UNIVERZITET U SARAJEVU

POSTDIPLOMSKI STUDIJ

MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI

TEORIJSKI I PRAKTINI DOPRINOS EDUKACIJE O

NASILJU USPJENOJ IMPLEMENTACIJI PRISTUPA
MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI
(MAGISTARSKA RADNJA)

Mentor:

Kandidat:

Prof. dr Ismet Dizdarevi

Edita Ostoji

Sarajevo, 2004.

Sadraj:

1.

Saetak

Uvod

2.

Problem

6
6
8
9
10
12
13
13
16
19
20
25
28
29
29
30
31
32

3.

Ciljevi

32

4.

Hipoteze

32

5.

Prepreke koje ima korisnik da svoje smetnje povee

sa traumom/nasiljem kao uzrokom

1.1. Osnovne postavke pristupa Mentalno zdravlje u zajednici

1.2. Psiholoka trauma
1.2.1. Kako nastaje psiholoka trauma
1.2.2. Simptomi
1.3. Nasilje kao oblik traume
1.3.1. Problemi definiranja pojma nasilja
1.3.2. Mo kao ishodini pojam za objanjenje nasilja
1.3.3. Granice
1.3.4. Pojavni oblici nasilja u odnosima
1.3.4.1. Seksualizirano nasilje
1.3.4.2. Emocionalno (psiholoko) nasilje
1.4. Proces oporavka od traume/nasilja
1.4.1. Faza uspostavljanja sigurnosti
1.4.2. Faza reuspostavljanja stabilnosti
1.4.3. Faza razrade traume sjeanje i aljenje
1.4.4. Integracija i reuspostavljanje veza

5.1.
5.2.
5.3.
5.4.
5.5.
5.6.

Nastojanje da zaboravi
Stid i strah
Strah od reakcija okoline na priznanje vlastite viktimizacije
Priroda simptoma preivljenog seksualiziranog nasilja
Konfuzija kriterija i uvjerenje o vlastitom udjelu
Traumatizirana osoba ne zna da je do povrede dolo

6. Potekoe koje potiu od neposrednog socijalnog okruenja

6.1.
6.2.
6.3.
6.4.

Sukob interesa
rtva u ulozi identificiranog pacijenta
Osjeaj krivnje okoline
Veza sa pristupom Mentalno zdravlje u zajednci

7. Potekoe koje potiu od drutva i strunjaka

7.1. Potekoe strune prirode
7.1.1. Nedostatna znanja iz oblasti traume/nasilja

34
34
36
37
38
38
41
42
42
43
45
45
47
47
47
2

7.1.2. Klinike slike smetnji oblikovane traumatskim simptomima

7.1.3. Ponaanje na prvi pogled ne djeluje disfunkcionalno
7.1.3.1. Patoloka privrenost zlostavljau
7.1.3.2. Stanje potpune predaje
7.1.3.3. Stanje stalne pobuenosti
7.1.3.4. Stanje zamrznute panje
7.1.3.5. Perfekcionizam
7.1.3.6. Naglaeno seksualizirano ponaanje
7.2. Nedoraeni stavovi prema nasilju
7.3. Osjeaj nedostatnosti i kadrovska nepodranost
7.4. Emocionalna optereenje koja rad sa preivjelima nasilje nosi
7.5. Prepreke strunjaka i pristup Mentalno zdravlje u zajednici

8. Proces oporavka od traume/nasilja kao okvir za pruanje

usluga mentalnog zdravlja
8.1. Faza osnaivanja
8.1.1. Holistiki pristup
8.1.2. Faza reuspostavljanja sigurnosti
8.1.2.1. Reuspostavljanje sigurnost u okruenju
8.1.2.2. Reuspostavljanje sigurnosti u odnosima
8.1.2.3. Reuspostavljanje sigurnosti u sebe
8.1.3. Faza rada na stabilizaciji
8.2. Ostale dvije faze procesa oporavka od traume
9. Uobliavanje pristupa u radu sa preivjelima traumu/nasilje
9.1. Korigirajue iskustvo
9.1.1. Doivljajni aspekti preivljavanja nasilja koji nanose povredu
9.1.2. Pozicija moi pomagaa u terapijskom/pomagakom odnosu
9.1.2.1. Kako se osigurati protiv zloupotrebe moi u terapijskom/
pomagakom odnosu
9.1.2.2. Dijagnoza kao uporite moi osloboenje ili stigma
9.2. Efekti korigirajueg iskustva - neizostavan element procesa
Oporavka
9.3. Korigirajue iskustvo - osnova etike pruanja usluga
9.4. Korigirajue iskustvo i pristup Mentalno zdravlje u zajednici

10. Briga o mentalnom zdravlju pomagaa

10.1.
10.2.
10.3.
10.4.

Opasnosti koje potiu iz rada sa preivjelima traumu/nasilje

Dodatni zadaci
Postupci kojima se realizira briga za mentalno zdravlje pomagaa
Doprinos pristupa uoblienog na znanjima o nasilju ouvanju
mentalnog zdravlja pomagaa
10.4.1. Holistiki pristup korisniku
10.4.2. Afirmacija resursa korisnika
10.4.3. Ravnopravno uee u podjeli moi sa korisnikom u
pomagakom odnosu
10.4.4. Pomagaki odnos utemeljen na afirmaciji zdravih granica

49
51
51
52
52
52
53
53
53
54
55
58

59
59
60
60
60
61
61
63
64
65
66
66
66
67
68
69
70
70
72
73
73
74
75
75
76
76
76
3

10.4.5. Uvezivanje u multidisciplinarni tim

77
10.5. Dobiti za profesionalce od pristupa Mentalno zdravlje u zajednici 77

11. Struktura i organizacija edukacije o temi nasilja

11.1. Opasnosti u koncipiranju strukture i organizacije edukacije
koje bi mogle omesti postizanje cilja
11.1.1. Iskljuivo/preteno teorijski pristup u pouavanju
11.1.2. Izostavljanje osvrta na zloupotrebu moi u pomagakom odnosu
11.1.3. Izostanak pitanja vezanih za brigu o mentalnom zdravlju
Pomagaa
11.1.4. Izostanak razvijanja svijesti o potrebi timskog rada
11.1.5. Formalizacija u provoenju i apsolviranju sadraja edukacije
11.2. Nivoi edukacije u studiju
11.2.1. Teorijski dio edukacije
11.2.2. Samoiskustveni dio edukacije
11.2.3. Uobliavanje stavova na kojima poiva pristup
11.3. Oekivani rezultati edukacije o nasilju
11.4. Znanja o nasilju -doprinos implementaciji pristupa
Mentalno zdravlje u zajednci

12. Zakljuak
12.1. Znaaj edukacije o nasilju za implementaciju pristupa
Mentalno zdravlje u zajednici
12.2. Drutveni znaaj educiranja o nasilju

13. Literatura

79
79
79
80
80
81
81
81
82
83
84
84
85
86
86
86
88

Saetak
Ideja pristupa Mentalno zdravlje u zajednici izrasla je na kritici nasilja institucija
mentalnog zdravlja nad duevnim bolesnikom. Osnovne postavke pristupa
Mentalno zdravlje u zajednici sastoje se:

u promjeni modela duevne bolesti, od individualne konstitucionalne

manjkavosti ka drutveno uvjetovanoj bolesti
u promjeni pristupa: od adresiranja iskljuivo duevnog bolesnika ka
adresiranju ue zajednice i drutva
u postupcima koji imaju za cilj da poveaju mo, a s njome i uticaj, korisnika
na sistem pruanja usluga, u cilju zatite korisnika od zloupotrebe moi
sistema.

Skup znanja koji se odnosi na nasilje ima brojne dodirne take sa pristupom
Mentalno zdravlje u zajednici:

Preivljavanje nasilja ostavlja na preivjelog posljedice koje se mogu razviti

u kliniku sliku gotovo svakog poznatog psihikog oboljenja.
Mnoge klinike slike smetnji ne budu prepoznate kao uzrokovane
traumom/nasiljem, jer i preivjeli i njihovo socijalno okruenje, s jedne, a
strunjaci i drutvo u cjelini imaju svoje razloge i potekoe da ih uveu sa
uzronim kontekstom nasilja/traume;

U pristupu tretmanu koji je diktiran potrebama preivjelih psiholoku traumu/nasilje

se moe nai obrazac i procesa oporavka i uobliavanja pristupa korisniku, koji se po
svemu uklapa u osnovne postavke pristupa Mentalno zdravlje u zajednci.

Holistiki pristup u procesu oporavka omoguava afirmaciju cjelovitog

identiteta linosti preivjelog traumu/nasilje i omoguava afirmaciju njegovih
ukupnih potencijala i resursa, a pristup u pruanju usluga definira kao
multidisciplinarno - timski
Da bi pomagaki odnos mogao doprinijeti oporavku osoba koje su ve
pretrpjele zloupotrebu moi, mora nuno biti zasnovan na preraspodjeli moi
u pomagakom odnosu i utemeljen na zdravim granicama izmeu korisnika i
strunjaka/pomagaa, te zasnovan na postupcima koje korisniku pruaju
korigirajue iskustvo u odnosu na ono koje ga je povrijedilo. Ovo je osnova
na kojoj se moe graditi nenasilan pristup, koji predstavlja osvijetenu
podjelu moi u pomagakom odnosu izmeu pomagaa i korisnika
Ovako postavljen obrazac mijenja i ulogu samog strunjaka/pomagaa u
procesu pruanja usluga i velikim dijelom ga podrava u brizi za njegovo
mentalno zdravlje, to predstavlja direktnu investiciju u pomagaki odnos, jer
ga obazbjeuje od zamki prikrivenih oblika zloupotrebe moi od strane
strunjaka/pomagaa prema korisniku.

Zbog svih navedenih argumenata edukacija o temi nasilja u redovnom kolovanju

strunjaka/pomagaa za pruanje usluga mentalnog zdravlja se pojavljuje kao
karika koja nedostaje u evolucijskom skoku u pruanju usluga mentalnog zdravlja
od ranijeg obrasca na pristup Mentalno zdravlje u zajednici.
Ako eliminiramo opasnosti, koje uvoenje teme nasilja u redovnu edukaciju
buduih strunjaka mogu onemoguiti u postizanju cilja zbog koga je uvrteno u
sadraje edukacije, prouavanje nasilja moe doprinijeti da se izbjegne da stare
strukture u pruanju usluga mentalnog zdravlja opstanu paralelno sa brdom
osvjeenog argona (Brandon, 1993).

1. Uvod
1.1 Osnovne postavke pristupa Mentalno zdravlje u zajednici
Pojam Mentalno zdravlje u zajednici oznava pristup pruanju usluga mentalnog
zdravlja koji tokom posljednjih 40-tak godina u svijetu postupno smjenjuje, do tada
prisutnu, tradicionalni pristup duevnom bolesniku. Karakterizira ga
dezinstitucionalizacija i vraanje u zajednicu postupaka kojim se nastoji odgovoriti
na potrebe duevno oboljele osobe u cilju poboljanja njenog stanja.
Ideja pristupa Mentalno zdravlje u zajednici izrasla je na kritici nasilja institucija
mentalnog zdravlja, kao titulara drutva, nad korisnicima njegovih usluga.
Bilo da je duevni bolesnik, kao u srednjem vijeku zbog svoje nefunkcionalnosti
bivao prognan iz zajednice (Szasz, 1969), ili, kao u eri industrijalizacije, bio predmet
osposobljavanja i preodgoja da bi popunio potrebu za jeftinom radnom snagom
(Castel et al., 1979), ili bivao sveden na nivo objekta posmatranja radi napretka
nauke, veina koja je bila u posjedu moi nalazila je uvijek naina da one drugaije,
one u manjini, one slabije, upotrijebi za postizanje svojih ciljeva.
U nekim sluajevima pokretai promjena su bili pojedinci koji su iskusili nalije
postojeeg sistema tretiranja duevnog bolesnika i smogli dovoljno lucidnosti i
podrke da se zaloe za promjenu. Tako je uinjen zaokret medicine od fokusa na
bolest prema prevenciji i potaknuta zakonska regulativa prisilnog smjetanja u
ludnicu (ibid.).
U drugim sluajevima promjene u pristupu duevnom bolesniku su bivale pokretane
iz strunih krugova. Interes za razliite oblike psihoterapije na prelazu iz 19. u 20.
stoljee i saznanja potekla iz njih, pomiu sve vie odgovornost za pojavu duevne
bolesti sa oboljelog na njegovo primarno okruenje: na uvjete odrastanja i odgoja.
Socijalno okruenje u irem smislu, drutvo, ovim jo uvijek ostaje izvan domaaja
odgovornosti za nastanak duevne bolesti.
Meutim, globalni ratovi dvadesetog stoljea su prvi puta pokazali da mnogi do
tada zdravi i funkcionirajui, mnogi mi, iz ekstremnih situacija ratita i
logorskog zatoenitva izlaze sa nekim oblikom psihike disfunkcionalnosti. Otuda
se raa svijest da podjela na mi zdravi i oni, duevno oboljeli nije tako otra,
jasna i vjena, kao to se to do tada podrazumijevalo ili se barem eljelo
podrazumijevati. Takoer, postaje jasnije da ustrojstvo cijelog drutva, u kome
pojedinac ivi, kreira situacije koje mogu rezultirati duevnim oboljenjem.
Globalne krize stvarale su i kritinu masu pogoenih, koji su se mogli uvezati i
pokrenuti promjene, dok bi mnoge usamljene rtve traume/nasilja i dalje upadale u
vrtlog sisitema institucija mentalnog zdravlja i stigmu rtava traume/nasilja
zauvijek zamijenjivale stigmom psihijatrijskog pacijenta.
Nakon Drugog svjetskog rata je pokrenut trend dehospitalizacije u vodeim
dravama svijeta. Upravo su veterani vijetnamskog rata u USA u imali kritinu
7

masu, koja je mogla odbaciti zvanine institucije i samoorganizirati se za pruanje

samopomoi. Time su ukazali jasno da mentalna disfunkcija koja nastaje kao
posljedica preivljene traume/nasilja zahtijeva drugaiji oblik zbrinjavanja nego
to to nude servisi u slubi drave.
Kao zaetnik reforme mentalnog zdravlja u Italiji krajem 60-tih godina dvadesetog
stoljea, Basaglia i suradnici su reformu psihijatrije u Italiji bazirali na analizi uloga
sudionika u psihijatriji i uvezali je sa analizom ukupnih drutvenih odnosa. Ovim je
reforma psihijatrije, pored pragmatine dimenzije - efikasnosti i dostupnosti servisa i
humane dimenzije - promjene poloaja korisnika, dobila i svoju politiku dimenziju mijenjanje odnosa u cijelom drutvu. Ulogu psihijatrije u drutvu Basaglia vidi u
ublaavanju nasilnikog lica drutva u cjelini, koje operira kroz institucije nasilja.
(1981).
Utemeljeno u tekovinama ovakovog naina razmiljanja, odgovornost za nastanak
mentalne bolesti i postupci prema zbrinjavanju mentalno oboljelog se vraaju u
zajednicu. Dok je u starom vijeku zajednica zbrinjavala potrebe duevno oboljelog
na bazi osjeanja zajednike izloenosti neobjanjivom, sada je pozivanje na
suodgovornost i zajedniku akciju svih inilaca u drutvu bazirano na iskustvu da se
uzroci duevnog oboljenja nalaze u zajednici, a njegova kronifikacija je posljedica
naina na koji zajednica odgovara na duevnog bolesnika. Ovo je bitan pomak u
odnosu na dotadanju praksu, koja je vladala od starog vijeka pa nadalje: da se cijeli
teret bolesti i njene posljedice, svaljuju iskljuivo na psihijatrijskog pacijenta, kao na
rtveno janje ili najslabiju kariku u lancu, ijim uklanjanjem, za neko vrijeme ili
zauvijek, nestaje neugodni podsjetnik na razmjere ope disfunkcije drutva.
Proces dezinstitucionalizacije predstavlja usmjeravanje na pojedinca i njegov
istorijat, a ne na istorijat bolesti i institucije u kojima je bio zatvoren. To znai
shvatiti potrebe pojedinca, a ne institucionalne potrebe; stavljanje naglaska na
njegove sposobnosti, osjeaje i emocije, a ne na njegove nesposobnosti, ogranienja
povezana sa boleu. Na ovaj nain sluba uspostavlja reciproan odnos sa javnou
i sa pacijentom, te moe pregovarati o terapeutskom odnosu na bazi jednakosti uz
smanjenje vertikalne hijerarhije i udaljenosti izmeu osobe i institucije. Bez
ostvarenja navedenog, rad u zajednici umjesto u bolnici ne predstavlja
dezinstitucionalizaciju. (Avdibegovi, 2000:4-6)
U svojim razmiljanjima i Basaglia upozorava na opasnost reuspostavljanja
institucije, unato mijenjanju forme pruanja usluga (1981). Slino naglaava i
Brandon: I korisnici i primaoci usluga trebaju osnaivanje da bi napravili odmak od
paternalizma, koji opstaje paralelno sa brdom osvjeenog argona. (1993) On
sutinu promjene stare paradigme pruanja usluga mentalnog zdravlja ne sagledava u
odustajanju od institucije, nego u odmaku od moi, koji se moe dogoditi i u
instituciji i ne mora nuno u zajednici. Prema njemu, podruje na kome treba raditi
da bi se promjena dogodila je, prije svega, ovjek i njegovi stavovi: Nije nuno
ukinuti instituciju, niti izvaditi ovjeka iz institucije, nego instituciju iz ovjeka.
(ibid.).

1.2. Psiholoka trauma

Psiholoka trauma biva prvi puta kao dijagnostika kategorija pomenuta 1980.
godine u treem izdanju dijagnostikog i statistikog prirunika mentalnih
poremeaja DSM-III, pod nazivom posttraumatski stresni poremeaj. U reviziji
DSM-III-R (1989) u kriterije za postavljanje dijagnoze biva pridodato i
preivljavanje dogaaja koji je izvan uobiajenog ljudskog iskustva. U DSM-IV
(1994) ovaj kriterij biva proiren na preivljavanje jedne ili vie situacija u kojima
je postojala prijetnja smru ili ozbiljnim povredama, ili opasnost od tjelesnog
unitenja vlastite ili linosti neke druge osobe.
Razliiti aspekti traumatskog dogaaja - stresora su se pokazali kao znaajan faktor
nastajanja peritraumatskih posljedica i posttraumatskog razvoja simptoma. Kao
faktori uobliavanja posljedica navode se razliiti kvaliteti stresora, kao:

trajanje izloenosti stresoru,

evtl. kumulativno djelovanje stresora,

da li je prouzrokovan djelovanjem ovjeka ili prirodnom/tehnikom silom,

da li je djelovao izravno ili posredno na traumatiziranog.

Razlika izmeu djelovanja jednog izoliranog stresora (koji odgovara opisu stresora
u DSM-IV) i viekratnog, ponavljajueg i dugotrajnog stresora pokazala se kao
posebno znaajna. Prouavajui traume kod djece, Terr 1991.godine (prema Butollo,
1999) predlae kategorizaciju trauma na:

Traume tipa I stresor je jedan neoekivani, izolirani dogaaj,

Traume tipa II stresor je viekratni, ponavljajui i dugotrajni dogaaj.

Ova podjela je bila primjenljiva i na odrasle traumatizirane osobe. Osnovna razlika u

posljedicama izmeu ove dva tipa traume je u tome to one pred osobu, koja im je
izloena, postavljaju dva razliita bio-psiholoki izazova:

Trauma tipa I stavlja pred pogoenu osobu zahtjev da osoba u

posttraumatskom toku uzmogne integrirati posljedice stresa koje je
traumatski dogaaj izazvao, do one mjere koja joj omoguava da ponovno
uspostavi ravnoteu neophodnu za njeno svakodnevno funkcioniranje.

Trauma tipa II postavlja sasvim drugaiji zahtjev. Osoba koja je kroz due
vrijeme izloena viekratnom i ponavljajuem izvoru traumatizacije, ima
zadatak da odgovori na zahtjeve produenog stresa. Ono to ima na
repertoaru je njena sposobnost prilagodbe, kojom pokuava, dajui to
prilagoenije odgovore na situaciju u kojoj se nala, smanjiti opasnost i
obezbjediti opstanak. U stalnom nastojanju da to prilagoenijim odgovorom
dostigne zahtjeve koji se pred nju postavljaju, ona vremenom naputa svoj
uobiajeni nain funkcioniranja i usvaja obrasce koji predstavljaju optimum
prilagodbe na uvjete koje diktira situacija/zlostavlja. Na taj nain, dugotrajna
trauma trajno mijenja obrasce ponaanja, a time i strukturu linosti osobe
koja joj je izloena.
9

Primjere za djelovanje traume tipa II nalazimo u brojnim situacijama dugotrajnog

nasilja: odrastanje u nasilnoj porodici i seksualizirano i fiziko nasilje u djetinjstvu,
muenje, brojne kumulativne traumatske situacije, kao to su rat, logorskog
zatoenitvo, gubici bliskih osoba, nasilno partnerstvo. Primjere moemo nai i u
situacijama gdje poinilac nije izravno ovjek iz uloge zlostavljaa. Primjer je sluaj
djeteta opisan u strunoj literaturi i beletristici (G. Grass, Kaspar), koje je nakon
roenja naputeno i koga su odgojili vukovi. Sluaj svjedoi s jedne strane o
ogromnom repertoaru prilagodbe kojim ovjek raspolae, a s druge o razmjerama
promjena do kojih dovodi izloenost dugotrajnom, ponavljajuem stresoru.

1.2.1. Kako nastaje psiholoka trauma

Kada preko osjetilnih organa osoba (kao i ivotinjski organizam) registrira opasnost,
usklaeni sistem bio-psiholokih procesa, u kratkom vremenskom periodu, pripremi
organizam na maksimalno postignue, sa primarnim ciljem da osoba ili organizam
obezbijedi vlastito preivljavanje.
U zavisnosti od ishoda obrade podataka o situaciji u centralnom nervnom sisitemu,
koja je izvan domaaja svjesne kontrole i dogaa se munjevitom brzinom, pada
odluka o vrsti akcije koju e jedinka ispoljiti. Evoluciono na raspolaganju joj
generalno stoje dvije opcije:

borba da napadne izvor opasnosti, ili

bijeg da se udalji od mjesta opasnosti.

Na osnovu prethodno postignute podeenosti organizma na maksimalno postignue,

jednom od ove dvije reakcije jedinka ulazi u bitku za svoje preivljavanje.
Meutim, postoje situacije masivne prijetnje, u kojima obrada podataka daje rezultat
da niti borba, niti bijeg ne daju eljeni rezultat. U takovoj situaciji dolazi do procesa
suprotnom prethodnom: svaka akcija biva opozvana i organizam, koji je trenutak
ranije bio podeen na maksimalno postignue, zapada u stanje obamrlosti, zamrznua
(freezing). Tijelo dospijeva u stanje prividne smrti, zapada u neku vrstu transa u
kome su ivotne funkcije svedene na minimum.
Ova reakcija, svojstvena svim ivotinjskim organizmima, predstavlja posljednje
sredstvo kojim, u stanju ekstremne prijetnje, jednika pokuava obezbijediti
preivljavanje. U ivotinjskom svijetu ova reakcija prua odreene prednosti
(Levine, 1998):

Oponaanje smrti moe odvratiti napadaa da nastavi napad (ivotinje

grabljivice rijetko jedu mrtve ivotinje)

Stanje obaamrlosti progonjenu rtvu ini manje upadljivom nego kada je u

pokretu (nepomino tijelo ne izaziva kod ivotinja grabljivica agresivne
porive)

Iznenadni slom jedne ivotinje u grupi moe, na trenutak, odvui panju

grabljivice, tako da su anse preostalog dijela grupe da umakne - vee

Stanje obamrlosti ili transa, ivotinji koja je plijen, u sluaju da i bude

ubijena, umanjuje patnju u trenutku smrti (ubistva)
10

Kod ljudi ova reakcija takoer moe moe pruiti dodatnu ansu. Na psihikom
planu se dogaa rascjep (disocijacija), koji se moe ispoljiti kao gubitak svijesti, ili
odvajanje psihe od tijela, pa osoba moe traumatski dogaaj doivljavati kao da se
dogaa nekome drugom. Na ovaj nain reakcija obamrlosti ili zamrzavanja (freezing)
spreava osobu da upadne u stanje panike i nesvrsishodnih ili tetnih reakcija.
Kada opasnost proe, ivotinjski organizam se vraa u ivot, aktivira energiju koju
je privremeno zamrznuo i iskoristi je da se udalji od mjesta opasnosti i/ili je
otpusti putem reakcije drhtanja i protresanja. Ovom reakcijom cijelog organizma,
proces uroene reakcije biva doveden do svog prirodnog zavretka.
U situaciji kada reagira obamrlou, ljudski sistem samoobrane dospijeva u stanje
dezorganizacije i preplavljenosti. Zbog visoko razvijenog racionalnog dijela naeg
mozga (neokorteksa), strah i potreba za kontrolom ometaju i prekidaju uroeni
mehanizam otputanja mobilizirane energije. Energija ostaje blokirana i nastavlja da
traje u obliku straha i/ili bijesa (Levine, 1998).
Okolnost da prirodna reakcija na opasnost nije dovedena do svog prirodnog kraja
(Levine, 1998) kod ljudi rezultira trajnim i dubokim promjenama i posljedicama na
planu: fizioloke pobuenosti, emocija, kognicije i pamenja, te dovodi do
nepovezanosti meu tim, uobiajeno integriranim, funkcijama dogaa se
fragmentacija.
Traumatski simptomi nastaju kada je akcija onemoguena. Oni predstavljaju sliku
razorenog sistema samozatite, koji kao takav nastavlja funkcionirati u situacijama
koje ne sadre opasnost. (Herman, 1992).

1.2.2. Simptomi psiholoke traume

Kod svih osoba izloenih preivljavanju nekog traumatskog dogaaja, razvija se
posljedino akutna stresna reakcija kroz izvjesno vrijeme, a kod odreenog broja njih
se fiksira posttraumatski stresni poremeaj, koji vremenom postaje kronian razvija
se psiholoka trauma. (DSM IV)
Simptomi, koji se razvijaju kod preivjele osobe, svrstani su u tri grupe: simptome
pojaane pobuenosti, simptome izbjegavanja i simptome nametanja. Svaka od ovih
grupa simptoma dalje, na specifian nain, oblikuje reakcije preivjele osobe prema
njenom socijalnom okruenju i time utie na njen ukupan kvalitet ivota.
Simptomi pojaane pobuenosti je dre u stanju stalnog iekivanja opasnosti,
kojoj je u traumatskom dogaaju bila izloena, pa osoba funkcionira kao stalno
spremna na odbranu/borbu ili bijeg.
Simptomi izbjegavanja osobu vode ka pokuajima da iz svoga ivota iskljui sve
ono to bi je moglo podsjetiti na traumatski dogaaj.
Simptomi nametanja se, po svojoj unutarnjoj logici, opiru pokuajima da zaboravi i
nevoljno joj u sjeanje donose sadraje vezane za traumatski dogaaj u vidu slika,
11

osjeta, sadraja i osjeaja, koji su manje ili vie strukturirani elementi traumatskog
dogaaja.
Dalji razvoj simptoma i njihovo uobliavanje u klinike slike ovisie od (Butollo,
1999) od niza faktora:

vrste i teine povrede, gdje se kao znaajan faktor u procjeni mora

prvenstveno uzeti doivljajni aspekt traumatizirane osobe, te znaenja i
smisla koji je osoba sama pripisala traumatskom dogaaju

odgovora socijalnog okruenja osobe: ukazane pomoi, reakcija za nju vanih

osoba, naina na koji e njena viktimizacija uobliiti njen status u socijalnom
okruenju u kome ivi,

linosti same rtve od linih resursa koji su joj dostupni u procesu

samo/zbrinjavanja

U svjesnom nastojanju da zaboravi traumatsku situaciju, osoba potiskuje, odcjepljuje

(disocira) svoje svjesno sjeanje, dok se simptomi javljaju logikom koja ne podlijee
svjesnoj kontroli. Nakon dugotrajne borbe osobi esto uspijeva da simptome koji se
javljaju vie ne povezuje preivljenim traumatskim dogaajem. Tako ostaje sa
simptomima, koji nastavljaju svoje postojanje, ali neuvezani sa svojim uzrokom.

12

1.3. Nasilje kao oblik traume

Traumatski dogaaji, stresori, u kojima se kao izravni poinilac javlja ovjek,
oznaavaju se pojmom nasilja. Osnovni simptomi koje preivljavanje razliitih
oblika traumatskog nasilja ostavlja na osobu koja mu je bila izloena, istovjetne su sa
osnovnim grupama simptoma psiholoke traume uope.
Dubina i raznolikost posljedica opaenih kod osoba koje su bile izloene dugotrajnoj,
ponavljajuoj traumi, naroito onih koje se svrstavaju u nasilno djelovanje ovjeka,
su nedovoljno obuhvaeni u kriterijima DSM-IV za postavljanje dijagnoze
posttraumatskog stresnog poremeaja. Tako su neki autori predlagali uvoenje nove
dijagnostike kategorije kao: Poremeaj izazvan ekstremnim stresom ili
Kompleksni PTSD (Herman, 1992, Butollo, 1999).
Kao tipine posljedice traumatizacije tipa II navode se (Butollo, 1999): somatizacija,
disocijacija, smetnje u regulaciji afekata, smetnje u uspostavljanju i odravanju
socijalnih odnosa, poremeaji identiteta i sklonost ponovnoj viktimizaciji.
Uklapanje nasilja meu ostale traume automatski namee pitanje: da li svako nasilje
moemo smatrati traumatskim dogaajem koji proizvodi traumatske posljedice?
Masivne povrede koje dolaze od drugog ovjeka - povrede nasiljem obino ostavljaju
kao posljedicu psiholoku traumu, to je u veini sluajeva i prepoznato i priznato.
Sluajevi koji od okoline ostaju nepriznati, neprepoznati i time neuvrteni pod pojam
nasilja, jesu oni gdje uzrok koji ih je izazvao izlazi iz okvira toga, to osoba koja je
u poziciji da to okvalificira, podrazumijeva pod pojmom nasilja. Sa druge strane,
posljedice koje preivljavanjem nekog oblika nasilja nastaju kod osobe koja mu je
bila izloena, proistiu iz naina kako je ona to doivjela.
Ovim su opisana dva uobiajeno postojee aspekta nekog sluaja nasilja: aspekt
pogoene osobe i aspekt socijalnog okruenja, koji se u ivotu vrlo esto ne
podudaraju, bez obzira to se radi o istom dogaaju kao objektu posmatranja. Na
razlici izmeu ta dva aspekta se temelji veliki dio dinamike razvoja simptoma i
klinike slike osobe koja je preivjela neki oblik nasilja.
Prema tome, pitanje: da li zaista svako nasilje moe proizvesti traumatske
posljedice, moe nam se nametati iz niza razloga. Na primjer:

zbog svega onoga za to znamo da jeste neki oblik nasilja, ali ga ne smatramo
ozbiljnim (npr. pljuska djetetu kada stvarno prevri mjeru)

zbog svega onoga to, se za nas moe nalaziti izvan pojma nasilje, a
susreemo se sa osobama koje su ga preivjele i pate od razvijenih posljedica
(npr. napad sa pokuajem silovanja Dobro si prola, ta ti je sad?)

Ova pitanja potaknuta razlikama u znaenju pojma nasilja za raliite osobe, vode nas
do razmatranja kako definiramo nasilje.

13

1.3.1. Problemi definiranja pojma nasilja

Da bi se nasilje kao generirajui faktor psihikih disfunkcionalnosti i klinikih slika
koje formira, to obuhvatnije razmotrilo, potrebno je prvenstveno razmotriti pojam
nasilja kojim, kao profesionalci, uobiajeno operiramo.
Ako bilo kojem pojmu, pa i pojmu nasilja, sistematskom edukacijom strunjaka nije
odreeno njegovo znaenje u punom njegovom obimu, tada oni pojam kojim
operiraju sa strune pozicije, nesvjesno formiraju spontano.
Ako se formira spontano, konotativno znaenje pojma nasilja, za svakoga od nas, se
nalazi negdje na presjeku izmeu normi i kriterija utemeljenih u tradiciji zajednice iz
koje potiemo i zakonske definicije tog pojma u drutvu iji smo dio, u mjeri u kojoj
nam je ta zakonska definicija poznata.
injenica jeste da je obim pojma nasilja razliito definiran u razliitim drutvenim
tradicijama. Nasilje je takoer razliito definirano i u pravnim sistemima razliitih
zemalja, pa i pravnim sistemima iste zemlje u razliitim periodima njenog postojanja.
Ve ovi podaci nam govore koliko konotativno znaenje pojma nasilja, na osnovu
koga kao strunjaci djelujemo, moe odstupati od denostativnog znaenja tog pojma.
Spontano formirano znaenje koje pojam nasilja ima za nas, moe znaajno odstupati
i od znaenja koje taj pojam ima za osobu koja ga je, u nekom obliku, preivjela. Za
preivjelog je to znaenje utemeljeno u doivljaju svoje viktimizacije, i kao takovo
moe biti mnogo obuhvatnije od tradicionalno formiranog i zakonski definiranog
znaenja tog pojma.
Meutim, ako strunjak iz strune uloge nekim pojmom nesvjesno operira u
skladu sa, za sebe, spontano formiranim konotativnim znaenjem tog pojma,
tada se zakljucima koje na osnovu toga donosi i akciji koju na osnovu toga
poduzima pridruuje i mo, koju mu daje njegova struna pozicija, a zakljuci koje
na taj nain donosi u podruju svog djelovanja, postaju manje-vie neprikosnoveno
struno miljenje.
Na osnovu ovih okolnosti moe proistei, po osobu preivjelu neki oblik nasilja, niz,
esto tetnih, posljedica i postupaka od razliitih servisa (psiho-socijalnih,
medicinskih, policijskih, sudskih), jer osoba koja predstavlja servis i nesvjesno,
svojim shvatanjem pojma, diktira pristup, postupak i nivo pruanja usluga korisniku.

1.3.2. Mo kao ishodini pojam za objanjavanje nasilja

Ako nasilje pokuamo svesti na elementarne pojmove koji ga sainjavaju, u samoj
sri pojma dolazimo do pojma moi.
Mo se moe definirati kao potencijal, mogunost, kojom netko raspolae u
odreenom domenu djelovanja. U tom stanju, kao i ostale vrste potencijalne energije,
mo nema definiran predznak: nije niti pozitivna niti negativna, niti konstruktivna
14

niti destruktivna. U ljudskim odnosima mo se pojavljuje u razliitim oblicima: kao

fizika, ekonomska, intelektualna, statusna, itd.
Analogno pojmu potencijalne energije u fizici, mo se, kao potencijal osobe, moe
realizirati samo u nekoj vrsti odnosa. Da bismo neto mogli nazvati odnosom,
potrebno je da postoje dva odvojena entiteta, koji su u nekoj meusobnoj vezi.
Drugim rijeima, tek u odnosu izmeu dvije strane, mo, kao potencijal moe
djelovati i realizirati svoje znaenje. Npr. statusna mo apsolutnog vladara ima
svoje znaenje samo u odnosu prema njegovim podanicima.
Raspodjela moi izmeu dvije strane (dvije osobe ili dvije grupe ljudi) u nekom
odnosu moe biti:
ravnomjerna mo obiju strana je u ravnotei
neravnomjerna jedna strana ima poziciju moi u odnosu na drugu stranu.
U sluaju ravnotee moi meu stranama, odnos se odvija na bazi meusobnog
pregovaranja, dogovaranja i nalaenja rjeenja, koja su prihvatljiva i odriva za obje
strane.
U sluaju neravnomjerne raspodjele moi u odnosu, strana koja ima poziciju moi
moe sa tom moi, generalno, raspolagati na dva naina:
koristiti je za podravanje, pomaganje druge strane u postizanju ciljeva koji
su zajedniki i na korist obje strane u odnosu, to se oznaava pojmom
odgovorno raspolaganje sa moi. Primjer: odnos roditelj-dijete, u kome
roditelj razliitim atributima moi fizikom, intelektualnom, ekonomskom,
statusnom podrava i pomae razvoj djeteta;
koristiti je za postizanje linih ciljeve, bez obzira na interes i dobrobit druge
strane u odnosu, nerijetko i na raun te druge strane, to se oznaava pojmom
zloupotreba moi, na kome se temelje svi poznati oblici nasilnih
odnosa. Primjer izrabljivakog odnosa npr. ponovno roditelj dijete, u
sluajevima iskoritavanja djeijeg rada, primoravanja na bespogovornu
poslunost, primjenom fizikog kanjavanja, emocionalnog i ekonomskog
uskraivanja,...)
U odnosima u kojima je mo neravnomjerno rasporeena, strana koja ima poziciju
moi ima i slobodu izbora da li e sa moi koju posjeduje raspolagati odgovorno ili
e je zloupotrijebiti. Time to ima slobodu izbora, ona i snosi odgovornost za izbor
koji je napravila. U sluajevima nasilja, analogno, odgovornost za nasilje snosi ona
strana koja je, u tom nasilnom odnosu, imala poziciju moi i koja je izabrala da je
zloupotrijebi na tetu druge strane.
Da bismo izbjegli opasnost da upadnemo u anakronizam, vano je naglasiti da u
socijalnim odnosima strane koje se nalaze u odnosima, obino raspolau sa vie od
jednog atributa moi tako da svaka od strana moe imati poziciju moi, po
razliitim obiljejima. Na primjer, u nekom partnerskom odnosu, jedna strana moe
biti u poziciji ekonomske i statusne moi, a druga fizike i intelektualne.

15

U ovakovom sluaju, odgovorno raspolaganje sa moi, moe dovesti do briljantnih

postignua u partnerstvu. Meutim, zloupotreba onih uporita moi kojim jedna
strana raspolae, na tetu druge strane u odnosu, obino dovodi do katastrofalnih
posljedica i nikakvih postignua. Odnos se, u sluaju zloupotrebe, odvija tako da
svaka strana nastoji nametnuti ono poprite borbe u kome ima poziciju moi, da bi
ostvarila dominaciju u odnosu i iskoristila ju za postizanje vlastitih ciljeva.
Ono to u se u drugom odnosu dogaa je stalna tenja za dominacijom, a ono to mu
nedostaje je meusobno potovanje. Ovo je ishodina razlika, koja, po miljenju
antropologa, ini razliku izmeu nasilnih i nenasilnih drutava (Braswell, 1990).
Naime, prouavajui neka primitivna plemena, u kojima se nasilje rijetko ili
nikako ne pojavljuje, antropolozi su utvrdili, da je u tim drutvima na vrhu ljestvice
vrijednosti meusobno potovanje lanova zajednice, potovanje prirode, i izvjesna
etika partnerskih odnosa. Naprotiv, kod razvijenih drutava, na vrhu ljestvice
vrijednosti postavljena je tenja ka dominaciji nad drugima.
Ako se vratimo razmatranju o moi sa poetka ovog odjeljka, tenja za dominacijom
(nastojanjem da postignemo to viu poziciju na ljestvici razliitih atributa moi),
sama po sebi, ne bi trebala biti problem, jer ako imamo mo, jo uvijek nam ostaju,
generalno, dvije mogunosti izbora kako je upotrijebiti.
Problem nastaje onda kada uz ponudu prilika za sticanje moi (borbene, ekonomske,
moi nauke i znanja) ne ide paralelno, u istoj mjeri, razvijanje odgovornosti, kao
osvijetenog pratioca moi i odgajanje etikih principa u primjeni steene moi.
Iz ovoga proizilazi, da bi se dramatinim zaokretom u formiranju ljestvice vrijednosti
u drutvima u kojima je danas organizirana veina civiliziranog svijeta, dugorono
na planu borbe protiv nasilja postiglo daleko vie, nego svim usavravanjima
kaznene politike i opresivnih mjera u zakonodavstvima svijeta. Drugim rijeima,
kada bi ljestvica drutvenih vrijednosti bila formirana tako da je najvea sramota
nanijeti drugome zlo, a ne, kao danas, da je sramota postati neijom rtvom, svijet u
kome ivimo bi vjerojatno izgledao sasvim drugaije. Ukratko, kada bi odgovornost
za poinjeno nasilje bivala dosljedno pravilno adresirana, a drutvo dosljedno
osuivalo, prije svega moralno, onoga tko je u bilo kom odnosu zloupotrijebio mo,
vjerojatno bi nasilje kao pojava poelo uzmicati iz naih ivota.
Elementarizacija kompleksnog pojma nasilja, tj. sagledavanje nasilja kao
zloupotrebe moi u odnosu, omoguava nam puno ire razmatranje i posljedica i
postupaka vezanih za probleme nasilja, nego ekstremni primjeri nasilja koje moemo
prepoznati u traumatskim situacijama, gdje je ono najuoljivije.
Osnovni elementi koji neki in u odnosu ine nasilnim bi, prema tome, bili:
zloupotreba moi u odnosu, radi postizanja vlastitih ciljeva,
uz istovremeno zanemarivanje ili ugroavanje granica/potreba i/ili dobrobiti
druge strane
Posljedice razliitih oblika zloupotrebe moi u odnosima, formiraju se na istoj
racionali na kojoj se formiraju i simptomi preivljavanja masivnog nasilja, obzirom
16

na slinost pozicije osobe izloene traumatskom dogaaju i osobe izloene drugim

oblicima zloupotrebe moi u odnosima. U obadva sluaja osoba je dovedena u
situaciju:
da se suoi sa svojom bespomonou,
da njeno pravo na samoodreenje na vlastite granice bude osporeno,
da iskusi gubitak kontrole nad situacijom.
Ovim dolazimo do jo jednog pojma, koji u tematici koja se tie nasilja, predstavlja
znaajan element. To je pojam potreba, uz koga se vezuje pojam linih granica
osobe. Povreda linih granica se, u teoriji traume/nasilja, navodi kao jedan od
sutinskih formativnih elemenata u nastanku i razvoju posljedica.

1.3.3. Granice
Granice se odnose na iskustvo ili osjeaj sebe kao odvojene i kao cjelovite jedinke u
svijetu. (Ogden,1990)
Line granice somatski i psihiki razdvajaju organizam od okruenja i predstavljaju
mjesto gdje se dogaa susret kontakt organizma sa okruenjem (Butollo, 2000).
Line granice predstavljaju zamiljenu liniju koja opisuje na lini prostor u
prostornom smislu, ili liniju koja dijeli za nas prihvatljive reakcije prema drugima
i sebi samome, od onih koje su za nas neprihvatljive.
U literaturi se navode dvije vrste granica:

Fizike granice odnose se na na osjeaj za to, koja koliina prostorne

udaljenosti (dodira) od osobe sa kojom smo u nekoj vrsti kontakta, je za nas
ugodna, prihvatljiva i podnoljiva, u odreenom trenutku i pod odreenim
okolnostima. Dakle, nae fizike granice zavise od odnosa prema osobi, od
naeg trenutnog ukupnog stanja (umora, raspoloenja,), te prethodnih
iskustava sa tom, ili, za nas, psiholoki slinim osobama.

Psiholoke (procesne) granice su u vezi sa unutranjim procesima, mislima,

osjeanjima i ponaanjem (Ogden, 1990). Na osnovu ovih granica mi
odluujemo da li emo, i u kojoj mjeri, sebi dopustiti da iskaemo i
zastupamo svoje potrebe i osjeanja, a u skladu sa time, koliko su nam
prihvatljive oekivane posljedice po odnos sa osobom, prema kojoj ih
iskazujemo.

Line granice se grade tokom cijelog ivota osobe pod uticajem odgoja i ukupnog
ivotnog iskustva. Poznato je da situacije traume i nasilja grubo podrivaju i oteuju
granice linosti.
U ophoenju sa vlastitim granicama postoji nekoliko nivoa (Butollo, 2000):

Nivo svjesnosti o tjelesnim osjetima opaanje signala i informacija koje

nam upuuje nae tijelo

Nivo svjesnosti o vlastititm potrebama kao nainu na koji naa psiha

dekodira opaene tjelesne osjete: razumijeva ih i smjeta u pojmovni okvir
neke potrebe
17

Nivo uvaavanja, uzimanja u obzir i iskazivanja prema okruenju

opaenih potreba

Nivo zastupanja zadovoljavanja potreba prema naem okruenju

Opisani su razliiti stilovi u formiranju granica (Ogden, 1990): zazidane (rigidne),

poruene (stopljene) i fleksibilne.
Zdravim granicama smatraju se fleksibilne granice, unutar kojih osoba diferencirano
reagira na svoju okolinu. Prilikom donoenja odluka o djelovanju u pojedinim
situacijama, ona balansira voenje rauna o svojim potrebama, sa voenjem rauna o
potrebama drugih i situaciji. Praktino, u odnosima, to znai slijedee:

na osnovu svjesnosti o tjelesnim osjetima i svjesnosti o svojim potrebama,

osoba se dobro i pravovremeno brine o njihovom zadovoljavanju

na osnovu osjeaja dobre opskrbljenosti i zadovoljenosti svojih potreba,

osoba prihvaa svoju nadlenosti i svijest o vlastitoj odgovornosti za voenje
brige o sebi

u skladu s tim, osoba nema osnova da se osjea prikraenom i ugroenom od

okoline, u sluaju kada njene potrebe ostanu nezadovoljene

ona ima kapacitet da potuje i tue potrebe i granice

obzirom da svoje granice zastupa pravovremeno i kompetentno, njihovo

iskazivanje prema drugima je lieno neugodne emotivne pratnje (osjeaja
iskoritenosti, ljutnje, nezadovoljstva, grubosti i neprijateljstva)

Kada, na osjeaj nezadovoljenja potreba/ugroenost granica, osoba reagira

pobrojanim neugodnim emocijama prema osobama iz svoje okoline, ona ih, u stvari,
optuuje za nevoenje rauna o njenim granicama. Time im pripisuje odgovornost za
svoj vlastiti propust, za ono to je bilo u njenoj nadlenosti: da prepozna svoje
potrebe i pravovremeno ih zadovolji i, u sluaju potrebe, zastupi prema drugima.
U ivotnim situacijama koje spadaju u svakodnevni spektar ljudskih odnosa, esto
nailazimo na prilike u kojima se u sukobu nau razliite potrebe osobe:
zadovoljavanje nekih biva u neskladu sa zadovoljavanjem drugih. U takvom sluaju
osoba postavlja svoje prioritete, tj. na osnovu svojih psiholokih granica, donosi
odluku o tome, kojih se potreba moe u toj situaciji odrei/koje odgoditi, uime
zadovoljavanja onih, koje su joj trenutno prioritetne.
Na osnovu te odluke, osoba sa zdravim granicama djeluje, istovremeno prihvatajui
odgovornost za odluku koju je donijela i za posljedice koje e iz nje proistei. Time
ona prihvaa i odgovornost za, mogue, pogrenu odluku, tj. da je u trenutku
odluivanja dala prioritet pogrenim potrebama, te u narednim situacijama ovo
iskustvo iskoristiti za drugaije postavljanje vlastitih prioriteta.
Ako osoba ne prihvata vlastitu odgovornost za izbor koji je pod ranijim okolnostima
napravila, te gubi iz vida evtl. prednost sa kojom je raunala ili je ostvarila tom
odlukom, razvija se kajanje ili osjeaj krivnje ili dolazi do optuivanja drugih i
pripisivanje krivnje njima za vlastite odluke.
18

Stil odgoja je esto odgovoran za neizgraenu svijest o vlastitim granicama. Kako

socijalizacija jedinke poiva na odmaku od primarnih potreba sa kojima je dola na
svijet, u procesu odgoja se odmak od primarnih potreba moe zahtijevati na nasilan i
nenasilan nain:
Nasilno:

da se odmak od primarnih potreba zahtijeva bez pruanja mogunosti da

osoba za to dobije zadovoljenje u vidu socijalne gratifikacije, zbog ega se, u
procesu socijalizacije, taj odmak i zahtijeva,

da se odmak zahtijeva u sluajevima kada to odgovara potrebama osobe koja

je u ulozi agensa socijalizacije, a ne jedinke na koju su postupci socijalizacije
upravljeni

Nenasilno:

kada se osobi, uz zahtjev za odmak od primarne potrebe, proslijeuje i dobit

koju od toga ima,

kada se odmak zahtijeva samo u situacijama kada je to u skladu sa potrebama

jedinke na koju su postupci socijalizacije upravljeni (izbjegavanje nepotrebne
tete i uime dobrobiti jedinke).

U situacijama kada je ravnotea moi u odnosu grubo naruena i kada ona rezultira
nasilnim aktima, tj. kada je osobi koja je rtva narueno pravo na samoodreenje
vlastitih granica, postavke o granicama se uklapaju na slijedei nain:

Uz priznanje bazine nepravde nasilnog ina, kojim ju je nasilnik doveo u

situaciju da bira izmeu egzistenicjalnih potreba i prihvatanja nekog oblika
viktimizacije, rtvu je u terapijskom procesu, u sklopu rada na osjeanjima
krivnje, potrebno podrati da prihvati svoj tadanji izbor, koji je napravila
pod ekstremnim okolnostima suenog izbora.

U situacijama razliitih oblika nasilja moemo samo spekulirati o tome

koliko bi sluajeva moglo biti na vrijeme prevenirano da je rtva imala dobro
izgraenu svijest o svojim granicama i dobro razvijenu sposobnost zastupanja
svojih granica.

Znanje o granicama nam ukazuje i na to kako one utiu na formiranje nasilnikog

ponaanja: osjeaj ugroenosti vlastitih granica, uz neprihvatanje vlastite
odgovornosti za njihovo zastupanje, dovodi do adresiranja krivnje na druge i napada
drugih, u cilju obezbjeenja vlastitih granica.
Poinioci se obraaju slubama mentalnog zdravlja sa stvarnom motivacijom
korisnika, u pravilu, kada se nau u ulozi rtve (zakonskih sankcija ili odbacivanja i
iskljuivanja zbog poinjenog) i kada zbog toga imaju unutarnju potrebu za
promjenom.
Terapijski rad, neovisno o sankcijama, bi se mogao i kada radimo sa poiniocima
nasilja, fokusirati na izgradnju zdravih granica, koje poivaju na prihvatanju vlastite
odgovornosti za njihovo ouvanje i zadovoljenje potreba, uz potovanje granica
19

drugih. Ovako uoblien terapijski rad bi imao za cilj ukidanje potrebe za

zloupotrebom moi, da bi, u nekom odnosu, zadovoljavali vlastite potrebe/granice
bez obzira na povredu tuih.
Tema granica je viestruko povezana sa temom rada sa traumom/nasiljem:

Sa iskustvom rtava nasilja

Doivljaj nasilja je taj, koji, osim ostalih povreda koje nanosi, predstavlja ekstremnu
povredu granica linosti. U situaciji nasilja potrebe, osjeanja rtve i njeno pravo na
samoodreenje su grubo zanemarene. Iskustvo nasilja moe dovesti do privremenog
ili dugotrajnog poremeaja regulacije granica kod osobe, pri emu ona moe izgubiti
osjeaj za svoje potrebe, sposobnost za izraavanje svojih osjeanja, ali istovremeno
i sposobnost za uvaavanje tuih granica. Ovo oteuje kontakte preivjele sa
okolinom. Pri tome se kontaktom smatra svaka vrsta ivotnog odnosa koji se dogaa
na granici, u interakciji organizma i okruenja (Perls et al. prema Butollo, 2000).
Javlja se ekstremna ranjivost, povezana sa nesposobnou da se granice primjereno
zatite, ili nesposobnost i nespremnost da se prepoznaju i uvaavaju granice drugoga.

Sa brigom o mentalnom zdravlju pomagaa

Kod pomagaa granice mogu biti poljuljane kako razvojno, tako i usljed sekundarne
traumatizacije, pomagakog stresa, nekih kontratransfernih efekata. U tim
sluajevima pomaga gubi osjeaj za vlastite potrebe, ili sebi uskrauje pravo da ih
primjeuje, uvaava, izraava i/ili zadovoljava zbog osjeanja krivnje onoga tko je
ostao nepovrijeen. Iz istih razloga pomaga moe upasti u zamku uloge
svemogueg spasitelja ili bivati preplavljen emocijama koje ispoljava klijent.

Sa uobliavanjem terapijskog/pomagakog odnosa u radu sa

korisnicima rtvama traume/nasilja

Svjesnost o vlastitim granicama kod pomagaa se pojavljuje kao jedan od zahtjeva

adresiranih na njegovu profesionalnost, i viestruko utie na uobliavanje odnosa u
procesu asistiranja rtvama traume i nasilja. Pomaga svjestan svojih granica,

biva za klijenta model kako treba postupati sa vlastitim granicama,

(Herman, 1992)
nee upadati u greke ponovljenog ruenja klijentovih granica,
(ibid.)
biti e opremljeniji u borbi protiv pomagakog stresa i
pregorijevanja, koji predstavljaju prijetnju pomagaevoj
profesionalnosti i dugoronoj efikasnosti u poslu za koji se
opredijelio, (ibid.)
bit e svjesniji sutine povrede koju je pretrpio korisnik/rtva
nasilja i bolje e moi fokusirati dio terapijskog rada na
reuspostavljanje klijentove stabilnosti (Butollo, 2000).

1.3.4. Pojavni oblici nasilja u odnosima

U literaturi su definirana etiri osnovna pojavna oblika nasilja:
Zanemarivanje
Fiziko
20

Seksualizirano
Emocionalno ili psihiko

Pobrojane vrste nasilja se znaajno razlikuju po svojoj vidljivosti i prepoznatljivosti.

O ovome svjedoi i redoslijed kojim su bivali zakonski definirani u zakonodavstvima
nekih zemalja. Tako je u ameriko zakonodavstvo, kao prvo u svijetu koje je
formuliralo odredbe vezane uz nasilje nad djecom, ezdesetih godina dvadesetog
vijeka, prvo ulo fiziko nasilje (Gil, 1991).
Formulacija sindrom pretuenog djeteta (Kempe, prema Gil, 1991) iz 1962., nakon
brojnih u literaturi opisanih sluajeva fizikog nasilja koje su za posljedicu imali
teke, a nerijetko letalne posljedice, rezultirala je zakonskom odredbom 1964. u
zakonodavstvima svih amerikih drava o zakonskoj obavezi ljenika da prijave
policiji, ako sumnjaju na fiziko zlostavljanje.
Slijedei korak je bilo proirenje formulacije sindrom pretuenog djeteta u
formulaciju zlostavljano dijete, koja je prvenstveno podrazumijevala fiziko
zlostavljanje i seksualnu zloupotrebu i zanemarivanje, a u nekim saveznim dravama
je proirena psiholokim ili emocionalnim zlostavljanjem i seksualnom
eksploatacijom. Ovim se i broj strunjaka zakonski obavezanih na prijavljivanje
proirio.
Ovo govori o tome da se fiziko nasilje najlake prepoznaje, ne samo od strane
strunjaka i zajednice, nego i sama rtva ga moe relativno jednoznano prepoznati,
postati svjesna i imenovati.
Zanemarivanje se odnosi na uskraivanje brige, njege i zbrinjavanja osobi koja je
ovisna o toj vrsti pomoi (djeca, bolesni, iznemogli...).

1.3.4.1. Seksualizirano nasilje

Seksualizirano nasilje je neto tee prepoznatljivo i zbog niza oblika u kojima se
moe javiti i zbog njegovog seksualnog aspekta, koji je u gotovo svim drutvima
manje ili vie tabu.
U literaturi se navode razliiti oblici seksualiziranog nasilja:

primjedbe i aluzije na seks,

egzibicionistiko ili voajeristiko ponaanje sa seksualnim konotacijama,
dodirivanje koje osoba odbija,
pokuaji seksualnih odnosa,
seksualni odnosi
silovanje
incest
snimanje pornografskih materijala
podvoenje

21

Ovo je oblik nasilja koji samo u nekim svojim oblicima (silovanje, incest, pokuaj
silovanja, dodirivanje, podvoenje) sadri element napada na fizike granice linosti.
Zajedniko za sve oblike seksualiziranog nasilja je napad na psiholoke granice
linosti,u onom podruju i razmjerama u kojem su one formirane na moralnim
stavovima zajednice i drutva i odgojem preneseni pojedincima koji mu pripadaju.
Seksualizirano nasilje je upravljeno na seksualne aspekte bia pojedinca, koji su od
interesa u svim patrijarhalno ustrojenim drutvima da budu kontrolirani, zbog
povezanosti sa funkcijom obezbjeenja potomstva. Patrijarhalna drutva su
utemeljena na postojanju patrijarhalne porodice i ineres opstanka tog ustrojstva
diktira da se obezbjeenje postomstva deava unutar porodice, kao njegove osnovne
elije. Zbog toga seksualnost pojedinca, a naroito ene, biva kontrolirana nizom
zabrana i ogranienja, pisanih i nepisanih pravila.
Kada se povreda nasiljem dogodi preko ovako drutveno akcentuiranog aspekta
ukupnog bia pojedinca, okolina rtve i drutvo u cjelini, a i rtva sama prema sebi,
reagiraju iz stavova formiranih moralnim odgojem. Ovakovo fokusiranje seksualne
komponenete seksualiziranog nasilja, esto van svijesti ostavlja injenicu da je
seksualizirano nasilje u prvom redu nasilje.
Reakcije okoline se esto oituju u iskljuivanju i osporavanju rtve kao linosti:
Sumnjama u njen doprinos vlastitoj viktimizaciji
Sumnjama da je izdala svoje moralne stavove i zajednice kojoj pripada
Osporavanjem njene jednakovrijednosti u zajednici
Pokuajima da se viktimizacija zataji, preuti, uime ouvanja asti zajednice,
pri emu se rtvi ograniava pravo da potrai adekvatnu pomo u noenju sa
posljedicama preivljenog
Zanemarivanjem njenih potreba u zbrinjavanju posljedica preivljenog
nasilja, uime odbrane povrijeenog vlasnitva i asti ue zajednice kojoj
rtva pripada
Na ovaj nain, pored povrede koju je nanio poinitelj seksualiziranog nasilja,
dodatnu povredu rtvi nanosi i njena neposredna okolina, ime usporava,
oteava i/ili potpuno onemoguuje njen oporavak. Tako seksualizirano nasilje
predstavlja samo po sebi viestruku povredu: fizikog, psihikog i socijalnog
integriteta rtve.
Iako svi oblici seksualiziranog nasilja rvi nanose sline posljedice, okolina i drutvo
u cjelini, tee priznaju i prepoznaju razornu mo nekih oblika, koji izlaze iz okvira
predstava i kriterija o nasilju, koji u tom drutvu vladaju.
Silovanje se kao jedan od oblika seksualiziranog nasilja, smatra traumatskim
dogaajem koji ostavlja i neminovne i dugotrajne posljedice u obliku kroninog
PTSD (studija Burgess & Holstrom, 1974, prema Herman,1992). Prema studiji
Kessler et al. (1995) trauma silovanja i kod mukih i enskih ispitanika stoji na
prvom mjestu po vjerojatnosti da e rezultirati dijagnozom PTSD (prema Butollo,
1999).
22

Nakon preivljenog silovanja razvoj posljedica tee, prema nekim autorima, u tri
faze (Ajdukovi, 2000):
1. Faza akutne reakcije
Javljaju se dvije vrste reakcije - rtva se moe ponaati ekspresivno (otvoreno
pokazuje osjeanja straha, bijesa, oajanja, uznemirena je i potresena) ili pokazivati
pojaano kontrolirano ponaanje, racionalno do neprimjerenosti i mirno. Ova dva
tipa reakcije mogu smjenjivati jedan drugi u toku prvih sati pa i sedmica nakon
silovanja.
U ovoj fazi su prisutni svi simptomi karakteristini za fazu akutne stresne reakcije:
simptomi pojaane pobuenosti i intruzivni simptomi.

Na planu emocija: stid, bijes, strah, nevjerica, osjeaj krivnje i

samooptuivanje, bespomonost, elja za osvetom, panini napadi,
osjeaj uprljanosti

Na fizikom planu: povraanje, glavobolje, guenje i pritisak u grudima,

lupanje srca, nesanice, none more uz fizike povrede koje su posljedica
silovanja.

Na planu ponaanja: akcije vezane za pokuaje da povea sigurnostpromjena adrese, telefona, skrivanje, te karakteristian simptom
opsesivnog pranja

2. Faza izvanjskog prilagoavanja, negiranja i potiskivanja

U ovoj fazi preivjela negiranjem i potiskivanjem i dogaaja i posljedica nastoji
reuspostaviti ravnoteu u ivotu, izvana esto djeluje kao poboljanje. Meutim,
dolazi do pomjeranja emocije ljutnje na sebe ili najbliu okolinu, te do sve veeg
raskoraka izmeu zahtjeva svakodnevnice i sposobnosti preivjele da odgovori na
njih. U ovoj fazi simptomi se uobliavaju na slijedei nain:

Na planu emocija: oteana kontrola emocija izljevi ljutnje ili

depresivne faze
Na planu ponaanja: autodestruktivno ponaanje do pokuaja
samoubistva, izmijenjeno ili oteano seksualno ponaanje, izbjegavajue
ponaanje (kao posttraumatski simptom) ljudi, mjesta, situacija koje
podsjeaju na traumatski dogaaj
Na planu navika: poremeaji u hranjenju pretjerano uzimanje ili
odbijanje hrane
Na kognitivnom planu: oteana koncentracija, zaboravljivost i oteano
upamivanje i uenje

Neurotske reakcije, psihosomatske smetnje i niz tjelesnih simptoma za

koje se ne moe nai organski uzrok
Problemi u odnosima: oteano odravanje i ostvarivanje odnosa,
nepovjerenje, konfliktnost
3. Faza prilagoavanja

I nekoliko godina nakon silovanja mogu se pojaviti misli i osjeanja vezani za

23

traumatski dogaaj pod uticajem nekog podraaja djeluje kao traumatski okida.
Budui da vjeruje da je sve zaboravila preivjela nema razumijevanja za ovo svoje
stanje i za sebe, javlja se strah da e poludjeti, ili oaj zbog spoznaje da to nikada ne
prolazi. Ovo moe za neko vrijeme biti izvor brojnih i razornih potekoa za
preivjelu, ali moe biti i motivacija da potrai pomo i pone (terapijski) raditi na
prevladavanju preivljene traume silovanja.
Psiholoke posljedice silovanja su pored uobiajenih posljedica preivljavanja
ostalih traumatskih dogaaja, kao to su:

gubitak osjeaja sigurnosti, slom povjerenja prema okolini i poretku u

svijetu, gubitak kontrole i samopotovanja,

i specifine smetnje vezane za traumu silovanja:

izrazito promijenjen odnos prema sebi i svome tijelu, prema suprotnom

polu, prema seksualnosti, to dugorono ostavlja posljedice na njen ivot:
pored psihikog i na njeno tjelesno zdravlje, spolnost i fertilitet.

Seksualizirano nasilje u djetinjstvu i incest su takoer oblici seksualiziranog

nasilja koji sa jedne strane ostavljaju dugotrajne psihike posljedice: izmeu 40
70% psihijatrijskih pacijentica u jednoj studiji (Herman, prema Butollo 1999)
izjavljuju da su u djetinjstvu bile rrtve nekog oblika seksualnog nasilja, pa ga autori
smatraju znaajnim faktorom ranjivosti za psihijatrijske smetnje. Sa druge strane,
stvarna uestalost ovih vidova nasilja u drutvu zamagljena je mnogim tamim
brojkama. U jednom amerikom istraivanju iz 1986. godine (Senjak, prema Ostoji,
2001) procijenjeno je da samo 2% sluajeva incesta bude prijavljeno, dok se u
literaturi ovaj vid nasilja naziva jo najbolje uvana tajna.
Incest obino biva popraen nizom okolnosti:
nastojanjem poinitelja da se o incestu ne sazna,
nastojanjem djeteta/rtve da ouva tajnu, pod pritiskom niza prijetnji i zamki
kreiranih od poinitelja,
u prikrivanje se esto ukljuuje i nenasilni roditelj/srodnici, zbog straha od
poinitelja, straha za ugled porodice, zapletenih osjeaja prema djetetu kao
suparniku - to dalje rezultira nedosljednim pripisivanjem odgovornosti i
krivice poinitelju,
u javnim servisima ima niz potekoa da se upuste u otvaranje i rjeavanja
ovakovih sluajeva zbog linih tabua, nepoznavanja problematike i sistemske
neuvezanosti multidisciplinarnog pristupa
Ovaj sklop okolnosti gradi gotovo nepremostivu barijeru za rtvu da bude izvuena
iz zlostavljake sredine i da joj se ukae potrebna pomo. Biva jasno zbog ega
brojni signali kojima zlostavljano dijete alje poruke svojoj sredini da se zlostavljanje
dogaa ostaju nevieni.
Dijete izloeno seksualiziranom zlostavljanju, iako esto ne govori izravno o
zlostavljanju, upuuje okolini signale u vidu:
24

Fobinih strahova od poinitelja i situacija vezanih za slostavljanje (mraka,

da ide na spavanje ili da spava samo, buba, pauka kako moe doivljavati
dodire prstiju poinitelja)

Preestog pranja i albi na bolove u seksualnim dijelovima tijela

Preseksualiziranih elemenata igre i crtea, ili crtanja crtea o kojima se ne

smije priati (Steinhage, 1992)

Naglih regresija na ve prevaziene razvojne stadije u odravanju kontakata

sa okolinom, socijalnoj i razvojnoj kompetenciji

Niza somatskih i psihikih simptoma: odsutnosti, sanjivosti, pada

koncentracije i panje, iscrpljenosti, disforije, promjene apetita, ...

Obzirom da svi oblici seksualiziranog nasilja sadre niz ve pobrojanih specifinosti,

da je u sluajevima seksualiziranog nasilja nad djecom rtva dijete potpuno ovisno o
svojoj okolini, te da se u sluajevima incesta uz sve ostale okolnosti uplie jo i
sukob unutar-porodinih interesa, ne udi injenica da samo mali broj ovih
zlostavljanja bude objelodanjen i predan u sudsku proceduru, a rtvi bude
omogueno da primi potrebno zbrinjavanje i pomo.
I djetetu koje se nekome povjerilo i odrasloj osobi koja je smogla snage da progovori
o preivljenom seksualiziranom nasilju u djetinjstvu, esto se dogaa da:

Od svoje neposredne okoline dobije poruke da je to umislila, da to ne

treba priati, i sl.

Od predstavnika drutva u servisima za pruanje pomoi doivi slina

osporavanja svoga iskustva,

Od strunih krugova i sada i tokom istorije dobije struno fundirane

psiholoke konstrukte koji osporavaju kredibilnost i nje i njenog iskustva
(Herman, 1992, Butollo, 1999).

Ovoj zavjeri moemo pridruiti i itav niz drutava u kome se institucija ugovorenih
brakova izmeu odraslih i maloljetnih osoba zakonski ili tolerira ili je, pozivanjem na
tradiciju, zakonski ozvaniena.
U takvim okolnostima rtva praktino biva od neposredne okoline i drutva u cjelini
izruena poinitelju, ime je otvoren put za formiranje najteih i najdugotrajnijih
posljedica u odnosu na sve posljedice koje nastaju preivljavanjem bilo kog oblika
nasilja.
Te posljedice se u literaturi grupiraju u slijedee komplekse simptoma (Butollo,
1999):

Simptomi somatizacije definirani jo pojmom multiplih somatskih

potekoa, koji su se sa disocijativnim fenomenima oznaavali ranije
pojmom histerije.

Disocijativni fenomeni: disociranje percepcija, znaenja, osjeanja, sjeanja

ili dijelova identiteta (depersonalizacija i derealizacija). Ovi fenomeni su
poznati jo iz doba prouavanja histerinih pacijenata, a oznaavani pojmom
la belle indifference.
25

Potekoe u regulaciji afekta: emocionalna otupljenost (zaravnjeni afekt),

potekoe u kontroli impulsa, uz koje se moe vezivati ovisniko ponaanje
kao pokuaj samo-medikacije.

Oteena sposobnost za uspostavljanje odnosa: patoloki oblici vezivanja za

poinioca, (Stockholmski sindrom), nauena bespomonost koja se susree
i kao dio simptomatologije depresivnog ponaanja.

Poremeaji identiteta i slike o sebi i svijetu: konfuzan identitet, osjeaj

iskljuenosti i nepripadanja ljudskom rodu, disocijativni poremeaj identiteta
(multipla linost)

Sklonost ponovnoj viktimizaciji: riskantna ponaanja, samopovreivanje,

sklonost ponavljanju patolokih vezivanja

Ovi kompleksi simptoma nisu navedeni kao mogunosti u DSM-IV, pa se

istraivanjima pokuava utvrditi opravdanost uvoenja Sindroma kompleksnog
PTSD, u novoj reviziji prirunika.

1.3.4.2. Emocionalno (psiholoko) nasilje

Oblik nasilja koji najee ne biva prepoznat i priznat od okoline, pa vrlo esto niti
od same rtve je emocionalno ili psiholoko nasilje. Ono je upravo zbog toga
najpodmukliji oblik nasilja: s jedne strane zbog svoje neprepoznatljivosti, a s druge
zbog svoje razornosti.
Emocionalno nasilje predstavlja sklop mehanizama koji imaju za cilj da stranu u
odnosu koja nije u poziciji moi oblikuju tako da bude to podlonija svojoj daljnjoj
viktimizaciji. Ovako sagledano emocionalno nasilje se javlja najee uz ostale vrste
nasilja, kao nain oblikovanja odnosa na kome je utemeljena i provedivost i
djelotvornost fizikog i seksualnog nasilja. U mnogim sluajevima moe se javiti i
samostalno.
Mehanizmi emocionalnog nasilja su veoma raznoliki, a opisani su u literaturi u
razliitim kontekstima u kojima se ono pojavljuje bilo samostalno, bilo udrueno sa
ostalim oblicima nasilja: u partnerstvu, zatoenitvu, razliitim oblicima torture, u
odnosima roditelj-dijete. Grupirani, razliiti mehanizmi emocionalnog nasilja se
javljaju u slijedeim pojavnim oblicima:
Zastraivanje, prijetnje koje rtvi alju poruku o nesrazmjeru moi i
uzaludnosti otpora
Omalovaavanje, poniavanje negiranje kvaliteta, podrivanje
samopotovanja
Izolacija ukidanje moguih izvora podrke izvan odnosa
Odricanje vlastite odgovornosti i imputiranje krivnje rtvi za ono to
trpi kreiranje miljenja kod rtve da nasilje sama uzrokuje ili zasluuje
Iscrpljivanje: fiziko, psihiko, ekonomsko...- uskraivanje elementarnih
potreba i podrivanje fizikog i psihikog zdravlja

26

Metode nametanja volje i podvrgavanja besmislenim zahtjevima

discipliniranjem putem odricanja prava da razmilja o opravdanosti i
zahtijevanjem bespogovorne poslunosti
Povremena milost - povremena ispriavanja, obeanja, posipanje
pepelom, pokloni, povlastice
Fiksiranje panje rtve na ud, raspoloenja, namjere i elje poinitelja
Ucjene koritenje zainteresiranosti/vezanosti rtve za neki objekt, da bi se
njegovim uskraivanjem/prijetnjom tom objektu, primorala da odustane od
vlastitih ciljeva i ispunjavala one koji odgovaraju interesu poinitelja
Manipulacije izvrtanje injenica, apeliranje na prednosti, kvalitete i mo
rtve u poreenju sa poiniteljem/manipulatorom, pozivanje na vie ciljeve,
prikrivanje vlastitih motiva,... sa ciljem da se rtva ubijedi da odstupi od
svojih i djeluje u skladu sa potrebama manipulatora

Veoma slini sklopovi mehanizama emocionalnog nasilja su u literaturi opisani u

kontekstualno jako razliitim odnosima:
Na osnovu velikog broja konkretnih sluajeva nasilja u partnerskim
odnosima izluene su grupe mehanizama koje su se kao karakteristine
pojavljivale u veini partnerskih veza u uzorku, na osnovu ega je nastao tzv.
toak nasilja (Domestic Abuse Intervention Project, Duluth handout).
Biderman je opisao mehanizme nasilja koje je doivljavao kao ratni
zarobljenik u Drugom svjetskom ratu u ruskim logorima (prema NiCarthy,
1982). Uz mehanizme koje je prepoznao on je naveo i ciljeve koji se njima
postiu kod zatoenika.
U obadva konteksta nalazimo opisane slijedee mehanizme emocionalnog nasilja:
Izolacija:
U partnerskim odnosima: kontroliranje kud ide, ta radi, sa kime se drui, ljubomorni
ispadi, odvajanje od prijatelja, radne sredine, porodice...
U logorskim: zabrana kretanja izvan kruga, nemogunost komuniciranja sa bilo kime
izvan logora.
Cilj: oduzima rtvi socijalnu podrku i ini je ovisnom o zlostavljau, eliminira sve
informacije osim onih koje servira zlostavlja
Zastraivanje:
U partnerskim odnosima: lomljenjem stvari, pokazivanje oruja, povreivanje
drugih...
U logorskim uvjetima: prijetnje muenjima, muenjima drugih, zastraivanje
orujem,....
Cilj: stvara osjeaj nesigurnosti
Omalovaavanje, poniavanje:
U partnerskim odnosima: negiranje sposobnosti, ismijavanje linih vrijednosti
porodice, porijekla, sistema vjerovanja, kreiranje situacija koje dokazuju psihiku
bolest/ludost rtve, ...
U logorskim uvjetima: vrijeanje nacionalne, vjerske, ideoloke pripadnosti, tjeranje
na izvravanje poniavajuih aktivnosti,..
Cilj: izaziva samooptuivanje rtve i stvaranje kod nje svijesti da sama snosi krivnju
to joj se to deava, da to zasluuje
27

Zaokupljanje panje:
U partnerstvu: udljivo mijenjanje raspoloenja, igranje bez pravila, pritisak da
prepozna nijanse u raspoloenju i pritisak/prijetnje ako na njih primjereno ne
reagira...
U logorskim uvjetima: kreiranje stalne prijetnje, ustanovljavanje rituala koji
najavljuju prijetnju (pijenje, pjevanje nekih pjesama, pucnjava), uvoenje sistema
strogih pravila koja je teko sva ispotovati, stalno mijenjanje pravila,...
Cilj: fiksira panju rtve na neposrednu opasnost
Fiziko i psihiko iscrpljivanje:
U partnerstvu: uskraivanje sna, hrane, nametanje visokih kriterija koji iziskuju stalni
fiziki rad
U logorskim uvjetima: uskraivanje sna, hrane, prisilni fiziki rad, uskraivanje
zdravstvenog zbrinjavanja
Cilj: oslabljuje fiziku i psihiku sposobnost za otpor
Pokazivanje omnipotentnosti:
U partnerstvu: izjave poinitelja da mu niko nita ne moe, da zna i ta rtva misli,
da moe doznati sve to poeli, da ima sviju u aci, poigravanje sa pravilima
U logoru: demonstriranje opremljenosti i mijenjanje pravila po vlastititom nahoenju
i udi, ili potpuno odsustvo pravila za poinioce
Cilj: sugerira rtvi uzaludnost otpora
Povremena milost:
U partnerstvu: povremena obeanja, izvinjavanja, pokloni, povlastice, obino nakon
to je rtva dovedena u stanje u kome nema vie ta izgubiti i spremna je da napusti
vezu, bez obzira na posljedice kojima prijeti zlostavlja
U logoru: povremena sljedovanja hrane, cigareta, sitne povlastice, u situacijama kada
su(je) rtva na izmaku snage, oekuje se kontrola od nekoga ko bi se mogao
angairati na strani rtve, i sl.
Cilj: obezbjeuje pozitivnu motivaciju za dalje pokoravanje
Besmisleni zahtjevi:
U partnerstvu: zahtjevi za strogo ritualiziranim i/ili apsurdnim nainom obavljanja
aktivnosti (slaganja stvari u ormaru, postavljanja stola, meusobnim komuniciranjem
i obraanjem),...
U logoru: ispunjavanje strogih pravila da bi se ostvarilo pravo na osnovne potrebe
(hranjenje, kupanje,...)
Cilj: iskljuuje upotrebu zdravog razuma i razvija obiaj bespogovornog pokoravanja
Osoba koja je izloena kroz due vrijeme ovakovom sklopu mehanizama se mijenja,
gubi osjeaj za sebe i svoje potrebe. Ona formira nove obrasce ponaanja sa ciljem
da to prilagoenije odgovara na zahtjeve nasilnika i time obezbijedi izbjegavanje
gore alternative (kazne, unitenja) i obezbijedi vlastiti opstanak.

28

1.4. Proces oporavka od traume

Okolnosti da kod psiholoke traume tipa I

mnogi preivjeli razvijaju simptome psiholokog oboljenja, iako su do tada

dobro funkcionirali u ivotu,

te da je uzrok, stresor, lako lako prepoznatljiv i lako ga je odvojiti od osobe

kao neto to dolazi izvana,

ukazale su na to da se u procesu oporavka treba osloniti na zdrave dijelove linosti i

prvo reuspostaviti njih.
Razliiti autori model procesa oporavka definiraju u vie faza. Zadatak prvih faza je
rauspostavljanje onih funkcija koje su traumom poljuljane i osnaivanje
trauamatizirane osobe. U fazi/fazama koje slijede, fokus se prenosi na specifino
djelovanje traumatskog dogaaja i njegova razrada. U zavrnom dijelu se radi na
integraciji traumatskog iskustva i svega to je njegovo preivljavanje poruzroilo u
ivotu traumatizirane osobe i reuspostavljanje ivota preivjele osobe na osnovu
ukupnih ivotnih iskustava meu kojima je traumatsko iskustvo samo jedno, moda
ne nuno i najvanije (Herman, 1992).
Terapijski proces oporavka od traume u literaturi razliiti autori razliito definiraju:

Herman (1992) opisuje proces u tri faze: sigurnost, sjeanje i aljenje i

pononvo povezivanje.

Butolo (2000) opisuje proces u etiri faze: sigurnost, stabilnost, konfrontacija

i integracija

Bass & Davis (1988) opisuju 13 koraka u grupnom radu sa odraslima

preivjelima seksualno zlostavljanje u djetinjstvu.

Trauma oteuje linost putem:

gubitka sigurnosti i kontrole u okruenju i vlastitom tijelu

osjeaja bespomonosti, koji se esto pokriva osjeanjem krivice
razaranja bazinog povjerenja, sa osjeajem stida, stigme, inferiornosti

Budui da trauma zadire u svaki aspekt ljudskog funkcioniranja: bioloki, psiholoki

i drutveni, u tretmanu je potrebno raditi na svim ovim aspektima.
Proces oporavka od traume se moe posmatrati u vie faza. Ove faze imaju svoje
karakteristike i ciljeve. U realnosti se obino dogaa da se ove faze proimaju i da
nisu u potpunosti odijeljene jedna od druge. U procesu se dogaa vraanje na ranije
faze.
U naem radu proces oporavka smo postavili u etiri faze, i one predstavljaju
kombinaciju postavki opisanih u procesu oporavka koji predlau Herman (1992) i
Butollo (2000). Te faze su slijedee:

Faza uspostavljanja sigurnosti

Faza rada na stabilizaciji

Ove dvije poetne faze ine Fazu osnaivanja.

29

Faza razrade traume - rad na sjeanju i aljenju

Faza integracije traume i reuspostavljanje veza

1.4.1. Faza uspostavljanja sigurnosti

Cilj ove faze oporavka je reuspostava osjeaja sigurnosti i kontrole, koje je trauma
unitila. Ovo je preduvjet za daljnji terapijski rad. Osjeaj sigurnosti osobe se moe
posmatrati kroz vie aspekata:

Sigurnost u okruenju se postie sigurnim smjetajem, osiguravanjem

materijalne sigurnosti, identificiranjem osoba u okruenju i institucija
zajednice koje osobu mogu podrati i obezbijediti za osobu vane
elemente u aspektu materijalne sigurnosti i zatite

Sigurnost u odnosima sa okolinom se reuspostavlja traumom

poljuljano i esto generalizirano povjerenje u ljude. Jedan od vanih,
esto i odluujuih pomaka na planu ovog aspekta sigurnosti, za
traumatizirane se prvi puta dogodi u terapijskom odnosu. Ovaj odnos,
kao samo jedan od mree socijalnih odnosa traumatiziranog, treba biti
postavljen tako da on u njemu iskusi predvidiljivost, mo, kontrolu,
pravo na samoodreenje preko uvaavanja i podsticanja svijesti o
vlastitim granicama i potovanje upravo sve one elemente njegove
ukupne linosti koje su preivljavanjem traumatskog dogaaja poljuljane
ili potpuno unitene.

Sigurnost u sebe se uspostavlja regulacijom osnovnih potreba

(hranjenja, spavanja...), uspostavljanjem dnevne rutine i predvidivosti,
vjebama u prevazilaenju osnovnih i najvie ometajuih simptoma i
kontrolom samounitavajueg ponaanja. Osjeaj sigurnosti u sebe se
uspostavlja i putem sticanja informacija o vlastitom psihikom stanju, o
moguim i oekivanim posttraumatskim reakcijama (simptomima,
potekoama i problemima u odnosima). Ovo se postie postupcima
psihoedukacije o traumi koji pomau da traumatizirana osoba bolje
razumije i prihvati svoje trenutno stanje i reakcije kao normalnu
posljedicu preivljavanja ekstremnog iskustva, kakvo traumatsko
iskustvo, u sutini, jeste.

1.4.2. Faza reuspostavljanja stabilnosti

Zadaci ove faze procesa oporavka su reuspostavljanje i unapreenje pretraumatske
ivotne kompetencije traumatizirane osobe, sa uporitem u resursima kojima osoba
raspolae.
Traumatizirane osobe veoma esto podcjenjuju i nisu spremne da uoe i prihvate
injenice koje ukazuju na njihovu sposobnost i kompetenciju. Zbog traumatskih
simptoma, zbog stida i krivnje vezanih za traumatsko iskustvo, one gube
samopouzdanje, samopotovanje i povjerenje u svoje vlastite sposobnosti. Zbog
masivnosti traumatskog iskustva, dogaa se da preivjeli sebe doivljava u skuenim
30

okvirima identiteta traumatizirane ili psihiki oboljele osobe, gubei pritome svijest o
svim ostalim aspektima koji ine njegov ukupni identitet.
U fazi stabilizacije se cilj reuspostavljanja i unapreenja ivotne kompetencije
traumatizirane osobe postie putem upoznavanja sebe svojih sposobnosti, resursa,
svojih reakcija na razliite ivotne situacije i osobe sa kojima je u odnosima. U ovoj
fazi osoba istrauje kako moe podrati sebe, kako se uspjeno/uspjenije nositi sa
stresnim situacijama i pripadajuim osjeanjima. Cilj je takoer unaprijediti
prihvatanje i neugodnih osjeanja koja su primjerena normalnim ivotnim
situacijama. Radi se na prepoznavanju, prihvaanju i izraavanju svojih vlastitih
potreba i njihovom zastupanju prema okruenju. Svijest o vlastitim potrebama je
povezana sa reuspostavljanjem osjeaja za svoje i tue granice, koji trauma gotovo
uvijek naruava.
Osjeaj sigurnosti je konstrukt vezan za nae odnose u ivotnom prostoru, i samo
dijelom se razvija na osnovu realnih aspekata predvidljivosti i kontrole nad
ivotnim situacijama. U stvarnosti se moramo nositi sa odreenom mjerom
neizvjesnosti. Nesigurne situacije nisu neto to treba izbjegavati, nego prvenstveno
neto to je potrebno prevazii ili prihvatiti kao vaan preduvjet za postizanje
intrapsihike stabilnosti. Stabilnost ovdje oznaava sposobnost da se uoe i na
diferenciran nain prihvate kako sigurni tako i nesigurni aspekti ivota, kako sigurni
tako i nesigurni aspekti selfa. (Butollo, 2000)
4.1.3. Faza razrade traume sjeanje i aljenje
Ovo je najzahtjevnija faza procesa oporavka. Nakon reuspostavljanja sigurnosti i
postizanja stabilnosti, traumatizirana osoba, sada osnaena, treba se ponovno suoiti
sa svojim traumatskim iskustvom, svojom traumatskom priom.
U ovoj fazi se radi na rekonstrukciji traumatskog sjeanja: statino i nemuto,
lieno emocija, repetitivno i stereotipno traumatsko sjeanje, koje ne sadri
interpretaciju dogaaja, transformira se u normalno sjeanje. Radi se i na osjeajima
krivnje zbog tadanjih reakcija, odluka i moralnih dilema i njihovoj procjeni i
prihvatanju kao reakcija, odluka i moralnih dilema nastalih u okolnostima ekstremno
suenog izbora. Na ovaj nain interpretacija traumatskog iskustva biva
rekonstruirana u interpretaciju koja afirmira dostojanstvo i vrijednosti preivjele
osobe. Cilj ove faze oporavka je integracija traumatskog sadraja, a ne egzorcistiki
akt, koji donosi maginu transformaciju. (Herman, 1992)
Trauma je uvijek povezana sa gubitkom, fizikim ili psihikim, te ova faza ukljuuje
i psiholoki proces alovanja za gubitkom. Budui da je u mnogim drutvima
osoba koja ne pokazuje znake alovanja od socijalnog okruenja vrednovana kao
snana, ponosna, hrabra, prkosna, akt alovanja mnogi preivjeli traumu mogu
doivljavati kao izraz vlastite slabosti i priznanje tijumfa poinitelju. Stoga se u ovoj
fazi mogu pojaviti otpori u obliku nastojanja da se emocije koje pripadaju aljenju
preoblikuju u fantazije o: osveti, oprotenju ili kompenzaciji (Herman, 1992).

Osveta je ogledalski odraz traume sa zamijenjenim ulogama poinitelja i

rtve. Izraz je bespomonosti, a rtva u ovim fantazijama ostaje stalno
zatoena u odnos sa poiniteljem. U sigurnosti pomagakog odnosa ova elja
31

moe biti transformirana u prezir, koji rtvi omoguava da zadobije mo, a da

pritom ne postane i sama kriminalac. Ovo ne mora biti predaja, nego je moe
ukljuiti u red onih koji e pomoi da poinitelj doe pred lice pravde.

Oprotenje je in suprotan osveti. Da bi rtva uzmogla oprostiti, oprotenje bi

morao traiti sam poinitelj, to se obino ne deava. Nastojanje da oprosti za
mnoge rtve postaje muenje, jer je esto nedostino postii taj ideal - to je
boanski in (ibid.).

Kompenzacija je elja za pobjedom nad poiniteljem, koja bi pobrisala

ponienje. Psiholoka pozadina zahtjeva za kompenzacijom je matanje rtve
o poinioevom priznanju tete, izvinjenjem ili njegovim javnim ponienjem.
Paradoksalno izgleda, ali do osloboenja dolazi tek onda kada se rtva
odrekne nade u kompenzaciju. Budui da jedino aljenje vraa puno
dostojanstvo onome to je izgubljeno, kompenzaciju, kao neadekvatnu
zamjenu koja bi trebala nadomjestiti ono to je trauma unitila, mnoge rtve
ne doivljavaju kao razrjeenje i kada je postignu.

Rekonstrukcija traumatske prie i proces aljenja za gubitkom koji je trauma

prouzroila omoguava traumatiziranoj osobi ne da zaboravi, nego da traumatsko
iskustvo integrira u svoj ivot, kao samo jedno meu brojnim drugim iskustvima.
U biti, zaboraviti nee nikada, ali ovo najavljuje vrijeme kada trauma vie nee
upravljati njenim ivotom. (Herman, 1992)
4.1.4. Integracija i reuspostavljanje veza
Cilj ove faze je reuspostavljanje ivota bazirano na preispitivanju pretraumatskih
aspekata linosti, traumatskim iskustvima i iskustvima steenim u procesu oporavka.
Na ovoj osnovi osoba preivjela traumu sada preuzima inicijativu u planiranju svoje
budunosti i izgradnji novih veza.
Kriteriji razrjeenja traume, kako ih vidi Harvey (prema Herman, 1992) su slijedei:

Psiholoki simptomi posttraumatskog stresa su u granicama u kojima osoba

moe vladati njima

Osoba je u stanju da podnese osjeanja povezana sa traumatskim

sjeanjima

Osoba ima vlast nad svojim sjeanjima: moe izabrati i da se prisjeti

traume i da ta sjeanja ostavi po strani

Traumatska sjeanja imaju oblik koherentne prie povezane sa osjeanjima

Narueno samopotovanje je reuspostavljeno

Reuspostavljeni su odnosi sa onima koji su znaajni za preivjelu osobu

Rekonstruiran je koherentan sistem znaenja i vjerovanja koji obuhvata i

traumatsku priu

32

2. Problem
Kako iskoristiti skup znanja koja su ve sadrana u podruju znanja o traumi/nasilju
za postizanje evolucijskog skoka u pruanju usluga mentalnog zdravlja do principa
ideje Mentalno zdravlje u zajednici, da bi se izbjegle opasnosti opstajanja stare
paradigme pruanja usluga mentalnog zdravlja, pod platom nove terminologije?

3. Ciljevi
U osnovnim prinicipima rada i pristupu u pruanju usluga sa rtvama traume/nasilja,
postoji izgraen model koji je primjenljiv i u pristupu irem spektru korisnika usluga
mentalnog zdravlja.
Cilj radnje je razmotriti injenice koje ukazuju da je znanje o nasilju u okviru studija
strunjaka koji se pripremaju za pruanje usluga korisnicima usluga mentalnog
zdravlja bitna pretpostavka sadrajne implementacije koncepta Mentalno zdravlje u
zajednici.
1. Ukazati na propuste koji se deavaju u procesu pruanja usluga
mentalnog zdravlja zbog nepotpunih znanja i svijesti o posljedicama
preivljene traume/nasilja
2. Ukazati na dobiti od primjene znanja o nasilju u procesu pruanja
usluga i njihov doprinos u razvoju koncepta Mentalno zdravlja u
zajednici
3. Prikazati nain u kojem obliku bi ova znanja trebala biti uvrtena kao
obavezni dio edukacije strunjaka koji e pruati usluge mentalnog
zdravlja, da bi se postigli ciljevi zbog kojih se uvrtavaju u program
redovnog studija

4. Hipoteze
Hipoteza 1:
U pruanju usluga mentalnog zdravlja se mnogo ee bavimo
simptomatologijom traume/nasilja i zloupotrebe moi, nego to to
biva prepoznato.
Pomone hipoteze:
1.1. Potekoe da se klinika slika smetnji uzrokovanih traumom/nasiljem
i ostalim zloupotrebama moi sagleda u svom uzronom kontekstu,
jednim dijelom potiu od korisnika i utemeljene su u prirodu
preivljavanja traume/nasilja
33

1.2. Drugi dio potekoa da se klinika slika smetnji uzrokovanih

traumom/nasiljem i ostalim oblicima zloupotrebe moi sagleda u
svom uzronom kontekstu, potie od neposrednog socijalnog
okruenja korisnika
1.3. Trei dio potekoa da se klinika slika smetnji uzrokovanih
traumom/nasiljem i ostalim oblicima zloupotrebe moi sagleda u
svom uzronom kontekstu, potie od strunjaka

Hipoteza 2:
Pristup utemeljen na znanjima iz oblasti traume/nasilja i ostalih
oblika zloupotrebe moi, daje idealnu podlogu za uobliavanje
pristupa u pruanju usluga mentalnog zdravlja i doprinosi
implementaciji ideje Mentalno zdravlje u zajednici
Pomone hipoteze:
2.1. U modelu procesa oporavka od traume utemeljenom na principima
humanistike psihologije, postoje i definiran okvir i osnovne
postavke, koje su u potpunosti usklaene sa osnovnim postavkama
pristupa Mentalno zdravlje u zajednici
2.2. Uobliavanje pristupa u pruanju usluga mentalnog zdravlja kao
korigirajueg iskustva u odnosu na iskustvo traume/nasilja,
predstavlja nenasilni obrazac pruanja usluga, usklaen sa principima
pristupa Mentalno zdravlje u zajednici
2.3. Briga za mentalno zdravlje stunjaka koji pruaju usluge mentalnog
zdravlja izravno prua mogunost da se izbjegne da u obnovljenom
sisitemu usluga preive stari obrasci.
2.4. Da bi ispunilo oekivane ciljeve, pruanje znanja iz oblasti
traume/nasilja treba organizirati tako da omogue kod buduih
strunjaka kreiranje stavova, koji e raskinuti sa tendencijom da tema
nasilja ponovno bude istisnuta iz svijesti drutva

34

Pomona hipoteza 1.1:

Potekoe da se klinika slika smetnji uzrokovanih traumom/nasiljem i
ostalim zloupotrebama moi sagleda u svom uzronom kontekstu, jednim
dijelom potiu od korisnika i utemeljene su u prirodu preivljavanja
traume/nasilja.

5. Prepreke koje ima korisnik da svoje smetnje povee sa

traumom/nasiljem kao uzrokom
Korisnik usluga zdravstva/mentalnog zdravlja koji je preivio traumu/nasilje ima niz
razloga koji mu oteavaju ili onemoguavaju da uzrok smetnji zbog kojih se obraa
za pomo uvee sa uzrokom njihovog nastanka traumatskim dogaajem ili nekim
oblikom nasilja i zloupotrebe moi.
Nastojanje da zaboravi
Stid i strah
Strah od oekivanih reakcija okoline na priznanje vlastite
viktimizacije
Priroda simptoma preivljenog nasilja
Konfuzija kriterija da li je uope bio viktimiziran i od nasilnika
kreirano uvjerenje o vlastitom udjelu u viktimizaciji
Traumatizirana osoba ne zna da je do povrede dolo

5.1. Nastojanje da zaboravi

Gotovo univerzalna elja traumatiziranih osoba je da to prije zaborave traumatski
dogaaj.
Tokom vremena u kome se oblikuju traumatski simptomi osoba ini i stalne napore
da potisne i zaboravi ono to joj se dogodilo. U naporu da zaboravi traumatski
dogaaj, traumatizirana osoba potiskuje svoje svjesno sjeanje na njega ili njegov
znaaj i vezu sa sadanjim stanjem pokuava minimizirati. Meutim, simptomi
traume se javljaju logikom koja ne podlijee svjesnoj kontroli. Nakon dugotrajne
borbe osobi esto uspijeva da simptome koji se javljaju vie ne povezuje
preivljenim traumatskim dogaajem. U stvari. osoba nastavlja da se nosi sa
simptomima koji su sada neuvezani sa svojim uzrokom, i tvore kliniku sliku sa
kojom se obraa za pomo.
Prilikom obraanja nekome od strunjaka iz podruja pruanja zdravstvenih ili
usluga psihosocijalnih servisa, zavisno od toga da li osoba kao najvie ometajue
doivljava somatske ili psihike smetnje, traumatizirana osoba i sama vjeruje da su ti
simptomi nastali sami od sebe. U tom asu, ve prema vrsti simptoma koji
dominiraju i zbog kojih se javlja, njeno lijeenje moe krenuti generalno u dva
pravca.
35

Moe poeti dugotrajno, esto i beskrajno, traganje za somatskim uzrokom tegoba na

koje se ali. Vremenom postaje pacijent sa brojnim somatskim pretragama i nalazima
koji ne ukazuju na uzrok. Dobija brojne lijekove, od kojih svaki zbrinjava neki od
dijelova njenog naruenog zdravlja, ali ne rjeava njeno ukupno stanje. Osoba sama
se fiksira za ulogu bolesnika kojem se ne moe pomoi, mijenja ljekare, lijekove, i
nerijetko dobija etiketu umiljenog bolesnika tekog sebi, svojoj okolini, a i
ljekarima koji su trajno suoeni sa neuspjehom u njenom lijeenju.
Ako je predominantna psiholoka simptomatika, ili se neki lijenik somatiar odlui
da je uputi da potrai psihike uzroke svoje bolesti, obraa se nekom od servisa
mentalnog zdravlja. Ako ne bude upitana o moguim uzrocima ili ne bude spremna
da ih se vie sjea, na osnovu manifestnih simptoma, osoba dobija neku od
uobiajenih psihijatrijskih dijagnoza, koje podrazumijevaju neki konstitucionalni
psiholoki uzrok. Ovim osoba postaje psihijatrijski sluaj sa svim reperkusijama
koje taj status nosi u njenoj primarnoj sredini i irem socijalnom okruenju, a i u
zdravstvenom sistemu.
Primjer br.1:
Mlada ena, udata, majka jednog djeteta, dolazi u pratnji majke. Prije nekoliko
veeri za vrijeme kupanja dobila je napad panike, vritala je i izgubila svijest.
Lijenik koga su pozvali dao joj je lijekove za umirenje i napisao dijagnozu rektivne
psihoze. Rekla je da je vidjela neke sjene na prozoru kupaone prije nego to ju je
obuzeo uasan strah, poela vrskati i izgubila svijest.
Na pitanje da li je imala nekih tekih dogaaja u dosadanjem ivotu (pitanje je bilo logino postaviti
jer se sve dogaa u drugoj posljeratnoj godini na ovim prostorima), pria da je poetkom rata sa
svojom porodicom otila u izbjeglitvo, nakon to je njena kua jednog predveerja bila napadnuta od
grupe protivnikih vojnika. Tom prilikom ona je kao 16 godinjakina bila silovana od grupe napadaa,
a otac je bio ubijen u dvoritu. Tvrdi da je to sve ve davno iza nje. U mjestu u kome su izbjegli
uspjela je sa dobrim ocjenama zavriti srednju kolou, a sin porodice koja ih je pomagala u
izbjeglitvu je sada njen mu. I on i njegova porodica znaju ta se dogaalo sa njom, ona se sa njima
osjea sigurnom i prihvaenom i nema vie potrebu da se sjea onoga to je preivjela.
Na dalje pitanja da li kod sebe primjeuje jo neke smetnje osim tog jednog napada straha koji joj se
nedavno dogodio, pria o jednom sluaju kada je sa muem etala po prirodi. Odjednom, nakon to je
osjetila smrad neke uginule ivotinje, poela povraati, kako kae iz ista mira, jer to joj nikad
ranije nije u toj mjeri smetalo. Na pitanje ta joj prvo pada na pamet kada sad misli o tom smradu,
odgovara da se sjea da su oni strano smrdjeli...kada se ono pred kuom dogaalo...
Prije toga cijela porodica je bila skrivena u podrumu kue u nadi da e kuu pljakati ali da njih nee
nai. Prisjea se kako su znali da u tiini opkoljavaju kuu po njihovim sjenama na prozorima
podruma...

Sesija se dalje odvija tako to joj objanjavam djelovanje simptoma psiholoke

traume, unato naoj razumljivoj potrebi da sve to to prije zaboravimo.
Razgovaramo o djelovanju traumatskih okidaa, to nadalje vodi ka zakljuku da
ona sasvim normalno funkcionira obzirom na sve nenormalno to joj se dogodilo. Sa
druge strane ukazujem joj na veliku snagu kojom raspolae, obzirom da je unato
svemu uspjela toliko toga da uradi za sebe do sada.

36

U tom trenutku dijagnoza psihoze koja se bila nadvila nad nju, sa svim posljedicama koje bi to moglo
imati na njen dalji ivot u njenom okruenju, biva zamijenjena dijagnozom PTSD, i stvari kreu
drugim tokom.

Da bi se izbjegle situacije zamjene dijagnoze traume dijagnozom drugih

psihijatrijskih oboljenja potrebno je, pored poznavanja pojavnih oblika simptoma
traume i unutranje logike njihovog razvoja, imati na umu i univerzalnu elju i esto
i potrebu osobe koja nam se obraa za pomo, da prikrije, potisne i to prije
zaboravi traumatski dogaaj.
U tim okolnostima uloga strunjaka je da nudi okvir traumatskog dogaaja kao uzrok
i zajedno sa klijentom traga za njim, uz svijest o tome koliko je esto preteko za
traumatiziranog prisjetiti se i priznati sebi. Ponekad kada se traumatski dogaaj zbio
u djetinjstvu ili pod velikom prijetnjom poinitelja, za klijenta moe biti gotovo
nemogue da ga imenuje.

5.2. Stid i strah

Dvije gotovo univerzalno prisutne emocije kod rtava nasilja su:
stid zbog preivljavanja nasilja
strah od poinioca
Zbog ovih emocija sama rtva prilikom obraanja za pomo moe pokuati prikriti
uzrok smetnji zbog kojih se obraa za pomo.
Kada se servisima zdravstva obraa za pomo rtva fizikog nasilja, bez obzira na
oitost veze izmeu uzroka i simptoma, dogaa se da rtva negira preivljeno nasilje
kao uzrok povreda. To se dogaa zbog stida rtve to joj se to dogaa i/ili iz straha
od poinioca da je moe jo vie kazniti ako ga oda.
U tim sluajevima rtva navodi konstruirane prie kako je do povreda dolo, koje
esto, medicinski gledano, ne odgovaraju tipu povreda sa kojima se javlja.
Kada se zdravstvenim servisima obraa rtva seksualiziranog nasilja, pored straha
utemeljenog u prijetnjama poinitelja ta moe uiniti ako ga oda, situacija se
dodatno komplicira zbog tabua seksualnosti openito u gotovo svim drutvima. rtva
osjea stid zbog:
Viktimizacije uope
Seksualnih aspekata viktimizacije
Mogueg niza poniavajuih okolnosti kojima je u nasilnom inu bila
izloena od poinitelja.
ak i kada dolazi u pratnji odrasle osobe koja ga je spremna podrati, dijete, rtva
seksualiziranog nasilja (silovanja ili incesta), moe biti nespremno da govori o
preivljenom zlostavljanju ili ga potpuno negirati. Dogaa se to zbog toga to se
mnoga seksualna zlostavljanja djece, suprotno predubjeenjima koja vladaju o tome,
ne vre se primjenom fizike sile. Poinitelj esto dugo plete mreu oko djeteta uz
pomo mehanizama emocionalnog zlostavljanja:
37

Izolacije od ostalih lanova porodice i vrnjaka, prikazujui odnos sa njim

kao poseban, zatitniki, a ostale iz okruenjima njihovim zajednikim
neprijateljima, pa je stoga potrebno da njihov posebni odnos ostane njihova
tajna
Zastraivanja stranim ishodima (smrti, ubistvo, ranjavanje) po vane osobe
iz djetetovog okruenja i po samo dijete (svi e te osuditi, napustiti,...) ako
neko sazna za to
Poklonima, privilegijama stvarajui kod djeteta osjeaj da je samo pristalo
na to i da samo snosi odgovornost to se nalo u takovom odnosu

Djetetov strah se ovdje odnosi na strah za vlastiti ivot i ivot bliskih osoba, kreiran
prijetnjama poinitelja i strah od ostalih osoba, koje je poinitelj predstavljao kao
nedobronamjerne, koji nee razumjeti njihov odnos i koji e okriviti i odbaciti dijete
kada se sazna.
Stid djeteta da govori o zlostavljanju, ak i kada nije svjesno toga kako se okolina
odnosi prema seksualnosti, poiva na injenici da je poinitelj traio od njega da to
mora ostati tajna. Ovaj zahtjev ve sugerira djetetu da mu se dogaa neto to nije
prihvaeno u njegovoj okolini, izolira ga od drugih i izaziva osjeaj da postoji neto
zbog ega bi se trebao stidjeti ako drugi saznaju. Krivnja je povezana sa moguim
poklonima i privilegijama od poinitelja, koji mu pridodaju osjeaj tereta da je ono
pristalo na to i da je suodgovorno za ono to mu se dogaa.

5.3. Strah od oekivanih reakcija okoline na priznanje vlastite

viktimizacije
Ova prepreka je posebno karakteristina za rtve seksualiziranog nasilja. Stavovi
okoline o svim oblicima seksualiziranog nasilja kreiraju situaciju koja je za rtvu
poraavajua i ometa njen oporavak. Seksualizirano nasilje je oblik nasilja koji, zbog
stavova o nasilju koje ima okolina rtve, stvara najvie konfuznih reakcija okoline.
Razlozi za to su:
Stav prema seksualnosti je ambivalentan seksualnost je izvor zadovoljstva,
ali je i strogo kontrolirana od drutva nizom drutvenih normi i zabrana
Ovaj oblik nasilja se prvenstveno povezuje sa njegovim seksualnim
aspektom, dok nasilni aspekt ostaje u drugom planu.
U skladu sa vienjem seksualiziranog nasilja prvenstveno kao seksualnog ina i
isputanjem iz vida da je to u prvom redu nasilan in, rtvi se imputira odgovornost
za vlastitu viktimizaciju - jer je traila zadovoljstvo. Upravo zbog toga kod
seksualiziranog nasilja adresiranje odgovornosti na poinitelja je esto u najveoj
koliziji sa jednostavnom logikom da je onaj ko ima mo i odgovoran kako sa njome
postupa, obzirom da on ima slobodu izbora.
To je i razlog zbog koga se dogaa da se, u sluajevima silovanja i okolina, pa i
strunjaci u servisima kojima se rtva obraa, prvenstveno bave preispitivanjem
rtvinog udjela u vlastitoj viktimizaciji: gdje je pogrijeila, ta nije trebala uraditi ili
38

ta je propustila uraditi da do silovanja ne doe, a tek kasnije se poinju baviti

udjelom poinitelja u viktimizaciji.
Sve ove sumnje, provjere i preispitivanja rtva doivljava kao osudu, nevjerovanje,
odbacivanje, neprijateljstvo, u periodu kada joj je potrebno najvie podrke i
razumijevanja od njene okoline i od zvaninih servisa kao predstavnika drutva u
kome ivi.
Na osnovu niza stavova i reakcija svoje okoline na ranije sluajeve silovanja, za koje
je ula, pa i na osnovu vlastitih reakcija kada se to dogaalo drugima, rtva moe ve
unaprijed znati da, ako drugima povjeri ta joj se dogodilo, moe oekivati:
Zid utnje i izbjegavanje okoline da o tome razgovara,
Pripisivanje krivnje njoj i preispitivanje ime je to izazvala
Nevjerovanje ili otvorena ubjeivanja da to nije mogue, da je sebi neto
umislila
Osudu da je izdala svoje moralne stavove i odbacivanje okoline
Reakcije ljutnje, osvete poinitelju od njene neposredne okoline, dodatne
probleme ako pritome oni dou u sukob sa zakonom, ili budu povrijeeni ili
ubijeni, te istovremeni gubitak interesa za nju samu i njene potrebe
Prijetnje okoline da e, ako oda to joj se dogodilo, to imati dugorone
posljedice na njen ugled i ugled njene porodice, njenu budunosti
Strah od oekivanog odgovora drutva na priznanje vlastite viktimizacije, odnosi se i
na rtve razliitih oblika emocionalnog zlostavljanja, naroito kada ovaj vid
zlostavljanja nije praen fizikim nasiljem. Ne imajui vidljive dokaze nasilja
(fizike povrede) rtva moe od svoje okoline takoer doivjeti neke od prethodno
navedenih reakcija:
Pripisivanje krivnje njoj i preispitivanje ime je to izazvala
Nevjerovanje ili otvorena ubjeivanja da to nije mogue, da je sebi neto
umislila

5.4. Priroda simptoma preivljenog seksualiziranog zlostavljanja

rtva seksualiziranog nasilja se moe obraati za pomo u razliitim fazama razvoja
simptoma:
U akutnoj fazi moe biti izrazito inhibirana.
U fazi izvanjskog prilagoavanja, negiranja i potiskivanja moe nuditi niz
simptoma navedenih u uvodnom tekstu, ali neuvezanih sa uzrokom.
U fazi prilagoavanja dolazi sa ve davno pokidanim vezama izmeu uzroka
u preivljenom silovanju i simptomima zbog kojih se obraa.

5.5. Konfuzija kriterija i uvjerenje o vlastitom udjelu

Zbog preispitivanja njenog udjela u viktimizaciji, koje rtvi seksualiziranog nasilja
pa ak i djetetu koje je rtva incesta (!) imputira okolina, i vlastitog osjeaja
krivnje, rtve ovog vida nasilja mogu biti uhvaene u konfuziju da li je do
viktimizacije dolo i pored materijalnih dokaza seksualnog nasilja.
39

U ovoj konfuziji su jo vie zatoene rtve ostalih oblika seksualiziranog

nasilja, u kojima su dokazi da je do nasilja dolo jo manje opipljivi
ili su daleko ispod kriterija koje zajednica, pa i rtva sama, ima o
nasilju uope.
Zbog psihikih posljedica koje ostavljaju ovi vidovi nasilja rtva se moe obratiti
servisima mentalnog zdravlja, ali simptomi koje nudi obino nisu uklopljeni u nasilje
kao uzroni kontekst. Ovdje govorimo o oblicima seksualnog nasilja koji ne
podrazumijevaju fiziki kontakt ili seksualni akt sa poiniteljem, nego je seksualna
sfera osobe adresirana:

primjedbama i aluzijama na seks,

egzibicionistikim ili voajeristikim ponaanjem sa seksualnim konotacijama,
dodirivanjem, snimanjem pornografskih materijala
pokuajima seksualnih odnosa,
podvoenjem.

Kod ovakovih oblika seksualiziranog nasilja rtva osjea konfuziju izmeu vlastitog
doivljaja onoga to joj se dogaa i pravilnog adresiranja krivnje na poinitelja. Ima
osjeaj da je sa jedne strane njena privatnost i mogunost da je zatiti napadnuta ili
osujeena, ali se ne odluuje da reagira zbog nedostatka dokaza, zbog vlastitih
kriterija i predubjeenja o nasilju - stava da se to ne rauna, zbog oekivanja da je
okolina nee podrati jer to ne smatra znaajnim, da e krivnju pripisati njoj ili je
ubijediti da umilja.
Primjer br 2:
ena, neudata, visoke kolske naobrazbe, zaposlena, kao uesnica jedne edukacije o nasilju, prisjea
se situacija iz djetinjstva. Za vrijeme posjeta kunih prijatelja, muki posjetitelj je uvijek, uz neukusne
primjedbe i cerenje, komentirao enske likove ili parove u televizijskim emisijama. Prisjea se kako
se osjeala stid, uvijek bila uznemirena kada je dolazio u posjetu i osjeala ogromnu odbojnost i strah
prema njemu, te oaj to njeni roditelji nisu reagirali da to prekinu. Nelagodnost kada se susretne sa
tim ovjekom i potreba da ga izbjegava, ostala je i do danas, a to si dugo nije mogla objasniti, sve dok
nije saznala da i takova ponaanja spadaju u oblike seksualiziranog nasilja i da mogu ostaviti
posljedice.
Da su prilike bile drugaije i da je osoba iz prethodnog primjera dola u situaciju da npr. poslovno
surauje sa tim mukarcem, nelagoda i odbojnost koju osjea prema njemu je mogla rezultirati
smetnjama, koje bi se, moda, terapijski rjeavale u okviru njene neprilagoenosti u kontaktima sa
kolegama na poslu, ili bi se generalizirale na iri repertoar problema u odnosima, neurotskih smetnji
ili kao napadi panike prilikom odreenih scena u filmovima, ili... Bez znanja da njeni doivljaji iz
djetinjstva predstavljaju neki oblik seksualiziranog nasilja i da mogu ostaviti dugorone tragove, niti
ona sama, niti strunjak koji bi joj pruao usluge mentalnog zdravlja, ne bi smetnje uvezali u uzroni
kontekst, nego bi u fokusu pruanja usluga ostala njena smetnja kao pokazatelj njene psihike
manjkavosti.

Svi oblici seksualiziranog nasilja mogu izazvati kod rtve simptome traumatizacije
(pojaanu pobuenost, intruzije i izbjegavanje) sa svim njihovim komplikacijama, ali
40

da prilikom obraanja za pomo, zbog konfuznih kriterija o nasilju u vrijeme

dogaanja, te simptome ne uvezuje sa uzrokom nastanka.
Kada osoba ivi u atmosferi emocionalnog zlostavljanja, ona esto nee biti niti
svjesna ta joj se dogaa, niti uzroka smetnji koje ima. Zbog toga se rtve tog oblika
zlostavljanja rijetko obraaju servisima sa izravnom pritubom na emocionalno
zlostavljanje. To se dogaa upravo zbog djelovanja sklopa mehanizama
emocionalnog zlostavljanja, koji su podeeni da, sa jedne strane, stvore konfuziju
kod rtve oko toga da li je uope viktimizirana, a, sa druge strane, konfuziju o tome
ko snosi odgovornost za ono to se dogaa.
Ako je emocionalno zlostavljanje jedini ili dominantni tip nasilja kome je izloena,
rtva ne raspolae materijalnim dokazima svoje viktimizacije kao u sluajevima
fizikog nasilja, pa i okolina smetnje koje ima ili ne povezuje sa situacijom u kojoj
ivi, ili njene pritube ne uzima ozbiljno.
rtve emocionalnog zlostavljanja se najee obraaju servisima zdravstva zbog
somatskih smetnji. Zbog stalnog pritiska, produenog stresa i, putem mehanizama
emocionalnog zlostavljanja, kreirane konfuzije izmeu onoga to doivljava i
izvrnutog znaenja koje servira zlostavlja, jedini ventil za to stanje postaju somatske
smetnje. S jedne strane, somatske reakcije i jesu pratilac svih emocionalnih stanja. S
druge strane, esto su somatske tegobe jedino to je rtvi dozvoljeno da moe
imati:
Moe imati srane smetnje, probleme sa disanjem ali ne i strah, jer niko
joj nita ne radi
Moe imati glavobolje i nesanice ali ne i biti zabrinuta jer on je voli do
lude ljubomore i o svemu on vodi brigu
Oblikovane djelovanjem razliitih mehanizama emocionalnog nasilja, rtve openito
imaju povien prag za prosuivanje nasilja kome su izloene, jer je gotovo sve to im
zlostavlja servira nazvano drugim imenom i povezano sa razlozima, koji su
ukorijenjeni u rtvinu manjkavost ili pogrenu procjenu:
Kada poinitelj primjenjuje omalovaavanje i poniavanje, rtvu ubjeuje da je ili:
lo roditelj, nevjerna, drui se sa pogrenim ljudima, nekompetentna u izvravanju
svojih kunih obaveza, svoje profesije, neobrazovana, glupa, luda, ne zna raspolagati
novcem, ne ponaa se dolino u javnosti (oblaenje, konverzacija), bolesna, kofuzna,
loeg porijekla,...
Kada poinitelj primjenjuje mehanizam odricanja vlastite odgovornosti i
pripisivanje odgovornosti rtvi za nasilje koje joj se dogaa, onda je ubjeuje ili:
da umilja napade, izaziva ih svojim grekama, ne shvaa poinitelja i njegove
tekoe, ne vodi rauna o njemu.
Sve ovo je podrano mehanizmom izolacije, zbog koga rtva ima malo ili nikako
prilike i uporita iz koga moe uti i suprotno miljenje o sebi ili dobiti potvrdu
svojih zapaanja. Izolacija moe biti produbljena prevelikim ulaganjima napora i
vremena da ispuni zahtjeve zlostavljaa i dostigne njegove kriterije. Izolacija moe
41

biti produbljena i njegovim iznenadnim promjenama ponaanja u sklopu mehanizma

povremene milosti (poklonima, obeanjima, pohvalama, specijalnim dozvolama
ili privilegijama), koje rtvu uvruju u vjerovanju da zlostavlja u stvari brine o
njoj, da mu je vana, i kreiraju dodatnu motivaciju da se nastavi jo vie truditi i
ulagati napore, da se konano popravi i da e jednog dana meu njima sve biti u
redu.
Vremenom rtva zahtjeve zlostavljaa internalizira i oni bez velikog napora
zlostavljaa nastavljaju rtvu kontrolirati iznutra.
Kada se rtva ovako razraenog sistema obraa za pomo, klinika slika smetnji
moe pokazivati slijedee znaajke:
Njeno sampotovanje i predstava o vlastitim vrijednostima su niski ili
potpuno uniteni, a upravo slika o vlastitoj manjkavosti joj postaje okvir
kojim objanjava ponaanje zlostavljaa prema sebi. Dajui mu za pravo,
svu agresiju okree prema sebi kao glavnom krivcu za stanje u vezi.
Ovisnikim ponaanjem, vjerskim fanatizmom do paranoidnih
konstrukcija ili povremenim stvarnim bjegovima, besciljnim naputanjem
veze, moe pokuavati da premosti jaz izmeu stvarnosti i stvarnosti koja
joj je servirana.
Opsesivni i kompulsivni simptomi mogu se razviti na logici potrebe za
nekim vrstim uporitem u svijetu konfuznih i proturjenih injenica koje
joj se serviraju i koje pod pritiskom usvaja i vjeruje u njih, ili kao naini
samoumirivanja i samokontrole.
Zanemarivanje socijalnih veza, pa i veza sa djecom moe biti rezultat
zaokupljenosti odnosom prema zlostavljau i velikog iscrpljenja kome je
izloena u toj vezi, koje ne ostavlja kapacitet za njegovanje drugih
odnosa.
Paranoidne ideje o omnipotentnosti zlostavljaa i konstrukcije kao osjeaj
da je prislukuju, prate, da snimaju njene misli, ... mogu se razviti na
osnovi zlostavljaevih stalnih prijetnji, ispitivanja i uvjeravanja da zna i
kad rtva pomisli neto to odstupa od pravila koja on namee, i stalne
samo kontrole koja se razvija na osnovi internalizirane zlostavljaeve
kontrole.
Uporedbom metoda emocionalnog zlostavljanja koje se dogaaju u partnerskim
odnosima i metoda koje se primjenjuju u logorskim uvjetima (opisano u uvodu,
Biderman prema NiCarthy, 1986) nalazi se gotovo istovjetnost, a i ciljevi koji se tim
metodama postiu su jednaki.
Posljedice logorskog zatoenitva nakon nekoliko mjeseci su masivni posttraumatski
simptomi. ivot u nasilnom partnerskom odnosu, izloenost slinim metodama
kojima se postiu slini ciljevi, obino traje due od mnogih sluajeva logorskog
zatoenitva. Meutim, posljedice koje u vidu simptoma i klinike slike nosi rtva
partnerskog zlostavljanja obino budu podvedene pod neku dijagnozu psihikog
oboljenja, koje podrazumijeva uzrok utemeljen u psihiku konstituciju rtve, a
gotovo nikada u terminima posttraumatskih smetnji zbog preivljavanja dugotrajne
traume/nasilja.
42

5.6. Traumatizirana osoba ne zna da je do povrede dolo

Kada se seksualizirana zloupotreba dogaa malom djetetu, ili se dogaa veem
djetetu, a ponekad i odrasloj osobi u formi koju osoba ne prepoznaje kao nasilje (kao
u primjeru br.2), tada korisnik nije niti svjestan uzronog konteksta koji je izazvao
posljedice.

Pomona hipoteza 1.2.:

Drugi dio potekoa da se klinika slika smetnji uzrokovanih
traumom/nasiljem i ostalim oblicima zloupotrebe moi sagleda u svom
uzronom kontekstu, potie od neposrednog socijalnog okruenja
korisnika

6. Potekoe koje potiu od neposrednog socijalnog okruenja

I neposredno socijalno okruenje rtve nasilja moe biti izvor potekoa da se
klinika slika simptoma sa kojima rtva dolazi sagledaju u svome uzronom
kontekstu. Razlozi mogu biti, pored ostalih, i slijedei:
Sukob interesa
Nasilni sistem odnosa rtvu fiksira u ulozi identificiranog pacijenta
Osjeaj krivnje to nije primijetila, nije pomogla, to je doprinijela
viktimizaciji, i nada da e to rtva zaboraviti

6.1. Sukob interesa

Zbog sukoba interesa: da se ukae pomo rtvi sa jedne strane i da poinilac nasilja
ostane izvan domaaja kaznenog sistema, socijalno okruenje moe initi napore da
zamagli nasilje kao uzrok smetnji zbog kojih se servisima obraa rtva.
Djeca rtve fizikog nasilja obino dolaze u pratnji odraslih. Ako se fiziko nasilje
dogodilo u okviru porodice, tada pratioci mogu pokuati da iskonstruiranim priama
prikriju nain na koji je do povrede dolo. I odrasle rtve mogu doi u pratnji
43

poinioca, koji predstavlja dodatnu prijetnju i kontrolira kako e rtva predstaviti

situaciju u kojoj je do povrede dolo.
Ako je dijete rtva seksualiziranog nasilja (silovanja ili incesta), ono obino dolazi
u pratnji odraslih. Ako je nasilje poinio neko izvan kue, odrasli moe prikrivati
uzrok da bi dijete potedio od dalje stigmatizacije u zajednici, zbog realne krivnje da
je upleten u djetetovu viktimizaciju (podvoenje) ili osjeaj krivice to je propustio
da to na vrijeme primijeti (kada je poinilac susjed, prijatelj porodice i sl.)
Ako je poinilac nasilja unutar porodice tada se uplie i sukob interesa: ugled i/ili
raspad porodice, zapleteni emocionalni, ekonomski odnosi, strah od poiniteljevih
reakcija. Ako dijete dovodi poinilac, npr. zbog trudnoe tada se nudi iskonstruirana
pria o porijeklu trudnoe.
U svim ovim sluajevima prikrivanja uzroka, dijete se dovodi zbog zdravstvenih
smetnji i simptomi koji se navode su uglavnom somatski:
urinarne i genitalne infekcije,
povrede genitalne ili analne regije,
bolovi u trbuhu,
problemi sa gutanjem i disanjem (veza sa seksualiziranim nasiljem u oralnoj
formi),
poremeaji ishrane,
iznurenost, stalno padanje u san,
ali mogu se ispoljavati i u vidu psihikih smetnji:
izraeni strahovi, fobije, opsesivna i kompulsivna ponaanja (stalno pranje!),
socijalne disfunkcije: agresivnost, razdraljivost, apatinost, ekscesna
ponaanja, izolovanost.
Dijete moe biti dovedeno u servise mentalnog zdravlja zbog ekscesnog ponaanja i
traenja da se izdvoji iz porodice i smjesti u neku ustanovu, ili zbog izraenih zastoja
u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom razvoju. Primarni interes odraslih koji
ga dovode na pregled je da se dijete, kao dokaz zloina, smetnja nastavku odnosa
poinitelja i ostalih, ili kao ono koje e stigmatizirati cijelu porodicu - izdvoji i udalji
iz porodice, a ne da se djetetu pomogne. Tako ono postaje rtvom cijele porodice,
nakon to je viktimizirano od samog poinitelja.
Ako je poinitelj nasilja osoba izvan porodice, ali je okolina rtve na neki nain u
odnosu sa njim (prijateljskom, poslovnom, na neki nain ovisna) ili on uiva status
po kome su anse da se prokae, optui i osudi minimalne, neposredna okolina rtve
moe vriti pritisak na rtvu ili popuno zanemariti njene potrebu da dobije potvdu da
joj je uinjena nepravda, dajui prioritet drugim pobrojanim interesima nad
interesom rtve.
6.2. rtva u ulozi identificiranog pacijenta
Kada je porodica kao sistem zasnovana na nasilnim odnosima, esto se sva
nezadovoljstva lanova projiciraju na jednog lana, koji je, nimalo sluajno, upravo
onaj koji ima poziciju najmanje moi u sistemu. On biva oznaen uzrokom stanja u
44

sistemu. U ovoj ulozi se najee nau djeca u nekom disfunkcionalnom porodinom

sisitemu, npr. dijete koje je bolesno, najslabiji uenik, i sl. Ovu ulogu sistem moe
pripisati i odraslom lanu, zavisno od njegove pozicije moi u hijererhijski
ustrojenom sistemu grupe. Iako je stvarni pacijent cijeli sistem, najslabiji lan
postaje identificirani pacijent, a njegove osobine u pretjeranoj formi bivaju
oznaene kao smetnje. Sa tom slikom, porodini sistem, nespreman da se suoi sa
vlastitim problemima, istura identificiranog pacijenta preko koga trai usluge
servisa zdravstva/mentalnog zdravlja.
U sluajevima emocionalnog nasilja moe se dogoditi da poinitelj ne uoava vezu
izmeu smetnji koje ima rtva i vlastitog udjela u njihovom kreiranju. Tada rtva
moe doi u pratnji poinioca, ali smetnje koje su razlog za traenje usluga servisa i
poinilac i sama rtva to drugaije oznaavaju.
Primjer br.3:
Mu dovodi enu zbog toga to nije psihiki u redu: esto je bezvoljna i
depresivna, ve nekoliko puta je naputala porodicu i odlazila kod svojih roditelja.
I on i njeni roditelji imaju uvijek puno muke da je nagovore da se vrati. Prilikom
prvog razgovora ona uti, ponaa se dovedeno.
Na ugovoreni pregled kod psihijatrice ona slijedei put dolazi sama porodinim automobilom.
Prije pregleda panino najavljuje da se nee vratiti kui, da ga ne eli nikad vie vidjeti, trai da
joj se pomogne. Lijenica propisuje blaa umirujua sredstva i u dogovoru sa terpeutkinjom eni
nude stacionarni smjetaj na neko vrijeme, da se odmori i oporavi.
Kada mu poslijepodne dolazi po nju, ona uznemirena terapeutkinji govori da ga ne eli vie
nikad vidjeti. Terapeutkinja je podrava da se suoi sa njim i da mu kae barem kratku,
dogovorenu frazu da se sada ne moe vratiti kui. U tom asu on eksplozivno reagira da je to
urota, da mu je to najvei poraz u ivotu, da vie nikada nee kroiti nogom u Medicu i
revoltiran odlazi.
Tokom terapijskog rada ena se ali da se osjea kao niko, iskljuena je iz svih odluivanja u
kui. I mu i etiri sina je smatraju neobrazovanom i nepismenom i tako se i odnose prema njoj,
ni o emu nema niti razgovora niti dogovora. Osjea se usamljenom, nepotrebnom. Svoju
budunost vidi uz etiri snahe, kojima e biti isto kao i njoj, jer njeni sinovi nisu imali prilike
nauiti nita drugo od onoga to vide od svoga oca.
Unato nainu na koji je posljednji put otiao, mu dolazi ponovno kroz nekoliko dana i u
razgovoru sa terapeutkinjom prihvata terapijski tretman. Kroz razradu odnosa prema eni dolaze
do izraaja stavovi i nain komunikacije koji je kreirao sadanju situaciju. U procesu rada se
iznalaze naini koji bi omoguili i eni i djeci da, kao punopravni partneri sudjeluju u ivotu
porodice. est komentar mua je bio da su i ti naini njemu sasvim prihvatljivi, ali da on, vodei
svoju porodicu po obrascu naslijeenom od svojih roditelja, nikada nije mislio ni da moe, niti da
bi trebalo drugaije.
Nakon izvjesnog vremena terapije i para i ostalih (sinova, roditelja para), porodica zasniva svoje
odnose na novim osnovama, simptomi sa kojima je klijentica dola potpuno se povlae, a
porodica nastavlja da ivi zajedno.

Kada je rtva emocionalnog zlostavljanja dijete, roditelj ga obino dovodi zbog

neprimjerenog ponaanja ili loih postignua u kui, koli, drutvu vrnjaka. Naveu
samo nekoliko primjera koje pokazuju veliku razliku izmeu ponaanja djeteta
45

oblikovanog nekim vidom emocionalnog zlostavljanja i onoga kako to bude

oznaeno od njegove okoline:

Ako je dijete rtva stalnih prijetnji i ucjena igrakama, izlascima i ostalim

privilegijama, moe razviti bezvoljnost, apatinost, nezaiteresiranost i
konfuziju u pogledu toga ta eli i do ega mu je stalo odrasli ga moe
dovesti strunjaku zbog ljenosti, povuenosti, neodlunosti, padanja pod
uticaj vrnjaka,...
Ako je dijete rtva emocionalnog odbacivanja, ako je meta za pripisivanje
krivnje za sve to se dogaa u porodici, ismijavanja, omalovaavanja, moe
razviti ekstremno glupiranje i nespretnost, jer je to jedino preko ega roditelj
uspostavlja bilo kakvu komunikaciju sa njim i njegova ve fiksirana uloga u
porodici. Ovu ulogu dijete nastavlja igrati i unutar drugih grupa (razred,
vrnjaci) odrasli se za pomo obraaju oznaavajui ga trapavim,
nesposobnim i/ili djetetom koje stalno izaziva da bi bilo kanjeno.
Ako je dijete rtva nezainteresiranosti roditelja, ignorisanja, ono moe
razviti
ekstremnu zahtjevnost kao pokuaj da probije zid koji je roditelj postavio odrasli ga moe dovesti sa pritubama da je drsko, nemogue uporno i
tvrdoglavo kada hoe neto da dobije,
ekstremnu predanost i perfekcionizam do kompulsivnosti da bi zadovoljilo
roditeljeve zahtjeve i emocionalno doprlo do njega odrasli ga moe dovesti
sa pritubama na preveliku optereenost i brinost, plaljivost i nerealne
strahove i razvijene kompulsivne simptome,
oblike autostimulacije kojima zadovoljava potrebu za stimulacijom iz
kontakta sa roditeljem odrasli ga moe dovesti sa pritubom na sisanje
prstiju, ljuljanje (rocking), masturbaciju, pretjerano uzimanje hrane, ...

Kao pokazatelji ili simptomi koji bi mogli ukazivati i na neki oblik emocionalnog
zlostavljanja navodi se jo brojni simptomi kao: nono mokrenje, razni oblici
anti-socijalnog ponaanja, poremeaji hranjenja, spavanja, i generalno zastoji u
emocionalnom intelektualnom i socijalnom razvoju.

6.3. Osjeaj krivnje okoline

Okolina rtve (roditelji, staratelji, porodica) moe biti svjesna da se rtvi dogaalo
nasilje, ali u tom trenutku nisu pomogli koliko su smatrali da treba i sada nose
osjeaj krivnje. Izlaz iz tog osjeaja nalaze u negiranju priznanja rtvi da se nasilje
dogaalo i jo vie je uvlae u konfuziju izmeu onoga to je osjetila i onoga to joj
se servira izvana.
Ovakovi naini prikrivanja mogu biti naroito pogubni kada se nasilje, fiziko, ili
seksualno, dogaa djetetu u preverbalnoj fazi razvoja. Ono u tom stadiju nema
pojmovni instrumentarij da u njega smjesti ono to mu se dogaa. Pamenje je na
tom nivou senzorno, pa je i simptome koji se nakon toga razvijaju jo tee uvezati u
uzroni kontekst. Okolina koja se nadala da e dijete zaboraviti, pa nije niti otvarala
sluaj nasilja, sada simptome koje je osoba razvila ne dovodi u kontekst preivljenog
nasilja, iako je jedina pored poinioca u posjedu istine.
46

U literaturi je uvezano preivljavanje masivnih oblika fizikog i seksualnog nasilja u

djetinjstvu i mladosti sa razvojem Multiplog rascjepa linosti ili Disocijativnog
poremeaja identiteta (Huber u Burgard, 1993). Dijagnoze histerije i borderline
(granini sluaj) Herman (1992) povezuje takoer sa preivljavanjem prvenstveno
seksualiziranog nasilja, mogue povezanog i sa drugim vidovima nasilja.

6.4. Veza sa pristupom Mentalno zdravlje u zajednici

Razmatranje klinike slike sa kojom u sistem zdravstvenih usluga i usluga mentalnog
zdravlja dolaze korisnici preivjeli traumu/nasilje, otvara pitanja:

da li rtve traume/nasilja dobiju pomo primjerenu njihovim potrebama,

da li se pod klinikom slikom ostalih klijenata moda kriju neprepoznati
uzroci preivljavanja traume/nasilja.

Kada pojam nasilja proirimo do pojma zloupotreba moi u odnosu, tada on moe
pored osoba koje nose traumatske posljedice zbog masivne zloupotrebe moi,
obuhvatiti mnogo iri spektar povreda koje dolaze iz mnotva odnosa od kojih je
satkana ljudska socijalna egzistencija.
I u tim okolnostima postavljanje dijagnoze koja sugerira konstitucijski uzrok
psihike disfunkcionalnosti, medikamentozno zbrinjavanje, ili ak terapijski pristup
upravljen na skidanje ometajueg simptoma, dovodi do:

oznaavanja i stigmatiziranja osobe u terminima psihikog oboljenja,

medikamentoznog ili ak terapijskog djelovanja na povlaenje simptoma, koji
je i nastao kao adaptivni odgovor klijenta na mreu odnosa u kojima ivi, i
prua mu neku mogunost opstanka i/ili funkcionalnosti u zadatim okvirima.

Ovakovim pristupom struni servis je:

potpomogao kreiranje novog aspekta identiteta osobe koji je i u njenim

vlastitim oima i u oima njenog okruenja fiksira u ulozi psihiki oboljele
osobe i oduzima od njene kompetentnosti i kredibiliteta.
omoguio ukidanje simptoma, a sa njime i njegove zatitne funkcije, za
klijenta moda jedinog adaptivnog odgovora koji mu je bio na raspolaganju.

Objekt lijeenja postaju simptomi, a budui da njihovim ublaavanjem situacija, u

kojoj korisnik ivi, nee nestati (Russo u Hayward, 2001), isti ili drugaiji simptomi
se vraaju u istom ili neto promijenjenom obliku.
Vraajui u funkciju disfunkcionalnog pojedinca/rtvu, bez zahvatanja u uzroke koji
su disfunkcionalnost prouzroili, servis pruanja usluga mentalnog zdravlja obavlja
posao mehaniara drutvu, jer mu osposobljava pokvareni dio za dalje
funkcioniranje, ali ne doprinosi klijentu izravno na njegovom trajnom oporavku.
47

Bivajui tako produena ruka drutva, za discipliniranje i privoenje funkcionalnosti

pojedinaca, ili za njihovo iskljuivanje ako opravak ne uspije, servis za pruanje
usluga mentalnog zdravlja ostaje u istoj onoj ulozi u kojoj se nalazio i prije
nominalnog prelaska na pristup Mentalno zdravlje u zajednici.

48

Pomona hipoteza 1.3:

Trei dio potekoa da se klinika slika smetnji uzrokovanih
traumom/nasiljem i ostalim oblicima zloupotrebe moi sagleda u svom
uzronom kontekstu, potie od strunjaka

7. Potekoe koje potiu od drutva i strunjaka

Pored potekoa da se ispod klinike slike smetnji sa kojima se strunim servisima
obraa osoba preivjela traumu/nasilje prepozna uzrok, koje potiu od klijenta i
njegovog socijalnog okruenja, koji su opisani u prethodnim poglavljima, dio
potekoa potie i od strunjaka koji pruaju usluge. Sve ove potekoe
onemoguavaju strunjaka/pomagaa da bude sugovornik, da prui podrku
korisniku u otvaranju prie o svojoj viktimizaciji i da surauje na daljem radu na
oporavku traumatiziranog/rtve nasilja.
Dio potekoa je strune prirode, kao:
Nedostatna znanja iz oblasti traume/nasilja
Slinost klinike slike smetnji oblikovane traumatskim simptomima sa
drugim psihikim oboljenjima
Ponaanje na prvi pogled ne djeluje disfunkcionalno
Jedan dio potekoa je povezan sa nedoraenim stavovima prema nasilju:
Nedostatak jasnog stava prema nasilju, adresiranju krivice, kriterijima, ...
Izvor potekoa strunjaka moe biti i nespremnost zbog kadrovske nepodranosti
da se upusti u zahtjeve koje postavlja prepoznavanje nasilja kao uzroka smetnji
korisnika:
Zahtjevnost drutvenog angamana kada se prihvati uloge svjedoka zloina
Osjeaj usamljenosti i vlastite nedostatnosti da se upusti u problem
Neminovni sukob sa drutvom iji je dio kada se nau u ulozi svjedoka
zloina
Jedan dio potekoa se odnosi na psihika optereenja koja rad sa preivjelima
nasilje nosi:
Niz psihikih barijera: ruenje vlastite slike svijeta, sekundarna
traumatizacija, pregorijevanje,

7.1 Potekoe strune prirode

7.1.1. Nedostatna znanja iz oblasti traume/nasilja
Bez obzira na nivo izobrazbe koju strunjak ima, nema garancija da su u njegovom
dotadanjem obrazovanju bili ukljueni specifini sadraji vezani za teme traume i
nasilja. Imajui dananja znanja koja sam stekla dugo nakon to sam diplomirala
49

studij psihologije, prisjeam se nekih sluajeva kod kojih sam bila slijepa za veliki
dio onoga to je korisnik sam, ili klinika slika sa kojom se obraao za pomo,
nudila. Naveu samo neke od primjera:
Djevojka koja se svako jutro budila sa novim oiljcima od grebanja po
rukama i tijelu (mogua autoagresija, samopovreivanje kao simptomi
neotvorenog preivljavanja, mogue, seksualiziranog nasilja)
Djeak koji je davio male ivotinje: make, pilie (agresija prema vani zbog
preivljavanja razliitih oblika nasilja)
Djevojica od 8 godina sa formiranim simptomima kompulzivnog
provjeravanja da li je sve zakljuano i da li su kuanski aparati iskljueni,
Brojna nagla pogoranja uspjenosti u koli
Djeak predkolske dobi koji se povjerio majci da ga je vei djeak iz
susjedstva primorao da ga oralno seksualno zadovolji ....
Bez obzira na sadraje koje je unutar ili izvan redovnog studija stekao, obzirom na
struni status, strunjaku se obraaju osobe u stanju psihike potrebe.
Neprepoznavanje znakova ili struna nedostatnost pomagaa da se upusti u sluajeve
nasilja koji mu se nude, ine samo dodatnu povredu rtvama, jer one time gube
moda posljednje uporite kome se mogu obratiti za pomo.
Primjer br.4:
U toku rata na psiholoki pregled dolazi mukarac u vojnoj uniformi, sa uputnicom psihijatra i
dijagnozom Impotentio.
Obratio se na psihijatrijski pregled zbog psihikih problema, iscrpljenosti, problema u odnosima
uope i problema u seksualnim odnosima u braku. Zabrinut je za budunost braka, koji mu je jedina
svijetla taka u sadanjem ivotu. Nalaz i dijagnozu, koju je dobio od psihijatra, je odnio u jedinicu.
Komandir ju je proitao pred cijelim vodom i postao je meta ismijavanja u cijeloj jedinici.
Na pitanje da li je imao tekih situacija tokom rata, pria da je prije angairanja u vojsci proveo 6
mjeseci zatoen u logoru. Nakon validacije logorskog iskustva i kratke psihoedukaije o moguim
posljedicama logorskog zatoenitva, vidljivo potresen kae da je u logoru bio izloen seksualnoj
zloupotrebi jednog logorskog uvara. Kaem mu da se to dogaa i da su mnoge osobe i u ovom ratu
propatile slina teka iskustva u toku zatoenitva. Razgovor nastavljamo psihoedukacijom o
djelovanju traumatskih okidaa - da vjerojatno situacija bliskosti sa suprugom, zbog seksualnog
elementa u toj situaciji, potie djelovanje traumatskog okidaa i predstavlja sr problema zbog kojega
se obraa za pomo. Kae da ne nalazi snage niti da supruzi povjeri ta mu se dogaalo u logoru, niti
da sa njome razgovara o njihovom zajednikom problemu. Djelimino rastereen, vjerojatno zbog
same mogunosti da sa nekim razgovara o svome problemu i da bude ozbiljno shvaen, pristaje na
slijedei terapijski sastanak. Dobija nalaz u kome stoji dijagnoza PTSD, kao posljedica logorskog
zatoenitva, i preporuka za potedu.
Izmeu dva sastanka dolazi sa suprugom, mnogo oputeniji i nasmijan, jer obadvoje ele da mi
poklone novanik koji je on sam saio od koe (jedno od zanimanja kojim se bavio je bilo i ivanje
predmeta od koe).
Na slijedeem terapijskom sastanku dijelom se bavimo njegovim pitanjima kakova budala mora biti
neko, ko tako neto moe initi ljudima u logoru, te razgovorom o situacijama koje nas suoavaju sa
ekstremnom bespomonou, kao situacijama koje univerzalno povreuju sve one koji im budu
izloeni.
U nastavku mu predlaem da se prisjeti svojih oslonaca, izvora snage u ivotu, koji su mu pomogli da
izdri sve to mu se dogodilo i dali motiv da se ovako ustrajno bori da mu bude bolje. Radimo

50

psihodramatski sa simbolima (obojenim kameniima, koljkama). Za svaki izvor snage kojega se

prisjeti moe izabrati simbol. Kod predstavljanja izabranih simbola, jedan smatram posebno
znaajnim: lijepi zeleni kamen bira kao simbol za svoju enu, koju cijeni i voli. Boja simbola ga
podsjea na njene oi, istanan ukus i estetski smisao.
Nakon toga se nismo vie sreli. Imao je planove da pokuaju otii u inostranstvo. Mogu se samo
nadati da je formuliranje preko simbola svega onoga to za njega predstavlja njegova supruga, uspjelo
da potakne diferenciranje situacije bliskosti sa njom, od sadraja traumatskog iskustva.

7.1.2 Klinike slike smetnji oblikovane traumatskim simptomima sa

drugim psihikim oboljenjima
Nain kako uobliavamo svoj ivot je u skladu sa naom slikom svijeta. To je
konstrukt koji nastaje na osnovu naih aktuelnih doivljavanja i prethodnih ivotnih
iskustava. Nae djelovanje prema svijetu slijedi osnovne principe: obezbijediti
preivljavanje i to efikasnije funkcioniranje. Uspostavljanje funkcionalne ravnotee
sa okruenjem omoguava nam irok repertoar prilagoavanja, koji se realizira kroz
zajedniko djelovanje fiziolokih, fizikih i psihikih funkcija.
Funkcioniranje osobe preivjele traumu podeeno je na njenu sliku svijeta, koja je, u
odnosu na pretraumatsku, promijenjena iskustvom traumatskog dogaaja. Njeni
spontani pokuaji reuspostavljanja funkcionalne ravnotee sa okruenjem i svijetom,
usklaeni su sa novostvorenom slikom svijeta u njegovoj najekstremnijoj varijanti,
doivljenoj kao moguoj i realnoj. To znai, da traumatizirana osoba razvija
prilagodbu na ekstremne situacije, koje u svakodnevnom ivotu djeluju pretjerano.
U posttraumatskoj fazi djeluju isti oni automatski fizioloki mehanizmi, koji su joj u
ekstremnoj traumatskoj situaciji omoguili preivljavanje.
Na osnovi njih ona ivi u stanju pojaane pobuenosti kao da je u stalnom
iekivanju opasnosti. Ovakovo stanje onemoguava odmor, oputanje, normalan san
i osobu odrava u stanju produene napetosti.
Na somatskom planu osoba moe ispoljavati:
psihosomatske smetnje zbog stanja produenog stresa
niz fizikih tegoba iji se uzrok ne moe utvrditi somatskim pretragama
Na psihikom planu i u odnosima sa okolinom osoba moe ispoljavati:
impulsivno i eksplozivno ponaanje
reakcije koje su u nesrazmjeru sa intenzitetom podraaja
smanjen prag tolerancije na frustracije
socijalno povlaenje i kidanje veza sa okolinom zbog stida vezanog za
vlastite reakcije koje ne moe kontrolirati, i sve manjeg strpljenja okoline
prema ponaanju traumatizirane osobe.
Pod uticajem druge grupe simptoma intruzivnih simptoma osoba je esto
uronjena u fragmente traumatske situacije kao da je vrijeme zapelo u vremenu kada
se traumatski dogaaj zbio. Fragmenti dogaaja se nameu u svijest po logici
svjesnog ili nesvjesnog registriranja traumatskih okidaa, utemeljenih u
51

neizbrisivost utisaka traumatskog dogaaja u amigdali. Ovi simptomi kod osobe

mogu proizvesti slijedee klinike slike:

stanja slina halucinacijama

emocionalne reakcije straha do paninih napada na beznaajne ili ak
neidentificirane povode
stanja odsutnosti praena snanim fiziolokim ili emocionalnim reakcijama ili
potpunom blokadom
none more koje mogu imati simboliki, do neprepoznatljivosti, promijenjen
sadraj u odnosu na traumatski dogaaj
kompulsivne fenomene kao sekvence akcija vezanih za traumatski dogaaj
(Rothschild, 2002)

U okviru simptoma izbjegavanja kod traumatizirane osobe razvija se nastojanje da

izbjegne sve to je moe podsjetiti na bilo koji aspekt traumatskog dogaaja. Budui
da zbog djelovanja traumatskih okidaa mnogo vei broj situacija moe biti po
nekom aspektu traumatski podsjetnik, broj objekata izbjegavanja se moe iriti u
nedogled i istovremeno suavati polje socijalnih interakcija osobe, a time suavati i
osiromaivati njenu ukupnu kvalitetu ivota. Osoba pokuava svoj ivot svesti u one
okvire u kojima moe sebi obezbijediti osjeaj sigurnosti i kontrolu nad situacijom,
upravo one aspekte koje je traumatski dogaaj ekstremno osujetio.
U klinikoj slici se mogu pojaviti:

smanjena osjetljivost ili osjeaj da je neki dio tijela mrtav - kao efekt
emocionalne i osjetilne deinvesticije dijelova tijela preko kojih je traumatski
dogaaj izazvao povredu.
disocijativni fenomeni, praznine u sjeanju, poremeen osjeaj za vrijeme i
prostor
fenomen zaravnjenog afekta i emocionalne praznine
ovisniko ponaanje kao pokuaji da se razliitim opojnim sredstvima
izazove ili pojaa disocijacija
socijalna izolacija - ograniavanje kretanja i izbjegavanje odreenih mjesta,
ljudi, datuma, prigoda, situacija,
pad postignua u ivotu i povlaenje od akcija koje bi bile usmjerene na ta
postignua (kola, posao, podruja bavljenja) zbog nespremnosti za
preuzimanje rizika od neuspjeha i ponovnog osjeanja bespomonosti

U daljnjim pokuajima da pronae smisao i znaenje traumatskom iskustvu, zbog

najee nedostupnosti uzronika (vie sile ili poinitelja), odgovornost i krivnju za
preivljeno pripisuje sebi, to je dalje dovodi do okretanja agresije prema sebi kao
osnove za razvoj depresivnih simptoma.
Ako je osoba preivjela neku traumu koju je prouzroio ovjek, traumu nasilja sve
prethodno navedene posljedice traume dodatno se kompliciraju i korisnikovim
stavom prema nasilju i odnosom drutva u kome ivi prema nasilju uope i prema
rtvama nasilja.
52

U situacijama kolektivne traume, npr. rata veliki broj ljudi iz te zajednice, prema
vlastitom iskustvu, moe prepoznati i iskazati izvjesno razumijevanje za pojedinca
koji je izraenije disfunkcionalan zbog svoje traumatiziranosti. U sluajevima trauma
u mirnodopskim uvjetima ovo razumijevanje je obino manje.

7.1.3. Ponaanje na prvi pogled ne djeluje disfunkcionalno

Postoje sluajevi koji zahtijevaju dobro uvezana znanja iz oblasti nasilja da bi se
ispod povrine koja odailja suprotno znaenje, prepoznao uzrok i logika koja je
rezultirala pojavnom slikom.
U literaturi navedeni (Herman, 1992, Ostoji ur., 2001) obrasci ponaanja koje
razvijaju osobe izloene dugotrajnom nasilju. Oni predstavljaju odgovor
repertoara prilagodbe kojim raspolae rtva, dijete ili odrasla osoba na
dugotrajnu izloenost razliitim oblicima nasilja.
Ako je odrasla osoba izloena dugotrajnoj ili ponavljajuoj traumi, njeni dotadanji
obrasci funkcioniranja se mijenjaju pod pritiskom potrebe za stalnom prilagodbom
zahtjevima nasilnika, a sa ciljem obezbjeivanja kakve-takve sigurnosti ili ak
obezbjeivanja vlastitog preivljavanja.
Kada je dijete izloeno dugotrajnoj i ponavljajuoj traumi njegova linost se od
poetka formira pod uticajem tih okolnosti. ivei u okolnostima koje su izobliene
nasiljem, dijete nastoji da pomiri vlastite razvojne potrebe za pripadanjem, ljubavi,
sigurnou, sa potrebom da obezbijedi svoje fiziko i emocionalno preivljavanje.
Nesposobno da se samo brine za sebe ili da se zatiti, nedostatak brige i zatite od
strane odraslih osoba, dijete mora nadoknaditi jedinim sredstvom kojim raspolae:
nedozrelim sistemom psihikih odbrana. (Herman,1992)
Kod odrasle osobe koja je u procesu prilagodbe na dugotrajno nasilje nadogradila
obrasce funkcioniranja na ve formiranu linost, za oekivati je vei stupanj
fleksibilnosti i vei kapacitet za oporavak kada se situacija promijeni, nego u sluaju
djeteta koje nije niti imalo priliku da razvije pretraumatski obrazac funkcioniranja.
Zlostavljaka okolina utie na razvijanje abnormalnih stanja svijesti u kojima se ne
mogu odrati uredni odnosi duha i tijela, stvarnosti i mate, znanja i pamenja.
Promijenjena stanja svijesti stvaraju mogunost za razvoj irokog raspona simptoma,
kako somatskih tako i psihikih. A ti simptomi istodobno i skrivaju i otkrivaju svoje
porijeklo, oni govore preruenim jezikom tajni, isuvie stranih da se iskau
rijeima. (Herman, 1992)
Neki od obrazaca ponaanja koje razvijaju rtve dugotrajnog nasilja mogu povrno
posmatrano navesti na krive zakljuke posmatraa/strunjaka koji ne poznaje
simptomatologiju traume/nasilja i psiholoku pozadinu formiranja takovih ponaanja.
7.1.3.1. Patoloka privrenost zlostavljau
Pojavni oblik: Dogaa se da rtve, i djeca i odrasli, prilikom interveniranja ljudi iz
okoline ili slubenih servisa, brane i tite nasilnika od uplitanja sa strane, pokazuju
53

jasne znake privrenosti nasilniku.

Pozadina: rtva izolirana od socijalnih odnosa iz kojih bi mogla primiti pomo i
izruena nasilniku u svojoj svakodnevnici, svjesna je svoje ovisnosti o njemu i ne
vjeruje da joj neko izvan tog kruga stvarno moe postii. Pokazujui znake
privrenosti i lojalnosti zlostavljau ona nastoji zadobiti njegovu naklonost.
Krivi zakljuak: Za osobe iz okoline ovakova reakcija rtve moe postati dokaz da
su krivo procijenili situaciju i da je odnos izmeu rtve i zlostavljaa uredu ili da
rtva voli i trai takav odnos jer je mazohista, jer oni tako ive i ne znaju bolje.
7.1.3.2. Stanje potpune predaje
Pojavni oblik: bez traenja ili insistiranja zlostavljaa rtva izvrava ono to moe
biti suprotno njenim interesima ili je izvanredno posluna i ne prua nikakav otpor.
Pozadina: rtva koju je zlostavlja ubijedio u vlastitu premo, ucijenio neim to joj
je vano i zastraio posljedicama koje e snositi ako pokae neposluh ili opiranje, u
igri koju diktira on u kojoj nema pravila osim onih koje odgovaraju njegovoj
trenutnoj udi, nastoji izvriti ono to on od nje trai ili zna da oekuje bez da dopusti
da doe do ubjeivanja, pa ak i prije nego to je to od nje traeno.
Pogrean zakljuak: Okolina u takvom ponaanju ne nalazi nita sporno: smatra da
osoba to sve radi samoinicijativno, po svojoj elji jer je udio zlostavljaa
internaliziran i time ostaje skriven za okolinu.
7.1.3.3. Stanje stalne pobuenosti
Pojavni oblik: rtva reagira i na najblae znakove koje upuuje zlostavlja,
predusretljivo i usluno.
Pozadina: ivei u stalnom prisustvu nepredvidive opasnosti, rtva razvija istanane
sposobnosti prepoznavanja minimalnih znakova koji najavljuju opasnost: zvukova,
neverbalnih znakova raspoloenja zlostavljaa. Takoer rtva nastoji automatski
prilagoeno odgovarati na ove znakove i time izbjei opasnost od provale bijesa,
prigovora, kazne.
Pogrean zakljuak: rtva je tako topla, predusretljiva, usluna i ugodna osoba u
kontaktu, ita vam elje iz oiju, vjerojatno ivi u harmoninim odnosima.
7.1.3.4. Stanje zamrznute panje
Pojavni oblik: Osoba djeluje stabilno i sa izvanrednom mirnoom reagira i na
situacije koje druge uznemiruju.
Pozadina: u situacijama opasnosti kada ne funkcionira niti izbjegavanje niti
smirivanje nasilnika uslunou (niti reakcija bijega, niti akcije), rtve izruene
zlostavljau pribjegavaju posljednjem adutu privui to manje panje, biti
neupadljiva (reakcija obamrlosti). Tako vremenom naue da, iako u stanju fizioloke
pobuenosti, uspjeno prikriju znake tog nemira prema vani da postignu stanje
zamrznute panje.
54

Pogrean zakljuak: Ovu prividnu smirenosti i stabilnost objasniti stabilnom i

mirnom situacijom u kojoj ivi.

7.1.3.5. Perfekcionizam
Pojavni oblik: Osoba pokazuje znake gotovo savrenosti u svemu to radi.
Pozadina: Jedini nain na koji se mogu nositi sa situacijom bespomonosti i
nasuprot doivljaju da je zlostavlja svemogu, je da budu savreni u svakoj situaciji.
To ostaje jedini nain da smanje opasnost i prigovore i da steknu bilo kakvu kontrolu
nad svojom situacijom. Ono to ih razlikuje od osoba koje savrenstvo postiu zbog
vlastitih, intrinzinih motiva je odsustvo kapaciteta za uivanje u uspjehu: oni taj
uspjeh ne doivljavaju stvarnim nego samo kao jednu epizodu u kojoj su uspjeli
otkloniti opasnost do slijedeeg puta.
Krivi zakljuak: ako propustimo primijetiti emocionalnu pratnju pokazane
savrenosti, vjerojatno emo ju posmatrati u skladu sa stereotipima da preivljavanje
nasilja moe rezultirati samo loim postignuima i smatrati dokazom protiv da osoba
ivi pod pritiskom nasilja.
7.1.3.6. Naglaeno seksualizirano ponaanje
Pojavni oblik: odrasla osoba ili dijete se i u novim kontaktima ponaa prenaglaeno
seksualizirano, bez osjeaja za vlastite i za tue granice.
Pozadina: rtve seksualiziranog nasilja u djetinjstvu su nauile da je jedini nain da
uspostave kontakt sa zlostavljaem i budu prihvaena - nuenje svoje seksualnosti.
Oni nisu imali prilike postati svjesni kvaliteta koji su sadrani u drugim aspektima
njihove linosti.
Krivi zakljuak: ako se za viktimizaciju ove osobe zna, moe se zamijeniti uzrok i
posljedica, te zakljuiti da je rtva takvim izazovnim ponaanjem sama doprinijela ili
skrivila svoju viktimizaciju.

7.2. Nedoraeni stavovi prema nasilju

Nedostatak jasnog stava prema nasilju, adresiranju krivice, kriterijima, strunjak
moe spontano dijeliti sa drutvom u kome je odgojen i iji je dio. Gotovo svako
drutvo ima previsoke kriterije za prepoznavanje i priznavanje nasilja, u odnosu na
ono to kao nasilje doivljavaju oni koji su ga direktno iskusili. Razlozi za to su
brojni, navodim samo neke:

Osnovna paradigma ustroja drutva koje ga razvijaju u nasilnom

pravcu i ine da se brojni oblici nasilja toleriraju kao sastavni dio
odnosa
Mehanizmi nasilja kao oblik kontrole drutva nad pojedincem
Nedosljedan moralni stav u adresiranju krivice
55

Ako stavovi strune osobe nisu sistematski oblikovani edukacijom, tako da polazite
u formiranju kriterija za prepoznavanje nasilja bude doivljaj viktimiziranog i
posljedice koje preivljavanje nasilja ostavlja, tada i sa strune pozicije koju zauzima
on djeluje u skladu sa spontano formiranim stavovima. Meutim, kada ih on izraava
sa svoje strune pozicije, njegov privatni stav poprima teinu strunog miljenja, sa
svim reperkusijama koje ono ima po onoga o kome se to miljenje izrie.
U svim drutvima odgovornost za poinjeno nasilje biva jednoznanije pripisano
poinitelju kada je on zajedniki neprijatelj cijele zajednice kojoj i rtva i strunjak
pripadaju.
Kada je izvor traumatizacije nasilno djelovanje drugih ljudi u mirnodopskim
uvjetima, tada se reakcije sredine kojoj rtva traume/nasilja pripada, pa i sistema
servisa kojima se obraa za pomo, dodatno uslonjavaju manje jednoznanim
pripisivanjem poiniocu odgovornosti za nasilje.
U mnogim sluajevima nasilja dolazi do sukoba interesa kod okoline. Poiniteljima
koji uivaju neki vid moi (statusnu, ekonomsku,...) u zajednici, ili zbog
rodbinskih/prijateljskih veza sa njima, ili to u drugim kontekstima ne pokazuju
svoje nasilnitvo, odgovornost za poinjeno nasilje sredina e manje jednoznano
pripisivati, a dio odgovornosti e se pokuati pripisati rtvi.
Ako su poinitelji osobe sa ruba drutvenog ugleda ili kriminalci, i u mirnodopskim
uvjetima odgovornost za poinjeno nasilje moe biti jednoznanije pripisivana.
Stavovi strunjaka o nasilju i njihov predubjeenja o kriterijima ta spada u nasilje a
ta ne mogu bitno uticati na nivo njihovog angamana i kvalitet usluge koju e
pruiti korisniku.
U skladu sa svojim stavovima i predubjeenjima strunjak spontano nesvjesno stvara
i dojam o kredibilnosti rtve nasilja i njenog iskaza. Teorijski gledano, dojam o
kredibilnosti rtve moe biti pod uticajem stavova strunjaka prema rtvinom:
socijalnom statusu
etnikom porijeklu
ivotnoj dobi
vrsti posla kojim se bavi
intelektualnom statusu i stanju duevnog zdravlja

7.3. Osjeaj nedostatnosti i kadrovska nepodranost

Kada se strunjak u radu sa korisnikom zdravstvenih openito/usluga mentalnog
zdravlja, tragajui za uzronim kontekstom simptoma zbog kojih se korisnik obraa
za pomo, nae u ulozi svjedoka zloina nasilja, to na njega adresira zahtjevan
drutveni angaman. Zakonski, struno-etiki i ljudski on ima obavezu da reagira i
ukljui se u borbu za naruena ljudska prava korisnika - rtve.
56

Tako obiman angaman strunjak moe doivjeti kao prezahtjevan, moe se osjetiti
nedostatnim da ispuni svoju ulogu, to moe rezultirati bijegom u neprepoznavanje
onoga to korisnik u svojoj klinikoj slici nudi.
Ova reakcija je potpuno razumljiva, ako strunjak nije uvezan u lanac strunjaka
pomagaa u multidisciplinarnom timu, ako ovakav tim ne postoji, nije funkcionalno
uvezan ili pomaga nema razvijen osjeaj za timski rad.
Ako u ovakvoj situaciji cijenu ne plati korisnik direktno povlaenjem strunjaka i
uskraivanjem pomoi za koju se osjea nespremnim i kadrovski nepodranim, mogu
se dogoditi drugi, podjednako kontraproduktivni ishodi da se strunjak upusti u
samostalnu akciju, iz koje e:
I/ili sebe dovesti u prezahtjevnu situaciju u kojoj se lako moe slomiti
I/ili ukupna pomo koju prui korisniku biti nedostatna, a specifina, za
koju je struno kvalificiran, nepotpuna.
Primjer br.5:

Kada je u jednom sluaju incesta klijentica (19), nakon oporavka poslije poroaja
(poinitelj i otac djeteta je bio klijenticin otac), pristala da sluaj pustimo u krivino
pravnu proceduru, otile smo da se dogovorimo sa slubenikom policije o nainu
daljnje suradnje. Na pitanje ta je policiji potrebno sa nae strane da otvore sluaj,
on je postavio nekoliko pitanja koja su svjedoila o njegovoj neodlunosti da sluaj
preuzme. Pitao nas je: Znate li da time ruite porodicu?, Znate li da ete time
porodici oduzeti hranitelja?
Prvo smo raistili pojmove ko je taj koji rui porodicu, pa pitanje da li hranitelj ima pravo da radi od
onih koje hrani ta mu je volja, da li se u institucijama drutva moe nai neka kompenzacija porodici
za plau koju on zarauje. Na ostatke njegove neodlunosti smo ispriale jo neke okolnosti sluaja.
Naime, neprovjereni podaci su govorili o tome da se u poiniteljevoj porodici incest dogodio i u
prethodnoj generaciji njegovog oca prema njegovoj sestri. Sluaj je zatakan. U poinioevoj
porodici raste sin, koji je sluajno bio vrnjak slubenikove kerke. Pitali smo ga da li je vrijedno
napora da u ovoj generaciji drutvo odluno poalje poiniteljevom sinu poruku da je incest kanjiv.
Sluaj je otvoren i poinitelj je dobio zatvorsku kaznu od 12 godina.
Terapijski rad sa klijenticom proirio se na rad sa majkom, mlaom sestrom i bratom, od kojih je
svako moralo uloiti puno napora i vremena i iziskivalo mnogo podrke da reuspostavi svoj ivot.

Obzirom na odreenu mjeru tabuiziranosti nasilja u gotovo svim drutvima, pomaga

koji se angaira u otvaranju sluajeva nasilja sa kojima im se obraaju korisnici
njegovih usluga moe raunati uvijek sa neminovnim sukobom sa drutvom, iji je
dio, ili barem sa odreenim podgrupama tog drutva. To znai da angaman u
sluajevima nasilja uvijek od pomagaa iziskuje izvjesnu graansku hrabrost u
zauzimanju za realizaciju ljudskih prava svojih korisnika.

57

7.4. Emocionalna optereenje koja rad sa preivjelima

nasilje nosi
Suoenje i rad sa preivjelima nasilje predstavlja veliki izazov za psihiki integritet
strunjaka. On je izloen emocionalnom teretu u ulozi svjedoka zloina (Herman,
1992).
Suoenje sa ljudskom okrutnou utie na linu sliku svijeta strunjaka, a
mnogi elementi iz traumatskog iskustva korisnika mogu izazvati efekte
sekundarnog traumatiziranja kod strunjaka.
Prekomjerni angaman i esto suoenje sa vlastitom nemoi mogu kreirati
stanje produenog stresa i pregorijevanje.
Sluajevi sa kojima radi mogu otvoriti kod strunjaka moda nikada
razraene dijelove vlastitog iskustva rtve, poinitelja ili posmatraa u
sluajevima nasilja.
Transferno i kontratransferno djelovanje rada sa rtvama nasilja moe
strunjaka dovesti u krizu identiteta.
Primjer br.6:
Nakon jednog sluaja viestrukog silovanja, klijentica je poslije mjesec dana boravka na intenzivnom odjelu
psihijatrijske bolnice, nastavila terapijski rad kod nas. Nakon izvjesnog vremena je uslijedilo suenje.
U forenzikoj ekspertizi koju je sainila strunjakinja, stajalo je niz zapaanja koje su klijenticu prikazivale kao
osobu zaputenog vanjskog izgleda, sumnjivog rasuivanja i imenovale niz njenih propusta, koji su sugerirali da
snosi dio krivnje to joj se silovanje dogodilo. Kvalifikacije su bile takove da je u toku suenja sudija mukarac,
u vie navrata intervenirao da se odreene formulacije izostave iz zapisnika, jer to eksperticu niko nije pitao.
Na jednom mjestu u ekspertizi od desetak strana pojavljuje se i reenica Meni se to nikada ne bi moglo
dogoditi.
Ova reenica predstavlja klju objanjenja za to otkuda toliko formulacija, koje krivnju za preivljeno silovanje
pripisuju rtvi, a istovremeno v eoma ekstremno kompromitiraju profesionalnost ekspertice.
Pripisivanje krivnje rtvi je jedan od spontanih naina zatiivanja u koje pomagai mogu upasti kada nisu
dovoljno emocionalno podrani da izdre teret suoenja sa masivnim oblicima nasilja. Pripisivanjem krivnje
rtvi, podsvjesno titimo sebe od spoznaje da postoje situacije koje niim to jesmo i ime raspolaemo ne
moemo kontrolirati i zatiti se od viktimizacije. Pripisivanjem krivnje rtvi, poruujemo sebi: ja nisam takva, ja
postupam drugaije, pa se to meni ne moe dogoditi. Tako irealno spaavamo svoj osjeaj kontrole nad
situacijom i svoju sliku svijeta kosntrukt o njegovoj sigurnosti, predvidivosti i fer pravilima koja u njemu
vladaju.
Reakcija klijentice kada je proitala ekspertizu bila je: Voljela bih samo otii do nje da joj kaem: Ne radi taj
posao, eno vie, da ne bi jo nekoga povrijedila kao to si mene!

Sve ove opasnosti i izazovi koje rad sa nasiljem adresira na strunjaka mogu, ako
sistem podrke nije organizacijski omoguen ili barem neformalno uspostavnjen na
meukolegijalnoj razini, rezultirati spontanim, manje ili vie nesvjesnim nainima
samozatiivanja.
Donk (prema Ajdukovi, 2000) navodi etiri tipa reakcija samozatiivanja
strunjaka u situacijama kada se osjeaju emocionalno preplavljeni sluajevima
traume/nasilja sa kojim rade. Reakcije su rasporeene u etiri kvadranta, koji nastaju
ukrtanjem dva kontinuuma:
58

Aktivni pasivni pristup

Identifikacija izbjegavanje

etiri tipine reakcije su date u kombinaciji po dva ekstrema na kontinuumu:

Aktivni pristup sa identifikacijom preuzimanje uloge svemogueg spasioca
Pomaga preuzima potpunu nadlenost i odgovornost za sluaj, radi za
klijenta i ono to bi on mogao sam. Ovo mu kroz neko vrijeme slui da
kompenzira i otkloni svoj osjeaj bespomonosti pred sluajem sa kojim se
pretjerano identificirao, ali ga vremenom dovodi u stanje iscrpljivanja i pada
efikasnosti, pa se ak moe razviti i u pravcu osjeaja da ga korisnici
iskoritavaju, nezadovoljstva, neprijateljskih osjeanja prema njima i
naputanja pomagakog odnosa.
Akcijama spaavanja korisnika pomaga ga fiksira u bespomonoj ulozi,
ometa njegov rast, razvoj i osamostaljenje. Korisnik u ovakovom
pomagakom odnosu dobija i vie od onoga to mu treba, ali postaje ovisan o
pomagau, a kada odnos prestane zbog povlaenja pomagaa iz njega,
korisnik se nalazi ponovno na poetku.
Pasivni pristup sa identifikacijom potpuno poistovjeivanje sa ulogom
korisnika/rtve
Namjesto empatijskog bivanja uz korisnika pomaga se nae umjesto
njega u njegovoj situaciji. Spontano se identificirajui sa korisnikom i
njegovom situacijom, dolazi u stanje preplavljenosti istim osjeanjima i
upada u konfuziju u kojoj se nalazi i korisnik, postaje zapleten u sluaj, a
njegova efikasnost je oteena. Dolazi u stanje u kome ne moe pomoi ni
sebi, a jo manje korisniku.
Korisnik, pored toga to od pomagaa u ovom stanju ne moe dobiti podrku
koja mu je potrebna, moe razviti i osjeaj krivnje zbog situacije u koju je
doveo pomagaa, priajui mu svoj sluaj. Nerijetko se u ovim situacijama
dogaa da se korisnik pone ispriavati pomagau i tjeiti ga da doe do
zamjene uloga.
Aktivni pristup sa izbjegavanjem koritenje profesionalne maske kao zatite,
povlaenje u ulogu profesionalca
Pomaga obasipa korisnika strunim razglabanjima i formulacijama o
njegovom stanju, definicijama i dijagnozama, ime sebi obezbjeuje
strunu distancu od sutine korisnikovog problema u koju se ni kognitivno,
ni emotivno ne moe upustiti. Ovo ga vodi u sve vee otuenje i struno i
privatno.
Korisnik dobija ono to mu ne treba i to mu ne pokazuje put iz njegove
situacije. On moda i stie dojam o strunjakovom velikom znanju, ali
prilikom obraanja za pomo, njemu treba neto drugo.
Pasivni pristup sa izbjegavanjem umanjivanje i/ili negiranje znaaja onoga to se
korisniku dogodilo/dogaa i pripisivanje krivnje njemu za njegovu viktimizaciju
Pomaga se, pripisivanjem rtvi krivnje za njenu viktimizaciju, u stvari bori
za ouvanje vlastitog osjeaja kontrole i smisla, vlastite slike svijeta u kojoj
59

ako radi ispravne stvari nita ti se loe ne moe dogoditi, jer sa slikom
svijeta onih koji su bili izloeni ekstremnim situacijama nasilja, sam ne moe
ni kognitivno, niti emotivno izai na kraj.
Korisnik sa mjesta gdje se obraa za strunu pomo, ne dobija nita vie nego
od svoje neposredne okoline koja ragira slino, zbog slinih motiva.
Objanjenje ta je mogao i trebao da uradi da mu se to ne desi, ne znai mu
vie nita, a osjeaj krivnje koji mu strunjak imputira, samo mu jo vie
oteava i trenutnu situaciju i oporavak.

Kada do ovih naina zatiivanja doe

kratkoronu dobit koju strunjak ima od njih plaa korisnik dobivanjem
neadekvatne usluge, sa svim konsekvencama po njegovu socijalnu
egzistenciju, koje ona moe imati,
a dugorono, otplauje ih i strunjak sam, u vidu krize strunog integriteta,
gubitka interesovanja i angamana u svojoj struci i gubitkom anse da kroz
poziv, kome se posvetio, doivi autentinu samorealizaciju.

7.5. Prepreke stunjaka i pristup Mentalno zdravlje u zajednici

Kada zbog, sa jedne strane faktora koji potiu od klijenta i njegove okoline, a sa
druge strane barijera strunjka u servisima koji pruaju usluge preivjelima
traumu/nasilje, uzroni kontekst klinike slike smetnji preivjelog ostane
neprepoznat, dogaa se slijedee:

Korisnik stigmu rtve nasilja zamjenjuje stigmom psihiki oboljele osobe,

koja fiksira i produbljuje njegove simptome, iskljuuje ga iz drutva i
ivotnih tokova i esto ograniava njegova ljudska prava i u veoj ili manjoj
mjeri oduzima kredibilitet.

Na ovaj nain i socijalno okruenje rtve i strunjaci i drutvo u cjelini ostaju

pri svojoj slici svijeta kao sigurnog i predvidivog, sklonivi iz vidokruga
rtve traume/nasilja koji su ivi dokaz da nije tako.

Socijalno okruenje, drutvo u cjelini i strunjaci nepremnou da se suoe sa

nasiljem slijede potrebe poinioca. . Poinilac je taj kome utnja rtve, njeno
osporavanje rtve i dikreditiranje predstavljaju najbolju odbranu (Herman,
1992).Od te nespremnosti prividno profitiraju samo poinioci. Oni zatieni
nekredibilnou svojih rtava, koju su sami prouzroili, a drutvo i strunjaci
je ozvaniili, ostaju van domaaja zakonskih sankcija. Time ostaju i bez anse
da dou u situaciju u kojoj bi im bila ukazana struna pomo da svoje
nasilniko ponaanje preoblikuju. U situaciji kakova jeste oni regrutiraju
nove rtve, a nasilje se na nivou drutva transgeneracijski prenosi i
umnoava.

Upravo na ideji koja se suprotstavlja pononovnoj viktimizacije rtve, sada od drutva

i njegovih institucija, ponikla je ideja Mentalnog zdravlja u zajednici. Ona zastupa
60

u sutini nenasilan tretman korisnika usluga mentalnog zdravlja, afirmaciju digniteta

korisnika kroz odnos prema njemu kao prema cjelovitoj linosti, a ne linosti iji se
identitet svodi na identitet, koji se opisuju njegovi simptomi i dijagnoza koju nosi.

61

Pomona hipoteza 2.1:

U modelu procesa oporavka od traume utemeljenom na principima
humanistike psihologije postoje i definiran okvir i osnovne postavke
koje su u potpunosti usklaene sa osnovnim postavkama pristupa
Mentalno zdravlje u zajednici

8. Proces oporavka od traume/nasilja kao okvir za

pruanje usluga mentalnog zdravlja
Nasuprot pristupu orijentiranom na simptom, stoji pristup orijetiran na iskustvo.
Stvaranjem okolnosti (u terapijskom odnosu, izmeu ostalog) za podsticanje rasta i
razvoja osobe, sa uporitem u njenim resursima, sa kojima je zbog
traumatskog/nasilnog iskustva privremeno izgubila kontakt, mijenja se osoba sama,
njen odnos prema svome okruenju, a i okruenja prema njoj (Butollo, 2000). Ovim
procesom zatitna funkcija simptoma, zbog koje je i nastao, gubi svoju
funkcionalnost. Simptom biva naputen i zamijenjen novim obrascem ponaanja, koji
je primjeren novonastaloj konstelaciji odnosa.
Podeavanje pristupa u pruanju usluga na obrazac procesa oporavka od traume, a
terapijskog odnosa zasnovanog na pristupu preivjelima traumu/nasilje, stvara se
mogunost upravo za pristup orijentiran na iskustvo, koji s jedne strane nosi
dugoronije efekte po osobu korisnika usluge, a s druge, u procesu oporavka,
favorizirajui njegove line resurse, afirmira dignitet njegove linosti.
Da bi se proveo rad na razradi traume osnovni preduvjet je da osoba u najveoj
moguoj mjeri reuspostavi svoj poljuljani osjeaj sigurnosti, da se stabilizira njeno
stanje. Tek kad je ovako osnaena, moe pristupiti najzahtjevnijoj fazi procesa
oporavka: ponovnom suoenju sa traumatskim dogaajem, a da se rizik ponovne
traumatizacije pri tome, svede na minimum.
Razrada traumatskog dogaaja bazira se na sjeanju i aljenju, koji tek omoguavaju
osobi da integrira traumatsko iskustvo u ostala svoja ivotna iskustva. Ova
integracija oslobaa kapacitet osobe koji je do tada bio zatoen nerazraenim
traumatskim iskustvom, da se fokusira na reuspostavljanje svoga ivota na novim
osnovama i da planira svoju budunost.
Proces oporavka od traume/nasilja postavljen na opisani nain ukljuuje sutinske
elemente pristupa Mentalno zdravlje u zajednici. Pruanje usluga mentalnog
zdravlja u skladu sa logikom procesa oporavka od traume, pruio bi elemente
neophodne za oporavak korisnicima za koje je poznato da su preivjeli razliite
oblike traume/nasilja. U pristupu pruanju usluga na ovaj nain pored pruanja
usluga utemeljenim na postavkama humanistike psihologije, pogreke eventualnog
neprepoznavanja nasilnog uzronog konteksta smetnji smanjile bi se na minimum.

62

8.1. Faza osnaivanja

Prvi dio procesa oporavka od traume je faza osnaivanja i podijeljen je u dvije
podfaze, prema ciljevima rada u tim fazama:
Reuspostavljanje sigurnosti

Rad na stabilizaciji

8.1.1. Holistiki pristup

Preduvjet za pruanje pomoi u fazi osnaivanja je da se i potrebe i resursi
korisnika sveobuhvatno sagledaju. Ovo pretpostavlja holistiki pristup osobi,
pristup u kome e ona biti sagledana u cijeloj ukupnosti svoga biolokog,
psiholokog i socijalnog bia. Sagledati osobu holistiki znai sagledati je mnogo
ire nego to je opisuje skup potekoa zbog kojih je obratila za pomo servisu za
pruanje usluga mentalnog zdravlja.

8.1.1. Faza reuspostavljanja sigurnosti

Univerzalna posljedica preivljavanja bilo koje vrste traume/nasilja je, budui da je u
traumatskom dogaaju/nasilnom inu osoba iskusila ekstremnu bespomonost,
poljuljan/poruen osjeaj sigurnosti. Osjeaj sigurnosti ima razliite aspekte:
Sigurnost u okruenju: osoba preivjela traumu/nasilje je izgubila osjeaj da
je svijet i zajednica u kojoj ivi sigurno mjesto za ivljenje kada se u njemu
mogu dogaati takove stvari koje su se dogodile njoj.
Sigurnost u odnosima: osoba preivjela traumu/nasilje je izgubila osjeaj da
je sigurno ivjeti sa ljudima koji je okruuju: neki od njih su poinioci, a
druge moe doivljavati kao one koji nisu nita uinili da joj pomognu i
zatite je.
Sigurnost u sebe: Osoba je takoer izgubila osjeaj sigurnosti da se sama
moe zatititi kada joj je to potrebno, osjeaj sigurnosti u svoje reakcije, svoje
sposobnosti i svoju mo.

8.1.1.1.Reuspostavljanje sigurnosti u okruenju

U okviru sagledavanja ukupnih potreba korisnika na poetku pruanja usluga, radi
se plan akcije zbrinjavanja case management.
Izrada plana akcije, vodi ka ukljuenju ireg kruga strunjaka i servisa u drutvu, to
diktira potrebu za multidisciplinarnim pristupom. U pruanje usluga korisnicima
servisa mentalnog zdravlja preivjelima traumu/nasilje esto postoji potreba da se, u
zavisnosti od plana akcije, ukljue servisi socijalnog rada, zdravstvenih usluga
uope, nevladine organizacije, policijski organi, servisi koji pruaju pravnu pomo,
sudski sistem, organi opine, slube penziono-invalidskog osiguranja, servisi za
zapoljavanje, menadment privatnog poduzetnitva, itd.

63

Ve u ovoj fazi procesa oporavka pruanje usluga mentalnog zdravlja zahtijeva

timski rad. Za dobro funkcioniranje tima potrebno je, izmeu ostalog, da strunjaci
u lancu pruanja usluga:
dijele neophodan minimum znanja iz oblasti traume/nasilja, da bi se na pravi
nain mogli ukljuiti u zbrinjavanje sluaja,
budu svjesni svoje uloge u radu na sluaju, tj. da su uloge jasno definirane da
ne bi dolo do preklapanja ili meusobnog potiranja efekata rada.
8.1.1.2. Reuspostavljanje sigurnosti u odnosima
Za oporavak osobe koja je preivjela traumu/nasilje vano je ve u poetnoj fazi
identificirati one odnose u njenom socijalnom okruenju koje ona doivljava kao
podravajue i raditi na njihovom uvrivanju, a ponekad i na njihovom
reuspostavljanju. Ovo nerijetko zahtijeva da se u neki oblik terapije/savjetovanja
ukljue i druge osobe iz socijalnog okruenja korisnika koji su dostupni i
potencijalno spremni na suradnju.
Jedan od sutinski vanih odnosa u procesu oporavka je terapijski odnos. Naredno
poglavlje e biti posveeno principima na kojim treba zasnovati ovaj odnos, da bi
ispunio ulogu reuspostavljanja sigurnosti u odnosima korisnika.
Vano je da u terapijskom odnosu korisnik stekne sigurnost, da je to odnos koji moe
podnijeti priu i opstati - priu o detaljima iz njegovog ivota koje nije podijelio
nisakim do tada, ili je pokuao i od svoga primarnog okruenja doivio odbijanje,
nerazumijevanje ili nevjericu. Radi se o detaljima vezanim za preivljavanje nekih
ekstremnih situacija traume/nasilja. U periodu rada na sigurnosti, ak ako korisnik
izravno ne nudi te sadraje, njegovo povjerenje moemo zadobiti tako to emo se
neizravno legitimirati.
Ako prepoznamo u njegovoj klinikoj slici neto to bi moglo biti uzrokovano
preivljavanjem traume/nasilja, ne adresirajui ga kao sigurnu rtvu, moemo mu
neizravno staviti do znanja da poznajemo problematiku preivljavanja
traume/nasilja i izraziti svoj stav o tome. Time se korisniku legitimiramo kao
potencijalni sugovornik i za te teme, a istovremeno preputamo kontrolu njemu nad
time kada i da li e otvoriti u radu sa nama i te dijelove svoga ivotnog iskustva.

8.1.1.3. Reuspostavljanje sigurnosti u sebe

Gubitak sigurnosti u sebe u svoje reakcije i sposobnost da se zatiti, jednim dijelom
se odnosi i na neuspjeno noenje sa post-traumatskim simptomima i njihovim
posljedicama. Postupci u fazi reuspostavljanja sigurnosti, stoga su i:
psihoedukacija o posljedicama preivljavanja traume/nasilja
uspostavljanje kontrole nad najvie ometajuim simptomima

64

Psihoedukacija o posljedicama preivljavanja traume/nasilja pomae korisniku da

shvati svoje reakcije kao normalnu reakciju na nenormalnu situaciju
traume/nasilja kojoj je bio izloen, a simptome kao funkcionalan odgovor na sliku
svijeta koju ima nakon traumatskog iskustva.
Ova dva ishodina stava u razumijevanju traume kao i u radu na njenim posljedicama
predstavljaju istovremeno i temeljne stavove u pristupu Mentalno zdravlje u
zajednci. Oni imaju odluujui efekt:
Na korisnikovu sliku o sebi
Na stav pomagaa prema korisniku i definiranje njegove uloge u procesu
pruanja usluge
Na uobliavanje pristupa u radu na ukupnom oporavku i na simptomima
korisnika
Stav da su traumatske reakcije normalna reakcija na nenormalnu situaciju uklapa
posljedice koje nastaju u iri drutveni kontekst i apostrofiraju neophodnost rada na
cijelom sistemu u kome se korisnik nalazi, umjesto da je ukupna odgovornost za
smetnje koje ima pripisana njegovoj konstitucionalnoj slabosti/predispoziciji za
psihiko oboljenje. Ovakav stav odreuje i pristup tretiranju i simptoma i klinike
slike smetnji korisnika u cjelini:
Uzroni kontekst traumatsko iskustvo biva validirano kao iskustvo koje
bi izazvalo i izazivalo je sline posljedice i kod drugih koji bi mu bili, ili su
mu bili izloeni,
Posljedice simptomi bivaju normalizirani kao normalna ljudska reakcija
na tako ekstremne situacije.
Uoblieni kao terapijska intervencije, ovi stavovi mogu proizvesti uvodni pomak u
korisnikovoj slici o sebi. Ako minimizira i negira traumatsko iskustvo, onda
simptomi koji su se razvili za njega mogu znaiti samo da je slab i sklon duevnom
oboljenju. Sagledavanje stvarne teine niza dogaaja koji su nanijeli povredu i
izazvali posljedice, simptome i kliniku sliku, i u shvatanju korisnika uklapa te
posljedice u prepoznatljiv i univerzalno ljudski kontekst njihovog nastajanja, a
odgovornost za njihov nastanak pravilno adresira, i time izmjeta iz vlastite
psihike nedostatnosti.

65

Balansiranje ometajuih efekata simptoma sa stavom o njihovoj funkcionalnosti, u

situaciji kada je slika svijeta na koju traumatizirana osoba podeava svoje djelovanje,
slika nastala pod uticajem traumatskog iskustva, viestruko se odraava na proces
oporavka:
reuspostavlja dignitet posttraumatskog perioda korisnikovog ivota,
mijenja ulogu traumatiziranog u traumatskoj situaciji i u post-traumatskom
procesu uobliavanja simptoma.
uloga pasivne rtve traumatskog dogaaja evoluira u ulogu borca za
vlastito preivljavanje, oslonjenog na iroki repertoar prilagoavanja koji
evoluciono nosi i tokom ivota obogauje svaka iva osoba
disfunkcionalnost zbog koje se obraa za pomo je rigidna reakcija na
masivnu opasnost, koja realno postoji u njegovom iskustvu i koju nakon
takovog iskustva nije lako otpustiti
na mjesto osjeaja vlastite neadekvatnosti zbog simptoma stupa pomirenje
sa simptomom i sa samim sobom i stvara osnovu za reuspostavljanje
samoprihvaanja, do samopotovanja.
Ovo otvara put do iscjeljenja u doslovnom smislu te rijei: osoba, do tada podijeljena
izmeu svoga povrijeenog dijela i drugoga koji ovaj povrijeeni odbacuje, stidi ga
se i omalovaava, ujedinjuje obadva dijela sebe u borbi za svoju dobrobit.
Smanjen osjeaj vlastite neadekvatnosti i pojaano pouzdanje u unutarnju logiku i
mudrost vlastitog funkcioniranja omoguava osobi da nastavi rad sa strunjakom na
traenju primjerenijih naina suoavanja sa svojom svakodnevnicom, koja vie ne
sadri prijetnje koje su bile prisutne u traumatskoj situaciji.
Repertoar mehanizama prilagodbe, koji je odradio odluujui posao za osobu u
situaciji kada je bilo potrebno obezbijediti preivljavanje, je resurs, garancija, koja
daje nadu da postoji kapacitet i za nove prilagodbe. Ova nada je potrebna i
korisniku i strunjaku da bi se zajedniki rad na oporavku zasnivao prvenstveno na
uzajamnom potovanju:
korisnika prema strunjaku zbog znanja i sposobnosti kojima raspolae,
strunjaka prema korisniku zbog svega onoga ime raspolae i pomou ega
je uspio da u traumatskom dogaaju i post-traumatskom periodu - preivi.
Uloga strunjaka time od uloge onoga ko se u ime korisnika bori protiv
njegove disfunkcionalnosti, prelazi u ulogu suradnika korisniku, na putu uenja
kako da resurse kojima raspolae iskoristi za svoj oporavak.
Sagledavanje simptoma u svjetlu zatitne funkcije koju je odradio za korisnika,
reflektira se na uobliavanje pristupa u fazi osnaivanja klijenta. U fazi
reuspostavljanja sigurnosti fokus rada na oporavku postaje:
promjena korisnikove svakodnevnice na osnovu holistikog sagledavanja
potreba i njihovog multidisciplinarnog zbrinjavanja sa ciljem poveavanja
njegovog osjeaja sigurnosti,
traganje za primjerenijim nainima reagiranja na tu promijenjenu
svakodnevnicu.
66

Ovakav pristup koji ima za cilj ukidanje potrebe za simptomom je dijametralno

suprotan pristupu u kome je primarni cilj ukidanje simptoma razliitim metodama.
On istovremeno proiruje fokus rada sa korisnika i simptoma na cijeli sistem kome
korisnik pripada porodicu i iru zajednicu.
Pristup usmjeren na simptom, u mjeri svoje uspjenosti u gaenju simptoma
praktino liava korisnika i zatitne i adaptivne funkcije simptoma. Kada se korisnik
u tom stanju ponovno nae u socijalnom okruenju, u koje nije intervenirano, esto
doivljava neuspjeh, javlja se nespremnost za naputanje terapijskog odnosa (ili
grupe), a simptom se jo jae fiksira, potpomognut svim onim razlozima zbog kojih
je i nastao. Iskazano medicinsko-psiholokim terminima, klijent ide u pravcu
zamjene tranzitivne dijagnoze kroninom, sa svim konsekvencama koje ona ima po
njegov psihiki i socijalni integritet.

8.1.2. Faza rada na stabilizaciji

Holistiki pristup korisniku vodi i ka sagledavanju ukupnih

resursa korisnika, i njihovog koritenja kao oslonca u
drugom koraku unutar faze osnaivanja faze rada na
stabilizaciji. Zadatak ove faze je da korisnik postane
svjestan vlastitih kvaliteta, resursa i ivotne kompetencije,
da se utemelji u njima i da doradi ili usvoji nove, za koje
ima kapacitet.
U ovoj fazi postaje znaajno sve ono to je korisnik u svom cjelokupnom ivotu
postigao, to je znao i u emu je bio uspjean, kao i sve ono to je uinio na samozbrinjavanju u post-traumatskom periodu, ili je otkrio da ga moe podrati.
U sklopu terapijskog rada, u ovoj fazi se izravno radi i na reuspostavljanju
korisnikovih granica, koje su djelovanjem traume/nasilja, ili nasilja u irem smislu
rijei, naruene, poruene ili deformirane.
Neizravni rad na granicama poinje ve uspostavljanjem terapijskog odnosa o emu
e vie rijei biti u narednom odjeljku. Odnos koji je zasnovan na potovanju
korisnikovih granica i meusobnom potovanju granica strana u terapijskom odnosu,
neizravno djeluje tako da korisnik svoje granice poinje svjesno osjeati. Priznavanje
prostora za- i prava na- samoodreenje u terapijskom odnosu, postaje za korisnika
model i kriterij kako svoje granice moe zastupiti i u drugim odnosima u svome
socijalnom okruenju.
Izravni rad na granicama odnosi se na postupke pomou kojih korisnik moe:
osjetiti i definirati svoje fizike i psihike granice,
identificirati podruja svoga ivota u kojima su one rigidno definirane i onih
u kojima su poruene,
67

poraditi na usavravanju naina i izvora (samo)podrke da ih reuspostavi kao

fleksibilne

Multidisciplinarni pristup utemeljen u holistikom pristupu korisniku u ovoj fazi

omoguuje, da realizira i one sposobnosti koje do sada nije prakticirao putem uea
u umjetnikim, edukativnim, zanatskim, socijalnim aktivnostima i da proiri
repertoar svojih ivotnih uloga na one koje e mu pribaviti zadovoljstvo,
samosvijest, priznanje od okoline i mogunost samorealizacije.

8.2. Ostale dvije faze procesa oporavka od traume

Nakon faze osnaivanja, koja ukljuuje faze reuspostavljanja sigurnosti i faze rada na
stabilizaciji slijede:
Faza sjeanja, aljenja i konfrontacije sa traumom
Faza integracije i reuspostavljanja osnosa u socijalnom okruenju,
takoer sadre elemente pristupa koji je zapoet ve u toku faze osnaivanja, a koji
se uklapa u principe pristupa Mentalno zdravlje u zajednici.
U fazi sjeanja i aljenja jedan dio rada se odnosi i na preispitivanje osjeanja krivnje
vezanog sa nekim postupcima ili odlukama donesenim prije ili u toku traumatskog
iskustva/nasilne situacije kojoj je traumatizirani bio izloen. Ovaj dio terapijskog
rada se takoer odvija tako da afirmira dignitet korisnika. Dileme vezane za postupke
i odluke donesene u traumatskoj situaciji se sagledavaju u kontekstu donoenja
odluka u situacijama ekstremno ogranienog izbora (Herman, 1992).
Tokom cijelog procesa oporavka kontrola nad tempom i intenzitetom procesa je u
rukama korisnika, a uloga strunjaka je da nudi ideje i obezbjeuje, putem terapijskih
metoda i tehnika kojima raspolae, primjeren okvir za one korake na koje se korisnik
odlui.

68

Pomona hipoteza 2.2:

Uobliavanje pristupa u pruanju usluga mentalnog zdravlja kao
korigirajueg iskustva u odnosu na iskustvo traume/nasilja, predstavlja
nenasilni obrazac pruanja usluga, usklaen sa principima pristupa
Mentalno zdravlje u zajednci.

9. Uobliavanje pristupa u radu sa preivjelima

traumu/nasilje
U radu sa korisnicima koji su preivjeli traumu/nasilje ili neki oblik zloupotrebe
moi, osnovni zahtjev koji mora ispuniti pristup je osvjeteno odustajanje od
zloupotrebe moi u pomagakom odnosu. Za osobe koje su ve preivjele povrede
zloupotrebom moi, ovo je sutinski zahtjev koji se postavlja na pristup koji
pretendira da rezultira oporavkom.
Znanja i na njima bazirana svijesti o unutarnjoj logici nastanka psiholoke traume i
nainu na koji se simptomi traume/nasilja uobliavaju u kliniku sliku sa kojom se
korisnik usluga mentalnog zadravlja obraa za pomo, su osnova iz koje izvlaimo
smjernice za uobliavanje pristupa u radu.
Nasilni odnos koji je prouzrokovao psiholoku traumu/nasilje sa terapijskim/openito
pomagakim odnosom ima dva sutinska zajednika elementa:

U nasilnom odnosu kao i terapijskom/pomagakom odnosu strana nasuprot

rtve/korisnika je u poziciji moi

I poinitelj je kao i terapeut/pomaga - ovjek

(Terminom terapeut/pomaga elim naglasiti da se zloupotreba moi moe dogoditi

u odnosu sa svim osobama koje su ukljuene u multidisciplinarno zbrinjavanje
korisnika usluga mentalnog zdravlja, bez obzira na njihov struni profil i ulogu
prema korsiniku).
Ovo znai da, pod izvjesnim okolnostima, pomaga za korisnika moe postati
traumatski okida. Ako u nekom aspektu svoga ponaanja, u toku procesa pruanja
usluge, pomaga ponovi neto od ponaanja kojima je poinilac prouzroio povredu,
kod korisnika se to moe uvezati sa traumatskim sjeanjem i proizvesti reakcije
tipine za one koje izazivaju traumatski okidai. Pod tim okolnostima
terapijski/pomagaki odnos moe postati izvorom ponovne traumatizacije za
korisnika.
U procesu pruanja usluga rtvama nasilja i ostalih oblika zloupotrebe moi, ova
injenica postavlja pred pomagae posebne zahtjeve u pogledu uobliavanja pristupa
u radu.
Tek na osnovu znanja o unutarnjoj logici nastanka povrede koju izaziva
preivljavanje traume/nasilja i ostalih zloupotreba moi, mogue je pomagaki odnos
69

uobliiti da korisniku prui korigirajue iskustvo u odnosu na ono koje ga je

povrijedilo, dakle, stvoriti pristup koji e biti za zasnovan na osvijetenom odmaku
od nasilnih obrazaca uobliavanja odnosa.

9.1. Korigirajue iskustvo

Preduvjeti da bi se proces pruanja usluga uobliio tako da u svakom svome aspektu
bude podeen da prui korigirajue iskustvo korisniku su slijedei:
Pomaga mora znati koji doivljajni aspekti preivljavanja nasilja kod osobe
koja mu je bila izloena, rezultiraju psiholokim posljedicama

Pomaga mora biti svjestan svoje pozicije moi u terapijskom/pomagakom

odnosu i odgovornosti za nain kako raspolae njome

9.1.1. Doivljajni aspekti preivljavanja nasilja koji nanose povredu

Na doivljajnom planu osoba izloena traumi nasilju:

Gubi osjeaj sigurnosti

Gubi osjeaj da ima kontrolu nad onim to joj se dogaa/to e joj se dogoditi
javlja se osjeaj potpune bespomonosti

Gubi bazino povjerenje u ljude, svijet i opi poredak

Gubi osjeaj za line granice

Gubi samopotovanje

Da bismo svoj pristup uobliili tako da osobi preivjeloj nasilje u pomagakom

odnosu pruimo korigirajue iskustvo, potrebno je samokritiki preispitati:

pristup i intervencije koje koristimo u terapijskom/pomagakom radu, ne

izostavljajui niti intervencije koje inimo iz najboljih namjera!!!

vlastite stavove i motive za bavljenje pomagakom profesijom

Time svoj pristup usmjeravamo tako da korisniku omoguava osnaivanje putem

reuspostavljanja upravo onih aspekata njegove linosti, koji su narueni nasilnim
inom.

9.1.2. Pozicija moi pomagaa u terapijskom/pomagakom odnosu

Korisnik se prilikom obraanja za pomo nekom servisu dobrovoljno predaje odnosu
u kome je mo na strani pomagaa i u kojoj je korisnik izuzetno ranjiv na
zloupotrebu (Herman, 1992).
Pomaga moe iz niza razloga ne biti svjestan svoje moi: zbog nezadovoljstva
profesijom, materijalnim statusom, statusom profesije u drutvu, estim osjeanjima
nemoi i/ili strune nedostatnosti pred sluajevima kojima se bavi. Bez obzira na sve
te, mogue realne, doivljaje vlastite moi, u odnosu na korisnika pomaga po
definiciji ima mo. Ako pomaga nije svjestan svoje pozicije moi u pomagakom
70

odnosu ne moe niti poraditi na preuzimanju vlastite odgovornosti da tu mo ne

zloupotrijebi.
9.1.2.1. Kako se osigurati protiv zloupotrebe moi u terapijskom/pomagakom
odnosu
Ulaenjem u terapijski odnos pomaga se obavezuje da nee zloupotrebljavati mo u
cilju zadovoljenja vlastitih potreba, zauzimati strane u korisnikovim unutarnjim
konfliktima ili uticati na njega pri donoenju ivotnih odluka, uvijek iznova
podsjeajui sebe da je korisnik nadlean za svoj vlastiti ivot (Herman, 1992).
Akcije pomagaa koje ograniavaju korisnikovu autonomiju i pravo na
samoodreenje korisnik moe doivjeti kao ponovni napad na svoje granice i
oduzimanje kontrole, upravo one aspekte nasilne situacije koji su proizveli povredu.
Pored ove saete formulacije tehnike neutralnosti, bivajui u ulozi svjedoka
zloina kada radi sa rtvama nasilja, pomaga mora imati i jasan etiki angairan
stav u pogledu bazine nepravde poinjene traumom/nasiljem, sa angamanom
upravljenim na to da se reuspostavi pravda (ibid.). Etiki neutralan stav u
sluajevima nasilja, korisnik bi lako mogao doivjeti kao ponovno osporavanje
njegovog iskustva viktimizacije, kao to je doivio od poinitelja (negiranje,
pripisivanje krivnje rtvi) i/ili od okoline koja nije bila spremna da mu potvrdi
bazinu nepravdu onoga to mu se dogodilo (sumnjom u rtvin doprinos njenoj
viktimizaciji, pripisivanjem krivnje za viktimizaciju rtvi, potrebom da se nasilje
preuti i prikrije).
Afirmacija korisnikove autonomije i prava na samoodreenje u pomagakom
odnosu, vodi ka tome da se odnos korisnika i pomagaa zasniva na ravnopravnoj
podjeli moi. Naputanje paternalistikog stava prema korisniku i podjela moi u
pomagakom odnosu, rezultira i podjelom odgovornosti za uspjehe i neuspjehe
radne alijanse izmeu pomagaa i korisnika njegovih usluga.
U tim okolnostima definiranje uloge pomagaa postaje usklaenija sa njegovim
realnim mogunostima da proizvede iscjeljenje i realnim limitacijama da do
eljenog cilja doe. Sljedstveno tome i zasluge za uspjehe koji se postignu i
odgovornost za neuspjehe koji iz radne alijanse proisteknu, snose obadva lana u
odnosu podjednako.
Podjela moi u odnosu, afirmiranjem korisnikove autonomije, znai i jasno
definiranje linih granica u pomagakom odnosu i njihovo obostrano potovanje.
Potujui line granice korisnika, pomaga ne intervenira u podruju njegove
autonomije: njegovog ivota i ivotnih odluka. Uloga pomagaa u tim okolnostima
se sastoji u:

nuenju ideja za rjeenje na osnovi znanja i strunog iskustva koje ima,

izlistavanju eventualnih posljedica pojedinih korisnikovih ivotnih odluka,

obezbjeivanju strune pomoi i podrke korisniku da odluke koje je donio

provede, te pomo da se suoi i izbori sa negativnim posljedicama koje iz tih
odluka mogu proizai

Vodei rauna o svojim granicama u pomagakom odnosu, pomaga:

u radni savez sa korisnikom ulazi prihvatajui samo ona korisnikova

71

oekivanja koja realno moe ispuniti, u granicama svojih strunih i ljudskih

resursa

na raspolaganje korisniku stavlja svoju strunost i ljudske potencijale kojima

raspolae, svoje vrijeme i energiju u granicama koje uvaavaju njegove
ograniene ljudske resurse i njegove legitimne ljudske potrebe (za odmorom,
izvanstrunim aktivnostima, privatnou), a koje su jasne, razumne i
prihvatljive za obje strane.

Transparentno definiranje granica terapijskog odnosa je garancija protiv obostrane

zloupotrebe moi u odnosu. Pomaga koji transparentno, dosljedno i jasno zastupa
svoje granice, uz istovremeno potovanje granica korisnika, postaje model korisniku
kako moe reuspostaviti ili nadograditi vlastite granice. (Herman, 1992)
9.1.2.2. Dijagnoza kao
osloboenje ili stigma

uporite

moi

za

korisnika

U knjizi Trauma i oporavak Judith Herman kae: Traumatizirana osoba biva

esto ponovno vraena u ivot kada jednostavno dobije pravo ime za svoje stanje.
Ustanovljavanjem dijagnoze ona poinje proces prevladavanja. Prestaje zatoenitvo
u uasu za koji ne postoji rije, ona otkriva da postoje rijei za njeno iskustvo. Ona
otkriva da nije sama; i drugi su patili na slian nain. Ona nadalje otkriva da nije
luda; traumatski simptomi su normalan ljudski odgovor na ekstremne situacije. I, ona
konano otkriva da nije osuena da to stanje trpi zauvijek; moe oekivati oporavak
kao to su se i drugi oporavili. (Herman,1992, str. 158)
Ovo ne bi trebalo da nas odvede na krivi zakljuak da svaka dijagnoza ima ovakovo
djelovanje. Odnosi se na dijagnozu traume, jer ona podrazumijeva prepoznatljiv
uzrok. Dijagnoza traume takoer u mnogim drutvima nosi, unato krajnjem
ponienju koje osoba doivljava u traumatskom dogaaju, vie digniteta za osobu u
njenom socijalnom okruenju, od psihikih oboljenja koje podrazumijevaju nejasan
uzrok koji izvire iz njene konstitucije.
O peorativnom znaenju koje moe nositi dijagnoza govori i pojava da u nekim
sluajevima strunjaci mogu nesvjesno koristiti dijagnozu i kao kaznu ili osvetu
klijentu za njegovo ponanje i reakcije sa kojima ne mogu izai na kraj. Herman
govori o dijagnozama koje se meu profesionalcima mentalnog zdravlja koriste kao
neto vie od sofisticiranog napada, kao npr. dijagnoza Borderline (1992).
Ne dogaa se samo u neobaveznoj komunikaciji, nego i u zvaninim situacijama da
strunjaci iz podruja mentalnog zdravlja, osobe koje ih u nekoj situaciji povreuju,
zauzvrat gaaju iz svoga uporita moi pripisuju im psihopatsko, shizofreno
ponaanje, ili neki drugi, dijagnostiki kategorizirani atribut. To samo potvruje ta
sve u socijalnom okruenju znai biti dijagnosticiran ili imati ifru i sa ime se
suoava stvarni korisnik usluga mentalnog zdravlja kada zaista dobije ifru. Sa
druge strane, govori mnogo i o stavu strunjaka prema profesiji kojoj pripada.
Primjer br.7:
72

Za vrijeme rata u ordinaciju ulazi vojnik, gotovo nogom otvarajui vrata, baca mi na stol uputnicu
psihijatra na kojoj stoji dijagnoza Psihopatija i poinje, u svaalakom tonu, sa pitanjima ta e on
ovdje. Nudim mu da sjedne, on odbija. Ja mu kaem da moramo porazgovarati, na osnovu ega u mu
napisati nalaz i da e time sa mnom zavriti ono zbog ega je doao. Pitam ga kako je dolo do toga
da bude upuen psihologu. Pria da je otiao kod psihijatra zbog niza smetnji koje ima u posljednje
vrijeme. Nije mu uspio nita rei, jer je ovaj odmah poeo pisati recept za neki lijek, a da me nije ni
pogledao. Na to sam ja poludio, prevrnuo mu stol, razgrnuo jaknu i rekao: ne trebaju mi lijekovi
doktore, puni su mi depovi, mogu i tebi dati! Onda su me izveli i dali mi ovu uputnicu.
U razgovoru sa njim o kljunim momentima u ivotu, koji obino signaliziraju psihopatsku strukturu
linosti, ne nalazim nita to bi potkrijepilo daljnje traganje u tom pravcu. Razgovor navezujem na
vojno odijelo koje nosi i pitam ga o njegovom ueu u borbi: da li je bio u nekim situacijama koje je
posebno teko doivio, koje su ga posebno pogodile... Pria o nekima koje se mogu podvesti pod
pojam traumatskog dogaaja. Dalje se razgovor nastavlja u pravcu objanjavanja kakve
posljedice/simptome, na ljude openito, ostavlja preivljavanje takvih dogaaja i na mogunosti
samozbrinjavanja.

Razgovor privodimo kraju nakon vie od jednog sata. Klijent gleda u sat i ne vjeruje
da je prolo toliko vremena: Ne pamtim kada sam u poljednje vrijeme uspio
provesti vie od deset minuta na jednom mjestu...
U prilog tvrdnji da dijagnoza, koja podrazumijeva nedefinirane konstitucionalne
manjkavosti korisnika, ima esto po korisnika nepovoljno djelovanje, svjedoe i
iskustva koja smo imale u radu sa enama, rtvama nasilja u partnerskim odnosima.
Vie puta se dogaalo da za vrijeme boravka ene u naem projektu, njen partner
dolazi i trai ne nju, nego njen nalaz ili izravno - dijagnozu. Dijagnoza, koja
podrazumijeva konstitucionalnu vulnerabilnost ene, postaje argument vie nasilniku
i djeluje kao dodatni dokaz u sklopu mehanizma emocionalnog nasilja poinitelj
je koristi za omalovaavanje, poniavanje rtve, jo je vie uvruje u vjerovanju u
njenu nevrijednost, a istovremeno okolini uz pomo takove dijagnoze pokazuje
veliinu svoje plemenitosti kada ostaje da ivi sa njom.
O irokim implikacijama dijagnoze govori i sluaj u toku suenja na Haakom
tribunalu, kada je kredibilitet jedne svjedokinje, rtve silovanja, odbrana pokuala
osporiti njenom dijagnozom PTSD i statusom korisnika usluga mentalnog zdravlja,
koji je i zadobila lijeei se od posljedica zloina, o kome svjedoi.
Ako apstrahiramo nivo na kome se ovaj sluaj dogodio, sutina se ponavlja od
sluajeva partnerskog nasilja, preko sluajeva incesta i ostalih vrsta nasilja u
mirnodopskim uvjetima, do nasilja u ratnim sukobima. injenje zloina nasilnik
moe lako okrenuti u svoju korist, samo ako kvalitetno odradi posao unitavanja
rtve. Naravno, u tome e mu uveliko pomoi okolina, strunjaci i drutvo, koji nisu
spremni uloiti napor da svoje stavove prema nasilju izgrade na stvarnom znanju o
ovoj pojavi.
Dijagnoza jeste jedno od uporita moi strunjaka iz oblasti mentalnog zdravlja.
Odgovorno raspolagati sa tom moi bi znailo da dijagnoza, koja se pripisuje
korisniku mora afirmirati njegov dignitet i biti mu od koristi u daljem procesu
traenja pomoi i mjesta u drutvu kome pripada.

73

9.2. Efekti korigirajueg iskustva - neizostavan element procesa

oporavka
Izmeu ostalih posljedica, iskustvo traume kod preivjelih esto stvara sklonost ka
neopravdanim i pretjeranim generalizacijama. One su pokuaj osobe da rizik od
ponovne viktimizacije svede na to manju mjeru. U terminima granica linosti
moemo rei da traumatizirani formira stil rigidnih (zazidanih) granica da bi se
zatitio od ponovljene zloupotrebe.
Zatitna funkcija pretjeranih generalizacija i/ili zazidanih granica realizira se na
planu socijalnih odnosa u samoograniavanju traumatiziranih u ostvarivanju
kontakata, poklanjanju povjerenja i sl., svima koji po nekom obiljeju spadaju u
grupu poinilaca (pol, nacionalna, religijska pripadnost, rasa,...). Konani ishod
ovako generaliziranog iskljuivanja je pad kvaliteta ivota traumatizirane osobe.
Stoga put oporavka od traume ukljuuje i reuspostavljanje kapaciteta za
diferencirano opaanje stvarnosti (Butollo, 2000), koji vodi upravo preko
razgradnje pretjeranih generalizacija.
Podeavanje pomagakog pristupa tako da prua korigirajue iskustvo u odnosu na
iskustvo doivljeno u traumi, je jedan od naina koji traumatiziranom pomae u
razgraivanju pregeneraliziranih stavova prema ljudima, njihovoj dobronamjernosti i
spremnosti da pomognu.
Uobliavanje pristupa u radu sa korisnicima mentalnog zdravlja na osnovi pruanja
korigirajueg iskustva se tako, pored osnovnog postulata za uobliavanje
pomagakog odnosa, javlja i kao neizostavan element procesa oporavka.
ire gledano, ponaanje osobe koja se prema drugima ponaa u skladu sa pruanjem
korigirajueg iskustva u odnosu na iskustvo sa nasiljem, je ponaanje odgovornog
raspolaganja sa moi koju ima. Djelujui u okviru strunih metoda rada (terapijskih
postupaka) na razgradnju pretjeranih generalizacija i istovremeno ivei taj stav u
svakom kontaktu sa svojom okolinom (kolegama, porodicom, prijateljima,
korisnicima), pomaga svim svojim postupcima odailje jednoznanu i jasnu
poruku, koja u odnosima kreira povjerenje.

9.3. Korigirajue iskustvo - osnova etike pruanja usluga

Pristup zasnovan na osvjetenom balansiranju odnosa moi u pomagakom odnosu,
odustajanje od zloupotrebe moi i kontrole i definiranje pomagake uloge u skladu sa
time, predstavlja osnovu za gradnju etike rada sa korisnicima.

9.4. Korigirajue iskustvo i pristup Mentalno zdravlje u

zajednici
74

U pruanju usluga mentalnog zdravlja mi se uglavnom bavimo povredama koje

korisnici doivljavaju u odnosima u svome socijalnom okruenju. Ako definiciju
nasilja proirimo na zloupotrebu moi u odnosu, a odnose iz kojih su proistekle
povrede korisnika posmatramo u svjetlu zloupotrebe moi, tada je nastalu
disfunkcionalnost lako uvezati sa zloupotrebom moi kao prepoznatljivim uzrokom,
a pristup uobliiti kao pristup u radu sa traumom/nasiljem.
Drugaije reeno ak i kada pretrpljena zloupotreba moi ne ispunjava kriterije
zakonske ili treadicionalno postavljenje deficinicije nasilja, ona proizvodi psiholoke
posljedice.
Proirenje definicije nasilja do razmjera pretrpljene zloupotrebe moi u nekom
odnosu prua jo jednu dobit koja ima dalekosene posljedice po uobliavanje
pristupa u pruanju usluga mentalnog zdravlja uope. Ona brie granicu izmeu mi
zdravi, kojima se nasilje/trauma nisu dogodili i oni kojima se to dogodilo. Na
osnovu prepoznatljivosti uzroka povrede iz vlastitog ivotnog iskustva, mi postajemo
korisnicima sauesnici u zajednikoj borbi protiv posljedica zloupotrebe, a za odnose
bazirane na meusobnom potovanju.
Kada u pruanju usluga mentalnog zdravlja djelujemo kao to bismo eljeli da drugi
djeluju kada bi se ticalo nas samih, rizik da nanesemo povredu trapavom upotrebom
moi, koju nam daju struna znanja kojima raspolaemo, se bitno smanjuje.
Pristup zasnovan na osvjetenom balansiranju odnosa moi, a time i odgovornosti za
postizanje ciljeva pomagakog odnosa, upravo ispunjava onaj zahtjev koji je
Brandon formulirao kao izvaditi instituciju iz ovjeka. Ovakav pristup omoguava
i korisniku i pomagau da zaista profitiraju reformom pruanja usluga u mentalnom
zdravlju, jer mentalno zdravlje u zajednici nije odustajanje od institucije, nego
odmak od moi (Brandon, predavanja 2000).
Ovakav pristup omoguava da se u procesu pruanja usluga oslobodimo institucije u
nama, koja, inae, ima ansu da opstane u nama, paralelno sa brdom osvjeenog
argona (Brandon, 1993).

75

Pomona hipoteza 2.3:

Briga za mentalno zdravlje strunjaka koji pruaju usluge mentalnog
zdravlja izravno prua mogunost da se izbjegne da u obnovljenom
sistemu usluga preive stari obrasci

10. Briga o mentalnom zdravlju pomagaa

Brigu o mentalnom zdravlju pomagaa, iako naelno
prihvatamo kao neophodnu, obino smatramo:
ili zahtjevom koji dolazi u obzir u sistemima usluga
mentalnog
zdravlja
sa
visokim
materijalnim
standardom
i/ili je smjetamo u- i realiziramo kroz visoko
strune postupke terapijske, supervizijske ponude za
pomagae, postupke debriefinga (saete integracije
traumatskog iskustva, i sl.
Posmatranjem odnosa izmeu strunjaka i korisnika u Centru mentalnog zdravlja u
Portogruaru u okviru prakse u toku postdiplomskog studija Mentalno zdravlje u
zajednici, dola sam do zakljuka da visoki ekonomski standard nije sam po sebi
garancija dobre brige o mentalnom zdravlju pomagaa. U sistemu usluga Centra u
bogatoj regiji Veneto u Italiji, u planu zbrinjavanja jednog korisnika je doslovno
stajalo, izmeu ostalog: plaanje trokova majci za usluge dentista protetiara, to
bi popravilo njenu sliku o sebi i samopotovanje, sa ciljem da se potakne njen
kvalitetniji odnos i vie podrke sinu koji ima psihike smetnje.
Paralelno sa ovakvim materijalnim mogunostima za zbrinjavanje korisnika i
njegovog socijalnog okruenja, veina pomagaa je patilo od stalnog zamora i neke
vrste prezasienosti poslom. Ovo je naroito bilo vidljivo u odnosu prema
korisnicima, i direktno i u kvalifikacijama koje su upotrebljavali prikazujui
sluajeve pojedinih na zajednikim sastancima tima. Nametao mi se dojam da su tu
pravac razvoja reforme i postizanje ciljeva bili sabotirani na planu dinamike odnosa
izmeu davalaca i korisnika usluga, zbog nedovoljne brige za mentalno zdravlje
pomagaa.
Neravnotea moi u bilo kom segmentu drutvenog funkcioniranja, pa i u
pomagakom odnosu, je uvijek potencijal, koji svojom, gotovo nevidljivom
dinamikom, moe rezultirati krupnim sabotaama i najboljih zamisli. Koliko god se
pozicije moi razliitim organizacionim i ekonomskim rjeenjima pokuale
izbalansirati, uvijek postoji nebranjeno podruje linih odnosa. U tim odnosima
strane, na osjeaj vlastite ugroenosti, djeluju po principu survival mood.
Tako, nije teko zamisliti da pomaga koji se osjea ugroenim zbog zamora,
nerazrijeenih emocionalnih potekoa, nezadovoljstava i konflikata u timu, itd.,
automatski aktivira mehanizme odbrane ili bijega. U pomagakom odnosu
76

pomaga ima poziciju moi u odnosu na korisnika, upravo zbog vee mogunosti
izbora. U skladu sa time, preoptereeni i nekvalitetno emocionalno podrani
pomagai raun svog emocionalnog preivljavanja ispostavljaju direktno
korisnicima.
I visoko struni postupci terapije i supervizije lako
mogu skliznuti u rutinu i ne pruati one rezultate koje
bi, prema potencijalu koji nose, mogli imati i za
pomagaa, a posredno i za korisnika.

10.1. Opasnosti koje potiu iz rada sa preivjelima traumu/nasilje

Posebno koncentriranje na uzroni kontekst nastanka klinike slike smetnji korisnika
bi, u sisitemu pruanja usluga mentalnog zdravlja, vjerojatno rezultirao eim
radom sa korisnicima koji su preivjeli traumu/nasilje i ostale oblike zloupotrebe
moi. Uloga pomagaa rtvama traume i nasilja stavlja pred pomagaa brojne
izazove: njegovim bazinim uvjerenjima, stavovima, motivaciji i emocijama.

Kao svjedoci tue traumatizacije pomagai su izloeni sekundarnoj

traumatizaciji koja se moe ispoljiti u istom tipu simptoma
posttraumatskog stresnog poremeaja.

Pomaga je izloen
pregorijevanja.

Pomaga e, pored uobiajenih zamki transfernih i kontratransfernih

odnosa u pruanju usluga mentalnog zdravlja uope, biti izloen i dodatnim
zamkama traumatskog transfera i kontratransfera.

opsnostima

od

profesionalnog

stresa

10.2. Dodatni zadaci

Pored pobrojanih opasnosti koje rad sa rtvama traume/nasilja sadri za pomagaa,
on na njega adresira i dodatne zadatke, u odnosu na zadatke koje ima u klasinom
pristupu pruanja usluga duevnim bolesnicima:

Odgovoriti profesionalno na potrebu da terapijski tretman pacijenta/klijenta

podesi prema zahtjevima tretmana traume
Formirati odnos prema pacijentu/klijentu na principima podjele moi i
odgovornog raspolaganja sa moi koju ima u tom odnosu
Etiki se opredijeliti za borbu za ljudska prava svojih klijenata i iru
drutvenu borbu za potovanje ljudskih prava uope
Sagledati pojam nasilja u njegovim sociolokim, politikim i etikim
implikacijama na ivot pojedinca i kreiranje odnosa u zajednici i drutvu
uope
Preispitati svoje lino iskustvo sa nasiljem: sebe kao rtve, sebe kao
poinitelja i sebe kao posmatraa
Suoiti se sa zahtjevima adresiranim na pomagaevu graansku hrabrost da
se suprotstavi tabuima, tradiciji i pritisku i nerazumijevanju zajednice
77

Iznijeti se sa emocionalnim i ljudskim teretom svjedoenja zloinu

Izloiti se sekundarnoj traumatizaciji u preuzetoj ulozi svjedoka
Sagledati i procijeniti vlastite kapacitete da se u svome radu osloni na druge
(srodne profesije) i da, istovremeno, bude oslonac drugima: da svoj
profesionalni angaman podesi na multidisciplinarni timski rad

Svi ovi krupni zahtjevi dodatno oteavaju primjereno ispunjavanje uloge pomagaa
korisnicima, preivjelima traumu/nasilje, u okviru pristupa Mentalno zdravlje u
zajednici.
Posljednja tri zadatka od prethodno pobrojanih, rjeavaju se postupcima kojima
realiziramo voenje brige o mentalnom zdravlju pomagaa.
Da bi pomagai uzmogli primjereno ispuniti ostale pobrojane zadatke, potrebno je
primjereno strukturirati edukaciju buduih strunjaka, ime e se baviti slijedee
poglavlje.

10.3. Postupci kojima se realizira briga za mentalno zdravlje pomagaa

Briga za mentalno zdravlje pomagaa obino ukljuuje ponudu mogunosti za
supervizijski ili intervizijsku podrku timu ili pojedinim pomagaima.
Izvori profesionalnog stresa i pregorijevanja u literaturi su razvrstani u pet grupa
(Ajdukovi, 1994):
Izvori koji ovise o samoj osobi unutarnji izvori
Izvori vezani uz radne uvjete
Izvori vezani uz organizaciju rada
Izvori vezani za odnose sa drugima unutar organizacije
Izvori vezani uz vrstu pomagakog posla i obiljeja ljudi kojima se
pomae
Ova lista izvora nam govori da se briga za mentalno zdravlje pomagaa, osim na
linoj razini, vodi i implementiranjem razliitih rjeenja za poboljanje radnih uvjeta,
organizacije rada uope, te brigom i postupcima za njegovanje zdravih odnosa u
timu.
Organizaciono ustrojstvo pruanja usluga bi trebalo biti tako postavljeno da u njemu
postoji ugraen okvir prostor, vrijeme i mogunosti za zadovoljavanje legitimnih
potreba pomagaa: za odmorom i obnavljanjem energije, meusobnom razmjenom
iskustva i potekoa, kao i potreba koje na prvi pogled moemo oznaiti izrazom
zdravi hedonizam.
Podizanje strune kompetencije pomagaa predstavlja takoer jedan dio brige o
njihovom mentalnom zdravlju. Produeni osjeaj neuspjenosti, nedostatnosti u
svome poslu, suoava pomagaa sa produenim osjeajem bespomonosti i
produenim stresom.
78

Briga za mentalno zdravlje pomagaa je sastavni dio nastojanja u pravcu pruanja

kvalitetne usluge, jer se mnoge smetnje koje moe osjetiti pomaga u procesu
pruanja usluge, odraavaju direktno na pomagaki odnos i pristup u tremanu
korisnika usluga.
Tek na ovaj nain se moemo ispravno brinuti za sve ono to smo u vidu znanja i
sposobnosti razvili u svome poslu, i to smo kao ljudska bia, opredjeljena da ta
znanja i sposobnosti stavimo u slubu korisnika naih usluga, izgradili u svojoj
linosti, i da taj posao obavljamo to due i to kvalitetnije.
Ako strunjaci/pomagai u podruju mentalnog zdravlja nisu adekvatno pripremljeni
tokom edukacije i primjereno emocionalno podrani tokom obavljanja svoga posla,
za zahtjevno ulaenje u autentinu komunikaciju sa korisnicima usluga, na bazi
obostranog interesa u zajednikom radu na oporavku, uvijek e iskrsnuti prilike u
kojima e dinamika igara moi postati destruktivna po bilo kako dobro smiljenu
inovaciju.
Stvaranje zakonskih i ekonomskih okvira koji obezbjeuju da korisnici dobiju uslugu
mentalnog zdravlja primjerenu njihovim potrebama, jo uvijek nije garancija. Ne
smije se zaboraviti mogunost da svi oni koji su pomagai uvijek mogu iz neznanja,
nedograenih i neosvjetenih stavova izsabotirati i najbolje ideje.

10.4. Doprinos pristupa uoblienog na znanjima o nasilju ouvanju

mentalnog zdravlja pomagaa
Znanja o logici preivljavanja i uobliavanju posljedica traume/nasilja i na tim
znanjima formirani ishodini stavovi na osnovu kojih uobliavamo pristup u radu,
predstavljaju direktno doprinos brizi za mentalno zdravlje pomagaa:

Holistiki pristup korisniku

Afirmacija resursa korisnika
Ravnopravno uee u podjeli moi sa korisnikom u pomagakom odnosu
Pomagaki odnos utemeljen na afirmaciji zdravih granica
Uvezivanje u multidisciplinarni tim u procesu pruanja usluga
Stav moralnog angamana i doprinos drutvu

10.4.1. Holistiki pristup korisniku

Sagledavanje korisnika kao cjelovite linosti nasuprot linosti iji identitet opisuje
klinika slika smetnji koje ima, diktira pristup u kome se vodi rauna o razliitim
potrebama te cjelovite linosti. Ovakav stav zahtijeva i multidisciplinarni pristup u
pruanju usluga, pri emu svaki od pomagaa u multidisciplinarnom timu dobija
suradnike u drugim strunjacima/pomagaima.
U smislu brige za mentalno zdravlje prihvaanje ovakovog pristupa kod svakog
pojedinog pomagaa djeluje u pravcu ukidanja osjeaja usamljenosti i osjeaja da
79

sam snosi svu odgovornost. Upravo ova dva osjeaja se pominju kao jedan od
izvora stresa i pregorijevanja u grupi linih izvora stresa.
10.4.2. Afirmacija resursa korisnika
Terapijski pristup koji afirmira resurse korisnika i bazira veliki dio rada u procesu
oporavka upravo na te resurse, ima prednosti kako za korisnika, tako i za pomagaa.
Tako uoblien pristup daje nadu, pomagaa izvlai iz saaljenja i oaja da je klinika
slika smetnji definitivni i jedini identitet korisnikove linosti. Veliki dio rada se
bazira na traganju i osnaivanju jakih strana njegove linosti, koji nosi u svojoj
sutini optimizam, a uz punu svijest da, prakticirajui sve to, doprinosimo procesu
oporavka.
Afirmirajui dignitet korisnika, pomaga afirmira i unutarnje snage ovjeka uope,
pa i sebe samog, kao dijela ovjeanstva.
10.4.3. Ravnopravno uee u podjeli moi sa korisnikom u pomagakom
odnosu
Dijeljenje moi i odgovornosti u pomagakom odnosu rastereuje pomagaa potpune
odgovornosti za uspjeh on sa korisnikom dijeli zasluge za uspjeh i odgovornost za
neuspjeh.
Prema logici raspodjele moi u pomagakom odnosu, pomaga koji ima smetnje i
blokade u svome radu izazvane vlastitim problemima sa poslom, u opasnosti je da
zanemari obavezu odgovornog raspolaganja sa moi koju mu daju status i znanja
strunjaka, te stanje potrebe u kojoj mu se korisnik obraa za pomo.
U praksi ovo se uobliava kao paternalistiki odnos, iskljuivanje korisnika iz
procesa odluivanja, to ih, unato sistemu usluga, manje ili vie ustrojenom na
principima Mentalno zdravlje u zajednici i dalje dri u infantilizirajuem i
obesnaujuem poloaju u sistemu, to je potpuno u suprotnosti sa tenjama koje bi
takav pristup u pruanju usluga trebalo da ostvari.

10.4.4. Pomagaki odnos utemeljen na afirmaciji zdravih granica

Uobliavanje pomagakog odnosa i fokusiranje jednog dijela terapijskog rada na
znanju o zdravim granicama je nazaobilazno u radu sa korisnicima preivjelim
traumu/nasilje i ostale oblike zloupotrebe moi.
Meutim, takav pristup se ima svoje prednosti u- i direktne implikacije na ouvanje
mentalnog zdravlja pomagaa: afirimirano je i njegovo legitimno pravo na vlastite
granice i transparentnost u njihovom iskazivanju i zastupanju. Kada pomaga
iskazuje i zastupa svoje granice u pomagakom odnosu to nema funkciju
discipliniranja i zakidanja korisnika, nego se uklapa u zajedniki rad na procesu
oporavka klijenta: pomaga postaje klijentu model kako da i sam postupa sa vlastitim
granicama (Herman, 1992). Ovim se pomaga direktno ukljuuje u terapijsko
80

djelovanje u smislu reuspostavljanja traumom/nasiljem i/ili odgojno oteenog

odnosa korisnika prema vlastitim granicama.
Pomagakim odnosom utemeljenim na afirmaciji zdravih granica, legitimne ljudske
potrebe pomagaa bivaju ozvaniene, a njihovo zastupanje, uz uvaavanje granica
korisnika, transparentno. Time se izbjegava potreba pomagaa da se za svoju
dobrobit u pomagakom odnosu zauzima skrivenim i manipulativnim sredstvima.
Kada pomaga prikriveno, nesvjesno/spontano i/ili manipulativno titi sebe i
zadovoljava svoje potrebe u pomagakom odnosu, on djeluje prema korisniku na
slian nain kako je u zlostavljakom odnosu svoje potrebe zadovoljavao poinilac
metodama emocionalnog nasilja. Na ovaj nain to djeluje destruktivno i na korisnika
i na pomagaki odnos.
Gradnja odnosa u timu na osnovi afirmacije zdravih granica: zastupanja vlastitih uz
istovremeno potovanje granica drugih, mogla bi pomoi da se i u timskoj suradnji
izbjegnu brojni konflikti, razliiti skriveni oblici zloupotrebe moi i manipulacije
koje su znaajan izvor pomagakog stresa i pregorijevanja. Takoer pristup i odnosi
utemeljeni na znanju o zdravim granicama umanjuju opasnost da zatitu vlastitih
granica prebacujemo u nadlenost drugih, istovremeno povreujui granice drugog.

10.4.5. Uvezivanje u multidisciplinarni tim

Sistematsko djelovanje protiv nasilja uz meusobni oslanjanje lanova unutar
multidisciplinarnog tima, pomagau daje aktivnu ulogu: angaman ga izvlai iz
pasivne uloge potencijalne rtve, koja to pokuava zanegirati i potisnuti, uvajui
svoju sliku svijeta tako to negira, previa ili umanjuje iskustvo korisnika/rtve.
Etiki angairanim stavom i konkretnim akcijama vezanim sa tim angamanom,
pomaga stie osjeaj da doprinosi drutvu u cjelini. Ovo vremenom postaje
pokretaka snaga u radu, koja omoguava pomagau da u svome poslu ostvari tenju
ka samorealizaciji.

10.5. Dobiti za profesionalce od pristupa Mentalno zdravlje u

zajednici
Promjena u sistemu mentalnog zdravlja donosi line dobiti za davaoce usluga u
sistemu mentalnog zdravlja.
Korisnik koji se u stanju potrebe obraa pomagau, transferno mu pripisuje
mo/svemo iz elje da se osjeti zatienim i sigurnim. Istovremeno korisnik na
pomagaa adresira i svoja oekivanja, srazmjerna pripisanoj mu moi.
Pristajanje pomagaa na pripisanu mu ulogu, bez nastojanja da pomagaki odnos
uoblii na podjeli moi u procesu rada, nosi sa sobom unutarnji konflikt. Gotovo je
nemogue ostati nesvjestan da nema stvarne osnove na kojoj bi ta pripisana mo
mogla poivati. Budui svjestan njene iluzornosti, pomaga je, pristajui na nju,
mora i za sebe i za druge umjetno odravati, esto distanciranjem u ulogu lanog
profesionalca. Povratno, javlja se osjeaj ispranjenosti, i/ili potrebe da se praznina
81

popuni zamjenama u vidu statusnih ili materijalnih simbola te moi, a gubi se

mogunost za potpuniji i autentiniji ljudski kontakt u procesu pruanja pomoi.
Autentinost u kontaktu, koliko god to za pomagaa znailo izlaganje riziku da nee
uvijek biti u pravu i savren, nosi i ljepotu podjele, kako moi tako i odgovornosti u
kontaktu sa korisnikom, ljepotu zajednikog rada, zajednikog uspjeha i neuspjeha.
Ona omoguava, unato riziku, da iza svega to radimo i u emu provodimo
najaktivniji dio svojih ivota, budemo potpune linosti sa punim kapacitetom i za
postizanje uspjeha i za uenje iz neuspjeha.
Podjela moi u pomagakom odnosu smanjuje kod pomagaa egzistencijalnu
usamljenost iza maske, koju nosi da bi ouvao status pripisane mu moi, za koju zna
da poiva na iluziji. Dijeljenje moi poveava radost ivljenja uloge pomagaa i
otvorenost da iz kontakata sa svijetom uimo i kao linosti budemo potpuno prisutni.
Ovo bi mogla biti motivacija zakupaca moi, kako ih Basaglia (1961) oznaava,
da odustanu od djelominog identiteta, koji grade na nepotpunom i lanom bivanju u
odnosu sa drugim.
Tako, bivajui otvoreni i autentini kao pomaga, mada proces pruanja usluga
mentalnog zdravlja nosi brojne opasnosti i tekoe, dobijamo ansu da svoj ivot
obogatimo smislom i rastom. O tome govori i Herman: Nagrada od ovog
angamana je osjeaj obogaenog ivota. Terapeuti koji rade sa preivjelima
izvjetavaju da potpunije cijene ivot, shvaaju ivot puno ozbiljnije imaju i vee
razumijevanje za druge i sebe same, stvaraju nova prijateljstva i dublje bliske veze,
bivajui inspirirani svakodnevnim primjerima hrabrosti svojih pacijenta, nihovom
upornou i nadom. (McCann & Pearlman prema Herman, 1992)
Ovakav pristup brige o pomagau u procesu pruanja usluga mentalnog zdravlja
omoguava evolucioni skok sa ranijeg obrasca ka principima Mentalnog zdravlja u
zajednici: I korisnici i davaoci usluga trebaju osnaivanje da bi napravili odmak od
paternalizma, koji opstaje paralelno sa brdom osvjeenog argona. (Brandon, 1993)

82

Pomona hipoteza 2.4.:

Da bi ispunilo oekivane ciljeve, pruanje znanja iz oblasti traume/nasilja
treba organizirati tako da omogue kod buduih strunjaka kreiranje stavova,
koji e raskinuti sa tendencijom da tema nasilja ponovno bude istisnuta iz
svijesti strunjaka i drutva

11. Struktura i organizacija edukacije o temi nasilja

Cilj edukacije o temi nasilja je da strunjake, koji se pripremaju za pruanje usluga
mentalnog zdravlja teorijski i praktino podri u prelasku na novi pristup pruanja
usluga, u skladu sa principima pristupa Mentalno zdravlje u zajednici.
Da bi edukacija o nasilju ispunila cilj uvrtavanja u program redovne edukacije,
potrebno je sagledati koji sadrajni i organizacioni postupci to
omoguavaju/olakavaju, a koji bi mogli sabotirati postizanje tog cilja.

11.1. Opasnosti u koncipiranju strukture i organizacije edukacije koje bi

mogle omesti postizanje cilja
Prije razmatranja strukture i organizacije edukacije elim navesti neke elemente koje
bi mogle sabotirati ciljeve uvrtavanja ove teme u redovni studij:

Iskljuivo/preteno teorijski pristup u pouavanju

Izostavljanje analize pomagakog odnosa u svjetlu zloupotrebe moi
Izostanak obuavanja za samopomo i neophodnost profesionalne
podrke pomagau od koga se oekuje da se uhvati u kotac sa
zahtjevnom ulogom svjedoka zloina/zloupotrebe
Izostanak razvijanja svijesti o potrebi timskog rada sa ostalim
profesijama u mrei pomagaa, i jasno definiranje uloge obaveza i
limitacija.
Formalizacija u provoenju edukacije

11.1.1. Iskljuivo/preteno teorijski pristup u pouavanju

Pokuaj da neke pojave za koje je odgovorno ustrojstvo drutva kao cjeline, tretiramo
kao incidentalne, ograniava problem samo na one koji su u ulozi rtvenog jarca,
najslabije karike ili identificiranog pacijenta, to je, u sutini, analogno sa
poiniteljevim poricanjem odgovornosti u sluajevima nasilja a koje je uoeno i
kao jedan od mehanizama emocionalnog nasilja.
Iskljuivo teorijski, etiki neutralno intoniran i lien samoiskustvenih uvida, nain
prenoenja ovih znanja bi mogao stvoriti i/ili produbiti lani dojam da se ta tema tie
83

samo njih, korisnika usluga, osoba koji imaju iskustvo rtve i smetnje vezane uz
njega. Povlaenje u suho teoretiziranje o ovoj temi bi moglo podrati, ionako u
drutvu prisutnu, tendenciju da se ogradimo od injenice da su nasilje i razliite
zloupotrebe moi naa svakodnevnica, u ime ouvanja slike svijeta u kome ivimo
kao sigurnog, predvidivog u kome se igra fer i u kome se nasilje dogaa samo
onima koji su to neim izazvali ili zasluili.
Takoer, mo znanja i prepoznavanja rtva nasilja proslijeena teorijskima znanjima,
bez rada na formiranju stavova prema nasilju koji pozivaju na odgovornost (strunu,
graansku), dakle nezauzdana etikim principima odgovornog postupanja sa moi u
pomagakom odnosu, lako bi mogla postati struna mo koja povreuje.
Takav pristup, konano, nalazi se u temelju pristupa razumijevanju/prouavanju
duevne bolesti, koji je proizveo dugo, mrano razdoblje odnosa prema duevnom
oboljenju i duevnom bolesniku, opredmeenog u nasilnim institucijama,
iskljuivanju, progonu i izolaciji, upravo zbog nedostatka svijesti i zatvaranja oiju
na injenicu da je to problem na koji niko od nas nije imun.
11.1.2. Izostavljanje osvrta na zloupotrebu moi u pomagakom odnosu
Sutina promjene pristupa od starog odnosa strunjaka prema duevnom bolesniku
do pristupa Mentalno zdravlje u zajednici jeste utemeljena u drugaijom raspodjeli
moi u pomagakom odnosu.
Ako pomaga nije svjestan svoje pozicije moi u pomagakom odnosu ne moe niti
poraditi na preuzimanju vlastite odgovornosti da tu mo ne zloupotrijebi. (obraeno
u poglavlju 9.1.2.)
Edukacijom budueg pomagaa o poziciji moi u pomagakom odnosu i
opasnostima da je i nesvjesno zloupotrijebi, predaje mu se i odgovornost za
raspolaganje tom moi.
Ako bi ovaj kljuni element reforme pruanja usluga mentalnog zdravlja bio
izostavljen u sadraju edukacije, etika dimenzija reforme bi bila osiromaena za
pokretaku silu koja ovisi direktno o pomagaima u procesu pruanja usluga, za
razliku od brojnih drugih preduvjeta za koje moemo kriviti materijalnu oskudicu,
zakonsku nedograenost, itd.
11.1.3. Izostanak pitanja vezanih za brigu o mentalnom zdravlju pomagaa
O znaaju dobro emocionalno zbrinutog i podranog pomagaa za kvalitet pruanja
usluga, kvalitet pomagakog odnosa i uspjenu implementaciju pristupa Mentalno
zdravlje u zajednici u cjelini obraen je u poglavlju 10.
Bez otvaranja ove teme u edukaciji buduih strunjaka, moglo bi se dogoditi da
izostane dio njihove vlastite odgovornosti za brigu o sebi i za transparentnost u
zastupanju svojih legitimnih ljudskih potreba u procesu pruanja usluga, te da ta
briga ostane jednostrana i ovisna samo o postojeoj ponudi u sistemu, koja je
organizaciono postavljena i prije njihovog ulaska u sistem.
84

11.1.4. Izostanak razvijanja svijesti o potrebi timskog rada

Budue pomagae je potrebno upoznati sa ulogom strunjaka drugih profesija u
multidisciplinarnom timu u okviru servisa i ire zajednice.
Bez upoznavanja sa ulogom drugih, a na bazi uvaavanja njihovog doprinosa i uloge,
nema niti uspjenog timskog rada, niti dobiti koje i korisnik i strunjak od takve
podjele uloga, dunosti i odgovornosti, mogu imati. S jedne strane, moe doi do
nepotrebnih preklapanja i dupliranja poslova, a s druge, do konfliktnih situacija koje
iz toga mogu proistei u buduem timskom radu.
11.1.5. Formalizacija u provoenju i apsolviranju sadraja edukacije
anse i prednosti koje svim uesnicima u sistemu pruanja usluga mentalnog
zdravlja moe priskrbiti uvoenje edukacije o temi nasilja u programe studija
buduih strunjaka, mogu biti sabotirane formalizacijom u provoenju edukacije.
Nasilje je jedna drutveno angairana tema i ima iri znaaj od usvajanja i
reprodukcije znanja u okviru uobiajenih ispita. Znanje, bez etiki angairanog stava
i samoiskustvenog aspekta razumijevanja nasilja, moe voditi ka rascjepu u
implementaciji znanja i na operacionalnom, i na nivou drutvenog angamana.
Sve ove komponente cjelovitog pristupa se formiraju procesno, uz pedagoko
voenje i ne mogu se usvojiti samo uenjem za ispit, a prezentiranjem nauenog
smatrati ugraenim u budue djelovanje.
Formalizacija u prezentiranju teme nasilja od strane predavaa bi takoer dovela do
navodnog ispunjavanja obaveze uvrtavanja teme u program, ali bez stvarnog
djelovanja na budue strunjake i sistem pruanja usluga mentalnog zdravlja.
Da bi se obostrano izbjegla zamka formalizacije edukacije, i na strani buduih
strunjaka/studenata i profesora/predavaa, trebalo bi, slino pristupu dijeljenja
odgovornosti za postizanje cilja u terapijskom procesu, odgovornosti za postizanje
cilja edukacije podijeliti izmeu predavaa i studenata.
Organizaciono bi trebalo urediti da se kolegij ne apsolvira polaganjem ispita, nego
obavezom prisustva na predavanjima radionicama. Sa druge strane, odgovornost
predavaa bi bila, da uloi napor da obavezno prisustvo studenata - pretvori u
prisustvo iz interesovanja.

11.2. Nivoi edukacije u studiju

Edukacija o temi nasilja u redovnom studiju buduih pomagaa koji e pruati
usluge mentalnog zdravlja, trebala bi objedinjavati tri nivoa:
Teorijski
Samoiskustveni
Rad na stavovima vezanim za temu nasilja
85

Dakle, u edukaciji buduih strunjaka koji se pripremaju za pruanje usluga

mentalnog zdravlja bi trebalo izbalansirati zanatska priuavanja za kako neto
raditi, sa pouavanjem o strunom i etikom aspektu pristupa, u smislu zato raditi
ba tako.
Ovako strukturiranom edukacijom o nasilju, moe se uticati da budui pomaga
kvalitetno odgovori na vei dio dodatnih zadataka, ve pobrojanih u poglavlju 10.2.
Ako redovna edukacija budueg pomagaa ne bi opremila znanjima, vjetinama i
stavovima neophodnim za ispunjavanje tih zadataka, to bi vjerojatno rezultiralo
opstajanjem tendencije da ne vidi i ne uje ono to mu korisnik i klinika slika
smetnji nudi. Drugim rijeima, pristup korisniku bi ostao sputan svim onim
barijerama koje pomagai i sada imaju, da iza klinike slike korisnikovih smetnji
prepoznaju traumu/nasilje, kao njihov uzroni kontekst (pomona hipoteza: 1.3.)
Ispunjenje jednog dijela dodatnih zadataka omoguava podizanje strune
kompetencije putem teorijskih znanja o nasilju:

Odgovoriti profesionalno na potrebu da terapijski tretman pacijenta/klijenta

podesi prema zahtjevima tretmana traume,
Formirati odnos prema pacijentu/klijentu na principima odgovornog
raspolaganja sa moi koju ima u tom odnosu i podjele moi

Ispunjenje drugog dijela dodatnih zadataka omoguava rad na formiranju stavova

prema nasilju:
Moralno se opredijeliti za borbu za ljudska prava svojih klijenata i iru
drutvenu borbu za potovanje ljudskih prava uope
Sagledati pojam nasilja u njegovim sociolokim, politikim i etikim
implikacijama na ivot pojedinca i kreiranje odnosa u zajednici i drutvu
uope
Ispunjenje tree grupe zahtjeva omoguava i olakava samoiskustveni rad ukljuen
u metode sticanja teorijskih znanja u okviru edukacije:
Preispitati svoje lino iskustvo sa nasiljem: sebe kao rtve, sebe kao
poinitelja i sebe kao posmatraa
Suoiti se sa zahtjevima adresiranim na pomagaevu graansku hrabrost da
se suprotstavi tabuima, tradiciji i pritisku i nerazumijevanju zajednice
11.2.1. Teorijski dio edukacije
Teorijski dio edukacije o nasilju se oslanja na nekoliko teorijskih cjelina koje se
meusobno prepliu i uzajamno dopunjavaju. Unato neophodnosti teorijskog
razdvajanja tih cjelina u cilju njihovog prouavanja, u edukaciji je vano naglasiti
njihove meusobne veze i meuovisnost. Ovo je predloak naina kako bi trebalo
povezati pojedine teorijske cjeline u cjelovito znanje o temi nasilja:

86

Pojam nasilja proiriti preko zakonske definicije i utemeljiti ga u doivljaj

preivjelog i psiholoku povredu koju nanosi, a izvesti ga iz pojma
zloupotrebe moi u odnosu,
Znanja o posljedicama preivljenog nasilja navezati na znanja o psiholokoj
traumi, sa osvrtom na to kako svijet oko sebe doivljava osoba koja je
traumatizirana, na funkcionalnost simptoma i kako okruenje produbljuje i
fiksira simptome
Ukazati na mehanizme nasilja i njihovu funkciju u kreiranju rtvine
podlonosti kontroli, prikazati univerzalnost mehanizama i njihovog
djelovanja u razliitim drutvenim kontekstima, ukazati na njihovo razorno
djelovanje na psihu preivjele osobe, imenovati reakcije/simptome po kojima
rtva nasilja moe zauvijek stigmu rtve zamijeniti stigmom psihijatrijskog
bolesnika, sa svim implikacijama po njen socijalni integritet i kredibilitet u
kriminoloko/pravnom, profesionalnom, partnerskom,...smislu.
Na osnovi ovako kreiranog stava o nasilju ukazati na osnovne vjetine
komuniciranja i njihovu utemeljenost u stavove koje prema sagovorniku i
kontekstu iz kog dolazi imamo.
Osvijestiti pojam granica i uklopiti ga u kontekst nasilja/traume i pomagaki
odnos. Iz znanja o komunikaciji i granicama izvesti elemente pristupa
Iz znanja o logici na osnovu koje neki aspekti nasilne situacije proizvode
psiholoku povredu, izvesti osnovne zahtjeve koji se postavljaju na
pomagaki odnos koji pretendira da potakne oporavak uobliavanje tog
odnosa tako da korigirajue iskustvo bude temeljni princip bilo koje akcije
koja je usmjerena prema preivjeloj osobi.
Osvijetliti mulstidisciplinarnost potreba korisnika kao putokaz za holistiki
pristup i multidisciplinarni odgovor servisa drutva u zbrinjavanju preivjelih
nasilje.
Ukazati na negativne posljedice nedovoljne pripremljenosti i manjkave
podrke pomagau koje se odraavaju na pomagaa, a posljedino na
pomagaki odnos i korisnika

11.2.2. Samoiskustveni dio edukacije

Samoiskustveni dio edukacije bi trebao osvijetliti slijedee fenomene:
Lina iskustva budueg pomagaa sa nasiljem/zloupotrebom moi u
vlastitom ivotu
Samoiskustveno osvjetavanje barijera prema nekim podrujima unutar teme
nasilja
Po svojoj prirodi nasilje/zloupotreba moi, tie se i odnosi na sve nas i svi ga u
nekom obliku imamo u svome linom iskustvu barem iz jedne od tri generalno
mogue uloge: rtve, poinitelja ili posmatraa.
Samoiskustveni dio vezan za prepoznavanje vlastitog iskustva:
U ulozi rtve produbljuje razumijevanje ta je ono to pogaa, moe
doprinijeti uobliavanju pristupa na bazi iskustva ta je meni bilo potrebno
kada sam bio/bila u takovoj situaciji, a u skladu sa principom korigirajueg
iskustva u uobliavanju pristupa.
87

U ulozi poinitelja koje situacije dovode do toga da neko zloupotrijebi mo

i koji su naini da te situacije zbrinemo na drugi nain i izbjegnemo
zloupotrebu moi.
U ulozi posmatraa ta nam je potrebno kao graanima i kao strunim
pomagaima da kada se sa korisnicima naemo u ulozi svjedoka zloina,
reagiramo primjereno i ostanemo zadovoljni svojom reakcijom, da
proosjetimo to su dobiti od angairanog pristupa.

Da bi efekti znanja o nasilju bili od pomoi pomagau lino i omoguili primjenu

istih principa openito na vlastite odnose u ivotu, potrebno je uvezivanje znanja o
nasilju elementariziranog do zloupotrebe moi i znanja o granicama.
Elementarizacijom pojma nasilja do pojma zloupotrebe moi otvaramo mogunost da
mnogo iri krug ljudi prepozna osnovne principe formiranja nasilnih odnosa i
djelovanje mehanizama nasilja kao dio svoje svakodnevnice i ivotnog iskustva. Tek
kada ih uinimo ovako prepoznatljivima, znanja o nasilju mogu doprinijeti zaokretu
ka gradnji odnosa na etinim osnovama.
Da bi osoba bila manje podlona nasilju i da bi se zatitila od njega, nije potrebno
uvijek odgovoriti nasiljem/zloupotrijebiti vlastito uporite moi, nego osvjetavanje
vlastitih resursa i granica i rad na njihovom dograivanju, to rezultira zatitom i
potovanjem vlastitih i uvaavanjem i potovanjem resursa i granica drugoga. Ovaj
rad je potrebno sagledati u razvojnom, samoiskustvenom i terapijskom kontekstu.
11.2.3. Uobliavanje stavova na kojima poiva pristup
Nasilje/zloupotreba moi je in koji predstavlja povredu ljudskih prava. Zbog toga se
teorijska znanja o mehanizmima djelovanja, povredama koje nanosi, te pristupu u
procesu pomaganja rtvama/preivjelima nasilje, ne mogu prenositi bez etiki
angairanog stava prema tim sadrajima.
Na osnovu teorijskih znanja i samoiskustvenog prepoznavanja nasilja kao pojave,
potrebno je edukacijom formirati i etiki angairan stav, koji e promovirati odmak
od zloupotrebe moi u svim ivotnim odnosima i istovremeno biti pokreta
pomagaevog linog angamana protiv nasilja.

11.3. Oekivani rezultati edukacije o nasilju

Rezultati ovako sklopljenih sadraja koje bi edukacijom o nasilju trebalo postii su:
Jednoznaan stav prema odgovornosti za poinjeno u sluajevima nasilja
Univerzalizacija pojave nasilja nasuprot predrasudi da se to nas sviju ne tie,
jer se dogaa nekim drugima
Svijest o nasilju kao aktu povrede granica, koje su utemeljene na potrebama
osobe i dosljedan rad na uspostavljanju zdravih granica u odgoju, njihovoj
primjeni u linom ivotu uope i profesiji, kao i reuspostavljanju korisnikovih
zdravih granica u terapijskom procesu
Znanje o primjerenom komuniciranju vlastitith potreba/granica, te otvorenosti
da sa potovanjem prava na samoodreenje, primimo poruke koje nam alje
druga osoba o njenim granicama/potrebama.
88

Osvjetavanje vlastite pozicije moi i potencijala da je zloupotrijebimo, te

kreiranje osvijetenog odustajanja od zloupotrebe moi
Razvijanje etike odnosa uope pa i profesionalne etike u koritenju statusa
moi koje nam profesija daje

11.4. Znanja o nasilju kao doprinos implementaciji pristupa Mentalno zdravlje u

zajednci
Proces reforme sistema pruanja usluga mentalnog zdravlja ima pored ekonomskih i
pravnih aspekata i aspekt usklaivanja ljudskih resursa sa zahtjevima pristupa
Mentalno zdravlje u zajednici.
Brojne prepreke koje implementacija reforme ima u trenutnom ustrojstvu drutveno
ekonomskih odnosa u naoj zemlji ne bi trebale zasjeniti ovaj ljudski faktor u
implementaciji reforme. Primjeri ekonomski razvijenijih zemalja pokazuju da i kada
drutveno ekonomski faktor nije tako velika prepreka, sutina reforme moe
pokleknuti na ljudskom faktoru, unato skupim kozmetikim zahvatima u
organizaciji.
Stoga bi se ulaganje u ljudske resurse neophodne za provoenje reforme pruanja
usluga ve sada moglo zapoeti planiranjem neophodnih sadraja u educiranju
buduih strunjaka. Svjesna i planska ugradnja sadraja o temi nasilja u educiranje
buduih strunjaka za pruanje usluga mentalnog zdravlja bi mogla biti dugoroni
pokreta reforme, relativno lako provediv u vakuumu drutveno ekonomskih
preduvjeta za provoenje korjenitih reformskih zahvata.
Drugim rijeima, evolucioni skok pristupa pruanja usluga mentalnog zdravlja od
starog naina ka pristupu Mentalno zdravlje u zajednici poiva na osnaivanju
buduih strunjaka u sklopu njihove redovne edukacije, da taj skok omogue, ili
barem da mu ne budu smetnja.

89

6. Zakljuak
12.1. Znaaj edukacije o nasilju za implementaciju pristupa Mentalno zdravlje u
zajednici
Znanja o unutanjoj dinamici oblikovanja posljedica preivljavanja traume/nasilja i
ostalih zloupotreba moi, neosvijetan odnos drutva prema nasilju i preivjelima
nasilje i brojna istraivanja, ukazuju da se u procesu pruanja usluga mentalnog
zdravlja mnogo ee bavimo sluajevima preivljenog nasilja nego to to biva
prepoznato i priznato.
Zbog niza razloga kliniku sliku smetnji i kontekst preivljavanja traume/nasilja i
ostalih oblika zloupotrebe moi, niti korisnik i njegovo okruenje, a niti strunjaci i
drutvo u cjelini, u mnogim sluajevima ne dovode u uzronu vezu.
U tom sluaju pruanje usluga mentalnog zdravlja je bazirano na modelu bolesti,
koji podrazumijeva njegovu konstitucijsku predispoziciju za psihiko oboljenje, a
postupci u procesu pruanja usluga se fokusiraju iskljuivo na korisnika. Na taj nain
korisnik koji je preivio jednu viktimizaciju biva po drugi put viktimiziran, oglaen
psihiki oboljelim i esto socijalno i pravno diskreditiran.
Istovremeno, gubi se mogunost otvaranja pitanja i drutvenih i pravnih aspekata
preivljavanja nasilja. Cijelo drutvo ovim gubi priliku da se uhvati u kotac sa
pojavom nasilja i njenim irokim i dalekosenim socijalnim i transgeneracijskim
implikacijama.
Uvoenje teme nasilja u redovnu edukaciju strunjaka koji se pripremaju za pruanje
usluga mentalnog zdravlja, pruilo bi mogunost da pristup Mentalno zdravlje u
zajednici dobije definiran i konzistentan okvir i polazita za oblikovanje pristupa u
pruanju usluga.
Pruanje usluga mentalnog zdravlja bazirano na postavkama procesa oporavka od
traume i oblikovanje odnosa prema korisniku kao korigirajueg iskustva u odnosu na
nasilno iskustvo traume/nasilja, rezultiralo bi osvjeteno nenasilnim modelom
sistema usluga, u skladu sa osnovnim idejama pristupa Mentalno zdravlje u
zajednici.
Elementarizacija pojma nasilja na zloupotrebu moi u odnosu, zbog univerzalnosti
odnosa, kao elementarne estice na kojoj je zasnovana socijalna egzistencija u
ljudskom drutvu, ukazuje na neosnovanost dihotomije, koju zamiljamo da postoji
izmeu nas i onih drugih (psihiki disfunkcionalnih, rtava, nasilnika, ...). U skladu
sa tim, pristup Mentalno zdravlje u zajednici je model odnosa u samo jednom od
brojnih podruja drutvenog funkcioniranja, kojim se nastoji dijelovati na cijelo
drutvo, u skladu sa maksimom, da je svako drutvo sigurno onoliko koliko je
siguran njegov najnesigurniji lan.

12.2. Drutveni znaaj educiranja o nasilju

90

Prouavanje mehanizama nasilja i zasnivanje odgoja linosti na formiranju zdravih

granica, prua mogunost da linost uspjenije zbrinjava i titi sebe od drugih, ali i
druge od sebe, u smislu da osoba uglavnom posee za zloupotrebom kada se osjeti
ugroenom.
Zasnivanje odgoja linosti i openito odnosa meu ljudima na osvijetenom
prepoznavanju zloupotrebe moi bi vremenom vodilo do prekidanja
transgeneracijskog prijenosa nasilnih obrazaca u ljudskim odnosima. Samokritino
prouavanje nasilja bi vodilo ka uspostavljanju jedne nove etike ljudskih odnosa
uope i stvaranju kritine mase, koja bi mogla promijeniti osnovnu pradigmu na
kojoj se zasnivaju odnosi u ljudskom drutvu od tenje za dominacijom, ka
odnosima zasnovanim na meusobnom potovanju.

91

7. Literatura
Ajdukovi, D, Ajdukovi M., ur., (1994) Pomo i samopomomo u skrbi za
mentalno zdravlje pomagaa, DPP, Zagreb
Ajdukovi, M., Pavlekovi, G., (2000) Nasilje nad enom u obitelji, DPP,
Zagreb
Avdibegovi, E. (2000) Za i protiv psihijatrijskih bolnica, Mentalno zdravlje u
zajednici, br.1, Sarajevo
Bass, E., Davis, L. (1988) The Courage to heal A guide for women survivors of
child sexual abuse, Harper & Row, New York
Basaglia, F.: (1981) Negacija institucije, Vidici br. 5: Beograd
Brandon, D. (2000) predavanja na postdiplomskom studiju Mentalno zdravlje u
zajednici u Sarajevu
Brandon, D. & Brandon, A. (1993) The Yin and Yang of Care Planning,
Cambridge: APU
Braswell, L., (1990) Quest for Respect, - A healing Guide for Survivors of Rape,
Pathfinder publishing of California, Ventura
Burgard, R., (1993) Wie Frauen verrueckt gemacht werden, Wilhelm Heyne
Verlag, Muenchen
Butollo, W., (1997) Traumatherapie Die Bewaeltigung
posttraumatischer Stoerungen, CIP Medien, Muenchen

schwerer

Butollo, W., Hagl, M., Kruesmann, M., (1999), Kreativitaet und Destruktion
posttraumatische Bewaeltigung: Forschungsergebnisse und Thesen zum Leben
nach dem Trauma, Pfeiffer bei Klett-Cotta, Stutgart
Butollo, W., Kruesmann, M., Hagl, M., (2000) ivot nakon traume O
psihoterapijskom postupanju sa uasom, Dom tampe, Zenica
Castel, R., Castel, F. & Lovell, A. (1979) The Psychiatric Society, New York:
Columbia University Press
Dizdarevi, I. (1996) Posttraumatini stres bojovnikov in procesi prilagaanja
pogojem v miru, Zora Cankarjeva, broj 10
Dizdarevi, I. (1997) Organization, structure and funding of the Trauma Centers
at Sarajevo Canton, Meunarodni simpozij: Human Rights & Mental Health
Dizdarevi, I. (1999) Psiholoki aspekti seksualnog zlostavljanja djece, Okrugli
sto: Seksualno zlostavljanje djece, Sarajevo
Dizdarevi, I. (2000) Agresivnost: psiholoki izvori i otkloni, Glasnik, broj 910, Sarajevo
Dizdarevi, I. (2000) Psiholoko zlostavljanje djece u obitelji, Mualim, broj 4,
Sarajevo
Dizdarevi, I. (2002) Agensi socijalizacije linosti, Prosvjetni list, Sarajevo
92

Dizdarevi, I. (2003) Nezaborav usjeklina genocida, Institut za istraivanje

zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo
Freudenberger, H., North, G. (1994) Burn-out bei Frauen Ueber das gefuehl des
Ausgebranntseins, Fischer Taschenbuch Verlag GmbH, Frankfurt am Main
Gil, E., (1991) The Healing Power of Play - Working with Abused Children,
The Guilford Press, New York,.
Hayward, R. (2000) Gaining ground, A report on the Regional Development
Forum organised by Hamlet Trust (UK) and Liga Romana pentru Santata
Mintala (Romania), held in Budapest, October 2000
Herman, J.L., (1992) Trauma and Recovery, Basic Books, New York
Herman, J.L., (1994)Trauma i oporavak, Svjetlost, Sarajevo
Levine, A. Peter (1998) Trauma Heilung, Das Erwachen des Tigers,
Synthesis, Essen
NiCarthy, G., (1982) Getting free A Hanbook for Women in Abusive
Ralationships, Seal Press, Seatle
Ogden, P., Bowen, B., (1990) Hakomi Integrative somatics, neautorizirani
materijali sa seminara
Ostoji, E., ur. (2001) Prirunik za pomagaice i pomagae koji rade sa rtvama i
preivjelima nasilja, Infoteka Medica, Zenica
Rothschild, B. (2002) Der Koerper erinnert sich Die psychophysiologie des
Traumas und der Traumabehandlung, SYNTHESIS Verlag, Essen
Szasz T. (1969) The myth of Mental Illness, Foundations of a Theory of Personal
Conduct, Hoeber, London
Sinanovi, O. (2000) Stvarnost protiv iluzije, Mentalno zdravlje u zajednici,
br.1, Sarajevo
Steinhage, R. (1992) Sexuelle Gewalt Kinderzeichnungen als Signal, Rowohlt
Taschenbuch Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg

93