.
16. The term »fideles« and »minister« mean »courtiers« in the charter.
17. Knin as royal stronghold (castrum) was also one of the royal seats
already in the lOth cent.
18. The first mentioned »ban« in Croatian history was not Pribina but
Ozrinja.
19. The term »ric£ar« which appears in Krešimir charter for the first ti-
me in this form, and later slightly changed twice in the llth cent. does not
mean either »restless« or »tax collector« (not äs suggested court clerk) but
»Knight«, here royal knight the memeber of the royal suite and courtier, and
the term is of Slav origin.
20. The monastery and the church of St. Bartolomiew on Kapitul by
Knin, where, according to Tomašić, King Zvonimir was burried, were foun-
dete at the latest in the first half of the lOth cent.
21. In our charter »podžup« is mentioned for the first time and his fun-
ction äs »introduktor« stated.
22. Besides the bishop of Biograd Prestancije, so far known from the so-
urces from the second half of the llth cent., we meet now for the first time
in our charter the older bishop Prestancije of Biograd, as a man in the Kings
confidence and the writer of the charter, so we call him Prestancije »I«.
23. It follows that this bishopric was not founded in the middle of llth
cent. äs it was accepted, but in the lOth cent.
24. The passage in the 31. chapter of Porfirogenet DAI is conected with
this charter.
25. We draw attention to the passage on »arhonts« Krešimir I and Mi-
roslav discussing the origin of various chapters of this work, particulary 30
and 31, and chapter 31 in connection with ban Pribina as a help in dating the
composition of DAI.

174
175
KRITIČKI OSVRT NA DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA I
SAZNANJA O OTOKU PAŠMANU

/. Postanak i razvoj imena (toponima) otoka (i mjesta) Pašmana

a) U prvom redu skrenuo bih pažnju na jedan sporan citat iz Plinija (1.
st. n. e.), koji glasi: contra Jader est Lissa. I dok C. F. Bianchi1 i V. Brunelli2
drže da je to otok Ugljan, Archivio storico, per la Dalmazia3 piše da je »Li-
san« (S. A.) otok nazvan navodno »Uglian«, ime feničko i da znači jezik zem-
lje, rt, zaliv mora. No 1981. M. Suić4 misli da je Lissa (ili Sissa?) možda Iz,
koji bilježi Konstantin Porfirogenet. To znači da bi neodređeni naziv »Lissa«
i za Ugljan, a naročito za Pašman, koji je još u antičko doba bio spojen s Ug-
ljanom, pa čak i u »ne tako davnoj prošlosti«, kako kaže M. Suić,5 a prije nje-
ga Filipi i drugi, svakako treba otpasti.
b) Drugi po redu, također izvorno neodređeni, naziv iz 10. st. koji bi bio
moguć za Pašman, jedan je toponim u De administrando imperio (DAI) Kon-
stantina VII Porfirogeneta, a koji glasi: »καταυτρεβενώ« — i to ako se uzme
u obzir samo njegov dio, tj. »καταυ«. No još 1877. je Fr. Rački pretpostavljao
da je taj Porfirogenetov otok »Kakan, Kernata« u zadarskom arhipelagu. Na-
ime, on je smatrao da je riječ »Katau« iskvarena i da su to zapravo »Kakan«,
»Kerknata«, otoci u zadarskom okrugu.6 1879. pak C. F. Bianchi7 drži da se
Porfirogenetov »Cantatrebeno« odnosi na Ugljan. U tome ga slijedi i F. Ši-
šić,8 koji je također ukazao da je Konstantinov »καταυ« očito greškom napi-
san umjesto »κάταν«. Ujedno je ustvrdio da je taj naziv za današnji Pašman
s mjestom Tkonom »još od XI. —XII. st. »Cotuno ili Ću tuno«. P. Skok u tri
navrata (1927, 1928, 1950.) iznosi tumačenje »da je Konstantin u svome nazi-
1
Žara cristiana, II, Zadar 1879, 88.
2
Storia di Žara, Venezia 1913, 116.
3
N. I, sv. I, f. IV, 24.
4
Zadar u starom vijeku, Zadar 1981, 250.
5
Zadarski otoci u antici, Zadarsko otočje, Zbornik 1974, 58.
'F. Rački, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia,
MSHSM VII, Zagrabiae 1877, 404, 414.
7
o. c., II, 82.
. 8 Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, 445.

177
vu pogrešno spojio dva otoka: prvi dio riječi je identičan sa srednjovjekov- dali svoj komentar o tome toponimu već ga samo izjednačuju s otokom Paš-
nim Tuconum, Cotunum — današnje selo Kun, Tkon (S. A.) na ostrvu Pašma- manom, upravo onako kako to stoji u tim pergamenama. No zato 1879. Bian-
nu .. .«9 chi piše da se je u staro doba Pašman zvao »Flavica« i još »Flaveica«, a kas-
God. 1952. A. R. Filipi pak dokazuje da se pod Porfirogenetovim »Ka- nije »Pistimanum«,21 dok 1913. Brunelli tvrdi da se Pašman u 10. st. kao
tan« razumijeva i Pašman i Ugljan, koji su u ono vrijeme sačinjavali jedan poseban otok naziva Postimania ili Pustimano, a u 11. st. Flavico ili Flavisco,
otok i imali zajedničko ime.10 God. 1954. S. Antoljak, 11 kada nabraja sva ova služeći se za potvrdu toga RD-a i T. Smičiklasovim CD II za g. 1166, 1195. i
mišljenja, kaže da neće ulaziti u Konst. »καταυ«, tj. da li se pod tim izrazom 1198. Ujedno tumači da Flaveico ili Flavisco znači žut, plav i da se tako po-
krije »otok Pašman (a i Ugljan)« ili ne. G. 1959. B. Ferjančić prevodi »καταυτ- novno stvara romansko ime: Flavius kao Ugljan: Julius. Na drugom mjestu
ρεβενω« s »Katatrebeno« i citira mišljenje Račkoga i Skoka, ali ne daje i svoj svoga djela Brunelli se ponovno osvrće na izraz: Flaveico, Flavisco (flavius) i
sud.12 G. 1974. Š. Batović piše da je ime mjesta Tkon »od Katan, Katun, kako piše da je to antičko ime otoka Pašmana.22
se zvao i otok Pašman do rimskog vremena«" (S. A.), dok M. Suić ni 1974. a U novije vrijeme, tj. 1950. g. P. Skok je pisao da staro ime Flaueyco za
ni 1981. ne ulazi uopće u to pitanje. Mi bismo svemu ovome dodali i da se da- Pašman nije prvobitni oblik imena. Taj mu je naziv domaći romanski i nje-
našnja Vergada u Konstantinovu DAI-u naziva »λουμβρικάτον« /kasnije: gov prvobitni latinski oblik mogao je glasiti samo Flavi vico »Flavije selo«
»Levigrada« (Ivan Djakon) ili »Lubricata« 1096. (isprava)/ i da ima sličan iz- (S. A.). Naime, na osnovi zakona heptologije dva ista sloga stopiše se u je-
raz u drugom dijelu grčkog toponima: »καταυ«. Time je dakle još očitije izra- dan. »Starodalmatinski toponim Flaueyco je nestao i po svoj prilici (S. A.) na
žen pojam ovoga »καταυ« koga drugi pretvaraju u »καταν«,14 što potvrđuju mjestu današnjeg naselja Pašman postojala su dva rimska naselja jedno uz
srednjovjekovni izvorni podaci u vezi s riječi »Kutuno« ili »Cutuno« ili »Cu- drugo: Flavii vicus i praedium Postumanum (S. A.), onako po prilici kao u
tuno« (1216. g.),15 iako je na kraju »υ« tj. ipsilon. današnjem Dubrovniku što je postojalo romansko otočko naselje Ragusium
c) Treći, očitiji i izravno izvorni ali nešto kasniji naziv za Pašman saču- na hridinama i njemu nasuprot slavensko naselje Dubrovnik, pisano u dub-
van je u izvornoj povelji od 1067. g. To je »Flaueyco«, dok u onoj drugoj sum- rovačkom statutu Burgus (S. A.), ili kao što je postojalo na teritoriju današ-
njivoj iz o. 1067. g. stoji: »Flaueico«.16 Naime u onoj prvoj povelji cijeli pasus njeg Zagreba crkveno kaptolsko naselje Zagreb i tik (S. A.) do njega gradsko
glasi: »... in insula, in loco qui antiquo nomine Flaueyco dicitur, qui nunc (S. naselje Gradec (pisano krivo Grič). Stupanjem dvaju naselja u jedno propa-
A.) alio nomine Postumana nominatur.. ,«17 U onoj sumnjivoj listini uz malu da jedno od dva prvobitna imena i drugo postaje općenito (generalizira se).
preinaku kaže se: »... in insula in loco, qui antiquo nomine Flaueico dicitur, »To je toponomastički zakon« dokončava na ovaj način svoje obrazlaganje
nunc uero (S. A.) Postimana nominatur...«18 P. Skok.23 Go. 1972. ponavlja se sasma kratko Skok pišući da je najstariji na-
Kada su 1967. Stipišić i Šamšalović izdali -»Codex diplomaticus regni ziv otoka Pašmana »Flayeico« i taj mu naziv predstavlja -»možda Flavi-vico
19
Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae« (CD), oni su ondje na osnovi danas iz- (heptologija)« (S. A.).24
gubljenog kartulara samostana sv. Krševana u Zadru, kojim se je služio Ši- No taj postanak naziva Pašmana kao »Flayeico«, kako ga je Skok poku-
šić, publicirali upravo onu ispravu koju je Rački smatrao sumnjivom. Tu se šao samo nabačeno da prokomentira, ostao je sve do danas na istom. Svaka-
navodi i onaj naziv za Pašman: »Flaueico«.20 No ni Rački a tako ni oni nisu ko se može zaključiti da je taj naziv za Pašman vrlo star, ali ipak ne stariji od
onoga Porfirogenetova »καταυ«, ispravljenog u »Katan«. Nadalje nije jasno
9
B. F e r j a n č i ć , Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, Posebna iz- da li je ovakav izraz nastao u antici ili u ranom srednjem vijeku i koje mu je
danja Vizantološkog instituta SAN, knj. CCCXXIII/7, Beograd 1959, 25. bilj. 61. pravo značenje. Naročito je interesantno iz izvornih isprava od 1067, a i one
10
Gl. opširnije: A. R. F i l i p i , »Zašto Porfirogenet ne spominje i otok Ugljan«, Za- iz 1166. da se prema hronologiji isprava i otok i mjesto Pašman zvalo prije
darska11
revija, 3, Zadar 1952, 29-37. 1067. starim imenom »Flaueyco«,25 a od 1067. dalje drugim imenom »Posti-
»Miscellanea jadertina«, Radovi Instituta JAZU u Zadru, l, Zagreb, 1954, 110.
12 mana«, tj. današnji Pašman.
B. Ferjančić, o. c., II, 25 i bilj. 61.
13
δ. Batović, »Prapovijesni ostaci na zadarskom otočju«, Zadarsko otočje. Upravo zato Skokovo kombinatorsko obrazloženje o tome toponimu i
Zbornik,
14
24. nije suviše uvjerljivo.
Inače u starom vijeku današnja se Catania na Siciliji zvala »κατανε« ili lat. Ca-
tina (s etnikonom »καταναΐος« i lat. Catinensis). ( P a u l l y s - W i s s o w a , Realenzyklo- 21
pädie der klassischen Altertumswissenschaft, 20, Stuttgart, 1919, 2473.) C. F. B i a n c h i , o. c., II, 116.
22
15
T. S m i č i k l a s , Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae V. B r u n e l l i , o. c., 116, 117, 302.
(SCD), II Zagreb 1904, 142. 23
Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb, JAZU, 1950, 135.
4
P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II, Zagreb, JA-
16
RD, 70, 71.
17
RD, 70. 25
18
RD, 71. Prema kronici M. Sanuda, mletački dužd, koji je vladao od 1032. do 1043. g.,
19
I, Zagreb, 1967, JAZU. zvao se Domenico Flabanico (S. A.) i za njega se je Zadar odmentuo od te republike te
20
СД I, 108. je bio ponovno vraćen pod mletačku vlast (V. B r u n e l l i , o. c., 286, 280).

178 179
d) Prema izvornim podacima, tj. tek 1067. prvi se put pojavljuje naziv za Iako će biti točno, nastavlja dalje Suić, da je Premuda po tome dobila ime,
Pašman (otok i mjesto): »Postimana« s ondje sagrađenom crkvom sv. Mihaj- što se tiče Pašmana bit će mnogo vjerojatnije (S. A.) da se također radi o to-
la Arkanđela, dok se u povelji do 1096. izričito kaže: »... insula Pustimani«,26 ponimiji predijalnog karaktera, nastaloj po imenu vlasnika imanja negdje
a u jednoj još iz II. pol. 11. st. (iza 1076): »Pustimana«.27 U prijepisu pak Kre- kod današnjeg mjesta Pašmana (S. A.), a koji se (vlasnik) zvao Postumus34
šimirove isprave od 1067. iz 1066. g. stoji: »Pestumani« ili čak: »Puscuma- (S. A.). Od tog ličnog imena nastao (S. A.) je naziv imanja Postumianus (se.
ni«.28 Bianchi kaže da se je Pašman u staro doba zvao »Flavica« a kasnije Praedium) ili Postumiana (se. terra), od čega »kasnije i Postumiana insula —
»Pistimanum« i napokon »Pasmanum« i »Pašman« te da je po narodnoj tra- otok Pašman«, zaključuje M. Suić.35
diciji ime toga otoka dobiveno od ugarske porodice nazvane »Pazmany«, ko- Kako vidimo, slično je kazao već 1913. o tome i Brunelli a i Skok. Nada-
ja je ovdje živjela za vrijeme ugarske vladavine nad Dalmacijom, tj. u sred- lje treba obrazložiti zašto se je taj otok isprva zvao »Flaueyco« (i otkada?), a
njem vijeku. Donoseći taj podatak ipak Bianchi pobija takvu vrst postanka onda tek »Postimana« i da li se je to zbilo u rimsko doba ili u ranom sred-
imena ovoga otoka, jer iznosi da je ta porodica kasnijeg postajanja.29 njem vijeku i kako.
Brunelli tvrdi da je u 10. st. taj otok poseban i da se zove: Postimana ili Svakako bi imali slične primjere za otoke zadarskog arhipelaga, a i za
Pustimano (s fonetskim varijantama: st = schi). Ujedno njemu znači: Posti- ostale na Jadranu koji su nastali u predgrčkom, grčkom ili rimskom vreme-
mana (postumus), tj. zadnji otok u zadarskom kanalu, od koga je prvi bio nu, da su tako dobili ime. Međutim, nema za to ni jedan takav izvorni dokaz-
Premuda. Brunelliju je ujedno vlastito ime toga otoka bilo Flavisco i Posti- ni primjer. Znači, treba postanak tih naziva minuciozno i temeljito istražiti, i
mana i kao adjektiv označava svoj položaj glede Zadra. Danas, tj. 1913, kaže to izravno na bazi raznoraznih izvora. Da zaključimo. Tek od 1067. g. pojav-
Brunelli, prevladava ime Pašman, očito od Postimana i na tom otoku su ljuje se u izvorima izraz »Postumana« (otok i mjesto) ili u II pol. 11. st. »Po-
nađeni razni nalazi stakla, novca itd.30 Još 1927. u Rječniku JAZU, kada se pi- stimano« ili »Pustimani«. U 12. st. se već piše: »Postumani« i »Puscumani« ili
še o Pašmanu, iznosi se da u glagoljskim spisima 15. st. stoji »Na Pašaman«, »Piscimani« sa crkvom sv. Mihajla. U 13. st. se citira: »insula Pisseman«, »in-
a u Kavanjina »U Pašman«, dok u staro doba (13— 15. st.) tomu su otoku lat. sula Pissemano«, »insula Pescimano« ili »Piscimano«36 ili »Pescimani«.37
i tal. imena: Postimana, Pustimana, Piscimano, Pescomano, Peschumani, U 14. st. u tiskanim i neobjelodanjenim izvornim podacima iz HAZ-a još
Pismani, Pissimani i Pasimano, kako to K. Jirreček već iznosi.31 U Etimolo- šarolikije se izmjenjuju ti nazivi, koji su brojni kao: ad Postumanum, insula
gijskom rječniku osvrće se i Skok na sam naziv Pašmana i kaže da se dade Postumani, insula Pischumani, Poschimano, Pissimani, Pischiomani, Pes-
svesti na rimski pridjevski toponim na -anus (S. A.) od gentilnog imena po- chumano, insula Posthumani,38 insula Postumani ili insula Postumani, Po-
sjednika Postumus (S. A.): Postumianum (praedium, vili, insula). Postumius stimani, Pesimano i Pistumane, Piscimano i Piscimanum, insula Patumani,
dolazi kao f. u Postojna (Slovenija) = tal. Postumia dodaje Skok, koji upozo- Pesthumani, Peschimano, Pestiman ili Pustumano, Pisthumani, Pischumani,
rava da se to treba uporediti sa »u Provansi Postemana villa (812) u pagus Pescumani i insula Pisquimani.
39

Aquis Aix.«32 M. Suić 1974. iznosi pak da su nazivi za Ugljan i Pašman (naj-
prije kao imena naselja, a onda čitava otoka) antičkog postanja i da spadaju
u kategoriju tzv. predijalnih imena mjesta, tj. u one nazive koji su nastali po
imenima vlasnika pojedinih imanja (lat. praedium). Iznoseći kako je nastao 34
antički naziv za Ugljan od latinskog imena Gellius, on kaže da je bilo slično i U G. Vel. Paterculusa iz I st. n. e. (L. II, c. 116) se spominje: Ouintus Vilius Po-
sthumus (S. A.) vir consularis praepositus Dalmatie, ornamenta meruit triumphalia.
s imenom otoka Pašmana. Naime neki (koji? S. A.) su mislili da je on dobio (Podatak našao u St. archivu u Beču — St. K. — Provinzen — Dalm. 8: Notizie intorni al-
to ime po tome što je na posljednjem mjestu u zadarskom kanalu, da je za- le miniere d'oro della Dalmazia estratte dagli autori antichi, str. 383.) Začudo s tim
dnji (postumus) i da mu je prvobitni i polazni oblik glasio Postimana (se. in- podatkom iz Paterculusa se ne služi ni Skok a ni Suić. Ćak njega ne citira ni Paullys-
sula) u antitezi s imenom otoka Premude, koji je, po toj istoj interpretaciji, -Wissowa, koji ima samo naziv Postumius i to napose: Flavis Postumius, ali ne i Poslu-
mus.
bio prvi (Primordia,33 se. insula) na ulazu u kanal sa sjeverozapadne strane. 35
M. S u i ć , »Zadarski otoci u antici«, 58, 59.
36
5СД VI (1908), 268, 340, 413.
37
26
Historijski arhiv u Zadru (HAZ). Pergamene nekadašnjeg samostana sv. Kuz-
RA 70, 176; J. S t i p i š i ć — M. Š a m š a l o v i ć , Codex diplomaticus regni Croa- me i Damjana br. 37- 10. XII. 1282.
tiae, Dalmatiae et Slavoniae (CD) l, Zagreb, 1967, 206. 38
HAZ. Pergamene nekadašnjeg samostana sv. Kuzme i Damjana br. 44 (3. XI.
27
RD, 174; CD, I 157. 1303), br. 42 (21. IX. 1319), br. 62 (%. IV. 1356), br. 105 (7. XI. 1373), br. 134 (18. IV.
28
SCD, II, 107, 108. 1399), br. 125 (19. X. 1388), br. 126 (19. X. 1389), br. 133 (12. II. 1399); Pergamene zadar-
29
C. F. B i a n c h i , o. c., II, 116. skog notara Isnaro de Padua (1385— 1380); Pergamene nekadašnjeg samostana sv. Ni-
30
V. B r u n e 11 i, o. c., 116, 117, 302. kole u Zadru, VIII, br. 169 (8. VI. 1388).
31 39
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, IX, Zagreb 1924- 1927, 696. SCO, VIII (1910), 32, (1302), 90 (1304), 53 (1303), 267 i 270 (1310), 408 (1315), IX
32
P. S k o k , Etimologijski rječnik...,11, 618, 619. (1911), 106, 108 (1323), X (1912), 420 (1338), XI (1913), 363 (1347), 341 (1347), XII (1914),
33 335 (1356), 360 (1364), XIV (1916), 143 (1368).
Primordia (Ravenat): V. B r u n e 11 i, o. c., 113.

180 181
S njima se nadovezuju sami neobjelodanjeni podaci u tome nazivu iz 15. povelja II pol. 11. st. ponekad obuhvaća i cijeli otok Pašman, ali i današnji
st. medu kojima se ističu »insula Pismani« i »insula Pismani«40 te »puncta de lokalitet Tkon.
Pasmani«41 U 16. st. ponovno piše »insula Pašman«,42 a u 17. st. »Ponta de U 13. st. on se pojavljuje u zadarskoj listini od 1216. g. kao »Cutuno«, a
Pašman« ili »isola di Pašman« ili samo »Pašman«49 itd. Kada se sagledaju 1293. piše se čak »insula s. Damiani de Monte ad Octuno«49 (ne: Cotuno kako
svi ovi brojni podaci od 11. do 17. st. onda se i opet ne može sa sigurnošću re- piše L. Jelić, Povijesno-topografske crtice o biogradskom primorju. Pre-
ći da li ovaj toponim vuče izravno porijeko iz antike, nego ga se mora uzeti štampano iz Viesnika hrv. arheološkoga društva, NS III, Zagreb 1898, 41).
onako kako je glasilo u II polovici 11. st. i kao takvome, tj. poslije prva njego-
va naziva »Flaueyco«, pokušati mu dati formu postanka imena. U 15. st. opet stoji »Tcono«, »Tcuni«, »Tichoni«, »Cuni« ili Tako već o.
1350. govori se u većinom neizdanim spisima o »in insula Pischiami in villa
e) U tzv. Polichorionu samostanu sv. Ivana (Rogovskog), gdje se nalazi Tucconi«50 ili »insula Pischimani in loco uocato Tuchun«51 ili kao »Tcun«
na latinskom jeziku prijepis popisa zemalja koje je taj samostan dobio za do- (otok i mjesto) ili »Tchon«52 ili »Tucchuni« ili »Tucchini« (otok i mjesto)53 ili
ba opata Lupa i Madija, a koga se datira »poslije 1076«, govori se o »terra in
čak »insula Pischiomani in loco dicto Tucchinii«54 (S. A.) ili »insula de
Kutuno«44 (S. A.) i o »terram, ad santam Mariam in Kutuno«.45 55
Chon« itd.
To je najstariji naziv s početnim slovom »K« za mjesto na otoku Pašma-
U 15. st. opet stoji »Tcono«, »Tcuni«, »Tichoni«, »Cuni« ili »Ticuno«56
nu, za koji Rački — po Miklošiču — pronalazi izraz na hrvatskom: »Kut,
itd., sve u sličnim varijantama. U 16. st. ponavljaju se također slični izrazi iz
Kutina«.46 Skok pak 1927/8, ne uzimajući u fokus ovaj izvorni podatak nego
15. st. Naime pored izraza »Tchun« ili »Thun« ili »Tichun« gotovo se stalno
se držeći Porfirogenetova preplavljenog izraza u »κκτκν« smatra da je taj na-
piše u 16. i 17. st. »Thon«, »Tcon« ili »Tchon«.57 Kako vidimo, ovakve vrsti iz-
ziv identičan sa srednjovjekovnim Tuconum, Cotunum, tj. s današnjim Tko-
razi označuju jedan put otok Pašman ili pak samo mjesto Tkon, koji se nala-
nom.47 U svojoj pak knjizi iz 1950. g. kaže da je »od predrimskih vremena«
zi na Pašmanu ili se gotovo vremenski istovremeno citiraju kao otoci i Tkon
postojalo »i naselje zvano Tuconum«, pisano u našim ranim ispravama s me- i Pašman.
tatezom Cotunum ili Cotonum. Danas se piše Tkon, a narod izgovara Kün ili
Kün. To se ime u ispravama često spominje zbog toga što se tu nalazio bene- f) No u Polichorionu ili u popisu zemalja koje je samostan sv. Ivana pri-
diktinski samostan, dodaje svemu ovome P. Skok.48 bavio za vrijeme opata Petra58 stoji još jedan naziv za Pašman, a to je »insu-
Takva su eto stručna mišljenja glede postanka i razvoja toponima Paš- la sancti Johannis euangeliste» s »ualle Pagnana«, gdje opat Petar kupuje od
mana od najstarijih vremena do danas osnažena srednjovjekovnim izvornim kralja Petra Krešimira »alodium« neke udovice Barbare za 40 romanata. Ro-
diteljima pak ove iste Barbare daje 15 romanata, naime 3 kućice (casas) sa
podacima.
Sada se nameće samo od sebe pitanje: da li bi se danas moglo još što re-
ći i tako dati daljnji prinos za rasvjetljavanje ovakve vrsti toponima, koji se
tiče današnjega otoka Pašmana. Naime izraz »Kutuno« iz srednjovjekovnih
49
SCD, III (1905), 142 (1216); HAZ. Pergamene nekadašnjeg samostana sv. Kuzme
i Damjana br. 42 (12. IV 1293).
50
HAZ. Pergamene Curia consulum et mariš — Bandius de Bandino — 11. VI
40
1350.
HAZ. Spisi zadarskog notara (SZN) Simona Damiani (1440-1476) b. II, f. III- 51
HAZ. Curia maior ciuilium — SZN Vannes de Fermo (1391-8) — XII 1393.
/7-15. III 1448; SZN Johanes de Salodio (1455-1501) b. II, f. Π/4-29. III 1479; b. III, 52
HAZ. SZN Articusius de Rivignano (1383-1416) b. IV, f. II-7. VI 1386; SZN
f. IV/6-17. IV 1495. itd. Petrus Perencanus (1365-1392) b. I, f. II — 1373.
41
HAZ. SZN Simon Damiani b. II, f. IV/7-2. VIII 1453; b. IIP, f. VII/3 118-27. " HAZ. SZN Vannes cond. Ben. de Firmo (1375-1404) b. II, f. II, 75, 75 a — 1398.
IV 1472.
42
itd. 54
Isp. sa »Tochenia« ili »Tochinia« (CD I, 104), iz 1066/7. g. koju se identificira s
HAZ. SZN Johannes de Morea (1545-1570) b. I, g. 1/4-VIII 1557. itd. Tukljačom u predjelu Tustica (P. Skok, »Urbanistički lik Zadra«, Radovi Instituta JA-
43
HAZ. SZN Zuanne Braicich (1621 -1645) b. VI, f. VI/58; 37a-24. XII 1634; SZN ZU u Zadru, \, 44). 4. VI 1423. u spisu zadarskog notara Nicolausa de Baro
Simon Braicich (1645 — 1678) b. II, f. 17a —5. IV 1655; Spisi nekadašnjeg samostana sv. (1423 —1426) citiraju se: »homines et rustici ecclesie, s. Marine de Tucchouia (S. A.)
Nikole44
u Zadru — 1627. g. itd. districtus Tinini« kao i »loco Tucchouia«.
Ovaj izraz s prvim slovom »K« može se usporediti i s bizantskom titulom »Ka- 55
HAZ. SZN Vennes cond. Ben. de Firmo b. I, f. II, 80-1398; Pergamene neka-
petano Italiae«, koja se u latinsko-italskim poveljama 10. i 11. st. tako piše. Znači da je dašnjeg samostana sv. Kuzme i Damjana br. 112 — 29. II 1376.
u 10. i poč. 11. st. ono grčko slovo »K« još uvijek u upotrebi i da se ono kasnije od »K« 56
HAZ. SZN Theodorus de Prandino (1403-1441) b. I f, I, 464-7. IX 1413; SZN
pretvara u »C«. To vrijedi i za naš »Kutuno«, čije prvo slovo »K« postaje također »C« u Simon Damiani b. II, f. IV/7-13. VIII 1453; SZN Presb. Nicolaus Lupouich
našim latinskim poveljama 12. a napose 13. ili čak u onima od desetih godina 14. st. (1446-1469) b. I, f. 1/3-27. VIII 1449; SZN Johannes de Trottis (1404- 1410) b. I, f.
dalje, kada i slovo »C« prelazi u početno slovo »T«. 11-10. VIII 1404; SZN Jacobua q. Ostoie (1427-1445) b. I, f. 1/3-12. XI 1428. itd.
45
RD, 157. 57
HAZ. SZN Johannes Philippus Raimundus (1483-1516) b. I, f. 1/1-6. II. 1506;
46
RD, 174. 21. XI 1508; SZN Daniel Cavalca (1551-1556) b. I, f. 1-51 IV 1556; SZN Simon Brai-
47
B. Ferjančić, o. c., 25, bilj. 61. cich b. I, f. 1/2, 7-24. XI 1634. itd.
58
48
Slavenstvo i romanstvo..., 134. o. 1070-1076: CD l, 148, 151; RD, 168: 1070-8.

182 183
Današnje pak naselje Tkon u srednjovjekovnim latinskim ispravama i
čitavim dvorištem (curte), koje je između njih (infra est) i 2 komada zemlje spisima prvi put se citira, kako smo također već naveli, pod imenom »Kutu-
(duas terre pecias) u uvali Pagnane.59 na«, i to prema Račkome »1080-5«, a i prema Ljubicu, dok prema Stipišić-
Time smo dobili nekoliko naziva za ovaj otok, čime se je još jače produ- -Šamšaloviću »poslije 1076.« g. U toj povelji kaštelan66 Prestancije daruje
bila toponomastička brojka za Pašman. zemlju u »Kutuno« samostanu sv. Ivana.67 God. 1216. taj se lokalitet mijenja
Kako vidimo, i naziv »insula sancti Johannis euangeliste« za Pašman go- u »Cutuno«, a u 14. st. u »Tucconi« (villa) sa svim mogućim varijantama. Čak
tovo je kronološki izjednačen s onim nazivima »Flaueyco« i »Postimana«. i kao »Tcun« (1386), dok se u 15. st. piše taj zaselak kao »Tcconi« (1404) ili
No ipak je naziv otoka po tome samostanu nekoliko godina kasnijeg datu- »Tcon« (1448), u 16. st. »Tchun«, u 17. »Tchon«, u 18. pak »Tkun« ili »Tcon«68
ma. itd.
Inače i u zadarskom arhipelagu, samo dosta kasnije, i današnji otok Na ovome otoku osamdesetih godina 11. st. u jednoj ispravi citira se i
Kornat dobio je svetački naziv: »insula sancte Marie«, za koji iz spisa u HA- »ualle Suština« i u njoj zemlje koje je kupio samostan sv. Ivana od arhiprez-
Z-u saznajemo da se tek 1354. g. tako naziva, a o. 1513. i »Stomorin otoch«,60 bitera Dese i Valentina, sina biskupa Petra.69 Taj se toponim opet ponavlja
što je isto. 1216, ali kao »Suštino cum puteo de sancti Thome« blizu »Cutuno« s »ualle
Isto tako u spisima zadarskog notara Petrusa de Pago nailazimo na »in- Tominne« i mjestom »Trisino« i »Copille pole... que sunt supra Saglavum
sula s. Euphemie seu s. Michaelis61 (S. A.) in loco uocato Poglie penes locum magnum« a »in campo Piscimani«.70
dictum Pogliana«, kojima je također svetačkim imenom sv. Eufemije i sv. Na otoku »sancti Johannis euangeliste« tj. na Pašmanu o. 1070 — 8. g. bi-
Mihajla identificiran otok Ugljan. li su i ovi lokaliteti: Pagnana (ualle) i »locum Muracol«.71
g) I konačno 12. IV 1293. (neobjavljena isprava) nailazimo i na »insula s. U tzv. »charta suspecte« iz o. 1067. po Račkome na njenoj poleđini piše:
Damiani de Monte ad Octuno«62 (S. Α.), što je još jedan novi svetački naziv »De Posthumana, ubi erat monasterium sancte neuiane«,72 a također kasni-
za otok Pašman. jom rukom: »Territorium sancti Chrysogoni in insula Postimane olim Flau-
isco seu (S. A.) in uilla Neuiana«.73 Takoder i na drugoj povelji od 1067. (be-
neventanom) na poleđini kasnijom rukom stoji: »Designatio74... de insula
II. Stara mjesta i naselja na Pašmanu pasmani vel neuiane, ubi est ecclesia s. Michaelis archangeli«.75
Prema tomu, i ovo se selo ne navodi 1195. g. prvi put, kako to donosi Po-
Kao prvo mjesto (loco) navodi se 1067. g. »Postimana«, u kome je sagra- morska enciklopedija.76 Taj lokalitet po C. F. Bianchiju77 imao je crkvu sv.
đena crkva u čast bi. Mihajla Arkandela, određena da bude »cella« samosta- Martina, koja je razorena, te crkvu sv. Mihovila arkandela, koja se navodi od
na sv. Krševana. Tu su bili i brojni vinogradi i maslinjaci, koji su pripadali 1088. g. dalje. To mjesto koje se nalazi sjeverno od Tkona, po Skoku je »do-
navedenom samostanu. U tom predjelu navodi se sa zapadne strane i »deser- duše latinska izvedenica stvorena pomoću sufiksa -anus od rimskog ličnog
tum oppidum«, tj. napušteni ili nenaseljeni grad ili tvrđava. Te iste godine imena 'Naevidius'«. Ali Nevidane ne predstavljaju praedium Naevidianum
došao je zadarski prior i strateg čitave Dalmacije na taj otok, gdje je utvrdio »Nevidijev posjed« nego je to bio samostan »sancti Neviane«, kaže Skok. On
63
i označio granice posjeda samostana sv. Krševana.
Pašman je kao lokalitet dobivao tokom stoljeća, kako smo već iznijeli, 66
Taj »Castellanus« je davao zemlju kod sv. Marije »in Katuno« tomu samostanu
raznolike nazive, tj. od imena »Postimana« (1067) ili »Pustimano« (II pol. 11. »pro anima sui filii eo sepulti« (CD i, 157). Ovaj kaštelan je dakle bio na čelu Tkonskog
st.)64 do sadašnjega Pašman (počam od 16. st.). kastelanata (tj. cijeloga otoka Pašmana) upravitelj u ime svoga kralja (kralj, kaštelan).
67
CD, I, 157.
I dok se u spisima zadarskih notara nailazi na »insula puncta Pismani«, 68
Miscellanea, l, Zadar 1949, 61, 26 (Glag. isprava od 1703), 64.
1634. već imamo »villa de Ponta de Pašman«.65 69

70
CD, I, 157, 152.
SCD, III, 142.
71
RD, 168.
72
59
RD, 169; CD I, 152. S t i p i š i ć — Š a m š a l o v i ć (CD, I, 107) donose ovako: »De Postumana (pisano
60
S. A n t o l j ak, »Miscellanea jadertina. a) Kornat«, Radovi Instituta JAZU u Za- karolinom), ubi eciam onoratur ecclesia sancti Michaelis (goticom) Neuiane (huma-
dru, I, 109-112. nistikom)«.
3
61
HAZ. SZN Petrus de Pago (1486-1529) b. III, F. HI/1 -26. V 1525. RD, 72.
4
62
HAZ. Pergamene sv. Kuzme i Damjana br. 42 — 12. IV 1293. S t i p i š i ć - Š a m š a l o v i ć (CD, I, 106) donose: »Designacio... insulePasmani,
63
CD, I. 108, 109. ubi est ecclesia sancti Michaelis archangeli«.
5
64
Ova isprava se datira od 1076. do 1095. g. i tu se govori o zemljama koje su bile RD, 70.
6
kraljičine (regine) \_CD, I, 157]. To bi mogla biti Jelena, žena Zvonimira. Sv. 5, Zagreb 1958, 497.
7
65
HAZ. SZN Gregorius de Bosco (1465-1497) b. VI/29-2. VIII 1491; SZN Zuan- o. c., II, 122.
ne Braicich b. VI, f. VI/58, 37 a-24. XI 1634.

185
184
nadalje tvrdi da ovo naselje »nije se, prema tome«, moglo »razviti iz rimskog Zatim slijede nazivi: »loco uocato Sagatinschine«, pa »Brizine... in loco
predija, nego oko današnjeg manastira, kako smo više puta vidjeli na otoci- Pogliane... in loco Draziza... in loco Drusac...« i »in loco Jadru... in loco
ma« Konačno ukazuje isti pisac da su se današnje Nevidane nalazile »neka- uocato Podlisgnach« i »loco uocato Druschia« kao i »loco uocato Liutacha« i
da na mjestu, koje se zove Mirišće..., od mir »zidine«. Sve to na kraju popra- »loco uocato Zogopizolo« ,94 pa »loco uocato la Zudecha« i »loco uocato Pasi-
ciag«. Nadalje se spominju »loco uocato Bargudichia«, pa »loco uocato Gaii
ćuje sa brojnim toponimima u tom selu.78
siue Dramine«, »locis uocatis Copiglie et Medvigie«,95 »loco uocato Podbri-
Još 1215. u toj ispravi se javlja »terra... Cruseo poglie« i »Perigna Dra-
sie«, »loco uocato Suasti«, »loco uocato Pestine«, »loco uocato Plasina«, »lo-
ga« te »uallem Dangano cum toto campo« i »Dobro Poglie« kao i »totam ual-
co uocato Sfastini«,96 »loco uocato Grussi« ili »Grusi« i »loco uocato Merglia-
lem de Tustino«.79 1216. u drugoj ispravi ubicira se na Pašmanu »terram«
ne«.97
que uocatur Parig... la drago« i ponovno »terram que uocatur Cruseuo po-
Na Pašmanu je i »loco dicto Carlouschina« ,98 te »in poncta Pašman in
le«.80 loco uocato Poderane«,99 »loco uocato Otus«100 i »loco uocato Pagnu« i »loco
Daljnji lokaliteti u 14. st. na tom otoku su: »mons comunis qui uocatur
Crua« (1302)81 te »ad Postimanum in loco uocato Baratulo (1309). U blizini uocato Babe«.101
toga je imala zemlju Milena, udova kneza Nikole. Postoji i »Brigos mons« God. 1397. piše se »in insula ad Sdrelac«,102 a C. F. Bianchi103 piše da se
(1310), te »loco uocato Longin siue Conaplica« (1314) ili »Longino« (1323). Ždrelac prvi put spominje 1446. God. 1481. govori se da je »in insula Bagni
Zatim slijedi »loco uocato Grebba« (1325, 1327), te »Vurilicas« (1338) i »villa ad Sdrelac104 loco uocato Jaracina«.105 God. 1527. se ponovno navodi »Sdre-
Magna« (1344), pa »villa di Mocro« (1347—1349).82 Onda slijedi »loco uocato lac«,106 čiji poglavar 1806. podnosi neku molbu austrijskoj vladi u Zadru.107
Draga« (1347, 1389),83 te Variccani polla« (1373)84 ili »in loco Tucuni in Cam- 1565. se pak »in insula Bagni« citira »ad Sdrelaz supra sanctum Lucam
po Varigagni« ili »Varygne«85 i »loco uocato Olmisso« ili »ad Tchunum in lo- in loco uocato Dolcich siue Dolac«,108 a 1594. piše i »nell'isola di Sdrelaz a S.
co uocato Almis« ili »Almissia« ili »Vlmissie« ili »Olemis«.86 Luča«. Te iste godine navodi se i »loco chiaramento Sasul«.109 God. 1627.
Slijede i ovi toponimi: »loco uocato Zauersie«87 te »loco sub Barotul«.88 imenuje se i »Dobra pogliana«.110
Navodi se i »ecclesiam s. Cosme et Damiani de insule Bagni«89 i »insula Bag- U 17. st., i to 1680. g. imamo »in villa Tconi in loco uocato Praga111 (S.
no« ili »insula Bagni in confinio s. Luče« ili pak »villa di Bagno nel confini A.) super feudo abb. de Rogouo... in loco uocato Cruseo... in loco uocato
della chiesa di san Luča« ili »di Bagno isola di Žara nel confin di san Lu-
ča«,90 a od 15 — 17. st. sačuvani su spisi sv. Dominika,91 gdje se stalno navodi 94
HAZ. SZN Gregorius de Bosco b. IV, f. IV/6-17. IV 1495, b. IV, f. IV/3-23. VII
tzv. otok, zapravo mjesto Banj.92 Isto tako 1575. »in insula Bagno ad san- 1492, b. IV, f. IV/15-28.1. 1493, b. IV, f. IV/3-9. i 3. XII 1492, b. I, f. 1/9-11. III 1469.
95
HAZ. SZN Johannes de Salodio b. III, f. III/3-31. XII 1485, b. III, f. III/7-2.
ctum Lucam« citira se »locouocato Gorizia«.93 IV 1488, b. II, f. 11/12-14. VII 1484, b. II, f. II/8-10. X i 20. V 1481.
96
78
P. Skok, Slavenstvo..., 134-136. HAZ. SZN Johannes Franciscus Grisinus (1454-1495) b. I, f 1/18-17. III 1486,
79 b. I, f. 1/10-19. I 1480, 15. II 1478, b. I, f. 1/8-31. I 1477.
Miscellanea, l, 7. 97
80 HAZ. SZN Simon Damiani b. II, f. IV/7-2. VIII 1453, b. II, f. IH/7-15. III
SCD, VIII, 141. 1448.
81
SCD, VIII, 32 (Cruxa: drugom rukom). 98
82
SCD, VIII, 32, 254, 267, 356, IX, 106, 223, 328, X, XI, 165, 338, 363. HAZ. SZN Johannes Philippus Raimundus b. I, f. 1/1-9. III 1510.
99
83
HAZ. Pergamene nekadašnjeg samostana sv. Kuzme i Damjana, br. 126 — 8. X HAZ. SZN Nicolaus Drasmileus (1539-1577) b. III, f. IV/1 -7. VIII 1575.
100
HAZ. SZN Johannes de Morea (1545-1570) b. I, f. 1/4-23. VIII 1557.
1389. 1
84 HAZ. SZN Daniel Cavalca (1551 -1566) b. I, f. 1-25. IV i 30. VIII 1556.
85 SCD, XII, 555. 1
HAZ. Pergamene nek samostana sv. Kuzme i Damjana br. 105, 106 — 7. XI 1373; HAZ. Pergamene Curia consulum et mariš —20. VIII 1397.
SZN Petrus Dragono (1470-1486) b. I, f. 1/13-1. XII 1480. O. c., II. 117.
86
HAZ. Pergamene... sv. Kuzme i Damjana br. 125 (19. X 1388), br. 126 (5. X 104
Gl. Pomorska enciklopedija, 8, Zagreb 1964, 274.
1389), br. 127 (12. X 1389), br. 134 (19. IV 1399); SZN Nicolaus Ho (1433-1436) b. I, f. '· HAZ. SZN Johannes de Salodio b. II, f. H/8-13. VIII 1481.
106
1/4-30. 87
I 1435. HAZ. Spisi nekadašnjeg samostana sv. Dominika — 1527.
HAZ. SZN Johannes de Calcina (1439-1482) b. V, f. VIII/5-6. X 1460. ΉΑΖ. Spisi Namjesništva I austrijske vladavine — XXIII — 1803-br. 1351.
88
HAZ. SZN Gregorius de Bosco b. III, f. III/l-l. XI 1484. 1
HAZ. Pergamene zad. notara III-21. VII 1565.
89
90 5СД XII, 350. ' HAZ. Spisi zad. kneza Filippo Bon III, 109 a-4. VI i 15. V 1594.
HAZ. SZN Jac. q. Ostoie b. I, f. 1/4-21. VII 1436; Pergamene zadarskih notara ' HAZ. Spisi nekadašnjeg samostana sv. Nikole — 1627. Gl. i Pomorska enciklo-
15. st. Serie generale 1-29. IV 1440; SZN Simon Braicich b. II, f. II, 17a-5. IV 1655, b. pedija (2, Zagreb 1955, 476), gdje kaže V. Cvitanović da se i ovo mjesto spominje
II, f. 9111/44, 83-1666. već 1270. godine.
HAZ. Spisi nekadašnjeg samostana sv. Dominika u Zadru, br. 1821 —1828. 111
Tako se je upravo preživao i talijanski historičar Giuseppe Praga, roden u Su-
92
Gl. Pomorska enciklopedija, l (1954), 377. Tu VI. Cvitanović navodi da se tomišćici na otoku Ugljanu 19. III 1893, a umro u Veneciji 18. II 1958. (EJ, (6, 580). Nje-
Banj. naseljen još od Rimljana, spominje 1290. g., a to je rekao isto i C. F. Bianchi gova djelatnost i rad u Zadru bila je prožeta protalijanskim njegovim stavom, iako je
(o.e.,93II, 119). bio slavenskoga porijekla.
HAZ. Pergamene zad. notara III-21. VII 1575.
187
186
Podgomiliak... in loco uocato Caipoglie... in loco uocato Clanaz...«112 U 17. 3) Daljnje je pitanje: gdje su to bile »terras que fuerunt regine«, tj. zem-
st. u glagoljskim spisima zadarskog arhiva uz »sudce« Pašmana i Tkona lje hrvatske kraljice »in Pustimano«, koje su prvo bile vlasništvo Madija, si-
(1669) javljaju se i »Sudce od Dobre Polane« (1668) kao i onaj od »Nevi- na Armata, a onda ih je ovaj zamijenio drugim zemljama, koje je posjedovao
an«.113 Madije, opat samostana sv. Ivana Evanđeliste.119 Taj podatak Rački datira sa
Ovo su samo letimični ispisi pretežno iz izvornih dokumenata zadarskog »1085-95« godinom120 a tako i S. Ljubić,121 dok Stipišić i Šamšalović sa »po-
Historijskog muzeja o toponiinima na otoku Pašmanu. No neke od njih na- slije 1076.«122
vodi i P. Skok bez naznake izvora. On je naime obišao Pašman i ondje dobi- Ako je tako, onda bi to mogla biti jedino kraljica Jelena, žena Dimitrija
vao podatke od raznih osoba (župnika, učitelja, studenata i drugih domoro- Zvonimira. U vezi s tim može se postaviti i pitanje kako je Rački mogao u
daca) kako kaže u »Predgovoru« svoje knjige Slavenstvo i romanstvo (str. 5). svoje Documenta staviti kako kraljica Hrvata (Chroatorum) regina /Hele-
Svakako bi trebalo usporediti one toponime koje Skok donosi bez kro- na/) »se. a. 1075.« dariva samostanu sv. Ivana u Biogradu zemlje (terras)
noloških podataka (str. 134—139) s onima, koji su ovdje kronološki navedeni »subo monte sanctorum Cosme et Damiani« non longe a dicta ciuitate, te je
i većinom do sada nepoznati, te da im se odredi i točniji smještaj, važnost, dodao da »commemoratur in Policorio p. 12. V. nr. 133, 75«.123 Međutim, u
historijat i značaj. navedenom podatku, gdje se spominju zemlje nekih ljudi koje zamjenjuje
Madije, opat samostana sv. Ivana, citiraju se samo zemlje koje su bile u vlas-
III. Ostala zapažanja i upozorenja ništvu kraljice12·1 i ništa više.
Stoga je čudno što je 1925. Sišić, citirajući čak Documenta Račkoga (str.
Kad se sada sagleda sav ovaj izvorni materijal o Pašmanu, on ipak nije 122), iskonstruirao kao i Rački, da je »kraljica Jelena Lijepa darovala neke
dokrajčen, jer još ima puno toga da se o tome otoku kaže. zemlje »pod brdom sv. Kuzme i Damjana125 na sučelnoj obali na ostrvu Paš-
1) Npr. trebalo bi ubicirati bizantski »κατερόν« iz 10. st. na Porfirogene- manu tik mjesta zvana Tkon«.126
tovu »καταυ«, tj. Tkonu, današnjem Pašmanu. Taj pisac ga navodi kao pust i To ukazuje kakvo je stanje bilo u našoj prijašnjoj historiografiji, a pogo-
nenastanjen,114 a takav je upravo bio i onaj »oppidum« u ispravi iz 1067. g., tovo i danas, gdje je gotovo postalo pravilo da se ne rješavaju ovako važni
ubiciran dosta točno. Stoga bi bilo korisno pokušati pronaći tragove onoga podaci o feudalizmu za vrijeme hrvatskih narodnih vladara nego se ide na
oppiduma na mjestu gdje danas na našoj specijalkarti na otoku Pašmanu u- općenitosti i pišu odmah velike knjige, dok se od rasprava bježi kao vrag od
crtan lokalitet Pustograd115 i ustanoviti njegovu starost. tamjana. Vrijeme je dakle da se s time prekine i da se izvori podvrgnu što
2) Iako Ivan D j a k o n u svojoj Chronicon venetum ne navodi ime otoka kritičkijoj reviziji i da se što ozbiljnije stanu proučavati.
za koji samo kaže da nije daleko od grada Biograda (a Begradonse urbe) ka- 4) S tim je u vezi određivanje funkcije već navedenog »castellanus«-a127
ko je na svom osvajačkom putu po Jadranu (998. ili 999. ili 1000. g.: S. A.) sti- »in Kutuno« u hrvatskoj državi II pol. 11. st., tj. na otoku Pašmanu, kao i
gao dužd Petar III Orseolo sa svojim vojnicima: Mlečanima i Dalmatinci- 128
službe »duorniciusa«, tj. dvornika.
129

ma116 nema sumnje da se taj anonimni toponim svakako odnosi na otok 119
117
Pašman, kako to naprosto kaže i Rački, dok Šišić bez obrazloženja, služeći RD, 174; CD, I, 157.
120
RD, 174.
se također Ivanom Djakonom, kaže da je dužd iz Zadra prebrodio »na ostrvo j6„ 12r Libellus policorion, qui Tipicus vocatur, Starine JAZU, XXIII, Zagreb 1890,
118
Pašman«. 122
CD l, 157.
Samo je sada pitanje: kako se je upravo tada nazivao taj otok, tj. da li i 123
RD, 122.
dalje »Kutuno« ili »Postimana«, kako to hoće Rački. 124
RD, 174.
125
U RD, 174 Rački dodaje u bilješci: scilicet »sub Monte sanctorum cosme et
112
HAZ. Spisi nek. samostana sv. Kuzme i Damjana, br. 539-1680. Damiani« i upozorava da se to odnosi na »Est et alia ibidem«, tj. na opatovu zemlju,
113
Miscellanea, II, Zadar 1950-1952, 108, 115. koju je taj mijenjao sa Madijem, sinom Armata.
126
Ι14
ένημόκαστρα = ριΐ5ίί, nenastanjeni »urbes«, prevodi Fr. Rački (Documenta, F. Sišić, Povijest..., 568.
127
404). 115 Catellanus, castelanus — praefectus castri, castelli arcis: zapovjednik grada ili
U vezi s tim lokalitetom interesantno je da se na najnovijoj jugoslavenskoj tvrđave, kaštelan. Tek u izvorima iz II. pol. 13. st. nalaze potvrdu za tu funkciju sastav-
specijalkarti nalazi na Pašmanu kao toponim Pustograd koji je gotovo pri kraju oto- ljači djela Lexicon latinitatis medii aevi Jugoslaviae l, Zagrabiae 1973 190) što je ne-
ka, i to između lokaliteta Krušćica i Kaštelac (Gl. Pomorska enciklopedija, 6, Zagreb točno.
12S
1960,63-Karta Pašman). No zato na talijanskoj specijalkarti iz 1938. g. (Istituto geog- I dok I. K u k u l j e v i ć ispisuje taj naziv kao »Dominicus vero Dernicius« (I.
rafico militare) začudo nema ni Pustograda a ni ona dva navedena lokaliteta, iako je K u k u l j e v i ć S a k c i n s k i , Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoni-
ae
ta karta po svoj prilici rađena po nekadašnjoj austrijskoj vojničkoj specijalkarti. s.}: Zagreb 1874, 157), dotle R a č k i donosi u tekstu: »Dominicus uero duonicius«, a
116
RD, 426,427. u bilješci tumači: »dernicius, quod duornicius i. e. duornic (dvornik) corrigendum esse
117 puto« (RD, 168).
Pašman, Postimana actorum nostrorum saec. XI: RD, 429, bilj. 12. 129
118 Dvornic, duornic, indecl... hrv. dvornik... upravitelj kralj, dvora, dvorski žu-
F. Sišić, Povijest.... $15. pan, dvorski: Rački, Doc., 87/34, a 1070... Uitomir duornic (test.) / Cod., XI 204/22,

188 189
No ipak sve to nadmašuje problem u obliku pitanja: da li je hrvatski vla- monasterium sanctorum Cosme et Damiani, quod nunc (S. A.) capud
est... 1 3 4
dar mogao imati i na otocima (Barada je to negirao S. A.), tj. i na Pašmanu
135
svoju »terram... que regalis esse dinoscitur uel regalium seruorum«, kako U izvornom podatku, koji Rački datira sa 1070 — 8. g., a Stipišić i Šam-
to izričito kaže isprava Petra Krešimira od 1066/7. g. u korist samostana sv. šalović sa »oko 1070 —76«, l36 govori se o zemlji »in insula sancti Johannis eu-
Marije u Zadru, te gdje je ta »Tochenia«, kojoj su u toj povelji označene gra- angeliste«, o čemu smo već pisali. Na tome otoku je u »ualee Pagnana«, gdje
nice i koliko se može povezati sa Tkonom, tj. sa varijantama njegova naziva. je imao svećenik i monah Candulfus svoju zemlju, ovu istu darovao istoime-
nom samostanu st. Ivana.137
5) Za osvjetljavanje prodiranja feudalizma u pore hrvatske srednjovje-
kovne države interesantan je podatak za 1070. g., koji smo također naveli u To bi onda značilo da se Pašman tada naziva i otok sv. Ivana Evanđelis-
vezi s otokom sv. Ivana Evanđeliste, tj. Pašmanom. Iz njega se saznaje da te, čiji se samostan nalazio upravo na njemu, kako to potvrđuje i ona isprava
kralj Krešimir prodaje (comparauit) Petru, opatu samostana sv. Ivana »alo- od 1197. Ona, naime, kaže da je taj samostan blizu kaštela na rtu Pašmana.
id« (alodium) udovice Barbare u uvali »Pagnena« na Pašmanu, zvanom i Ako je to sve tako, onda bi postojala vjerojatnost da se je 1190. ondje i mogla
otok sv. Ivana Evanđeliste. odigrati ta bitka između Zadrana i Mlečana.
Protumačiti kako je kralj mogao prodati taj alod čiji je vlasnik umro a Prema tome bi ipak bilo vrijedno ponovno proučiti sve ove izvorne po-
ostala je udovica, teško je. Ali ipak se može reći da i takva vrst posjeda, o ko- datke o mogućnosti ubiciranja navedene bitke i pobjede Zadra nad Veneci-
me piše i Fr. Rački,130 u ovom slučaju ukazuje u kakvom je odnosu vlasnik jom, o kojoj mletačke kronike naprosto šute, glede Pašmana, i onda zaključi-
toga aloda prema vladaru, što nije kod nas uopće proučeno, premda ima o ti tko ima pravo: da li Praga, Barada ili netko drugi.
tome dosta izvora iz 11. st. Ovo su ovdje samo nabačena neka zapažanja — i to pretežno usredotoče-
6) Usporedo s time moglo bi se zapitati: na osnovi čega je Odorik Badu- na na doba hrvatskih narodnih vladara — na ostale probleme osvrnut ćemo
rina 1935. g. napisao članak pod naslovom: »Da li su na Pašmanu stupovi iz se drugom prilikom.
palače Krešimira Velikog?«131
7) Bilo bi dobro još jedanput podvrgnuti totalnoj kritici sve one dosa-
dašnje rezultate o bitki kod tzv. rta Trenija, gdje su 1190. g. Zadrani hameti-
ce pobijedili Mlečane. Naime tzv. originalnoj povelji od 14. V 1190. u HAZ-u
govori se kako su »post bellum cum Venetis habitum et postu victoriam in
promontorio Treni, quondam erecto« održali Zadrani pobjedu itd.132
Meni je još 1953. Barada tvrdio da ima negdje napisano da se na otoku
Pašmanu spominje ime »Dreni«, ali ne može taj zapis naći. Kad sam čitao i
Pragine tvrdnje da bi se takav toponim mogao izjednačiti s onim na otoku
Krku, nikako se nisam godinama mogao s time složiti. Povremeno se dotiču-
ći i toga pitanja, naišao sam u prijepisu na ispravu »1188— 1190«, koju je ob-
133
jelodanio sa takvom kronologijom S. Ljubić. U njoj uz ostalo ona ista re-
čenica ovako glasi: »...post bellum cum Venetis habitam et post victoriam
de castello in promontorio quodam errecto (S. A.)...« Znači, u tom prijepi-
su, učinjenom još od Luciusa, koji se čuva u HAZ-u, nema imena »Treni« već
samo: »de castello«, što Praga uopće nije naveo. Nadalje u povelji od 1. III
1197. govori se: »... ad monasterium sancti Johannis de Castello (S. A.) et ad

a. 1345... Bartholi duornicii...« (Lexicon...,\, 399, 400). Znači da ni ovdje sastavljači


leksikona
130
ne poznaju ovaj naziv iz Policoriona.
»Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stoljeća. IV. Imovinski i gospodarstveni
odnošaji«, Rad JAZU, CV, Zagreb 1891, 230, 234. 134
S. L j u b i ć , »Libellus...«, Starine, XXIII, 188.
131
Hrvatska straža, 7/1935, 23, 4-9, 24, 4-5. 135
RD, 168.
132
133
SCD, II, 244. 136
CD, I, 148, 151.
»Dva popisa listina glasovitog manastira sv. Krševana u Zadru«, Starine JAZU, 137
RD, 168; CD, I, 151.
XIX, Zagreb 1887, 83.

190 191
CRITICAL OVERVIEW OF THE RESEARCH AND DISCOVERIES ABOUT
THE ISLAND OF PAŠMAN

Summary

Three parts of the article present the critical overview of the present re-
sults of Croatian medieval studies in connection to some problems about
the Island of Pašman and the author presents some new knowledge from yet
unpublished manuscripts.
In the section »Origin and development of toponyms on the island (and
GROBNICKI PROBLEM U HRVATSKOJ I STRANOJ
the village) of Pašman«, the author presents some new knowledge from yet HISTORIOGRAFIJI
unpublished manuscripts.
In the section »Origin and development of toponyms on the island (and
the village) of Pašman«, the author presents his opinion about the origin ZAŠTO NIJE MOGLO BITI BITKE IZMEĐU HRVATA I TATARA NA
and development of toponyms of Pašman from the ancient times to the pre- GROBNIČKOM POLJU
sent day, supported by the new evidence from Zadar archives. In the section
»Old settlements and places on Pašman« the author presents the chronolo- Pitanje da li je bilo bitke između Hrvata i Tatara na Grobničkom polju
gical list of settlements of Pašman supporting his evidence with new facts. stalno je privlačilo i mučilo od druge polovice 19. stoljeća, pa sve do nedav-
In the third section under the title »Other ob ervations and warnings« the no, naše historičare, poluhistoričare, pa čak i laike, koji su ga pokušavali ri-
author offers some of his opinions from historical topography and social ap- ješiti raznim domišljavanjima i zaključcima. Ali nitko od njih nije ušao de-
proaches to the early medieval Croatian history which might bear connecti- taljno u samu bit tog pitanja, ni pokušao pokazati kako se ta zabluda uvukla
on to the island of Pašman. u hrvatsku i stranu historiografiju kojoj je zadala mnogo nepotrebnog tru-
da: da se njome pozabavi, te da je konačno likvidira kao najobičniju izmiš-
ljotinu iz druge polovice 16. stoljeća. Naime, ni Toma, arcidakon splitski,
suvremenik tatarske najezde u naše krajeve, u svom djelu »Historia salonita-
na«1, koje predstavlja suvremeni izvor prvoga reda, a ni očevidac te najezde
Rogerije, rodom Talijan, kasniji splitski nadbiskup (1249— 1266) i pisac »Car-
2
men miserabile«, ništa ne znaju o toj bici. Čak nijedna falsificirana ili au-
tentična isprava koja se odnosi na to razdoblje3 ne osvrće se ni jednom riječi
na taj događaj. Tek Ivan Tomašić, franjevac bosansko-hrvatske redo-države
(živio u drugoj polovici 16. stoljeća), u svojoj »Chronicon breve regni Croati-
ae« prvi ubacuje u hrvatsku historiografiju pitanje bitke na Grobničkom po-
lju ovim riječima: »... congregato exercitu copia4 ualde, et castramentati
sunt iuxta castrum Gelen vulgo Grobnich eius in campo, ubi nunc castrum
Grobnich uiget, tartaros persecuti sunt, et millibus dato prelio, fu (g)erunt.
Ibi bartholomeus5 de Frangepanibus coruit, et tartaris LCV(!) millia mortui

1
Thomas Archidiaconus, Historia salonitana, MSHSM XXVI, Scriptores III, Za-
grabiae, 1884.
2
M. Florianus, Historiae hungaricae fontes domestici IV, Budapestini, 1885.,
45-87.
3
gl. T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae IV,
Zagreb 1906, V (1907).
4
F. j. braća »Frankapani«.
5
Taj se spominje u jednoj sumnjivoj frankapanskoj ispravi kao živ (T. Smičiklas,
o. c. IV, 443 (1251).

192 193
6
sunt, ex rege belo XL millia coruerurit, et sie prelians uincitur... « On, dak- »Grobnich«. Zatim je prihvatio od Tomašića brojeve poginulih Belinih ljudi i
le, tu bez ikakvih dokaza naprosto kaže da su 1241(!) Tatari potučeni na polju godinu bitke. Uz to je, proizvoljno, citirajući kao da to tobože Tomašić piše,
blizu grada »Gelen«, opće poznatog »Grobnich«, gdje je i sada grad »Grob- dodao da su kod Grobnika uz kralja Belu vojevali Senjani i pobili čak
nich«. Tom prilikom je po Tomaševićevoj tvrdnji poginulo 55.0007 Tatara. Ali 65.0000)14 Tatara. To je po svoj prilici učinio pod uticajem svoga mladog pri-
je zato u toj bici palo i 40.000 ljudi kralja Bele, medu kojima i Bartol »de jatelja i suradnika Pavla Rittera Vitezovića (1652—1713), rodom Senjanina,
Frangepanibus.«8 koji je boravio u Valvasorovom gradu 1676. i 1677. godine. Vitezović, koji je
Ako sad napravimo kritički presjek kroz te Tomašićeve izmišljotine, vi- neko vrijeme živio i na dvoru Ivana Weikharda Auersperga u Ljubljani,15 pa
djet ćemo prije svega da bitka s Tatarima nije mogla biti nikako 1241, već sa- nije isključeno da se tu i upoznao s Tomašićevom kronikom u rukopisu,
mo 1242. godine. Nadalje riječ »Gelen« (alias »Grobnich«) znači na našem je- umeće na svoj način u svoju »Kroniku« prema Valvasoru onaj pasus o Senja-
ziku »Jelen«, a to se ime ne javlja ni u jednom našem izvoru iz toga i kasni- nima i uzima istu 1241. godinu, s tim da kaže da su Senjani pobili 56.000 Ta-
jeg doba. Moguće je stoga da su Turci prozvali Grobnik »Gelen«, koji su tara.16 A u svom pjesničkom djelu »Plorantis Croatiae saecula duo« (Zagrabi-
zajedno s Tatarima u nekoliko navrata harali oko toga grada (1470, 1522, ae, 1702) snizuje taj broj čak na 50.000 »Getarum«17 tj. Tatara.
1524, 1532. godine),9 a onda je preuzeo to ime i Tomašić i prenio cijelu rad- Clarus Pasconi, pisac iz 18. stoljeća, dovodi naprosto u vezu s Fridrihom
nju u 13. stoljeće. Time je smjestio Tatare iz 16. u 13. stoljeće, a brojeve pogi- i Bartolom Frankapanima Nikolu II, krčkog kneza, koji je živio između 1335.
nulih s jedne i druge strane proizvoljno izmislio. Podatke o Frankapanima je i 1386. godine,18 te izmišlja da je bilo 30.000 odabranih ratnika koji su na
možda uzeo, ili izravno iz njihovih većim dijelom iz toga razdoblja falsificira- Grobničkom polju porazili Tatare.19 U »Corpus juriš Hungarici...« službeno
nih isprava, od kojih baš ona iz 1251. godine spominje daje Bartol još živ, ili se vjeruje u poraz Tatara na tom polju,20 dok fra Andrija Kačić Miošić
iz djela Bonfiniusa,10 talijanskog humaniste i historičara, ili iz govora mod- (1704—1760), i u svome »Razgovoru ugodnom«,21 i malo izmijenjeno u »Ko-
ruškog biskupa Šimuna Kožičića Benje, rodom Zadranina (u. 1536), održa- rabljici«,22 također na svoj način prepisuje Vitezovićevu kroniku i upada u is-
nog protiv Turaka na lateranskom koncilu (1516) pod naslovom »De Crouati- te pogreške. Jedan od nastavljača Vitezovićeve »Kronike«, Ferencz Zeraus-
ae desolatione«.11 chek, naprosto ga ispisuje na kajkavski.23 B.M.R.A. Vojković-Maretić de Klo-
Prvi je te podatke iz Tomašićeve »Chronicon breve«, koja se kao rukopis
nalazila u biblioteci knezova Auersperg u Ljubljani, 12 iznio na javnost kranj-
' '" Taj je broj valjda uzeo radi toga jer nije znao odgonetati onaj Tomašićev
ski historičar J. W. von Valvasor (1614—1693) u svom tiskanom djelu, pre- »LCV« ili je sam možda našao u toj rukopisnoj kronici da stoji napisano »LXV«, dakle
vevši ih naprosto gotovo od riječi do riječi (osim broja poginulih Tatara) na »65«.
njemački jezik.13 Valvasor je ujedno odredio položaj grada »Gelen« stavljaju- 15
Vj. Klaić, život i djela Pavla Rittera Vitezovića, Zagreb, 1914, 17.
ći ga u polje, gdje »danas« u Hrvatskoj, a na kranjskoj granici, stoji grad 16
»1241. Szenyani veliku vernu slushbu i jakost szvoju zkazahu proti Beli Kralyu;
ki udrisse na Tattare u Grobnicskom polu, i pobisceih okolu pedeset i šest tissuch: i od
6 one dobe Grobnicsko pole ni danasni dan s nicsim nerodi...« (P. Vitezovich, Kronika
Chronicon breve Regni Croatiae Joannis Tomasich minorita, Arkiv za povjestni- ali Spomen Vsega Szvieta Vikov, Zagreb, 1696, 93).
cu jugoslavensku IX, Zagreb, 1866, 14. 17
1, Kukuljević Sakcinski, o. c., 47.
7
Naime »LCV« bi samo moglo toliko značiti. Trebalo bi pogledati u Tomašićevoj 18
Vj. Klaić, Krčki knezovi Frankapani I, Zagreb, 1901. (Rodoslovlje krčkih knezo-
rukopisnoj kronici da li je taj broj točno prepisan od Kukuljevića. va Frankapana).
8
O razvoju toga naziva gl. S. Antoljak: »Kako je i kada došlo do jednog umetka u 19
»... Nicolaus Secundus Frangepanus Comes Vegliae, Segniae et Modrussiae,
Rogerijevoj »Carmen miserabile«, Starohrvatska Prosvjeta IH/2, Zagreb, 1952, qui cum Friderico et Bartholomeo de Frangepanibus, congregato triginta millia selec-
193-199. tirum Bellatorum agmine in Campo Grobnicensi Tartaros proflingantur...« (C. Pasco-
9
E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb, 1923, 78, 80. ni, Historicus Progressus Mariani Triumphi et Frangepanae Amiciae Prosapiae, Ve-
10
Rerum Ungaricarum decades quattuor cum dimidia (Basel 1543). nettis, 1774, 85).
11
I. Kukuljević Sakcinski, Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari, Zagreb, 1863, 46. 20
»... arx et dominium Grobnik, in cujus planitie... sepultura Tartarorum...«
12
Chronicon breve..., Arkiv... IX., 8. (Corpus juriš Hungarici seu decretum generale inclyti regni Hungariae partiumque ei-
13
On opisuje kako su građani Krka, dva brata Bartol i Fridrih Frankapani, dali dem annexarum (1751), 57).
Beli novaca i smjestili mu vojsku kod dvorca »Gelen auf der Ebne, wo heut zu Tage in 21
»Na 1241. Senjani veliku virnost ukazaše kralju Beli; jer viteški pridobiše Tata-
Krabathen an dem Crainerischen Grentzen das Schloss Grobnich stehet, das Lager re u polju grobničkomu, te ih razbiše i okolo pedeset i šest hiljada posikoše, od koga
geschlagen, der Feind muthig angegritien und ihm eine Haupt Schlacht geliefert wor- vrimena Grobničko polje nije ničim do današnjega dneva roditi moglo« (O. Andrie Ka-
den: in welcher die Tartarn fünff und sechzig tausend. König Bela aber vierzig tau- čića iz Brista Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Zagreb, 1889, 12).
send der Seinigen, unter welchen auch Bartholomeus von Frangepan gezehlet wor- 22
»Na 1241. Segniani s upravom Bana Frangipana velliku Virnost ukasce Kragliu
den, jedennoch aber gesieget und das Feld, erhalten hat...« Na drugom pak mjestu Beli, jer vitezki pridobivsci Tatare na Pogliu Grobničkomu, , possikosceih pedeset i
dodaje ovo: »... Anno 1241 habe sich die Einwohner Zeng recht rittelich mit dem Kö- scest igliadah, od koga vrimena Grobničko Poglie uccinise neplodno do dneva danas-
nig Bela wider die Tartarn gehalten, und derselben fünff und sechzig tausend bey cgniega« (A. Kacich, Korabglica, Dubrovnik, 1836., 441, 442).
Grobnick erschlagen...» (J. W. von Valvasor, Die Ehre des Herzogthums Krain (Lai- 23
»1241. Szenyani veliku vernu szluzbu, v jakost szvoju szkazali jeszu proti Beli
bach - Nürnberg 1689), Rudolfswerth 2, 1877-79, 110, 91). Kralyu; kiszu vudrili na Tattare vu Grobnichkom polyu, y pobili ih ckolu petdeszet y

194 195
koč (1776—1839), naš domaći diletant, u svom rukopisnom djelu »Die
ni pobijati, jer znamo da baš taj pisac ni u jednom od tih poglavlja a ni u ci-
Schlacht auf Vegla, Praputh und bey Grobnik olim Gelen (april 1242.)«24 i u
jelom svom dijelu o tom porazu ni slova ne kaže. Kasnije je Tkalčić, pod ut-
sažetijem prijevodu na hrvatskom jeziku, tiskanom pod naslovom »Boj na
jecajem Kukuljevićeve radnje o Tatarima, u svome djelu »Poviest Hrvatah«
polju Grobničkom godine 1241.«25 mnogo je toga pobrkao, a još više izmislio
i dodao, pa mu se zaista ne smije gotovo ništa vjerovati.26 Dovoljno je još re- promijenio položaj te bitke (blizu otoka Paga), te iznio da postoje o mjestu
ći da mu je glavni izvor za opis »bitke« s Tatarima bio i onako nepouzdani na kome su Tatari poraženi razna mišljenja, pa tako i ono da »po narodnom
Krčelić (B. A. Kercselich, De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae hrvatskom pripovjedanju poraz tatarski zbio se na Grobničkom polju blizu
Rieke.«30 Od naših historiografa 19. stoljeća prvi se u posebnoj radnji najoz-
praeliminares, Zagrabiae, 1770). I. Švear (1775-1839) u svom »Ogledalo Ili- biljnije i najdetaljnije pozabavio tim pitanjem I. Kukuljević Sakcinski
rie.. ,«27) gotovo doslovce prepisuje Maretića i samo tu i tamo ponešto ispuš- (1816— 1889). Nakon što je iznio što je sve pisao o »Frankopanima« i Grobni-
ta ili neznatno mijenja neke njegove riječi. Lj. Gaj (1809— 1872), koji se tako- ku, zaključuje da svi ti pisci »spominju borbu Hrvatah s Tatari i poraz ovih,
đer diletantski, no kudikamo inteligentnije od Maretića, bavio našom histo- te se u tom slažu posve sa suvremenim listinama.« Zatim ulazi u kritičku
rijom, u svojoj rukopisnoj radnji »Dogodovština Ilirie Velike«, iako se služi analizu i pronalazi da se u jednoj falsificiranoj listini iz 1260. godine spomi-
Vitezovićem i Švearom, vrlo kratko opisuje taj događaj28 I. Krst. Tkalčić nje »monte... Grobniceusi«. Ime Grobnik Kukuljević nalazi i u Vinodolskom
(1840— 1905.) povodi se isprva u svojoj »Hrvatskoj povjestnici« za Švearom, zakonu od 1280.(!) godine, a često i u ispravama od 15. stoljeća dalje. Ali zato
prikazujući kako su Hrvati potukli Batuove čete na Jelenskom polju, »koje nije nigdje u izvorima naišao na trag Jelen-gradu31 ili polju, već samo na
se od tog vremena naziva Grobnikom«, te sasvim proizvoljno dodaje da »o mjesto Jelenje iznad Kamenjaka, a nedaleko Grobnika. Pa ipak Kukuljević
porazu tatarskom opširnije propovieda Thoma Arcidakon, koji je upravo ta- navodi u okolici Grobničkog polja neko malo neobrađeno polje, koje narod
da živio (rođen 1200- 1268) u svojoj Hist. Šal. c. 37, 38, 39, 40.«29 To ne treba zove Grobište, a »njeki učeni ljudi tatarskim grobištem«, gdje se iskopalo
raznih predmeta iz rimskog doba. Kod samog grada Grobnika ima još jedno
szeszt jezer: y od one dobe Grobnichko polye ni dan danasnyi z-nichem nerodi« (F. Ze-
rauschek, Kronika ali Szpomenek vszega szveta vekov. Zagreb, 1762, 93). mjesto koje narod također zove »grobište«, 32 gdje je isto tako nađeno neko-
24
Napisano 1834. godine, a sada se nalazi u arhivu Jugoslavenske akademije zna- liko starih predmeta. Iako Kukuljević nailazi svuda na Grobnicom polju na
nosti i umjetnosti u Zagrebu. razne stare zidove, nasipe, šančeve i predmete, on ipak smatra da ono nije
moglo strateški poslužiti za veću bitku, a nije ni uz more, kako to suvremeni
25
Danica Ilirska, Zagreb, 1838., br. 8 — 10. U br. 8 je bio stavio uz naslov: »Broj...«
»... godine 1242.«. izvori pišu. Stoga obrazlaže da je mjesto glavne bitke moralo biti bliže Pagu
26
Tako on prikazuje u tim radnjama kako je veći odjel Tatara udario paleći i ro-
beći jpo Jelenskome polju (on zove to polje, služeći se Valvasorom, i u svom rukopis-
ili Rabu i s »potpunom vjerojatnošću« zaključjuje da glavna bitka nije bila
nom djelu na njemačkom »Gellen« polje, a Grobnik tumači od »das Grab (Grabje) der na Grobničkom polju, već blizu navedenih mjesta. No ipak dopušta da se
Tartarn«, dok u radnji na hrvatskom piše »koje se malo kasnie grobničko radi mnogih mogla »zametnuti pomanja bitka s Tatarima« na Grobničkom polju i da je
grobovah — nazove«) i po okolici između Rijeke i Bakra. »Međutim je Kučuk Batu tu bilo »ljutih okršajah«, u kojima ipak vjeruje, slijedeći Valvasora, da je po-
Han na jelenskom (sada grobničkom) sakupljao svoje čopore. Ondje se približe kra- ginulo 65.000 Tatara. Uzimajući u pomoć narodnu tradiciju, kaže da narod
ljevska vojska i stanovnici od svih stranah, kanoti iz spilje Gromače, Kupin-kamena,
Pivke, zidine Prezuma i senjskog grada Nehaja« i udare. Ali ih Batu »pozorne učini i oko Grobnika govori o bici s Turcima, koje su kasniji pisci i »učeni ljudi no-
kroz Recinu i Vinodol prema otoku Karku koi još na bitvu sasvim pripravan nebiaše vijeg vremena« pretvorili u Tatare. U potrazi za mjestom glavne bitke iznaša
odvode. Sa visine Mušce« (u istom svom djelu kaže Maretić da je to kaštel Muschio) razne pozicije, izuzimajući iz svih tih kombinacija Grobničko polje.33 Š. Bale-
proganjahu Tatari kraljevu vojsku i zamalo ne uhvatiše Belu, a dio se njegove vojske nović (1835 — 1872), služeći se Švearom, sasvim je kratak i vjeruje u boj na .
povuče u Košić goru. Baš kada su Tatari proganjali kraljevce prema »Karku«, u tom
zdvojnom trenu dolete Kreč, Kupiša i Rak i rastjeraju ih. Njima se priključe i Senjani
i još neki u preganjanju neprijatelja. Zatim dramatski opisuje samu bitku i sudjelova- 30
1. Krst. Tkalčić, Poviest Hrvatah, Zagreb, 1870., 111.
nje te braće, navodeći da je od 30.000 tatarske vojske ostalo samo nekoliko stotina 31
»koji se glavnoj vojsci povratiše« (Maretich, Die Schlacht... i B. M. R. A. Vojković-Ma- Spomenuti Maretić u svom rukopisnom djelu načinio je malu topografsku kar-
retić de Klokoč, Boj..., Danica Ilirska, br. 9 i 10). tu, gdje je označio kraj Čazme »Jelenschiak alias Roisko« polje i rijeku »Jelenska«. I
27
1. Švear, Ogledao Ilirie ili dogodovština Ilirah, zatim Slovinah, a najposle Hor- JeJengrad postoji u okolici Čazme (Hrvatska enciklopedija IV, Zagreb, 1942. 211).
32
vatah i Serbaljah zvanih, od potopa, to jest godine sveta 1656, strana IV., Zagreb, 1842. Međutim takvih sličnih nazivu ima npr. malo više Zelengrada u okolici Obrov-
61-63. ca, gdje je brijeg »Veliko Greblje«M. Abramić — A. Colango; Untersuchungen in Nor-
28
On piše da Kajuk kada je stigao do mora »u onih stranah susrietne veće junaš- ddalmatien. Jahreshefte des österreichischen archäologischen Instituts in Wien XII.,
tvo nego ga igdje iskusio biaše. Na Grobničkom polju navališe snažne čete ilirskih vi- Wien 1910., 16,26), a na zapadu je od Velikog »Malo Greblje« (D. A—ch, Rovine antic-
tezovah medu kojima se osobito Senjani i Vinodolci odlikovahu, toli nečuvenom hrab- he nel distretto politico di Benkovac, Bullettino di archeologia e storia dalmata II/1.
renstvom i takovom žestinom na divje okrutnike, da ih u kratko vrieme okolo — Spalato 1879.40). U nekoj udaljenosti od Nina a iznad Poljica nalazi se šumoviti brijeg
pedeset i šest tisućah poraziše« (Lj. Gaj, Dogodovština Ilirie Velike I, 163, 164. — Ruko- »Grobnica« ili »Gromnizza« (S. Gliubavac, Storica dissertazione del contade e terito-
pis u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu pod sign. R. 3646. To je djelo dovršio Gaj po rio di Žara, La Domenica, Žara, 19. X. 1890, br. 42), a kod Galovca ispod Zemunika su
t. zv. »Grn. Grobnice«. (Austrijska specijalkarta l :75.000 — Žara 29 col XIII — Novegra-
svoj prilici 1842. godine). di und Benkovac).
29
1. Krst Tkalčić. Hrvatska povjestnica, Zagreb, 1861. 60. 33
1. Kukuljević Sakcinski, o. c., 45-60.

196
197
34
Grobnicom polju, upravo onako kao i D. P. Maupas (1813—1891), zadarski toliko što bi cijeli »okršaj« prinijeli u 16. stoljeće. L. Katić ne samo da vjeru-
43
nadbiskup, unatoč već izašle Kukuljevićeve radnje. Dapače, taj drugi stavlja je u tu bitku, nego daje prednost narodnoj tradiciji kasnijeg datuma i ne-
tu bitku u 1241. godinu.35 Austrijski historičar F. Krones (1835—1902) kaže pouzdanom Tomašiću ispred suvremenih izvora koji o tome događaju ne
da se iz brojnih kraljevih isprava vidi da su se Hrvati borili s Tatarima i da znaju ništa. Još 1940. godine napisao je A. Tresić Pavičić knjigu pod naslo-
narodna priča povezuje te uspjehe s Grobničkim poljem.36 I dok se T. Smi- vom »Izgon Mongola iz Hrvatske«, u kojoj nije ušao u to pitanje s potreb-
čiklas (1843-1914) slaže s narodnom tradicijom da se bitka vodila na tom nom znanstvenom metodom i kriterijem. Unatoč toga, on vrlo žučno, ali ne-
polju,37 Vj. Klaić (1849-1928) naprosto prepričava samoga Tomašića bez uvjerljivo, pobija Šišića, hvali Kukuljevića, a Smičiklasu i Klaiću predbacuje
ikakva komentara.38 F. Sišić (1869-1940), dobro proučivši Kukuljevića, osta- slabo poznavanje pitanja, čvrsto vjerujući da je »sukob« bio na tom polju i
le pisce i izvore, i ispravno rezonirajući, sasvim i odlučno zabacuje bitku na da nisu pretjerane cifre poginulih.45
Grobničkom polju kao kasniju izmišljotinu.39 R. Horvat (1873-1947) ispo- Ako sada napravimo presjek kroz mišljenja pisca od Tomašića do Tresi-
četka vjeruje u grobničku fabulu,40 a kasnije je toliko radikalan da pod utje- ća Pavičića, koji je zadnji zatvorio pitanje o grobničkom problemu, opazit će-
cajem Šišića sve to odbacuje41 Sada već pokojni historičar E. Laszowski na- mo da suvremeni izvori i pisci ne znaju o tome ništa. Isto tako ni kasniji iz-
dugačko iznaša što kaže od »njekih učenih ljudi« nakićena i nadopunjena vori i pisci, sve do nesumnjivog autora te izmišljotine fratra Tomašića, ni-
tijekom vremena narodna tradicija, kojoj u toliko podliježe što ipak vjeruje gdje ne govore o toj bici. Kako je Tomašićeva kronika, sastavljena u drugoj
da je tu morao biti »neki okršaj, a to s nekim tatarskim čoporom«, koji su polovici 16. stoljeća, ostala u rukopisu nepoznata sve do Valvasora, koji se
pobijedili krčki knezovi.42 Mi bismo se složili s njegovim mišljenjem samo u njome prvi poslužio, to je još nisu poznavali ni zagrebački kroničar A. Vra-
mec (1538-1587) ,46 ni šibenski historičar D. Zavorović (1540-1610),47 ni J.
34
Balenović piše kako je neprijatelju, koji je »s drugoga kraja, kuda je s kopna
potisnuo svu kraljevu silu u more, obkolio mu narod tabor na jelenskom polju i potu-
kao ga do noge. Od tada se prozvala ova poljana blizu Rieke Grobničko polje«(Š. Bela- šaj, a to s nekim tatarskim čoporom, koji su pobijedili knezovi krčki gospodari Vino-
nović, Povjestnica hrvatskog naroda. Pučka knjižnica IV, Zagreb, 1870., 130). dola«. Ujedno navada da postoji narodna tradicija da su Tatari svoje konje sklonuli u
35
Maupas piše da se odlučna bitka vodila kod mjesta Grobnika, gdje su Hrvati kapelicu sv. Trojice, a kada je počela bitka na Grobničkom polju stalo je zvono samo
spasili kralja Belu i njegovo kraljevstvo (D. P. Maupas, Prospetto cronologico della od sebe zvoniti i strijele počeše udarati po Tatarima i padati kamenje, kojima je i da-
storia della Dalmazia con riguardo alle provincie slave contermini, Žara2 1878., 144). nas to polje pokriveno. Glavni tabor Tatara, veli se, bio je na samom Grobničkom po-
36
F. Krones, Handbuch der Geschichta öesterreichs II., Berlin 1880, 94. lju, a tatarske straže kod Grobišta u Pustopolju i na Banjoj istočno Humiću. Još kaže
37
T. Smičiklas, Poviest Hrvatska I, Zagreb, 1882, 350. narodna predaja da je grad Grobnik postojao već za vrijeme tatarske najezde i da su
38
Vj. Klaić, Krčki knezovi Frankapani I, 93. na Grobničkom polju Hrvati potukli Tatare god. 1242. (E. Laszowski, o. c., 70, 10, 11,
39 72,74).
Tako Šišić piše da »o kakvoj bitci na Grobničkom (ili ako hoćete na Jelenskom) 43
polju, kritička historija ne zna ništa« (F. Šišić, Itinerari vladaoca hrvatskih i ugarsko- Još 1931. godine donijele su i »Novosti« (Zagreb, br. 141) o tom članak: »O bici
-hrvatskih od najstarijih vremena do Bele IV. Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalma- na Grobničkom polju god. 1242.«
44
tinskog zemaljskog arhiva IV/1, Zagreb, 1903, 50). U svojoj »Hrvatskoj povijesti« od- On navada da su posljednji okršaji s Tatarima bili »u okolici Rijeke i kod grada
lučno tvrdi da »bitka na Grobničkom polju, pojava opjevane braće Kresa, Kupiša i Grobnika. Tu su se borili protiv njih krčki knezovi Frankopani, kako nam to govore i
Raka kao i pomorski boj kod Paga, kasnije su izmišljotine, a nalaze se u nekim očevid- predaja i kronika Ivana Tomašića iz 16. stoljeća. Time su Hrvati spriječili Tatarima
no falsificiranim frankopanskim i paškim listinama. Kod toga je sudjelovao i poznati put preko Velebita i iz tvrdih gradova ih napadali i onemogućili im boravak u svojoj
varalica Pavao Skalić. Nipošto se ne može uzeti završava Šišić »da bi suvremeni i od- zemlji« (L. Katić, Pregled povijesti Hrvata, Zagreb, 1938, 76).
lučni pisci Toma i Rogerije zatajili ili prešutjeli tako važnih događaja« (Isti, Hrvatska 45
On u toj knjizi pobija Šišića, koji je jednim potezom pera brisao bitku na Grob-
povijest I, Zagreb 1906., 112). U svom pak priručniku »Pregled povijesti hrvatskoga na- ničkom polju, te analizira Smičiklasov komentar o njoj i izjavljuje da listine nisu falsi-
roda« ponavlja gotovo sve to citirajući Smičiklasov komentar o tim listinama u »Code- fikat, jer nema za to temeljnih dokaza. Predbacuje Smičiklasu i Klaiću da su vrlo sla-
xu diplomaticusu«, pa tvrdi da Toma ne bi prešutio tako krupnih događaja »tada sva- bo proučili »pitanje Mongola u Hrvatskoj« i da su trebali reći na kojem su se dijelu
kom čitatelju poznatih«, završavajući da »prvi govori o bitki na Grobničkom polju tek Podgorja sukobile vojske, nadodajući da se zato hoće »dubljeg proučavanja izvora i
fra Ivan Tomašić (+ poslije 1562) bez sumnje na osnovi frankopanskih falsifikata« (Is- nešto strateške intuicije«. Prepričava Kukuljevićevu radnju i u njoj citate starih pisaca
ti, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 1916, 99). i narodnu tradiciju o Grobničkom polju, te tumači zašto Kukuljević nije našao grad
40
Tako isprava priča kako je jedna četa Mongola zabasala hrvatskim primorjem Jelen već Jelenje. Zaključuje da se »sukob nesumnjivo dogodio na Grobniku« i to sa
do Jelenskog polja, gdje je Hrvati do kraja unište. Od onda se to polje zove »Grobnič- sjevernom tatarskom vojskom, ali odlučna bitka je bila između Senja i Novog. Ujedno
ko polje« (R. Horvat, Povijest Hrvatske I, Petrinja, 1904, 152). drži da nije pretjerano što Vitezović kaže da je na grobniku palo 56.000 Tatara i zaklju-
41
Dvadeset godina kasnije sasvim zabacuje bitku u Podgorju, na Grobničkom po- čuje da nije moglo pasti 40.000 Senjana po tome piscu, već da je svih skupa kršćana
lju i kod Paga, jer da su sve listine koje govore o tome krivotvorene (R. Horvat, Povi- »palo na Grobniku 40.000, kako i ostali izvori svjedoče« (A. Tresić Pavičić, Izgon Mon-
gola iz Hrvatske, Zagreb, 1942, 144-158, 161).
jest Hrvatske L, Zagreb 1924., 85). 46
42
On piše da sam Grobnik narod naziva »Jelengrad« i to po njegovom mišljenju, A. Vramecz, Kronika Vezda Znovich Zpravliena Kratka Szlouenzkim jezikom,
»zacijelo po kapeli sv. Jelene, koja je u gradu«. Nadalje iznaša »ako nije dokumentar- V. Lublane 1578 (o njoj: MSHŠM XXXI, Zagrabiae, 1908).
47
no utvrđeno, da se na Grobničkom polju desila velika ova bitka s Tatarima god. 1242., Dominici Zavorei de Rebus Dalmaticis libri octo (Prijepis po rukopisu u Marci-
to ipakjie možemo trajnoj narodnoj tradiciji poreći, da je tamo morao biti neki okr- ani u Veneciji učinjen 1864. godine u arhivu JA u Zagrebu).

198 199
Ratkay (1612- 1666),48 kao ni Trogirani J. iLucius (1604- 1679)49 i P. Andreis
(1610-0. 1686)50. LE PROBLEME DE GROBNIK DANS L'HISTORIOGRAPHIE CROATE ET
ETRANGERE
Iako su Valvasor i Vitezović svaki na svoj način popularizirali Tomašiće-
ve izmišljotine sa svojim proizvoljnim umecima (brojevi poginulih Tatara,
Resume
Senjani kao glavni borci protiv njih), ipak ih nije prihvatio ili citirao od 18.
do iza tridesetih godina 19. stoljeća gotovo nijedan naš ili strani historiog- Dans l'historiographie croate et etrangere se faufile l'assertion sur la
raf, koji se usput ili napose pozabavio Tatarima i njihovom provalom u ma- pretendue bataille entre les Croates et les Tartares sur le champs de Grob-
đarske i naše krajeve51. nik, non loin de Rijeka.
No o toj se izmišljotini, upravo nakon razmaka od 72. godine, opet poče- Cette assertion, apparue dejä au XVIeme siecle, est basee sur la traditi-
lo pisati za ilirskog preporoda. Prvi pisac iz toga doba koji veliča tobožnju on populaire et eile se faufile chez beaucoup d'historiens jusqu' ä nos jours.
bitku na Grobničkom polju je Maretić (on Senjanima dodaje i druge koji su Gräce ä l'approche critique ä će probleme l'auteur refute toute assertion ar-
sudjelovali u bici i snizuje broj poginulih na 30.000), a iza njega još trojica bitraire et en deduit que les auteurs contemporains ainsi que les sources et
koji pišu gotovo u istom duhu, sve do navedene Kukuljevićeve radnje o Tata- les auteurs ulterieurs n'en savent rien, en affirmant d'autre part que la pre-
tendue bataille entre les Croates et les Tartares sur le champs de Grobnik a
rima. Kukuljević je naime (od tada je pobijedila njegova teza da su općenito ete inventee au Xlleme siecle dejä.
Hrvati pobjednici nad Tatarima, a ne samo stanovnici okolnih mjesta) uspio
toliko pokolebati vjeru u tu »bitku« da ju u svojim radovima neki istaknuti
naši i strani historičari i poluhistoričari naprosto nisu više uzeli u razmatra-
nje akamoli opisivanje.52
Na osnovi svega iznesenoga možemo dakle reći da nikada nije bilo bitke
na Grobničkom polju između Hrvata i Tatara u 13. stoljeću, i da je to stvar-
no tri stoljeća kasnije vrlo vješto sastavljena i zamamljiva izmišljotina frat-
ra Tomašića, protkana kasnijom narodnom tradicijom, koja vrlo rado za-
mjenjuje stoljeće i narode, i stavlja ih proizvoljno u doba koje joj najbolje
odgovara.

48
G. Rattkay de Nagy Thabor, Memoria regum et banorum regnorum Dalmati-
ae, Croatiae et Slavoniae inchoata ab origine sua, usque ad annum MDCLII deducta,
Viennae 1652.
49
G. Lucio, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau, Venetia, 1674.
50
P. Andreis, Storia della cittä di Trau. Izdao M. Perojević, Split, 1909.
51
Tako npr. G. Pray (1723-1801), D. Farlati (1690- 1773), G. Bomann (zapravo iz-
davač »Storia civile e ecclesiastica della Dalmazia« öd G. Vinjalića), čak B. A. Krčelić
(1715-1778), M. L. Ruić (1736-1808), S. Katona (1732-181l), L. A. Gebhardi
(1735-1802), J. Ch. Engel (1770-1814), J. A. Fessler (1756-1839). I. Katalinić
(1779-1847), I. Hammer-Purgtall (1774- 1856) i drugi.

l
52
Napr. F. Rački (1828-1894), S. Ljubić (1822-1896), J. A. Fessler-E. Klein, V.
Lago, C. Cubich, C. F. Bianchi (1809-1891), A. Huber (1834-1898), G. Strakosch-Gros-
smann, F. Khyo, K. Jireček (1854-1918), V. Brunelli (1848-1922), G. Vassili, M. Pero-
jević, G. Praga i drugi.

200
201
BAN PAVAO BRIBIRSKI »CROATORUM DOMINUS«

i.
O ovoj velikoj vladarskoj ličnosti hrvatske povijesti pisali su mnogi naši
povjesničari i naučni radnici, a i publicisti u raznim knjigama,1 časopisima2 i
novinama.3
No unatoč toga, iako je Pavlu Bribirskom dano neobično istaknuto
mjesto i posebna uloga u povijesti Hrvata, smatramo da je potrebno još je-
danput, na osnovu izvora, reći nešto mnogo više, određenije i realnije o nje-
mu i njegovoj državnoj tvorevini.
Kao glavna karika u lancu ove izvorne grade poslužit će nam povelje i
materijalni spomenici, koji nas upućuju kakve je sve časti i titule od 1272.
godine pa sve do svoje dosta rane i iznenadne smrti obnašao ovaj snažni vla-
dar na onome prostoru gdje je on bio neograničeni gospodar, tj. »dominus«.

2.
Ličnost Pavla Bribirskog, koji je vršio određenu službu i nosio izvjestan na-
slov, susrećemo prvi put u izvoru 1272. godine. Naime, tada se pored ugar-
sko-hrvatskoga kralja Ladislava III (IV) Kumanca (1272—1290) i trogirskoga

1
Npr. Vj. Klaić, Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, MH, Zagreb,
1897, 44 — 98; Isti, Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća I,
Zagreb, 1899, II/l (1900); G. Novak, Pavao Bribirski, ban Hrvata i gospodar Bosne,
Jadranska
2
straža (otisak), Split 1932. Sva ova tri djela su bez bilježaka.
Tako: Vj. Klaić, Pavao Šubić i sin mu Mladen, Vienac 5/1873, 23, 363-365; Isti,
Ban Pavao I Šubić, Vienac 29/1897, 45, 719-722; Isti, Ban Pavao Šubić, Zadrugar (ka-
lendar) 1913, 89 — 91; Nikola Ćović, Pavao Šubić, ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar
Bosne (K 600-godišnjici njegove smrti), Napredak (kalendar), 7/1913, 113-120; G. No-
vak, Veliko doba hrvatskih primorskih banova. Ban Pavao Bribirski, Jadranska straža
X, Split 1932, 50-53, 85-89, 131-135 (također bez bilježaka).
3
Vj. Klaić, Pavao Šubić i sin mu Mladen, Narodni List 12/1873, 69; R. Horvat Ba-
nus Pavao Šubić, Agramer Tagblatt 27/1912, 200, I i Die Dräu 45/1912, 199, 2-4; A.
Makanec, Bosna i Hrvatska za bana Pavla Šubića, Novosti 23/1929,5, 8, 6, 22, 8, 9; Isti,
Banovi Pavao i Mladen Šubić, najsvjetlija stranica hrvatske povijesti, Hrvatski dnev-
nik 5/1940, 1323, str. 19-20.

203
ч
biskupa Kolumbana navodi i ime »nobilis viri domini Pauli potestatis« ovo-
ga istoga grada.4 Istom u zadarskoj originalnoj povelji od 7. VII 1275. nailazimo na » . . .
comite Paulo de Birbirio bano maritimo«,14 tj. u časti pravoga primorskoga
Međutim, dok se u listini od 6. II 1273. (Trogir) govori o »domini Pauli bana, kojim se nazivom, u darovnici kralja Ladislava od 21. VII ove iste godi-
potestatis Traguriensis«,5 već u povelji od 5. V ove iste godine, izdanoj u Spli- ne, medu svjedocima kiti i potpisuje i Nikola (Nicolao bano maritimo).15 To
tu, piše o »temporibus Johannis venerabilis archiepiscopi Spalatensis, domi- bi značilo da je Ladislav skinuo s vlasti primorskoga bana Pavla, koji je tu
ni comitis Pauli de Birberio illustris comitis (S. A.), domini Mauricii bani čast obnašao 2 godine, te postavio ovoga Nikolu,16 koji se je neko vrijeme uz
maritimi Spalatensium egregie potestatis«.6 Naime ovdje Pavla susrećemo to nazivao »banus totius Croacie, Dalmacie« ili samo »banus totius Croacie«,
po prvi put kao splitskoga »illustris comitis«, dok je potestat toga grada bio a Joakim »banus tocius Sclauonie«.17 Uporedo s tom dvojicom u splitskoj
sam primorski ban Mauricije, što je malo neobičan slučaj! Međutim, već 12. povelji od 26. VII 1275. i dalje se Pavla titulira s »domini Pauli de Barberio(!)
VIII 1273. piše kralj Ladislav iz Budima »Paulo bano«, kojega i u listini (s is- illustrissimi comitis«, a u ulozi potestata imamo »domini Vite Cerni Mergne
tim datumom), upućenoj Trogiranima, titulira s »... Paulo, qui vicem gerit de Jadera egregii Spalatensium potestatis«,18 prvoga dakle Zadranina, koji je
pro bano maritimo«.7 u Splitu obnašao ovakvu službu po želji i volji Pavla Bribirskoga, njegovoga
Znači da je već tada, a po našem mišljenju i još nešto prije toga,8 postao zaštitnika. Taj isti najistaknutiji član bribirskoga roda i dalje je upisan u
zamjenik primorskoga bana ili sam ban, umjesto Mauricija, te se pred ovim protokolu raznih vrsta povelja grada Splita. Tako ga se u onoj od 31. VIII
istim Pavlom, doduše anonimnim, kao »bano marittimo«9 u Solinu vodi čak 1275. naziva »domini Pauli Stepconis incJiti(S. A.) comitis«, a njegova zamje-
21. VII 1274. i jedna raspra.10 nika »domini Vice Zerni de Jadra egregi potestatis«, čija, po svoj prilici, maj-
I dok se Ladislav još 10. VIII 1273. (iz Budima) obraća anonimnome »co- ka Draga (Draga relicta Gerne de Merga Jadratina), ima posjed u Račići kraj
miti civitatis Spalatensium«,11 što je svakako Pavao, to se ovoga istoga veli- Zadra. I u darovnici od 15. X 1275. (Split) opet se ovu dvojicu titulira kao
kaša u jednoj splitskoj darovnici od 23. VIII iste 1273. nastavlja nazivati »do- »domini Pauli de Birberio illustris comitis, domini Vite Cerni Mergne de Ja-
mini Pauli de Birberio illustris comitis«, kome je sada umjesto Mauricija dera egregii Spalatensis potestatis«.191 dok se 1275. god. u jednoj darovnici
»Rogerio Suppi de Firmo Spalatensium potestatis«. Taje titula Pavlu ostala kralja Ladislava u korist Trogirana (valjda kasni prijepis) medu svjedocima
i u ispravi od 19. II 1274. (Split), gdje se spominje onaj isti potestat (Rogerii uz Joakina (Johanne bano Sclavonie) nalazi ponovno i po zadnji put i Nikola
Lupi de Firmo potestate Spalete12). Ali već u listini od 21. II 1275. (Split) piše kao »bano maritimo«, u kupoprodajnom originalnom ugovoru od 5. VI 1276.
se samo o »domini Pauli de Birberio illustris comitis«,13 a ne i o potestatu. god., učinjenom u Splitu, susrećemo sada Pavla pod malo čudnim naslovom
»domini bani Pauli incliti domini (S. A.)«, a uz njega »Viče Zerni de Jadra co-
4
munitatis potestatis«.20 U listini od 20. V 1277. (Split) pišu se ovaj velikaš i
T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae VI,
Zagreb 1908, 4 (31. VIII-18. IX 1272); M. Barada, Monumenta Traguriensia I/l, onaj Zadranin samo »domini Pauli de Birberio illustris comitis, domini Vite
21
MSHSM 44, Zagreb 1948, 416 (18. IX 1272), 449 (28. XII 1272). Cerni Meregne de Jadria (honorabil/e) (S. A.) Spalatensi potestate«. To bi,
22
5
Monumenta Traguriensia I/1, 460 (6. II 1273). po G. Novaku, bio dakle zadnji spomen Pavla Bribirskoga kao splitskog
kneza, a mi bismo još dodali kao »slavnoga kneza«, zapravo počasnoga, što
6
SCD VI, 30 (5. V 1273). O tome piše i J. Mikoczy ovo: »Anno inquit, 1273 comes
Paullus de Birberio Comes Spalati usque ad annum 1278. Mauritius Banus Maritimus je ipak prilična razlika od običnoga gradskoga kneza bez one kićene titule. I
et Potestas...« (Josephi Mikoczy Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ad secu-
lum XIV. vsque perducta series Anno Domini 1792, Arkiv za povjestnicu jugoslaven- dok se u povelji od 30. VI 1277. navodi »Vitum de Cerna honorabilem potes-
sku XI, Zagreb 1872, 178). tatem«, koji se već 22. XI 1278. kiti proširenom titulom »et comitis Brazze«,
7
SCD VI, 43, 44 (12. VIII 1273). Ove obje povelje datira Vj. Klaić sa 13. VIII 1273. ispred njegova imena nalazimo sada umjesto Pavla na njegova brata »domi-
god. (Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, 47).
8
Gl. o tom i Vj. Klaić, o. c., 45.
' Kao prvi poznati »totius maritime provincie Studiosus exercitator« (1182) nave- 14
SCD VI, 111 (7. VII 1275).
den je comes Maurus (SCD II, 180), koga Vj. Klaić krivo stavlja u 1181. godinu (Hrvat- 15
SCD VI, 115 (21. VII 1275).
ski bani za Arpadovića (1102—1301), Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog ze- 16
maljskog arkiva I, Zagreb, 1899, 235). Inače se Dionizije, koji se 1183. zove »Dalmacie Gl. Vj. Klaić, Bribirski knezovi..., 48, 49. J. Mikoczy pak ne prihvaća mišljenje
et Chroacie banus«, u povelji od 1184. piše i »maritime prouincie bani«, (SCD II, 184, Luciusa, Farlatija i Vitezovića da je ovaj ban (1275 — 1278) iz roda Bribiraca (Josephi
189). Prema Klaiću »to su dva sinonima za jednu te istu stvar, da se dakle Hrvatska s Mikoczy o. c., Arkiv... XI, 170— 176), u koje ga ubraja i čuveni C. de Fresne du Gange i
Dalmacijom također zvala »primorska pokrajina ili oblast«. Ujedno on drži da je u naziva Pavlovim bratom (Caroli du Fresne domini du Gange, Illyricum vetus et mo-
razmaku od 1102— 1125. god. uvijek bio »samo jedan ban, kao i za narodne dinastije« vum, sive historia regnorum Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Bosniae, Serviae atque
Bulgariae..., Posonii 1746, 216, 159).
(o. c., Vjestnik... I, 236, 243). 17
10
SCD VI, 74, 75 (21. VII 1274). 18
SCD VI, 109 (16. VI 1275), 115 (31. VII 1275), 121 (11. VIII 1275) itd.
11 SCD VI, 115 (26. VII 1275).
SCD VI, 42 (10. VIII 1273). 19
12
SCD VI, 47 (23. XI 1273), 68 (19. II 1274). 20
SCD VI, 125 (31. VIII 1275), 126 (16. IX 1275), 129 (15. X 1275).
13 SCD VI, 152 (1275), 171 (5. VI 1276).
SCD VI, 103 (21. II 1275). 21
SCD VI, 201 (20. V 1277).

204
205
ni Mladini filii quondam comitis Stepconis de Breberio illustris comitis (S. nie«,25 tj. Hrvatske. U svojstvu primorskoga bana Pavao se javlja 10. I 1284.
A . ) Spalatensis«.23 (Nona),26 a samo kao ban u suvremenoj izvornoj noti trogirskog vijeća od 16.
X i 6. XI 1284, a tako i u listini izdanoj u Trogiru 15. IV 1285. godine.
Nekoliko godina zatim (1282) izdaje »Paulus banus Maritimus« povelju
u Kninu u prisustvu brojnih ličnosti i »nobilibus Regni Croatie«. Ovu je listi- Ovakvo tituliranje Pavla u svojstvu bana bez ikakva daljeg dodatka na-
nu, ovjerovljenu banskim pečatom, sastavio i napisao magister Iva pisar stavlja se i u listinama od 18. X 1288. (Trogir),27 te u onoj od 25. VII 1289, iz-
(scriptor) njegova dvora (curie nostre) a odnosi se na darovanje jednoga sela danoj u Zadru.28 U povelji sastavljenoj u Ninu 2. II 1290. čak se naziva »do-
sa strane Pavla i braće mu Jurja i Mladena I u korist Radoslava Dolgomuda i mini Pauli incliti bani maritimi«, a u pismenom ugovoru koji je Pavao Bri-
njegovih baštinika.24 Godine pak 1283. u Klobučcu u prisustvu »bani Pauli«, birski s braćom sklopio preko svoja dva poslanika i opunomoćenika, zadar-
njegove braće i mnogih drugih plemića »et magistratuum Sclavonie« vode ska građanina, s Republikom sv. Marka (on je sastavljen u Veneciji) 14. V
Trogirani sa Splićanima i Šibenčanima spor. U jednoj pak povelji, izdanoj u 1290. godine, citira ga se samo sa »egregii viri domini Pauli Breberiensis ba-
ni«.29
Zadru 19. X 1283. godine nailazimo da se Pavla naziva izravno »bano Sclauo-
I dok papa Nikola IV titulira Pavla nazivom »bano«, a braću mu Jurja i
Mladena sa »comitibus Almasii«, dotle nešto kasnije Karlo Martel, prvoro-
22 denac Karla II, »princeps Salernitanus et vicarius in regno Siciliae« banu
G. Novak, Povijest Splita I, MH, Split 1957, 306.
23
SCD VI, 206 (30. VI 1277), 267 (22. XI 1278).
Pavlu i ovoj istoj dvojici braće pridijeva značajan naslov »dominorum totius
24
Kako do sada ta povelja nije objelodanjena i poznata, donosimo je ovdje u cije- Slauoniae et Dalmatiae«30 (S. A.), tj. smatra ih gospodarima cijele Slavonije
losti i ona glasi ovako: »Nos Paulus banus Maritimus memorie commendantes signifi- (Hrvatske) i Dalmacije, čemu ne treba dalji komentar.
camus quibus expedit uniuersis per presentes quod cum quedem particula terre Tuse- Interesantno je da Karlo Martel, budući pretendent na ugarskohrvatski
ne selo uocata temporibus retro transactis post obitum adhuc Stephan! Bani tocius
Sclauonie filii Dragun bone memorie, per iudices nescimus quos de Tynino nomine prijesto, poslije prijeke smrti Ladislava IV, kada piše knezovima Jurju i Mla-
terre castri, et castrensium fuisset fatigata et incitata, et huius modi incitatis, seu qu- denu, govori im što imaju učiniti u zajednici sa svojim bratom »viro nobili
estio demum nostre et fratrum nostrorum Georgii comitis de Almisio Tragurio et Si- Paulo bano Sclavonie«.31 Nagradu pak za usluge koje su ova braća Bribirski
binico, et Mladeni comitis de Spaleto fuisset audientie deuoluta; nos amore iustitie et činila Anžuvincima u Napulju, udijelio im je napuljski kralj Karlo II na taj
ratione nostri Banatus quem ex Regali gratia habebamus in maritimis sicuti notis ex
offitio incumbebat ius dicta particula tere de Tusene selo uocata si terra castrensis fu- način što je Pavlu banu »Chroacie Dalmacieque« i braći mu knezovima Jurju
erit nee ne firmam, et generalem inquisitionem presentibus Pribinna filio minta Vgri- i Mladenu kao i njihovim zakonitim nasljednicima i potomcima darovao go-
no filio Marc comitibus Bribiriensibus Boreno comite filio comite filio Desceni Step- tovo svu Hrvatsku i Dalmaciju od humskog komiteta pa sve do Senja, Gacke
hano filio Hub Jursa comite nostro Tiniensi Chebriano filio Namsa et Stepsa fratre i Modruša sa svim barunima, vazalima, gradovima, tvrđavama i selima kao i
eiusdem Michaele comite de Nona Slauogost filio Stepano de Posedarje de Snachech
(S. A.) et Belsa eiusdem proximo filio Cheprena Poznano comite de Buchan, Radossio sa svima otocima. Time je on potvrdio i istoimenu darovnicu svoga prvoro-
filio Sehest, Budislao .. et Moyano setnico et iudice nostro (S. A.) Tyniensi et Radco denoga sina Karla »kralja Ugarske«, kojoj se je pridružila i slična povelja
32
setnico de Oporomenia ac aliis nobilibus Regni Croatif (S. A.) quam pluribus qui tunc majke mu Marije, ugarske kraljice i supruge Karla II. Na ovakav je način
temporibus nobis casualiter aderant celebrauimus cum instantia diligenti et cautela, pretežan dio Hrvatske i Dalmacije postao u pravom smislu »dominium« Bri-
ubi inter cetera eadem particula terre Tuseneselo uocata reperta et inuenta est ex as-
sertione ueridica uirorum idoneorum esse plus libera, et immunis a iurisdictione ter- birskih i samo je još mali korak manjkao pa da taj posjed pretvore u svoju
re castri quoniam castrensis et hereditaria Radoslay Dolgomud de Lucarich unde nos državinu.
cum predictis fratribus nostris Georgio, et Mladeno comitibus ipsam particulam terre
Tuseneselo uocatam cognoscentes esse plus liberam quam castrensem et hereditari- «SCDVI, 434 (29. VI 1283), 445 (19. X 1283).
am ipsius Radoslay fuisse ab antiquo (S. A.) permisimus, et contulimus, eidem Rados- 26
»... Temporibus domini Ladislay magnifici Regis Hungarie... ac Pauli incliti
lao Dolgomud et per eum suis heredibus heredumque successoribus iure hereditario bani maritimi et comitis...« (G. Praga, Atti e diplomi di Nona (1284—1509), Archivio
sicut ius sue hereditatis deposcebat, pacifice possidendam, et habendam, et quiete, storico per la Dalmazia XXI, Roma 1936, 21).
dando super his eidem Radoslao pristaldum nostrum Tollenum filium Bogdani Ra- 27
SCD VI, 503 (16. X i 6. XI 1284), 524 (15. IV 1285), 619, 620 (18. X 1288).
dochich (podvučeno drugom rukom: S. Α.). 28
SCD VI, 661, 662 i M. Zjačić, Spisi zadarskih bilježnika Henrika i Creste Tarallo
In cuius facti robur et testimonium presentes contufimus ipsi Radoslao Dolgo- (1279-1308), Zadar 1959, 110, 111 (25. VII 1289).
mud presentes sigilli nostri munimine roboratas. Datum in Tynino sabbato proximo 29
ante festum Beati Martini confessoris. Anno Domini 1282. per manum magistri Johan- SCD VI, 684 (21. II 1290), 696 (14. V 1290). U ugovoru koji je Pavao s braćom
nis scriptoris curie nostre« (Kaptolski arhiv u Splitu— Ormar B — Ostavština I. Luciu- Jurjem i Mladenom sklopio s Venecijom (14. V 1290) govori dužd o »banatu vel comi-
sa Br. 538, str. 150—152). Ova je povelja iz arhiva porodice Cindro u Splitu, a prepisa- tatibus predictorum dominorum fratrum« kao i o »eorum dominio« (S. A.). Nadalje se
na je rukom samoga Luciusa. Sa strane je napisano: »Paulus Banus Maritime 1282 7 navode njihove međusobne obaveze, a kao posebno izdvojena klauzula je bila osobna
nouembris. Sententia de Tuseneselo Comittes de Almissio«. No kako postoje 2 blaže- obaveza dužda da će se, ako stigne knez Juraj u Veneciju pri svome polasku na papin-
na Martina konfesora, od kojih se jedan slavi u Trieru 15. XI, a drugi u Sensu 8. V, to ski dvor ili gdje drugdje, brinuti za njegovu sigurnost (SCD VI, 696 — 699).
30
bi mogla biti subota: 7. ili 14. XI ili pak 7, V. (Gl. za to: O. Grotefend, Taschenbuch der SCD VII (1909), 2 (23. VII 1290), 57 (28. XI 1291).