You are on page 1of 240

Biblioteka Latina et Graeca

Knjiga VII

IVAN LUČIĆ
de regno
Dalmatiae et Croatiae 0 kraljevstvu Dalmacije
IOANNIS LUCII
1 Hrvatske

Pr.rediUa i prevela
Bruina Kuintdć-Makvić

Uvodna studija i bibliografija


Miroslav Kiurelac
1
Kamenita!
Neven Budak
Ivo Goldstein
Brana Kunitie-Mafcv.ć
Miroslav Kurelac

LATINA ET GRAECA
VPA
Zagreb 1986.
PREDGOVOR UREDNIŠTVA

Tristo i dvadeset godina od svog prvog izdanja po-


javljuje se prvi put u autorovoj domovini kapital-
no djelo hrvatske historiografije, alias prvijenac hr-
vatske kritičke historiografije, djelo DE REGNO
DALMATIAE ET CROATIAE Ivana Lučića.
Pojava ovog djela nije samo datum naše suvreme-
ne kulture (jer se djelo pojavljuje prvi put preve-
deno na hrvatski ili srpski jezik), već je svojevrsno
vraćanje duga Ivanu Lučiću čije se glavno djelo DE
REGNO DALMATIAE ET CROATIAE tek sad i tek
u ovom izdanju pojavljuje u obliku koji je zamislio
sam autor. Naime, Lučić je sve do svoje smrti po-
pravljao izdanja (od prvotiska 1666. objavljenog u
Amsterdamu), marljivo ispravke slao izdavaču, po-
tom ih objavio u kraćem djelu (tiskanom u Veneciji
1673), a isto ih je tako uporno, do kraja života, rukom
unosio u vlastite primjerke knjiga. Nijedno izdanje
nije se u cjelini poslužilo svim ispravkama i dopu-
nama samog autora. Ovo izdanje, što ga predajemo
javnosti, prvi je put obuhvatilo sve ispravke i dopu-
ne koje su potjecale od Ivana Lučića i kritički obra-
dilo sve kasnije intervencije raznih priređivača. Sto-
ga ono predstavlja i prvo kritičko izdanje priređeno
prema najstrožim kriterijima, što će omogućiti i pra-
vi pristup znanstvenoj valorizaciji Lučićeva djela.
Djelo ovog opsega i rad na njegovu izdavanju zahti-
jevaju sudjelovanje većeg broja suradnika, mnogo
vremena i velika materijalna sredstva. Stoga je odlu-
čeno da se DE REGNO DALMATIAE ET CROATIAE
objavi u četiri sveska koji će izlaziti sukcesivno sva-
ke godine. Šest knjiga Lučićeva djela bit će obuhva-
Objavljivanje ove knjige pomogla je ćeno, dakle, četirima svescima na ovaj način: u pr-
u «uoMmnl rad Socijalističke Republike Hrvatske
ŽIVOT I DJELO IVANA LUČIĆA — LUCIUSA
nm svesku, osim uvodnih studija, komentara, bibli-
nraftie kazala i priloga objavljuje se prva knjiga
diela DE REGNO. Drugi svezak obuhvatit će, uz sve
•oriloae, drugu i treću knjigu, treći svezak Četvrtu
i petu, dok će posljednji, četvrti svezak obuhvatiti
šestu knjigu, te donijeti iscrpno kazalo cijelog djela
DE REGNO.
Dijeleći zadovoljstvo obavljena posla sa svim sudio-
nicima ovog pothvata, predajemo ovo izdanje sudu
javnosti. 1. 2IVOT I DJELATNOST
Uredništvo
Pred više od tri stotine godina, u Rimu, u tada-
njoj svjetskoj metropoli znanosti i umjetnosti, umro
je Ivan Lučić — Joannes Lucius, Trogiranin, u se-
damdesetpetoj godini života, u skromnom stanu na
Piazza della Rotonda kraj Pantheona, okružen prija-
teljima, sunarodnjacima, koji su ga potreseni oplaki-
vali svjesni velikog gubitka. Bili su svjedoci snage
njegova duha i neumorna, požrtvovna rada, bili su
svjesni koliko njegova djela znače za poniženu i po-
gaženu domovinu i rodni kraj. Znali su kolik je ugled
uživao kod suvremenika, međutim sigurno nisu bili
svjesni da je pripadao prvim eruditima novoga doba,
velikim učenjicima-povjesničarima i da će njegovo
djelo zbog primjene kritičke znanstvene metode biti
ugrađeno u temelje hrvatske i uopće moderne evrop-
ske historiografije.
Ivan Lučić rodio se u Trogiru početkom mjeseca
rujna 1604. godine1. Njegov otac Petar, trogirski pa-
tricij, hrvatski književnik kasne renesanse, pripadao
je onodobnom splitsko-trogirskom književnom kru-
gu, a majka Klara potjecala je iz poznate šibenske
plemićke obitelji Divnić koja je dala hrvatskoj knji-
1
U oporuci iz 1654. g. (8. rujna) Lučić navodi da ima
50 godina, iz čega proizlazi da je rođen početkom mjeseca
rujna 1604. g. Usp. rukopis Knjiga privilegija bivšeg samo-
stana sv. Lazara u Trogiru, Libro A Trau, fol 93. Knjižnica
Samostana franjevaca konventualaca sv. Frane u Šibeniku.
Isti datum potvrđuju i Lučićeva pisma V. Ponteu od 9. II.
1664, 13. IX. 1665, 4. XII. 1666, izd. B. Popario, Pisma Ivana
Lučića Trogiranina, »-Starine JAZU«, knj. 32, Zagreb 1907,
str. 11, 18, 28.
ževnosti i kulturi nekoliko značajnih imena. Kao sta- hrvatska narodna imena članova Lučićeva roda kao
ra patricijska trogirska familija, obitelj Lučić
2
(de Lu- , Lukša, Desa, Stana, Stoj a, Crne, Ive, Dive, Ivana,
ča, Lucae, Lučiš, Lucius, Lucij, Lugich) uživala je 5
Radoslava, Draga, Kada, Gerlica i dr. svjedoče već
3
velik ugled, a bila je i dosta imućna . Njeni pred- za najranije doba o slavensko-romanskoj simbiozi
stavnici obnašali su tokom vjekova mnoge časti i prisutnoj u toj obiteljd, što je bila opća pojava u dal-
4
važne funkcije u gradu Trogiru . U najstari- matinskim gradovima, pa i u Trogiru. Na literarnom
jim sačuvanim trogirskim dokumentima nalazi se spo- planu možemo govoriti o kroatizaciji, o čemu svje-
men obitelji Lučić, a testament Desse Luče i 1234. doče brojna (na hrvatskom jeziku pisana) književna
g., kao i rodoslovno stablo samog Ivana Lučića, izra- djela nastala posebno u 15, 16. i 17. stoljeću, pored
đeno na temelju dokumenata, u kojima se ponavljaju humanističko latinskih, tako da se može govoriti o
hrvatsko-latinskom paralelizmu.
2
Ime obitelji Lučić javlja se u dokumentima i književ- Petar Lučić-Lucij (1550-1614), otac Ivanov, pi-
nih! djelima od XII stoljeća dalje u ovim oblicima — latin-
ski: de Luča, Lucae, Luxae, Lučiš, Luci, Lucius, Lutius; hr- sao je hrvatske i latinske pjesme i književne sastav-
6
vatski: Lucij, Lugich; talijanski: Lučio, Lutio. Usp. M. Ba- ke . Od njega potječu dva značajna književno-kul-
rada, Trogirski spomenici, dio I, sv. I, Zagreb 1948, str. l turna obiteljska kodeksa. Jedan hrvatski, nazvan
i dalje; sv. II, Zagreb 1950; dio II, Zapisnici sudbenog dvora od samog Petra Vartal, u kojem su sabrane goto-
općine trogirske, sv. I, 1266—1299, Zagreb 1951, str. 158, 251;
Rukopis: Documenta, litterrae et quietantiae Petri et Joan- vo sve hrvatske pjesme Marka Marulića, kao i
nis Ludi de Tragurio una cum arbore genealogica familiae pjesme onodobnih splitskih, šibenskih i dubrovačkih
7
Lucianae. Arhiv JAZU, Zagreb, Sign. IV. c. 43 (nekad CCX). pjesnika, pa i pjesme samog Petra Lučića . Drugi
— Za oblik Lucij, usp. Vrtal, Arhiv JAZU, sign. IV. a. 31, kodeks, latinski, nazvan Codex Lucianus, zbornik la-
list 371 verso. Oblik Lugich upotrijebio je suvremenik Lu-
čića Jerolim Kavanjin (1641—1714) u spjevu Poviest Vandel- tinskih pjesama i drugih književnih radova istih au-
ska odn. Bogatstvo i uboštvo. Stari pisci hrvatski, izd. Jugo- tora8. Važno je upozoriti da je povjesničar Ivan Lu-
slavenska akademija, knj. 22, Zagreb 1913; Usp. rukopis Ka- čić, vjerojatno po smrti oca, nastavio dopunjavati
vanjdnova djela gdje stoji Lugich, Lugichi kao Vrangich, na
Više mjesta. Slovo c kod Kavanjina označuje č, iz čega je ove zbornike i služiti se njima. Uz to treba imati u
vidljivo da su suvremenici na hrvatskom jeziku ovu obitelj
nazivali Lučac. 5
Lučić je izradio rodoslovno stablo obitelji Lučić na
3
Prema popisu nekretnina kojeg je Lučić sam sastavio temelju dokumenata. Rukopis u Arhivu obitelji Cerineo-
ifcap ;prilog svojoj oporuci iz 1654. g. imao je u Trogiru 5 -Lucio u Zagrebu, cit. kod C. Fisković, o. c., str. 195. Primje-
kuća, posjedovao je »veliko imanje koje se prostiralo po či- rak rodoslovnog stabla u rukopisu IV. c. 43. u Arhivu JAZU
tavu teritoriju stare trogirske općine. Čestice zemljišta na- u Zagrebu.
lazile su se na otoku Čiovu, u trogirskom i kaštelanskom 6
O Petru Lučiću v. Morović, Marulićev epigon Trogi-
polju od Kaštel Starog do Segeta«. Oporuka i kodicil I. Lučića ranin Petar Lučić, »Prilozi za književnost, jezik, istoriju i
iz Arhiva obitelji Cerineo-Lucio, Izd. C. Fisković, Oporuka folklor«, Beograd 1962, Knj. XXVIII, sv. 3—4, str. 239—260;
i kodicil I. Lučića, »Vjesnik Hrvatskog državnog arhiva u isti, Pjesme Marulićeva epigona Trogiranina Petra Lučića,
Zagrebu«, vol. 9—10, Zagreb 1941, str. 59—84, posebno str. u knjizi »Sa stranica starih knjiga«, Split 1968, str. 63—86.
69—72. V. također spise: Documenta, literae et quietantiae 7
Petri et Joanni Ludi de Tragurio, Arhiv JAZU, sign. IV. c. Rukopis Petra Lučića Vartal čuva se u Arhivu JAZU,
43. Nadalje: Naučna biblioteka u Zadru, Documenti spettanti sign. IV. a. 31. Na fol 371 verso stoji: »Pisah ja Lucij Petar
la storia municipale di Trau, Ms. 311, 279 i dr. ovih knjig veći dil — Za majke i šestar dat jim raizgovor
4 mil«. O Vrtlu P. Lučića v. Vatroslav Jagić, predgovor knjizi
Grb obitelji Lučić uklesan je na portalu Palače Lučić I. Kukuljević, Pjesme Marka Marulića, »Stari pisci hrvatski«,
i na 'drugim obiteljskim zgradama Lučića u Trogiru. Grb knj. I, Zagreb 1869, str. 3—4; J. Badalić, Marulićevi hrvatski
obitelji Lučić je štit podijeljen na četiri polja. Desno gornje autografi u Arhivu Jugoslavenske akademije, »Filologija·«, I,
polje i lijevo donje je zlatno, a lijevo gornje i desno donje Zagreb 1957, str. 37—48; H. Morović, o. c., A. Katalinić, Če-
je crveno. Usp. C. Fisković, Iz Duknovićeva kruga u Trogiru tiri stoljeća Vrtla Petra Lučića, Prva hrvatska antologija
i u Mađarskoj, »Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji«, duhovnog štiva, »Obnovljeni život«, God. XL, br. 2, Zagreb
23, Split 1983, str. 194—204. 1985, str. 145—155.

8
vidu rodbinsku vezu Lučićeve obitelji s obitelji Div- torza Salonitanorum ponttficum atque Spalatensium
nić, preko koje je Ivan Lučić ušao u dalji rod s po- i druge povijesne spise. Očito željan daljnjih spozna-
znatim šibenskim obiteljima Vrančić i Zavorović, a ja i znanstvenog rada, a zasićen činovničkom služ-
koje su obitelji imale posebno mjesto u hrvatskoj bom, odlazi 1633. g. ponovo u Rim. Ovdje stupa u
književnosti i historiografiji kraja XVI i početka kontakt s istaknutim eruditima onoga doba, a susreće
XVII stoljeća (Antun Mihovil i Faust Vrančić, Dinko i svoje sunarodnjake Karla Vrančića, Simu Ljubav-
Zavorović). To je bila sredina iz koje je iznikao i ca, Bartola Kašica, Valerija Ponte i druge. Ovo zna-
baština koju je u sebi nosio Ivan Lučić. čajno razdoblje Lučićeva uvođenja u znanstvene i
Vrlo rano, u desetoj godini života, ostao je Lučić kulturne krugove a zbivanja na evropskoj razini pre-
bez roditelja. Skrbništvo i brigu nad njim i bratom kida smrt brata Jerolima. Lučić se 1635. g. morao
Jerolimom preuzeli su očeva sestra Jakobina i maj- vratiti u Trogir gdje je preuzeo brigu za bratovu ne-
čin brat Nikola Divnić. Prvu pouku primio je Lučić doraslu djecu. Uključio se dakako iznova u javni ži-
u gradskoj školi u Trogiru. Zatim je pošao na daljnje vot grada. Osim toga što je član gradskog vijeća opet
studije u Rim u Seminarium9 Romanum, gdje je bo- vrši službu gradskog suca, obavlja poslove operarija
ravio od 1618-1620. godine . Poslije toga nastavio — crkovinara trogirske katedrale. Postaje čuvar gro-
je studij u Padovi. 1628. g. po završetku studija filo- ba zaštitnika grada Trogira biskupa sv. Ivana Trogir-
zofije, matematike, grčkog jezika, političkih nauka i skog te sudjeluje kod uređenja njegove kapele unu-
književnosti doktorirao je pravo,10 te je 1630. g. pro- tar katedrale. Uz to je proučavao isprave kojima se
moviran za doktora obaju prava . dokazuju privilegiji katedrale, dao je uvezati knjige
U toku studija Lučić je navraćao u Trogir i Split operarija i sastavio je Katalog svih operarija, prepi-
gdje je 21. I 1624. g. prisustvovao bratovu vjenčanju. sao je niz povijesnih isprava i natpisa iz trogirskih
Po svršetku studija vratio se Lučić definitivno u Tro- crkava i kodeksa. Godine 1639-1641. napisao je krat-
gir. Ovdje obavlja službu gradskoga suca, postaje ku kroniku grada Trogira i mnoge kroničarske bilje-
član općinskoga vijeća, povjerena mu je briga za fon- ške, vezane uz povijest grada11. Gradsko vijeće šalje
tik grada, a uz to se bavi proučavanjem i prikuplja- Lučića 1643. g. kao poslanika u Veneciju, a 1646. i
njem povijesnih djela. Iz arhiva obitelji Cindro u 1648. g. vidimo ga kako vodi brigu oko gradskih utvr-
Splitu prepisuje 1630. g. djelo Tome Arhiđakona His- da. Tih godina razbuktao se tzv. »kandijski rat« u
Dalmaciji (1645-1669) 12a ratne operacije bile su na-
8
Rukopis Codex Lucianus, Naučna biblioteka u Zadru,
domak Trogira i Splita .
Ms. 617 pod naslovom Varia Dalmatica. O tome v. M. Kure- Usred ratnih događaja Lučić uređuje 1645. g.
lac, Povijesni zapis nazvan »Anonimna kronika« u rukopisu rodnu kuću, »Palaču Lučić«, smještenu kraj južnih
Naučne biblioteke u Zadru, »Historijski zbornik«, God. zidina grada. Unutar nje osposobi ju je posebnu sobu
XXIII—XXIV, 1970—1971, Zagreb 1972, str. 363-^374; N. Ko-
lumbić, Rukopisni trogirski zbornik latinskih pjesama na- 11
stalih od kraja XV do početka XVII stoljeća, »Mogućnosti«, Lučić se spominje kao operarij-crkovinar (svjetovni
God. XXVII, broj 10—11, Split 1980, str. 1089—1106. skrbnik) trogirske katedrale od 1639. god. Operariji (fabri-
9
O odlasku u Seminarium Romanum u Rimu i borav- cijariji) crkve sv. Lovrijenca (katedrale) bili su izabrani iz
ku ondje v. Oporuka I. Lučića iz 1654. Libro A Trau, Knjiž- najodličnijih plemićkih i građanskih obitelji Trogira. Usp.
nica samostana franjevaca konventualaca sv. Frane u Šibe- Kaptolski arhiv u Trogiru, Ms. 48, Operarie fol. 323—349.
niku; i pisma Valeriju Ponte iz Rima 28. VI. 1673, i 1. VII. 1674. Historijski arhiv u Zadru, Rkp. 74, fol. 129—153; v. također
izd. B. Popario, o. c., knj. 32, Zagreb 1907. U. Krisomali, Ivan Lučić trogirski crkovinar, »Crkva u svi-
10 jetu«, I, Split 1966, br. 6, str. 56—61. O uređenju kapele sv.
O studiju i polaganju doktorata usp. rukopis Codex Ivana i proučavanju isprava v. G. Lučio, Memorie... str.
Lucianus fol. 113.—,114.; G. Farrari-Cuppilli, Laurea di Gio- 488, 487.
vanni Lučio, »Rivista Dalmata«, I, Zadar 1859, Anno I, No 5, 12
Documenti spettanti historia municipale di Tragurio,
str. 49—50. Naučna biblioteka u Zadru, Ms. 294, 296, 309.

10 11
za studij kojemu se sav predao. Nastavio je kraj svih koba koji je Lučić doživio i ostavljajući po strani raz-
ratnih nedaća prikupljati povijesnu građu iz arhiva, na prepričavan ja, venecijanske spletke bile su jedan
gradskih kancelarija i biblioteka, kod čega su mu po- od razloga Lučićeva odlaska iz domovine. To se ra-
magali prijatelji sa studija u Padovi i Rimu (S. Lju- zabire i iz pisama koje je Lučić pisao Valeriju Ponte
bavac, V. Ponte, S. Gradić, Ddvnići, M. Statilić, J. u Zadar i pisama Luki Holsteniusu u Rim. U oporuci
Cindro, Lukarević, Čipiko, Dominis, Radovčić, i dr.) sastavljenoj 8. rujna 1654. g. Lučić je podrobno na-
Dopisivao se s učenjacima izvan zemlje, kao na pri- veo razloge svog odlaska iz domovine i pri tom ista-
mjer s Lukom Holstenijem, i Lovrom Pignorijem. Za kao svoj rad na pisanju povijesti koji nije mogao u
boravka Generalnog providura i Conta Scotta 1651. domovini napredovati onako kako je Lučić želio. Za
g. u Trogiru Lučić je pozivajući se na povijesnu do- to su manjkala suvremena znanstvena djela pisana
kumentaciju iznio ideju da bi se Venecija, ukoliko kritičkom znanstvenom 'metodom, izvori, i osobe s
izgubi u toku rata Kretu (Kandiju), mogla koristiti kojima bi se mogao posavj eto vati, te uopće znanstve-
kraljevskim naslovom Dalmacije. Conte Scotto pred- na atmosfera. O teškom stanju Dalmacije u to doba
ložio je Lučiću da napiše takvo djelo kojim bi se do- pisao je sam Generalni providur Antonio Bernardo
kazalo pravo Dalmacije na kraljevski naslov a time 1656. g. u Veneciju. On navodi da je Dalmacija »ta-
i Venecije. Lučić na to nije pristao, iako je upravo ko propala da ono malo stanovnika koje je preostalo
tada započeo pisati svoje djelo De Regno. Želio je na- od kužnih bolesti i sadašnjeg rata nema načina da
ime da se na njega ne vrši pritisak venecijanskih sebe prehrani... Nema više nikakve trgovine tako
vlasti. Stoga je nastojao da se za njegov rad ništa da po svim gradovima, koji su sada lišeni stanovni-
ne zna. Svoj povijesni rad zamišljao je kao trajno štva, podanici ne nalaze načina da žive i da tek sebe
znanstveno djelo a ne kao prigodnu raspravu. iz dana u dan prehrane; svi su postali siromasi toliko
Upoznat sa spomenicima prošlosti, svjestan slo- da se ni ne usuđujem izraziti.«14 Kraj svega toga Lu-
boština koje je nekada njegov rodni grad uživao i čić je radio na svojim djelima. (U pismu L. Holste-
kao ponosan građanin grada Trogira, Lučić je došao niusu pisao je: »Con tutte le continuate oppressioni
u sukob s predstavnicima mletačke vlasti. O tom su- della nostra misera Prouincia et l'affittioni della inia
kobu pričalo se još za života Lučićeva. Postojale su časa ho fatto molte osservazioni delle antichita di
različite verzije i legende tako da se pravi karakter queste parti.. .«)15 Još 1650. i 1652. g. pisao je da bi
i ishod sukoba ne može sa sigurnošću ustanoviti. Za želio biti u Rimu kako bi mogao obaviti konzultacije
tu stvar nije bez značenja činjenica da je Lučić kasni- u vezi s onim što je napisao. U pismu upućenom iz
je u Rimu 1678. g. preveo s francuskog na talijanski
tekst svojih znanaca J. Spona i G. Whelera koji su et du Levant, fait aux annees 1675 et 1676, par Jacob Spon
o tome pisali. Oni su na svom putovanju kroz Dalma- Docteur Medicin Aggrege a Lyon et George Wheler Gentil-
home Anglois, Lyon 1673. — Drugu verziju o Lučićevu su-
ciju boravili u Trogiru i tamo čuli pripovijedanje da kobu s mletačkom vlasti iznio je Matdja Bel, treću Giovanni
je jedan mletački general nasilno zaposjeo Lučićevu Rreglianovich-Albinonii, a neiSto izmijenjenu Marko CaBoltti.
kuću i, želeći biti u njoj sam, izbacio je napolje Lu- što je preuzeo Š. Ljubić (naslove djela v. Literatura o I. Lu-
čićeve stvari. Nakon ovog incidenta Lučić je navodno čiću). — Lučićev prijevod teksta v. Građa J. Lučića, Arhiv
Splitskog kaptola, Ms. 528, scr. B, list 154—169. — O tome
napustio zemlju i nije se više vratio u rodni grad13. usp. pisma Lučića V. Ponte iz Rima 30. III. 1678. i 13. XII.
Lučić je ovaj tekst poslao bez komentara prijatelju 1678. dzd. B. Poparić, o. c., »Starine«, knj. 32, Zagreb 1907,
Valeriju Ponte u Zadar. Bez obzira na karakter su- str. 88—90. i 91.
14
Cit. kod Grga Novak, Prošlost Dalmacije, II, Zagreb
13 1944, str. 227.
Putopise! Jacob Spon i Georg Wheler upoznali su 15
Lučića u Rimu i zatim pošli na put u Dalmaciju i Grčku Pismo Lučića L. Holsteniusu, Trogir 18. IX. 1650. Bi-
i to objavili u knjizi: Voyage đltalie, de Dalmatie, de Grece bliotea Apostolica Vaticana Ms. Barb. Lat. 6499, fol. 149.

12 13
Rima 1673. g. trogirskom gradskom vijeću Lučić na- Švedske okupljat će se najistaknutija znanstvena i
vodi da je zato pošao u Rim da bi s uspjehom dovršio književna imena onoga doba u Rimu i Evropi, a sam
u domovini započete književne radove na povijesti Lučić često će sudjelovati na sastancima njene Aka-
Dalmacije i rodnoga grada, jer za to u Rimu postoje demije i koristiti rukopise njezine glasovite bibli-
brojni pogodni uvjeti.16 Otišao je iz Trogira, kako oteke.20
ističe u oporuci iz 1654. g., da dovršenjem svojih po- Osim sa Stjepanom Gradićem, s kojim je neko
vijesnih djela ostavi potomcima »testimonium amo- vrijeme zajedno stanovao i dijelio znanstveno i po-
ris Patriae«.1'7 litičko mišljenje, Lučić je u Rimu imao uske veze s
Lučić je otputovao u Rim ujesen 1654. g., ure- već spomenutim Lukom Holstenijem, bibliotekarom
divši prije toga svoje obiteljske prilike tj. obaveze kraljice Kristine a kasnije prefektom Vatikanske bi-
prema bratovoj djeci i pranećakinji. Putem se za- blioteke, te s Leom Alacijem, Ferdinandom Ughe-
ustavio u Veneciji gdje je imao znance i prijatelje, a llijem, Giovannijem Campanijem, Alfonsom Borelli-
sigurno je tragao i za najstarijim mletačkim kroni- jem, Bellorijem, Fabrettijem, okupljenima oko Aka-
kama i drugom povijesnom građom. Tom prilikom demije kraljice Kristine i drugih akademija kao i
susreo se s knezom, kasnijim banom Petrom Zrin- oko prvog znanstvenog časopisa u Rimu Giornale de
skim, koji je u to vrijeme često boravio u Veneciji letterati čiji je osnivač bio i Lučić. Academia degli
u raznim diplomatskim misijama i zbog zajedničkih Arcadi i Akademija za fiziku i matematiku uključile
vojnih akcija protiv Turaka u jeku Kanđijskog rata. su Lučića u svoju djelatnost. Lučić je imao u Rimu i
Tada je Zrinski poveo i pomorsku akciju na Jadranu brojne druge prijatelje, s kojima ga je vezao zajed-
od Bakra do Dubrovnika i Perasta. U prijateljskom nički znanstveni interes, i ugledne zaštitnike kao što
razgovoru, kod kojeg je bio prisutan i knez Petar su kardinali P. Bassadona, A. Barberini, Ottoboni i
Posedarski iz Zadra, Lučić je upozorio Zrinskog da dr. Usko je bio povezan sa sunarodnjacima okuplje-
njegov rod potiče od slavnog roda Subdća Bribir- nim oko Gostinjca i Zbora sv. Jeronima — Congre-
skih.
18
gatio S. Hieronymi Illyricorum in Vrbe. Bio je član,
Sam dolazak u Rim 1655. g. bio je u znaku veli- a 1663. predsjednik toga Zbora. U Zboru, kaptolu i
kog događaja o kojem je govorila cijela Evropa. Hospiciju boravili su ne samo sunarodnjaci Lučićevi
Upravo tada stigla je u Rim kraljica Kristina Šved- nastanjeni u Rimu, već su često svraćali ili redovito
ska koja se obratila na katolicizam. Stigla je u prat- dolazili pojedini iz domovine koji su se kraće ili du-
nji glasovitog učenjaka Holanđanina, također kon- lje vrijeme ovdje zadržavali, pa je tim putem Lučić
21
vertita, Luke Holsteniusa, Lučićeva prijatelja i uči- imao stalan živ kontakt s domovinom.
telja, i svečano je dočekana od pape Aleksandra VII.
Pozdravni govor držao je Lučićev bliski prijatelj Du- 19
S. Gradić održao je govor 20. XII. 1655. g. Serrenis-
19
brovčanin Stjepan Gradić. Oko kraljice Kristine simae Svecorum Reginae Urbem feliciter ingrediendi occur-
sus, rukopis, Biblioteca Ap. Vaticana, Sign. Ms. Vat. Lat.
6919. Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana
" Koncept pisma I. Lučića Vijeću građa Trogira 1673. g. Lučića, »Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, Za-
Biblioteca Ap. Vaticana, Ms. Vat. Lat. 6906, fol. 173. greb 1969, str. 138—142; isti, Stjepan Gradić i rimski znan-
17
Libro A Trau, fol. 93, rukopis, Knjižnica samostana stveni krug XVII stoljeća, »Zbornik radova o dubrovačkom
franjevaca konventualaca sv. Frane u Šibeniku. učenjaku S. Gradiću«, Zagreb, 1985, str. 17—33.
20
18
Usp. Pismo I. Lučića banu Petru Zrinskom, 4. rujna Usp. Lučićev prijepis rukopisnog kodeksa Annales
1666. g., Arhiv Hrvatske, Fond Obitelji Zrinski, kutija I, Andreae Danduli Ducis Venetiorum iz Biblioteke kraljice
Fasc. 280, konvolut A, str. 37—39. Objavljeno u M. Kurelac, Kristine. Naučna biblioteka u Zadru, Ms. 618.
Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti roda Zrinskih i nje- 21
Zapisnici sjednica Zbora sv. Jeronima u Rimu —
gove veze s banom Petrom Zrinskim, »-Zbornik Historijskog Congrenatio S. Hieronymi Illyricorum in Urbe — Decreta,
zavoda JAZU«, vol. 8, Zagreb 1977, str. 129—130. 1662, 4. VII i 1663. 2. IV, Arhiv JAZU, Rukopis II d. 37. Usp.

14 15
Odmah po dolasku u Rim Lučić se marljivo dao naslovnom stranicom na kojoj je uz ime Lučića pi-
na pisanje i dovršavanje svojih u domovini zamišlje- salo Dalmatini. Lučić je zatražio od J. Blaeua da se
nih i dijelom započetih radova. Kod toga je nastavio uvrste ispravci pogrešaka, potrebne karte i da se
prikupljati novu građu i literaturu koju su mu pru- izostavi riječ Dalmatini. Zamolio je da se na karti
žali arhivi i biblioteke Rima, a stizala mu je i građa Illyricum hodiernum odštampa posveta banu Petru
iz domovine posredstvom prijatelja. Zrinskom i poslao tekst posvete izdavaču u Amster-
1657. godine objavio je Lučić u Rimu prvo svoje dam. Već 1668. g. objavljeno je u Amsterdamu novo
djelo Vita B. loannis conjessoris episcopi Tragurien- (treće) izdanje s korekturama, svim geografsko-histo-
sis — loannis Ludi Notae historicae od vitam B. rijskim kartama i genealqskim tablama, te posvetom
loannis confessoris episcopi Traguriensis. Ovime Lu- na karti Illyricum hodiernum banu Petru Zrinskom.
čić nije dao svoj dug svom trogirskom svecu, već se Lučić je pisao da je ovo izdanje iz 1668, opremljeno
uključio u moderna kritička izdanja života svetaca svim prilozima 23 i rečenom posvetom, onakvo kako ga
koja su u to vrijeme u Evropi započeli izdavati bo- je on zamišljao.
landisti (Acta Sanctorum). Lučićeve Notae obiluju Lučić je priredio i posebno izdanje karte Illyri-
povijesnim podacima i građom, kao i kritičkim me- cum hodiernum za Atlas Maior J. Blaeua, uz što je
todološkim postupcima.
22
dodao i uobičajeni komentar da se štampa na pole-
Glavno svoje djelo De Regno Dalmatiae et Cro- đini karte ili uz nju pod naslovom Illyricum sive Sla-
atiae Lučić je došavši u Rim u mnogome preinačio, vonia. Ovaj tekst slao je Lučić mnogim svojim prija-
dopunio, drugačije rasporedio. 1662. g. dovršio ga je, teljima u domovinu. Karta je izašla u nekoliko izda-
te je iste godine dobilo imprimatur. Štampanje je nja Atlasa kolorirana, s posvetom banu Petru Zrin-
preuzeo Lučićev prijatelj holandski štampar i izda- skom. Na karti su istaknuti grbovi Hrvatske, Slavo-
vač svjetskih atlasa Joannes Blaeu. Prvi dio rukopisa nije, Dalmacije i Bosne, ukrašeni i s krunama za
odnio je sam izdavač iz Rima u Amsterdam i poslao razliku od dotadašnjih karata u Atlas Maior istog te-
nedugo zatim ogledni otisak Lučiću na mišljenje. ritorija 24s grbovima Venecije, Njemačkog Carstva i
Ostali dio rukopisa zastao je u Veneciji kod tiskare- Turske.
vih predstavnika, a zatim se oteglo štampanje zbog U Amsterdamu je kod istog izdavača 1669. g. iza-
kuge, nemira i holandsko-engleskog rata. Konačno je, šlo zaslugom Ivana Lučića i Stjepana Gradića djelo
na iznenađenje, već — zbog opisanih okolnosti — Satyricon Petronija Arbitra »Cum fragmento> nuper
očajnog Lučića djelo izašlo pod naslovom loannis Tragurii reperto« uz predgovor I. Lučića i S. Gradića.
Ludi, Dalmatini, De Regno Dalmatiae et Croatiae, Lučić i Gradić dokazali su vjerodostojnost u Trogiru
libri sex, Amstelaedami 1666. Iako sretan što je 'ko- pronađenog rukopisa, odlomka s opisom Trimalhio-
načno izašlo njegovo djelo, Lučić nije bio zadovoljan nove gozbe. Time je bila okončana burna znanstvena
ovim izdanjem. Prije svega zbog brojnih pogrešaka
i izostavljenih karata, naročito karte Illyricum ho- 23
O rukopisima, izdanjima i prijevodu djela De Regno
diernum te genealoških tabli. Nije bio zadovoljan ni Dalmatiae et Croatiae v. poglavlje I. Djela Ivana Lučića-
-Luciusa.
24
Vidi: M. Kurelac, »Illyricum hodiernum« Ivana Lu-
F. Rački, Povjestnik Ivan Lučić, Rad JAZU, 49 Zagreb 1879, čića i ban Petar Zrinjski, »Zbornik Historijskog instituta
str. 95—98; L. Jelić, Hrvatski zavod u Rimu, »Vjestnik ze- JAZU«, vol. 6, Zagreb 1969, str. 143—154 + fotografija karte;
maljskog arhiva«, God. IV, sv. I, Zagreb 1902, str. l—55; isti, Lučićev autograf djela »De Regno Dalmatiae et Croatiae«
J. Magjerac, Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, Rim, 1953. u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni Lučićevi ru-
22
O građi, izdanjima, prijevodima i literaturi u vezi s kopisi, na istom mjestu, str. 165—168; isti, Prilog Ivana Lu-
ovim djelom v. poglavlje I. Djela I. Lučića-Luciusa. Vlastiti ciusa-Lučića povijesti roda Zrinskih i njegove veze s banom
primjerak s popisom osoba kojima je poslao svoje djelo i ko- Petrom Zrinskim, »Zbornik Historijskog zavoda JAZU«, val.
rekturama, Naučna biblioteka u Zadru, Ms. 766. 8. str. 101—132.

16 17
polemika koja je podijelila učenjake Evrope u tabo- Istovremeno izašlo je Lučićevo djelo Inscriptio-
re. Boreći se za ugled i čast Trogira, koji se mogao nes Dalmaticae u Veneciji 1673. g. U ovoj knjizi Lu-
ponositi ovim kodeksom na latinskom jeziku s još ne- čić je objavio epigrafske spomenike koje nije dospio
poznatim odlomkom popularnog djela antike, Lučić ili mogao objaviti u De Regno. Transkripciju je uči-
je uložio mnogo napora i doživio mnoge neugodnosti nio sam ili uz pomoć suradnika (V. Ponte, S. Ljuba-
dokazujući autentičnost analizom rukopisa i teksta. vac, F. Divnie, K. Vrančić idr.).
Rukopis koji je našao Lučiće ν sugrađanin i prijatelj U istoj knjizi objavio je Lučić Notae ad Memo-
Marin Statilić u biblioteci Cippika bio je na inicija- riale Pauli de Paulo, Notae ad Palladium Fuscum
tivu Lučića dopremljen u Rim radi ekspertize i pri- Variae lectiones Chronici Ungarici manuscripti cum
preme kritičkog izdanja. Zadržao se međutim ondje editis te Addenda vel corrigenda in Opere De Regno
dulje nego što su to dozvolili M. Statilić i N. Cippico, Dalmatiae et Croatiae. Iz ovoga se vidi da je Lučić
što je izazvalo kod njih negodovanje d prigovore na nastavljao istraživanja i nakon izlaska djela, te ih
račun Lučićeva postupka. Zanijet žarom da dokaže je stalno dotjerivao, dopunjao i popravljao.
27

autentičnost i pribavi mišljenja stručnjaka Lučić je Osim toga što je vršio povijesna istraživanja i
riskirao da ne bude shvaćen. Kritičko izdanje ležalo objavljivao povijesna djela Lučić se bavio arheologi-
mu je na srcu posebno zbog toga, jer su već bila iza- jom i geografijom, te matematičkim, fizičkim i astro-
šla neka na brzu ruku priređena izdanja s pogreška- nomskim proučavanjima, a zanimalo ga je i gradi-
ma, koja su bacala krivu sliku na spomenuti tekst teljstvo. Proučavao je starokršćanske spomenike,
25
Trogirskog fragmenta. rimske mozaike i natpise, pa je uživao ugled vrsnog
Poslije izlaska djela De Regno Dalmatiae et Cro- poznavaoca rimskih starina. Sve ovo svjedoči o širini
atiae Lučić se dao na pisanje povijesti rodnoga Tro- njegova duha i interesa, o njegovoj izvanrednoj znan-
gira. Ovo djelo koje je nazivao Chronicon Patriae stvenoj akribiji erudita XVII stoljeća.
objavio je uz pomoć kardinala Pietra Basadonne na Surađivao je Lučić i u djelima drugih autora.
talijanskom jeziku pod naslovom Memorie istoriche Tako je napisao Notae ad Thesaurum Geograficum
di Tragurio ora detto Trau, u Veneciji 1673. g. Isti Abrahami Ortelii. Ovo djelo priredio je M. Baudrand
tekst objavljen je 1674. g. pod naslovom Historia di u Parizu. Važna je također Lučićeva suradnja na dje-
Dalmatia — Et in particolare delle Citta di Trau, lu Italia Sacra Ferdinanda Ughellija28 koji je umno-
Spalatro e Sebenico. Ovaj naslov dao je Lučić da se gome bio Lučiću učitelj i uzor. U nemogućnosti da
ne bi mislilo da je obrađena povijest Trogira u užem tolik posao učini sam, angažirao je svog prijatelja
.smislu, već da su opisani događaji uključujući šire zadarskog arhiđakona Valerija Ponte s kojim je bio
područje s kojim je grad Trogir bio usko povezan. u živom dopisivanju.
Mnoga pitanja koja nije mogao zbog obima i lokal- Korespondenciju Ivana Lučića s Valerijem Pon-
nog karaktera uvrstiti u De Regno Lučić je uključio te, bogatu sadržajem, treba posebno izdvojiti kao ti-
u ovo djelo zahvaćajući podrobnije društvene, eko- pičan primjer znanstvene epistolografije koja je bila
nomske d kulturne prilike.26 preteča znanstvenih časopisa u Evropi XVII stolje-
26
25
Rukopis kodeksa nalazi se danas u Bibliotheque Na- O rukopisima, izdanjima i prijevodu v. poglavlje I.
tianale, Pariš i(Tra@uriensis — Pardsinus 7989). Izdanje: Titi Djela Ivana Lučića-Luciusa.
27
Petronii Arbitri Equitis Romani, Satyricon, cum fragmenta O rukopisu, izdanju i literaturi v. poglavlje I. Djela
nuper Tragurii reperto, Anstelodami 1669, 1670.; G. Lučio, Ivana Lučića-Luciusa.
Memorie istoriche..., str. 531—535; V. Gortan, Ivan Lučić 28
Pismo I. Lučića Valeriju Ponte, 21. V. 1670, 13. X.
i trogirski kodeks Petronijev, »Zbornik Historijskog instituta 1672. i s. d. 1673. Izd. B. Poparić, o. c., »Starine-«, knj, 32,
JAZU«, vol. 6, Zagreb 1969, str. 109—114. str. 49, 58—5Θ, 64—65.

18 19
ća. Iz brojnih Lučićevih pisama doznajemo za mno- kraju koji, kako je pisao, nisu imali drugih životnih
ge L/učićeve interese, radove, znanstvene pothvate i sadržaja osim onih koje su im pružali »okovi i neza-
programe, za Lučićeva intimna raspoloženja i druš- dovoljstvo«. 31 Lučić je bio svjestan od koje je koristi
tvena zbivanja u Trogiru a kasnije u Rimu. Iz te ko- njegov boravak u Rimu, u gradu koji ga je očarao
respondencije doznajemo i za njegove obiteljske pri- svojom ljepotom i veličanstvenošću, te stranim i do-
like i lične stavove.29 Doznajemo za njegovu brigu za maćim ljudima što su talentom i učenošću učinili
pranećaku Marijicu (Mariettu) kojoj je bio skrbni- ugodnim njegov boravak. Taj je prolazio, kako kaže,
kom. Značajno je kod toga njegovo reagiranje na »in continua conversatione de persone virtuose e
intervenciju mletačkog ambasadora u Rimu koji se qualificate«. 32
založio za mletačkog službenika Teodozija. Lučića su Nastojao je Lučić saopćiti svojim prijateljima u
htjeli privoljeti da tom Teodoziju dade pranećakinju domovini znanstvene, umjetničke i političke novosti
Marijicu za ženu. Lučić je tada pisao Valeriju Ponte iz Vječnoga Grada te im je pisao često i opširno, a
da je odbio tog ženika »jer prima plaću od Dužda«. slao im je i najnovija izdanja knjiga, karata i razne
Osim toga želio je, kaže Lučić, postupiti u skladu s sprave, kao na primjer dalekozor i drugo. Opisivao je
načelima njena pokojnog oca »koji nije želio plaću izgradnju crkava i palača u Rimu, uređenje trgova,
ili naslove od Dužda da ne30 bi bio podvrgnut onome kao na primjer uklanjanje starih srednjovjekovnih
koji mu se nije sviđao.. .« Lučić je slao brojna pi- kuća (Borgo s. Pietro) pred bazilikom sv. Petra, iz-
sma i drugim svojim prijateljima kao, na primjer, gradnju znamenitih Berninijevih kolonada, podiza-
Franji i Danijelu Divniću, Karlu Vrančiću, Šimi Lju- nje obeliska, fontana, uređenje pročelja Pantheona.
bavcu, Hektoru Hektoroviću, Ivanu Kupariću, Fra- Izvještavao je o biranju pape, o pamfletima koji su
nji de Dominisu, Stjepanu Gradiću i drugima. Sva kolali Rimom o raznim crkvenim pitanjima, postav-
su ova pisma dragocjena kako za Lučića tako i za po- ljenjima koja su se ticala naših ikrajeva, te o aktual-
znavanje njegovih suradnika i oblika suradnje. nim političkim događajima u vezi s Francuskom, Ve-
Boraveći u Rimu, tada svjetskom središtu znan- necijom, Genovom i antiturskom koalicijom, kao i o
stvenog i umjetničkog života, gdje su mu stajala na rezultatima vojnih i diplomatskih protuturskih akci-
raspolaganju potrebna sredstva za znanstveni rad i ja. Svoje mišljenje izražavao je kratkim, lapidarnim
postojala za to pogodna atmosfera, Lučić nije zabo- rečenicama u koje je sažeo svoje nade, razočaranja i
ravljao svoju domovinu i sunarodnjake u rodnom strepnje.
Kao naročito interesantnu temu Lučićeva pisma
29
Pisma I. Lučića Valeriju Ponte čuvala su se u obi- sadržavaju izvještaje o znanstvenom životu, o održa-
telji Ponte zajedno s ostalom ostavštinom. Pisama ima ukup- nim predavanjima, raznim skupovima, ali i o druš-
no 146; 144 pripadaju Lučiću a dva Divniću i G. Curtelliju.
142 pisma uputio je I. Lučić V. Ponte. Pisma je objavio B. tvenom životu, (koncertima) raznim svečanostima,
Popario ali ne sva, a mnoga nije objavio u cijelosti. Ostalo vatrometima, natjecanjima i maškarama, koje je re-
je neobjavljeno 40 pisama. V. B. Poparić, Pisma Ivana Lu- dovito gledao i pratio maske sa smislom za humor.
čića, Trogiranina, »Starine«, knj. 31, Zagreb 1905, str. 276— Opisivao je Lučić svoja astronomska promatranja
320 (pisma od 23. VI. 1651 — 2. VIII. 1660), »Starine«, knj. 32,
Zagreb 1907, str. 1—91 (pisma od 18. IX 1660 — 13. XII 1668). koja je vršio kod kuće iz lođe dalekO'Zorom, fizikalne
Dio pisama nalazi se unutar ostavštine Lučićeve u Arhivu pokuse koje su izvodili njegovi prijatelji u okolici
Splitskog kaptola, a dio upućen P. Zrinskom i M. Forstallu
u Arhivu Hrvatske, Fond Obitelj Zrinski. Usp. M. Kurelac, 31
Suvremenici i suradnici Ivana Lučića, 1. c., str. 135; isti, »... non avete altre nouve che quelle che vi danno
Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti roda Zrinskih 1. c., le catene o il malcontento«, pismo Lučića V. Ponte, 29. VII.
1658, B. Poparić, o. c., »Starine« 31, str. 313.
str. 104—105 i dalje. 32
30
Pismo Lučića V. Ponte, 4. II 1668. g., B. Poparić, o. c., Pismo Lučića V. Ponte, 23. VI 1668, B. Poparić, »Sta-
rine«, 32, str. 41.
»Starine« 32, str. 83.

20 21
Rima, te izlete u okolicu u kočiji na dva kotača koja ukrasne predmete za uspomenu, ali nadasve je osta-
je tada bila u modi. vio primjer skromnog, radu odanog čovjeka kojeg je
Želio je Lučić da i njegovi prijatelji budu uz nje- na ostvarenje brojnih djela poticala, kao što je sam
ga u Rimu i da uživaju kao on brojne »delitie Ro- napisao ljubav prema domovini i ljubav prema istini.
mane«, zbog kojih je, kako piše Lučić, »gotovo zabo- Pokopan je idućeg dana 12. siječnja 1679, prema
ravio na bijedu svoje domovine«.3S vlastitoj želji u crkvi sv. Jeronima u Rimu.36 Ovdje
Lučić međutim nije zaboravio domovinu i rodni mu je kao predsjedniku Zbora sv. Jeronima »Illyri-
kraj, budno je pratio događaje za kandijskog rata a corum seu Sclavorum« na nadgrobnoj ploči stavljen
natpis:
i poslije, registrirao vojne operacije, veselio se pobje-
dama, strepio, slutio dolazak teških vremena, plakao ILLYRICAE NATIONIS IN URBE PRAESIDI-
zajedno sa Stjepanom Gradićem u vrijeme potresa BUS JOANNI LUČIO NOBILI TRAGURIENSI
kad je nastradao Dubrovnik. QUI DALMATIAE CROATIAE PATRIAMQUE
Smisao za tradiciju i prošlost vezao je s osjeća- HISTORIAM ILLUSTRAVIT ET CONSCRIP-
jem za aktualno. Posebno je to došlo do izražaja kod SIT OB: III. ID. JAN. MDCLXXIX37
pripreme za objavljivanje Statuta grada Trogira.
Smatrao je da u njemu leži razlog sloboština toga gra- 2. ZNANSTVENI RAD
da i da njegovim objavljivanjem daje najočitiji prim-
jer svoje ljubavi prema domovini. Do objavljivanja
međutim nije došlo, iako su sve pripreme bile dovrše- Znanstveni Hk Ivana Lučića i analiza njegovih
ne i rukopis predan na cenzuru u Veneciju. Veneci- djela predmet su brojnih historiografskih radova. U
janske vlasti spriječile su štampanje statuta Lučićeva njima dolaze do izražaja različiti stavovi, od bezre-
rodnog grada.34 U nadi da će se objavljivanje ipak zervnog odobravanja i veličanja do oštrog suprot-
ostvariti osigurao je Lučić vlastita sredstva za njegovo stavljanja, kao i stavovi utemeljeni na razumnoj kri-
objavljivanje, odredio je papir i uvez te je u svojoj tičkoj prosudbi uzimajući u obzir cjelovitost njegova
oporuci stavio u dužnost sunarodnjacima da se po- opusa, stanje znanstvenog istraživanja, te vrijeme i
okolnosti u kojima je Lučić stvarao.
brinu za izdanje statuta. Sto se tiče postavki i donesene građe, ističu se
Shrvan bolešću umro je 35Lučić 11. siječnja 1679. prije svega rasprave Franje Račkoga, Vitaliana Bru-
godine. Ostavio je oporučno svojim prijateljima i nellija i Bare Poparića.38
sunarodnjacima u Rimu i u domovini mnoge ruko-
pise, knjige, geografske karte, razne instrumente i 36
Bilješka Jeronima Paštrića, kanonika zborne crkve
sv. Jeronima u primjerku I. Lucius De Regno Dalmatiae et
33
Pismo I. Lučića V. Fonte, 14. IV 1660, B. Poparić, Croatiae, Arhiv i biblioteka Splitskog kaptola, ΝΪ 141.
o. c., »Starine«, 31, str. 318.
37
Nadgrobna ploča nalazi se u svetištu crkve sv. Jero-
34 nima s desne strane oltara. Postavljena je za četiri slavna
Pismo I. Lučića V. Ponte, 1. II 1676, B. Poparić, o. c., predsjednika Zbora sv. Jeronima: I. Lučića, Stjepana Gra-
»Starine«, 32, str. 81. dića, Ivana Paštrića, Jurja Georgiceusa. Ploča je podignuta
, 35 original oporuke: Archivio di Stato — Borna, 30 1740. g. Fotografija je ploče objavljena kod: J. Mađerac,
Nottui Capitolini, Ufficio 30, Nottaio Octavianus Vincentius Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, Rim 1953, str. 24; ta-
1678—Ί679. 1679, Prima pars, fol. 72—80 verso. Izdanje: I. kođer u katalogu Izložba u povodu 300 godišnjice izdanja
Crnčić, Paoporuka Ivana Lučića Trogiranina našeg povjest- djela Ivana Luciusa-Lučića De Regno Dalmatiae et Croatiae
nika od 1679 god., »Starine JAZU«, knj. 26, Zagreb 1893, str. 1666—1966, Trogir-Zagreb 1966, slika 5. Usp. F. Eački, o. c.,
20—26. Ovjerovljeni prijepis: Arhiv obitelji Cerineo-Lucio, «Rad« 49, str. 101—.102.
38
Zagreb, Izdanje: C. Fisković, Oporuka i kodicil Ivana Lučića, Cjelovite bibliografske podatke za citirane autore i
»Viestnik Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu«, 9-^10, Za- djela v. Bibliografija, poglavlje II. Literatura o Ivanu Lu-
greb 1941, str. 59—84. čiću-Luciusu, u prilogu.

22 23
Rački je u svojoj studiji Povjestnik Ivan Lučić U želji da pobije neznanstveno pisanje C. L. Pa-
Trogiranin, objavljenoj 1879. g. prigodom 200. godiš- vissicha objavljeno uz talijanski prijevod De Regno
njice njegove smrti, dao prvi iscrpniji prikaz i kom- , pod naslovom Brevi ceni intorno la vita, le opere e U
petentan znanstveni sud o Lučiću i njegovu djelu. valore storico di Giovanni Lučio Traguriense (Trst
Rački je ovdje istakao: »Na polju domaće historio- 1896) i tendenciozno pisanje V. Brunellija Poparić
grafije ide prvo mjesto našega Ivana Lučića. Djela se upustio u kombinacije koje je već bio davno iznio
njegova uma i truda ni poslije dvjesta godina ne iz- 40
Pavao Rdtter Vitezović. Ne mogavši pomiriti Luči-
gubiše trajne vrijednosti. Tko se god iole ozbiljno i ćeve lične stavove izražene u njegovim pismima s ne-
danas bavi izpitivanjem narodnje prošlosti, ne može kim tekstovima u De Regno Dalmatiae et Croatiae
obaći historijskih radnja Lučićevih; pa ako ne iz dru- Poparić je iznio hipotezu o falsificiranju Lučićeva
gih uzroka a to poradi ogromne i velikom pomnjom djela u Veneciji. Pri tom je Poparić nastupio više
u njih nagomilane arkivalne građe koje se jedan emocionalno i manje kritički bez dostatne dokumen-
diel samo tim trudom potomstvu isačuva. Lučić je u tacije ne razrađujući i ne produbljujući spoznaju o
strogom rieči znamenovanju pravi, obziran i pomnjiv Lučićevu djelu i karakteru Lučićevih koncepcija u
historiograf, koj je uz dva skoro stoljeća ostao bez sklopu šire, znanstvene, političke i klasne problema-
premca, i na kojega istraživanjih d mi još danas svoja tike. Dakako, Popariću su nedostajali originalni Lu-
39
prisnivamo.« Uza sve to što je Rački dao svestrani čićevi rukopisi djela De Regno i druga građa koja bi
prikaz temeljen na štampanim, djelima i rukopisima, unijela više svjetla u odnose Lučić — Venecija, kao
izlaganja i postavke Račkog ostale su katkad bez do- i u sudbinu Lučićevih djela i rukopisa. Historiogra-
voljnog potpornja u dokumentima i arhivalnoj građi, fija nije prihvatila hipotezu Poparića, ali pitanje je
jer ta građa tada još nije bila poznata. Posebno se to 41
ostalo na neki način otvoreno. Tek usporedba Luči-
tiče Lučićeve građe za De Regno i ostala djela u Ar- ćeva autografa De Regno iz Vatikanske biblioteke s
hivu splitskog Kaptola, te dragocjene Lučićeve ko- izdanjem De Regno i utvrđivanje da se tekstovi po-
respondencije s Valerijem Ponte. dudaraju, što je učinjeno u radnji M. Kurelca Luči-
Brunellijeva studija Giovanni Lučio objavljena ćev autograf djela »De Regno Dalmatinac et Croa-
1899-1900. godine bez sumnje je naopsežniji i naj- tiae« u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni
podrobniji rad o Ivanu Lučiću. Ona se umnogome te- Lučićevi rukopisi (Zagreb 1969), učinilo je bespred-
melji na podacima iz spomenute Lučićeve korespon- metnim sumnju o falsificiranju Lučićeva djela.
dencije s Valerijem Ponte koju je primio na upotre- Ostali radovi o Lučiću i njegovu djelu objavlje-
bu od društva Bihać. Korištenje međutim ove građe ni poslije gore navedenih djela nadovezivali su se na
od strane Brunellija jednostrano je. Premda je Bru- spomenute studije i objavljenu građu. Kod toga tre-
nelli imao na raspolaganju sva do tada poznata Lu- ba istaći dva rada F. Sišića izašla u njegovu Pri-
čićeva pisma, te mnoge važne rukopise i primjerke ručniku izvora hrvatske historije (Zagreb 1914) i
Lučićevih djela, izostavio je dosta dragocjenih i važ- unutar rasprave Hrvatska historiografija od XVI do
nih podataka, a upotrijebio samo ono što se uklapalo XX stoljeća (Beograd-Zagreb-Ljubljana 1936). Sišić
u njegove teze protkane političkim Brunellijevim po- se posebno osvrće na Lučićevu metodologiju. Nakon
gledima naglašenog »dalmatinizma« i autonomaštva.
Na ovo jednostrano prikazivanje Lučića upozorio· je 40
već Bare Poparić u opširnom uvodu objavljenoj Lu- Pavao Riter Vitezović, Offuciae Joannis Ludi, de
regno Dalmatiae et Croatiae, Refutatae ab Equite Paulo Rit-
čićevoj korespondenciji Pisma Ivana Lučića Trogira- ter, S. C. R. Majest. Consiliario. Rukopis iz 1706. g. Nacional-
nina (Zagreb 1905—1907). na i sveučilišna biblioteka R — 3453.
41
89
F. Šišić, Priručni/c izvora hrvatske historije, Zagreb
F. Rački, o. c., str. 65. 1914, str. 59, bilješka 1.

24 25
kratkog izlaganja sadržaja Lučićevih djela, posebno svega računa o znanstvenom doprinosu Lučića i pri-
De Regno Dalmatiae et Croatiae Sišić zaključuje: 45
likama u kojima je djelovao. Kod toga je iznijeto
»Lucijeva dalmatinsko-hrvatska historija ide u red mnogo novih materijalnih podataka i stavova koji raz-
najodličnijih djela naše historiografije sviju vreme- matraju ekonomsko-društveni aspekt Lučićevih pre-
na, tako da u mnogo čemu nismo ni danas došli mno- okupacija. Značajni su prilozi koji su upotpunili Lu-
go dalje od njega... I danas još« ističe Šišić »bila bi čićevu biografiju, donoseći podatke o Lučićevoj opo-
nauci učinjena velika korist, kad bi se štampala u ruci i rodnoj kući (Cvito Fisković), analize društve-
srpsko-hrvatskom prijevodu, jer tek onda izišla bi no-pravnog karaktera (Ivan Strohal, Ferdo Čulino-
42
prava njena vrijednost na vidjelo...« Sišić se po- vić, Antun Cvitanić), prikazi rada na pojedinim izvo-
veo za Kukuljevićem iznoseći pohvale Ratkajevu rima i skupinama izvora — Ljetopis Popa Dukljani-
patriotizmu čija da su djela pisana »čistim patriot- na, Toma Arhiđakon i Historia Salonitana Maior, bi-
skim hrvatskim duhom«, čega nema kod Lučića. Si- zantski izvori, antički izvori, isprave (S. Mijušković,
šić je pri tom zaboravio na riječi Račkoga koji je, bez N. Banašević, S. Gunjaca, N. Klaić, F. Barišić, S. An-
obzira na političke predilekcije, o Lučiću napisao: toljak, J. Stipišić, M. Samšalović); prilozi o suradni-
»Ako rodoljublje ima djelotvorno biti, i ako se rodo- cima i suvremenicima (M. Kurelac, V. Rismondo); o
ljubom smije prozvati samo onaj, koji svoju odanost Zadru, Dubrovniku i drugim gradovima u djelima
prema domu i narodu djeli zasvjedočuje, tada se Lu- Lučića (S. Antoljalk, J. Lučić i drugi); o Lučićevim
čić imade pribrojiti najodličnijdm rodoljubom, koje dosad nepoznatim rukopisima i pismima (S. Anto-
je ikada Dalmacija porodila, jer malo tko od njezi- Ijak, M. Barada, M. Kurelac, I. Kasandrić, S. Plan-
nih sinova uloži toliko truda, da prošlost njezinu na čić); o prilogu Lučića povijesti roda Zrinskih i nje-
svjetlo iznese; malo tko njezino ime toliko pronese u govim vezama is banom Petrom Zrinskim (M. Kure-
sviet učeni.«43 Sišić je osim toga napisao: »Lučić je lac); o Lučićevu doprinoisu za povijest crkve i hagi-
privrženik mletački, što je i razumljivo poslije 250 ografiji (U. Krisomali, M. Ivanišević, A. Matanić);
godišnjeg vladanja mletačkoga u Trogiru i Dalmaciji, općenito o Lučiću i njegovu djelu (J. Sidak, M. Ko-
ali uza sve to, on se umije da uzdigne i na razmjerno strenčić, S. Antoljak, M. Kurelac, J. Stipišić, V. Fo-
znatnu visinu i snagu objektivnosti. Pored toga nje- retić); o Lučiću i prirodnim znanostima (Z. Dadić);
gov kritički duh i danas još nadilazi mnoge i mnoge 0 Lučićevu radu na autorima antike, na Petroniju
diletante, odlikujući se oštroumnošću i uzornom trez- Arbitru i uopće (V. Gortan, B. Kuntić-Makvić). K
venošću.«44 Koliko i kako je bio Lučić privrženik tome treba dodati da je 1979. g. objavljen prijevod
mletački, može se najbolje razabrati iz njegove ko- Lučićeva djela Memorie istoriche di Tragurio ora
respondencije i njegovih veza s banom Petrom Zrin- detto Trau pod naslovom Povijesna svjedočanstva o
skim te iz optužaba zbog protuvenecijanskog stava Trogiru (prevodilac i priređivač Jakov Stipišić; su-
koje su za života išle na njegov račun. Kasnije istra- radnik i autor predgovora o Ivanu Lučiću s biblio-
živanja i nova dokumentacija o Lučiću demantiraju grafijom Miroslav Kurelac).
Sišićevu paušalnu ocjenu u tom pogledu. Nova građa iz Lučićeve ostavštine u Splitu, kao
Za radove koji su o Lučiću objavljivani poslije 1 proučavanje Lučićeve korespondencije s Valerijem
Šišića ikarakteristično je da su pisani vodeći prije Ponte, Markom Forstallom i drugima u njenoj cjeli-
ni omogućuje raščišćavanje brojnih otvorenih pita-
42
F. Sišić, Hrvatska historiografija od XVI do XX sto- nja i daleko potpuniji i objektivniji uvid u život I.
ljeća, »Jugoslovenski istorijski časopis«, vol. I, Beograd-Za- Lučića njegov rad i koncepcije. Ako se tome prido-
greb-Ljubljana,
43
1936, str. 34.
F. Rački, o. c., str. 100—101. 46
Bibliografski podaci za niže navedene autore v. Bi-
44
F. Sišić, Hrvatska historiografija..., str. 34. bliografija, poglavlje II. Literatura o Ivanu Lučiću-Luciusu.

26 27
da i ostala građa koja se čuva u Arhivu JAZU u Za- Za razdoblje koje je neposredno prethodilo Lu-
grebu, Naučnoj biblioteci u Zadru, Historijskom ar- čiću (XV-XVI st.) karakteristično je da se povijest
hivu u Zadru, Arhivu Hrvatske i Nacionalnoj i sveu- pisala na temelju nekritički prihvaćenih vijesti raz-
čilišnoj biblioteci u Zagrebu, Naučnoj biblioteci u nih ljetopisa i kronika ili pod utjecajem, katkada
Splitu, Biblioteci Garagnin-Fanfogna u Trogiru (Mu- snažnim, strane svjetske povijesne literature koja je
zej grada Trogira), dosadašnji rezultati mogu dobiti obilovala više raznovrsnim domišljanjima i maštovi-
važne dopune. Utoliko više ako se upotrebi građa i tim kombinacijama nego provjerenim povijesnim či-
koncepti Lučića iz arhiva i biblioteka u Rimu (Bibli- njenicama temeljenim na vjerodostojnim ddkumenti-
oteca Vaticana, Biblioteca Casanatense, Arhiv Zbo- ma.
ra sv. Jeronima), Veneciji, Parizu i Londonu. Pom- Utemeljena na Ljetopisu popa Dukljanina, koji
na analiza Lučićevih djela i njihovih izdanja prido- je zahvaljujući prijevodu i preradi Marka Marulića
nijet će donošenju što potpunije i objektivnije ocje- (Regum Dalmatiae et Croatiae Gesta),46 postao temelj
ne njegove ličnosti i djela. Izbjegle bi se tako pristra- povijesnih spisa XVI stoljeća, hrvatska je historio-
nosti u koje je dosadašnja historiografija nerijetko grafija toga doba nosila oznake nacionalnog prepo-
upadala, bilo braneći bilo napadajući Lučića, a da ni- roda — koji se usporedo odvijao i u književnosti —
je poznavala građu i dokumente koji bacaju potpu- da bi potkraj stoljeća u ovim djelima sadržane i is-
nije svjetlo na cjelinu složene problematike kao što premiješane činjenice prošlosti, nošene slavenskim i
je ova. Radovi i stavovi poput onih Kukuljevića, Pa- hrvatskim idejnim i političkim koncepcijama, dobile
vissicha, Lubina, Brunellija, Poparića, Kaera i dru- pseudo-znanstveno ruho u djelima Vinka Priboj evi-
gih moći će se korigirati i proučavanje Lučića i nje- ća, Fausta Vrančića, Franje Glavinića, Dinka Zavo-
gova djela postaviti daleko uspješnje primjenjujući rovića, Tomka Mrnavića, Mavra Orbina i Jurja Rat-
objektivnu znanstvenu metodu. Tome treba prido- kaja. U duhu vremena i u skladu s obnovom staro-
nijeti i ovaj prijevod Lučićeva glavnog djela De Reg- klasičkog duha ušla je u primjenu i u povijesnim dje-
no Dalmatiae et Croatiae priređen uz kritički znan- lima humanističko-arhaistička terminologija i no-
stveni aparat. menklatura, pa se od sredine XV stoljeća pored
Kad se rezimiraju rezultati brojnih objavljenih hrvatskog i slavenskog javlja sve češće ime ilirsko
radova o Lučiću valja reći da citirana ocjena Franje (Šišgorić, Tubero, Isthvanfi, Mtrnavić, Ratkaj) ili dal-
Račkoga s kraja prošlog stoljeća u suštini i danas matinsko (Faust Vrančić, J. Paštrić i drugi), i to ne
ostaje aktualna, tj. da u domaćoj historiografiji Lu- samo u antičkom geografskom smislu već i kao si-
čiću pripada prvo mjesto i da je stvorio djela trajne nonimni termin, kao etničko nazivlje i ime naroda
vrijednosti. Uz ovu konstataciju Račkoga treba ta- koji aktivno nastavaju negdašnji drevni Ilirik od-
kođer reći da se Lučićeva povijesna djela mogu ubro- nosno Dalmaciju. U brojnim, što manjim što većim
jiti i među prva vrijedna djela građanske historio-
grafije uopće i da predstavljaju značajan doprinos 46
Prvo izdanje »Ljetopisa popa Dukljanina« priredio je
evropskoj povijesnoj znanosti. Ozbiljnom i radikal- Lučić pod naslovom »Presbyteri Diocleatis, Regnum Slavo-
rum·", a isto tako i Marulićeiv prijevod pod naslovom »Re-
nom znanstvenom metodom Lučić je uklonio brojne gum Dalmatiae et Croatiae gesta a Marco Marulo Spalatensi
neistine, zablude i predrasude nagomilane u dotada- patricio latinitate donata«, v. De Regno Dalmatiae et Cro-
njim povijesnim djelima i tako je prvi put u očima atiae, Amsterdam 1666, str. 287—302, 303—309. Kasnija kri-
tička izdanja: F. šišić, Letopis popa Dukljanina, Beograd
svijeta iskrsla slika prošlosti hrvatskoga naroda te- 1928; V. Mošin, Ljetopis popa Dukljanina (latinski tekst s
meljena na činjenicama autentičnih dokumenata ko- hrvatskim prijevodom i »Hrvatska kronika«), Zagreb 1950;
je je Lučić marljivo prikupljao, proučavao, obrađi- S. Mijušković, Ljetopis popa Dukljanina, Titograd 1967; I.
Kukuljević, Kronika hrvatska iz XVII. vieka, »Arkiv za po-
vao i objavio. vjestnicu jugoslavensku«, knj. I, Zagreb 1851.

28 29
povijesnim djelima ili ekskursima susreće se, osim Osjećajući potrebu da opširnije argumentira već
nasljedovanje manire vremena, ponaj češće nedoras- po Priboj eviću ukratko izložene teze i podatke Mavro
lost i nesnalaženje te naposljetku nesposobnost da se Orbin je 1601. g. objavio opsežno djelo II Regno degli
primjenom znanstvene metode dođe do jezgre povi- Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni Historia
jasnih zbivanja. Ta pojava bila je prisutna kod po- (Kraljevstvo Slavena 9 — danas iskvareno nazvanih
vjesničara mnogo većih i izobraženijih naroda u Ita- Schiavoni historija).* Orbin je ovdje prikazao povi-
liji, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Polj- jest gotovo svih naroda slavenskog jezika, a posebno
skoj. U suštini, po svojoj osnovnoj inspiraciji i impo- onih kraljeva koji su vladali Dalmacijom, Hrvat-
staciji ta povijesna djela bila su većinom idejni i po- skom, Bosnom, Srbijom, Haškom i Bugarskom. Iz sa-
litički pozivi kojima je izlaganje prošlosti trebalo mog naslova je vidljivo da djelo predstavlja apolo-
služiti kao potkrepa, a teorija o autohtonosti naroda giju Slavena osobito Južnih Slavena. Da bi opovrgao
i stanovništva, doduše onovremena moda, za naše je postavke Slavenima »nesklonih« historičara, Orbin
pisce, povjesničare XVI stoljeća, bio vješto upotri- je iznio brojne kombinacije kojima je trebalo i dalje
jebljen i dobro došao politički argument, dakako u održavati »Slavu« Slavena i potvrditi njihovu autoh-
znanstvenom pogledu jalov. tonost na teritoriju na kojem obitavaju. Kod toga se
U svom poznatom govoru De origine successi- Orbin pozvao na oko 280 autora i izvore među koji-
busque Slavorum," koji je bio objavljen nekoliko ma se ističe povelja Aleksandra Velikog Slavenima.
puta u toku XVI stoljeća, a kolao je i u prijepisu, Pisano talijanskim jezikom, jezikom učene Evrope
Vinko Priboj e vic iznio je osnovnu teoriju i sintezu XVI-XVII stoljeća, djelo je steklo popularnost i bilo
tada aktuelnih postavki. Oslanjajući se na talijanske je naročito u našim krajevima primljeno s odušev-
i, što je još značajnije, na poljske i češke autore, Pri- ljenjem i bez rezerve. Orbin je naime »dokazao« da
boj ević je razvio pravu slavensko-ilirsku fantastiku povijest Slavena nije nipošto povijest ropskih naro-
u pogledu porijekla slavenskoga roda i njegova polo- da (schiavi, Schiavoni), već je to povijest, zbog svojih
žaja u prošlosti. Slavni makedonski imperij Aleksan- velikih, uglavnom ratničkih, djela, doista slavnog
dra Velikog bio je slavenski, Aleksandar Veliki bio naroda. Izlažući povijesne događaje Orbin je uzeo
je Slaven i podijelio je privilegij slavenskom rodu kao temelj Ljetopis popa Dukljanina i neke druge
i njime pravo na zemlju koju obitavaju.48 Slavenski pisce talko da je nekritički objavio i usvojio sve što
rod rod je slavnih ratnika i učenjaka, koje Priboj ević je moglo služiti za isticanje snage, veličine i slave
nabraja uvrštavajući među njih i Aristotela, ali i va- slavenske nacije. K tome je upozorio i na neslogu
žnije književnike Dalmacije onoga doba. Pribojević Slavena iz koje su proistekla mnoga zla.
se upustio i ti prikaz seobe Slavena koji su po njemu Pod utjecajem Orbinova djela stajala je gotovo
iz naših krajeva krenuli na sjever, što je preuzeo iz sva povijesna literatura u Hrvata početkom XVII
češke i poljske literature. stoljeća. Uz to je u rukopisu kolao i čitao se tekst
49
47
Orotio fratris Vincentii Priboevii Sacrae Theologiae II Regno degli Slavi hoggi corrotamente detti Schia-
professoris Orđinis Praedicatorum, De origine successibusque voni historia di Don Mavro Orbini Rauseo abbate Melitense.
Slavorum, Venecija 1532; talijanski prijevod B. Malaspallija, Nella quale si vede lOrigine quasi di tutti i Popoli, che fu-
Venecija 1595; kritičko izdanje i hrvatska prijevod: Vinko rono della Lingua Slava, con molte et varie guerre, che
Pribojević, O podrijetlu i zgodama Slavena, Zagreb 1Θ51. (V. fecero in Europa, Asia et Africa; il progresso dell'Imperio
Gortan - G. Novak). loro, lantico culto, et il tempo della loro conuersione al Chri-
48
O privilegiju Aleksandra Velikog Slavenima postoji stianesimo. — E in particolare veggonsi i successi de 'Re,
opsežna literatura, naročito kod Čeha. U nas o tome: H. Mo- che anticamente dominarono in Dalmatia, Croatia, Bosna,
rović, Legenda o povelji Aleksandra Velikoga u korist Sla- Servia, Rassia, et Bulgaria. In Pesaro MDCL; prijevod od
vena, u H. Morović, »Sa stranica starih knjiga«, Split 1968, str. 242—473 originala, v. Mavro Orbin, Kraljevstvo Slovena
str. 109—124. (preveo Z. Sundrica), Beograd 1969.

30 31
Ljetopisa popa Dukljanina, koji je dobio i latinski skom jeziku. Zavorović se uglavnom oslonio na tekst
50
prijevod uglednog Marka Marulića. Novu fazu na Ljetopisa popa Dukljanina, ali je ipak upotrijebio
toj istoj liniji predstavljaju djela Tomka Mrnavića
51 neke dokumente za stariju povijest pa i natpise, a
koji je umjesto slavenske i hrvatske primijenio ilir- citirao je i niz pisaca, međutim, bez potrebnog kritič-
sku terminologiju. Ilirsku dominantu u terminologiji kog pristupa.
52
primijenio je, slijedeći Nikolu Isthvainfija, Juraj To je bila historiografija koja je prethodila Lu-
Ratkaj (1612-1666) u svom djelu Memoria regum et čiću, baština i atmosfera u kojoj je započinjao svoja
banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavo- povijesna istraživanja.
niae izašlom u Beču 1652. g. Ratkajevo ilirstvo ne Vrlo rano, vjerojatno još u toku studija, zapo-
dolazi do izražaja samo na uvodnim stranicama nje- čeo je Lučić vršiti povijesna istraživanja, prikupljati
gova djela, gdje je riječ o povijesti starih Ilira i gdje i prepisivati izvore, a pisao je i manje sastavke koji
raspravlja o ilirskom i slavenskom jeziku tvrdeći da su ostali u rukopisu (Kronika grada Trogira i crkve
»od Ilira i slavenski jezik ima svoje početke«, već se trogirske). Proučavao je djela mnogih pisaca, a za
to »ilirstvo« nastavlja kroz tekst čitavoga djela. Na svog puta u Veneciju, kao poslanik grada Trogira,
taj način kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavo- pribavio je i neke starije mletačke kronike u rukopi-
nije okupljena u jedno preuzimalju zajednički na- su. Konačno se dao i na pisanje svog glavnog djela
slov Iliričkog Kraljevstva. Poput mnogih povijesnih koje je tada nazivao Indagationes Dalmaticae ili De
djela humanističkog i kasnohumanističkog razdoblja, regnis Dalmatiae et Croatiae indagationes. 1651. go-
Ratkajeva povijest legendarna za daleku prošlost, s dine (3. studenog) pisao je prijatelju Valeriju Ponte:
privilegijem Aleksandra Velikog i legendom o Cehu »Započeo sam djelo koje će mi zadati više truda nego
i Lehu (i tekstom Ljetopisa popa Dukljanina), postaje što sam mislio. Ipak neću klonuti duhom. Usporedio
vjerodostojnija za događaje kojima je Ratkaj bio su- sam povijest kraljeva dalmatinskih odštampanu na
vremenik. Po svojoj općoj impostaciji i težištu na talijanskom jeziku u djelu Regno degli Slavi (M. Or-
povijesti hrvatskih kraljeva i banova Ratkajeva po- bina, o. p.) s rukopisom hrvatskim i prijevodom la-
vijest bila je od većine suvremenika prihvaćena, te tinskim učinjenim od Marka Marulića (Ljetopis popa
je utisnula snažan ipečat daljnjem pisanju povijesti Dukljanina — Regnum Slavorum); — prijevod hrvat-
u nas. ske redakcije: Regum Dalmatiae et Croatiae Gesta,
U Dalmaciji u Šibeniku je prije Ratkaja napisao o. p.) no bez zamjere Vašg gospodstva neću se time
Dinko Zavorović 1603-1605. 53g. djelo De rebus Dal- poslužiti ni u čemu.«54
maticis libri octo (quinque) — također na latin- Lučić je tada u osnovi koncipirao djelo De Reg-
no Dalmatiae et Croatiae i započeo marljivo raditi na
njemu. Kao neposredan povod za pisanje djela o kra-
50
Rukopis hrvatskog teksta i latinskog prijevoda po-
sjedovao je Lučić i pohranio ga u Vatikanskoj biblioteci, Ms. ljevstvu Dalmacije i Hrvatske obično se navode pri-
Vat. 51Lat. 7019, fol. 82—96 verso i 104 uerso-123 verso.
Ivan Tomko Mrnavić (Marnavitius) <1580—1637): De like nastale za kandijskog rata, kad je Veneciji prije-
Illyrico, Caesaribusque Illyricis dialogorum libri septem, tilo da gubitkom Kandije izgubi rang kraljevstva, a
1603. (rukopis Arhiv JAZU IV a. 2); Regiae Sanctitatis Illyri- posebno razgovor s Conteom Scottom i providurom
canae52 Foecunditas, Romae 1630. i dr. Foscarinijem prilikom njihove posjete Trogiru kad
Nikola Istvanffy (1538—1615): Historiarum de rebus
Hungaricis libri XXXIV ab anno 1490 od annum 1605, Colo- im je Lučić izložio da bi rang kraljevstva Venecija
niae 53Agripinae 1622. mogla uživati i po tome što je Dalmacija s Hrvat-
Dinko Zavorović (Zavoreus, Zavoreo) — 1540—1608): skom od davnine kraljevstvo. Svoje izlaganje podu-
De rebus Dalmaticis libri V, MDCVI. Rukopis u Naučnoj
biblioteci u Zadru, Ms. 616, pripadao je Simunu Ljubavcu, 54
a kasnije Ivanu Lučiću koji je prepisao velik dio rukopisa Pismo Lučića Valeriju Ponte, 3. studenog 1651, izd.
(fol. 45—125 verso). B. Poparić, o. c., »Starine«, 31, str. 301.

32 33
pro je Lučić tekstovima isprava. Međutim treba reći sa Statutom grada Trogira čije izdanje je spriječila
da je motiv pisanja djela upravo pod tim naslovom mletačka cenzura.
kod Lučića bio mnogo dublji. U neku ruku on se na- Lučićeva izjava da se neće ni u čemu poslužii
stavlja na postojeća djela hrvatske historiografije djelom M. Orbina II Regno degli Slavi ni Maruliće-
(Regum Dalmatiae et Croatiae Historia ili Gesta; De- vim prijevodom Ljetopisa popa Dukljanina, što su
ocleanus, In vitis regum Dalmatiae et Croatiae; II inače redovito činili tadanji pisci hrvatske povijesti
Regno degli Slavi; Memoria regum et banorum Dal- Isthvanfi, Orbin, Zavorović i Ratkaj, predstavlja ra-
matiae, Croatiae et Sclavoniae) ali mu daje i novu dikalnu i važnu prekretnicu u hrvatskoj historiogra-
dimenziju i dublji sadržaj, jer izlaže i razmatra sta- fiji. Lučićev moderni znanstveni pristup povijesnom
tus Dalmacije i Hrvatske koji dolazi do izražaja u istraživanju i pisanju povijesti, koji je usvojio na
naslovu. Stoga je Lučić otklonio prijedlog providura studiju u Padovi, u Bologni i u Rimu, gdje je slušao
da napiše povijesnu radnju o pravu Venecije na rang prominentne profesore toga doba, erudite, a produ-
kraljevine na osnovi dokazivanja o kraljevstvu Dal- bio kasnije intenzivnim kontaktima s istaknutim
macije. Lučić je već tada imao zasnovano svoje dje- predstavnicima svjetske povijesne znanosti, doveo je
lo i počeo ga pisati. Cilj mu je bio da na osnovi do- Lučića na nove i u našoj historiografiji dotada nepo-
kumenata prošlosti istakne poseban status svoje do- znate putove. Lučića je čekao doista golem i težak po-
movine koja je bila kraljevstvo — regnum. Taj sta- sao, jer je prema postulatima znanosti želio uteme-
tus kraljevine povlači za sobom i poseban položaj ljiti svoje pisanje prije svega na čvrstim činjenicama
unutar mletačke vladavine i inače. Taj se pak položaj povijesnih izvora prvoga reda, tj. na ispravama za
osniva na tradiciji, izvire iz onog statusa koji je koje je, kako ističe u rukopisnom uvodu u djelo,
v

Dalmacija od davnine uživala, a o čemu svjedoče au- smatrao da imaju veću vjeru nego bilo koje djelo
tentični povijesni izvori. U taj sklop je dakako uklju- historičara (»harum enim apud me maior auctoritas
čena i Hrvatska sa svojim kraljevskim naslovom i quam quorumlibet historicorum«).56 Kod toga je imao
statusom kraljevstva. Lučić nije bio sklon da piše dakako Lučić u vidu i ostala autentična povijesna
prigodno djelo niti djelo za potrebe Venecije. Nije vrela. Posao prikupljanja povijesne građe i njena
htio da se netko posluži njegovim trudom koji je kritička obrada bio je pionirski posao vezan uz niz
imao veći trajniji cilj, a iziskivao je daleko svestra- teškoća, ne samo zbog obimnosti materijala, koji je
niji i dulji posao. Bilo mu je stalo da piše za dobro trebalo pribaviti i obraditi, nego i zbog pristupa toj
svoje domovine, pa kad su ga po izlasku djela u Ve- građi s kritičkog znanstvenog gledišta. Pri tomu je
neciji ocrnili da piše protiv Venecije, on je to de- trebalo dobro poznavati paleografiju, diplomatiku,
mantirao ali je isticao da mu je prije svega važno sfragistiku i druge pomoćne povijesne znanosti koje
da nije ništa napisano protiv domovine već njoj u su tada u svijetu bile tek u formiranju. Na kraju bi-
korist.55 Lučić je već rano slutio opasnost koja pri- lo je i praktički teško doći do same građe, jer se ve-
jeti njegovu djelu pa je tražio od prijatelja da se nje- ćim dijelom zbog političkih ili drugih razloga strogo
govo pisanje drži u tajnosti, jer se bojao, kako piše čuvala u arhivima postojećih crkvenih ili civilnih
u pismu Valeriju Ponte, pritisaka i požurivanja. Ra- vlasti. Lučić je nastojao da svakako dođe do potrebne
zuman i oprezan, pretpostavio je mogućnost uplita-
nja u sadržaj djela, mogućnost protimbi, spletki i M
Predgovor i uvod u djelo De Regno Dalmatiae et Cro-
denuncijacija. Bojao se da mu djelo bude blokirano atiae, (koncept prvog nacrta), pod naslovom Lectori Dalma-
prije nego bude objavljeno, što se kasnije dogodilo tae veritatem amanti — Operis introductio, izd. M. Kurelac,
Lučićev autograf djela »De Regno Dalmatiae et Croatiae«
u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni Lučićevi ru-
55
Pismo Lučića Valeriju Ponte, 16. ožujka 1669, izd. kopisi, »-Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, str.
B. Poparić, o. c., »Starine«, 32, Zagreb 1907, str. 42. 161—163.

34 35
mu povijesne građe i u tu svrhu obraćao se svojim trijebljenoj građi može se reći da je Lučiću uspjelo,
rođacima, prijateljima, poglavito svojim kolegama koliko mu je bilo dostupno u ono doba, sabrati sve
sa studija koji su mu dostavljali isprave i kronike, najznačajnije izvore, a to, jasno, ne bi mogao nikada
prepisivali ih i s vremenom postali uski suradnici. učiniti sam. Lučićeva djela u neku su ruku osnova-
Lučićevi suradnici bili su brojni, t§ se može govoriti na na kolektivnom (timskom) radu mnogih čiji je
0 čitavoj mreži suradnika iz raznih mjesta u domo-
vini i izvan nje: Zadar, Šibenik, Split, Trogir, Hvar, trud poslužio Lučiću da izgradi nešto svoje, samo-
Korčula, Rab, Osor, Kotor, Venecija itd. Oni nisu bi- stalno i individualno. Iz te sretne povezanosti Lučića
li samo njegovi sabirači ili prepisivači, već su se i sa- i njegovih suradnika i po mjestu obitavanja i po in-
mi u duhu vremena bavili proučavanjem prošlosti te tenzitetu međusobnih odnosa (obilna korespondencija
u manjem ili većem obimu pisali povijesne radove. i međusobne usluge)58 mogla se stvoriti osnova za Lu-
Vršnjaci većinom, gotovo svi zajedno na studiju ili u čićeva velika djela. Međutim i kraj opisanih broj-
Rimu ili u Padovi, međusobno su se nadopunjali, sa- nih veza i suradnje u Trogiru i domovini Lučić nije
vjetovali, korespondirali. Lučiću je mnogo vrijedio mogao u potpunosti ostvariti svoje zamisli. Sabrana
sud prijatelja o njegovim radovima, sustavno je tra- građa bila je velik preduvjet, ali za djela kakva je
žio njihovo mišljenje šaljući im u rukopisu svoje ra- zamišljao Lučić bili su potrebni mnogi drugi faktori,
a prije svega znanstvena sredina.
dove na ocjenu prije tiskanja. Bio je vrlo skroman
1 svjestan svoje nesavršenosti ali i opravdanosti svo- Kad je 1654. g. Lučić ostavio Trogir u oporuci je
ga posla. Pisao je: »Znam da pišem nesavršeno dje- između ostalog naveo da odlazi u Rim kako bi mo-
lo, ali na pisanje me potiče ljubav prema domovini i gao raditi na pisanju svog povijesnog djela, da bi po-
želja da razotkrijem istinu s nakanom da prikuplja- tomstvu mogao ostaviti »svjedočanstvo svoje ljubavi
jući što je rasuto uklanjam zabune, rasvjetljujem ne- prema domovini«. Ta Lučićeva odluka i dolazak u
jasnoće i pokazujem zablude. Dok ih budem razot- Rim u znanstvene krugove bili su presudni, jer je ta-
krivao i pobijao, pronaći ćeš mnogo što protiv ili mi- mo imao na raspolaganju bogate biblioteke i jer su u
mo opće prihvaćenih mišljenja pisaca, pa te molim Rim dolazili i u njemu boravili najugledniji pred-
da me ne osudiš prije no što to usporediš sa samim stavnici ne samo talijanske već internacionalne evro-
autorima da bi ispravni je sudio uvidjevši istinu... pske znanstvene elite. Osim već citiranih poznatih
Istinu sam ponajviše pokušao dokučiti pretpostavka- ličnosti s ikojima je Lučić bio u Rimu u stalnom kon-
ma; nešto pouzdanije i bolje nije naime moj neplodni taktu (Holstenius, Ciampini, Ughelli) najprisniji nje-
duh mogao iznijeti zbog oskudice autora. Pronađeš li gov prijatelj u Vječnom Gradu bio je Dubrovčanin
da sam odviše lutao po pretpostavkama, ili da sam se Stjepan Gradić, moglo bi se gotovo reći Lučićev alter
poslužio nevjerojatnima, to je iznudila želja da što- ego.™ Osim toga što je uveo Lučića u krug akade-
god istrgnem iz nejasnoće i da tebi udovoljim. Ako si mika kraljice Kristine Švedske, čiji je Gradić bio
dobrohotan nećeš zamjeriti. Pretpostavke pak uzmi akademik i prisan prijatelj, Gradić je Lučiću sasvim
kao takve. Preokreneš li ih na bolje, bit ću ti zahva- sigurno olakšao rad u Vatikanskoj biblioteci i bibli-
lan. Sto sam naveo kao sigurno, napisao sam prema oteci Franje i Antuna Barberinija. Omogućio mu je
starim ispravama koje sam pronašao golemim tru-
dom i pomoću prijatelja.« 57 58
Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana Lu-
čića, »Zbornik Historijskog instituta JAZU-«, vol. 6, str. 133—
Tako su činjenice Lučićevih djela izrasle iz sta- 142.
rih spisa sabranih »amicorum favore« i na temelju 59
M. Kurelac, Stjepan Gradić i rimski znanstveni krug
dugotrajnog upornog prikupljanja. Po sabranoj i upo- XVII stoljeća, »Zbornik radova o dubrovačkom učenjaku S.
Gradiću«, Zagreb 1985, str. 17—33.
60
57
Isto, str. 161—162. Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana Lu-
čića, 1. c. str. 183—142.

36
37
da se pobliže upozna s izvorima dubrovačke prošlosti, su vojni uspjesi Zrinskih koji su odjeknuli u svijetu.
stavio mu na raspolaganje rukopise dubrovačkih ana- Organiziranje evropske protuturske koalicije, koju
la, statute Dubrovačke Republike, razne kronike i također spominje Lučić,63 bio je i politički program
rezultate svojih istraživanja dubrovačke povijesti. Nikole i Petra Zrinskog. Koliko je Lučić bio s time
Sve se to danas nalazi u golemoj rukopisnoj ostavšti- upoznat ili čak u to uključen preko S. Gradića, ne
ni u Vatikanskoj biblioteci, unutar čega se mogu na- može ,se znati. Jedno je sigurno: neovisni samostalni
ći i brojni Lučićevi rukopisi, bilješke i pisma.
61
položaj Dubrovnika i pobjede Zrinskih bile su jedine
Odnos prema Dubrovniku prerastao je kod Lu- svijetle točke na mračnom obzorju onoga doba. Lu-
čića i Gradića u zajednički osjećaj, naročito onda kad čićevo djelo De Regno imalo je svrhu da ukloni ne-
je Dubrovnik 1667. godine zadesio katastrofalan po- dostatke dotadanje historiografije, ali prema riječi-
tres. Bila je to nesreća s dalekosežnim posljedicama, ma već spomenutog Uvoda bila mu je svrha da upo-
naročito zbog toga jer je oslabljenom Dubrovniku za- zna suvremenike s prošlim i sadašnjim statusom ze-
prijetila neposredna opasnost od Turaka i Venecije, a malja koje isu se zbog tursko^mletačkih ratova i
toga su Lučić i Gradić bili duboko svjesni. Gradićevi osmanlijskih osvajanja našle u procijepu interesa ve-
planovi i diplomatski pothvati da se pomoću saveza likih sila i u središtu političkog interesa Evrope. Kod
evropskih država protjera oslabljene Turke iz na- toga je Lučić imao pred očima razne netočne prikaze
ših krajeva, za što se zalagao na evropskim dvorovi- prošlosti koji su unosili zabunu, dovodili u zabludu
ma, sada su bili dovedeni u pitanje. Gradić se od ta- i pružali krivu sliku o povijesti ovih krajeva.
da dao na traženje pomoći na dvorovima Evrope ka- Lučić je već u Trogiru osjetio težinu, ozbiljnost
ko bi materijalno pomogao Dubrovnik, za čiju je i odgovornost posla kojeg se prihvatio. U pismu Va-
obnovu nakon potresa upravo on bio zaslužan. Nasto- leriju Ponte pisao je 1652. g. (28. prosinca): »Nasta-
jao je također pomoću ličnih veza i intervencija kod vio sam svoj posao, koji mi dakako pruža zadovolj-
prokuratora J. B. Nanija spriječiti venecijanske in- stvo, ali zahtijeva i veliki trud, jer nailazim na po-
trige i pritisak na Dubrovnik. Lučić je bio živo uklju- teškoće gdje im se nisam nadao, a otkrivam i mnoge
čen u opisane Gradićeve političke akcije i u svemu druge stvari kojima se također nisam nadao. Stoga
dijelio njegovo mišljenje. Lučić je bio uvjeren, što ću trebati da sve pregledam i ispravim što će mi biti
ističe u neobjavljenu Uvodu u djelo De Regno, da dvostruko teško, jer nemam komu bih se povjerio ili
bi pomoć ujedinjenih evropskih sila »vojnim uspje-
sima Hrvata mogla uroditi zbacivanjem Osmanlij- se pouzdao što se tiče prepisivanja«.64 U Rimu je Lu-
skog jarma kod ostalih Slavena« i »istjerivanjem čić našao ljude kojima je mogao povjeriti svoje znan-
Osmanlija iz Evrope«.62 Iz svega se može zaključiti stvene dileme i tražiti savjet stručnjaka. Ovdje je
da je Lučićevo djelo De Regno imalo i tu svrhu da mogao doći i do kvalificiranih prepisivača koji su mu
upozna suvremenike s prošlošću i sadašnjim statu- prepisivali tekstove. Sve se to obavljalo u njegovu
som zemalja koje su se zbog turskonmletačkih rato- stanu u Via della Scrofa ili na Piazza della Rotonda,
va našle u središtu političkog interesa tadanje Evro- pod Lučićevim nadzorom, jer Lučić nije imao povje-
pe. Vojni uspjesi Hrvata koje Lučić spominje u re- renje u kopiste koji su prema njegovim riječima zna-
čenom Uvodu u prvi koncept djela De Regno očito li prepisivati i prodavati rukopise znatiželjnicima. Iz
61
Kodeksi Stjepana Gradića (rukopisni): Opuscula va- 68
ria, epistolae etc.: Biblioteca Ap. Vaticana: Ms. Vat. Lat. Agnes R. Varkonyi, La coalition internationale con-
6898—6932, 9063, 9064; Ms. Ottoboni Latini: 1779, 2479, 2480, tre les Turcs et la politique etrangere hongroise, Budapest
2481, 2482, 2483. 1975, (Studia historica 102).
64
62
Lučićev Predgovor djelu De Regno (rukopis) v. bi- Pismo Lučića Valeriju Ponte, 28. prosinca 1652. Izd.
lješku 56, str. 163. B. Popario, o. c., »Starine«, 31, str. 308.

38 39
više razloga Lučić se bojao da sadržaj njegova djela čito spominje da ne piše historiju već indagationes,
ne dođe u krive ruke.
65
i to zbog toga jer »nije mogao postići neprekinuti po-
U Rimu je Lučić napredovao u pisanju, ali je i vijesni tok u izlaganju
69
o statusu kralj evstava Dal-
promijenio i naslov i raspored djela. Prvotni nacrt macije i Hrvatske«. Lučić je međutim dobro znao
djela De Regno sačuvan u njegovoj ostavštini u Split- razliku između neargumentiranog povijesnog izlaga-
skom kaptolu nosi naslov De Regnis Dalmatiae et nja i znanstveno-istraživačkog djela s pozivom na iz-
Croatiae indagationum libri V, a zatim slijedi raspo- vore i s iznošenjem pretpostavki i argumenata za iz-
66
red po poglavljima u pet knjiga. Kod toga se gru- nijete stavove. Zbog toga njegovo djelo bez obzira na
piranje sadržaja po poglavljima razlikuje od štam- kasnije skraćeni naslov ima sve karakteristike znan-
panog konačnog teksta. U rukopisu sačuvanom u Va- stveno-istraživačkog djela pa mu pripada podnaslov
tikanskoj biblioteci (Vat. Lat. 6958, 6959, 6960) koji Indagationes, na što je uostalom upozorio i sam izda-
je Lučić tamo pohranio naslov je ostao De Regnis vač Joannes Blaeu u posveti Lučiću u izdanju De
Dalmatiae et Croatiae Indagationum, ali stoji libri Regno Dalmatiae et Croatiae iz 1668. g. gdje stoji
67
sex. Lučić je već 1660. pisao Valeriju Ponte u Za- » ... Indagationes tuas Dalmaticas«. Lučić je doista
dar da je »razdijelio djelo u šest knjiga« (Rim 14. u svom djelu u obliku znanstvenih analiza određenih
travnja 1660). Kada je Lučić promijenio naslov djela događaja i problematike s obilnim citatima isprava
iz De Regnis u De Regno, teško je precizno utvrditi, i pisaca opisao hrvatsku povijest od najstarijih vre-
međutim u samom Vatikanskom rukopisu (autogra- mena do pred kraj XV stoljeća. Raspored izloženih i
fu) Imprimatur izdan od S. Gradića ima De Regno opisanih povijesnih događaja i njihovo grupiranje u
(Opus Joannis Ludi Traguriensis de Regno Dalma- »knjige« i poglavlja u svemu odgovara i danas važe-
tiae in sex libros divisum.. .), U tekstu samog djela ćim osnovnim etapama povijesti Dalmacije i Hrvat-
na više mjesta ispravio je Lučić svojom rukom plu- ske. Taj raspored se može sažeti u slijedeće: U I knji-
ral u singular precrtavši prvotni tekst Regnis, Reg- zi (16 poglavlja) izlaže Lučić osnovna pitanja povije-
norum. Tako se odmah na početku u uvodu prve knji- sti Ilirika i rimske Dalmacije. Zatim posvećuje po-
ge nalazi precrtan tekst . .. Indagationes, ut Regno- glavlja seobi naroda, posebno provalama Avara i Sla-
rum te ispravljen glasi . ..ut Regni Dalmatiae et vena, a onda raspravlja o doseljenju Hrvata i Srba,
Croatiae. Kasnije je Lučić izvršio ispravak i u mno- o krštenju Hrvata, o županijama, o franačkoj (Karlo
gim drugim rukopisima ili konceptima svojih tek- Veliki) i bizantskoj vlasti, o vladavini Jadranom, te
stova za De Regno.98 U već citiranom neobjavljenom o Dukatu Dalmacije.
nacrtu Uvoda u De Regno piše Lučić u pluralu i izri- U II knjizi (16 poglavlja) posvećuje Lučić svoja
istraživanja vladavini hrvatskih knezova i kraljeva,
65
U pismu Franji Divniću Lučić je pisao uz ostalo: odnosu prema Veneciji, o naslovima Dukata Dalma-
»·... ho f atto venire scrittori in časa che scrivevano in tempo cije, kraljevstva Dalmacije i posebno o kraljevima
ch'io ero in časa, ne mi sono mai fidato di darli in mano Krešimiru, Slavcu i Zvonimiru. Zatim obrađuje pi-
loro alcuno de miei scritti, rispetto che tutti quanti scrittori
ne f anno delle copie per se e poi le vendono ai curiosi...« tanje granica Hrvatske i Dalmacije, piše o salonitan-
Rim 1. veljače 1676. Izd. I. Kukuljević, Izvorna pisma I. Lu- skoj i splitskoj nadbiskupiji, o običajima Hrvata i
da, »Arkiv za povjestnicu jugoslavensku«, knj. IV, Zagreb običajima Dalmatinaca.
1857, str. 132. U III knjizi (14 poglavlja) izlaže Lučić pojavu i
66
Ostavština I. Lučića, Arhiv Splitskoga kaptola, Sign.
528. fol. 1. izđ. M. Kurelac, Lučićev autograf..., str. 157, karakter vladavine ugarskih kraljeva u Hrvatskoj i
164—165.
67
Dalmaciji i posebno vladavinu kralja Kolomana, za-
Biblioteca Ap. Vaticana, Ms. Vat. lat. 6959, naslovna
stranica. 69
Lučićev Predgovor i uvod za De regno, v. bilješku
68
Isto, fol. 1—3, i dalje. 56, izd. str. 163.

40 41
tim venecijanska osvajanja i sukobe s Ugarskom; o ili izdanje uspoređujući s rukopisom ili čak s rukopi-
usponu bizantske moći za cara Emanuela Komnena, sima.
0 nadbiskupiji zadarskoj i prvom osvajanju Zadra U nastavku teksta De Regno Lučić je objavio
od strane Mlečana; o hvarskoj biskupiji i ustanova- (post pag. 286) skupinu još neobjavljenih djela pi-
ma u Hrvatskoj, te na kraju o navigaciji Jadranskim saca pod naslovom Rerum Dalmaticarum scriptores
morem. nondum impressi cum notis Joannis Ludi. Ovdje su
U IV knjiži (17 poglavlja) Lučić opširno opisuje objavljeni prvi put osnovni narativni izvori za hrvat-
ugarsko-mletačke antagonizme i sukobe, u više po- sku povijest srednjega vijeka. To su: — Presbyteri
glavlja opisuje opsadu i razaranje Zadra od strane Diocleatis Regnum Slavorum, — Regum Dalmatiae
Venecije, piše o knezovima Bribirskim i njihovoj mo- et Croatiae Gesta a Marco Marulo Spalatensi Patri-
ći, o mletačkim Oisvajanjima i uzimanju naslova Dal- cio latinitate donata, — Thoma Archidiaconus, His-
macije. toria Salonitanorum atque Spalatinorum Pontificum,
U V knjizi (5 poglavlja) Lučić opisuje vladavinu — Micha Madius de Barbazanis, Historia De gestis
kralja Ljudevita Napuljskog i značajne događaje Romanorum Imperatorum et summorum ponttficum,
1358. godine, zatim događaje u vezi sa zatočenjem — Summa historiarum Tabula A Cutheis De gestis
kraljica Elizabete i Marije i zbivanjima u Hrvatskoj civium Spalatinorum,, — Memoria arhiepiscoporum
1 Dalmaciji, o jačanju bosanskih kraljeva i njihovu Spalatinae ecclesiae, — Obsidionis ladrensis libri
širenju na teritorij Hrvatske i Dalmacije, o Ladislavu duo, — Memoriale Pauli de Paulo. Ovim djelima do-
Napuljskom i potpadanju Dalmacije pod Veneciju, dao je Lučić i neka već objavljena ali rijetka izdanja
te na kraju daje sažeti prikaz zbivanja do 1480. g. i to: Palladii Fusci Patavini De situ orae Illurici, —
tj. do potpadanja frankopanskog otoka Krka pod Ve- Marci Maruli patricij spalatensis, In eos qui Beatum
neciju i Hercegovine pod Turke. Hieronymum Italum esse contendunt, — Appiani
Alexandrini, Rom. Hist. de bellis Illyricis Step-
U VI knjizi (5 poglavlja) Lučić izlaže običaje, hano Gradio .. . interprete.
unutarnje prilike te privatni život Hrvata i Dalmati-
naca u razdoblju poslije 1100. g. (što prema Lučiću Navedene tekstove pisaca objavio je Lučić kri-
izgleda slično stanju u XVII stoljeću), o granicama tički, to jest sa svojim Notama u kojima donosi po-
Dalmacije i Hrvatske poslije 1100. g., o Slavoniji, i datke o rukopisu i komentira važnije odlomke te ob-
na kraju o Vlasima. Svoja izlaganja u osnovnom tek- jašnjava neka imena ili događaje.
stu djela De Regno Dalmatiae et Croatiae potkrijepio Uz De Regno Dalmatiae et Croatiae Lučić je u
je Lučić obilnim citatima iz isprava koje često dono- prilogu objavio šest geografsko-historijskih karata.
si in extenso. Na taj način Lučić je omogućio čitate- Ove karte, koje je Lučić sam izradio, predstavljaju
lju kontrolu svojih postavki i stavio mu na raspola- naš prvi historijski atlas. Upravo radi tih karata, ko-
ganje pripremljen materijal za daljnje studije. Može je su nedostajale u prvoj pošiljci djela De Regno,
se reći da je Lučić na poseban način objavio naš prvi Lučić je smatrao djelo nepotpunim. Izrada karata
diplomatar. Uz to je protkao tekst citatima iz dje- kod slavnog izdavača karata i atlasa J. Blaeua bila
la autora, dajući reference in margine. Pristup ispra- je velika prednost čime je sigurno djelo dobilo na
vama i autorima kod Lučića je kritički koliko je god ugledu. Karte su inače raspoređene tako da slijede
to za ono doba bilo moguće. Iz tih razloga on nastoji tekst De Regno, tj. one idu kronološki te ilustriraju i
doći do što boljeg prijepisa isprava, pa vrši uspored- dokumentiraju izlaganja u pojedinim knjigama i po-
bu raznih prijepisa i proučava diplomatičke karakte- glavljima. Naslovi karata su slijedeći: Tabula prima:
ristike, dataciju, pečate i druge. Kod djela pisaca na- Illyricum et Liburnia; Tabula secunda: Regnum Illy-
stoji pribaviti original, provjeriti eventualni prijevod ricum et Illyricum a Romanis additum; Tabula ter-

42 43
iia: Illyricum Monarchiae Romanae; Tabula quarta: la, zbog Lučićeva ugleda i ličnog prijateljstva. Me-
Dalmatia post Imperii declinationem in Croatiam, đutim on je to učinio sigurno i u velikoj mjeri zbog
aktualnog sadržaja, ako ne i poglavito zbog toga. Jo-
Serviam et Dalmatiam ipsam distincta; Tabula quin-
ta: Croatia maritima, Dalmatiae pars et pars Ser- an Blaeu je znao da će Lučićevo djelo naići na ra-
zumijevanje u Evropi koja je u XVII stoljeću gajila
viae; Tabula sexta: Illyricum hodiernum.
naročiti interes za antiku i povijest. Prošlost ovih
Šesta geografsko-historijska karta pod naslovom krajeva bila je privlačna tema, pogotovu kad se do-
Illyricum hodiernum objavljena je osim u De Regno da zanimanje za ratna zbivanja koja su se na tom
ponovo u Atlas Maior J. Blaeua (Amsterdam 1669. i teritoriju odigravala. Značajno je da je Joan Bla-
70
dodatak izdanju iz 1663) s Lučićevim komentarom eu u uvodima svojih svjetskih atlasa poticao evrop-
Illyricum sive Slavonia. Ova karta nosi posvetu ba- ske vladare (Luja XIV, Leopolda I i dr.) na savez i
nu Petru Zrinskom od izdavača J. Blaeua. Za to se borbu protiv Turaka. Posveta karte Illyricum hodi-
naročito založio Lučić, kao prijatelj Zrinskog. Lučić ernum banu Petru Zrinskom, gdje stoji »Bano here-
je vršio istraživanja za bana Petra Zrinskog, služio ditario maritimo«, temelji se na ličnim i prijatelj-
se ispravama arhiva Zrinskih u Čakovcu i bio pove- skim vezama Lučića i Zrinskog, no kudikamo je zna-
zan ;s tajnikom Zrinskih M. Forstallom, te u bliskim čajnije to što ona proizlazi iz opisanog Lučićeva po-
71
odnosima s Ivanom Antunom Zrinskim. litičkog stava sukladnog sa stavom izdavača Joana
Pisano suvremenom znanstvenom metodom i Blaeua i sa suvremenom akcijom na međunarodnom
potkrijepljeno kritički izdanim izvorima Lučićevo planu oiko stvaranja protu turske kaolicije (i fronta)
djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae postavilo je što bi imalo za rezultat oslobođenje naših krajeva od
temelje znanstvenom pisanju povijesti u nas, a tre- Turaka. Kao sposoban i hrabar ratnik Petar Zrinski
ba se ubrojiti, kako je već spomenuto, među prva bio je za suvremenike simbol oslobođenja od turskog
značajnija djela građanske historiografije uopće. Me- jarma. Treba se prisjetiti da je velik broj djela suvre-
đutim, ovdje treba istaći da Lučić nije dostigao taj menih književnika i povjesničara bio posvećen Zrin-
znanstveni nivo time što se povukao iz života i pri- skom, među kojima valja spomenuti Lučićeve su-
mijenio neku od života odvojenu »čistu« znanstvenu vremenike i poznanike: V. Menčetića, R. Levakovića
metodu kako to neki misle, pretpostavljajući da se i J. Ratkaja. Kao Illyricorum regnorum Prorex, ka-
Lučić po odlasku iz Trogira izolirao i okrenuo samo ko su Zrinskog nazivali,73 mogao je biti simbolom au-
prošlosti.72 Premda Lučić nije sudjelovao lično u ne- tonomnosti i jedinstva, raskomadanih i stranim sila-
kim spektakularnim političkim pothvatima ili voj- ma podvrgnutih zemalja i naroda, kako se to vidi iz
nim akcijama, bio je živo uključen u aktualne pro- Lučićeve karte Illyricum hodiernum.7* Za ocjenu Lu-
bleme svoga vremena i svog rodnog kraja. Glasoviti
izdavač svjetskih atlasa, koji su bili i mali geograf- 73
Marko Forstall, Stemmatographia Mavortiae familiae
sko-ekonoms'ki i politički priručnici, štampao je Lu- Com. de Zrin, rukopis, Arhiv Hrvatske, Fond Obitelj Zrin-
čićevo djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae o svom ski, naslovna stranica.
trošku svakako zbog znanstvene vrijednosti ovog dje- 74
Lučić je ovu podijeljenost posebno formulirao u opi-
su šeste karte Illyricum hodiernum pod naslovom Dispositio
70
V. Bibliografija poglavlje I. Djela Ivana Lučića-Lu- tabularum geograficarum. V. prilog pod tim naslovom uz
ciusa.71 djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae: »Tabula sexta: Illy-
M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti ricum hodiernum sive Sdavonia: Dalmatia, Croatia, Bosna
roda Zrinskih..., »Zbornik za povijesne znanosti IC JAZU«, Sclavonia. — Nunc divisum in: Christianum juriš: Vngarici
vol. 8, Zagreb 1977, str. 101—132. partes Occidentales: Sclavonia, Croatiae, Dalmatiae. — Ve-
72
Franjo Barišić, Vizantijski izvori u dalmatinskoj hi- neti et Ragusini: Dalmatiae pars meridionalis cum insulis.
storiografiji XVI i XVII veka, »Zbornik radova Vizantološ- — Turcicum: Bassalacatus Bossnae eujus Sanzacatus: Bo-
kog instituta«, Beograd 1961, knj. 7, str. 240—246. sna, Poxega, Cernich, Bihak, Clissa, Hercegovina.«

45
44
čićeva djela i lika naprijed iznesene činjenice od ve- ipak kod obnove mletačkog plemstva obitelji Zrinski
like su, rekli bismo presudne, važnosti. isticao da je Lučić povjesničar u kojeg treba imati
Kraj sveg prijateljstva i srodnih političkih inte- povjerenje. Pored mnogobrojnih citata iz Lučićeva
resa, Lučić se nije priklonio maniri feudalne dvorske djela De Regno Dalmatiae et Croatiae o vlasti, naslo-
historiografije koja je vladala u sjevernoj Hrvatskoj, vima i moći Subića u Dalmaciji citirao je onaj odlo-
Austriji, a i drugdje u Evropi, nalazeći se u službi mak gdje Lučić za Šubiće piše: »Tam in Mediteraneis
vladara i njegujući panegiričku formu. quam in Maritimis Dominium absolutum76
habuerunt,
Kao pripadnik gradske sredine Lučić je imao omnisque Regali more statuebant.«
preduvjet da dokraja prihvati i primijeni načela Lučić je surađivao u akciji oko obnove mletač-
znanstvene kritičke historiografije. Usprkos uvjera- kog plemstva Zrinskima, pribavljao je isprave i po-
vanja tajnika Zrinskih Marka Forstalla, pa i želje datke o pečatima i grbu. Posebno ga je radovalo kad
samog Petra Zrinskog, Lučić se odlučno suprotstavio im je plemstvo bilo obnovljeno, te je o tome pisao u
fantastičnim tezama da hrvatske vlasteoske familije, Memorie istoriche di Tragurio. Time je Lučić ispunio
pa i rod Zrinskih, vuku porijeklo od slavnih rimskih obećanje koje je dao Petru Zrinskom u pismu od 4.
porodica. To je bio u ono vrijeme važan argument za rujna 1666. g. da će pisati o Zrinskima u Kronici do-
77
postizanje političkog prestiža, a mogla su dz toga pro- movine. Zrinski se naime nakon izlaska djela De
izlaziti i neka prava na teritorije. Kao dokaz služila Regno Dalmatiae et Croatiae obratio Lučiću s mnogo
je sličnost imena i neki spomen u povijesnim djelima. pitanja, naročito što se tiče roda Subića Bribirskih i
No Lučić nije htio na tako labavim i krhkim teme- genealoškog stabla na koje su se nadovezivali Zrin-
ljima graditi svoje povijesne postavke. Prije svega ski, a što kod table Subića Bribirskih u De Regno
inzistirao je na kritičkom pristupu ispravama koje nije bilo vidljivo. Lučić je tada objasnio da u De
bi sadržavale ovakve podatke, utvrđujući na teme- Regno nije spomenuo Zrinske na genealoškoj tabli
lju paleografske ili diplomatičke analize falsifikate roda Subića, jer je mislio da Zrinski to ne želi, a da
ili naknadne umetke, pa makar isprave bile i ovje- će rado o njima govoriti u djelu koje je započeo pi-
rene u kasnijem razdoblju. Lučić je upozoravao da sati pod naslovom Memorie della citta di Tragurio
je to djelo nekog neznalice ili laskavca i naglasio da što je i učinio.
se nikako ne može dokazati »da bi oni koji su istje- Odmah po izlaženju djela De regno Dalmatiae et
rali Rimljane iz onog dijela Dalmacije, koji se danas Croatiae Lučić se dao na pisanje povijesti rodnoga
zove Hrvatska, mogli biti Rimljani«. Osim toga upo- grada. Već u De Regno on je na više mjesta najavlji-
zoravao je Lučić: »onaj tko razmisli o toj lažnoj sla- vao Chronicon patriae napominjući da će u tom dje-
vi spoznat će da je nepravda pridavati hrvatskim lu opširnije obraditi neka pitanja i događaje. Pišući
Obiteljima rimsko porijeklo, jer kad su Hrvati zauzeli povijest Trogira Lučić je morao zahvatiti šire i, kako
ovu zemlju, ostale su u njoj neke rimske obitelji, ali kaže, dodati mnoge događaje koji su se zbili u Dal-
su ostale kao robova Hrvata pobjednika«. »Ne vje- maciji. Već 1668. g. planirao je proširenje naslova
rujem«, pisao je Lučić, »da bi itko od hrvatske gospo- dodajući prvotnom Memorie di Trau rečenicu et altri
de želio potjecati od obitelji koja je nekoć bila njihov successi di Dalmatia, s time da bi u djelu bili opisani
rob.«75 Lučićev principijelan stav nije oduševljavao svi događaji koji su se zbili ti Dalmaciji do dolaska
dvorskog historiografa Zrinskih M. Forstalla, ali je 78
M. Forstall, La časa Subich, Arhiv Hrvatske, Fond
75
Obitelj Zrinski, Fasc. 280, konvolut C, str. 24.
Pismo I. Lučića M. Forstallu, 9. srpnja 1667, Arhiv 77
Pismo Ivana Lučića banu Petru Zrimskom. Arhiv Hr-
Hrvatske, Fond Obitelj Zrinski, Fasc. 280. B. str. 22—23. Cit. vatske, Fond Obitelj Zrinski, Kutija l, Fasc. 280, konvolut
kod M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti roda A, str. 38—39. Izd. M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Lučića
Zrinskih..., str. 114. povijesti roda Zrinskih ..., str. 129—130.

46 47
Turaka na granicu. Tako je Lučić uvrštavao mnogu Venecija sve više ograničavala autonomne slobode
građu i opise koji su se ticali i ostalih gradova i kra- gradova pod svojom vlašću, manifestirajući poput
jeva. Prema riječima Lučića u Memorie di Tragurio drugih država apsolutističke tendencije, Lučić je
uvrstio je »sva ostala svjedočanstva ostalih gradova upozorio na autonomna prava grada Trogira, i to u
pokrajine da ne bi propala. Tako će to biti,« pisao 78
njihovu razvoju kroz povijest do časa mletačke vla-
je Lučić »tako reći univerzalna kronika pokrajine«. davine 1420. g. Lučić je naročito upozorio da je ugar-
Iako je djelo bdio dovršeno 1667. godine, štampanje sko-hrvatski kralj Koloman privilegijem iz 1108. g.
se oteglo do 1673, kad je izašlo pod naslovom Memo- priznao autonomiju grada Trogira i obnovio zapravo
rie istoriche di Tragurio om detto Trau, kao i pod »stara prava«, po Lučiću porijeklom iz rimskog do-
naslovom Historici di Dalmatia, et in particolare della ba i doba hrvatskih kraljeva, odnosno vladavine Bi-
Citta di Trau, Spalatro e Sebenico (Venecija 1674). zanta nad dalmatinskim gradovima. Ta autonomija
Djela Memorie istoriche di Tragurio i De Regno tokom vremena bila je sužavana i proširivana, a pri-
Dalmatiae et Croatiae međusobno se dopunjuju. Po- znala ju je i Venecija 1322. posebnim »paktom«, po
put De Regno djelo Memorie ubraja se u najbolja kojemu se Trogir nije predao na milost i nemilost
djela naše starije historiografije. U njemu je opisana Veneciji, već pod određenim uvjetima i to onima ko-
ne samo politička i pravna povijest, društvene i eko- je je priznavao i štitio sam ugarski kralj neprestano
nomske prilike, unutarnje uređenje, izgled grada, obnavljajući ih formalno ugovorima. Lučić je nagla-
već je ovdje Lučić donio obilje podataka o običajima, sio da je Venecija priznala gradu Trogiru položaj au-
jeziku i kulturi. I to ne samo za Trogir, već i za sus- tonomne gradske komune s time da ima pravo izbora
jedne gradove i teritorije. Svodeći svoj tekst na mi- gradskog kneza (komeša) i biskupa, samostalnu juris-
nimum, Lučić je dao, kao i u djelu De Regno, da dikciju, pravo na dozvolu i zabranu naseljavanja
prvenstveno izvori sami govore. Suzdržijiv, ali ipak stranaca itd. Dakako da je potpadanje pod Veneciju
angažiran, u nekim stvarima dakako subjektivan, značilo ograničenje sloboda dobivenih privilegijem,
Lučić je dao pregled povijesnih događaja ne izlažući ali do toga je Trogir bio doveden i posebnom vanj-
materiju nasumce i neargumentirano, kao što je to bio sko-političkom situacijom pritiješnjen od hrvatskih
slučaj kod većine njegovih predšasnika, već siste- feudalaca s kojima je trogirsko plemstvo tada bilo
matski i s ciljem. U svojim relativno kratkim izlaga- u antagonističkom odnosu. Oslon na kralja protiv
njima on je pristupio analizi povijesnih zbivanja vlastele ili oslon na Veneciju bila je alternativa pred
tražeći njihovu uzročnu povezanost, a vrednovanjem kojom se tokom stoljeća našao Trogir, kao i ostali
događaja nastojao je utvrditi i istaknuti ono što je dalmatinski gradovi, odnosno u njima vladajući sloj.
presudno utjecalo na određen tok zbivanja i povi- Braneći se od kleveta i raznih insinuacija u pogledu
jesni razvoj uopće. Osnovna međutim svrha djela i svog pisanja za ili protiv Venecije, Lučić je isticao da
Lučićeva krajnja namjera, isto kao i u »De Regno je u svakoj mogućoj prilici isticao sloboštine dalma-
Dalmatiae et Croatiae«, bila je da progovori o slobo- tinskih gradova. »Sto se pak tiče sloboština dalma-
štinama grada Trogira, a kroz to i 79o posebnom sta- tinskih gradova«, pisao je Lučić, »nijesam mogao
tusu ostalih dalmatinskih gradova. U času kad je propustiti da ih ne spomenem i naglasim svuda, gdje
mi se god pružila prilika, da mi se ne 80bi predbacilo
78
Pismo Lučića Valeriju Fonte, 10. II. 1672, izd. B. Po- da sam slab historičar i loš rodoljub«. Po sebi je
parić,79 o. c., »Starine«, 32, str. 56. razumljivo da Lučić u svojoj impostaciji polazi s pa-
Usp. A. Oitanić, Lučićev doprinos poznavanju tro-
girskog prava u njegovim Memorie istoriche di Tragurio, 80
Pismo Lučića Valeriju Ponte, 16. ožujka 1669: »Che
»Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, Zagreb 1969, quanto alla liberta delle Cittši Dalmatiche, non dovevo tra-
str. 33—44, Gyorgy Gyorffy, O kritici dalmatinskih gradskih lasciar di dichiararle, e replicare ovunque mi se e offerta
privilegija 12. stoljeća, ibidem, str. 97—108. l'occasione, se non volevo esser tagliato di poco buon histo-

48 49
tricijskih pozicija i 'da su sigurnost i mir ne samo po- Za Lučića glavni uzroci nemira, nesloga, buna i
trebni za prosperitet grada i pokrajine već i radi osi- ustanaka dolaze izvana. Nemiri, sukobi i bune pre-
guranja poretka po kojem su plemići (gradski patri- rastaju u ustanke i gradske ratove u okolnostima
cij at) uživali povlašteni položaj. Venecija je bila ta vanjskopolitičkih napetosti i nestabilnosti. Razmirice,
koja je osiguravala u danom momentu stabilnost po- neslaganja i suparništvo unutar vladajućeg sloja, ta-
retka. Lučić je u svojim djelima, gdje je god bilo mo- kozvani »dissenssioni civili«, u takvim okolnostima
guće, upozoravao na cijenu toga mira, na stanje koje dobivaju ozbiljne razmjere u kojima, smatra Lučić,
je nekoć postojalo i na prava koja su u prošlosti u »suprotnosti mogu otići u ekscese«.
doba bizantskog vrhovništva i posebno za hrvatskih i U De Regno i u Memorie Lučić se posebno bavi
ugarskih kraljeva gradovi imali i uživali. Iako je u pitanjem izbjeglih (protjeranih) odnosno u gradu
»De Regno« Lučić posvetio nekoliko poglavlja opisu ostalih građana — plemića, u toku građanskih suko-
unutarnjih prilika i društvenog uređenja, i to pose- ba, i vidi u tome naročitu opasnost, jer u datim okol-
bice za ranije doba do 1100. i za kasnije razdoblje, nostima ove grupe mogu postati oruđe u rukama iz-
učinio je to sumarno. U djelu Memorie mogao je dati vanjih antagonističkih sila kao što su Venecija ili
opširniji prikaz. Lučića naročito zanimaju i uznemi- okolni feudalci odnosno hrvatsko-ugarski kralj. Kraj-
ruju međusobni sukobi grupa vladajućeg sloja u gra- nje uzroke suprotstavljanja i sukoba dviju struja ili
dovima i pobune puka. Ovim događajima posvećuje stranaka unutar gradova vidi Lučić, što je posebno
posebnu pažnju te ih nastoji objasniti. U komentaru značajno, u nekim važnim ekonomskim komponen-
izvorne građe, koju i kod ovih prikaza obilno donosi tama povijesnog razvoja dalmatinskih gradova.
i citira, Lučić svoje opise događaja uvijek uklapa u Razrađujući to pitanje u De Regno Dalmatiae et Cro-
širi kontekst zbivanja, političku i vojnu situaciju i atiae Lučić ističe da u dalmatinskim, posebno kopne-
ekonomsko stanje. Lučić se pri tom uzdržava od br- nim gradovima, postoje grupe stanovnika formirane
zopletih zaključaka koji se ne bi osnivali na izvornoj prema ekonomskom interesu. Jedni koji obrađuju
građi. Ta je građa međutim ipak od Lučića odabrana, zemlju i žive od agrarnih proizvoda, drugi koji se ba-
i uza sve to što pojedini prikazi imaju oblik objekti- ve ribarstvom i pomorstvom. Ove djelatnosti odre-
vističkog izlaganja i tumačenja onog što navodno đuju i političku opredijeljenost spomenutih grupa
proizlazi iz sačuvanih dokumenata, iza Lučićevih koje se pretvaraju u stranke. »Kopnena« stranka,
»konjektura« (pretpostavki) nije teško uočiti određe- slijedeći svoje ekonomske interese, te razvoj i sigur-
na politička ili klasna opredjeljenja. Zanimljivo je nost svoje djelatnosti na kopnu, pristaje uz hrvatske
da kod prikaza pučkih buna Lučić potanko ispituje feudalce i hrvatsko-ugarske kraljeve, dok se »po-
uzroke, ali ne spominje ili ne stavlja težište na uzro- morska« stranka, slijedeći svoje ekonomske interese
ke koji izviru iz ekonomske, društvene i političke ne- i djelatnost na moru, priklanja Veneciji.82 Nakon
jednakosti plemića i pučana. Treba navesti da Lučić izvjesne prevage kopnene stranke s oslonom na hr-
donosi dokumente koji govore i u korist pučana i vatsko-ugarske vladare ili knezove dolazi do privre-
i gdje se opisuju njihove zasluge za sređivanje gra- menog uklanjanja razlika, naročito u doba kad bri-
đanskih nemira i sukoba do kojih je znalo doći zbog
strastvene i štetne borbe plemićkih stranaka ili tira- 82
nije grupe plemića.81 »Duo enim ab antiquo fuerunt, hodieque sunt im sin-
gulis Dalmaticis Ciudtatibus, praesertim coiitinentis, homi-
num genera, eorum scilicet, qui terrestribus prouentibus, et
rico, e mal patriote.« Izđ. B. Popario, o. c., »Starine«, 32, str. industriis incumbunt, et qui navigationibus, et piscationibus
42. 81 maritimis operam đant; ex qua diversitate, duae partes in
Usp. M. Kurelac, Pučki ustanci i pobune u djelima unaquaque civitate viguerunt, terrestris Croatis et Ungaris,
Ivana Luciusa-Lučića, »Eadovi Instituta za hrvatsku povi- maritima vero Venetis addicta«. V. I. Lucius, De Regno Dal-
jest«, vol. 10, str. 239—247, Zagreb 1977. matiae et Croatiae, Amsterdam 1666, str. 277.

50 51
birski knezovi proširuju svoju moć ili pristaju uz Ve- p,egnum. Djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae u
neciju. Konačna prevlast Venecije daje prevagu po- naslovu je istaklo, a sadržajem potvrdilo osnovnu
morskoj stranci, pa su ekonomski intresi i privlač- Lučićevu misao i poruku. Dalmacija i Hrvatska su
nost venecijanskog »aristokratskog« uređenja, rezul- p,egnum, što znači samostalna, neovisna, autonomna
tirali pobjedom provenecijanske politike, koja posta- državna tvorevina. Nadalje Dalmacija i Hrvatska su
je logična orijentacija ove grupe plemića i pučana jedan Regnum. Ne regna već regnum, kod čega sta-
u gradovima. Konačna uspostava mletačke vlasti na tus kraljevstva priključuje k sebi autonomni položaj
moru i kopnu donosi mir i stabilnost i uklanja vanj- gradova temeljen na kraljevskim privilegij ama. Iako
ske ekonomske i političke razloge antagonizma spo- je u svojim djelima Lučić upozorio na korist veze
menutih grupa ili stranaka. Kod toga je pritisak pu- Dalmacije i dalmatinskih gradova s Venecijom kroz
čana uz zatvaranje Velikog vijeća u gradovima stal- povijesna razdoblja srednjega vijeka, to je odraz više
na opasnost za mir i poredak. Vladavina Venecije njegovih suvremenih razmatranja koja imaju pan-
osigurava vlast i jedinstvo plemstva, a koristi onima dan u korisnosti veze Hrvatske s Austrijom i Habs-
koji nalaze u tom stanju stabilnosti poretka moguć- burzima kod Lučićevih suvremenika. Savez dalma-
nost ostvarenja svojih ne samo političkih i društve- tinskih gradova, njihova povezanost sa sjeverom
nih već i ekonomskih interesa. Hrvatskom (ban Petar Zrinski kao banus heredita-
Opisane Lučićeve postavke i analize izložene u rius maritimus) i opet dobri odnosi s Venecijom u
De Regno i u Memorie istoriche di Tragurio treba smislu antiturske koalicije, to je — čini se — bila
imati u vidu pri ocjeni njegovih povijesnih djela, na- krajnja vizija Ivana Lučića.
ročito prikaza društveno-ekonomskih prilika u Dal- Međutim uz jačanje centralističkih državnih sis-
maciji i Trogiru. Možda bi se time mogao objasniti tema u Evropi i apsolutističkih težnji Venecije i Be-
čitav niz Lučićevih stavova i pristupa vanjskopoli- ča, a uz politiku ravnoteže sila, kad se usprkos ne-
tičkim i unutarnjopolitičkim pitanjima. Usprkos to- moći Turskog Carstva turska granica iznova utvrdila
me što je Lučić bio svjestan što znači vladavina Ve- nadomak Trogira, Lučićeve nade u istjerivanje Tu-
necije i porast apsolutističke vlasti za sloboštine dal- raka (koje je izrazio u Uvodu u De Regno Dalmatiae
matinskih gradova i poseban neovisan status Dalma- et Croatiae), kao d nade u respektiran je autonomnih
cije, koji je u svom djelu D e Regno Dalmatiae et prava pokrajine i gradskih sloboština, izgubile su
Croatiae istakao i razradio kao status Regnuma, na- šansu da se ostvare.83 Sudbina Zrinskog i Frankopa-
kon pojave Turaka u našim zemljama krajem XV na to je jasno pokazala. U ovim okolnostima Lučićev
stoljeća i uz permanentno ratno stanje nadomak Tro-
planirani povratak u rodni kraj, u Trogir, nije više
gira i drugih dalmatinskih gradova, Lučić je znao
da oslon na Veneciju na jugu kao i oslon na Habs- dolazio u obzir. Uz ovakvo stanje stvari Lučić je sma-
burgovce na sjeveru predstavlja za Dalmaciju i Hr- trao da njegov boravak i rad izvan zemlje »daleko
vatsku neumitnu nuždu. Sloboda Dubrovnika, nje- od venecijanskih spletki«, kako je pisao,84 može dati
gov neovisan položaj, i u najtežim okolnostima, si- značajnije plodove, uz ugled koji je stekao u svijetu
gurno je Lučiću najbliži ideal, a istjerivanje Turaka poslije objavljivanja svojih djela. U Lučićevim dje-
pomoću udružene evropske protuturske koalicije kon- lima kompleksno su i u povijesnom razvoju obuhva-
kretan politički program za koji se zajedno sa Stje-
panom Gradićem zalagao. U tom okviru pisanje Lu- 83
Pisma I. Lučića Valeriju Ponte: 31. svibnja 1665, 1.
čića i isticanje statusa Regnuma te gradskih slobo- veljače 1676. Izđ. B. Popario, o. c., »Starine«, 32, str. 81. i dr.
84
ština ima programski karakter. U tom kontekstu po- Pismo I. Lučića Valeriju Ponte. 15. rujna 1674. »·... in
staje razumljiva sudbinska, povijesno verificirana, San Marco dove si fanno mille regiri e cavalette li quali
m'hanno fatto risoluere di stare lontano di tali imbrogli per
povezanost Dalmacije i Hrvatske, ujedinjene u jedan viver quieto.. .·« Pismo nije objavljeno kod B. Poparića.

52 53
ćene sve one stvarnosti, težnje, dileme i determi- PREDGOVOR PRIREĐIVAČA TEKSTA
nante koje je Lučić kao građanin Trogira i znanstve- I PREVODIOCA
nik nosio u sebi. Njegov racionalni duh i znanstvena
akribija, te neumoran, požrtvovan rad izdigli su ga
iz ograničenja lokalne sredine i uključili ga u tokove
suvremene evropske znanstvene 'misli. Njegova dje-
la, vezana uz domovinu i rodni kraj, dobila su Lu-
čićevim znanstvenim postupkom novu dimenziju po
kojoj se ubrajaju u prva djela naše i evropske gra-
đanske historiografije. U njima je Lučić ostavio ono
što ga je i potaklo na pisanje povijesnih djela: pravo,
iskreno i nesebično »svjedočanstvo ljubavi prema Oba su posla pratile dvije prilično suprotne tež-
domovini« — »testimonium amoris patriae«. nje: predočiti De Regno u svakom pogledu što vjer-
nije, ali ga i što više približiti današnjem čitaocu.
Nastojeći postići i održati ravnovjesje, odabrali smo
rješenja o kojima ovdje govorimo. Ona koja se tiču
uređivanja teksta bit će primijenjena dosljedno u
svim svescima izdanja. Ona koja se tiču prijevoda
Miroslav Kurelac vrijede za ovu knjigu De Regno: ostale će imati dru-
gog prevodioca, koji će neminovno birati nešto dru-
gačija rješenja i sam ih obrazložiti. Za takvu smo
se podjelu odlučili zbog posve očite potrebe da pre-
vodilac bude što vičniji povijesnoj tematici o kojoj
Lučić raspravlja. Tako prvu knjigu — gdje preteže
antička problematika — i još po jedno poglavlje tre-
će i četvrte knjige — gdje se Lučić vraća na staro-
vjekovne teme — prevodi antičar, ujedno i prire-
đivač teksta za čitavu ediciju, a glavninu djela pre-
vodi medijevist.

TEKST DE REGNO

P o d l o g a teksta koji ovdje prezentiramo am-


sterdamsko je izdanje De Regno iz 1668. godine (v.
Bibliografiju u prilogu), tekstom posve identično iz-
danju iz 1666. U nj unosimo izmjene, ispravke i do-
pune kojima je autor sam Lučić, iz triju v r e l a .
Prvo su Errata sic corrigenda tiskana u izdanju 1668.
To je prva i na j malobrojni ja skupina intervencija,
koje je autor između dvaju izdanja uspio dostaviti
tiskaru, te su prištampane na kraju djela. Drugo,
obilnije vrelo su Addenda vel corrigenda in opere

54 55
De Regno Dalmatiae et Croatiae, što ih je Lučić dao uspoređivao zadarski Lučićev primjerak Addenda, pa
1673. objaviti u Mlecima uz Inscriptiones Dalmaticae. mu rukopisne intervencije koje su ondje urednije
Koristili smo njegov vlastiti primjerak djela s ru- ispisane nisu niti mogle pomoći. Nama jesu, ali se
kopisnim dopunama koji se čuva u Naučnoj bibliote- ipak ne usuđujemo pretendirati na apsolutnu točnost.
ci u Zadru. Treći, najmjerodavniji i najobilniji izvor Osim navedenih izvora i Lučićeva p r e p i s k a
je vlastiti Lučićev primjerak De Regno iz 1666. koji sadržava podataka koji doprinose utvrđivanju ko-
se čuva u biblioteci samostana sv. Frane u Šibeniku. načne verzije teksta De Regno. Kako ona još nije či-
Stavljen nam je na raspolaganje s izvanrednom Iju- tava objavljena, a u principu ne bi smjela sadržavati
baznošću i strpljivošću, na čemu ovdje posebno za- ništa što se nije pokazalo i na spomenutim mjestima,
hvaljujemo. pozivamo se na nju samo izuzetno.
Lučić se nikada nije umorio od dotjerivanja De Sve Lučićeve intervencije donosimo u lomljenim
Regno, bilo da je — iščitavajući ga — pronalazio zagradama kako bi bile odmah prepoznatljive.
koju još neuočenu grešku, bilo da je o nečemu što
novo saznao ili promijenio mišljenje, bilo da se poja- Imajući na umu da je De Regno danas najčešće
vila nova građa koju je smatrao potrebnim uvrstiti. u upotrebi preko S c h w a n d t n e r o v a i z d a n j a
Posao po svemu sudeći nije okončan autorovom vo- iz 1748. godine, i da je to najpotpunije posmrtno iz-
ljom nego njegovom smrću, a dužnost je potomstva danje djela, smatrali smo potrebnim upozoriti i na
da pravom Lučićevom ostavštinom smatra De Regno varijante koje se ondje javljaju. Priređivač naime
u onom obliku u kojem ga je napokon ostavio. Najvi- nije uzimao u obzir niti tiskane Lučićeve ispravke
še ispravki dolazi upravo iz njegova primjerka djela, i dopune, a kamoli rukopisne. Primjećujući da po-
ali će zainteresirani čitalac lako uočiti da ih je rela- nešto treba ispraviti, intervenirao je ponekad posve
tivno malo potvrđeno na sva tri mjesta. Nastojanje valjano, ali je mnogo češće iz neshvaćanja štošta pro-
P. KAERA koji je objavio »Aggiunte e correzioni izvoljno promijenio. Na nekim se mjestima gubi, ili
autografe di Giovanni Lučio al 'De Regno Dalmatiae je čak potpuno izokrenut smisao Lučićeva kazivanja.
et Croatiae'« (v. popis literature u prilogu) ne pruža U prvoj knjizi De Regno drastičan je primjer glavni
zbog toga pravu sliku o svim Lučićevim zahvatima. citat Plinija Starijeg u drugom poglavlju. Videći da
Mora se dodati i to da P. Kaer mnogo što u šiben- tekst vrvi koruptelama, priređivač je u najboljoj na-
skom primjerku nije uočio, a ponešto je i krivo čitao. mjeri uvrstio Plinijev citat prema nekom suvreme-
Zbog toga njegov rad spominjemo samo ovdje, a ne nom izdanju, a ne prema De Regno. U prvi mah uči-
uzimamo ga u obzir za Variae lectiones. Kaeru, a si- nak je dopadljiv, no odmah nastaje nevolja: Lučić
gurno i sebi u prilog, napominjemo da neke Lučićeve nakon citata raspravlja o Plinijevu tekstu ikakav je
ispravke nije teško previdjeti, jer se svode na bri- kod njega otisnut. U Schwandtnerovu izdanju nestala
sanje otisnutih slova ili na pretvaranje slova u slovo je podloga rasprave, koja je zbog toga teško shvat-
malim potezom pera. Neke prilično bitne ispravke ljiva. Uviđajući to, priređivač je bio prisiljen zahva-
ćati na više mjesta i u Lučićev vlastiti tekst.
uočene su isključivo zbog toga što se pri prevođenju
po smislu nametnula pretpostavka da bi riječ morala Iz nekog razloga, možda tehničkog, izdanje 1748.
izgledati drugačije nego što je otisnuta. Kako Lu- uopće ne koristi zagrade, a one su u De Regno 1668.
čić nije sve ispravke unio odjedanput, varira boja često upotrijebljene. Kad se radi o Lučićevu tekstu,
tinte kojom se služio. Budući da njegova ruka nije šteta nije velika. Zagradama su odvojene umetnute
jedina pisala po šibenskom primjerku De Regno, Kaer misli, pa je interpunkcija koja ih u Schwandtnera
je možda ponešto ispustio i iz opreza, a zabune su nadomješta obično posve dostatna da se ništa ne
moguće i kod nas. Također nije teško pogriješiti u iskrivi. Međutim, okrugle se zagrade u De Regno
čitanju, jer je Lučić ispravljao i ispravke. Kaer nije 1668. najčešće javljaju u citatima izvora. Tu Lučić

56 57
njima odvaja objašnjenja ili dopune koje nadokna- Ne uklanjamo suvišne aspirate i geminate, ne-
đuju ispušteni izvorni kontekst. Budući da zagrade obične dvoglase, -y- umjesto -i-, niti išta od toga pi-
1748. izostaju, pričinjaju se te dopune kao integral- šemo gdje bi trebalo biti, a nedostaje. Također ne
ni dio izvornog teksta, a Lučićevi citati bez njegove ujednačujemo izgled istih riječi koje su od prilike
krivnje dobivaju neispravan oblik. Pojava je toliko do prilike različito ispisane. Razlog je bezazleniji ne-
česta da je u našim Variae lectiones ne bilježimo po- goli kod interpunkcije i velikih slova: ta je varija-
sebno, nego ovdje načelno upozoravamo na nju. bilnost karakteristična za vrijeme kad je De Regno
Dok je u Lučića 1668. kurziv rezerviran za izvor- pisano i tiskano. Potpuno je ukloniti značilo bi za-
ne tekstove, u Schwandtnera se javlja i za isticanje pravo uništiti dokument.
značajnijih pojmova u Lučićevu tekstu. To ne bi- Ipak, iz posve praktičnih razloga razrješujemo
lježimo posebno, kao ni razlike u grafiji i inter- kratice, odvajamo slova u ligaturi, izostavljamo ak-
punkciji. centske znakove, a -i- (-j-), -u- i -v- pišemo prema
Smatrali smo ipak potrebnim upozoravati na današnjim pravilima. Jedino kad se raspravlja baš
razlike u primjeni kurziva kod izvornih tekstova o obliku ili izgovoru kakve riječi, -v- i -u- ostaju kao
i na razlike u oblicima vlastitih imenica u izvornim u De Regno.
tekstovima. Zadatak je ovog kompromisnog sustava da tekst
Zbog razlika u Schwandtnerovu izdanju nismo De Regno učini čitkim današnjoj publici, a da mu
unosili nikakve oznake u latinski tekst De Regno, kao ostavi i dovoljno osobina iz vlastita doba.
ni zbog onih nekoliko tiskarskih grešaka 1668. koje Uz lomljene zagrade kojima naznačujemo Luči-
je Lučić previdio, a ovdje smo ih ispravili. ćeve intervencije, čitalac će u izvornom tekstu su-
Odstupanja koja se javljaju u T r a t t n e r o v u sresti još okrugle zagrade koje preuzimamo iz De
i z d a n j u De Regno i u P a v i s s i c h e v u talijan- Regno i kose zagrade među kojima su b i l j e š k e
skom p r i j e v o d u koji je rađen po Trattnerovu iz- s m a r g i n a izdanja 1668. Te smo zagrade uveli
danju tolika su da ih nije imalo smisla registrirati. uključujući bilješke u tekst na mjestima koja im je
Da bismo očuvali izgled teksta De Regno 1668. Lučić u De Regno odredio abecednom naznakom, ali
u prvom smo redu bez ikakve izmjene zadržali Lu- naznaku samu ispuštamo. Ona je suvišna, jer se ras-
čićevu i n t e r p u n k c i j u , iako još jako odudara od pored teksta po stranama ne podudara. Ponekad je
današnje. Budući da se radi o tekstu stručna povi- marginalna bilješka ipak uvrštena nešto drugačije no
jesna sadržaja koji je odavna predmet proturječnih što je predviđeno u De Regno, bliže onome na što se
interpretacija, smatrali bismo čak nekorektnim osu- odnosi.
vremenjivati interpunkciju. To bi nužno u izvornik Još je jedna vrst naznaka preuzeta iz De Regno:
uvelo shvaćanje priređivača teksta, koje nipošto ne to su zvjezdice kojima Lučić upozorava na v a r i j a n-
mora biti i shvaćanje svih korisnika edicije. Ovako t e ili ispravke u izvornim tekstovima.
je i prevodilac slobodniji: griješi li, to će se lakše po- Od svih tih znakova u prijevod ne prenosimo
kazati uz ovakav oblik izvornog teksta, te iznoseći lomljene zagrade oko Lučićevih dopuna i ispravki, a
neke su se marginalne bilješke mogle integrirati u
svoje tumačenje ne nameće ništa apsolutno niti Lu- tekst bez zagrade.
čiću niti čitaocu.
Različiti su t i p o v i s l o v a u De Regno upo-
Iz sličnih razloga poštujemo g r a f i j u De Reg- trijebljeni u skladu s današnjim kriterijima: autorov
no, osobito u pogledu velikih početnih slova općih je tekst u kurentu, tekst citiranih izvora u kurzivu.
imenica, koja se često javljaju da bi se naglasio po- Za dvojbena mjesta u izvorima primijenjeno je takvo
jam bitan u svom kontekstu. rješenje, da je sumnjiva riječ ili izraz istaknut ku-

58 59
rentom, a na margini je predložena varijanta ili is- s Lučićevom vlastitom ocjenom njegova latinskog
pravka u kurzivu. To je preuzeto i u ovoj ediciji. Ako stila (v. Prilog) i s ocjenama kakve je dobivao od
ima kakvih odstupanja bilo u Lučića, bilo u nas, upo- drugih (npr.: ... docere maluerit scribendo lectores,
zoravamo na njih u Variae lectiones. quam aures eorum, adhibita titillatione, verbis ac vo-
Kao što smo nešto ranije spomenuli, Lučićev je cibus scrupulose conquisitis demulcere. M. BELL u
običaj da u citate izvornih tekstova u zagradi umetne uvodu Schwandtnerova izdanja, str. XXVI).
ponešto što nadoknađuje ispušteni kontekst. U De Tek mjestimično Lučićeva je rečenica kićenija
Regno 1668. ti su umeci u kurzivu kao i izvorni tekst. humanistička fraza, kad izriče uobičajene formule
U transkripciji to preuzimamo, a u prijevodu ne pre- skromnosti, ograđuje se zbog smionih pretpostavki,
uzimamo. Ima, dakako, slučajeva kad zagrada pripa- i — na jednom mjestu — daje rječitu pohvalu dje-
da izvornom tekstu, pa su moguće zabune koje smo lotvornosti mletačkog državnog uređenja i pomorske
nastojali ukloniti provjerama pri identifikaciji izvor- politike. Nastojali smo to potpuno odraziti u prije-
nih mjesta. vodu.
N a t p i s i su u De Regno reproducirani kapita- Lučićevo je povjesničarske razmišljanje, bez ob-
lom. Nije zapravo običaj prevoditi antičke natpise zira na to jesu li danas rezultati prihvatljivi ili ne,
poput ovih iz prve knjige De Regno, jer su prilično umno, oštro, temeljito potkrijepljeno građom i argu-
tipskog i prepoznatljivog sadržaja ili okrnjeni toliko mentima drugih vrsta, među ostalim čak i ekonom-
da se ne mogu potpuno pročitati. Međutim, držeći se skog karaktera. Po svemu je podobno da se prevede
principa da se prevede sve što je otisnuto onako kako uz najveće moguće a k t u a l i z i r a n j e . Toga smo
je otisnuto, dali smo i prijevod natpisa, ali u kurzivu, se držali, i u skladu s tim bismo bili voljeli zamije-
kao i ostale izvorne tekstove. niti standardni latinski tip opisnih ili upitnih naslova
današnjim ekvivalentima. Kako međutim prevodimo
manji dio De Regno, red je bio u tom pogledu po-
PRIJEVOD PRVE KNJIGE štivati volju drugog prevodioca.
L u č i ć e v o v l a s t i t o i z l a g a n j e u pravilu V l a s t i t e i m e n i c e raznih vrsta pri našem
je potpuno primjereno onakvu naslovu kakav je prvo- su planu nametnule varijabilni sustav prijevoda o ko-
bitno želio dati De Regno: Indagationes, istraživanja, jemu valja ponešto reći.
ispitivanja. To znači jezgrovito nizanje opaski u ana- Izražavajući se latinskim jezikom, Lučić je mo-
lizi građe i problema, i u pravilu odsječne zaključke. gao etnonime poput Dalmatae ili Veneti koristiti bilo
Latinski je oblik za to često jedna jedina, vrlo duga za koje razdoblje od antike do svoga doba. Prevo-
složena rečenica koja obuhvaća čitav misaoni proces deći, valja ih varirati. Treba, na primjer, presuditi
od formuliranja problema do zaključka. Ekvivalen- kad je riječ o plemenu Veneta, pa će se zadržati ob-
tom koji najbolje izražava učinak Lučićeva kaziva- lik koji doslovce odgovara latinskom, kad je riječ o
nja smatramo u našem jeziku kratke, što jednostav- stanovništvu italske pokrajine Venecije, pa se mora
nije samostalne rečenice. Tijekom analize Lučić vrlo pisati o Venecijancima, a kad se smije, pa i mora sta-
učestalo koristi ograničen broj glagola i glagolskih viti »Mlečani«, jer je riječ o pripadnicima mletačke
izraza koji izražavaju ispitivanje, pretpostavljanje, države ili o stanovnicima Mletaka. Slično je s »Dal-
dokazivanje i zaključivanje. Njihova se stalna prisut- matima«. Lučić je doduše izrazio uvjerenje da je
nost upravo nameće čitaocu latinskog teksta. Nasto- Dalmatae pravi oblik plemenskog imena, no danas
jali smo to prenijeti prevodeći što dosljednije isti gla- je u stručnoj literaturi običaj upotrijebiti oblik »Del-
gol ili glagolski izraz istom riječju. Rezultat svega je mati« upravo kad je riječ o plemenu da bi se odmah
ponešto krut prijevod, koji je na neki način u skladu znalo kako se ne govori općenito o stanovništvu pro-

60
vincije Dalmacije. To smo dakle uveli i u prijevod Lakše se bilo odlučiti kod imena većih gradskih
na odgovarajućim mjestima, te je i opet trebalo pre- centara i otoka. Oblike poput Ragusium, Spalatum,
suditi kad je govor o ilirskom plemenu, pa će stajati Tragurium, Arbum i si. Lučić je očito naveo pod nunc
»Delmati«, a kad o stanovništvu rimske provincije, kao »međunarodne«, latinizirajući ih u skladu s jezi-
bizantske i kasnije Dalmacije — te ćemo pisati »Dal- kom djela. Može se dosljedno stavljati Dubrovnik,
matinci«. Split, Trogir, Rab i si.
Sličan je problem s toponimima antičke tradi- Osobna imena humanista i kasnijih autora koje
cije, koji u latinskom uvijek izgledaju jednako, iako Lučić citira i navodi problem su za isebe. U skladu
u Lučića izražavaju različite sadržaje: valjalo je toč- s običajem vremena i s jezikom djela gotovo su sva
no razlučiti kada govori o staroj Isi, Faru, Epidauru, latinizirana, a »narodni« oblik u priručnicima koje
Lisu i si., a kada o Visu, Hvaru, Cavtatu, Lješu. smo koristili može biti prilično raznolik. Uz onaj za
Ima, međutim, i geografskih, naziva antičke tra- koji se opredjeljujemo u prijevodu navodimo stoga la-
dicije koje iz više razloga nije bilo uputno aktualizi- tinski i ostale u popratnim bilješkama.
rati. Utvrdivši im značenje, Lučić neke svjesno ko- S t e r m i n i m a koji označuju u p r a v n e
risti s tim značenjem u svom daljnjem kazivanju. Ne- f u n k c i j e ili p o d r u č j a također je trebalo pri-
ke tumači drugačije no što se danas shvaćaju, pa ih lagodljivo postupati. Antički termini koji se odnose
se u njegovu tekstu niti ne smije zamjenjivati. Što- na antičko razdoblje u pravilu nemaju točnih ekvi-
više, dok se raspravlja o nastanku nekog naziva po- valenata. Budući da se radi o stručnom historiograf-
trebno ga je ponekad »preslikati« iz izvornika kako skom tekstu, bilo ih je najispravnije preuzeti u prije-
bi se jasno razabrala podloga Lučićeva dokazivanja. vod. Međutim, kod naslova antičkog postanka koji su
Tako će npr. Jadransko more i u prijevodu biti »Adri- našli raznoliku primjenu u kasnoj antici i u srednjem
jatičko«, »Atrijatičko« i »Hatrijatičko«, dok Lučić vijeku trebalo je značenja varirati. Dux npr. u Luči-
bude naziv povezivao s imenom grada Hatrije, Atrije, ćevu tekstu pokriva sva značenja, od osnovnog »vo-
Adrije. Neki antički nazivi i nemaju pravog današ- đe, vojskovođe«, preko »vojvode« u Zadru kojemu
njeg ekvivalenta. Napokon, neki su nazivi antičke se u nas obično daje naslov kneza, franačkih »vojvo-
tradicije u Lučićevo doba bili posve aktualni, i on ih da« koje smo navikli nazivati grofovima i markgro-
koristi u suvremenom značenju. Kad govori o »ilir- fima, »vojvoda« u Hrvata koje opet nazivamo kne-
skoj obali«, to je i obala suvremenog Ilirika, koji je zovima, do mletačkih »vojvoda«, to jest duždeva.
s tim imenom i prikazao na karti Illyricum hodernum. Slična je nevolja s titulom comes. Pokrajinski termin
Nema potrebe da se termin mijenja. provincia može značiti naprosto pokrajinu, rimsku
Posebno je osjetljiv posao odlučiti kako će se u provinciju, bizantski temat, franačku marku. U pri-
prijevodu izraziti imena gradova, otoka i si. koja Lu- jevodu smo nastojali upotrijebiti izraze koji će naj-
čić sam navodi kao »današnja«. Neka posve odgova- točnije predočiti Lučićevu misao onako kako je mi
raju našim današnjim nazivima, jedino se treba sna- shvaćamo. Čitaocu stoji na raspolaganju original da
ći u Lučićevu pravopisu. Druga su međutim bila lo- sam prosudi.
kalno aktualna u njegovo vrijeme, a pripadaju ro- Dok smo na Lučićev vlastiti tekst primjenjivali
manskom i talijanskom, odnosno romanizacijskom i ova pravila, s c i t a t i m a i z v o r a smatrali smo
talijanizacijskom imenskom fondu. Smatrali smo po- nužnim postupati drugačije. Onakvi kakvi jesu, bez
sve ekvivalentnim na Lučićevo nunc nadovezati sumnje će prilično iznenaditi poznavaoce, osobito an-
imena koja su ih danas potisnula, osim kad rasprav- tički zemljopisnog sadržaja. Napučeni su vlastitim
lja upravo o onom obliku naziva koji je naveo i even- imenicama čudnih oblika, i poprilično se razlikuju od
tualno ga povezuje s antičkim oblikom. Tu bi zamje- kritički uređenih tekstova na kojima smo navikli ra-
na uništila smisao njegova kazivanja. diti. Odstupanja se povišestručuju, jer u De Regno

62 63
stoje samo latinski prijevodi brojnih grčkih izvora. iz kojega bi se danas mogli preuzimati citati i navodi.
Lučić u skladu s običajem svog doba citira i manje Posve je nešto drugo što gotovo bez iznimke ukazuje
cjeline otrgnute iz njihova konteksta i kongruira ih na ona izvorna mjesta koja doista sadržavaju podat-
s vlastitim. Isti citat koji se javlja na više mjesta go- ke za povijest naših krajeva.
tovo svaki put izgleda malo drugačije, premda je do- Zadatak je b i l j e ž a k a uz p r i j e v o d da
sljedno u kurzivu. Napokon, Lučić neka mjesta shva- upute čitaoca o kojim se izvorima i izvornim mjestima
ća drugačije no što se danas shvaćaju, čak i kad ona radi, da ga upozore na bitna odstupanja prema kri-
sama izgledaju kako smo navikli. O tome nas upu- tički uređenim tekstovima i da mjestimično predoče
ćuju njegova vlastita tumačenja. kontekst koji je Lučić ispustio. Isto će u bilješkama
Zbog toga se sve što je u De Regno prezentirano biti obavljeno i za Lučićevu literaturu, tj. za djela od
kao izvor mora prevesti prema obliku koji ondje ima, XIV stoljeća do njegova doba.
a ponekad čak više u skladu s Lučićevom interpreta- U prijevodu izvornih tekstova u skladu s gore
cijom nego i s tim oblikom. opisanim principima za n a s l o v e poput spomenutih
U skladu s time, v l a s t i t e i m e n i c e iz izvor- dux, comes, pa princeps i si. najčešće donosimo naj-
nih tekstova više »preslikavamo« negoli prevodimo. bliže etimološke ekvivalente, bez obzira na povijesna
Tako će se na primjer u prijevodu Lučićeva teksta značenja termina koja smo uveli u Lučićev vlastiti
dosljedno nalaziti danas u nas uobičajeni etnonim tekst. Prijevod povijesnog izvora u istraživačke svr-
Enheleji, dok će se u prijevodu izvora moći susresti he ne smije se miješati s interpretacijom.
i Enheleejci, Enheli i Enheliji. Zamjena danas u nas Nadajući se da će rezultat naših nastojanja biti
uobičajenim oblicima ili današnjim ekvivalentima u upotrebljiv, zaključujemo Lučićevim riječima: im-
prijevodu izvornih tekstova ne dolazi u obzir. U pr- perfectum opus texere non ignoro.
vom redu, Lučić ponekad raspravlja o oblicima kakve
je zatekao, zatim takav oblik može uputiti na izdanje
ili rukopis kojim se služio — bude li tko o tome istra-
živao, i na kraju krajeva red je da i onaj čitalac koji
bude koristio samo prijevod iz ove edicije dobije pri-
liku uvidjeti kako je izgledala građa dok je Lučić na Bruna Kuntić-Makvić
njoj radio, i kako on sam s njome postupa.
Svjesni smo da među neobičnim oblicima vla-
stitih imenica i ostalih riječi u citatima izvornih tek-
stova moraju imati udio i tiskarske greške, bilo u
Lučićevim predlošcima, bilo u samom De Regno. To
je međutim nedokazivo, osim kad bi se točno identi-
ficirale i provjerile sve knjige koje je Lučić imao u
rukama. Bez pokrića u obliku Lučićeve ispravke, sva-
ka bi intervencija mogla biti neopravdana. Tek kad
je doneseni oblik takav da potpuno onemogućuje da
se dobije bilo kakav smisao, oslobođeni smo obaveze
da poštujemo što stoji u De Regno. A to je uistinu
rijetko.
Zbog svega ovoga napominjemo da De Regno,
bar što se pripovjednih izvora tiče, nipošto nije vrelo

64 65
de regno IVAN LUČIĆ
Dalmatiae et Croatiae 0 kraljevstvu Dalmacije
IOANNIS LUCII 1 Hrvatske
DOMINO IOANNI LUČIO JOAN BLAEU
IOANNES BLAEU POZDRAVLJA GOSPODINA
SALUTEM IVANA LUČICA

Amicitiam illam, Vir Clarissime, quam cum fra- Vrli mužu! Prema Tvojoj vrlo ljubaznoj usluž-
tre meo Cornelio, iam fatis functo, olim Homae nosti, s kojom si u Rimu prihvatio moje sinove Wil-
contraxisti, ex humanissimis tuis, quibus utrosque helma i Pietera, potpuno sam osjetio da je ono pri-
Guilielmum et Petrum filios meos ibidem excepisti, jateljstvo prema našoj obitelji što si ga nekoć ondje
officiis, hucusque erga nostram familiam viguisse, sklopio s mojim sada već pokojnim bratom Corneli-
plenissime expertus šum. Sed praecipue eam mihi usom još uvijek snažno. No posebno si poželio· da ga
10 notam facere voluisti cum Indagationes tuas Dalma- spoznam kad si ponudio da se u mojoj tiskari otisnu
ticas, quibus Patriae tuae illustrissimae monumenta, Tvoja dalmatinska istraživanja, kojima si na svjetlo
iam dudum densis obvoluta tenebris, in lucem pro- iznio spomenike svoje vrle domovine, već odavna
traxisti, typis meis exarandas obtulisti. Eas ipsas iam obavljene gustom tminom. Prinosim Ti ih, već dovr-
absolutas in grati animi et perpetuae amicitiae tesse- šena, kao zalog zahvalne duše i trajnog prijateljstva.
15 ram, tibi offero; tibi enim debentur, cum revera tuae Tebi se naime duguju, jer stvarno i jesu Tvoja, i ja
sint, nihilque iis a me sit tributum quam quod eas im nisam pridonio ništa, osim toga što sam ih svo-
Doctiorum orbi meis litteris communicem. Si grata jim slovima priopćio svijetu učenijih. Ako je ovaj
haec oblatio, quemadmodum solita tua benignitate prinos drag, što uopće ne sumnjam da će biti — uz-
fretus, futurum nullus dubito, omne me tulisse punc- dajući se u Tvoju uobičajenu dobrohotnost — smat-
20 tum existimabo. Vale, Vir Clarissime, et me amare rat ću da sam zadobio svaku hvalu.
perge. Amstelodami, Pridie Idus Septembris, 1667. Zdravo, vrli mužu, i nastavi me voljeti!
U Amsterdamu, 12. rujna 1667.1

69
loannis Lucii Ivan Lučić
DE REGNO DALMATIAE ET CROATIAE O KRALJEVSTVU DALMACIJE I HRVATSKE
Liber primus Prva knjiga

Dalmatia post extinctos Illyrici Reges innotes- Dalmacija je počela postajati poznatom kad su
5 cere caepit, quomodo Reipublicae, et Monarchiae utrnuli kraljevi Ilirika. Kako se bila proširila u vri-
Romanae tempore dilatata fuerit, ipsorum Historici jeme Rimske Republike i Carstva, izvješćuju njihovi
referunt: quae vero post Imperii declinationem in povjesničari. Sto se pak u Dalmaciji zbilo nakon
Dalmatia evenerunt, apud plures Auctores, sed adeo slabljenja Carstva, nalazi se u više autora, ali je tako
confusa reperiuntur, ut vix aliquid certi, vel dis- zbrkano da se jedva može shvatiti što pouzdano ili
10 tincti percipi queat. Cum autem huius Operis pro- razgovjetno. Kako je pak zadatak ovoga djela rasvi-
positum sit obscura illustrare, et confusa distinguere, jetliti ne jasnoće i razlučiti što je zbrkano, valjat će
ideo pro antiquorum Scriptorum intelligentia, quae- stoga ukratko ponešto izložiti da bi se razumi jeli sta-
dam breviter recensenda erunt. Dalmatiam enim, si- ri pisci. Svi naime koji spominju Dalmaciju smje-
cuti in Illyrico statuunt, quicumque mentionem eius štaju je doduše u Ilirik, ali Grci postavljaju Iliriku
15 faciunt, ita cum Graeci terminos Illyrici diversos drugačije međe nego Rimljani. Prije no što se ispi-
quam Romani ponant, antequam Dalmatiae fines taju granice Dalmacije, valjat će stoga ukratko ispri-
inquirantur, breviter praenarranda erunt quae de povjediti što pisci izvješćuju o Iliriku prije dolaska
Illyrico ante Romanorum adventum referunt Scrip- Rimljana. Kad se zatim iznese kakve su različite gra-
tores; deinde relatis variis finibus, quos vigente Im- nice imali Ilirik i Dalmacija dok je Rimsko Carstvo
20 perio Romano habuit Illyricum, et Dalmatia, trac- bilo snažno, valjat će obraditi ono što se nakon nje-
tanda erunt ea, quae post eiusdem declinationem in gova slabljenja zbivalo u Dalmaciji, te kako je, i u
Dalmatia gesta sunt, et quomodo, quove tempore koje vrijeme, dio Dalmacije prešao u Kraljevstvo
Dalmatiae pare in Regnum Croatorum transiverit: ut Hrvata, da bi tako postalo jasnijim ono što se nalazi
Regni Dalmatiae et Croatiae statu antiquo cognito, et napisano o dalmatinskoj povijesti, kad se spozna
25 per temporum successiones cum hodierno collato, drevni položaj Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske i
clariora evadant quae de Rebus Dalmaticis scripta kroz slijed se vremena usporedi s današnjim.
reperiuntur.
I poglavlje
Caput I. O ILIRIKU
DE ILLYRICO.
Apijan iznosi drevno, ali bajoslovno podrijetlo
30 Illyriorum antiquam, sed fabulosam, originem 1
Ilira. Skilak iz Karijande svjedoči da su stanovali uz
Appianus refert, eos Adriatici mariš accolas fuisse Jadransko more.2 Diodor Sicilski i Justin izvješćuju
Scylax Cariandensis testatur, conterminos Macedonas da su pobijedili Makedonce s kojima su graničili i da
vicisse, Amyntamque Philippi Patrem vectigalem su Filipovu ocu Aminti nametnuli danak.3 No kako
reddidisse, Diodorus Siculus et lustinus referunt; sed se sreća mijenjala, Filip je, doduše u teškom i krva-
35 variante fortuna Philippus Bardileum Illyrici Regem, vom boju, razbio kralja Ilirika Bardileja i najprije
quamvis difficili, cruentoque praelio fugatum, partem ga prisilio da ustupi zauzeti dio Makedonije. Zatim
Macedoniae occupatam primo cedere, mox iterum ga je opet pobijedio i prisilio ga da mu se pokorava.
victum, parere coegit; eius vero filium Clitum, et Kako izvješćuje Arijan, Aleksandar nazvan Velikim
Glauciam alterum Illyriorum Taulantiorum Regem, obuzdao je njegova sina Klita i Glaukiju, drugoga
40 iugum detrectantes, Alexander, qui Magnus cogno- kralja Ilira Taulanata, kad su nastojali zbaciti ja-

70 71
minatus fuit, coercuit, ut Arrianus refert. Alexandri ram.4 Dok su se zatim Aleksandrovi nasljednici me-
deinde successoribus de Macedonico Regno inter se đu sobom borili o makedonsko kraljevstvo, kraljevi
pugnantibus, Illyriorum Reges iugum exeusserunt; Ilira zbacili su jaram. Plutafh naime piše /u »Piru«/
nam eundem Glauciam Pyrrhum puerum recepisse, da je isti taj Glaukija prihvatio Pira kao dijete i da
45 et Cassandro Macedoniam regenti, maximamque pe- ga nije htio predati Kasandru koji je upravljao Ma-
cuniam pollicenti, tradere noluisse, sed educatum in kedonijom i obećavao silan novac nego ga je odgojio
Regnum Epirotarum restituisse, Plutarchus tradit /In i uspostavio u epirskom kraljevstvu. 5 Sve to doduše
Pyrrho/. Quae omnia sicuti Illyrios afo antiquo bellico- pokazuje da su Iliri od davnine bili ratoborni i da su
sos, et Macedonibus conterminos demonstrant; ita firaničili s Makedoncima, ali je tako oskudno da se
50 adeo exigua sunt, ut ex eis status totius Illyrici, odatle ne mogu shvatiti niti položaj čitava Ilirika i
eiusque termini percipi non possint, nec deinde Ro- njegove međe, niti kasniji rimski ratovi u Iliriku,
mana in Illyrico bella, nisi praecognito eius maritimo ako se prije ne upozna njegov pomorski položaj. Sto-
statu: ideo proximi mariš memoriae antiquae colligen- ga valja prikupiti drevne spomene obližnjeg mora da
dae sunt, ut inde, et fines Illyrici, et (a Romanis bi se zatim mogle shvatiti i granice Ilirika, i ratovi
55 inibi bella gesta) percipi possint. Sinum Adriaticum, što su ih Rimljani ondje vodili. Pjesnici koji opisuju
quem Graeci lonium dicunt, antiquissimis temporibus putovanja Argonauta i Kolšana svjedoče da se Ja-
Illyricum vocatum, testantur Poetae Argonautarum, dransko more, koje Grci zovu Jonskim, u najstarije
et Colchorum itinera describentes, ut Callimachus a doba nazivalo Ilirskim. Tako Kalimah, kojega navo-
Strabone relatus libro primo de Colehis ait: di Strabon u prvoj knjizi, kaže o Kolšanima:
60 Secessum Mariš Illyrici simul ac tetigerunt, Čim su se dotakli zaklonjenog Ilirskog mora
doskora su prestali veslati,
Finem remigio mox statuere suo:
i gdje je nekoć Harmonija zaodjenuta ljutom zmijom
Harmoniae dirumque ubi serpentem induit olim
nastanili su se s lijeve strane.9
Ad laevam sedes constituere šibi.
Apolonije o njima u četvrtoj knjizi »Zgoda Argo-
Et Apollonius Argonautieon libro 4. de eisdem: nauta«:
65 Hi iuxta Illyricum, ex profunditate nigrum flumen* Oni su podigli kulu kod Ilirske rijeke*
/*mare vel fretum/ /*mora ili tjesnaca/
Ubi Harmoniae est, et Cadmi bustum, turrim crne zbog dubine, gdje je Harmonijin i Kadmov
excitarunt grob
Encheleaensium inquilini. kao naseljenici među Enheleejcima1
70 Virgilius quoque (Ecloga 8. Također i Vergilije u osmoj »Eklogi«:
Tu mihi seu magni superas iam saxa Timavi Bilo da mi već prelaziš hridine velikog Timava,
s
sive oram Illyrici legis aequoris... bilo da pratiš obalu Ilirskog mora ... ,
et AeneidoiS primo} de Antenore i u prvom pjevanju »Eneide« o Antenoru:
prodrijeti sigurno u Ilirske zaljeve i u najunutar-
Illyricos penetrare sinus, atque intima tutus njije9
75 Regna Liburnorum, et fontem superare Timavi. kraljevstvo Liburna i prijeći izvor Timava.
Quem sequitur Epitomator Trogi lustinus libro 24. Za njim slijedi Trogov epitomator Justin pišući u 24.
de Ga'llis Alpes transgressis: Ex his portio in Italia knjizi o Galima koji su prešli Alpe: Dio ih je u Ita-
Romam cepit, et portio Illyricos sinus ducibus avibus liji zauzeo Rim, a dio je koljući barbare prodro u
(nam augurandi studia Galli praeter caeteros callent) Ilirske zaljeve pod vodstvom ptica. (Gali se naime
80 per strages Barbarorum penetravit, quod mare deinde više od ostalih bave vještinom proricanja po ptica-

72 73
10
Adriaticum vocatum idem testatur lustinus libro 20. ma.) Isti Justin u dvadesetoj knjizi svjedoči da je
Adria quoque Illyrico mari proxima, quae et Adri- to more zatim nazvano »Adrijatičkim«: I Adrija vrlo
atico mari nomen dedit. Et Stephani Epitomator: Est blizu Ilirskog mora, koja je i dala ime Adrijatičkom
11
item Insula cum urbe šibi cognomine Issa, in Dalma- moru. A Stjepanov Epitomator: Postoji zatim otok
85 tico mari, et Illyrico. Isa s istoimenim gradom, u Dalmatinskom i Ilirskom
12
Hune Sinum Pelasgos in potestate habuisse, Dio- moru.
nysius Halicarnassaeus tradit, nam relata eorundem Dionizije Halikarnašanin piše da su tim morem
peregrinatione, et ad unum ex Padi ostiis Spineticum vladali Pelazgi. Izvijestivši naime o njihovu lutanju
nomine, appulsu subdit /Libro l/ Ibique condiderunt i pristanku kod jednog padskog ušća, Spinetskog ime-
90 Urbem Ostio fluminis cognominem, prosperaque prae nom, dodaje /u prvoj knjizi/: I ondje su osnovali grad
cunctis eum sinum adcolentibus uši fortuna, et diu istog imena kao ušće rijeke. Povoljna ih je sreća slu-
patiti mariš imperio, Delphos deo decimas e mariti- žila bolje nego sve koji su stanovali uz ono more, i
mis proventibus, si qua alia Civitas, magnificas mise- domogli su se zadugo vlasti nad morem. Ako ikoji
runt. Similiter /Libro 1.1 Strabo, Spina nunc vicus, drugi grad, oni su slali bogu u Delfe raskošne dese-
13
95 quondam Graeca urbs nobilis, quando et Spinetarum tine od pomorskih prihoda. Slično Strabon /u sed-
thesaurus Delphis ostenditur, et alioquin fertur eos moj knjizi/: Spina je sada selo, a nekoć bijaše zname-
Mariš dominium obtinuisse. Haec autem ante bellum nit grčki grad, jer se i u Delfima pokazuje riznica
Troianum evenisse, testatur idem Dionysius, qui de Spinećana, a i inače se priča da su zadobili gospod-
14
caeteris Pelasgis per Italiam sparsis disserens ait /Li- stvo nad morem. · Isti pak Dionizije svjedoči da se
100 bro 1./ Tempus quo res Pelasgorum coeperunt deficere to dogodilo prije trojanskog rata, jer govoreći o osta-
incidit in alteram fere ante bellum Troianum aeta- lim Pelazgima koji su se raspršili Italijom kaže /u
tem, duraverunt tamen pene ultra eius belli tempora: prvoj knjizi/: Vrijeme kad su počele slabiti prilike
donec contractae sunt in gentem minimam. Post Pe- Pelazga pada otprilike u drugo pokoljenje prije tro-
lasgos Diomedem eidem mari dominatum esse ex janskog rata. Ipak je trajalo gotovo do preko razdo-
105 Strabone apparet /Libro 5./ In ipso autem intimo si- blja tog rata dok su svedeni na posve neznatno ple-
nus Adriatici Timavum est, Diomedis templum me- me.15 Iz Strabona /u petoj knjizi/ se vidi da je nakon
morabile; habet enim portum, et elegantem lucum, et Pelazga istim morem gospodario Diomed: Na samom
fontes septem potabilis aquae stotim in mare alto, et je kraju Jadranskog mora Timav, spomena vrijedno
lato excidentis amne. Et infra. Diomedem circa illud Diomedovo svetište. Ima naime luku, ljupki gaj i se-
lio mare ditionem tenuisse testantur Insulae Diomedeae, dam izvora pitke vode koja odmah istječe u more
et quae de Dauniis, et Argo Hippio referunt. Post dubokim i širokim tokom. I niže: Diomedovi otoci i
Diomedem Liburnos eiusdem mariš dominium habu- ono što se priča o Daunima i Hipijskom Argu svjedo-
isse, arguunt (ea) quae de ipsis Plinius, Strabo, et če da je Diomed držao vlast oko onoga mora.16 Ono
Appianus referunt /Plinius libro (3.) capite 13. što o Liburnima iznose Plinije, Strabon i Apijan do-
115 (et 14.}/: Flumen Batinum, Truentum cum amne, kazuje da su nakon Diomeda oni vladali istim mo-
quod solum Liburnorum reliquum est. Ab Ancona rem17 /Plinije u 13. i 14. poglavlju treće knjige/: Ri-
Gallica ora incipit Togatae Galliae cognomine, Siculi, jeka Batin i Truent s rijekom, što je jedino preostalo
et Liburni plurima eius tractus tenuere, inprimis Liburnima. Od Ankone počinje galska obala s ime-
Palmensem, Pretutianum, Hadrianumque agrum, nom Galije Togate. Najveći su dio njena prostora
120 Umbri eos expulere, hos Etruria, hane Galli. Praeter držali Sikuli i Liburni, u prvom redu palmensko,
quae Italiae loca, Dyrrachium quoque in potestate ha- pretutijansko i hadrijansko zemljište. Njih su protje-
buisse /Civilium 2.1 Appianus refert, et Corcyram rali Umbri, Umbre Etrurija, a Etruriju Gali.18 Api-

74 75
Strabo, de quibus suo loco plura. Tuscos deinde succes- jan /u drugoj knjizi »Građanskih ratova«/ izvješćuje
sisse ex Livio elicitur /Decadis 1. libro 5./ Tuscorum da su osim tih mjesta u Italiji u vlasti imali i Drač,
125 ante Romanum Imperium late terra marique opes po·- 19
a Strabon da su imali i Krf. O tome više na svom
tuere, mari supero inferoque, quibus Italia Insulae mjestu. Iz Livija /u petoj knjizi prve dekade/ proiz-
modo cingitur, quantum potuerint, nomina sunt ar- lazi da su zatim slijedili Etruščani: Moć je Etruščana
gumento, quod alterum Tuscum, communi vocabulo prije rimske vlasti bila nadaleko raširena kopnom i
gentis, alterum Adriaticum Mare ab Adria Tuscorum morem. Koliko su bili moćni na Gornjem i Donjem
130 Colonia vocavere Italicae gentes, Graeci eadem Tyr- moru koja opasuju Italiju poput otoka, potvrđuju
rhenum, atque Adriaticum vocant, Item Strabo /Libro njihova imena. Italska su plemena naime prvo more
5./ Adriam ferunt illustrem fuisse urbem, unde et Si- nazivala Tuščanskim po zajedničkom imenu naroda,
nui Adriatico nomen, exigua mutatione litterarum a drugo Adrijatičkim po etruščanskoj koloniji Adriji.
factum est. Quod Plinius melius declarat relatis Padi 20
Grci ih zovu Tirenskim i Adrijatičkim. Zatim Stra-
135 Ostiis /Libro 3. capite 16./ Omnia ea flumina, fossas- bon /u petoj knjizi/: Pričaju da je Adrija bila zname-
que primi a Sagis jecere Tusci, egesto amnis impetu nit grad. Odatle je neznatnom izmjenom slova i na-
per transversum in Atrianorum paludes, quae septem 21
činjeno ime Adrijatičkog mora. To bolje objašnjava
maria appellantur, nobili portu Oppidi Tuscorum Plinije, izvijestivši o padskim ušćima /u 16. poglav-
Atriae, a quo Atriaticum mare ante appellabatur, lju treće knjige/: Sve su te tokove i jarke počevši od
140 quod nunc Adriaticum. nempe ex Atriatico, sive Ha- Saga prvi načinili Etruščani, odvevši nalet rijeke po-
triatico, Adriaticum. sed cum vetustissimi Pelasgorum prijeko u plićake Atrijanaca koji se nazivaju »Sedam
dominu maritimi memoria apud quosdam tantum mora«, u znamenitoj luci etruščanskog grada Atrije.
auctores reperiatur, Diomedis vero, et Liburnorum, Prema njemu se prije Atrijatičkim nazivalo more
praeter Auctores relatos, Regionum et Insularum no- koje se sada zove Adrijatičkim.22 — tj. iz »Atrijatič-
mina ad haec usque tempora servata, eorum doini- kog« ili »Hatrijatifrkog« — »Adrijatičkim«. No dok
se uspomena na prastaro pomorsko gospodstvo Pe-
nium testantur: Adriatici quoque mariš nomen Atri- lazga može naći samo kod nekih autora, o gospodstvu
ensium Tuscorum Imperium deinonstrat: et sicut ex Diomeda i Liburna svjedoče uistinu osim navedenih
communi gentis vocabulo quintus ordo Architecturae autora imena područja i otoka sačuvana sve do da-
Tuscanus dictus fuit, ita ex Atria particulari eorum nas. Ime »Adrijatičkog« mora također dokazuje vlast
150 Civitate, domorum (laxiarum) pars praecipua Atri-
Etruščana Atrijanaca. Kao što je po zajedničkom
um denominatum est, ut testatur Varro /De lingua imenu naroda peti građevinski slog nazvan tuskan-
latina libro 4./ Impluvium, Compluvium a pluvfa, skim, tako je prema njihovu posebnom gradu Atriji
Tuscanicum dictum a Tusceis, posteaquam illorum glavni dio prostranijih kuća imenovan atrijem. To
cavum aedium simulare coeperunt, Atrium appella- svjedoči Varon /u četvrtoj knjizi »O latinskom jezi-
155 tum ab Atriatibus Tusceis, illinc enim exemplum ku«/: Impluvij i kompluvij po kiši, nazvan tuskan-
sumptum. Inde ex proximi mariš dominu consecuti- skim po Tuskima, pošto su počeli oponašati njihov
one, laxiarumque aedium institutione, nomina impo- otvor u kućama. Atrijem je nazvan prema Tuskima
sita, quae hucusque servantur, Atriensium potentiam, iz Atrije: odande je naime uzet uzor.23 Tako su pre-
opumque abundantiam indicant; sed (cum deinde ma gospodstvu što su ga postigli nad obližnjim mo-
160 Tusci a Gallis pulsi fuerint), quamvis circum-Pada- rem i prema gradnji prostranijih kuća nadjenuta
na regio ab eisdem occupata Gallia Cisalpina voćari imena koja se čuvaju sve do sada i ukazuju na moć i
coeperit, tamen mare Adriaticum nomen a Tuscis im- obilno bogatstvo Atrijanaca. No kad su zatim Gali
positum retinuit; ex quo Gallos mariš usu caruisse, protjerali Etruščane, područje oko Pada što su ga za-

76 77
verosimile vddetur: nam eorumdem expeditionum ter- uzeli počelo se doduše nazivati Ovostranskom Gali-
165 restrium per Illyricum, Graeciam, Italiam, et Asiam jom, ali je Jadransko more ipak zadržalo ime nadje-
usque, memoriae reperiuntur, maritiniarum autem nuto prema Etruščanima. Čini se po tome vjerojat-
nulla; Illyrios quoque ex relatis Pelasgorum, Diome- nim da se Gali nisu bavili pomorstvom. Nalaze se na-
dis, Liburnorum, et Atriensium rebus parum mari ime spomeni njihovih kopnenih pohoda kroz Ilirik,
usos dicendum videtur, et classibus destitutos, alieno Grčku, Italiju i sve do Azije, ali nikakav spomen o
170 nutu navigationem exercuisse, ut infra latius; Atrien- pomorskom pohodu. Čini se kako prema iznesenoj
sibus autem sede sua pulsis /Intra Annos ab Urbe povijesti Pelazga, Diomeda, Liburna i Atrijanaca va-
oondita 232. et 359./, Adriaticum Classibus destitutum lja reći da su se i Iliri također slabo bavili pomor-
latrociniis (scatuisse); Navigantibusque infestum stvom, te da su, lišeni brodovlja, plovili kako su dru-
reditum ex Theopompo illis temporibus proximo re- gi htjeli. O tome niže opširnije. Kad su pak Atrijanci
175 fert Strabo /Liibro 1.1 Bonarum frugum ferax est ora istjerani sa svoga boravišta /između 232. i 359. od
Illyrici oleis, et vitibus egregia; nisi quod quaedam osnutka Rima/, Iliri su razboj ništvima ispunili Jad-
loca prorsus aspera sunt, et fuit tamen ab initio ne- ran koji je ostao bez mornarice, i Strabon /u sedmoj
glecta fortasse quod soli praestantia ignoraretur, po- knjizi/ prema Teoipompu koji je vrlo bliz onome vre-
tior tamen causa fuit, quod eam homines saevi et menu izvješćuje da je Jadran postao pogibeljan po-
180 morcima: Obala je Ilirika rodna dobrim plodovima,
latrociniis dediti tenebant. Prope quae tempora Dio- izvrsna za masline i lozu, osim što su neka mjesta
nysium Syracusiorum Tyrannum colonias in Adriati- potpuno krševita. Ipak je od početka bila zanema-
co deduxisse, et cum Illyriis bellum gessisse, Diodorus rena, možda jer se nije znalo kako je tlo izvrsno. Va-
Siculus refert; qui relato quomodo ex Sicilia Cartha- žniji je ipak razlog bio što su je držali divlji i raz-
185
ginienses Dionysius eiecerit, Italiaeque proxima loca bojništvu odani ljudi.24 Diodor SicilSki izvješćuje da
subegerit, ad Adriaticum quoque in potestate redigen- je otprilike u to vrijeme sirakuški tiranin Dionizije
dum animum intendisse scribit /Urbis conditae osnovao kolonije u Jadranu i ratovao s Ilirima. Izvi-
{368.}/ Olympiados 98. anno 3. sub idem tempus in jestivši kako je Dionizije izbacio Kartažane sa Sici-
Sicilia Dionysius Syracusiorum Tyrannus Urbibus ad lije i podvrgao obližnja mjesta u Italiji, piše da je
mare Adriaticum condendis animum intendit: Inoc naumio podvlastiti i Jadran /368. od osnutka Rima/:
190 ideo moliebatur, quod lonium uti vocatur, sinum suae Treće godine 98. olimpijade — u isto je vrijeme na
potestatis facere in animo habebat, ut tutam šibi ad Siciliji sirakuški tiranin Dionizije naumio osnivati
Epirum navigationem aperiret, Urbesque ad manum gradove uz Jadransko more. Snovao je to zato što je
haberet, quo navibus suis appellere commode posset: imao na umu da podvlasti zaljev koji se naziva Jon-
et relatis auxiliis Illyriis praestitis contra Molottos, skim kako bi za se otvorio sigurnu plovidbu do Epira
195 sequitur: Intra haec rerum eventa, Parii quodam ora- i imao pri ruci gradove kamo bi mogao udobno pri-
culo excitati, colonia in Sinum Adriaticum deducta stajati svojim lađama. Izvijestivši o pomoći koju je
Insulam, quae Phari nomen habet, adiuvante illos pružio Ilirima protiv Epirana, nastavlja: Dok se to
Dionysio in illo condunt; Is enira annis non multis događalo, Parani potaknuti nekim proročanstvom od-
ante in Adriam, coloniam Urbem Lissum /Issam/ vedu koloniju u Jadransko more na otok čije je ime
200 aedificaverat; cuius urbis occasione adiutus dum α Far, i na njemu je osnuju uz Dionizijevu pomoć. On
caeteris negotiis vacat Dionysius navalia pro CC. tri- je naime nekoliko godina ranije dao u Jadran odve-
remibus extruit. Deinđe narrta decem milium Illy- sti koloniju i izgradio grad Lis /Isu/. Potpomognut
riorum ex adversa Continenti in Insulam Phari trans- pogodnošću što ju je pružao taj grad, Dionizije sa-
vectione, et Civitatis oppugnatione, subdit. At qui* gradi luku za dvije stotine troveslarki dok ga nisu

78 79
205 Lissii /*Issae/ Praeturam a Dionysio commendatam zaokupljali drugi poslovi. Ispripovjedivši zatim kako
habebat, numerosa triremium classe navigia Illyri- se deset tisuća Ilira prebacilo na otok Hvar sa su-
orum adortus, partem demergit, partem in suam po- protne strane kopna i napalo grad, dodaje: Onaj ko-
testatem redegit, Barbarorum supra quinquies mille jemu je Dionizije povjerio zapovjedništvo nad *Li-
interfectis. Ex quibus Dionysium, in Adriatico coloni- som /I som/ napadne ilirska plovila brojnim brodov-
210 am, et classem numerosam habuisse constat, illum ljem troveslarki, i dio potopi a dio zarobi, pobivši
25
vero cum Gallis Senonibus Adriatici accolis, qui pa- preko pet tisuća barbara. Po tome je sigurno da je
ulo ante Romam incenderant, societatem contraxisse Dionizije u Jadranu imao koloniju i brojno brodov-
lustinus /Libro 20./ refert, cum Venetis autem, Gallis, lje. Justin pak /u dvadesetoj knjizi/ izvješćuje da je
vicinis, amicitiam habuisse arguitur ex iis, quae de sklopio savez s Galima Senoncima koji su stanovali
26
215 eodem refert Strabo /Libro 5./ Dionysius quoque Ty- uz Jadran i nešto ranije spalili Rim. Iz onoga što o
rannus Siciliae inde equorum ad certamina educando- njemu iznosi Strabon /u petoj knjizi/ dokazuje se
rum armenta instituit, ut etiam apud Graecos pullo- pak da je održavao prijateljstvo i sa susjedima Gala,
rum Venetorum fama innotuerit, eoque nomine Ve- Venetima: Tiranin Sicilije Dionizije zatim je uredio
neti longo tempore claruerunt. Nam sicuti Venetos stada za uzgoj trkaćih konja, te se i kod Grka pronio
220 intima Sinus coluisse constat, ita eousque tutam navi- glas venetskih ždrijebaca i Veneti su se dugo time
27
gationem, et commodam Dionysium extendisse opor- dičili. Sigurno je naime da su Veneti nastavali naj-
tet, ut inde armenta equorum deduceret, et integrum uvučeniji dio zaljeva, te je Dionizije morao sve do
mariš Adriatici dominium sortitum censendum est, ondje protegnuti sigurnu i udobnu plovidbu kako bi
filiumque eius dominium praedicturn retinuisse, ut odande doveo stada konja. Valja smatrati da je pos-
tigao potpuno gospodstvo nad Jadranom, i da je nje-
225 innuit idem Diodorus /Libro 16./ In Apulm duas con- gov sin to gospodstvo zadržao. To nagovješćuje isti
didit Urbes, quo tutum per lonium navigantibus tran- Diodor /u 16. knjizi/: U Apuliji je osnovao dva grada
situm praestaret, nam barbari mariš accolae magno da bi pružio siguran prijelaz onima koji plove Jon-
navium praedatoriarum numero divagantes, Sinum skim morem,. Barbari koji stanuju uz more razilazili
Adriaticum mercatoribus infestum reddebant, post su se naime velikim brojem pljačkaških lađa i či-
230 haec vitae pacatiori se dedens, exercitationes militum, nili Jadran pogibeljnim za trgovce. Nakon toga se
bellicas exolescere permisvt. et narrata Syracusiorum odao mirnijem životu i dopustio da prestanu ratne
rebellione: sub id vero tempus ad Cauloniam Italiae vježbe vojnika. A ispripovjedivši o pobuni Siraku-
morabatur Dionysius, Philistum igitur exercitus Du- žana: U to je pak vrijeme Dionizije boravio kod ital-
cem circa Hadriam tum versantem cum classe accer- ske Kaulonije. Stoga je pozvao vojskovođu Filista,
235 sit, utque recto cursu Syracusas petat, iniungit; cum- koji se tada s brodovljem kretao oko Hadrije, i zadu-
que ad eundem uterque locum citata itinere propera- žio ga neka plovi ravno u Sirakuzu. Iako su obojica
ret; Dionysius septimo die post reditum Dionis Sy- hitala k istom mjestu, Dionizije je stigao u Sirakuzu
racusas pervenit: quae Dionysios in Adriatici ditione sedmoga dana nakon Dionova povratka.28 To doka-
perseverasse arguunt, donec ad Syracusas recuperan- zuje da su Dioniziji zadržali vlast nad Jadranom, čim
240 das classem ex eo deduxerit iunior. Quid autem po- je Mlađi odande doveo brodovlje da povrati Siraku-
stea usque ad Romanorum adventum in Adriatico ge- zu. Što se pak u Jadranu zbivalo nakon toga, sve do
stum sit, nemo refert: unus tantum Dionysii tempo- dolaska Rimljana, ne izvješćuje nitko. Tek jedan je-
ribus proximus Scylax Cariandensis Adriaticas oras dini, Skilak iz Karijande, vrlo bliz Dionizijevu vre-
describens, Illyrici situm indicat. Post Liburnos gens menu, opisujući jadranske obale ukazuje na smje-
245 est Illyriorum, qui oram maritimam accolunt ad Cha- štaj Ilirika: Poslije Liburna je narod Ilira, koji sta-

80 81
oniam usque, quae iuxta Corcyram Alcinoi Insulam nuju uz morsku obalu sve do Haonije koja je uz Al-
29
est. quem sequuntur Latini tempora Romanis anti- kinojev otok Korkiru. Njega islijede latinski pisci
quiora referentes; ut Virgilius (locis supra relatis), koji izvješćuju o razdoblju starijem od rimskoga, po-
30
et Titus Livius, relato Pelasgorum in Adriaticum Du- put Vergilija na gore navedenim mjestima. Tit Li-
250 ce Cleonymo adventu, ait /Decadis primae libro x, vije pak kaže /u desetoj knjizi prve dekade, za 453.
Urbis Oonditae 453./ Laeva importuosa Italiae littora, godinu od osnutka Rima/, izvijestivši o dolasku Pe-
dextra Illyrici, Liburnici, et Istri gentes jere. Ex qui- lazga u Jadran pod Kleonimovim vodstvom: lijeva
bus animadvertendum est, Istros, et Liburnos antiqui- italska obala bez luka, a na desnoj Ilirici, Liburnici
31
i Istri, plemena gotovo.. . Iz toga valja primijetiti
tus ab Illyriis distinctos fuisse, quos deinde Romani da su se Histri i Liburni od davnine razlučivali od
255 in Illyrico incluserunt, eius fines saepe variantes, ut Ilira, a Rimljani su ih zatim uključili u Ilirik, često
suo loco patebit. Ad quorum pleniorem intelligenti- mijenjajući njegove granice, kako će biti objašnjeno
am, recensenda sunt ordinatim, prout apud Auctores na svom mjestu. Da bi se to potpunije razumjelo, va-
reperiuntur Romanorum bella in Illyrico gesta, omis- lja nabrojiti ratove što su ih Rimljani vodili u Iliriku
sis brevitatis causa Istricis (cum Istriam Augustus redom kako se nalaze kod autora, ispustivši kratkoće
260 Italiae adscripserit) ut inde Illyrici Dalmatiaeque ter- radi histarske (jer je August Istru pripojio Italiji),
mini melius elici possint. da bi iz toga mogle bolje proizići međe Ilirika i Dal-
Primum Romanorum in Illyrico bellum eiusque macije.
causas Polybius refert ( . . . ) /libro 2. Urbis Conditae O prvom rimskom ratu u Iliriku i o njegovim
516./ Agron Illyriorum Rex, filius Pleurati copiis ter- uzrocima izvješćuje Polibije /u drugoj knjizi, za 516.
265 restribus, et navalibus omnes priores Illyriorum Re- godinu od osnutka Rima/: Kralj Ilira Agron, Pleura-
ges longe anteibat, hic Demetrio Philippi patri pecu- tov sin, daleko je kopnenom i pomorskom vojskom
nias largienti receperat se Mydioniis, quos Aetoli obsi- nadilazio sve ranije kraljeve Ilira. Kad je Filipov
debant, opem laturum ... interea loci adveniunt ad otac Demetrije ponudio novac, pristao je da pritekne
u pomoć Midionjanima koje su opsjedali Etolci...
Mydioniam lembi C. in quibus erant i_)J. et relata Međutim je do Midionije došlo stotinu lemba na ko-
270 Illyriorum victoria: ita Illyrii peracto, quod manda- jima je bilo pet tisuća. I izvijestivši o ilirskoj pobje-
tum a Rege fuerat, supellectile caeteraque omni prae- di: Iliri su tako izvršili što je kralj bio naredio, pa
da lembis imposita confestim naves solvunt, et pa- ukrcavši na lembe opremu i sav ostali plijen smjesta
triam suam repetunt Rex Agro posteaquam otisnu lađe i vraćaju se u svoju domovinu... Kad su
lembi rediissent, eique omnia Duces narrassent quae se lembi vratili i vojskovođe ispripovjedili kralju
275 in pugna acciderant, incredibili exultans laetitia, quod Agronu sve što se u bici dogodilo, zanoseći se nevje-
Aetolos gentem ferocissimam vicisset, ebrietati, et id rojatnom radošću što je pobijedio vrlo ratoboran
genus liberalioribus epulis indulgens, in pleuritim in- etolski narod, on je prionuo pijančevanju i takvu
cidit, quae post dies paucos ipsum sustulit. Regnum raspuštenom gošćenju, te je zapao u prehladu koja
Teutha uxor /522./ suscepit, fide amicorum in rerum ga je za nekoliko dana odnijela. Kraljevanje je pre-
280 administratione utens. Haec more ingenii muliebris, uzela /522/ supruga Teuta, oslanjajući se u upravi na
quum nihil, nisi praeteritam victoriam ob oculos ha- vjerne prijatelje. Kako je u skladu s ženskom pameti
bere, de externis nihil quicquam cogitare, suis pri- nemati pred očima ništa do minule pobjede i nipošto
mum concessit, ut singuli quoscunque haberent obvi- ne razmišljati o vanjskim, prilikama, ona je najprije
os inter navigandum depraedarentur: deinde parata svojima dopustila da pojedinačno opljačkaju svakoga
285 classe exercitum (priore) non minorem emittit: na koga za plovidbe naiđu, a zatim je opremila bro-

82 83
/523./ Facia ducibus potestate, ut pro hostibus popu- dovlje i^ odaslala vojsku jednaku prethodnoj /523/,
los omnes haberent. Prima expeditio in Elaeorum, ovlastivši vojskovođe da sve narode smatraju nepri-
et Messeniorum fines sucepta est, perpetuis Illyri- jateljskima. Prvi je pohod poduzet na krajeve Eleja-
orum incursionibus obnoxios. Deinde narrata Gallo- ca i Mesenjana, koji su neprekidno izloženi ilirskim
290 rum praesidiariorum perfidia, Phoenices Epiri Urbis napadima. Ispripovjedivši zatim o izdaji galske po-
occupatione, Epirotarumque obsidione, sequitur Scer- sade, zauzeću epirskog grada Fenice i opsadi Epira-
dilaidam cum quinque Illyriorum millibus itinere na, nastavlja da je Skerdilaida s pet tisuća Ilira do-
terrestri per fauces ad Antigoniam adventare. inde lazio kopnenim putem kroz klanac kod Antigonije,
victoria Illyriorum de Epirotis, et auxiliis Aetolorum, a zatim ispričavši o pobjedi Ilira nad Epiranima i o
295 et Acarnanum, subdit: Illyrii qui Phoenicem occupa- pomoći Etolaca i Akarnanaca, dodaje: Iliri koji su
verunt una cum Scerdilaida se conjefunt, nec longe zauzeli Fenice spoje se sa Skerdilaidom i ulogore se
a copiis auxiliaribus metantur castra, cupientes initio nedaleko četa koje su stigle u pomoć. U početku su
dimicare, sed dtfftcultas locorum impediebat: simul se željeli boriti, ali ih je sprečavao nepristupačan po-
allatae sunt a Regina litterae, quibus quantocius re- ložaj. Ujedno je doneseno kraljičino pismo kojim je
300 dire, quod pars Illyriorum ad Dardanos defecissent, zapovijedala da se što brže vrate, jer se dio Ilira od-
imperabat. Ita Epirum populati, inducias cum Epiro- metnuo k Dardancima. Stoga su, opljačkavši Epir,
tis faciunt: per quas quicquid liberorum hominum in sklopili s Epiranima primirje, po kojemu su im, pri-
potestate habebant, cum ipsa Urbe pretio accepto eis mivši otkup, zajedno s gradom vratili sve slobodne
restituunt: postquam mancipia, et supellectilem om- ljude koje su držali zarobljene. Nakon toga su na
305 nem Lembis suis imposuissent, caeteris navigantibus lembe ukrcali robove i sav plijen, te se Skerdilaida
Scerdilaidas per Antigoniae fauces pedibus reme- vratio pješke kroz klanac kod Antigonije, a ostali su
avit ... caeterum Illyrii antea soliti eos, qui ex Italia plovili... Iliri su uostalom ranije navikli zlostavljati
navigabant, iniuriis afficere, quo tempore Phoenicae one koji su plovili iz Italije, pa se više njih zajedno
morabantur, plures simul a Classe discedentes, mer- odvajalo od mornarice i dok su boravili kod Fenice,
310 catorum Italicorum alios depraedati sunt, alios tru- te su jedne italske trgovce opljačkali, druge pobili, α
cidarunt, nec paucos cepere vivos, et secum abduxe- mnogo ih zarobili živih i odveli sa sobom. Rimljani
runt. Romani, qui semper hactenus delatas ad se que- su uvijek dotada zanemarivali pritužbe koje su im
rimonias de Illyriis erant aspernati, tune cum plures bile podnesene protiv Ilira, no kako ih je tada odje-
simul ea gratia in Senatum venissent, Legatos in danput više zbog toga došlo u Senat, odredili su kao
315 Illyricum decernunt Caium, et Lucium (Corunca- poslanike u Ilirik Gaja i Lucija Korunkanije, neka se
nios), ut de iis, quae diximus, accurate cognosce- pomno upute o onome što smo ispričali. Kad su se
rent. Teutha reversis ex Epiro Lembis, copiam, atque lembi vratili iz Epira, Teuta se zadivila nad raskoši
multitudinem advectae ex Epiro supellectilis demi- i obiljem plijena dovučenog iz Epira (Fenice je na-
rata, (longe enim faelicitate caeteras Epiri urbes an- ime tada blagostanjem daleko nadilazila ostale epir-
320 teibat Phoenice) ad lacessendos iniuriis Graecos duplo ske gradove) i postala je dvostruko spremnija da na-
animosior est reddita. Verum quia domi res turbatae pada Grke. No kako su domaće prilike bile poreme-
erant, nihil tune movit; isto autem negotio transacto
eorum Illyriorum, qui rebellaverant; Issam, quae sola ćene, nije tada ništa pokrenula. Obavivši pak posao
parere ipsi recusabat, obsidione cinctam tenebat. oko onih Ilira koji su se bili pobunili, držala je pod
325 Eodem tempore Romanorum Legati advenerunt, qui opsadom Isu koja joj se jedina odbijala pokoravati.
cum ad colloquium essent admissi, de suis iniuriis ex- Istodobno su stigli rimski poslanici, te su se požalili
postularunt. Teutha quamdiu verba facientes audi- na svoje nepravde kad su primljeni na razgovor. Dok
ebat, ingentem animi jerociam, et superbiam prae se ih je god Teuta slušala govoriti, pokazivala je silan

84 85
jerre: postquam vero dicendi jinem fecissent, ita in- prkos i oholost. Kad su pak dovršili govor, reče ova-
330 jit, curae šibi futurum, ne qua Romana populo ab ko: brinut će se da rimski narod ne trpi javno nika-
Illyriis publice fiat iniuria: caeterum ut impediat quo- kva nasilja od Ilira; što se ostalog tiče, uistinu nipo-
minus privatim, quam potest quisque utilitatem e ma- što nije kraljevski običaj da spriječi neka svatko pri-
ri capiat, hoc vero regibus in more nequaquam esse. vatno crpe iz mora korist kakvu može. Te je njene
Tulit indigne haec illius verba iunior Legatorum, et riječi mladi poslanik primio s negodovanjem i pred
335 apud Reginam libertate usus, conveniente illa qui- kraljicom se preslobodno ponio, rekavši ono što je
dem, sed cui omnino tune locus non erat: At Roma- dakako odgovaralo, ali tada uopće nije bilo umjesno:
nis, inquit, o Teutha, mos hic est pulcherrimus, ut, :>A Rimljani, Teuto, imaju takav prelijep običaj da
privatim factas iniurias publice persequantur, et ini- privatno počinjena nedjela javno progone i da po-
uriam passis opem feramus; operam igitur Deo vo- mažemo onima koji su pretrpjeli nepravdu. Stoga će-
340 lente dabimus, ut cupide ac cito Regia instituta mo se s voljom božjom potruditi da te prisilimo neka
emendare te cogamus. relataque violatione Legati rado i brzo popraviš kraljevske uredbe.« Izvijestivši
iunio>ris, et Romanae Classis apparatu, Teutha Veris o oskvrnuću mlađeg poslanika i o pripremi rimskog
initio, /524/ lembos a se rejectos maiore quam antea brodovlja: Teuta je početkom proljeća /524/ dala
numero in Graeciam redire iussit. et narrata ofosiđi- opremiti veći broj lemba nego ranije i odredila da
345 one Oorcyrae, et Aetolorum subsidio profligato ab se vrate u Grčku. Ispripovjedivši o opsadi Korkire i
Illyriorum lembis, quaternis simul alligatis, et Acar- kako su ilirski lembi, povezani po četiri zajedno, s
nanum sociorum nonnulis navibus armatis, Corcy- nekoliko oružanih lađa saveznika Akarnanaca raz-
renses vero propter illa quae acdderant, plane omni bili pomoć Etolaca: Korkiranima je pak zbog onoga
spe salutis deiecti, non amplius diu obsidione tolerata, što se dogodilo potpuno oduzeta svaka nada u spas,
350 pacem cum Illyriis faciunt, et praesidium in Urbem te više nisu dugo izdržali opsadu. Sklope mir s Iliri-
suam recipiunt, ac simul cum eo Demetrium Pharium, ma i prime u svoj grad posadu, i s njom Demetrija
secundum haec Rlyriorum Duces naves extemplo sol- Farskog. Potom vode Ilira smjesta otisnu lađe, i pri-
vunt, et classe Dyrrachium appulsa, eius urbis obsi- stavši s brodovljem kod Dirahija opet snuju opsadu
dionem iterum moliuntur. Circa idem tempus Caius toga grada. Otprilike u isto vrijeme krenu iz Rima
355 Fulvius Consul cum CC. navium classe, itemque konzul Gaj Fulvije s brodovljem od dvjesto lađa i
Aulus Postumius consul alter cum terrestribus copiis zatim drugi konzul Aulo Postumije s kopnenim če-
Roma proficiscuntur, et relato Classis Romanae ad tama. Izvijestivši o dolasku rimskog brodovlja do
Corcyram appulsu, et Corcyrensium consentiente De- Korkire i o predaji Korkirana uz Demetrijevu su-
metrio (qui apud Reginam criminatus fuerat) dediti- glasnost (bio je okrivljen kod kraljice), i zatim o to-
360 one; deinde Apolloniatum, et Dyrrachinorum solutis me kako su uklonjene opsade Apolonije i Dirahija i
obsidionibus, Illyriorumque fuga. His quoque in fi- kako su Iliri pobjegli: Primivši i njih pod zaštitu na-
dem receptis ad ulteriora Illyrici progrediuntur, sub- preduju k daljim dijelovima Ilirika, podvrgavši uz
actis obiter /simul/ Ardyeis. Adfuere mox plures le- put /ujedno/ Ardijejce. Doskora se pojavilo više po-
gationes aliorum populorum, et in his etiam Parthino- slanstava drugih naroda, medu njima i Partina i
365 rum, nec non Atintanum, qui omnes quum se fidei Atintana. Kako su se svi oni stavljali pod rimsku za-
Romanorum permitterent, sunt in amicitiam recepti: štitu, primljeni su za prijatelje. Tako se došlo /je put
ita ventum ad /iter directum versus/ Issam, quae eti- upravljen/ k Isi. I taj su grad opsjedali Iliri. Dolas-
am Urbs ab Illyriis oppugnabatur, adventu Romano- kom Rimljana opsada je skinuta, a Isejci su primlje-
rum solutum est obsidium: Issei in fidem recepti: sed
370 et per vim dum oram illam praetervehuntur, ex Illy- ni pod zaštitu. No konzuli su i silom osvojili neke
ricanis oppidis quaedam Consules expugnarunt: in ilirske gradove dok su plovili uz onu obalu, medu

86 87
his Nutriam, ad quam non solum multos milites, sed njima i Nutriju kod koje nisu izgubili samo mnogo
etiam Tribunorum aliquos, et Quaestorem ipsum ami- vojnika nego čak i neke tribune i samog kvestora.
serunt: capti sitni et lembi 20. praeda onusti redeun- Uhvaćeno je na povratku i dvadeset plijenom nato-
375 tes eorum qui Issam obsidebant. Pharii quidem in varenih lemba onih koji su opsjedali Isu. Parani su
Demetrii gratiam immunes omni damno remanse- dakako za uzvrat Demetriju ostali pošteđeni svake
runt; alii omnes varie dissipati Arbonem /NaronemJ štete. Svi su se ostali raspršili na razne strane i zbje-
confugerunt: Teutha cum Oppido paucis Rizonem gli se u Arbon /Naron/. Teuta je s nekolicinom iz gra-
evasit: id nomen est oppiduli egregie muniti, procul da umakla u Rizon. To je ime odlično utvrđena gra-
380 α mari ad ipsum Rizonem fluvium siti; post haec Ro- dića, smještenog daleko od mora na samoj rijeci Ri-
mani plerosque Illyrici populos Demetrio subiciunt, zonu. Rimljani nakon toga podlože Demetriju više
magnoque Uli dominatu tradito utrumque exercitum ilirskih naroda i, predavši mu veliko područje vlasti,
Dyrrachium reducunt. Romam inde Caius Fulvius odvedu obje vojske u Dirahij. Gaj Fulvije nakon to-
cum maiore parte copiarum est reversus. Posthumius ga se s većim dijelom četa vratio u Rim. Postumije
385 cum 40. navibus longis est relictus, et novo exercitu, je ostavljen s četrdeset dugih lađa i s novom vojskom
quem e circumiacentibus oppidis conscripsit, ut ad koju je unovačio iz okolnih gradova da bude spre-
omnes Ardyeorum, et aliorum qui jidei Romanorum man pomoći svim Ardijejcima i drugima koji su se
se permiserant, motus si quid ingrueret paratum esset stavili pod rimsku zaštitu, ako izbije kakav pokret.
subsidium. Sub initium Veris Teutha Legatis ad Ro- Početkom proljeća Teuta uputi Rimljanima posla-
390 manos missis pacem hisce conditionibus cum illis san- nike i utvrdi s njima mir pod ovim uvjetima /525/:
cit /525./ Ut tributa, quae ipsi imperarentur, quotan- da godišnje plaća danak koji oni odrede, da odstupi
nis penderet: Illyrico toto, praeter pauca admodum iz čitava Ilirika osim samo nekih mjesta i (što je
loca, excederet (quod praecipuum erat maximeque ad bilo bitno i najviše se ticalo Grka) da j o j ne bude
Graecos pertinebat) ne ultra Lissum pluribus quam slobodno ploviti dalje od Lisa s više od dva lemba, a
395 duobus lembis, iisque inermibus liceret ei navigare. i ti da budu nenaoružani. Tako Polibije.82 Dion pak
Haec Polybius. In fragmentis autem Dion /Numero u fragmentima /br. 12/: Rimljani su živo željeli brzo
12./ Quum Romani Isseis, qui ipsis adhaeserant, vicis- uzvratiti uslugu Isejcima koji su uz njih bili pristali
sim rem gratam alacri mox animo jacere vellent, ut da bi pomogli onima čija je naklonost prema njima
iis opem ferrent, quorum egregia in se studia juissent, bila izvrsna i da bi se činilo kako kažnjavaju Sardi-
400 ac Sardianos /Ardiaeos/ eo nomine, quod navigantes jance /Ardijejce/ što su napadali one koji su plovili
e portu Brundusino maleficiis infestarent, ulcisci vi- iz brunduzijske luke. Zbog toga su uputili poslanike
derentur, misere Legatos ad Agronem deprecatum pro Agronu neka mole za Isejce i neka rasprave s njime
Isseis, et cum eo, qui nulla iniuria provocatus, ipsos zašto ih zlostavlja, a nije izazvan nikakvim nasiljem.
laederet expostulatum; Agronem Legati non amplius Poslanici nisu više zatekli Agrona na životu: umro
405 superstitem reperere, quod relicto filio puero, cui je naime ostavivši sina, dječaka imenom Pines. Nje-
nomen Pinnes, diem obiisset; At uxor eius Teutha, gova je žena Teuta, Pinesova maćeha, već zapovije-
quae noverca Pinnes erat, iam Sardianis /Ardiaeis/ dala Sardijancima /Ardijejcima/. Zbog divlje im ćudi
imperabat, nec pro ferocia quidquam eis moderati
respondebat: sed ut mulier, quae praeter insitam a nije odgovarala ništa odmjerena, nego ju je kao pra-
410 natura temeritatem, etiam a potestate, quam obtine- vu ženu osim prirođene ludosti uznosila i moć koju
bat, dijjlueret, e Legatis alios vinxit, alios occidit, je obnašala, te je jedne poslanike dala svezati, a dru-
quod liberius loquuti essent: (Tune) quidem haec ge pobiti jer su preslobodno govorili. Tada je dakako
fecit, et animos inde, quasi quae vires suas, ex promp- to učinila i uzobijestila se zatim kao da je naglom
ta crudelitate demonstrasset, sumpsit; sed paulo post okrutnošću pokazala svoju snagu. No malo je kasnije

88 89
415 foeminei generis imbecillitatem redarguit, quod ce- dokazala slabost ženskoga roda, koji zbog slaba ra-
leri momento, praeiudicii tenuitate, prolabitur in suđivanja začas padne u srdžbu, a jednakom se brzi-
iram, nec minori celeritate, prae formidine šibi me- nom zbog strašijivosti poboji za. se. Čim je naime
tuit. Quum primum enim bellum contra se decretum saznala da su Rimljani objavili rat protiv nje, uzdr-
a Romanis accepit, timore correpta, trepidavit, ac tum htala je prožeta strahom i tada je obećala da će vra-
420 Romanos quos adhuc habebat, reddituram se promi- titi Rimljane koje je još držala, tada se za one koji su
sit: tum đe iis, qui fuerunt interfecti, sic se purgavit, bili ubijeni opravdala rekavši da su ih ubili razboj-
ut a latronibus occisos diceret. Itaque quum Romani nici. Kad su Rimljani zbog toga zaustavili svoj pohod
expeditionem suam inhiberent, et caedis auctores šibi i zatražili da im se predaju počinioci ubojstva, opet
dedi poscerent, rursus eos contempsit, quod pericula, ih je potcijenila, jer još nije bilo opasnosti, i rekla
425 necdum adessent, ac neque se dedituram illorum ali- je da neće predati nikoga od onih i poslala je vojsku
quem dixit, et exercitum in Issam Insulam misit. Post na otok Isu. Kad je doznala da su konzuli tu, opet se
ubi consules adesse sensit, iterum šibi metuit, ac re- prepala, klonula duhom i pokazala se spremnom da
misit animos, et ad parendum eis in omnibus rebus im se u svemu pokorava. Nije ipak bila potpuno pri-
paratam semet ostendit. Non tamen ad modestiam zvana k smjernosti, jer se ohrabrila kad su konzuli
430 penitus revocata fuit, nam ubi consules ad Corcyram prešli na Korkiru, i odmetnuvši se od Rimljana po-
transmisissent, resumpsit animum, et a Romanis des- slala čete protiv Epidamna. Dok Su Rimljani osloba-
ciscens, adversus Epidamnum copias misit. Romanis đali one gradove i hvatali njena plovila s novcem,
autem civitates illas liberantibus, eiusque navigia
opet se činilo da će slušati što je urečeno. No kako
cum pecuniis intercipientibus, rursum dičio audiens
435 futura videbatur. Sed quod iidem mare traicientes su oni prelazeći more pretrpjeli štetu kod brda Atira,
propter collem Atyrum damnum accepissent, rem dis- odgodila je to, jer je zasnovala nekakvu nadu sma-
tulit, eos quod hyems iam adpetiisset, discessuros trajući da će oni otići budući da se već približavala
concepta spe quadam arbitrata. Verum ubi sensit, Al- zima. Kad je pak dočula da se .Albin ne miče s mje-
binum loco se non movere, ac Demetrium ob stoli- sta i da je Demetrije zbog Teutine gluposti i nerazu-
440 ditatem, et amentiam Teutae populique Romani me- ma i iz straha od rimskog naroda prešao k neprija-
tum transiisse ad hostes, aliosque nonnulos persuasis- teljima, te da je i neke druge nagovorio da prebje-
se uti transfugerent, tota formidine percussa Regno gnu, odstupila je s kraljevske vlasti potpuno potre-
cessit. Appianus autem in Illyricis ex versione Ste- sena strahom.33 Apijan pak u »Ilirskim ratovima«
phani Abbatis Gradu Patritii Ragusini Bibliothecae prema prijevodu opata Stjepana Gradića, dubrovač-
445 Vaticanae custodis. Agron partis Illyrici Rex fuit, kog patricija i kustosa vatikanske knjižnice:34 Agron
quae ad lonii mariš pertinet sinum, quem Pyrrhus je bio kralj dijela Ilirika koji se pruža uz Jonsko
(Epirotarum) Rex, et qui deinceps Pyrrho succes- more, a držali su ga Pir, kralj Epirana, i zatim nje-
serunt, habuere. Is Agron rursus et Epiri partem ali-
quam, et Corcyram praeterea, et Epidamnum, Pha- govi nasljednici. Taj je Agron opet u ratu zauzeo i
450 rumque bello capta praesidiis tenuit: cum autem cae- posadama držao i neki dio Epira, i uz to Korkiru,
tero quoque lonio immineret, insula quaedam, cui Epidamno i Far. Kad je pak zaprijetio i ostatku Jon-
nomen Essos ad Romanos confugit: hi legatos una skog mora, neki se otok imenom Es utekao Rimljani-
cum Essiis miserunt, qui cognoscerent Agronis adver- ma. Oni su zajedno s Esijcima uputili poslanike da
sus eos obiecta, in hos adhuc navigantes impetu facto saznaju Agronove zamjerke protiv njih. Dok su još
455 quidam Illyrici lembi Legatum Essiorum Cleempo- plovili, napadnu ih neki ilirski lembi, te ubiju esij-
rum, et Romanum Coruncanium interficiunt, reliqui skog poslanika Kleempora i rimskog Korunkanija, a
fuga evaserunt: hac de causa' cum Romani Illyrios ostali umaknu. Kad su zbog toga Rimljani napali Ili-

90 91
terra, marique bello aggressi essent, Agron injante re kopnom i morem, Agron je umro, a nadživio ga je
filio superstite, cui Pine nomen fuit, diem suum obiit, sin dječak imenom Pines. Njemu je ostavio kraljev-
460 regno eidem filio relicto sub novercae tutela. Deme- stvo pod maćehinim skrbništvom. Zapovjednik Fara
trius autem Phari Praefectus eam insulam itemque Demetrije predao je pak Rimljanima koji su onamo
Corcyram (utraque enim in diiione Agronis fuerat) doplovili taj otok i isto tako Korkiru (oba su naime
Romanis illuc appellentibus prodidit, qui pellectis in bila pod Agronovom vlašću). Oni su primili za pri-
suam amicitiam Epidamnensibus, ad illos, Essyosque jatelje Epidamnjane, te su došli da njih i Esijce oslo-
465 ab Illyriorum obsidione liberandos advenercmt, nec bode ilirske opsade, i to uspješno. Ne samo što su Ili-
frustra, namque Illyrii, non solum omissa statim obsi- ri naime odmah ostavili opsadu i vratili se svaki svo-
dione domum quisque suam reversi sunt, sed pars j o j kući, nego je dio njih koji se naziva Atintanima i
eorum, qui Atintani vocantur ad Populum Romanum prešao k rimskom narodu. Međutim je Agronova že-
transiere, interea uxor Agronis misit Romam Legatos na uputila u Rim poslanike sa zarobljenicima i pre-
470 cum captivis ac transjugis, veniam oratum eorum, bjezima da zamole oproštenje za ono što nipošto nije
quae nequaquam suo, sed mariti sub imperio commis- počinjeno pod njenom već pod muževom vladavinom.
sa fuerant: responsum accepere Legati, Corcyram, Poslanici su primili odgovor da su Korkira, Far, Es,
Pharon, Esson, Epidamnum, et ex Illyriis Atintanas Epidamno i od Ilira Antintani već pod vlašću rimskog
in Populi Romani diiione iam esse: Pines autem cae- naroda. Finesu je pak slobodno zadržati ostalo Agro-
475 terum Agronis imperium retinere licet, ac amicus novo kraljevstvo, i neka bude prijatelj Rimljanima,
Romanis esset, si se ab superioribus iniuriis abstine- ako se suzdrži od daljnjih nasilja i potrudi se da više
ret, daretque operom, ut Illyrici lembi non amplius od dva ilirska lemba, i to nenaoružana, ne plove
duo, et hi quidem inermes, ultra Essum* /Lyssum/ ne dalje od Esa* /*Lisa/. Žena uopće nije oklijevala da
navigarent, nec mora ulla in muliere fuit, quin acci- sve to prihvati. Bio je to prvi sukob i prvi sporazum
480 peret omnia: et haec prima inter Populum Romanum između rimskog naroda i Ilira. Nakon njega su Rim-
atque Illyrios irritamenta, faederaque fuere. Sectm- ljani obdarili slobodom Korkiru i Apoloniju, a niti
đum ea Romani Corcyram, et Appolloniam libertate Demetriju nije uzmanjkalo nagrada za izdaju.35
donaverunt, ac ne Demetrio quidem proditionis mer- Drugi je ilirski rat bio protiv Demetri'ja. Polibije
ces defuit. o njemu: Demetrije Farski zaboravio je na dobro-
485 Secundum Illyricum contra Demetri-um, de quo činstva koja su mu iskazali Rimljani i već ih je prije
Polybius. Demetrius Pharius oblitus benefidorum, počeo prezirati dok je gledao kako im prijete strašni
quae Romani in ipsum contulerant, quum iam ante Gali. Stoga ih je tada potpuno potcijenio zbog straha
contemnere eos coepisset, quando formidabiles ipsis koji je prijetio od Kartažana, i sve je svoje pouzda-
imminere Gallos videbat: tune quoque propter metum nje položio u makedonsku kraljevsku kuću, jer je u
490 α Carthagriniensibus impendentem eosdem flocci fa- ratu s Kleomenom vojevao kao Antigonov saveznik.
ciens, spe sua omni locata in Regia Maceđonum, quođ Taj je, velim, navalio u Iliriku pustošiti gradove pod
bello Cleomenico socia arma cum Aniigrono iunxerat:
rimskom vlašću i dovoditi ih pod svoju vlast, i plo-
hic inquam Urbes Romanae ditionis in Illyrico vasta-
re, et in suam potestatem redigere erat aggressus, et veći protiv odredbi mirovnog ugovora dalje od Lisa
495 ultra Lissum contra leges pacis L. Lembis navigans s pedeset lemba, napao je mnoge Kikladske otoke.
multas e Cicladibus Insulas incursaverat. Quae cum Kad su to Rimljani uočili, razabirući da je make-
animadvertissent Romani, et Regiam Maceđonum flo- donska kraljevska kuća snažna, smatrali su da im
rere intelligerent, res suas in Provinciis ad ortum valja osigurati svoj položaj u pokrajinama istočno od
Italiae sitis collocandas šibi esse in tuto existimarunt. Italije. Nadali su se naime da mogu preduprijediti
500 Hannibalis enim molitiones antevertere posse spera- Hanibalove osnove i lako postići da Ilire raspale pro-

92 93
bani, et facile efficere, ut Illyriis errorem emendare tiv Demetrija, zadovoljne što će ispraviti grešku, i
contentis, Demetrio succenserent, ut ingratum eius a- tako kazniti njegov nezahvalni duh i prevrtljivost...
nimum, ac temeritatem castigarent Coeterum Ro- U ostalom Rimljani, držeći se odluke koju smo prika-
mani id consilium quod ostendimus sequuti vere in- zali, početkom proljeća prve godine stočetrdesete
505 eunte anni primi Olympiados 140. /534./ L. Aemilium olimpijade /534/ pošalju s vojskom Lucija Emilija da
ad res Illyrici gerendas cum exercitu mittunt. Hanni- upravlja poslovima u Iliriku. Hanibal pak pošavši s
bal vero cum omnibus copiis Carthagine nova profec- četama iz Nove Kartage krene prema Saguntu. Ot-
tus, Saguntum versus iter instituti .... circa idem prilike u isto vrijeme, čim je doznao za odluku Rim-
tempus simul, ac de constliis Romanorum rescivit, ljana, Demetrije odmah pošalje u Dimal odgovara-
510 extemplo idoneum praesidium cum omnibus, quae juću posadu sa svime što je obično potrebno. Pobivši
postulat usus, Dimalum mittit, in caeteris Urbibus u ostalim gradovima pristalice protivne stranke, pre-
occisis, qui contrariae |actionis erant, illarum guber- da njihovu upravu svojim prijateljima. Sam pak iza-
nacula amicis suis tradidit, ipse ex omni subditorum bere oko šest tisuća najhrabrijih podanika i smjesti
numero fortissimos selegit ad sex millia, eosque Pha- ih na Far. Kad je rimski konzul doveo legije u Ilirik
515 ri collocat. Romanorum consul ubi in Illyricum le- i saznao u što se neprijatelji pouzdaju, odlučio je baš
giones perduxit, cognita hostium confidentia, tum Dimal napasti prije svih da bi preplašio neprijatelje,
propter Dimali munitionem, et copiam commeatuum, kako zbog njegove utvrdenosti i obilne opskrbe tako
tum etiam, quod nunquam capta Urbs illa credere- i zbog toga što se vjerovalo da taj grad nikad neće
tur, ut hostes perterrefaceret, hane omnium primam biti zauzet. Stoga osokoli vojne tribune i druge vode
520 adoriri constituit. Igitur Tribunos militum, aliosgue redova, te ga započne opsjedati primaknuvši i sprave
ordinum ductores hortatus, admotis etiam operibus na različita mjesta. Grad je zauzet sedmog dana, i to
variis locis eam instituit expugnare. Capta Urbs est je smjesta tako skršilo duhove neprijatelja da su dos-
die septimo, eaque res hostium animos confestim ita kora došli iz svih gradova da se stave i predaju pod
fregit, ut ex omnibus mox Urbibus advenirent, qui in rimsku zaštitu. Konzul je svima izricao odgovarajuće
525 Romanorum fiđem se permitterent dederentque, Con- uredbe i primao ih pod zaštitu, a zatim je s brodov-
sul convenientes quibusque leges dicere, eosque in ljem zaplovio prema Faru k samom Demetriju ...
/idem. recipere, deinde Pharum versus ad ipsum Deme- Izvjestivši o opsadi i osvojen ju Fara i o Demetrij έ-
trium cum Classe navigare, et relata obsidione, et να bijegu: Pošto je razorio Far i zatim doveo pod
expugnatione Phari Demetriique fuga diruto Pharo, vlast sav /preostali/ Ilirik te sve sredio kako je naka-
530 deinde Illyrico universo /Reliquo/ in potestatem re- nio, već u ljetu, proslavio je veličanstven trijumf. Iz
dacto, rebusque omnibus ex animi sententia compo- pokrajine nije donio hvalu samo zbog gorljivosti ne-
sitis, ajfecta iam aestate triumphum egit magnificum, go i zbog hrabrosti.36 Dion u fragmentima: Demetrije
neque solertiae duntaxat, verum etiam fortitudinis se Farski neumjereno uznio, kako zbog skrbništva
laudem ex Provincia reportavit. Dion in fragmentis nad Finesom tako i zbog braka s Pinesovom majkom
535 Demetrius Pharius insolentia elatus, cum ob tutelam Triteutom kojom se oženio nakon Teutine smrti. Bio
Pinnei, tum ob coniugium Triteutae Pinnei motriš,
quam post obitum Teutae duxerat, gravis erat inco- je nesnosan svem stanovništvu, a pustošio je čak i
lis omnibus, et finitimorum etiam agros vastabat. zemljišta susjeda. Kako se pak činilo da ta zlodjela
Cum autem Jretus amicitia populi Romani, ea scelera vrši oslanjajući se na prijateljstvo rimskog naroda,
540 agere videretur, Aemilius Paulus, et Marcus Liuius uvidjevši to, pozvali su ga na red konzuli Emilije
Consules hac re intellecta, eum accersiverunt. Qui Paulo i Marko Livije. Budući da se uopće nije poko-
cum minime pareret, sed socios populi Romani infe- ravao nego je nastavio napadati saveznike rimskog
stare non desineret. Issam contra eum copias duxe- naroda, poveli su protiv njega čete na Isu.37 Apijan

94 95
runt. Appianus autem caeterum fides, quam is Agro- pak: Uostalom, njegovo vjerolomstvo prema Agrono-
nis filio fefellerat, merito erat suspecta, nec ille mul- DU sinu s pravom je bilo sumnjivo. Nije dugo oklije-
545 tum distulit ingenio suo uti; cum enim Romanis bello, vao da postupi prema svojoj ćudi: kad je naime vidio
quod per triennium adversus Celtas, eos maxime qui da su Rimljani zauzeti ratom što su ga tri godine vo-
ripas Eridani colunt, gessere, occupatis, nequaquam dili protiv Kelta, ponajviše onih koji nastavaju oba-
ad se persequendum satis spatii videret esse, ad infe- le Eridana, i da nipošto nemaju dosta vremena da ga
550 standum latrociniis mare se contulit, adiunctis eam progone, dao se na pljačkanje po moru i u tome pri-
in rem Istris, Illyrica item gente, Atintanisque, auctor pojio sebi Istre, također ilirsko pleme. I Atintane je
fuit desciscendi a Romanis. Hi autem, uti primum a potaknuo da se odmetnu od Rimljana, čim su pak
Celticis rebus otium juit, piratas quidem statim classe oni predahnuli od keltskih poslova, smjesta su opre-
comparata intercepere, dilata in sequentem annum mili brodovlje i pohvatali gusare, a pohod su na De-
555 contra Demetrium, eiusque defectionis socios expedi- metrija i njegove drugove u odmetništvu odložili za
tione: porro Demetrium ad partes Philippi Macedo- slijedeću godinu. Doskora je Demetrije prešao k
num Regis transgressum, eiusque ope reversum in stranci makedonskog kralja Filipa, s njegovom se po-
patriam, et classe reparata novas agentem ex lonio moći vratio u domovinu i, obnovivši brodovlje, do-
praedas interemere, Pharumque eius patriam cum eo vodio novi plijen iz Jonskog mora, a Rimljani su ga
560 sentientem funditus delevere: caeterum Illyrii Pinae pogubili i do temelja razorili njegovu domovinu Far,
precibus iterum enixe pro Us nitentis concessi sunt. koja je s njime držala. Ilirima je uostalom opet opro-
Et secunda quidem Romanorum cum Illyriis conten- šteno na molbe Finesa koji se za njih silno zalagao.
tio, eiusque exitus, et compositio huiusmodi maxi- Takav je uglavnom bio drugi okršaj Rimljana s Ili-
me fuit. rima, njegov ishod i smirenje.38
565 Tertium Illyricum caepit contra Gentium Pleu- Treći je ilirski rat započeo protiv Pleuratova si-
rati filium Illyrici Regem, tempore secundi Macedo- na Gencija, kralja Ilirika, u vrijeme drugog make-
nici contra Perseum belli, obortis de Gentio suspici- donskog rata protiv Perzeja, kad su se o Genciju za-
onibus, de quibus Titus Livius /Decadis 5. libro 2./ čele sumnje o kojima piše Tit Livije /u drugoj knji-
cum Macedonicum bellum expectaretur, Gentium zi pete dekade/: Kad se očekivao makedonski rat,
570 quoque Illyriorum Regem suspectum Issenses Legati isejski su poslanici učinili sumnjivim i ilirskog kralja
fecerunt: Simulque quaesti fines suos secundo popu- Gencija: ujedno su se tužili da je po drugi put opu-
latum, simul nuntiantes uno animo vivere Macedo- stošio njihov kraj i javljali da su ilirski i makedonski
num, atque Illyriorum Regem, communi consilio pa- kralj jednodušni i da po zajedničkoj odluci spremaju
rare Romanis bellum, et specie Legatorum, Illyrios Rimljanima rat, te da su u Rimu kao prividni posla-
575 speculatores Romae esse, Perseo auctore missos, ut nici ilirski uhode upućeni na Perzejev poticaj da sa-
guid ageretur scirent. Illyrii vocati in senatum qui cum znaju što se radi. Iliri su pozvani u senat, i kako su
Legatos se esse missos a Rege dicerent ad purganda rekli da ih je kralj uputio kao poslanike da ga oprav-
daju ako bi Isejci prijavljivali kakve njegove krivice,
Crimina, si qua de Rege Issenses deferrent, quaesitum
upitani su zašto nisu tako stupili pred magistrat da
equid ita non adiissent Magistratum, ut ex instituta bi prema običaju primili počasni smještaj. Znalo bi
580 loca lautia acciperent: Sciretur denique venisse eos, et se napokon da su došli, i zbog čega su došli. Kako su
super qua re venissent, haesitantibus in responso, ut oklijevali s odgovorom, rečeno im je neka iziđu iz
Curia excederent dictum, responsum tanquam Le- vijećnice. Nije odlučeno da im se da odgovor kao po-
gatis, ut qui adire senatum non postulassent, dari non slanicima, budući da nisu zatražili da stupe pred se-
placuit: mittendos ad Regem Legatos censuerunt, qui nat. Odlučili su da kralju upute poslanike neka obja-
585 nunciarent, qui socii quererentur apud senatum exu- ve da se saveznici tuže pred senatom da im je kralj

96 97
stum α Rege agrum non aequum eum facere, qui ab popalio zemljište i da ne postupa pravedno onaj koji
sociis suis non abstineret iniuriam referensque Mace- ne bi od svojih saveznika otklonio nasilje. I izvješću-
donicum bellum. Lucretius frater Consulis Dyrra- jući o makedonskom ratu: Konzulov brat Lukrecije
chium traicit ibi X. ipsorum Dyrrachinorum XII. prešao je u Dirahij i zatekao ondje deset lemba sa-
580 Issensium LIIII. Gentii Regis lembos nactus, simu- mih Dirahijaca, dvanaest isejskih i pedeset četiri
lans se credere eos in usum Romanorum comparatos lemba kralja Gencija. Pretvarajući se kako vjeruje
esse, omnibus abductis die tertio Corcyram, inde Ce- da su pripravljeni za upotrebu Rimljanima, odvede
phaleniam traicit et libro 3. eiusdem Decadis In Mace- sve trećega dana na Korkiru i odande prebaci u Ke-
39
donia bellum erat, suspectum tamen et Gentium Illy- faleniju; a u trećoj knjizi iste dekade: U Makedo-
595 riorum Regem habebant, itaque et octo naves ad niji bijaše rat, no ipak su držali sumnjivim i ilirskog
Caium Furium mittendas censuit senatus Issam, qui kralja Gencija, te je stoga senat odlučio i da se po-
praesidio duarum Issensium navium Insulae praeerat šalje osam lađa na Isu Gaju Furiju, koji je zapovije-
Perseus (cogitans) si domuisset proximos Illy- dao otokom s posadom od dviju isejskih lađa... (Pro-
riorum Gentium quoque, iam diu dubium in so- mišljajući) da će moći navesti na savez i Gencija koji
600 cietatem perlici posse. Uscanam, ubi cum Illyri- se već dugo kolebao, ako podvrgne obližnje Ilire,
ca iuventute praesidia Romanorum erant, aggres- Perzej je napao Uskanu gdje je s ilirskom omladi-
sus est, Civitas deditione capta, Uscanenses, et nom bila i rimska posada. Grad je zauzet predajom,
Illyrii venditi, Romani in custodiam positi in Pene- Uskanci i Iliri su prodani, a Rimljani zatvoreni. Voj-
stiam exercitum reducit ad Oeneum Oppidum in po- sku je odveo u Penestiju da podvlasti grad Enej koji
605 testate redigendum, et alioquin opportune situm, et je i inače zgodno smješten, a osim toga se onuda pre-
transitus ea est in Labeates, ubi Gentius regna- lazi k Labeatima gdje je vladao Gencije ...k Gen-
bat ad Gentium Legatum Pleuratum Illyricum ciju uputi kao poslanika Ilira Pleurata, koji je kod
apud se exulantem mittit. idem refert Polybius in njega bio u izgnanstvu.*0 Isto o Pleuratu Iliru koji
fragmentis de Pleurato Illyrico apud Perseurn exu- je kod Perzej a provodio izgnanstvo izvješćuje Poli-
610 lante, qui per iuga Scodri montis maximo labore trans- bije u fragmentima.41 On je našao Gencija u Lisu,
iens, Gentium Lissi invenit, at cum Is pecunias pos- prešavši kose planine Skodra s golemim naporom.
ceret, Perseus vero tradere nollet, dilata conventio Kako je Gencije tražio novac, a Perzej ga nije htio
est, donec fervente cum Romanis bello Perseus pro- dati, sporazum je odgađan sve dok u zamahu rata s
missis trecentis talentis, et đecem tantum traditis, Rimljanima Perzej nije obećao tristo talenata i, pre-
615 Gentio, ut Legatos Romanorum apud se existentes vi-ϊ davši samo deset, nagovorio Gencija da oskvrne rim-
ske poslanike koji su bili kod njega. Tako ga je str-
olaret, suasit, adeoque in bellum praecipitem egit, quo moglavio u rat u kojem je pobijeđen i opsjednut u
victus, et Scodrae obsessus cum universa familia Ro- Skodri, te se s čitavom obitelji predao Rimljanima
manis se dedit, ut Livius Decadis 5. libro 4. refert. kako izvješćuje Livije u četvrtoj knjizi pete dekade:
Ad Scodram inde ventum est, id quod belli caput fu- Zatim se došlo do Skodre; koja je bila glavna točka
620 erat: Non eo solum quod Gentius eam šibi caeperat ve- rata, ne samo stoga što ju je Gencije uzeo za se kao
luti Regni totius arcem, sed etiam quod Labeatium branik čitava kraljevstva nego i zato što je daleko
gentis munitissima longe est, et difficilis aditu. Duo najutvrdenija kod plemena Labeata i teško pristu-
cingunt eam flumina, Clausula a latere Urbis, quod pačna. Opasuju je dvije rijeke, Klauzula teče gradu
in Orientem patet praeterfluens Barbana ab regione s boka koji se otvara na istok, a Barbana izvirući iz
625 occidentis ex Labeatide palude Oriens: Hi duo amnes jezera Labeatide teče sa zapadnog kraja. Te se dvije
confluentes incidunt Oriundi flumini, quod ortum ex rijeke spajaju i utječu u rijeku Orijund, koja izvire
monte Scodro multis, et aliis auctum aquis mari Ha- iz brda Skodra i izlijeva se u Jadran povećana mno-

98 99
driatico infertur. Mons Scodrus longe altissimus re- gim drugim vodama. Planina Skodro daleko je naj-
gionis eius ab Oriente Dardaniam subiectam habet, viša u onome kraju. S istoka pod njom leži Darda-
630 a Meridie Macedoniam, ab Occasu Illyricum, et relata nija, s juga Makedonija, a sa zapada Ilirik. I ispričav-
Oppidanorum erumpentium fuga Inducias factas re- ši o provali i bijegu građana, izvješćuje da je sklop-
fert. triduo in hoc dato, cum castra Romana quingen- ljeno primirje: za to su odobrena tri dana, te iako je
tos ferme passus ab urbe abessent, navem conscendit, rimski logor bio od grada udaljen gotovo petsto ko-
et flumine Barbana navigat in lacum Labeatum, velut raka, uspne se na lađu i plovi rijekom Barbanom u
635 secretum locum petens ad consultandum; sed ut appa- Labeatsko jezero, kao da traži osamljeno mjesto za
ruit falsa spe excitus Caravantium fratrem multis savjetovanje, no — kako se pokazalo — potaknut
millibus armatorum actis, ex ea regione in quam lažnom nadom da dolazi brat Karavancije povevši
missus erat adventare, qui postquam evanuit rumor, mnogo tisuća oružanika iz onoga područja kamo je
tertio post die navem eandem secundo amni Sco- bio poslan. Kad je ta glasina utihnula, pošalje nakon
640 dram demisit, praemissisque nuntiis, ut šibi appellan- trećeg dana istu lađu niz rijeku u Skodru, i poslavši
di Praetoris potestas fieret copia jacta in Castra venit. naprijed glas da mu se omogući obratiti se pretoru,
Hoc modo Regnum Illyricum extinctum, et a dođe u logor kad mu je ta mogućnost pružena.42
Romanis in Provinciam ordinatum fuit, ut idem Li-
Tako je utrnulo Ilirsko Kraljevstvo i Rimljani
vius eadem Decade 5. libro 5. /587./ (Lucius Anicius)
su ga preuredili u provinciju, kako piše isti Livije u
645 Scodrae quo quinque Legati ab Roma venerant, evo-
petoj knjizi iste pete dekade /587/: Lucije Anicije
catis ex tota Provincia Principibus, conventum ha-
pozvao je prvake iz cijele provincije i održao skup u
buit, ibi pro Tribunali pronunciavit de sententia con-
Skodri kamo su iz Rima došla petorica legata. Ondje je
silii Senatum Populumque Romanum Illyrios esse li-
beros iubere, praesidia ex omnibus oppidis, arcibus, pred tribunalom prema sadržaju odluke proglasio da
650 et Castellis sese deducturum, non solum liberos, sed rimski senat i narod određuju neka Iliri budu slo-
etiam immunes fore Issenses, et Taulantios, Dissare- bodni, i da će on odvesti posade iz svih gradova, tvr-
tiorum Tirustas, Rizonitas, Olciniatas, quod incolumi đava i utvrda; da su ne samo slobodni već i poreza
Gentio ad R.omanos defecissent, Daorseis quoque oslobođeni Isejci, i Taulanti, od Disareta Tirusti, Ri-
immunitatem dare, quod relicto Caravantio cum Ar- zonjani i Olcinijci, jer su se odmetnuli k Rimljanima
655 mis ad Romanos transiissent, Scodrensibus, et Dassa- dok je Gencije još bio jak; da se oslobođenje od po-
rensibus, et Salepitanis caeterisque Illyriis vectigal reza daje i Daorsima, jer su ostavili Karavancija i
dimidium, eius quod Regi pendissent, imponere, inde pod oružjem prešli k Rimljanima; da se Skodranima,
in tres partes Illyricum divisit, unam eam fecit, quae Dasarenzima, Salepitanima i ostalim Ilirima razre-
supra dicta est, alteram Labeatas omnes tertiam zuje polovina onoga poreza što su ga plaćali kralju.
660 Agravonitas, et Rizonitas, et Olciniatas, accolasque Zatim je Ilirik podijelio na tri dijela: jednim je uči-
eorum. nio onaj koji je gore opisan, drugim sve Labeate, a
Quartum in Illyrico bellum Dalmaticum primum trećim Agravonite, Rizonjane, Olcinijce i njihove su-
fuit, de cuius causa Polybius in fragmenti» Numero sjede.*3
124.
665 Posteaquam Lissii /Issenses./ et Daorsii saepius Četvrti je rat u Iliriku bio prvi delmatski. O nje-
communi consensu Legatos Romam misissent, quibus govu uzroku Polibije u fragmentima, br. 124:
significabant, Lissii /Issenses./ Delmatas, et Agros, et Pošto su Lisijci /Isejci/ i Daorsi češće zajednički
Urbes suae ditionis infestare; Hae autem sunt Epeti- uputili u Rim poslanike po kojima su Lisijci /Isejci/
um, et Tragurium similique modo etiam Daorsii de dojavljivali da Delmati napadaju i polja i gradove
670 Hsdem querebantur: Senatus misit Caium Fannium pod njihovom *->lašću, a to su Epetij i Tragurij, a sli-

100 101
/597./ ad res Illyrici visendas, et maxime Dalmatarum eno su se na njih tužili i Daorsi, senat je poslao /597/
hic populus, quamdiu vixit Pleuratus, ei paruit: post Gaja Fanija da izvidi prilike u Iliriku, a posebno pri-
obitum vero illius, cum in Regno Gentius successisset, like Dalmata. Taj se narod pokoravao Pleuratu dok
ab illo dejecerant Dalmatae, et bella cum finitimis je god živio: nakon njegove smrti, kad ga je kao
675 gerebant, vicinosque /Urbi vicinosque/ populos Impe- kralj naslijedio Gencije, Dalmati su se od njega od-
rio suo subiciebant: ita ut eorum nonnulli tributa ip- metnuli, ratovali su sa susjedima i obližnje /gradu
sis penderent, tributum autem erat pecus, et frumen- obližnje/ narode podvrgavali svojoj vlasti tako da su
tum, atque haec legationis Fannii causa juit. et nu- im neki od njih plaćali danak, a danak je bila stoka
mero 125. Quum ex Illyrico reversus Caius Fannius i žito. To je dakle bio uzrok Fanijeva poslanstva.4* I
680 renuntiasset Senatui, tantum ab eo abesse Dalmatas, u br. 125: Vrativši se iz Ilirika, Gaj Fanije je doja-
ut satisfacere iis, quos continuis iniuriis lacessiverant, vio senatu da su Dalmati toliko daleko od toga da
ulio modo vellent, ut ne aures quidem šibi praebere bilo kako ushtjednu pružiti zadovoljštinu onima koje
sustinuissent: quod dicerent, nihil šibi commune esse s'u neprekidno zlostavljali nasiljem da nisu otrpjeli
cum Romanis: addebat Fannius neque hospitii factam čak niti da ga saslušaju, jer su govorili da nemaju ni-
kakva posla s Rimljanima. Fanije je dodavao da mu
685 Si5i copiam, neque aliud quicquam eorum, quae ne-
cessaria sunt juisse praebitum: equos quin etiam per nije niti ukazano gostoprimstvo niti pruženo bilo što
drugo što je potrebno: jer da su mu čak silom odu-
vim šibi ademptos esse, quos habebant ex alia Urbe, zeli konje koje su imali iz drugoga grada, i da su
sed et manus šibi inferre eos voluisse, nisi tempori htjeli na nj podići ruku, da nisu uklanjajući se ne-
cedentes cum magno silentio eorum jinibus excesis- volji u potpunoj tišini izišli s njihova zemljišta. Se-
690 sent. His diligenter a Senatu auditis, et si offende- nat je to pažljivo saslušao, pa iako ih je vrijeđala pr-
bantur contumaci et saevo Delmatarum ingenio, ma- kosna i divlja ćud Delmata, ipak ih je više pokretalo
gis tamen eo movebantur, quod multas ob causas to što su iz mnogo razloga smatrali da je zgodno vri-
opportunum rebantur esse tempus belli cum gente jeme da se povede rat s tim narodom. Otkako su na-
illa gerendi. Nam Romani ex quo Demetrium Phari- ime Rimljani zbacili Demetrija Farskog, potpuno su
695 um eiecerant, penitus illam partem Illyrici, quae ad zanemarili onaj dio Ilirika koji se spušta k Jadran-
Adriaticum mare inclinat, neglexerant. accedit, quod skom moru. K tome je pristupilo to što nipošto nisu
Italicos homines longa pače torpere omnino nolebant; htjeli da im Italici otupe od duga mirovanja: tekla
agebatur autem duodecimus iam annus a bello cum je naime dvanaesta godina od rata s Perzejem i Ma-
Perseo, et Macedonibus gesto: itaque bello adversus kedoncima. Zbog toga su poduzeli rat protiv njih, že-
700 istos sitcepto, qua renovare in suis, ut sic dicam spiri- leći s jedne strane u svojima obnoviti, da tako rek-
tum illum militarem, et alacritatem pugnandi cupie- nem, onaj vojnički duh i borbeni žar, a s druge stra-
bant, qua terrorem Illyricis inicere ut imperata pa- ne Ilirima uliti strah, da bi poslije toga bili primora-
cere posthac cogerentur. Propter has causas Dalmatis ni izvršavati naređenja. Iz tih su razloga objavili rat
bellum indixerunt, ipsi tamen apud exteros hane afje- Đalmatima, no sami su ipak pred strancima navodili
705 rebant causam, quod contumeliam Legatis suis jac- kao razlog to što su prosudili da im valja ratom po-
tam bello šibi prosequendam iudicassent. Appianus pratiti poniženje naneseno njihovim poslanicima.*5
autem Dalmatae, alia item Illyriorum natio, in Illyri- Apijan pak: Kad su Dalmati, također jedan ilirski
os Populi Romani socios incursionem cum fecissent, narod, napali Ilire — saveznike rimskog naroda i kad
legatosque ea de causa Roma venientes, non recepis- nisu primili poslanike koji su zbog toga došli iz Ri-
710 sent, bello petiti sunt. Marcii Figuli Consulis duetu: ma, pokrenut je protiv njih rat pod vodstvom kon-
hunc primo adventu metantem castra, caeso praesidio, zula Marcija Figula. Njega su pri samom dolasku dok

102 103
in plana pepulere, non intermisso ad fluvium usque je podizao logor natjerali u ravnicu, pobivši stražu, i
Naronem receptu, Figulus domum reversos aggredi nisu mu dali predaha sve do rijeke Narona. Figul je
constituit, improvisum hostibus impetum suum futu- odlučio da ih napadne kad se vrate kućama, uzalud
715 rum nequicquam sperans, offenditque populares exci- se nadajući da će neprijateljima njegov nalet biti iz-
piendi sui causa undique ex dvitatibus confluxisse: nenađenje. Otkrio je međutim da se narod okupio
nec tamen eo minus in suscepto consilio perseveravit, odasvud iz gradova da ga predusretne. Ipak je pod-
inque urbem Delminium (unde Dalmatearum, mox jednako ustrajao u donesenoj odluci, razbio je barbare
Dalmatarum cognomen profectum est) fugatos barba- i natjerao ih da se povuku u grad Delminij (od njega
720 ros se recipere adegit; cura autem neque oppugnati- je poteklo ime Dalmatei, doskora Dalmati). Kako je
one quicquam efficere posse animadverteret, adver- pak primjećivao da niti opsadom neće ništa moći po-
sus oppidum egregie munitum, et operum, machina- stići protiv odlično utvrđena grada, a činilo se i da
rumque labor propter altitudinem moeniorum inutilis će trud bojnih gradnji i sprava biti beskoristan zbog
futurus videbatur, animum adiecit ad alias urbes, ob visokih bedema, nakanio je napadati druge gradove,
725 concursum in Delminium infrequentes, aggrediendas, slabo napučene zbog okupljanja u Delminiju. Zavla-
quibus in potestatem redactis, deinde reversus ad davši njima, vratio se zatim k Delminiju i počeo ba-
Delminium sudes bicubitales piće, et sulphure, stupa- cačima odapinjati u grad palice od dva lakta, omota-
que circumdatas in oppidum catapultis iaculari caepit, ne smolom, sumporom i kudjeljom. One su se palile
quae ipso impetu succensae, et facum instar arden- od samoga zamaha i, leteći poput gorućih baklji, uži-
730 tium volitantes, quaecumque attigissent, inflamma- gale su sve što bi dotakle. Tom je novom vrstom oru-
bant, plurimaque novo illo teli genere apud obsessos žja kod opsjednutih mnogo spaljeno i oštećeno. I to
exusta, corruptaque sunt; isque fuit finiš belli contra je bio kraj rata što ga je Figul vodio protiv Delma-
Dalmatas a Figulo gesti, et Epitomator Livu Florus ία.46 Α Livijev epitomator Flor /u 47. knjizi, za 598.
/Libro 47. 598./ Martius Consul adversus Dalmatas godinu/: Konzul M arci je borio se najprije protiv Dal-
735 parum prospere primum, postea feliciter pugnavit, mata prilično neuspješno, a zatim sretno. Uzrok je
cum quibus bello confligendi causa fuit quod Illyrios ratnog sukoba s njima bilo to što su pljačkali Ilire
Populi Romani vastaverant, eandemque gentem Cor- rimskog naroda. Taj je narod ukrotio konzul Korne-
lije Nazika."
nelius Našica Consul domuit.
Quintum inde Illyricum bellum contra Ardiaeos, Zatim Apijan izvješćuje o petom ilirskom ratu
protiv Ardijejaca i Palarija:
740 et Palarios Appianus refert:
Kod su Ardijejci i Palariji napali rimsku pro-
Ardiaeos, et Palarios, cum Illyricum Romanam vinciju Ilirik, rimski ih je narod zabavljen drugim
Provinciam invasissent, Populus Romanus aliis dis- brigama pokušao odvratiti od nasilja uputivši im po-
tractus curiš legatione missa ab iniuriis deterrere co- slanstvo. Kako to nije ništa koristilo, odlučio je da
natus est, cumque nihil profecisset, vi šibi agendum mu valja djelovati silom. Kad je u tu svrhu unova-
745 constituit, exercitu decem millium peditum, et equi- čena vojska od deset tisuća pješaka i šest stotina ko-
tum sexcentorum eum in usum conscripto, cuius con- njanika, Ardijejci su obaviješteni o toj odluci. Kako
silii certiores Ardiaei facti, cum ad bellum satis pa- nisu bili dovoljno spremni za rat, odmah upute u
rati non essent, confestim legatos Romam mittunt ve- Rim poslanike da mole za oproštenje. Senat je zapo-
niam oratum; Senatus damnorum aestimationem, qui- vjedio neka plate procjenu šteta koje su nanijeli ne-
750 bus indigne oppressos affecissent, exolvere illos iussit, zasluženo napadnutima, a protiv onih koji se zane-
et adversus negligentes parere Sentui Fulvius Flac- mare pokoriti senatu poslan je Fulvije Flak s voj-
cus {/619./} cum exercitu missus; sed bellum non skom /619/. JVo taj rat nije uznapredovao dalje od

104 105
ultra escursionem processit, neque enim finem Uli im- 8
pohoda: nisu ga naime mogli dokončati.* Flor pak
ponere potuerunt. (Floirus autem) /Libro 56./ Ful- /u 56. knjizi/: Konzul Fulvije Flak podvrgnuo je u Ili-
755 vius Flaccus Consul Vardeos* in Illyrico subegit. riku Vardeje.*
49

Sextum Illyricum contra lapodes de quo Appi-


anus. Šesti ilirski bio je protiv Japoda. O njemu Api-
Adversus lapodas, quibus intra Alpes sedes est jan: Sempronije Tuditan i Tiberije Panduza vodili
Sempronius Tuditanus, et Pandusas Tiberius gessere su rat protiv Japoda koji borave unutar Alpa, i vrlo
760 bellum, verique simile est, eos ad imperata facienda je vjerojatno da su ih natjerali da izvršavaju zapo-
compulsos. Itemque Segestanos per Lucium Cottam, vjedi. Isto su tako učinili Lucije Kota i Metel sa Se-
ac Metellum, verum non multo post utrosque defecis- gestanima, no nedugo su se zatim odmetnuli i jedni
50
se, et Florus /Libro 59. 624./ Caius Sempronius Con- i drugi. A Flor /u 59. knjizi, za 624. godinu/: Kon-
sul contra lapides primo rem male gessit, mox victo- zul Gaj Sempronije najprije je loše poveo protiv Ja-
765 ria dadem acceptam emendavit virtute Cai lunii poda, no doskora je pretrpljeni poraz popravio pobje-
Bruti, eius qui Lusitaniam subegerat. dom, zahvaljujući hrabrosti Gaja Junija Bruta, ono-
1
Septimum in Illyrico bellum, et Dalmaticum se - ga koji je bio podvrgao Luzitaniju.
51

cundum Appianus. Sedmi rat u Iliriku, a drugi delmatski opisuje


Secutis temporibus Caecilius Metellus Consulatum Apijan: U vrijeme koje je uslijedilo Cecilije Metel se
770 adeptus, nihil delinquentibus Dalmatis una trium- domogao konzulata i iz puke želje za trijumfom odre-
phandi libidine bellum inferre decrevit; a quibus ami-
ce susceptus, apud Salonas eorum urbem transegit dio da se objavi rat Dalmatima koji nisu ništa skri-
hyemem, et Romam reversus triumphavit. et Florus vili. Primili su ga prijateljski, te je proveo zimu kod
/Libro 62./ Lucius Caecilius Metellus Dalmatas ob- njihova grada Salone i vrativši se u Rim proslavio
775 sedit. trijumf.52 A Flor /u 62. knjizi/: Lucije Cecilije Metel
Octavum Illyricum, et Dalmaticum Tertium opsjeo je Dalmate.53
Eutropius /Libro 6./ Osmi ilirski, a treći delmatski opisuje Eutropije
Ad Illyricum missus est Cneus Cosconius Pro- /u šestoj knjizi/: U Ilirik je kao prokonzul poslan
consul, multam partem Dalmatiae subegit, Salonas Gnej Koskonije. Podvrgao je znatan dio Dalmacije,
780 caepit, et composito bello Romam post biennium zauzeo Salonu i vratio se u Rim nakon dvije godine
rediit. dokončavši rat.54
Nonum Illyricum, et Dalmaticum quartum Appi-
anus /circa 700./ Deveti ilirski a četvrti delmatski /oko g. 700/ opi-
Quo autem tempore Caesar apud Celtas cum im- suje Apijan: Kad je Cezar obnašao vlast kod Kelta,
785 perio erat, Dalmatae, caeterique benigniori fortuna Dalmati i drugi Iliri kojima je tada bolje išlo oduzeli
utentes Illyrii Liburnis, quae item Illyriorum gens est, su grad Promonu Liburnima, također ilirskom na-
Promonam urbem abstulere, Liburni in Populi Roma- rodu. Stavljajući se pod zaštitu rimskog naroda, Li-
ni fidem concedentes, Caesaris in propinquo agentis burni su zamolili pomoć Cezara koji je boravio u bli-
opes implorarunt: Caesar misit qui Promonam tenen- zini. Cezar je poslao da se onima koji su držali Pro-
790 tibus denunciarent, ut oppidum Liburnis redderent, monu javi neka vrate grad Liburnima, a kad se či-
cumque ii contemnere imperium viderentur, validam nilo da oni preziru naređenje, odaslao je i snažnu
armatorum manum submisit, qui omnes ab Illyriis oružanu četu. Iliri su ih sve pobili, a Cezar se nije
concisi sunt, neque Caesar ultus est: non enim Pom- osvetio: zaokupljen razdorom s Pompejem nije za to
peianae discordiae implicito satis eam in rem otii fuit; imao dosta vremena. Kad se pak razdor rasplamsao
795 erumpente autem in bellum discordia, Caesar cum u rat, Cezar je s četama koje je imao zimi iz Brundu-
106 107
copiis, quas habebat hyeme, α Brundusio lonium trans- zija prešao Jonsko more. Dio je preostale vojske k
misit, reliqui autem exercitus partem Antonius ad Cezaru u Makedoniju doveo Antonije, i sam prešav-
Caesarem in Macedoniam duxit, ipse quoque lonio si- ši Jonsko more usred zime. Petnaest je pak kohorti
nu surnma hyeme transmisso, cohortes autem pedi- pješaka i tri tisuće konjanika k njemu preko Ilira
800 tum quindecim, et tria millia equitum Gabinius per dovodio Gabinije, zaobišavši obalom Jonskog mora.
Illyrios eidem adduxit, ora lonii circuitu peragrata: Iliri su promišljali o onome što su tek nešto ranije
Illyrii reputantes ea, quae non multo ante in Caesa- počinili protiv Cezara, te kako su predviđali da će
rem commisissent, cum eius victoriam exitio sibi fu- njegova pobjeda biti na njihovu propast, navalili su
turam providerent, impetu facto, universum Gabinii i pobili čitavu Gabinijevu vojsku (osim vojskovođe i
805 exercitum (excepto Duce, paucisque praeterea fuga još nekolicine koji su se spasili bijegom). Tolikim su
elapsis) conciderunt, magnamque ex tantis spoliis, et plijenom i ostalom ratnom opremom zadobili veliku
caeteri ad bellum apparatus copiam obtinuere. Caesar moć. Cezara je zadržavalo vojevanje protiv Pompeja,
gerendis rebus adversus Pompeium, Pompeioque sub- a kad je Pompej uklonjen, proganjanje snažnih i raz-
lato reliquiis eius partium, quae multae, et variae nolikih ostataka njegove stranke koji su ga nadživje-
810 supererant profligandis, distentus erat: sed cum om- li. No kad se sredivši sve vratio u Rim, poduzeo je
nibus constitutis Romam reversus, expeditionem ad- pohod protiv Geta i Parta. Bojeći se da ne napadne
versus Getas, et Parthos suscepit: metuentes Illyrii, i njih koji su mu ležali na putu, Iliri upute posla-
ne se in itinere positos aggrederetur, Legatos Romam nike u Rim da zatraže oproštenje za prošle događa-
mittunt, qui praeteritorum veniam poscerent, seque je i stave ih pod njegovu zaštitu i u prijateljstvo, uz-
815 in amicitiam eius, societatemque darent; Illyriorum dižući ilirski narod kao glasovit u ratu. Iako je Cezar
gentem, veluti bello inclytam verbis extollentes: ille požurivao utvrđeni polazak protiv Parta, ipak im je
quamquam institutam adversus Parthos profectionem u skladu s dostojanstvom rimskog naroda odgovorio
festinaret, tamen pro dignitate Populi Romani illis da nipošto neće smatrati prijateljima one koji su ta-
respondit: minime amicorum loco habiturum eos, qui kvo što počinili, a da će im ipak oprostiti, ako se us-
820 talia perpetrassent, veniam autem daturum, si se tri- htjednu podvrgnuti danku i predati taoce. Budući da
buto subicere, obsidesque dare vellent, Dalmatis su Dalmati obećali oboje, pošalje k njima Atinija s
utrumque pollicentibus, Atinium multis cum pede- mnogim konjaničkim i pješačkim četama neka im
stribus, et equestribus copiis ad eos mittit, qui levia nametne samo kakav lagani danak i neka primi ta-
quaedam tributa imponeret, obsidesque reciperet. oce.55
825 Decimum Illyricum, et Dalmaticum quintum, et Deseti ilirski rat i peti delmatski bio je i pos-
ultimum fuit, de quo Appianus sequitur /710 usque ljednji. O njemu Apijan nastavlja /od 710. do 763/:
763./ Kaci je Cezar poginuo, pomislivši da će njego-
Ast ubi Caesar interiit, rem Romanam, quae illi- vim nestankom propasti položaj Rima koji je pod
us ductu maxime valida, florensque juisset, eo subla- njegovim vodstvom bio vrlo snažan i napredan, nisu
830 ίο, interituram rati, neque Atinii dicto amplius audi- otrpjeli niti da više slušaju Atinijeve odredbe, niti da
entes esse, neque tributa conferre, neque obsides tra- donesu danak, niti da predaju taoce. Kad je pak Atinije
dere sustinuerunt: vira autem parante in eos Atinio, pripremao protiv njih silu, pobili su pet kohorti i nji-
quinque cohortes, eorumque Ducem Bebium ordinis hova vođu Bebija iz senatorskog staleža. Atinije se
senatoru ceciderunt: Atinius autem cum reliquis Epi-
835 damnum se recepit: hunc exercitum senatus, itemque s preostalima povukao u Epidamno. Senat je ustupio
Macedoniam, et quidquid apud Illyricum in Populi tu vojsku, zatim Makedoniju i sve što je kod Ilirika
Romani ditione erat Marco Bruto, ei, qui Caesarem bilo pod rimskom vlašću Marku Brutu, onome koji
interfecerat, quomodo Syriam Cassio eiusdem caedis je ubio Cezara, baš kao što je i Siriju ustupio sudio-

108 109
participi concessič; sed (hi) quoque bello adversus niku istog ubojstva, Kasiju. No i njih je zadržavao
840
Antonium, et alterum Caesarem, cui Augusta cogno- rat protiv Antonija i drugoga Cezara kojem je prid-
men fuit, distenti, nihil quidquam adversus Rlyrios jevak bio August, te nisu imali nimalo prilike da bilo
gerendi spatium habuerunt. Hoc 'bellum Augustus što poduzmu protiv Ilira.56 Taj je rat August dugo
diu per se, per Agrippam, Tiberium, et Germanicum vodio osobno i preko Agripe, Tiberija i Germanika,
gessit, ut Florus, Dion, et ipse Appianus pluribus tes- kako svjedoče Flor,57 Dion i sam Apijan na više mje-
845
tantur, et Eutropius /Libro 1.1 Dalmatiam saepe ante sta,58 a Eutropije kaže /u sedmoj knjizi/ da je Dalma-
victam, sed penitus tune subactam. cija ranije često pobijeđena, ali tada potpuno podvrg-
nuta.59
Haec Romanos in Illyrico gessisse, usque ad Au-
gusti temipora, auctores qui extant, referunt: ex qui- Autori koji postoje izvješćuju da su Rimljani sve
bus sicuti Dalmatiam antiquitus in Illyrico fuisse do Augustova doba u Iliriku vodili ove ratove. Iz to-
850
apparet, ita eius, et Illyrici fines elici non possunt ga se doduše vidi da je Dalmacija od davnine bila u
(nisi considerentur nonnulla) circa unumquodque Iliriku, ali se ne mogu izvesti njene granice i granice
bellum, ut melius singula intelligi, finesque Illyrici et Ilirika, osim ako se ne razmotri ponešto o svakom po-
Dalmatiae perscrutari possint. jedinom ratu, da bi se pojedini mogli bolje razumjeti
i da bi se mogle istražiti granice Ilirika i Dalmacije.
Primum Romanorum in Illyrico bellum Polybius Iako Polibije, poman povjesničar u usporedbi s
855
diligens, si quis alius historicus, quamvis accurate kojim drugim, brižno opisuje prvi rimski rat u Iliri-
describat, tamen Illyrici Regni statum, et quinam ku, ipak nije baš na svoj uobičajeni način izvijestio
gentium Issenses fuerint, quave de causa a Regina 0 položaju Ilirskog Kraljevstva, o tome kojega su ple-
Teuta obsessi, solito suo modo haud retulit, quod vel mena bili Isejci, ili zašto ih je kraljica Teuta opsjela.
res ad Graecoe pertinentes tradere festinaret, vel for- Možda se žurio pisati o onome što se tiče Grka, ili je
860
san cum apud alios praedicta reperirentur, super- možda to smatrao suvišnim iznositi jer se moglo naći
fluum referre existimaverit; Nam Dion, et Appianus, da su to drugi ranije rekli. Čini se naime da su Dion
quamvis idem bellum summatim describant, nonnu- 1 Apijan, iako isti rat opisuju sažeto, preuzeli od dru-
la, quae Polybius oniisit, ab aliis sumpsisse videntur, gih ponešto što je Polibije ispustio. Kako pak osini
at cum praeter Appianum nullus rerum Illyricarum Apijana nema nijednog pisca ilirske povijesti, ostaje
865
scriptor extet, ideo obscurus remanet Regum Illyri- zbog toga nejasan položaj kraljeva Ilira. Prije bi
orum status; et quamvis haec antiquitate obvoluta tko mogao prigovoriti zbog nepromišljenosti onome
illustrare volentem temeritatis potius arguere, quam koji želi rasvijetliti ta pitanja obavljena drevnošću
diligentiae commenidare quis posset; tamen quia pri- negoli ga pohvaliti zbog revnosti. Pa ipak — budući
mo Romanorum in Illyrico bello non bene percepto, da i ostali rimski ratovi u Iliriku postaju nejasni ako
870
caetera quoque obscura evadunt, ideo consideranđa se ne shvati dobro prvi, valjat će zbog toga razmo-
erunt ea, quae ad Illyrici statum, qualis tune fuerit, triti ono što pridonosi da se razotkrije kakav je ta-
aperiendum conferant, ut clariora inde Romanorum da bio položaj Ilirika, da bi potom postala jasnija
in Adriatico gesta evadant. djela Rimljana na Jadranu.
Dionysium ante Romanos Adriaticum in potestate Gore je izneseno da je Dionizije prije Rimljana
δ75 habuisse, supra relatum est, quid autem eiecto iuni- držao Jadran pod vlašću. Niti jedan pak povjesničar
ore Dionyeio de Issensibus, et Phariis Graecanicis Co- ne spominje što se dogodilo s isejskim i farskim grč-
loniis evenerit, ad Agronis usque ac Teutae Regnum kim kolonijama kad je zbačen mlađi Dionizije, sve do
historicorum nemo inemorat, sed cum per quinqua- Agronova i Teutina kraljevanja. No kako je sigurno
ginta annos Adriatico potitos Dionysios constet, eo da su Dioniziji vladali Jadranom kroz pedeset godina,
880 temporis intervallo Civitates has, cum caeteris eoruin- mora se smatrati da su u tom razdoblju ti gradovi

110 111
dem coloniis validas evasisse censeri debet, et ex ma- zajedno s ostalim njihovim kolonijama postali snažni,
riš dominio, illius navigationem ad se traxisse, et mai- i mora biti dokazano da su zbog gospodstva nad mo-
oribus navibus exercuisse argui debet; indeque opes rem privukli k sebi i plovidbu po njemu i vršili je
non modicas (praesertim Issenses, ubi Praetor, Clas- većim lađama, te da su zbog toga prikupili popriličnu
885 sisque residebat) contraxisse, Insularumque caetera- snagu (osobito Isejci, gdje je stolovao zapovjednik s
brodovljem), domogli se posjeda i nad ostalim otoci-
rum poissessionem adeptos, et cum aliis Dionysii Co- ma, i nastavili prijateljevati s drugim Dionizijevim
loniis, sociisque, quibus tuta navigatio conducebat, kolonijama i saveznicima kojima je koristila sigurna
amicitiam coniinuasse: At cum Diodorus loco supra plovidba. Kako pak Diodor na gore navedenom mje-
relato referat, Illyrios ex adversa continenti decem stu izvješćuje da se deset tisuća Ilira prebacilo sa
890 millia transfretasse, et Pharum obsedisse, Praetorem suprotnog kopna i opsjelo Far, a da je Dionizijev
vero Dionysii, Issae commorantem, Pharios liberasse, zapovjednik koji je boravio na Isi oslobodio Farane
multis Illyriis occisis, pluribus simul cum eorum lem- pobivši mnogo Ilira60 i zarobivši ih veći broj zajedno s
bis captis: Hane Illyriorum expeditionem ex litto- njihovim lembima, morao je taj ilirski pohod kre-
ribus continentis, Pharo proximis provenisse oportet; nuti s Faru najbliže obale kopna. Stoga se mora pret-
895 Ideo eadem loca Dionysii Praetorem occupasse, ut postaviti da je Dionizijev zapovjednik zauzeo ta mje-
Illyriorum molestias inhiberet, coniectari debet, circa sta kako bi zapriječio ilirska nasilja. Čini se vjerojat-
quae tempora Tragurii, et Epetii loca occupata vero- nim da su otprilike u to doba zauzeti položaji Tragu-
simile videtur, quae Polybius Issensium Civitates fuis- rija i Epetija, za koje Polibije u prvom delmatskom
ratu spominje da su bili gradovi Isejaca.61 Mora se
se primo bello Dalmatico memorat, eorumque commo- pretpostaviti i da su Isejci zahvaljujući njihovoj po-
900 ditate Issenses cum Illyriis negotia exercuisse, conici godnosti trgovali s Ilirima, jer su i danas ista ta mje-
debet, cum haec eadem loca Pharo, et Issae opportu- sta zgodnija za Hvar i Vis, te u njih zalaze više no
niora hodie quoque ab eisdem prae caeteris locis con- u druga mjesta na kopnu. Od Dionizija Mlađeg i od
tinentis frequententur, et quamvis a Dionysii luni- povlačenja njegova brodovlja iz Jadrana proteklo je
oris eiusque Classis recessu ab Adriatico, usque ađ doduše sto godina do Agronova pohoda protiv Etola-
905 Agronis, contra Aetolos expeditionem centum anni ca, a u tom se vremenskom rasponu u Jadranu mo-
effluxerint, quo temporis intervallo multa in Adri- ralo zbiti mnogo toga što je moglo 'izmijeniti položaj
atico evenisse oportet, quae Issensium, eorumque so- Isejaca i njihovih saveznika. Pa ipak se može pret-
ciorum statum mutare potuerint, tamen praedictis postaviti da su naprijed spomenute kolonije, postavši
Coloniis iam validis effectis, in communi necessitate već snažnima, nastavile u zajedničkoj nuždi pomor-
910 navigationem tanto tempore exercitam continuasse, stvo kojim su se toliko vremena bavile i da su oču-
vale prijateljstvo s ostalim grčkim gradovima na
et cum caeteris Graecanicis Urbibus in lonio amici- Jonskom moru. Može se dokazivati da su osim toga
tiam servasse, coniectari potest: praeterquam quod prijateljstva Isejci održavali pokornost ili prijatelj-
cum ipsis quoque Siciliae Tyrannis obsequium, amici- stvo i prema samim sicilskim tiranima, jer je sigurno
tiamve Issensibus fuisse, argui potest, cum Agatho- da je Agatoklo 62držao neka mjesta u Italiji i Krf /Di-
915 clem quaedam Italiae loca, et Corcyram habuisse oon- odor, Plutarh/. Apijan pak svjedoči da je Pir držao
stet /Diodorus, Plutarchus./ Pyrrhum vero sinus Ionu gospodstvo nad Jonskim morem,63 i ne bi se moglo
dominium tenuisse testetur Appianus, et eo magis, dokazivati da su Iliri posegnuli za gospodstvom nad
quod nullius Adriatici Accolarum classis memoria re- morem, to više što se ne nalazi nikakva spomena o
periatur, Illyriosque Macedonibus primo subditos, de- brodovlju stanovnika uz Jadran i što su Iliri prvo bili
920 inde sui iuris effectos, cum eisdem crebras contentio- podložni Makedoncima, a kad su se zatim osamosta-

112 113
nes exercendo, mariš Dominium tentasse, argui non lili, često su se s njima sukobljavali. Za Rimljane je
possit; Romanos autem alia ex parte primo de Italia pak s druge strane sigurno da su najprije vodili sa-
subigenda sollicitos, terrestria tantum bella tractasse, mo kopnene ratove brinući se da podlože Italiju, a
92
deinde Siciliae causa primas classes in Tyrrheno con- zatim su prvo brodovlje zbog Sicilije porinuli u Ti-
5 tra Carthaginenses emisisse, diutinaque cum eisdem rensko more protiv Kartažana i s njima vodili du-
bella gessisse constat, nec Adriaticum attigisse quis- gotrajne ratove. Nitko ne spominje da su i dotakli
quam memorat, prout neque Gallicae Classis ulla me- Jadran, baš kao što se ne nalazi nikakva spomena ni-
moria reperitur, ob id reliquias Siculorum dominu, Is- ti o galskom brodovlju. Čini se da se zbog toga ništa
sensium nomine, navigationem Adriatici continuasse ne protivi onome koji bi htio pretpostaviti da su os-
930 coniectari volenti, nihil obstare videtur; abindeque Is- taci sicilskog gospodstva, pod imenom Isejaca, nasta-
sensibus cum Romanis, Gallis, Venetis, caeterisque vili jadransko pomorstvo. Mora se pretpostaviti i da
quorum, ut tutoper Adriaticum navigaretur, intererat, je otada postojalo prijateljstvo između Isejaca i Rim-
amicitiam intercessisse coniectari debet, et quamvis ljana, Gala, Veneta i ostalih kojima je bilo stalo da
ex his, qualesquales sint, coniecturis, statue Issensium se sigurno plovi Jadranom. Iz tih se pretpostavki, ka-
935 certiorari non possit, tamen cum Agronem copiis kve bile da bile, doduše ne može pouzdano utvrditi
terrestribus, et maritimis omnes priores Illyrici Re- položaj Isejaca, ali kako Polibije svjedoči da je Agron
gres anteisse testetur Polybius, ideo anteriores, et de- kopnenom i pomorskom vojskom nadilazio sve rani-
biliores ipso Reges Issensium navigationi obstare non je kraljeve Ilirika,61 čini se da se može zaključiti ka-
potuisse, concludi posse videtur; cum ipse quamvis ko se od njega raniji i slabiji kraljevi nisu mogli su-
940 potentior a Rege amico requisitus, et pecunia conduc- protstaviti isejskom pomorstvu. Premda je naime bio
tus, classem lemborum tantum deducere potuerit, ino moćniji, i on je sam na zahtjev prijatelja kralja i
pinatamque victoriam coiisecutus sit, ex quo, sicuti unajmljen njegovim novcem mogao izvesti samo bro-
Illyriorum Reges terrestribus copiis valuisse, ita ma- dovlje lemba i pobjedu je odnio neočekivano. Time
ri tima classe caruisse argui debet: et ex hac unica mora biti dokazano da su kraljevi Ilira doduše bili
945 maritima victoria praeter spem succedente, ad maiora snažni kopnenom vojskom, ali da nisu imali morna-
inde emolumenta capienda, Agronem animum inten- rice, i da je Agron zbog te jedine pomorske pobjede
disse, suisque militibus exercendis, piraticam iisdem koja se zbila mimo očekivanja zatim nakanio steći
concessisse, ut inde Adriatici dominium, contra te- veće probitke, te je svojim vojnicima kao vježbu do-
nues Issensium vires, ipse militibus abundans conse- pustio gusarito, da bi zatim postigao gospodstvo nad
Θ50 queretur, quamvis ex conviviorum intemperantia Jadranom svojim obiljem vojnika protiv slabih sna-
morbo contracto, celeriter vitam amiserit. Teutha ve- ga Isejaca. Ipak je zbog neumjerena gošćenja navu-
ro eius uxor, muliebri imprudentia usa, ut omnes na- kao bolest i ubrzo umro. Njegova je žena Teuta u
vigantes aggrederentur suis permisit, /Polybius/ quod skladu sa ženskom nerazboritošću dopustila svojima
Illyrios cunctis exosos, omnibus hostes effecit. classes da napadaju svakoga tko plovi /Polibije/, a to je65Ilire
955 autem Illyriorum non publicas, Regiasque, sed ex pri- učinilo mrskima svakome i neprijateljima sviju. Da
vatorum lembis compositas arguunt prima Agronis pak brodovlje Ilira nije bilo javno i kraljevsko nego
pecunia Demetrii expeditio, et quae de obsidione Phoe- se sastojalo od lemba privatnika, dokazuje prvi Agro-
nices refert Polybius. plures simul a classe absceden- nov pohod za Demetrijev novac i ono što Polibije iz-
tes mercatorum Italicorum alios depraedati sunt, ali- nosi o opsadi Fenice: više ih je zajedno odlazilo od
960 os trucidarunt. neque enim si publici, Regiique iuris mornarice i jedne su italske trgovce opljačkali, a
lembi fuissent, Praefecti illos abscedere, et vagan druge pobiii.66 Da su naime lembi bili javni i pod
permisissent, quod etiam verba a Regina Legatis Ro- kraljevskom upravom, ne bi im zapovjednici dopu-
manis dicta confirmare videntur, /Polybius/ scilicet stili odlaziti i lutati. Čini se da to potvrđuju također
114 115
licere privatis utilitatem, quam vellent a mari cape- i riječi što ih je kraljica kazala rimskim poslanici-
965 re. Illyrios ergo sicuti lembos tantum habuisse con- ma /Polibije/, naime da je privatnicima
61
slobodno crp-
stat, ita maioribus navibus, publicaque classe, et prop- sti od mora korist kakvu hoće. Sigurno je dakle da
terea Insularum, et mariš dominio caruisse, conclu- su Iliri imali samo lembe, pa se čini da isto tako va-
dendum videtur; sed Phoenice quoque Teuthae re- lja zaključiti kako nisu imali većih lađa i javnog bro-
bus prospere succedentibus, Demetrii forsan usa con- dovlja, a zbog toga niti gospodstva nad otocima i mo-
970
silio, non amplius ad rapinas, sed ad acquirenda šibi rem. No kako je i Teutin pothvat kod Fenice sretno
proxima loca animum intendit, et aucto lemborum završio, nije više kanila pljačkati nego — možda po
numero, ad aequirendas Graecas in lonio Civitates Demetrijevu savjetu — stjecati za se obližnja mjesta.
classem amandavit, hisque non contenta, muliebri Povećala je broj lemba i otposlala brodovlje da ste-
imprudentia Issenses quoque infestavit, et quamvis de kne grčke gradove na Jonskom moru. Nije se time
975 Aetolorum Classe victoriam, et inde Corcyram con- zadovoljila nego je po ženskom nerazboru napala i
secuta sit; Demetrium tamen in diffidentiam deduc- Isejce. Odnijela je doduše pobjedu nad brodovljem
tum, ad Romanos cum Corcyra transire coegit, obsi- Etolaca i time zadobila Korkiru, ali je ipak natjerala
dionem Issae frustra tentavit, maioremque Regni Demetrija, uskrativši mu povjerenje, da zajedno s
partem amisit: Hane autem Issae obsidionem, ex ver- Korkirom prijeđe k Rimljanima. Uzalud je pokušala
980 bis Polybii diutinam fuisse elicitur; iam enim obsi- opsjedati Isu i izgubila je veći dio kraljevstva. Iz Po-
debatur, quando Legati Romani ad Reginam vene- libijevih pak riječi proizlazi da je ta opsada Ise bila
runt, neque soluta est ante classis Romanae adnavi- dugotrajna: već je naime bila pod opsadom kad su
gationem ad eandem; ideo annuam fuisse ad minus rimski poslanici došli kraljici, a opsada nije skinuta68
oportet; sed cum idem referat /Polybius/, Romana prije no što je rimska mornarica doplovila do nje.
985 adveniente Classe capti sunt, et lembi XX. praeda Stoga je morala trajati najmanje godinu dana. No
onusti redeuntes, eorum qui Issam obsidebant. hane kako isti /Polibije/ izvješćuje da je pri dolasku rim-
obsidionem non fuisse Civitatis aggressionem, machi- skog brodovlja uhvaćeno na povratku i dvadeset pli-
nis adhibitis, (prout in similibus fieri solet) sed potius jenom natovarenih lemba onih koji su opsjedali Isu,69
Illyrios hominibus, et Lembis abundantes, mare per- čini se da valja kazati kako ta opsada nije bila napad
990 currendo Issensium navigationem perturbasse, Insu- na grad sa spravama (kako je to obično u sličnim pri-
lani populavisse, et intra munitiones inclusos, obsessis godama), nego prije da su Iliri imajući u izobilju lju-
similes, tenuisse dieendum videtur, Romanaque classe di i lemba krstarili morem i poremetili plovidbu Ise-
adveniente, Illyriorum sine ordine procedentium vi- jaca, opljačkali otok i držali ih zatvorene u utvrdama
ginti lembos praeda onustos captos, quod ex Dione kao da su pod opsadom. Kad se pak približavala rim-
995 clarius €olligitur. Appianus autem, quamvis a Polybio ska mornarica, uhvaćeno je dvadeset lemba Ilira koji
su 70nastupali bez reda. Iz Diona se to jasnije razabi-
discrepet in eo, quod Epidamnuni quoque cum Corcy- re. Apijan doduše odudara od Poubija time što iz-
ra captum ab Illyriis referat, qtiod obsessum Polybius nosi da su Iliri s Korkirom zauzeli i Epidamno, za ko-
tradit; tamen Issenses ab Illyriis recte distinguit, dum ji Polibije piše da je bio opsjednut,71 ali ipak isprav-
ait: Corcyram, Pharum, Esson, Epidamnum, et ex no razlučuje Isejce od Ilira kad kaže da su Korkira,
1000 Illyriis Atintanas in Populi Romani ditione iam esse; Far, Es, Epidamno 72i od Ilira Atintani već pod vla-
Issenses scilicet inter caeteras Graecanici generis ci- šću rimskoq naroda, tj. nabrajajući Isejce među
vitates enumerando, ab Atintanis Illyriis diversos fu- ostalim gradovima grčkog roda razjašnjava da su bili
isse declarat; neque Agroni subditos, cum eunidem cap- različiti od Ilira Atintana i da nisu bili Agronovi po-
to Pharo caetero quoque lonio imminuisse, id est ali- danici, jer piše da je on zauzevši Far zaprijetio i os-
1005 eni iuris loca occupare, tentasse scribat: qua de causa tatku Jonskog mora,73 tj. da je pokušao zauzimati

116 117
Issenses vicinorum Pharensium deditione, vel expug- mjesta pod tuđom upravom. S njime i s Dionom va-
natione territos, Illyriorum potentiae impares, ad lja zaključiti da su se zbog toga Isejci, zastrašeni pre-
amicos Romanos confugisse, et proprium legatum Cle- dajom ili zauzećem susjednih Parana i nedorasli mo-
emporum cum Romanorum legatis ad Teutham mi- ći Ilira, utekli prijateljima Rimljanima,74 i da su s
1010 sisse, cum eodem, et Dione concludendum est: animad- rimskim poslanicima uputili k Teuti i vlastitog po-
vertendum tamen est, Issenses cum reliquis in điti- slani/ka Kleempora.78 Valja ipak primijetiti da se Po-
onem fidemque Romanorum cessisse, Polybium, et libije i Apijan slažu da su Isejci s ostalima stupili pod
Appianum concordare; inter libertate autem donatos rimsku vlast i zaštitu,76 a da Apijan ne nabraja Isejce
ab Appiano Issenses non recenseri, cum in fine primi među obdarenima slobodom, jer na kraju prvog rata
1015 belli scribat, secundum ea Romani Corcyram, et Apo- piše nakon njega su Rimljani obdarili slobodom Kor-
loniam libertate donaverunt, ac ne Demetrio quidem kiru i Apoloniju, a niti Demetriju nije uzmanjkalo
proditionis merces defuit. ex quibus Issenses libertate nagrada za izdaju." Iz toga bi se moglo pomišljati da
caruisse opinari posset, quod maximum absurdum su Isejci bili neslobodni, što bi bilo potpuno besmisle-
esset asserere: Romanos nempe, qui Issensium liber- no spominjati, to jest da su Rimljani koji su vodili
1020 tatis tuenđae causa cum Illyriis bellum gesserant, rat s Ilirima da bi zaštitili slobodu Isejaca, njima o-
eosdem libertate mulctasse, caeteris vero qui Agroni duzeli slobodu, a dodijelili je ostalima koji su bili
subditi fuerant libertatem concessisse; sed qui dicen- Agronovi podanici. No tko bude razmotrio način ka-
di modum utriusque auctoris observabit, cognoscet, zivanja obojice autora, spoznat će da su Isejci ime-
Issenses cum caeteris qui in ditionem Romanorum novani s ostalima koji su dospjeli pod rimsku vlast
1025 pervenerant ex eo nominari, quia illos ab Illyriorum zbog toga što su Rimljani htjeli da budu pošteđeni od
iniuriis salvos esse volebant; et ob id cum in suo li- ilirskog nasilja. Kako su zbog toga i ostali u svom
bero statu permanerent, inter libertate donatos alb slobodnom položaju, Apijan ih ne nabraja među ob-
darenima slobodom, baš kao što nasuprot tome ne
Appiano non numerantur, prout ex adverso neque
imenuje ni Farane koji su bili ostavljeni pod Deme-
Pharii qui in potestate Demetrii relicti fuerunt. trijevom vlašću.
1030 Sed animadvertendum est Telatum Polybii frag- No valja primijetiti da u navedenom Polifoije-
mentum Numero 124. de (Ca-usis) Dalmatici primi vom ulomku br. 124. o uzrocima prvog delmatskog
belli Lissios de Dalmatis conquestos habere, originale 78
rata stoji da su se Lisijci potužili na Delmate, a u
79
vero a Fulvio Ursino Graece editum νισσι'ων sed Ful- originalu što ga je grčki izdao Fulvio Osini stoji
vius ex similitudine vocis, et auctoritate Stephani νισσίων, Fulvio je međutim u bilješkama objas-
1035 Lissum in Illyrico ponentis, Polybiique, et Livii eius- nio da valja čitati λισσίων, po sličnosti riječi i
dem mentionem facientium, λιασίων legendum in no- prema autoritetu Stjepana koji stavlja Lis u Ili-
80 81
tis dedaravit, quam lectionem in eiusdem fragmenti rik, te Poubija i Livija koji ga također spominju.
versione Casaubonus retinuit: tamen loco νωαΐων vel Takvo je čitanje zadržao i Casaubon u prijevodu
82
λιασίων, Ιάσεων reponi debere, ex ipsius Polybiani fragmenta. Pa ipak se iz samog sHjeda Polibijeva
ulomka razabire da se umjesto νιασίων ili λισσίων
1040 fragmenti serie deprehenditur, cum non Lissios longe mora ponovo staviti Ιάσεων, jer se vidi da se na
a finibus Dalmatarum dissitos, (ut infra patebit) de Delmate nisu požalili Lisijci, koji su smješteni vrlo
eisdem conquestos appareat, sed Issenses, qui Tra- daleko od njihovih granica (kako će niže biti objaš-
gurium, et Epetium ipsorum Urbes a proximis Dalma- njeno), nego Isejci koji su javljali da obližnji Delma-
tis infestas referebant: Has autem Issensium Colonias ti napadaju njihove gradove Tragurij i Epetij. Da su
1045 fuisse Strabo confirmat, qui Tragurium ab Issensibus pak oni bili isejske kolonije, potvrđuje Strabon, koji
83
conditum testatur, simili modo textus Diodori supra svjedoči da je Tragurij osnovan od Isejaca. Slično va-

118 119
relatus corrigendus est, et loco Lissum in Adriatico a Ija ispraviti i gore navedeni Diodorov tekst i ponovo
Dionysio aedificatum, Issam reponendum, cum staviti da
84
je Dionizije na Jadranu izgradio isu, umje-
Lissum prope fluminis (Drilonis) ostia in continenti sto Lis. Lješ je naime smješten na ilirskom kopnu
1050 Hlyrica situm sit, neque portum, tutamque navibus blizu ušća rijeke Drima, nema ni luke ni sigurna si-
stationem habeat, et ad Ionu fauces transfretandas, drišta za lađe, leži na mjestu nepogodnom da se pri-
tutamque navigationem in Epirum reddendam inepto jeđe tjesnac Jonskog mora i da se osigura plovidba u
loco iaceat; ad interiora auteni Adriatici in potestate Epir, a potpuno beskorisnom da se održi vlast nad
retinenda, Phariisque tanto spatio dissitis auxilia prae- unutrašnjošću Jadrana i da se pruži pomoć Faranima
1055 benda prorsus inutili, et sicuti Pharum a Graecis smještenim na tolikoj razdaljini. Kao što isti Diođor
conditum fuit, adiuvante Dionysio, eodem Diodoro svjedoči da su Grci osnovali Far uz Dionizijevu po-
teste, Issamque Graecanicaim Urbem fuisse /In Peri- moć,85 tako Skilak iz Karijande /u »Periplu«/ izvješ-
plo/ Scylax Cariandensis refert nova Pharus Insula ćuje da je i Isa bila grčki -grad: novi Far, grčki otok,
Graeca, et Insula Issa, et hae quidem Graecorum Ur- i otok Isa, i ti grčki gradovi,86 tj. osnovani u njegovo
1060 bes scilicet tempore eiusdem conditae, Pharos, a Pa- vrijeme, Far od Parana, a Isa od Dionizija Sicilskog.
riis, Issa a Dionysio Siculo, quam (Schymnus) Chius, Za nju Skimno s Hi ja svjedoči da je bila sirakuška
Syracusiorum Coloniam testatur. kolonija:
Issa nomine Insula est, Postoji otok imenom Isa
Na kojem je kolonija Sirakužana.87
Syracusiorum continens Coloniam. Tako se u Diodorovu tekstu umjesto Lisa mora
W65 Ita pro Lisso, (Issa} in Diodori textu reponi de- iznova staviti Isa, jer se s Visom ispravno slaže što
bet, cum Issae recte congruant quaecumque ipse Dio- god sam Diođor iznosi o sidrištu Dionizijeva brodo-
dorus de statione Classis Dionysii et Praetoris resi- vlja i o sjedištu zapovjednika.88 Po sredini je Jadra-
dentia. refert. In Adriatici nempe meditullio existens na, ima dobre luke i rodno tlo, smješten je na savr-
portus bonus, solumque ferax habens ad Classes, e šeno zgodnom mjestu da prihvaća brodovlje koje
107
0 Sicilia, lonioque venientes excipiendas, proximisque dolazi sa Sicilije i iz Jonskog mora i da pruža pomoć
Phariis auxilia praebenida oportunissimo loco sita est: obližnjim Faranima. Greške su se uvukle i u latin-
irrepserunt quoque errores, in Polybii, et Appiani ske prijevode Poubija i Apijana. Prvi je Polibijev
versiones latinas: nam Polybii primus interpres, prevodilac89 naime preveo da se Isa od Ilira odmet-
Issam ab Illyriis ad Romanos defecisse interpretatus nula k Rimljanima. Casaubon je to ispravio i umje-
1075 est> quod Casaubonus correxit, et pro verbo defece- sto odmetnula se iznova stavio odbijala se pokora-
rat, par ere recusabat reposuit: praesupposuit enim 90
vati. Raniji je prevodilac naime pretpostavio da je
prior interpres, Issam ante Romanorum quoque tem- Isa i prije rimskog doba bila ilirski grad i da je ta-
pora Illyricam Civitatem fuisse, et tune ad Romanos da prešla 91k Rimljanima. Slično i raniji Apijanov
transisse; Simili modo Appiani prior Interpres insu- prevodilac kaže da se otok imenom Esij odmetnuo
1080 lani Essios nomine, ad Romanos defecisse ait, quod k Rimljanima,
92
što nisu napisali niti Polibije niti
neque Polybius neque Dion scripsere, neque ipsum Dion,98 a iz grčkoga se teksta vidi da nije napisao ni
Appianum scripsisse ex textu Graeco apparet: alte- sam Apijan. Sigurno je da se i druga greška potkra-
rum quoque errorem in Appiani textu Graeco irrep- la u Apijanovu grčkom tekstu. Gdje je naime trebalo
sisse constat; nam ubi Lyssum ponendum erat, Essum staviti Lis, ponovljeno je Es, i zbog toga je raniji pre-
1085 repetitum est, indeque adnavigationem ad Essum ve- vodilac napisao da je bilo zabranjeno pristajati kod
titam prior Interpres scripsit: non enim (adnavigatio) Ise.94 Nije naime Ilirima bilo zabranjeno pristajati
ad Insulam Issam Illyriis vetita fuit, sed praeternavi- na otoku Visu, nego ploviti dalje mimo Lješa koji je
gatio ultra Lyssum in continenti situm, quod ad Grae- smješten na kopnu, a to se ticalo Grka, kako izvješ-

120 121
95
cos pertinebat, ut Polybius refert, et alio loeo repe- čuje Polibije i ponavlja na drugome mjestu. Kad se
1090 tit; ex quibus sic correctis Issenses Graecanici gene- to tako ispravi, valja iz toga zaključiti da su Isejci
ris fuisse, et uti liberos Romanis adhaesisse conclu- bili grčkog roda i da su kao slobodni pristali uz Rim-
dendum est, ut Sigonius quoque animadvertit /De an- ljane, što primjećuje i Sigonio /u 7. poglavlju prve
98
tiquo iure Provinciarum libro 1. capite 77: Hoc modo knjige »O starom pravu provincija«/. Na taj su na-
Romani prima viče in Adriaticum venere Issensium čin Rimljani prvi put došli u Jadran zbog Isejaca i
1095 causa, et aliorum, si qui cum Issensibus sentiebant, drugih, ako se tko slagao s Isejcima, kako će niže
ut infra dicetur /Capite (5.)/. biti rečeno /u petom poglavlju/.
Secundum in Illyrico bellum contra Demetrium Drugi je rat u Iliriku bio protiv Demetrija. O
97
fuit, cuius exitum Polybius, Dion, et Appianus refe- njegovu ishodu izvješćuju Polibije, Dion i Apijan,
runt, Demetriumque victum, et ad Philippum Mace- i pišu da je Demetrije pobijeđen i da ga je bijeg od-
lioo doniae Regem fuga delatum scribunt; loca autem, veo k makedonskom kralju Filipu. Ne imenuju pak
quae ei ademerunt, praeter Dimalum, et Pharum non mjesta koja su mu oduzeli, oisim Dimala i Fara. No
nominant; Sed Romanis deinde ab Hannibale ad Tra- kad je zatim Hanibal pobijedio Rimljane kod Tra-
simenum victis, instigante Demetrio, Philippus foedus zimeoskog jezera, Filip je na Demetrijev poticaj s
cum Hannibale contra Romanos fecit, in quo enume- Hanibalom sklopio sporazum protiv Rimljana. U nje-
1105 rantur loca, quae Romani in Illyrico possidebant, ut mu se nabrajaju mjesta koja su Rimljani posjedovali
refert /Libro 7./ Polybius, neque in potestate Romani u Iliriku, kako iznosi Polibije /u sedmoj knjizi/: i ne-
habeant Corcyraeos, neque Apolloniates, neque Dyr- ka pod vlašću Rimljana ne budu niti Korkirani, niti
rachinos, neque Pharum, neque Dimallem, et Parthi- Apolonjani niti Dirahijci, niti Far, niti Dimal i Par-
nos, neque Atintaniam, reddunto iidem, et Demetrio tini, niti Atintanija. I neka oni vrate Demetriju Far-
ino Phario omnes illius propinquos, et necessarios, qui skom sve njegove srodnike i podanike koji bi se na-
intra Romanorum ditionem fuerint. Hine belli Mace- šli unutar područja rimske vlasti.98 Prema tome Po-
donici primi causam Demetrio Phario Polybius asscri- libije pripisuje Demetriju Farskom uzrok prvog ma-
bit, et Scerdilaidam Illyriorum Ducem pluries nomi- kedonskog rata, a više puta imenuje i ilirskog voj-
nat; tum in primiš Agronis, et Teuthae expeditioni- vodu Skerđilaidu, kako u prvim Agronovim i Teuti-
1115 bus, tum postea cum Demetrio Phario, contra pacta nim pohodima tako i kasnije gdje s Demetrijem Far-
cum Romanis inita, Graecos infestante, quem etiam skim napada Grke protiv sporazuma sklopljenog s
a Philippo contra Aetolos conductum his conditioni- Rimljanima.99 Za njega također izvješćuje /u četvr-
bus refert, ut /Libro 4./ annua vicena talenta accipe- toj knjizi/ da ga je Filip unajmio protiv Etolaca pod
ret, et ut XXX. lemborum classe bellum cum Aetolis ovim uvjetima: neka godišnje prima po dvadeset ta-
1120 mari gereret. Sed pecunia fraudatum, ditionem Phi- lenata, i neka brodovljem od trideset lemba ratuje
na moru s Stolcima, no da je prevaren za plaću na-
lippi infestasse, qui cum properaret bellum in Italia pao područje Filipove vlasti.100 Kako se taj žurio da
contra Romanos gerere, centum lembos primus Regum povede rat protiv Rimljana u Italiji, prvi je od ma-
Macedonum construxerat in Aegaeo, quibus in loni- kedonskih kraljeva dao u Egeju izgraditi stotinu
um transmissis Scerdilaidae suspicionem praebuit, lemba. Prebacio ih je u Jonsko more i time pružio
1125 qui Romanis id significavit, et societatem cum ipsis Skerdilaidi povoda za sumnju, te je on to dojavio
contrahens, auxilia decem navium obtinuit, quibus Rimljanima, sklopio s njima savez i dobio pomoć od
noctu inopinato prope Philippi classem adveriientibus, deset lađa. One su noću nenadano doplovile blizu Fi-
in turpem fugam Philippus, nullo persequente con- lipovu brodovlju, te se Filip dao u sramotan bijeg,
versus est: eodemque tempore Romanos ad Philippum iako ga nitko nije progonio. Li vi je spominje /u dru-
1130 Legatos misisse memorat /Decadis 2. libro 2./ Livius goj knjizi druge dekade/ da su Rimljani istodobno

122 123
ad deposcendum Demetrium Pharium, qui bello vic- uputili poslanike Filipu da zatraže Demetrija Far-
tus ad eum jugisset, alii in Ligures ad expostulandum, skog koji je poražen u ratu pobjegao k njemu. Drugi
quod (Poenum) operibus, auxiliisque suis iuvissent: su poslani k Ligurima da se potuže Sto potpomažu
simul ad visendum ex propinquo, quae in Boiis, atque Punjanina svojim sredstvima i pomoćnim četama i
1135 Jnsubribus gererentur: ad Pinnem quoque Regem in ujedno da izbliza izvide što se događa kod Boja i In-
Illyrico Legati missi ad stipendium, cuius dies exi- šubra. Poslanici su upućeni i kralju Finesu u Iliriku
erat, poscendum, aut, si diem proferre vellet, obsides da zatraže danak kojemu je istekao rok ili da pre-
accipiendos, adeo, et si bellum ingens in cervicibus uzmu taoce bude li htio odgoditi rok. Tako Rimljani-
erat, nullius usquam terrarum rei iura Romanos, ne ma nije izmicala uprava ni nad čime ni u kojoj zem-
1140 longinqua quidem effugiebant. Ita Romani post Trasi- lji, čak 101
niti vrlo udaljena, iako im je na vratu bio go-
menam oladem omnes finitimos suspectos habebant, lem rat. Tako su Rimljani poslije trazimeniskog po-
sed praesertim Philippum, quem deinde confecto raza smatrali sumnjivima sve susjede, a Filipa oso-
Punico bello aggressi sunt, ut Polybius, et Livius re- bito. Njega su zatim i napali kad je završio punski
ferunt; cuius Macedonici belli tempore nominatur al- 102
rat, kako izvješćuju Polibije i Livije. U vrijeme
1145 ter Illyriorum Dux Pleuratus, simul cum Scerdilaida toga makedonskog rata Polibije /Polibije.../ imenuje
a Polybio /Polybius ( . . . } / ; a Livio /Livius Decadis 3. i drugog 103 ilirskog vojvodu Pleurata zajedno sa Sker-
libro 3./ autem, cum Scerdileto, in fine vero belli, Pleu- dilaidom, a104 Livije /u trećoj knjizi treće dekade/ sa
ratum Scerdileti filium Livius nominat, et in pače Skerdiletom. Na kraju pak rata Livije imenuje
cum Philippo declaratum /Decadis 4. libro 1./ Pleu- 105
Pleurata Skerdiletova sina, a u miru s Filipom je
1150 rato Lingus et Partheni dati; Illyriorum utraque objavljeno /u prvoj knjizi treće dekade/ da su Pleu-
gens sub ditione Philippi juerat; ex quibus Scerdilai- ratu dani Lingus i Parteni. Oba su ilirska naroda bila
dam Polybii cum Scerdileto Livu eutiđem fuisse, pod Filipovom vlašću.106 Prema tome valja smatrati
pronunciatione tantum Graeca, a Latina discrepante da su isto Polibdjev Skerdilaida i Livijev Skerdilet,
censendum est. samo što se grčki izgovor razlikuje od latinskog.
1155 Bellum tertium contra Gentium Illyriorum Re- Treći je rat bio protiv ilirskog kralja Gencija.
gem fuit, cuius causas, gesta, et finem Livius refert: Njegove uzroke, tok i ishod iznosi Livije.107 Polibije
Gentium Pleurati filium fuisse Polybius et Livius te- i Livije svjedoče da je Gencije bio Pleuratov sin, a
stantur, cumque Pleuratum Illyrium eodem tempore kako piše da je u isto vrijeme kod makedonskog kra-
apud Perseum Macedoniae Regem extitisse scribat, lja Perzeja postojao Ih'r Pleurat,108 može se stoga na-
1160 ideo suspicari potest, Pleuratum hunc illius Scerdileti gađati da je taj Pleurat bio sin onoga Skerdileta i
filium fuisse, cui in fine primi Macedonici belli Lin- da su njemu na kraju prvog makedonskog rata bili
gus, et Partheni dati fuerunt, ut supra relatum est, dani Lingus i Parteni, kako je gore izneseno. Može
eundemque Illyrici Orientalem partem ultra (Drilo- se pretpostaviti da je on posjedovao istočni dio Ili-
nem), et Macedoniae conterminam, quam olim Glau- rika s onu stranu Drima koji graniči s Makedoni-
1165 cias Taulantiorum Rex (qui Pyrrhum in Regnum jom, a nekoć ga je držao kralj Taulanata Glaukija
restituit) tenuerat, possedisse, et aliqua de causa a (onaj koji je Pira uspostavio na prijestolju), da je
Romanis Regno privatum, exulem apud Perseum mo- kao prognanik boravio kod Perzeja pošto su mu Rim-
ram traxisse, ipsumque ad recuperandum šibi Reg- ljani zbog nekakva razloga oduzeli kraljevstvo, da
num exemplo Demetrii Pharii instigasse, et Gentio je po primjeru Demetrija Farskog huškao Perzeja
1170 (forsan consanguineo) ut societatem belli cum Perseo da bi sebi povratio kraljevstvo, te je i Gencija (mož-
iniret, suasisse, coniectari potest, quae societas utri- da rođaka) nagovorio neka stupi s Perzejem u ratni
que Regno exitiosa fuit, et sicuti eam partem Illyrici, savez. To je savezništvo bilo pogubno za oba kraljev-
(qua) Romani Teutham mulctarant, et Demetrio tra- stva. Vidi se da je onaj dio Ilirika koji su Rimljani
124 125
diderant, intra (Drilonem fluvium), et Ceraunios oduzeli Teuti i predali ga Demetriju bio između ri-
1175 montes fuisse apparet, ita Gentio Regno exuto, Illy- jeke Drima i Keraunskih planina, a isto je tako pre-
rici Regni populos omnes ex nominum collatione jntra ma usporedbi imena sigurno da su svi narodi Ilirskog
Naronem fluvium, et Ceraunios montes sitos fuisse Kraljevstva, kad je Gencije skinut s kraljevske vla-
sti, bili smješteni između rijeke Neretve i Keraun-
constat: Issenses vero, qui primi inter liberos, et skih planina. Za Isejce pak, koje Livije nabraja pr-
immunes a Livio numerantur, sicuti ex eiusdem prae- ve među slobodnima i oslobođenima poreza, iz nje-
1180 cedenti'bus verbis Gentio non fuisse subditos, immo govih je prethodnih riječi jasno da nisu bili Genci-
inimicos patet, ita Livium eosdem cum caeteris Illy- 109
jevi podanici nego dapače neprijatelji. Upravo je
riis, quibus tune /Decadis 5. libro 5./ q«ođ incolumi tako sigurno i da je Livije greškom imenovao i Isej-
Gentio ad Romanos transiissent, libertas, et immuni- ce s ostalim Ilirima kojima je tada bila podijeljena
tas concessa fuit, Issenses perperam nominasse con- sloboda i oslobođenje od poreza jer su prešli Rimlja-
1185 stat: et iis qui a Gentio defecerant, libertatem, et nima dok je još Gencije bio jak /u petoj knjizi pete
110
immunitatem, qua Issenses Populi Romani socii f rue- dekade/. Morao je napisati da je onima koji su se
bantur, concessam seribere debuisse, quod observan- odmetnuli od Gencija podijeljena sloboda i oslobo-
dum est pro iis, quae mox dicenda sunt. đenje od poreza kakvo su uživali saveznici rimskog
naroda Isejci. To valja uzeti u obzir prije onoga što
Quartum sequitur bellum Illyricum, et Dalmati- će doskora valjati reći.
1190 cum primum, cuius causam Polybius, gesta vero Slijedi četvrti ilirski, a prvi delmatski rat. O
Appianus, et Florus referunt. Dalmatas Pleurato Gen- njegovu uzroku
111
izvješćuje Polibije, a o toku Api-
tii patri subditos fuisse, sed eo mortuo a Gentio de- 112
jan i Flor. Polibije priča da su Delmati bili poda-
f ecisse, Polybius narrat, ideo cum inter populos Gen- nici Gencijeva oca Pleurata, no da su se odmetnuli
tio subditos Dalmatae non essent, a Livio supra re- od Gencija kad je Pleurat umro.113 Zbog toga Livije
1195 lato tertio bello non nominantur, ex quo citra Naro- ni ne imenuje Delmate u gore opisanom trećem ra-
nem illos fuisse oportet; Sed cum referat Appianus, tu,114jer nisu bili među narodima podložnim Genci-
a Dalmatis primum Romanos Naronam usque fugatos, ju. Prema tome, morali su se nalaziti s ove strane
et deinde eosdem a Romanis victos Delminiumque Neretve. No kako Apijan izvješćuje da su Delmati
ipsorum Civitatem, a qua, et illis nomen exustam: prvo natjerali Rimljane u bijeg sve do Narone, a da
1200 haec non longe a Nar ona f lumine evenisse oportet; su ih zatim Rimljani pobijedili i da je spaljen njihov
Dalmatasque regionem septentrioni magis proximam, grad Delminij po kojemu imaju i ime,115 nije se to
smjelo dogoditi daleko od rijeke Neretve. Iz onoga
ob id frigidiorem Civitate Narona ab antiquo incolu- što Marku Tuli ju Ciceronu piše zapovjednik u če-
isse apparet ex eis, quae Vatinius quarto Dalmatico tvrtom delmatskom ratu Vatinije vidi se da su
bello Praef ectus scribit Marco Tullio Ciceroni /Episto- Delmati od davnine nastavali područje sjevernije od
1205 larum familiarium libri 5. epistola x./ grada Narone, i zbog toga hladnije /deseto pismo pe-
Vatinius Imperator (Salutem) Dicit Ciceroni te knjige »Pisama prijateljima«/:116
Dionysio tuo adhuc nihil extrico, et eo minus, quod Zapovjednik Vatinije pozdravlja Cicerona. O
me frigus Dalmaticum, quod illinc eiecit, etiam hic tvome Dioniziju sve do sada ništa ne saznajem, to
refrigeravit; Sed tamen non desistam, quin illum ali- manje što me i ovdje zamrzla dalmatinska hladnoća
1210 quando eruam. Caesar adhuc mihi iniuriam facit, de koja me odande izbacila. No ipak neću odustati da ga
meis supplicationibus, et rebus gestis Dalmaticis ad- kad-tad iskopam. Cezar mi sve dosad nanosi neprav-
huc non rejert: quasi vero non iustissimi triumphi in du, i dosad ne javlja o mojim suplikacijama i dalma-
Dalmatia res gesserim: nam si hoc expectandum sit, tinskim podvizima, baš kao da nisam u Dalmaciji o-

126 127
dum totum bellum conficiam: 20. Oppida sunt Dalma- bavio stvari dostojne posve opravdana trijumfa.
1215 tiae antiqua, quae ipsi šibi adsciverunt amplius sexa- Jer ako treba čekati dok dokrajčim čitav rat — α u
ginta. Haec nisi omnia expugno, si mihi supplicati- Dalmaciji je dvadeset starih gradova i više od šezde-
ones non decernuntur, longe alia conditione ego šum, set koje su oni sebi pripojili — ne određuju li mi se
ac caeteri Imperatore«. Ego post supplicationes mihi suplikacije osim ako sve njih ne osvojim, onda sam
đecretas in Dalmatiam profectus šum: sex oppida in u daleko drugačijem položaju nego ostali zapovjed-
1220 oppugnanđo caepi: unum hoc quod erat maximum, nici. Pošto su mi određene suplikacije, otišao sam u
quater a me tom captum: quatuor enim Turres, et Dalmaciju. Šest sam gradova zauzeo napadom, a je-
quatuor muros caepi, et arcem eorum totam, ex qua dan je bio vrlo velik, i zauzimao sam ga četiri puta:
me nives, frigora, imbres, đetrtiserunt? indigneque zauzeo sam naime četiri kule i četiri bedema, i čita-
mi Cicero Oppidum captum, et bellum iam con/ectum vu njihovu tvrđavu, kad su me iz nje izbacili snijeg,
1225 relinquere sum coactus. Quare te rogo, si opus erit, hladnoća i kiša. Bio sam bez krivnje prinuđen, moj
ad Caesarem meam causam agas, meque tibi in om- Cicerone, napustiti osvojen grad i već dokrajčen rat.
Stoga te molim, bude li trebalo, zastupaj mojurstvar
nes paries defendendum putes, hoc existimans, nemi- pred Cezarom, i smatraj da me u svemu moraš bra-
nem te tui amantiorem habere. Vale, Nonis Decem- niti, imajući na umu to da te nitko ne voli više od
bris Naronae. tvoga Vatinija. Zdravo. 5. prosinca u Naroni.
1230 Ex qua Vatinii Epistola distingui posse videntur Čini se da se prema ovom Vatinijevu pismu mo-
ea, quae in supra relato Polybii fragmento obscura že razlučiti ono što nejasno stoji u gore spomenutom
habentur, in quo Casaubonus Delmatas populos -uici- Polibijevu fragmentu, gdje Casaubon prevodi da su
nos subegisse vertit, tamen cuin textus Graecus Delmati pobijedili obližnje narode. Kako naime u
άστυγ«Υοι>ας id est Urbi wicinos fuibeat, non de quibus- grčfeom tekstu stoji άστυγείτονας, tj. obližnje gra-
1235 libet vicinis, sed de Urbi uicinis tantum intelligen- du,117 ne smije se razumjeti da se to odnosi bilo na
dus est, et exinde Dalmitanos Cives, libertate conse- koje »obližnje« nego samo na obližnje gradu. Prema
cuta, vicinos suae Urbi populos subegisse, vigintique tome valja smatrati da su građani Delminija, zado-
Oppidis subactis, iisdem ex Urbe domina nomen Dal- bivši slobodu, podvrgli narode u blizini svojega gra-
matiae indidisse censendum est, quae Dalmatiae anti- da, i podloživši dvadeset gradova, nadjenuli im pre-
ma gradu-gospodaru ime 118Dalmacije. Njih Vatinije
1240 qua Vatinius vocait, -ac inter Naronam, et Tilurum flu- naziva starima Dalmacije, a iz rečenoga se vidi da
mina, ac montes Pannonios sita fuisse ex dictis appa- su bili smješteni između rijeka Neretve i Cetine, te Pa-
ret: deinde, Tiluro transmisso, sexaginta alia Oppida nonskih planina. Zatim su prešli Cetinu, pripojili se-
šibi asciscendo, usque ad mare, Dalmaticum nomen bi drugih šezdeset gradova i proširili dalmatinsko
protulisse; simulque Salonae situ occupato Traguri- ime sve do mora. Ujedno su zauzeli položaj Salone i
1245 um) ac Epetium proximas Issensium Civitates infe- napadajući obližnje gradove Isejaca, Tragurij i Epe-
stando, causam primi belli Dalmatici praebuisse, et tij, dali su povoda prvom delmatskom ratu. Iz toga
sicut Salonam inter sexaginta Dalmatarum recentiora što se Salona spominje u drugom i trećem delmat-
Oppida numerandam ex eo colligitur, quod secundo, skom ratu razabire se da je treba brojiti među šezde-
et tertio bello Dalmatico eius mentio fit; ita Naronam set novijih delmatskih gradova. Upravo isto tako pi-
1250 quarti belli tempore nonidum Dalmatiae finibus in- smo samoga Vatinija pisano u Naroni jasno uči da
clusam diserte docet Epistola ipsius Vatinii Naronae Narona u vrijeme četvrtog rata još nije bila obuhva-
scripta, et alia praecedens /Libri 5. epistola 9./ clarius. ćena granicama Dalmacije. Drugo pismo koje tome
prethodi još je jasnije /deveto pismo pete knjige/.119
128 129
Eodem quarto Dalmatico bello, Promonam Li- U istom su četvrtom delmatskom ratu Delmati
burnis Dalmatae ademerunt, quam intra Titium, et oduzeli Liburnima Promonu, a smještaj i ime pla-
1255 Tilurum non longe 'aib huius fontibus fuisse, situs, no- nine zvane Promina pokazuje da je ona bila između
menque montis Promina dicti demonstrat, tuncque eo Krke i Cetine, nedaleko njenih izvora. Valja sma-
magis Dalmatiam dilatatam censanduim est. Nam Cae- trati da se tada Dalmacija to više proširila. Cezar
sar bello civili impeditus, neque vindictam de exercitu naime zapriječen građanskim ratom nije mogao niti
a Dalmatis deleto sumere; neque ipsos coercere po- kazniti Delmate zbog vojske koju su uništili, niti ih
1260 tuit, tsed eo composito, leve tributum imponere sat ha^- obuzdati, nego se zadovoljio da im nametne lagani
buit. danak kad je smirio građanski rat.
Caesare occiso, Dalmatae se in libertatem denuo Kad je Cezar ubijen, Delmati su se iznova oslo-
vindicarunt, Romanos exercitus superarunt, et eorum bodili, svladali rimske vojske i natjerali njihove pre-
reliquias Epidamnum (fuga se) recipere coegerunt, ostatke da se bježeći povuku u Epidamno. Može biti
1265 quo tempore Naronam, caeteraque loca (Drilonem) dokazano da su u to vrijeme Delmati zauzeli Naronu
usque, Dalmatas occupasse argui potest, cum eosdem i ostala mjesta sve do Drima, jer pišu da su u više
pluries Augustum fatigasse scribant, et eadem loca navrata iscrpli Augusta, a ta su mjesta zatim bila
deinde Dalmatiae adscripta fuerint. De qua Dalmatia pripisana Dalmaciji. Treba razumjeti da se riječi Ve-
sic aucta Veleii Paterculi verba intelligenda sunt li- le ja Paterkula u drugoj knjizi odnose na tu tako po-
1270 bro 2. Universa Pannonia insolens longe pacis bonis, većanu Dalmaciju: čitava Panonija nadaleko objesna
et adulta viribus Dalmatia tractu eius gentibus in so- od blagodati mira, i Dalmacija zrelih snaga, privevši
cietatem adductis, ex constituto arma corripuit. et in- u savez narode na njenu prostoru, pograbile su oru-
fra tantus huius belli metus fuit, ut stabilem illum, et žje prema dogovoru. I niže: Toliki je bio strah od to-
firmatum tantorum bellorum experientia Caesaris ga rata da je potresao i plašio onaj uravnoteženi duh
1275 Augusti animum quateret, atque terreret. Cezara Augusta, očvrsnut iskustvom tolikih rato-
Hoc ultimum Illyricum, et Dalmaticum Quintum va.120
bellum Augustus diu per se, et per Tiberium gessit, Taj je posljednji ilirski rat, a peti delmatski, Au-
quo tandem Dalmatae subacti fuere, ut relati Aucto- gust dugo vodio osobno i preko Tiberija. U njemu su
res referunt, a quo etiam Insulares maria infestantes, Delmati napokon bili podvrgnuti, kako izvješćuju
1280 compressos Appianus memorat. Deficientes vero Me- navedeni pisci. Apijan spominje da je on suzbio i oto-
litenos, et Corcyraeos, qui insulas incolunt, propterea čane koji su napadali more: Do temelja je uništio ot-
quod mare latrociniis infestum habebant, junditus padnike Melitence i Korkirane koji stanuju na otoci-
delevit, interfectis puberibus, caeteris sub corona ve- ma, pobivši muške u punoj snazi, a ostale rasprodav-
nundatis: Liburnos mari itidem infestos navibus ši kao roblje, jer su razbojništvima držali more u po-
1285 mulctare satis habuit. His de Illyrico, proximique gibelji. Zadovoljio se da samo oduzme lađe Liburni-
mariš dominio usque ad Romanae Monarchiae tempo- ma, koji su također bili pogibeljni za more.121 Raz-
ra observatis, Illyricae orae descriptio ad eadem tem- motrivši ovo o Iliriku i o gospodstvu nad obližnjim
pora deducenda est. morem sve do vremena Rimskog Carstva, valja do
istog razdoblja dovesti i opis ilirske obale.

130 131
II poglavlje
Caput II.
O MORSKOJ OBALI ILIRIKA
DE ILLYRICI ORA MARITIMA.
Grčki i rimslki pisci složno iznose da je ilirska
Illyricam oram a Cerauniis montibus antiquitus obala u davnini započinjala od Keraunskog gorja, no
initium (sumpsisse), Graeci et Romani scriptores grčki je omeđuju Liburnijom, a rimski je produžuju
5 concordes referunt, sed Graeci Liburnia ipsam termi- u dubinu Jadranskog mora sve do Veneta. Herodot,1
nant; Romani vero ad intima Sinus Adriatici Vene- vrlo star pisac, spominje da su i Heneti ilirski narod,
toB usque producunt, et Herodotus antiquissimu« no Polibije, Li vi je i Strabon ipak svjedoče da su oni
Scriptorum Henetos quoque Illyricam esse gentem bili Paflagonci.2 Stoga valja redom izložiti autore ko-
asserit, quos tamen Paphlagonas fuisse Polybius, Livi- ji opisuju ilirsku obalu, ne zato da bi se prema tome
10 us, et Strabo testantur; ideo auctores Illyricam oram moglo napisati pouzdano razgraničenje mjesta (jer
describentes, ordinatim reeensendi sunt, non ut ex eis toga ima tako malo, ili toliko iskrivljeno) nego samo
(quae adeo iparva, vel depravata extant) certa locorum zato da bi se moglo shvatiti, uzevši u obzir vremenski
distinctio tradi possit; sed tantum, ut observata tem- proračun, kako su raznolike bile granice ilirske oba-
porum ratione, Illyricae orae finium diversitas percipi le, i da bi se prema tome moglo razjasniti ono što se
15 queat, et inde quae apud nonnullos Romanos Scripto- kod nekih rimskih pisaca čini nejasnim ili zbrka-
res obscura, vel confusa videntur, declarari possint. nim. Najstariji je od njih Skilak iz Karijande, čiji su
Horum antiquissimus est Scylax Cariandensis, cuius iskrivljeni tekst mnogi pokušali obnoviti. Ovdje će
textus depravationem conati sunt restituere multi. biti donesen prijevod Luke Holstea, starog prijatelja
Hic Lucae Holstenii amici veteris, et in Geographia i velitkog vještaka u starom zemljopisu.3 On naime
20 antiqua versatissimi ponetur versio, is enim Adriati- kaže u »Periplu« opisujući jadranske obale:
cas oras describens, ait in Periplo.
Tireni
Tyrrheni.
Post Umbros Tyrrheni sunt: pertingunt autem, Iza Umbra su Tireni. I oni sežu od Tirenskog
et hi a Tyrrheno mari in Adriaticum, estque Graeca- mora u Jadransko. Kod njih je grčki grad Spina s ri-
25 nica in illis Urbs Spina, et fluvius, ascenditurque in jekom. 17 grad se uz rijeku uspinje oko dvadeset sta-
Urbem adverso flumine ad xx. stadia circiter, et Tyr- dija. Tirenija se od Donjeg mora sve do Jadranskog
rhenia ab infero mari in Adriaticum usque sinum zaljeva pruža od grada Pize do Spine tri dana puta.
porrigitur ab Urbe Piša; ad Spinam tridui itinere.
Kelti
Z^^bl/fr

Celtae. Za Tirenima slijedi narod Kelta, dio ljudstva


30 Post Tyrrhenos Celtarum gens sequitur: pars ostavljen na uskom potezu zemlje, sve do Jadran-
exercitus relicta in angusto terrarum tractu, usque in skog mora. Tu je Jadranski zaljev najdublje uvučen.
Adriaticum mare, isthic intimus recessus est sinus
Adriatici. Heneti
Kelte završava narod Heneta, kroz koje teče Eri-
Heneti. dan. K njima se od grada Spine plovi jedan dan.
35 Celtas Henetorum gens excipit: per quos Erida-
nus fluit; et ad ipsos a Spina Urbe unius diei naviga-
tio est.
133
132
Istri. Istri
Post Henetos Istrorum gens est, atque jluvius Iza Heneta je narod Istra, i rijeka Ister. Ta rije-
40 Ister, exit autem hic jluvius in Pontum, fronte quasi ka istječe u Pont, gotovo sučelice Egiptu. Uz podru-
ad Aegyptum conversa; praeternavigatur Istrianorum čje Istrijana proplovi se u razmaku od jednog dana i
regio unius diei noctisque spario. noći.
Liburni. Liburni
Post Istros Liburnorum gens est, in qua gente Iza Istra je narod Liburna. Primorski su gradovi
45 Urbes maritimae sunt ladera jLiasIdassa./, Aetienites, kod tog naroda Jadera /Lijasldasa/, Etijeniti, Diirta,
Dyirta, Alupci, Olsi, Pedetae, Hemioni: Hi faemina- Alupci, Olsi, Pedeti i Hemioni. Ovima vladaju žene,
rum Imperio reguntur, suntque faeminae istae libe- i te su žene slobodne od muževa, a opće s vlatitim ro-
rae a viriš, congrediuntur autem cum propriis servis, bovima i s muževima iz obližnjih krajeva. Pred tim
virisque vicinarum regionum. Insulae autem huic re- područjem leže otoci, dakako čija imena mogu na-
50 gioni obiacent, quarum quidem nomina recensere
brojiti — ima naime i mnogo drugih bez imena — to
possum, sunt enim et aliae multae absque nomine,
jest: otok Apsirtida /Istrida/ od 310 stadija, širok 120,
videlicet Apsyrtis /Istris/ Insula stadiorum CCCX.
lata autem CXX. Electrides, Istria jClitriLitria./, Elektride, Istrija /KlitriLitrija/, Mentoride. To su ve-
Mentorides. Hae autem Insulae magnae sunt, iuxta liki otoci. Blizu je i rijeka Arbatis /KatarbatisJ. Plo-
55 est et Arbatis /Catarbatis./ jluvius, navigatio iuxta· vidba je uz područje Liburna dvodnevna.
Liburnorum regionem bidui est.
Iliri
Illyrii. Iza Liburna je narod Ilira. Oni nastavaju mor-
Post Liburnos gens est Illyriorum, qui oram ma- sku obalu sve do Haonije koja je kod Alkinojeva oto-
ritimam accolunt ad Chaoniam usque, quae iuxta ka Korkire. Kod njih je grčki grad imenom Herakle-
60 Corcyram Alcinoi Insulam est. In his Oppidum Grae- ja i luka. I ovdje su barbari koje nazivaju Lotofa-
c'um est nomine Heraclea, et Portus Sunt et hic Bar- zima, Hijerastamni, Bulini, Hilini i Hili koji međaše
bari, quos Lotophagos vocant, Hierastamnae, Bulini, s Bulinima. Oni spominju da je njihov utemeljitelj
Hyllini, Bulinis contermini Hylli: hi Hyllum Erculis Heraklov sin Hil, no ipak su barbari. Stanuju na po-
filium conditorem suum asserunt; sunt autem Barba- luotoku malo manjem od Peloponeza, a iza poluoto-
65 ri, habitantque peninsulam paulo minorem Pelopon- ka nastavaju ravnu obalu Bulini, koji su ilirski na-
neso: post peninsulam littus directum accolunt. Bu-
rod. Područje se Bulina proplovi za jedan duži dan
lini autem Illyrica gens est. enavigatur Bulinorum
sve do zaljeva Nesta.
regio die longiori uno usque ad Nestum sinum.
• ! ' · ,
Nesti
Nesti.
70 Post Nestum deinde sinuosa navigatio est, voca-
Plovidba je zatim iza Nesta krivudava, a čitav
tur autem totus hic sinus (Manius), qui uno die* cir- se taj zaljev naziva Manijskim. Oplovi se* /Mimo
cumnavigatur /Praeternavigatur./. Sunt autem hoc in njega se proplovij za jedan dan. Na tom su mjestu
loco Insulae Proteras, Cratia, Olintha 11. stadiorum otoci Protera, Kratija i Olinta, raspoređeni na među-
intervallo, aut paulo maiori a se invicem dissitae sobnom razmaku od jedanaest stadija ili malo ve-
75 iuxta Pharum et Issam; hic enim nova Pharus iacet ćem, kod Fara i Ise. Ovdje naime leži grčki otok no-
Graeca Insula, atque Issa Insula, et haec Graeca Oppi- vi Far, i otok Isa, i ti grčki gradovi* Prije no što do-
da*. Antequam vero ad Naronem fluvium perveneris, đeš do rijeke Narona, pruža se u more prostran kraj,

134 135
ατηρία regio in mare provenit, atque Insula Uttori i blizu je obali otok imenom Melita, zatim je njemu
vidna nomine Melita, tum alia huic vidna, quae Cor- bliz drugi, koji se naziva Crnom Korkirom* li taj je
80 cyra nigra vocatur* /Et plurimum dbest promontorio otok najudaljeniji svojim rtom/, dok drugim rtom
suo haec insula./, altero autem promontorio iuxta Na- strši kod rijeke Narona. Od Melite je udaljen dvade-
ronem fluvium excurrit, distat a Melita stadiis XX. set stadija, od kopna osam stadija.
a continenti autem terra stadiis 8.
Maniji
Manu. Iza Nesta je rijeka Naron s dosta prostranim pri-
85 Post Nestos vero Naron jluvius est, aditu satis stupom. Uz nju se naime uspinju i troveslarke i la-
amplo, nam et triremes, et Naves illum subeunt ad đe sve do trgovišta udaljenog gore od mora osamde-
Emporium usque LXXX. stadiis sursum a mari di- set stadija. Oni su rodom Iliri, a imenom Maniji. U-
stans. Hi autem genere Illyrii sunt nomine Manu. La- nutra je kod onog trgovišta 'veliko jezero koje do-
cus autem introrsum iuxta Emporium illud magnus pire sve do ilirskog naroda Autarijata. Na jezeru je
90 est, usque ad Autariatas Illyricam gentem pertingens, otok od 120 stadija, temeljito obrađen i plodan. Iz
in quo lacu Insula est CXX. stadiorum, culta admo- tog jezera izvire rijeka Naron. Od Narona do rijeke
dum et jertilis. Ex hoc lacu Naro amnis profluit, et Ariona plovi se jedan dan. Iza rijeke Ariona su na
a Narone ad fluvium Arionem diei navigatio est: post pol dana kretanja stijene Kadma i Harmonije, i sve-
Arionem fluvium dimidii diei cursu, Cadmi et Har- tište podalje od rijeke Ariona. Od spomenute se ri-
95 meniae saxa sunt, templumque procul ab Arione flu- jeke plovi k trgovištu Butoji.
vio, a dicto /lumine navigatur ad Emporium Buthoam.
Enheli ili Enheliji
Encheles, sive Enchelii. I Enheli su ilirski narod, blizu Rizunitima. Od
Encheles quoque Illyrica gens est, vidna Rhizu- Butoje se do grčkog grada Epidamna plovi dan i noć,
nitis, a Buthoa ad Epidamnum Urbem Graecam diei a kopnom se putuje tri dana.
100 noctisque navigatio est: iter autem tridui.
Iliri
Illyrii. Taulanti su ilirski narod kod kojega je grad Epi-
Taulantii sunt gens Illyrica, in qua Civitas Epi- damno. Oplakuje ga rijeka imenom Palamno. Iz Epi-
damnus, quam jluvius allabitur nomine Palamnus. damna je dva dana puta do grčkog grada Apolonije.
Ex Epidamno, Apolloniam usque Graecam Urbem iter
Apolonija je pak udaljena od mora pedeset stadija, a
105 biđui est: ApoZZonia autem L. stadiis a mari distat, et
Aeas amnis Urbem praeterfluit; ab Apollonia in uz grad teče rijeka Eas. Od Apolonije u Amantiju je
Amantiam sunt stadia CCCXXX. iuxta Apolloniam 330 stadija. Rijeka Eas koja izvire iz planine Pinda
Aeas fluvius ex Pindo monte ortus, defluit versus otječe kod Apolonije prema Oriku više unutra u Jon-
Oricum interius in sinum lonium: Ab Amantia autem sko more, te se u more ulijeva šezdeset stadija od
110
stadiis LX. in mare effluit: omnibus hisce gentibus in Amantije. Sa svim ovim narodima u unutrašnjosti
mediterraneis contermini sunt Atintanes, supra Ori- međaše Atintani iznad Oridje i Haonije, sve do Edo-
dam et Chaoniam, usque ad Edoniam; in Chaonia nije. Priča se da je u haonskom području neki mali
regione exigua quaedam Insula esse jertur, nomine otok imenom Eritija. Tvrde da je onamo došao Ge-
Erythia. Huc Gerionem venisse perhibent, et boves rion i pasao goveda. Otprilike uz ta mjesta su Ke-
115 pauisse, circa fiaec loca Ceraunii montes sunt in Epiro, raunske planine u Epiru. Pred njima leži otok neznat-
quibus insula exiguo nomine Sason obiacet, hine ter- na imena Sason. Odavde se za trećinu dana plovi u
tia diei parte Oricum namgatur. Ori/c.

136 137
Ofici. Orici
Orici Amantiae regionem incolunt. Amantienses Orici nastavaju područje Amantije. Amantinski
120 autem Illyrii a Bulinis /Bullionibus./ hucusque per- pak Iliri dopiru od Bulina /Buliona/ sve do ovdje.
tingunt. Ostium vero Ionu sinus a Cerauniis monti- Vrata Jonskog zaljeva su od Keraunskih planina sve
bus est usque ad lapygium promontorium, traiectus do japigijskog rta. Prijelaz vrata toga zaljeva od Ke-
autem Ostii huius sinus a Cerauniis montibus (ad} raunskih planina do grada Hidrunta u Japigiji izno-
Hydruntum oppidum lapygiae, J O. circiter stadiorum si oko 500 stadija. Sve što je unutar toga naziva se
125 est, quidquid intra est, sinus lonius vocatur. In Ađrio Jonskim zaljevom. U Jadranu su brojne luke, Jadran
crebri sunt portus, idem autem est Adria et lonius. i Jonski zaljev su naime isto.1
Scylacem sequitur Sdhimnus Chius, qui oram Za Skilaikom slijedi Skirnno s Hija koji je mor-
maritimam ad Nicomedem Regem Bithyniae per- sku obalu opisao za kralja Bitinije Nikomeda. Objav-
scripsit, quem Marciani Heracleote nomine vulgatum, ljen je pod imenom Marcijana iz Herakleje,5 a ne-
130 nuper idem Holstenius vertit. davno ga je preveo isti Holste:"
Europa. Europa
360. 360.
Post Italiam stotim occurrit lonium mare Nakon Italije odmah nailazi Jonsko more.
Ad cuius Ostium atque fauces ultimi Uz njegova vrata i tjesnac kao posljednji
135 lapyges accolunt; sub his Oenotrii, et stanuju Japigi. Ispod njih su Enotriji i
Messapiorum portus est Brundusium luka Mesapa Brunduzij.
Montesque trans fretum obiacent Ceraunii. Preko mora nasuprot leži Keraunsko gorje.
Umbri dein Messapiis sunt proximi Zatim su vrlo blizu Mesapima Umbri.
Quos delicatae deditos vitae ferunt Pričaju za njih da su odani lagodnom životu,
140 Aetatem agentes Lydio plane more provodeći svoj vijek na potpuno lidijski način.
Sequitur deinde mare, quod Adriaticum vocant Zatim slijedi more koje nazivaju Jadranskim.
Theopompus eius optime explicat situm, Teopomp7 najbolje objašnjava njegov smještaj.
Quod qua peninsulam facit cum pontico, Gdje ono tvori poluotok s pontskim morem,
Ibi Insulas similes Cycladibus obtinet, tu obuhvaća otoke slične Kikladima.
145 Quarum quidem alias nuncupant Apsyrtides, Jedne od njih nazivaju Apsirtidama
Electridasque, sed alias Liburnidas, i Elektridama, ali druge Liburnidama.
Feruntque nonnulli sinum hunc Adriaticum Neki pričaju da je taj Jadranski zaljev
Turbis quibusdam barbarorum cingier opasan nekakvim mnoštvima barbara,
Ad L. supra. C. Miriades do pedeset preko sto mirijada,
150 Agrum optimum atque jertilem colentium koji nastavaju izvrsno i plodno zemljište.
Ferunt enim, et pecora gemellos gignere Kažu naime da i stoka koti dvojke.
Sed aer illos ambiens a Pontico No i podneblje koje ih okružuje razlikuje se
Differt, licet parum invicem distent loco od pontskog, iako su međusobno malo udaljena:
Neque enim nivosus est, nec asper frigore; niti je naime snježno, niti oštre hladnoće,
155 Sed pluvius usquequaque, et humidus manet, nego neprekidno ostaje kišno i vlažno.
Mutationes turbidas citasque habens Brzo se i burno mijenja,
Aestate praesertim atque crebros turbinum, osobito ljeti, i ima česte udare vrtloga
Et julminum iactus, et istic quos loct i munja, koje na tim mjestima
Dicunt Typhonas; L. autem oppida nazivaju »tifonima«. Pedeset je pak gradova

138 139
Venetorum in intimo recessu sunt sita, Veneta smješteno na najuvučenijem dijelu mora.
Hos transiisse ex Paphlagonum solo ferunt, Pričaju da su oni prešli s paflagonskog tla
Laresque constituisse ad Adriae sinum: i udomili se uz Jadranski zaljev.
Venetos sequuntur Thraces, Istri uti vocant, Za Venetima slijede Iračani, Istri — kako se zovu,
luxtaque eos duae sitae sunt Insulae, i uz njih su smještena dva otoka,
Quas optimum proferre stannum existimant. za koje se smatra da daju izvrstan kositar.
Supra hasce degunt Istriani, et Mentores, Iznad njih borave Istrijani i Mentori.
Eridanus hic jert succinum pulcherrimum, Eridan ovdje nosi vrlo lijep jantar.
Id lachrymam esse saxeam pellucidam, Pričaju da je to blistava kamena suza
Stillamque, quam altae populi exsudent ferunt, i kap koja se cijedi iz visokih jablana.
Olimque contigisse nonnulli asserunt, Neki spominju i da se nekoć zbio
Incendium Phaetontis haec circa loca, oko tih mjesta Faetontov požar
Ideoque turbas incolarum omnes adhuc, i da zato sve mnoštvo stanovnika sve dosad
Incedere citra veste, et habitu lugubri, stupa u crnoj odjeći i žalobna držanja.
Terras deinceps adiacentes proxime, Zemlje koje zatim leže najbliže uz njih
Illis Pelagones, et Liburni possident, posjeduju Pelagonci i Liburni.
Queis Bulinum deinde adhaeret natio, Na njih se zatim nastavlja narod Bulina.
Post hosce mox peninsula ingens Hyllica est, Iza njih je ubrzo golemi Hilički poluotok
Quae Peloponneso comparier potest, koji se može usporediti s Peloponezom,
Sed Oppida illic XV. colere asserunt, no pričaju da ondje petnaest gradova nastavaju
Hyllos originis quidem Graecanicae, Hili, dakako grčkoga podrijetla.
Quorum auctor Hyllus gnatus Herculis fuit, Njihov je začetnik bio Herkulov sin Hil,
Malo propinquorum tamen contagio, no priča se da su zbog štetnog dodira sa susjedima
Feruntur evasisse Barbari, ipak postali barbarima,
Ut asserunt Timeus, et Erathostenes, kao što spominju Timej8 i Eratosten.9
185 Ac propter illos Issa nomine Insula est, A blizu njih je otok imenom Isa,
Syracusiorum continens Coloniam, na kojem je kolonija Sirakužana.
Porrecta deinceps Illyris, quamplurimas Zatim se pruža Ilirida koja obuhvaća
Gentes coercet: Nam frequentes admodum vrlo brojne narode: pričaju naime da u Iliridi
Extare turbas hominum in Illyride ferunt, postoje vrlo brojna mnoštva ljudi.
Quorum una pars remota degit a mari, Dio ih živi udaljen od mora,
Pars alia littus Adriae internum occupat, dio zauzima unutrašnju obalu Jadrana.
Pars obtemperat Regiae potentiae, Dio se pokorava kraljevskoj vlasti,
Pars alia servit unius libidini, dio služi samo zadovoljstvu,
Pars legibus vivit suis: piissimos dio živi po vlastitim zakonima, i kažu
Eos ferunt, iustosque, et hospitibus bonos, da su ti najpobožniji, pravedni i dobri prema
Civilem amare societatem maxime, namjernicima,
Studere vitae, et moribus cultissimis da vrlo vole građansku zajednicu
i teže uljuđenom životu i običajima.
Abhinc distat haud procul Pharus Insula Odavde je vrlo blizu otok Far,
Pariorum habens Coloniam, atque Corcyra
s kolonijom Parana, i Korkira
Quae nigra dicitur Cnidi Colonia: koja se naziva Crnom, kolonija Knida.
Praedicta regio maximum complectitur
Spomenuto područje obuhvaća vrlo veliko
140 141
Lacitm; accole Lychnitim illum nominant, jezero. Stanovnici ga nazivaju Hhnitom.
Huic tractui Insula est propinqua, in qua diem, Blizu je tome potezu otok na kojem je,
Vitae supremum obiisse Diomedem ferunt, pričaju, umro Diomed,
205 Et inde Diomedea dicta est nomine, i zbog toga je nazvan Diomedeja.
Supra hosce Phrygi sunt /eri, atque Barbari, Iznad njih su divlji i barbarski Frigi,
Et Civitas Epidamnus imminens mari, i grad Epidamno koji se nadvija nad more,
Originis Graecae Colonia Corcyrae, grčkoga podrijetla, kolonija Korkire.
Superque Phrygos Enchelei sunt siti, Iznad Friga su smješteni Enheleji.
210 Queis imperasse Cadmus olim dicitur, Priča se da im je nekoć zapovijedao Kadmo.
Vidna proxime his iacet Apollonia, Vrlo im blizu leži susjedna Apolonija,
Corinthiorum Corcyraeorumque opus, djelo Korinćana i Korkirana,
Et Oricus moritima Graeca Ciwiias, i primorski grčki grad Orik
Quam condiderunt Euboenses Ilio koji su osnovali Eubejci pošto je zauzet
215 Capto, repulsi ad ea loca ventorum impetu Ilij, odbačeni do tih10
mjesta naletom vjetrova.
Deinde Thesproti Zatim Tesproti
Schimnum sequitur Dionysius Afer, sive Alexan- Za Skimnom slijedi Dionizije Afrički ili Alek-
drinus in Periegesi sandrijski u »Periegezi«:
Quin etiam expansus est lapygiam ad terram jer se širi do japigijske zemlje,
Jadransko se more odatle prošireno pruža
220 Inde vero dilatatum protenditur Adrium salum k sjeveru, ali gore zaljev svija k zapadu.
Ad Boream, sed sursum ad Occiduum recessum serpit Stanovnici uza nj nazvali su ga također Jonskim.
Quod etiam lonium accolae dixerunt, Udara pak o dva kopna. Onome koji ulazi
Duas vero continentes eructat; intranti quidem na desnu se ruku razabire ilirska zemlja
Dextram ad manum cernitur Illyris terra i preko nje /iznad nje/ Dalmacija, tlo ratobornih
225 Dalmatia vero ultra /supra/ martiorum solum virorum
muževa;
Ad Laevam vero Ausoniorum expanditur immensus
Isthmus na lijevu se pak pruža golema prevlaka Auzonaca.
378.
378.
At deinceps post hos Calabricae sedes terrae, A zatim su poslije njih naselja kalabrijske zemlje
230 Gentesque lapygum extensae usque ad Hyrium i plemena Japiga protegnuta sve do primorskog
Maritimam: Hyrium ubi trahitur Adrium salum, Hirija, do Hirija gdje se Jadransko more uvlači
Mare in finitimum Aquileense ubi condita est, u susjedno Akvilejska more, gdje je osnovan
Urbs Tergestorum intimis in jinibus maris. grad Tergestd na samom kraju mora.
Tot quidem Ausoniam drcum depascuntur terram, Toliko ih se hrani oko auzonske zemlje.
235 inde autem ad auroram conversum circumvolvitur Zatim more opet zaokreće i svija se prema istoku
salum
Littora subradens Liburnica circumque firmam tarući liburnsku obalu, oko čitava kopna
Hylleorum terram omnem quaecunque adiacet Hila koje god leži uz prevlaku
Isthmo
240 Bullineorumque littora. Post vero immensum i oko obale Bulina. Nakon toga se golemim prostorom
tractum ducens,
Illyricam circum terram volvitur usque ad iugum, svija oko ilirske zemlje sve do kose
Montesque excelsos, quos Ceraunios vocant: i visokih planina koje nazivaju Keraunskim.

142 143
Illum autem circa sinum videas insignem tumulum, Oko toga ćeš zaljeva vidjeti znamenit humak,
245 Tumulum quem Harmoniae, Cadmique fama dicit; humak za koji priča kaže da je Harmonijin i Kadmov.
Illic enim in in serpentem flexuosum genus mutati Ondje su naime preobraženi u savitljivi zmijski soj,
sunt,
Quando Isme.no opulentam post senectam migrarunt kad su poslije bogate starosti prešli od Izmena
Ubi ipsis prodigium illud Dii fecerunt; circa namque na mjesto gdje su im bogovi izveli to čudo. Naime
250 terram oko te zemlje
Illam utrinque sita sunt duo saxa s obje su strane smještene dvije stijene
Quae ambo concurrunt agitata, cum aliquod koje se obje miču i sudaraju kada započinje neko
principium
Est incolis mali quod advolvitur ipsis zlo za stanovnike, koje se na njih valja.
255 481. 481.
Verum quum Adriatici sinistrum alveum mariš Kad pak uđeš u lijevi zaljev Jadranskog mora
Intraveris in navi lapygiam in terram u lađi u japigijsku zemlju,
Invenies fortis Diomedis confestim Insulam odmah ćeš naći otok srčanog Diomeda,
Quo heros venit, infensa Venere kamo je junak došao pošto je uvrijedio Veneru
260 Quando peroptatorum adiit gentem Iberorum kad je stigao k željenom iberskom narodu,
Suae Uxoris consiliis, malevolae Aegialeae po spletkama svoje žene, zlurade Egijaleje.
Deinceps autem mariš ad ortum lonii Zatim se na istoku Jonskog mora
Absyrti Insularum apparet immensus tractus vidi golemi potez Apsirtovih otoka
Quas olim Colchorum filii incursarunt, quando na koje su nekoć naletjeli iscrpljeni sinovi Kolšana.
265 defessi fuerunt
Poslije njih su zatim smješteni Liburnski otoci.
Deinceps autem post has Liburnicae sitae sunt Lađi koja nakon keraunskih šuma krene na istok
Verum ad Austrum post saltus Ceraunios navi
currenti pokazuju se kao posljednji otoci Ambrakijaca
Insulae apparent ex ulteriori loco Ambraciotarum i plodna Korkira, milo Alkinojevo tlo.11
270 Atque pinguis Corcyra charum solum Alcinoi. Kod ove trojice grčkih autora koji prenose mi-
In his tribus Graecis auctoribus qui Antiquiorum šljenja starijih o jadranskoj obali valja razmotriti
de Adriatica ora opiniones tradunt, observanda sunt neka imena naroda i mjesta koja se ne nalaze kod
nomina quaedam populorum et Locorum, quae apud rimskih povjesničara ili zemljopisaca. Kao što se sla-
Romanos Historicos sive Geographos non reperiuntur, žu postavljajući Ilirik od Keraunskih planina sve do
275 et sicut in statuendo Illyrico a Cerauniis montibus ad Hila ili Bulina, tako složno i isključuju Liburne i
Hyllos usque vel Bulinos comveniunt, ita Liburnos et Histre iz Ilira. Sadržavaju također i mnogo toga ne-
Istros ab Illyriis concordes excludunt, multa etiam jasnoga, a da bi se to moglo ispravni je razumjeti, va-
obscura continent, quae ut rectius intelligi possint, ljat će to objasniti niže (u četvrtom poglavlju), kad
infra {/Capite 4./} quando de Adriatici navigationis se bude raspravljalo o promjenama u plovidbi Jadra-
280 variatione tractabitur, explananda erunt. Hos sequi- nom. Za njima slijedi Strabon, koji u opisu ilirske
tur Strabo, qui Illyricam orani describens ait: obale kaže:
Pertingit Pannonia etiam usque ad Dalmatiam, Panonija seže čak sve do Dalmacije i gotovo do
et fere Sardiaeos /Ardiaeos/ versus meridiem si pro- Sardijejaca lArdijejaca/', ide li se k jugu. Sva pak
ficiscatur. Quidquid autem regionis ab intimo Adnae krajina koja se pruža od najuvučenijeg zaljeva Ja-
285 sinu, usque ad Sardiaeos /Ardiaeos./, et Rhizonicum drana do Sardijejaca /Ardijejaca/ i Rizoničkog zalje-

144 145
sinum protenditur, montosum est, interpositum mari va brdovita je i leži između mora i Panonaca. I uisti-
et Pannonibus; atque hine sane videtur, non in- nu se čini da ćemo odatle posve zgodno započeti s go-
commode initium nos facturos continenti oratione, vorom o kopnu, namjeravajući opisati samo taj obi-
ambitum istum solum descripturos, poučiš modo re- lazak i ponovivši tek malo od onoga što je gore bilo
290 petitis, eorum, quae supra dicta fuerunt. Docuimus e- rečeno. Poučili smo naime u opisu Italije da su Istri
nim, in Italiae descriptione primos in Illyrici ora ma- prvi na morskoj obali Ilirika, međašeći s Italijom i
ritima esse Istros, conterminos Italiae et Carnis: Prin- Karnima, i da su naši carevi danas pomaknuli gra-
cipesque nostros hodie Italiae fines ađ Polam usque nicu Italije sve do grada Pole u Istriji. Ta je dakle
Istriae Urbem protulisse; hi igitur fines circiter DCCC. granica udaljena oko 800 stadija od vrha zaljeva, a
295 stadia ab intimo sinus absunt, totidemque Stadia sunt a isto je toliko stadija od rta smještenog pred Polom
Promontorio, quod est ante Polam situm od Anconam, do Ankone, ostavivši s desna venetsko zemljište. Či-
Venetico agro ad dexteram relicto. Tota ora Istriae tava obala Istrije ima 1300 stadija. Slijedi obala Ja-
stadiorum 1300. sequitur lapodum ora stadiorum M. poda od 1000 stadija. Japodi su smješteni pod plani-
siti sunt lapodes sub Albio monte, qui finiš est Alpi- nom Albijem koja je vrlo visok završetak Alpa, a
300 um admodum alto, ac partim ad Pannonios et Istrum dopiru dijelom do Panonaca i Istra, a dijelom do Ja-
pertingunt, partim ad Adriam: bellicoso gens, sed ab drana. Ratoboran narod, no Cezar ih je August pot-
Augusta Caesare prorsus defatigata: Urbes eorum Me- puno skršio. Njihovi su gradovi Metul, Arupin, Mo-
tulum, Arupinus, Monetium, Vendum, regio est inops, netij i Vend. Područje je siromašno: gotovo se
Zea f ere et Milio victitant: armatura Us Galilea: notis prehranjuju ječmom i prosom. Naoružanje im je gal-
305 compuncta sunt corpora in morem reliquorum Illyrio- sko, a tijela su izbodena znacima po običaju ostalih
rum et Thracum. Post lapodum oram Liburnica succe- Ilira i Tračana. Za obalom Japoda slijedi liburnska,
dit, longior priore stadiis D. est in ea ora jluvius, q'uo dulja od prethodne 500 stadija. Na toj je obali rijeka
adverso subvehuntur merces usque ad Urbem Scardon uz koju se roba dovozi sve do grada Skardon i Li-
et Liburna: luxta totam quam explicavi oram Insulae burna. Duž čitave obale koju sam opisao su otoci
310 sunt Absyrtides, ubi Medea dicitur fratrem suum Ab- Apsirtide. Priča se da je tu Medeja ubila svoga bra-
syrtum interfecisse, qui ipsam persequebatur. Dein- ta Apsirta koji ju je progonio. Zatim je kod Japoda
ceps est Cyractica pone lapodes. Sequuntur Libar- Kiraktika. Slijede liburnski, 40 na broj, a onda i dru-
nicae numero 40. tum aliae, notissimae autem Issa, gi. Najpoznatiji su pak Isa, Tragurij koji su osnovali
Tragurium ab Issensibus conditum. Pharus quae olim Isejci, Far koji se nekoć zvao Par, kolonija Parana,
315 Parus Pariorum Colonia, patria Demetrii Pharii. Tum domovina Demetrija Farskog. Zatim je morska oba-
ora maritima Dalmatarum, et Navale eorum Salona, la Dalmata i njihova luka Salona. To je jedan od
est haec gens ex earum numero, quae, diuturnum cum onih naroda koji su dugo ratovali s Rimljanima, imao
Romanis bellum gesserunt. Habuit Oppida memoratu je do pedeset naselja dostojnih spomena, medu ko-
digna ad L. de quibus et Urbes nonmillae Salona, Pri- jima su i neki gradovi: Salona, Prijamo, Ninija, Novi
320 amo, Ninia, Sinotium novum ac vetus, ab Augusta i Stari Sinotij koje je spalio August. Tu je i valjano
ista sunt combusta, est et Andretium Castellum pro- osigurana tvrđava Andretij i veliki grad Dalminij
be munitum, et Dalminium magna Urbs, unde nomen po kojemu se narod zove. Taj je grad Nazika učinio
genti; eam Urbem Našica exiguam redegit, agrumque neznatnim, a zemljište pasištem za stoku, jer su sta-
pecori pascuum ob incolarum avaritiam. Proprium novnici bili pohlepni. Posebnost je Dalmata da sva-
325 hoc habent Dalmatae, quod singulis ocieniis agros kih osam godina iznova dijele polja. Sto se naime ne
denuo dividunt, nam quod nulla utuntur, id respectu služe nikakvim [noucem], to je njihova posebnost u
vicinorum Italorum eis est peculiare: alioguin iđ cum odnosu prema susjednim Italcima, a inače im je za-

146 147
jedničko s mnogim barbarima to što medu sobom ne
multis Barbaris habent commune, quod numismate upotrebljavaju novac. Zatim planina kojoj je ime
inter se non utuntur. Porro mons, cui nomen Ardium, Ardij siječe sredinom Dalmacije tako da jedan njen
330 Dalmatiam mediam secat; ut aLtera eius pars ad ma- dio gleda na more a drugi na suprotnu stranu. Slijedi
re spectet: altera in diversum, sequitur Naro amnis, rijeka Naron, i oni koji su kod nje: Daorizi, Ardijejci
et qui apud eum sunt Daorizi, Ardiaei, Plerei, quo- i Plereji. Ovima je blizu otok Melena, nazvan Kor-
rum his propinqua est Melaena Insula, Corcyra appel- kirom, i grad koji su osnovali Knidani. Ardijejcima
lata et Urbs a (Cnidiis) condita, Ardiaeis vidna est je susjedan Far, ranije zvan Par. Osnovali su ga na-
335 Pharos, ante Paros dicta: est enim a Pariis condita. ime Parani. Kasnija su pokoljenja Ardijejce nazvala
(Varalios) autem pošten dixerunt Ardiaeos. Sed hos Varalijima, no Rimljani su ih od mora odveli u ko-
a mari in mediterranea abegerunt Romani, coege- pno i prinudili ih da se bave poljodjeljstvom. To je
runtque agriculturae vacare. Est autem regio, ea ste- pak područje neplodno i krševito, te ne odgovara
rilis atque aspera, neque agricolis conveniens. Itaque zemljoradnicima. Stoga taj narod samo što nije pot-
340 ea gens tantum non funditus periit. Quod quidem puno propao. To je uostalom postalo uobičajeno i za
aliis quoque in eo tractu gentibus usu venit: quorum druge narode na onom prostoru. Oni naime koji su
enim summa olim juit potentia, nunc, vel omnino nekoć bili najmoćniji sada ili uopće ne postoje ili su
nulli sunt, vel ad imam redacti conditionem, ut de svedeni na vrlo bijedno stanje. Tako su se prvo uza-
Gallis Boii et Scordisci, de Illyriis Autariatae, Ardiaei, jamno satrli od Gala Boji i Skordisci, od Ilira Auta-
345 Dardani, de Thracibus Triballi, primum a se invicem rijati, Ardijejci i Dardanci i od Tračana Tribali, a
attriti, deinde a Macedonibus et Romanis prorsus zatim su ih potpuno potlačili Makedonci i Rimljani.
oppressi. Post Ardiacorum et Pleraeorum oram Rhize- Iza obale Ardijejaca i Plereja je zaljev i grad Rizeja-
orum sinus et Urbs, aliaque Oppida, et Orilo jluvius, ca, drugi gradovi i rijeka Drilon uz koju se plovi pre-
quo adverso navigatur Orientem versus, usque ad ma istoku sve do dardanske zemlje. Ona pak prema
350 Dardanicam; attingit autem Macedonicas et Pannoni- jugu dodiruje makedonske i panonske narode, baš
cas gentes versus meridiem, sicut et Autariatae et kao što se Autarijati, Dasareti i drugi narodi na dru-
Dassaretii, aliique populi, aliis partibus se et Auta- gim stranama dodiruju međusobno i s Autarijatima.
riatas attingunt. Ϊ opisa vši Dardani ju:
et descripta Dardania. Nakon Rizičkog zaljeva je Lis, i Akrolis, i Epi-
355 Post sinum Rhizicum Lissus est, et Acrolissus, et damno koji su osnovali Korkirani.
Epidamnus a Corcyraeis condita. Zatim sve do Kerauruskog gorja:
inde ad Ceraunios usque Montes. I Keraunske planine, početak vrata Jonskog i
Et Montes Ceraunii initium faucium sinus Ionu, Jadranskog mora. Ždrijelo je naime zajedničko i jed-
et AdriaticL Fauces enim utrique sunt communes, nom i drugom, i razlikuju se samo time što se ime
360 eoque tantum differunt, quod primae mariš seu ex- Jonskoga pridjeljuje prvom ili vanjskom dijelu mo-
teriori parti nomen lonii tribuitur, Adriae autem in- ra, a ime Jadranskoga 'unutarnjem, sve do samog
teriori usque ad intimum sinus recessum, quamquam vrha zaljeva, iako danas to ime nosi čitavo more.
hodie totum mare hoc nomen gerit. A iznijevši mišljenja starih o Jonskom i Jadran-
Et relatis de lonio, et Adriatico antiquorum skom moru:
365 opinionibus. , , Područje smješteno iznad njega je brdovito, či-
Quae supra hane sita est regio montuosa est, tota tavo je hladno i snježno i ponajviše okrenuto k sje-
frigida, ac nivalis, maximeque ad Septentrionem ver- veru tako da je loza rijetka i na povišenim i na rav-
git, ita ut vites rarae sini, et in editis, et in planis nim položajima. To su brdske zaravni Panonaca, koje
locis. Hae sunt Pannonum montanae Planicies versus na jug dopiru sve do Dalmata i Ardijejaca, prema
370 meridiem ad Dalmatas usque, et Ardiaeos pertinen-
149
148
tes, versus septentrionem ad Istrum desinentes, ver- sjeveru prestaju kod Istra, a prema istoku dodiruju
sus ortum Scordiscos attingentes ad Montes Macedo- Skordiske kod makedonskih i tračkih planina. Auta-
num et Thracum. Autariatae autem maxima fuit, et rijati su pak bili najveći i najbolji ilirski narod. Ne-
optima Illyriorum gens, cui guondam contro Arđiaeos koć su neprekidno ratovali s Ardijejcima zbog soli
375 bellum perpetuum fuit de Sale, qui in confinio co- koja se isušivala u pograničnom području. Bilo je
quebatur, ex qua verno tempore, ex quadam convalle dogovoreno da se naizmjence služe solanom, pošto
defluente hausta, et per quinque dies reposita, pactum se iz nje u proljeće isuši voda koja je otjecala iz ne-
erat, ut Solina alternis fruerentur vicibus; pactis post- ke kotline, i ostavi se pet dana. No sporazume su za-
habitis bellis decernebant; Sed Autariatae cum Tri- nemarili i ogledavali se u ratovima. No kad su Auta-
380 ballos domuissent, qui ab Agrianibus usque ad Istrum rijati pobijedili Tribale koji su zapremali prostor od
XV. dierum itineris spacium occupabont, supra alios petnaest dana puta od Agrijanaca sve do Istra, izdi-
etiam Thracas et Illyrios sese extulerunt, sunt autem gli su se i nad ostale Tračane i Ilire. Moći su ih naj-
potentia sua exuti prius a Scordiscis, deinde ab ipsis prije lišili Skordisci, a zatim i sami Rimljani koji su
Romanis, qui Scordiscos etiam đebellarunt, diuturna pobijedili i Skordiske, čija je moć bila dugotrajna. I
385 «sos potentia. et infra. Quemadmodum autem Illyrtci niže: Kafco smo opisujući obalu Ilirika uznapredo-
oram describentes, usque ad Ceraunios Montes pro- vali do Keraunskih planina, koje su smještene van
gressi sumus, qui extra Illyrici montes siti, šuum ta- gorja Ilirika i imaju svoju vlastitu medu... I opi-
men proprium habent terminum. et descriptis gen- sa vši narode između Dirahija i Keraunskih planina:
tibus intra Dyrrachium, et Ceraunios Montes. His Ovim su dakle Epirotima primiješani ilirski narodi.
390 porro Epirotis admixtae sunt Illyricae gentes. item, Zatim: Ima ih koji sav kraj sve do Korkire nazivaju
neque desunt, qui omne id, quod ad Corcyram usque Makedonijom, navodeći kao razlog to što upotreblja-
est regionis, Macedoniam appellant, eam asserentes vaju makedonski način sisanja, jezik, odjeću i dru-
causam, quod et tonsura, et lingua, et chlamyde, aliis- go te vrste, a neki i dva jezika. Zatim: I oni koji po-
que id genus Macedonicis utuntur, nonnuli etiam du- laze od Apolonije i oni koji polaze od Dirahija stu-
395 plići sermone. item, in viam incidunt, et qui ab Apol- paju na cestu: čitava se cesta zove Ignacija. Prvi j o j
lonia, et qui a Dyrrachio proficiscuntur. Tota haec je dio do brda Kandavije u Iliriku kroz grad Lihnid
νια Ignatia vocatur, prima pars ad Candaviam Illyrici i Pilon. To mjesto na putu razgraničuje Ilirik od Ma-
Montem per Urbem Lychnidum, et Pylonem, qui lo- kedonije ... zatim sve do Tesalonike.12
cus in via distinguit a Macedonia Illyricum inde Ovo Strabon piše dijelom prema starim zemljo-
400 Tessalonicam usque. piscima, a dijelom o Iliriku svoga doba, što treba
Haec Strabo partim e veteribus Geographis, par- smjestiti oko četvrte godine vladavine Tiberija, pod
tim de sui temporis Illyrico tradit, quod ad quartum kojim je Strabon sigurno pisao. Slaže se doduše s
annum Tiberii, quo Strabonem scripsisse constat, re- ostalima da se Ilirik protezao od Keraunskih planina
ferendum est; et sicuti cum caeteris convenit a Ce- do vrha Jadranskog mora, ali mu ne postavlja nika-
405 rauniis montibus ad intima usque sinus Adriatici Illy- kvu čvrstu ili pouzdanu granicu na vrhu zaljeva.
ricum extensum fuisse, ita fixum aliquem, certumve Premda stavlja Istre prve na morskoj obali Ilirika,
eius terminum in intimo sinus non ponit, et quamvis međašeći s Italijom i Karnima,n ipak nije razlučio
primos in Illyrici ora maritima Istros conterminos pridjeljuju li se Karni Italiji ili Iliriku. Iz Apijana /u
Italiae et Carnis ponat, tamen utrum Italiae an Hly-
41
0 rico tribuerentur Carni, non distinxit. Quos antequam petoj knjizi »Građanskih ratova«/ se vidi da su se oni
Augustus rerum potiretur Illyrico tributos, ex Appi- pridjeljivali Iliriku prije no što je zavladao August:
ano /Civilium 5./ apparet. Caesar et Antonius totum Cezar i Antonije iznova su medu sobom podijelili či-
Romanum Imperium inter se denuo partiti sunt, fece- tavo područje rimske vlasti i medom su objema vla-

150 151
runtque terminum utriusque ditionis, Codropolimf stima učinili ilirski grad Kodropol za koji se činilo
415 Oppidum Illyricum, quod videbatur situm in intimo da je smješten u unutrašnjosti Jadranskog mora.14
sinu Adriatico; Codropolim vero in Carnis fuisse ho- Da je pak Kodropol bio kod Karna, pokazuje današ-
diernum nomen loci fori lulu Codropio dicti in ipsius nje ime mjesta zvanog Codropio, koje stoji na samom
sinus intimo existentis demonstrat. Sed cum Gallia vrhu zaljeva. No kad je Ovostranska Galija bila pri-
Cisalpina Italiae tributa fuerit, Carnos quoque (nisi dijeljena Italiji, mora biti da su i Kami pridošli Ita-
420 prius) tempore saltem Augusti simul cum Istria, ut liji, barem u Augustovo vrijeme zajedno s Istrom
Plinius /Libro 3. capite 5. et 19./ testatur, Italiae (ako ne i prije), kako svjedoči Plinije /u 5. i 19. po-
accessisse oportet, et Imperante Tiberio Occidentalem glavlju treće knjige/,15 i da je za Tiberijeve vlada-
Illyrici terminum Istriam fuisse, Orientalem autem, vine Istra bila zapadna granica Ilirika. Istočnu pak,
qui ad Montes Ceraunios extendebatur, Strabo ad Ig- koja se protezala do Keraunskih planina, Strabon
425 natiam viam, quae a Dyrrachio ad Tessalonicam du- svodi na Egnacijevu cestu,16 koja je vodila od Drača
cebat, reducit; reliqua vero Macedoniae tribuere vi- u Solun. Čini se da ostalo pridjeljuje Makedoniji, a
detur; quod Dion belli Pompeiani tempore censitum Dion /u 41. knjizi/ izvješćuje da se tako mislilo i u
quoque fuisse /Libro 41./ refert. Dyrrachium situm vrijeme rata s Pompejem: Dirahij je smješten u zem-
est in terra, quae Illyriorum quondam Parthinorum lji koja je nekoć pripadala Ilirima Partinima, a sada
430 erat nunc, veluti id quoque temporis pro Macedonia du- se, kao i u ono doba, smatra Makedonijom.17 Tako se
citur, ita ut prope Dyrrachium Orientalem orae Illy- mora zaključiti da je u Strabonovo vrijeme istočna
ricae terminum tempore Strabonis fuisse, et Istriam međa ilirske obale bila blizu Drača, a zapadna je bila
Occidentalem concludi debeat. His de Illyrici terminis Istra. Iznijevši to o međama Ilirika i opisujući poje-
relatis, singulos eius orae populos describendo, pri- dine narode na njegovoj obali, Strabon je prvi stavio
435 mus lapodes inter Istros et Liburnos posuit Strabo, Japode među Histre i Liburne, a zatim Liburne, dal-
deinde Liburnos, Dalmaticam orani, Naronem amnem matinsku obalu, rijeku Naron i narode Daorize, Ardi-
et populos Daorizos, Ardiaeos, Pleraeos, Rhizonicum jejce, Plereje, Rizonički zaljev, rijeku Drilon, Lis i
sinum, Drilonem fluvium, Lissum et Acrolissum, in- Akrolis, i zatim dovršava opis ilirske obale Epidam-
que Epidamno Illyricae orae descriptionem termi- nom.18 Prema tome, mora biti da je Strabon napri-
440 nat, ex quo populos praedictos sub generali nomine jed spomenute narode podrazumijevao pod općim
Illyriorum intellexisse Strabonem oportet, quamvis id imenom Ilira, iako to ne kaže izričito.
non exprimat. Najbliži je Strabonu Pomponije Mela. O Iliriku
Proximus Straboni Poniponius Mela de Illyrico piše u 3. poglavlju druge knjige:
libro 2. capite 3. Zatim su Keraunske planine, i od njih skretanje
445 Deinde Ceraunii montes, db iis flexus in Adriam. u Jadran. To je more zgodno zbog duboko uvučenih
Hoc mare magno secessu littorum acceptum, et vaste obala, a i u širinu se prostrano pruža. Prostranije je
quidem in latitudinem patens, qua penetrat tamen ipak kuda prodire, i odatle je sve do *Tegesta /Ter-
vastius, Illyricis usque *Tegestum /Tergeste./, caete- gesta/ opasano ilirskim narodima, a na ostalim dije-
ra Gallicis, Italicisque gentibus cingitur. Parthini et lovima galskim i italskim. Njegov početak drže Par-
450 Dassaretae prima eius tenent, sequentia * paulatim tini i Dasareti, slijedeći dio *pomalo /Taulanti/, En-
/TaulantiU Enchelae, Pheaces, deinde sunt quos pro- heli i Feačani. Zatim su oni koje nazivaju Ilirima u
prie Illyricos vocant. Tum Pyrei, et Liburni, et Istria. pravom smislu, onda Pireji, Liburni i Istrija. Prvi je
Urbium prima est Oricum, secunda Dyrrachium, Epi- grad Orik, drugi Dirahij koji je prije bio Epidamno.
damnos ante erat. Romani nomen mulavere, quia vel- Rimljani su mu promijenili ime, jer se činilo kao
455 ut in damnum ituris omen id visum est. Oltra sunt predznak da će otići u propast. Dalje su Apolonija,
Apollonia, Salona, ladera, Narona, Tragurium, sinus Salona, Jadera, Narona, Tragurij, Polatički zaljev i

152 153
Polaticus, et Ροϊα quondam a Colchis (ut ferunt) ha- Pola koju su nekoć (kako pričaju) nastavali Kolšani,
bitata, (in quantum res transeunt) nunc Romana Co- a sada je (koliko se prilike mijenjaju!) rimska kolo-
lonia, Amnes autem Aeas, et Nar, * et* Danubius /Ex nija. Rijeke su pak Eas i Nar*, i *Danubij /iz Danu-
460 Danubio./, qui iam dictus est Ister, sed Aeas secundum bija/, koji je već nazvan Ister. No Eas se izlijeva mi-
Apoloniam, Nar inter Pyreos, et Liburnos, per Istros, mo Apolonije, Nar između Pireja i Liburna, a Ister
Ister emittitur. *Tergestum /Tergeste.f intimo in sinu preko Istre. *Tergest /Tergeste/ smješten na vrhu
Adriae situm finit Hlyricum. "jadranskog zaljeva dokončava Ilirik.19
Et capite 7. de Insulis. A u 7. poglavlju o otocima:
465 In Adria *Absoros /Apsoros./, * Celadusae /Dys- Na Jadranu su *Absor /Apsor/, *Celaduse /Dis-
celados.f, *Absyrtis /Absyrtis./, Issa, *Trucones /Pi- kelad/, *Apsirtida /Apsirtida/, Isa, *Trukoni /Pitijusa
tysa vel Tituna./, Hydria, Electridas, Corcyra, Tragu- ili Tituna/, Hidrija, Elektrid, Korkira, Tragurij, Di-
rium, Diomedia, Aestria, */Sason./ Asine, atque ut omedija, Estrija, */Sason/ Azine i Far koji leži uz
Alexandriae, ita Brundusio adiacens Pharos. ex qui- Brunduzij baš kao i uz Aleksandriju.20 Iz toga je si-
470 bus, Melam auctores Strabone antiquiores, secutum gurno da Mela slijedi autore starije od Strabona, jer
constat, cum hine Istros, inde Macedonas in Illyrico uključuje u Ilirik s ove strane Histre, a s one Make-
includat, qui Strabonis tempore excludebantur, neque donce koji su se isključivali u Strabonovo vrijeme,21
lapodes, et Dalmatas nominat, sed universam Illyri- a ne imenuje Japode i Delmate, nego čitavu ilirsku
cam oram a Strabone descriptam in Istriam, Libur- obalu kako ju je Strabon opisao razlučuje na Istriju,
475 niam, Pirrheam, et Illyricum distinguat, Virgilium, Liburniju, Pireju i Ilirik, oponašajući Vergilija i Li-
et Livium imitatus. Melam sequitur Plinius libro 3. vija.22 Za Meloni slijedi Plinije u 21. poglavlju treće
capite 21. knjige:
Illyricum */Et Liburnia.l Ilirik *li Liburnija/
Arsiae gens Liburnorum iungitur usque od flu- Na Arsiju se nastavlja narod Liburna sve do ri-
480 men Titium; Pars eius fuere Mentores, Hymani, En- jeke Titija. Njegov su dio bili Mentori, Himani, En-
cheleae, Dudini, et quos Callimaćhus Peucetias appel- 23
heleji, Dudini i oni koje Kalimah naziva Peucetiji-
lat: nunc totum uno nomine Illyricum vocatur gene- ma. Sve se to sada jednim imenom naziva općenito
ratim, populorum pauca effatu digna, aut facilia no- Ilirikom. Malo je imena naroda dostojno ili lako da
mina; conventum Scardonitanum petunt lapodes, et se spomene. U skardonitanski konvent idu Japodi i
485 Liburnorum Civitates 14. e quibus Lacinienses, Stul- četrnaest liburnskih zajednica. Neka ne bude teško
pinos, Burnistas, Albonenses nominare non pigeat. spomenuti Lacinijenze, Stulpine, Burniste i Albonen-
lus Italicum habent eo Conventu Alutae, Flanates, ze. Italska pravo u tom konventu imaju Aluti, Fla-
a quibus sinus nominatur, Lopsi, Varubarini, immu- nati po kojima se zove zaljev, Lopsi, Varubarini i po-
nesque Assesiates, et ex Insulis Tulfinates Carietae: reza oslobođeni Asesijati, a s otoka Tulfinati Kari-
490 caeterum per oram oppida a Nesactio Alvona, Fla- jeti. Inače su na obali od Nezakcija gradovi Alvona,
vona, Tarsatica, Senia, Lopsica, Ortopula, Vegium, Flavona, Tarsatika, Senija, Lopsika, Ortopula, Vegi-
Argiruntum, Corinium, Enona Civitas, Pausinus, flu- ja, Argirunt, Korinij, grad Enona i Pausin, rijeka Te-
men Tedanium, quo finitur lapidia; Insulae eius sinus danij kojom završava Japidija. Otoci su toga zalje-
cum oppidis praeter supra significatas Absirtium, Ar- va s gradovima, osim gore spomenutih, Apsirtij,
495 ba, Tragurium, Issa, Pharus, Paros ante, Crexa, Gissa, Arva, Tragurij, Isa, Far — ranije Par, Kreksa, Gisa
Portunata. rursus in continenti Colonia, ladera, quae i Portunata. Opet je na kopnu kolonija Jadera, uda-
a Pola 160. m. P. abest inde 30. M. colentum Insula ljena od Pole 160000 koraka. Odande je 30000 kora-
18. ostium Titii fluminis. ka otok Kolent, a 18000 ušće rijeke Titija.

154 153
Capite 22. *Liburnia. /Dalmatia./
500 Liburniae finiš, et {initium} Dalmatiae Scardona U 22. poglavlju: *Liburnija /Dalmacija/
in Amne eo XII. M. Ρ. α mari *dein Tariotarum lAuta- Kraj je Liburnije i početak Dalmacije Skardona,
riatarum./ antiqua regio, et castellum *Tariona /Ta- 12000 koraka od mora na onoj rijeci. *Zatim je drev-
ronaj, promontorium Diomedis, vel ut alii peninsula no područje Tariota /Autarijata/ i utvrda Tariona
Hyllis circuitu C. M. P. Tragurium, Civium Romano- /Tarona/, Diomedov rt ili, kako drugi kažu, poluotok
505 rum marmore notum. Sicum in quem locum Divus Hilida, opsega 100000 koraka, Tragurij rimskih gra-
Claudius Veteranos misit, Salona, Colonia ab ladera đana poznat po mramoru, mjesto Sikum kamo je bo-
222. M. P. petunt in eam iura descripti in Decurias žanski Klaudije poslao veterane i kolonija Salona,
372. Dalmatae 22. Devoni 239. Ditiones 69. Mezei 52. 222000 koraka od Jadere. U nju dolaze na sud Dal-
Sardiates; in hoc tractu sunt Mandetrium, Tribulium, mati popisani u 372 dekurije, Devoni u 22, Dicioni u
510 nobilitata populi Romani praeliis Castella. petunt et 239, Mezeji u 69, Sardijati u 52. Na tom su potezu
ex Insulis Issei, Colentini, Separi, Epetini. ab his ca- Mandetrij i Tribulij, utvrde koje su se proslavile bo-
stella Piguntiae Rataneum, Narona Colonia tertii con- jevima rimskog naroda. Dolaze i s otoka Isejci, Ko-
ventus a Salona 72. M. P. apposita cognominis fluvio lentini, Separi i Epetini. Od njih su utvrde Piguncije
a mari 20. M. P. M. Varro 89. Civitates eo ventitasse i Ratanej, kolonija trećeg konventa Narona 72000
515 auctor est. Nunc soli prope noscuntur Ceraunii decu- koraka od Salone, položena uz rijeku istog imena
riis 24. Daorizi 17. Desitiates 103. Docleatae 33. Dere- 20000 koraka od mora. Marko Varon24 bilježi da je
tini 14. Deremistae 30. Dindari 33. Glonditiones 44. onamo dolazilo 89 zajednica. Sada su poznati gotovo
Melcomanni 25. Naresii 102. Scirtari 72. Siculotae 14. samo Kerauniji s 24 dekurije, Daorizi sa 17, Desiti-
populatoresque quondam Italiae. Vardei non amplius jati sa 103, Dokleati sa 33, Deretini sa 14, Deremisti
520 quam 20. decuriis: praeter hos tenuere tractum eum sa 30, Dindari s 33, Glondicioni s 44, Melkomani s
Oenei, Partheni, Hematini, Architae, Armistae. A Na- 25, Naresiji sa 102, Skirtari sa 72, Sikuloti s 14 i ne-
kadašnji pljačkaši Italije Vardeji sa samo 20 dekuri-
rone amne C. M. P. abest Epidaurum Colonia, oppida
ja. Osim njih su taj potez držali Eneji, Parteni, He-
Civium Romanorum Rhizinum, Ascrivium, Butua, Ol-
matini, Arhiti i Armisti. Kolonija Epidaur udaljena
chinium, quod antea Colchinium dictum est a Colchis
je od rijeke Narona 100000 koraka. Gradovi rimskih
525 conditum: amnis Drilo superque eum Oppidum Ci-
građana Rizin, Askrivij, Butua, Olhinij koji se pri-
vium Romanorum Scodra a mari 18. M. P. Praeterea
je zvao Kolhinij jer su ga osnovali Kolšani, rijeka
multorum Graeciae Oppidorum deficiens memoria,
Drilon i na njoj grad rimskih građana Skodra 18000
nec non et Civitatum validarum. Eo namque tractu
koraka od mora. Osim toga blijedo sjećanje na mno-
Labeatae, Enderudini, Sassei, Grabei proprieque dicti ge grčke gradove, a isto tako i na snažne zajednice.
530 Rlyrii, et Taulantii, et Pyrei, retinet nomen in ora
Na onom su naime potezu Labeati, Enderudini, Sa-
Nymphaeum, Promontorium, Lissum Oppidum Civi-
seji, Grabeji i Iliri u pravom smislu riječi, Taulanti
um Romanorum ab Epidauro C. M. P. i Pireji. Na obali zadržava ime rt Nimfej. Grad rim-
Capite 23. Macedonia. skih građana Lis sto je tisuća koraka od Epidaura.
A Lisso Macedonia Provincia. U 23. poglavlju: Makedonija _;
535 et Capite 26. De Insulis Adriaticis. Od Lisa je provincija Makedonija.25
Illyrici ora mille amplius insulis frequentatur na- I u 26. poglavlju O jadranskim otocima
tura vadosi mariš extuariisque tenui alveo intercur- Obala Ilirika broji više od tisuću otoka, priro-
santibus. Clarae ante ostia Timavi calidorum fontium dom plitkoga mora i ušća koja se križaju u uskom
eum aestu mariš crescentium tuceta Istrorum agrum. koritu. Slavni su oni pred ušćem Timava zbog toplih
540 Cissa, Pullariae, et Absyrtides Graiis dictae a fratre izvora koji rastu s plimom, uz zemljište Istra Kiša,
Pularije i Apsirtide, kako ih nazivaju Grci prema
156
157
Medeae ibi interfecto Absyrto. luxta eas Electridas Medejinu bratu Apsirtu koji je ondje ubijen. Blizu
vocavere, in quibus proveniret sucdnum, quod illi njih su nazvali Elektridama one na kojima bi nasta-
electrum appellant, vanitatis Graecae certissimum jao jantar koji oni zovu elektrum. To je vrlo pouzdan
documentum: adeo ut (quas) earum designent, haud dokaz grčke ispraznosti, tako da nikada neće biti ja-
545 umquam constiterit. Contra lader est *Lissa quaeque sno koje od njih time označavaju. Nasuprot je Jade-
/Lissacae./ appellatae contra Liburnos Creteae /Gra- ru *Lisa i one /Lisace/ koje se nasuprot Liburnima
reae./, aliquot, nec pauciores /Trucones./ Liburnicae, nazivaju Kreteje /Grareje/. Nekoliko je, ali ne ma-
Celadussde: Contra Surium, bubus /Bubua./, et ca- nje, /Trukona/ liburnskih i Keladusa. Nasuprot Su-
pris laudata Brattia, Issa Civium Romanorum *reli- riju je govedima /Bubua/ i kozama slavna Bratija,
550 qua, et cum oppido Pharia. Ab his /Leucopetra salle./ Isa rimskih građana *koja je preostala, i Parija s gra-
Corcyra, Melaena cognominata cum Gnidiorum oppi- dom. Od njih je Isu Leukopetra, Sale, i/ Korkira naz-
do distat 22. M. P. inter quam, et Illyricum Melita, vana Melenom s gradom Knidana udaljena 22000 ko-
unde catulos Melitaeos appellari Callimaćhus auctor raka. Između nje i Ilirika je Melita. Kalimah bilježi
est 12. M. P. ab ea tres Elaphites. In lonio autem ma- da se prema njoj štenad naziva melitejskom.26 Tri su
555 ri ab Orico M. M. P. Sasonis piratica statione nota. Elajita 12000 koraka od nje. U Jonskom je pak moru
Animadvertendum est primo titulos capitum non 3000 koraka od Orika Sasonida poznata po gusar-
suo loco positos fuisse, nam capite 21. quamvis đe skom pristaništu.27
Valja najprije primijetiti da naslovi poglavlja
Illyrico generatim aliqua, sed mutila referantur, ta-
nisu bili stavljeni na svoje mjesto. Iako se naime u
men Liburniae f ines, et loca đescribuntur, ideo Libur- 21. poglavlju ponešto iznosi o Iliriku općenito, ali
560 nia θχ capite sequenti ibi transferri debet: capite vero krnje, ipak se tu opisuju granice i mjesta Liburnije.
22. quod Dalmatiae tantum loca continet (ut conferre Stoga se iz slijedećeg poglavlja mora ovamo preni-
volenti patebit) Dalmatia praeponi: Đeinde observan- jeti »Liburnija«, a pred 22. poglavlje staviti »Dalma-
dum est, quamvis supra relata Plinu loca exscriptasint cija«. Ono obuhvaća samo mjesta u Dalmaciji (kao
ex textu a Delicampio recognito, caeteris iinpressis što će biti jasno onome koji je voljan uspoređivati).
565 correctiori; tamen extat in Bibliotheca Vatioana ma- Valja zatim uzeti u obzir da su gore navedena Pli-
nuscriptus Plinu Codex membranaceus n. 1951. qui nijeva mjesta doduše ispisana iz teksta što ga je pro-
quamvis erroribus non vacet, praesertim in distantiis vjerio Dalechamps i koji je ispravniji od ostalih tis-
locorum, tamen aliqua habet, quae restitutioni textus kanih,28 ali da ipak u Vatikanskoj knjižnici postoji
mirabiliter conferunt; nam quae capiti 21 inseruntur, Plinijev rukopisni pergamentni kodeks br. 1951, koji
570 Tragurium, Issa, Pharos, Paros ante, manuscriptus doduše nije bez grešaka, osobito u razdaljinama iz-
non habet, neque eo loci poni debent, cum Tragurium među mjesta, ali ipak ima ponešto što izvanredno
pridonosi obnovi teksta.29 Rukopis naime nema ono-
capite sequenti inter Civitates Dalmatiae recte nu-
ga što je umetnuto u 21. poglavlje, Tragurij, Isa, Far
meret Plinius, ut Pintianus animadvertit infra refe- — ranije Par, a to se niti ne smije staviti na to mje-
rendus; Issam autem et Pharum inter insulas Adri- sto, jer Plinije ispravno nabraja IVagurij među gra-
575 aticas capite 26 ponat: ideo haec nomina uti superflua dovima Dalmacije u slijedećem poglavlju — kako
omittenda sunt capite 22. dein (Tariotarum) antiqua primjećuje i Valladoliđanin30 koji će niže biti citiran,
regio, et castellum Tariona, cum de Tariotis neque a Isu i Far stavlja u 26. poglavlju među jadranske
Strabo, neque quisquam auctorum mentionem faciat, otoke. Stoga ta imena valja ispustiti kao suvišna. U
manuscriptus autem habeat, Aut ariatarum antigua 22. poglavlju zatim je drevno područje Tariota i
580 regio, et Castellum Tarona. hae duae dictiones Aut utvrda Tariona: kako »Tariote« ne spominje niti
ariatarum, ex Scriptoris incuria disiunctae pro no- Strabon niti bilo koji autor, a u rukopisu stoji »Aut

158 159
mine proprio Autariatarum accipiendae sunt, (ut ex ariatarum« drevno područje i utvrda Tarona, valja
primo elemento A maiusculo dictionis aut dignoscitur) te dvije riječi Aut ariatarum, rastavljene nebrigom
et coniunctae pro antiquissima gente Illyrica, et pisara, prihvatiti kao vlastito ime Autardjata (kako
585 regione Autariatarum sumendae, quorum Strabo, et se razabire iz prvog dijela riječ aut, velikog A), i po-
plures alii auctores mentionem faciunt, ut suo loco vezane ih uzeti za drevni ilirski narod i poidručje
considerabitur, et Tarona vel potius Narona pro Ta- Au tari ja ta koje spominje Strabon31 i više drugih au-
riona restitui. tora kako će biti razmotreno na svome mjestu. Umje-
In capite autem 26. maior diversitas inter manu- sto »Tarione« valja obnoviti Taronu ili prije Naronu.
590 scriptos Codices, et impressum perspicitur, nam Va- U 26. se poglavlju uočava još i veća razlika me-
ticanus pro Lissa quoque habet Lissace, et pro Creteae, đu rukopisnim kodeksima i tiskanim tekstom. Vati-
Grareae, et inter nec pauciores *Liburnicae, ponit kanski naime umjesto Lisa i one ima Lisace, umje-
Trucones. Ferdinandus autem Pintianus in observati- sto Kreteje — Grareje, a između ali ne manje *libur-
onibus Plinianis Archietypon suum, nec non Trucones nskih stavlja Trukone. Ferdinando iz Valladolida pak
595 Liburnicae habere; Salmaticense vero exemplar cum u svojim »Razmatranjima o Pliniju« piše da u njegovu
excusso concordare scribit: Mela tamen docet, Tru- predlošku stoji isto tako liburnski Trukoni, a da se
cones ponendas, cum easdem inter Adriaticas insulas primjerak iz Salamanke slaže s otisnutim.32 Mela
memoret: dictio vero Liburnicae superabundare vide- ipak uči da treba staviti Trukone, jer ih spominje
tur, vel loco alterius nominis proprii insulae posita: među jadranskim otocima.33 čini se pak da je riječ
600
sequitur (contra Surium bubua, et capris laudata liburnski suvišna, ili stavljena umjesto vlastitog ime-
na drugog otoka. Slijedi: nasuprot Suriju bubua i
Bratia}: Issa Civium Romanorum reliqua et cum kozama slavna Bratija, Isa rimskih građana koja je
Oppido (Pharia). Vaticanus autem contra Surium preostala i Parija s gradom.34 Valladoliđanin ovdje
bubua, et capris laudata Bratiasa Civium Romanorum u bilješkama »nasuprot Suriju govedima«, kodeks iz35
et cum Oppido Pharia. Pintianus hic in notis contra Salamanke nasuprot Suriju Bavo, iz Toleda Boua,
605 Surium Bubus. Codex Salmanticensis contra Surium kao da bi to bilo vlastito ime otoka Bavo ili Bova. A
Bauo, Toletanus Boua, ut sit proprium nomen insulae što, kad ne bi pročitao inira Surium, nego inde, ili
Bauo seu Boua, quid si legas non intra Surium, sed in- item Tragurium? Trogir naime u tom zaljevu spomi-
de vel item Tragurium, nam Tragurium in hoc sinu, nju Ptolemej,36 Strabon i Pomponije Mela.37 Trogir
Ptolomaeus, Strabo, Pomponius celebrant: Superius je dakako spomenut više gore, ali je vjerojatno ona-
610 quidem facta est mentio Tragurii, sed falso illic reddi- mo dospio greškom. Rimski primjerci38 imaju Bano-
ta creditur. Romana exemplaria Banode contra Suri- de contra Surium, tako da bi možda trebalo pisati
um, ut forte scribendum sit Bano, Decon, Traguri- Bano, Decon, Tragurium. Jer što bi bilo contra Su-
rium, 39to i ja priznajem da ne znam zajedno s Ermo-
um, nam contra Surium quid sit, ego etiam cum Her- laom. S Valladoliđaninom valja priznati da je tekst
molao nescire me fateor. Cum Pintiano fatendum est, iskvaren, a kako je Brač i danas slavan po obilju ko-
615 textum esse corruptum, et, cum, ex caprarum abun- za, dok je sigurno da goveda nema, mora se prema
dantia, hodie quoque Bracchiam laudari, bubus autem vatikanskom rukopisu umjesto Bubus ponovo staviti
carere constet, pro Bubus reponi debet ex Vaticano Bubua, ili kako se danas zove Bua,40
Amijanova
Bubua, vel prout hodie vocatur Bua, Ammiani Boas, Boas,41 povezana mostom s gradom Trogirom. Baš
quae Civitati Tragurii ponte iungitur, et sicuti dictio- kao što se lako može uvjeriti da loše ispisanu riječ
620 nem Bratiasa Vaticani male exscriptam pro Bratia Bratijasa vatikanskog rukopisa treba uzeti kao Bra-
Issa sumendam facile suaderi potest, ita in impres- tija, Isa, tako se čini da je u tiskanom tekstu suvišno
so reliqua (nisi sit nomen proprium alicuius insulae, koja je preostala (osim ako nije vlastito ime kojeg

160 161
sed male scriptum) superabundare videtur: sed si ver- otoka, ali loše napisano). No kad bi se morale mije-
t>a contra Surium mutanda essent, ut vult Pintianus njati riječi contra Surium kako želi Valladoliđanin
625 (cum revera quid significent non constet) quamvis (jer stvarno nije sigurno što bi značile), premda Mela
Tragurium inter insulas ponant, Mela, et Ptolomaeus, 42
i Ptolemej stavljaju Trogir među otoke, a valjalo bi
et de Insula a proxima Civitate sic dicta intelligi de- razumjeti da time misle na otok koji je tako nazvan
beant, tamen quia Bubuae, vel Buae (quam plures po obližnjem gradu, budući da se tada ne bi ostavilo
exemplares Plinu memorant) non relinqueretur locus; mjesta »Bubui« ili »Bui« (koju spominje više Plini-
630 ideo potius eadem verba accipienda sunt pro nomini- jevih primjeraka), valja zbog toga te riječi prije pri-
bus propriis insularum, quae a promontorio Diomedis hvatiti kao vlastita imena otoka koji se pružaju na
Orientem versus protenduntur, et ex Scylace supplen- istok od Diomedova rta, a prema Skilaku ih valja do-
da sic. Proteras, Solentum, Bubua, Bracchia, etc. ut 43
puniti ovako: »Protera, Solent, Bulbua, Brahija« itd.,
infra expendetur. Addenda quoque sunt ante Corcy- kako će niže biti izloženo. Također prema vatikan-
635 ram ex Vaticano nomina Insularum Leucopetra, et skom rukopisu pred Korkiru valja dodati imena oto-
Salle. ka Leukopetra i Sale.
Plinium sequitur accuratissimus Geographorum Za Plinijem slijedi vrlo točan zemljopisac Kla-
Claudius Ptolomaeus, qui Tabula Europae Quinta udije Ptolemej. Na petoj je karti Evrope prikazao
Illyricum per dimensiones certas latitudinum, et lon- Ilirik točnim mjerama širina i dužina koje odgova-
640 gitudinum, caelo respondentes, descripsit, et loca fi- raju nebu i poredao je mjesta i granice pokrajina ta-
nesque regionum ita ordinavit, ut ex simplici eiusdem ko da se jednostavnim pogledom na nju vidi sve što
inspectione omnia appareant, quae alias etiam longa bi se inače teško objasnilo i drugim govorenjem.
44

oratione difficile explicarentur, ideo omissis, quae de Stoga sam odlučio ispustiti što piše o izradi karte i,
tabulae constructione tradit regionum, et locorum da bi se karta razumjela, donijeti opis pokrajina i
645 descriptionem pro tabulae intelligentia ponere placu- mjesta iz 17. poglavlja druge knjige: Nakon Istrije u
it. libri 2. capitis 17. Post Istriam Italiae, reliqua Li- Italiji slijedi preostala morska obala Liburnije koja
burniae quae in Illyride est maritima, sequitur ora je u Iliridi: Alvona, Flanona, Tarsatika, ušće rijeke
Alvona, Flanona, Tarsatica, Oenei fluminis Ostia, Vel- Eneja, Velcera, Senija, Lopsika, ušće rijeke Tedanija,
cera, Senia, Lopsica, Tedanii fluminis Ostia, Ortopola, Ortopola, Vegija, Argirunt, Korinij, Enona, kolonija
650 Vegia, Argiruntum, Corinium, Enona, ladera Colonia, Jadera, ušće rijeke Titija, Skardona. Gradovi su pak
Titi fluminis Ostia, Scardona. Dalmatiae autem Civi- Dalmacije uz obalu: Sikum, kolonija Salone, Epetij,
tates iuxta littus Sicum, Salonae Colonia, Epetium, Peguntij, Onej, ušće rijeke Narona, Rizinij, Epidaur,
Peguntium, Oneum, Naronis fluminis Ostia, Risinum, Askrivij, Rizonički zaljev, Butua, Uldnij, ušće rijeke
Epidaurus, Ascrivium, Rhizonicus sinus, Butua, Ulci- Drilona, Lis. Rijeka Drilon pak teče od planine
65S nium, Drilonis fluminis Ostia, Lissus; fluit autem, Dri- Skarda i od druge planine smještene pri sredini gor-
lon fluvius a monte Scardo, et ab altero Monte sito, nje Mizije. Od nje otječe i druga rijeka imenom Drin,
iuxta medium superioris Misyae; Ab eodem etiam ali-
us amnis defluit Drinus nomine, qui in Saum flumen koja se izlijeva u rijeku Savu sa zapadne strane gra-
exit, ab Occidentali parte Tauruni Civitatis. Tenent du Taurunu. Pokrajinu pak drže Japidi koji se na-
660 autem Provinciam, qui Istriae haerent lapides, supra dovezuju na Istriju, iznad Liburnije nešto zapadnije
vero Liburniam magis Occidentales Mazei, post Derri- Mazeji, a nakon njih Deriopi, i Deriji iznad Deriopa,
opes, et Derii supra Deriopes, Dindarii supra quos Di- Dindariji iznad kojih su Dicioni, iznad Derija su pak
tiones, supra autem Derios Ceraunii, interiora autem Kerauniji. Unutrašnjost pak Dalmacije drže Daursiji,
Dalmatiae tenent Daursii, supra quos Comenii, et Var- iznad njih Komeniji i Vardeji. Iznad njih su Naren-
665 dei. supra hos Narensii, et Sardiotae, et iterum supra siji i Sardioti, a opet iznad njih Sikuloti, Dokleati, i

162 163
hos Siculotae, Docleatae, et Pirustae, et Scirtones ver- Pirusti i Skirtoni prema Makedoniji. Kopneni su pak
sus Macedoniam. Civitates autem mediterraneae Li- gradovi Liburna ovi: Tedijast, Arucija, Ardetij, Stlu-
burnorum hae sunt: Tediastum, Arucia, Ardetium, pi, Kurkum, Auzankali, Varvarija, Salvija, Adra,
Stlupi, Curcum, Ausancali, Varvaria, Salvia, Adra, Arauzona, Azizija, Burnum, Sidrona, Blanona, Oupor
670 Arauz'ona, Asisia, Burnum, Sidrona, Blanona, Oupo- i Nedin. Kopneni su gradovi Dalmacije Andekrij,
rum, Nedinum. Dalmatiae Civitates mediterraneae Aleta, Narona, Delminij, kolonija Ekvum, Salonija-
Andecrium, Aleta, (Narona), Delminium, Equum Co- na, kolonija Narbona, Ender, Hina, Doklea, Rizana,
lonia, Saloniana, Narbona Colonia, Enderum, Chin- Skodra, Termidana, Siparunt, Epikarija i Ejminacij.
na, Doclea, Rizana, Scodra, Termidana, Siparuntum, Uz Liburniju leže otoci: Absor, gdje su dva grada:
675 Epicaria, Eiminacium, Insulae autem adiacent Libur- Krepsa i Absor; Kurikta, gdje su također dva grada:
niae, Absorus, in qua Civitates duae, Crepsa, Absorus, Tulfin i Kurik; otok Skardona, gdje su dva grada:
et Curicta, in qua Civitates etiam duae Tulfinium, Cu- Arba i Kolent. Uz Dalmaciju pak leže otoci: Isa, otok
ricum, et Scardona Insula, in qua Civitates duae Ar- i grad; Tragurij, otok i grad; Crna Korkira i Meli-
ba, Colentum; Insulae vero adiacent Dalmatiae Issa tine.*
5

680 Insula, et Civitas, Tragurium Insula, et Civitas, Cor- Valja razmotriti razliku između Mele, Plinija i
cyra nigra, Melitinae. Ptolemeja. Onaj naime dio Ilirika što ga Strabon
Diversitas inter Melam, Plinium, et Ptolomaeum, 46
razlučuje na Japidiju i Liburniju Plinije i) Ptole-
observanda est, nam quam partem Illyrici Strabo in la- mej pripisuju samoj Libumijd, a Japidiju spominju
pidiam, et Liburniam distinguit; Plinius et Ptolomae- 47
kao dio Liburnije. Nakon Lifburnije Strabon stavlja
685 us Liburniae soli adscribunt, ac lapidiae tamquam par- dalmatinsku obalu, i činilo bi se da je proteže sve
tis Liburniae mentionem f aciunt. Post Liburniam Dal- do Narone. Ipak među ostalim narodima Ilirika spo-
maticam oram Strabo ponit, quam quamvis Naronam minje i Ardijejce kao smještene nasuprot Faru, te
usque extendere videatur, cum tamen inter reliquos mora biti da su se nalazili s ove strane Narona.48 Za-
Illyrici populos, Ardiaeos, contra Pharum sitos nomi- to se čini da tu ardijejsku obalu oduzima Dalmaciji i
690 net, hos citra Naronem fuisse oportet, ideo hane Ardi- s ostalima je imenovanim pridjeljuje preostalim Ili-
aeorum oram Dalmatiae detrahere, et cum caeteris rima. Njih pak Plinije i Ptolemej pripisuju Dalma-
nominatis reliquis Illyriis tribuere videtur, quos Pli- ciji,49 a Plinije među njima spominje i »Ilire u pra-
nius, et Ptolomaeus Dalmatiae adscribunt, inter quos vom smislu riječi«.50 Kako Mela ne imenuje Dalma-
Illyrios proprie dictos, Plinius memorat; Mela vero, ciju, tako u Liburniju uključuje Strabonovu dalma-
695 sicuti Dalmatiam non nominat, ita Strabonis Dalmati- tinsku obalu s Ardijejcima, sve do Narona.51 Nabra-
cam oram cum Ardiaeis, Naronem usque in Liburnia jajući otoke, Strabon imenuje Japodske, a četrdeset
includit. Insulas quoque recensens Strabo, lapidicas brojem liburnskih ostavlja bez imena. Kao najpozna-
nominat, Liburnicas vero 40: numero sine nomine po- tije im dodaje Isu, Tragurij i Far, ali prešućuje ko-
nit, quibus notissimas Issam, Tragurium, et Pharum jem bi području ili narodu pripadali.52 Plinije ih bro-
700 addit, sed cuiusnam regionis, populive fuerint, reti- ji među liburnskima,53 Ptolemej pak pripisuje 54Dal-
cet: has autem Plinius inter Liburnicas numerat, Pto- maciji zajedno s Crnom Korkirom i Melitinom. Da
lomaeus vero Dalmatiae adscribit, simul cum Corcyra bi se to uskladilo, valja primijeniti vremenski prora-
nigra, et Melitine. Pro quibus concordandis, tempo- čun. Mela naime izvješćuje o vremenu starijem od
rum ratio adhibenda est. Mela etenim antiquiora Stra- Strabona. Strabon je pak, preuzimajući više toga od
705 bone tempora refert, Strabo autem plura ab antiquis starih, propustio Dalmaciji postaviti granice svoga
sumens, Dalmatiae fines sui temporis ponere omissit: doba. Plinije doduše iz želje za sažetošću ponešto
Plinius vero licet brevitatis studio quaedam confun- brka, ali bolje razlučuje mjesta. Ptolemej napokon,
dat, maiorem locorum distinctionem praebet; Ptolo- kako je kasniji i smješten na vrhuncu Rimskog Car-

164 165
rnaeus denique sicuti posterior, et in Romanae Monar- stva, to jest -kad je isve već bilo istraženo i premje-
710 chiae apice constitutus, quando scilicet iam omnia ex- reno, tako je od ostalih i točniji, pa sređeno i razgo-
plorata et dimensa reperiebantur, ita caeteris quoque vijetno razlučuje mjesta i pokrajine.
accuratior, orđinate, et distincte loca, et regiones dis- Razmotrivši ove razlike da bi se razumjeli pisci,
tinguit. valja zaključiti da se ilirska obala u vrijeme Ptole-
Quibus diversitatibus, pro Scriptorum intelligen- meja ili Rimskog Carstva protezala od Istre ili rijeke
715 tia, observatis, concludendum est, Illyricam oram Pto- Raše do međe koja je kretala od Šar-planine i za-
lomaei, sive Monarchiae Romanae tempore, ab Istria, vršavala u moru između Lješa i Drača, a dijelila se
sive ab Arsia flumine, ad terminum a Scarđo mon- na Liburniju i Dalmaciju.
te provenientem, et inter Lissum, et Epidamnum in
mare terminantem, extensam fuisse, et in Liburniam, III poglavlje
720 ac Dalmatiam distinctam. O GRANICAMA ILIRIKA I IZMIJENJENIM
ILI ZASTARJELIM NAZIVIMA
Caput ΠΙ. NJEGOVIH POKRAJINA
DE FINIBUS ILLYRICI, REGIONUMQUE EIUS
NOMINIBUS MUTATIS, VEL OBSOLETIS. Gore je izneseno da je granica starog Ilirika za-
počinjala od Keraunskih planina i da je na istoku
Illyrici antiqui fines a Cerauniis montibus initium međašila s Makedoncima, na zapadu s Liburnima, a
5 sumpsisse, ab Oriente Macedonas, ab Occidente vero niže će biti rečeno da je na sjeveru međašila s Pa-
Liburnos conterminos habuisse supra relatum est, a
Septentrione vero Pannonas, ut infra dicetur; in quo noncima. Na prostoru tih zemalja izmijenilo se ili
terrarum tractu plurima populorum, regionumque no- suzilo vrlo mnogo imena naroda i pokrajina. Da bi
mina mutata, vel coarctata fuerunt: pro quorum intel- se to razumjelo, prikazane su tri karte kod čije su se
10 ligentia tres tabulae exhibentur, in quibus conficien- izrade pojavile mnoge teškoće. Neka nitko ne povje-
dis, sicuti multae difficultates occurrenmt; ita quis ruje da su imena pokrajina okružena određenim i
non credat, regionum nomina determinatis, certisque pouzdanim granicama, nego samo da je opisano ono
finibus circumscripta, seđ tantummodo descripta ea, što je zbog oskudice autora moglo proizići iz pret-
quae ex penuria auctorum coniecturis elici potuerunt, postavki, da bi se uvidom u karte predočila raznoli-
15 ut ex tabularum inspectione diversitas Regionum, no- kost pokrajina i njihovih imena, a time postala ra-
minumque ob oculos poineretur: et exinde auctorum zumljiva gore navedena mjesta autora — ikako će biti
loca relata intelligibilia evaderent, ut cuilibet confer- jasno svakome tko bude htio uspoređivati. Prva na-
re volenti patebit. Prima enim tabula Illyricum anti- ime karta prikazuje stari Ilirik prije dolaska Rimlja-
quum ante Romanorum adventum exhibet; Secunda na, druga razjašnjava njegovo protezanje sve do Au-
20 eiusdem extensionem, usque ad Augusti tempora de- gustova doba, a treća pruža razdoblje Carstva sve
clarat. Tertia vero Monarchiae tempus usque ad Im- do njegove podjele. Iz njih se uviđa kako su kroz
perii divisionem praebet: ex quibus per temporum slijed vremena bili različiti Ilirik i njegove pokraji-
successiones diversitas Illyrici, regionumque eius per-
spicitur. Illyrici antiqui loca, populosque orae mariti- ne. Mjesta i narode na morskoj obali starog Ilirika
25 mae Scylax describiit, de quibus capite sequenti: ex opisuje Skilak, o čemu u slijedećem poglavlju. Od
mediterraneis autem duos tantum populos nominat, naroda u unutrašnjosti spominje samo dva, to jest
scilicet Autariatas, et Atintanas, hosque a Dyrrachio, Autarijate i Atintane. Ove smješta od Drača do Ke-
usque ad Ceraunios montes supra omnes populos ab raunskih planina iznad svih naroda koje je imeno-
ipso nominatos collocat; illos autem attingere lacum, vao, a za one prve piše da dodiruju jezero iz kojeg

166 167
30 ex quo Naro fluit, scribit; sed sicuti Atintanorum situs 1
teče Neretva. Smještaj ise Atintana shvaća također
etiam ex relatis Polybii, Appiani, et Strabonis locis i iz navedenih
2
Polibijevih, Apijanovih i Strabonovih
percipitur, ita Autariatarum regio, quousque extende- mjesta, ali niti Skilak niti bilo koji drugi autor ne
retur, neque Scylax, nec quisquam alius auctorum piše dokle se protezalo područje Autarijata. Strabon
tradit, quaedam tantum Strabo, et Appianus referunt, i Apijan iznose samo ponešto sto valja izložiti da bi
35 quae expendenda sunt, ut antiquissiinae Autariatarum se mogle 3
istražiti granice najstarijeg područja Au-
regionis fines indagari possint. Autariatae maxima, et tarijata. Autarijati, najveći i najbolji ilirski narod,
optima Illyriorum gens, Triballos domuit, et simul pobijedili su Tribale i graničili istodobno s Dardan-
cum Dardanis, Bessos, Emum montem incolentes, con- cima i Besima koji su stanovali na Balkan planini.
terminos habuit, ut ex antiquis auctoribus refert Stra- Tako piše Strabon
4
prema starim autorima /gore, u 2.
40 bo /Supra capite 2./; idcirco ultra Scodrum, sive Scar- poglavlju/. Stoga je njihova stara granica nužno bila
dum montem fines eorum antiquos ab Oriente exten- s istoka protegnuta preko planine »Skodra« ili
sos fuisse necesse est, a meridie vero mare attigisse »Skarda«. Apijan pak svjedoči da je s juga dodiri-
testatur Appianus. Ardiaei cum mariš finitimi optima vala more: Kad su Ardijejci kao obližnji moru na-
Autariorum loca circa littus invasissent, eos expulere. pali najbolja mjesta Autarija oko obale, istjerali su
45 Post hos Liburni navibus plurimum insignes. Ab Occi- ih. Nakon
5
njih su po lađama bili najznamenitiji Li-
dente autem quousque extenderetur, nemo auctorum burni. Dokle se pak protezala sa zapada, ne iznosi
refert; sed cum Plinius antiqua populorum nomina niti jedan autor. No kako Plinije, koji obično na-
referre solitus, antiquissimam Autariatarum regionem vodi stara imena naroda, stavlja 6
najstarije područje
post Scardonam ponat; ideo Titius fluvius pro Occi- Autarijata nakon Skradina, može se zbog toga za-
50 dentali Autariatarum termino poni potest; quorum padnom međom Autarijata postaviti rijeka Krka. Či-
regionis amplitudinem Strabo significare videtur, cum ni se da Strabon naznačuje prostranost njihova po-
multos populos Autariatas attingere referat: descripto dručja kad izvješćuje da su mnogi narodi dodirivali
enim (Drilonis) fluxu ait: attingit autem Macedoni- Autarijate. Opisavši naime tok Drima kaže: dodiru-
cas, et Pannonicas gentes versus meridiem, sicuti et je pak prema jugu makedonske i panonske narode,
55 Autariatae, et Dassaretii, aliique populi alHs partibus baš kao što se Autarijati, Dasareti i drugi narodi na
se, et Autariatas attingunt. sed quonam tempore res drugim stranama dodiruju međusobno i s Autarija-
eorum floruerint, nemo memorat: id tamen ante tem- tima.7 No nitko ne spominje kad su bili snažni. Ipak
pora a Scylace relata evenisse oportet; Cum longe a je to moralo biti prije razdoblja o kojem izvješćuje
mari ipsos collocet, ideo tune temporis loca maritima Skilak, jer ih smješta daleko od mora,8 pa se stoga
60 iam Autariatas amisisse dicendum videtur; Sed si ex čini kako valja reći da su tada Autarijati već bili iz-
relatis Appiani verbis de Autariatarum locis mariti- gubili primorska mjesta. No, ako bi bilo slobodno
mis ab Ardiaeis occupatis, tempora scrutari liceret, istraživati o vremenu na temelju navedenih Apija-
ante Liburnorum potentiam id evenisse dicendum novih riječi o primorskim mjestima Autarijata koja
esset, at cum neque Scylax, neque Poetae Argonauta- su zauzeli Ardijejci, moralo 9bi se reći da se to dogo-
65 rum iter per Illyricum sinum describentes, Ardiaeo- dilo prije nadmoći Liburna. Kako pak niti Skilak
rum mentionem faciant; ideo haec ad antiquissima niti pjesnici koji opisuju putovanje Argonauta kroz
tempora ante bellum Troianum referri deberent, quae Ilirsko more ne spominju Ardijejce, mora se to sito-
inter inexplorata relinquenda sunt, et tantum Autari- ga prenijeti u prastaro vrijeme prije trojanskog rata
atas antiquissimam Illyricam gentem, eiusdem maio- koje valja ostaviti neistraženim i smije se reći sa-
70 rem partem tenuisse, rebusque eorum florentibus, ul- mo da su Autarijati, prastari ilirski narod, držali veći
tra montes fines habuisse dicendum est. Hos simul dio Ilirika i da su imali granicu s onu stranu plani-
cum Cimbris ad Delphos castra posuisse, refert Appi- na kad su bili snažni. Apijan izvješćuje da su se oni

168 169
anus. Fama est, Autarios Apollinis indignatione in zajedno s Cimbrima ulogorili kod Delfa: Priča se da
extremam decidisse dadem, quippe eosdem, Celtas- su Autariji zbog Apolonove srdžbe potpuno propali,
75 que quos Cimbros vocant, ad Delphos posuisse Castra, naime da su se oni i Kelti zvani Cimbrima ulogorili
statimque omnes dispersos aujugisse; multos ante in- kod Delfa i odmah svi pobjegli raspršeni, mnogi i
ceptam pugnam pluvia in eos cum procellis, julguri- prije početka bitke, jer je protiv njih bjesnjela kiša
busque desaeviente. His vero, qui ad propria ređiis- s olujom i munjama. Protiv onih pak koji su se vra-
sent, infinitam ranarum vim subortam, quae putres- tili na svoje podigla se bezgranična sila žaba koje su
80 centes flumina corruperunt. Vapore deinde ex terra trunući zagadile rijeke. Kako se zatim iz zemlje ispa-
exhalante pestem Illyriorum, ac insecutam corrupti- ravao zadah, uslijedila je kod Ilira kuga i zaraza koja
onem, quae potissimum Autarios invaderet; Donec je ponajviše napadala Autarije, dok nisu kao izbje-
profugi a Patria, ac pestem deferentes, cum nemo ob glice iz domovine i raznoseći kugu prevalili put od
timorem suscipere auderet, 23. dierum progressi iter, dvadeset tri dana jer ih se nitko od straha nije usu-
85 ad Tellurem palustrem, inhospitamque venere, et iux- dio prihvatiti, došli do močvarne i negostoljubive ze-
ta Basternarum gentem condidere Urbes. haec Appia- mlje, i osnovali gradove kod naroda Basterna. Ovo
10

nus, more suo f abulis proxima, ex aliquo antiquo auc- Apijan preuzima iz nekog starijeg autora na svoj
tore; certiora autem Diodorus libro 3. Qui Autariatae bajkama sličan način. Pouzdanije Diodor u trećoj
nominantur, hos ranae in nubibus cretae, et pro usi- knjizi: One koji se zovu Autarijati natjerale su žabe
90 taiis delapsae guttis patriam deserere, et in locum, ubi koje su nastale u oblacima i pale umjesto običnih
nunc sedes habent, profugere compulerunt, quem ex- kapi da napuste domovinu i pobjegnu na mjesto gdje
cribit Aelianus de Animalibus libro 17. capite 41. 11
sada stanuju. Njega ispisuje Elijatn u 41. poglavlju
Quae Animalia sedibus homines expulerunt: Autaria- sedamnaeste knjige. »O životinjama«: Životinje koje
tae *Indi /Illyrii.f, plurimis (raniš) inchoatis, et im- su istjerale ljude iz boravišta: *Indijci /Iliri/ Autari-
95 perfectis de Caelo lapsis, in alium locum migrare coac- jati bili su prisiljeni prijeći na drugo mjesto jer su
ti sunt. hic Indi perperam pro Illyriis positum apparet, se začele i s neba nedovršene pale vrlo brojne žabe.12
prout etiam Epitomatoris Stephani, qui Autariatas Vidi se da je ovdje pogrešno stavljeno Indijci mjesto
gentem Thesproticam, pro Illyrica, ponit, ut Casaubo- ilira, baš kao što je i ono Stjepanova Epitomatora
nus in notis ad Strabonem animadvertit, Hos a Scor- koji stavlja da su Autarijati tesprotsko umjesto ilir-
100 discis Gallis potentia exutos refert Strabo, modum sko pleme,13 kako primjećuje Casaubon u bilješkama
autem Polyaenus strategematum libro 7. capite 49. tra- uz Strabona.14 Strabon izvješćuje da su ih moći li-
dit. Galli expeditionem adversus Autariatas suscepe- šili Gali Skordisci,15 a Polien u 49. poglavlju sedme
runt, cum diu bellum duceretur, Celtae cibaria, et vi- knjige »Ratnih varki« piše kako: Gali su poduzeli po-
num herbis venenosis inficiunt, et ipsi noctu relictis hod protiv Autarijata. Kako je rat dugo trajao, Kelti
105 Castris, fugam capessunt. Autariatae credentes eos su zarazili hranu i vino otrovnim travama, a sami su
metu profugisse castra invadunt, et vino, cibariisque noću napustili logor i započeli bijeg. Vjerujući da su
largiter jruuntur, statimque immoderato ventris umakli iz straha, Autarijati udu u logor i obilno uži-
ju vina i hrane, te odmah popadaju od žestokog pro-
profluvio prolabuntur. Celtae supervenerunt ac pros- ljeva. Kelti su došli i pobili ih ispružene.16 Svladani
tratos occiderunt. Autariatae ergo a Scordiscis debel- dakle od Skordiska, Autarijati su s gospodstvom po-
110 lati, simul cum Dominio sensim nomen quoque amit- stupno gubili i ime, te se može pretpostaviti da su
tebant, et exinde montes ipsorum partim a Scordiscis, zbog toga njihove planine koje su dijelom zauzeli
partim a Pannonibus occupatos, nomen ab eisdem Skordisci a dijelom Panonci i uzele ime po njima.
sumpsisse coniectari potest: adhuc tamen tempore Ipak su čuvali ime sve do vremena kad se Aleksan-
quo Alexander Magnus victor de Getis revertebatur a dar Veliki kao pobjednik nad Getima vraćao od Du-

170 171
Π5 Danubio, nomen servabant, et cum caeteris Illyriis se nava, i Arijan u prvoj knjizi piše da su mu se suprot-
eidem opposuisse, tamen ob eorum imbeeillitatem stavili s ostalim Ilirima, iako su zbog svoje slabosti
cum minus enim bello, quam caeteras eius regionis (Autarijati) bili slabiji u boju nego ostali narodi, ono-
gentes (Autariatas) valere, scribat Arrianus libro pri- ga područja, pa izvješćuje i da su ih Agrijanci lako
mo ab Agrianis quoque facili repressos refert: Auta- potisnuli.17 Autarijate također među Lizimahovim
120 riatae quoque inter Lisymachi milites recensentur a vojnicima nabrajaju Diodor /u 20. knjizi/ i Polien
Diodoro /Libro 20./ et Polyaeno /Libro 4. capite 11/; /u 11. poglavlju četvrte knjige/.18 Napokon su ih pod-
et tandem a Romanis, non proprio, sed Dalmatarum vrgnuli Rimljani, ali ne pod vlastitim imenom, nego
nomine subacti fuerunt, quamvis Strabo, antiquis pod imenom Delmata, iako Strabon piše, služeći se
Scriptorum nominibus usus Autariatas a Romanis starim imenima pisaca, da su Rimljani napokon po-
125 tandem oppressos scribat. tlačili Autarijate.19
Ardiaeos deinde Autariatis successisse, arguunt Da su zatim Autarijate naslijedili Ardijejci, po-
ab Appiano relata de locis eorum mariitimis ab Ar- kazuje ono što Apijan iznosi o primorskim mjestima
diaeis occupatis et a Strabone de bello šališ causa ge- Autarijata koja su zauzeli Ardijejci,20 a Strabon o
sto: cum inter populos, quorum summa olim fuit in ratu koji se vodio zbog soli, jer među narode koji su
130 Illyrico potentia, post Autariatas immediate Ardiaeos nekoć u Iliriku bili najmoćniji odmah poslije Auta-
ponat. De Illyricis, Autariatae, Ardiaei, Dardani, sed rijata stavlja Ardijejce: od ilirskih, Autarijati, Ardi-
quando res eorum floruerint, quive fines regionum jejci, Dardanci.21 No nitko ne izvješćuje kad su bili
fuerint, nemo refert; idcirco ea pauca, quae de eis- snažni, ili koje su bile granice njihovih pokrajina.
dem reperiuntur expendenda sunt, ut fines eorum Valja stoga izložiti ono malo što se o njima nalazi
135 conici possint: refert etenim Polybius loco supra cita- da bi se mogle pretpostaviti njihove granice. Poli-
to, Romanos (liberatis) aib Illyriorum iugo, vel mo- bije naime na gore navedenom mjestu izvješćuje da
lestiis Corcyraeis, Appolloniatibus, et Dyrrachinis, su Rimljani, oslobodivši ilirskog jarma ili nasilja
ulterius in Illyricum progressos. Subactis obiter Ar- Korkirane, Apolonjane i Dirahijce, uznapredovali da-
diaeis adfuere mox plures legationes aliorum populo- lje u Ilirik, podvrgavši usput Ardijejce. Doskora se
140 rum, et in his etiam Parthinorum, nec non Atinta- pojavilo više poslanstava drugih naroda, medu nji-
num, qui omnes cum se fidei Romanorum permitte- ma i Partina i Atintana. Kako su se svi oni stavljali
rent, sunt in amicitiam recepti: ita ventum ad Issam. pod rimsku zaštitu, primljeni su za prijatelje. Tako
hic animadvertendum est, versionem Casauboni, tex- se došlo do Ise.22 Ovdje valja primijetiti da se Casa-
tui graeco omnino non congruere, nam ubi graece ubonov prijevod23 uopće ne slaže s grčkim tekstom.
145 simul (άμα καταστρεφόμενοί) dicitur, obiter ipse vertit, Gdje se naime grčki kaže ujedno (»ujedno podvrg-
ita, ut facili subactos Ardiaeos innuere videatur, quos nuti«), on predvodi uz put, te bi se činilo kako nagovi-
integris viribus terra, marique diu oppugnatos, pror- ješta da su Ardijejci lako podvrgnuti, a izgleda da
susque subversos, non leviter subactos, significare vi- Polibije naznačuje da su podvrgnuti teško, pošto su
detur Polybius, cum non solum milites multos, sed dugo netaknute snage opsjedani na kopnu i na rnoru
150 etiam Tribunorum aliquos, et Questorem in expugna- i onda potpuno uništeni, jer dodaje da Rimljani,
tione Oppidorum, et praesertim Nutriae a Romanis osvajajući gradove — a osobito Nutriju, nisu izgubili
amissos subdat; Simili modo verbum ventum ad samo mnogo vojnika nego i neke tribune i kvestora.24
Issam, nam Polybius non ad Issam appulsum, sed iter Slično je s riječju došlo se do Ise. Polibije naime ne
directum Issam versus scribit ίπραήγόν ώ επί piše da se pristalo kod Ise, nego da se upravio put
155 rfy Ίσσαν) ut Nicolaus Perottus prior in- prema Isi (»išli su naprijed kao na Isu«), kako je i
terpres verterat; ex quibus apparet, Ardiaeos bio preveo raniji prevodilac Nicolao Perotti.25 Iz toga
loca maritima possedisse a Dyrrachio Issam versus. se vidi da su Ardijejci posjedovali primorska mjesta

172 173
Quod autem Ardiaei principale nomen inter Illyrici od Drača prema Visu. Da su pak Ardijejci bili glav-
Regni populos haberent, argumentum sumi potest ex no ime među narodima Ilirskog Kraljevstva, može
26
160 dictis Polybii verbis, nam Parthini, quamvis Dyrra- se uzeti dokaz iz spomenutih Polibijevin riječi: iako
chio proximi, et Atintanes supra eosdem, et Appollo- su naime Parteni vrlo blizu Draču, a Atintani iznad
niatas existentes, Romanis ad eorum loca delatis rebus njih i Apolonjana, ipak se nisu usudili ni pomaknuti
Ardiaeorum integris, se movere ausi non sunt: sed his kad su Rimljani naišli do njihovih mjesta dok je još
debellatis quamquam Romani ab eorum finibus iam položaj Ardijejaca bio neuzđrman. No kad su oni
165 recessissent, tamen eis se idediderunt, ut evenire solet, pobijeđeni, ipak su se predali Rimljanima, mada su
quando praecipua alicuius Provinciae regio, et loca oni već bili odstupili od njihove granice. Tako se obi-
tutiora capta sunt, caeteri saluti suae consulant: Ita- čno zbiva kad je osvojeno najvažnije područje neke
que tune temporis Ardiaeorum regio praecipua Illy- pokrajine i sigurnija mjesta: ostali misle na svoj
rici fuit, de qua Strabo pluribus in locis mentionem spas. Stoga je u to vrijeme područje Ardijejaca bilo
170 facit. Ardiaeis vicina est Pharos scilicet Insula, et de- najvažnije u Iliriku. Strabon ga spominje na više
inde post Ardiaeorum oram Rizeorum sinus, et Urbs, mjesta: bližu je Ardijejaca Far, otok; zatim nakon
27
ex quo Ardiaeorum oram a viciniis Insulae Phari us- obale Ardijejaca zaljev i grad Rizeja. Prema tome
que ad Rizonicum sinum extensam fuisse constat: At je sigurno da se obala Ardijejaca pružala od susjed-
cum idem paulo supra referat, Pertingit Pannonia eti- stva otoka Hvara do Boke Kotorske. Kako pak isti
175 am usque ad Dalmatiam, et f ere Sardiaeos versus malo više navodi: Panonija seže čak sve do Dalma-
meridiem si proficiscatur. Quidquid autem regionis cije i gotovo do Sardijejaca ide li se k jugu. Sva pak
ab intimo Adriae sinu, usque ad Sardiaeos et Rizoni- krajina koja se pruža od najuvučenijeg zaljeva Ja-
um sinum protenditur, montosum est interpositum drana do Sardijejaca i Rizonijskog zaljeva brdovita
mari, et Pannonibus. et infra dicat. Hae sunt Panno- je i leži između mora i Panonaca, a niže kaže: To su
180 num montanae Planicies, versus meridiem ad Dalma- brdske zaravni Panonaca, koje na jug dopiru sve do
tas usque et Ardiaeos pertinentes, versus Septentri- Dalmata i Ardijejaca, prema sjeveru prestaju kod
onem ad Istrum desinentes, versus Ortum Scordiscos Istra, a prema istoku dodiruju Skordiske kod make-
attingentes ad montes Macedonum, et Thracum. ideo donskih i tračkih planina.28 Zato Casaubon s pravom
merito suspicatur Casaubonus superabundare in ver- sumnja da je u riječima »Sardijejaca« suvišno slovo
185 bis Sardiaeos litteram .S. et Ardiaeos ubi quoque legi -s- i da se i ondje mora čitati »Ardijejaca«. To je
debere, quod etiani ex supra relatis eiusdem Strafoo- potvrđeno i gore navedenim riječima istog Strabona,
nis verbis proximos Rizonico sinui Ardiaeos statuen- koji postavlja Ardijejce vrlo blizu Boki Kotorskoj.29
tis, conf irmatur, quod si eandem litteram superabun- Ako bi stoga tko kazao da je ono isto tako suvišno i
dare quis diceret in relato Dionis fragmente, refe- u navedenu Dionovu fragmentu gdje on iznosi da su
190 rentis Sardiaeos circa Brundusium mare infestasse, et Sardijejci napadali po moru oko 30Brindisdja i da je
Teutham (Sardiaeis) imperasse, Illyrios Polybii eos- Teuta zapovijedala Sardijejcima, mogao bi staviti
dem cum Ardiaeis Dionis, ponere posset, quod quo- da su Polibijevi Iliri isto što i Dionovi Ardijejci. Či-
dammodo ex Strabone elici posse videtur, qui rela- ni se da to na neki način može proizići i iz Strabona,
tis (Bessorum) in monte Aemo habitationibus subdit: koji opisavši nastambe Besa na planini Balkanu do-
195 inter hos et Ardiaeos Dassaretii sunt, et Hybrianes, daje: između njih i Ardijejaca su Dasaretiji, Hibri-
aliaeque obscurae Gentes, quas Scordisci infestave- jani i drugi slabo poznati narodi, koje su Skordisci
runt, donec tandem regionem eam cultoribus vacuam napadali dok nisu čitavu onu pokrajinu lišili stanov-
redegerunt, feceruntque ut inviae essent sylvae per nika, te postigli da na razmaku od nekoliko dana pu-
aliquod dierum itineris spatium. Dassaretas autem tovanja budu besputne šume.31 Liv-ije pak svjedoči
200 circa Lacum Lichnytem et (Drilonis) fluenta hitra da su Dasareti stanovali oko Ohridskog jezera i toka

174 175
32
Scodri montis iuga habitasse Livius testatur: ideo si rijeke Drima unutar kosa Šar-planine. Ako su da-
Ardiaei Dassaretiis contermini fuerunt, ultra Rizoni- kle Ardijejci međašili s Dasaretima, valja reći da se
cum sinum {Drilonem} versus regionem eorum ex- njihovo područje protezalo s onu stranu Boke Ko-
tensam fuisse et Strabonem diversa tempora respe- torske prema Drimu i da je Strabon mislio na neko
drugo razdoblje, tj. da je područje Ardijejaca bilo
205 xisse, dicendum sit, quando scilicet Ardiaeorum no- protegnuto sve do Drima kad je njihovo ime bilo ;sna-
men florebat, regionem ipsorum (Drilonem} usqtte žno. Čini se da se to slaže s navedenim Polibijevim
extensam fuisse, quod cum relatis Polybii verbis con- riječima. Dion je dakle nazvao Ardijejcima one Ilire
gruere videtur. Illyrios vero a quibus Polybius merca- za koje je Polibije napisao da su napali italske tr-
tores Italicos vexatos scripsit, Dion Ardiaeos nomina- govce. Kao što je u Dionovu fragmentu suvišno slovo
210 vit, et prout in fragmente Dionis abundat littera S. -s-, tako je i kod Flora na navedenom mjestu suvišno
ita apud Florum quoque littera V. relato loco Fulvius slovo -ν-: Konzul Fulvije Flak podvrgnuo je u Iliriku
Vardeje, što je jasno iz navedenih Apijanovih riječi
33
Flaccus consul Vardeos in Illyrico subegit, ut ex ver- 34
bis Appiani eodem quinto bello relatis patet; simili- o istom petom ratu. Slično je u Plinija na navede-
ter apud Plinium loco relato. populatores quondam nom mjestu nekadašnji 35pljačkaši Italije Vardeji
215 Italiae Vardei pro Ardiaei positum, florente scilicet stavljeno mjesto Ardijejci. To jest, iz gore spome-
Ardiaeorum summa potentia, maiorem Illyrici Regni nutih Strabonovih riječi proizlazi da se ime Ardi-
jejaca miješalo s Ilirima kad su Ardijejci bili u naj-
partem possidentes, promiscuum, cum Illyriis nomen većem procvatu moći i kad su posjedovali veći dio
Ardiaeos habuisse, et in mediterraneis usque ad Ilirskog Kraljevstva, i da je njihovo područje bilo
Pannonas regionem eorum protensam fuisse, ex su- protegnuto i u unutrašnjosti sve do< Panonaca. Čini
220 pra dictis Strabonis locis elicitur, cum idem regionem se naime da on i pokrajinu po Ardijejcima naziva
quoque Ardiam ab Ardiaeis denominare videatur: Ardijom, jer nabrajajući mjesta koja leže između
recensens enim loca inter montera Aemum, et mare Balkan planine i Jadranskog mora kaže: do Jadrana
Adriaticum sita ait: ad vero Adriam tota pene est Ar- je pak gotovo 36sve Ardija, i u sredini Panonija, i sama
dia, et medio. Pannonia, ipsa quoque sublimis tota. ita čitava visoka. Čini se da je Strabon, postavljajući
225 inter Pannoniam et Adriaticum, Ardiam statuens tako Ardiju među Panoniju i Jadran, govorio o ono-
Strabo, de ea parte Illyrici locutus videtur, quam me dijelu Ilirika koji su Ardijejci posjedovali kad
florentibus rebus Ardiaei possederunt, sed successu su bili moćni. No kako se njihovo ime s vremenom
temporum, cum eorum nomen simul cum regione di- smanjivalo zajedno s njihovim područjem, najprije
minueretur a Rizonico sinu usque ad vicina Pharo je bilo suženo od Boke Kotorske do Hvaru obližnjih
230 loca primo restrictum fuit, deinde citra Naronem: nam mjesta, a zatim na ovu stranu Neretve. Kad su na-
ime predajom posljednjeg kralja Ilirika Gencija
quando Gentio ultimo Illyrici Rege se dedente, Ro- Rimljani sveli Ilirsko Kraljevstvo na provinciju, Li-
mani Regnum Illyricum in Provinciam redegerunt; vije nije imenovao Ardijejce među narodima koje
inter populos a Livio numeratos, Ardiaei non nomi- je nabrojio.37 Može se stoga dokazivati da su tada bili
nantur, ob id tune ad eam tantum regionem, quae stisnuti samo na ono područje koje je smješteno s
235 citra Naronem contra Pharum sita est, restrictos fu- ove strane Neretve nasuprot Hvaru i da su već bili
isse argui potest, et Dalmatis qui a Gentio defece- pristali uz Delmate koji su se odmetnuli od Gencija.
rant iam adhaesisse, ex qua tandem ob Piraticam a Odatle su ih napokon Rimljani zbog gusarstva pre-
Romanis in mediterranea translati, et in varias par- bacili u unutrašnjost i rasporedili na razne strane, te
tes distributi, agriculturae vacare coacti nomen ami- su izgubili lime, prinuđeni da se bave poljodjelstvom.
240 sere, loco quorum successere Varalii, ut idem Strabo Kako iznosi isti Strabon, naslijedili su ih Varaliji, no

176 177
refert, sed Varalios antiquo nomine Ardiaeorum no- on je Var ali je imenovao drevnim imenom Ardije-
minavit, prout etiam supra Autariatas a Romanis jaca jednako kao što je gore napisao da su Rimljani
oppressos scripsit. Haec de Autariatis, et ipsorum loco 38
potlačili Autarijate. Ovo se moglo pronaći o Auta-
succedentibus Ardiaeis occidentalem, et maiorem rijatima i njihovim nasljednicima Ardijejcima koji
245 partem Illyrici incolentilbus, donec a Romanis subacti su nastavali zapadni, veći dio Ilirika dok ih nisu pod-
fuerunt, reperire licuit; Atintanes autem caeterique vrgnuli Rimljani. Atintani pak i ostali narodi smje-
populi inter (Drilonem} et Ceraunios montes siti, šteni između Drima i Keraunskih planina bili su odu-
Teuthae adempti, inter Demetrium Pharium ac Ro- zeti Teuti i podijeljeni između Demetrija Farskog i
manos divisi fuerunt; mox Demetrio eiecto, Pleura- Rimljana. Kad je Demetrije doskora zbačen, Lingus
250 to Lingus, et Parthini dati, deinde Atintanes con- i Parteni predani su Pleuratu, a zatim su Atintani
sentientibus Romanis Philippo Macedonum Regi acces- uz suglasnost Rimljana pristupili makedonskom kra-
sere, ex quo, et exinde secutis inter Romanos et lju Eilipu. Zbog toga i zbog ratova koji su zatim usli-
Macedonas bellis, ea pars Orientalis Illyrici in Mace- jedili između Rimljana i Makedonaca taj je istočni
donum nomen transiit, Epirusque nova nuneupari ce- dio Ilirika prešao pod makedonsko ime i počeo se na-
255 pit, et a Cerauniis montibus ad Drilonem flumen fi- zivati »Novim Epirom«. Istočna je granica Ilirika bi-
nes Orientales Illyrici reducti fuerunt, ut capite prae- la s Keraunskih planina povučena na rijeku Drim,
cedenti relatum est, et in secunda talbula apparent, kako je izneseno u prethodnom poglavlju, a vidi se
Regnum nempe Illyricum, prout reperiebatur tempo- na drugoj karti. To je »Ilirsko Kraljevstvo« kakvo
r,e Regis Agronis et Teuthae, quando Romani prima je bilo u vrijeme kralja Agrona i Teute kad su Rim-
260 viče transfretarunt, Illyricique, ex occidentali parte, ljani prvi put prešli prijeko, s proširenjem Ilirika
usque ad Carnos đilatatio, simulque nomina locorum, sa zapadne .strane sve do Karna i s imenima mjesta
prout ponuntur a relatis auctoribus bella in Illyrico kakva stavljaju navedeni autori koji izvješćuju o ra-
per Romanos gesta, usque ad Augustum referentibus: tovima što su ih Rimljani vodili u Iliriku sve do Au-
ex nominum enim collatione situumque dispositioine gusta. Iz usporedbe imena i iz rasporeda smještaja
265 res ab eisdem relatae, facilius percipiuntur.Tertia lakše se naume shvaćaju zbivanja koja oni opisuju.
autem tabula Illyrici coarctationes ex parte Orientali Treća pak karta prikazuje sužen je IMrika s istočne
prope tempora Augusti, et ab eodemmet Augusto ex strane blizu Augustova vremena, sužen je što ga je
parte Occidentali factas, Dalmatiaeque dilatationem: proveo sam August sa zapadne strane i proširenje
eademque fere est cum tabula Ptolemaica; sed con- Dalmacije. Gotovo je ista kao Ptolemejeva karta,39
270 tinet tantummodo ea locorum nomina, quorum situs no sadržava samo ona imena mjesta čiji se položaj
citra controversiam exploratus habetur, ex quibus smatra bez oporbe istraženim. Iz tih se karata vidi
tabulis regionum nomina antiqua, obsoleta, mutata, da su se drevna imena pokrajina kroz slijed vreme-
vel coarctata per temporum successiones apparent: na zaboravljala, mijenjala ili stezala, no po gore je
Semper tamen inter mare et Pannonas Illyricum in- rečenom sigurno da je Ilirik uvijek ležao između
275 terpositum fuisse, ex supradictis constat, et Strabo mora i Panonaca. Strabon to na gore navedenom
loco supra citato confirmat, idem fere etiam Plinius mjestu potvrđuje,40 a gotovo isto pišu PMnije i Pto-
et Ptolomaeus; At prout ante Straboiiis tempora mon- lemej.41 Prije Strabonova vremena Panonci su do-
tes ex quibus prospectus in Adriaticum ipsasque mon- duše posjedovali planine s kojih se vidi Jadran i sa-
tanas Planicies Pannones possederunt, ita tempore me brdske zaravni, no u Strabonovo su doba odstu-
280 Strabonis ex parte ab eisdem retrocesserant: Nam pili od njih. Strabon je nadme napisao da planina
Ardium montem Dalmatiam ita secare, scripsit Stra- Ardij tako siječe Dalmaciju da jedan njen dio gleda
bo, ut altera eius pars ad mare spectet, altera in Di- na more, a drugi na suprotnu stranu.*2 Valja shvatiti
versum, quod de monte ab Ardiaeis denominato, et da se to odnosi na planinu nazvanu po Ardijejcima

178 179
Pannonibus olim finitimo intelligi debet: ex tabulis koja je nekoć bila susjedna Panoncima. Iz Ptoleme-
285 enim Ptolomaei, clare perspicitur, Pannones a Dalma- jevih se naime karti jasno uviđa da su Panonoi od-
tis recessisse ad Savum, Dalmatiamque Savum usque stupili od Delmata k Savi i da se Dalmacija proširila
dilatatam fuisse: quod sicuti ultimo bello tempore sve do Save.43 Može se pretpostaviti da se to dogo-
Augusti evenisse, coniectari potest; ita hic Strabonem dilo u Augustovo vrijeme u posljednjem ratu, pa
antiquos Illyrici fines referentem, terminos sui tem- stoga valja smatrati da je Strabon iznoseći ovdje sta-
290 poris describere, omisisse censendum est; nisi, eum re granice Ilirika propustio opisati međe svog doba,
šibi ipsi eontradixisse, concedi velit, et cum Pirustas osim ako se ne bi htjelo dopustiti da je sam sebi pro-
quoque et Mazeos Pannoniis adscribat, quos intra turječio. Kako pak pripisuje Panoncima Piruste i
Illyrici fines ponit Ptolomaeus, ideo post Strabonem Mezeje koje Ptolemej stavlja među granice Ilirika,44
Pannonias ab Illyrico magis restrictas perspicitur. uviđa se zato da je Ilirik nakon Strabona još jače
295 His de Illyrici finibus, regionumque nominum di- suzio Panonije.
versitate, usque ad Monarchiae Romanae tempora Razmotrivši ovo o granicama Ilirika i raznoliko-
observatis: cum Mela et Plinius Illyricum proprium sti pokrajinskih naziva sve do vremena Rimskog
memorent, non inutile erit indagare, quaenam pars Carstva, budući da Mela i Plinije spominju Ilirik u
eiusdem, hoc nomine nuncupata fuerit. A Cerauniis pravom smislu, bit će vrlo korisno istražiti koji je
300 Montibus (Tergestum) usque Illyricum protendit Me- njegov dio bio nazvan tim imenom. Mela proteže Ili-
la, populqsque eius recensens, ait: Pari hini et Dassa- rik od Keraun'skih planina sve do Trsta, i kaže na-
retae, prima eius tenent, sequuntur *paulatim /Tau- brajajući njegove narode: Njegov početak drže Par-
lantii/, Encheleae, Phaeaces, deinde sunt, quos pro- tini i Dasareti, slijede *pomalo /Taulanti/, Eriheleji
prie Illyrios vocant, tum Pyrei, Liburni et Istria. et i Feačani. Zatim su oni koje nazivaju Ilirima u pra-
305 infra. Nar inter Pyreos et Liburnos emittitur. Pyreos vom smislu, onda Pireji, Liburni i Istri ja. I niže: Nar
proximos Naroni flumini ponere videtur, eosdemque se izlijeva između Pireja i Liburna.is Čini se da uz
esse cum Plinii et Appiani Palariis, ac Strabonis Ple- rijeku Neretvu stavlja Pire je, i raspoznaje se da su
raeis ipsos in peninsula contra Melitam situantis, di- oni isto što i Plinijevi i Apijanovi »Palariji« i Stra-
gnoscitur: exinde regionem aliquam ultra Naronem, bonovi »Plereji« koje on smješta na poluotok nasu-
46
310 Taulantiis, Encheleis, Phaeacibus et Illyriis propriis prot Mljetu. Iz toga je jasno da Mela neko područje
Melarn tribuere patet, quod ex Plinio clarius perspi- s onu stranu Neretve dodjeljuje Taulantima, Enhe-
citur, qui capite 22. eadem loca describens, ait: eo lejima, Feačanima i pravim Ilirima. To se jasnije
namque tractu fuere Enderundini, lassei, Grabei, pro- uviđa iz Plinija koji opisujući ista mjesta u 22. po-
prieque dicti Illyrii, et Taulantii, et Pirei, et infra. glavlju kaže: na onom su naime potezu bili Ende-
315 capite 26. in fine: ab his Corcyra Melena cognominata, rundini, Jaseji, Grabeji, Iliri u pravom smislu riječi,
cum Gnidiorum Oppido distat 22. m. p. inter quam Taulanti i Pireji. I niže, na kraju 26. poglavlja: od
et Illyricum Melita. Illyricum nempe proprium, ultra njih je Korkira nazvana Melenom s gradom Kniđana
Melitam esse (Drilonem) versus indicat Plinius, quam- udaljena 22000 koraka. Između nje i Ilirika je Me-
lita." To jest, Plinije upućuje da je pravi Ilirik s one
via. ordine inverso Pyreos (quos ante Illyrios pro- strane Mljeta prema Drimu, iako obrnutim redom
320 prios ponere debebat,) post Taulantios ponat, ipsosque stavlja Pireje nakon Taulanata (a morao ih je sta-
Taulantios, citra {Drilonem} situare videatur, qui viti prije Ilira u pravom smislu), a čini se i da same
ultra eumdem incoluerunt; Illyricum ergo proprium Taulante smješta s ove strane Drima, dok su oni obi-
inter Naronem et (Drilonem} situm fuit. Melam vero, tavali prijeko. Pravi je dakle Ilirik bio smješten iz-
qui antiqua Phaeacum, et Encheleaensium nomina ob- među Neretve i Drima. Mora se pak smatrati da je
325 soleta addidit, potius ad antiquas fabulas respexisse, Mela koji je dodao prastara i zaboravljena imena Fe-

180 181
quam situm eorumdem indicare voluisse, censeri de- ačana i Enheleja prije gledao na stare priče nego što
bet; nam Phaeacas Insulam Scheriam incoluisse, Ho- je htio ukazati na njihov smještaj, osim ako bi tiko
merus /Odysseae libro 6./ memorat, quam deinde Cor- htio prihvatiti Dirahijce, kao koloniste Korkirana, za
cyram denominatam testatur Strabo; nisi quis Dyrra- Feačane. Homer naime /u šestom pjevanju »Odise-
330 chinos uti Corcyraeorum Colonos, pro Phaeacibus je«/ spominje da su Feačani nastavali otok Sheriju,
48

accipere velit. a Strabon


49
svjedoči da je on zatim nazvan Korki-
Encheleas autem esse antiquum nomen obsole- rom.
tum regionis eiusdem, quam Plinius et Mela Illyri- Da je pak »Enheleji« staro i zaboravljeno ime
cum proprium vocant, ex eo dignoscitur, cum supra za isto područje koje Plinije i Mela zovu pravim Ili-
335 relatus Schimnus referat, Encheleis imperasse Cad- rikom, raspoznaje se iz onoga što gore navedeni
50
Ski-
mum, eiusque posteros Strabo. Enchelei regebantur a mno iznosi da je Enhelejima vlado Kadmo, a Stra-
Cadmi et Harmoniae posteris, ibique ea commonstran- bon da su im vladali njegovi potomci: Enhelejima su
tur, quae jabulae de iis prodiderunt. Encheleas vero upravljali Kadmovi i Harmonijini potomci, i ondje 51
fuisse gentem Illyricam, testatur Stephanus, eosdem- se pokazuje ono što su priče o njima razglasile.
340 que pro ea parte Illyrici, quae inter Naronem et (Dri- Stjepan
52
pak svjedoči da su Enheleji bili ilirski na-
lonem) sita est, sumit Scylax, et sicuti populos Illy- rod, a Skilak ih uzima za onaj 53dio Ilirika koji je
rici a (Drilone) f lumine, Ceraunios montes usque, smješten između Neretve i Drima. Rimljani su na-
propriis regionum nominibus Romani in sui potesta- rode Ilirika od rijeke Drima do Keraunskog gorja
tem redegerunt, scilicet Atintanum, Parthinorum, et doveli pod svoju vlast pod vlastitim imenima podru-
345 citra Naronem Dalmatarum ita quando Gentius Regno čja, tj. Atintana i Partena, a s ove strane Neretve
exutus fuit, Illyricum Regnum intra Naronem et pod imenom Delinata. Tako je Ilirsko Kraljevstvo,
(Drilonem) coarctatum erat, (ut ex nominibus popu- kad je Gencije skinut s kraljevske vlasti, bilo stije-
lorum a Livio relatis constat,) quae regio, sicut apud šnjeno među Neretvu i Drim (što je sigurno po ime-
antiquos ex fabula Cadmi, caeteris Illyricis celebrior nima naroda koja iznosi Livije).54 Taj je kraj kod
starih bio smatran slavnijim od ostalih ilirskih zbog
350 habita fuit, ita eadem ex Regum sede peculiaris vel priče o Kadmu, a isto je tako zbog sjedišta kraljeva
proprii Illyrici nomen, simul cum Regno servavit, zajedno s kraljevskom vlašću sačuvao i ime poseb-
Illyricique nomine a Romanis in provinciam ordinata nog ili pravog Ilirika, te su ga Rimljani i preuredili
fuit, ac Illyricum proprium ab eorum Scriptoribus u provinciju pod imenom Ilirika. Njihovi su ga pisci
dicta, ad differentiam tam Orientalis partis antiqui nazivali »pravim Ilirikom« jednako za razliku od
355 Illyrici ultra {Drilonem}, (quae in Macedonum no- istočnog dijela starog Ilirika s one strane Drima (ko-
men transibat) quam Occidentalis citra Naronem, cui- ji je prelazio pod makedonsko ime), kao i za raz-
us pars antiqua Dalmatiae ascribebatur, pars vero liku od zapadnog dijela s ove strane Neretve, čiji se
reliqua a Romanis addita, nomina antiqua Liburniae stari dio pripisivao Dalmaciji, a novi je što su ga do-
et Istriae servabat; Donec Dalmatae Augustum fati- dali Rimljani čuvao drevna imena Liburnije i Istre,
360 gantes, Illyrici citra (Drilonem) nomen šibi vindica- dok nisu Delmati — iscrpljujući Augusta — prisvo-
runt; Augustoque ipso Istriam ab Illyrico avellente, jili za se i ime Ilirika s ove strane Drima. Kad je pak
Illyricum intra (Drilonem} et Arsiam restrictum, in sam August odvojio Istru od Ilirika, Ilirik sužen me-
Dalmatiam et Liburniam dividi coepit; ex quo tem- đu Drim i Rašu stao ise dijeliti na Dalmaciju i Libur-
pore proprii Illyrici nomen obsolevisse, conici potest: niju. Može se pretpostaviti da je otada naziv »pra-
365 Melam vero et Plinium, antiquorum Scriptorum no- vog Ilirika« zastario, a da su Mela i Plinije spome-
mina secutos, proprii Illyrici mentionem fecisse; at nuli »pravi Ilirik« slijedeći nazive kod starih pisaca.

182 183
post Augustum, Illyrieum universum, in superius et Natpis pak nađen među ruševinama Epidaura raz-
inferius divisum fuisse, lapis inter Epidauri ruinas jašnjava da je čitav Ilirik nakon Augusta bio podi-
inventus, declarat. jeljen na Gornji i Donji:

370 Ρ CORNELIO DOLABELLAE COS VII EPVLON Publiju Korneliju Dolabeli, konzulu sedmi put,
SODALI TITIENSI LEG PROP D AVG ET TIB epulonu,
CAES AVG titijskom drugu, legatu u rangu pretora božan-
CIVITATES SVPERIORIS PROVINCIAE skog Augusta i Tiberija Cezara Augusta
HILLYRICI zajednice gornje provincije Ilirika55

375 quem Dolabellam legatum propraetorem inferio- Drugi natpis koji se nalazi u Zadru svjedoči da
ris quoque, totiusque Illyrici fuisse, alter lapis ladrae je taj Dolabela bio legat u rangu pretora i za Donji,
existens testatur. i za čitav Ilirik:

TIB CAES D AVG F AVG I.MP PONT MAK Tiberiju Cezaru, sinu božanskog Augusta, Augustu,
imperatoru i vrhovnom svećeniku,
TRIB POTEST XX COS III LEG IX LEG XI dvadeseti put s tribunskom vlašću, konzulu treći put,
deveta legija i jedanaesta legija
380 Ρ CORNELIO DOLABELLA LEG PROPR pod Publijem Kornelijem Dolabelom kao legatom u
rangu pretora56
Ex quibus Inscriptionibus (quamvis nemo Aucto-
rum id referat) argui potest, superiorem Illyricum, Iz tih se natpisa može dokazivati (iako to ne iz-
Illyricum proprium simul cum Dalmatia comprehen- nosi nikoji autor) da je Gornji Ilirik obuhvaćao »pra-
disse; inferiorem vero Liburniam cum lapidia, et pro- vi Ilirik« s Dalmacijom, a Donji Liburniju s Japidi-
385 ut orae maritimae Illyrici termini supra ex Ptolomaeo jom. Baš kao što su međe morske obale Ilirika gore
sumpti fuerunt, ita ex eiusdem totius Illyrici tabula, bile preuzete od Ptolemeja, tako se iz njegove karte
tamquam ex certiori termino percipi possunt, et ea, čitava Ilirika,57 kao s pouzdanog međaša, može shva-
quae antiquitatis obscuritate involuta praecesserunt, et titi i ono što je prethodilo a obavijeno je tminom drev-
quae deinde Imperantium voluntate mutata, et Barba- nosti, i ono što je zatim uslijedilo, izmijenjeno vo-
3i90 rorum vastationibus perturbata, subsecuta sunt: sed ljom vladalaca i poremećeno barbarskim pustoše-
animadvertendum est, aliquos locorum situs hodiernos njima. No valja primijetiti da današnji smještaj ne-
a Ptolemaicis discrepare, quod erroribus, qui in nu- kih mjesta odudara od Ptolemejeva, što valja pripi-
meros longitudinum et latitudinum textus eius irrep- sati greškama koje su se uvukle u brojke dužina i
serunt, tribuendum est, ut observare volenti patebit; širina njegova teksta, kako će biti jasno onome tko
395 Illyrici ergo fines Romanae Monarchiae tempore fu- htjedne razmotriti. Granice su dakle Ilirika u vri-
ere ab Oriente (Drilo) f lumen et Scodrus mons, a jeme Rimskog Carstva bile s istoka rijeka Drim i
Septentrione partim Savus, et partim Pannonia supe- Šar-planina, sa sjevera dijelom Sava, dijelom Gornja
rior: ab Occidente Arsia fluvius, a meridie mare. Panonija, sa zapada rijeka Raša, s juga more.

184 185
CaputIV. IV poglavlje
DE ILLYRICI ORDINATIONIBUS A ROMANIS O UREĐENJIMA ILIRIKA KOJA SU PROVELI
FACTIS, ET NAVIGATIONIS ADRIATICI RIMLJANI I O PROMJENAMA U PLOVIDBI
VARIATIONE. JADRANOM
5 Illyrii vectigales šibi reddiderunt Macedonas, Iliri su nametnuli danak Makedoncima i zauzeli
partemque regionis eorum occuparunt, ut lustinus et dio njihova područja, kako pišu gore navedeni Justin
Diodorus supra relati scribunt: a Philippo deinde i Diodor.1 Zatim ih je pobijedio Filip, otac Aleksan-
Alexandri magni patre victi, in duo Regna divisi, et dra Velikog, i podijeljeni su među dva kraljevstva.
post mortem Alexandri, successoribus eius inter se Dok su se nakon Aleksandrove smrti njegovi nasljed-
10 bellantibus, Macedonum iugum excusserunt, et in nici međusobno borili, Iliri su zbacili makedonski ja-
unum Regnum Agronis tempore coaluerunt, ut ex re- ram, a u Agronovo su se vrijeme slili u jedno kra-
lato primo Illyrico bello constat: Agro etenini, copiis ljevstvo, što je sigurno iz opisanog prvog ilirskog ra-
terrestribus et navalibus, omnes priores Illyriorum ta. Agron je naime kopnenom i pomorskom vojskom
Reges longe anteibat, ut scribit Polybius, quem vici- daleko nadilazio sve ranije kraljeve Ilira, kako piše
15 nis formidabilem evasisse alt; Sed succedente Teutha, Polibije koji za nj kaže da je postao strašan susje-
et cunctos navigantes vexari concedente, omnibus ex- dima.2 No kad ga je naslijedila Teuta i dopustila na-
osos fecit Illyrios, muliebrique imprudentia usa Ro- padati sve moreplovce, svima je omrazila Ilire. Po-
manos quoque offendit, eaque devicta, prima Illyrici stupajući po ženskoj neraziboritosti, uvrijedila je i
Regni mutilatio secuta est: Romani enim Ardiaeis sub- Rimljane, a kad je ona svladana, uslijedilo je prvo
20 actis; Parthinis et Atintanibus in deditionem suscep- sakaćenje Ilirskog Kraljevstva. Rimljani su naime
tis, partem Demetrio Phario assignarunt, quam auc- podvrgavši Ardijejce primili predaju Partena i Atin-
tores non distinguunt, neque ubi Dimalum urbs De- tana, a Demetriju Farskom su dodijelili dio koji au-
metrii primaria existeret tradunt; Sed eamdem quo- tori ne razlučuju niti pišu gdje je Demetrijev prvo-
que paulo post Demetrio deficienti, ademerunt; Se- bitni grad Dimal. No i taj su dio Rimljani malo kas-
25 cunda mutilatio Regni evenit, quando mortuo Pleura- nije oduzeli odmetniku Demetriju. Drugo se sakaće-
to Rege, Dalmatae a Gentio filio deficientes, se in li- nje Kraljevstva zbilo kad su se po smrti kralja Pleu-
bertatem vindicarunt, simulque eircumvieinos populos rata Delmati odmetnuli od njegova sina Gencija,
citra Naronem subigentes, ab Illyrico Regno segrega- oslobodili se i ujedno odvojili od Ilirskog Kraljev-
runt; ita ut Gentii Regnum Romanis deditum intra stva obližnje narode s ove strane Neretve, podvrga-
30 Naronem et (Drilonem) restrictum fuerit, et in Pro- vajući ih sebi. Tako je Gencijevo kraljevstvo koje
vinciae f ormam primo ordinatum. Aliis deinde secutis se predalo Rimljanima bilo suženo među Neretvu i
in Illyrico bellis, varias quoque ordinationes factas Drim, i prvo preuređeno u oblik provincije. Kako su
fuisse oportet, quarum memoriae exciderunt, cum zatim u Iliriku uslijedili drugi ratovi, morala su se
tres tantum in Illyrico conventus Plinius memoret, provesti i različita uređenja, no uspomene su na njih
35 quos ex Varrone deducit; Ideo Reipublicae quoque nestale, jer Plinije u Iliriku spominje samo tri kon-
tempore extitisse oportet, scilicet Scardonitanum, Sa- venta, skardonitanski, salonitanski i naronitanski, a
lonitanum, et Naronensem: Salonaim autem bello civili izvodi ih iz Varona,3 pa su stoga morali postojati i u
Pompeiano Coloniam fuisse innuunt, quae Hirtius re- vrijeme Republike. Da je pak Salona za građanskog
f ert /De bello Alexandrino/ Salonam Oppidum mariti- rata s Pompejem bila kolonija, nagoviješta ono što
40 mum, quod Cives Romani fortissimi fidelissimique in- iznosi Hircije /»O aleksandrijskom ratu«/: primorski
colebant, Illyriosque Caesari adhaesisse ipsemet te- grad Salonu, gdje su stanovali vrlo hrabri i vrlo vje-

186 187
statur Caesar /Civilis 3./. Haec ad Augusti usque tem- rni rimski građani* I sam Cezar svjedoči /u trećoj5
pora referuntur de Illyriis. Sed sicuti eumdem per se, knjizi »Građanskog rata«/ da su Iliri pristali uza nj.
et per Tiberium diu bellum gessisse in Illyrico, ipsum- To se iznosi o Ilirima sve do Augustova doba. Kako
45 que restrinxisse, ex supra relatis constat, ita tune suo je pak iz gore iznesenog sigurno da je on dugo oso-
nutu ordinasse censeri debet, quamvis memoria ordi- bno i preko Tiberija ratovao u Iliriku i da ga je suzio,
nationis exciderit. At cum orae maritimae ordinatio mora se smatrati da ga je tada i uredio po svojoj vo-
ex Adriatici navigatione deducenda sit, ideo eius ra- lji, iako je nestalo uspomene na to uređenje. Kako
tionem, modosque ab antiquo usurpatos traidere ne- pak uređenje morske obale valja izvoditi iz plovid-
50 cesse erit, ut quae de Illyrici ora dicenda sunt, percipi be Jadranom, bit će stoga potrebno opisati njeno us-
possint. trojstvo i načine koji su se koristili od davnine da
Relictis ergo, quae de Pelasgis, et Diomede fabulis bi se moglo shvatiti ono što valja reći o obali Ilirika.
involuta referunt Graeci, Liburnorumque et Atriensi- Zanemarivši dakle što Grci zaodjenuto pričama
um rebus (quorum ditionis memoriam, quamvis Li- iznose o Pelazgima i Diomedu, i zanemarivši povi-
55 burniae et Adriatici nomina hucusque servent: tamen jest Liburna i Atrijanaca (uspomenu na njihovu vlast
apud Auctores nulla eorumdem gesta reperiuntur) ad doduše sve do sada čuvaju imena Liburnije i Jadra-
ea tempora deveniendum est, quae ab Auctoribus re- na, ali se kod autora ne nalazi nikakvih njihovih
lata, navigationis quoque irationem praebere possunt. djela), valja doći do onog vremena o kojem autori
Ad tempora ergo Dionysii Syracusiorum Tyranni res- izvješćuju, te može predočiti i ustrojstvo plovidbe.
60 picienđum est, qui occupata Insula Issa oportunissimo Valja se dakle osvrnuti na vrijeme sirakuškog tira-
loco sita, ibique Claaseresidente, Colonias per Adriati- nina Dionizija. On je zauzeo vrlo pogodno smješteni
cas oras deduxit, .associatisque, quos potuit ex circum- otok Vis i, dok mu je ondje boravila mornarica, osno-
iacentibus populis, caeteris coercitis, navigationem Ad- vao je kolonije po jadranskim obalama. Pripojivši
riatici in potestate habuit, filiusque ipsius, post quos sebi koje je mogao od okolnih naroda, ostale je obuz-
&5 Issenses, et eos, qui cum illis sentiebant, usque ad dao i držao je u svojoj vlasti plovidbu Jadranom, a
Romanorum adventum, prout potuerunt, continuasse isto tako i njegov sin. Valja pretpostaviti da su je
coniectandum est: Romanos autem navigationis ratio- nakon njih kako su mogli nastavili Isejci i oni koji su
nem mutasse oportet: nam sicuti Dionysrum partem se s njima slagali, sve do dolaska Rimljana. Rimljani
Italiae possidentem, Adrkticas tantum insulas occu- su pak morali izmijeniti ustrojstvo plovidbe. Si-
70 passe constat, ita cum caeteris amicitiam, societatem- gurno je naime da je Dionizije, posjedujući dio Ita-
ve inire contentum fuisse argui debet: quod eo magis lije, zauzeo samo otoke u Jadranu, pa isto tako mora
postea de Issensibus, ipsorumve sociis valida Classe biti dokazano da se zadovoljio s ostalima sklopiti pri-
destitutis praesumendum est. Romanos autem primo jateljstvo ili savezništvo. Tim se više to mora pret-
in Illyricum adventu, quamvis totius Italiae Domi- postaviti kasnije za Isejce ili njihove saveznike koji
75 nos, navigationem tamen in eo statu, in quo (repere- su ostali bez snažnog brodovlja. Rimljani su pak pri
runt), reliquisse, sed Gallis postmodum devictis, uni- prvom dolasku u Ilirik doduše bili gospodari čitave
versaque Illyrica ora in potestatem suam reducta, ob Italije, ali su plovidbu morali ostaviti onakvom ka-
iđ integro Adriatici dominio (potitos), et in eo variis kvu su je zaitekli. No kad su kasnije svladali Gale i
Coloniis deductis, navigationem quoque tutiorem red- doveli čitavu ilirsku obalu pod svoju vlast, zadobili
80 didisse oportet; sicut enim providentiae Romanae in- su zbog toga potpuno gospodstvo nad Jadranom i os-
signe fuit argumentum vias terrestres immensis sum- novali različite kolonije, te su morali i plovidbu uči-
ptibus publicae comnioditati stravisse; ita navigatio- niti sigurnijom. Značajan je naime predmet rimske
nis quoque comnioditati ab ipsis consultum censen- brige bilo uz golem trošak izgraditi kopnene ceste za
dum est, et antiquam navigationis formam mutatam; opću pogodnost, te valja smatrati da su se isto tako

189
188
85 sed sicuti mutationem non uno aut altero anno secutam brinuli i za pogodnost plovidbe i da je njen stari
dići debet, ita diversa tempora respicienda sunt, pro oblik izmijenjen. No kako se ne smije reći da je ta
quibus expendendis, navigationis Adriatici modus, na- promjena uslijedila u jednoj ili dvije godine, valja
vigiorumque forma, qua hodie utuntur Nautae, expli- stoga razmotriti različita razdoblja. Da bi se ona iz-
canda est, ut ex notis antiqua facilius conici possint. ložila, valja objasniti način plovidbe Jadranom i
90 Qui extra Adriaticum degunt, maioribus navibus oblik plovila kojim se mornari danas služe, da bi se
ad longum iter instructis utuntur, et i&num illius in- prema poznatome lakše moglo pretpostaviti o drev-
trantes, ex una parte Italica littora importuosa, ex al- nome.
tera Insulas Illyricas vitare solent, navigationemque Oni koji borave izvan Jadrana služe se vecim la-
per medium sinum dirigunt; et si ventus propitius đama građenim za dugačak put. Ušavši u jadranski
95 faveat, vela non demittunt, donec ad destinatum lo- zaljev obično izbjegavaju s jedne strane talijansku
cum perveniant, et non, nisi contrario furente vento, obalu bez luka, a s druge ilirske otoke, i upravljaju
inviti portum subeunt: eo quia longis itineribus assu- plovidbu sredinom mora. Pogoduje li im povoljan
eti, et quidquid necessitas exigit intra navim haben- vjetar, ne spuštaju jedra dok ne stignu na odredište.
tes, stationes pro virili fugiurat; cum portus suis navi- U luku ulaze samo protiv volje, ako bjesni nepovo-
100 bus excipiendis idoneos in promptu non habeant, eo- ljan vjetar. Kako su privikli dugim putovanjima i
rumque appulsus saepe ingruente vento, periculosus imaju na brodu sve što je potrebno, svom snagom
evadat, et, quod pluris pendunt, difficilis ab iisdem izbjegavaju postaje. Nemaju naime pri ruci luka pri-
exitus propitio redeunte vento pateat; ideo quando kladnih da prihvate njihove lađe, a zbog naleta vje-
necessitas cogit, exteriorum Illyrici Insularum amplio- tra često ispadne opasno pristati u njima. Sto im je
105 res portus appellunt, internarum autem sinuosos an- još važnije, jasno je da će iz njih biti teško izići kad
fractus omnino fugiunt; idemque in reditu ex Adriati- se vrati povoljan vjetar. Zbog toga, kad ih nužda na-
co servant; Qui vero Adriaticum accolunt mediocribus, tjera, pristaju u prostranijim lukama vanjskih otoka
et minoribus utuntur navibus. Qui mediocribus, ne- Ilirika, a krivudave zavoje unutarnjih potpuno izbje-
que per medium sinum incedunt, neque omnes Insulas gavaju. Toga se pridržavaju i na povratku iz Jadra-
no fugiunt, imo inter exteriores et medias, vel inter eas- na. Oni pak koji stanuju uz Jadran služe se srednjim
dem et continentem libenter navigant: hoc etenim i manjim lađama. Oni koji se služe srednjima ne na-
pacto, undarum moles inarisque fluxum vitant, et ad stupaju sredinom mora, niti izbjegavaju sve otoke,
victum necessaria ex Insulis habitatis šibi comparant: štoviše rado plove između vanjskih i srednjih ili iz-
qui autem minoribus utuntur lembis (hi utplurimum među srednjih i kopna. Na taj naime način izbjega-
us remis aguntur) littus continentis lambentes tutiori, vaju velike valove i morsku struju, a s naseljenih
pacatiorique, quamvis longiori, itinere, procedunt, et otoka pribavljaju sebi potreban živež. Oni pak koji
quocumque ingruente vento, portus šibi notos in con- se služe manjim lembima6 (ti su ponajviše tjerani
tinenti, vel in proximis Insulis sitos (quorum infinitus veslima), napreduju prateći obalu kopna, sigurnijim
pene est numerus) remorum auxilio ex arbitrio capi- i mirnijim premda dužim putem. Kakav god nahru-
120 unt, tempore autem propitio redeunte, ex eisdem faci- pio vjetar, po volji se s pomoću vesala dohvate poz-
le solvunt. natih im luka na kopnu ili na obližnjim otocima (a
His tribus navium generibus Adriaticum hodie broj ini je gotovo beskonačan). Kad se pak vrati po-
frequentatur. At cum antiquitus Insularum accolas voljno vrijeme, lako se iz njih otiskuju.
navigationem exercuisse relatum sit, hos mediocribus Te tri vrste lađa danas pohađaju Jadran. Kako
125 navibus usos oportet, (cum eiusdem generis navibus je pak izneseno da su se otočani od davnine bavili
hodie quoque utantur), et quoad ipsis licuit, Illyrio- pomorstvom, morali su se služiti srednjim brodovi-
rum lembos a navigatione avertisse coniectari debet; ma (jer se i danas služe tom vrstom lađa), i mora se

190 191
sed Romanorum Coloniis in continentem deductis, pretpostaviti da su odvraćali ilirske lembe od plo-
portubusque opportuno loco munitis, Lemborum Illy- vidbe dokle su god mogli. No kad su na kopnu osno-
130 riorum numerum crevisse, et continentis habitatores vane rimske kolonije i kad su na pogodnom mjestu
mediocribus fabricatis navibus promiscue cum Insu- izgrađene luke, valja reći da je porastao broj ilirskih
lanis navigationem exercuisse, dicendum est. His con- lemba i da su stanovnici kopna izgradivši srednje
sideratis, sicuti Graecos ante Romanorum tempora lađe plovili pomiješano s otočanima. Kad se to uzme
maioribus navibus in Adriatieum invectos, navigatio- u obzir, vidi se da su Grci prije rimskog razdoblja
135 nem exercuisse apparet, ita ex illis, quae antiquiores ulazili u Jadran i po njemu plovili većim lađama.
ex relatis Scriptoribus de Illyrica ora referunt, ipsos Upravo se tako iz onoga što stariji navedeni pisci
f aciliorem et suis navibus tutiorem viam tenuisse, per iznose o ilirskoj obali vidi da su se držali lakšeg i za
medium scilicet sinum et Insulas, in quibus Graeco- svoje lađe sigurnijeg puta, to jest sredinom mora, i
rum Coloniae erant, utplurimum procul a continenti da su pristajali na otocima gdje su bile grčke kolo-
140 appulisse, idcirco de ipsa continenti, uti de loco non nije, ponajviše daleko od kopna. Zbog toga su o sa-
bene cognito, quaedam fabulis etiam involventes, mome kopnu kao o slabo poznatu mjestu ponešto i
commenti sunt, et a Plinio vanitatis redarguuntur: izmislili zaodjenuto pričama, te im Plinije prigova-
tune temporis autem insulares cum Illyriis negotia ra zbog ispraznosti.7 Valja pak reći da su tada oto-
exercuisse dicendum est, et a continenti asportatas čani trgovali s Ilirima i robu odvezenu s kopna pre-
145 merces exteris ad Insulas venientibus communicasse, davali vanjskima koji su dolazili do otoka. Od njih
atque ab eis quas cum Illyriis permutarent, recepisse,
qua de causa Issenses in continenti Tragurium et Epe- su primali što će razmjenjivati s Ilirima, zbog čega
tium Colonias habuisse oportet; Ita duplici quaestu su Isejci i morali na kopnu imati kolonije Tragurij
Issenses opibus floruisse, ante Romanorum adventum i Epetij. Valja smatrati da su tako Isejci prije dola-
150 censendum est, et in eo statu mansisse, donec Roma- ska Rimljana bili u blagostanju zbog dvostruka do-
norum ditione per Illyricum extensa, ipsi quoque con- bitka i da su u takvu položaju ostali dok se rimska
tinentis Illyricae habitatores (ad navigationis), quae- vlast nije protegnula Ilirikom, pa su i sami stanov-
stusque mariltimi participationem admissi fuerunt: in- nici ilirskog kopna dobili udjela u pomorstvu i po-
deque Insulanorum, et praesertim Issensium res sen- morskoj dobiti. Prilike su otočana, a osobito Isejaca,
155 sim decrevisse oportet, adhuc tamen bello civili Pom- zatim morale postupno opasti, no Isa je još za gra-
peiano Issa praerogativam nobilissimi illarum regio- đanskog rarta s Pompejem zadržavala prvenstvo naj-
num Oppidi retinebat: quibus congruunt, quae Pli- plemenitijeg grada onih krajeva. S time se slaže ono
nius de Illyrici ordinatione ex Varrone refert: Nam što Plinije prema Varonu iznosi o uređenju Ilirika.8
Romani Illyrico in potestatem ad Montes usque reda- Rimljani su naime, dovevši pod vlast Ilirik sve do
160 eto, solita sua Providentia, pro magistratuum residen-
tia, loca, quae classibus facile adiri possent, et simul planina, u skladu sa svojim uobičajenim oprezom
commoda Provincialibus evaderent, elegerunt, et in izabrala za sjedišta magistrata mjesta lako pristu-
tres partes dispertito Illyrico, Naronae, Salonae et pačna mornarici i ujedno zgodna provincijalcima.
Scardonae conventus instituerunt, ex quo tres hae Podijelivši Ilirik na tri dijela, osnovali su konvente
165 Civiltates caeteris celebriores evaserunt: Naronam au- Narone, Salone i Skardone. Ta su tri grada zbog toga
tem, sicut antiquitus Eimporium fuisse, testatur Scy- postala napučenijima od ostalih. Skilak svjedoči da
lax, ita Romanorum quoque tempore, ex navigabilis je Narona od davnine bila trgovište,9 a isto je tako
fluminiis commodidate, Provincialiumque concursu i u rimsko doba morala biti gusto nastanjena zbog
frequentatam fuisse oportet, eiusdem conditionis pogodne plovne rijeke i okupljanja provincijalaca.
170 Scardona fuit, Salonae vero sicuti ante secundum Dal- Skardona je imala iste uvjete. Kako se pak ne nalazi
192 193
maticum bellum memoria nulla reperitur, ita ante nikakva spomena Salone prije drugog delmatskog ra-
primum Civitatem fuisse, ex Tragurii et Epetii vici- ta, zbog blizine se Tragurija i Epetija ne smije doka-
nitate argui non debet. Salonae enim situs, quamvis zivati da je bila grad prije prvoga rata. Smještaj je
cunctorum maritimae orae continentis Illyricae pul- Salone doduše najljepiši od svih na morskoj obali
175 cherrimus sit, fertilissimo solo, nobili flumine, et por- ilirskog kopna i obdaren vrlo pogodnim tlom, ple-
tu (capaci) praeditus, tamen cum ea mariš usu ab menitom rijekom i prostranom lukom, ali kako ona
antiquo caruerit, Civitatis formam habere non potuit. u staro vrijeme nije imala pomorstva, ipak nije mo-
At postquam Romani mariš usum Dalmatis permise- gla imati oblik grada. Pošto su Rimljani dopustili
runt, ex opportunitate situs, portusque commoditate,
180 ad ripas fluminis ladri habitationes brevi tempore Delmatitna pomorstvo, obitavališita su se na obalama
dilatatae fuerunt, Salonaque, Scardonam et Naronam rijeke Jadra u kratkom vremenu proširila zbog po-
habitatorum frequentia, et aedificioru'm magnificen- godna smještaja i zgodne luke, i Salona je nadišla
tia superavit, sicut enim hae duae Civitates opportuno Skardonu i Naronu brojnošću stanovnika i veličaj-
provincialibus ad conveniendum loco, et ad res ex nošću građevina. Ta su naime dva grada doduše
185 continenti ad mare deducendas sitae sunt, ita longe smještena vrlo zgodno da se okupljaju provincijalci
a mari aperto distantes, (cum difficilis ad ipsas acces- i da se roba s kopna dovozi k moru, ali su jako uda-
sus fuerit) raro ab exteris adibantur, quia vero Sa- ljena od otvorenog mora (jer je pristup do njih te-
lona ex commoditate portus, situque ad mediterranea žak), pa su vanjski rijetko dolazili do njih. Salonu su
etiam longe dissita excipienda aptissimo, ab exteris pak vanjski posjećivali zbog pogodne luke i zbog
190 frequentabatur; ideo summa Illyricae orae navigatio, smještaja vrlo prikladna da se dosegne čak i vr-
ex Issa Salonam reducta fuit. Haec ad Augusti usque lo udaljeno zaleđe. Stoga je težište plovidbe uz
tempora de Illyrici ordinatione, et Adriatici naviga- ilirsku obalu iz Ise prebačeno u Salonu. To je ono
tione observanda sunt. Classis deinde stationem apud što sve do Augustova vremena valja uzeti u obzir o
Ravennam ipse Augustus instituit, et per Illyricam
195 oram Colonias plures deduxit, vel iam deductas re- uređenju Ilirika i o jadranskom pomorstvu. Sam je
stituit, (ipsamque) totius Adriatici navigationem ad August zatim utvrdio sjedište mornarice kod Ravene,
reotiorem, tutioremque modum direxisse, et pro Clas- a na ilirskoj je obali osnovao više kolonija iM obno-
sis Ravennatis commoditate ordinasse verosimile est: vio već osnovane. Vjerojatno je usmjerio plovidbu
hancque ab antiquissknis non discrepasse: Romanae čitava Jadrana na ispravniji i sigurniji način i ure-
200 etenim Classis sedes proxima fuit Spinetarum, et dio je da bude pogodna za ravensku mornaricu. Ta
Atriensium sedibus, eodem modo hodiernam quoque plovidba potpuno prirodno nije odudarala od naj-
supradictis omnibus similem esse consentaneum est, starijih, jer je sidrište rimske mornarice bilo vrlo
cum Civitatis Venetiarum situs non admodum ab eis- blizu obitavalištima Spinećana i Atrijanaca, a jed-
dem locis distet, et sicuti Augustum, reliquosque Im- nako je tako i današnja plovidba slična svima gore
205 peratores mariš simul, et circumiacentium populorum spomenutim, jer je mletački grad prilično blizu tim
Dominos commoda in Adriatico auxisse censeri de- mjestima. Mora se smatrati da su August i ostali
bet, quibus donec Romanum viguit Imperiiim uši carevi, gospodareći ujedno morem i okolnim naro-
sunt navigantes, ita ipso declinante, Romanae provi-
dentiae Imitatores Veneti, qui propriam Rempubli- dima, povećali na Jadranu pogodnosti koje su more-
210 cam melioribus, quam caeteri mortalium legibus in- plovci koristili dok je Rimsko Carstvo bilo snažno.
stituerunt, ac exinde omnibus rebus publicis, et Mo- Dok je Carstvo opadalo, Mlečani — koji su svoju
narchiis, quarum memoria existit diuturnius Impe- državu uredili po boljim zakonima no ostali smrtni-
rium servant, navigationem per temporum viciissitu- ci, i zbog toga čuvaju vlast dulje no sve poznate re-

194 195
dines eximie dirigentes, mariš Adriatici dominium publike i monarhije — izvrsno su upravljali plovid-
215 consecuti, eidem quoque nomen proprium impartiti bom kroz mijene vremena i postigli su gospodstvo
sunt, feliciterque per tot secula servant. et sicuti in nad Jadranom, nadjenuli mu čak svoje ime i sretno
praecipuis Adriatici portubus Romanae magnificen- ga čuvaju kroz toliko stoljeća. Pa kao što se u glav-
tiae vestigia apparent, ita quoque Venetae providen- nim lukama Jadrana vide tragovi rimske veličan-
tiae, quocumque eorum dominium pervenit, monu- stvenosti, tako i spomenici mletačke brižljivosti po-
220 menta existunt: ita ut ex hodemis Romana, et anti- stoje gdje je god doprla njihova vlast, te bi svatko
quiora de Adriatici navigatione facile quisque coniec- prema današnjem stanju jadranske plovidbe lako
tari possit. mogao pretpostavljati o rimskom i još starijem.
Illyricam oram, quamvis Strabo, Plinius et Pto- Premda se čini da Strabon, Plinije i Ptolemej10
lomaeus accurate describere videantur, quaedam ta- brižno opisuju ilirsku obalu, ipak ponešto ostaje ne-
225 men obscura remanent, et nonnulla praetermissa sunt, jasno, a ponešto je i ispušteno. Bit će vrlo korisno
quae indicare inatile non erit. Nam Strabo Liburni- ukazati na to. Ođmjerivši naime liburnlsku obalu,
cam oram metitus ait: est in ea fluvius, quo adverso Strabon kaže: na njoj je rijeka uz koju se roba do-
subvehuntur merces usque ad Dalmatas et Urbes vozi sve do Delmata i gradova Skardon i Liburne.n
Scardon et Liburna: de Titio Strabonem locutum, Strabon sigurno govori o Krki, iako je ne imenuje.
230 quamvis ipsum non nominet, constat; Nam Scardo- Ime i ruševine koje i sad postoje dokaz su naime da
nam Liburniae Civitatem prope Titu Ostia in sinu ab je liburnski grad Skardona bio smješten blizu ušća
ipsa Scardonitano dicto sitam fuisse, nomen ruinae- Krke u zaljevu koji se prema njemu naziva Skra-
que adhuc extantes, argumento sunt, quamvis autem dinskim. Taj je zaljev doduše kroz dvanaest milja do
sinus ipse per. XII. milliaria (Scardonam} usque ma- Skradina morski, ali Krka njime teče u otvoreno
235 ritimus sit, Titius tamen celeri adeo fluxu per eun- more tako brzom strujom, da je — osim po okusu
dem in mare apertum fertur; ut praeter saporem, om- — posve sličan riječnom toku. Zbog toga se zajed-
nino fluminis fluxui similis sit: Hac de causa, una no sa Strabonom prevario i Plinije, napisavši da je
cum Strabone Plinius quoque deceptus est, qui Scar- Skardona na onoj rijeci* /*Titiju/ 12000 koraka od
donam in amne eo * /*Titio/ XII. M. Ρ. α mari exis- 12
mora. Premda je taj zaljev morski, njime se pro-
240 tere scripsit: per quem sinum, quamvis maritimum, tiv riječne struje dopremala roba do Skardone, gdje
contra fluminis fluxum, Scardonam usque, merces de- Krka sa strmine pada u more, te se zbog toga ne
ferebantur, ubi Titius ex declivo in mare cadit, et ob može dalje ploviti, iako iznad strmine ima i jezero
id ulterius navigari nequit: quamvis eupra declivita- dovoljno prostrano za lađe, i otoke, jednako kao i
tem, et lacum Navium capacem, et Insulas habeat, obližnji morski zaljev. Sto pak Strabon piše o gra-
245 prout sinus niaritimus proximus: quae autem de Ci- du Liburni, njegovi su tumači, kušajući obnoviti nje-
vitate Liburna tradit Strabo, interpretes eius, cum gov na mnogim mjestima iskrivljen tekst, povjero-
nullus auctorum Civitatis Liburnae mentionem faciat, vali da pod onim što Strabon piše o dvama grado-
Scardonaque in ripa Liburniae posita sit, textum ip- vima treba podrazumijevati samo Skarđonu, jer niti
sius multis in locis depravatum restituere conati, quod
250 de duabus Urbibus refert Strabo, de sola Scardona jedan autor ne spominje grad Liburnu, a Skardona
intelligendum crediderunt, ita ut sensus esse de^beat, leži na obali Liburndje. Smisao bi tako morao biti do
Urbem Scardon Liburnam, nisi quis de Burno, cuius liburnskog grada Skardone, osim ako bi tko htio ra-
Ptolomaeus, Plinius, tabulae Peutingerianae et Pro- zumjeti da Strabon govori o Burnumu koji spominju
copius memorant, Strabonem intellexisse velit, cum Ptolemej, Plinije,13 »Peutingerove karte«14 i Proko-
15
255 circa eadem loca situm fuisse Burnum, ex eisdem pije, jer je prema njima Burnum sigurno bio u oko-
constet. lini tih mjesta.

197
Omiserunt quoque iidem Tiluri fluvii mentionem, Isti su također propustili spomenuti ni jeku Ti-
quem Nestum olim vocatum testatur Stephanus; Nes- hir, za koju Stjepan svjedoči da se nekoć zvala Nes-
tus oppidum, et fluvius Illyrici; gentile Nestius, ut Ar- tom: Nest, grad i rijeka u 16Iliriku; narodno ime Ne-
260 temidorus Libro 2, Geographiae, et Nestis regio, hic stijac, kako kaže Artemidor17 u drugoj knjizi »Zem-
prope Titium ortus longo Orientem versus cursu de- ljopisa«; pokrajina Nestida. Ona izvire blizu Krke,
latus, flexoque in Occidentem fluxu, inter montium dugi je tok vodi prema istoku, a zatim se svija na
crepidines, navium minorum, per tria milliaria ca- zapad, te između brdovitih obala izlazi u more kod
pax, in mare exit prope Almissum, cuius fluiminis Omiša, tri milje plovna za male lađe. Most 18
na toj ri-
265 pontem memorant Antonini itinerarium, et Tabulae jeci spominju 19
»Antaninov itinerarij « i »Peutinge-
Peutingerianae. rove karte«.
Omiserunt itidem Lacum Labeatidis regionis, et Ispustili su zatim jezero u području Labeatidi i
f lumen (Barbanam) ex eo proveniens, Classium per rijeku Barbanu koja iz njega izvire, plovna 20je za
XII. milliaria capax, a Livio memorata, cum enim brodovlje dvanaest milja, a spominje je Livije. Ka-
270 ipsorum temporibus omnia iam in Illyrico, explorata ko je pak u njihovo doba u Iliriku sve već bilo istra-
et dimensa essent; quid mirum, si ipsis antiquiores ženo i premjereno, što je onda čudno ako od njih sta-
Graeci auctores supra relati, obscura quaedam, quae- riji gore navedeni grčki autori iznose ponešto nejas-
dam confusa, et nonulla hyperbolibus involuta fabu- na, ponešto zbrkana, pa čak i ponešto bajoslovna,
losa referant? Praesertim de Peninsula Hyllis, quam zaodjenuta pretjerivanjem, osobito o· poluotoku
275 paulo minorem. Peloponneso, et XV. Civitates habu- Hilidi za koji /Skimno, Stjepan/ pišu da je malo
isse ferunt /Schymnus, Stephanus/; cum vero nullibi manji od Peloponeza i da je imao petnaest grado-
21
in Illyrica ora peninsula tanti circuitus existat, ideo va? Kako na ilirskoj obali doista nigdje nema po-
quidam peninsulam hane Istriam esse crediderunt, luotoka tolika opsega, neki su povjerovali da je taj
quam tamen, cum ipsa Hylli, Graeci nominant. Non poluotok Istra. Grci međutim i nju poimence spomi-
280 inutile ergo erit huius peninsulae situm indicare, ut nju zajedno sa samom Hilidom. Bit će stoga vrlo ko-
quae de ipsa hyperbolice scripta reperiuntur, una cum risno uputiti na smještaj tog poluotoka da bi se mo-
quibusdam obscuris eorundem auctorum locis, intelli-
gi possint, glo razumjeti što se o njemu nalazi pretjerano za-
Situm peninsulae Hyllis, inquirenti navigationis pisanog, zajedno s još neklim nejasnim mjestima
285 per Adriaticum, norniam, qua utuntur naves, quae istih autora.
ventorum auxilio Bolis velis feruntur, scireoportet; hae Tko istražuje smještaj poluotoka Hiliđe, mora
enim littora importuosa, et sinus inter Promontoria poznavati pravilo plovidbe Jadranom kojega se pri-
positos vitare coguntur, ut breviori, et tutiori via, iter državaju lađe tjerane s pomoću vjetra samo jedrima.
conficiant. Prirmis, in Adriaticum intrantibus, sinus One su naime primorane izbjegavati obale bez luka
290 littoris Illyrici curvus et importuOiSus inter Epidam- i zaljeve koji leže među rtovima da bi dokončale pu-
num et Buduam occurrit, alter vero inter Liiburnicas tovanje kraćim i sigurnijim putem. Kad uđu u Ja-
Insulas et Istriae Promontorium Polae proximum: dran, prvi je zaljev ilirske obale bez luka na koji
circa haec loca, hine inde delatae naves, propitium nailaze između Drača i Budve, a drugi između Lifour-
ventum expectare coguntur, quo hosce sinus transire
2Θ5 tuto possint: inter eos sinus autem Insulae, continuato nskih otoka i rta Istre blizu Pule. Oko tih mjesta mo-
f ere ordine dispositae, f aciliorem navigationem prae- raju lađe dognane odavde ili odande čekati povoljan
bent, 'et littus Illyricum, ab Epidauro, Istriam usque, vjetar da bi s njdm mogle sigurno preploviti te za-
abscondunt, nisi ubi contra, Issam, Insulae quaedam ljeve. Između njih pak otoci svrstani u gotovo nepre-
invicem distantes littus continentis, eiusque Promon- kinutom redu olakšavaju plovidbu i skrivaju ilirsku

198 199
300 torium, navigantibus aperiunt. Hoc quamvis neque in obalu od Cavtata sve do Istre, osim nasuprot Visu
mare admodum porrectum sit, neque, praeter unicam gdje su neki otoci razmaknuti jedan od drugog, pa
Syrtim, quidquam ominosum habere videatur, tamen moreplovcima otkrivaju obalu kopna i njezin rt. On
a nautis experientia edoctis, adeo timetur, ut in prae- se doduše ne pruža daleko u more, niti se čini da
ternavigatione totius Adriatici, nusquam maiori cau- osim jedne jedine hridi ima što zloslutna, no ipak ga
305 tela šibi opus esse existimant, quam ibi, ubi (: cum se iskusni mornari toliko boje da ne smatraju nigdje
in medio sinus Adriatici situm sit loco:) maximus flu- drugdje za čitave plovidbe duž Jadrana potrebnim
xus, et velocior, quam in quibuscumque aliis eiusdena veći oprez nego tu gdje je strujanje najjače i brže
sinus locis existit; nam mare, quod per Venetorum nego bilo na kojem drugom mjestu toga zaljeva (jer
stagna reciprocando, stato sex horarum spatio, ad evi- je rt smješten u sredini Jadrana). More se naime vra-
310 dentem certamque mensuram crescit et decrescit, cir- ća preko mletačkih pučina i u stalnom se razmaku
ca dictum Promontorium insensibili pene decremento od šest sati u očitoj i pouzdanoj mjeri diže i spušta,
vel incremento, velocitate tamen summa et incertitu- a oko spomenutog ga rta nosi gotovo neprimjetna
dine nautis formidabili fertur, quibus accedit aqua- oseka ili plima, ali izvanredno brzo i strašno nesigur-
rum motus velox, una ex parte a Titio, ex altera vero no za mornare. Tome se pridružuje brzo gibanje vo-
315 maior et velocior a Narone et Tiluro fluminibus pro- de, s jedne strane od Kuke, s druge još veće i brže
cedens, et inter Insulas, et continentem, quasi per ca- koje napreduje od rijeka Neretve i Cetine. Ono su-
nalia contrario cursu ad Syrtim in extremo Promon- protnim tokom između kopna i otoka, kao kanalima,
torii angulo sitam, perveniens, ubi invicem pugnant stiže do hridine smještene pri samom šiljku rta, gdje
non solum aquae, verum quod mirabilius est, saepe se ne sukobljuju samo vode, već — što je neobičnije
320 saepius venti contrarii hine inde ad Syrtim usque, si- — vrlo često i suprotni vjetrovi istodobno odavde i
mul perveniunt, naves vero plenis velis, ex contrariis odande stignu do hridine, i lađe koje su onamo stigle
partibus illuc delatae, vento repente destitutae, vor- sa suprotnih strana punih jedara ostanu naglo bez
ticibus aquarum exponuntur, et si Auster superve- vjetra i nađu se izložene virovima. Naiđe li istoč-
niat, incredibile pene est, quam ingentes unđae Syr- njak, gotovo je nevjerojatno kako visoki valovi šiba-
325 tim verberent, immanesque vortices prope eam ori- ju hridinu i kako duboki virovi nastaju blizu nje.
antur; ob id praeter cautelas, quas ubique andhibere Zbog toga mornari oko tog rta, da bi uspjeli sigurno
nautae solent, circa hoc Promontorium existentes, prijeći, uz mjere opreza koje obično svagdje pri-
antequam e Portu solvant, diligentius omnia perscru- mjenjuju, moraju sve još brižnije provjeriti prije no
tari coguntur, ut eis tuto pertransire liceat, ventoque što se otisnu iz luke. Kad puše povoljan vjetar, plove
330 propitio flante, longe ab ipsa Syrti navigant; eo quia, daleko od hridine, jer što su dalje od nje, to su sila
quo ab ea longius, eo aquarum vis reciprocatioque i vraćanje vode blaži. Zbog toga je taj poluotok, ili
remissior est: inde Peninsula haec, sive Promonto- rt, postao znamenit i zadobio naziv po Diomedu, kao
rium celebre evas^it; Diomedisque appellationem sor- svjedočanstvo o njegovim pothvatima (kako se može
titum est, testem (ut ex loci natura concipere licet) zamisliti po prirodi toga mjesta).22 Grci koji su mimo
335 rerum ab eo gestarum. Graeci autem praeternavigan- plovili nisu imali potrebe da izbliza istraže smještaj
tes, qui ipsius situs, e propinquo explorandi, necessi- poluotoka pa su izmislili njegovu veličinu i napisali
tatem non habuerunt, peninsulae magnitudinem com- /Skimno, Stjepan/ da »kako se priča« ima petnaest
menti sunt, et XV. Civitates eam habere, ut fertur, gradova, prema tuđem23 izvještaju što ga sami pišu-
/Schymnus, Stephanus/ scripserunt, ex alieno tamen ći ipak nisu prihvatili. Iako Plinije više toga zbrka-
340 relatu, ipsismet, qui scripserunt, non probato. Quod no piše, ipak se iz onog što iznose Skilak, Skimno i
autem haec peninsula Hyllis, eo in loco sit, quo Pli- 24
Dionizije vidi da je taj poluotok Hilida na onome
nius eam ponit, circuitu C. M. P. quamvis ipse plura mjestu kamo ga on stavlja s opsegom od 100000 ko-

200 201
perturbate scribat, tamen ex eis, quae Scylax, Schym- 25
raka. Oni naime nakon Liburna i Bulina stavljaju
nus et Dionysius referunt, eodem in loco esse appa- Hile prije rijeke Neretve i njena zaljeva (koji Skilak
345 ret; nam post Liburnos, et Bulinos, Hyllos ante Na- 26
zove Manijskim). No Skimno je još jasniji, jer Hi-
ronem amnem, et sinum eius (a Seylace Manium dic- le opisuje prema Timeju i Eratostenu i stavlja blizu
tum) ponunt; sed clarius Schimnus, qui ex Timaeo, 27
njih Isu, zbog toga što> moreplovci od prepriječenih
et Eratosthene descriptis Hyllis, Issam prope illos po- otoka ne vide Hilidu prije no što stignu na dogled
nit; eo, quia navigantibus, antequam in prospeetum
350 Issae perveniant, ex Insularum impedimento Hyllis Visa. Čitalac doduše može rečenim biti dovoljno u-
non appareat: quamvis vero de situ peninsulae ex pućen o smještaju poluotoka, no tko bi ipak dopustio
dictis lector satis instructus esse possit: eam tamen da je veličinom jednak Peloponezu? Jer nitko ga na
Peloponneso magnitudine parem quis concedat? cum toliko zemljoviidnih karti nije prikazao čak niti u
neque in Peninsulae formam, sed tantum mediocris obliku poluotoka nego samo osrednjeg rta. Sto pak
355 Promontorii, inter tot Chorographicas tabulas des- Grci pišu da je po veličini jednak Peloponezu, slično
cripserit quisquam, quod autem illam magnitudine je onome što iznose o Dunavu da utječe u Jonsko mo-
parem Peloponneso tradant Graeci, us simile est, re, i o Crnom moru da je blizu Jadrana i da s njime
quae de Istro in {lonium} confluente, et de Ponto tvori poluotok. Onima boji poznaju ta mjesta jasno
Adriatico proximo, et cum ipso peninsulam faciente, je da rt stvarno ima oblik poluotoka, no zaljevi koji
360 referunt; in Peninsulae tamen formam revera existere s obje strane tvore prevlaku i okolna mjesta tako su
hoc Promontorium, gnaris locorum patet, sed sinus kameniti i neplodni da bi se moralo smatrati kako
ex utraque parte Isthmum efficientes, ac circumia- su odvajkada pusti i kako su onamo jedva zalazili
centia loca, adeo saxosa et sterilia sunt, ut ab antiquo
deserta, vix a soliš pastoribus, piscatoribusve adita samo pastiri i ribari. Nliti sada ih mornari ne bi po-
365 fuisse oenseri debeat, quae nunc quoque nautis incog- znavali da se unazad 150 godina nisu objedinili Buli-
nita essent, nisi, 150 abhinc annis Bulini, et Hyllini ni i Hilini bježeći od turskog nasilja i da nisu na
simul convenientes, et Turcarum vim fugientes, in najuvučenijem dijelu obale zajedničkog istočnog za-
intimo communis Orientalis sinus littore, villam ex- ljeva podigli zaselak koji su po drevnom i zajednič-
truxissent, quam veteri quoque ac communi eius vo- kom imenu onoga zaljeva nazvali Busilinom, o čemu
370 cabulo sinus Busyllinam nuncuparunt, ut in Patriae opširnije u kronici domovine.28 Isto su tako pri tjes-
Chronico latius; prout alia ex parte ad fauces occi- nacu zapadnog zaljeva Stupim (ili tzv. Strupini) ute-
dentalis sinus Stolponae (sive (Strupini) dicti) villam meljili drugi zaselak iznad otoka nazvanog po rogo-
aliam supra insulam, a cornibus dictam, fundarunt: vima.29 Zahvaljujući njima, oni koji izbjegavaju opa-
quarum commodo, qui Promontorii pericula fugiunt, sni rt, uzburkano more i mučninu uđu u jedan ili
375 marisque agitationem, ac nauseam vitant, alterutrum drugi zaljev, stupaju prevlakom kopnenim putem i
sinuum adeunt, et per Isthmum terrestri itinere in-
cedentes, ad alterum sinum deveniunt, pacatiori de- stižu do drugog zaljeva, a zatim napreduju mirnijim
inde mari inter Insulas procedentes, abindeque Pen- morem između otoka. Tako su učinili poznatim i po-
insulam sinusque ipsos notos effecerunt: in ea Pen- luotok i same zaljeve. Grci su izmislili da je na tome
380 insula sicuti XV. Civitates fuisse, Graeci commenti poluotoku bilo petnaest gradova, i u skladu se s ti-
sunt; ita nullibi Civitatis ullius vestigium apparet, me nigdje ne vidi trag nikakva grada, osim ostataka
praeter rudera Praetorii, ab Antonino, et Tabulis Pretorija, smještenog na istočnom dijelu poluotoka,
Peutingerianis memorati, in Peninsulae Orientali koji spominju Antonin i »Peutingerove karte«.30 Ru-
parte siti, quod quadratae structurae fuisse, forumque ševine pokazuju da je bio izgrađen u obliku četvori-
385 in medio formae (elipticae) habuisse, porticibusque ne, da je u sredini imao trg elptična oblika okružen

202 203
circumdatum et cisternas in angulis pro aquarum, trijemovima, a na uglovima cisterne da se udovolji
quibus situs indiget necessitate supplenda, ruinae de- potrebi za vodom koje nema na tom položaju. Mora
monstrant. Illud sicuti ad navigantium tutelam, in se smatrati da su ga Rimljani izgradili u inače pu-
portu deserto sed a Romanis frequentato aedificatum stoj luci koju su oni posjećivali kako bi zaštitili mo-
390 censeri debet; ita portus ipse quibuscumque Illyricae replovce. Upravo je ta luka moreplovcima zgodnija
continentis portubus navigantibus commodior existit, nego sve luke ilirskog kopna: pruža naime lak ula-
facilem etenim ingressum, tutam stationem, prospec- zak, sigurno sidrište, pogled na debelo more i vrlo
tum in altum tmare, facillimumque egressum quibus- lak izlazak lađama svake vrste, te se čini da je sama
cumque generis navibus praebet; ita ut ad Promon- priroda u blizini pripravila utočište da bi se izbjegao
395 toru pericula vitanda proximum a natura refugium opasni rt. Luka se pak prema otoku koji je sa supro-
paratum videatur; qui ab insula, ex opposito ipsum
ab undarum iniuria tutante, Sancti Michaelis Archan- tne strane štiti od silnih valova obično naziva lukom
geli nuncupari solet, (indigete) tamen vocabulo Mi- sv. Mihovila Arhanđela, domaćim pak imenom Mi-
rara dicitur: ex descriptione itaque accurata Peninsu- rara.31 Tako se iz točna opisa poluotoka Hilide vidi
400 lae Hyllis, hyperboles a Graecis de ea relatae, appa- kakva su pretjerivanja o njemu iznijeli Grci.
rent. Valja također ispitati i smještaj Hijerastamna
Situs (quoque) Hierastamnorum et Bulinorum i Bulina. Skilak je doduše postavio područje Bulina
inquirendus est. Bulinorum enim regionem sicuti tako da graniči s Hilima, ali se ne vidi odakle bi ima-
conterminam Hyllis ponit Scylax, ita eius praeterna- la počinjati plovidba od jednoga dana uza nj, kao što
405 vigatio longae diei unde principium sumere debeat, se ne vidi ni kamo valja staviti zaljev Nest, do koje-
non apparet, prout neque ubi sinus Nestus, ad quem ga se stiže krajem dana.32 Stoga valja iznijeti pret-
in fine diei pervenitur, ponenđus sit, ideo ex usitato postavke prema uobičajenom načinu plovidbe. Mor-
navigandi modo coniecturae sumendae erunt. Nautae nari koji mjere put u danima ne određuju naime
enim iter per diaetas metientes, distantias a portubus,
4io fluminibus, vel Promontoriis non sumunt, sed ab udaljenosti prema lukama, rijekama ili rtovima, ne-
eorundem circumviciniis, praesertim vero, qui mai- go po onome što je oko njih. Osobito pak oni koji
oribus navibus per altum mare vehuntur, prout in većini lađama plove debelim morem i napreduju
aspectu aliquas Insulas, Promontoria, vel montium ravnim putem, imajući na Vidiku nekoliko otoka,
cacumina habent, recto itinere procedentes, distantias rtova ili planinskih vrhova, ne odmjeravaju razda-
415 prospectu tantum, non appulsu, per diaetas metiun- ljine po pristajanju nego samo po dogledu, u danima
tur. Ideo sicuti Scylax praeternavigationem regionis puta. Kad Skilak stavlja da je plovidba duž područ-
Liburnorum duorum dierum ponit, ita eandem ab ja Liburna dvodnevna,33 razabire se stoga da ju je
Istriae Promontorio, extra Liburnicas Insulas, recto odmjerio od rta Istre s vanjske strane Liburnskih
tramite Issam versus, metitum dignoscitur; cum tem- otoka ravno prema Visu, jer se ljeti kad pusu sje-
420 pore aestivo flantibus aethesiis, bidui spatio eaedem verni vjetrovi mimo tih otoka proplovi u dva dana.
Insulae praeternavigentur; ad quarum extremas cum Kad mornari stignu do posljednjih među njima, pusu
nautae perveniant, isi aethesiae noctu quoque spirent, li sjeverni vjetrovi i noću kao obično, nastavljaju
ut .solent, Issam, Pharumve versus iter prosequuntur;
si vero cessent, inde non solvunt, donec ventum pro- put prema Visu ili Hvaru. Stane li vjetar, ne otiskuju
425 pitium longe diei spatio consecuturos, non auspicen- se odande dok ne predvide da će imati povoljan vje-
tur, nocturttam navigationem ob peninsulae Hyllis tar za čitava duga dana, jer izbjegavaju ploviti noću
pericula vitantes. Ideo Bulinorum, regionis praeter- zbog opasnog poluotoka Hilide. Stoga plovidbu duž
navigatio ad Nestum usque sinum, de qua Scylax, ubi područja Bulina do zaljeva Nesta, o kojoj Sfcilak go-

204 205
supra intelligenda est eo modo, quo navigantes quan- vori na gornjem mjestu,34 treba razumjeti onako ka-
do ex Occidente in prospectum Promontorii Diome- ko moreplovci usmjeravaju plovidbu prema Hvaru
dis, sive Peninsulae Hyllis perveniunt, ut sinum Ma- kad sa zapada stignu na dogled Diomedova rta ili
nium pertransire possint, Pharum versus, navigati- poluotoka Hilide da bi mogli prijeći Mariijiski zaljev.
onem dirigunt, et longae diei itinere, vento propitio Uz povoljan vjetar nakon dugog dana puta pristaju
ipsum Phari portum appellunt, sique ventus lenior u samoj luci Hvara, ako je vjetar slabiji, stižu do pr-
sit, ad primam ex eiusdem sinus Insulis (Proteram vog otoka u tome zaljevu (Slkilak ga možda zbog toga
forsan ex hoc a Scylace dictam) perveniunt, at si naziva Proterom),35 a alko ih slučajno vjetar napusti
circa Promontorium vento forte destituantur, omni oko rta, nastoje na svaki način prije noći pristati u
conatu contendunt, Mirarae portum ante noctem luci Starog Trogira. Preostali dio zaljeva ioni kojima
appellere; reliquum autem sinus ii, quifeus necesssitas je potrebno stići do rijeke Neretve preplovljuju iznu-
inest, Naronam flumen adeundi, intra ipsum sinum, tra u razdoblju od jednog dana, a oni koji napreduju
spatio unius diei navigant; qui vero itinere recto pro- ravnam putem stižu u istom razdoblju izvan poluoto-
grediuntur, extra peninsulam (Stagni dictam) Ragusi- ka pod dubrovačkom vlašću (zvanog »Stagnum«) na-
nae ditionis, contra Naronis Ostia, et prope Melitam suprot ušću Neretve blizu otoka Mljeta. Uzme li se
Insulam, eodem temporis spatio perveniunt, si haec da je taj poluotok »Stagnum« drugi rt koji zatvara
Peninsula Stagni, pro altero Promontorio sinum Ma- Manijski zaljev, uskladit će se što je rečeno o plo-
nium efficiente, sumatur, quae de illius praeternavi- vidbi uza nj od dugoga dana na gore opisani način
gatione longae diei a Promontorio Hyllis ad Nestum — od rta Hilide do zaljeva Nesta, i zatim od jednog
sinum modo supradicto dicuntur, aptabuntur, et inde dana do Neretve iznutra isve do poluotoka, ili izvana
ad Naronem intra Peninsulam, vel extra Melitam sve do Mljeta. Što bi pak bio taj poluotok Nesta, po-
usque, diei: quod autem haec peninsula Nesti sit, prae- kazuje osim poklapanja navedenih razdaljina još i
ter relatarum distantiarum congruentiam, nomen ime grada — premda okrnjeno — koji leži na nje-
Civitatis in Isthmo eius positae, quamvis (mancum), govoj prevlaci i naziva se Ston.
Ston indigetatae indicat: Ovdje valja zamijetiti da Skilak poimence na-
Observanduni est hic Scylacem Insulas, quae in braja otoke u Manijskom zaljevu i na vanjskoj strani
sinu Manio sunt, et quae in exteriori parte Peninsulae poluotoka, da navadi udaljenost trgovišta Narone od
iacent, distinctim nominare, Naronaeque Emporii a mora36 i opisuje njegov okoliš, što ne čini nigdje dru-
mari idistantiam ponere, et eius (circumvicinia) des- gdje. Onih pak deset tisuća za ikoje Diodor kaže da
cribere, quod nullibi facit, quos autem Diodorus su opsjeli Far doplovivši s nasuprotnog kopna i na-
CCIOD ex adversa continenti (advectos), Pharum 37
ziva ih općim imenom Ilira Skilak razlučuje na
obsedisse ait, et generali vocabulo Illyrios nominat, 38
Buline d Neste, stanovnike uz Manijski zaljev. Sto-
hos Scylax in Bulinos et Nestos sinus Manii accolas ga, iako se vidi da je Skilakov tekst na nekim mje-
distinguit, et quamvis textus Scylacis quibusdam in stima oštećen, ipak se iz onoga što postoji razabire da
locis (mutilus) appareat, ex eis tamen, quae extant,
Graecos, et ex ipsis, Scylacem, ex frequenti ad pro- su Grci i među njima Skilak zbog čestog pristajanja
ximas Graecanicas Insulas, praesertim Issam, appul- na obližnjim grčkim otocima, osobito Visu, bolje poz-
su maiorem horum locorum notitiam habuisse, digno- navali ta mjesta negoli ostalu jadransku obalu. Čini se
scitur, quam reliquae orae Adriaticae, quod Straibo da to nagoviješta i Strabon koji među liburnskim
quoque innuere videtur, qui inter Ldburnicas notissi- otocima spominje Isu, Tragurdj i Far, najpoznatije
39
mas Issam, Tragurium, et Pharum eiusdem sinus Insu- otoke toga zaljeva. Skilak ih imenuje samo tri, iako
las, asserit: quarum tres tantum nominat Scylax, cum su zapravo četiri, osim posve malih školja.40 Kao što
quatuor revera sint, praeter pravos scopulos, et sicut Kratija odgovara Bratiji koju dmenuju Stjepan, Pli-

206 207
41
Cratia, respondet Bratiae a Stephano, Plinio, Anto- nije, Antonin i »Peutingerove karte«, tako Olinta
nino, et Tabulis Peutingerianis nominatae, ita Olyn- odgovara otoku Solentiju na »Peutingerovim karta-
ta, Insulae Solentii, in Tabulis Peutingerianis, Bolen- 42
ma« i Bolentiji koju spominje Antonin, sada zva-
475 tiaeque ab Antonino memoratae, nunc Šolta dictae, noj Šoltom. Mali razmak između njih mornari obič-
quarum parvam inter se intercapedinem, nautae por- no zovu vratašcima. Protera je pak onaj otok koji
tulam voćare solent. Proteras autem est ea, quae Gi- se naziva Drvenikom, vrlo blizu Šolti i obdaren dvje-
rona dicitur, Soltae proxima, duplicique portu prae- ma lukama. K njemu obično dolaze oni koji stižu
dita, quam ab Oriente quoque venientes adire so- s istoka, očekujući pogodan prolazak uz poluotok Hi-
480 lent, transitum opportunum Peninsulae Hyllis expec- lidu. Četvrti Strabon d43 Ptolemej po obližnjem gradu
tantes; quarta a Strabone, et Ptolomaeo a Civitate nazivaju Tragurijem, u Plinija 46 je to Bubua, u
44

proxima Tragurium dicta, Plinii Bubua, Amiani Boas, Amijana Boa, sada Bua ali Bove. Kako je mostom
nunc Bua, vel Bove, quae cum civitati ponte iungatur, povezan s gradom i odatle s kopnom, dolaze do nje-
indeque continenti ob id, tantum aditur ab iis, qui ga samo oni koji pristaju u Trogiru. Skilak ga je mo-
485 Tragurium (appellunt). et ideo forsan a Scylace prae- žda zbog toga i preskočio d pripisao području Buli-
termissa fuit, ac regioni Bulinorum adscripta, quam na, koje postavlja kao vrlo blizu poluotoku Hilidi.
47

sicuti proximam Peninsulae Hyllis ponit Scylax; ita »Peutingerove karte« također svjedoče da je ono na
Tabulae quoque Peutingerianae eodom loco, quamvis 48
tome mjestu, mada smješteno u unutrašnjosti. Sto-
in mediterraneis sitam testantur. Bulinorum idcirco ga valja smatrati da je područje Bulina u Skilaka
490 regio apud Scylacem existimanda est, esse ea, quae ono 'koje se moreplovcima ukazuje na brdovitom
navigantibus inter Liburnicas Insulas, et Issam in kopnu zajedno s poluotokom Hilidom između Liburn-
continenti montuosa, simul cum Peninsula Hyllis skih otoka i Visa. Područje Hijerastamna valja sta-
apparet, sicut Hierastamnorum regio Oecidentalis viti zapadno od Bulina. Plovidbu je uz njega Skilak
Bulinis ponenda est, cuius praeternavigationem omi- propustio spomenuti, jer se ne vidi od preprdječenih
495 sit Scylax, eo quia Liburnicarum Insularum (quarum Liburnskih otoka (uz koje je odmjerio put).49 Kad bi
metitus est iter) ofoiectu, non apparet, et si quis ad tko rekao da ise ono protezalo sve do rijeke Krke,
flumen usque Titium, eam extendi diceret, finem mogao bi utvrditi da je Krka stara granica između
antiquum inter Illyrios, et Liburnos eundem Titium Ilira i Liburna, kako je gore rečeno o Autarijatima
esse statuere posset, ut de Autariatis suipra dictum i kako je stavljaju rimski zemljopisci. No kako je
500 est, et Romani Geographi ponunt; sed sicuti praeter- Skilak plovidbu duž područja Bulina odmjerio raz-
navigationem regionis Bulinorum diei unius spatio dobljem od jednog dana ravnim putem od poluotoka
recto tramite Pharum versus a Peninsula Hyllis me- Hilide prema Hvaru, tako opisujući njegovu obalu
titus est Scylax, ita eiusdem describens littus, ait: kaže: iza poluotoka (tj. Hilide) nastavaju ravnu oba-
post Peninsulam (id est Hyllis) littus directum acco- lu Bulini.50 Obala je pak ravna od poluotoka sve do
505 lunt Bulini, littus autem a Peninsula Naronem usque Neretve, s ubačenim malini rtom splitskog zemljišta.
directum est, parvo Spalatensis agri interiecto Pro-
montorio. Skilak zatim nastavlja plovidbu od rijeke Ne-
Prosequitur deinde Navigationem Scylax a Na- retve do Ariona, iz unutrašnjosti Manijskog zaljeva
rone fluvio ad Arionem, et sic ex interioribus sinus ravnom linijom na istok, ne obazirući se tako uopće
510 Manu, Orientem versus, recto tramite, nullo habito na obilazak poluotoka Pelješca ili njegove prevlake.51
respectu circuitus Peninsulae Nesti, vel eius Isthmi, Niže će biti jasno da je isto uradio Plinije, također
idem quoque Plinium feCisse, ab eodem Narone Epi- od Neretve prema Epidauru.52 Razabire se pak da je
daurum versus, infra patebit; Arion autem fluvius is Arion ona rijeka zvana Omblom koja blizu Dubrov-
esse dignoscitur, qui prope Bagusium in portum, ab nika utječe u luku nazvanu gruškom po starim Agra-

208 209
515 antiquis Agrovonitis, Gravosa, indigetatum fluit, Om- vonitima. Nema naime nikakve druge rijeke sve do
bla dictus, cum nullus alius fluvius Epidaurum usque Cavtata, a ovdje je sigurna i za mornare pogodna lu-
inveniatur, et portus hic tutus nautisque commodus ka udaljena dan plovidbe od okolice Neretve. Oni
diei navigatione a Naronis Viciniis distet, a quo Gra- koji iz te gruške luke (zvane po sv. Križu) plove u
vosae portu nunc (a Sancta Cruce dicto) Butoam na- Budvu sada obično često pristaju u cavtatskim luka-
520 vigantes Epidauritanos portus crebro appellere solent, ma. Ondje su hridine i blizu njih golema spilja, a
ubi rupes, et prope eas antrum ingens existunt, in quo čak i mišljenje kasnijega doba kaže da je u toj spilji
antro serpentes fuisse, posteriorum quoque tempo- bilo zmija. Grci su izmislili da je ondje Kadmo pre-
ruTn fert opinio; ibique Cadmum in serpentem muta- tvoren u zmiju, i da postoje njegov grob, svetište i
tum, nec non/tumulum eius, fanum, et Oraculum proročište. O tome Apolonije u četvrtoj knjizi »Zgo-
525 extitisse commenti sunt Graeci, de quo Apollonius da Argonauta« o Kolšanima:
Argonauticon 4. de Colchis. Oni su podigli kulu kod Ilirske rijeke crne zbog
Hi iuxta Illyricum ex projunditate nigrum dubine, gdje je Harmonijin i Kadmov
flumen, ubi Harmoniae est, et Cadmi grob, kao naseljenici medu Enheleejcima.53
(bustum) turrim excitarunt Encheleaensium in-
530 quilini. Čini se da to Nikandar u »Životinjskim lijekovima«
Quod inter Naronem, et Drilonem ponere vide- stavlja među Neretvu i Drim:
tur Nicander in Theriacis: uzmi. I osmonogog raka ugrabljenog iz rijeke
Accipe; et octipedem raptum de flumine cancrum notari svježim mlijekom, a tada peruniku rođenu
Lacte novo terito, tum natam Naronis irim na obalama Narona i ondje gdje Drilon protječe
535 Marginibus, quaque Illyricis Drilo perjluit agris, ilirskim poljima,
Armoniaeque, et Sidonii frondamina Cadmi gdje je gaj Harmonije i Sidonca Kadma
Pascua ubi gemini serpunt per rura Dracones. i gdje kroz pašnjake gmižu dvije zmije... ,54
Quod autem circa Epidaurum fuerint Saxa Cad- Iz Skilaka proizlazi da su kadmejske stijene bile u
mea, ex Scylace elicitur, qui abhinc Butoam navigari okolici Epidaura, jer on piše da se odatle plovi u Bu-
540 scribit, nullus enim opportunior locus navigantibus toju.55 Nema naime zgodnijeg mjesta za moreplovce
portubus Epidauritanis, quod ex Plinio confirmatur, no što su cavtatske luke, a to je potvrđeno i prema
qui loco supra relato Liburniae, et Dalmatiae portus Pliniju. Nabrajajući na gore navedenom mjestu luke
continentis ad navigationem aptos recensens, distan- koje na libumskom i dalmatinskom kopnu pogoduju
tias quoque inter eosdem ponit. plovidbi, on navodi i udaljenost među njima:
545 ladera Colonia a Pola C. M. P. kolonija Jadera 100000 koraka od Pole
Salona Colonia ab ladera *CCXXII. /*LXXXXII/ kolonija Salona *222000 /*92000J koraka od
Jadere
Narona Salonis LXXII. a mari XX. Narona 72000 od Salona, 20000 od mora
A Narona amne C. M. P. abest Epidaurum Co- kolonija Epidaur udaljena je 100000 koraka od
550 loma rijeke Narone
Lissum oppidum Civium Romanorum ab Epidau- grad rimskih građana Lis 100000 koraka od Epi-
ro C. M. P. daura.56
Ex quibus inter Naronam, et Butoam Epidaurum Iz toga se vidi da su oni koji su plovili između Ne-
navigantes appellere solitos, eo loci apparet, ubi Cad- retve i Budve obično pristajali u Cavtatu na onome
555 mi Saxa et antrum sunt. Hos Cadmeos portus, uti mjestu gdje su Kadmove stijene i pećina. Rimljani
navigationi opportunos Romani, cum caeteris Illyricis su i te kadmejske luke kao pogodne za plovidbu iz-
muniverunt, et in Peninsula, ipsos efficiente, Colo- gradili zajedno s ostalim ilirskim, a na poluotoku

210 211
koji ih tvori su osnovali koloniju Epidaur. Brinući se
niam Epidaurum condiderunt, Civiumque et navigan-
tium commodo consulentes aquam X. abinde milliari- za udobnost građana i moreplovaca, doveli su vodu
l s udaljenosti od deset milja, kako pokazuju ruše-
560 bus eduxerunt, ut aquae ductus ruinae demonstrant. vine vodovoda.
Sed si quis Scylacis textus restitutionem adhuc No, ako bi se tko još htio okušavati u obnovi Ski-
tentare vellet, prout in capite Liburni, Holstenius mul- 57
lakova teksta: Holste je doduše u poglavlju »Libur-
ta nomina recte mutavit, ut ex margine apparet, ita ni« ispravno izmijenio mnoga imena, kako se vidi iz
in eodem capite aliqua praeposterata videntur, nam margine, no u istom se poglavlju čini da je nešto na
565 ubi de insulis refert illa verba, et aliae multae absque krivom mjestu. Gdje naime iznosi o otocima one ri-
nomine ponenda videntur, post hae autem Insulae ječi: i mnogo drugih bez imena, čini se da ih treba
magnae sunt, ita ut rectus sensus esse debeat. Insulae staviti nakon to su veliki otoci, tako da bi pravi smi-
autem huic regioni obiacent, quarum quidem nomina sao morao biti: Pred tim područjem leže otoci, čija
recensere possum, sunt enim Absyrtis Insula stadi- imena dakako mogu nabrojiti, a to su otok Apsirtida
570 orum. CCCX. lata autem. CXX. Electrides, Istria,
Mentorides, hae autem Insulae magnae sunt, et aliae od 310 stadija, širok 120, Elektride, Istri ja i Mento-
ride. To su veliki otoci, a [*] i mnogo drugih bez ime-
multae absque nomine [*] iuxta est Arbatis fluvius;
na. Blizu je rijeka Arbatis. Plovidba je uz područje
navigatio iuxta Liburnorum regionem bidui est. Si- 58
Liburna dvodnevna. Holste je slično zvjezdicom
militer in capite Nesti asterisco aliquid deesse sigrii-
575 ficavit Holstenius, et post Corcyra nigra vocatur ver- naznačio da nešto nedostaje u poglavlju »Nesti«, a
ba Plurimum abest Promontorio suo haec Insula iza naziva se Crnom Korkirom ispustio je riječi taj
je otok najudaljeniji svojim rtom fVoss ih je u svom
(quae Vossius in sua versione posuit) cum cuinam 59
Insulae adaptari possint, non constet; omisit; cum ta- prijevodu zadržao), jer nije sigurno s kojim bi se
men in textu Graeco extent, ideo eadem transponen- otokom mogle uskladiti. Budući da ipak postoje u
580 do, et Insulae Phari adaptando, aliqualiter sensus grčkom tekstu, može se kako-tako dobiti ismisao ako
percipi potest, hoc modo, antequam vero ad Naronem se premjeste i prilagode otoku Hvaru, ovako: Prije
fluvium perveneris, ampla regio in mare procurrit, no što dođeš do rijeke Narona, pruža se u more pro-
atque Insula littori vidna nomine Melita, tum alia stran kraj, i blizu je obali otok imenom Melita, za-
huic vidna Corcyra nigra vocatur, a Melita abest tim je njemu bliz drugi koji se naziva Crnom Kor-
585 stadiis *XX; a maritima Regione, stadiis VIII. et plu- kirom. Od Melite je udaljen *20 stadija, od primor-
rimum abest Promontorio suo (Pharus) Insula a ma- skog područja osam stadija. Otok {Far) najudaljeni-
ritima isthac regione, altero vero promontorio pertin- ji je svojim rtom, od tog primorskog područja, a dru-
git ad Naronem fluvium. Cum enim Insulae Phari gim, rtom seže do rijeke Narona.60 Kako je naime rt
Promontorium intra sinum Manium situm sit, contra otoka Hvara 'smješten unutar Manijskog zaljeva, na-
590 Naronis Ostia, et cum maritima regione, sive Penin- suprot ušću Neretve, ispriječivši se zajedno s pri-
sula Nesti rectam navigationem earum interpositione morskim područjem ili poluotokom Pelješcem ome-
impediant; ideo Scylax Phari, et maritimae regionis ta ravnu plovidbu, pa je Skilak zbog toga htio opi-
promontoria, proximarumque Insularum Melitae et sati rtove Hvara i primorskog područja i smještaj
Corcyrae situm describere voluit: adhuc tamen aliqua obližnjih otoka Mljeta i Korčule. Ipak se razabire
595 in textu deesse noscuntur, quae ex earundem Insu- da u tekstu još nešto nedostaje, što će svakome biti
larum et Peninsulae accurata delineatione, cuilibet lako dopuniti prema točnom nacrtu onih otoka i po-
per se supplere facile erit; nam si stadiis XX. inter luotoka. Ako se naime k onih dvadeset stadija iz-
Melitam, et Coryram C. addantur (quae facile ab među Mljeta i Korčule doda stotina (koju su pre-
Exscriptoribus praetermissa fuere) quadrabit distan- pisivači lako ispustili), odgovarat će razdaljina među
600 tia inter easdem Insulas, prout VIII. stadiorum dis- tim otocima jednako kao što se razdaljina od osam

212 213
tantia a proxima maritima regione, sive Peninsula stadija od obližnjeg primorskog područja slaže s oto-
Corcyrae congruit, et quamvis Holstenius, pro Lias kom Korčulom. Holste je doduše s pravom stavio
Idassa Scylacis Urbibus, ab aliis auctoribus antiquis vrlo poznati liburnski grad Jadru umjesto Skilakovih
61
non nominatis, ladrarn notissimam Liburnorum Ci- gradova Lijas Idasa, no kako je sigurno da Skilak
605 vitatem, recte reposuerit; tamen cum Scylacem mul- upotrebljava i mnoga druga mjesna imena koja se
ta alia locorum nomina, quae apud reliquos auctores ne nalaze kod ostalih autora, možda je ipak »Idasa«
non reperiuntur, usurpare constet; ideo forsan Idassa bilo pradavno libumsko ime grada, koje su Atrijan-
antiquissimum Liburnicum nomen Civitatis erat, ci zatim izmijenili u Jadru ili Jadert zajedno s Ja-
quod ab Atriensibus deinde in ladram, vel ladertum dranom.
610 simul cum Adriatico mutatum fuit. Skimno pak spominje da dio Ilira živi udaljen
Schymnus autem Illyriorum partem remotaim a od mora, a dio zauzima unutarnju obalu Jadrana, da
mari degere, partem littus Adriae internum occupa- se dio pokorava kralj evskoj vlasti, a dio živi po vla-
re, partem obtemperare regiae potentiae, partem le- 62
stitim zakonima, i da su ti gostoljubivi. Čini se da
gibus vivere suis, hosque hospitales esse asserit, (cum se osvrnuo na ono vrijeme (jer je sigurno sam pi-
615 ipsum Romanorum temporibus scripsisse constet) ad sao u rimsko doba) kad je Ilirik nakon prvog rata
ea tempora respexisse videtur, quibus post primum bio podijeljen između Pinesai, Dernetrija i Skerdi-
bellum inter Pinnem Demetrium, et Scherdilaidam laide. Kako Polibije ipak izvješćuje da su oni bili
Illyricum divisum fuit; cum tamen eosdem vicinis tegobni susjedima i da su se bavili gusarstvom,
63

molestos, piraticamque exercuisse referat Polybius, ilirska se gostoljubivost ne može uskladiti niti s tim
620 Us temporibus hospitalitas Illyriorum adaptari non razdobljem, niti s razdobljem njihova prethodnika
potest, neque Agronis ipsorum praedecessoris, sed si- Agrona. Jasno je da Skimno mnogo iznosi prema
cut Schymnum multa ex antiquioribus auctoribus re- starijim autorima, pa tako sam svjedoči da je ovo za-
ferre patet; ita haec cum aliis de Adriatico, ex Theo- jedno s ostalim o Jadranu preuzeo od Teopompa64
pompo se sumpsisse ipse testatur, qui post DionySii koji je živio nakon zbacivanja Diooizija Mlađeg. Či-
625 lunioris eiectionem vixit. Hospitalitatem ante Roma- nilo bi se kako valja zaključiti da je Dionizije prije
norum adventum in Adriaticum a Dionysio introdu- dolaska Rimljana uveo gostoljublje u Jadran i da se
ctam, continuatam quoque, temporibus a Schymno ono nastavilo u razdoblju o kojem izvješćuje Skim-
relatis, concludendum videretur, nisi Livius loco cita- no, kad ne bi Livije na navedenom mjestu spominjao
to latrocinia circa eadem tempora memoraret, quan- razbojništva otprilike u isto vrijeme, navodeći da je
630 do Cleomenem cum Graecorum classe in Adriati- tada Kleomen s grčkim brodovljem došao u Jadran.65
cum venisse refert. His de totius Illyrici ordinatione, Iznijevši sve ovo o uređenju čitava Ilirika i o pro-
Adriaticique navigationis variatione pro antiquorum mjenama u plovidbi Jadranom da bi se razumjeli
intelligentia relatis; partes eiusdem prout a Romanis stari pisci, valja navesti dijelove Ilirika onako kako
constitutae fuerunt, recensendae sunt. su ih uredili Rimljani.
635 Illyricum Romani Imperatores in Liburniam et Rimski su carevi razlučili Ilirik na Liburniju i
Dalmatiam distinxerunt, sed cum Liburniae mentio Dalmaciju. Kako se spomen o Liburniji može naći
ante Romanorum tempora reperiatur, Dalmatiae vero
nomen sero apud eorundem Scriptores appareat; ideo i prije vremena Rimljana, a ime se Dalmacije kasno
primo Liburnia describenda erit, deinde quomodo in javlja kod njihovih pisaca, valjat će najprije opisati
β40 Dalmaticum nomen transierit, explanandum; ut his Liburniju, a zatim objasniti kako je prešla pod dal-
perceptis, facilius intelligantur, quae post Imperii matinsko ime. Shvativši to, lakše će se razumjeti što
declinationem in Dalmatia evenerunt, quorum causa se dogodilo u Dalmaciji nakon slabljenja Carstva,
hoc opus institutum est. zbog čega je ovo djelo i zasnovano.

214 215
Caput V. V poglavlje
DE LIBURNIA. O LIBURNIJI

Primam Illyrici ab Augusto constituti, Provinci- Straboii stavlja odmah do Istre Japidiju 1 kao pr-
am, lapidiam, Istriae proximam ponit Straibo, antiqui- vu pokrajinu Ilirika u Augustovu uređenju. Stariji
B oreš autem supra relati Auctores, lapodes non nomi- gore navedeni autori ne imenuju Japode, za koje
nant, quos intra Alpes habitasse ref ert Appianus sex- Apijan u opisanom šestom 2
ilirskom ratu kaže da su
to relato Illyrico bello. Hos ipsos Celtas fuisse asserit obitavali unutar Alpa. Stjepan spominje da su oni
Stephanus, lapodes natio Celtica, prope Illyricum, bilis Kelti: Japodi, keltski narod blizu Ilirika; Dioni-
Dionysius libro 12. et cum Scylax de Celtis intima si- zije u dvanaestoj knjizi* Skilak na navedenom mje-
10 nus colentibus, loco relato, dicat. Post Tyrrhenos Cel- stu kaže o Keltima koji nastavaju unutarnji dio za-
tarum gens sequitur, pars exercitus angusto terrarum ljeva: Za Tirenima slijedi narod Kelta, dio ljudstva
tractu, usque ad Adriaticum mare: istic intimus re- na uskom potezu zemlje, sve do Jadranskog 5
mora.
cessus est sinus Adriatici. In intimo autem sinus Tu je Jadranski zaljev najdublje uvučen. U sam pak
Strabo Timavum ponit. In ipso autem intimo sinus vrh zaljeva Strabon postavlja 9Timav: Na samom je
15 Adriatici Timavum est, de quo Virgilius Georgico- kraju Jadranskog mora Timav. Vergilije o njemu u
rum 3. trećem pjevanju »Georgika«:
Tura sicut aerias Alpes, et Norica si quis
Castella in Tumulis, et lapidis arva Timavi. Tad kako visoke Alpe, i ako je tko noričke
utvrde na bregovima i polja japidskog
7
Et antiquus eius Scholiastes Servius Salustius (pri- Timava... ,
20 mam modo lapidiam ingressus) huius est Fluvius Ti- a njegov stari sholijast Servije: Salustije: »ušavši
mavus prout etiam Pliniu's, Venetorum, et Carnorum netom u prvu Japidiju«8; Timav je rijeka u njoj.9
oram describens libro 3. capite 18. Carnorum haec Tako i Plinije, opisujući u 18. poglavlju treće knjige
regio iunctaque lapodum amnis Timavus, Ideo Cel- obalu Veneta i Karna: Ovo je karnsko područje i s
tas, a Scylace relatos, lapodes fuisse, eosque cum njime povezano japodsko, rijeka Timav.10 Zbog sve-
25 caeteris Celtis sive Gallis, Alpes transgressos, et ipsa- ga se toga mora smatrati da isu Kelti o kojima izvje-
rum extremis occupatis, prope mare in intimo recessu šćuje Skilak bili Japodi i da su s ostalim Keltima ili
sinus Adriatici circa Timavum ab antiquo consedisse, Galima prešli Alpe, zaposjeli njihove krajnje ogran-
censeri debet, quorum regionis praeternavigationem, ke i od davnine zasjeli blizu mora u najuvučenijem
tamquam in intimo sinus positae, metili omisit Seylax, dijelu Jadrana oko Timava. Skilak je propustio od-
30 et a Venetis ad Istros transit. Ex bis clariora evadunt, mjeriti plovidbu duž njihova područja, jer ono leži
quae de iisdem refert Strabo, relatis enim Alpium u samom vrhu zaljeva, pa od Veneta prelazi k His-
ramis, et fluminibus ex ipsis in Istrum influentibus, trima.11 Time postaje jasnije što o njima iznosi Stra-
ait lapides quoque permixta nunc Illyriis et Celtis bon. Opisavši naime ogranke Alpa i rijeke koje s
gens, circa haec loca habitant, et extremitas his vi- njih otječu u Dunav, kaže: i Japodi, narod sada po-
35 čina est; Hi cum aliquando florerent, et suam habi- miješan od Ilira i Kelta, obitavaju oko tih mjesta, i
tationem ad utrumque terminum extendissent, latro- njihov im je završetak blizu. Iako su nekoć bili sna-
ciniisque invalescerent, tandem ab Augusto Caesare žni i proširili svoje obitavalište do obiju međa, te su
debellati et confecti sunt. Et infra Segesticae civita- ojačali razbojništvima, August ih je Cezar napokon
tis situ descripto, sita est enim sub Alpibus, quae ad svladao i skršio; a niže, opisavši smještaj građa Sege-
40 lapodes usque porriguntur, gentem partim Celticam, stike: smješten je naime pod Alpama koje se pru-
partim Illyricam. Celtes nempe lapodes, qui antiqui- žaju do Japoda, dijelom keltskog, a dijelom ilirskog

216 217
12
tuš ad intima sinus circa Timavum, et Alpium extre- naroda. Valja dakle reći da su Kelti Japodi koji su
i mas consederant, (ut ex Scylacis loco citato dictum u davnini zasjeli u vrhu zaljeva oko Timava i zad-
est), rebus deinde illorum florentibus, ad utrumque njih ogranaka Alpa (kako je rečeno prema navede-
13
45 terminum, habitationem extendisse dicendum est; ut nom Skilakovom mjestu), dok su bili snažni, zatim
Strabo ait, et utraque latera Alpium insedisse, ut Di- protegnuli svoje obitavalište do obiju međa — kako
on. Libro 49. Caesar (id est Augustus) lapides ipse veli Stralbon, i da isu zaposjeli oba boka Alpa, kako
bello petiit, quorum eos, qui citra montes haud procul veli Dion u 49. knjizi: Cezar (tj. August) je sam za-
a mari habitabant, non omnino difficulter in suam po- ratio na Japide. One koji su obitavali s ove strane
50 testatem redegit, qui vero montium vertices, et utra- planina nedaleko mora posve je lako doveo pod svo-
que latera incolebant, eos, non sine maximo tabore, ju vlast. One pak koji su nastavali vrhunce i oba bo-
perdomuit, et a tergo Istriae proximam Liburniae 1
ka planina ukrotio je tek s najvećim naporom, * i da
partem occupasse ut Plinius Libro 3. capite 19. Istria su zauzeli najbliži dio Liburnije s leđa Istri, kako
ut Peninsula excurrit latitudinem eius XL. M. P. cir- veli Plinije u 19. poglavlju treće knjige: Istrija strši
55 cuitum vero CXXLI. M. prodidere quidam, item ad- kao poluotok. Neki su naveli da je njena širina 40000
haerentis Liburniae, et Flanatici sinus alii Liburniae koraka, a opseg 131000. Zatim su za Liburniju koja
CLXXX. M. Nonnulli in Flanaticum sinum, lapidiam se na nju nadovezuje i za Flanatički zaljev neki Li-
promovere a tergo Istriae CXXX M. P. Dein Liburni- burniji dodijelili 180000, a neki su pomaknuli Japi-
am CL M. fecere. Quorum lapidum maritimos, et Sub- diju naprijed na Flanatički zaljev s leđa Istri 130000
60 alpinos Sempronius Tuditanus Consul sexto Illyrico koraka, a Liburniju su zatim napravili od 150000.
w

vicit, ut Appianus loco citato refert, idemque frag- Primorske je i podalpske od tih Japoda pobijedio
mentum Fastorum Triumphalium testatur. konzul Tuditan u šestom ilirskom ratu, kako izvješ-
ćuje Apijan na navedenom mjestu.16 Isto posvjedo-
C SEMPRONIVS C. F. C. N. TVDITANVS čuje fragment »Trijumfalnih fasta«:

Gaj Sempronije Tuditan, Gajev


sin i Gajev
COS DE IAPVDIBVS KAL OCT A DCXXIV unuk
kao konzul je proslavio trijumf nad Japudima
prvog oktobra
624. godine"
65 ex quo fragmento declaratur inscriptio ab eodem Pu-
nio relata, qui loco proxime citato sequitur. Tudita- Tim je fragmentom razjašnjen natpis što ga prenosi
nus qui domuit Istros, in statua sua ibi inscripsit ab Plinije koji na netom navedenom mjestu nastavlja:
Aquileia ad Titium flumen stadia* CC. Tulditanum Tuditan koji je ukrotio Istre ondje je na svome kipu
scilicet eam regionem subalpinam subegisse, quae ab dao napisati: »Od Akvileje do rijeke Titija *200 sta-
70 Aquileia Titium usque protenditur, quae tune tem- dija«.18 To jest, Tuditan je podvrgnuo ono podalpsko
poris lapidibus tribuebatur (cum Titius Liburnicum područje koje se pruža od Akvileje do Krke, a tada
flumen non longe a Tedanii fontibus lapidiam a Li- se pridjeljivalo Japodima (jer liburnska rijeka Krka
burnia dirimentis oriatur) et de IAPVDIBVS trium- izvire nedaleko vrela Zrmanje koja dijeli Liburniju
phasse; Quam lapidiam Subalpinam, in primam et se- od Japidije), i proslavio je trijumf nad Japudima.18
75 cundam divisam fuisse, Salustii fragmentum Primam Čini se da gore prema Serviju navedeni Salustijev
lapidiam memorantis a Servio supra relatum in- fragment, gdje on spominju prvu Japidiju,20 nagovi-
nuere videtur, cum prima, secundam quoque ješta da se ta podalpska Japidija dijelila na prvu i

218 219
praesupponat, et cum ipse Servius (qui integ-
ram Salustii historiam vidisse debuit) primae tri- drugu, jer »prva« pretpostavlja i »drugu«. Kako pak
80 buat flumen Timavum, eandem uti antiquio- sam Servije (koji je Salustijevu »Povijest« morao
rem, et a Romanis primo subactam, primam vidjeti čitavu) prvoj pridjeljuje rijeku Timav,21 mo-
quoque vocatam argui debet, reliquam vero, ad Fla- ra biti dokazano da su je Rimljani kao stariju i prvu
naticum sinum pertingentem, secundam, et quamvis koju su podvrgli nazivali »prvom«, a preostalu koja
non constet ad quodnam tempus Salustii fragmentum je sezala do Kvarnerskog zaljeva »drugom«. Nije do-
85 referri debeat, tamen antiquam lapidiae divisionem duše sigurno na koje bi se vrijeme morao odnositi
secutum, ex supra relatis Fastis, et statuae inscripti- Salustijev fragment, no ipak prema gore navedenim
one dicendum est, sicut, et Plinium, qui libro 3. ca- »Fastima« i natpisu s kipa22 valja reći da je on sli-
pite 5. lapodes inter Carnos, et Istros ponit, Livius jedio drevnu podjelu Japidije, kao i Plinije koji u
vero dum iter Cai Cassii a)b Aquileia in Macedoniam petom poglavlju treće knjige stavlja Japode među
90 refert, lapodes post Istros nominat /Decadis 5. libro Karne i Histre.23 Livije pak, izvješćujući o putu Gaja
Kasija iz Akvileje u Makedoniju, imenuje Japode
3. 583./ sub idem tempus Carnorum, Istrorum, et la- nakon Histra /u trećoj knjizi pete dekade, za g. 583/:
pidum legati venerunt, duces šibi ab Consule Cassio istodobno su došli poslanici Karna, Istra i Japida,
primum imperatos, qui in Macedoniam ducenti exer- i konzul im je Kasije prvo zatražio vodiče koji će
citum, iter monstrarent, conquestosque de iniuriis si- mu pokazivati put dok bude vodio vojsku u Make-
Θ5 bi illatis subdit; Cassius autem aliam viam ab ea, doniju, a dodaje da su se i potužili na nepravde koje
quam deinde, 40. annis Tuditanus emensus est, fa- su im nanesene.24 Kasije pak nije mogao ići putem
cere non potuit, ideo Livium sui temporis nomini- drugačijim od onoga što ga je četrdeset godina kas-
bus Provinciarum usum, apparet, quando nempe lapi- nije prevalio Tuditan, pa se stoga vidi da je Livije
dia prima, Carnis tribuebatur; lapodes autem reliquos upotrijebio imena pokrajina svog doba, to jest kad
100 Augustum bis intra 20. annorum spatium fatigasse se prva Japidija pridjeljivala Karnima. Apijan pak
refert Appianus, lapodes Transalpini gens valida, ac izvješćuje da su preostali Japodi dvaput u razdoblju
jera, bis intra viginti fere annos Romanas copias re- od dvadeset godina iscrpli Augusta: prekoalpski Ja-
pulere, et tune primo Transalpinos domitos subdit ac podi, snažan i divlji narod, dvaput su u gotovo dva-
Transalpini quidem lapodes tune primum Populi Ro- deset godina odbili rimske čete, i dodaje da su pre-
koalpski tada prvi put ukroćeni: i prekoalpski su
N>5 mani ditioni additi sunt. Deinde vero iidem lapodes Japodi tada prvi25 put dodani području pod vlašću
tam Inalpini, quam lapidiae secundae, origine Celtae rimskog naroda. Zatim su isti ti Japodi, jednako
mixti cum Illyriis (scilicet Liburnis) habitarunt, lapi- alpski kao i oni iz druge Japidije, podrijetlom Kelti,
diaeque nomen retinuerunt, ut Strabo locis citatis re- obitavali pomiješani s Ilirima (tj. Liburnima) i za-
fert, donec, et ipsis in Liburnorum nomen transeun- držali su ime Japidije,
26
kako iznosi Strabon na nave-
denim mjestima, dok nisu i oni prešli pod ime Li-
1:ί
θ tibus, antiquus terminus Liburniae Istriam usque re-
stitutus fuit, ut supra ex Hinio, et Ptolomaeo observa- burna, pa je obnovljena stara međa Liburnije uz
tum est. Schimnus tamen Chius supra relatus post Istru, kako
27
je razmotreno gore prema Pliniju i Pto-
Istros (quos Thraces vocat) Pelagones ante Liburnos lemeju. Gore navedeni Skimno s Hija ipak nakon
ponit, quod de lapodum regione intelligendum vide- Histra (koje28
naziva Tračanima) stavlja prije Liburna
11
5 tur; sed cum Scylax ipso, et antiquior, et accuratior, Pelagonce. Čini se da pod tim treba razumjeti po-
caeterique usque ad Strabonis tempora, neque Pela- dručje Japoda. Budući da Skilak, i stariji i točniji
gones neque lapodes hoc loco ponant, Ideo antiquitus od njega, i ostali sve do Strabonova vremena ne
29
lapodes, cum caeteris Celtis Alpina incolentibus cen- stavljaju na to mjesto niti Pelagonce niti Japode,
čini se kako valja zaključiti da Japodi, nabrajani s
220 221
sitos, ad sinum Flanaticum non pervenisse, et Libur- ostalim Keltima koji su obitavali u alpskom podru-
120 nos Istris conterminos fuisse, concludendum videtur. čju, nisu u davnini bili doprli do Kvarnerskog za-
Liburnos ergo aute Romanorum tempora ab Istria ljeva i da su s Histrima međašili Liburni. Više sta-
usque ad Illyrios, oram maritimam coluisse, plures ex rijih autora dakle piše da su Liburni prije rimskog
relatis antiquioribus tradunt, sed tenminuin inter Li- vremena nastavali monsku obalu od Istre do Ilira,
burniam et Illyrieum, diversimode statuunt; nam si- ali granicu između Liburni je i Ilirika postavljaju
125 ćuti Scylax, Livius et Mela post Liburnos, Illyrios različito. Skilak, Livije i Mela30 naime stavljaju Ili-
immediate ponunt, et Scylax Illyrios in Hierastamnos, re neposredno za Liburndma, adi Skilak razlučuje Ili-
Bulinos, Hyllinos, et caeteros distinguit, ita Schimnus re na Hijerastamne, Buline, Hiline i druge.31 Čini se
et Dionysius, Bulinos et Hyllos ab Illyrico separare međutim da Skimno i Dionizije odvajaju Buline i
videntur, et quamvis Mela Naronem inter Pyreos, et Hile od Ilirika.32 Mela pak kaže da Neretva izlazi iz-
130 Liburnos exire dicat, et inde Liburniam ad Naronem među Pireja i Liburna,33 pa bi se zbog toga činilo da
usque protendere videatur, tamen Scylacem praedic- proteže Liburniju sve do Neretve, ali se ipak iz ono-
tos Illyrios citra Naronem ponere ex iis quae proxime ga što ubrzo iznosi Skilak vidi da on naprijed spo-
refert, apparet; Schimnus autem et Dionysius poetico menute Ilire stavlja s ove strane Neretve.34 Kako su
uši dicendi modo, an locorum situationem ordinatim se Skimno i Dionizije poslužili pjesničkim načinom
135 posuerint, ambigi potest, et cum Strabo antiqua no- kazivanja, može se dvojiti jesu li razmještaj donijeli
mina Hierastamnorum et Bulinorum non memoret; baš po redu. Kako pak Straibon ne spominje drevna
Plinius vero tantum Peninsulae Hyllis; ideo sicut in- imena Hijerastamna i Bulina, a Plinije samo ime po-
ter Peninsulam Hyllis, et fluminis Titu sinum, termi- luotoka Hilide,35 mora se zbog toga granica između
nus inter Liburniam, et Illyricum poni debet, ita ipse Liburni je i Ilirika staviti među poluotok Hilidu i za-
140 Titius pro antiquo termino Liburniae, statui potest; ljev rijeke Krke, pa se isto tako sama Krka može
prout tempore Romanorum fuit: Observanda tamen odrediti za drevnu među Liburni je, kako je bilo i u
sunt, quae Scylax supra relatus scribit, qui Liburnos rimsko vrijeme. Valja ipak razmotriti što piše gore
et Istros diversos ab Illyriis ponit; Romani autem si- navedeni Skilak koji postavlja Liburne i Histre kao
cuti in Adriatico primum bellum cum Illyriis gesse- različite od Ilira.36 Kako su Rimljani prvi rat na Ja-
145 runt, eiusque partem consecuti sunt; ita reliquum dranu vodili s Ilirima i zadobili njegov dio, tako su
quoque Adriaticae orae scilicet Liburnos, et Istros nazvali Ilirima i preostatak jadranske obale — tj.
Illyrios appellarunt; prout etiam ab una Achaeorum Liburne i Histre, baš kao što su i čitavu Grčku naz-
Republica universam Graeciam Achaiam nominarunt: vali Ahejom po jednoj jedinoj državi Ahejaca. Oni
verum qui ex ipsis antiquiora tempora referunt, Scy~ pak, koji izvješćuju o razdobljima starijim od rim-
150 lacem sequuti, Liburnos ab Illyriis idistinguunt, ut skog, slijedeći Skilaka razlučuju Liburne od Ilira,
Livius, Virgilius, et Mela locis citatis: sicuti ergo Li- kao Livije, Vergilije i Mela na navedenim mjesti-
burnos inter Romani Illyrici populos numerare opor- ma.37 Liburni se dakle moraju ubrajati među narode
tet, ita eosdem, Illyrici generis, đb asntiquo fuisse, rimskog Ilirika, ali se ne može tvrditi da su od dav-
affirman nequit; Stephanus autem sive eius Epito- nine bili ilirskog roda. Stjepan pak, ili njegov epito-
155 mator Graecorum more omnium nationum origines mator, spominje da su Liburni nazvani po nekom
38
fabulis involventium, sibique tribuentium a quodam čovjeku atičkog roda, po običaju Grka koji podri-
Attici generis viro, Liburnos dictos asserit: sed prae- jetlo svih naroda zaodijevaju pričama i pripisuju se-
termissa Liburnoruin origine incerta, de Insulis Illy- bi. No ostavivši po strani nesigurno podrijetlo Li-
ricis repetenda sunt, quae Plinius eodem Libro 3. ca- burna, valja ponoviti ono što Plinije39 u 26. poglavlju
160 pite 26. tradit, ibi enim easdem cum caeteris Graecis treće knjige piše o ilirskim otocima. Čini se nadme
auctoribus, Liburniae adscribere videtur, quod Apol- da ih ondje pripisuje Liburniji, kao i drugi, grčki au-

222 223
lonius in Argonauticis quoque fecit. tori. To je uradio i Apolonije u.»Zgodama Argonau-
Libro 4. ta« u četvrtoj knjizi:
Idcirco ex Hylleo provedi solo navigabant Stoga su krenuvši s hilejskog tla plovili
165 Longe ac praeteribant quaecumque prius Colchis, dugo i prije Kolšana mimoilazili redom sve
Erant ex ordine, Liburnas in mare Insulas, Liburnske otoke koji su ležali u moru,
Cum Issam horrissonam, tum Pityusam desidera- kako strašnoglasnu Isu tako i poželjnu Pitijusu.
bilem.
Verum post istas ex intervallo perstrinxerunt Nakon njih su pak iz daljine obišli Korkiru
170 Corcyram, gdje je Neptun ostavio Azopovu kćer,
Ubi Neptunus destituerat Asopi gnatam, Ijepokosu Korkiru, daleko od flijuntskog kraja,
Comptis Corcyram capillis procul a regione Phli-
untica, otetu po zapovijedi ljubavi. Mornari su je s
Abreptam amoris imperio, ac quia istam hane pučine
175 nigrantem promatrali kako se sa svih strana crni od
Undequaque caliginosa silva Nautae ex mari, mračne šume, te su je nazvali Korkirom
Contemplabantur, Corcyram Melenam cognomi- Melenom.
narunt, Zatim su radosno obišli i Melitu, uz umjeren
Exinde Melitam quoque moderabili pergauden- vjetar*0
180 tes vento. Njegov stari sholijast: Liburni su narod koji obitava
antiquus eius Scholiastes. Liburni gens habitantes na ovim otocima, Isi, Diskeladu i Pitiji, nakon kojih
has Insulas Issam, Discheladum, et Pityam, post quas su došli na Korkiru.^ Stjepan pak za Lastovo:42 La-
in Corcyram venerunt. et de Ladesta Stephanus La- desta ili Ladest, jedan od otoka Liburnida, kod Teo-
desta, vel Ladestum, una de Liburnidibus Insulis pompa u 21. knjizi »Filipove povijesti« ,43 Gore na-
185 Theopompo lib. 21. de rebus Philippicis. et quamvis vedeni autori doduše ne broje Korčulu i Mljet među
Corcyram, et Melitam inter Liburnicas non numerent Liburnske otoke, ali ipak valja smatrati da su se oto-
supra relati auctores, tsmen cum alteram Corcyram ci čitava mora nazivali Liburnskima, jer Strabon
in extremis sinus faucibus positam a Liburnis habi- svjedoči da su Liburni nastavali i drugu Korkiru
44

tatam testetur Strabo; ideo totius sinus Insulas Li- smještenu na samom kraju ušća zaljeva. Pa kao što
190 burnicas dictas censendum est, et prout Civitatum, uspomenu na Diomedovu vlast u Jadranu pokazuju
Insularum, et Promontorii Diomedis nomen servanti- gradovi, otoci i rt koji čuvaju njegovo ime,45 tako
um, eius in Adriatico ditionis memoriam demonstrant, nazivlje Liburnskih otoka svjedoči da su oni zavla-
ita Liburnicarum Insularum nomenclatura, eosdem dali morem. Iz gore rečenog je doduše sigurno da su
mari potitos testatur, quos sicut ante Atrienses sinui morem gospodarili prije Atrijanaca, no ne spomi-
195 dominasse ex supradictis constat; ita quando caeperit nje se kad je njihovo gospodstvo započelo. Ipak se
ipsorum dominium, memoria non reperitur: Diomedi može pretpostaviti da je uslijedilo za Diomedovim i
tamen successisse coniectari potest; et viguisse dotnec da je trajalo dok im Grci nisu oduzeli Krf, kako iz-
Graeci Corcyram iisdem ademerint, ut refert Strabo vješćuje Strabon u šestoj knjizi: Arhija je već osno-
libro 6. Jam Syracusas condidit Archias, navibus a vao Sirakuzu, dovezavši se lađama iz Korinta. Isto-
200 Corintho advectus; sub idem tempus, Naxus, et Me- dobno su osnovani Naks i Megara. A izvijestivši o
gara conditae sunt, et relato oraculo porro Archiam, proročanstvu: da je uskoro Arhija, ploveći na Sici-
cum in Siciliam navigaret cum parte exercitus reli- liju, ostavio s dijelom ljudstva Hersikrata, koji je
quisse Chersicratem, genus ab Herculis posteritate vodio podrijetlo od Herkulova potomstva, neka za
ducentem, qui occuparet pro domicilio suis Corcyram, obitavalište svojima zauzme Korkiru koja je ranije

224 225
205 quae ante Scheria fuit nominata: atque (hos) quidem bila zvana Sherijom, i da je on zadobio otok, istje-
expulsis, qui tunc ibi habitabcmi Liburnis, Insulam ravši dakako Liburne koji su tada ondje obitavali.*8
obtinuisse. Quod evenit Olympiados XI. Anno 2. et in To se dogodilo druge godine jedanaeste olimpijade,
annum 16. Romae conditae cadit, ut Philippus Cluve- a pada u šesnaestu godinu od osnutka Rima, kako
rius ex Thucydide probat, sed cum facile ex Corcy- dokazuje Philippe Clouvier47 prema Tukididu.48 No
210 ra eiecti fuerint, id iam senescentem Liburnorum po- budući da su Liburni bili lako izbačeni s Krfa, to po-
tentiam indicat, tuncque Graecos Scheriae Liburni- kazuje da je njihova moć već slabila. Valja reći i da
cum nomen, in Corcyram mutasse, prout, et aliam su tada Grci izmijenili liburnsko ime Sherije u Kor-
Insulam Colonia deducta occupasse, et ex sylvarum kiru, te da su, osnovavši koloniju, zaposjeli i drugi
nigredine Melenam cognominasse dicendum est; abin- otok, i po tamnim ga šumama nazvali Melonom. Za-
215 deque Atrienses ipsius sinus Liburnici dominium con- tim su Atrij anci postigli gospodstvo i nad samim Li-
secutos nomen Liburnicum obliterasse, propriumque burnskim morem, izbrisali liburnsko ime i nametnu-
imposuisse, ut lustinus innuere videtur libro 20. li vlastito, čini tse da to nagoviješta Justin u dvade-
Adria quoque Illyrico mari proxima, quae et Adriati- setoj knjizi: I Adrija vrlo blizu Ilirskog mora, koja je
co mari nomen dedit. i dala ime Adrijatičkom moru.19
220 Mari autem nomen impositum absolutum, et diu- Ime pak nadjenuto moru pokazuje potpuno i du-
turnum Atriensium dominium indicat, quod absque gotrajno gospodstvo Atrijanaca, a na svom će se mje-
Liburnicarum Insularum ipossessione retineri non po- stu pokazati sigurnim da se ono nije moglo zadržati
tuisse suo loco constabit; Ideo earundem quoque do- bez posjeda nad Liburnskim otocima. Valja stoga
minium Atrienses habuisse censendum est, quod li- smatrati da su Atrij anci i njima gospodarili. Iako
225 cet quonam tempore inceperit, non constet, illud ta- nije sigurno kad je to gospodstvo počelo, moralo je
men viguisse oportet, antequam a Gallis pulsi fu- ipak biti snažno prije no što su ih protjerali Gali i
erunt, et priusquam Senones Umbriam occupaverint, prije no što su Senonci zauzeli Umbriju 359. godi-
scilicet anno 359. Urbis conditae ideo si quis ab exci- ne od osnutka Rima. Ako bi stoga tko htio primijeniti
dio Troiae usque ad Dionysii Syracusarum Tyranni kakav vremenski proračun na jadransku povijest od
230 adventum in rebus Adriaticis aliquam temporis rati- pada Troje do dolaska sirakuškog tiranina Dionizija,
onem adhibere vellet, ab eodem excidio, sive a pro- vjerojatno Liburnima treba pridijeliti oko četiristo
xima morte Diomedis circiter anni 400. qui effluxe- godina koje su protekle od toga pada ili skore Dio-
runt, usquequo Corcyra a Graecis occupata fuit, ve- medove smrti pa dok su Grci zauzeli Krf, a Atrij an-
rosimiliter Liburnis tribuendi sunt, reliqui vero 300. cima preostalih tristo ili približno tome, do Dionizija.
235 vel circa usque ad Dionysium Atriensibus, at cum Skilak na navedenom mjestu u opisu jadranske oba-
Scylax loco citato Umbros, ac Tyrrenos in Adriaticae le spominje Umbre i Etruščane i imenuje Ankoiiu,
50
orae descriptione memoret, et Anconam Issam atque Isu i Far za koje Strabon i Diodor izvješćuju da su
Pharum nominet, quas tempore Dionysii constructas izgrađeni u Dionizijevo doba,51 pa bi valjalo reći da
referunt Strabo et Diodorus, ideo circa ea- su otprilike u to vrijeme Etruščani i Umbri još na-
240 dem tempora adhuc Tuscos, et Umbros Ad- stavali jadransku obalu. Prema Diodoru je među-
riaticam oram coluisse dicendum esset, sed tim Far — koji Skilak naziva »novim« — sigurno
ex Diodoro constat Pharum, quam novam, osnovan pošto su Gali istjerali Umbre s jadranske
Scylax (vocat), conditam postquam Galli Umbros, obale, tj. nakon 359. godine od osnutka Rima.52 Či-
ex Adriatica ora expulerunt, scilicet Urbis Con- ni se stoga kako valja reći da je Skilak u opisu ja-
245 ditae 359. ideo Scylacem in descriptione Adriaticae dranske obale slijedio starije od sebe i da su Etruš-
orae se antiquiores secutum dicendum videtur, et čani posjedovali Jadran prije Dionizijeva vremena i
Tuscos, ante Dionysii tempora, et (antequam Umbri prije no što su Gali protjerali Umbre. Sigurno je da-

226 227
a Gallis pulsi fuerint Adriaticum possedisse). Tuscos kle da su nakon Liburna Etruščani držali Jadran u
ergo sicuti post Liburnos ditionem Adriatici in pote- vlasti, pa su isto tako morali ili steći ili uza se ve-
250 state habuisse constat; ita plura quoque per Adriaticas zati više za se zgodnih mjesta na jadranskim oba-
oras loca šibi opportuna, vel acquisivisse, vel associ- lama. Za Picen o tome svjedoa Strabon /u petoj knji-
asse oportet, ut de Piceno testatur Strabo /libro 5./ zi/: Tvrdi Picen, i njegova luka Kaštel, zatim sve-
Firmum Picenum, eiusque navale Castellum, deinceps tište Kupre koje su utemeljili i posvetili Etruščani.
Cuprae janum conditum dedicatumque ab Etruscis; Oni Kuprom nazivaju Junonu. Tada truentska ri-
255 qui lunonem Cupram vocant, tum Truentinus amnis, jeka i grad istog imena, zatim rijeka Matrin koja te-
eiusdemque nominis Urbs, inde Matrinus fluvius ab če od grada Adrijanaca i luka Adrije sa svojim od-
Adrianorum Urbe profluens, et navale Adriae habens 53
govarajućim imenom, i Plinije na gore navedenom
nomen suum conveniens. et Plinius loco supra citato mjestu /u 13. poglavlju treće knjige/: Najveći su dio
/libro 3. capite 13./Siculi, et Liburni plurima eius njena prostora držali Sikuli i Liburni, u prvom redu
260 tractus tenuere, inprimis Palmense, Praetutianum, palmensko, pretutijansko i hadrijansko zemljište.
Hadrianumque agrum, Umbri eos expulere, hos Etru- Njih 54su protjerali Umbri, Umbre Etrurija, a Etruriju
ria, hane Galli. Haec autem maritima Piceni loca, Tus- Gali. Valja smatrati da su ta primorska mjesta Pi-
corum tempore, caeteris opportuniora, celebrioraque cena u etruščansko vrijeme bila zgodnija i naseljenija
fuisse, censendum est, quae Ancona deinde condita, et od ostalih, no opala su kad je zatim osnovana Anko-
265 tractu temporis, navigationem ad se trahente, declina- na koja je s vremenom privlačila plovidbu k sebi.
verunt: Atrienses autem, sicuti in potestate sua Libur- Atrijanci su doduše morali imati pod svojom vlašću
nicas Insulas habuisse oportet; ita utrum eas sube- Liburnske otoke, no nema nikakva spomena o tome
gerint, an associaverint, ut postea Dionysius, Roma- jesu li ih podvrgli ili su ih vezali uza se kao kasnije
ni, et ultimo Veneti, nulla memoria reperitur; Ideo ex Dionizije, Rimljani i napokon Mlečani. Stoga će svat-
270 Venetorum gestis, quae suo loco referentur, similia ko prema postupcima Mlečana koji će biti opisani na
quisque de Atriensibus praesumere poterit: svom mjestu moći pretpostaviti slično o Atrijancima.
Sed si in antiquissimis rebus, coniecturis uti fas No, ako se u najstarijoj povijesti pravo poslu-
est; sicuti Liburnos ab Umbris Italia pulsos memorat žiti pretpostavkama, možda se ne bi činilo da je što
Plinius, hosque ab Etruscis, ita si quis Liburnos con- neskladno pretpostavio onaj koji bi spomenuo da su
275 tra expulsores Umbros Tuscis auxiliatos assereret, Liburni pripomogli Etruščanima protiv svojih pro-
forsan incongrue coniectaBse non videretur; Atrienses gonilaca Umbra, jer Plinije navodi da su Umbri pro-
vero ab amicis Liburnis, in mare deductos, imitatione gnali Liburne iz Italije. Čini se kako se doista može
Pelasgorum occupatis Padi Ostiis, aptatisque Paludi- zaključiti da su Atrij anci, koje su na more doveli
bus, ut Plinius loco citato /capite 1.1 refert, ex oppor- prijatelji Liburni, zauzeli ušća Pada po primjeru Pe-
280 tunitate situs processu temporum navigationem totius lazga, da su uredili pučine — kako iznosi Plinije na
sinus ad se traxisse, et ex diuturnitate possessionis navedenom mjestu /u prvom poglavlju/,55 da su zbog
eiusdem, circumiacentium Insularum, et populorum zgodna smještaja tijekom vremena k sebi privukli
dominium consequutos, prout de relatis Piceni locis plovidbu čitavim zaljevom, da su zbog dugotrajna
constat, sinui quoque nomen suum imposuisse, con- posjeda nad njim postigli gospodstvo nad okolnim
285 cludi posse videtur, prout de Venetis suo loco idem otocima i narodima — kao što je sigurno za spome-
constabit. At sicuti Tuscorum partem mediterraneam, nuta mjesta u Picenu, te da ,su i moru nametnuli svo-
ad proximos montes a Gallis fugatam, Rhaetiam a je ime — kako će se na svom mjestu pokazati sigur-
Duce suo Rhaeto denominasse referunt auctores /lu- nim za Mlečane. Autori /Justin u dvadesetoj knjizi;
stinus libro 20. Livius libro 5. Plinius libro 3. capite Livije u petoj; Plinije u 20. poglavlju treće knjige/
290 20./; ita deinde Atrienses ab eisdem pulsos, uti mariti- izvješćuju da je kopneni dao Etruščana, natjeran od

228 229
mos propriis navibus ad proximiora suae iurisdictio- Gala k obližnjim planinama, dao Reciji ime po svom
nis loca adnavigasse, verosimiliter credi potest, et ut vođi Retu.56 Isto se tako s velikom vjerojatnošću mo-
že smatrati da su i Atrijanci zatim, protjerani od
navigationi addictos maiorem ipsorum partem in Li- njih, kao pomorci na vlastitim lađama otplovili k
burnicas Insulas ipsis subiectas vel socias, se recepis- najbližim mjestima pod svojom upravom. Kasniji
295 se, posteriora de Dalmatis exempla suo loco referen- primjeri o Dalmatincima koji će biti izneseni na
da suadent coniectari, ac deinde Atrienses, Liburnis svom mjestu savjetuju pretpostavku da se veći dio
commixtos, communem navigationem continuasse us- Atrij anaca, upućen na pomorstvo, povukao na poda-
que ad Dionysii tempora; circa quae Adriaticum in- ničke ili savezničke Liburnske otoke i da su zatim
festatum, ex Strabone loco citato apparet. Atriensibus Atrijanci pomiješani s Liburnima nastavili zajedni-
300 enim sedem suam amittentibus, Classem quoque eo- čki ploviti sve do Dionizijeva vremena. Iz Strabono-
rum debilitatam fuisse oportet, ex quibus skuti domi- va navedenog mjesta 57vidi tse da je Jadran otprilike
nium Adriatici, absque Liburnicis Insulis servari non u to doba napadnut. Kako su naime Atrijanci iz-
posse constabit, ita easdem Insulas per se solas insuf- gubili svoje sjedište, moralo im je oslabiti brodovlje.
ficientes esse ad dominium eius absolutum retinen- Iz toga će biti sigurno da se gospodstvo nad Jadra-
305 dum, ex iisdem et infra dicendis, clarius patebit: in- nom doduše ne može sačuvati bez Liburnskih otoka,
ali će iz toga i iz onoga što niže valja reći biti još jas-
festatio autem Adriatici Illyriis ex Diodoro tribui pos- nije da su ti otoci isto tako sami za sebe nedovoljni
se videtur, ideoque Liburnos ad Dionysii protectio- da se zadrži potpuno gospodstvo nad Jadranom. Či-
nem recurrisse, Issamque, et Pharum eidem conce- ni se pak da se napad na Jadran prema Diodoru mo-
dendo, ipsi adhaesisse, ac eius Classis protectione že pripisati Ilirima58 i da su se zbog toga Liburni
310 Pharum ab Illyriorum obsidione liberasse, et armen- utekli Dionizijevoj zaštiti, ustupili mu Vis i Hvar
ta equorum ad certamina ex intimis sinus Dionysia pristavši uza nj, te da su pod zaštitom njegove mor-
deduxisse, ut Strabo refert: Dionysio autem Issae se- narice oslobodili Hvar ilirske opsade, i da su oni do-
dem figente, processu temporis summam Adriaticae premili Dioniziju stada trkaćih konja iz najuvuče-
59
navigationis illic reductam fuisse oportet; Siculis de- nijeg dijela mora, kako izvješćuje Strabon. Budući
315 inde Adriatici dominium amittentibus, nomen eius- da je Dionizije udario sjedište na Visu, moralo je
dem soliš Issensibus tributum argui potest, cum Issen- tijekom vremena onamo biti prebačeno i težište ja-
ses quando cum Romanis amicitiam contraxerunt pro dranske plovidbe. Kako su Sicilci nakon toga izgu-
sola Insula accipiendi non sint: nam sicuti eos Civita- bili gospodstvo nad Jadranom, može se dokazati da
tes proprias Tragurii, et Epetii Classemque habuisse, je taj naslov zatim bio pridijeljen Isejcima samima.
Jer »Iisejce« koji su sklopili prijateljstvo s Rimljani-
320 ex relatis Romanorum Historicis constat, ita alia quo- ma ne treba shvaćati kao jedan jedini otok: prema
que loca possedisse, vel in societatem habuisse, cen- navedenim su rimskim povjesničarima sigurno ima-
sendum est: at cum Issenses ab antiquis inter Libur- li vlastite gradove Tragurij i Epetij i mornaricu, a
nos repositi fuerint, quid prohibet coniectari, Issen- isto tako valja smatrati da su posjedovali ili držali
sium noniine omnes Liburnos amicitiam cum Roma- kao saveznička i druga mjesta. Kako su pak Isejci
325 nis contraxisse, utpote eorum, qui navigationis Adri- od davnine bili smješteni među Liburnima, što pri-
atici sedem a tempore Dionysii per 150. annos usque ječi pretpostaviti da su svi Liburni sklopili s Rimlja-
ad primum Illyricum bellum possidentes, universae nima prijateljstvo pod imenom Iisejaca, to jest pod
Liburniae nomen Atriensium imitatione šibi vendica- imenom onih koji su posjedovali sjedište jadranske
verint, et Romanos prima viče in Adriaticum contra plovidbe kroz 150 godina od Dionizijeva doba do
330 Illyrios accersiverint; eo magis quia nemo refert: prvog ilirskog rata, za se po primjeru Atrij anaca

230 231
quandonam Romani Liburnos subegerint, solus Appia- osvojili ime čitave Liburnije i prvi put pozvali Rim-
nus Nono Illyrico bello, et Dalmatico Quarto, Libur- ljane u Jadran protiv Ilira? To više što nitko ne iz-
hos in Populi Romani fidem concessisse scribit, et vješćuje kad bi Rimljani bili podvrgli Liburne. Je-
Caesaris in propinquo agentis opem implorasse, eo dino Apijan u devetom ilirskom i četvrtoim delmat-
335 quia Dalmatae Promonam Urbem ipsorum caepissent; skom ratu piše da su Liburni stupili pod zaštitu rim-
sed ad illud usque tempus contermini Dalmatis Illyrii skog naroda i da su zatražili pomoć Cezara koji je
ante 175. annis, Istri 168. et lapodes 76. a Romanis boravio u 60blizini, jer su Delmati zauzeli njihov grad
subacti fuerant, quo temporis intervallo nulla Libur- Promonu. No do toga su vremena Rimljani već bili
nici belli, prout caeterorum in Illyrico Romano, mentio podvrgli Ilire susjedne Delmatima prije 175 godina,
340 reperitur, idt>o cum Liburnos Romanis inimicos fuis- Histre prije 168, i Japode prije 76 godina, a u tom
se razdoblju ne nalazi nikakva spomena o ratu s Li-
se argui non possit, amicos ab antiquo simul cum Is- burnima, kao s ostalima u rimskom Iliriku. Budući
sensibus; et crescentibus Romanorum rebus socios da se zbog toga ne može dokazivati da su Liburni bili
fuisse, dicendum videtur, cum Issenses 200. annos neprijatelji Rimljana, čini se kako valja reći da su
ante Liburnorum seditionem amicitiam Romanorum im od davnine zajedno s Isejcima bili prijatelji, pa
345 coluisse, supra ostensum sit, et a Romanis liberos et i saveznici kako je rasla uloga Rimljana. Gore je
immunes servatos pateat, quod de caeteris quoque Li- naime pokazano da su Isejci 200 godina prije nemira
burnis coniectari potest; sed processu temporum, de- kod Liburna gajili prijateljstvo s Rimljanima, i jas-
crescentibus Issensium rebus, iisdemque ad Civitates no je da su ih Rimljani čuvali slobodnima i oslobo-
continentis se reducentibus, ut supra dictum est, eo- đenim poreza, a to se može pretpostaviti i za ostale
350 rum quoque nomen obsolevit, Liburnia vero antiquum Liburne. No uloga je Isejaca tijekom vremena opa-
recuperavit, quibus coniecturis Adriatici dominu se- dala i prebacivala se na gradove kopna, kako je gore
rie, navigationisque ratione ab auctoribus praetermis- rečeno, pa je i njihovo ime izblijedjelo, a Liburnija
sis, per temporum successiones deductis, melius in- je povratila svoje staro ime. Kad se kroz slijed vre-
mena izvedu ove pretpostavke o redoslijedu gospod-
telliguntur, quae apud antiquiores de Liburnis re- stva nad Jadranom i o ustrojstvu plovidbe, što su
355 periuntur, et quae Romanorum temporibus de iisdem autori propustili iznijeti, bolje se razumije i ono što
referuntur, cum Navium Adriaticarum Liburnarum se o Liburnima nalazi kod starijih i ono što se o nji-
vocatarum belli Pompeiani tempere memoria adhuc ma iznosi u rimsko doba. U vrijeme rata s Pompejem
extaret, quarum agilitate deinde Actiaco praelio, Au- još je naime uvijek postojala uspomena na jadranske
gusto victoriam consecuto, Liburnarum nomen denuo lađe zvane liburnama, a kad je zatim August u bici
3)60 celebre evasit, et ad earum similitudinem deinceps kod Akcija pobijedio zahvaljujući njihovoj pokret-
Romani Imperatores, naves construentes, Liburnas ljivosti, ime je liburna opet postalo slavno. Rimski
dixerunt, ut Vegetius /libro 5. capite 3./ refert; Sic su carevi zatim gradili lađe slične njima i nazivali
ex navium denominatione, inventorum nomen po- ih liburnama, kako izvješćuje Vegecije /u trećem
tentiaeque antiquae memoria servabatur, prout et poglavlju pete knjige/.61 Tako se u nazivu lađa ču-
365 Mandia genus vestimenti eorumdem opulentiam de- valo ime i uspomena na pradavnu moć njihovih izu-
notat, ut Stephanus tradit. Ab iis Liburnicae naves mitelja. Isto tako i vrst odjeće »mandija« naznačuje
njihovo bogatstvo, kako iznosi Stjepan: Oni su izu-
sunt excogitatae, et Mandia, Liburnica vestimenta. Is- mili liburnske lađe, i liburnsku odjeću mandiju.62
sensium quoque inter Liburnos censitorum memoria Nalazi se i da se Isejci spominju među Liburnima, a
reperitur, et usque ad civilia bella eos caeteris prae- Hircije /»O aleksandrijskom ratu«/ svjedoči da su se
370 celluisse Hirtius /De bello Alexandrino/ testatur. Issa sve do građanskih ratova isticali pred ostalima: Isa

232 233
erat nobilissimum regionum earum Oppidum. et Pli- 63
bijaše najplemenitiji grad onih krajeva; a Plinije:
64
nius: Issa Civium Romanorum. Isa rimskih građana. ·
De ladertinis autem Liburnis idem Hirtius refert: Isti pak Hir ci je izvješćuje o Liburnima Jaderti-
(C. Octavium) paucis navibus ladertinorum, quorum nima: (Gaja Gktavija) s nekoliko lađa Jadertina, či-
375 semper in Republica singulare constiterat officium, 65
ja je služba Republici uvijek bila izvrsna ... Da bi
quod ut verificari possit, ante Civilia bella et ante- se to moglo opravdati, moralo se dogoditi prije gra-
quam Liburni a Dalmatis pressi, Caesari se tradidis- đanskih ratova i prije no što su se Liburni pod del-
sent, evenisse oportet: ideo ladertinos (quos ex situs matskiim pritiskom predali Cezaru. Mora stoga biti
opportunitate, portusque excellentia, ab antiquo na- dokazano da su Jadertani zajedno s ostalim Libur-
380 vigatioiiis Adriatici, prima loca inter socios habuisse nima sklopili prijateljstvo, a zatim i savez s Rimlja-
coniectari debet) simul cum caeteris Liburnis Roma- nima, i da je njihova služba Republici uvijek bila
norum amicitiam, indeque societatem contraxisse, et izvrsna prije Cezara, u vrijeme slobode. (Mora se
ante Caesarem libertatis tempore, eorum semper sin- pretpostaviti da isu zbog zgodna smještaja i odlične
gulare constitisse officium argui debet; cum autem, et luke od davnine imali među saveznicima prvo mje-
385 ladrae nomen ab Adria non admodum diff erat, ideo si sto u plovidbi Jadranom.) Kako se pak ime »Jadre«
quis ladertinos, cum ipsis Adriatico nomen imponen- tek malo razlikuje od »Adrije«, možda se ne bi uči-
tibus, Thuscis communionem Civitatis habuisse, prae- nio presmionim onaj tko bi pretpostavio da su Jader-
sumeret, audax forsan coniectator non videretur, tini imali s onim Etruščanima koji su Jadranu na-
cum eius situs Atriensibus necessarius maxime fuerit, metnuli ime zajednički grad: njegov je naime smje-
390 ut infra suo loco in rebus gestis Venetorum expende- štaj bio vrlo potreban Atrij ancima, kako će niže biti
tur. ladram autem Coloniam Romanorum fuisse, Pli- izloženo na svom mjestu, u mletačkoj povijesti. Pli-
nius, et Ptolomaeus imemorant, eamque ante Augus- nije i Ptolemej spominju da je Jader bio rimska ko-
tum deductam, et ab ipso restauratam, inscriptio, lonija,66 a natpis koji se ondje još vidi svjedoči da je
quae adhuc inibi cernitur, testatur. osnovana prije Augusta i da ju je on obnovio:

395 IMP CAES D. F. AVG Imperator Cezar August, sin Božanskoga,


PARENS COLONIAE MVRVM otac kolonije, dao joj je
ET TVRRIS (DEDIT) bedem i kule.
T IVLIVS OPTATVS TVRRIS Tit Julije Optat obnovio je
VETVSTATE (CONSVMPTAS) na svoj trošak kule
400 IMPENSA SVA RESTITVIT koje je istrošila starost.61

Varia quoque praeclari operis Templorum, Am- Također i različiti tragovi sjajno građenih hra-
phitheatri, Theatri, et Moeniorum Uibis vestigia, Ro- mova, amfiteatra, kazališta i gradskih bedema po-
manam magnificentiam demonstrant, inter quae Co- kazuju rimsku veličanistvenost. Među njima je golem
lumna ingens, post tot Urbis casus, adhuc in foro stup koji se poslije toliko udesa grada još uvijek vidi
405 erecta cernitur, et arcus maioris aedificii pars nunc ad uspravan na trgu, i slavoluk, dio veće građevine, sa-
portam Civitatis sancti Chrisogoni dictam, translatus, da prenesen k gradskim vratima sv. Krševana. Na
in cuius Epistilio haec leguntur: njegovu se epistiliju čita ovo:

234 235
MELLA ANNIANA IN MEMOR Mela Anijana je na uspomenu
Q LAEPICI Q F SERG BASSI Kvinta Lepika Basa, Kvintova sina, iz sergijskog
tribusa,
410 MARITI SVI EMPORIVM STERNI svojeg supruga, oporukom odredila
E ARCVM FIERI ET STATVAS popločati tržnicu, podići slavoluk
SVPERPONI TVSS EX HS DCDXX Ρ i na nj postaviti kipove, isplativši rimskom
narodu dvadesetinu od 600 sestercija.68
Verum cum situs circa Civitatem aquis perenni-
bus careat, Traianus Reipublieae bono natus, sicuti Kako pak položaj oko grada nema stalno vodu,
415 plures, per Imperium portus munivit, vel ampliores Trajan rođen na dobro države, koji je izgradio ili
tutioresque reddiđit, ut in Adriatico videre est An- povećao i poboljšao mnogo luka po Carstvu — što se
conae, ex arcu eximie elaborate, ac pulchri operis na Jadranu može vidjeti u Ankoni po izvrsno izrađe-
indice, ita ladrensium quoque commoditati consulens nom slavoluku, pokazatelju lijepoga djela, pobrinuo
XXX. ab inde milliaribus, ex Titio flumine copiosis- se i za udobnost Jadertina, te je dao dovesti obilje
420 simas aquas deduxit, ut aquaeductus parientinae de- vode iz rijeke Krke, trideset milja odatle. To poka-
monstrant, quorum auctorem lapis nuper inventus zuju zidovi vodovoda, a nedavno nađen natpis upu-
indicat. ćuje na to tko je njihov graditelj:

IMP NERVA TRAIAN Imperator Nerva Trajan... ,


PONTIF MAX TR vrhovni svećenik, s tribunskom vlašću...
425 AQVAEDVCTVM COLON vodovod koloni....
IN QVO DANTE IMPEN u kojemu dajući trošak...
SACRATISSIMI PRINCI posvećenog vladara.. ,69

Extant aliae quoque inscriptiones ad (varios) Postoje i drugi natpisi, preneseni u različite svr-
usus translatae, quae in fine operis cum reliquis Dal- he, koji .su stavljeni na kraj djela zajedno s ostalima
430 maticis positae sunt; sequutis deinde temporibus dalmatinskim. U razdoblju koje je uslijedilo Zadar
ladra in ditione sua Liburniam habuit, ut infra pa- je imao Liburniju pod svojom vlašću, kako će niže
tebit, et ex situs opportunitate,, portusque commodi- biti objašnjeno. Zbog zgodna se smještaja i pogodne
tate semper inter praecipuas Adriatici Urbes censita luke uvijek brojio među najvažnije gradove Jadra-
fuit. His de Liburnia 'maritima recensitis, fines eius na. Iznijevši ovo o primorskoj Liburniji, valjalo bi
435 mediterranei describendi essent, sed cum ab antiquis opisati njene kopnene granice, no stari ih ne opisuju,
non tradantur, Romanorum vero temporibus a lapi- a u rimsko su ih vrijeme suzili Japodi, kako se vidi
dibus coarctati fuerint, ut ex supradictis apparet, ideo iz gore rečenog. Držeći se stoga Ptolemejevih:70 Li-
ad Ptolomaicos respiciendo, Liburnia ab Occidente burnija je sa zapada bila omeđena Istrom, sa sjevera
Istria, a Septentrione Pannonia, ab ortu Dalmatia, Panonijom, a s istoka Dalmacijom.
440 terminata fuit.

236 237
Caput VI. VI poglavlje
DE DALMATIA. O DALMACIJI
Dalmatia ab Urbe Dalmio; ut vult Stephanus, a Dalmacija je bila nazvana po gradu Dalmiju, ka-
Dalminio ut Strabo, a Delminio vero, ut Polybius et ko hoće Stjepan,1 po Dalminiju prema Strabonu,2
5 Appianus, dicta fuit; Sed si a Dalmio deducenda es- po Delminijiu pak prema Polibiju i Apijanu.3 No kad
set denaminatio Dalmatarum, Dalmienses cum Ste» bi naziv »Dalmata« trebalo izvoditi od Daknija, va-
phano, vel (Delmatae) cum Polybio, dicendi essent; ljalo bi ih zajedno sa Stjepanom nazvati »Dalmijen-
invaluit tamen apud Scriptores Dalmatarum denomi- zima« ili s Polibijem »Delmatima«. Kod pisaca je
natio, ut ex relatis constat, et Stephanus Dalmatia ipak prevladao naziv »Dalmata«, kako se vidi iz iz-
10 Italiae regio huius incolae Dalmaiae vocantur, et Dal- nesenoga, pa i Stjepan piše Dalmacija — pokrajina
mates, et sicut a principio Dalmienses vel Dalmatae Italije, njeni se stanovnici nazivaju »Dalmate« i
pro incolis tantum Urbis Dalmis, vel Dalminii acci- »Dalmati«. U početku su se Dalmienzi ili Dalmati
piebantur, ita ante primum Dalmaticum bellum ar- shvaćali samo kao stanovnici grada Dalme ili Dal-
ctos terminos habuisse constat; variis deinde bellort'^ minija, pa je tako sigurno da su prije prvog delmat-
15 casibus Dalmatia dilatata, Romanae Monarchiae tem- skog rata imali uske međe. Proširivši se zatim raz-
pore, usque ad Titium et {Drilonem} f lumina, mare, ličitim ratnim udesima, Dalmacija se u vrijeme Rim-
et Pannonas extensa fuit, ut supra relatum est, ita ut skog Carsltva protezala sve do rijeka Krke i Drima,
antiqui Illyrici partem, quae citra {Drilonem) est, mora i Panoinaca — kako je gore izneseno. Tako je
comprehenderet, et simul cum Liburnia, Illyricum at» obuhvaćala dio starog Ilirika s ove strane Drima i
20 Augusto definitum, conficeret. Dalminio autem pri- zajedno s Liburnijom činila Ilirik kako ga je ograni-
mo bello Dalmatico exusto in locum eius Salonam suc- čio August. Sigurno je ida je Salona naslijedila mje-
cessisse constat, cum secundo tantum bello Salonae sto Dalminuja kad je on spaljen u prvom delmat-
mentio reperiatur, quia vero situs eius Romanis op- skom ratu, jer se spomen o njoj nalazi samo za dru-
portunissimus fuit, ideo brevi tempore caeteras Illyri- goga rata. Budući pak da je njen smještaj za Rimlja-
25 ci Civitates praecelluit, ut ruinae ipsius demonstrant, ne bio vrlo pogodan, u kratkom je vremenu nadi-
magnificentiam vero eiusdem Amphitheatri, templo- šla ostale gradove u Iliriku, kako pokazuju njezine
rum, Aquaeductus, et aliorum aedificiorum vestigia, ruševine. O njenoj veličajnosti uistinu svjedoče os-
nec non numerus pene infinitus Columnarum, lapi- taci amfiteatra, hramova, vodovoda i drugih građe-
dumque sepulchralium, et varu generis marmorum, vina, a isto tako gotovo bezgraničan broj stupova,
30 per diversa in Dalmatiam loca transportatorum, Ins- nadgrobnih spomenika i raznovrsnih mramora, pre-
criptionumque insignium fragmenta testantur; Hane nesenih po različitim mjestima Dalmacije, te ulom-
figurae oblongae fuisse praeter id quod hae ipsae rui- ci znamenitih natpisa. Da je bila izdužena oblika, u-
nae per fluminis ladri ripas sparsae, indicant, elegan- pućuju same ruševine razasute obalama rijeke Ja-
ter cecinit Lucanus libro 4. Pharsalium: dra, a osim toga je to skladno opjevao Lukan u če-
tvrtoj knjizi »Farsalija«:
35 Qua mariš Adriatici longas jerit unda Salonas
Gdje val Jadranskog mora udara o duge Salone
Et tepidum in molles Zephiros excurrit lader:
i topli Jader teče prema blagim zefirima.5
Hic utpote in loco caeteris commodiori navalia Ovdje je — kao na mjestu pogodnijem od dru-
/Strabo/ extiterunt portus tutus, et ex proximo flu- 6
gih — bilo pristanište /Strabon/. Luka je bila sigur-
mine in ipsum influente habitatoribus, et Nautis na, a zbog obližnje rijeke koja je u nju utjecala bila
40 aptissimus fuit, cum lader piscium ferax, quamvis je vrlo zgodna i stanovnicima i mornarima. Jadro je

238 239
parvo spatio navigabilis sit, pluribus tamen in locis naime bogat ribom, pa iako je samo kratko plovan,
ex saxosis ripis cadente flumine, lacus profundos, et budući da rijeka na više mjesta pada zbog stjenovitih
cavernosos, atque ob id piscosos, ac molas frumenta- obala, imao je na dohvatu duboka, pećinasta i zbog
rias in promptu habuit; ad expeditiones quoque in toga ribna jezerca i mlinove za žito. Salona je bila
45 mediterraneas partes faciendas, et ad Danubium us- smještena i na vrlo zgodnom mjestu za pohode u u-
que res deferendas et inde recipiendas, opportunissi- nutrašnjost, za otpremu robe sve do Dunava i za
mo loco Salona sita erat; nam, quamvis Danubio non njen prihvat odande. Iako naime nije bila tako bli-
adeo proxima fuerit, ut Narona, et Epidaurus, cum
zu Dunavu kao Narona i Epidaur, između njih i su-
tamen inter has, et Danubii, ac Savi confluentem
50 Scardi montis asperrima iuga interponantur, haecque toka Save i Dunava priječe se oštre kose planine
commeantibus difficilia sint; hine factum est, ut re- Skarda,7 a one su teške za prijevoznike. Tako se zbi-
ctus Salona ad Savum transitus deinde secundo Savo lo da je od svih najpogodniji bio ravan prijelaz od
ad Danubii, sive Istri confluentem omnium opportu- Salone do Save i zatim niz Savu do ušća u Dunav ili
nissimus esset, et quo magis per Illyricum bella in- Istar. Sto su se više Ilirikom zametali ratovi, ili što
55 tercedebant, vel Romanorum dominium Septentrio- se više rimsko gospodstvo širilo prema sjeveru, to se
nem versus dilatabatur, eo magis Salona frequentare- više zalazilo u Salonu. Iako naime njena luka nije
tur: namlicet portus ipsius praeternavigantibus oppor- onima koji mimo plove tako zgodna kao zadarska ili
tunus non sit, uti ladrae et Epidauri, tamen in Dalma- cavtatska, ipak su u Salonu kao po nuždi morali doći
tia quidquam negotii habentibus, Salona, quasi neces- svi koji su imali bilo kakva posla u Dalmaciji. U
60 sario, adeunda erat, cum Naronam alterum conven- drugi konvent, Naronu, trebalo je naime tegobno
tum, difficile mari, ob Promontorii Nesti longitudi- obilaziti morem zbog dugačkog rta Pelješca, i to ne-
nem, et non longe a Salonae prospectu praeterire opor- daleko od dogleda Salone, i još se tegobnije do nje
teret, et difficilius adverso flumine perveniretur; ob
stizalo uz rijeku. Valja smatrati da je zbog toga vr-
id Dalmatiae rerum summam Salonam deductam. fuis-
65 se, censeri debet, prout Li'burniae ladram: Salonae au- hovna vlast Dalmacije bila smještena u Salonu, baš
tem, sive Salonarum commoditati, militaribusque ex- kao i Liburnije u Zadar. Ulomci natpisa pak svje-
peditionibus Augustum consulentem, vias munivisse, doče da je August dao izgraditi ceste, brinući se o
fragmenta Inscriptionum testantur: pogodnosti za Salonu ili Salone i za vojne pohode:
ESAR DIV AVG (F) Cezar, sin božanskog Augusta,
70 (GVSTVS) IMP PONT MAK August, imperator, vrhovni svećenik,
OTEST. XIIX CO II osamnaesti put s tribunskom vlašću drugi put konzul,
A COLONIA SALONITAN Od salonitanske kolonije ...
AESAR D AVG F Cezar, sin božanskog Augusta,
GVSTVS IMP PONTIFEX MAX August, imperator, vrhovni svećenik,
15 TRIB POTEST XXI.... SIII dvadeset prvi put s tribunskom vlašću, treći put
VIAM AB SALONIS AD LII.... ASTEL konzul,
DAESITIATIVM PER M V VSV sagradio je cestu od Salone do ... utvrde
CLVI MVNII Desitijata dugu 156
ET IDEM VIAM AD I.. . A I . . . ALN tisuća koraka.
80 QVOD DIVI F III IBVS I isti je sagradio cestu do ...
A SALONIS MVNII.... RIB
CIVITI od Salona...

240 241
(CVIVS) VIAI MILLIA PASSVS SVNT Te je ceste 167 tisuća koraka,
CLXVII MVNIT PER VEXILIARIOS a dao ju je sagraditi veksilijarijama
85 LEG VII ET XI sedme i jedanaeste legije.
(ITEM) VIAM GABINIANAM Zatim je otvorio Gabinijansku cestu
AB SALONIS ANDETRIVM APERVIT od Salone u Andetrij
ET (MVNlT) PER LEG VII i dao je sagraditi sedmoj legiji.

(MVNlT) . . . . ( IVM) MONTEM Dao je sagraditi... do brdo...


90 DIVONVM
MILLIA PASSVVM 76 i pol
LXXVII & tisuća koraka,
A LEG PRO dok je legat u rangu propretora bio .. .8

In hac Salonae sive Salonarum Civitate Magis- U tom su gradu Saloni ili Salonama stolovali
95 tratus Provinciales sedem habuere, in ea Christiani- provincijalni magistrati, u njoj su se stali razvijati
tatis Dalmaticae caepere primordia, a Tito Sancti počeci dalmatinskog kršćanstva koje je u Ilirik unio
Pauli discipulo in Illyricum invecta; martyrio autem Tit, učenik sv. Pavla. Mučeništvom pak blaženog
Beati Domnii, sancti Petri discipuli Salonitana Eccle- Domnija, učenika sv. Petra, bila je utemeljena salo-
sia Metropolisque Dalmatiae fundata fuit. Verum II- nitanska crkva i metropoli ja Dalmacije. Međutim se
100 lyricum, quod in Descriptione a Claudio Ptolomaeo Ilirik, koji po opisu Klaudija Ptolemeja obuhvaća
facta Dalmatiam, et Liburniam comprehendit exten- Liburniju i Dalmaciju,9 počeo protezati sve do obala
di usque ad ripas Danubii caepit. Quod in causa fuis- Dunava. Čini se da je to bilo uzrokom da se zaboravi
se videtur, ut Illyrici maritimi nomen obsolesceret,
locoque eius Dalmatiae vocabulum frequentaretur, et naziv primorskog Ilirika, da namjesto njega učesta
105 non solum veteres suos terminos sed finitimam quo- riječ »Dalmacija« i da ne obuhvati samo svoje stare
que Liburniam comprehenderet, ut Vegetius testa- međe već i susjednu Liburniju — kako u 3. poglavlju
tur (/libro 5. capite 3./} :Liburnia namque Dalmatiae pete knjige svjedoči Vegecije: Liburnija je naime
pars est ladertinae subiacens dvitati, cuius exemplo dio Dalmacije koji leži pod jadertinskim gradom; po
nunc naves bellicae fabricantur, et- appellantur Li- njenu se uzoru sada grade ratne lađe i nazivaju se
110 burnae. Dalmatia autem sic dilatata, quamvis Panno- liburnama.10 Iako su tako proširenu Dalmaciju sa
niis, prout, ab antiquo a Septentrione clauderetur, sjevera kao i od davnine zatvarale Panonije, neke su
quia tamen earumdem termini quidam immutati fue- njihove međe ipak bile izmijenjene, pa su ise zbog
runt, inde Dalmatiae quoque fines magis ampliati toga proširile i granice Dalmacije. Da bi se one shva-
sunt, qui ut percipiantur, Pannoniarum nomina indi- tile, valja se stoga uputiti o imendma Panonija da bi
115 canda sunt, ut inde Dalmatiae termini posteriores ap- se zatim mogle vidjeti kasnije međe Dalmacije.
parere possint.
Ptolemej razlučuje Panonije na Zapadnu, Prvu
Pannonias Ptolomaeus in Occidentalem, seu pri-
mam, vel superiorem, et Orientalem, seu secundam, ili Gornju i Istočnu, Drugu ili Donju.11 Njihov je
vel inferiorem distinguit, quarum deinde pars sep- sjeverni dio zatim bio nazvan Valerijom, a istočni
120 tentrronalis Valeria, Australis vero Savia, nuncupatae Savijom. Time su se proširile sjeverne granice Dal-
fuerunt, ex quo Dalmatiae fines Septentrionales dila- macije, kako će biti objašnjeno. Ilirik se naime —
tati sunt, ut patebit. Nam Illyricum sicut in (17.) kako svjedoči Sefest Ruf — razlučivao na sedamna-
Provincias distinctum fuit ut Sextus Rufus testatur; est provincija.12 Kad je zatim Carstvo podijeljeno na

242 243
ita deinde diviso Imperio in Orientale, et Occidentale, Istočno i Zapadno i raspodijeljeno na dva dijela, de-
125 in duas quoque partes distributum, et decem Provin- set je provincija bilo ostavljeno Istočnome, a sedam
ciis Orientali relictis, septem Occidentali assignatae dodijeljeno Zapadnome /Sekst Ruf/: dva Norika, dvi-
13
/Sextus Rufus/ fuerunt, Noricorum dude, Pannonia- je Panonije, Valerija, Savija i Dalmacija. Dok je
rum duae, Valeria, Savia, et Dalmatia. Declinante Carstvo slabilo i dok isu barbari prešavši Dunav na-
autem Imperio, et Barbaris, Istro superato, utrum- padali oba Ilirika, Valerija se prestala brojiti među
130 que Illyricum vexantibus, ( . . . ) Valeria inter Provin- provincije. Tako proizlazi iz riječi Amijana Marceli-
cias numerari desiit, (ut ex verbis Ammiani Marcel- na u devetnaestoj knjizi: došao je u Valeriju (Kon-
lini libro 19. elicitur Valeriam venit (id est Constanti- stancije), nekoć dio Panonije, ali uspostavljen i tako
us) partem quondam Pannoniae, sed ad honorem Va- nazvan u čast Dioklecijanove kćeri Valerije, da-
u

leriae Diocletiani filiae, et institutom, et ita cognomi- kako prije Marcelinova vremena. Njeno je ime bilo
135 natam scilicet ante tempora Marcellini,} vel quia ispušteno između provincija bilo stoga što se tada
Pannoniarum partis Danubianae, seu Ripariensis izobičajio naziv Panonija pridunaviskog ili priobal-
(quae Imperante Diocletiano recuperata ab eius filia nog dijela (koji je iznova osvojio Dioklecijan, pa se
Valeria nuncupabatur), nomen tune in desuetudinem nazivao Valerijom po njegovoj kćeri), bilo stoga što
abierat, vel a Barbaris vexata, Provinciae iura ami- su ga napadali barbari, pa je izgubio prava provin-
140 serat, (ideo inter Provincias eius nomen ommissum cije:
fuit)
Notitia dignitatum obaju Carstava:
Notitla dignitatum utriusque Imperii
Prva Panonija
Pannoniae primae Šest Savija
Illyrici Saviae provincija Dalmacije
145 Occidentalis Dalmatiarum Zapadnog Druga Panonija
Provinciae Pannoniae secundae Ilirika Kopneni Norik
Sex Norici mediterranei Priobalni Norik15
Norici Ripensis.
No kako ista »Noticija« spominje vojvodu Va-
Sed cum eadem notitia Ducis Valeriae mentio- lerije,16 neki zbog toga ubrajaju i Valeriju među
150 nem faciat, ideo a nonnullis Valeria quoque inter II- provincije Zapadnog Ilirika za slabljenja Carstva.
lyrici Occidentalis Provincias declinantis Imperii Stoga valja ispitati koje se područje nazivalo Vale-
numeratur; inquirendum idcirco est, quae regio, Va- rijom a koje Suavijom ili Savijom da bi se odatle
leria, et quae Suavia, vel Savia nuncuparetur, ut inde moglo raspoznati što se podrazumijevalo imenom
quid nomine Dalmatiarum intellectum fuerit, dignosci Dalmacija. Sekst Ruf spominje Saviju i Valeriju:
155 possit. Saviam et Valeriam Sextus Rufus memorat. Panonije su došle pod našu vlast kad je podvrgnut
Batone Pannoniorum Rege subacto in ditionem no- kralj Panonaca Baton. Suavijsko područje i mjesta
stram Pannoniae venerunt; Amantinis inter Savum, stanovnika Druge Panonije zadobivena su kad su
et Dravam prostratis, regio Suaviensis, ac Secundo-
rum loca Pannoniorum obtenta sunt. Marcomanni, et svladani Amantini između Save i Drave. Markoma-
160 Quadi de locis Valeriae qui sunt inter Danubium, et ni i Kvadi protjerani su iz mjesta Valerije između
Dravum pulsi sunt. Valeriam ergo intra Dravum, et Dunava i Drave.17 Sigurno je dakle da je Valerija
Danubium fuisse, constat; Amantinorum autem Civi- bila između Drave i Dunava. Grad Amantina pak za-
tatem simul cum Sirmio intra, Savum, et Dravum jedno sa i Sirmijem Plinije u 25. poglavlju treće knji-
ponit Plinius libro 3. capite 25. Alter amnis Baeunti- ge stavlja među Savu i Dravu: Druga rijeka Beuncij

244 245
165 us in Saum Sirmio Oppido influit, ubi Civitas Sirmien- utječe u Savu u gradu Sirmiju, gdje je i naseobina
sium, et Amantinorum inde 45. MilZia Passuum Tau- Sirmijaca. Taurun Amantina, gdje se Sava miješa s
runum, ubi Danubio miscetur Saus. lornandes autem Dunavom, 45 je tisuća koraka odatle.18 Jordan je pak
clarius: Amcmiinis autem, qui inter Savum, Dravum- jasniji: pogubivši Amantinima, koji stanuju između
que /lumina insident, Rege eorum interempto, ipsa rijeka Save i Drave, njihova kralja, samim je time
170 viče Romanam fecit Provinciam, ex quibus Saviam, uspostavio rimsku provinciju.19 Iz toga se vidi da Sa-
inter Savum, et Dravum ponendam apparet, prout vi ju valja staviti između Save i Drave, kako smatra
Guido Pancirollus in commentario ad Notitiam Occi- Gvido Pancirolli u 62. poglavlju »Komentara 'Za-
dentalem capite 62. censet, simul cum Wolfgango La- padnoj noticiji'«,20 zajedno s Wolfgangom Latzom, »O
zio de migrationibus gentium libro XI. qui Sirmium kretanju naroda«, jedanaesta knjiga, koji piše da je
175 Pannoniae Saviae Urbem fuisse, scribit; quamvis am- Sirmij bio grad Panonije Savije.21 Obojica ipak sa-
bo šibi ipsis contradicentes, Saviam ex meridionali mima sebi i proturječe, stavljajući Savi ju i s južne
quoque parte Savi ponant, Pancirollus ubi supra capi- strane Save, Pancirolli gdje i gore u 63. poglavlju,22
te 63. et Lazius Commentario Reipublicae Romanae a Latz u »Komentaru o rimskoj državi«, u 7. po-
libro 1. capite 7. glavlju prve knjige.23
180 Sequitur Notitia. »Noticija« nastavlja:
Sub dispositione Viri Spectabilis Ducis Provinciae Na raspolaganju uzoritom mužu vojvodi provin-
Pannoniae secundae Ripariensis sive Saviae. cije Druge Priobalne Panonije ili Savije
Sub dispositione Viri Spectabilis Ducis Provinciae Na raspolaganju uzoritom mužu vojvodi provin-
Valeriae Ripensis. cije Priobalne Valerije
Prefekt mornarice Prve Panonije u Serviciju,
185 Praefectus Classis primae Pannoniae servitii Clas-
sis Aegetensis sive secundae Pannoniae nunc Sis- egetenske mornarice ili mornarice Druge Pano-
ciae. nije, sada u Sisciji
Predstojnik siscijske blagajne Savije
Praepositus Thesaurorum Siscianorum Saviae. Prokurator siscijskog novca.2*
Procurator monetae Siscianae. Vidi se da je ovdje zbrkana Druga Panonija sa
190 Hic confusae apparent Pannonia secunda cum Savijom i Prva Panonija s Drugom. Mora pak biti
Savia, et Pannonia prima cum secunda, id autem ob da se to dogodilo zbog upada barbara, i valja reći da
Barbarorum incursionem evenisse oportet, et Magi- su se magistrati provincija dunavske granice, nazva-
stratus Provinciarum limitis Danubiani, Ripariensi- nih Priobalnima, tj. Panonija, Valerije i Savije, ta-
um dictarum, scilicet Pannoniarum, Valeriae, et Sa- da zajedno s mornaricom povukli na sigurnije mjesto,
195 viae, propter limitem Danubii deturbatum, simul cum tj. na sutok Kupe i Save u Sisak, jer je granica na
Classe tune ad tutiorem locum nempe ad confluentem Dunavu bila narušena. Zibog toga Valerija više nije
Colapis, et Savi Sisciam recessisse dicendum, eamque imala prezida nego, ako je što bilo preostalo, time
ob causam Valeriam amplius Praesidem non habuis- je upravljao konzular Druge Panonije. Vojvoda Va-
se, sed si quid reliquum erat, a Consulari Pannoni- lerije ipak je još uvijek zadržavao titulu, kako sma-
200 ae secundae rectum, quamvis Valeriae Dux adhuc no- tra Pancirolli na navedenom mjestu u 62. poglav-
23
men retineret, ut Pancirollus loco citato capite 62. lju. Saviju dakle valja uzeti za ono područje koje
censet. Cum ergo Savia sumenda sit, pro ea regione, se nalazi između rijeka Save i Drave, pa prema tome
quae inter Savum, et Dravum flumina, continetur, valja reći da se nakon podjele Carstva preostalo sve
reliquum usque ad Adriaticum mare post Imperii di- do Jadranskog mora navodilo pod imenom Dalmaci-
205 visionem nomine Dalmatiae, vel Dalmatiarum censi- je, ili Dalmacija. Ipak se — ali rijetko — pronađu
tum fuisse dicendum est;quamvissed raro apud quos- kod nekih poimence Liburnija i Japidija. No kako se

246 247
dam Liburnia, et lapidia nominatae reperiantur; sed od vremena Antonina Pija /»Antoninov Itinerari]«/
cum Dalmatia ab Antonini Pii /Itinerarium Antonini/ Dalmacija može naći zapisana u množini,26 i gore u
temporibus plurali numero scripta reperiatur, et no- »Noticiji« stoji Dalmacije,27 valja tvrditi da je bilo i
210 titia supra Dalmatiarum plures quoque fuisse Dal- više Dalmacija, ili općenito dijelova Dalmacije. Nitko
matias, vel eius partes omnino affirmandum est, et ne spominje da se dijelila na Prvu i Drugu, kao Pa-
cum in primam, et secundam, ut Pannoniae divisam nonije, pa bi ise moglo dokazivati da je poput Ilirika
nemo memoret, in Superiorem, et Inferiorem ad in- bila podijeljena na Gornju i Donju. Ipak se čini kako
star Illyrici divisam fuisse, argui posset; tamen in prije valja smatrati da je bila raspodijeljena na Ovo-
215 Cismontanam, vel Maritimam et Ultramontanam, vel stransku ili Primorsku i Prekobrdsku ili Kopnenu
Mediterraneam ad instar Norici potius distributam poput Norika. Sam brdoviti smještaj to savjetuje,
censendum videtur, situ ipso montuoso id suadente, spuštajući se dijelom na jug, prema moru, dijelom
et partim ad meridiem, mare versus declinante, par- pak na sjever prema Savi. Štoviše, i u vrijeme se
tim vero ad septentrionem Savum versus, eo magis Carstva razluči vala na isti način, za što je svjedok
220 quod Monarchiae quoque tempore eodem modo dis- Strabon u sedmoj knjizi: rijeka Kolapis, koja se
tingueretur, teste /Libro 7./ Strabone. Calapis amnis, s planine Albija spušta preko Japoda i istječe u Da-
qui ex Albio monte per lapides delabitur, inque Da- nubij (dakako, preko Save). Eto kopnene Japidije,
nubium exit, (scilicet per Savum). Ecce lapidia me- a nešto niže: slijedi (tj. poslije Istre) obala Japoda
diterranea, et paulo infra sequitur (scilicet post Is- od tisuću stadija. Japodi su smješteni pod planinom
225 triam) lapodum ora stadiorum M. siti sunt lapodes Albijem.28 Eto primorske Japidije. No isti Strabon
sub Albio monte ecce lapidia mari tima; Sed de ipsa još jasnije piše o samoj Dalmaciji: Zatim planina ko-
Dalmatia clarius idem Strabo. Porro mons cui nomen j o j je ime Ardij siječe sredinom Dalmacije tako da
Ardion Dalmatiam mediam secat, ut altera eius pars jedan njen dio gleda k moru a drugi na suprotnu
ad Mare spectet, altera in diversum. Dalmatias ergo, stranu.29 Valja dakle zaključiti da su Dalmacije ili
230 s ive Dalmatiam in rnaritimam, et mediterraneam di- Dalmacija bile podijeljene na primorsku i kopnenu,
visam fuisse concludendum est, Montibus Albio, Be- s planinama Velikom i Malom Kapelom, Plješevicom
bio, et Ardio intermediis. Haec fuisse Provinciarum i Dinarom po sredini. Može se izvesti da su takva bila
Illyrici Occidentalis nomina divisionemque Dalmati- imena provincija Zapadnog Ilirika i da je takva bila
ae, declinantis Imperii tempore, elici potest. podjela Dalmacije u vrijeme slabljenja Carstva.
235 Extincto Occidental! Imperio donec Gothi Illyri- Kad je utrnulo Zapadno Carstvo, dok su Goti
co potiti sunt, nullani mutationem nomina Provinci- vladali Ilirikom, imena provincija nisu pretrpjela
arum passa sunt, ut ex Cassiodori Epistolis constat. nikakve izmjene, što je sigurno iz Kasiodorovih »Pi-
Liber 7. Epistola 24. forma Principis Dalmatiarum. sama« :
Liber 8. Epistola 4. Universis Romanis per Italiam, knj. 7, pismo 24: uredba princepsa Dalmacija
240 et Dalmatias constitutis. knj. 8, pismo 4: svim Rimljanima postavljenim po
Epistola 12. De partibus Dalmatiarum. Italiji i Dalmacijama
Liber 9. Epistola 8. Dalmatiarum atque Suaviae pismo 12: iz krajeva Dalmacija
Provincias. knj. 9, pismo 8: provincije Dalmacija i Suavije.30
(Ut et incertus auctor ab Onuphrio Panvinio edi- Isto tako Dalmacije iSpominje i nepoznati autor
245 tuš post Commentarios Fastorum, qui Chronicon a koji je napisao »Kroniku« od Valentinijana Placidija
Valentiniano Placidio usque ad Theoderici Gottorum do smrti Teodoriha, kralja Gota,31 a izdao ga je Ono-
Regis mortem scripsit Dalmatias memorat et Mar- frio Panvinio iza »Komentara Taštima'«32 I Komes
cellinus Comes a Sirmundo auctior editus de Dalma- Marcelin33 kojega je Sirmond34 opširnije izdao piše
tiis.) o Dalmacijama.

248 249
250 Sed recuperata, per lustinianum Italia, simul cum Kad je Justinijan iznova osvojio Italiju koju su
Illyrici parte Occidentali a Gothis possessa, quamvis Goti držali zajedno isa zapadnim dijelom Ilirika, iako
Norici Pannoniarum, Saviae, Liburniae, et Dal- se nalazi spomen Norika, Panonija, Savije, Liburnije
matiae mentio reperiatur, ut infra constabit, caeteris i Dalmacije — kako će se niže pokazati sigurnim,
tamen in desuetudinem abeuntibus sola Dalmatia an- ipak isu ostala imena izlazila iz upotrebe, a Dalmacija
255 tiquum nomen singulare retinuit: Nam sicuti Romani je jedina zadržala drevno ime u jednini. Naime, dok
Illyricum acquirentes, primo Occidentem versus di- su Rimljani stjecali Ilirik, najprije su ga proširili na
latarunt, mox eiusdem partem Orientalem Macedo- zapad, a doskora su ga suzili, dodjeljujući njegov
niae, Occidentalem vero Italiae tribuentes contraxe- istočni dio Makedoniji a zapadni Italiji. Upravo su
runt, ita prolato ad Istrum usque dominio, Provincias jednako tako sve provincije pripisali Iliriku kad im
260 omnes Illyrico adscripserunt: diviso deinde Imperio se gospodstvo proširilo sve do Dunava. Kad se za-
Illyricum quoque diviserunt, sed ab eo tempore, quo tim podijelilo Carstvo, podijelili su i Ilirik, ali od
Constantinus Augustus, sedem, et decorem Imperii onog vremena kad je car Konstantin prenio u Bi-
Bizantium transtulit, quatuor Praefectis Praetorio in- zantij sjedište i dostojanstvo Carstva i uspostavio
stitutis, cum Orientali parti Illyrici proprium Prae- četiri prefekta pretorija, dao je doduše istočnom di-
265 fectum Praetorio dedisset, Occidentali vero simul jelu Ilirika vlastitog prefekta pretorija, ali je za-
cum Africa Praefectum Praetorio Italiae assignasset, padnom, zajedno s Afrikom, dodijelio prefekta pre-
Illyricum absolute sumptum pro Orientali Illyrico torija Italije. Otada ise »Ilirik« apsolutno počeo uzi-
sumi caepit: Occidentale autem pro parte Praefectu- mati za Istočni Ilirik. Zapadni je pak bio smatran
rae Italicae censitum fuit, ut ex inscriptionibus Epi- dijelom italske prefekture, kako se može opaziti iz
270 stolarum Theodosii Imperatoris Praefectis Praetorio naslova poslanica cara Teodozija pisanih prefektima
utriusque Illyrici scriptarum /Codex Theodosianus/, pretorija obaju Ilirika.35 Otada se ime Zapadnog Ili-
observare licet, abindeque Occidentalis Illyrici no- rika počelo zaboravljati. Ako ise što od Zapadnog Ili-
men obsolescere caepit: Barbaris deinde Occidentale rika iznova osvajalo dok su zatim barbari zauzimali
Imperium occupantibus, si quid Illyrici Occidentalis Zapadno Carstvo, ponajviše se pripisivalo Dalmaciji
275 recuperabatur, id utplurimuni Dalmatiae adscribeba- — kako se vidi iz Prokopi ja /prva knjiga »O gotskom
tur, ut ex Procopio /De bello Gothico liber 1./ appa- ratu«/: Iza njih (tj. Grka) pod zapadnim su kraljev-
ret. Post hos (id est Graecos) sub Hesperiarum Regno stvom Dalmati, zatim Liburnija, Histrija i mjesta
Dalmatae deinceps Liburnia, Histriaque, et Veneto- Veneta, koji sežu sve do Ravene. Svi iz onoga po-
rum sunt loca, et Ravennam usque pertingunt, mari- dručja stanuju kao primorci. Iznad njih su Stihiji
280 timique omnes ea habitant e regione, supra hos Sti- i Svevi, ali ipak ne pod franačkom vlašću, i uz njih
chii sunt, et Suevi, haud tamen Francorum sub diti- drugi koji drže unutrašnjost, zatim Karijci i Murici,
one, alii praeterea qui mediterranea tenent, Carii de- njima zdesna stanuju Daki i Panonci, kojima u po-
inde, Muricique, his vero ad dextram, Dacae, Panno- sjedu nad drugim mjestima pristupaju Singidonci i
niique incolunt, quibus ad aliorum locorum posessio- Sirmijci, i njihova se vladavina širi sve do rijeke
285 nem Singidones, Sirmiique accedunt, et usque ad Istra. Tim su narodima na početku ovoga rata zapo-
Histrum fluvium eorum propagatur Imperium. His vijedali Goti, koji su bili van Jonskog mora. Zatim:
nationibus Gothi, qui extra lonium sinum erant, in k tome je pridolazilo što je (tj. kralj Vitigis) poslao u
huius belli principio imperitabant, item ad id accide- Dalmaciju s vrlo jakim četama prefekte Asinarija i
bat, quod Asinarium, Vligislaumque Praefectos cum Vligislava, i da bi je doveo pod vlast Gota, zapovjedio
290 maximis copiis in Dalmatiam miserat, (scilicet Rex Vi- je neka se upute ravno u Dalmaciju i Salone iz okol-
tiges) ut in Gothorum hane potestatem redigeret, im- nih mjesta provincije Suavije, pripojivši vojsku bar-
perarat, ut ex locis Suaviae Provinciae circumiectis, bara ... Stoga je Asinarije skupio vojsku barbara

250 251
Barbarorum in societatem ascito exercitu, recta se in čim je došao u Suaviju, a Vligislav je sam vodio Gote
Dalmatiam et Salonas conferrent . . . Asinarius ita- u Liburniju... Gepidi su k tome, većim dijelom za-
que ubi Suaviam venit, Barbarorum contraxit exerci- posjedajući, držali grad Sirmij i druge gradove Dal-
tum, Vligislaus vero solus in Liburniam Gothos duc- macije koje je car netom bio povratio od Gota... po-
tabat .... Gepedes insuper Sirmium Urbem, et Dal- vrh toga su (Langobardi) opljačkali čitavu Dalmaciju
matiae alias Civitates maiorem in partem praeoccu- i s njome Ilire sve do Epidamna... Heruli su osim
pantes tenebant, quas Imperator proxime a Gothis toga s carevom dozvolom imali druga mjesta u Dal-
receperat insuper (Langbardi) Dalmatiam om- maciji, i oko grada Singidona, gdje ili do sada stanu-
nem et simul Illyrios ad usque Epidamnum depopula-
ju, ili su zatim, napadajući Ilire i sve iznad Traki-
ti... . Eruli praeterea alia Dalmatiae loca Imperatoris
permissu, et circa Singidonem Urbem habebant, ubi je... A u govoru Langobarda Caru: Gepidi, care,
vel ad id temporis habitant, deinde Illyrios hi, et su- imaju Sirmij, odvode Rimljane u ropstvo i hvastaju
pra Thraciam omnia incursantes, et in oratione Lon- se da su podvlastili čitavu Dalmaciju; u govoru Ge-
gobardorum ad Imperatorem Gepedes Imperator Sir- pida: baš kao što ti razbojnici tvrde da će vam grad
mium habent, Romanos in servitutem abducunt, et Sirmij i ostala mjesta u Dalmaciji biti uzrokom za
universam Dalmatiam sui se iuris fecisse iactant, in rat... i od onoga puta koji vodi ravno u Thesaloniku
oratione Gepedum. Proinde praedones isti Sirmium (Slaveni) odmah skreću drugamo, uopće se ne usuđu-
Oppidum et caetera Dalmatiae loca belli vobis causam jući da siđu u ravnicu, nego su prešli ilirske planine
fore praetendunt. .et ab eo itinere qui recta Tessa- 36
i došli u Dalmaciju. Po ovim je Prokopijevim mje-
lonicam ducit (Sclavi) alio confestim divertunt, nil stima doduše sigurno da su stara imena provincija
ausi prorsus in Campum descendere, sed Illyricis Zapadnog Ilirika još bila u upotrebi, ali se ipak vidi
Montibus superatis in Dalmatiam pervenere. Ex qui- da se Dalmacija počela razlučivati od Ilirika. To se
bus Procopii locis, quamvis adhuc antiqua nomina jasnije uviđa iz ulomka Menandrove »Povijesti« o
Provinciarum Illyrici Occidentalis in usu fuisse con-
stet, tamen apparet, Dalmatiam alb Illyrico, distingui Avarima. Iznijevši o opsadi Sirmija i o zabrinutosti
caepisse, quod ex fragmento historiae Menandri de cara Tiberija, on nastavlja: siogra razašilje prefekte
Abaris, clarius perspicitur, qui relata Sirmii obsi- i vojvode vojski i vode konjaničkih odreda, jedne po
320 dione, et Tiberii Imperatoris solicitudine sequitur, ita- Iliriku druge po Dalmaciji, da postave zaštitu gradu
que exercituum Praefectos, Duces, et Turmarum Duc- i čuvaju ga dokle se bude moglo.37 Sigurno je da je
tores, hos per Illyricum, alios per Dalmatiam mittit, Ilirik sam uzet za Istočni Ilirik (koji su posjedovali
ut praesidium Urbi imponerent, et quoad fieri posset, čitav), a Dalmaciji je ostavljeno što se god od Za-
custodirent, ipsumque Illyricum pro Orientali Illyri- padnog Ilirika nalazilo u vlasti Rimljana. To se za-
325 co (quod integrum possidebant) sumptum, constat, tim u Mauricijevo doba razgovjetnije vidi kod autora
Dalmatiaeque relictum quidquid Illyrici Occidentalis »Miješane povijesti« u sedamnaestoj knjizi: Sedam-
in potestate Romanorum reperiebatur, quod deinde naeste Mauricijeve godine Kagan skupi vojsku i hi-
tempore Mauritii apud auctorem historiae Miscellae ta u Dalmaciju. Kad je došao do Belike (u Anastazija:
distinctius apparet. {/libro 17./} anno 17. Mauritii coa-
cervatis virtutibus Chaianus in Dalmatiam properat, Balee,38 u Teofilakta Simokate: Bangi,39 u Cedrena:
330
et cum venisset Belicham (Anastasius Baleam, Theo- Balbe),M opljačkao je svih četrdeset naselja koja su
phylactus Simocatta Banges, Cedrenus Balbam) 40. oko nje. Kad je to saznao Prisk, uputio je Gudoina
Civitates, quae circa eam sunt, omnes depopulatus da istraži prilike. On se krio u maloj uvali, te im se
est, quibus Priscus agnitis, Gudoi, ad explorationem u polumraku privukao s leda i smjesta sve pobio, a
335 rerum direxit, qui in valle occultabatur, pusilla, et di- zadobiveni plijen dopremio Prisku. Kajan je zatim

252 253
luculo, in dorsa eorum advectus Ulico cunctos pere- otkrio nesreću i vratio se u svoje područje, a Prisk
1
mit, et acceptam praedam adduxit ad Priscum: Porro u svoje.* Ako bi valjalo zadržati čitanje »Velika«,
Chaianus infortunio comperto, in regionem suam re- to se mjesto nalazi iznad Save u zagrebačkoj župa-
gressus est, et Priscus ad propria, si lectio Veliča re- niji, pa bi se noglo dokazivati da je tada Dalmacija
340 tinenda esset, hic locus supra Savum in Zagrabiensi bila protegnuta preko Save. Iako se ne bi smjelo sa-
Comitatu reperitur, ideo Dalmatiam ultra Savum mo po današnjim imenu jednog jedinog mjesta od-
tune extensam fuisse argui posset; et quamvis, ex so- ređivati ime cijele drevne provincije, ipak se vidi da
lo nomine hodierno unius loci totius Provinciae anti- je sam autor naznačio kraj s ove strane i blizu Du-
quae nomen determinari non debeat, tamen ipsum nava. Naime, malo niže piše: devetnaeste Mauricije-
345 auctorem, regionem citra, propeque Istrum sitam sig- ve godine Konentiol opet uzme oružanike, dođe do
nifieasse, apparet, nam paulo infra 19. Mauritii anno Istra, ujedini se kod Singidona s Priskom, i mir bude
2
iterum Comentiolus assumptis armatis, venit ad Is- razvrgnut.* Sitigidun pak Prokopije na gore nave-
trum, et unitur Prisco apud Singidonem, et solvitur denom mjestu stavlja među Savu i Dravu blizu Sir-
43
pax. Singidonem autem intra Savum et Dravum pro- mija, a Teofikkt Simokata u jedanaestom poglav-
350 pe Sirmium Procopius loco supra citato ponit, et Theo- lju sedme knjige: Prisk pozva Gudoina i zapovjedi
phylactus Simocacta libro 7. capite 11. Priscus, Gu- mu da uzme čete i pritekne u pomoć Singidonu. Gu-
doin accersitum, sumptis copiis, Singidoni succurrere doin plovi u Sngidon, opasan dvjema rijekama, Sa-
iubet. Gudois Singidonem duobus fluminibus Sao, et vom i Dravom** Iz toga je sigurno da su tada za
Drao cinctam navigat. ex quibus tune Romanis bella Rimljane učestali ratovi s Avarima oko onog dijela
355 cum Avaribus cirea eam partem Saviae, quae et Sir- Savije koja se maziva i Sirmijskom. Nju su Avari na-
miensis dicebatur, intercessisse constat, quam cum ab padali, te je Bmljani nisu mogli držati cijelu i u
eisdem vexatam, integram et pacatam retinere non miru, pa možda nisu ni slali u nju nikakva magi-
possent, f orsan nullum in eam magistratum miserunt, strata i zbog toga je više nisu niti nazivali provinci-
et ob id Provinciam amplius non nominarunt, sed pro-
360 ximae Dalmatiae adscribentes eius Magistratu! de- jom nego su jepripisali obližnjoj Dalmaciji i povje-
mandarunt, cum Proconsulis Dalmatiae Divus Gre- rili njenu magistratu — budući da sv. Grgur u tre-
gorius mentionem faciat libro 7. Epistola 3. ćem pismu sedffie knjige spominje prokonzula Dal-
macije.45
Ex quibus colligitur, Dalmatiam uti partem Prae-
fecturae Italicae, pro Italica regione a Bizantinis Iz toga se razbire da su bizantski pisci Dalma-
365 Scriptoribus sumptam fuisse; nam Stephani Epito- ciju kao dio italske prefekture uzimali za italsku po-
mator Dalmatia Italiae est regio. et Constantinus krajinu. Stjepauov Epitomator naime kaže: Dalma-
Porphirogenitus Caeterum Dalmatia Italiae regio est. cija je pokrajini Italije,*6 a Konstantin Porfirogenet:
et idem Epitomator, Dalmatiam ab antiquo Illyrico Dalmacija je uostalom pokrajina Italije.*7 Mi Epi-
secludens, inter Illyricum Orientale, et Italiam situat tomator, odvajajući Dalmaciju od starog Ilirika,
370 Dalmium Dalmatiae Urbs inter Illyridem, et Italiam smješta među Istočni Ilirik i Italiju Dalmij, grad
abinde dignoscitur in supra relato Stephani loco de Dalmacije izmetu Iliride i Italije.*8 Odatle se raspo-
antiquissima mariš Illyrici denominatione, super- znaje da je u gore navedenom Stjepanovu mjestu o
abundare verbum Dalmatico Stephanus Issa est Urbs najstarijem nazivu Iliričkog mora suvišna riječ Dal-
Lesbi, quae Imera dicta fuit, deinde Pelasgia, huic ab mačičfeom. Stjepan:49 isa je grad Lezba, koji je bio
375 jssa, Macani filia, nomen factum fuit, est item insula nazvan Himera, zatim Pelazgija; ime mu je načinje-
cum Urbe šibi cognomine Issa in *Dalmatico mari*, et no po Isi, Makerijevoj kćeri; postoji zatim otok Isa
Illyrico: est etiam in faeminino genere Isseus in Les- s istoimenim gndom u *Dalmatičkom moru*, i Ili-

254 255
bo apud Parthenium in Hercule. Mare etenim Dalma- ričkom; također je »Isseus« na Lezbu oblik za ženski
ticum dići non poterat, antequam ipsi Dalmatae ma- rod kod Partenija u »Heraklu«.50 More se naime
380 re attigissent, quod ex iam dictis diu post Romano- nije moglo nazvati Dalmatičkim prije no što su sa-
rum adventum evenisse constat: neque aliquis ex re- mi Delmati doprli do mora, a iz već rečenoga je si-
latis antiquis auctoribus Dalmatici mariš mentionem. gurno da se to zbilo dugo pošto su došli Rimljani.
facit, solus Ptolomaeus aliquas ex Insulis Adriaticis, Također nijedan navedeni antički autor ne spominje
quas caeteri inter Liburnicas ponunt, Dalmaticas no- Dalmatičkog mora, jedino je Ptolemej nazvao dal-
385 minavit, ideo Stephanum antiquissima regionum II- matiekima neke jadranske otoke koje ostali stavljaju
lyrici nomina .referentem Illyricum mare ponendo među Liburničke.51 Stoga valja smatrati da je Stje-
tempora antiquiora denominationis Adriatici respexis- pan, koji iznosi vrlo istara imena pokrajina Ilirika,
se censendum est: Epitomatorem vero eius (cum raro stavljajući Iliričko more gledao na starije razdoblje
apud auctores mariš Illyrici mentio reperiatur) ut di- u nazivanju Jadrana. Valja pak reći da je njegov Epi-
390 stingueret, quae de Issa Urbe Lesbi in Aegeo sita, et tomator radi razjašnjenja dodao tada uobičajeno ime
de Issa Adriatici Insula traduntur, declarationis gra- Dalmatičkog mora umjesto Jadranskog da bi razlučio
tia Dalmatici mariš nomen tune usitatum pro Adri- što se piše o Isi, gradu na Lezbu smještenom u Ege-
atico addidisse dicendum, prout etiam apud Constan- ju, i o Isi, otoku u Jadranu (jer se spomen Iliričkog
tinum Porphirogenitum in Vita Avi Basilii mariš mora rijetko nalazi u autora).52 Isto se to može vi-
395 Dalmatarum mentionem facientis videre est. djeti također i kod Konstantina Porfirogeneta koji 53u
Abindeque sicuti Illyricum Occidentale, in Dal- »Životu djeda Bazilija« spominje more Dalmata.
maticum nomen transiverat; ita mare ei adiacens, ex Kako je otada Zapadni Ilirik prešao pod dalma-
Adriatico, Dalmaticum nuncupari, caepisse argui po- tinsko ime, može se dokazivati da se isto tako more
test, cum revera, ex Insularum Dalmaticarum tune koje uza nj leži počelo umjesto Jadranskog nazivati
400 dictarum possessione, totius quoque sinus Imperium Dalmatinskim, jer je stvarno o posjedu otoka koji su
penderet, ut supra relatum est, et ex infra dicendis se tada nazivali dalmatinskim ovisila i vlast nad či-
clarius patebit. Dalmatia ergo apud Bizantinos Scrip- tavim morem, kako je gore izneseno a još će biti
tores, pro Illyrico Occidentali sumenda est; quod apud jasnije iz onoga što niže valja reći. Dalmaciju u bi-
eundem Constantinum Porphirogenitum clare perspi- zantskih pisaca valja dakle uzimati za Zapadni Ili-
405 citur, qui Dalmatiam pro universo Occidentali Illyri- rik. To se jasno uviđa kod istoga Konstantina Por-
co, praeter Noricos, antiquitus sumptam testatur, de firogeneta, koji u 30. glavi »O upravi Carstva« svje-
Administratione Imperii capite 30. Antiquitus igitur doči da se Dalmacija od starine uzimala za čitav
Dalmatia incipiebat a con/iniis Dyrrachii, sive Anti- Zapadni Ilirik, osim Norika: Dalmacija je dakle od
baris, et ad Istriae confinia pertingebat, ad latitudi- davnine počinjala od granica Dirahija ili Antibarija
410 nem vero, ad Danubium flumen se extendebat, erat- i dopirala do granica Istrije, a u širinu se protezala
que omnis ille finitimus tractus sub Romanorum po- do rijeke Danubija. Čitav je taj susjedni potez bio
testate, et praestantissimum Thema omnium Ocdden- pod vlašću Rimljana i najugledniji zapadni temat.«54
talium. Ita per temporum successiones dilatantur, Granice provincija u slijedu (se vremena šire, stežu i
contrahuntur, et mutantur fines Provinciarum, ut mijenjaju tako da raznolikost imena kod autora zbog
415 exinde diversitas nominum apud Scriptores confusio- toga stvara zbrku — ako se ne razluče razdoblja.
nem pariat, nisi tempora distinguantur. Hine ortum Tu je bilo ishodište brojnih zabuna o Dalmaciji i Ili-
habuere tot aequivocationes de Dalmatia et Illyrico riku kod više autora — kako će biti jasno na svom
apud plaerosque auctores, ut suo loco patebit. mjestu.
De illis ergo Provinciis, quae Dalmatiarum, et Sa- Valja dakle obraditi one provincije koje su bile
420 viae nomine nuncupatae fuerunt, tractandum est, sed nazvane imenom Dalmacija i Savije. No kako poseb-

256 257
cum de Dalmatia praesertim maritima sermo haben- no ima biti govora o primorskoj Dalmaciji, bit će
dus sit, ideo (Saviae) et mediterraneae Dalmatiae ter- ispuštene drevne granice Savije i kopnene Dalmacije.
mini antiqui omittentur, maritimaeque Dalmatiae Bit će dovoljno opisati samo drevne granice primor-
tantum fines antiquos, et quos tempore, quo a Slaviš ske Dalmacije, i one koje je imala u vrijeme kad su
425 occupata fuit, habuerit, describere satis erit. je zauzeli Slaveni.
Dalmatia ergo maritima, sicut tempore Monar- Primorska se dakle Dalmacija u doba Rimskog
chiae Romanae in lapidiam, Liburniam, et Dalmati- Carstva razlučivala na Japidiju, Liburniju i Dalma-
am distinguebatur, lapidia ab Istria, Arsia a Libur- ciju, razgraničene rijekama: Japidija od Istre Rašom,
nia (Tedanio); Liburnia a Dalmatia Titio; Dalmatia a od Liburnije Zrmanjom; Liburnija od Dalmacije Kr-
430 Macedonia {Drilone} fluminibus disterminatis; ita kom, Dalmacija od Makedonije Drimom. Kad su Dal-
quando a Slaviš occupata fuit, sublatis his distinctio- maciju zauzeli Slaveni, ta su razgraničenja uklonjena,
nibus, ab Oriente Dyrrachio, sive (Drilone} f lumine, te je s istoka završavala Dračem ili rijekom Drimom,
ab Occidente Istria, sive Arsia flumine, a Septentrio- sa zapada Istrom ili rijekom Rašom, sa sjevera pla-
ne Albio, Bebio, et Ardio montibus, a Meridie mari ninama Velikom i Malom Kapelom, Plješevicom i Di-
435 Adriatico, sive Dalmatico terminabatur. narom, s juga Jadranskim ili Dalmatinskim morem.
Dalmatiae, vel Dalmatia supra descripta sive Sa- Bilo da se gore opisane Dalmacije, ili Dalmacija,
vo terminetur, sive ad Dravum extendatur, Dalmatiae završi Savom, bilo da se protegne do Drave — za-
nomen retinuit, donec a Slaviš fere tota occupata, in držala je ime Dalmacije dok je Slaveni nisu zauzeli
Sclavoniam, sive Croatiam, Serviam, et ipsam Dalma- gotovo čitavu. Tada se razlučila na Slavoniju ili Hr-
440 tiam distincta fuit: posterioribus autem temporibus vatsku, Srbiju i Dalmaciju u užem smislu. U još ka-
Servia in Ramam, Rasciam, Bosnam, ipsamque Servi- snija vremena Srbija je bila podijeljena na Ramu,
am divisa fuit, quae singulae, diversis tamen tempo- Rašku, Bosnu i Srbiju u užem smislu, a svaka je po-
ribus, Regio nomine decoratae fuere, a recentioribus jedina bila odlikovana kraljevskim naslovom, iako
vero Scriptoribus sicuti Savia, Sclavonia nuncupatur, u različitim razdobljima. Noviji pak autori nazivaju
445 ita apud Italos Dalmatiae maritimae nomen, cum Saviju Slavonijom, a isto tako Talijani miješaju ime
{Sclavonia} confunditur, quae, quomodo, quandove primorske Dalmacije sa Slavonijom. Valjat će istra-
secuta sint, indagandum erit. žiti kako je to i kada uslijedilo.
Caput VII. VII poglavlje
QUOMODO DALMATIA, A VARIIS BARBARIS KAKO SU RAZLIČITI BARBARI NAPALI
VEXATA, AC POSSESSA, ET A IUSTINIANO I ZAPOSJELI DALMACIJU I KAKO JU JE
SIMUL CUM ITALIA RECUPERATA FUERIT. JUSTINIJAN IZNOVA OSVOJIO ZAJEDNO
S ITALIJOM
5 Declinante Imperio Romano, Dalmatia a variis Dok je Rimsko Carstvo slabilo, različiti su bar-
Barbaris vexata fuit; extincto vero Occidentali, quaon- bari napadali Dalmaciju. Kad je pak utrnulo 1
Za-
vis Herulis, et Gothis Italiam dominantibus, sub- padno, bila je doduše podložna Herulima i Gotima
dita, nomen tamen Dalmatiae retinuit, Gothis dein- koji su gospodarili Italijom, ali je ipak zadržala ime
de a lustiniano victis, licet a Gepidibus, Herulis, Dalmacije. Kad je Justinijan pobijedio Gote, nju su
10 Hunnis et Slaviš depopulata, nihilominus nomen opljačkali Gepidi, Heruli, Huni i Slaveni, no ipak je
suum /Casiodorus Procopius/ servavit. sačuvala svoje ime /Kasiodor,2 Prokopije 4
8
/.
Mauritio, vel Phoca Imperante Slavos in Dalma- Autori /Biondo u osmoj knjizi, Sabellico u
tiam irrepsisse ex Epistolis Divi Gregorii Papae tra- osmoj »Eneada«,5 Baronio za g. 600 6
/ pišu prema
dunt /Blondus libro 8. Sabellicus Enneadum 8 Baro- pismima sv. Grgura pape7 da su se Slaveni uvukli

258 259
15 nius 600./ auctores, et tune Dalmatiam ab ipsis occu- u Dalmaciju za vladavine Mauricija ili Fo'ke. Opće
patam indeque nova nomina inducta communis est je mišljenje pisaca da ;su oni tada i zauzeli Dalmaciju
opiinio Scriptorum.: Constantinus autem Porphiroge- i da su otada uvedena nova imena. Konstantin Por-
nitus de administratione Imperii capite 29. et 31. tra- firogenet pa!k u 29. i 31. poglavlju »O upravi Car-
dit, Abares (quos etiani Slavos vocat) tempore Hera- stva« piše da su Avari (koje naziva i Slavenima) opu-
20 clii, Dalmatiam desolasse, hosque, eodem Heraclio stošili Dalmaciju u Heraklijevo vrijeme, te da su
Imperante, a Crobatis, et Serblis victos et pulsos; njih za vladavine istoga Heraklija pobijedili i pro-
examinanda idcirco haec sunt, ut in rebus obscuris, tjerali Hrvati i Srbi.8 To dakle treba ispitati da se
cum ex Scriptorum penuria certa tradi non possint, bar pretpostavkama u nejasnoći štogod dokuči, kad
coniecturis saltem quaedam assequantur, ideo ab Au- se zbog oskudice pisaca ne može napisati ništa po-
25 ctoribus plura sparsim colligendo, causas, occasiones- uzdana. Time što će se skupljati odavde — odande
que inquirendo, et probabiliora desumendo, nihil iz autora više toga, što će se ispitivati uzroci i pri-
determinabitur, ne alienis erroribus, vel aequivocati- gode i prihvaćati što je vjerojatnije, ništa neće biti
onibus patef actis, peiora forsan proferantur, et quam- čvrsto određeno kako se razotkrivanjem tuđih gre-
vis propterea opus imperfectum futurum sit, melius šaka i zabluda ne bi iznijele možda još i gore. Dje-
30 tamen videtur, veritatem perscrutando imbecillita- lo će zbog toga biti nesavršeno, ali se ipak čini bo-
teni propriam aperire, quam ingenii ostentationem ljim u istraživanju istine razotkriti vlastitu slabost
affectando, inania pro veris, vel non probata pro cer- negoli težeći za isticanjem navesti isprazno kao isti-
tis asserere; Non deerit forsan postea quispiam, qui nito, ili nedokazano kao pouzdano. Možda će se kas-
ingenium ad certiora statuenda, et ad opus hac in nije naći tkogod tko će naići na sretniju misao da
35 parte perficiendum, felicius sortietur: haec interim se utvrdi što pouzdanije i da se dovrši i ta strana
legentibus profutura haud dubium est. djela. Nema sumnje da će u međuvremenu i ovo ko-
Cum ad dicendorum intelligentiam, series rerum ristiti čitaocima.
gestarum in circumiacentibus regionibus, praesertim Povijesni tok u okolnim pokrajinama, osobito u
in Italia, ad res Dalmaticas conferat, ideo quae in Ita- Italiji, pridonosi da se razumije ono što valja reći o
40 lia evenerunt, quoad Dalmatia a Slaviš occupata fuit, dalmatinskoj povijesti. Zbog toga će ukratko biti opi-
breviter describentur: Sed cum Italici motus cum sano što se zbivalo u Italiji dok isu Slaveni zauzeli
Francicis, et Hunnicis, pro temporum varietate, mul- Dalmaciju. Kako su pak italska gibanja u različito
tas connexiones habuerint, ideo harum quoque natio- vrijeme imala mnogo veza s franačkim i hunskim,
num casus, qui ad dilucidationem dicendorum perti- bit će dotaknuta i zbivanja kod tih naroda koja do-
45 nent, tangentur, ut inde coniecturae de rebus Dalma- prinose rasvjetljavanju onoga o čemu se ima govo-
ticis, per se obscurae, et incertae, probabiliores eva- riti, kako bi zatim ispale vjerojatnijima pretpostav-
dant, et quamvis ex iisdem lector taedio afficietur, ke o dalmatinskoj povijesti, same po sebi nejasne i
aptius tamen videtur in re obscurissima, alienis ex nepouzdane. To će doduše čitaocu biti dosadno, ali se
eventibus coniecturas, qualesquales sint, rebus Dal- ipak čini zgodnijim u potpunoj nejasnoći prilagoditi
50 maticis adaptare, veritatemque indagare, quam ipsis dalmatinskoj povijesti pretpostavke prema tuđim
omissis, rem suae obscuritati relinquere. zbivanjima — kakve bile da bile — i istraživati isti-
nu negoli ih izostaviti i predmet prepustiti njegovoj
Declinante Imperio Romano, quomodo et quan- nejasnoći.
do a variis Barbaris Italia vexata, totumque Occiden- Bilo bi isuvišno nabrajati kako su i kada za sla-
tale Imperium occupatum fuerit, (praeter pauca quae- bljenja Rimskog Carstva različiti barbari napadali
55 dam loca, in Hispania, et Gallia, quae ius, et nomen Italiju i zauzeli cijelo Zapadno Carstvo (osim neko-
Romanorum adhuc retinebant,) superfluum esset re- liko mjesta u Hispaniji i Galiji koja su sve dotada

260 261
censere, cum accurate a variis auctoribus descripta zadržavala rimsko pravo i ime). To se lako može
facile haberi possint, extincto vero opera Odoacris saznati iz brižnih opisa različitih
9
autora. Pothvatom
Herulorum Regis Occidentali /476./ Imperio, Gothis- herulskog kralja Odoakara utrnulo je Zapadno Car-
60 que Arrianis cum Rege Theodorico in Thracia mo- stvo /476/, a arijanci Goti su s kraljem Teodorihom
rantibus, Ženo Imperator, ut eodem tempore se hoc boravili u Trakiji. Da bi se istodobno oslobodio te
incommodo liberaret, Herulosque gentiles Italia, et nevolje i protjerao pogane Herule iz Italije i Dalma-
Dalmatia pelleret, Theodoricum in eos concitavit, qui cije, car je Zenon protiv njih potaknuo Teodoriha.
rem strenue gerens, brevi Dalmatiam, Rhaetiam, Ita- Taj je spremno obavljao zadatak i za kratko je vri-
65 liam, /489./ et Siciliam recepit, Gothorumque in Ita- jeme uzeo natrag Dalmaciju, Reciju, Italiju /489/ i
lia Regnum /493/ instituit: Franci interim, debellatis Siciliju i osnovao gotsko kraljevstvo u Italiji /493/. U
circumiacentibus nationibus, transmisso Rheno, se- međuvremenu su Franci pobijedili okolne narode,
dem in Gallia /456./ fixerant, et Siagrio Praefecto prešli Rajnu i nastanili se u Galiji /456/. Pobijedivši
Praetorio Galliarum victo, ditionem in eadem Gallia prefekta pretorija Galija
10
Sijagrija, proširili su vlast
70 /489./ dilatarant; Successor Zenoni Anastasius, cum u samoj Galiji /489/. Zenonova su nasljednika Ana-
in Asia a Persis, in Europa a Bulgaris (quorum metu stazija napadali u Aziji Perzijanci, u Evropi Bugari.
muros longos in Thracia construxerat) vexaretur, Ita- (U strahu je od njih i dao sagraditi duge zidove u
licam et Gallicam occupationem spectare coactus fu- Trakiji.) Zbog toga je bio primoran gledati zauzeće
it: Theodoricus autem affinitatibus, Reges Francorum Italije i Galije. Teodorih je pak rodbinstvom vezao
75 et Burgundionum šibi iungens, Provinciam in Gallia, uza se kraljeve Franaka i Burgunda, doveo pod svo-
suam in potestatem redegit, Visigothos Galliae, et Hi- ju vlast Provansu u Galiji, nametnuo danak Vizigo-
spaniae vectigales fecit, et licet Arrianus erga Catho- tima u Galiji i Hispaniji i, premda je bio arijanac,
licos recte se gerens, pacatum regnum possedit. At pravedno se odnosio prema katolicima, pa je imao
cum Bulgaris victis, Pannoniam šibi /502./ vendi^ potpuno mirno kraljevstvo. Kad su pobijeđeni Bu-
80 casset (quae Orientali tune tribuefoatur /Marcellinus/ gari /502/, tražio je za se Panoniju (koja11 se tada pri-
Imperio) Anastasio Imperatori suspectus esse caepit, djeljivala Istočnom Carstvu /Marcelin/) i postao je
cum interim Franci Christianam f idem /499./ susce- sumnjiv caru Anastaziju. Kako isu Franci u među-
pissent, eorum amicitiam Imperator šibi conciliandam vremenu primili kršćansku vjeru (499), car je sma-
duxit, ob id coronam auream pretiosissimam, et mu- trao da mora pribaviti njihovo prijateljstvo. Zato je
85 nera cum Consulatu Clodoveo ipsorum Regi obtulit, njihovu kralju Klodoviku ponudio skupocjenu zlat-
conatusque est illum, uti Catholicum contra Gothos nu krunu, darove i konzulat, i pokušao ga kao ka-
Arrianos Italiae possessores incitare, simulque bel- tolika potaknuti protiv arijanaca Gota, posjednika
Italije. Ujedno je Teodorihu navijestio rat i opsjeo
lum Theodorico indixit, et Tarentum oppugnavit; sed Tarant. No Franci su tada ratovali s Burgundima, a
cum tune Franci contra Burgundos bellum gererent, njihov saveznik Teodorih nije htio svoje čete u Ga-
90 Theodoricusque iisdem foederatus, nollet copias suas liji izlagati opasnosti za Franke da ne bi doveo u
in Gallia pro Francis periculo exponere, ne Italiam pogibelj Italiju i Dalmaciju. Stoga je kao promatrač
et Dalmatiam in discrimen adduceret, ideo spectator burgundskog rata volio — kad je rat bio okončan i
belli Burgundici, maluit peracto bello, soluta paena nezgodni savez istekao — kupiti od pobjednika Fra-
foederis a Francis victoribus partem pactam Burgun- naka ugovoreni dio Burgundije /Prokopije, »O got-
95 diae /Procopius de bello Gothico/ emere, quam bello skom ratu«/12 nego se uplesti u rat. Tako je proširio
se implicare; sic aucta ditione Francorum amicitiam vlast i sačuvao franačko prijateljstvo, a Anastazijeve
servavit, Anastasiique conatus elusit: et cum Franci pokušaje izigrao. Kad su Franci, svladavši Burgunde,
Burgundis devictis Visigothos in Gallia quoque vexa- napali i Vizigote u Galiji, usprotivio im se da ih ne

262 263
rent, illis obstitit, ne prorsus hos delerent, ita ob suam bi potpuno uništili. Tako zahvaljujući svojoj razbo-
100 prudentiam ab Anastasio, et eius successore lustino, ritosti nije više pretrpio nikakve poteškoće niti od
vel a Francis nullam amplius molestiam accepit: Anastazija i njegova nasljednika Justina, niti od Fra-
Franci interim nullo obsistente, Thuringos domue- naka. Franci su međutim bez ičijeg protivljenja ukro-
runt, Visigothos e Gallia pepulerunt, Allemannos tili Turinge, istjerali Vizigote iz Galije, podvrgnuli
subegerunt, et usque ad Saxones et Langobardos fi- Alamane13 i proširili tsvoje granice sve do Šaša i Lan-
105 nes suos protulerunt; cum quibus lustinianus faedus gobarda. S njima je Justinijan /533/ sklopio savez
/533./ iniit; Africamque Duce Belisario /534./ recupe- i pod Belizarovim zapovjedništvom iznova je osvo-
ravit, et cum Italiam aggressurus esset, in Dalmati- jio Afriku /534/. Kad je nakanio napasti Italiju, po-
am Mundum cum exercitu misit, deinde Siciliam slao je u Dalmaciju Munda s vojiskom. Zatim je po-
/535./ recepit, quo tempore Mundus in Dalmatia vratio Siciliju /535/, a u to je vrijeme Mund, premda
no contra Gothos pugnans, quamvis victor, occubuit. pobjednik, poginuo u Dalmaciji boreći se protiv Go-
Constantianus propterea in Dalmatiam missus, Salo- ta. Zbog toga je u Dalmaciju poslan Konstancijan.
nis recuperatis, murisque eius restauratis, victis Got- Iznova je osvojio Salonu, obnovio njene bedeme, po-
his, caeterisque Barbaris Istri accolis, qui Us in auxi- bijedio je Gote i ostale barbare ikoji su stanovali uz
lium /Procopius de bello Gothico libro 1./ venerant, Dunav i došli im u pomoć /Prokopije u prvoj knjizi
115 Dalmatiam, et Liburniam in ditionem accepit, Gothis »O gotskom ratu«/ i primio je pod vlast Dalmaciju i
šibi adiunctis, qui in his locis reliqui fuerant, Liburniju, pripojivši
14
sebi Gote koji su bili preostali
sed cum Gothi, amissa Dalmatia, Belisarium capta na tim mjestima. Izgubivši Dalmaciju, Goti su se
Neapoli in eos properantem timerent, ut contra ip- bojali Belizara koji je nakon zauzeća Napulja hitao
sum universas vires colligerent, praesidium quod na njih. Da bi protiv njega okupili sve snage, pozvali
120 metu Francorum validum in Provincia habebant (sic su zbog toga snažnu posadu koju su iz straha od Fra-
suadente Vitige eotrum Rege) accersivere, Provincia, naka držali u Provansi (tako je savjetovao njihov
spe auxilii, Francis /537./ cessa, quod praetextu fae- kralj Vitigis), ustupivši Francima Provansu /537/ na-
deris cum lustiniano (Franci) elusere, revera tamen, dajući se pomoći. Franci su to izigrali pod izlikom
ut ex eventu consilium caperent, ut paulo post ege- saveza s Justinijanom, a u stvari zato da bi odlučili
125 runt, cum enim iideni maximam Germaniae partem, prema ishodu, kako su malo kasnije i učinili. Već su
et accessione Provinciae Galliam universam /540./ naime posjedovali najveći dio Germanije, a dobitkom
possiderent, Theodebertus eorum Rex, Gothos bello Provanse /540/ i čitavu Galiju. Znajući dobro da su
implicitos agnoscens, magno exercitu Italiam invasit, Goti upleteni u rat, njihov je kralj Teodebert s ve-
Gothisque fugatis Liguriam occupavit, sed maiori likom vojskom napao Italiju, razbio Gote i zauzeo
130 parte exercitus morbo pereunte, domum inglorius re- Liguriju. No kući se vratio neslavno, jer je veći dio
diit; Vitiges interim Francorum auxiliis delusus, cum vojske izginuo od bolesti. U međuvremenu Vitigis,
pares Belisario vires non haberet, Persas contra lus- izigran u franačkoj pomoći, nije imao Belizaru do-
tinianum irritavit, qui, Oriente afflicto, Antiochiam raslih snaga, pa je stoga potakao protiv Justinijana
caeperunt, Hunni quoque tune Illyricum populati Perzijance. Oni su satrli Istok i zauzeli Antiohiju. I
135 sunt, adeo ut nisi Belisarii virtus bello Gothico cito Huni su tada opljačkali Ilirik, tako da bi Justinijan
finem imposuisset, lustinianus coactus fuisset ipsum bio primoran opozvati Belizara, poslati ga na Istok
revocare, ac in Orientem mittere, et cum Gothis pa- i nagoditi se s Gotima, kao što Prokopije piše da je
cisci, prout eadem ipsum meditatum esse, tradit Pro- i premišljao, da nije junački Belizar brzo dokončao
copius. Victis Gothis, captoque Vitige, Belisarius spe- gotski rat.15 Kad je pobijedio Gote i zarobio Vitigisa,
140 ciosissimum triumphum de Italia egit sed ipso rece- Belizar je proslavio blistav trijumf nad Italijom. No
dente insurgentes Gothi, Totila creato Rege, Italiam čim je odstupio, Goti su ustali, izabrali kraljem To-

264 265
totam perturbarunt, Romamque caeperunt, et quam- tilu, uzbunili cijelu Italiju i zauzeli Rim. Belizar ise
vis Belisarius reversus propria virtute, Romam recu- doduše vratio i osobnom hrabrošću iznova osvojio
peraverit, tamen >ex virium imbecillitate parum pro- Rim, ali je ipak sa slabim snagama mogao donijeti
145 ficere potuit, abeunte vero iterum Belisario, Italia malo koristi. Čim je opet otišao, Italija je propala, a
pessum ivit, et Dalmatia a Gothis vexata /548./ fuit, Goti su napali i Dalmaciju /548/. Prema Prokopiju
eodemque tempore Illyricum a Slavinis similiter vas- se drži da su u isto vrijeme Slaveni slično opustošili
tatum ex Procopio habetur /Procopius libro 3./ Ilirik /Prokopije u trećoj knjizi/: Sklavini pak koji
Sclavini vero qui Imperii ante has terras invaserant, su prije bili napali te zemlje Carstva, i drugi istoga
150 et gentis eius alii subsequuti, Histro transmisso, cum plemena koji su za njima slijedili, prijeđu Histar i
suis stativu se iungunt, qui iam regionem paulo ante, odmah se spoje sa svojima koji su već malo ranije i
et licentius incursarant, nonnullis existimantibus, drskije napali pokrajinu. Neki smatraju da je sam
Totilam ipsum Barbaros hos pecunia non pauca cor- Totila podmitio te barbare pozamašnim novcem i ta-
ruptos, atque adeo persuasos, idcirco in eam Roma- ko ih nagovorio, ubacivši ih u tu rimsku provinciju
155 norum Provinciam immisso, ut Imperatori adversus zato da Caru ne bi preostalo nikakve pogodnosti da
Gothos, nulla de caetero foret ex aequo bellum admi- ravnopravno vodi rat protiv Gota, kad svoje snage
nistrandi facultas, cum in expugnandis Barbaris vires upravi da svlada barbare. Ne mogu ništa dovoljno
intenderet suas; sive igitur, ut Totilae gratificaturi, pouzdano tvrditi jesu li dakle Sklavini onamo došli
sive de se, nec vocati quidem Sclavini, se eo contule- da učine uslugu Totili ili sami od sebe i nepozvani.
160 rint, nil habeo, quod pro cerio ajfirmare sat queam. Kako su zatim raspodijelili čete na tri dijela i razi-
Quum in tres itaque partes Sclavini partiti copias šli se na suprotne strane, Sklavini su Evropi nanijeli
essent, diversim vagati, Europam malis insanabilibus 16
neizlječiva zla. Može se pretpostaviti da je Dalma-
affecere. Dalmatiam tune Slavorum incursiotnem pas- cija tada pretrpjela upad Slavena, možda prvi put.
sam, et prima viče forsan, coniectari potest. Franci I Franci su zauzeli dio Venecije /549/, dok su Goti
165 quoque distractis bello Gothis, Venetiarum partem bili zaokupljeni ratom. Napokon je u Italiju poslan
/549./ occupavere. Tandem maximo apparatu Narses Narzet s vrlo velikom ispremom i vojnicima okuplje-
in Italiam missus, collectis multarum nationum mi- nim iz mnogih naroda. Skupio je čete u Saloni, no
litibus, Salonisque iunctis copiis, cum terrestri itine- Franci su mu branili da putuje kopnom preko Ve-
re per Venetos proficisci a Francis impediretur, (prae- neta. (Izgovorili su se svojim vrlo žestokim neprija-
170 textu Longobardorum ipsis infestissimorum, qui teljima Langobardima koji su vojevali s Narzetom,
cum Narsete militabant, tamen ut Romanorum pro- a zapravo da bi, prepriječivši napredovanje Rimlja-
gressum prohibentes Gothorum imbecillitatem in rem na, okrenuli slabost Gota na svoju korist). Zbog toga
suam verterent,) per aestuaria Venetorum Ravennam je Narzet došao u Ravenu kroz venetske lagune i u
pervenit, variisque conflictibus devicit Gothos, quod različitim sukobima svladao Gote. Franci su to teš-
175 Franci indigne ferentes, antequam totam Italiam ko podnosili, pa su prije no što zauzme cijelu Italiju
occuparet, {/555./} duos exercitus misere, quorum al- /555/ poslali dvije vojske. Jedna je propala od bole-
tero morbo pereunte, altero caeso, Narses Francos to- sti, drugu je Narzet pobio i istjerao Franke iz čitave
ta Italia expulit, pacatamque deinde /557./ reforma- Italije. Zatim je u njoj uspostavio mir /557/ i pre-
vit, ex supradictis constat, Salonam in Dalmatia Ci- uredio je. Iz gore rečenog je sigurno da je grad Sa-
180 vitatem superstitem adhuc fuisse, maximaque com- lona u Dalmaciji sve do tada postojao i u gotskom
moda lustiniani Ducibus, bello Gothico praebuisse, ratu pružio Justinijanovim vojvodama velike pogod-
ideo falsum, quod Blondus et Bonfinius ex Annalibus nosti. Stoga je lažno što pišu Biondo17 i Bonfini18
Ungaricis referunt, Attilam scilicet Salonam caete- prema »Ugarskim analima«,19 tj. da je Atila razorio
rasque Dalmatiae Civitates destruxisse, cum qui ge- Salonu i ostale gradove u Dalmaciji. Oni naime koji

266 267
185 sta Attilae scripserunt, ipsum ne quidem in Dalma- su pisali o Atilinim djelima ne kažu niti da je bio
tia fuisse dicant, nunquid vero tot Civitates ab eo u Dalmaciji, a zar bi doista propustili napisati da je
eversas scribere praetermisissent, cum Salonarum srušio toliko gradova? Justinijanovi su pak vojvode
recuperatio a lustiniani Ducibus post mortem Attilae ponovo osvojili Salonu više od sto godina nakon Ati-
plus centum annis evenerit: fabulosum itidem est, line smrti. Isto je tako bajoslovno ono što piše Pop
190 quod Diocletianus Presbyter refert in historia Regum Dukljanin u »Povijesti20 dalmatinskih kraljeva« koju
Dalmatiae a Mauro Orbino in tractatu: II Regno delli je izdao Mavro Orbini u raspravi nazvanoj »Kra-
Slavi (nuncupato) edita dum Anastasii Imperatoris ljevstvo Slavena«, dok u vrijeme cara Anastazija po-
tempore, alterum Regem Salonae, alterum in Istria stavlja jednoga kralja u Saloni a drugoga u Istri, i
ponit, hosque a Gothis victos narrat, et ex ipsis Goth- pripovijeda da su ih pobijedili21 Goti, a kraljeve Dal-
195 is, Reges Dalmatiae deducit, aliaque his similia macije izvodi od samih Gota. Dodajući i drugo to-
subdens, fidem caeteris šibi contemporaneis detra- me slično, oduzima vjerodostojnost ostalome što je
hit, quem sequitur Thomas Archidiaconus Spalaten- njemu suvremeno. Njega slijedi splitski arhiđakon
sis, qui ex eo Gothos cum Slaviš confundit, prout, et Toma, koji prema njemu miješa Gote sa Slaveni-
lacobus (Luccari), in Annalibus Ragusinis multa ex ma,22 a isto tako i Jakov Lukarić, koji u »Dubrovač-
200 eo desumens, et si qui alii eiusmodi scripsere, sic kim analima«23 mnogo preuzima od njega. I drugi,
non examinatis iis, quae legerunt, vel audiverunt, piše li tko na takav neodgovoran način, ne ispitavši
more vulgi scribentes, fidem propriam in caeteris, ono što je pročitao ili čuo, dovode u sumnju vlasti-
quae vera referunt, in dubium revocant: Dalmatia tu vjerodostojnost u ostalome što iznose istinito. Dal-
ergo in Romanorum potestatem, cum Africa, et Italia macija se dakle s Afrikom i Italijom na takav način
205 hoc modo rediit. vratila pod rimsku vlast.
Caput VIII.
VIII poglavlje
QUOMODO DALMATIA A SLAVIŠ POPULATA
FUERIT. KAKO SU SLAVENI OPLJAČKALI DALMACIJU
Cum Langobardi maiorem partem Italiae lustino Langobardi su zauzeli veći dio Italije za Justi-
5 Imperante caeperint, iisdemque in Italia regnantibus, nova carevanja, a dok su oni vladali u Italiji, Slaveni
Dalmatia a Slaviš occupata fuerit, ideo quaedam su zauzeli Dalmaciju. Zlbog toga će valjati ispripo-
Langobardorum gesta narranda erunt, ut coniecturae, vjediti nešto langobardske povijesti da bi se mogle
quae contra communem, de Dalmatiae occupatione, bolje shvatiti pretpostavke koje će biti izložene pro-
sententiam, promentur, melius percipi possint, simul- tivno općem mišljenju o zauzeću Dalmacije. Ujedno
10 que res (Francicae) et Hunnicae tangendae, ex qui- će valjati dotaknuti franačku i hunsku povijest iz
bus Hunnos Longobardis foederatos, (Dalmaticae) koje će se vidjeti da su Huni kao saveznici Lango-
populationis impulsores fuisse apparebit, eo vero ma- barda potaknuli pljačkanje po Dalmaciji. Franačku
gis Francicas prosequi par est, quia Franci, domitis je povijest pravo pratiti to više što su Franci ukro-
Langobardis et Hunnis Dalmatiae quoque partem si- tivši Langobarde i Hune zajedno s italskim kra-
15 mul cum Italico Regno possederunt. Longobardos ljevstvom zaposjeli i dio Dalmacije. Pavao Đakon na-
enim in Pannonias venisse, ibique per annos 42. ha- ime piše da su Langobardi došli u Panonije i ondje
bitasse Paulus Diaconus tradit, deinde Alboinum ip- boravili četrdeset dvije godine, da je zatim njihov
sorum Regem Gepidibus devictis, ac relictis Panno- kralj Alboin svladao Gepide i, napustivši Panonije
niis cum suis Longobardis, amicis Saxonibus, subdi- sa svojim Langobardima, s prijateljima Sasima i s
20 tis /Paulus Diaconus libro 2. capite 6. et capite 26./ podanicima Gepidima /Pavao Đakon u 6. i 26. po-
Gepidibus, associatis šibi Bulgaris, Sarmatis, Panno- glavlju druge knjige/, pripojivši sebi Bugare, Sarma-

268 269
1
niis, Suavis, Noricis, et aliis eiusmodi nominibus te, Panonce, Svavijce, Norike i druge takvih imena,
maximis viribus Italiam invasisse, occupataque tota s golemim snagama napao Italiju. Zauzeo je gotovo
fere Gallia Cisalpina, Tuscia, et Umbria, Longobar- cijelu Ovostransiku Galiju, Etruriju i Umbriju, pre-
25 dorum Regnum in Italiam /568./ transtulisse, regio- nio langobardsko kraljevstvo u Italiju /568/ i razlu-
nesque distinguendo, Ducatus Foroiulii, Spoleti, et čujući pokrajine, osnovao vojvodstva Furlaniju, Spo-
Tusciae instituisse: /571./ Longoibardorum deinde leto i Toskanu /571/. Kraljevstvom je Langobarda
Regno per 30. Duces gubernato, /575./ Mauritius Im- zatim upravljalo trideset vojvoda /575/, a car je Ma-
perator Francos contra eos incitavit, quorum timore uricije protiv njih potaknuo Franke. Pobojavši ih se,
30 perculsi Longobairdi, Childeberto Francorum Regi 12. Langobardi su franačkom kralju Hildebertu platili
millium solidorum, tributum /584./ pepigere: sed a danak od 12000 solida /584/. No Mauricijevi su posla-
Mauritii legatis iuveni Rege 50. millium oblationeil- nici zaveli mladog kralja poklonom od 50000, pa je
lecto, contra Longobardosque bellum parante, Longo- spremao rat protiv Langobarda. Oni su ise ujedinili
bardi simul convenientes, ut facilius Francis, et Ro- da bi ise lakše mogli odupirati Francima i Rimljani-
35 manis resistere possent, Regem Autarim /585./ cre- ma i izabrali su za kralja Autara /585/. Držeći sigur-
ant, qui Francos invadentes, loca tuta tenendo, /586./ ne položaje, on je izigrao franački napad /586/, a
delusit, Romanis Samnium eripuit, Ducatumque Be- Rimljanima je oteo Samnij i osnovao beneventsko
neventanum /589./ instituit. Autari Agilulfus /591./ vojvodstvo /589/. Autara je naslijedio Agilulf /591/.
successit, qui Catholicam fidem amplexus, saepius Prigrlivši katoličku vjeru, u više je navrata obnav-
40 cum Francis faedus renovavit, provocatus vero ab ljao savez s Francima. Kad ga je pak izazvao egzarh,
Exarcho, ob filiam et generum captos, Romanis bel- uhvativši mu kćer i zeta /600/, nametnuo je Rimlja-
lum acre /600./ intulit. nima žestok rat.
Circa haec tempora Slavos ex Divi Gregorii epi- Autori prema pismima sv. Grgura zajednički
stolis Dalmatiam occupasse, ref erunt communiter auc- iSe da su otprilike u to doba Slaveni zauzeli Dal-
45 tores; Sed quum Slavos, Abares etiam vocet Porphi- maciju. 2 No Porfirogenet Slavene naziva i Avarima,3
rogenitus, ideo de his monnulla /Euagrius Scolasticus pa stoga valja o njima ponešto reći. Euagrije Skola-
libro 5. capite 1./ dicenda. Abari Schytica Hamaxo- stik, prvo poglavlje pete knjige: Abare, skitsko ple-
biorum gens, qui campos ultra Caucasum existentes me Hamaksobijaca koji uživaju polja s onu stranu
depascuntur, a vicinis Turcis pulsi littora Euxini re- Kavkaza, potjerali su susjedni Turci. Napuštajući
50 linquentes, ad Bosphorum venerunt, et expugnatis obale Crnog Mora, oni su došli na Bospor, svladali
omnibus Barbaris, qui in medio erant ad Istrum per- sve barbare koji su bili u međuprostoru, stigli do
venere, et legationem ad lustinianum misere. Istra i uputili poslanstvo Justinijanu.4· /Isti, deseto
/Idem libro 6. capite 10./ lustini eius successoris tem- poglavlje šeste knjige/ Opljačkavši Ilirik u vrijeme
pore Illyricum populati, usque ad murum longum njegova nasljednika Justina, stigli su sve do tračkog
55 Thraciae pervenere: Hos autem Abares, non fuisse dugog zida.5 Teofilakt Simokata pak /u 7. poglavlju
Abares sed Hunos Un,Ir vel V,er et Chunnos dictos sedme knjige/,76 Nicefor Kalist /u 30. poglavlju osam-
/Libro 7. {capite 7.)/ Theophylactus Simmocata, /Lib- naeste knjige/ i Pavao Đakon8 opširno pišu da ti Ava-
ro 18. capite 30./ Nicephorus, Calistus, et Paulus Di- ri nisu bili Avari nego Huni, nazvani Un'ir ili U'er i
aconus late scribunt: Hi ergo Hunni Abares dicti, si- Huni. Ti su dakle Huni nazvani Avarima zajedno s
60 mul cum Longobardis Gepides vicere, deinde Longo- Langobardima pobijedili Gepide, a kad su Lango-
bardis in Italiam digressis, Pannonias aib iisdem re- bardi otišli u Italiju, zauzeli su Panoniju koje su ovi
lictas occuparunt, Slavosque Istri accolas šibi associ- napustili. Pripojivši sebi Slavene koji isu stanovali
antes, eo potentiae devenere, ut Francis infesti, Tibe- uz Dunav, uzdigli su se do takve moći da su kao
rium Imperatorem šibi tributum annuum (80.) millia neprijatelji Franaka primorali cara Tiberija da im

270 271
Θ5 nummurn dare, eiusque successorem Mauritium usque daje godišnji danak od 80000 zlatnika, a njegova nas-
9
ad C. millia augere coegerint: Agilulfus ergo Lango- ljednika Mauricija da ga povisi na 100000. Lango-
bardorum Rex, cum hine Romanos, inde Francos ti- bardski kralj Agilulf bojao se dakle s jedne strane
meret, Abares hos, sive Hunnos utrisque formidabi- Rimljana a s druge Franaka, pa je stoga iz straha
les (quamvis idolatras) metu sic suadente, ita šibi uza se vezao te Avare ili Hune (premda idolopoklon-
70 conciliavit, ut non solum cum ipsis contra Romanos ce), strašne i jednima i drugima, i to tako da nije sa-
faedus /597./ percusserit, sed eorundem favore, pro mo s njima sklopio savez protiv Rimljana /597/, nego
pače cum Francis conservanda usus /Paulus Diaco- se njihovom naklonošću poslužio i da bi očuvao mir s
nus libro 4. capite 25./ sit, deinde provocatus filiae Francima /Pavao Đakon u 25. poglavlju četvrte knji-
10
cum genero captae causa, ut supra dictum est, cum ge/. Izazvan zatim zarobljavanjem kćeri i zeta, ka-
75 Romanis bellum inferre vellet, nec Francos šibi fae- ko je gore rečeno, htio je Rimljanima navijestiti rat.
deratos, bello etiam civili tune implicitos, timeret, ac Svojih se saveznika Franaka nije bojao, tada još i
Ducibus suis non fideret, quorum aliquos rebelles do- upletenih u građanski rat, a u svoje se vojvode nije
muerat, et Tridenti Foroiuliique Duces ab eo aperte pouzdavao: neke je buntovne ukrotio, a vojvode su
descivissent, Abares, et Slavos faederatos in auxili- Trenta i Furlanije od njega otvoreno otpali. Stoga je
80 um advocavit, quorum ope multas Civitates Romanis pozvao u pomoć Avare i saveznike Slavene. S njiho-
eripuit, et irarum plenus evertit, Ducibusque Triden- vom je pomoći Rimljanima oteo i pun gnjeva razorio
ti, et Foroiulii ad officium reductis {/600./} Istriam mnoge gradove, priveo je dužnosti vojvode Trenta i
populatus /Paulus Diaconus ibidem./ est. Istriam Furlanije /600/ i opljačkao je Istru /Pavao Đakon na
Longbardi, cum Avaribus, et Sclavis ingressi univer- istom mjestu/: Ušavši u Istru, Longbardi su s Ava-
85 sa ignibus, et rapinis vastaverunt. De his Slaviš Di- rima i Sklavenima sve opustošili ognjem i otimači-
vus Gregorius scripsisse videtur. Maximo Salonitano nom.11 Čini se da je sv. Grgur pisao o tim Slavenima
Episcopo ad /Divi Gregorii epistolarum liber 8. epis- /36. pismo osme knjige pisama sv. Grgura/: Saloni-
tola 36./ Romanam veniens Urbem, communis jilius tanskom biskupu Maksimu. Došavši u grad Rim, naš
Presbyter Veteranus, ita me podagrae doloribus de- me zajednički sin svećenik Veteran zatekao tako
90 bilem reperit, ut fraternitatis tuae epistolis per me oslabljena bolovima od uloga da nikako nisam bio
respondere nullatenus valuissem, et quidem de Scla- sposoban osobno odgovoriti na tvoje bratsko pismo.
vorum gente, quae vobis valde imminet, et affligor Dakako da sam silno potišten i uznemiren zbog ple-
vehementer, et conturbor, affligor in his quae iam in mena Sklavena koje vam jako prijeti. Potišten sam
vobis patior, conturbor, quia per Istriae aditum iam zbog onoga što već preko vas trpim, a uznemiren jer12
95 Italiam intrare caeperunt. Idem Zonaras tradit in su kroz istarski prilaz već počeli ulaziti u Italiju.
Mauritio pacem cum eo (scilicet Avarorum Rege) fa- Isto piše Zonara u »Mauriciju«: sklopi mir s njime
cit, sed Chaganus, ut insatiabilis, et perfidus dolo (tj. s kraljem Avara), ali je nezasitni i vjerolomni
Romanos aggressus, ipse quievit, Sclavorum gentes Kagan prijevarno napadao Rimljane: sam se smirio,
quasdam ad populandas Provincias concitavit, quae ali je neka plemena Sklavena potaknuo da pljačkaju
100 usque ad murum longum sunt progressae, quapropter provincije. Ona su uznapredovala sve do dugog zida.
Imperator Comentiolo Duce creato, Barbaros impro- Car je zbog toga imenovao vojskovođom Komentiola,
viso adventu, Romanis finibus expulit, multis caesis, nenadanim dolaskom izbacio barbare van rimskih
et praeda omni, captivisque receptis; item postea granica, mnoge je pobio i povratio sav plijen i zaro-
Chaganus, Romanas Provincias rursus aggressus, bljenike. Zatim kasnije: napadnuvši opet rimske pro-
105 missas contra se legiones, alias vincebat, alias vince- vincije, Kagan je čas pobjeđivao legije poslane pro-
batur. Dalmatiam quoque tune a Slaviš cum Istria, tiv njega, a čas bivao pobijeđen.13 Mora biti dokaza-
caeteroque Illyrico populatam argui debet, hocque no da su tada Slaveni s Istrom i ostalim Ilirikom

272 273
multoties evenisse ex iis, quae auctor historiae mis- opljačkali i Dalmaciju, a prema onome što iznosi au-
cellae refert, dicendum /Libro 16./ est. 17. *Impera- tor »Miješane povijesti« /u šesnaestoj knjizi/ valja
110 toris Mauritii anno coacervatis virtutibus Chaganus reći da se to mnogo puta dogodilo: Sedamnaeste go-
in Dalmatiam properat, et cum venisset Belicham dine cara Mauricija Kagan skupi vojsku i pohita u
(Theophylactus Simocatta, Banges, Georgius Cedre- Dalmaciju. Kad je došao do Belike (u Teofilafcta Si-
nus Balbam) 40. Civitates, quae circa eam sunt om- mokate: Bangi; u Georgija Cedrena: Balbe), opljač-
nes depopulatus est, quibus Priscus agnitis, Gudoin kao je svih četrdeset naselja koja su oko nje. Kad je
115 ad explorationem rerum direxit, qui in valle occulta- to saznao Prisk, uputio je Gudoina da istraži prilike.
batur, pusilla, et diluculo in dorsa eorum advectus, On se krio u maloj uvali, te im se u polumraku pri-
illos cunctos peremit, et acceptam praedam adduxit vukao s leda i smjesta sve pobio, a zadobiveni plijen
ad Priscum. Porro Chaianus in-fortunio comperto, in dopremio Prisku. Kajan je zatim otkrio nesreću i
regionem suam regressus est, et Priscus ab propria. vratio se u svoje područje, a Prisk u svoje. Devetna-
120 Anno Imperatoris Mauritii 19. iterum Comentiolus este godine cara Mauricija Komentiol opet uzme oru-
assumptis armatis venit ad Istrum, et unitur Prisco žanike, dođe do Istra, ujedini se kod Singidona s Pri-
apud Singidonem, et solvitur pax, quae ad Avares skom, i bude razvrgnut mir koji je postojao s Avari-
erat, qua dissoluta veniunt in Viminacium, quod est ma. Razvrgnuvši ga, dođu u Viminacij, otok velikog
Insula magni Istri, quibus auditis Chaianus collectis Istra. Čuvši za to, Kajan skupi sile i stupa naprijed
125 Potentatibus ad Romacia procedit rura; quatuor ergo na Romacijska polja. Stoga postavi četvoricu sinova
filios traditis aliis virtutibus ad custodienda vada Is- da čuvaju dunavski gaz, predavši im druge snage.
tri constituit. At vero Romani ratibus factis, fluvium Rimljani su pak načinili splavi i prešli rijeku, te pod
transmearunt, et Praetore Prisco, bellum cum filiis Priskovim zapovjedništvom zametnuli boj s Kajano-
Chaiani inierunt. Comentiolus enim inftrmatus in vim sinovima. Komentiol je naime sjedio utvrđen na
130 Viminacio sedebat Insula; cumque multas horas bel- otoku Viminaciju. Kad je sunce zašlo pošto se boj
lum tenuisset, et 300. iam Romanis interemptis, Sol vodio mnogo sati, već je bilo pobijeno tristo Rimlja-
occubuisset, 4000. Barbarorum intereunt, similiter et na, a poginule su četiri tisuće barbara. Boreći se sli-
tertia die praeliantes ab excelsioribus Romani ad čno i trećega dana, Rimljani su s viših položaja pri-
Barbaros accesserunt, hosque vertentes, Avares mul- šli k barbarima, nagnali ih u bijeg i između njih po-
135 tos necaverunt ex illis, inter quos et filii Chaiani ne- bili mnogo Avara. Medu njima su ubijeni i Kajanovi
cati sunt, illustremque victoriam Romani induerunt. sinovi, te su se Rimljani zaodjenuli sjajnom pobje-
Chaianus vero coacervatis viribus copiosis, contra dom. Kajan pak skupi obilne snage i nastupa pro-
Romanos progreditur; bello autem manente vertunt tiv Rimljana. U dugom boju Rimljani nagna ju bar-
Romani Barbaros, et hane omnibus insigniorem retu- bare u bijeg, te odnesu i tu pobjedu, od svih zname-
140 lere victoriam. Interea Priscus, 4000. praemissis, Tyr- nitiju. Međutim Prisk posla naprijed četiri tisuće i
so (Tisson) amne transmisso, Barbarorum explorare odredi da prešavši rijeku Tirs (Tisu) izviđaju kreta-
motus praecepit, at vero nil eorum, quae facta fue- nje barbara. Ne znajući ni za što što je bilo počinje-
runt Barbari cognoscentes, festum diem concelebrant, no, barbari slave praznik i uz to se goste. Rimljani
et pariter convivantur, in hos clanculum Romani insi- su potajice vrebali na njih i izazvali golem strah. Po-
145 dentes, maximum operati sunt metum, triginta quip- bili su naime trideset tisuća Gepida i drugih barbara
pe millia Gepidorum, Barbarorumque aliorum occi- i, ugrabivši obilan plijen, vrate se Prisku. Kajan pak
derunt, et copiosa praeda comprehensa, revertuntur opet skupivši sile dođe do Istra, rat započne, i bar-
ad Priscum. Chaianus autem rursus, potentatibus cu- bari budu svladani i ubijani u riječnom toku. S nji-
mulatis, venit ad Istrum, et (innito) bello Barbari ma pogine i vrlo mnogo Sklavina, a žive su zadobili
150 superantur, et amnis fluentis necantur, pereuntque tri tisuće Avara, Sklavina pak osam stotina, tri ti-

274 275
cum his plurimi quoque Sclavinorum vivos autem suce dvjesto Gepida, i k tome dvije tisuće barbara. *
1

obtinuerunt Avarum quidem 3000. Sclavinorum ve- Isto s više riječi iznosi Teofilakt Simokata i povećava
ro 800. et Gepidarum 3200. nec non et 2000. Barba- 15
broj zarobljenika, za koje u drugom, trećem i četvr-
rorum. Eadem Theophylactus Simocatta pluribus tom poglavlju osrne knjige piše da su bili poslani u
155 verbis refert, numerumque captivorum auget, quos 16
grad Tomi i da su povraćeni Kaganovom lukavšti-
in Urbe Tomea missos, et Chagani astu restitutos nom. Po tome se može reći da su Avari i Slaveni češ-
scribit, libro 8. capite 2. 3. et 4. ex quibus Dalmati- će opljačkali Dalmaciju, ali se ne može tvrditi da su
am saepius, ab Abaribus, et Slaviš populatam dići je zauzeli. Snage Carstva nisu još bile zaokupljene u
potest, occupatam autem affirmari non potest: cum Aziji, bile su snažne u oba Ilirika i često su pobjeđi-
160 Imperii vires nondum in Asia distractae, validae in vale iste te Avare i Slavene ne samo u Dalmaciji ne-
utroque Illyrico essent, et saepe de iisdem Abaribus, go i kod Dunava i preko njega. Zar bi dopustile da
et Slaviš victrices, non solum in Dalmatia, sed ad zauzmu Dalmaciju? Ni iz pisama sv. Grgura ne može
Istrum, et ultra, numquid Dalmatiam occupare per- se zaključiti da je Dalmacija bila zauzeta, jer Grgur
misissent: neque ex epistolis Divi Gregorii Dalmati- spominje da Slaveni prijete Dalmaciji i da su samo
165 am occupatam fuisse concludi potest, cum Slavos ušli u Istru, ne da su je zauzeli. Dapače, iz slijeda se
Dalmatiae imminentes, et Istriam ingressos tantum, riječi istoga pisma razumije kako Dalmacija nije bi-
non occupasse, memoret Gregorius; imo, ex serie la toliko slaba da bi se bojala pada gradova, osobito
{verborum} eiusdem epistolae, Dalmatiam ita debi- primorskih. To je potvrđeno i kasnijim Grgurovim
lem non fuisse, ut eversionem Civitatum, praesertim poslanicama napisanim 602. godine biskupu Justini-
170 maritimarum, timuerit, comprehenditur; quod ex po~ jane Prime Ivanu i skadarskom biskupu Konstanti-
sterioribus eiusdem epistolis loanni Primae lustini- nu o dukljanskom biskupu Petru, a isto tako i Fir-
aneae, et Constantino Scorditano Episcopis, de Paulo minu, biskupu Istre. U njima ni riječi o Slavenima.17
Dioclealino Episcopo, prout, et Firmino Histriae Epi- 18
Grgur se s Pavlom Đakonom slaže da su Slaveni
scopo anno 602. scriptis, confirmatur, in quibus de tada opljačkali Istru, i upravo zato nije sigurno da
175 Slaviš ne verbum quidem: ideo sicuti tune Slavos su je zauzeli. Valja zaključiti da se to dogodilo kas-
Istriam populasse cum Paulo Diacono concordat Gre- nije, a vrijeme treba istražiti.
gorius, ita Dalmatiam occupasse non constat; poste-
riusque id evenisse concludendum est, tempusque in- IX poglavlje
dagandum. KAD SU AVARI ILI SLAVENI ZAUZELI
CaputIX. DALMACIJU I KAD SU BILI RAZORENI
QUANDO DALMATIA AB ABARIBUS, VEL PRIMORSKI GRADOVI
SLAVIŠ OCCUPATA, ET CIVITATES Porfirogenet spominje da su Slaveni, ili Avari,
MARITIMAE DESTRUCTAE FUERINT. zauzeli Dalmaciju za Heraklijeve vladavine.1 Ana-
stazije Bibliotekar iznosi da je papa Ivan IV otkupio
5 Heraclio Imperante Dalmatiam a Slaviš, vel A- zarobljene Dalmatince i pobrinuo se da2 se tijela sve-
baribus occupatam, Porphirogenitus asserit, et Ana- taca iz Dalmacije i Istre prenesu u Rim. Kako je pak
stasius Bibliothecarius loannem Papam quartum sigurno da je Ivan IV Heraklijev suvremenik, po tom
Dalmatas captivos redemisse, corporaque Sancto- se otkupu zarobljenika može dokazivati da je Dal-
rum, e Dalmatia, et Istria Romam transferenda cu- macija zauzeta otprilike u to vrijeme, a isto se tako
10 rasse, refert; cum vero loannem IV. tempore Hera- može tvrditi da su tada idolopoklonci Avari, ili Sla-
clii fuisse, constet, ideo ex hac captivorum redemp- veni, odveli Dalmatince u zarobljeništvo, da ih je
tione, circa ea tempora Dalmatiam occupatam argui otkupio papa Dalmatinac i da su tijela svetaca pre-
potest, nec non Dalmatas tune in captivitatern ab A- nesena iz razorenih gradova. To potkrepljuju i Por-
276
277
baribus, vel Slaviš Idolatris ductos, et a Papa Dal- firogenetove riječi.3 Splitski Arhiđakon piše da je
15 mata redemptos, Sanctorumque Corpora e Civitati- istodobno uslijedio i pad Salone (v. niže).4 No koji
bus destructis translata affirmari, quod et Porphiro- je Avarima, ili Slavenima, bio razlog ili koja prigoda
geniti dictis adstipulatur: eodem tempore Salonae da za Heraklijeve vladavine zauzmu Dalmaciju, to
eversionem secutam Archidiaconus Spalatensis tra- valja istražiti. Svaki naime pravedan procjenitelj mo-
dit, ut infra; sed quae causa, quaeve occasio Abari- ra smatrati da im nije bilo lako zauzimati osobito pri-
20 bus vel Slaviš Heraclio Imperante Dalmatiae occu- morske gradove koji su jači od ostalih, a imaju i pot-
pandae, fuerit, indagandum: cum praesertim Civita- poru pri ruci.
tes maritimas, caeteris validiores, ac subsidia in Povjesničari ne spominju da je Heraklije vodio
promptu habentes occupare facile illis non fuisse, ikakav rat s Langobardima ,sve do Rotarijeva kra-
cuilibet aequo aestimatori censendum sit. Ijevanja, no pišu da je pretrpio goleme napade Avara
25 Heraclium cum Longobardis usque ad Rotharii i da je često obnavljao mir. O zauzeću se pak Dalma-
Regnum nullum bellum gessisse historici memorant, cije ne nalazi ništa ni kod koga osim kod Porfiroge-
ab Abaribus vero maximas incursiones passum, pa- neta. No za vladavine je istoga Heraklija perzijski
cemque saepe renovasse tradunt: de Dalmatiae au- kralj Hozroje nametnuo Rimljanima oštar rat /614,
tem occupatione nihil apud quemquam praeter Por- »Miješana povijest«/,5 zauzeo Jeruzalem i protiv njih
30 phirogenitum reperitur. Sed cum eodem Heraclio Im- nahuškao Avare, Slavene, Bugare i Gepide. Hera-
perante Cosroes Persarum Rex bellum acre Romanis klije je zbog toga bio primoran bilo na koji način
intulisset /614. Historia Miscella/, Hierosolymamque sklopiti mir s Kanom da bi se mogao oduprijeti Per-
occupasset, et Abares, Sclavinos, Bulgares, et Gepi- zijancima. Zatim se dugo zadržao u Aziji, ratujući
das contra eosdem incitasset, atque ob id Heraclius dugo vremena prvo s Perzijancima, a zatim s Arapi-
35 pacem cum Chagano facere utcunque coactus fuisset, ma. U međuvremenu je Rotarije izabran za lango-
ut Persis resistere posset, indeque in Asia diu de- bairdskog kralja /638/. Sigurno je da je na samom po-
tentus, cum Persis prius, deinde cum Saracenis lon- četku svoga kraljevanja pobijedio Rimljane i zauzeo
go tempore bellum gessisset; hoc interim Rotharis Kotijske Alpe i preostatak venetske pokrajine. I baš
Longobardorum Rex creatus /638./ est, quem primor- kao da bi se reklo da je Rotarije uočio priliku, zna-
40 dio sui Regni victis Romanis, Cottias, Alpes, et Ve- jući da je franački kralj Dagobert .sputan smiriva-
netae Provinciae, reliquum occupasse constat, ac njem kraljevstva i zauzet pokretima Šaša i Slavena,
proinde si diceretur, Rotharim cognoscentem, Fran- a da su Rimljani satrti na Istoku gubitkom Sirije,
corum Regem Dagobertum sedando Regno implici- Egipta, Jeruzalema i Antiohije, pa je nakanio podvrg-
tum, et Saxonum, Slavorumque motibus occupatum: nuti ostatak zapadne Italije. Primjećivao je pak da
45 Romanos vero in Oriente afflictos, amissis Syria, rimske snage u Italiji primaju golemu pogodnost i po-
Aegypto, Hierosolyma, et Antiochia, occasionem nac- moć dovoženjem pojačanja i opskrbe iz Dalmacije,
tum, ad reliqua Occidentalis Italiae subigenda ani- osobito iz Salone i ostalih primorskih gradova zbog
mum intendisse, cumque Romanorum vires in Italia, razvijena pomorstva. Reklo bi se da je zbog toga —
ex Dalmatia maximam commoditatem, et adiumen- ili po primjeru Totile i Agilulfa — nahuškao protiv
50 tuni percipere animadverteret, praesertim a Salona, Carstva Avare i Slavene koji su stanovali uz Dunav.
caeterisque maritimis Civitatibus, ex usu navigatio- (A što ako su sami Arapi po Hozrojevu primjeru uči-
nis, supplementis militum, et comeatibus convehen- nili isto?) Zar bi se činilo da je što neskladno pretpo-
dis; ideo, vel exemplo Totilae, et Agilulfi, Avares, stavio onaj, tko bi rekao 'da su tada Avari sa Slaveni-
Slavosque Istri accolas, contra Imperium concitasse, ma, podj areni od Langobarda i Arapa, ili sami od
55 (quid si ipsi (Saraceni) exemplo Cosroes idem fece- sebe na vlastitu korist, ugrabili priliku kad su rim-
re) si quis tune Abares, cum Slaviš, instigantibus ske vojske bile poražene u Aziji, pa su napali Dalma-

278 279
Longobardis, et Saracenis, vel Romanorum in Asia čiju lišenu vojnika ne naletima, kao prije, nego s
exercitibus devictis occasionem nactos, per se solos jačom spremom? Kako su pak stajale rimske prilike
propria utilitate suadente, Dalmatiam militibus va- u Evropi dok je Azija bila napadana, izlaže za Ti-
60 cuam non incursionibus, ut ante, sed validiori appa- berijeve vladavine Menandar u fragmentima: Osim
ratu aggressos diceret, an incongruum quid coniec- toga nije imao četa, ne kažem, koje bi dostajale da
tasse videretur: Quomodo autem quando Asia vexa- se odupre Abarima, nego uopće nikakvih. Sve su na-
batur res Romanae se in Europa habuerint Menan- ime vojske koje je bio unovačio bile zauzete ratom
der in fragmentis, Tiberio Imperante, refert. s Perzijancima u Armeniji i Mezopotamiji. I niže:
65 Praeterea copias non dico, quae satis essent ad Dok su Sklavini pustošili Grčku, odasvud su prije-
resistendum Abaris, sed ne minimas quidem omnino tile i jedna se iz druge rađale pogibelji. Tiberije nije
habebat. Etenim omnes exercitus, quos conscripse- imao dovoljno četa kojima bi se sukobio makar s jed-
rat, Persico bello in Armenia, et Mesopotamia occu- nim dijelom neprijatelja, a pogotovu ne s čitavim ne-
pati erant, et infra. vastata a Sclavinis Graecia, cum prijateljskim mnoštvom, niti je bilo u njegovoj vla-
70 undique alia, ex aliis pericula imminerent, et exori- sti da predusretne neprijatelje, jer su rimske snage
rentur, neque Tiberius, satis copiarum haberet quibus- bile 'upravljene ratu na Istoku. Uputio je stoga po-
cum una parte hostium, nedum cum toto hostili ag- slanika abarskom vojvodi Bajanu.6 Pa ako pisci pri-
mine manus consereret, neque in eius postestate znaju slabost evropskih snaga tada, zbog rata s Per-
esset, hostibus obviam ire, propterea, quod Romano- zijancima, dok njihove prilike još nisu bile oslablje-
75 rum vires ad Orientis bellum conversae erant, lega- ne, može se zamisliti koliko su slabije postale u He-
tum misit ad Baianum Abarorum Ducem. Quod si raklijevo vrijeme zbog dugotrajna rata u Aziji, kad
tune propter Persicum bellum, nondum rebus eorum je izgubljeno toliko mjesta, a Ilirik lišen vojnika.
afflictis, scriptores virium Europaearum imbecillita- Može se dakle steći uvjerenje da je Dalmacija tada
tem fatentur, quanto magis tempore Heraclii ex diu- zauzeta i da su primorski gradovi, lišeni vlastitih
80 turnitate belli Asiatici, tot locis amissis imbecilliores građana (razvučenih što Azijom, što Italijom), lako
evaserint, Illyricumque militibus destitutum fuerit, mogli doći pod vlast Avara, ili Slavena, pogotovo ako
censeri potest; tune ergo Dalmatiam occupatam, et ih je tko bio podučio pravilima zauzimanja gradova.
Civitates maritimas propriis civibus (qua in Asia, Vjerojatno bi to trebalo pripisati Langobardima. Mo-
qua in Italia distractis) destitutas, facile in potesta- že se povjerovati da su razorili zauzete primorske
85 tem Avarorum, vel Slavorum venire potuisse persua- gradove bilo da učine uslugu Langobardima — ka-
deri potest, maxime, si expugnandarum Urbium ra- ko bi lišili Grke te pogodnosti da podržavaju ono što
tionem a quopiam edoeti fuissent, quod vero simili- je preostalo od Italije, bilo zato što su njima samima
ter Langobardis tribuendum esset, Civitatesque ma- ti gradovi malo ili nikako služili — jer su po očin-
ritimas captas destruxisse, vel Longobardis gratifi- skom običaju stanovali u kolibama. Čini se vjero-
90 cantes, ut Graecos hac opportunitate ad Italiae jatnim da su tada razorili Salonu, Skardonu, Naro-
reliqua sustinenđa privarent, vel quia eaedem Civi- nu i Epidaur, od kojih ,se danas razabiru samo ru-
tates ipsis parvo, vel nulli usui essent, cum patrio
ševine, kako ne bi bili uporišta protiv njih Dalma-
more mapalia incolerent, ne Dalmatis ad Insulas se
reducentibus receptacula contra ipsos essent, posses- tincima koji su se povukli na otoke i kako ih ne bi
95 sionemque Dalmatiae terrestris inquietarent, tune uznemiravali u posjedu nad kopnenom Dalmacijom.
Salonam, Scardonam, Naronam, et Epidaurum de- S tim se vremenom slaže da je zarobljenike otkupio
structas, quarum nunc tantum ruinae cernuntur, ve- papa Dalmatinac Ivan. Konstantin Porfirogenet pak
rosimile videtur, captivosque a (Papa) loanne Dal- piše da je to zauzeće Dalmacije uslijedilo u Herakli-
mata redemptos temporibus congruit, hane autem jevo vrijeme. Kaže naime u 29. poglavlju: Pobivši

280 281
100 Dalmatiae occupationem Constantinus Porphirogeni- rimske konjanike, prekodunavski Sklaveni ili Avari
tus Heraclii tempore secutam scribit; nam ait Capite u njihovoj odjeći budu pušteni do straže i zauzmu
29./: Sclavi, vel Avares transdanubiani, occisis equiti- Salonu. I niže: Isti su ti Rausini nekoć držali grad
bus Romanis, vestibus eorum induti, ad clausuram Pitaur. Kad su kasnije Slaveni, koji su u tom tema-
admittuntur, Salonam quoque capiunt, et infra, atque tu, osvojili ostale gradove, zauzeli su i taj grad. Gra-
105 hi ipsi Rhausini olim tenuerunt Urbem Pitaura, et đani su dijelom pobijeni, dijelom odvedeni u okovi-
postea cum reliquae Urbes expugnatae a Slaviš essent, ma, a oni koji su se mogli spasiti bijegom nastanili
qui in hoc Themate, haec quoque Urbs capta fuit, et su strmenita mjesta gdje je utvrda. I niže u 30. po-
Cives partim interfecti, partim vinculis abducti, qui glavlju, ispfipovjedivši o zauzeću Salone: pobili su
fuga salutem invenire potuerunt, loca praerupta inha- sve (tj. građane), i od toga su vremena držali čitavu
lio bitarunt, ubi Oppidum est. et infra capite 30. narrata Dalmaciju i ondje se nastanili, izuzevši gradiće koji
Salonae occupatione interfecerunt omnes (scilicet leže uz more i nisu im se predali nego su ostajali pod
Oppidanos) et ex eo tempore Dalmatiam universam vlašću Rimljana jer su se prehranjivali s mora. Či-
7

tenuerunt, Sedemque illic suam collocarunt, exceptis ni se da time nagoviješta kako je Salona tada doduše
Oppidulis ad mare adiacentibus, qui sese ipsis non zauzeta ali ne i razorena, ili da neki primorski gra-
115 tradiderunt, sed in Romanorum potestate permane- dovi nisu niti zauzeti. Toma pak splitski arhiđakon
bant, eo quod ex mari victitarent, ex quibus innuere u opširnom kazivanju /7. poglavlje/ pripovijeda kako
videtur, Salonam tune captam quidem, sed non des- je Salona osvajana dugom opsadom i ,s velikim na-
tructam, Oppidave quaedam maritima, ne quidem porima i napokon zauzeta i razorena jer su građani
occupata: Thomas autem Archidiaconus Spalatensis 8
pobjegli k lađama. On je doduše gotovo tristo godi-
120 diuturna obsidione, maximisque conatibus oppugna- na mlađi od Porfirogeneta, ali se ipak ne smije sma-
tam, tandemque propter Civium ad naves fugam cap- trati autorom slabe vjerodostojnosti, zbog starine ko-
tam, et destructam Salonam prolixo sermone /Capite ja mu je pružila obilje autora koji danas možda ne
7./ narrat; qui, quamvis trecentis f ere annis Porphi- postoje. Iako je Gote prema Dukljaninu pomiješao
rogenito posterior fuerit, non levis fidei auctor cen- sa Slavenima,9 pa kaže da su se stopili u jedno ple-
125 sendus est, propter antiquitatem, quae illi auctorum me, za ovo razorenje Salone kaže u 8. poglavlju da
fortasse hodie non extantium copiam praebuit; quam- je uslijedilo u vrijeme pape Ivana: kako je istodobno
vis Gothos, ex Diocleate cum Slaviš confundens in vrhovni svećenik apostolske stolice Ivan bio narod-
unam gentem coaluisse dicat, hancque Salonae des- nošću Dalmatinac, silno se ganuo slušajući o bijed-
tructionem lohannis (Papae) tempore secutam /Ca- nom udesu svojega roda, pa je poslao nekoga opata
130 pite 8./ tradit. eodem tempore loannes Summus Pon- imenom Martina s velikom svotom novca za otkup
tifex Apostolicae sedis cum esset Dalmatinus natione,
audiens suae gentis miserabilem casum, valde con- zarobljenika. Došavši u dalmatinske strane, on je od
doluit, misitque Abbatem quendam Martinum nomi- Slavena otkupio mnogo zarobljenika i poslao ih k nji-
ne cum multa pecuniae quantitate pro redimendis hovoj rodbini. Taj je Martin po apostolskoj zapovi-
135 captivis, qui veniens od partera Dalmatiae, multos jedi u dalmatinskim i istrarskim stranama primio
redemit captivos a Slaviš, eosque ad parentes suos relikvije mnogih svetaca i odnio ih u Rim spomenu-
remisit: Iste Martinus ex Apostolica iussione multo- tom papi Ivanu. Taj ih je štovanja vrijedni svećenik
rum Sanctorum reliquias accepit in partibus Dalma- p^reuzeo sa strahopoštovanjem i pohranio kod crkve
tiae, et Istriae, et detulit eas Romam ad praedictum Pa- bi. Ivana Lateranskog gdje je krstionica.10 /Baronio
140 pam loannem, qui Venerabilis Pontifex eas reverenter za 640. godinu/.11 To se gotovo doslovno slaže s izvje-
suscipiens, recondidit apud Ecclesiam Beati lohannis štajem Anastazija Bibliotekara u »Životopisu pape
Lateranensis, ubi est jons Baptisterii /Baronius 640./, Ivana IV«,12 pa se čini kako valja reći da je zauzeće
282 283
quae cum ad verbum fere cum relatis ab Anastasio Dalmacije i razoren je gradova uslijedilo otprilike u
Bibliothecario in vita lo-annis Papae 4. conveniant, to vrijeme, tj. pri kraju Heraklijeve vladavine. No
circa ea tempora occupationem Dalmatiae, civitatum- nesigurno je jesu li sa Salonom i Epidaurom razoreni
que destructionem secutam, scilicet prope finem He- i ostali primorski gradovi. Porfirogenet doduše piše
13
raclii dicendum videtur; sed an caeterae quoque Ci- da su sačuvani, no među njih stavlja i Split koji
vitates maritimae, cum Salona, et Epidauro destruc- tada nije bio grad već nekadašnja Dioklecijanova
14
tae fuerint, incertum: quamvis Porphirogenitus ser- palača u kojoj »Noticija obaju Carstava« spominje
vatas scribat, mter quas Spalatum ponit, quae tunc ginecej odmoisno tkaonicu, a tada je ležala napuštena,
15
Civitas non erat, sed Palatium quondam Diocletiani, kako kaže isti Arhiđakon u 9. i 10. poglavlju. Kako
in quo Gynaeceum, sive textrinam Pannorum memo- Arhiđakon pripovijeda da su tada neki salonitanski
16
rat Notitia utriusque Imperii, et tunc desertum iace- izbjeglice pristali kod ruševina Zadra, valjalo bi
bat, ut idem Archidiaconus ait /Capite 9. et 10./: priznati da je tada razoren i Zadar. Kako pak Porfi-
at cum ad ladrae ruinas aliquos, ex Salonitanis pro- rogenet kaže do današnjeg je dana petsto godina što
1 1
fugos appulisse, narret Archidiaconus ladram quoque je Salona prešla u Rausij, " čini se da time samome
tunc destructam, fatendum esset, (cumque) Porphiro- sebi na neki način proturječi i da nagoviješta kako
genitus dicat. Salonam transiisse Rausium anni sunt su Salonitanci po razorenju Salone prešli u Dubrov-
D. in hunc usque diem, ex hocque sibi quodammodo nik. Mora biti da je loše računao, ako se ne stavi
contradicere videatur, et innuere, Salona destructa, greška u broju godina u Porfirogenetovu kodeksu,
Salonitanos Rausium transiisse, nisi mendum anno- kako se razorenje Salone ne bi prenijelo sve do go-
rum numeri in codice Porphirogeniti ponatur, ipsum re pobijenih Atilinih vremena. Ipak se na tome ne
male supputasse oportet, ne ad Attilae tempora, treba zadržavati, jer ukoliko ,su i ostali gradovi tada
supra refutata, Salonae destructio referatur, tamen bili razoreni, sami su ih Romani obnovili, kako Porfi-
in his non est immorandum, eo, quia, si caeterae rogenet kaže o Dubrovniku za 19Epidaurane,18 a Arhi-
quoque Civitates tunc destructae fuerint, ab iisdem đakon o Splitu za Salonitance. Zbog toga se može
quoque Romanis reaedificatae sint, ut de Rausio reći da su na neki način i sačuvani.
Porphirogenitus ab Epidauris, et de Spalato Archidia- Prema gore rečenom valja radije pretpostaviti
conus a Salonitanis, ac ob id, quiodaimmodo etiam ser- da su Avari, ili Slaveni, zauzeli Dalmaciju u Hera-
vatae dići possunt. klijevo vrijeme negoli u Mauricijevo ili Fokino. Por-
Heraclii ergo temporibus Dalmatiarn ab Abari- firogenet doduše Avare naziva i Slavenima,20 no
bus, vel Slaviš occupatam, potius, quam Mauritii, vel Avari bi bili Huni i bez sumnje su bili različiti od
Phocae, ex supradictis coniectandum est: sed cum Slavena, kako je gore rečeno. Sigurno je pak iz Zona-
Porphirogenitus Abares Slavos etiam vocet, Abares re,21 i još jasnije iz Teofilakta Simokate u »Maurici-
autem Hunni essent, procul dubio diversi a Slaviš ju«,22 da su Slaveni bili saveznici Avara. Nije stoga
fuere, ut supra dictum est, Slavos autem Socios Ava- ništa čudno što je Porfirogenet pomiješao Slavene s
rorum fuisse, ex Zonara, et clarius ex Theophylacto Avarima i upao u zabunu.
Simocatta in Mauritio constat, ideo nil mirum si
Porphirogenitus Slavos cum Abaribus confundens, in
aequivocationem lapsus (sit).

284 285
Caput X. X poglavlje
DE REAEDIFICATIONE ALIQUOT CIVITATUM O OBNOVI NEKOLIKO DALMATINSKIH
DALMATICARUM. GRADOVA

Incertior est Civitatum maritimarum Dalmaticae Obnova je primorskih gradova dalmatinskog


5 continentis reaedificatio, quam earundem destructio, kopna još nesigurni ja negoli njihovo razorenje, jer
cum praeter Porphirogenitum de Rausio, et Archi- se ni kod koga ne nalazi ništa, osim kod Poriirogene-
diaconum de Spalato nihil apud quemquam reperi- ta o Dubrovniku1 i kod Arhiđakona o Splitu.2 Por-
atur, Porphirogenitus enim de Rausio capite 29. ait: firogenet naime kaže o Dubrovniku u 29. poglavlju:
Urbs Rausium non appellatur Rausa, dialecto Roma- Grad se Rausij u narječju Romana ne naziva Rausa
10 norum; sed quia in locis praeruptis sita est, appella- nego se zove »strmina«, »Lau«, jer je smješten na
tur praecipitium. Lau, unde inhabitantes Lausini, id strmenitim mjestima. Stanovnici su prema tome »La-
est, praecipitium insidentes, communis vero usus, qui usini«, tj. »oni koji nastavaju strminu«. Opća je pak
saepe litterarum commutatione, nomina corrumpit navada, koja često izmjenom slova kvari nazive, iz-
commutato nomine PMUSIOS appellavit. Atque hi ipsi mijenila ime i nazvala ih Rausijcima. Isti su ti Ra-
15 Rausini olim tenuerunt Urbem Pitaura, et postea cum usini nekoć držali grad Pitaur. Kad su kasnije Skla-
reliquae Urbes expugnatae a Sclavis essent, qui in veni, koji su u tom tematu, osvojili ostale gradove,
hoc Themate, haec quoque Urbs capta fuit, et Cives zauzeli su i taj grad. Građani su dijelom pobijeni, di-
partim interfecti, partim in vinculis abducti, qui vero jelom odvedeni u okovima, a oni koji su se mogli
juga salutem invenire potuerunt, loca praerupta in- spasiti bijegom nastanili su strmenita mjesta gdje je
20 habitarunt ubi nunc Oppidum est, primo exiguum utvrda. Prvo su je izgradili malenu, kasnije veću,
illud aedificantes, et postea maius, mox rursus, et doskora opet, i četvrti su put proširili gradski pro-
quartum pomaeria protulerunt brevi temporis spacio, stor u kratkom vremenskom razmaku, zbog porasta i
propter incrementum, et multitudinem mnogobrojnosti.3
Ex quibus apparet Epidaurenses, cum Patriam ob Iz toga se vidi da su Epidaurani bili preslabi da
25 virium imbecillitatem restaurare non possent, ad bi mogli obnoviti domovinu, pa su se zbjegli na obli-
proxima littora deserta, et praerupta confugiendo, žnju pustu i krševitu obalu i zasjeli na hridini u obli-
rupern in peninsulae formam existentem, portumque ku poluotoka koja zatvara luku. Utemeljili su grad
efficientem insedisse, Lausiumque, sive Rausium, exi- »Lausrj« ili »Rausij«, najprije malen, a zatim su ga
lem primo Civitatem fundasse, deinde tractu tempo- tijekom vremena u više navrata povećavali. I Arhi-
30 ris pluribus vicibus auxisse, prout et Archidiaconus đakon iznosi slično o Splitu. Ispripovjedivši naime
de Spalato similia refert: nam narrato quomodo Salo- kako su se Salonitanci, sklanjajući se na otoke, dije-
nitani ad Insulas refugientes, partim per varia loca lom raspršili po različitim mjestima, a dijelom ostali
sint dispersi, partim in ipsis Insulis remanentes, Sla- na samim otocima, napadali Slavene i sprečavali ih
4
vos infestando, littora incolere prohibuerint, sequitur. da stanuju na obalama, nastavlja u 10. poglavlju:
35 Erat /Capite 10./ autem inter Salonitanos, qui ad Bio je pak medu Salonitancima koji su se povukli k
proximas Insulas seccesserant vir quidam Severus obližnjim otocima neki muž imenom Sever. Kuća mu
nomine, cuius domus juerat iuxta columnas Palatii, je bila ponad mora, uz stupove palače. Bio je ugled-
supra mare. Hic quia prae caeteris maiori auctontate niji od ostalih, te su ga nazivali Velikim Severom.
pollebat, Magnus Severus appellabatur. Iste caepit On je počeo sokoliti svoje sugrađane neka se vrate
40 adhortari Concives suos, ut ad patriam redirent, sed k domovini, no kako se nije bilo sigurno nastaniti
quia non erat tutum inter ruinas Urbis antiquae ha- medu ruševine staroga grada, savjetovao im je da se

286 287
bitacula ponere, consulebat Us, ut in aedificio Diocle- u međuvremenu povuku u Dioklecijanovu građevi-
tiani se interim reciperent, ubi securius commorantes, nu, gdje će boraviti bezbrižnije i moći bez velika
aliquam šalteru particulam sui territorii incolere, sine straha nastavati barem neki djelić svojega područja,
45 magno timore valerent, donec rebus prosperius succe- dok ne bude moguće obnoviti Salonu kad naiđu sret-
dentibus, Salonam reaedtficandi possibile /oret, et tan- nije prilike. Taj se savjet napokon svidio svim ple-
dem placuit hoc consilium Nobilibus et popularibus mićima i pučanima, pa su medu sobom utvrdili takav
universis, et tale pactum inter se statuerunt, ut diti- dogovor da bogatiji grade na vlastiti trošak, a ostali
ores propriis sumptibus aedijicarent: caeteri vero kojima nije dostajalo imetka da zidaju kuće neka za
50 quibus res non erat sufficiens pro domibus construen- svoje nastambe uzmu okolne kule. Preostali puk ne-
dis, haberent turres circumpositas pro habitaculis ka stanuje pod svodovima i u podrumima. Tada su
suis: reliquum vulgus habitaret in fornicibus, et cryp- iznijeli i ukrcali na lađe sve što su imali na otocima
tis. Tune auferentes omnia, quae habebant in Insulis, i prevezli se s ženama i djecom, bez životinja. Stigli
ac navibus imponentes, transtulerunt se cum mulieri- su i ušli u spomenutu građevinu, koja nije bila sazi-
55 bus, et parvulis, exceptis animalibus, et venientes in- dana kao grad nego kao kraljevski dvor. Kako je pa-
traverunt praedictum aedificium, quod non pro Ci- lača bila prostrana, počeli su je nazivati »Spalat«.
vitate, sed pro Regia aula constructum erat, et quia Smjestivši se dakle ondje, postavili su grube nastam-
spatiosum erat Palatium, spalatum appellare caepe- be kako je i iziskivala privremena nužda. Tako je
runt. Ibi ergo se collocantes posuerunt habitacula vi- onaj mnogoljudni plemeniti i drevni grad Salona
60 Ha, sicut temporis necessitas exigebat, et sic illa zbog nMogih grijeha koje je počinio protiv Boga spao
populosa Civitas Salona nobilis, et antiqua pro multis na toliku bijedu da od onolika golema mnoštva nje-
peccatis, quae in Deum commiserat ad tantam extitit gova naroda nije ostalo ni toliko da bi mogli građa-
miseriam devoluta, ut de illa magna sui populi jre- nima ispuniti obujam onoga malenog grada, već su
quentia non tot remanserant, qui possent illius parvi se smjestili u onome dijelu koji gleda na more, a
65 Oppidi ombitum Civibus replere, sed in ea parte, quae ostali su dio gradića ostavili praznim.5
supra mare respicit, se componentes reliquam partem
urbiculae vacuam dimiserunt Iz toga se vidi kako je neznatan broj salonitan-
Ex quo apparet quam exiguus Salonitanorum Ci- skih građana zauzeo Split, ali su ondje ipak mogli
vium numerus, Spalatum occupaverit, qui tamen ex sigurno stanovati zbog visokih kula koje su opko-
70 Turrium celsitudine, quibus ex tribus lateribus Pala- ljavale palaču s triju strana, i zbog debelih i čvrstih
tium circumdabatur, et murorum crassitie, et firmi- zidina, o kojima Porfirogenet u spomenutom 29. po-
tate tuto ibi habitare poterant, de quibus Porphiro- glavlju:
genitus dicto oapite 29. Taj pak grad (Split) nije niti od opeke, niti od
Urbs autem haec (Spalatum) neque e latere est, vezanog kamenja, nego od četvrtastih kamena, često
75 neque ex Enchorego, sed ex lapidibus quadratis ulna- dugačkih dva a širokih jedan lakat, koji su prilago-
rum saepe duarum longitudine, et unius latitudine, đeni jedni drugima i povezani željezom umočenim u
qui compaginati inter se iunctique jerro in plumbum rastopljeno olovo.6
liquejacturn impacto.
Quorum murorum pars maior integra extans, Veći dio tih zidova postoji čitav i svjedoči o
80 magnificentiam Romanam testatur, ex iisdemque rimskoj veličini. Iz njih se također raspoznaje kako
cognoscitur, quam facile a Slaviš Salonitanorum re- su se lako preostali Salonitanci mogli braniti od Sla-
liquiae se defendere possent. Tragurium vero in pen- vena. Trogir je pak tada bio na poluotoku, povezan
insula tune existens, tenui Isthmo continenti iunge- uskom prevlakom s kopnom, kako iznosi Porfiroge-
batur, ut Porphirogenitus refert eodem capite net u istom poglavlju:

288 289
Urbs Tetrangurium parva quaedam in mari In- Grad je Tetrangurij nekakav mali otok u moru,
sula est, angustissima cervice ponticuli instar ad jer se vrlo uzak hrbat poput mostića7 pruža sve do
terram usque porrecta, qua Oppidani in Urbem trans- zemlje. Njime građani prelaze u grad.
eunt. Stoga se lako mogao utvrditi sa strane okrenu-
Ideo facili, a parte continenti obversa muniri po- te kopnu i braniti s obližnjeg otoka zvanog Čiovo
90 tuit, et ex proxirna Insula, Boa dicta, portuni effi- koji tvori luku i nad njom strši. Smještaj Zadra Grci-
ciente, ipsique supereminente, defendi. ladrae autem ma je bio neophodan da bi sačuvali zapadne otoke i
situs, sicuti ad Insulas Occidentales, Adriaticique do- gospodstvo nad Jadranom, pa valja smatrati da su
minium servandum Graecis necessarius erat, ita mai- sebi zato dali više truda da ga brane. Kako je smješten
orem diligentiam in eius defensione adhibitam cen- na gotovo poluotočnom rtu, lako se mogao braniti
95 sendum est; cum in Promontorio fere peninsulari sita dok je grčka mornarica pružala pomoć. Arhiđakon
sit, Classe Graeca opem ferente, facile defendi potu- piše da su u njegovoj obnovi sudjelovali Salonitanci,
8

erit; ad cuius restaurationem cum Salonitanos eon- a vjerojatno je da su se onamo kao na pogodnije i
venisse, Archidiaconus scribat: ex caeteris quoque Ci- sigurnije mjesto okupili i drugi iz ostalih razorenih
vitatibus destructis alios etiam tamquam ad commo- gradova. Valja naime smatrati kako su se nadali da
100 diorem et tutiorem locum illuc convenisse probabile će ondje imati luku pogodniju od otstalih za plovid-
est; cum ibi portum caeteris navigationi aptiorem, et bu, i veću pogodnost zbog brojnih i prostranih obliž-
ex vicinarum Insularum numero et amplitudine, com- njih otoka. Na te je dakle gradove bilo stiješnjeno
moditatem maiorem se habituros sperasse, censen- ime Romana, ili Dalmatinaca, tj. na Zadar, Trogir,
dum sit. Ad has ergo Civitates ladram videlicet, Tra- Split i Dubrovnik na dalmatinskom kopnu. Arhiđa-
105 gurium, Spalatum, et Rausium in continenti Dalma- kon na gore navedenom mjestu piše da su Slaveni
tica, nomen Romanorum, vel Dalmatarum restrictum sprečavali Splićane u obradi okolne zemlje, da su
fuit, sed cum terram vicinam colere, a Slaviš prohi- oni pribavili zapovijed konstantinopolitanskih care-
bitos Spalatenses, Archidiaconus scribat, loco supra va i da se zbog toga vojvode Slavena nisu usuđivali
citato, et ab Imperatoribus Constantinopolitanis iussi- zlostavljati Splićane i dozvolili su im da obrađuju
110 onem impetrasse, ob idque Duoes Slavorum ausos zemlju. Iznosi da su od tada jedni s drugima trgo-
non fuisse molestare Spalatenses, permisisseque ter- vali i sklapali brakove, ali se ne izjašnjava kad se
ram colere, et inde mutua negotia, (exercita), et con- to dogodilo. Kako iznosi da se u Splitu počelo sta-
nubia iuncta referat, sed quando haec evenerunt, non novati još za života salonitanskog građanina Seve-
exprim.it, at cum superstite Severo Salonitano Cive, ra,9 mora biti da se to nije zbilo mnogo godina na-
115 Spalatum habitari caeptum referat, non multis annis kon pada Salone. No ako je slobodno izvesti pret-
post Salonae eversionem id evenisse oportet: Sed si postavku iz položaja Carstva, čini se kako treba re-
ex statu Imperii coniecturam capere licet, lussionem ći da su Slaveni slabo marili za zapovijed konstanti-
Imperatorum Constantinopolitanorum Slavos parvi nopolitanskih vladara sve dok su punom snagom tra-
pendisse dicendum videtur; usque quo maximae Sa-
120 racenorum incursiones viguerunt, quibusper tot annos jali golemi arapski naleti kojima je Carstvo toliko
vexatum fuit imperium, ipsaque Constantinopolis godina bilo napadano, a Carigrad opsjednut. Kad je
obsessa, ac pače cum iisdem Constantinum Pogona- pak Konstatin Pogonat /667/ s njima sklopio mir,
tum faciente, de qua Zonaras /667./ Zonara o njemu:
Ea pače cognita, Occidentales Romanorum hostes, Saznavši za taj mir, i sami su zapadni neprijate-
125 et ipsi Legatis cum muneribus ad Imperatorem missis lji Rimljana10 uputili Caru poslanike s darovima i pri-
pacem impetraverunt. bavili mir.
Et clarius Nicephorus Patriarcha. I još jasnije patrijarh Nicefor:

290 291
Quae ubi ad Occidentales Barbaros delata sunt, Kad je to dojavljeno zapadnim barbarima, tj.
Avarum scilicet Ducem, aliosque Principes, qui ultra vojvodi Avara i drugim prvacima koji stanuju iza
130 eos ad Occidentem habitant, munera cum legatis ad njih prema zapadu, pošalju Caru darove i poslanike
Imperatorem mittunt, ac pacem postulant, quibus Im- i zatraže mir, s čime se Car složio. Tako je zatim i
perator assensus est; ita deinceps tam in Oriente, na istoku i na zapadu bio duboki mir i spokoj.11
quam in Occidente altissima pax ac tranquillitas fuit. Može se pretpostaviti da su i zapadni Slaveni ta-
Tune pacem Occidentalibus Slaviš facientibus, da sklopili mir i da je Dalmatincima dopušteno mir-
135 Dalmatas quoque quiete terras vicinas colere permis- no obrađivati obližnju zemlju, ako ih nije uzajam-
sos coniectari potest; nisi maritimarum rerum indi- na potreba primorala da se slože i da trguju, Slavene
gentia Slavos, et victualium ex continenti Dalmatas, oskudica u pomorskoj robi a Dalmatince u živežu s
mutua necessitas convenire coegerit, negotiaque exer- kopna. Ne smije se reći da su sklapani brakovi prije
cere, (at) connubia iuncta, prius quam Slavi Chri- no što su Slaveni postali kršćanima, iako je Arhiđa-
140 stiani fierent, dicendum non est; quamvis Archidi- kon napisao da su bili kršćani, ali arijanci, držeći
aconus, ex Diocleate Slavos Gothos esse praesumens, prema Dukljaninu da su Slaveni Goti.12
eos Christianos, sed Arrianos fuisse, scripserit.

Caput XI. XI poglavlje


DE CROATIS, ET EORUM BAPTISMO. O HRVATIMA I NJIHOVU KRŠTENJU

De Croatis, Porphirogenitus loco supra citato ca- Porfirogenet nastavlja o Hrvatima na gore na-
pite 30. sequitur. Abares itaque pulcherrimam esse vedenom mjestu u 30. poglavlju: Videći zatim da je
5 hanc terram (id est Dalmatiam) videntes sedes illic ta zemlja (tj. Dalmacija) vrlo lijepa, Abari su se
posuerunt, Chrobati vero tunc habitabant ultra Bagi- ondje nastanili. Hrobati su pak tada stanovali s onu
baream, ubi nunc sunt Belochrobati, una vero gene- stranu Bagibareje, gdje su sada Belohrobati. Jedno
ratio nempe quinque fratres Clucas, Lobelus, Cosent- pokoljenje, petorica braće: Klukas, Lobel, Kosenc,
zes, Muchlo, Chrobatus, duoque sorores Tuga, et Bu- Muhlo i Hrobat, i dvije sestre, Tuga i Buga, zajedno
10 ga, una cum suis descendentibus ab ipsis in Dalma- sa svojim potomstvom dođe od njih u Dalmaciju. Tu
tiam veniunt, ubi Abares Incolas invenerunt, bello- su kao stanovnike zatekli Abare, vodili su nekoliko
que per annos aliquot inter se gesto vicerunt Chro- godina medu sobom rat, i Hrobati su pobijedili. Dio
bati, Abarumque partem occiderunt, caeteros parere su Abara pobili, ostale prisilili da im se pokoravaju.
sibi coegerunt, atque ex illo tempore a Chrobatis Od onoga su vremena Hrobati posjedovali to podru-
15 possessa haec regio juit, suntque etiaranum in Chro- čje, a u Hrobaciji su i sada preostaci Abara, i poz-
batia Abarum, reliquiae, et Abares esse cognoscun- naje se da su Abari. A u 31. poglavlju: Hrobati koji
tur. et capite 31. Chrobati, qui Dalmatiae partes in- nastavaju dijelove Dalmacije vode podrijetlo od ne-
colunt, a Chrobatis Albis Baptismo expertibus, origi- krštenih Bijelih Hrobata koji stanuju s onu stranu
nem ducunt, qui ultra Turciam, prope Franciam, ha- Turske, blizu Franačke, i graniče s nekrštenim Skla-
20 bitant, et Sclavis contermini sunt non baptizatis, Ser- venima, Srblima. Koji se sklavenskim jezikom nazi-
blis, qui Chrobati dicuntur, lingua Sclavorum, id est vaju »Hrobati«, to znači »oni koji posjeduju mnogo
terram multam possidentes, atque hi ipsi Chrobati ad zemlje«. Sami su se ti Hrobati utekli rimskome caru
Romanorum Imperatorem Heraclium confugerant an- Herakliju prije Serbla, u isto vrijeme kad su Abari
te Serblos, quo tempore Abares armis inde Romanos oružjem odande izbacili Romane. Njih je iz Rima do-
25 eiecerant: quos Roma advectos Diocletianus Impera- veo i ondje nastanio car Dioklecijan, pa su i nazvani
tor illic habitare, fecerat, unde, et Romani dicti sunt, Romanima zbog toga što su se došavši iz Rima nasta-

292 293
quod Roma venientes sedes posuerunt in illis regioni- nili u onim krajevima, tj. u Hrobaciji i Serbliji. Kad
bus, nempe Chrobatia, et Serblia. Pulsis vero iis ab su ih dakle u danima istoga Heraklija protjerali Aba-
Abaribus in diebus eiusdem Heraclii desolata, eorum ri, njihov je kraj ležao opustošen. Zbog toga su se
30 regio iacuit; quapropter eius iussu Hdem Crobati ar- na njegovu zapovijed isti Hrobati mašili oružja i
mis arreptis Abares ex illis locis expulerunt, et in ip- istjerali Abare s onih mjesta, te se nastanili na nji-
sorum terra, quam etiam hodie tenent, sedes colloca- hovoj zemlji koju i danas drže.1
runt. Valja primijetiti da se Profirogenetovo χρωβάτοι
Animadvertendum est Porphirogeniti χ/οωβάτοι grčki izgovara Hrouati, u latinskom pak prijevodu
35 Graece Hrouati exprimi, latina autem versione Chro- Hrobati, & to su oni koji se slavenski nazivaju Hrua-
bati, qui Slave Hruati indigetantur, et sicuti Graeci ti. Baš kao što Grci izbjegavaju oštrinu, pa samo
asperitatem vitantes ω tantum addentes Hrouati pro- dodaju ω i izgovaraju Hrouati, tako latinci nemajući
nunciant, ita latini cum χ non habeant, prout Graeci, χ poput Grka i Slavena umjesto njega meću ch i ne
et Slavi, loco ipsius ch ponentes, non recte aspirati- izgovaraju ispravno aspiratux . Riječ tako postaje
40 onem χ exprimant, ideo vox diversificatur, et eo ma- različitom, to više što se grčko β ponajčešće prevodi
gis quod β Graecum in b latinum utplurimum verti- u latinsko b, a ovdje bi se moralo prevesti u u da bi
tur, quod hic in u verti deberet, ut cum Slavorum se složilo s vlastitim slavenskim izgovorom Hryati.
Hruati propria prolatiane comveniret, sed commune No zajedničko je svim narodima da jedan prevodi
est omnibus ruationibus, ut altera, alterius voces in
riječi drugoga na svoj jezik, dodajući, oduzimajući ili
45 suam linguam vertendo, Characteres addeodo, minu-
endo, vel mutando, diversa a propria prolatione ex- mijenjajući slova, i izražava ih različito od izvornog
primat: quod autem Chrobati dicantur lingua Slavo- izgovora. A da bi se pak »Hrobati« slavenskim jezi-
rum terram multam possidentes, dictio Slava Hruati kom nazivali »onima koji posjeduju mnogo zemlje«?
nomen proprium Nationis est, nihil aliud significans: Slavenska je riječ Hrvati vlastito ime naroda i ne
50 ex iis vero, quae supra capite 30. refert. znači ništa drugo. Iz onoga pak što iznosi gore u 30.
Caeteri vero Chrobati versus Franciam commo- poglavlju
rabantur, et appellantur hodie. Ostali su pak Hrobati boravili prema Franačkoj
βελοχρωβατοϊ ήγουν άσπροι χρωβατοί i danas se nazivaju βελοχρωβατοίήΎουν άσπροι χρωβατοι
Belochrobati sive Albi Chrobati. Belohrobati ili Bijeli Hrobati
55 Albos Chrobatos ex Beli Hruati apte deducit cum zgodno izvodi »Bijele Hrobste« iz Beli Hrvati, jer
Beli, vel Bili Slave Albos significet: ita idem verbum kao što Beli ili Bili slavenski znači »Bijele«, tako
Beli b. in u. verso Veli magnos significat. quod cla- ista riječ Beli kad se prevede -b- u -v- znači Veli,
rius se explioando Porphirogenitus subdit: capite 31. veliki. Izražavajući se jasnije, Porfirogenet to doda-
in fine. je na kraju 31. poglavlja:
60 Magnet autem Chrobatia, quae etiam Alba cogno- Velika pak Hrobacija, koja se naziva i Bijelom,
minatur et capite 32. in principio magna Chrobatia a na početku 32. poglavlja: velika nekrštena Hroba-
Baptismi expers, et Alba quoque nuncupata. cija, nazvana i Bijelom.3
Sic magnos Hruatos, vel magnam Hruatiam pro Uzimajući tako »velike Hrvate« ili »veliku Hr-
Sarmatia, quae amplissima Provincia est, sumens, vatsku« za Sarmatiju koja je vrlo prostrana pokra-
65 recte verbum Veli Slaviim graece appropriando, mul- jina i prilagođavajući ispravno riječ Veli grčkome,
tas terras possidere Ohrobatos Sarmatas scribit, ob piše da Hrobati-Sarmati posjeduju mnoge zemlje.
id supra oapite 30. ait. Zato i kaže gore u 30. poglavlju

294 295
Chrobati vero tune habitabant ultra βαγιβαρείας Hrobati su pak tada stanovali s onu stranu
Bagibarias gdje su sada Belohrobati*
70 ubi nunc sunt Belochrobati. Bagibarije
Bagibarias enim vocabulum Slavum est, Graece »Bagibarijas« je naime grčki iskrivljena sla-
detortum; id est |3a0eiaopeća (babia oria) id venska riječ. To je j3oj3eioopeta (»babija orija«), tj.
est Babu montes, Slave Babie Gore id est Vetulae, vel »Babje planine«, slavenski »Bablje gore«, tj. »Stari-
vetularum montes, quo nomine Carpatir montes Po-
75 loniam ab Ungaria disterminantes, a'b aliquibus vo- ce« ili »planine starica«, a tim imenom neki nazivaju
cantur (/Ortelius in Comitatu Ozuiciensi/}, et cum Karpate koji razgraničuju Poljsku od Ugarske (Ortell
Porphirogenitus Franciam pro hodierna Germania, u ošvie/;imskom okrugu).5 Kako Porfirogenet Frana-
et Turciam pro Ungaria sumat, Chrobatos a Sarmatia, čku uzima za današnju Njemačku, a Tursku za Uga-
nunc Polonia dicta, vel Bohemia venisse, innuere vi- rsku,6 čini se da nagovijeste kako su »Hrobati« došli
80 detur: cui opitulantur Scriptores rerum Bohemica- iz Sarmatije koja se sada naziva Poljskom, ili iz Češ-
rum, et Polonicarum, a Cromero relati: Tamen pro- ke. To potkrepljuju pisci češke i poljske povijesti ko-
babilior videtur opinio eiusdem Cromeri, qui Serbos je prenosi Kromer.7 Ipak se vjerojatnijim čini mišlje-
ex Sarmatia Asiatica, cum Bulgars vicinis in Europam nje samoga Kromera koji pripovijeda da su Srbi za-
transiisse narrat, eo magis quod Slavorum, qui Bohe- jedno sa susjedima Bugarima prešli u Evropu iz azij-
85 miam, Poloniam, Lithuaniam, Charintiam, Stiriam, et ske Sarmatije,8 to više što su narječja Slavena koji
Carniolam habitant, dialectus diversi sunt ab iis, qui stanuju u Češkoj, Poljskoj, Litvi, Koruškoj, Štajer-
Slavoniam, Croatiam, Bosnam, et Serviam incolunt, skoj i Kranjskoj različita od onih koji nastavaju Sla-
quorum sermo Bulgaris, caeterisque Orientalifous Sla- voniju, Hrvatsku, Bosnu i Srbiju. Njihov je govor
viš similior est et purior, praesertim Bosnensium: Sed sličniji Bugarima i ostalim istočnim Slavenima i či-
90 cum de origine Nationum non inquiratur, ideo in his, šći — osobito govor Bosanaca. No kako se ovdje ne
prout in incertis, non est immorandum, neque expen- ispituje o podrijetlu naroda, na tome se nesigurnom
dendum; an ante Mauritii tempora Slavi Illyricum području ne smije niti duljiti niti o njemu izlagati.
utrumque, partemve habitaverint? Cum Cromerus ex Jesu li Slaveni prije Mauricijeva vremena nastavali
diversitate nominum a Slaviš inductorum citra Mau- oba Ilirika ili dio? Kromer naime prema raznolikim
95 ritu tempora ex Oriente eos advenisse scribat; alii imenima što su ih Slaveni uveli piše da su došli s is-
vero ex lornande, et aliis Slavos, aliis nominiibus dic- toka 10nakon Mauricijeva doba,9 drugi pak prema Jor-
tos, circa Istrum habitasse credunt, et skuti Senbos in danu i drugima vjeruju da su Slaveni pod drugim
Sarmatia Asiatica prope Volgam ponit Ptolomaeus, imenima stanovali oko Dunava. Ptolemej doduše
ex quibus Serbos, vel Servios Cromerus non impro- stavlja Srbe blizu Volge u azijskoj Sarmatiji,11 pre-
100 babili coniectura cum vicinis Bulgaris, a Volga ita ma čemu Kromer s vrlo vjerojatnom pretpostavkom
dictis, in Europam transiisse scribit: ita cum Crobizos, i piše da su Srbi ili »Serviji« prešli u Evropu zajed-
Herodotus /Libro 4./, Schimnus /Libro 1.1, Strabo /Li- no12 sa susjedima Bugarima, nazvanima 13
tako po Vol-
bro 5./, et Ptolomaeus /Capite 9./ in (Mysia) ponant, gi. No14 Herodot /četvrta knjiga/, Skimno /sedma
knjiga/16 Strabon /peta knjiga/15 i Ptolemej /9. po-
citra Istrum, qui, an iidem cum nostris Chrobatis sint, glavlje/ stavljaju u Meziju, s ove strane Dunava,
105 et a Bulgaris suis sedibus pulsi, gradatim alios ex- Krobize. Jesu li oni isto što i naši »Hrobati« koje su
pellentes, simul cum Bessis regiones Croatiae, et Bos- s njihovih sjedišta potisnuli Bugari, pa su postupno
nae, quas hodie tenent, occupaverint, cum nullus huc- istjerivali druge i zajedno s Besima zauzeli pokrajine
usque dixerit, non affirmatur, neque si aliquis asse- Hrvatske i Bosne koje danas drže? Kako to nitko sve
reret, negaretur; cum non videatur impossibile, Sla- do sada nije rekao, nije potvrđeno, a ne W se niti da-

296 297
lio vos aliis nominibus dictos, ab antiquo, sicut ultra lo poreći kad bi tko to spomenuo. Izgleda naime vrlo
Istrum; ita etiam citra habitasse; neque Istruni imper- mogućim da su Slaveni pod drugim imenima od dav-
meabile fuisse, vel tanta religione custoditum, ut pro nine stanovali i s one i ,s ove strane Dunava. Niti je
temporum varietate eaedem Nationes citra, et ultra Dunav bio neprelazan niti tako brižno čuvan da ne
habitare noti potuerint, sed ne in re incerta amplius bi u različito doba isti narodi mogli stanovati i s ove
us vagetur, cum Croatos Dalmatiae partem occupasse i s one strane. No da se više ne bi lutalo nesigurnim
nomen hodiernum regionis comprobet, idque nullus predmetom: današnje ime pokrajine potvrđuje da su
Scriptor praeter Porphirogenitum referat, ipsi defe- Hrvati zauzeli dio Dalmacije, a o tome ne izvješćuje
rendum est, etiam si multa aequivocare potuerit, circa 17
niti jedan pisac osim Porfirogeneta. Stoga se na nj
eorum originem, quae ex auctorum inopia corrigi non valja osloniti, iako se u mnogome oko njihova po-
120 possunt. drijetla mogao zabuniti. Zbog oskudice autora to se
Heraclii tempore Chrobatos in Dalmatiam ve- ne može ispraviti.
nisse Porphirogenitus Loco supra citato ait: Baronius Porfi'rogenet na gore navedenom mjestu kaže da
autem ultimo Anno lohannis Papae. IV. et eiusđem su Hrvati došli u Dalmaciju u Heraklijevo vrijeme.
18

Heraclii redemptionem captivorum Dalmatarum po- Baronio pak stavlja otkup zarobljenih Dalmatinaca
125 nit: Dalmatiam a Slaviš, vel Abaribus desolatam, et u posljednju godinu pape Ivana IV i istoga Herakli-
ipsos a Chrobatis, et Serblis pulsos sub finem Imperii 19
ja. Nije se moglo dogoditi da potkraj vladavine
eiusđem Heraclii evenire non potuit, eo magis quod istoga Heraklija Slaveni, ili Avari, opustoše Dalma-
Chrobatos ante Serblos ad Heraclium confugisse, et ciju i da njih protjeraju Hrvati i Srbi, to više što
cum Abaribus, non per unum, sed per annos aliquot Porfirogenet piše da su se Hrvati utekli Herakliju
130 bellum gessisse, eosque vicisse Porphirogenitus scri- prije Srba i da su s Avarima ratovali ne jednu nego
bat, neque ullus Auctorum Heraclium seniorem, nekoliko godina, i onda ih pobijedili.20 Također ni-
(Asiaticis) expeditionibus impeditum, quidquam in jedan autor ne spominje da bi stariji Heraklije, spri-
Illyrico Occidentali gessisse memorat. Hoc eodem He- ječen azijskim pohodima, bilo što poduzeo u Zapad-
raclio Imperante Croatos baptizatos Porphirogenitus nom Iliriku. Porfirogenet spominje da su za vlada-
135 asserit, nam capi te 31. subdit: vine istoga tog Heraklija Hrvati i pokršteni. Dodaje
Pulsis vero iis (id est Romanis) ab Abaribus in naime u 31. poglavlju:
diebus eiusđem Imperatoris Heraclii desolata eorum Kad su ih (tj. Romane) u danima istoga cara
regio iacuit, quapropter eius iussu iidem Chrobati, Heraklija protjerali Abari, njihov je kraj ležao
armis arreptis, Abares ex locis illis expulerunt, et in opustošen. Zbog toga su se na njegovu zapovijed isti
l40 ipsorum terra, quam etiam hodie tenent, sedes collo- Hrobati mašili oružja i protjerali Abare s onih mje-
carunt. Erat autem illis tune temporibus Princeps sta, te se nastanili na njihovoj zemlji koju i danas
Porge Pater; Heracliusque Imperator Roma per Lega- drže. Tada im je knez bio Porgin otac. Car je pak He-
tum Sacerdotibus accersitis, constitutoque ex ipsis raklije iz Rima dao po poslaniku pozvati svećenike,
Archiepiscopo, Presbyteris et Diaconis, Chrobatos bap- između njih je postavio nadbiskupa, prezbitere i đa-
145 tizavit; et tune quidem Principem habebant Porgam: kone i pokrstio Hrobate. Tada im je pak knez bio
terra vero haec, quam incolunt Chrobati, ab initio sub Porga. Zemlja je koju nastavaju Hrobati od početka
potestate erat Romanorum Imperatorum unde etiam bila pod vlašću rimskih careva, zbog čega sve do da-
illic in hodiernum usque tempus Palatia, ac Circi Dio- našnjeg vremena ondje preostaju Dioklecijanove pa-
cletiani supersunt in Urbe Salona, et prope Aspalath- lače i trkališta u gradu Saloni, blizu Aspalata. Ti kr-
150 um, neque cupiunt Chrobati hi baptizati aliis bellum šteni Hrobati ne žele drugima nametati rat i to stoga
inferre, idque quia legem definitam habent a Ponti- što imaju čvrstu obvezu rimskoga pape koji je za
jice Romano, qui sub Heraclio Imperatore Sacerdotes Heraklijeve vladavine poslao svećenike i pokrstio ih.

298 299
misit, eosque baptizavit; post acceptum enim baptis- Kaci su naime primili krštenje, ugovorili su i vlasti-
mum pepigerunt, et Chirographis propriis, datis tim se potpisima danim sv. Petru apostolu zavjerili
155 Sancto Petro Apostola, iuraverunt nunquam se ali- da nikada neće oružjem napadati tuđu zemlju nego
enam terram armis invasuros, sed pacem habituros će biti u miru sa svima koji to žele, a zauzvrat su
cum omnibus volentibus, et imprecationem vicissim primili zakletvu od pape da će se za njih boriti i os-
a Pontifice acceperunt, ut si quando aliae gentes ipsos vetnikom im biti Bog, a pobjedu im dodijeliti Kristov
invaderent, belloque infestarent, pro iis pugnaret, vin- učenik Petar, napadnu li ih ikada drugi narodi i za-
160 dexque esset eorum Deus, victoriam conciliante Pe- rate li na njih.
tro Christi discipulo.
Item capi te 30. supra relato sequitur. Zatim nastavlja u gore navedenom 30. poglavlju:
Caeteri vero Chrobati versus Franciam commo- Ostali su pak Hrobati boravili prema Franačkoj
rabantur, et appellantur hodie Belochrobati sive i danas se nazivaju Belohrobati ili Bijeli Hrvati, pod-
165 Chrobati Albi proprio Principi subiecti. Parent autem ložni vlastitom knezu. Pokoravaju se pak Otonu, ve-
Othoni magno Regi Franciae, quae et Saxonia, bap- likom kralju Franačke koja se naziva i Saksonijom.
tismique expertes, affinitatem cum Turcis, et amici- Nisu kršteni, sklapaju veze i prijateljstvo s Turcima.
tiam contrahunt. At a Chrobatis, qui in Dalmatiam Od Hrobata pak koji su došli u Dalmaciju dio se od-
venerunt, pars secessit, et niyricum termit, atque vojio i držao Ilirik i Panoniju. Oni su i sami imali
70
l Pannoniam, habebantque etiam ipsi Principem su- vrhovnog kneza koji je samo knezu Hrobacije upu-
premum, qui ad Chrobatiae tantum Principem, ami- ćivao poslanstvo radi prijateljstva. Hrobati u Dalma-
citiae ergo, legationem mittebat. Ad aliquot vero an- ciji bili su za nekoliko godina podložni Francima,
nos usque, Dalmatiae Chrobati Francis subicieban- baš kao i prije u svojoj zemlji. Franci su pak bili to-
tur, quemadmodum, et antea in ipsorum terra; tanta
175 autem crudelitate utebantur Franci, ut lactentes ad- liko okrutni da su njihovu dojenčad ubijali i bacali
huc eorum pueros occidentes, canibus obicerent, quae psima. To je Hrobatima bilo nepodnošljivo, pobu-
res cum intolerabilis Chrobatis esset, facto dissidio, nili su se i pobili knezove koje su im oni bili dali.
Principes, quos ex ipsis habebant, interemerunt, unde Zbog toga se protiv njih iz Franačke pokrenula ve-
magnus contra eos exercitus movit e Francia, et post lika vojska. Hrobati su nakon sedmogodišnjeg rata
180 septem annorum bellum, aegre tandem superiores napokon jedva nadvaladali i pogubili sve Franke i
facti Chrobati, omnes Francos, eorumque Principem njihova kneza Kočila. Otada slobodni i samostalni,
Cotzilin e medio sustulerunt, et exinde liberi, ac sui zatražili su sveto krštenje od rimskog pape, poslani
iuris, sacrum baptisma a Pontifice Romano petierunt, su biskupi i pokrstili su ih dok je knez bio Porin.21
missique Episcopi, ipsos baptizarunt, Principatum te- To je Porfirogenet ostavio zapisano o tome kako
185 nente Porino. su Hrvati zbacili franački jaram i primili krštenje u
Haec Porphirogenitus de Croatis iugum Franco- vrijeme istoga Starijeg Heraklija. Franački histori-
rum excutientibus, et baptismum suscipientibus, tem-
pore eiusdem Heraclii Senioris, scripta reliquit; cum čari ne spominju Hrvate, nego samo ponešto pišu o
vero Francorum historici de Croatis mentionem non Slavenima što se događalo u Heraklijevo vrijeme, pa
190 f aciant, sed quaedam tantum de Slaviš scribant, tem- to valja iznijeti. Pisac »Povijesti kralja Dagoberta«
pore Heraclii gesta, ideo referenda sunt. Dagobertum piše da je franački kralj Dagobert u sedmoj godini
enim Francorum Regern Avares, et Slavos suae diti- svoga kraljevstva /638/ podvrgnuo svojoj vlasti Ava-
oni subegisse, regni eius anno 7. gestorum eius Scrip- re i Slavene.22 Sigurno je doduše da su Avari tada
tor /638./ tradit; sed sicuti Aviares tune Pannonias nastavali Panonije, no isto je tako jasno da su Sla-
195 incoluisse constat; Ita Slavos Francis in Germania a veni graničili s Francima sa sjevera u Njemačkoj, a

300 301
Septentrione, in Illyrico vero ab Oriente conterminos s istoka u Iliriku. Neznano je koje bi Slavene ovime
fuisse patet, de quibus autem Slaviš haec intelligi de- trebalo podrazumijevati, da li sjeverne ili istočne.
beant, an de Septentrionalibus, vel de Orientalibus Slično nije sigurno na koje bi se Slavene moralo od-
incompertum est. Similiter ea, quae idem auctor tra- nositi ono što isti autor piše da su Langobardi na ve-
200 dit, Longobardos ad solatium Dagoberti 9. eius /640./ selje Dagobertu njegove 'devete godine /640/ 23
neprija-
anno hostiliter in Slavos perexisse, et victoriam obti- teljski pošli na Slavene i odnijeli pobjedu. Ipak se či-
nuisse, ad quos Slavos referenda sint, non constat, ta- ni da se to mora razumjeti o istočnim Slavenima, koji
men de Orientalibus, qui Longobardis proximi, Foro- su bili vrlo blizu Langobardima i graničili s njiho-
iuliensique eorum Ducatui cantermini erant, intelligi vim furlanskim vojvodstvom, a nazivaju se imenom
24
205 debere videtur; qui nomine Carnuntum, sive Oaranta- Karnunta ili Karantanaca /Pavao Đakon/. Sada se
norum '/Paulus Diaconus/ nuncupati; nunc autem in dijele na Kranjce, Stajerce i Koruške Slavene. Za
Carnos, Stirios, et Carinthios distincti sunt, quos sub- njih Wolfgang Latz /»O kretanju naroda«/ piše da
ditos fuisse Francorum Imperio, et in Regno Boioariae su nakon drugih bili podvrgnuti franačkom Carstvu
25
comprehensos Wolfgangus Lazius post alios /De mi- i obuhvaćeni bavarskim Kraljevstvom. Njima ise
210 grationibus gentium./ tradit, quibus Croati addi pos- mogu dodati Hrvati, za koje ise prema Porfirogenetu
26
sunt, quos ex Porphirogenito tune Francis subditos može dokazati da su tada bili podložni Francima.
fuisse argui potest; sed ipsorum iugum excussisse, et No kad se ispita vrijeme, nije se moglo dogoditi da
Baptismum suscepisse Imperante eodem Heraclio, zbace njihov jaram i prime krštenje za vladavine
temporibus examinatis, evenire non potuit; at sicuti istoga Heraklija. I dok nitko osim Porfirogeneta ne
215 Heraclium expeditionibus Asiaticis impeditum in Illy- piše da je Heraklije, spriječen azijskim pohodima,
rico aliquid egisse, nullus praeter Porphirogenitum išta poduzeo u Iliriku, Zonara o Mlađem Herakliju
scribit, ita de Heraclio luniore ante eius expulsionem prije no što je zbačen:
Zonaras. Raskinuo je savez s Bugarima i nije platio da-
Cum Bulgaris joedus rupit, neque tributum quod
nak, koji je na sramotu rimskoga imena ugovorio
220 Pater Constantinus Pogonatus ignominiosum nomini
Romano pepigerat, solvit; sed expeditione in plagas otac Konstantin Pogonat, nego je poduzeo pohod na
occidentales suscepta, multas Slavicas gentes partim zapadne pokrajine i mnoga je slavenska plemena di-
in deditione accepit, partim bello domuit, unde novas jelom primio pod zaštitu, dijelom ukrotio ratom.
legiones conscripsit, delectis fortissimorum iuvenum Odatle je unovačio nove legije, odabravši oko trideset
225 circiter 30. millibus, quos populum acquisitum appel- tisuća najsnažnijih mladih ljudi koje je nazvao ste-
lavit. paucis verbis multa complectitur Zonaras, sed čenim narodom.27 Zonara s malo riječi mnogo toga
clarius Cedrenus. obuhvaća, ali je Cedren jasniji:
Anno secundo, projectus in Armeniam, recepit Druge je godine otišao u Armeniju i primio Mar-
Mardaitas, in Libano degentes, aheneum murum de- daite koji borave na Libanu, razorivši mjedeni zid.
230 struens. Pacem quoque cum Bulgaris factam confuđit, Poremetio je i mir sklopljen s Bugarima, kršeći ugo-
formam a potre conscriptam perturbans, et equestres vor što ga je potpisao otac, i preveo je konjicu u Tra-
exercitus in Thraciam traduxit. Anno tertio lustini- kiju. Treće je godine Justinijan poduzeo pohod pro-
anus expeditionem in Slavinos, et Bulgaros suscepit,
atque hos quidem obviam šibi jactos, cum pepulisset, tiv Slavina i Bugara. Oni su ga predusreli, a kad ih
235 excursione ad Thessalonicam usque facta, multas Sla- je rastjerao, prodro je sve do Thesalonike i podvrg-
vinorum multitudines partim ad se deficientes, partim nuo brojna mnoštva Slavina koji su dijelom prešli
bello superatos subegit, inque Opsicianam regionem k njemu, a dijelom ih je svladao ratom, i prebacio ih
deportavit, in reditu autem a Bulgaris intra fauces je u opsikijsku pokrajinu. Na povratku su ga Bugari

302 303
angustiarum interceptus, multis suorum amissis aegre uhvatili u tijesnom 28klancu, te se jedva izbavio izgu-
240 evasit. bivši mnogo svojih.
Ideo si Heraclii iunioris tempore secutum pone- Stoga, stavi li se da je krštenje Hrvata uslijedilo
retur Croatorum baptismum, rectius temporibus con- u doba Mlađeg Heraklija, ispravni je će se s vreme-
gruerent, quae idem Porphirogenitus de Croatis Fran- nom slagati što Porfirogenet na navedenom mjestu
corum iugum excutientibus, baptismumque suscipien- iznosi o tome kako su Hrvati zbacili franački jaram
245 tibus, refert loco citato: quae cum supra relatis ex i primili krštenje. To se može uskladiti s gore prene-
Zonara, et Cedreno convenire possunt: Croatosque, senim iz Zonare i Cedrena i može se pretpostaviti da
et Serblos primos ex Slaviš f idem Christianam susce- su Hrvati i Srbi prvi Slaveni koji su prihvatili krš-
pisse coniectari potest. Roma autem accersitos Sacer- ćansku vjeru. Da su pak iz Rima pozvani svećenici
dotes, qui Croatos baptizarunt, ut Porphirogenitus ait, koji su pokrstili Hrvate — kako kaže Porfirogenet29
250 Latitnus ritus ipsorum demonstrat, et Archiepiscopum — to dokazuje njihov latinski obred. U tome da je
ex ipsis constitutum fuisse concordat Porphirogenitus između njih bio postavljen nadbiskup Porfirogenet
cum Archidiacono Spalatensi qui loannem Legatum se slaže sa splitskim Arhiđakonom, koji piše /u 11.
Summi Pontificis, patria Ravennatem, primum elec- poglavlju/ da je papin legat Ivan, rodom Ravenjanin,
tum Spalati Archiepiscopum /Capite 11./ tradit, qui bio prvi izabrani nadbiskup Splita, koji se nekoć na-
255 olim Salonitanus, Dalmatiae, totiusque Croatiae Pri- zivao salonitanskim,30 a sve se do dana današnjeg
mas, ad hodiernum usque diem nuncupatur, ut clarius naziva primasom Dalmacije i čitave Hrvatske, kako
postea patebit; tempus autem non tradit; ideo si ad će to poslije biti još jasnije. No o vremenu ne piše.
haec tempora Archiepiscopi Electio poneretur, supple- Ako se stoga izbor nadbiskupa stavi približno u to
retur, quod Archidiacono simul, et Porphirogenito vrijeme, dopunit će se odjedanput što nedostaje i
260 deest, sed sicuti Roma accersitum Archiepiscopum, ita Ariaidakonu i Porfirogenetu. Valja vjerovati da je
e Dalmatia Episcopum, et Presbyteros iam gnaros nadbiskup doduše pozvan iz Rima, ali da su Hrvati-
linguae Slavae, Croatis datos fuisse, par est credere, ma bili dani biskup i prezbiteri iz Dalmacije koji su
Croatosque baptizatos inde mitiores redditos, ut Por- već znali slavenski jezik i da su kršteni31 Hrvati zatim
phirogenitus ait, ad haecque tempora connubia inter postali blaži — kako veli Porfirogenet. Valja reći da
265 Slavos, et Dalmatas iuncta dicendum est, ut Arehi- su približno u to vrijeme sklopljeni brakovi između
diaconus asserit de Spalato, quod ad reliquas quoque Hrvata i Dalmatinaca, kako Arhiđakon spominje za
Dalmatarum Civitates extendi debere, auctorum si- 32
Split. Šutnja autora navodi da se pretpostavi kako
lentium suadet coniectari. to treba protegnuti i na ostale gradove Dalmatinaca.
Caput XII. XII poglavlje
DE DISTINCTIONE DALMATIAE, CROATIAE, O RAZGRANIČENJU DALMACIJE, HRVATSKE
ET SERVIAE. I SRBIJE
Dalmatiae partem Orientalem Heraclium Serb- Porfirogenet /u 32. i 35. poglavlju/ kaže da je
5 lis assignasse Porphirogenitus /Capite 32. et 35./ ait, Heraklije dodijelio Srbima istočni dio Dalmacije, i
eiusque partem mediterraneam SeAliam nuncupa- piše da je njegov kopneni dio nazvan Srbijom, a pri-
tam, maritimam vero in Zachlumorum terram Paga- morski podijeljen na zemlju Zahumljana, Paganiju
niam sive Narentanorum, Tribuniam, Canalitarum, et ili zemlju1 Neretvana, Trebinje, zemlju Konavljana
Diocletanam distributam scribit, de qua cum in Reg- i Duklju. Kako taj dio nije bio uključen u kraljev-
10 no Dalmatiae, et Croatiae inclusa non fuerit, tangen- stvo Dalmacije i Hrvatske, bit će na odgovarajućem
tur suo loco tantummodo ea, quae necessitas exiget. mjestu dotaknuto samo ono što je nužno. Isti pak na

304 305
Occidentalem autem Dalmatiae partem a Croatis occu- gore navedenom mjestu piše da su Hrvati zauzeli
patam idem tradit, loco supra citato, hodiernumque zapadni dio Dalmacije, a i današnje ime pokrajine to
nomen regionis id demonstrat. Sequitur, deinde Por- 2
dokazuje. Porfirogeriet zatim nastavlja na gore na-
15 phirogenitus loco supra /Capite 30. et 31./ relato, vedenom mjestu /u 30. i 31. poglavlju/:
At a Croatis, qui m Dalmatiam venerunt, par s Od Hrvata pak koji su došli u Dalmaciju dio
secessit, et Illyricum tenuit, atque Pannoniam, habe- se odvojio i držao Ilirik i Panoniju. Oni su i sami
bantque etiam ipsi Principem supremum, qui ad Cro- imali vrhovnog kneza koji je samo knezu 3
Hrobacije
batiae tantum Principem, Amicitiae ergo, legationem upućivao poslanstvo radi prijateljstva.
20 mittebat. Ovdje Porfirogenet odvaja Ilirik od Panonije,
Hic Porphirogenitus Illyricum a Pannonia seiun- iako je gore, kalko je rečeno, protegnuo Dalmaciju
git, cum supra Dalmatiam usque ad Danubium exten- sve do Dunava i u nju uključio Panonije.4 Zbog to-
dendo, Pannonias in Dalmatia incluserit, ut dictum ga ovdje valja Ilirik uzeti kao Dalmaciju, a Panoniju
est; Ideo hic Illyricum pro Dalmatia, Pannonia kao Panoniju Saviju. Preostale su naime Panonije
25 vero, pro Pannonia Savia, sumenda est, cum posjedovali Avari i tada i kasnije — kako će se vi-
reliquas Pannonias tune, et posterioribus tem- djeti. Valja smatrati da su Hrvati odstupajući iz Dal-
poribus Avares possederint, ut patebit, tunc-
que Croatos e Dalmatia recedentes, eam par- macije zauzeli onaj dio Panonije koja se nekoć nazi-
tem Pannoniae occupasse, quae olim Savia, sive vala Savskom ili Međurječnom, tj. između rijeka
30 Interamnia dicebatur, inter flumina scilicet Sava, et Save i Drave, i da su joj prema zajedničkom imenu
Drava, nomenque regioni, a generali nomine Slavo- Slavena nadjenuli poisebno ime Slavonije. Čuvaju ga
rum particulare Slavoniae indidisse censendum est, i danas i govore zajedničkim jezikom. Hrvati pak ko-
quod hodie etiam servant, et communi lingua utun- ji su se nastanili u primorskom i kopnenom dijelu
tur: Croatos vero, qui in Dalmatiae occidentali parte, zapadne Dalmacije dali su pokrajini ime Kroacije ili
35 tam maritima, quam mediterranea sedem fixere, re- Hrvatske. I danas ga dijelom zadržava, a njezine gra-
gioni Croatiae sive Hruatiae cognomen dedisse, quod nice Porfirogenet opisuje u 30. poglavlju:
hodie quoque in parte retinet, cuius termini a Por- Hrobacija pak počinje od rijeke Zentine i pruža
phirogenito describuntur capi te 30. se prema moru sve do granica Istrije ili grada Al-
A Zentina autem fluvio Chrobatia incipit, eocten- buna. Prema planinskom području ponešto čak strši
40 diturque versus mare ad Istriae usque conjinia, sive iznad temata Istrije, a 5 prema Centini i Hlebni dodi-
Albunum Urbem, versus Montana, aliquatenus etiam ruje područje Serblije.
supra Istriae Thema excurrit, versus Tzentina, et
Chlebna Serbliae regionem attingit. Niže će biti potvrđeno da su to bile prave međe
Hos autem veros terminos Croatiae fuisse, infra Hrvatske. Nesigurno je pitanje, koje su tada ili ka-
45 comprobabitur: quinam autem fines inter Croatos snije bile granice između Hrvata u Dalmaciji koji su
Dalmatiae Croatorum nomen retinentes, et Croatos zadržavali ime Hrvata i Hrvata u Saviji prozvanih
Saviae, Slavorum nomine nucupatos, tune vel poste- imenom Slavena, pa će o tome niže biti malo govora.
rioribus temporibus fuerint, ut de re incerta pauca Srbi i Hrvati zauzeli su dakle gotovo čitavu Dalma-
inferius dicentur. Dalmatia ergo a Servis, et Croatis ciju, i ona se počela nazivati Srbijom i Hrvatskom,
50 f ere tota occupata, Servia, et Croatia nuncupari caepit, osim nekoliko primorskih gradova na kopnu koji su
praeter maritima quaedam Oppida continentis, quae zajedno s otocima zadržali ime Dalmatinaca ili Ro-
cum Insulis Dalmatarum, seu Romanorum nomen mana. Da bi se to ispravnije razumjelo, valja opisati
retinuere, quod ut rectius intelligatur, describendae dijelove same Hrvatske ili županije, da se iz toga

306 307
sunt ipsius Croatiae partes, sive Zupaniae, ut inde bolje raspozna koje je područje zadržalo ime Dal-
55 melius dignoscatur ea regio, quae Dalmatiae nomen macije.
retinuit. ,
XIII poglavlje
Caput XIII. O ŽUPANIJAMA ILI OKRUZIMA HRVATSKE
DE ZUPANIIS, SIVE COMITATIBUS CROATIAE.
Gore je prema Profirogenetu ispripovijedano da
A Zentina f lumine (antiquitus (Tilluro)) ab Ori- je Hrvatska s istoka počinjala od rijeke Cetine (u sta-
ente Croatiam caepisse, et usque ad Istriam in Occi- rini Tilura), i prema zapadu se prostirala sve do Istre.
dentem protensam fuisse, supra narratum est ex Por- No Livno je s onu stranu »Centine« (ili po današnjem
phirogenito at quia Chlebna ultra Zentinam (sive ut Cetine), pa zato dodaje prema Centini dodiruje pod-
hodie Cetinam) est; ideo subdit, versus Zentinam re- ručje kako bi se znalo da je rijeka Cetina bila istočna
gionem attingit, ut cognoscatur flumen Cetinae in međa Hrvatske u primorskom dijelu, a da je u unu-
maritima parte Orientalem terminum Croatiae fuisse, trašnjosti i Livno uključeno u Hrvatsku. Nešto niže
10 in interiori vero, Chlebnam quoque in Croatia inclu- u istom 30. poglavlju jasno to i piše:
sam, ut paulo supra clare tradit eodem capite 30.
A Ragusio Zaclumorum Principatus initium ha- Od Ragusija počinje kneževina Zaklumljana i
bet, et ad Orontium flumen tendit, oraque maritima pruža se do rijeke Oroncija. Morska obala graniči
Paganis, Montana, quae ad septentrionem Chrobatis, s Paganima, a planinski dio prema sjeveru s Hroba-
15 quae in fronte Serbliae contermina est. tima, a nasuprot sa Serblijom.1
Hane Croatiam in regiones XI. Zupanias dictas, Tu on Hrvatsku razlučuje na jedanaest pokra-
vocabulo Slavo, idem distinguit. jina, nazvanih slavenskom riječju županijama:
Divisa autem est eorum regio in Zupanias XI. Njihovo je pak područje podijeljeno na jedana-
quarum nomina. est županija, čija su imena:
20 Chlebiana hodie Hliuno. Hlebijana, danas Livno;
Tzentzena Cetina. Cencena, Cetina;
Emota, Imota. Emota, Imota;
Pleba, forsan Plieua in Bosna. Pleba, možda Pliva u Bosni;
Pesenta postea in Dioecesi Tinniniensi. Pesenta,
25 Parathalassia Latine maritima, Slave Primorye. kasnije u kninskoj dijecezi;
Parathalasija, latinski »Maritima«, slavenski
Brebera Bribir. Primorje;
Nona Latine Nona, Slave Nin. Brebera, Bribir;
Tnena Latine Tinninium, Slave Knin. Nona, latinski »Nona«, slavenski Nin;
Sidraga Postea in Dioecesi Scardonensi: Tnena, latinski »Tininij«, slavenski Knin;
30 Nina nisi sit idem cum Nona, et in duas Sidraga, kasnije u skradinskoj dijecezi.
Zupanias divisa fuerit. i Nina. Ne bi li bila isto što i »Nona«,
Latine Banus, idem, quod Dux, podijeljena na dvije županije?
Boanus Boan
Slave Ban. latinski »banus«, isto što i vojvoda,
slavenski ban;
Tenet Cribasan Slave Karbaua. drži Kribasu, slavenski Krbava;
35 Litzam Slave Lika. Licu, slavenski Lika;
Gouzecha postea in Dioecesi Signiensi. i Guzehu. kasnije u senjskoj dijecezi.2

308 309
In relatis Zupaniis, maritimae utplurimum re- U navedenim se županijama ponajviše nabrajaju
giones numerantur, ideo vel Duces, sive Bani a primorska područja. Ili su stoga vojvode ili banovi
Porphirogenito nominati, maritimam tantum Cro- koje imenuje Porfirogenet posjedovali samo primor-
*o atiam possederunt, vel ipse in rebus Occidentalibus sku Hrvatsku ili je on nevješt zapadnim prilikama
parum versatus, multa omisit, sequitur Porphiroge- mnogo toga ispustio. Porfirogenet nastavlja:
nitus. Ovo su pak nastanjeni gradovi krštene Hrvatske:
(Baptizatae vero Chrobatiae urbes habitatae
istae sunt) Nona, latinski isto, slavenski Nin;
Beligrad, latinski »Belgradum« ili »Alba mariš«
45 Nona idem latine Slave Nin (jednako za razliku od ugarske Albe,
Belligradum Latine Belgradum, vel Alba mariš (ad koja se naziva i »kraljevskom«, kao i
differentiam tam Albae Ungaricae, od Albe u Srbiji koja se nazivala »grč-
quae Regalis, quam Serviae, quae kom«);3 po mornarima »Žara vecchia«,
Graeca dicebatur) a nautis vero slavenski pak Biograd, o kojem više na
50 Žara vechia. Slave autem Biograd, de svom mjestu;
qua suo loco plura.
Belidn, možda Bijeljina u Bukovici;
Belitzin forsan Belina in Bucoviza. Skordona„ latinski »Skardona«, slavenski Skra-
Scordona Latine Scardona, Slave Scradin. din;
Chlebna Slave Hliuno Hlebna, slavenski Livno;
55 Stolpum forsan Stulba prope Bistrizam flumen Stolpum, možda4 Stulba blizu livanjske rijeke Bi-
Hliuni. strice;

Tenen Latine Tinninium, Slave Knin. Tenen, latinski »Tininij«, slavenski Knin;
Ćori Latine Corinium, Slave Karin. Kori, latinski »Korinij«, slavenski Karin;
Claboca forsan Klapaz prope fontes Unae. i Klaboka. možda Klapac5 blizu izvora Une.6

60 Multa nomina Civitatum cum ipsis Zupaniarum Mnoga se imena gradova poklapaju s imenima
nominibus conveniunt, cum in ipsis positae, earum- županija, jer su u njima stajali i bili njihovi glavni
que caput existentes, commune quoque cum ipsis no- gradovi, pa su nosili i s njima zajedničko ime. »Žu-
men habuerint: Zupania enim a Župa deducitur, quod panija« se naime izvodi od župa, što znači »puk« ili
populum, vel regionem aliquam populatam significat: neko napučeno područje. U ovoj raspodjeli pokraji-
65 sic in hac regionum, et Civitatum distributione Por- na i gradova Porfirogenet tako obuhvaća zapadnu
phirogenitus comprehendit Occidentalem Dalmatiam primorsku Dalmaciju koju su tada posjedovali Hr-
maritimam, a Croatis tune possessam, praeter Oppida vati, osim primorskih gradova koje su držali Roma-
maritima, quae Romani, vel Dalmatae tenebant, ut ni ili Dalmatinci, kako će niže biti rečeno. No da li
inferius dicetur. Sed tempore Porphirogeniti an me- je u Porfirogenetovo vrijeme kopnena Hrvatska
70 diterranea Croatia proprium Ducem habuerit, vel imala vlastitog kneza ili se pokoravala knezu Hrvat-
Duci Croatiae Slavoniae dictae, paruerit, ab eodem ske nazvane Slavonijom, to se iz njegova teksta ne
elici non potest. može izvesti.7

310 311
Caput XIV. XIV poglavlje
DE DALMATIA SPECIALI, SIVE PROPRIA. O POSEBNOJ ILI PRAVOJ DALMACIJI
Descriptis regionibus a Slaviš in Dalmatia occu- Pošto su otpisana područja koja su Slaveni zau-
patis, modo quaenam eius pars Dalmatiae nomen' zeli u Dalmaciji, sada još valja opisati 'koji je njen
5 retinuerit, deseribendum est, de qua Porphirogenitu^ dio zadržao ime Dalmacije. O njemu Porfirogenet u
De Dalmatia, et eius populis capite 29. DiocletianuS 29. poglavlju O Dalmaciji i njenim narodima: Car
Imperator valde Dalmatiam amavit, unde etiam ρθ|- Dioklecijan vrlo je volio Dalmaciju, pa je zbog
puli Romani Colonias eo deduxit, et Romanis quoque toga čak dao ondje osnovati kolonije rimskog naro-
populo Uli nomen inditum juit, qui Roma illuc com- da. Jer su onamo preselili iz Rima, tome je narodu
10 migrassent, manetque Us cognomen istud etiam ho- bilo nadjenuto ime Romana i taj im naziv ostaje i
•die. et infra. Slavi Romanos deleverunt, eorumque danas. I niže: Slaveni su uništili Romane i držali nji-
loca tenuerunt, reliqui autem Romani in orae mari- hova mjesta. Preostali su se Romani održali u gra-
timae Oppidis servati, eaque etiamnum tenent, et dovima na morskoj obali i još ih i sad drže, a to su:
sunt ista: Rausij, sada Dubrovnik;
15 Jlausim nunc Ragusium Aspalat, Split;
Aspalathum Spalatum. Tatrangurija, Trogir;
Tetranguria Tragurium. Diodora, Zadar;
Diodora ladera. Arbe, Rab;
Arbe Arbum. Bekla, Krk;
20 Becla Viglia. i Opsara, Osor.
et Opsara Absarus.
Eorumque habitatores in hodiernum usque diem i njihovi se stanovnici sve do danas nazivaju Roma-
nima. I niže u istom poglavlju:
Romani appellantur. et infra eodem capite.
Insulae parvae sunt Dalmatiae subiacentes Bene- Pod Dalmacijom sve do Beneventa gusto leže
25 ventum usque frequentes, plurimaeque, ita ut tempe- vrlo brojni mali otoci, tako da se lađe ondje ne boje
statem illic naves non timeant, ex illarum una est nevremena. Jedan je od njih grad Bekla, drugi Arbe,
Urbs Becla, et alia Arbe, et alia Obsara, et alia rursus treći Obsara, i četvrti opet
Lumbricatum nunc Vergada. Lumbrikat, sada Vrgada.
Quae omnes in hodiernum usque diem inhabitantur, Oni su svi do danas nastanjeni, a ostali su bez sta-
30 reliquae habitatoribus vacuae, desertas Urbes habent, novnika i gradovi su na njima napušteni. Ovo su
quarum haec sunt nomina: njihova imena:
Catautrebeno Katautrebeno
Pisuch nunc Sale. Pisuh, sada Dugi Otok;
Selbo Selua. Selbo, Silba;
35 Suerda nunc Scherda. Sverda, sada Skarda;
Aloep nunc Luibo. Aloep, sada Olib;
Scirdacissa id est Scirda, nunc Scherda Cissa, Skirdacisa, tj. »Skirda«, sada Skarda, i »Cisa«,
nunc Pagus. sada Pag;
Pirotima Pirotima,
40 Meleta Melada. Meleta, Molat;
Estiunez nunc Sestrum. Estiunez, sada Sestrunj.

312 313
Et aliae complures, quarum nomina ignorantur. Reli- i mnogi drugi čija se imena ne znaju. Ostale pak
qua vero Oppida, quae in Thematis continente a Sćla- gradove na kopnu temata drže već spomenuti Skla-
vis iam dictis tenentur, deserta sunt, et incolas nullos veni, napušteni su i uopće nemaju stanovnika.
1

45 habent. Gore je u prvoj 'knjizi izneseno da su rimske


Romanorum Colonias in Dalmatia ante Diocletia- kolonije u Dalmaciji osnovane prije Dioklecijana, u
num Reipublicae Romanae tempore deductas supra li- vrijeme Rimske Republike. Sigurno je da su sami
bro 1. relatum est. Dalmatas autem, sicut et caeteros barbari osvajači Carstva nazivali Dalmatince Roma-
Imperii Provinciales ab ipsis Barbaris Imperii occupa- nima, baš kao i ostale provincijalce u Carstvu, oso-
50 toribus Romanos dictos constat, praesertim ubi sedi- bito gdje su Romani s njima graničili u stalnim obi-
bus fixis Romanos conterminos habebant, nam ipsos tavalištima. Nisu ih naime nazivali posebnim ime-
non speciali Provinciae nomine, sed generali Romano- nom provincije nego općim rimskim, a tom su se
rum vocabant, qua utplurimum distinctione, auctores oznakom ponajviše služili i autori nakon opadanja
post declinationem Imperii uši sunt, ut a Barbaris dis- Carstva da bi razlučili provincijalce Rimskoga Car-
55 tinguerent Provinciales Romani Imperii, ut constat, stva od barbara. To je sigurno za Gale i Hispance, a
de Gallis et Hispanis, et hic de Dalmatis apparet apud ovdje se kod Porfirogeneta vidi i za Dalmatince.
2

Porphirogenitum qui enumerat Civitates et Insulas, On nabraja gradove i otoke koji su zadržali rimsko
quae Romanum vel Dalmaticum nomen retinuerunt,
ili dalmatinsko ime, a njihovi se nazivi ponajviše po-
quarum nomina cum hodiernis, utplurimum conveni-
60 unt, praeter quasdam Insulas, quas nunc diversimode klapaju s današnjima, osim nekih otoka. Danas se
nuncupatas, difficile esset cum Porphirogeniti nomini- drugačije zovu i bilo bi ih teško uskladiti s Porfiro-
3
bus, graece etiam detortis, concordare, tamen inter genetovim imenima, koja su još i grčki iskrivljena.
Occidentales ponendas esse, constat, nam de Orienta- Ipak je sigurno da ih valja staviti među zapadne, jer
libus Insulis Paganorum sive Narentanorum dictis u 36. poglavlju, raspravljajući o istočnim otocima,
65 tractando capite 36. ait, nazvanim paganskim ili neretvanskim, kaže:
Habetque Pagania Urbes habitatas i Paganija ima naseljene gradove,
Mocrum Slave Mocro. Mokrum, slavenski Makar;
Berullia Beruliju,
Ostroch Slave Oštrog. Ostroh slavenski Oštrog;
70 Et Labinetza i Labinec.
Item Insulas magnas Zatim velike otoke:
Unam quae Curcra, jedan se zove Kurkra ili
sive Cuer Latine Corcira, Slave
Karkar. Kuer, latinski »Korkira«,
75 Altera, quae Meleta, sive slavenski Korčula;
Malozeate Latine Melita Slave drugi Meleta ili Malozeate latinski »Meleta«,
Mlit. slavenski Mljet;
Tertiam quae Phara Latine Phara, Slave treći Phara, latinski »Fara«,
Huar. slavenski Hvar;
80 Quartam quae Bratzes Latine Brachia Slave četvrti Braces. . latinski »Brahija«,
Brač. slavenski Brač.
Sed, et aliae praeterea Insulae sunt, quae ad Paganos No ima osim toga i drugih otoka koji ne pripadaju
non pertinent, puta. Paganima, tj.

314 315
Choara Antonini in itinerario Corra. Hoara, u »Antoninovu itinerariju« Kora;
4
es
85 les Latine Issa, Slave Wis. J latinski »Isa«, slavenski Vis;
Lastobon Stephani Ladesta, Tabulae Peutingeria- i Lastobom. Stjepanova Ladesta, Ladestris »Peutin-
5
nae Ladestris. latine Laudestina, Slave gerove karte«, latinski
6
»Laudestina«,
Lastouo. slavenski Lastovo.
Ta čeitirii velika istočna otoka bliža kopnu Paga-
Hae quatuor magnae Insulae Orientales, conti- na ili Neiyetwana oni su zauzeli, pa su prešla pod
90 nenti Paganorum, seu Narentanorum proximiores, njihovo iraie ujedno kad i u njihov posjed, te su se
ab ipsis occupatae, in eorundem quoque nomen, simul prestala birojiiti među dalmatinske. Porfirogenet ka-
cum possessione transivere, et inter Dalmaticas nu- 7
že da Vis i L_iastovo s Biševoim nisu pripadali Paga-
merari desiere. Issam autem, et Ladestinam cum Cho- 8
nima ili rviereetvanima. Valja reći da su zato saču-
ara ad Paganos, seu Narentanos non pertinuisse Por- vali dalmaitincisko ime i· da su Rimljani zajedno s gos-
95 phirogenitus ait, ideo Dalmaticum nomen servasse, et podstvom naod Jadranom zadržali i ove otoke smje-
simul cum Adriatici dominio, has quoque Insulas in štene na deb<oelom moru, te su zbog pogodnosti tih
alto mari sitas, Romanos retinuisse; harumque Insu- otoka nasttaviiili ploviti Jadranom i gospodariti pre-
larum commoditate navigationem Adriatici, et đomi- ostalom Dalmnacijom. Ime Dalmatinaca ili Latina bi-
nium reliquae Dalmatiae eomtinuasse dicendum est. lo je dakle stiiješnjeno na gradove na kopnu, tj. Za-
100 Ad Civitates ergo continentis ladram scilicet, Tragu- dar, Trogim-, SSplit i Dubrovnik, i na zapadne otoke,
rium, Spalatum, Ragusium, et Insulas Occidentales, zajedno s Bišsevom, Visom i Lastovom od istočnih.
simul cum Choara Issa et Ladestina ex Orientalibus, Tako se n.ajweci dio Dalmacije sastojao od otoka.
nomen Dalmatarum, vel Latinorum restrictum fuit, Kad se stoga i ubuduće bude spominjala Dalmacija,
ita ut maxima pars Dalmatiae in Insulis consisteret, pod njenirm Ć5e imenom trebati podrazumijevati go-
105 deinceps itaque cum Dalmatia nominabitur, eius no- re spomenuite: gradove i otoke. Dubrovački grad do-
mine Civitates, ac Insulae praedictae intelligendae duše nije boio τ uključen u kraljevstvo Dalmaciju o ko-
erunt. At Rausina Civitas, quamvis in Regno Dalma- jem se ima. raspravljati, ali ga je ime Dalmacije ipak
tiae, de quo tractandum est, inclusa non fuerit, sub obuhvaćalo». KKako se podjelom Dalmacije na istočnu
nomine tamen Dalmatiae continebatur; sed sicuti Dal- i zapadnu iistoiočna smatrala srpskom a zapadna hrvat-
lio matia in Orientalem, et Occidentalem divisa, Orienta- skom, čini se · da Porfirogenet nagoviješta kako je
lis Serviorum censebatur, Occidentalis vero Croato- zbog toga Duttbrovnik imao izdvojen pravni položaj,
rum, ita Rausium in Orientali parte situm a caeteris smješten u iistcočnom dijelu odijeljeno od ostalih Dal-
Dalmatis divisum, ius quoque separatum habuisse, matinaca. Kažže naime na gore /u 9. poglavlju/ nave-
innuere videtur Porphirogenitus nam ait loco supra denom mjeestuu da je Salona prešla u Rausij,9 tj. da
115 /Capite 9./ citato: Salonam transisse Rausium, id est, je Dubrovndk a stupio na mjesto Salone, glavnog grada
loco Salonae, totius antiquae Dalmatiae Metropolis, cijele stare Daalmacije, kao glavni grad istočnog dije-
Rausium partis Orientalis Dalmatiae maritimae, quae la primorsfee IDalmacije koja se pokoravala Grcima,
Graecis parebat in Metropolim successisse, reliqua a dok su preoostsalo zauzeli Neretvani. Tako on razjaš-
Narentanis occupata, ut idem in Basilii vita, et clari- njava i u »>Bsazilijevu životopisu«,10 a još je jasniji
Cedren:
120 us Cedrenus declarat. Odaslawsi naoružano brodovlje od trideset šest
(Saraceni) /867./ classe armata navium 36 emissa, lađa (Arapu) ssu zauzeli mnoge gradove Dalmacije
multas Dalmatiae Urbes caeperunt, inque Butama, /867/, i međiu mjima Butamu, Rosu i donju Dekateru.
Rosan, et Decateram inferiorem: ita prospere succe- Kad su se sstvaari tako povoljno odvijale, Agareni su
dentibus rebus Agareni Rausium quoque (totius) napali i Ramsijj, glavni grad čitava naroda, i dugo su

316 317
125 gentis caput aggressi, longo tempore obsederunt, for- ga vremena u
opsjedali, a oni unutra postojano su bra-
titer urbem defendentibus, qui intus erant. nili grad.
Ex quibus sicuti Butama, nunc Budua, Rosam, et Iz toga se vidi da su Arapi zauzeli »Butamu«,
inferiorem Civitatem Gatari a Saracenis captas fuisse sada Budvu, Risan i kotorski donji grad, a sačuvao
apparet, superiori tantum parte Gatari in alto, et prae- se samo gornji dio Kotora smješten na visokom i str-
130 rupto monte sita servata; quae cum Rausio tune Ori- mom brdu. Oni su tada zajedno s Dubrovnikom pri-
entale Imperium recognoscebant, ita circumquaque znavali Istočno Carstvo. Dubrovčani su na kopnu sa
Servios in continenti, et Narentanos in Insulis haben- svih strana imali Srbe, a na otocima Neretvane, i υ
tes Rausini, ab iisdem quoque Serviae Principibus kasnije su vrijeme od istih srpskih vladara dobivalij
posterioribus temporibus terrarum, et Insularum con- ustupke u zemlji i otocima, pa su proširili svoje po
135 cessiones obtinentes territorium terra, marique dilata- dručje
12
i na kopnu i na moru. Tako piše Jakov Luka-
runt, ut lacobus (Luccari) in eorum Annalibus scri- rić13 u njihovim »Analima«, gdje prema Dukljani-
bit, quos ex Diocleate Reges Dalmatiae dictos asserit, nu spominje da su oni bili nazvani kraljevima Dal-
quod alii Scriptores non referunt; ideo si quis Serviae macije, što drugi pisci ne iznose. Ako bi stoga tko s
Principum, qui etiam Rasciae dicti fuerunt, genealogi- Dukljaninom uspoređivao genealogiju srpskih vla-
140 am, quam Graeci auctores Porphirogenitus loannes dara koji su se nazivali i raškima 14
kakvu uspostav-15
Curopalates Cedrenus, Anna, Comnena, et loannes ljaju grčki16
autori Porfirogenet,
17
Ivan Kuropalat,
18
Cinnamus ponunt, cum Diocleate conferret, et cum Cedren, Ana Komnena i Ivan Cinam, i vršio
Scripturis (si quae antiquae supersunt) collationem usporedbu s ispravama (ako je koja stara sačuvana),
f aceret, certiora tradere posset, quam hucusque scrip- mogao bi pisati nešto pouzdanije nego što se može
145 ta reperiuntur; neque aliquem diiversitas nominum de- naći napisano sve do sada. I neka nikoga ne plaši
terreat, nam facile cognoscet Graecos, sua inflexione raznolikost imena, jer će lako raspoznati da su Grci
Slava nomina graece pronuntiando, diversificasse, et izmijenili slavenska imena svojom sklonidbom i grč-
aliquando quoque in graeca mutasse, quae ex Sciiptu- kim izgovorom, pa su ih ponekad čak i preobrazili u
rarum collatione conciliari possent. grčka. To se usporedbom s ispravama lako može us-
kladiti.
150 Dalmatia ergo sic in Croatiam, Serviam et ipsam
Dalmatiam distinguebatur. Tako se dakle Dalmacija razlučivala na Hrvat-
sku, Srbiju i samu Dalmaciju.
Caput XV.
XV poglavlje
QUOMODO CROATIA, CUM ITALIAE REGNO
CAROLO MAGNO, ET POSTERIS KAKO SE HRVATSKA S ITALSKIM
EIUS PARUERIT. KRALJEVSTVOM POKORILA KARLU
VELIKOM I NJEGOVIM POTOMCIMA
5 Distinctis regionibus, quae Croatiae, Serviae, et Franački pisci izvješćuju da su Liburnija i Dal-
Dalmatiae nomine censerentur, cum Liburniam, et macija dopale Karlu Velikome, asim primorskih gra-
Dalmatiam Carolo Magno cessisse, exceptis maritimis dova koji su bili ostavljeni Istočnom Carstvu. Razlu-
Civitatibus, quae Orientali Imperio relictae fuerunt, čivši pokrajine koje su se navodile pod imenima Hr-
Francorum Scriptores referant; ideo breviter narran- vatske, Srbije i Dalmacije, valja zbog toga ukratko
10 dum est, quomodo Carolus Occidentale imperium, et ispripovjediti kako je Karlo zadobio Zapadno Car-
quam partem Dalmatiae consecutus sit, ut inde aliqua stvo i koji je dio Dalmacije zadobio, da bi se prema
distinctio finium inter Orientale et Occidentale Impe- tome moglo provesti nekakvo razgraničenje između
ria adhibeatur, quae alioquin ex iis, quae tradunt Istočnog i Zapadnog Carstva, koje se inače jedva

318 319
auctores, percipi vix potest. Longobardi enim in dies može shvatiti iz onoga što pišu autori. Šireći se na-
15 per Italiam se dilatantes, varia loca Imperii occupa- ime stalno Italijom, Langobardi su zauzimali razli-
bant, tandem capta /752./ Ravenna Graecos prorsus ex čita mjesta Carstva i napokon su uzevši Ravenu /752/
Occidental! parte Italiae expellentes, socordia Chilpe- potpuno izbacili Gnke iz zapadnog dijela Italije. Na-
rici Regis Francorum invitati, iam Romae imminentes, vedeni mlitavošću franačkog kralja Hilperika već su
ipsam obsederunt; sed quum ad Pipinum Francorum prijetili Rimu i opsjeli ga. No kad je vlast u Franaka
20 dominium deductum fuisset, is Summi Pontificis, et prešla na Pipina, on je preuzeo zaštitu pape i Rim-
Romanorum protectione suscepta, Longobardos /753./ ljana, pritijesnio Langobarde /753/ i prisilio ih da
compressit, et Exarcatum, Pentapolimque cedere coe- ustupe Egzarhat i Pentapol. Kad je posljednji lango-
git, at cum Desiderius ultimus Longobardorum Rex, bardski kralj Deziderije napao Rimljane i papu, za-
Romanos et Pontificem infestaret, Carolus postea dic- robio ga je Karlo kasnije nazvan Velikim i pridodao
25 tuš Magnus, eo capto, Italiam Langobardicam (quod langobardsku Italiju vlasti nad Francuskom i Nje-
diu Franci desiderarant) Galliarum, et Germaniae do- mačkom. (To su Franci dugo željeli.) Zatim je nakon
minio iunxit, deinde Avares, Pannonias possidentes, osmogodišnjeg rata ukrotio Avare koji su posjedo-
post octenne bellum domuit, et quamvis nullus Fran- vali Panonije. Nijedan franački pisac doduše ne kaže
corum Scriptor exprimat, quomodo Dalmatiam, kako je Karlo stekao Dalmaciju ili koji je njen dio
30 quamve eius partem acquisiverit Carolus, tamen stekao, ali Einhard ipak piše u »Analima«:
1
Eginhardus in Annalibus tradit. 709. Otpustivši (papu) kralj je ondje (u Aache-
709. Dimisso (Summo Pontifice) Rex paucos dies nu) proboravio nekoliko dana i otpustio poslanika po
ibidem moratus (id est Aquisgrani) Legatum Michaelis imenu Danijela kojeg mu je uputio Mihael sa Sicili-
de Sicilia, nomine Danielem, ad se missum absolvit: je. Primio je također tužnu vijest o pogibiji Gerolda
35 accepit etiam triste nuncium de Gerholdi et Erici i Erika. Jedan je od njih, Gerold, prefekt Bavarije,
interitu, quorum alter Gerholdus videlicet, Bavariae pao u boju što ga je zametnuo s Hunima, a drugoga
Praefectus commisso cum Hunnis praelio, cecidit, su, Erika, poslije mnogih bitaka i znamenitih pobje-
alter vero id est Ericus post multa praelia, et insignes da uhvatili u zasjedu i ubili građani kod Tarsatike,
victorias, apud Tarsaticam Liburniae Civitatem, insi- grada u Liburniji.2
40 diis Oppidanorum interceptus, atque interjectus est. Slobodno je prema ovome pretpostaviti da je
Ex quibus coniectari licet, Carolum Liburniam Karlo zajedno s Panonijama stekao i Liburniju i da
quoque simul cum Pannoniis acquisivisse, eandemque je njome zajedno s Istrom i okolnim slavenskim po-
ab Erico, Foroiulii Ducis titulo, simul cum Istria, cae- dručjima Erik upravljao s našlovom furlanskog gro-
terisque circumiacentibus Slavicis regionibus rectam: fa. Mora se naime reći da su Libumi Tarsatičani onu
45 quum illae Tarsaticensium Liburnorum insidiae in zasjedu skovali protiv grofa Erika već kao protiv
Ericum Ducem, iam eis Praefectum, perpetratae dići svoga upravitelja. Da bi se za nju osvetio, sam se /po-
debeant: ad quas vindicandas /Sigonius 800./ ipse Ca- Sigoniju 800. godine/3 Karlo spustio u Italiju i rav-
rolus in Italiam digressus recto itinere Liburniam nim putem pohitao u Liburniju. Ondje je osvećeno
properavit, ibi nex Henrici, merito sumpto de Tarsa- Henrikovo ubojstvo, pošto su Tarsatičani s pravom
50 ticensibus supplicio vindicata, Cadalocus Dux Foroiu- kažnjeni, a Frijulijcima je za vojvodu dan Kadaloh.
liensibus datus Carolumque tune, uti Dominum, et lu- Valja reći da je tada Karlo kaznio krivce Tarsatičane
dicem, de sontibus Tarsaticensibus supplicium sump- kao gospodar i sudac, a ne da se kao neprijatelj osve-
sisse, non uti inimicum iniuriam ultum dicendum est. tio za nasilje. Kako je dakle posjedovao gotovo čitavo
Cum ergo totum fere Occidentale Imperium posside- Zapadno Carstvo i nadaleko je po Njemačkoj i Pa-
55 ret, Ohristianamque fidem per Germaniam et Panno- nonijama širio kršćansku vjeru, s pravom je od pape
nias late propagasset, merito Occidentalis Imperii, i rimskog naroda zadobio naslove »zapadnog cara« i

320 321
magnique titulos a Summo Pontifice, populoque Ro- »Velikoga« /801/.4 To se spominje o Liburniji, a niže
mano consecutus /801./ est: Haec de Liburnia memo- će biti jasno da se pod time mora podrazumijevati
rantur, quae de Croatia intelligi debere infra patebit, Hrvatska. No valja ispitati što se otprilike u ono vri-
60 sed, quid de Dalmatia circa ea tempora evenerit in- jeme dogodilo s Dalmacijom. Isti naime »Anali« /Ein-
quirendum est: referunt enim iidem Annales. /Egin- hard/ izvješćuju:
hardus/ 806. Odmah poslije Božića došli su vojvode Ve-
806. Stotim post Natalem Domini venerunt Wil- necije Vilarije i Beat, a isto tako i Pavao vojvoda
larius et Beatus Duces Venetiae, nec non Paulus la- Jadere i biskup istoga grada Donat, s velikim daro-
65 derae, atque Donatus eiusdem Civitatis Episcopus, Le- vima, kao izaslanici Dalmatinaca Caru. Zatim nešto
gati Dalmatarum ad praesentiam Imperatoris cum kasnije: Car Nicefor pošalje mornaricu da povrati
magnis đoniš item paulo post Classis a Nicephoro Im- Dalmaciju. Na čelu joj je bio patricij Niceta.5
peratore, cui Niceta Patritius praeerat ad recupe-
Izvješćuju zatim da je Karlo podijelio carstvo
randam Dalmatiam mittitur. među sinove i sastavio oporuku u kojoj je Ludoviku
70 Deinde Carolum Imperium inter filios divisisse,
ostavio Francusku, Karlu Njemačku, a Pipinu /»Opo-
testamentumque condidisse referunt, in quo reliquit ruka Karla Velikog«/:
Ludovico Galliam, Carolo Germaniam, Pipino /Testa-
mentum Caroli Magni/ autem. Našemu pak ljubljenom sinu Pipinu Italiju koja
Italiam vero, quae Longobardia dicitur, et Boio- se naziva Longobardijom i Bojoariju kako ju je dr-
75 ariam sicut Tassilo tenuit, exeptis duabus villis, žao Tasilon, osim dvaju imanja čija su imena Ingol-
quarum nomina sunt, Ingolvestat, et Lutrahahof, quas vestat i Lutrahahof; nekoć srno ih dali u beneficij
nos quondam Tassiloni beneficavimus, et pertinent ad Tasilonu, a pripadaju okrugu koji se zove Northgau.
pagum, qui dicitur Northgowe, et de Alemannia par- Također dio Alemanije na istočnoj obali rijeke Du-
tem, quae in Australi Ripa Danubii fluminis est, et de nava, i sve što je unutar granice koja teče od same
80 ipso flumine Danubii currente limite usque ad Rhe- rijeke Dunava do rijeke Rajne i gore do Alpa i što
num fluvium, sursum ve.ro usque ad Alpes, quidquid gleda na jug ili istok, zajedno s kurijskim vojvod-

intra hos terminos fuerit, et ad Meridiem, vel Orien- stvom i okrugom Burgova.6
tem respicit, una cum Ducatu Curiensi et Pago Bur- Ovdje ni riječi o Dalmaciji, ali ne spominje niti
gorum Pipino dilecto filio nostro. Panonije, za koje je prema gore rečenom sigurno da
85 Hic de Dalmatia ne verbum quidem, sed neque ih je Karlo doveo pod svoju vlast. Zato valja sma-
Pannonias nominat, quas in ditionem suam Carolum trati da onim uopćavanjem
redegisse ex supradictis constat, ideo sub generalitate i sve što je unutar granice ...isto gleda na Jjug
J
illa. ili istok
Et quidquid intra hos terminos fuerit, et ad Me- moraju biti obuhvaćene Panonije i što je Karlo
90 ridiem, vel Orientem respicit. imao u Dalmaciji. Isti naime Einhard piše u njegovu
Pannonias, et si quid in Dalmatia habuit Carolus »Životopisu«:
comprehendi debere, censendum est: scribit enim
nafcon nje (tj. Njemačke) obje Panonije i Daciju
idem Eginhardus in eius vita.
Post quam (id est Germaniam) utramque Panno- na suprotnoj obali Dunava, također Histriju i Libur-
niam, et oppositam in altera Danubii ripa Daciam, Hi- niju, i Dalmaciju osim primorskih gradova. Njih je
96
striam quoque, et Liburniam, atque Dalmatiam, ex- dozvolio držati konstantinopolitanskom caru zbog
ceptis maritimis Civitatibus, quas ob amicitiam, et prijateljstva i saveza što ga je s njime sklopio.7
iunctum cum eo joedus Constantinopolitano impera- Iz toga se doduše vidi da je Karlo protegnuo
tori habere permisit. vlast u Dalmaciji, ali nijedan franački pisac ne piše

322 323
100 Ex quibus, sicuti Carolum in Dalmatia dominium koji je dio držao sam, a koji je zbog sklopljena save-
extendisse apparet: Ita quam partem ipse habuerit, et za prepustio Niceforu. Grci se pak iniisu udostojili
quam Nicephoro, ob i-nitum foedus permiserit, nullus napisati ni riječi o toj podjeli Carstava i o razgrani-
Francorum Scriptorum tradit. Graeci autem de hac čenju. Franački pisci izvješćuju o nekim sporovima
Imperiorum divisione: f iniumque distinctione, never- oko granica za vladavine Ludovika Pobožnog, Kar-
105 bum quidem scribere dignati sunt: Ideo cum a Franci- lova sina i nasljednika. Njih valja izložiti da se oda-
cis Scriptoribus Ludovico Pio f ilio, et successore Caro- tle dobiju pretpostavke koje se ne mogu izvesti
li, Imperante, de finibus quaedam controversiae refe- odrugud. Da bi one se rasvijetlile, valja uzeti u obzir
ramtur, promendae sunt, ut ex iis coniecturae suman- da Einhard i prema njemu Sigonio imenuju provin-
tur, quae aliunde haberi non possunt; pro quarum di- cije onako kako ih je stavio Klaudije Ptolemej u do-
110 lucidatione observandum est Eginhardum, et ex eo ba Carstva: imenima Panonije, Liburnije i Dalma-
Sigonium nominare Provincias eo modo, quo ponuntur cije obuhvaćen je čitav Ilirik koji je poslije podjele
a Claudio Ptolomaeo Monarchiae tempore: ita ut sub Carstva nazvan Zapadnim, osim Norika.8 Sigurno je
Pannoniae, Liburniae, et Dalmatiae nominiibus totum stoga da se Panonije moraju uzimati kao Panonije
Illyricum, quod diviso Imperio, Occidentale dictum koje BU preotete Avarima zajedno sa Savijom koju su
115 fuit, exceptis Noricis comprehendatur. Ideo Pannoni- tada posjedovali Slaveni ili Hrvati, a slično se tome
as pro Pannoniis Abaribus ereptis, siinul cum Savia a Liburnija mora uzimati za onaj dio zapadne Dalma-
Slaviš vel Croatis tunc possessa sumi debere constet: cije koji su zauzeli Hrvati. Valja smatrati da je Kar-
simili modo Liburniam pro ea parte Dalmatiae Occi- lo zajedno s ostalom Hrvatskom podvrgnuo onaj dio
dentali a Croatis occupata. De Dalmatia autem sicuti Dalmacije koji su Hrvati bili zauzeli zajedno s Li-
120 eam partem, quam Croati cum Liburnia occupaverant,
simul cum reliqua Croatia Carolum subegisse censen- burnijom, a onim izuzećem primorskih gradova tre-
dum est, ita illa exceptio Civitatum maritimarum de ba podrazumijevati gradove ina dalmatinskom kop-
Civitatibus continentis Dalmatiae, scilicet ladra, Tra- nu, tj. Zadar, Trogir i Split koji ;su graničili s Hrva-
gurio, et Spalato, Croatis conterminis, quae cum Insu- tima i zajedno s otocima zadržavali ime Dalmacije.
125 lis Dalmatiae nomen retinebant, intelligenda est: qua Kad se provede takvo razgraničenje, postaju jasne
distinctione adhibita, clara evadumt verba supra alle- gore navedene Einhardove riječi iz »Životopisa Kar-
gata Eginhardi in Vita Caroli Magni. sicut, et ea, quae la Velikog«, a isto tako i ono što iznosi u »Analima«
in Annalibus anno 806. de Paulo ladrae Duce, et Do- 806. godine o poslanicima Dalmatinaca, knezu Zadra
nato eiusdem Civitatis EpiscOipo, LegatiB Dalmatarum Pavlu i biskupu istoga grada Donatu.9 Kako su na-
130 refert: Nain Graecorum viribus maritimis in Adriatico ime grčke pomorske snage u Jadranu iz dana u dan
in dies decrescentibus, splendore potentiae Caroli in- opadale, Dalmatinci su se utekli zaštiti Franaka, na-
vitati Dalmatae, Croatorumque freti vicinitate, ac Ve- vedeni sjajem Karlove moći i oslanjajući se na bli-
netorum amicitia, ad Francorum protectionem confu- zinu Hrvata i prijateljstvo Mlečana. No kad je došla
gerunt, sed adveniente Classe Nicephori, sub Graeco- Niceforova mornarica, bili su se prinuđeni opet vra-
135 rum dominium iterum redire coacti fuerunt. Pace de-
inde inter Francos et Graecos secuta, foedus inter Im- titi pod grčko gospodstvo. Uslijedio je zatim mir iz-
peria ictum fuit, et Dalmatia simul cum Adriatici do- među Franaka i Grka, među Carstvima je bio sklop-
mino Orientali relicta; Occidentali vero ea pars Dal- ljen savez, i Dalmacija je zajedno s gospodstvom
matiae, quae a Croatis occupata Croatia tune diceba- nad Jadranom ostavljena Istočnomu. Zapadnom je
140 tur, cum caeteris, ut Eginhardus refert, assignata fuit; pak, kako izvješćuje Einhard, s ostalim bio dodije-
ex quibus fines inter imperia in Dalmatia maritima ljen onaj dio Dalmacije koji su zauzeli Hrvati, pa se
facile distinguuntur, in mediterraneis autem, eam tada nazivao Hrvatskom.10 Po tome se lako razluču-

324 325
partem Saviae Sirmiensis agri Danubio proximam ip- ju granice među Carstvima u primorskoj Dalmaciji.
sique Serviae mediante Savo flumine conterminam, Mora biti dokazano da se u unutrašnjosti Francima
145 quae a Slaviš Croatis occupata, Slavonia vocabatur pokoravao onaj dio sirmijskog zemljišta u Saviji koji
Francis paruisse, argui debet, cum etiam ultra Danu- je najbliže Dunavu i koji na rijeci Savi međaši sa
bium in Dacia Francorum dominium extensum Egin- samom Srbijom, a zauzeli su ga Slaveni Hrvati, pa
hardus /In Vita Caroli Magni/ memoret, et eo magis se nazivao Slavonijom. Einhard naime spominje /u
quod posterioribus temporibus, eadem regio a Grae- »Životopisu Karla Velikog«/ da se franačko gospod-
150 cis Francohorion nuncttpata /Nicetas in loanne Com- stvo prostiralo čak i preko rijeke Dunava u Daciji,
11

neno/ reperitur, in qua Civitas quoque Francorum no- i to više što se kasnije nalazi da Grci isto područje
men tulit, Francavilla /Albertus Aquensis/ dicta, quae
regionem Francorum significant, et eis subditam fu- nazivaju »Frankohorij« /Niceta u »Ivanu Komne-
12
isse, ab iisdemque noonen sumpsisse confirmant, sicut nu«/, a i grad je u njemu nazvan »Frankavila« /Al-
13
155 ex adverso (Belgradum) ad confluentem Savi, et Da- bert iz Aixa/ nosio franačko ime. To označava fra-
nubii in Servia positum, a Latinis Alba Graeca nun- načko područje i potvrđuje da im je bilo podložno i
cupatum (ab Ungaris vero Alba Bulgarica dictum prema njima uzelo ime. Isto tako Beograd smješten
(quod falso pro Tauruno sumitur, cum Taurunum tri- nasuprot u Srbiji kod ušća Save u Dunav dokazuje
bus miliaribus a confluente occidentem versus ponant da se zajedno sa Srbijom pokoravao Grcima, jer ga
160 Tabulae Peutingerianae)), Graecis paruisse, cum Ser- Latini zovu »Grčka Alba«, Ugri pak »Bugarska Al-
via arguit, terminum ergo in mediterraneis inter ba«. (Pogrešno se uzima kao Taurun, jer »Peutinge-
Francos et Graecos eundem fuisse, qui inter Croatos, rove karte« stavljaju Taurun tri milje zapadnije od
et Servios concludendum est, scilicet Savum flumen. 14
ušća). Valja dakle zaključiti da je u unutrašnjosti
Quinam autem fines inter Croatos, et Servios citra granica između Franaka i Grka bila ista kao i izme-
Savum fuerint in Dalmatia mediterranea incertum đu Hrvata i Srba s ove strane u kopnenoj Dalmaciji.
est, nam sicuti Porphirogenitus Bosnam esse agrum Porfirogenet piše da je Boisna srpsko zemljište, pa
Serviae scribit, ita Bosnam in Servia inclusam, Orien- valja reći da se Bosna uključena u Srbiju pokoravala
tali Imperio paruisse dicendum est; Sed Bosnae termi-
Istočnom Carstvu.15 Niže će se u poglavlju o Bosni
nos antiquos arctiores hodiernis in capite đe Bosna in-
pokazati da su drevne međe Bosne bile uže od današ-
170 fra ostenđetur, tamen fines eius, prout de re incerta
njih, no istraživanje o njenim granicama, kao o nesi-
investigari omittentur, ne tot coniecturis Lector iam
gurnu predmetu, ipak će biti propušteno da se čitalac
fessus, taedio opprimatur. Hac distinctione finium in-
već umoran od toliko pretpostavki ne bi dosađivao.
ter Francos et Graecos adhibita, facilius intelligun-
Kad se provede ovakvo razgraničenje između Frana-
tur, quae Francici Scriptores tempore Ludovici Pii re-
ka i Grka, lakše se razumije ono o čemu u vrijeme
175 ferunt. Ludo vika Pobožnog izvješćuju franački pisci:
Eginhardus in Annalibus Ludovici Pii vitae Scrip-
tor Einhard u »Analima«16 Pisac »Životopisa Ludo-
815. vika Pobožnog«17
815.
815. 815.
(Padeburnae) bi ad eum Omnis populus ad Impe- Ondje (u Paderbonu) su Sav se narod okupio
180 omnes Orientalium Sela- ratorem in generali con- k njemu došli svi prvaci k Caru na općem saboru
vorum primores, et Lega- ventu ad locum qui diči- i poslanici istočnih kod mjesta koje se zove
ti venerunt. tur Patrisburna convene- Slavena. Patrisburna. Na to su

326 327
rat, quo in loco Principe« mjesto došli svi prvaci
Sclavorum Orientalium i uglednici istočnih
185 omnes Primoresque vene- Slavena.
runt.
817. 817.
817. 817. Kad je došao u Akvisgran, Boraveći u dvoru u
Cum pervenisset Aquis- Aquisgrani commorans Car je primio izaslanika Akvisgranu primio je
grcmi Imperator Legatum Palatio ad se venientem cara Leona imenom poslanika konstantino-
190 Leonis Imperatoris de missum suscepit Leonis Nicefora koji je iz politanskog cara Leona
Constantinopoli pro Dal- Constantinopolitani Im- Konstatinopola poslan imenom Nicefora koji
matarum causa missum, peratoris nomine Nice- po predmetu Dalmati- je došao k njemu.
Nicephorum nomine, sus- phorum; Legatio autem naca. Zapovijedio Poslanstvo je pak osim
cepit, quem etiam quia excepta amicitia, et socie- mu je neka čeka o prijateljstvu i
195 Cadolach, ad quem illo- tate, erat de finibus Dal- dolazak Kadolaha savezništvu bilo i o
rum confinium cura per- matarum, Romanorum, et čija je dužnost bila briga granicama između
tinebat, non aderat, et ta- Sclavorum, et quia nec hi 0 onim granicama, jer Dalmatinaca, Romana i
men brevi venturus puta- praesentes erant, nec nije bio prisutan, a Sklavena. Kako nisu
batur adventumillius ius- Chadalo finium Praefec- smatralo se da će bili prisutni niti oni,
200 sit operiri. Quo veniente tus neque sine illis haec doskora doći. Kad je niti prefekt granica
ratio inter eum, et Lega- dirimi poterant, missus stigao, održana je Hadalo, niti se to bez
tum Imperatoris de quae- est in Dalmatiam ad haec rasprava između njega i njih moglo razriješiti,
stionibus, quas idem de- pacijicanda, et compo- Careva poslanika o u Dalmaciju je s prvakom
tulit, habita est, et quia nenda Albigarius cum zahtjevima koje je taj onih krajeva Hadalom
205 res ađ plurimos, et Ro- Chadalo eorundem fini- donio. Kako se spor poslan Albigarije da to
manos, et Sclavos perti- um Principe. ticao mnogih, i Romana smiri i sredi.
nebat, neque, sine illorum 1 Sklavena, i nije
praesentia finiri posse vi- izgledalo da bi se mogao
debatur in loco decernen- dokončati bez njihove
210 da differtur, missusqe ad prisutnosti, odložen je
hoc cum Cadolach, et da se presudi na licu
praedicto Legato in Dal- mjesta. U tu je svrhu s
matiam Albigarius Unro- Kadolahom i
chi Nepos. spomenutim izaslanikom
u Dalmaciju poslan
Unrohov nećak16
21:5 Orientales Slavos eas regiones incoluisse necesse
Albigarije.
est, quae Francorum Imperio Orientales fuere, et ad
differentiam Septentrionalium Slavorum, mariš Bal- Istočni Slaveni nužno su stanovnici onih kra-
thici accolarum, ab Us Orientales dictos, inter quos jeva koji su bili s istoka Carstvu Franaka, i oni su ih
Croatos fuisse oportet, ex quo Croatos cum caeteris nazivali istočnima za razliku od sjevernih Slavena,
220 Nationibus Slavicis generali vocabulo Slavorum a stanovnika uz Baltičko more. Među njima su mora-
Francis nuncupatos confirmatur; Cadolach autem ad li biti i Hrvati, čime se potvrđuje da su ih Franci za-
finium controversiain vocatum (quem Ducem FOTO- jedno s ostalim slavenskim narodima nazivali općim

328 329
iulii fuisse, armo sequenti patebit) et ad ipsam diri- imenom Slavena. Einhard i Životopisac složno izvje-
mendam missum concordes Eginhardus et vitae šćuju da je Kadaloh pozvan ik parnici o granicama i
Scriptor referunt. da je poslan da je razriješi.19 (Za njega će se u zapi-
Controversia autem erat in Dalmatia antiquo mo- su o slijedećoj godini pokazati da je bio furlanski
do sumpta a Francicis Scriptoribus (ut supra observa- markgrof.)
tum fuit) inter Slavos, et Romanos, ut Eginhardus id Parnica je pak bila u Dalmaciji koju franački
est, inter Croatos Duci Foroiuliensi, et Romanos Im- pisci uzimaju na stari način (kako je gore bilo raz-
perio Orientali subditos, qui Romani ab auctore vitae motreno), između Slavena i Romana, kako veli Ein-
in Dalmatas et Romanos distinguuntur, id est in hard,20 to jest između Hrvata podanika furlanskog
markgrofa i Romana podanika Istočnog Carstva. Te
Dalmatas proprie dictos, et Serblos partem Dalmatiae
Romane Životopisac21 razlučuje na Dalmatince i Ro-
Orientalem possidentes Romano Imperio Orientali mane, to jest na Dalmatince u pravom smislu riječi
subditos, ac ob id Romanos dictos, et tune inter Dal- i na Srbe koji su kao posjednici istočnog dijela Dal-
matas, et Servios Orientali ex una parte, et Croatos macije i podanici Istočnog Rimskog Carstva bili naz-
Occidentali Imperio subditos ex altera, amicabiliter vani Romanima. Mora se zaključiti da su tada prija-
terminos statutos concludi debet: referunt deinde teljski utvrđene međe između Dalmatinaca i Srba,
Uđem. podanika Istočnog Carstva s jedne strane, i Hrvata,
podanika Zapadnog Carstva s druge. Isti zatim iz-
Eginhardus 818. Vitae Scriptor 818. vješćuju:

(Harastalli) erant ibi, et Praeterea aliarum Nati- Einhard22 za 818. godinu Životopisac28 za 818. go-
aliarum nationum legati onum missi aderant Abo- dinu
Abotritorum videlicet ac dritorum videlicet et Co-
Bornae Ducis Guduscano- duscanorum, et Timoti- Bijahu ondje (u Hersta- Osim toga su bili prisut-
llu) i poslanici drugih ni poslanici drugih naro-
rum, et Timotianorum, qui anorum, qui Bulgarum
naroda, tj. Abotrita, Bo- da, tj. Abodritd, Kodus-
nuper a Bulgarorum so- societate relicta, nostris rne, vojvode Guduska- kana i Timotijana, koji
cietate desciverant, et ad se nuper sociaverunt: sed, nd, i Timotijana koji su su nedavno ostavili sa-
fines nostros se contule- et Leuteviti rectoris infe- se nedavno otcijepili iz vez s Bugarima i pridru-
rant; simul, et Lindewiti rioris Pannoniae missi saveza s Bugarima i žili se našima. No ondje
Ducis Pannoniae inferi- ibidem aderant, accusan- smjestili se kod naših su bili prisutni i izasla-
oris, qui res novas moli- tes Cadalum falso, ut post granica, a ujedno i voj- nici upravitelja donje
ens, Cadolaum comitem, patuit, eo quod immani- vode donje Panonije Lin- Panonije Leutevita. Op-
et Marchiae Foroiulii tas illius importabilis ši- devita. Snujući prevrat, tuživali su Kadala, lažno
Praefectum crudelitatis bi foret, quibus auditis on je kušao zbog okrut- — kako se poslije poka-
accusare conabatur, qui- compositis, ac dimissis, in nosti optužiti grofa Ka- zalo — da im je njego-
255 bus ibi auditis, atque di- eodem Palatio Imperator dolaja, prefekta forujulij- va strogost nepodnošlji-
missis in Aquisgranum ad secundum suam dispositi- ske marke. Saslušavši ih va. Car ih je saslušao,
onem ad hiemandum se ondje i otpustivši, otišao primirio i otpustio, te se
hybernandum profectus je na zimovanje u Akvis- u istoj palači prema svo-
est. contulit. gran. me planu smjestio na zi-
movanje.

330 331
819. 819. za 819. godinu za 819. godinu
260 (relata rabellione (relata rebellione) (izvijestivši o Ljude vito- (izvijestivši o buni)
Lindeviti) voj buni)

Borna vero Dux Dalma- Fugatus a Baldrico Lin- Borna pak, vojvoda Dal- Pošto ga je Baldrih na-
tiae cum magnis copiis ad devitus Bornae occurrit macije, pode s velikim tjerao u bijeg, Lindevit
Colapium fluvium Linde- Dalmatiae Dud ad Cala- četama k rijeci Kolapij u dođe u susret vojvodi
265 vito ad se venienti occu- pium fluvium consistenti: susret Lindevitu koji je Dalmacije Borni koji je
rens, in prima congressi- sed Borna Guduscanorum dolazio k njemu i u pr- stajao kod rijeke Kalapi-
one a Guduscanis deseri- perfidia, an timore deser- vom ga sukobu napuste ja. Bornu su napustili
tur: auxilio tamen Prae- tus incertum, suorum ta- Guduskani. Ipak se spa- Guduskani, nije sigurno
torianorum suorum pro- men adiutus auxilio do- sio uz zaštitu i pomoć da li zbog nevjere ili iz
270 tectus, evasit; periit in eo mestico, discrimen immi- svoje osobne straže. U straha, no on je ipak uz
praelio Dragomosus socer nens tutus evasit: sed et toj je bici poginuo Lin- pomoć svojih domaćih
Lindeviti, qui in exordio desertoressuosposteasub- devitov tast Dragomos, sigurno izbjegao opas-
defectionis relicto gene- egit: Interea Lindevitus koji je ostavio zeta na nost koja je prijetila, a i
ro, Bornae se coniunxe- sequenti hyeme iterum početku otpadništva i svoje je izdajice poslije
275 rat. Guduscani domum ingressus, cuncta popu- pripojio se Borni. Gudu- podvrgnuo. Međutim je
regressi, iterum a Borna lari nititur ferro, quae skani se vratiše kućama, Lindevit slijedeće zime
subiguntur. At Lindewi- animata erant perimens, i Borna ih opet podvr- opet ušao i trudio se da
tus occasionem nactus, inanimata vero igni con- gne. Lindevit pak ugrabi sve opustoši, koljući ma-
cum valida manu, mense trahens. Cuius vi quum priliku i ude u mjesecu čem sve živo i sažižući
280 Decembri, Dalmatiam in- Borna obviare nequiret, prosincu sa snažnom če- ognjem neživo. Kako se
gressus, ferro et igne astu viam nocendi quae- tom u Dalmaciju, te je Borna nije mogao su-
eandem devastat; cui cum sivit; neque enim aper- pustoši ognjem i ma- protstaviti njegovoj sili,
Borna se penitus impa- tum ei bellum indixit, sed čem. Borna je uviđao da lukavštinom je potražio
rem respiceret, omnia sua improvisis irruptionibus, mu je potpuno nedoras- put da mu naškodi. Ni-
2β5 Castella inclusit, et ipse adeo, et illum, et exerci- tao, pa je zatvorio sve je mu naime otvoreno
cum delecta manu nunc tum eius protrivit, ut svoje utvrde, a sam je navijestio rat nego je ne-
a tergo, nunc a latere in- puderet, et poeniteret pristajao za njim s oda- nadanim napadima tako
sistens, Lindewiti copias eum talia molitum; nam branom četom, sad s le- šatro i njega i njegovu
noctu, et interdiu ubi- tribus millibus interfec- đa sad s boka, i uništa- vojsku da se stidio i ka-
290 cumque poterat, lacera- tis, de illius exercitu, vao Lindevitove čete no- jao što je tako nešto za-
vit, neque eum in sua equisque ac varia šibi su- ću i danju gdje je god snovao. Pobio je naime
Provincia impune versari pellectile plurima direp- mogao. Nije mu dozvo- tri tisuće iz njegove voj-
permisit, ad extremum ta, regione sua eum ex- lio da se nekažnjeno kre- ske, ugrabio mu konje i
gravi damno affectum, cedere compulit. Quae će njegovom pokrajinom različitu mnogobrojnu o-
295 regione cogit excedere tri- cuncta Imperator Aquis nego ga je prinudio da premu, te ga natjerao da
bus hominum millibus de consistens laetus audivit. iziđe iz tog područja do iziđe iz njegova podru-
exercitu illius interfectis, krajnosti oslabljen teš- čja. Sve je to Car bora-
et trecentis, vel eo ampli- kim gubicima. Pobio je veći u Akvama veselo
us Caballis captis, prae- tri tisuće ljudi iz njego- saslušao.
300 ter Sarcinas, et spolia ve vojske, a osim prtlja-

332 333
diversi generis direpta, ge i raznovrsnog preote-
quae qualiter gesta ju- tog plijena pohvatao je
erint, per Legatos suos tristo ili više konja. Po-
Imperatori nunciare cu- brinuo se da po svojim
305 ravit. poslanicima javi Caru
kako je to izveo.
Ex quibus Ducern Bornam cum suis Guduscanis, et
Timotianis a Bulgaris ad Francos descivisse, simul cum Po tome je sigurno da se knez Borna sa svojim
Abodritis constat: Abodritos autem Daciam prope »Guduskanima« i »Timotijanisma« otcijepio od Bu-
Danubium conterminos Bulgaris transdanubianis in- gara k Francima zajedno s »Abodritima«. Niže /824/
3io coluisse infra /824./ patebit: Guduscanos vero, et Ti- će pak biti jasno da su »Abodriti« nastavali Daciju
motianos citra Danubium in Moesia superiori fuisse: blizu Dunava, graničeći s prekodunavskim Bugari-
nam Timacum inter Civitates eiusdem Provinciae re- ma, a da su »Guduskani« i »Timotijani« bili s ove
censet Ptolomaeus et Plinius *Trimachos populos, Ti- strane Dunava u Gornjoj Meziji. Naime Ptolemej na-
machumque flumen ibidem ponit: hodieque Timozani braja Tima'k među gradovima te provincije,24 a Pli-
315 vocantur, qui ad flumina Timoch dicta haibitant, quo- nije isto onamo stavlja narode *Trimahe i rijeku Ti-
rum alter maior, alter ininor dicitur, hicque in alterum mah.25 I danas se zovu Timočanima oni koji stanuju
influens, simul ambo uno nomine in Danubium se uz rijeke zvane Timok. Jedan se naziva Velikim, dru-
exonerant: de hisque fluminibus intelligi debet Ta- gi Malini. Taj utječe u prvi, te se napokon oba pod
bula Peutingeriana, in qua inter Naissum, et Rati- jednim imenom izlijevaju u Dunav. Mora se razum-
320 ariam Timacum maius et Timacum minus 10. millia jeti da se na te rijeke odnosi »Peutingerova karta«
passuum inter se distantia loca ponuntur, cum in na kojoj su između Naisa i Ratijarije postavljena
eadem via haec duo flumina hoc eodem spatio invi- mjesta Veliki i Mali Timak, udaljena međusobno de-
cem distent; exindeque patet in Pliniano Codice pro set tisuća koraka, a te su dvije rijeke na istoj cesti
Trimachi Timachi legendum esse: Guduscanorum upravo toliko udaljene jedna od druge.26 Iz toga je
325 autem vestigia servantur in vico Gudusca dicto, et jasno da u Plinijevu kodeksu umjesto »Trimahi« tre-
ad flumen (Mlauna) sito, qui in amnem Moravam ba čitati »Timahi«. Trag se pak »Guduskana« čuva u
maiorem, sive Bulgaricam dictam ex Orientali parte selu zvanom »Guduska« smještenom kod rijeke Mla-
influit. Horum autem Guduscanorum, et Timociano- vne koja s istočne strane utječe u rijeku Moravu,
rum Ducem Bornam a Francis Dalmatiae Ducem con- zvanu Velikom ili Bugarskom. Prema istim je pisci-
330 stitutum Liburniam quoque, sive occidentalem par- ma sigurno da je Borna knez tih Kučana27 i Timoča-
tem Dalmatiae Croatiam dictam rexisse ex eisdem na upravljao i Liburnijom, odnosno zapadnim dije-
Scriptoribus constat. lom Dalmacije nazvanim Hrvatskom, pošto su ga
Franci postavili za kneza Dalmacije.
Eginhardus 821. Vitae Scriptor 821. Einhard 821.28 Zivotopisac 821.29
Interea Borna Dux Dal- Inter haec Borna vita pri- Međutim je umro vojvo- Kafco je međutim umro
335 matiae, atque Liburniae vato, successorem ei con- da Dalmacije i Liburnije Borna, Car mu je naslje-
dejunctus est, et petente stituit Imperator nepotem Borna, a na zahtjev na- dnikom postavio njegova
populo, atque Imperatore suum nomine Ladasde- roda i uz Carevo slaga- nećaka imenom Ladas-
conveniente, nepos illius um. nje nasljednikom mu je dea.
nomine Ladasclavus suc- postavljen njegov nećak
340 cessor ei constitutus est. imenom Ladasklav.

334 335
Ex quibus sic explicatis clariora evadunt, quae Kad se to tako rastumači, postaje jasnije što isti
iidem referunt. iznose:

Vitae Scriptor 822. Einhard za 822.80 2ivotopisac za 822.13


Eginhardus 822.
Iz Italije je u Panoniju uistinu je istodobno po-
Exercitus de Italia prop- Exercitum sane eodem poslana vojska da do- slao vojsku iz Italije
345 ter Lindeviticum bellum tempore misit de Italia krajči rat s Lindevitom. protiv Lindevita u Pano-
conjiciendum in Panno- contra Lindevitum in Pan- Na njen je dolazak Lin- niji. Kako on nije bio do-
niam missus est, ad cuius nonia, quo ille consiste- devit napustio grad Sis- sta jak da joj se suprot-
adventum Lindevitus, Sis- re non valens, propriam ciju i na bijegu se sklo- stavi, napustio je vlastiti
cia Civitate relicta, ad reliquit Civitatem, et ad nio k Sorabima. (Kaže se grad. Došao je k nekom
350 Sorabos (quae natio mag- quendam Principem Dal- da taj narod zaprema ve- dalmatinskom prvaku
nam Dalmatiae partem matiae veniens, ab eo lik dio Dalmacije.) Na koji ga je primio u grad.
obtinere dicitur) jugiendo susceptus est intra Civi- prijevaru je ubio jednog Zauzvrat je ipak svoga
se contulit, et uno ex Du- tatem, qui tamen versa njihovog vojvodu koji gostoprimca ubio na pri-
cibus eorum, a quo recep- viče susceptorem suum ga je bio prihvatio i nje- jevaru i grad podvrgnuo
355 tuš est, per dolum inter- dolo confecit, et Civita- gov je grad doveo pod svojoj vlasti. S našima
fecto, Civitatem eius in tem suo Dominatui subie- svoju vlast. Ipak je k se nije niti pobio niti
suam redegit ditionem, cit, et quamquam nos- Carevoj vojsci uputio pregovarao, ali je ipak
missis tamen ad exerci- tris, nec pugnam intule- svoje poslanike i obećao uputio poslanike, rekao
tum Imperatoris Legatis rit, nec collocutus juerit, da je voljan stupiti pre- da je pogriješio i obećao
360 suis, ad eius praesentiam tamen missis legatis, et da nj. da će doći k gospodinu
se velle venire promisit. errasse se dixit, et ad Do- Caru.
minum Imperatorem ve-
nire promisit. 823. 823.

823. 823. Caru je dojavljeno o Na istome saboru bude


Lindevitovoj smrti, tj. da dojavljena smrt tiranina
365 Allatum est Imperatori de In eodem conventu mors je napustio Sorabe, a Lindevita, pogubljena
interitu Lindeviti, quod nunciatur Lindeviti Ty- kad je došao u Dalmaci- nekom varkom.
relictis Sorabis cum in ranni, a quodam dolo in- ju k Lindemuslu, ujaku
Dalmatiam ad Lindemus- terfecti. vojvode Borne, i neko
lum Avunculum Bornae vrijeme proboravio kod
370 Ducis pervenisset, et ali- njega, da je ubijen nje-
quantum temporis cum govom varkom.
eo moratus fuisset, dolo
ipsius fuisset interfectus. Prema gore iznesenom razgraničenju, da ponav-
ljanje »Dalmacije« ne bi urodilo zbrkom, valja reći
Lindevitum, scilicet, tune metu exercitus Fran- da je Ljudevit tada iz straha od franačke vojske
375 corum, ad Sorabos in Dalmatiam fugisse, id est ad umaknuo k »Sorabima« u Dalmaciju, tj. k Srbima
Sefblos (Hos Franci Sorabos, prout Septentrionales koji su posjedovali istočni dio Dalmacije i bili pod-
Slavos vocant) qui Dalmatiae partem Orientalem pos- ložni Istočnom Carstvu (Franci ih nazivaju »Sorabi-
ma« isto kao i sjeverne Slavene.); da je zatim, kako

336 337
sidentes, Orientali quoque Imperio subiecti erant, de- se htio vratiti Francima pošto je ubio srpskog kne-
inde Lindevitum eundem cum occiso Duce Sorabo, za, pobjegao u Dalmaciju k franačkom podložniku i
3(80 ad Francos redire vellet, in Dalmatiam ad Linde- Borninu nasljedniku u hrvatskoj kneževini Ljude-
muslum Francis subditum, Bornaeque in Ducatu Cro- mislu, tj. da je pobjegao iz Srbije u zapadni dio Dal-
atiae successorem aufugisse, id est, ex Serblia ad macije, nazvan Hrvatskom. Slično treba razumjeti
Occidentalem Dalmatiae partem, Croatiain nuncupa- da se na Dalmaciju u pravom smislu riječi koja je
tam, ex supra allata distinctione dicendum est, ne zadržavala staro ime odnosi ono što Einhard iznosi u
3B5 Dalmatiae repetitio confusionem pariafc Simili modo »Analima« za 821. godinu:
ea, quae refert Eginhardus in Annalibus 821. Došauši u Jadru, grad Dalmacije, patrijarh Gra-
Fortunatus Patriarcha Gradensis, veniens ladram da Fortunat otkrio je uzroke svojega bijega prefektu
Dalmatiae Civitatem, loanni Praefecto Provinciae te provincije Ivanu. On ga 32je odmah ukrcao na lađu
illius fugae suae causas aperuit, qui eum statim navi i poslao u Konstantinopol.
390 impositum Constantinopolim misit.
De Dalmatia proprie dieta, quae amtiquum no- Iz toga se raspoznaje da je prefekt Dalmacije
men retinebat, intelligenda sunt, ex quxD eius Praefec- koji je boravio u Zadru imao jurisdikciju i nad Ja-
tum·, ladrae eommorantem, iurisdietionem quoque dranskim morem. Einhardovi »Anali« nastavljaju:
mariš Adriatici habuisse dignoscitur: sequuntur 824. Uz ostalo je dopustio da onamo dođu posla-
395 Annales Eginhardi nici Abotrita koji se pučki zovu Predenecenti, a na-
824. Caeterum Legatos Abotritorum, qui vulgo stavaju Daciju uz Dunav, graničeći s Bugarima. Za
Praedenecenti vocantur, et contermini Bulgaris Daci- njih se također javljalo da pristižu. Zalili su se da ih
am Danubio adiacentem incolunt, qui et ipsi adventa- Bugari nepravedno napadaju i tražili da im se pro-
re nunciabantur, Ulico venire permisit. Qui cum a tiv njih pomogne, pa im je zapovjeđeno neka idu ku-
400 Bulgaris inique infestari, se quererentur, et contra ći i neka se vrate u vrijeme koje je utvrđeno s posla-
eos auxilium šibi ferri deposcerent, domum ire, atque nicima Bugara.
iterum ad tempus Bulgarorum Legatis· constitutum 826. Vojvode Baldrik i Gerholt, prefekti panon-
redire, iusssi sunt.
826. Beddncus, et Gerholtus C&rmtes, a;e Panno- ske granice, posvjedočili su da dosada nisu mogli ni-
405 nici limitis Praefecti, et adhuc de motu Bulgarorum šta dočuti o pokretu Bugara protiv nas.
adversum, nos nihil se sentire posse, testati smnt. 827. Bugari su mornaricom uz Dravu također
827. Bulguri quoque Sclavos in Pannonia seden- ognjem i mačem opustošili Slavene koji obitavaju u
tes per Dravum navali exercitu ferra, et igne vasta- Panoniji. Protjerali su njihove vojvode i postavili im
verunt, et expulsis eorum Ducibus, Bulgaricos eis bugarske upravljače.
410 rectores constituerunt. 828. Sabor, u veljači. Forojulijski vojvoda Bal-
828. Conventus, mense Februaru, Baldericus eti- derik lišen je časti, jer su zbog njegova nemara Bu-
am Dux Foroiuliensis, cum propter ems- ignaviam gari nekažnjeno opustošili područje *Gornje /*Donje/
Bulgari jines Pannoniae *superioris /*Inferioris/ im- Panonije, a marka koju je držao sam podijeljena je
pune vastassent, honoribus privatus, et Marca, quam na četiri vojvode.33
415 solus tenebat, in quatuor Comites divisa est.
Ex quibus' patet, Francorum ditionem etiam ul- Iz toga je jasno da se franačka vlast prostirala
tra Danubium in Daciam extensam fuisse in Abotri- i preko Dunava u Daciju na »Abotrite«. Napominje
tos, quos Praedenecentos vocatos asserit, ad differen- da su ih zvali »Predenecentima« za razliku od »Abo-
tiam Abotritorum circa Albim in Germama habitan- trita« koji stanuju u Njemačkoj oko Labe i koje spo-
420 tium, quorum mentionem facit anno 795. eodem modo minje 795. godine.34 Mora biti da su i Bugari isto

338 339
Bulgaros quoque trans Danubium ditionem habuisse tako vladali s one strane Dunava, jer su graničili s
oportet, cum Francis contermini fuerint in Dacia, Francima u Daciji. To je potvrđeno onime što slije-
quod confirmatur ex iis, quae sequuntur, scilicet. Bul- di, naime da su Bugari mornaricom po Dravi podvr-
gares per Dravum navali exercitu su'begisse Slavos gli Slavene koji su obitavali u Panoniji. Nisu naime
425 in Pannonia sedentes, neque enim aliunde, quam per mogli doći odrugud nego Dunavom iz Daći je, budu-
Danubium ex Dacia venire poterant, Serviis citerio- ći da su Srbi posjedovali dunavsku obalu s ove stra-
rem ripam Danubii possidentibus. ideo sicuti in Dacia ne. Stoga je doduše sigurno da isu granice između
trans Danubium confinia inter Francos et Bulgaros Franaka i Bugara bile s onu stranu Dunava u Daciji,
fuisse constat, ita ubinam fuerint, incompertum est, ali se isto tako ne zna gdje su bile. Ekihard naime
430 cum Francos duetu Pipini ad Tissam tantum flumen spominje da su Franci pod Pipinovim vodstvom sti-
(nunc Tibiscum incolis (Tissam) pervenisse Eginhar- gli samo do rijeke Tise35 (Tibiska, sada domaćima
dus memoret; sed sicuti limitem Orientalem Francici »Tise«). Jasno je da je furlanski markgrof Balderik
Imperii Baldricum Foroiulii (Ducem) in potestate ha- pod svojom vlašću imao istočnu granicu Franačkog
buisse patet, ita eundem Pannoniam inferiorem, et Carstva, pa je tako iz gore izloženog sigurno da je on
435 Carantanorum Regionem cum Croatia rexisse ex su- upravljao i donjom Panonijom i područjem Karan-
pra allatis constat: ita ut quidquid Ungarici deinde tanaca zajedno s Hrvatskom. Tako je pod vlašću dr-
Regni cis Danubium fuerit, cum Carinthia, Istria, et žao sve što je potom od Ugarskog Kraljevstva bilo s
Foroiulio in potestate haberet: addendique sunt Abo- ove strane Dunava, zajedno s Kranjskom, Istrom i
driti in Dacia, sive Bulgaria Transdanubiana, et Gu- Furlanijom. Tome valja dodati i Bodriće u Daciji ili
440 duscani et Timotiani in Bulgaria hodierna, sive Cis- prekodunavskoj Bugarskoj, i Kučane i Timočane u
danubiana, inde quanti momenti haec Marchia limi- današnjoj Bugarskoj s ove istrane Dunava. Odatle se
tanea fuerit, et quam late pateret, colligi potest: Bul- može razabrati koliko je značajna bila ta pogranična
gari autem tune non solum Guduscanos, Timotianos, marka i kako se daleko prostirala. Bugari pak, koji
et Abodritos, sed etiam Slavos (Pannonios) per Dra- nisu tada Dravom podvrgli samo Kučane, Timočane
445 vum subigentes, suosque rectores ipsis relinquentes, i Bodriće, nego i panonske Slavene i ostavili im svo-
in Causa fuere, ut Marchia privata Duce, in quatuor je upravljače, bili su uzrokom da je marka lišena
Comites divisa fuerit, ex qua idivisione debilitata li- markgrofa podijeljena na četiri grofa. Tom je podje-
mitanea Provincia, Croatis ansam praebuit a Francis lom granična pokrajina oslabljena, pa je Hrvatima
desciscendi, ut suo loco referetur. pružila uporište da se otcijepe od Franaka, kako će
biti izneseno na svome mjestu.
Caput XVI.
DE PRAEFECTURA ADRIATICI, ET DUCATU XVI poglavlje
DALMATIAE. O ZAPOVJEDNIŠTVU NAD JADRANOM
I O VOJVODSTVU DALMACIJI
A Tempore Augusti, donec Monarchia Romana
5 viguit, Adriatici custodia Classi Ravennati demandata Od Augustovih vremena, dok je Rimsko Car-
fuit; sed diviso Imperio, Occidentale sensim diminu- stvo bilo snažno, čuvanje je Jadrana bilo povjereno
ebatur, donec ipso extincto, Classis quoque eius reli- ravenskoj floti. Kad je pak Carstvo podijeljeno, Za-
quiae, ex Tyrrheno, et Adriatico, in Orientale seces- padno se očigledno smanjivalo dok nije potpuno utr-
serunt, et quamvis Africa, Italia, et Dalmatia, simul nulo, a ostaci su njegove mornarice iz Tirenskog i
10 cum Tyrrheno, et Adriatico a lustiniano recuperatae Jadranskog mora odstupili u Istočno Carstvo. Justi-
/540./ fuerint, tamen Italia diutino bello a Gothis, et nijan je doduše /540/ povratio Afriku, Italiju i Dal-

340 341
Francis vexata, mortooque succedente fere desolata ijni zajedno s Tirenskim i Jadranskim morem, ali
fuit, et quando per (Narsetem) paoata, respirare cae- je Italija ipak bila gotovo opustošena, jer su je u du-
perat, Longobardi maiorem eius partem Occidenta- gotrajnom ratu napadali Goti i Franci, a uslijedila je
15 lem /570./ occuparunt: vix Raverma cum aliquibus i bolest. Kad je počela iznova disati pošto ju je Nar-
Civitatibus maritimis retenta, ut supra narratum /Ca- zet smirio, Laiigobardi su zauzeli veći njen zapadni
pite 8./ est; cum vero Lo/ngobardi ad maritima loca a dio /570/, a jedva se održala Ravena s nekoliko pri-
principio non pervenerint, Graeci sine controversia morskih gradova, kako je gore /u 8. poglavlju/ is-
mare possidebant, et Classe Constantinopoli Raven- pripovjedano. Kako paik Langobardi u početku nisu
20 nam frequenter navigantes, Adriaticum custodiebant; stigli do primorskih mjesta, Grci su bez ikakva su-
sed Longobardi deinde Samnium cum maritimis qui- protstavljanja posjedovali more. Često su s bro-
busdam locis in Adriatico /589./ caeperunt, Slavique dovljem plovili iz Carigrada u Ravenu i čuvali Ja-
primo Istriam /604./ desolarunt: deinde totam fere dran. No Langobardi su zatim uzeli Samnij s nekim
Dalmatiam /638./ occuparunt, et exinde Sipontum primorskim mjestima na Jadranu /589/, a Slaveni su
25 transfretantes, loca quaedam popularunt {/Sigonius/}, najprije opustošili Istru /604/, a zatim zauzeli gotovo
ut Paulus Diaconus /649./ scribit Libro 4. capite 46. čitavu Dalmaciju /638/. Odatle su preplovili u Si-
ideo tunc aliquas quoque Insulas Dalmatieas ab iisdem pont i opljačkali neka mjesta /Sigonio/,1 kako Pavao
occupatas argui debet, quarum commoditate facilius Đakon piše u 46. poglavlju četvrte knjige /649/.2 Mo-
transfretare potuerunt, et cum Orientales Dalmatiae ra stoga biti dokazano da su oni tada zauzeli i neke
30 Insulae contra Sipontum sitae sint, has a Slaviš iam dalmatinske otoke, zbog čije su pogodnosti mogli
tune occupatas dicendum est, qui deinde Narentani, lakše preploviti. Kako su istočni otoci Dalmacije
et Pagani nuneupati fuerunt, ut supra relatum est, smješteni nasuprot Sipontu, valja reći da su ih već
et infra clarius patefoit, abindeque Graecis in Italiam, tada zauzeli Slaveni koji su zatim bili nazvani Ne-
et Dalmatiam navigantibus, Adriaticum infestum red- retvanima i Paganima, kako je gore izneseno, a niže
35 ditum argui debet; ideo eorundem in Adriatico viri- će postati još jasnije. Mora biti dokazano da je zbog
bus decrescentibus, facile fuit Langobardis Brundu- toga Jadran postao pogibeljan Grcima koji su plo-
sium, et Tarentum /695./-expugnare: Saraceni quoque vili u Italiju i Dalmaciju. Njihove su snage u Ja-
tunc Africam /696./ occuparunt, et exin.de Tyrrhenum dranu opadale, pa je zbog toga Langobardima bilo
infestantes Sardiniam /720./ caeperunt, quae loca lako osvojiti Brindisi i Tarant /695/. Tada su Arapi
40 Graeci recuperare non potuerunt, sed Leo Isauricus zauzeli Afriku /696/, a zatim su napadajući Tiren-
contra Sacras Imagines bellum /723./ exercens, ob id sko more uzeli Sardiniju /720/. Ta mjesta Grci
Iconomachus cognominatus, Latinorum animos a se nisu mogli povratiti. No Leon Izaurijski otu-
alienavit, eoque tenuitatis Graecorum in Italia vires đio je od sebe duhove Latina borbom protiv svetih
devenere, ut Ravennam a Longobardis captam, albsque slika /723/, zbog koje je nazvan Ikonomahom, a grčke
45 Venetorum auxilio, recuperare /726./ nequiverint: ex- su snage u Italiji postale tako slabašne da bez po-
communicato deinde a Summo /730./ Pontifice Im- moći Mlečana ne bi bile mogle povratiti Ravenu ko-
peratore, tributisque Italicis privato, eo magis res ju su zauzeli Langobardi /726/. Papa je zatim /730/
Graecorum attenuatae fuerunt: tandem Imperante izopćio Cara, te je lišen italskih podavanja, i prilike
Constantino Copronimo, Ravenna a Longobardis cap- su Grka postale to slabije. Napokon je zauzećem Ra-
50 ta, Exarchatus, cum Graecorum dominio in Occiden- vene za vladavine Konstantina Kopronima utrnuo
tali parte Italiae /752./ extinctus fuit, in Orientali ve- Egzarhat zajedno s vlašću Grka u zapadnom dijelu
ro, Sicilia, et aliqua Italiae loca, retenta sunt: ex qui- Italije /752/. U istočnom su pak zadržavali Siciliju i
bus patet, Graecos donec Ravennam possederant, neka mjesta u ftaliji. 3 Iz toga je jasno da su Grci
Adriaticum qiioque in potestate habuisse: nam quam- imali pod vlašću Jadran dok su posjedovali Ravenu.

342 343
vis Longobardi plura maritima Italiae loca posside- Iako su naime Langobardi posjedovali više primor-
rent, illos tamen Classem habuisse nulla memoria re- skih mjesta u Italiji, ne nalazi se nikakva spomena
peritur, ex altera vero parte, etiamsi Slavi totam con- da su imali brodovlje. S druge pak strane, iako su
tinentem Dalmaticam, cum quibusdam etiam Insulis Slaveni zauzeli čitavo dalmatinsko kopno, čak zaje-
Orientalibus occupassent; tamen Dalmatae ad caete- dno s nekim istočnim otocima, ipak su Dalmatinci
60 ras Insulas confugientes, et mariš possessionem reti- pobjegavši na ostale otoke i zadržali posjed nad mo-
nuerunt, et nonnullas quoque in continenti Civitates rem i čak obnovili neke gradove na kopnu. K tome
reaedificarunt, ipsorumque deinde Slavorum maior su zatim Slaveni većim dijelom prihvatili kršćansku
pars Christianam fidem amplexa, Dalmatas molestare vjeru i prestali zlostavljati Dalmatince, kako je gore
desiit, ut supra relatum /Capite 11./ est; Sed post Ra- izneseno /u 11. poglavlju/. No nijedan autor ne iz-
65 vennae amissionem, usque ad Caroli Magni tempora, vješćuje koja su mjesta na Jadranu Grci zadržali od
quaenam in Adriatico loca Graeci retinuerint, nemo gubitka Ravene pa do vremena Karla Velikog. Iz
Auctorum refert, ac sicuti de Dalmatia ex supra gore se napisanog s Porfirogenetom može iznijeti ne-
scriptis cum Porphirogenito aliqua distinctio tradi kakvo razgraničenje za Dalmaciju. Isto tako mora bi-
potest; ita in Istria quoque aliquid Graecos possedisse ti dokazano da su Grci nešto posjedovali i u Istri.
70
argui debet: cum, quando a Loiigobardis occupata fu- Nitko naime ne izvješćuje kad bi Langobardi bili
erit Istria, nemo referat, sed direptam tantum Paulus zauzeli Istru, nego Pavao Đakon piše u 28. poglavlju
Diaconus scribat libro 3. capite 28. Rex /Sigonius treće knjige da je samo opljačkana: Kralj Autar /po
4
587./ Autori ađ Histriam exercitum misit, cui exer- Sigoniju 587/ poslao je vojsku u Histriju. Toj je
citui Evin Dux Tridenti praefuit, qui post praedas, vojsci na čelu bio vojvoda Tridenta Evin. Poslije
75 et incendia, facta pače, in annum unum magnam pe- pljačke i paleža načinjen je mir, te su za jednu go-
cuniam Regi detulerunt. dinu donijeli kralju mnogo novaca.5
item libro 4. capite 25. /600./ Zatim u 25. poglavlju četvrte knjige /600/: Ušav-
Longobardi cum Avaribus, et Sclavis Histrorum ši s Avarima i Sklavinima u krajeve Histra,6 Longo-
jines ingressi, universa ignibus et rapinis vastave- bardi su sve opustošili ognjem i otimačinom.
80 runt. I u 42. poglavlju:
et capite 42. Iste te godine /604/ Sklavini su pobili vojnike i
Hoc nihilominus anno (/604./), Sclavi Histriam suza dostojno oplijenili Histriju.'1
interfectis militibus lacrimabiliter depraedati sunt. Marljivi istraživač starina Carlo Sigonio8 pri-
Et sicut ex epistolis Divi Gregorii anno /605./ se- mjećuje prema pismima sv. Grgura da je iduće go-
85 quenti Istriam adhuc in potestate Graecorum fuisse, dine /605/ Istra još bila pod grčkom vlašću.9 Isto se
Carolus Sigonius diligens antiquitatum indagator tako može dokazati da su grčke posade još bile u
Istri i da su Grci sačuvali neki njen dio, barem pri-
animadvertit; Ita ex us, quae Paulus Diaconus libro 5. morski, prema onome što složno iznose Pavao Đakon
capite 12. et Anastasius Bibliothecarius in vita Ade- u 12. poglavlju pete knjige10 i Anastazije Bibliotekar
odati Papae uniformes /668./ referunt. Jnterfecto igi- u »Životopisu pape Deodata« /za 668. g./: Kad je da-
90 tur apud Syracusas Constante Imperatore, Mecetius kle car Konstant ubijen kod Sirakuze, Mecetije je
in Sicilia Regnum arripuit, sed absque Orientalis prigrabio kraljevstvo na Siciliji, ali bez volje istoč-
exercitus voluntate, contra quem Italiae militiae mi- ne vojske. Protiv njega su na Sirakuzu nahrupili voj-
lites, aUi per Histriam, alii per partes Campaniae, alii nici italske vojske, jedni dolazeći preko Histrije, dru-
vero a partibus Africae, et Sarđiniae venientes in Sy- gi kroz Kampaniju, treći pak iz Afrike i sa Sardi-
95 racusas irruerunt. nije.11

344 345
Praesidia Graeeorum adhuc in Istria f uisse, argui Einhard na navedenom mjestu doduše piše da je
potest, eiusque aliquam partem, saltem maritimam, Istra kasnije dopala Karlu Velikome i sigurno je
Graecos servasse dicendum videtur, et quamvis po- da su je njegovi nasljednici držali pod vlašću furlan-
12
stea Carolo magno Istriam cessisse Eginhardus loco skog grofa, no ipak se iz pisama pape Hadrijana
13
100 citato scribat, ipsamque eius successores sub iurisdic- /Hadri'jan je papa od 772—795/ istome Karlu vidi
tione Ducis Foroiuliensis tenuisse constet, tamen Ca- da su Grci još posjedovali nekakvo područje u Istri
rolo Longobardorum Begno potiente, Graecos adhuc kad se Karlo domogao langobardskog kraljevstva:
terrrtorium aliquod in Istria possedisse, ex epistolis Papa Adrijan preuzvišenom gospodinu i izvrs-
Adriani Papae ad eundem Carolum /Adrianus Papa a nom sinu Karlu, kralju Franaka i Longobarda i rim-
105 772. usque 795./ apparet. skom patriciju. Vjerujemo da je već doprlo do ušiju
Epistolarum Romanorum Pontificum ad Reges Vaše Bogom štićene preuzvišenosti o histarskom bi-
Francorum Epistola 57.
Domino Excellentissimo Eximio Filio Carolo skupu Mauriciju, kako su prokleti Grci koji su stolo-
Regi Francorum, et Longobardorum,, atque Patritio vali ondje na spomenutom histarskom zemljištu, dok
lio Romanorum Adrianus Papa. Credimus quod iam ad su spoznali da je on vjeran blaženom Petru i na-
vestrae a Deo protectae Excellentiae aures pervenit ma, .. I niže: Navedeni zavišću, i naprijed spomenuti
de Episcopo Mauritio Histriensi, qualiter dum eum Grci i sami Histrijci iskopali su mu oči, predbacujući
-fidelem Beati Petri, et nostrum cognovissent nefan- mu kao da je on sam morao histrijsko područje pre-
dissimi Graeci, qui in praedicto ibidem territorio re- dati Vašoj preuzvišenosti.
115 sidebant Histriensi. et infra. Zelo dueti tam praedicti Izuzeće primorskih gradova kod Porfirogeneta
Graeci, quamque ipsi Histrienses eius oculos eruerint, bilo je za dalmatinske potvrđeno po onome što Ein-
proponentes ei, ut quasi ipsum territorium Histriense, hard iznosi na gore navedenom mjestu /u 15. po-
vestrae sublimi Exellentiae tradere debuisset. glavlju/ u »Životopisu Karla Velikog«:
Ideo sicuti >ex iis, quae refert idem Eginhardus također Histriju i Liburniju, i Dalmaciju osim
120 loco supra /Capite 15./ citato in vita Caroli Magni.
Histriam quoque, et Liburniam, atque Dalmatiam primorskih gradova. Njih je dozvolio držati konstan-
exceptis maritimis Civitatibus, quas Constantinopo- tinopoUtanskom caru .. .u
litano Imperatori habere permisit. Upravo zbog toga ga valja protegnuti i na po-
Exceptio Civitatum maritimarum de Dalmaticis neki grad u Istri (iako o tome nitko ne izvješćuje),
125 ex Porphirogenito verificata fuit, ita (quamvis nemo i to barem na Kopar koji je smješten na otoku. Za
id referat) ad Istriae quoque quandam Civitatern ex- nj običaj pjevanja lauda koji je sačuvan sve do da-
tendi đefoet, et saltem ad lustinopolim in Insula posi- nas dokazuje da je priznavao Grke gospodarima mo-
tam, quam Graecos mariš dominos, etiam post Caro- ra i nakon Karla,15 kako će biti rečeno u slijedećoj
lum recognovisse mos, laudes canendi, usque in ho- knjizi u poglavlju o laudama. Grcima dakle nije pre-
130 diernum diem servatus arguit, ut sequenti libro in ca- ostalo ništa što bi zadržali u zapadnom dijelu Italije,
pite de laudibus dicetur; Cum ergo in Italiae parte osim nešto neznatno u Istri. Tako je gospodstvo nad
Occidentali nihil reliquum Graeci retinerent, praeter Jadranom bilo ograničeno na posjed liburnskih ili za-
aliquid exile in Istria: ita Adriatici mariš dominium
ad Insularum Liburnicarum sive Dalrnatiae Occiden- padnodalmatinskih otoka i nekih južnih od istočno-
135 talium, et nonnullarum meridionalium, ex Orientali- dalmatinskih, zajedno s gradovima Zadrom, Trogi-
bus possessionem, simul cum Civitatibus, ladra, Tra- rom, Splitom i Dubrovnikom na dalmatinskom kop-
gurio, Spalato, et Ragusio- in continenti Dalmatica res- nu. Kako je Zadar među njima imao zgodniji smje-
trictum fuit, inter quas cum ladra opportuniorem cae- štaj i luku od ostalih, bit će doskora jasno da je on-

346 347
teris situm portumque haberet, ibi Praefectum Adri- dje stolovao zapovjednik Jadrana za Grke nakon gu-
140 atici, pro Graecis post Ravennae amissionem resedisse bitka Ravene. Grci su dakle zadržavali Dalmaciju i
mox patebit. Per Ducem ergo ladrae residentem, Dal- gospodstvo nad Jadranom po vojvodi koji je stolo-
matiam et Adriatici dominium Graeci retinebant, sed vao u Zadru, ali kako je zbog mutavosti careva moć
languescente in dies magis ex socordia Imperatorum Grka stalno slabila, da bi sačuvali Jadran, oni su
Graecorum potentia, pro Adriatici conservatione častili mletačke duždeve dostojanstvima, a narod po-
145 iidem Venetos Duces dignitatibus, populum privilegiis vlaisticama.
honorabant. Kako je Rimsko Carstvo opadalo, a barbari pu-
Veneti enim declinante Imperio Romano, Barba- stošili Italiju /od 406—452/, Venecijanci su naime
risque Italiam /ab 406. usque 452./ vastantibus, ad bježali na obližnju obalu i otoke, i sagradili privre-
proxirna littora, insulasque confugientes temporarias mene nastambe. No barbari su nadolazili jedni za
150 habitationes construxerant, sed aliis, atque aliis Bar- drugima, pa su na tim mjestima i ostali. Kad su za-
baris supervenientibus, in iisdem locis perstiterunt: tim Italiju s Dalmacijom zauzeli Heruli /476/16 i Go-
Herulis /476./ deinde, et /493./ Gothis Italiam cum ti /493/, već su se bili privikli nedaćama primorskog
Dalmatia occupantibus, iam maritimis aerumnis assu- života i nastavili su ondje stanovati. Niti kad je Beli-
efacti, ibidem habitationes continuarunt, neque post zar /540/ povratio Italiju nisu se usudili vratiti u do-
155 Italiam a Belisario /540./ recuperatam, ob continu- movine jer se rat s Gotima nastavio. Naselili su se
atum cum Gothis bellum, patrias repetere ausi sunt; među plićacima i, nakloni Carstvu, prebacili su Nar-
sed sedibus inter paludes fixis, Imperio (faventes),
Narsetis exercitum invitis Francis per propria aestu- zetovu vojsku kroz svoje lagune /552/ protiv volje
aria /552./ transfretarunt: Longobardis tandem Occi- Franaka. Kad su napokon Langobardi zauzeli zad-
160 dentalem partem Italiae /570./ occupantibus, confugi- nji dio Italije /570/, i dok je rastao broj izbjeglica
entiumque ad easdem Insulas numero crescente, va- na te otoke, gradili su različite gradove, složno među
rias Civitates construentes, concordes inter se fidem, sobom čuvajući rimsku vjeru i običaje i bavili su se
moresque Romanos servantes, Exarchis Ravennae ad- pomorstvom pristajući uz ravenske egzarhe. No grč-
haerentes navigationem exercuerunt: Sed Graecorum ke su snage u Italiji postupno opadale, pa su Lango-
165 viribus in Italia sensim decrescentibus, Longobardi bardi zauzeli preostala mjesta venecijanskog kopna,
reliqua continentis Venetiae loca, et Slavi similiter a Slaveni u isto vrijeme slično dalmatinskog, i to čak
Dalmatiae, cum aliquibus etiam Insulis uno eodem- s nekim otocima /638/. Tada se i povećao broj sta-
que tempore /638./ occuparunt, tune et Venetarum novnika na venecijanskim otocima, i pomorske su
Insularum habitatorum numerus auctus est, et Grae- snage Grka u Jadranu bile oslabljene jer je osaka-
170 corum vires maritimae in Adriatico, ex Dalmatiae ćena Dalmacija. Zbog toga su i jedni i drugi, kako
mutilatione, debilitatae fuerunt. Abindeque utrique, Venecijanci tako i Dalmatinci, morali to jače prionu-
tam Veneti, quam Dalmatae, ob victus necessitatem
eo magis navigationi incumbendi necessitatem habu- ti plovidbi iz potrebe za živežom. No Venecijanci su
erunt, sed Veneti, ex situs opportunitate meliorem zbog zgodna smještaja stekli bolje uvjete, jer su pod
175 conditionem nacti sunt, cum omnium Occidentalis vlašću držali ušća svih rijeka zapadne Italije koje se
Italiae fluminum in Adriaticum se exonerantium Os- ulijevaju u Jadran. Mora biti dokazano da se zbog
tia in potestatem haberent: ideo navium Venetarum toga povećao broj venecijanskih lađa i da se njihova
numerum auctum, navigationemque eorum dilatatam plovidba proširila. Tako su, pokoravajući se papi,
argui debet: Ita, ut Ravenna a Longobardis capta, Ro- mogli egzarhu povratiti Ravenu /726/ kad su je bili
180 mano Pontifici obsequentes ipsam Exarcho recuperare zauzeli Langobardi, Prvi put ponijevši oružje, pro-
/726./ potuerint, primaque viče arma tractantes, glo- slavili su venecijansko ime, i car je njihova dužda
348 349
riosum nomen Venetum effecerint, eorumque Dux odlikovao titulom hipata. No Grci su se stalno zbog
Hypati titulo tune ab Imperatore decoratus fuerit; ikonoborstva sve više odvajali od crkve i otuđili su
Sed in dies magis Graeci ob Iconomachiam ab Eccle- od sebe duhove Latina. Opet su /752/ izgubili Rave-
185 sia recedentes, alienatis Latinorum animis, Ravennam nu i više je nisu mogli povratiti. Valja naime pret-
iterum /752./ amiserunt, quam amplius recuperare postaviti da se gubitak Ravene Venecijancima prilič-
nequiverunt: nam Venetis (Hi interim cum Luith- no sviđao. (U međuvremenu isu se sporazumjeli s lan-
prando Longobardorum Rege convenerant, ac inibe- gobardskim kraljem Liutprandom i, preobraćajući
cillitatem Graeco-rum in ipropriam utilitatem verten- slabost Grka u korist za sebe, još su više širili svoju
190 tes, eo magis navigationes suas dilatabant) Ravennae plovidbu.) Što su naime rjeđe grčka brodovlja (već
amissionem non đisplicuisse coniectari debet: eo quia, mrska Latinima) dolazila do njima bliskih obala, to
quo rarius Graeeorum Classes (iam Latinis exosae) ad
proxima ipsis littora accedebant, eo magis Venetis se više Venecijancima pružala prigoda da jadransku
praeberetur occasio, navigationem Adriatici ad se tra- plovidbu privuku k sebi i da slobodnije razmjenjuju
195 hendi, permutationemque mercium cum Longobardis robu s Langobardima. No kako su oni zlostavljali
liberius exercendi; sed cum ii Pontificern molesta- papu i pokušali osvojiti Rim, bojeći se jednako i njih
rent, Romamque occupare tentassent, ideo Stephanus i Grka, papa se Stjepan utekao franačkoj zaštiti /755./,
summus Pontifex, non minus metu eorundem, quam osigurao Grad i crkvi pribavio Ravenu s Pentapolom
Graeeorum, ad Francorum protectionem /755./ recur- koju su Franci preoteli Langobardima, a to je izišlo
200 rens, et Urbem tutatus est, et Ravennam cum Penta- na veliku korist Venecijancima. Mora naime biti do-
poli, Longobardis per Francos ereptam, Ecclesiae kazano da je Venecijance zastrašivala kopnena moć
acquisivit, quod maximo commodo Venetis (cessit): Langobarda, kad joj je pristupila Ravena i padska
nam sicuti Longobardorum terrestrem potentiam, ex ušća, a isto tako valja reći da su sve bojazni uklo-
Ravennae, ostiorumque Padi accessione, terrori Ve- njene kad je ona prešla pod vlast cnkve. Čini se ka-
205 netis fuisse argui debet; ita ex eiusdem in potestatem ko valja zaključiti da su Venecijanci mirno nastavili
Ecelesiae deventu oinnes suspiciones sublatas dicen- svojim trgovanjem, dobivši tada prvi put crkvenu
duni est, tuncque prinio Venetos Ecclesiae ditionem in vlast u susjedstvo. Kako je pak Grcima gubitkom
confinio nactos, quietas negotiationes suas prosecutos
fuisse, concludendum videtur. At cum Graeci ex Ra- Ravene bilo osakaćeno i gospodstvo nad Jadranom,
210 vennae amissione, Adriatici quoque dominium muti- uznastojali su je iznova osvojiti. No njihovi se po-
lum haberent, ideo ipsam recuperare nisi sunt: sed kušaji nisu mogli sakriti pred Veneeijancima koji su
cum eorum conatus Venetis, qui per Graeeorum loca plovili po grčkim mjestima, pa su njihove planove
navigabant, latere non possent, consilia ipsorum Ar- dojavili ravenskom nadbiskupu. To se vidi iz pisa-
chiepiscopo Ravennati significarunt; ut ex epistolis ma pape Pavla /Pavao je papa od 757—768/ franač-
215 /Paulus Papa 757. usque 768./ Pauli Papae ad Pipi- kom kralju Pipinu. 28. pismo:
num Francorum Regem scriptis apparet, epistola 28. Poslali smo Vam napokon ujedno primjerak pi-
Exemplar denique Epistolae secreto directae α sma koje su neki Venetici potajno upravili našem
quibusdam Veneticis Sanctissimo fratri nostro Sergio bratu nadbiskupu (Ravene) Sergiju, a iz pisma koje
Archiepiscopo (id est Ravennae) simul, et ex litteris, nam je uputio taj presveti muž, i niže ovaj naš spis.
220 quas idem sanctissimus vir nobis direxit, infra haec I tražim, i molim kao da sam, osobno prisutan, i za-
noetra scripta v&bis misimus, et peto, et tamquam
prnesentioliter deprecar, atque per omnipotentem De- klinjem svemogućim. Bogom Vašu kršćansku Preuz-
um coniuro Excelentissimam Christianitatem ves- višenost za naredbu Dezideriju, kralju Langobarda,
tram, praeceptionem Desiderio Regi Longobardorum da mora — bude li nužda tražila — pružiti pomoć

350 351
225 ut si necesse exegerit, auxilium praestare debeat, tam i Raveni i primorskim gradovima Pentapola u borbi
Ravennae, quam Pentapoleos maritimis Civitatibus protiv neprijatelja.
ad dimicandum contra inimicorum impugnationem. A u 34. pismu
Et Epistola 34.
Signiftcat nobis (scilicet Vulcarius Coepiscopus) Javlja nam (koepiskop Vulkarije) da prokleti
230 quod nefandissimi Graeci inimici Sanctae Ecclesiae, Grci, neprijatelji svete crkve i napadači na pravu
et Orthodoxae jidei expugnatores, Deo šibi contrario vjeru, žele protivno Bogu udariti na nas i na raven-
super nos, et Ravennatium partes irruere cupiunt, ske strane i da se pokreću.