Вы находитесь на странице: 1из 753

KOMENTARI ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU

U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Zlatko Kulenovi}
Stjepan Mikuli}
Svjetlana Mili~i}
Jadranka Stani{i}
Danka Vu~ina

KOMENTARI ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU


U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
I REPUBLICI SRPSKOJ

SARAJEVO, 2005.

Naziv knjige:
Izdava~:

Komentari Zakona o parni~nom postupku


u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj
Savjet/Vije}e Evrope i Evropska komisija

Ova publikacija je nastala u okviru zajedni~kog


projekta Vije}a Evrope i Evropske komisije u
saradnji s Njema~kom fondacijom za
me|unarodnopravnu suradnju IRZ Fondacija
Autorski tim

Zlatko Kulenovi}
Stjepan Mikuli}
Svjetlana Mili~i}
Jadranka Stani{i}
Danka Vu~ina

Voditelji projekta

Mr. Hugh Chetwynd


Ioana Cornescu
Monica Macovei
Britta Schwarz
Admir Suljagi}

Stru~ni konsultant:

Dr. Stefan Prner

Lokalni editor:

Mehmed Had`i}

Realizacija:

TKD [ahinpa{i}

Lektura i korektura:
Tehni~ka priprema:

Zinaida Laki}
Dragan Tolomanoski

[tampa:
Tira`:

Tiskara Varteks Vara`din


1000

CIP - Katalogizacija u publikaciji


Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
347.93(497.6)(094.5.07)
KOMENTARI zakona o parni~nom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine
i Republici Srpskoj / [Zlatko Kulenovi} ... [et al.]. - Sarajevo :
Savjet/Vije}e Evrope : Evropska komisija, 2005, - 720 str. ; 24 cm
ISBN 9958-9883-6-4
1. Kulenovi}, Zlatko
COBISS.BH ID 14314758

SADR@AJ

PREDGOVORI
KRATKE INFORMACIJE ^ITAOCIMA OVOG KOMENTARA
PREGLED OSNOVNE KORI[TENE LITERATURE
OBJA[NJENJE SKRA]ENICA KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI
KOMENTARI AUTORA PO ^LANOVIMA ZAKONA
O PARNI^NOM POSTUPKU

XX
XXIII
XV
XXIX
XXXI

ZAKON O PARNI^NOM POSTUPKU


Slu`bene novine Federacije BiH broj 53/03 (28.10.2003.)
Dio prvi
OSNOVNE ODREDBE

I - OSNOVNA
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.

NA ~ELA

II - NADLE@NOST SUDA
1. Zajedni~ke odredbe
^lan 15.
^lan 16.

3
7
10
12
14
16
17
19
21
22
24
26
29
30

32
35

^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.

40
42
43
45
46
48
49
49

2. Nadle`nost sudova u sporovima s me|unarodnim elementom


^lan 25.
^lan 26.

50
50

3. Stvarna nadle`nost
^lan 27.

53

4. Mjesna nadle`nost
a) Op}a mjesna nadle`nost
^lan 28.
^lan 29.
^lan 30.
^lan 31.

54
55
57
58

b) Izberiva mjesna nadle`nost


Nadle`nost u sporovima za naknadu {tete
^lan 32.

58

Nadle`nost u sporovima radi za{tite prava na osnovu jemstva proizvo|a~a


^lan 33.

60

Nadle`nost u sporovima za zakonsko izdr`avanje


^lan 34.

61

Nadle`nost u bra~nim sporovima


^lan 35.

62

Nadle`nost u sporovima o utvr|ivanju ili osporavanju o~instva ili materinstva


^lan 36.
62
Nadle`nost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe
^lan 37.

63

Nadle`nost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa


^lan 38.

64

Nadle`nost po mjestu pla}anja


^lan 39.

65

VI

Nadle`nost u sporovima iz radnih odnosa


^lan 40.

66

Nadle`nost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima


^lan 41.

67

c) Isklju~iva mjesna nadle`nost


Nadle`nost u sporovima o nekretninama
^lan 42.

67

Nadle`nost u sporovima o zrakoplovu i brodu


^lan 43.
^lan 44.

69
69

Nadle`nost za sporove u izvr{nom i ste~ajnom postupku


^lan 45.

70

d) Supsidijarna nadle`nost
Nadle`nost za suparni~are
^lan 46.

71

Nadle`nost za osobe za koje ne postoji op}a mjesna nadle`nost u Federaciji


^lan 47.
74
Nadle`nost po mjestu gdje se nalazi zastupni{tvo strane osobe u Federaciji
^lan 48.

75

e) Odre|ivanje mjesne nadle`nosti od vi{eg suda


^lan 49.
^lan 50.
^lan 51.

75
76
78

f) Sporazum o mjesnoj nadle`nosti


^lan 52.

79
Dio drugi

TOK POSTUPKA
A. POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM SUDOM
III T U @ B A
1. Tu`ba i njen sadr`aj
^lan 53.

83

2. Tu`ba za utvr|enje
^lan 54.

90

3. Isticanje vi{e tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi


^lan 55.

94

VII

4. Preinaka tu`be
^lan 56.
^lan 57.
^lan 58.

98
100
104

5. Povla~enje tu`be
^lan 59.

107

6. Postojanje parnice
^lan 60.
^lan 61.

109
112

IV PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE


1. Op}e odredbe
^lan 62.
^lan 63.
^lan 64.
^lan 65.

114
115
117
119

2. Prethodno ispitivanje i dostava tu`be


^lan 66.
^lan 67.
^lan 68.
^lan 69.

120
123
127
128

3. Odgovor na tu`bu
a) Odgovor na tu`bu i njegov sadr`aj
^lan 70.
^lan 71.
^lan 72.
^lan 73.

129
132
134
136

b) Protivtu`ba i odgovor na protivtu`bu


^lan 74.

137

4. Pripremno ro~i{te
a) Op}e odredbe
^lan 75.
^lan 76.
^lan 77.
^lan 78.
^lan 79.
^lan 80.
^lan 81.
^lan 82.
^lan 83.
^lan 84.
^lan 85.

142
146
148
150
151
152
153
156
157
161
165

VIII

b) Medijacija i sudska nagodba


^lan 86.
^lan 87.
^lan 88.
^lan 89.
^lan 90.
^lan 91.
^lan 92.
^lan 93.

166
167
169
171
171
173
173
175

c) Zakazivanje ro~i{ta za glavnu raspravu


^lan 94.
^lan 95.
^lan 96.

176
178
179

V GLAVNA RASPRAVA
1. Tok glavne rasprave
^lan 97.
^lan 98.
^lan 99.
^lan 100.
^lan 101.
^lan 102.
^lan 103.
^lan 104.
^lan 105.
^lan 106.
^lan 107.
^lan 108.
^lan 109.
^lan 110.

182
186
188
193
196
197
199
200
200
201
201
203
204
204

2. Odgoda, odlaganje i nastavak ro~i{ta


^lan 111.
^lan 112.
^lan 113.
^lan 114.
^lan 115.
^lan 116.
^lan 117.

206
208
211
212
214
216
217

3. Javnost glavne rasprave


^lan 118.
^lan 119.
^lan 120.
^lan 121.
^lan 122.

218
219
220
222
222

IX

VI DOKAZI I IZVOENJE DOKAZA


1. Op}e odredbe
^lan 123.
^lan 124.
^lan 125.
^lan 126.
^lan 127.
^lan 128.
^lan 129.

224
229
230
236
237
239
242

2. Uvi|aj
^lan 130.
^lan 131.

243
244

3. Isprave
^lan 132.
^lan 133.
^lan 134.
^lan 135.
^lan 136.

245
249
249
251
252

4. Svjedoci
^lan 137.
^lan 138.
^lan 139.
^lan 140.
^lan 141.
^lan 142.
^lan 143.
^lan 144.
^lan 145.
^lan 146.

254
257
258
260
261
262
263
265
267
268

5. Vje{taci
^lan 147.
^lan 148.
^lan 149.
^lan 150.
^lan 151.
^lan 152.
^lan 153.
^lan 154.
^lan 155.
^lan 156.
^lan 157.
^lan 158.
^lan 159.
^lan 160.
^lan 161.
^lan 162.

269
272
274
277
279
280
282
283
284
286
287
288
289
290
291
292

6. Saslu{anje stranaka
^lan 163.
^lan 164.
^lan 165.
^lan 166.
^lan 167.
^lan 168.

294
295
297
298
299
300

7. Osiguranje dokaza
^lan 169.
^lan 170.
^lan 171.
^lan 172.
^lan 173.

302
304
305
305
307

VII SUDSKE ODLUKE


1. Zajedni~ke odredbe
^lan 174.
^lan 175.

309
310

2. Presuda
a) Op}e odredbe
^lan 176.
^lan 177.
^lan 178.
^lan 179.

312
315
317
318

b) Presuda na osnovu priznanja


^lan 180.

320

c) Presuda na osnovu odricanja


^lan 181.

323

d) Presuda zbog propu{tanja


^lan 182.
^lan 183.

325
327

e) Dono{enje, pismena izrada i dostava presude


^lan 184.
^lan 185.
^lan 186.
^lan 187.
^lan 188.
^lan 189.
^lan 190.
^lan 191.

328
330
331
331
332
332
332
333

f) Dopunska presuda
^lan 192.

339

XI

^lan 193.
^lan 194.

341
342

g) Ispravljanje presude
^lan 195.

343

h) Pravomo}nost presude
^lan 196.
^lan 197.

345
349

3. Rje{enje
^lan 198.
^lan 199.
^lan 200.
^lan 201.
^lan 202.

349
351
351
352
353

B. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA


VIII - REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI
1. @alba protiv presude
a) Pravo na `albu
^lan 203.
^lan 204.

354
357

b) Sadr`aj `albe
^lan 205.
^lan 206.
^lan 207.

359
360
362

c) Razlozi zbog kojih se presuda mo`e pobijati


^lan 208.
^lan 209.
^lan 210.
^lan 211.

365
367
369
371

d) Postupak po `albi
^lan 212.
^lan 213.
^lan 214.
^lan 215.
^lan 216.
^lan 217.
^lan 218.
^lan 219.
^lan 220.

372
373
376
378
380
382
385
386
388

e) Granice ispitivanja prvostepene presude


^lan 221.

388

XII

f) Odluke drugostepenog suda o `albi


^lan 222.
^lan 223.
^lan 224.
^lan 225.
^lan 226.
^lan 227.
^lan 228.
^lan 229.
^lan 230.
^lan 231.
^lan 232.

390
391
393
395
397
397
400
402
404
405
406

2. @alba protiv rje{enja


^lan 233.
^lan 234.
^lan 235.
^lan 236.

407
409
409
411

IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI


1. Revizija
^lan 237.
^lan 238.
^lan 239.
^lan 240.
^lan 241.
^lan 242.
^lan 243.
^lan 244.
^lan 245.
^lan 246.
^lan 247.
^lan 248.
^lan 249.
^lan 250.
^lan 251.
^lan 252.
^lan 253.
^lan 254.

413
414
415
415
417
418
418
419
419
420
421
421
422
423
424
424
424
425

2. Ponavljanje postupka
^lan 255.
^lan 256.
^lan 257.
^lan 258.
^lan 259.
^lan 260.
^lan 261.
^lan 262.
^lan 263.
^lan 264.

426
430
430
433
433
434
435
436
436
438

XIII

3. Odnos
^lan
^lan
^lan

izmedu prijedloga za ponavljanje postupka i revizije


265.
266.
267.

438
440
440

Dio tre}i
X - SUDSKE MJERE OSIGURANJA
^lan 268.
^lan 269.
^lan 270.
^lan 271.
^lan 272.
^lan 273.
^lan 274.
^lan 275.
^lan 276.
^lan 277.
^lan 278.
^lan 279.
^lan 280.
^lan 281.
^lan 282.
^lan 283.
^lan 284.
^lan 285.
^lan 286.
^lan 287.
^lan 288.
^lan 289.
^lan 290.

442
444
446
447
450
453
455
456
456
458
459
460
462
462
463
465
467
467
469
469
470
471
471
Dio ~etvrti

OP]E ODREDBE
XI - STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI
^lan 291.
^lan 292.
^lan 293.
^lan 294.
^lan 295.
^lan 296.
^lan 297.
^lan 298.
^lan 299.

472
476
477
481
484
486
489
490
491

XII PUNOMO]NICI
^lan 300.
^lan 301.

493
495

XIV

^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

302.
303.
304.
305.
306.
307.
308.
309.
310.
311.
312.

498
498
500
502
504
505
507
509
511
513
514

XIII JEZIK U POSTUPKU


^lan 313.
^lan 314.
^lan 315.

515
516
516

XIV - VRIJEDNOST SPORA


^lan 316.
^lan 317.
^lan 318.
^lan 319.
^lan 320.
^lan 321.
^lan 322.

517
519
519
520
520
521
522

XV ROKOVI I RO^I[TA
1. Rokovi
^lan 323.
^lan 324.
^lan 325.

524
526
528

2. Ro~i{te
^lan 326.
^lan 327.

533
535

3. Povrat
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

535
539
541
542
543
545

u prija{nje stanje
328.
329.
330.
331.
332.
333.

XVI PODNESCI
^lan 334.
^lan 335.
^lan 336.

546
548
550

XV

XVII DOSTAVA PISMENA


1. Op}e odredbe
a) Na~in dostave pismena
^lan 337.
^lan 338.

553
554

b) Dostava fizi~kim i pravnim osobama


^lan 339.
^lan 340.
^lan 341.
^lan 342.

555
556
559
559

c) Vrijeme i mjesto dostave


^lan 343.

560

2. Dostava putem po{te


^lan 344.

561

3. Dostava preko ovla{tene pravne osobe ili ovla{tene slu`bene osobe suda
a) Dostava fizi~kim osobama
^lan 345.
^lan 346.
^lan 347.
^lan 348.

561
563
564
566

b) Dostava pravnim osobama


^lan 349.

567

c) Odbijanje prijema pismena


^lan 350.

568

d) Dostavnica
^lan 351.

569

4. Promjena adrese
^lan 352.

571

5. Punomo}nik i zastupnik za primanje pismena


^lan 353.
^lan 354.

574
575

6. Dostava od strane stranaka


^lan 355.

575

XVIII PREGLEDANJE I PREPISIVANJE SPISA


^lan 356.

576

XIX - IZUZE]E
^lan 357.

578

XVI

^lan
^lan
^lan
^lan

358.
359.
360.
361.

580
581
583
584

XX SUPARNI^ARI
^lan 362.
^lan 363.
^lan 364.
^lan 365.
^lan 366.
^lan 367.
^lan 368.

585
590
594
595
597
600
601

XXI SUDJELOVANJE TRE]IH OSOBA U PARNICI


1. Sudjelovanje umje{a~a
^lan 369.
^lan 370.
^lan 371.

602
604
605

2. Obavijest tre}e osobe o parnici


^lan 372.

606

XXII ZAPISNICI
^lan 373.
^lan 374.
^lan 375.
^lan 376.
^lan 377.

607
609
611
612
614

XXIII PREKID POSTUPKA


^lan 378.
^lan 379.
^lan 380.
^lan 381.
^lan 382.

615
617
619
620
621

XXIV TRO[KOVI POSTUPKA


1. Parni~ni tro{kovi
^lan 383.
^lan 384.
^lan 385.
^lan 386.
^lan 387.
^lan 388.
^lan 389.
^lan 390.
^lan 391.
^lan 392.

622
623
623
624
626
628
628
629
630
630

XVII

^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

393.
394.
395.
396.
397.
398.

631
632
633
633
635
636

2. Tro{kovi u postupku za osiguranje dokaza


^lan 399.

637

3. Oslobo|enje od pla}anja tro{kova postupka


^lan 400.
^lan 401.
^lan 402.
^lan 403.
^lan 404.
^lan 405.

638
639
639
640
640
641

XXV NEPO[TIVANJE SUDA


^lan 406.
^lan 407.
^lan 408.
^lan 409.
^lan 410.
^lan 411.
^lan 412.
^lan 413.

642
643
644
645
646
648
649
650

XXVI - PRAVNA POMO]


^lan 414.
^lan 415.
^lan 416.
^lan 417.
^lan 418.

651
652
653
653
654
Dio peti

POSEBNI POSTUPCI
XXVII - POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA
^lan 419.
^lan 420.
^lan 421.
^lan 422.

655
656
656
657

XXVIII ^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

658
659
659
660
662

XVIII

POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANJA POSJEDA


423.
424.
425.
426.
427.

XXIX POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI


^lan 428.
^lan 429.
^lan 430.
^lan 431.
^lan 432.
^lan 433.

663
664
665
666
666
668

XXX POSTUPAK PRED ARBITRA@OM


^lan 434.
^lan 435.
^lan 436.
^lan 437.
^lan 438.
^lan 439.
^lan 440.
^lan 441.
^lan 442.
^lan 443.
^lan 444.
^lan 445.
^lan 446.
^lan 447.
^lan 448.
^lan 449.
^lan 450.
^lan 451.
^lan 452.
^lan 453.

669
671
672
673
674
675
676
677
678
678
679
680
680
681
682
682
682
683
684
684

Dio {esti
XXXI - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE
^lan 454.
^lan 455.
^lan 456.
^lan 457.
^lan 458.
^lan 459.
^lan 460.
^lan 461.

685
687
689
692
692
693
695
695

BIOGRAFIJE ^LANOVA AUTORSKOG TIMA


REGISTAR POJMOVA

697
699

XIX

PREDGOVOR

Novele Zakona o parni~nom postupku u oba entiteta, Federaciji Bosne i Hercegovine i


Republici Srpskoj, od velikog su zna~aja za sve prakti~are u cijeloj Bosni i Hercegovini.
One }e se znatno odraziti i na cjelokupan pravni sistem jer novi parni~ni postupak od
17.7.2003. godine u Republici Srpskoj, a od 28.10.2003. godine u Federaciji Bosne i
Hercegovine odre|uje privatna autonomija. Ova promjena - na~elo da podnosilac zahtjeva podnosi dokaze - sudijama i advokatima u zemlji daje jednu novu ulogu u
parni~nom postupku koja je u skladu sa kontinentalnim standardima. Cilj ovog komentara je da pravnim prakti~arima olak{a svakodnevnu pri-mjenu ovih zakona. U tom
smislu ovom prilikom treba zahvaliti i Vije}u Evrope na njegovoj inicijativi za izradu
komentara Zakona o parni~nom postupku, te za konstruktivnu i prijatnu suradnju.
Njema~ka fondacija za me|unarodnopravnu suradnju (Fondacija IRZ)1 od 2000. godine
djeluje u Bosni i Hercegovini u okviru Pakta za stabilnost jugoisto~ne Evrope. Za te`i{te
svojih aktivnosti smo svjesno odabrali edukaciju i dodatno obrazovanje sudija i advokata koje odgovara potrebama prakse. Upravo u gra|anskom pravu su me|unarodne organizacije nudile relativno malo. Niz seminara "Privredno pravo u tr`i{noj privredi" je sigurno u tom domenu popunio jednu postoje}u prazninu. Od 2000. godine organiziramo
ovu seriju seminara; ona je i dalje veoma prihva}ena kod prakti~ara u Bosni i
Hercegovini. U okviru seminara koji su se odr`avali 2003. i 2004. godine, u~esnici radnih grupa koje su radile na izradi ovih zakona su znala~ki predstavljali novele Zakona
o parni~nom postupku i raspravljali o njima.
U procesu nastanka Zakona o parni~nom postupku Fondacija IRZ je imala i savjetodavnu ulogu. Jedna njema~ka sutkinja - jedna gospo|a koja vlada jednim od jezika
koji se govore u Bosni i Hercegovini, prisustvovala je sjednicama radne grupe kako bi
pomogla da novi zakoni budu {to bli`i potrebama prakse. Tokom izrade komentara
Fondacija IRZ se prije svega trudila da oni budu {to jednostaviji za primjenu, te je na
raspolaganje stavila gospodina dr. Stefana Prnera, advokata, stru~njaka koji je zajedno
sa autorima radio na strukturi komentara i pojedinih tekstova, a s druge strane je do
samog {tampanja pratio cjelokupan proces redigovanja. Na ovom se mje-stu `elimo zahvaliti gospodinu dr. Prneru na njegovom izuzetnom i anga`iranom zalaganju tokom
rada u Bosni i Hercegovini - ne samo u pogledu ovog komentara.
@elja nam je da ova knjiga svojim korisnicima postane svakodnevna literatura, da je
na{ doprinos njenom nastanku doprinio da bude {to jednostavnija za upotrebu i da }e
se time olak{ati implementacija novih zakona.

Matthias Weckerling
Direktor
Deutsche Stiftung fr internationale rechtliche Zusammenarbeit e. V. (IRZ-Stiftung)

XX

New legislation, together with the application of a range of international human rights conventions, incorporated directly in the legal order of the Bosnia and Herzegovina have radically
changed the legal system of Bosnia and Herzegovina. Also, due to the introduction of a range
of new legal mechanisms, such as plea bargaining, judges, prosecutors and lawyers are facing new challenges in their work. .
These challenges and changes motivated the Council of Europe, together with the European
Commission, to fund the Civil Law Commentary Project as a project of the European Initiative
for Democracy and Human Rights Rule of Law Section and the CARDS programme, which has
been implemented by the Council of Europe Office in Sarajevo.
The project is aimed at providing legal practitioners in Bosnia and Herzegovina with up to date
commentaries on important areas of current procedural laws, thereby enhancing their capacity to both advocate and adjudicate the law more effectively.
These Commentaries refer to the Codes on Civil Procedure in Federation of Bosnia and
Herzegovina and Republika Srpska, which are modern laws, compatible with European standards and practices.
We are convinced that these Commentaries will be an excellent tool, which will assist both the
parties and the judicial actors (judges, attorneys at law, notaries, etc) in increasing the efficiency of the judicial system in Bosnia and Herzegovina and contributing to the process of strengthening the rule of law.

Novi propisi i primjena me|unarodnih konvencija iz oblasti ljudskih prava, inkorporirani direktno u pravni poredak Bosne i Hercegovine, radikalno su promijenili
pravni sistem Bosne i Hercegovine. Tako|er, usljed uvo|enja niza novih pravnih
mehanizama, kao {to je nagodba, sudije, tu`ioci i pravnici se susre}u s novim izazovima u svom radu.
Ovi izazovi i promjene su motivirali Vije}e Evrope i Evropsku komisiju da finansiraju projekat Komentara zakona o parni~nom postupku unutar projekta Evropska
inicijativa za demokratiju i ljudska prava Odjela za vladavinu prava i CARDS
programa, koji je implementiran od strane Vije}a Evrope, Ureda u Sarajevu.
Cilj projekta je pru`iti pravnim prakti~arima u Bosni i Hercegovini jedan moderan komentar zakona o va`nim oblastima pozitivnih procesnih zakona i tako
pobolj{ati njihove sposobnosti kako u oblasti zastupanja tako i u oblasti su|enja.
Ovaj komentar je pisan za zakone o parni~nom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine i Republike Srpske, koji su moderni zakoni uskla|eni s evropskim
standardima i praksom.
Vjerujemo da }e ovaj Komentar biti jedan odli~an pravni instrument koji }e pomo}i
objema stranama u postupku kao i sudijama, advokatima, notarima itd. u cilju
pobolj{anja efikasnosti sudstva u Bosni i Hercegovini i doprinijeti procesu ja~anja
vladavine prava u BiH.

Ambasador Michael B. HUMPHREYS


{ef Delegacije Evropske komisije
u Bosni i Hercegovini

Guy de VEL
generalni direktor pravnih
poslova Vije}a Evrope

KRATKE INFORMACIJE
^ITAOCIMA OVOG KOMENTARA

Kratke informacije ~itaocima ovog komentara


Cilj ovog komentara je da bude pomo}no sredstvo za svakodnevni rad sa Zakonom
o parni~nom postupku oba entiteta Bosne i Hercegovine.
Tome slu`i i ~itav niz prakti~nih oznaka samog teksta komentara, kao npr.:

U pravilu, obja{njenja o odnosu nekog ~lana sada va`e}eg zakona prema ~lanovima ranije va`e}ih zakonskih propisa se nalaze na samom po~etku teksta komentara uz svaki pojedina~ni ~lan zakona. Dakle, ~italac tamo mo`e brzo prona}i
odgovor na pitanje da li neki ~lan zakona sadr`i ne{to novo u odnosu na do
sada poznata zakonska rje{enja ili ne.

Ukoliko je to bilo mogu}e, redoslijed komentara uz svaki pojedna~ni ~lan zakona


slijedi unutra{nji redoslijed tog ~lana. To zna~i da se elementi npr. prvog stava
jednog ~lana komentiraju jasno odvojeno od elemenata drugog stava itd. Dakle,
~italac samo treba npr. da prona|e naznaku "uz st. 2" (koja je {tampana boldiranim slovima) ako ga zanima neki problem vezan uz taj stav ~lana zakona.

Izdava~i su zamolili autore da upu}uju na sudsku praksu direktno uz


pojedina~ni stav ili elemenat jednog ~lana (a ne na kraju komentara kako je to
uobi~ajeno u mnogim drugim komentarima). To je iz razloga {to }e ~italac-prakti~ar o~ekivati da sve relevantne informacije o nekim stavovima (me|u koje spada
i doti~na sudska praksa) nekog ~lana zakona na|e na jednom mjestu, a ne na
razli~itim mjestima teksta.

Klju~ne rije~i u tekstu komentara su istaknute boldiranim slovima

Lak{em upu}ivanju na odre|ena mjesta komentara slu`i i sistem "rubnih brojeva". To su brojevi na vanjskoj strani teksta kojima se enumerira komentar uz
svaki ~lan zakona. Tako npr. oznaka "160/2" u registru pojmova zna~i da se
komentar vezan uz doti~nu klju~nu rije~ nalazi u komentaru uz ~lan 160, a u
samom tekstu pored broja "2" na rubu teksta. Ova tehnika omogu}ava i da
upu}ivanje na tekst iz registra pojmova ne treba da se mijenja znatno u slu~aju
novih dopunjenih izdanja komentara.

XXIII

Osim toga, izdava~i su zamolili autorice i autore da {to vi{e predstavljaju svoju vlastitu praksu, da daju prijedloge za postupanje u odre|enim prakti~nim situacijama i
da upozoravaju na postoje}e ali i mogu}e budu}e probleme primjene Zakona, pogotovo u situacijama u kojima se pored ZPP-a primjenjuju i odredbe drugih zakona.
Zakoni se brzo (ponekad ~ak i prebrzo) pi{u. Primjenjivanje (ili kako se sada ka`e
"implementacija") nekog novog zakona me|utim nije neka konstantna stvar, nego trajni i teku}i proces razvoja, razmjena iskustava, i ponekad i metode "poku{aj i gre{ka".
Imaju}i to u vidu, svi u~esnici u izradi ovog komentara su svjesni da knjiga koju
imate pred sobom, ne mo`e biti kona~na. Isto va`i i za mi{ljenja koja su autori iznijeli u svojim tekstovima. Stru~na diskusija me|utim mo`e krenuti tek kada neko da
svoj stav kao po~etnu ta~ku za tu diskusiju.
U ovom smislu se mole ~itaoci za informacije o praksi razli~itih sudova pri primjeni novog ZPP-a, za svoje stavove vezane za mi{ljenja koja su iznijeta u ovom
komentaru, kao i za sve druge prijedloge koji bi mogli doprinijeti razvoju ovog
komentara u mogu}im budu}im izdanjima.
Na kraju `elim da zahvalim svim u~esnicima u ovom projektu. To su, naravno, prvom
redu autori. Njihov doprinos ovom komentaru je vidljiv svakom ~itaocu preko njihovih tekstova.
Osim autorima, zahvaljujem i nizu lica koja su doprinijela ovom komentaru svojom
inicijativom, podr{kom i savjetom. Na strani Vije}a Europe to su Hugh Chetwynd,
specijalni predstavnik generalnog sekretara Vije}a Europe u BiH, Monica Macovei
(koja je u toku projekta postala ministrica pravosu|a svoje domovine Rumunije),
Admir Suljagi} (koji je slijedio kao voditelj projekta komentara ZIP-a i ZPP-a FBiH i
RS) i Edina Harabinja (koja je pru`ila dragocjenu tehni~ku pomo}). Na strani
Njema~ke fondacije za me|unarodnopravnu suradnju (IRZ fondacija) zahvaljujem
direktoru Matthiasu Weckerlingu, Britti Schwarz, voditeljici projekta IRZ-fondacije za
BiH, kao i dr. Arndu Whleru. Zahvaljujem i kolegama Fe|adu Za~iragi}u i Mehmedu
Had`i}u na zaista pa`ljivoj obradi kona~nih tekstova.
Dr Stefan Prner
Rechtsanwalt
stru~ni suradnik IRZ-fondacije za BiH

XXIV

PREGLED OSNOVNE KORI[TENE LITERATURE

Advokatska komora Republike Srpske: Advokatura- ^asopis za pravnu teoriju i


praksu 1999-2004.
Bazala B.: Zakon o parni~nom postupku sa obja{njenjima i sudskim odlukama,
Informator, Zagreb 1969.
Bilten: Vrhovni sud Republike Crne Gore, Podgorica, 1995-1999 god.
Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine: NIP Slu`beni list SR
BiH, Sarajevo, 1984-1991.
Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: JP NIO
Slu`beni list Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1997-2004.
Bilten sudske prakse: Vrhovni sud Srbije 1992-2004.
Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Republike Srpske: Banja Luka 1999. i 2004.
Crni} I.: Izvr{ni postupak u praksi, Informator, Zagreb, 1994.
Culja S., Triva S.: Komentar zakona o parni~nom postupku, Narodne novine,
Zagreb, 1957.
^alija B.: Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo 1986.
^alija B., Omanovi} S.: Gra|ansko procesno pravo, Univerzitet u Sarajevu, Pravni
fakultet, Sarajevo, 2000.
^izmi} J.: Novo gra|ansko procesno pravo Federacije Bosne i Hercegovine, Zbornik
Pravnog Fakulteta u Zagrebu, 2000.
]osi} R.: Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, AIZ poslovni biro,
Beograd, 1996.

XXV

]osi} R.: Parni~ni postupak, AIZ Poslovni biro, Beograd, 1997.


]osi} R., Krsmanovi} T.: Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava,
Poslovni biro, Beograd, 2000.
Dika M., ^izmi} J.: Komentar Zakona o parni~nom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine, OSCE - Ured za demokratizaciju, Sarajevo, 2000.
Godi{njak Pravnog fakulteta u Banja Luci: broj XXVI 2002.
Hugo W.: Teoretsko-prakti~ni priru~nik jugoslovenskog gra|anskog parni~nog prava,
Zagreb, 1938.
Ivo{evi} Z.: Suparni~arstvo, Pravno ekonomski centar, Beograd, 1979.
Izbor odluka: Vrhovni sud Republike Hrvatske, Zagreb, 1994-2002.,
Jankovi} M., Jankovi} @., Karamarkovi} H., Petrovi} D.: Komentar Zakona o
parni~nom postupku, Tre}e dopunjeno izdanje, Savremena administracija,
Beograd, 1990.
Kamhi S.: Gra|anski sudski postupak, UIP Veselin Masle{a, Sarajevo, 1951.
Krsmanovi} T.: Najnovija sudska praksa iz gra|anskog procesnog prava, Poslovni
biro, Beograd, 1999.
Krsmanovi} T.: Parnica u praksi - Na~elni stavovi, zaklju~ci, pravna shvatanja, i
sentence iz parni~nog postupka, Poslovni biro DOO, Beograd, 2002.
Krsmanovi} T., Bogdanovi} @.: Najnovija sudska praksa iz parni~nog postupka,
vlastito izdanje, Beograd, 1999.
Marki~evi} A.: Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, NIP Export pres,
Beograd, 1977.
Markovi} ^. M.: Teorija gra|anskog parni~nog postupka, Nau~na knjiga, Beograd,
1948.
Misija Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini: Program procjene sudskog sistema JSAP, Tematski izvje{taj IV, Svedo~enje sudskih vje{taka: Upotreba i
zloupotreba vje{ta~enja, 2000.
Omanovi} S. - ABA CEELI, Udr`enje sudija-ssudaca u FBiH, Udru`enje sudija i
tu`ilaca u RS, u saradnji sa Nezavisnom pravosudnom komisijom: Komentari
na nacrte Zakona o parni~nom postupku i Zakona o izvr{nom postupku,
Sarajevo, 2002.
Pajovi} V., @ivanovi} M., Mom~ilovi} R.: Gra|ansko procesno pravo, Univerzitet u
Banjoj Luci, Pravni Fakultet, 2001.

XXVI

Petakovi} R.: Zakon o parni~nom postupku sa sudskom praksom i registrom pojmova, AIZ Poslovni biro, Beograd, 1991.
Porobi} M., Porobi} V., Porobi} J.: Zakoni o parni~nom postupku (Federacija BiH,
republika Srpska i Br~ko Distrikt BiH) sa komentarom i sudskom praksom,
Privredna {tampa, Sarajevo, 2004.
Pozni} B.: Gra|ansko procesno pravo, Savremena administracija, Beograd, 1978.
Pozni} B. Gra|ansko procesno pravo, Savremena administracija, Beograd, 1989.
Pozni} B., Vra`ali} M., Ba~i} F.: Zakon o parni~nom postupku, sa komentarom,
uvodnim zakonom i registrom pojmova, Nova administracija, Beograd, 1957.
Pregled sudske prakse: Vrhovni sud Hrvatske, Zagreb, 1979-1991.,
Radovanov A.: Na~elni stavovi i pravna shvatanja, Pravo DOO, Novi Sad, 2000.
Ral~i} T., Tanaskovi} V.: Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom
praksom i obrascima, NIP Kni`evne novine, Beograd, 1977.
Ral~i} T., Tanaskovi} V.: Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom
praksom, obrascima i registrom pojmova, Knji`evne novine, Beograd, 1980.
Risti} V., Risti} M.: Praktikum za parnicu, II dopunjeno izdanje, Savremena administracija, Beograd, 1990.
Stankovi} G.: Gra|ansko procesno pravo, Zavod za ud`benike i nastavna sredstva,
Beograd, 1989.
Stani{i} S.: Suparni~arstvo posrednog i neposrednog dr`aoca, Avokatura br. 9-10,
Advokatska komora Republike Spske, 2003.
Stani{i} S.,: Stranke i zastupnici u parni~nom postupku, Advokatura br. 11-12,
Advokatska komora Republike Srpske, 2004.
Sudska praksa: CD izdanje, Intermex, Beograd 2004.
Sudska praksa privrednih sudova: Grme~ - Privredni pregled, Beograd, 1996-2001.
Sudska praksa u primjeni Zakona o parni~nom postupku: Okru`ni sud u Zagrebu
broj 17, 1988.
Trifkovi} M., Omanovi} S.: Me|unarodno poslovno pravo i arbitra`e, Ekonomski
fakultet Univerziteta u Sarajevu - Izdava~ka djelatnost, Sarajevo, decembar 2001.
Triva S.: Gra|ansko procesno pravo 1, Narodne novine, Zagreb, 1972.
Triva S.: Gra|ansko parni~no procesno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1983.

XXVII

Triva S., Belajec V., Dika M.: Gra|ansko parni~no procesno pravo, Narodne novine,
Zagreb, 1986.
Triva S., Belajec M., Dika M.: Novo parni~no procesno zakonodavstvo, Informator,
Zagreb, 1977.
Triva S., Belajec V., Dika M.: Novo parni~no procesno pravo, Zbirka radova,
Informator, Zagreb, 1977.
Udru`enje sudija i tu`ilaca Republike Srpske: Glasnik pravde - ^asopis za pravnu
teoriju i praksu, 2000-2004.
Veronja A., Culja S.: Zakonik o sudskom postupku u gra|anskim parnicama
Gra|anski parni~ni postupak, Tisak jugoslovenske {tampe d.d. Zagreb, 1930.
Zakon o obveznim odnosima (Slu`beni list SFRJ broj 29/78, 57/79)
Zakon o naslje|ivanju (Slu`beni list SFRJ broj 7/80)
Zakon o vlasni~ko pravnim odnosima (Slu`bene novine FBiH broj 6/98, 29/03)
Zbirka sudskih odluka: Savezni sud, Beograd, 1970-1999.
Ze~evi} E.: Komentar zakona o parni~nom postupku, Logos, Sarajevo, 2004.
@ivkovi} S.: Parnica u praksi, Savremena administracija, Beograd, 1982.

XXVIII

OBJA[NJENJE SKRA]ENICA
KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI

~l.

~lan-~lanak u zakonskom tekstu

Gvl

ozna~ava odluku Vrhovnog suda Republike Srpske i Vrhovnog suda


Federacije Bosne i Hercegovine donesenu u parni~nom postupku
povodom zahtjeva za za{titu zakonitosti

Gzz

ozna~ava odluku Vrhovnog suda donesenu u parni~nom postupku


povodom zahtjeva za za{titu zakonitosti

Gzs

ozna~ava odluku biv{eg Saveznog suda SFRJ donesenu u parni~nom


postupku

G`

ozna~ava odluku drugostepenog suda donesenu po `albi u parni~nom


postupku

KM

konvertibilna marka

KZ FBiH

Krivi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine

KZ RS

Krivi~ni zakon Republike Srpske

op. cit

ozna~ava citat iz nekog djela

OS

Okru`ni sud

Pzz

ozna~ava odluku biv{eg Vrhovnog privrednog suda donesenu po


zahtjevu za za{titu zakonitosti u privrednim sporovima

P`

ozna~ava odluku drugostepenog suda donesenu po `albi u parni~nom


postupku u privrednim sporovima

sl. du`nost

slu`bena du`nost

Sl

ozna~ava odluku biv{eg Vrhovnog privrednog suda donesenu u


privrednim sporovima

XXIX

to~., ta~.

to~ka, ta~ka

ozna~ava odluku donesenu u upravnom sporu

VPS

vrhovni privredni sud

VS

vrhovni sud

VS BiH

Vrhovni sud Bosne i Hercegovine

VS FBiH

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine

VSH

Vrhovni sud Hrvatske

VSJ

Vrhovni sud Jugoslavije

VSK

Vrhovni sud Kosova

VS RCG

Vrhovni sud Republike Crne Gore

VS RH

Vrhovni sud Republike Hrvatske

VS RS

Vrhovni sud Republike Srpske

VSS

Vrhovni sud Srbije

VS Srbije

Vrhovni sud Srbije

VS Vojvodine

Vrhovni sud Vojvodine

ZIP

Zakon o izvr{nom postupku

ZOO

Zakon o obveznim odnosima - Zakon o obligacionim odnosima

ZOP

Zakon o ovr{nom postupku

ZOUP RS

Zakon o op{tem upravnom postupku Republike Srpske

ZPP

Zakon o parni~nom postupku

ZRSZ

Zakon o rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u


odre|enim odnosima

ZSPI

Zakon o slobodi pristupa informacijama

ZUP FBiH

Zakon o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

XXX

KOMENTARI AUTORA PO ^LANOVIMA


ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU

Zlatko Kulenovi}:
~lanovi 237-267.
~lanovi 313-322.
~lanovi 356-361.
~lanovi 373-418.
Stjepan Mikuli}:
~lanovi 268-290.
~lanovi 334-355.
~lanovi 434-453.
Svjetlana Mili{i}:
~lanovi 53-173.
~lanovi 454-455.
Jadranka Stani{i}:
~lanovi 1-14.
~lanovi 203-236.
~lanovi 291-312.
~lanovi 323-333.
~lanovi 362-372.
~lanovi 419-433.
~lanovi 456-461.
Danka Vu~ina:
~lanovi 15-52.
~lanovi 174-202.

XXXI

Z A K O N
O PARNI^NOM POSTUPKU

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 1

Dio prvi
I - OSNOVNE

ODREDBE

GLAVA I
OSNOVNI PRINCIPI
1

Osnovni principi, kao osnovni postulati pravne za{tite, slu`e kao vodilja pri
ure|enju postupka kojim se pru`a pravna za{tita i isti imaju za cilj da se u
tom postupku ostvari kako zakonitost i pravilnost, tako i efikasnost i ekonomi~nost postupka.

Novo parni~no procesno zakonodavstvo, otjelotvoreno u Zakonu o parni~nom


postupku Republike Srpske (Sl. Glasnik RS 58/03 i 85/03 u daljem tekstu
ZPP RS) i Zakonu o parni~nom postupku Federacije BiH (Sl. Novine Federacije
BiH br. 53/03 u daljem tekstu ZPP FBiH) se u odnosu na ranija parni~no
procesna zakonodavstva i to, raniji Zakon o parni~nom postupku Republike
Srpske (Sl. List SFRJ 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 35/91, Sl.
Glasnik RS 17/93, 14/94, 32/94 u daljem tekstu raniji ZPP RS) i raniji Zakon
o parni~nom postupku Federacije BiH (Sl. Novine Federacije BiH 42/98 i 3/99
u daljem tekstu raniji ZPP FBiH) u ovom djelu razlikuje samo u pogledu
~lana 7, ~lana 11 i ~lana 13, o kojim ~lanovima }e biti vi{e rije~i u komentarima tih ~lanova.

Ina~e i prema ranijem i prema novom parni~nom procesnom zakonodavstvu


parni~ni postupak je ure|en sa ~etrnaest osnovnih principa kao postulata
pravne za{tite.
^lan 1.
(ZPP RS)
Ovim zakonom odre|uju se pravila postupka na osnovu kojih osnovni
sudovi, okru`ni sudovi i Vrhovni sud Republike Srpske raspravljaju i
odlu~uju u gra|ansko pravnim sporovima ako posebnim zakonom nije
druga~ije odre|eno.
^lan 1.
(ZPP FBiH)
Ovim zakonom se odre|uju pravila postupka na osnovu kojih op}inski
sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u
daljem tekstu: Vrhovni sud Federacije) raspravljaju i odlu~uju u gra|anskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije druga~ije odre|eno.

Uop{teno: Razlika koja se uo~ava, u su{tini istih odredaba ~lana 1. ZPP-a FBiH
i ~lana 1. ZPP-a RS je u tome, {to iz Ustava Republike Srpske te odredaba

^lan 1 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Zakona o sudovima i sudskoj slu`bi (Sl. glasnik Republike Srpske 13/00, 15/00,
16/00, 70/01, 77/02, 85/03, 96/03, 114/03) proizlazi da sudsku funkciju u Republici
Srpskoj, u okviru redovnih sudova, vr{e Vrhovni sud Republike Srpske, okru`ni
sudovi i osnovni sudovi, a iz Ustava Federacije BiH i odredaba Zakona o
Vrhovnom sudu Federacije BiH (Sl. novine Federacije BiH 2/95, 4/95, 9/96,
33/99, 20/01, 44/01), te zakona o sudovima na razini kantona u Federaciji BiH,
proizilazi da sudsku funkciju, u okviru redovnih sudova, vr{e Vrhovni sud
Federacije BiH, kantonalni sudovi i op}inski sudovi.
Ina~e, odredbe ~lana 1. novog parni~nog procesnog zakonodavstva, kojima se
reguli{e fakti~ki podru~je primjene Zakona o parni~nom postupku, razlikuje se
od odredaba ~lana 1. ranijih postupaka, kako ranijeg ZPP-a RS, tako i ranijeg
ZPP-a FBiH, po tome {to se istim odre|uju pravila postupka po kojima postupaju redovni sudovi kada raspravljaju i odlu~uju u gra|anskopravnim sporovima, ako posebnim propisom nije druk~ije odre|eno, ne poku{avaju}i da, primjera radi, kao u ranijim postupcima, nabroje odre|ene gra|anskopravne sporove. Stoga se, s obzirom na kompleksno tuma~enje gra|anskopravnog spora, rje{enja u novom parni~noprocesnom zakonodavstvu ~ine prakti~nija i jednostavnija.
2

Odredbom ovog ~lana utvr|eno je podru~je primjene Zakona o parni~nom


postupku, i to organizaciono-kauzalnim kriterijumom, obzirom da po pravilima parni~nog postupka postupaju sudovi (organizaciona komponenta) kada
rje{avaju tzv. gra|anskopravne sporove u {irem smislu (kauzalna komponenta) (prema Komentar Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH dr. sc.
Mihajlo Dika i mr. sc. Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000. godine, OSCE Ured za
demokratizaciju, str. 25)

Gra|anskopravni spor je spor izme|u subjekata prava proiza{ao iz nekog


gra|anskopravnog odnosa, koji opravdava anga`ovanje suda radi pru`anja
za{tite prava. Kako je odredbom ovog ~lana propisano da se Zakonom o
parni~nom postupku odre|uju pravila po kojima sudovi raspravljaju i odlu~uju
u gra|anskopravnim sporovima, ti bi sporovi ~inili sadr`aj pojma tzv.
gra|anskoparni~ne stvari. (citat iz djela Komentar Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH, dr. sc. Mihailo Dika i mr. sc. Jozo ^izmi}, Sarajevo,
2000. godine, OSCE Ured za demokratizaciju, str. 26-27)

Kriteriji za odre|ivanje pojma gra|anskoparni~ne stvari u Zakonu o


K
parni~nom postupku i zakonima o sudovima su jurisdikcijsko-funkcionalnog
karaktera. Jurisdikcijski, zato {to polaze od toga spada li odre|ena pravna
stvar u nadle`nost sudova, a funkcionalno zato {to polazi od toga rje{ava li
se odre|ena pravna stvar po pravilima gra|anskoparni~ne procedure. (citat
iz djela Komentar Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH, dr. sc.
Mihailo Dika i mr. sc. Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000. godine, OSCE Ured za
demokratizaciju, str. 26-27)

Prema ovoj odredbi parni~ni postupak predstavlja redovan put za{tite povrede
prava proiza{lih iz nekog gra|anskopravnog odnosa subjekata prava, ali se ostvarenje ili za{tita ovih prava ne vr{i samo u parni~nom postupku, nego i u
vanparni~nom postupku, pred drugim sudovima i dr`avnim organima.

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 1

Odre|ene sporove koji proizlaze iz gra|anskopravnog odnosa sudovi raspravljaju po pravilima vanparni~nog postupka (ure|enje me|a, razvrgnu}e imovinske
zajednice, ure|enje odnosa izme|u suvlasnika ili sukorisnika, pravi~na naknada
za nacionalizovano gra|evinsko zemlji{te ili za eksproprisanu nepokretnost,
odre|ivanje nosioca stanarskog prava poslije razvoda braka, dozvola za stupanje
u brak maloljetnog lica, progla{enje nestalog lica za umrlog, li{avanje i vra}anje
poslovne sposobnosti itd.) (prema djelu Zakon o parni~nom postupku, sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, Tomislav Ral~i} i Vitoje Tanaskovi}, NIP
Knji`evne novine, Beograd, 1977. godine, str. 18). To ukazuje na to da iako i
u ovim odnosima nastaje spor o njemu se ne raspravlja u parnici, pa se stoga
ne smije poistovje}ivati u terminolo{kom zna~enju parnica sa sporom.

Naprotiv, postojanje spora u gra|anskopravnim odnosima nije uvijek uslov da


se pokrene parnica. To su slu~ajevi kada stranke ne mogu druk~ije utvrditi
svoja prava iz li~nih, porodi~nih i drugih odnosa, a zakon ipak predvi|a da
se o ovim pravima i obavezama raspravlja i odlu~uje po pravilima parni~nog
postupka (npr. sporazumni prijedlog za razvod braka, utvr|enje postojanja
braka kada stranke nemaju isprave o zaklju~enom braku, utvr|ivanje ili osporavanje o~instva ili materinstva i onda kada izme|u prirodnih roditelja i
zakonskih zastupnika nema spora o tome).

Odre|ena prava proiza{la iz gra|anskopravnih odnosa subjekata prava u`ivaju


pak isklju~ivu za{titu pred organima uprave po pravilima upravnog postupka (pravo podi}i objekat na svom zemlji{tu uslovljeno je dobijanjem rje{enja
o gra|evinskoj dozvoli upravnog organa koje se temelji na urbanisti~kotehni~kim uslovima naseljenog mjesta; upotreba izgra|enog objekta i promet
uslovljeni su rje{enjem o upotrebnoj dozvoli nadle`nog gra|evinskog upravnog
organa; priznanje prava svojine ili prava besplatnog kori{tenja na zemlji{tu u
dru{tvenoj svojini koje jedno lice dr`i bez osnova mo`e se raspraviti samo u
postupku za raspravljanje odnosa nastalih samostalnim zauze}em zemlji{ta u
dru{tvenoj svojini (pred komisijom ili upravnim organom) itd. (prema djelu
Zakon o parni~nom postupku, sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, Tomislav Ral~i} i Vitoje Tanaskovi}, NIP Knji`evne novine, Beograd,
1977. godine, str. 18)

Neka prava, opet, koja se {tite po pravilima parni~nog postupka mogu}e je


za{tititi i po pravilima upravnog postupka, u kom slu~aju imamo tzv. uporednu za{titu prava. Npr., ako se u stan u dru{tvenoj svojini ili gra|anskoj svojini useli lice bez pravnog osnova, davalac stana na kori{tenje mo`e zahtjev
za ispra`njenje stana postaviti tu`bom u parnici ili takav zahtjev mo`e staviti upravnom organu nadle`nom za stambene poslove. Tako|e, ako kom{ija
otpadne vode navodi na zemlji{te kom{ije, pa time pogor{ava higijenske uslove
kori{tenja njegovog objekta ili zemlji{ta, vlasnik susjednog zemlji{ta se za za{titu
svojih prava mo`e obratiti sanitarnoj inspekciji, ali istovremeno sopstvenik kome
je povrije|eno imovinsko pravo mo`e zahtijevati i za{titu pred sudom u
parni~nom postupku jer se ova dva postupka ne isklju~uju, s tim {to se
upravni postupak pokre}e u pravilu po slu`benoj du`nosti radi za{tite op{teg
interesa, a parni~ni se zasniva na stvarno pravnom odnosu sopstvenika dva
susjedna dobra i zloupotrebi prava (prema djelu Zakon o parni~nom postup-

^lan 1 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ku, sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, Tomislav Ral~i} i Vitoje


Tanaskovi}, NIP Knji`evne novine, Beograd, 1977. godine, str. 18).
10

Parni~ni postupak koji predstavlja redovan put za{tite povrije|enih prava


proiza{lih iz gra|anskopravnog odnosa subjekata prava je postupak koji se
kao odre|en fenomen manifestira kroz niz aktivnosti procesnih subjekata suda, stranaka i ostalih sudionika u postupku koje aktivnosti se odvijaju
nadovezuju}i se jedna na drugu radi toga da se raspravi i odlu~i o osnovanosti tu`iteljeva tra`enja te da mu se pru`i pravna za{tita odre|enog
sadr`aja. (prema djelu Gra|ansko parni~no procesno pravo, dr. Sini{a Triva,
dr. Velimira Bjelajac i dr. Mihajlo Dika, {esto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine, Zagreb, 1986. godine, str. 21).
Pretpostavka za pokretanje ovog postupka je postojanje spora izme|u nosioca prava i nosioca obaveze u odre|enom gra|anskopravnom odnosu, a {to
opravdava anga`ovanje suda radi za{tite prava. To je postupak u kojem se
pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava na potpuno i pravilno
utvr|eno ~injeni~no stanje ispituje da li su ispunjeni uslovi za pru`anje pravne
za{tite i za dono{enje odluke. Kako je cilj ovog postupka dono{enje odluke
odre|enog sadr`aja, to je prava funkcija parni~nog postupka rje{enje spora, a
u tome i le`i obaveza parni~nog postupka.

11

U prilog prednjem komentaru odredbe ~lana 1. novog parni~nog procesnog


zakonodavstva je i sljede}a sudska praksa:

Spor radi utvr|enja prava kori{tenja na izgra|enom gra|evinskom


zemlji{tu je imovinsko-pravni spor za ~ije su re{avanje nadle`ni redovni
sudovi. (Vrhovni sud Vojvodine, Rev. 746/89 od 6.9.1989.)
Pravo kori{}enja grobnog mjesta imovinskog je karaktera, pa se zbog toga
za{tita ovoga prava ostvaruje pred sudom. (Vrhovni sud Republike Crne Gore,
Rev. 153/94 od 7.12.1994.)
O li~nim, porodi~nim, imovinskim i drugim pravnim stvarima iz
nadle`nosti redovnih sudova, koje nisu predvi|ene odredbama ~l. 1. Zakona
o vanparni~nom postupku, odlu~uje se u parni~nom postupku. (Vrhovni sud
Srbije, Rev. 2194-98)
Prema odredbi ~l. 1. ZPP, za odlu~ivanje o imovinsko-pravnom zahtevu
proisteklom po osnovu administrativnog prenosa imovine izvr{enog bez
naknade, nadle`an je da odlu~uje sud. (Savezni sud, Gzs-75-97 od 26.2.1998.)
Za odlu~ivanje o zahtjevu za brisanje uknji`be u zemlji{nim knjigama
nadle`an je sud bez obzira na to {to je uknji`ba izvr{ena na temelju odluke
upravnog tijela. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev. 2186/97 od 7.12.2000.)
Za odlu~ivanje u parnici u kojoj biv{i ~lan porodi~nog doma}instva stanara zahtijeva da se utvrdi da je stekao stanarsko pravo, nadle`an je sud.
(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev. 432/99 od 20.6.2001.)

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 2

O zahtjevu vlasnika za vra}anje oru`ja i municije oduzetog u upravnom


postupku, nadle`an je da odlu~i redovan sud u parni~nom postupku. (Vrhovni
sud BiH, Rev. 768/89 od 20.9.1990.)
Redovni sudovi su nadle`ni da sude po tu`bi kojom ~lan op{tinske organizacije SUBNOR-a pobija odluku te organizacije o dodjeli stana na kori{tenje
drugom ~lanu iste organizacije. (Vrhovni sud BiH, R. 176/84 od 23.8.1984.)
Budu}i da stanarsko pravo po svojoj pravnoj prirodi nije tipi~no imovinsko pravo (ono je li~no pravo kori{tenja stana u dru{tvenoj svojini radi zadovoljavanja li~nih i porodi~nih potreba), ni spor o prestanku stanarskog prava
nije imovinsko-pravni spor, ve} gra|ansko-pravni spor u {irem smislu, pa vrijednost predmeta spora nije pretpostavka za reviziju. (Vrhovni sud BiH, Rev.
298/85 od 11.7.1985.)
^lan 2.
U parni~nom postupku sud odlu~uje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije
vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.
1

Uop{teno: Principijelno gledano, ~lan 2., onako kako ga propisuje ZPP RS i


ZPP FBiH se ne razlikuje od odredaba ~lana 2., ranijeg ZPP-a RS i ranijeg
ZPP-a FBiH.

Uz stav 1. Ovim ~lanom, koji je izraz na~ela dispozicije, odre|ene su granice


odlu~ivanja suda u parnici. (Tako autori Tomislav Ral~i} i Vitoje Tanaskovi}
u djelu Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i
obrascima, NIP Knji`evne novine, Beograd, 1977. godine, str. 24).

Jedno od osnovnih pravila parni~nog postupka je na~elo dispozicije stranaka,


kako u pokretanju postupka, tako u daljem preduzimanju parni~nih radnji
koje je ograni~eno raspolaganjem stranaka u smislu odredaba ~lana 3. st. 2.
ovoga zakona.

Neke od dispozicionih parni~nih radnji stranaka ograni~ene su samo na samu


parnicu i to su tzv. procesne dispozicije: pravo da se tra`i izuze}e sudije (~l.
358.), oslobo|enje od pla}anja tro{kova postupka (~l. 400.) pravo izbora
nadle`nog suda (~l. 32.) obezbje|enje dokaza (~l. 169.), objektivna kumulacija
zahtjeva (~l. 55.) subjektivna kumulacija zahtjeva (~l. 362.).

Neke od dispozicionih parni~nih radnji stranaka utje~u pak na sam sadr`aj i


sudbinu zahtjeva za pru`anje pravne za{tite od strane suda i to su materijalne dispozicije: npr. odricanje od tu`benog zahtjeva (~l. 181.), priznanje zahtjeva protivnika (~l. 180.) i sudsko poravnanje (~l. 87.). (Tako autori Tomislav
Ral~i} i Vitoje Tanaskovi} u djelu Zakon o parni~nom postupku sa komen-

^lan 2 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

tarom, sudskom praksom i obrascima, NIP Knji`evne novine, Beograd, 1977.


godine, str. 24).
6

Postupak se pokre}e samo na zahtjev stranke ~ije je subjektivno pravo osporeno,


ugro`eno ili povrije|eno (~l. 53.). To se ~ini tu`bom (~l. 53.), protivtu`bom (~l.
74.), koje se u toku postupka mogu preina~iti (~l. 56-58., a u vezi sa ~lanom
74.) i prigovorom kompenzacije, odnosno kompenzacionom protivtu`bom.

Bez obzira da li je parni~ni postupak pokrenut tu`bom, protivtu`bom ili pak


kompenzacionom protivtu`bom, u svim tim zahtjevima sud odlu~uje u grani cama koje je odredila stranka, {to zna~i da sud stranki ne mo`e dosuditi vi{e
no {to je ona tra`ila, a niti joj mo`e dosuditi ono {to stranka nije tra`ila (Tako
autori Tomislav Ral~i} i Vitoje Tanaskovi} u djelu Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, NIP Knji`evne
novine, Beograd, 1977. godine, str. 24).

Ali se ipak mo`e desiti da sud prekora~i zahtjev i dosudi stranki vi{e nego
{to je ona tra`ila, odnosno dosudi joj ono {to ona nije tra`ila. To }e biti ako
je sud prilikom odlu~ivanja dosudio stranki stvar koju je ona prvobitno tra`ila,
a zanemari da je docnije tu`bu preina~ila, pa je tra`ila samo nov~ani iznos
ili neku drugu stvar, odnosno ~inidbu, kao i u slu~aju kada je stranka jedan
dio zahtjeva iz tu`be povukla ili ga se odrekla, a sud joj dosudi i ono {to
vi{e ne tra`i (Tako autori Tomislav Ral~i} i Vitoje Tanaskovi} u djelu Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, NIP
Knji`evne novine, Beograd, 1977. godine, str. 24).

Ako se desi da prvostepeni sud prekora~i zahtjev, onda }e po `albi stranke,


jer sud na ovu povredu postupka ne pazi po slu`benoj du`nosti, drugostepeni sud preina~iti odluku prvostepenog suda u smislu odredaba ~lana 229.
ta~. 5. ovog zakona.

10

Preovladava pravno shvatanje da, ako se stranka na ~iju je {tetu izvr{eno


prekora~enje nije `alila, pretpostavka je da se ona saglasila sa prekora~enjem
tu`benog zahtjeva.

11

Na~elo, nek sudija ne ide preko zahtjeva parni~ne stranke (tako dr. Sre}ko
Zuglija i dr. Sini{a Triva u svom djelu Komentar Zakona o parni~nom postupku, Zagreb, 1957. godine, str. 12) va`i ne samo u prvostepenom postupku ve} i za postupak po pravnim lijekovima, te ako se desi da drugostepeni
sud svojom odlukom prekora~i zahtjev stranke, po reviziji stranke revizijski
sud }e preina~iti odluku drugostepenog suda (~l. 251. ovog zakona).

12

Nasuprot prekora~enju zahtjeva od strane suda, mo`e se desiti da sud ne


odlu~i o svim zahtjevima stranaka, u tom slu~aju stranka je ovla{tena da u
odre|enom roku tra`i dono{enje dopunske odluke (~l. 192-194.). Ako stranka
ne zatra`i dono{enje dopunske odluke ili zahtjev za dono{enje dopunske
odluke podnese neblagovremeno, neraspravljeni dio zahtjeva stranke nije
zahva}en pravosna`no{}u, pa stranka mo`e novom tu`bom postaviti taj zahtjev prema svom protivniku.

KOMENTARI

13

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 2

U prilog komentaru kojim se ukazuje, kada sud ne sudi u granicama postavljenog zahtjeva su i sljede}i izvodi iz sudske prakse:

Sud ne prekora~uje tu`beni zahtev (~l. 2. st. 1. ZPP) dosudom bilo koga
do tu`bom tra`enog iznosa pravi~ne nov~ane naknade nematerijalne {tete
utvr|enog uzimanjem u ra~un ve}eg iznosa naknade i ve}eg stepena podeljene odgovornosti od iznosa, odnosno stepena sa kojim je tu`ilac ra~unao.
(Zaklju~ak br. 22/90 usvojen na Savetovanju Gra|anskih i gra|ansko-privrednih odelenja Saveznog suda, republi~kih i pokrajinskih Vrhovnih sudova i
Vrhovnog vojnog suda biv{e SFRJ, odr`anog u Subotici 24. i 25. oktobra
1990. g.)
Sud ne odlu~uje u granicama tu`benog zahtjeva kad bez zahtjeva stranaka utvrdi da je ni{tav kupoprodajni ugovor, a propusti da odlu~i o zahtjevu tu`ioca da se raskine taj ugovor koji je bio predmet spora. (Vrhovni sud
Republike Srpske, Rev. 39/98 od 2.2.1998.)
Sud je odlu~io u granicama tu`benog zahtjeva upravljenog na isplatu u
YU dinarima, kada je obavezao tu`enog na isplatu u BH dinarima, nakon
konverzije i denominacije utu`ene tra`bine. (Vrhovni sud Federacije BiH, P`102-97 od 29.7.1997.)
Sud ne}e u cijelosti odbiti zahtjev tu`ioca koji ne doka`e pravni osnov za
sticanje prava vlasni{tva na odre|enu stvar, ako iz izvedenih dokaza proizilazi
da ima pravni osnov za sticanje prava suvlasni{tva na tu stvar, jer je u ve}em
zahtjevu sadr`an manji. (Vrhovni sud BiH, Rev. 592/87 od 14.7.1988.)
Prekora~en je tu`beni zahtjev kad se tim zahtjevom tra`ilo poni{tenje
odluke o prestanku radnog odnosa, a sud je uz poni{tenje odluke obvezao
tu`enika na priznavanje tu`itelju svih prava iz radnog odnosa. (Vrhovni sud
Republike Hrvatske, Rev. 1358/98 od 7.10.1998.)
Kad tu`beni zahtjev glasi na utvr|enje ni{tavosti ugovora o zakupu
poslovnih prostorija, sud nije ovla{ten odlu~iti o raskidu tog ugovora.
(Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 515/90 od 28.6.1990.)
U zahtjevu za utvr|enje ugovora ni{tavim nije sadr`an zahtjev za
poni{tenje ugovora. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1519/93 od 21.12.1994.)
14

Sud ni u kom slu~aju po slu`benoj du`nosti ne mo`e pokrenuti parnicu.


Izuzetno, u slu~ajevima propisanim zakonom, sud, postupaju}i u parnici
pokrenutoj na inicijativu stranaka, po slu`benoj du`nosti bez njihovog zahtjeva odlu~uje o odre|enim pravima npr. donosi odluku o ~uvanju, vaspitanju
i izdr`avanju maloljetne djece u bra~nim sporovima (tako autori Milka
Jankovi} i @ivota Jankovi}, te Hranislav Karamarkovi} i Dragoljub Petrovi} u
svom djelu Komentar Zakona o parni~nom postupku, III dopunjeno izdanje, Savremena administracija, Beograd, 1990. godine, str. 10) odre|uje
privremene mjere u pogledu za{tite, vaspitanja i izdr`avanja zajedni~ke maloljetne djece, te privremene mjere za njihov smje{taj.

^lan 3 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

15

Uz stav 2. Stavom II ovoga ~lana je propisano da sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u
pogledu materijalnog prava. Ovakva ovla{tenja su data sudu da kao najpozvaniji brine o pravilnoj primjeni kako kogentnih tako i dispozicionih normi,
tim prije jer svoja prava pred sudovima vrlo ~esto {tite neuke stranke. To isto
zna~i da je sud, vode}i ra~una o pravilnoj primjeni materijalnog prava, vezan
samo za ~injeni~ne navode tu`be, a ne i pravni osnov tu`benog zahtjeva.

16

Iz sudske prakse:

Sud nije vezan za pravni osnov tu`benog zahteva, ali je zato vezan za
~injenice na kojima tu`ilac zasniva zahtev. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 6138/96
od 12.3.1997.)
^lan 3.
Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u toku postupka.
Sud ne}e uva`iti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima.
1

Uop{teno: Odredba ~lana 3. novog Zakona o parni~nom postupku se u su{tini


ne razlikuje od ranije odredbe ~lana 3. sadr`ane u ranijim Zakonima o
parni~nom postupku Republike Srpske i Federacije BiH.

Uz stav 1. Odredbama stava I ovog ~lana je izra`eno na~elo dispozicije stranaka da slobodno raspola`u zahtjevima koje su stavile u toku postupka. (Tako
autori Milka Jankovi} i @ivota Jankovi} te Hranislav Karamarkovi} i Dragoljub
Petrovi} u svom djelu Komentar Zakona o parni~nom postupku, III dopunjeno izdanje, Beograd, 1990. godine, str. 12).

Ova raspolaganja stranaka se mogu vr{iti neposredno i na posredan na~in.

Raspolaganja stranaka koja se vr{e neposredno, procesnim radnjama bila bi:


povla~enje tu`be (~l. 59.) odnosno protivtu`be (~l. 74.), odricanje od tu`benog
zahtjeva (~l. 181.) odnosno protivtu`benog zahtjeva (~l. 74. st. 3.), zaklju~enje
sudskog poravnanja (~l. 87.), kao i priznanje tu`benog (~l. 180.) odnosno protivtu`benog zahtjeva (~l. 74. st. 3.).

Posredan na~in na koji stranke raspola`u svojim zahtjevima u toku postupka


bio bi priznavanje ~injenica iz kojih proizlazi osnovanost tu`benog zahtjeva,
izostanak tu`itelja sa pripremnog ro~i{ta (~l. 84.) odnosno ro~i{ta za glavnu
raspravu (~l. 97. st. 3.), a {to bi imalo za posljedicu povla~enje tu`be,
propu{tanje zakonskih rokova za izjavljivanje pravnog lijeka protiv odluke o
zahtjevu itd. (prema autorima Milki Jankovi} i @ivoti Jankovi} te Hranislavu
Karamarkovi}u i Dragoljubu Petrovi}u u njihovom djelu Komentar Zakona o
parni~nom postupku, III dopunjeno izdanje, Beograd, 1990. godine, str. 12).

10

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 3

Uz stav 2. No, odredbom stava II ovog ~lana je propisano da raspolaganja


stranaka njihovim zahtjevima u toku postupka nisu bez ograni~enja.
Ograni~enja do kojih stranke mogu i}i slobodno raspola`u}i zahtjevima koje
su stavile u toku postupka su da njihovi zahtjevi nisu u suprotnosti sa prinudnim propisima.

Prinudni propisi su pravne norme koje obavezuju sve subjekte na imperativno


po{tovanje pravila koja su tim normama propisana.

Paze}i da raspolaganja stranaka nisu u suprotnosti sa prinudnim propisima,


sud na taj na~in {titi ustavnost i zakonitost, a kroz primjenu ove norme ocjenjuje se ustavnost i zakonitost rada suda u parnici. Stoga sud ne}e dozvoliti dono{enje presude na osnovu priznanja (~l. 180.), niti presude zbog
propu{tanja (~l. 182.), a niti }e dozvoliti zaklju~enje sudskog poravnanja (~l.
87.), ako utvrdi da se radi o nedozvoljenom raspolaganju stranaka, a ako
posumnja da stranke neistinito prikazuju ~injenice da bi ostvarile nedozvoljeno
raspolaganje zahtjevom mo`e narediti da se dokazuju ~injenice koje su me|u
strankama nesporne, odnosno da se izvedu i dokazi koje stranke nisu
predlo`ile (~l. 124.)
Tako, na primjer, ako je za punova`nost ugovora o prometu nekretnina, ortakluku u izgradnji porodi~ne stambene zgrade ili ugovora o zakupu
poljoprivrednog zemlji{ta, propisana obavezna pismena forma, ovjera potpisa
ili registrovanje ugovora kod nadle`nog upravnog organa, onda sud ne mo`e
usvojiti zahtjev stranaka, ako ovi uslovi nisu ispunjeni, bez obzira {to tu`eni
priznaje zahtjev u parnici ili {to je ugovor fakti~ki izvr{en, ili {to stranke
ho}e da o takvom zahtjevu zaklju~e sudsko poravnanje. (Citat iz djela,
Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, autora Tomislava Ral~i}a i Vitoje Tanaskovi}a, Beograd, 1977. godine, str.
26-27).
S obzirom na to da su pojedinim zakonima izvjesni predmeti progla{eni za
stvar van prometa ili je njihov promet ograni~en ili uslovljen, a u drugim je,
pak, pravni posao nedozvoljen zbog osnova, onda je sud du`an da, odlu~uju}i
o raspolaganjima stranaka u parnici, ocijeni da li je predmet ugovora odnosno pravni osnov uop{te dozvoljen, pa ako utvrdi da nije du`an je da odbije zahtjev odnosno da ne uva`i raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti
sa prinudnim propisima. (prema djelu Zakon o parni~nom postupku sa
komentarom, sudskom praksom i obrascima, Tomislav Ral~i} i Vitoje
Tanaskovi}, Beograd, 1977. godine, str. 26-27).

Kako su ove pravne norme sadr`ane u propisima administrativnog prava,,


imovinskog, krivi~nog, finansijskog, privrednog, pa i prekr{ajnog prava, onda
postoji i obaveza suda da, vode}i ra~una o raspolaganjima stranaka u toku
postupka, u smislu stava II ovoga ~lana, tuma~i odredbe ovih normativnih
op{tih akata kojima je ta oblast prava regulisana. Tako npr. ako je propisima
o gra|enju zabranjeno podizanje gra|evinskog objekta bez dozvole nadle`nog
organa, a {to je pod re`imom prinudnih propisa o gra|enju i uslovljeno dobijanjem gra|evinske dozvole, to sud ne}e uva`iti zahtjev stranke niti raspola-

11

^lan 4 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ganje iste (priznanje) ako je predmetom ugovora sticanje nekog stvarnog


prava na objektu koji je mimo prinudnih propisa sagra|en bez dozvole
nadle`nog organa. Ovo stoga {to se na gra|evini ne mo`e ste}i svojina upisom u zemlji{ne knjige kada je objekat bespravno podignut (prema djelu
Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, autora Tomislava Ral~i}a i Vitoje Tanaskovi}a, Beograd, 1977. godine,
str. 26-27).
10

Potpunosti ovog komentara doprinose i sljede}i izvodi iz sudske prakse:

Sud ne}e prihvatiti izjavu o priznanju tu`benog zahtjeva ako je data s


namjerom da se izbjegne ispunjenje obaveze naknade {tete prouzrokovane
krivi~nim djelom. (Vrhovni sud BiH, Gvl-14/87 od 9.7.1997.)
Sud ne}e donijeti presudu na osnovu priznanja ugovora o prometu
nepokretnosti ako ugovor nije zaklju~en u propisanoj formi. (Vrhovni sud BiH,
Gvl-4/98 od 16.3.1989.)
Sud je ovla{ten da cijeni da li je izjava o priznanju tu`benog zahtjeva
data sa namjerom da tu`ioca onemogu}i da preina~i tu`beni zahtjev, te ako
ovo utvrdi da takvo raspolaganje tu`enog ne uva`i. (Vrhovni sud BiH, P`376/88 od 31.5.1989.)
Sud ne}e prihvatiti priznanje tu`benog zahtjeva i priznanje prava suvlastni{tva i izdavanje tabularne isprave za nekeretninu koju su stranke izgradile
na zemlji{tu u dru{tvenom vlasni{tvu na temelju nedopu{tenog ugovora o
orta{tvu. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1476/89 od 4.9.1990.)
Kad je propis o visini stope zateznih kamata prisilne prirode, sud ne}e
usvojiti tu`beni zahtjev makar tu`enik izri~ito prizna tu`beni zahtjev i u visini (opsegu) iznad propisane stope zateznih kamata ve} }e to priznanje smatrati priznanjem tu`benog zahtjeva u granicama propisane stope zateznih
kamata. (Privredni sud Hrvatske, P`-1575/89 od 13.2.1990.)
^lan 4.
Sud odlu~uje o tu`benom zahtjevu, po pravilu, na osnovu usmenog,
neposrednog i javnog raspravljanja.
1

Uop{teno: Odredbe ~lana 4. ZPP-a RS, ZPP-a FBiH su gotovo identi~ne odredbama ~lana 4. ranijeg ZPP-a RS i ranijeg ZPP-a FBiH.

Usmenim raspravljanjem pred sudom ostvaruje se neposredan kontakt izme|u


suda i stranaka, kao i suda i dokaza, a samim tim omogu}ava i u~estvovanje javnosti u radu suda. Zato su na~ela usmenosti, neposrednosti i javnosti
u parni~nom postupku uzajmano uslovljena i kao takva predstavljaju nu`an
preduslov za sticanje slobodnog sudijskog uvjerenja, jer neposredno saznanje
o ~injenicama, osnovni su kriteriji za slobodnu ocjenu dokaza.

12

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 4

Odr`avanjem glavne rasprave, koja u pravilu prethodi dono{enju odluke o


tu`benom zahtjevu, prvenstveno se ostvaruje sprovo|enje na~ela usmenosti,
odnosno usmenog raspravljanja.

No, od ovog pravila postoje i izuzeci koji se ogledaju u dono{enju presude


zbog propu{tanja, presude na osnovu priznanja, presude na osnovu odricanja
i zaklju~enja sudskog poravnanja u smislu odredaba ~lana 65. ovog zakona.
U svim drugim slu~ajevima dono{enje presude (odnosno rje{enja kojem je kao
odluci moralo prethoditi raspravljanje) bez prethodnog raspravljanja, tj. bez
odr`avanja glavne rasprave, ima za posljedicu ukidanje te presude, odnosno
odluke u smislu odredaba ~lana 227. st. 1. ta~. 3. ovog Zakona.

Da je osnovni na~in raspravljanja pred sudom usmeni (i neposredni) u smislu odredaba ~lana 101. ovoga zakona, ukazuje se time {to na pripremnom
ro~i{tu tu`ilac usmeno izla`e tu`bu, tu`eni svoj odgovor na tu`bu, a zatim
izla`u svoje prijedloge koje potkrepljuju ~injeni~nim navodima (~l. 78.), da bi
na ro~i{tu za glavnu raspravu tako|e usmeno komunicirali, raspravljaju}i prilikom izvo|enja dokaza (~l. 99.), pri ~emu valja navesti da je i komunikacija
suda sa strankama i drugim u~esnicima u postupku tako|e usmena, a da
svjedoci i vje{taci usmeno daju svoje iskaze. Ovakav na~in usmene komunikacije doprinosi ubrzanju postupka jer omogu}ava da se na samom ro~i{tu
dopune ~injeni~ni navodi i otklone nejasno}e i protivrje~nosti u navodima
stranaka i iskazima svjedoka i vje{taka, a sudiji omogu}ava da kroz neposredna opa`anja pouzdano, slobodno cijeni dokaze.

Pismeni podnesci, kao {to su tu`be, odgovori na tu`be i pripremni podnesci,


nisu u suprotnosti sa na~elom usmenosti, ve} naprotiv, oni omogu}avaju da
se svi u~esnici u jednom parni~nom postupku bolje pripreme za usmeno
raspravljanje.

Neposrednost pak, kao na~elo parni~nog postupka ukazuje nam da presuda


mo`e biti zasnovana samo na dokazima koji su izvedeni na ro~i{tu za glavnu
raspravu i donijeta od strane sudije koji je bio prisutan na ro~i{tu kada je
glavna rasprava i zaklju~ena.

Da je ovo pravilo, dokazuju izuzeci koji su uzrokovani na~elom procesne


ekonomije. Tako npr. na prijedlog stranke, podnijet najdocnije na pripremnom
ro~i{tu, sud mo`e odlu~iti da se odre|eni dokazi izvedu pred drugim sudom
(zamoljeni sud - ~l. 128. stav 1.). Ili kada se tra`i obezbje|enje dokaza prije
pokretanja postupka, kao i u izuzetnim slu~ajevima ako je postupak ve} u
toku, nadle`an je sud prvog stepena na ~ijem se podru~ju nalaze stvari koje
treba razgledati, odnosno sud na ~ijem podru~ju boravi lice koje treba saslu{ati
(~l. 170. st. 2.). U tom slu~aju saznanje o ~injenicama sti~e se posrednim putem
~itanjem zapisnika o izvo|enju ovih dokaza, zbog ~ega se ovi izuzeci moraju u praksi restriktivno tuma~iti.

Na glavnoj raspravi, na pripremnom ro~i{tu, na ro~i{tu pred zamoljenim


sudom, te na ro~i{tu van glavne rasprave, pored stranaka, njihovih zastupnika i punomo}nika, mogu prisustvovati i tre}a punoljetna lica koja ni u

13

^lan 5 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

kojem svojstvu ne u~estvuju u parnici. Na ovaj na~in se deklari{e jedno od


osnovnih na~ela parni~nog postupka, a to je na~elo javnosti, regulisano odredbama ~lana 118-122. ovoga zakona. Javnost mo`e biti isklju~ena samo ako to
zahtijevaju odre|ene potrebe propisane zakonom, kao {to su nesmetano
odr`avanje rasprave, za{tita poslovne i li~ne tajne, za{tita interesa slu`be,
za{tita interesa javnog reda ili razlozi morala. U nekim pak sporovima javnost
je isklju~ena zbog same prirode spora, a to su bra~ni i paternitetski sporovi.
Cilj javnosti je da se obezbijedi kontrola rada suda, koja {titi ustavnost i
zakonitost.
10

U prilog komentaru ovog ~lana je i sljede}a sudska praksa:

Drugostepeni sud ne mo`e u nejavnoj sjednici druga~ije cijeniti dokaze


neposredno izvedene pred prvostepenim sudom. (Vrhovni sud Republike
Srpske, Rev. 95/2000 od 26.9.2000.)
Presudom zasnovanom na iskazu svjedoka saslu{anih u drugom parni~nom
predmetu istog suda, povrije|eno je na~elo neposrednosti prema kome presuda mo`e biti zasnovana samo na dokazima koji su izvedeni na glavnoj
raspravi i donijeta od strane predsjednika i ~lanova vije}a koji su sudjelovali na ro~i{tu na kojem je glavna rasprava zaklju~ena. (Vrhovni sud Hrvatske,
G`-9676/82, 1982. g., Izbor odluka VSH) Kod odricanja stranaka da se odr`i
rasprava, sud mo`e raspravu odr`ati jer nije du`an da svoju odluku donese
bez rasprave. (Vrhovni privredni sud Vojvodine,, P`-878/74.)
^lan 5.
Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kada je to ovim zakonom odre|eno, sud je ovla{}en
da odlu~i o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila pru`ena
mogu}nost da se izjasni.
1

Uop{teno: Novo parni~no procesno zakonodavstvo nam u odredbama ~lana 5.


ne donosi ni{ta novo u odnosu na odredbu ~lana 5. ranijeg ZPP-a RS i ranijeg ZPP-a FBiH.

Odredbom ~lana 5. je propisano na~elo kontradiktornosti ili na~elo obostranog


saslu{anja parni~nih stranaka.

Po{tovanjem ovog na~ela obezbje|uje se ravnopravnost stranaka u postupku.

Iz tih razloga u svim fazama postupka svakoj stranci je data mogu}nost da


se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne strane. Takva mogu}nost se
pru`a blagovremenim obavje{tavanjem o prijedlozima i zahtjevima protivne
stranke, o kojima druga strana ima prava da se izjasni i dostavi svoje prijedloge. Na~elo obostranog saslu{anja stranaka sadr`ano je u ~itavom nizu
odredaba ovog zakona. U fazi pripremanja glavne rasprave, tu`ba se blagovremeno dostavlja tu`enom na odgovor (~l. 69.) da bi se mogao izjasniti o

14

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 5

tu`benom zahtjevu i pripremiti za pripremno ro~i{te, odnosno ro~i{te za


glavnu raspravu. S tim u vezi je i obaveza stranaka da podneske sa prilozima koje treba dostaviti protivnoj strani predaju u sudu u dovoljnom broju
primjeraka za sud i protivnu stranu (~l. 334. st. 5.). Na pripremnom ro~i{tu
i na ro~i{tu za glavnu raspravu stranke se izja{njavaju usmeno i svaka stranka je du`na da se izjasni o navodima i ponu|enim dokazima protivne stranke
(~l. 101., 102. i 85.)
U postupku po pravnim lijekovima, primjerak pravnog lijeka protiv odluke
kojom se u cjelini ili djelimi~no rje{ava o predmetu spora se mora dostaviti
protivnoj strani (~l. 214. i 245.), koja mo`e dati odgovor, a ako se pred drugostepenim sudom odr`ava rasprava na raspravu se pozivaju stranke odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomo}nici (~l. 218.) i na taj na~in im se
omogu}ava usmeno izja{njavanje.
5

Svakako, u cilju ekonomi~nosti postupka zakon predvi|a i izvjesna odstupanja od ovog na~ela. Tako npr. u postupku odre|ivanja privremene mjere obezbje|enja, u smislu odredaba ~lana 278. ovog zakona, sud mo`e, ako na|e da
su za to opravdani razlozi, donijeti privremenu mjeru obezbje|enja bez
prethodnog obavje{tenja protivnika obezbje|enja o tome. Tako|e, sud je
ovla{ten da u fazi prethodnog ispitivanja tu`be i pripremanja glavne rasprave
donosi odluke u vezi odre|enih procesnih smetnji (~l. 67.). Izuzetno, ako postoji opasnost za obezbje|enje dokaza, sud }e o prijedlogu odlu~iti i bez
prethodnog izja{njavanja protivnika (~l. 172. st. 2.) Sud mo`e u izuzetnim
slu~ajevima odrediti da izvo|enje dokaza zapo~ne i prije no {to se rje{enje
kojim se usvaja prijedlog za obezbje|enje dokaza dostavi protivniku (~l. 172.
st. 6.).

Ina~e, povreda na~ela kontradiktornosti predstavlja razlog za ukidanje odluke


koja je zahva}ena ovom povredom (~l. 227 st. 1. ta~. 2.), ali samo ako se na
tu povredu uka`e u `albi protiv odluke, za razliku od ranijih rje{enja, prema
kojima je povreda na~ela kontradiktornosti bila apsolutno bitna povreda, i na
koju je sud pazio po slu`benoj du`nosti.

Potpunijem komentaru ove odredbe poslu`i}e i sljede}i primjeri iz sudske


prakse:

Sud je du`an svakom sudioniku u postupku omogu}iti da se izjasni o


navodima i prijedlozima ostalih sudionika, te mu u tu svrhu dati primjereni
rok radi njihovog prou~avanja i o~itovanja na iste. (Sud udru`enog rada
Hrvatske, S`-89/78 od 29.3.1978.)
Kada sud odlu~uje o navodima i dokazima jedne stranke, bez pru`anja
mogu}nosti da se o njima izjasni druga stranka, ~ini povredu odredaba
parni~nog postupka. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 7/82 od 26.1.1982.)
Kada jedna stranka podnese nove dokaze na ro~i{tu na kome nije prisutna druga stranka, onda se ro~i{te odla`e radi pru`anja mogu}nosti drugoj
stranci za izja{njenje.

15

^lan 6 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Odlu~ivanje o zahtevu na osnovu dokaza jedne stranke bez pru`anja


mogu}nosti za iza{njenje drugoj stranci je povreda odredaba parni~nog postupka. (Vrhovni privredni sud Srbije, P`-1774/73)
Sud ~ini povredu odredaba parni~nog postupka time {to stranci nije data
mogu}nost da raspravlja pred sudom jer joj nisu dostavljene na izja{njenje
isprave koje je u spis prilo`ila protivna strana. (Privredni sud Hrvatske, P`241/91 od 11.2.1992.)
Propu{tanje dostave protivnikove `albe na odgovor, stranci jest uskra}ena
mogu}nost da raspravlja pred sudom. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 356/94 od
17.2.1994.)
^lan 6.
ZPP RS
U parni~nom postupku slu`beni jezici su jezik srpskog naroda, jezik
bo{nja~kog naroda i jezik hrvatskog naroda, a slu`bena pisma su }irilica
i latinica.
^lan 6.
ZPP FBiH
U parni~nom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, a slu`bena pisma su latinica i }irilica.
1

Uop{teno: Razlika koja se uo~ava u odredbama ~lana 6. ZPP-a RS i ZPP-a


FBiH je posljedica razli~itih formulacija slu`benih jezika u Ustavu Republike
Srpske i Ustavu Federacije BiH. No, su{tina i jedne i druge formulacije, pa i
odredaba ~lana 6. ZPP-a oba entiteta je ravnopravnost u upotrebi slu`benih
jezika i pisma, kako }irili~nog tako i latini~nog. Ina~e, odredba ~lana 6. novog
parni~nog procesnog zakonodavstva je izmijenjena u odnosu na odredbu ~lana
6. ranijeg ZPP-a RS i ranijeg ZPP-a FBiH, a {to je nastalo kao posljedica velikih dru{tvenih promjena.

U skladu sa odredbom ~lana 7. Ustava Republike Srpske kojom je propisano


da su slu`beni jezici Republike Srpske jezik srpskog naroda, jezik bo{nja~kog
naroda i jezik hrvatskog naroda, a slu`bena pisma }irilica i latinica, Zakon o
parni~nom postupku Republike Srpske propisuje da su u parni~nom postupku slu`beni jezici jezik srpskog naroda, jezik bo{nja~kog naroda i jezik
hrvatskog naroda, a slu`bena pisma }irilica i latinica.
U skladu sa odredbom ~lana I 6. Ustava Federacije BiH kojom je propisano
da su slu`beni jezici Federacije BiH bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik,
a slu`bena pisma latinica i }irilica, Zakonom o parni~nom postupku FBiH je
propisano da su u parni~nom postupku u ravnopravnoj upotrebi bosanski
jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, a slu`bena pisma latinica i }irilica.

16

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 7

Pitanje jezika, na~elno postavljeno ovom odredbom podrobnije je ure|eno


odredbama ~lana 313-315. ovoga zakona.

Zahvaljuju}i ~injenici da je ovim Zakonom o parni~nom postupku, konkretno


odredbama ~lana 7., ranije propisano na~elo materijalne istine u potpunosti
zamijenjeno raspravnim na~elom, koje je utemeljeno na principu koliko
~injenica toliko prava, to je za razliku od ranijih postupaka, odredbom ~lana
314. ovog zakona propisano da stranke i drugi u~esnici u postupku pri u~e{}u
u postupku upotrebljavaju jedan od jezika iz ~lana 6. ovog zakona.

Odredbom ~lana 3l5. ovog zakona je pak propisano da }e stranke i umje{a~i


koji ne poznaju nijedan od jezika iz ~lana 6. ovoga zakona obezbijediti o svom
tro{ku usmeno i pismeno prevo|enje procesnih radnji koje preduzimaju, kao
i druga usmena i pismena prevo|enja za svoje potrebe, a du`ni su obezbijediti i prevo|enje koje se odnosi na izvo|enje dokaza koje su predlo`ili.

Bez sumnje, ostvarenje ovog na~ela preduslov je za ostvarenje na~ela usmenosti i neposrednosti, a samim tim i raspravnog na~ela.
^lan 7.
Stranke su du`ne da iznesu sve ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice.
Sud je ovla{}en da utvrdi i ~injenice koje stranke nisu iznijele ako iz
rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspola`u zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (~lan 3., stav 2.).

Uop{teno: Odredba ~lana 7. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je pretrpjela radikalne


izmjene u odnosu na odredbu ~lana 7. sadr`anu u ranijem ZPP-u RS i ranijem ZPP-u FBiH. Naime, odredbom ~lana 7. novog parni~nog procesnog zakonodavstva je za razliku od odredbi ~lana 7. ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstva propisano raspravno na~elo.
Drugim rije~ima, na~elo materijalne istine je ovom radikalnom izmjenom
ustupilo mjesto raspravnom na~elu koje podrazumijeva koliko ~injenica toliko
i prava, a samim tim osloba|a sud obaveze da po slu`benoj du`nosti prikuplja dokaze i potpuno i istinito utvr|uje sporne ~injenice.

Uz stav 1. Podrazumijevaju}i isklju~ivo ovla{tenje stranaka da prikupljaju


~injeni~nu gra|u za dono{enjue odluke suda o njihovim zahtjevima i da
odlu~uju o potrebi dokazivanja iznijetih ~injenica, ovom odredbom je propisano
raspravno na~elo kao jedno od osnovnih na~ela parni~nog postupka.

Propisuju}i da su stranke du`ne da iznesu sve ~injenice na kojima zasnivaju


svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice (stav I
odredaba ~lana 7. ovoga zakona) ovom odredbom je utemeljen princip koliko
~injenica toliko prava, a samim tim umjesto na~ela materijalne istine

17

^lan 7 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

propisano je na~elo formalne istine. Formalna istina, za razliku od materijalne


istine, podrazumijeva da ~ega nema u spisu to na svijetu i ne postoji.
4

Kako je odredbom stava 2. istog ~lana propisano da je sud ovla{ten da utvrdi ~injenice koje stranke nisu iznijele ako iz rezultata rasprave i dokazivanja
proizlazi da stranke idu za tim da raspola`u zahtjevima kojima ne mogu
raspolagati, ima se uzeti da je raspravno na~elo, propisano stavom prvim
ovoga ~lana, samo izuzetno ograni~eno istra`nim na~elom, po kome sud
odlu~uje o utvr|enju pravno relevantnih ~injenica nezavisno od prijedloga i
volje stranaka da se odre|ene ~injenice istra`uju i dokazuju.

Zahvaljuju}i ~injenici da se do materijalne istine dolazilo, izme|u ostalog, i


po{tovanjem raspravnog na~ela, to u prilog ovom komentaru mogu da poslu`e
izvodi i iz dosada{nje sudske prakse:

Du`nost je stranke da iznese sve ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev


ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
Propu{tanjem da vje{tacima dostavi dokumentaciju na osnovu kojih se
jedino mogu utvrditi odlu~ne ~injenice, tu`ilac nije omogu}io sudu da o tim
~injenicama obrazuje svoje uvjerenje (~l. 8. ZPP), pa se o zahtjevu tu`ioca
ne mo`e odlu~ivati po slobodnosj ocjeni. U ovom slu~aju tu`ilac snosi rizik
nedokazanosti, pa gubi parnicu zato {to sud nije do{ao do odre|enog
zaklju~ka o postojanju spornih odlu~nih ~injenica. (Vrhovni sud BiH, Rev.
503/87 od 23.6.1987.)
Stranke su obavezne da navedu ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve tako da se postupak vodi sa {to manje tro{kova i bez odugovla~enja.
(Vrhovni sud Vojvodine, P`-1552/90 od 28.2.1991.)
Materijalna istina podrazumijeva podudarnost uvjerenja suda o ~injeni~nom
stanju na osnovu koga odlu~uje o zahtjevima stranaka i stvarnog ~injeni~nog
stanja, pri ~emu sudija slobodno istra`uje materijalnu istinu bez ograni~enja
formalnim dokazima, primjenom pravila logike i na osnovu svog `ivotnog i
stru~nog iskustva, za razliku od tzv. formalne istine koja se utvr|uje po
strogim procesnim pravilima u pogledu dokaznih sredstava i u pogledu na~ina
ocjenjivanja dokaza.
Raspravno na~elo u ~istom obliku podrazumijeva isklju~ivo ovla{tenje
stranaka da prikupljaju ~injeni~nu gra|u za dono{enje odluke suda o njihovim zahtjevima i da odlu~uju o potrebi dokazivanja iznijetih ~injenica, za
razliku od istra`nog na~ela po kome sud odlu~uje o utvr|ivanju pravno relevantnih ~injenica nezavisno od prijedloga i volje stranaka da se odre|ene
~injenice istra`uju i dokazuju.
Stranke su du`ne da iznesu sve ~injenice na kojima osnivaju svoje zahtjeve i da predlo`e dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice. (Vrhovni privredni sud Vojvodine, P`-413/74)
6

Uz stav 2. Dakle, kada se radi o nedozvoljenim raspolaganjima stranaka, onda


preovladavaju elementi istra`nog na~ela u kom slu~aju sud ima ovla{tenja da
utvrdi materijalnu istinu.

18

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 8

Nedozvoljena raspolaganja stranaka koja u smislu odredaba stava 2. ovog ~lana


obavezuju sud da utvrdi materijalnu istinu ti~u se raspolaganja stranaka koja
su protivna prinudnim propisima.

Podsje}anja radi, `elim da napomenem da je prije dono{enja ovog Zakona o


parni~nom postupku bilo propisano na~elo materijalne istine, kao jedno od
osnovnih na~ela parni~nog postupka, a koje na~elo je podrazumijevalo da je
sud du`an da potpuno i istinito utvrdi sporne ~injenice od kojih zavisi osnovanost zahtjeva, pri ~emu su stranke du`ne da iznesu sve ~injenice na kojima osnivaju svoje zahtjeve i da predlo`e dokaze kojima se utvr|uju te
~injenice (raspravno na~elo), a sud je ovla{ten da izvede i dokaze koje stranke
nisu predlo`ile ako su ti dokazi od zna~aja za odlu~ivanje (istra`no na~elo).
Reklo bi se da se kombinacijom raspravnog i istra`nog na~ela dolazilo do
na~ela materijalne istine.

Uloga stranaka u parni~nom postupku definisana raspravnim na~elom ukazuje da novi koncept Zakona o parni~nom postupku ne poznaje na~elo pomo}i
neukoj stranci.
^lan 8.
Koje }e ~injenice uzeti kao dokazane odlu~uje sud na osnovu slobodne
ocjene dokaza. Sud }e savjesno i bri`ljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno
i sve dokaze zajedno.

Uop{teno: Su{tinski, odredbom ~lana 8. novog parni~nog procesnog zakonodavstva ne donosi ni{ta novo u odnosu na odredbu ~lana 8. ranijeg ZPP-a RS
i ranijeg ZPP-a FBiH. Razlike koje bi se dale uo~iti vi{e su jezi~kog karaktera.

Za razliku od ranijih postupaka, u modernim postupcima, ~ija pravila su


propisana i ovim zakonom, sud u svakom konkretnom slu~aju, a cijene}i specifi~nost tog slu~aja i rezultate istra`ivanja, slobodno, bez formalnih ograni~enja,
cijeni izvedene dokaze i sti~e svoje uvjerenje o dokazanim odnosno nedokazanim ~injenicama po pravilima logike, psihologije i `ivotnog iskustva uop{te.

Slobodna ocjena dokaza podrazumijeva i slobodno odlu~ivanje suda koji dokazi


}e se izvesti, odnosno koje dokaze }e stranka izvesti radi utvr|enja odlu~nih
~injenica (~l. 81.).

To zna~i da }e sud odbiti izvo|enje dokaza koje stranke predlo`e ako ~injenice
koje pomo}u tih dokaza treba da se utvrde nisu va`ne za odluku o zahtjevu stranaka ili ako je na osnovu rezultata provedenog postupka stekao
uvjerenje o odlu~nim ~injenicama, ocjenjuju}i da prema svim okolnostima
konkretnog slu~aja novi dokazi ne bi mogli uticati na ste~eno uvjerenje i
dovesti do njegove izmjene.

Mada slobodna ocjena dokaza podrazumijeva odsustvo zakonskih propisa o


izboru i ocjeni dokaza, to istovremeno ne zna~i apsolutnu slobodu suda u

19

^lan 8 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ocjeni dokaza, jer je sud du`an da prilikom slobodne ocjene dokaza koristi
nau~na dostignu}a i iskustva u odgovaraju}im oblastima, kao i da da razloge
za odre|eno uvjerenje koje mora biti objektivno prihvatljivo (~l. 191. ovoga
zakona).
6

Ako sud u obrazlo`enju presude propusti dati analizu izvedenih dokaza, ~ime
se ina~e omogu}ava kontrola ocjene dokaza od strane vi{eg suda po `albi
stranaka, postoji mogu}nost da drugostepeni sud posumnja u istinitost ~injenica na kojima se zasniva prvostepena presuda, a {to upu}uje na pogre{no i
nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje. No, zahvaljuju}i odredbama ~lana 217220. ovoga zakona te odredbama ~lana 229. istog zakona, to vi{e nije razlog
da drugostepeni sud ukine prvostepenu presudu, a kako je to bilo propisano
ranijim postupcima. Revizija se ne mo`e izjaviti zbog pogre{no i nepotpuno
utvr|enog ~injeni~nog stanja, odnosno pogre{ne ocjene izvedenih dokaza (sem
u slu~aju koji propisuju odredbe ~lana 250. stav 2.).

Na~elo slobodne ocjene dokaza izlo`eno na prednji na~in ograni~eno je


odre|enim izuzecima, s ciljem obezbje|enja procesne ekonomije, pri ~emu se
ne naru{ava su{tina ovog na~ela. Tako je odredbom ~lana 125. ovog zakona
propisano: da ne treba dokazivati ~injenice koje je stranka priznala pred
sudom u toku parnice (a ako stranka porekne ~injenice koje je priznala sud
}e ocijeniti da li }e te ~injenice smatrati priznatim ili osporenim); da ne treba
dokazivati ~injenice ~ije postojanje zakon pretpostavlja (ali se mo`e dokazivati
da ove ~injenice ne postoje, ako zakonom nije {to drugo odre|eno); da ne
treba dokazivati op{tepoznate ~injenice. U pogledu javnih isprava u smislu
odredaba ~lana 132. st. 3 i 4. dozvoljeno je dokazivati samo, da su u javnoj
ispravi neistinito utvr|ene ~injenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
Zatim, u parni~nom postupku sud je u pogledu postojanja krivi~nog djela i
krivi~ne odgovornosti u~inioca vezan za pravosna`nu presudu krivi~nog suda
kojom je optu`eni ogla{en krivim, a {to zna~i da osu|uju}a krivi~na presuda
predstavlja aposlutan dokaz o ovim ~injenicama, za razliku od osloba|aju}e
krivi~ne presude kada sud u parni~nom postupku utvr|uje sve ~injenice va`ne
za odluku o tu`benom zahtjevu. Isto tako, sud je vezan i za prethodno pitanje koje je rije{eno u drugom postupku od strane nadle`nog organa ili suda.

Primjeri iz sudske prakse:

Izvedene dokaze sud prosu|uje po slobodnom uvjerenju, ali je du`an


ste~eno uvjerenje opravdati uvjreljivim i logi~nim razlozima da bi se moglo
provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i ~injeni~nu osnovu. (Vrhovni sud
Hrvatske, Rev. 2732/88 od 6.6.1989.)
Kad sud odbije izvo|enje nekog dokaza kao suvi{noga i za to dade
potrebne razloge u smislu ~l. 8. ZPP, ne postoji povreda odredaba parni~nog
postupka. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1348/88 od 29.12.1988.)
Primjeni slobodnog sudijskog uvjerenja ima mjesta samo kada se ocjenjuju dokazi, odnosno kada se utvr|uje ~injeni~no stanje, a ne i kada se materi-

20

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 9

jalno pravo primjenjuje na utvr|ene ~injenice. (Okru`ni sud u Ni{u, G`3196/89)


Iako prema odredbi ~l. 8. ZPP parni~ni sud po slobodnom uvjerenju ocjenjuje koje }e ~injenice uzeti kao dokazane, ta ocjena ne smije biti arbitra`na,
ve} zasnovana na savjesnoj i bri`ljivoj ocjeni svakog dokaza posebno i svih
dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. (Vrhovni
sud BiH, Rev. 381/80 od 14.1.1981.)
Ne mo`e sud, iskaze pojedinih svjedoka ne prihvatititi samo zbog toga
{to je prihvatio iskaze drugih svjedoka, ve} je du`an, u smislu ~l. 8. ZPP,
ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, pa tek na osnovu takve
ocjene, odlu~iti koje }e ~injenice uzeti kao dokazane, koje iskaze prihvata.
(Okru`ni sud u Ni{u, G`-1026/80)
^lan 9.
Stranke su du`ne da pred sudom govore istinu i da savjesno koriste
prava koja su im priznata ovim zakonom.
1

Uop{teno: Odredbe ~lana 9. novog ZPP-a identi~ne su odredbama ~lana 9.


ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstva.

Du`nosti stranaka sadr`ane u ovoj odredbi su me|usobno povezane, jer neistinito prikazivanje odre|enih ~injenica istovremeno predstavlja i povredu na~ela
savjesnosti, pri ~emu valja ista}i da na~elo savjesnosti u parni~nom postupku
ima {ire zna~enje obzirom da se odnosi na sve procesne radnje stranaka, a
ne samo izno{enje ~injenica pred sudom.

Samo svjesno prikrivanje i svjesno neistinito prikazivanje ~injenica predstavlja


kr{enje ovog na~ela, obzirom da je stranka du`na da pred sudom iznosi samo
one ~injenice koje su va`ne za odluku o zahtjevu i da ih prika`e prema svojoj subjektivnoj predstavi o tim ~injenicama, bez obzira da li to odgovara objektivnoj stvarnosti.

Mada je du`nost stranke da govori istinu, kako u izjavama na ro~i{tu tako i


u podnescima, ~injenica je da povreda du`nosti stranke da pred sudom govori istinu nema direktnu sankciju.

Ali, neistinito prikazivanje ~injenica, prikrivanje odlu~nih ~injenica, kao i


neosnovano osporavanje ~injeni~nih navoda protivne stranke mo`e imati za
posljedicu sno{enje parni~nih tro{kova koji su takvim postupkom stranke izazvani, nezavisno od ishoda spora (~l. 388.). Tako|e, prema stranki se ne mogu
preduzeti prinudne mjere zbog toga {to se nije odazvala pozivu suda radi
davanja izjave ili saslu{anja, ali neodazivanje pozivu suda mo`e uticati na
uvjerenje suda o odlu~nim ~injenicama, a neistinito prikazivanje ~injenica mo`e
dovesti u sumnju iskaz stranke u cjelini.

21

^lan 10 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Kada se radi o zahtjevima sa kojima stranke mogu slobodno raspolagati, onda


nema smetnje da stranka prizna ~injenice za koje zna da nisu istinite, jer je
to u skladu sa na~elom dispozicije prema kojem stranka vr{i raspolaganje svojim zahtjevima.

Komentar se ~ini potpunijim sljede}im odlukama iz sudske prakse:

Stranke nemaju pravnog interesa da sud u parni~nom postupku raspravlja o njihovim sporovima koje uzajamno pokre}u i ~ija suvi{e niska i bagatelna vrijednost o~igledno upu}uje na zaklju~ak da one te sporove me|usobno
vode iz obijesti. (Okru`ni sud u Titogradu, G`-1173/72)
Postoji zloupotreba prava ako se ono vr{i u protivnosti sa njegovim ciljem makar i ne postojala namjera da se time drugome nanese {teta. (Vrhovni
sud Hrvatske, Rev. 149/66)
Parnica za koju nijedna strana nema ni imovinskog ni pravnog interesa,
ve} je stranke vode iz obijesti i me|usobne {ikane, nema sudsku za{titu i
sud }e tu`bu odbaciti. (Vrhovni privredni sud, Sl-572/74)
^lan 10.
Sud je du`an da postupak sprovede bez odugovla~enja i sa {to manje
tro{kova i da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pri padaju u postupku.
1

Uop{teno: Kao i kod ve}ine odredaba kojima su propisani principi parni~nog


postupka, i ova odredba prema novom parni~nom procesnom zakonodavstvu ne
donosi ni{ta novo u odnosu na ranije parni~no procesno zakonodavstvo, ta~nije
odredbe ~lana 10. ranijeg ZPP-a RS i odredbe ~lana 10. ranijeg ZPP-a FBiH.

Obavezuju}i sud da postupak sprovede bez odugovla~enja i sa {to manje


tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku, ovim ~lanom su propisana dva na~ela: na~elo procesne
ekonomije i na~elo zabrane zloupotrebe procesnih ovla{tenja.

Primjena ovih na~ela u sudskom postupku neposredno uti~e na efikasnost


sudske za{tite.

Na~elo procesne ekonomije podrazumijeva da se u {to kra}em vremenu, a sa


{to manje ulo`enog rada i {to manje materijalnih sredstava ostvari cilj parnice.

Na~elo zabrane zloupotrebe procesnih ovla{tenja podrazumijeva obavezu suda


da utvrdi i otkloni svaku procesnu radnju stranke koja je svjesno preduzeta
radi {ikaniranja suda i protivne strane.

Opreza radi, valja napomenuti da procesna ovla{tenja stranaka imaju za cilj


da stranke svojim radnjama u postupku doprinesu dono{enju zakonite i

22

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 10

pravilne odluke radi za{tite ugro`enih gra|anskih prava ili da se odbije


neosnovan zahtjev stranke.
7

Svakako da takva ovla{tenja suda zahtijevaju, pored poznavanja zakonskih


propisa, svestrano sagledavanje odnosa izme|u stranaka, kao i ocjenu da li
stranka odre|enu radnju preduzima zbog neznanja odnosno pogre{nog
tuma~enja zakonskog propisa ili u cilju {ikaniranja.

U cilju sprovo|enja na~ela procesne ekonomije prema ovom zakonu su:


odredbe o rokovima u kojima se sud mora oglasiti nenadle`nim za po
stupanje (~l. 15. st. 3., ~l. 19., ~l. 20. stav 1.),
odredbe prema kojima nadle`ni sud koristi procesnu gra|u nenadle`nih

sudova (~l. 20. st. 3., ~l. 18. st. 2.),


odredbe o postupanju suda za vrijeme rje{avanja sukoba nadle`nosti (~l. 23.),

odredbe o postupanju sudova na podru~ju drugih sudova (~l. 24.),

odredbe o delegaciji (~l. 50 st. 2.),

odredbe o postupanju suda za vrijeme odlu~ivanja o zahtjevu za izuze}e

(~l. 360.),
odredbe kojima se odstupilo od na~ela neposrednosti i kontradiktornosti

(vidi komentar ~lana 4. i 5.),


odredbe kojima je regulisano pripremno ro~i{te i ro~i{te za glavnu

raspravu u smislu ~lana 77., 76., 94.,


odredbe o povla~enju tu`be u smislu ~lana 84. i 97.,

odredbe o dono{enju odluke van raspravljanja u smislu ~lana 65.,

odredbe o rje{avanju spora putem medijacije i sudskog poravnanja (~l.

86. i 87.),
odredbe o odlaganju rasprave u smislu ~lana 115. i 129.,

odredbe o `albi protiv rje{enja (~l. 233.),

odredbe o kumulaciji zahtjeva, suparni~arstvu, spajanju parnica, preina


~enju i protivtu`bi (u smislu ~lana 55., 56., 57., 58., 74. i 362.),
odredbe o dostavljanu pismena (~l. 337-355.),

odredbe o privremenom zastupniku (~l. 296.),

odredbe o `albi u smislu ~lana 207.,

odredbe o raspravi pred drugostepenim sudom (~l. 217.).

Kako je osnovni ~inilac u ostvarenju procesne ekonomije sud, preduslov je za to,


stru~no i radno iskustvo sudije, kao i dobra priprema glavne rasprave, a {to omogu}ava koncentraciju postupka i blagovremeno postupanje suda u svakom slu~aju.

10

Obzirom da je zloupotreba procesnih ovla{tenja mogu}a od podno{enja tu`be


(kada je stranka svjesna da je tu`ba neosnovana) pa do pravnih lijekova (kada
stranka koristi pravne lijekove radi odugovla~enja postupka), to je i obaveza
suda da u toku cijelog postupka pazi na zloupotrebu procesnih ovla{tenja
stranaka, te da ista poku{a sankcionisati.

11

U tom smislu su i odredbe Zakona o parni~nom postupku koje reguli{u


nepo{tovanje suda (~l. 406-413.) kao i odredbe o tro{kovima postupka (~l. 386405.), pri ~emu uvijek postoji mogu}nost suda da odbije neosnovan zahtjev
ili prijedlog.

23

^lan

11 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

12

Iz sudske prakse:

Zakonska je obaveza, ne samo suda ve} i svih u~esnika u parni~nom postupku, da nastoje da se postupak sprovede bez odugovla~enja i sa {to manje
tro{kova i da se pri tome onemogu}i svaka zloupotreba prava koja strankama pripadaju u postupku. U protivnom, stranci koja se savjesno ne koristi
svjim pravima, pa stoga do|e do odugovla~enja postupka, ne pripada pravo
na naknadu parni~nih tro{kova i pored toga {to je uspjela u sporu. (Okru`ni
sud u Titogradu, G`-1050/80 od 10.12.1980.)
Ako je u toku postupak pred stranim sudom u istoj pravnoj stvari i
izme|u istih stranaka, doma}i sud }e na zahtjev stranke prekinuti postupak,
ali ne}e odbaciti tu`bu, jer bi to bilo suprotno na~elu ekonomi~nosti. (Vrhovni
sud Hrvatske, Rev. 2764/92 od 17.12.1992.)
^lan 11.
Prvostepeni postupak }e se, po pravilu, sastojati od dva ro~i{ta jednog
pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnu raspravu.
1

Uop{teno: Za razliku od mnogobrojnih odredaba kojima su regulisani principi


parni~nog postupka i koje su gotovo identi~ne sa ranijim parni~nim procesnim
zakonodavstvom, odredbe ~lana 11. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH se u potpunosti
razlikuju u odnosu na odredbe ~lana 11. ranijeg ZPP-a RS i ZPP-a FBiH. Naime,
ranijim parni~nim procesnim zakonodavstvom je u odredbama ~lana 11. bilo
propisano na~elo pomo}i neukoj stranki. Kako je jedan od osnovnih principa
novog parni~nog procesnog zakonodavstva raspravno na~elo, to je princip
pomo}i neukoj stranci izgubio svoju svrhu i novi ZPP ga ne poznaje.
Stoga je umjesto na~ela pomo}i neukoj stranci, u odredbama ~lana 11. novog
ZPP propisano jedno od osnovnih principa novog parni~nog procesnog zakonodavstva, tj. da se, u pravilu, prvostepeni postupak sastoji od jednog
pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnu raspravu.

Zahvaljuju}i potrebi savremenog doba da parni~ni postupak u~ini {to efikasnijim i br`im, za razliku od ranijih postupaka, prvi put, odredbom ovog ~lana
se propisuje da se prvostepeni postupak u pravilu sastoji od dva ro~i{ta
jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnu raspravu.

Imaju}i u vidu raspravno na~elo (~l. 7.), te na~elo procesne ekonomije (~lan
10.), odredbom ovog ~lana, svakako imaju}i u vidu i ostala na~ela Zakona o
parni~nom postupku, sa sigurno{}u se sprovodi pravilo ko brzo daje duplo
daje (bis dat qui cito dat).

Kada se ima u vidu da je karakter pripremnog ro~i{ta jedna sveobuhvatna


priprema za glavnu raspravu (~l. 77.), a da se na glavnoj raspravi provode
dokazi koje su stranke predlo`ile na pripremnom ro~i{tu, s ciljem utvr|enja
relevantnih ~injenica i dono{enja odluke o tu`benom zahtjevu, onda se ima

24

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 11

zaklju~iti da se zaista prvostepeni postupak sastoji od dva ro~i{ta, jednog


pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnu raspravu.
5

Ali pri tome ne treba izgubiti iz vida ~injenicu da se ovom odredbom propisuje samo jedno pravilo, koje, svakako, zaradi dono{enja pravilne i zakonite
odluke, ima svoje izuzetke. Tako je odredbom ~lana 111. Zakona o parni~nom
postupku propisano da sud mo`e odgoditi zakazano ro~i{te za glavnu raspravu
prije njegovog odr`avanja ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke
za njegovo odr`avanje ili da dokazi ~ije je izvo|enje odre|eno ne}e biti pribavljeni do ro~i{ta.
Odredbom ~lana 112. Zakona o parni~nom postupku je pak propisano da se
ro~i{te mo`e odlo`iti, samo iz dva razloga: ako bez krivice stranke koja predla`e odlaganje ro~i{ta na ro~i{tu nije mogu}e izvesti neki od dokaza ~ije je
izvo|enje odre|eno, a koji je va`an za pravilno dono{enje odluke, ili ako obje
stranke predla`u odlaganje zbog mirnog rje{enja spora ili zaklju~enja sudskog
poravnanja.
U prilog ~injenici da je odredbom ~lana 11. propisano pravilo koje ima svoje
izuzetke je i odredba ~lana 113. ovog zakona kojom je propisano da ako na
ro~i{tu nije mogu}e izvesti neki od dokaza ~ije je izvo|enje odre|eno sud
mo`e odlu~iti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno na novom ro~i{tu,
izvede samo taj dokaz i iznesu navodi u vezi sa njim.
Odredbom ~lana 116. je pak propisano da ako se zapo~eto ro~i{te ne mo`e
okon~ati u toku istog dana sud }e odrediti nastavak ro~i{ta za sljede}i radni
dan, pri ~emu se ne smije izgubiti iz vida da je odredbom ~lana 94. st. 4.
ovog zakona propisano, da ako sud procijeni da }e glavna rasprava trajati
du`e od jednog dana ro~i{te }e biti zakazano za onoliko dana uzastopno koliko
je neophodno da se rasprava odr`i u kontinuitetu.
Ro~i{te za glavnu raspravu ne mo`e se odgoditi ili odlo`iti na period du`i
od 30 dana (~l. 115. st. 2.), osim u slu~aju iz ~lana 129. ovog zakona kojom
odredbom je propisano da ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne
mo`e izvesti u rokovima predvi|enim ovim zakonom sud rje{enjem mo`e
odrediti du`i rok za izvo|enje dokaza.
Da su odgoda i odlaganje ro~i{ta samo izuzetno predvi|eni, jer je pravilo da
se prvostepeni postupak sastoji od jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta
za glavnu raspravu, ukazuje se time da je prilikom odlaganja ili pak odga|anja ro~i{ta sudija du`an obavijestiti predsjednika suda o tome u smislu
odredaba ~lana 115. st. 3. ovoga zakona.

Sve ono {to je odredbama ~lana 111., 112., 115. i 116. ovog zakona propisano
za ro~i{te za glavnu raspravu va`i i za pripremno ro~i{te, kao i odredba ~lana
115. st. 1. ovog Zakona kojom je propisano da bez obzira na ukazane izuzetke
koji potvr|uju da se prvostepeni postupak sastoji od dva ro~i{ta (jednog
pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnu raspravu) ro~i{te se ne mo`e
odlo`iti na neodre|eno vrijeme.

25

^lan 12 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

^lan 12.
Kad odluka suda zavisi od prethodnog rje{enja pitanja da li postoji neko
pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju jo{ nije donio odluku sud ili
drugi nadle`ni organ (prethodno pitanje), sud mo`e sam rije{iti to pitanje ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno.
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici
u kojoj je to pitanje rije{eno.
U parni~nom postupku sud je u pogledu postojanja krivi~nog djela i
krivi~ne odgovornosti u~inioca vezan za pravosna`nu presudu krivi~nog
suda kojom se optu`eni ogla{ava krivim.
1

Uop{teno: Odredbe ~lana 12. novog parni~nog procesnog zakonodavstva se ne


razlikuju od odredaba ~lana 12. ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstva.

Uz stav 1. Kao {to proizilazi iz sadr`aja ove odredbe, istom je definisan odnos
parni~nog suda prema prethodnom, prejudicijalnom ili incidentnom pitanju.

Prethodno pitanje je uvijek pravne prirode koje se ti~e postojanja nekog prava
ili pravnog odnosa, a od ~ega u cjelini ili djelimi~no zavisi odluka suda u
parnici, i koje, kao takvo, ~ini pravnu cjelinu koja mo`e biti samostalan predmet odre|enog postupka pred sudom ili upravnim organom.

Mogu}nost da se pristupi rje{avanju prethodnog pitanja se ogleda u tome da


o njemu jo{ uvijek nije donio odluku sud ili drugi nadle`ni organ i da posebnim propisom nije isklju~ena mogu}nost da se o odre|enom pravu ili pravnom
odnosu rje{ava od strane nadle`nog organa kao o prethodnom pitanju.
Ovla{tenje suda da u parni~nom postupku sam rje{ava prethodno pitanje od
~ijeg rje{enja zavisi odluka o predmetu spora, nezavisno od zakonom utvr|ene
nadle`nosti dr`avnog organa za rje{enje tog pitanja, bez sumnje je u skladu
sa na~elom procesne ekonomije (~lan 10. novog ZPP-a.)

Ako je prethodno pitanje ve} rije{io nadle`ni organ pravosna`no, parni~ni sud
je vezan takvom odlukom u granicama njene pravosna`nosti, s tim da, ukoliko odluka djeluje erga omnes, slu`i parni~nom sudu kao rje{enje
prethodnog pitanja, bez obzira ko su stranke u parnici, a ukoliko djeluje samo
inter partes parni~ni sud je vezan njome samo ukoliko je izme|u istih
parni~nih stranaka rije{en takav pravni odnos.

Ako prethodno pitanje jo{ nije rije{eno od strane nadle`nog organa, ali pod
uslovom da je takav postupak pokrenut, parni~ni sud se nalazi pred alternativom da prekine postupak dok nadle`ni organ ne donese pravosna`nu odluku
(~l. 379. st. 1.) ili da sam ispita i rije{i ovo prejudicijalno pitanje za koje nije
apsolutno, stvarno, a ni mjesno nadle`an. Za rje{avanje prethodnog pitanja od
strane parni~nog suda nije od zna~aja ~injenica da je ve} pokrenut postupak
pred nadle`nim organom (stvarno nadle`nim sudovima i upravnim organima)
ili ne.

26

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 12

Parni~ni sud ne mo`e prekinuti postupak kako bi sa~ekao odluku nadle`nog


organa o prethodnom pitanju ako jo{ uvijek nije pokrenut postupak od strane
nadle`nog organa. U takvim slu~ajevima parni~ni sud mora sam da rije{i
prethodno pitanje.

Parni~ni sud }e biti du`an da prekine postupak do pravosna`nog okon~anja


postupka pred nadle`nim organom i sa~eka odluku ako je to posebnim propisima propisano.

Parni~ni sud }e utvr|ivati prethodno pitanje i kada me|u strankama nije


sporno ako se ono po posebnom zakonu u skladu sa slu`benim du`nostima
suda mora utvrditi ili, pak, ako su u pitanju nedozvoljena raspolaganja
stranaka.

10

Pitanja koja se mogu javiti u parnici kao prethodna su, naj~e{}e, pitanja
gra|ansko-pravne prirode (da li postoji gra|ansko-pravni odnos, neko subjektivno imovinsko ili neimovinsko pravo ili kakvo li~no pravo). Parni~ni sud
koji vodi postupak po tu`bi, je po pravilu, stvarno i mjesno nadle`an za
rje{avanje prethodnog pitanja.
Npr: kada se tra`i isplata dijela kupoprodajne cijene za prodatu nepokretnost, a sud utvrdi da je pravni posao po zakonu apsolutno ni{tav zbog forme,
predmeta ili osnova, pa se ova pitanja pojavljuju kao prethodna; ili, tra`i se
priznanje prava vlasni{tva na stambenoj zgradi ili stanu, a odluka o tu`benom
zahtjevu zavisi od prethodnog pitanja, da li je objekat legalno izgra|en, da li
ima odstupanja od odobrenog projekta i da li }e uop{te biti primljen od
nadle`nog upravnog organa i za njega data upotrebna dozvola; ili, tra`i se
utvr|enje statusa nosioca stanarskog prava ili otkaz ugovora o kori{tenju stana,
a postavlja se pitanje da li se prostorije koje koristi tu`ilac mogu smatrati
uop{te stanom po gra|evinskim i stambenim propisima, odnosno da li je
objekat uop{te izgra|en po gra|evinskoj dozvoli i data upotrebna dozvola ili
je bespravno podignut (op. cit. Tomislav Ral~i} Vitoje Tanaskovi}, Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, NIP
Knji`evne Novine, Beograd, 1977., str. 44).
U parnicama u kojima se tra`i samo zatezna kamata pojavljuje se kao
prethodno pitanje postojanje glavnog duga i docnje. U parnici radi naplate
zakupnine mo`e se pojaviti kao prethodno pitanje da li postoji zakupni odnos
i da li du`nik ima status nosioca stanarskog prava ili zakupca. U parnici za
iseljenje iz stana mo`e se kao prethodno pitanje pojaviti da li lice koje stan
koristi ima status ~lana porodi~nog doma}instva koji ima pravo da nastavi sa
kori{tenjem stana i po iseljenju iz stana nosioca stanarskog prava (op. cit.
Tomislav Ral~i} Vitoje Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, NIP Knji`evne Novine, Beograd, 1977,
str. 44).

11

Prethodna pitanja za odluku mogu biti procesne prirode. Tako npr. prethodno pitanje je pitanje od kojeg zavisi da li stranke imaju parni~nu sposobnost;
pitanje sudske nadle`nosti; da li tu`ilac ima pravni interes da podnosi tu`bu

27

^lan 12 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

za utvr|enje; da li je isto pitanje me|u strankama ve} pravosna`no rje{eno;


ili, da li je o njemu ve} zaklju~eno sudsko poravnanje (op. cit. Tomislav Ral~i}
Vitoje Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom
praksom i obrascima, NIP Knji`evne Novine, Beograd, 1977., str. 44).
12

Uz stav 2. Kada parni~ni sud donese odluku o prethodnom pitanju za koje


nije bio nadle`an ni apsolutno ni stvarno, rje{enje o tom pitanju ima pravni
u~inak samo u toj parnici, a odluka o prethodnom pitanju ne ulazi u izreku
presude, ve} se nalazi samo u obrazlo`enju presude. Ako je, pak, za odlu~ivanje o prethodnom pitanju bio stvarno nadle`an parni~ni sud, a stranka je
stavila prijedlog da se o njemu odlu~i, onda se i o ovom zahtjevu odlu~uje
kona~nom presudom, tj. odluka o prethodnom pitanju je sastavni dio izreke
kona~ne presude. Ako nadle`ni organ kasnije rije{i druk~ije prethodno pitanje
no {to ga je rije{io parni~ni sud, to bi mogao biti razlog da se tra`i ponavljanje postupka po ~lanu 255. ZPP-a.

13

Uz stav 3. Za pravosna`nu presudu krivi~nog suda kojom se optu`eni ogla{ava


krivim parni~ni sud je vezan u pogledu postojanja krivi~nog djela i krivi~ne
odgovornosti, kao i za druge pravosna`ne odluke sudova i upravnih organa
u granicama njihove pravosna`nosti. Ukoliko je optu`eni oslobo|en optu`be za
krivi~no djelo, parni~ni sud je du`an da utvrdi sve okolnosti pod kojima je
nastao pravni odnos stranaka koji je predmetom spora u parnici.

14

U prilog prednjem govori i sudska praksa:

Parni~ni sud je vezan za pozitivna utvr|enja osu|uju}e krivi~ne presude


koja predstavljaju elemente krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti osu|enog.
Okolnost da je u drugostepenoj presudi krivi~nog suda, prilikom ocjenjivanja pravilnosti odluke o kazni koja je izre~ena okrivljenom, navedeno da
je i o{te}eni doprinio nastanku {tetnog doga|aja, ne isklju~uje mogu}nost da
parni~ni sud prilikom odlu~ivanja o prigovoru podijeljene odgovornosti, a na
osnovu utvr|enog ~injeni~nog stanja, na|e da je taj prigovor neosnovan i da
odgovornsot za nastanak {tetnog doga|aja snosi isklju~ivo osu|eni. (Vrhovni
sud Republike Srpske, Rev. 78/98 od 19.8.1998.)
Parni~ni sud nije vezan pravnosna`nom odlukom suda za prekr{aje kojom
je o{te}eni ogla{en krivim za {tetni doga|aj. (Vrhovni sud Republike Srpske,
Rev. 30/95 od 20.7.1995.)
Vanbra~no o~instvo, kao osnov odnos roditelja i djece i kao osnov za
pravo na naslije|e, ne mo`e se rje{avati kao prethodno pitanje u smislu ~l.
12. ZPP-a, ve} jedino na osnovu tu`be za utvr|enje o~instva (~l. 134. PZ-a
BiH) ako vanbra~ni otac nije priznao dijete za svoje na jedan od na~ina predvi|enih u ~l. 109. PZ-a BiH. (Vrhovni sud Republike Srpske, Rev. 129/94 od
31.12.1994.)
Pravno pitanje da li je jedno potra`ivanje zastarjelo nije prethodno pitanje, jer to pitanje ne mo`e da ~ini sadr`inu tu`benog zahtjeva, pa samim
tim ni predmet meritorne odluke, slijedom ~ega se ne mo`e ni zahtijevati

28

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 13

ponavljanje parni~nog postupka zbog razli~itog pravnog shvatanja o osnovanosti prigovora zastare izra`enog u sudskim odlukama u dvije parnice.
Iz obrazlo`enja:
Prethodno pitanje jeste uvijek pravne prirode (postojanje prava ili pravnog
odnosa), ali ono mora da ~ini takvu cjelinu koja mo`e biti samostalan predmet odre|enog postupka pred sudom ili upravnim organom i o kome nije
pravnosna`no odlu~eno.
Takvu pravnu prirodu nema pravno pitanje da li je jedno potra`ivanje
zastarjelo. (Vrhovni sud Federacije BiH, P`-92/00 od 31.5.2000.)
Kad upravni akt o pravu na uve}anu pla}u dr`avnog slu`benika koja mu
pripada temeljem samog zakona nije donesen, o tom pravu mo`e, kao o
prethodnom pitanju, odlu~iti parni~ni sud. (Vrhovni sud Republike Hrvatske,
Gzz-115/01 od 27.11.2001.
Gzz-116/01 od 12.12.2001.
Gzz-222/01 od 13.2.2002.
Gzz-228/01 od 13.2.2002.
Gzz-142/01 od 19.12.2001.)
Sud ne mo`e prejudicijelno rije{iti pravno pitanje o kojem je ve} sud ili
drugo nadle`no tijelo donijelo pravomo}nu odluku. (Vrhovni sud Republike
Hrvatske, Rev. 2612/98 od 6.3.2002.)
U parni~nom postupku sud nije vezan za pravosna`nu presudu krivi~nog
suda kojom je optu`eni oslobo|en optu`be. (Vrhovni sud Srbije, G`-97/82)
Ukoliko ne postoji krivi~na presuda koja bi obavezivala parni~ni sud prema
~l. 12. st. 3. ZPP-a, sud mo`e da u parni~nom postupku, kao o prethodnom
pitanju, odlu~uje o pitanju koje bi u krivi~nom postupku bilo predmet odluke,
kao {to je postojanje krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti. (Vrhovni sud
Srbije, Rev. 3467/99 od 6.6.2001.)
^lan 13.
U prvostepenom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka sudi sudija pojedinac.
U drugostepenom postupku i postupku odlu~ivanja po reviziji sudi vije}e
od trojice sudija.
1

Uop{teno: Odredba ~lana 13. novog parni~nog procesnog zakonodavstva


otjelotvorenog u ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je u odnosu na odredbe ~lana 13.
ranijeg ZPP-a RS i ranijeg ZPP-a FBiH potpuno izmijenjena. Naime, odredbom
~lana 13. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je napu{ten princip zbornog su|enja u
prvostepenom postupku, a broj ~lanova vije}a u postupku po reviziji je
redukovan sa pet ~lanova na tri ~lana. Stavljaju}i u nadle`nost drugostepenog
suda da odlu~uje o prijedlogu za ponavljanje postupka odredbom ~lana 13. je
propisano da }e o istom pred drugostepenim sudom suditi sudija pojedinac.

29

^lan 14 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Uz stav 1. Odredbom ovoga ~lana je propisan sastav suda, kako u prvostepenom postupku, tako i u drugostepenom postupku i postupku po reviziji.

Iz odredaba ovoga ~lana proizilazi da u prvostepenom postupku, kao i u


postupku povodom prijedloga za ponavljanje postupka sudi sudija pojedinac,
a u drugostepenom postupku i postupku po reviziji sudi vije}e od trojice
sudija.

Kako je odredbom ~l. 1. ovoga zakona propisano da se istim ure|uju pravila postupka na osnovu kojih osnovni sudovi, okru`ni sudovi i Vrhovni sud
Republike Srpske, odnosno op}inski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud
Federacije BiH raspravljaju i odlu~uju o gra|anskopravnim sporovima, ako
posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno, onda i odredbe ~l. 13. u pogledu
sastava suda treba tako tuma~iti, tj. da sudovi sude u sastavu koji propisuju
odredbe ovoga ~lana, ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno.

Za razliku od ranijih postupaka, odmah se mo`e uo~iti da je u prvostepenom


postupku napu{ten princip zbornog su|enja (ako posebnim zakonom nije
druk~ije odre|eno), a {to je bez sumnje posljedica nove koncepcije Zakona o
parni~nom postupku, utemeljene prije svega na raspravnom na~elu (~l. 7.).
Imaju}i u vidu odredbu ~l. 10. ovoga zakona, kojom je izme|u ostalog
propisano da je sud du`an da postupak sprovede bez odugovla~enja i sa {to
manje tro{kova, onda se odredbe ovoga ~lana, kojima je propisano da u
prvostepenom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka
sudi sudija pojedinac, bez sumnje uklapaju u taj koncept.

Odredbama ovoga ~lana se posebno nagla{ava da povodom prijedloga za ponavljanje postupka sudi sudija pojedinac. Ovo stoga {to je odredbom ~l. 258.
Zakona o parni~nom postupku propisano da o prijedlogu za ponavljanje postupka odlu~uje drugostepeni sud, koji u principu sudi u zbornom sastavu,
tj. u vije}u od trojice sudija, ali kada sudi povodom prijedloga za ponavljanje postupka sudi kao sudija pojedinac, s tim {to u tom postupku ne mo`e
u~estvovati sudija koji je u~estvovao u dono{enju drugostepene odluke u ranijem postupku. Opreza radi, valja napomenuti da povodom `albe protiv
rje{enja drugostepenog suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka odlu~uje drugostepeni sud u vije}u od trojice sudija. (~l. 263. st. 4.)

Uz stav 2. Mada je u drugostepenom postupku i postupku po reviziji


propisano su|enje u zbornom sastavu, tj. u vije}u od trojice sudija, u usporedbi sa ranijim postupcima (u kojima je bilo propisano su|enje u vije}u od 5
sudija u postupku po reviziji), a u skladu sa novom koncepcijom Zakona o
parni~nom postupku, dolazi do redukcije sastava vije}a u tre}em stepenu.
^lan 14.
Ako za pojedine radnje nije zakonom odre|en oblik u kome se mogu
preduzeti, stranke preduzimaju parni~ne radnje pismeno van ro~i{ta ili
usmeno na ro~i{tu.

30

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 14

Uop{teno: Odredba ~lana 14. kao posljednja u nizu odredaba kojima se reguli{u principi parni~nog procesnog zakonodavstva je identi~na odredbama
~lana 14. ranijeg ZPP-a RS i ranijeg ZPP-a FBiH.

Ovom odredbom je odre|eno jedno pravilo usmenog preduzimanja radnji na


ro~i{tu i pismenog preduzimanja radnji van ro~i{ta ukoliko zakonom nije
izri~ito propisana posebna forma za pojedine parni~ne radnje.

Tako npr., Zakon o parni~nom postupku propisuje obaveznu formu za:


sporazum o mjesnoj nadle`nosti (~l. 52.),
tu`bu (~l. 53. i 334.),
odgovor na tu`bu (~l. 71. i 334.),
`albu (~l. 205. i 334.),
reviziju (~l. 243. i 334.),
prijedlog za ponavljanje postupka (~l. 259. i 334.).

Neke parni~ne radnje se, pak, mogu preduzeti samo pismeno:


pismenim podneskom se obavje{tava tre}e lice u parnici (~l. 372.),

pismenim podneskom se stavlja prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje

(~l. 329.), zahtjev za dosu|enje parni~nih tro{kova kada je tu`ba povu~ena


pismeno van rasprave (~l. 396. st. 5.), prijedlog za obezbje|enje dokaza
prije pokretanja parnice (~l. 171.) itd.

Opreza radi, valja napomenuti da usmena izjava data na zapisnik kod


parni~nog suda van ro~i{ta ne zna~i promjenu pismene forme, jer je sadr`aj
zapisnika ustvari pismeni oblik te parni~ne radnje (~l. 334.). Ovo stoga {to se
usmenom formom odre|ene parni~ne radnje smatra radnja, izjava u~injena na
ro~i{tu, a ne van ro~i{ta.

Izvjesne parni~ne radnje stranke mogu preduzimati i usmeno na ro~i{tu i pismeno van ro~i{ta (zahtjev za izuze}e sudije, zahtjev za oslobo|enje od
parni~nih tro{kova, da istakne novi zahtjev uz postoje}i, da podnese protivtu`bu, prigovor prebijanja, da preina~i tu`bu iz drugih razloga, da povu~e
tu`bu itd.).

No, valja napomenuti da je na~elo usmenosti i prema najnovijoj koncepciji


Zakona o parni~nom postupku osnovno na~elo, a da na~elo pismenosti ima
ulogu da se tim br`e i tim bolje ostvari na~elo usmenosti.

31

^lan 15 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

II - NADLE`NOST

SUDA

GLAVA II
UVOD
1

Ovim zakonom u poglavlju o nadle`nosti suda, prvenstveno u cilju postizanja {to ve}e efikasnosti postupka, ugra|ene su znatne izmjene u odnosu na
raniji ZPP. Na apsolutnu i stvarnu nadle`nost sud pazi po slu`benoj du`nosti
samo u fazi prvostupanjskog postupka (~lanak 16. i 17.), dok strankama nije
uskra}eno pravo prigovoriti ovoj nadle`nosti u tijeku cijelog postupka. Tu`enik
mo`e prigovoriti mjesnoj nadle`nosti suda najkasnije u odgovoru na tu`bu, a
sud po slu`benoj du`nosti ima mogu}nost proglasiti se mjesno nenadle`nim
samo u slu~aju isklju~ive mjesne nadle`nosti drugog suda najkasnije do
podno{enja odgovora na tu`bu. Va`no je napomenuti da je ovaj zakon u
~lanku 458. regulirao na~in postupanja u sporovima s me|unarodnim elementom. Za odre|ivanje ove nadle`nosti od zna~aja je i dan podno{enja tu`be
(vidjeti opse`an komentar uz ~lanak 15.).

Odre|ivanjem roka od 3 (tri) dana za ustupanje predmeta nadle`nom sudu,


te tri dana za ustupanje predmeta sudu koji rje{ava sukob nadle`nosti (~l.
20. i ~l. 21.) znatno su skra}eni ovi rokovi. U svim zakonima o sudovima kriterij vrijednosti spora nema nikakav zna~aj za odre|ivanje stvarne nadle`nosti.
Temeljem odredbi zakona o sudovima u gra|anskim stvarima ustanovljena je
maksimalno pro{irena stvarna nadle`nost op}inskih sudova (samo posebnim
zakonom utvr|en je izuzetak vidjeti komentar uz ~l. 27.) Uvedeno je na~elo
monokratskog su|enja u prvostupanjskom postupku {to predstavlja pojednostavljenje i ubrzanje postupka.

Va`e}im zakonima o sudovima ustanovljena je specijalizirana stvarna nadle`nost pojedinih op}inskih sudova za obavljanje poslova iz oblasti trgova~kog
prava, i to na na~in da su u op}inskim sudovima organizirani privredni odjeli
u Federaciji BiH, a u Republici Srpskoj su osnovani posebni privredni sudovi
(vidjeti komentar uz ~l. 27.).

1. Z A J E D N I ~ K E

ODREDBE

^lanak 15.
(1) Nakon primitka tu`be sud ocjenjuje je li nadle`an.
(2) Prigodom ocjenjivanja nadle`nosti, sud }e uzeti u obzir navode u tu`bi
i ~injenice koje su sudu poznate.
(3) Ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena
nadle`nost suda, sud koji je bio nadle`an u vrijeme podno{enja tu`be ostaje i dalje nadle`an i ako bi zbog tih promjena bio nadle`an drugi sud.

32

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 15

Odredba ~lanka 15. odgovara odredbi tako|er ~lanka 15. ranijeg Zakona o
parni~nom postupku Federacije BiH (Slu`bene novine FBiH broj 42/98, 3/99;
u daljem tekstu: raniji ZPP FBiH) odnosno ~lanka 15. Zakona o parni~nom
postupku Srpske Republike (Slu`beni list SFRJ broj 4/77, 36/80, 69/82, 58/84,
74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91; Slu`beni glasnik Republike Srpske broj 17/93,
14/94 i 32/94; u daljem tekstu: raniji ZPP RS).

Uz stavak (1) Nadle`nost suda pravna znanost promatra u objektivnom smislu kao djelokrug poslova odre|enog suda i u subjektivnom smislu kao pravo
i du`nost odre|enog suda da postupa u odre|enoj pravnoj stvari ili da
poduzme samo odre|enu radnju.

Interna jurisdikcija sudova BiH u gra|anskim stvarima odre|ena je po~ev{i od


Ustava Bosne i Hercegovine, Ustava obadva entiteta, do zakona koji su doneseni na razini entiteta i razini `upanija/kantona odnosno Br~ko Distrikta BiH.
Ustavom Bosne i Hercegovine ustanovljen je Ustavni sud BiH, a Zakonom

o sudu BiH (Slu`beni glasnik BiH broj 29/00, 15/02, 16/02, 24/02, 43/02,
3/02, 37/03, 42/03) osnovan je Sud BiH. Prema Ustavu Federacije BiH
(Slu`bene novine FBiH 1/94, 13/97, 9/04) sudsku funkciju u Federaciji
vr{e:
Ustavni sud Federacije BiH

Vrhovni sud Federacije BiH

sudovi `upanija/kantona (op}inski i `upanijski/kantonalni sudovi)

Prema Ustavu Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS broj 3/92, 6/92, 8/92,
15/92, 19/92, 28/94, 8/96, 13/96, 16/96) ustanovljen je Ustavni sud Republike
Srpske, dok je Zakonom o sudovima i sudskoj slu`bi (Slu`beni glasnik RS
broj 13/00, 16/00, 70/01 i 77/02) odre|eno da ostale sudske funkcije vr{e:
Vrhovni sud Republike Srpske
okru`ni sudovi
osnovni sudovi

U Federaciji BiH donesen je poseban Zakon o Vrhovnom sudu Federacije BiH


(Slu`bene novine Federacije BiH 2/95, 4/95, 9/96, 33/99, 20/01, 44/01), a zatim
zakoni o sudovima na razini `upanija/kantona, i to:
Zakon o sudovima Zapadno-Hercegova~ke `upanije/kantona (Narodne

novine @ZH broj 5/96, 9/00, 15/01, 12/02 i 5/03)


Zakon o sudovima Herceg-Bosanske `upanije/kantona (Narodne novine

HB@ broj 1/97 i 10/02)


Zakon o sudovima Posavske `upanije/kantona (Narodne novine @P broj

10/01, 7/02)
Zakon o sudovima Hercegova~ko-Neretvanske `upanije/kantona (Slu`bene

novine HNK br. 6/00, 4/00)


Zakon o sudovima Bosansko-Podrinjskog kantona (Slu`bene novine

BPKG br. 4/97, 10/97, 17/99 i 15/02)


Zakon o sudovima Unsko-Sanskog kantona (Slu`beni glasnik USK br.

6/96, 7/98, 7/99, 11/99 i 10/02)


Zakon o sudovima Srednje-Bosanskog kantona (Slu`bene novine SBK br.

9/97, 8/98, 1/00, 15/01, 2/02, 10/02, 16/02 i 2/03)

33

^lan 15 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Zakon o sudovima Tuzlanskog kantona (Slu`bene novine TK br. 3/96,


7/96, 2/97, 9/97, 7/99, 13/99, 8/00, 15/02 i 4/03)
Zakon o sudovima Zeni~ko-Dobojskog kantona (Slu`bene novine ZDK

br. 4/97, 15/99, 14/02 i 5/03 )


Zakon o sudovima Kantona Sarajevo (Slu`bene novine KS br. 21/01, 28/01

i 26/02).
(U pripremi je jedinstveni zakon o sudovima na razini Federacije BiH.) Na
temelju citiranih propisa odre|ena je stvarna nadle`nost suda u parni~nom
postupku na jedinstven na~in u obadva entiteta.

U dosada{njoj sudskoj praksi bilo je nesnala`enja u primjeni odredbe ~lanka


53. u okviru instituta prethodnog ispitivanja tu`be. Tu`be podnesene sudu
prije stupanja na snagu ovoga zakona pojedini sudovi su vra}ali tu`itelju na
ure|enje, redovito i zbog odre|enja mjesne i stvarne nadle`nosti suda.
Me|utim, cijenimo da za takvo postupanje nije postojala pravna osnova.
Odredbu ~lanka 53. stavak 2. to~ka 1. ovog zakona koja ure|uje osnovu za
nadle`nost suda kao sastavni dio sadr`aja tu`be treba tuma~iti restriktivno,
isklju~ivo u okviru mjesne nadle`nosti, na na~in da takva obveza postoji samo
u slu~aju kada se mjesna nadle`nost zasniva na odredbama koje ~ine izuzetak od pravila (ugovorena mjesna nadle`nost, bilo izme|u doma}ih stranaka
ili izme|u stranaka s me|unarodnim elementom, izberiva nadle`nost: u slu~aju
naknade {tete, nadle`nost po mjestu gdje se nalazi zastupstvo tu`enika,
nadle`nost po mjestu pla}anja i dr., isklju~iva mjesna nadle`nost: nadle`nost
u sporovima o nekretninama, nadle`nost za sporove u ovr{nom i ste~ajnom
postupku i dr.).
Ovakva obveza sadr`aja tu`be podupire ekonomi~nost postupka i omogu}ava
sucu ocjenjivanje nadle`nosti prigodom ispitivanja tu`be na osnovi navoda iz
tu`be i ~injenica koje su sudu poznate, a nakon primitka odgovora na tu`bu
i na osnovi navoda tu`enika.
Uz stavak (2) Prigodom ocjenjivanja nadle`nosti, sud }e uzeti u obzir navode
u tu`bi i ~injenice koje su sudu poznate.

U sudskoj praksi je zabilje`eno:

Parni~ni postupak za ispra`njenje stana u smislu ~lanka 30. stavak 2.


Zakona o stambenim odnosima u slu~aju kada se neka osoba nezakonito
uselila u stan u periodu izme|u 30.4.1991. i 19.12.1998. ne mo`e se obustaviti primjenom odredbe ~lanka 30. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o prestanku primjene Zakona o kori{tenju napu{tene imovine, ve} o tu`benom
zahtjevu treba meritorno odlu~iti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Republike Srpske Rev. 269/01 od 29.3.2002.; Bilten sudske prakse Vrhovnog
suda RS lipanj/2004)
Po proteku roka od {est mjeseci od dana saznanja o prestanku kori{tenja
stana o zahtjevu za iseljenje osoba koje su u stanu ostale nakon smrti stanara nadle`an je sud. Rok od {est mjeseci po~inje se ra~unati od dana stu-

34

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 16

panja na snagu Zakona o stambenim odnosima. (Citat iz sudske odluke:


Vrhovni sud RH Gzz-48/91 od 30.1.1992.)
8

Uz stavak (3) Stavak 3. ovoga ~lanka ure|uje pravila o ustaljivanju nadle`nosti


po kojima su promjene o kojima ovisi mjesna nadle`nost nastale tijekom postupka irelevantne za odre|enje nadle`nosti. Bitne su okolnosti koje su postojale u vrijeme podno{enja tu`be. Jednom utemeljena mjesna nadle`nost se ne
mo`e mijenjati. Ova odredba ima prakti~an zna~aj da se zapo~eti postupak
nastavi pred istim sudom odnosno istim sucem.
Po ovom pitanju dosada{nja sudska praksa primjenjiva je i na sada{nji Zakon
o parni~nom postupku.

Mjesna nadle`nost suda se ne mijenja nakon pokretanja postupka redovite


likvidacije protiv tu`enog ili otvaranja ste~ajnog postupka. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud BiH broj R. 127/89 od 27.6.1989, Bilten Vrhovnog suda
BiH, 3/89)
Ne postoji bitna povreda odredaba parni~nog postupka kada je u sporu
iz nadle`nosti osnovnog suda sudio vi{i sud. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud BiH, broj G`-20/88 od 21.10.1988.)
Kad je za odre|ivanje stvarne nadle`nosti suda odlu~na pravna osnova tu`be, onda se pravna osnova ima posu|ivati po sadr`aju tu`be, a ne
po pravnoj kvalifikaciji koju je tu`itelj naveo u rubrici tu`be. (Citat iz
sudske odluke: Ss, Gss-264/74 od 4. prosinca 1974; Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz
~lanak 15.)
9

Kada je u pitanju nadle`nost suda BiH u sporovima s me|unarodnim ele mentom na koju sud pazi po slu`benoj du`nosti sukladno odredbi ~lanka 458.
ovoga zakona, primijenit }e se odredbe ~lanka 81. Zakona o rje{avanju sukoba zakona o propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima (dalje: ZRSZ),
a ti~e se momenta relevantnog za ocjenu nadle`nosti doma}eg suda. Kako ova
odredba propisuje da su za ocjenu nadle`nosti suda BiH zna~ajne ~injenice
koje postoje u vrijeme kada parnica po~inje te}i, proizlazi da ova odredba
ima zna~enje pravila o ustaljivanju me|unarodne nadle`nosti, tako da vrijeme
po~etka toka parnice treba razumjeti u smislu vremena podno{enja tu`be
sudu, a ne vremena zasnivanja litispendencije
^lanak 16.
(1) Sud tijekom cijelog postupka, po slu`benoj du`nosti, pazi spada li
rje{avanje spora u sudsku nadle`nost.
(2) Kad sud tijekom postupka ustanovi da za rje{avanje spora nije nadle`an
sud nego koje drugo tijelo vlasti, oglasit }e se nenadle`nim, ukinuti
provedene radnje u postupku i odbaciti tu`bu.

35

^lan 16 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

(3) Kad sud tijekom postupka ustanovi da za rje{avanje spora nije nadle`an
sud u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnem tekstu: Federacija), po
slu`benoj }e se du`nosti proglasiti nenadle`nim, ukinut }e provedene radnje u postupku i odbaciti tu`bu.
1

Odredba je u cjelini preuzeta iz ranijeg istoimenog zakona (~lanak 16. FBiH


odnosno RS.)

Uz stavak (1) Stavak 1. ovog ~lanka propisuje obvezu suda da po slu`benoj


du`nosti pazi na apsolutnu nadle`nost suda. Pravna doktrina pod apsolutnom
nadle`no{}u podrazumijeva razgrani~enje nadle`nosti doma}ih sudova u odnosu na ostala dr`avna tijela i osobe s javnim ovlastima.
U nastavku je sudska praksa:

Spor u kojem se tra`i za{tita ste~enog prava na grobno mjesto je imovinsko pravni spor za koji je nadle`an sud op}e mjesne nadle`nosti. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev. 221/72 od 20.9.1972;
Pregled sudske prakse 2/140 prilog ~asopisu Na{a zakonitost)
Op}inski sud je stvarno nadle`an za raspravljanje o pravu kori{tenja
groba me|u strankama, iako je nadle`nost tijela uprave ure|ivanje odre|enih
odnosa i dodjeljivanje grobnih mjesta i njihova evidencija. (Citat iz sudske
odluke: Okru`ni sud u Rijeci G`-605/85 od 3.4.1985, Pregled sudske prakse
27/114 prilog ~asopisu Na{a zakonitost)
Zahtjev za utvr|ivanje suvlasni~kih dijelova na biv{em kmetskom seli{tu,
u skladu sa sporazumom ovla{tenih osoba, mo`e se isticati samo u postupku za ukidanje zajedni~kog prava vlasni{tva i utvr|enja prava vlasni{tva na
biv{em kmetskom seli{tu, a ne u parnici koja je pokrenuta nakon
pravomo}nog okon~anja upravnog postupka. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud BiH broj Rev. 175/86 od 24.7.1986, Bilten Vrhovnog suda BiH, broj 4/86)
Redoviti sudovi su nadle`ni odlu~ivati o ukidanju prava stvarne slu`nosti
na gra|evnom zemlji{tu, kada su ispunjene pretpostavke predvi|ene zakonom
o osnovnim vlasni~ko-pravnim odnosima.(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
BiH broj Gvl-8/87 od 20.8.1987, Bilten Vrhovnog suda BiH, 4/87)
Za odlu~ivanje o zahtjevu za ukidanje stvarne slu`nosti na gradskom gra|evnom zemlji{tu nadle`an je sud. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije
BiH broj Rev. 150/99 od 8.10.1999, Bilten Vrhovnog suda FBiH, broj 2/99)
^injenice iz kojih slijedi da rje{avanje spora pripada sudskoj nadle`nosti,
stranka mo`e iznijeti i u `albi protiv rje{enja kojim se sud prvog stupnja
proglasio apsolutno nenadle`nim i odbacio tu`bu, jer je sud na sudsku
nadle`nost du`an paziti po slu`benoj du`nosti tijekom cijelog postupka. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske Rev. 1936/96 od 4. o`ujka 1998.;
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi},
Sarajevo, 2000, uz ~lanak 16.)

36

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 16

O zahtjevu tu`itelja da mu tu`enici omogu}e nesmetan rad kao autotaksisti, te da s ostalim taksistima ~eka na propisanim stanicama, odlu~uje sud
u parni~nom postupku, a ne tijelo uprave. Naime, u ovom slu~aju nije predmet odlu~ivanja valjanost upravnog akta na temelju kojeg tu`itelj obavlja autotaksi djelatnost da bi za odlu~ivanje bilo nadle`no tijelo uprave, a ne radi
se niti o radnom sporu jer je obrt samostalna i neovisna djelatnost, ve} se
radi o imovinskopravnom sporu me|u strankama o kojem odlu~uje sud.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske, Rev. 2573/94 od 12. o`ujka
1997, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 16.)
Utvr|ivanje postojanja braka koji nije upisan u mati~ne knjige, jer su iste
za vrijeme rata uni{tene, spada u nadle`nost suda op}e nadle`nosti, a ne
tijela uprave. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud SFRJ R. 130/71, Komentar
Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo,
2000, uz ~lanak 16.)
Zahtjev za isplatu dospjelih iznosa mirovina je imovinskopravni zahtjev
o kojem odlu~uje sud, a ne mirovinski fond. (Citat iz sudske odluke: @upanijski sud u Bjelovaru G`-63/98 od 5. velja~e 1998.; Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000, uz
~lanak 16.)
3

Pitanje apsolutne nenadle`nosti suda treba promatrati i u svezi s ~lankom


221. i ~lankom 241. ovoga zakona koji propisuju povrede parni~nog postupka (strana~ka sposobnost i zastupanje) na koje drugostupanjski sud pazi po
slu`benoj du`nosti u postupku rje{avanja `albe odnosno revizijski sud u postupku rje{avanja revizije. Obadvije odredbe su potpuno identi~ne i ne
propisuju da ovi sudovi po slu`benoj du`nosti paze na apsolutnu nenadle`nost
suda, zbog ~ega treba tuma~iti da se odredba ~lanka 16. stavak 1. odnosi
samo na prvostupanjski postupak. Ovo je razlogom {to smatramo da bi bilo
jasnije da je u stavku 1. ovoga ~lanka propisano da sud po slu`benoj du`nosti
pazi da li rje{avanje spora spada u sudsku nadle`nost tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, a ne tijekom cijelog postupka kako je propisano.
Prakti~no, ova odredba mo`e imati takav zna~aj da upravna stvar bude pravomo}no rije{ena od strane suda onda kada se prvostupanjski sud po slu`benoj
du`nosti ne oglasi apsolutno nenadle`nim i odbaci tu`bu niti po tom pitanju
stranke istaknu prigovor. Po{to zakon nije ograni~io isticanje ovog prigovora, cijenimo da ga stranke mogu isticati tijekom cijelog postupka, u svim instancama.
U sudskoj praksi apsolutna nenadle`nost rje{avana je u razli~itim slu~ajevima:

Sud nije nadle`an u parnici utvr|ivati postojanje nov~anog potra`ivanja


utvr|enog upravnim aktom, a osporenog u postupku likvidacije tu`enika.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud FBiH broj G`-21/97 od 21.4.1998.)
Pobijanje pravilnosti postupka privatizacije dr`avnog kapitala u poduze}ima i pravne valjanosti ugovora o prodaji predmeta licitacije sklopljenog u

37

^lan 16 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

tom postupku ne spada u sudsku nadle`nost, nego u nadle`nost tijela


uprave. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Republike Srpske Gvl-9/01 od
3.1.2003; Bilten sudske prakse Vrhovnog suda RS lipanj/2004)
Ne spada u sudsku nadle`nost odlu~ivanje o zahtjevu za povra}aj
pogre{no napla}ene akcize i poreza na promet. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud RS, Rev. 114/01 od 7.9.2001; Bilten sudske prakse Vrhovnog suda
RS, lipanj/2004)
Prema stajali{tu sudske prakse: Sud nije ovla{ten odlu~ivati u parnici po
zahtjevu za isplatu vodoprivredne naknade na temelju rje{enja o vodoprivrednoj naknadi jer to rje{enje donosi u upravnom postupku odgovaraju}a vodna
zajednica i ono predstavlja valjanu ovr{nu ispravu za provo|enje ovr{nog postupka pred nadle`nim sudom. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske
Rev. 85/89 od 12. kolovoza 1990.)
Okolnost da je nekretnina tek nakon podno{enja tu`be progla{ena privremeno napu{tenom nije od zna~aja za ocjenu zakonitosti rje{enja kojim se prvostupanjski sud proglasio apsolutno nenadle`nim, jer ukoliko u bilo kom stadiju postupka otpadne zakonska osnova za sudsku nadle`nost, odnosno ukoliko
umjesto dosada{nje sudske nadle`nosti bude zakonom propisana nadle`nost
drugog tijela, sud pred kojim se u tom momentu postupak vodi du`an se proglasiti apsolutno nenadle`nim, ukinuti provedene radnje i tu`bu odbaciti. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH broj Rev. 34/97 od 12.6.1997.)
Kada je za odlu~ivanje o glavnom dugu ustanovljena nadle`nost tijela
uprave, ne mo`e se pla}anje kamate na taj dug ostvarivati u parnici pred
sudom, niti se umjesto kamate mo`e zahtijevati naknada {tete za kori{tenje
novca u visini kamate. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH
broj. P`-194/02 od 23.5.2003; Bilten Vrhovnog suda FBiH broj 2002/2003)
Sud nije nadle`an odlu~ivati o zahtjevu za naknadu {tete koju uzrokuju za{titne snage UN.
Konvencijom o privilegijama i imunitetima UN od 13.2.1946. propisano je
da UN u`ivaju imunitet od svih oblika sudskog postupka, osim ukoliko taj
imunitet nije izrijekom izuzet u pojedinim slu~ajevima (~lanak 2. Konvencije)
Vlada BiH i UN potpisale su Sporazum 15.5.1993. (dodatak Sporazumu
23.12.1995.) kojim su za{titne snage UN izuzete od svih oblika sudskog postupka, s time da je propisan postupak rje{avanja sporova i dan u nadle`nost
komisijama koje se osnivaju sukladno tom sporazumu, pa su ni`estupanjski
sudovi pravilno primijenili odredbu ~lanka 16. stavak 1. ZPP kada su ocijenili da sud nije nadle`an za odlu~ivanje po zahtjevu i tu`bu odbacili. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH broj Rev. 13/00 od 24.2.2000.,
Bilten FBiH br. 1/00, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda FBiH broj 1/2000)
Tijelo uprave koje odlu~uje o ustanovljenju stvarne slu`nosti, nadle`no je
odlu~ivati i o zahtjevu za premje{tanje slu`nosti na gradskom gra|enom
zemlji{tu u dru{tvenom vlasni{tvu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Federacije BiH broj Rev. 79/96 od 20.3.1997.)

38

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 16

Revizija protiv rje{enja donesenog u drugom stupnju dopu{tena je samo


kada se parni~ni postupak, koji se ina~e meritorno zavr{ava presudom, zavr{i
nekim procesnim rje{enjem (npr. to }e biti u slu~ajevima odbacivanja tu`be
podnesene nakon proteka propisanog roka za njeno podno{enje, odbacivanje
tu`be zbog apsolutne nenadle`nosti suda, odbacivanja tu`be zbog presu|ene
stvari ili zbog litispendencije, nedostatka glede strana~ke sposobnosti, kao i u
slu~aju drugih procesnih smetnji koje sprje~avaju vo|enje postupka. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH broj Rev. 131/99 od 20.08.1999.)
Spor izme|u vjerskog slu`benika (imama) i Islamske vjerske zajednice radi
utvr|ivanja nezakonitosti disciplinske odluke o premje{taju na vjersku du`nost
u drugu d`amiju ne predstavlja ni odnos u smislu ~lanka 1. FZPP-a, nego
konfesionalni odnos unutar vjerske zajednice koji spada pod isklju~ivu jurisdikciju te zajednice suglasno Ustavnom na~elu o konfesionalnoj autonomiji.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH Rev. 19/81 od 6. svibnja 1981.)
4

Uz stavak (2) Stavak 2. ovoga ~lanka propisuje na~in postupanja suda kada
ustanovi da nije nadle`an sud nego neko drugo tijelo vlasti. U tom slu~aju
proglasit }e se nenadle`nim, ukinuti sve radnje u postupku i odbaciti tu`bu.
Nema pravila o ustaljivanju jurisdikcije, a niti obveze da se predmet dostavi
na postupanje drugom sudu odnosno tijelu uprave.

Uz stavak (3) Kada sud tijekom postupka ustanovi da za rje{avanje spora


nije nadle`an sud u Federaciji Bosne i Hercegovine, nego sud u Republici
Srpskoj ili sud u drugoj dr`avi, po slu`benoj du`nosti }e se proglasiti nenadle`nim, ukinut }e provedene radnje u postupku i odbaciti tu`bu. U tom
slu~aju sud nema obvezu tu`bu odnosno spise predmeta dostavljati nadle`nom
sudu.
Odredbama ~lanka 14. Zakona o Sudu BiH (Slu`beni glasnik BiH broj 29/00,
15/02, 16/02, 24/02, 43/02, 3/02, 37/03, 42/03) ure|ena je stvarna nadle`nost
ovoga suda u slu~aju sukoba nadle`nosti izme|u sudova Federacije BiH i RS
odnosno sudova entiteta i Distrikta Br~ko BiH, kao i izme|u Suda BiH i bilo
kojeg drugog suda s podru~ja BiH..
Sud BiH ve} je usvojio sudsku praksu:

Sud Bosne i Hercegovine u smislu ~lanka 14. stavak 2. to~ka c. Zakona


o Sudu BiH je nadle`an za rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u Suda BiH
i bilo kojeg drugog suda s podru~ja BiH. (Citat iz sudske odluke: Sud BiH
broj Ur. 15/03 od 25.2.2004; ova odluka do danas nije objavljena)
Rje{avaju}i o sukobu nadle`nosti izme|u navedenih entitetskih sudova
ovaj sud je primjenom odredbe ~lanka 14. stavak 2. to~ka c. Zakona o Sudu
BiH (Slu`beni glasnik BiH broj 29/00, 15/02, 16/02, 24/02, 43/02, 3/02, 37/03)
rije{io kao u izreci rje{enja iz sljede}ih razloga:
U cilju ispunjenja obveza utvr|enih u ~lanku II.2., 3., 4. i 6. i ~lanku III.
1.c) Ustava BiH, a u svezi pravne pomo}i u gra|anskim, kaznenim i upravnim stvarima izme|u entiteta BiH dana 20.5.1998. na razini ministara pravde

39

^lan 17 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Federacije BiH i RS sklopljen je Memorandum o razumijevanju o ure|enju


poslova pravne pomo}i izme|u institucija Federacije BiH i RS (Slu`bene
novine Federacije BiH, broj 25/98).
To~kom V. navedenog memoranduma ure|eno je pitanje razmjene sudskih i upravnih spisa koji se odnose na pravomo}no okon~ane predmete i
predmete u kojima su odluke poni{tene uz me|usobnu obvezu njihovog
dostavljanja sudovima drugog entiteta.
Dakle, iz prednjih ~injenica proizlazi da je tu`iteljev predmet sa zahtjevom
za ovrhu navedene presude trebalo ustupiti na nadle`nost @upanijskom/
Kantonalnom sudu u Livnu, jer se tijelo uprave koje je rje{avalo u ovoj
pravnoj stvari nalazi na podru~ju Federacije BiH odnosno na podru~ju navedenog suda. (Citat iz sudske odluke: Sud BiH, broj Ur. 17/03 od 19.12.2003;
ova odluka do danas nije objavljena)
^lanak 17.
(1) Svaki sud tijekom cijelog postupka, po slu`benoj du`nosti pazi na svoju
stvarnu nadle`nost.
(2) Ako je tu`enik ve} dao odgovor na tu`bu, vi{i sud prvog stupnja se ne
mo`e ni glede prigovora, ni po slu`benoj du`nosti proglasiti stvarno nena dle`nim za predmete iz nadle`nosti ni`ega suda prvog stupnja.
1

Ova odredba razlikuje se od odredbi ~lanka 17. ranijeg istoimenog zakona


FBiH odnosno RS u tome {to nije propisano isklju~enje prava `albe na ovakva rje{enja.

Uz stavak (1) Pravila o stvarnoj nadle`nosti ustanovljuju djelokrug poslova


izme|u sudova razli~itih vrsta u jedinstvenom doma}em sudskom sustavu, te
izme|u sudova razli~itog ranga iste vrste sudova. (U komentaru ~lanka 16.
vidjeti popis propisa kojima je ure|ena nadle`nost sudova BiH.)
Kao i po pitanju apsolutne nenadle`nosti suda (~lanak 16.), stvarnu
nenadle`nost treba promatrati u svezi s ~lankom 221. i ~lankom 241. ovoga
zakona koji propisuju povrede parni~nog postupka (strana~ka sposobnost i
zastupanje) na koje po slu`benoj du`nosti pazi drugostupanjski sud u postupku rje{avanja `albe odnosno revizijski sud u postupku rje{avanja revizije, tako da i ovu odredbu treba tuma~iti u smislu da samo prvostupanjski
sud po slu`benoj du`nosti pazi na svoju stvarnu nadle`nost, dok takvu
obvezu nemaju drugostupanjski sud odnosno revizijski sud. Proizlazi da bi i
ova odredba bila jasnija kada bi propisivala da sud u tijeku prvostupanjskog
postupka po slu`benoj du`nosti pazi na svoju stvarnu nadle`nost, a ne
tijekom cijelog postupka.

U gra|anskim stvarima stvarno su nadle`ni op}inski sudovi (RS osnovni


sudovi), a samo iznimno `upanijski/kantonalni sudovi, i to ako je to posebnim zakonom izrijekom propisano. Prema sada{njem stanju to su jedino

40

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 17

sporovi zbog klevete u Federaciji BiH (~lanak 13. Zakona o za{titi od klevete
- Slu`bene novine Federacije BiH broj 19/03). Ovakvim ure|enjem stvarne
nadle`nosti ukupna gra|anska nadle`nost u prvom stupnju prenesena je na
op}inske odnosno osnovne sudove. U okviru op}inskih sudova u svakoj
`upaniji/kantonu odre|en je po jedan sud koji ima privredni odjel (gospodarski odjel), a isti postoje u op}inskom sudu u Sarajevu, Livnu, Mostaru, Tuzli,
Novom Travniku, Zenici, [irokom Brijegu, Biha}u, Od`aku i Gora`du. U
Republici Srpskoj osnovani su privredni odjeli u osnovnim sudovima u Banjoj
Luci, Bjeljini, Doboju, Trebinju i Sokocu.
U zakonima o sudovima pri odre|ivanju prvostupanjske nadle`nosti `upanijskih/kantonalnih sudova odnosno okru`nih sudova dovoljno jasna odredba bi
bila da ovi sudovi odlu~uju u prvom stupnju u gra|anskim predmetima kada
je to propisano posebnim zakonom.
4

U svim zakonima o sudovima kriterij vrijednosti spora nema nikakav zna~aj


za odre|ivanje stvarne nadle`nosti. Stvarna nadle`nost op}inskih sudova u
Federaciji BiH u gra|anskoj oblasti odre|ena je na temelju tri kriterija.
Prvo, uvijek su nadle`ni za sve sporove iz gra|anske oblasti u prvom stupnju, ako zakonom nije druga~ije odre|eno (sporovi zbog klevete u Federaciji
BiH - ~lanak 13. Zakona o za{titi od klevete - Slu`bene novine Federacije
BiH broj 19/03). U prvom stupnju uvijek provode izvanparni~ni postupak.
Drugo, odlu~uju o privrednim prijestupima u prvom stupnju, provode postupak ste~aja, prisilnog poravnanja i redovite likvidacije, obavljaju zemlji{noknji`ne poslove, odre|uju i provode ovrhu i osiguranja, pru`aju doma}u i
me|unarodnu pravnu pomo}, te ostale poslove odre|ene posebnim zakonima.
Tre}e, op}inski sudovi koji imaju privredne/gospodarske odjele u prvom stupnju odlu~uju o sporovima koji se odnose na prava i obveze po osnovi pravnog
prometa roba i usluga, te vrijednosnih papira u kojima su obje stranke u postupku pravne ili fizi~ke osobe koje u svojstvu samostalnog poduzetnika obavljaju gospodarsku djelatnost, u sporovima koji se odnose na brodove i na
plovidbu na moru i unutarnjim vodama (ukupna primjena plovidbenog prava,
osim prijevoza putnika), u sporovima koji se odnose na zrakoplove (ukupna
primjena zrakoplovnog prava, osim prijevoza putnika), sporove iz autorskih
prava i prava industrijskog vlasni{tva, sporove za djela za koja se ustanovi
da predstavljaju nelojalnu konkurenciju ili monopolski sporazum.

Stvarna nadle`nost osnovnih sudova u Republici Srpskoj istovjetna je sa


stvarnom nadle`nosti op}inskih sudova u Federaciji. Prema ~l. 19. ZPP-a Br~ko
Distrikta u parni~nom postupku osnovni sud ima op}u stvarnu nadle`nost.

Uz stavak (2) Odredbu stavka 2. treba tuma~iti tako da se sud prvog stupanja kada je u pitanju vi{i sud ne mo`e ni u povodu prigovora, ni po
slu`benoj du`nosti proglasiti stvarno nenadle`nim za predmete iz nadle`nosti
ni`eg suda prvog stupnja u slu~aju kada je tu`enik ve} dao odgovor na
tu`bu, a nije istakao prigovor stvarne nenadle`nosti. Dakle, radi ekonomi~nosti

41

^lan 18 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

postupka dolazi do ustaljivanja stvarne nadle`nosti vi{eg suda za sporove iz


stvarne nadle`nosti ni`eg suda..

Ako, nakon {to je odlu~eno o sukobu nadle`nosti, sud pred kojim se


vodi postupak ocijeni da je naknadno do{lo do promjene nadle`nosti, on ne
mo`e ponovno izazvati sukob nadle`nosti, ve} treba donijeti rje{enje kojim }e
se proglasiti nenadle`nim i predmet ustupiti nadle`nom sudu. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud broj R. Hrvatske Gzz-410/97 od 25. rujna 1997;
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi},
Sarajevo, 2000., uz ~lanak 17.)
Vrhovni sud kome je podnesena tu`ba, iako ne postoji njegova stvarna
nadle`nost, proglasit }e se nenadle`nim i ustupiti predmet stvarno nadle`nom
sudu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske broj Gr-236/98 od
19. studenog 1998; Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 17.)
^lanak 18.
(1) Do dono{enja odluke o glavnoj stvari sud }e rje{enjem obustaviti parni~ni
postupak ako ustvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvan parni~nog postupka. Nakon pravomo}nosti rje{enja postupak }e se nastaviti po pravilima izvanparni~nog postupka pred nadle`nim sudom.
(2) Radnje koje je proveo parni~ni sud, kao {to su o~evid, vje{ta~enje,
saslu{anje svjedoka i drugo, i odluke koje je donio taj sud, nisu bez
va`nosti zato {to su poduzete u parni~nom postupku.
1

Odredba. odgovara ~lanku 19. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno RS, a
odnosi se na situaciju kada se tijekom prvostupanjskog parni~nog postupka
ustanovi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparni~nog postupka.

Uz stavak (1) Zakonski razlog ovakvog postupanja, obustavljanja parni~nog


postupka i nastavka postupka po pravilima izvanparni~nog postupka, jeste u
ekonomi~nosti postupka, jer je izvanparni~ni postupak jednostavniji i omogu}ava ubrzanje postupka. (Zakon o izvanparni~nom postupku - Slu`bene novine
FBiH broj 2/98.) U Republici Srpskoj je na snazi preuzeti Zakon o
vanparni~nom postupku - Slu`beni list SRBiH 10/89).
Zbog rijetkih slu~ajeva primjene prednjeg instituta, sudska praksa nije bogata.

Parni~ni sud mo`e odlu~iti u parnici pokrenutoj po tu`bi za utvr|enje


da je ovrha nedopu{tena. Ako se tu`ba zasniva na prigovoru da odluka nije
ovr{na, sud je du`an obustaviti parni~ni postupak i s tu`bom postupiti kao
s prijedlogom da se ukine potvrda o ovr{nosti. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud BiH broj P`-409/90 od 15.11.1990; Bilten Vrhovnog suda BiH
1/91)

42

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 19

Parni~ni postupak vi{e se ne smije obustaviti nakon {to je donesena prvostupanjska odluka o glavnoj raspravi. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske broj Rev. 1633/87 od 10. velja~e 1988, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000, uz ~lanak 19.)
3

Uz stavak (2) Ure|enje ovoga odnosa identi~no je kao i u prethodnom zakonu


o parni~nom postupku. Iz razloga ekonomi~nosti i efikasnosti postupka
odre|eno je da se radnje iz parni~nog postupka koriste u izvanparni~nom
postupku, s tim da se nakon pravomo}nosti rje{enja o obustavljanju parni~nog
postupka predmet nastavi po pravilima izvanparni~nog postupka pred
nadle`nim sudom. Ovo je naro~ito svrsishodno ako se ima u vidu da su za
parni~ne i za izvanparni~ne stvari stvarno nadle`ni op}inski-osnovni sudovi
(izuzetak vidjeti komentar uz ~lanak 17.).
U ovom odnosu name}e se pitanje koje su ovlasti suda u slu~aju kada jedna
ili obadvije stranke ne prihva}aju dokaz izveden u parni~nom postupku pred
drugim sucem ili, pak, ne prihva}aju dokaz izveden pred istim sucem (situacija kada isti sudac nastavlja postupak po pravilima izvanparni~nog postupka).
U prvom slu~aju sud }e cijeniti opravdanost prijedloga za ponavljanje
izvo|enja pojedinog dokaza i s time u svezi donijeti odluku kojom }e prijedlogu udovoljiti ili }e ga odbiti. Svakako, sud nije ex lege obvezan udovoljiti prijedlogu stranke za ponovno izvo|enje dokaza. Ovim se {tite prava stranaka glede ve} izvedenih dokaza i podupire ekonomi~nost postupka.
Neprihvatljivo bi bilo da se bez pravno opravdanog razloga ponovo izvode
ve} izvedeni dokazi samo zato {to ne opravdavaju postavljeni cilj pojedine
stranke. U tom slu~aju nerijetko bi nastala situacija da se pojedini dokazi
uop}e ne mogu izvesti i da stranka izgubi mogu}nost dokazivanja ve}
dokazane ~injenice. Primjerice, umrla saslu{ana osoba, uni{teni dokazi na licu
mjesta ili na drugi na~in postali nedostupni. Nedopustivo bi bilo da stranka
koja je na osnovi provedenih dokaza dokazala odre|ene ~injenice snosi
posljedice izmjene suca ili izmjene pravila postupka.
U drugom slu~aju takva obveza uop}e ne postoji, jer dokaz izveden po pravilima parni~nog postupka podrazumijeva slo`eniju proceduru, pa ni formalno
ni materijalno ne postoji razlog da se dokaz ponovi.
U pravilu, u obadva slu~aja i pri svakoj radnji sud je obvezan rukovoditi se
principima ekonomi~nosti postupka i za{tite interesa stranaka.
^lanak 19.
(1) Sud se mo`e u povodu prigovora tu`enika proglasiti mjesno nenadle`nim
ako je prigovor podnesen najkasnije u odgovoru na tu`bu.
(2) Sud se mo`e proglasiti po slu`benoj du`nosti mjesno nenadle`nim samo
kad postoji isklju~iva mjesna nadle`nost kojeg drugog suda, ali najkasnije do podno{enja odgovora na tu`bu.

43

^lan 19 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Ova odredba odgovara odredbi ~lanka 20. ranijeg istoimenog zakona FBiH
odnosno RS i ure|uje pitanje prigovora na mjesnu nadle`nost..

Uz stavak (1) Odredbom stavka 1. odre|en je trenutak do kojeg tu`enik mo`e


ista}i prigovor mjesne nenadle`nosti, najkasnije u odgovoru na tu`bu. U odnosu na raniji zakon o parni~nom postupku (~lanak 20. FBiH odnosno ~lanak
19. RS) ovakva novina zna~i jo{ ve}e skra}ivanje roka za ovakav prigovor, jer
u ranijem zakonu ovaj prigovor se mogao ista}i i na pripremnom ro~i{tu, a
ako pripremno ro~i{te nije odr`ano, do upu{tanja tu`enika o raspravljanje o
glavnoj stvari na prvom ro~i{tu za glavnu raspravu. O~ito je i u ovom ~lanku
namjera zakonodavca bila ve}a efikasnost i ekonomi~nost parni~nog postupka.

U smislu odredbe ~lanka 19. ZPP sud se mo`e proglasiti mjesno nenadle`nim bilo po slu`benoj du`nosti bilo povodom prigovora tu`enika, ali se
ne mo`e proglasiti mjesno nenadle`nim na prijedlog tu`itelja. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud Hrvatske R. 157/74 od 31.7.1974; Pregled sudske prakse
6/199 prilog ~asopisu Na{a zakonitost)
3

Uz stavak (2) U stavku 2. pravo suda da se po slu`benoj du`nosti proglasi


mjesno nenadle`nim vrlo je ograni~eno, samo u slu~aju kad je ovim zakonom
propisana isklju~iva mjesna nadle`nost (~lanak 42. nadle`nost u sporovima o
nekretninama, ~lanak 43. nadle`nost u sporovima o zrakoplovu i brodu, ~lanak
44. nadle`nost za sporove u ovr{nom i ste~ajnom postupku), ali i tada samo
do podno{enja odgovora na tu`bu.
Ovakvo ograni~enje roka, kako za sud tako i za stranke, u slu`bi je
ekonomi~nosti postupka i nema {tetan u~inak za stranke. Povreda pravila o
mjesnoj nadle`nosti ne pogor{ava polo`aj stranaka u odnosu na procesne
garancije za pravilno i zakonito rje{enje spora, jer im sudi sud iste vrste, ali
mo`e utjecati na tro{kove postupka jedne ili obje parni~ne stranke. Ova odredba potvr|uje ustaljenost mjesne nadle`nosti tako da se jednom utemeljena
mjesna nadle`nost ne mo`e mijenjati.

U sudskoj praksi se de{ava da tu`itelj, radi olak{anja svoga polo`aja u parnici, fiktivno zasniva mjesnu nadle`nost suda naj~e{}e u mjestu svog prebivali{ta na na~in da sa strankom prema kojoj ostvaruje pravo utu`i i neku
drugu osobu koja joj nije materijalni suparni~ar, a nerijetko koja nije u bilo
kakvom pravnom odnosu prema njoj niti prema tu`itelju. S obzirom da u
tom slu~aju sud po slu`benoj du`nosti ne mo`e reagirati, tako utemeljena
mjesna nadle`nost }e se odr`ati ako se tu`enik tome ne usprotivi. Ako, pak,
tu`enik istakne prigovor mjesne nenadle`nosti, sud je du`an razdvojiti postupak u odnosu na tu`enike i u odnosu na tu`bu koja se odnosi na tu`enika
koji je istakao prigovor nenadle`nosti proglasiti se mjesno nenadle`nim i po
pravomo}nosti rje{enja predmet dostaviti nadle`nom sudu.
Ovakvo stajali{te izra`eno je u sudskoj praksi:

Ne postoji materijalno suparni~arstvo kao solidarnih du`nika u slu~aju


tu`be upravljene protiv banke po osnovi bankarske garancije i Agencije za

44

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 20

bankarstvo FBiH, jer te osobe za obveze nastale zbog povrede ugovora iz


bankarske garancije nisu ni po zakonu niti po ugovoru u pravnoj zajednici,
niti njihova prava i obveze proizlaze iz istog ~injeni~nog i pravnog osnova,
a odredbama Zakona o agenciji za bankarstvo (Slu`bene novine FBiH broj
9/96, 27/98) niti odredbama Zakona o bankama (Slu`bene novine FBiH broj
39/98) nije propisano da Agencija za bankarstvo ima javna ovla{tenja u odnosu na banke, niti da odgovara vjerovnicima banaka za njihove obveze na
podru~ju FBiH.
Zbog osnovanosti prigovora mjesne nenadle`nosti prvostupanjski sud je
bio du`an razdvojiti postupak na pojedine tu`enike i u odnosu na banku
proglasiti se mjesno nenadle`nim.
Odbijanjem prigovora mjesne nenadle`nosti zasnovane prema sjedi{tu
Agencije sud je po~inio bitnu povredu pravila postupka iz ~lanka 336. stavak
2. ranijeg ZPP, jer je povodom prigovora mjesne nenadle`nosti iz ~lanka 20.
nepravilno odlu~io da je mjesno nadle`an. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud Federacije BiH P`-90/2000 - Bilten Vrhovnog suda FBiH, broj 2/00)
^lanak 20.
(1) Nakon pravomo}nosti rje{enja kojim se oglasio nenadle`nim, sud }e bez
odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadle`nom
sudu.
(2) Sud kome je predmet ustupljen kao nadle`nom nastaviti }e postupak kao
da je kod njega bio pokrenut.
(3) Parni~ne radnje nenadle`nog suda, kao {to su o~evid, vje{ta~enje,
saslu{avanje svjedoka i drugo, nisu bez va`nosti zato {to ih je poduzeo
nenadle`an sud.
1

Uz stavak (1) Za razliku od ~lanka 21. prethodnog istoimenog zakona FBiH


odnosno RS u kojem rok za ustupanje predmeta nadle`nom sudu nije postojao, u odredbama ovog ~lanaka odre|en je precizan rok od tri dana u
kojem je sud obvezan ustupiti predmet na rje{avanje nadle`nom sudu. Ovakva
odredba sigurno predstavlja obvezu vi{e za ve}u efikasnost postupka.
Ustupanje predmeta vr{i se kad rje{enje suda postane pravomo}no, a to zna~i
kad vi{i sud donese odluku po `albi, odnosno kad se stranka odrekne prava
na `albu, odustane od `albe ili istekne rok za `albu. Daljnji postupak pred
nadle`nim sudom nastavlja se kao da je kod njega pokrenut.
Iz stavka 1. ovog ~lanka dade se zaklju~iti da sud samo u slu~aju kada se
progla{ava nenadle`nim donosi posebno rje{enje na koje je dopu{tena posebna `alba, dok u slu~aju kada rje{enjem odbija prigovor nenadle`nosti sud nastavlja rje{avanje o glavnoj stvari, jer posebna `alba na takvo rje{enje nije
dopu{tena (~lanak 109.), a sud je u obvezi rje{enje o prigovoru unijeti u
odluku o glavnoj stvari. Ako je prigovor nenadle`nosti suda podnesen
pravodobno, sud se mo`e na ro~i{tu ili izvan ro~i{ta proglasiti nenadle`nim
i nakon pravomo}nosti rje{enja predmet uputiti nadle`nom sudu.

45

^lan 21 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Uz stavak (2) Obvezu suda kome je predmet ustupljen kao nadle`nom da


nastavi postupak kao da je kod njega bio pokrenut treba shvatiti u cilju
ekonomi~nosti postupka.

Uz stavak (3)
Kod ~injenice da se prigovor mjesne nenadle`nosti mo`e
uspje{no isticati najkasnije do podno{enja odgovora na tu`bu odnosno u odgovoru na tu`bu (~l. 19.), a da se prigovor apsolutne i stvarne nenadle`nosti
mo`e isticati tijekom cijelog postupka, (~lanak 16. i 17.), osim kada je u pitanju izuzetak propisan u ~lanku 17. stavak 2., lako je zaklju~iti da }e sud
kome je predmet ustupljen u prvom slu~aju mo}i cijeniti jedino dostavljeni
odgovor na tu`bu kao parni~nu radnju (druge radnje nisu mogle biti obavljene), a u slu~aju apsolutne i stvarne nenadle`nosti sve druge provedene
radnje (o~evid, iskazi svjedoka i stranaka, vje{ta~enje).

U ovom odnosu, tako|er kao {to je izlo`eno u komentaru ~lanka 18.,


name}e se pitanje koje su ovlasti suda u slu~aju kada jedna ili obadvije
stranke ne prihva}aju dokaz izveden u parni~nom postupku pred drugim
sudom. U tom slu~aju sud }e cijeniti opravdanost prijedloga za ponavljanje izvo|enja pojedinog dokaza i s time u svezi donijeti odluku kojom }e
prijedlogu udovoljiti ili }e ga odbiti, {to zna~i da sud ex lege nije obvezan
na prijedlog bilo koje stranke ponoviti izvo|enje dokaza, nego samo u
slu~aju kada je taj prijedlog opravdan, {to }e sud cijeniti prema svim okolnostima slu~aja.
Neprihvatljivo bi bilo da se bez pravno opravdanog razloga ponovo izvode
ve} izvedeni dokazi samo zato {to ne opravdavaju postavljeni cilj pojedine
stranke. U tom slu~aju nerijetko bi nastala situacija da se pojedini dokazi
uop}e ne mogu izvesti i da stranka izgubi mogu}nost dokazivanja ve}
dokazane ~injenice. Primjerice, umrla saslu{ana osoba, uni{teni dokazi na licu
mjesta ili na drugi na~in postali nedostupni. Nedopustivo bi bilo da stranka
koja je na osnovi izvedenih dokaza dokazala odre|ene ~injenice snosi
posljedice zbog izmjene suca ili izmjene pravila postupka.
^lanak 21.
(1) Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadle`nom smatra da je
nadle`an sud koji mu je predmet ustupio ili koji drugi sud, dostavit }e,
u roku od tri dana, predmet sudu koji treba rije{iti taj sukob nadle`nosti,
osim ako na|e da mu je predmet ustupljen zbog o~ite pogre{ke, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom }e slu~aju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet
ustupio.
(2) Kad je u povodu `albe protiv odluke prvostupanjskog suda kojom se taj
sud proglasio mjesno nenadle`nim odluku donio drugostupanjski sud, za
tu je odluku vezan u svezi s nadle`no{}u i sud kom je predmet ustupljen, ako je drugostupanjski sud koji je odluku donio nadle`an za
rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u tih sudova.

46

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 21

(3) Odluka drugostupanjskog suda o stvarnoj nenadle`nosti prvostupanjskog


suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi ako je drugostupanjski sud nadle`an za rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u tih
sudova.
1

Ova odredba odgovara ~lanku 22. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno
RS i ure|uje negativan sukob nadle`nosti.

Uz stavak (1) Kada dva suda zbog razli~itog tuma~enja pravila o nadle`nosti
ne prihva}aju nadle`nost u konkretnom sporu, predmet se upu}uje sudu koji
rje{ava sukob nadle`nosti. Sukob nadle`nosti mo`e se odnositi na stvarnu i
mjesnu nadle`nost. Sud kojem je predmet ustupljen na nadle`nost nije vezan
za odluku o ustupanju, ali se on ne mo`e proglasiti nenadle`nim, ve} samo
izazvati sukob nadle`nosti na na~in {to }e predmet dostaviti na rje{avanje
sudu koji treba rije{iti sukob nadle`nosti.
Ovakvo rje{enje je posve logi~no, jer bi se, u protivnom, progla{avanje nenadle`nim moglo nastaviti i time stvarati nepotrebnu pravnu nesigurnost i
odugovla~enje postupka. Izuzetak je predvi|en samo ako je predmet ustupljen
zbog o~igledne oma{ke, u kome slu~aju se predmet dostavlja drugom sudu i
o tome izvje{tava sud koji je predmet ustupio. Novina u ovom ~lanku je rok
od tri dana za ustupanje predmeta sudu koji treba rije{iti sukob nadle`nosti,
a {to je u slu`bi efikasnosti postupka.

Sud koji se proglasi mjesno nenadle`nim mora o time donijeti rje{enje


i tek nakon pravomo}nosti toga rje{enja ustupiti predmet sudu za koji smatra da je nadle`an. Ako o tome ne donese rje{enje, ve} predmet ustupi
dopisom, sud kojem je predmet dostavljen ne mo`e izazvati sukob
nadle`nosti, ve} predmet treba vratiti sudu koji mu ga je ustupio. (Citat
iz sudske odluke: @upanijski sud u Rijeci broj R. 31/97, Komentar Zakona
o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000, uz
~lanak 22.)
3

Uz stavak (2) Odluka drugostupanjskog suda po `albi o mjesnoj nenadle`nosti


suda ima obvezuju}u snagu kako u odnosu na prvostupanjski sud koji je
donio odluku o nenadle`nosti, tako i u odnosu na prvostupanjski sud kome
je predmet ustupljen, ali samo ako je drugostupanjski sud nadle`an za
rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u tih sudova.

Ako, nakon {to je ve} odlu~eno o sukobu nadle`nosti, sud koji rje{ava
u sporu ponovno predlo`i dono{enje odluke o sukobu nadle`nosti, taj }e se
prijedlog odbaciti. Ako, naime, sud smatra da su se naknadno ostvarile pretpostavke za promjenu stvarne nadle`nosti, tada se morao proglasiti stvarno
nenadle`nim za postupanje u konkretnoj parnici i predmet ustupiti stvarno
nadle`nom sudu, a ne ponovno predlo`iti dono{enje odluke o sukobu
nadle`nosti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske broj Gr-410/97
od 25. rujna 1997, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000, uz ~lanak 22.)

47

^lan 22 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Uz stavak (3) Isti pravni u~inak ima odluka drugostupanjskog suda koja se
odnosi na stvarnu nenadle`nost, ali opet samo ako je drugostupanjski sud
nadle`an za rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u tih sudova.
Iz odredbi ovoga ~lanka op}enito proizlazi da postupak za rje{avanje sukoba
nadle`nosti pokre}u sudovi, a ne stranke.
Prednja ~injenica zabilje`ena je u sudskoj praksi:

Postupak za rje{avanje
stranka. (Citat iz sudske
17.3.1994, Vrhovni sud RH
parni~nom postupku FBiH,
~lanak 22.)

negativnog sukoba nadle`nosti pokre}e sud, a ne


odluke: Vrhovni sud RH broj Gr-48/1994. od
broj R. 119/87 od 27.5.1987 Komentar Zakona o
Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000, uz

^lanak 22.
(1) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskih sudova istog kantona rje{ava kantonalni sud.
(2) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskog suda i kantonalnog suda s podru~ja
istog kantona rje{ava Vrhovni sud Federacije.
(3) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskih sudova s podru~ja dva ili vi{e kantona rje{ava Vrhovni sud Federacije.
(4) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskog suda jednog kantona s kantonalnim
sudom drugog kantona, kao i sukob nadle`nosti kantonalnih sudova
rje{ava Vrhovni sud Federacije.
(5) Sukob nadle`nosti Vrhovnog suda Federacije i op}inskog, odnosno kantonalnog suda rje{ava Vrhovni sud Federacije u op}oj sjednici.
Zbog druk~ije organizacije sudova u Republici Srpskoj ~lanak 22. glasi:
^lanak 22.
Sukob nadle`nosti izme|u sudova rje{ava zajedni~ki neposredno vi{i sud.
Sukob nadle`nosti Vrhovnog suda Republike Srpske i osnovnog odnosno
okru`nog suda rje{ava Vrhovni sud Republike Srpske u op{toj sjednici.
1

Odredba odgovara ~lanku 23. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno RS,
s tom razlikom {to je prema ranijem zakonu sukob nadle`nosti Vrhovnog
suda Federacije odnosno RS i op}inskog odnosno `upanijskog/kantonalnog
suda rje{avao Vrhovni sud Federacije odnosno Vrhovni sud RS u op}oj
sjednici.

48

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 23


24

Ovaj ~lanak ure|uje pravila o relativnoj nadle`nosti me|u sudovima jedinstvenog sudskog sustava razli~ite vrste ili iste vrste razli~itog ranga, ili istog
ranga razli~ite teritorijalne nadle`nosti. Ovaj sukob mo`e biti samo negativan,
jer do pozitivnog sukoba o relativnoj nadle`nosti ne mo`e do}i zbog pravila
o litispendenciji (~lanak 60.) i instituta pravomo}nosti (~lanak 196.).

O na~inu postupanja suda u slu~aju kada ustanovi da za rje{avanje spora


nije nadle`an sud u Federaciji Bosne i Hercegovine, nego sud u Republici
Srpskoj ili sud u drugoj dr`avi, vidjeti komentar uz ~lanak 16. stavak 3., s
time {to se nagla{ava da je za rje{avanje takvog sukoba nadle`nosti stvarno
nadle`an Sud BiH na osnovi ~lanka 14. Zakona o Sudu BiH (Slu`beni glasnik BiH broj 29/00, 15/02, 16/02, 24/02, 43/02, 3/02, 37/03, 42/03).
^lanak 23.
(1) Dok ne rije{i sukob nadle`nosti, sud kom je predmet ustupljen du`an je
poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.
(2)

Protiv rje{enja kojim se odlu~uje o sukobu nadle`nosti nije dopu{tena `alba.

Odredba odgovara ~lanku 24. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno RS, s
tom razlikom {to je prema ranijim zakonima bila dana mogu}nost sudu da
o sukobu nadle`nosti rije{i i prije izja{njenja stranaka o nadle`nosti.

Uz stavak (1) U pojedinom slu~aju, zbog rje{avanja sukoba nadle`nosti, mo`e


postojati opasnost od odgode u poduzimanju pojedinih parni~nih radnji..
Primjerice, da se uni{te dokazi na terenu, da svjedok te{ko bolestan umre,
da se izvr{i obdukcija le{a, zbog ~ega je propisana obveza suda kojem je predmet ustupljen da poduzme radnje u postupku koje ne trpe odlaganje.
Ovu odredbu treba sagledavati u svezi s odredbama ~lanka 169. do 173. ovog
zakona kojima se ure|uje osiguranje dokaza i kojima se daje mogu}nost
strankama predlo`iti izvo|enje dokaza tijekom parnice i prije pokretanja parnice, ako postoji bojazan da se dokaz ne}e mo}i izvesti ili }e njegovo kasnije izvo|enje biti ote`ano..

Uz stavak (2) U pravilu, protiv rje{enja prvostupanjskog suda dopu{tena je


`alba, osim ako odredbama ovoga zakona nije izrijekom odre|eno da posebna
`alba nije dopu{tena (~lanak 233. stavak 1.). Ovim zakonom je propisano da
na rje{enja o upravljanju postupkom nije dopu{tena posebna `alba (~lanak
64.). Rje{enja ove vrste mogu se pobijati samo u `albi protiv odluke o glavnoj
stvari (~lanak 233. stavak 2.).
^lanak 24.
Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom podru~ju, ali ako postoji opasnost od odgode, sud }e poduzeti obavljanje pojedina~nih radnji i na podru~ju

49

^lan 25 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
26

drugog suda. O tome }e se obavijestiti sud na ~ijem }e se podru~ju poduzeti


radnja.
1

Istovjetna odredba postojala je i u ranijem istoimenom zakonu (~lanak 25.


FBiH odnosno RS). Poslovno podru~je djelovanja sudova odre|eno je posebnim zakonima o sudovima (Vidjeti komentar uz ~lanak 15. ovog zakona).
Smisao ove odredbe upu}uje na pravilo da sudovi u obavljanju radnji u postupku po{tuju teritorijalno ustrojstvo, osim u izuzetnom slu~aju, i to samo
kada postoji opasnost od odgode, odnosno kad bi poduzimanje parni~ne radnje preko zamoljenog suda tako dugo trajalo, ili da postoji opasnost da se
dokazi izgube, primjerice zbog saslu{anja te{ko bolesnih osoba kojima prijeti
opasnost da }e umrijeti, sud }e poduzeti izvr{enje pojedinih radnji i na
podru~ju drugog suda, ali o tome mora prethodno obavijestiti sud na ~ijem
se podru~ju treba poduzeti radnja.

2. N A D L E ` N O S T

SUDOVA

U SPOROVIMA
ELEMENTOM

ME \U N A R O D N I M

^lanak 25.
Glede nadle`nosti sudova u Federaciji u postupcima u kojima je stranka
stranac koji u`iva pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana dr`ava
ili me|unarodna organizacija, va`e pravila me|unarodnog prava.
1

Odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 26. istoimenog zakona FBiH odnosno RS i ure|uje odnose s me|unarodnim elementom u slu~aju kada je stranka u postupku stranac koji u`iva pravo imuniteta u BiH, kada je strana dr`ava
ili me|unarodna organizacija, tako da je propisano da se tada u postupku
primjenjuje me|unarodno pravo kao mjerodavno pravo. Me|unarodni ugovori
koji ure|uju ove odnose su: Konvencija o privilegijama i imunitetima
Ujedinjenih nacija, Be~ka konvencija o diplomatskim odnosima i Be~ka konvencija o konzularnim odnosima.
Iz sudske prakse:

Kad je parnica nastala u svezi izvr{enja koje je tra`ila neka strana dr`ava
kod nadle`nog doma}eg suda op}e nadle`nosti, onda ta dr`ava u ovom sporu
ne mo`e postavljati pitanje sudskog imuniteta suglasno ~l. 32. st. 3. Uredbe
o ratifikaciji Be~ke konvencije o diplomatskim odnosima. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud Srbije broj G`-3642/66, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000, uz ~lanak 26.)
^lanak 26.
(1) Sud u Federaciji nadle`an je za su|enje kad je njegova nadle`nost u
sporu s me|unarodnim elementom izrijekom odre|ena zakonom Bosne i
Hercegovine ili Federacije ili me|unarodnim ugovorom.

50

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 26

(2) Ako u zakonu ili me|unarodnom ugovoru nema izri~ite odredbe o


nadle`nosti suda u Federaciji za odre|enu vrstu sporova, sud u Federaciji
nadle`an je za su|enje u toj vrsti sporova i kad njegova nadle`nost proizlazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadle`nosti.
1

Ova odredba je preuzeta iz ranijeg istoimenog zakona (~lanak 27. FBiH odnosno RS) i ure|uje nadle`nost doma}eg suda u sporu s me|unarodnim elementom. Jedina je odredba o nadle`nosti sudova u sporovima s me|unarodnim elementom koja nije prestala va`iti stupanjem na snagu ZRSZ.

Uz stavak (1) Nadle`nost sudova u sporovima s me|unarodnim elementom


koja je ure|ena u prethodna dva ~lanka treba promatrati povezano s odredbama ~lanka 458. ovoga zakona kao prijelaznim i zavr{nim odredbama kojima je propisano da }e sud do dono{enja posebnog zakona u parni~nom postupku primjenjivati odredbe ~lanka 46. do 68. i ~lanka 79. do 101. Zakona o
rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima
(Slu`beni list SFRJ br. 43/82 i 72/82; dalje ZRSZ) preuzetog Uredbom sa
zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u
BiH primjenjuju kao republi~ki propisi (Slu`beni list RBiH broj 2/92).

U skladu s navedenim zakonom op}a me|unarodna nadle`nost sudova BiH


odre|uje se prema prebivali{tu sjedi{tu odnosno boravi{tu tu`enika (~lanak
46. stavak 1. i 2. ZRSZ) kao primarnom kriteriju. Me|unarodna nadle`nost
doma}eg suda mo`e biti odre|ena zakonom kao isklju~iva nadle`nost u
sporovima o pravu vlasni{tva na nekretninama, maternitetskim i paternitetskim
sporovima ako je dijete dr`avljanin Bosne i Hercegovine, u sporovima iz
nasljednopravnih sporova ako se nekretnine koje su predmet ostavine nalaze
na podru~ju Bosne i Hercegovine, u bra~nim sporovima ako je tu`enik kao
bra~ni supru`nik dr`avljanin Bosne i Hercegovine (~lanak 47. ZRSZ)

Posebna me|unarodna nadle`nost odre|ena je pravilima za posebne postup ke. Tako je za sporove o izvanugovornoj odgovornosti nadle`nost sudova BiH
odre|ena onda kada ta nadle`nost postoji prema odredbama ~lanka 46. te
~lanka 50. do 52. ZRSZ ili ako je {teta nastala na teritoriju BiH. Pravilo se
primjenjuje i u sporovima protiv osiguravaju}ih dru{tava radi naknade {tete
tre}im osobama na temelju neposredne odgovornosti toga dru{tva, a i u
sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade {tete protiv regresnih
du`nika.
Nadalje, posebna me|unarodna nadle`nost sudova BiH tako|er je odre|ena
u nizu postupaka preciziranih u ~lanku 46. do 68. ZRSZ (za sporove iz obveza
nastalih za vrijeme boravka tu`enika na teritoriji BiH, radi smetanja posjeda
na pokretnim stvarima ako je smetanje nastalo na teritoriju BiH, u bra~nim
sporovima i kad tu`enik nema prebivali{te u BiH ako su oba bra~na
supru`nika dr`avljani BiH).

U skladu sa ~lankom 49. ZRSZ stranke se mogu sporazumjeti o nadle`nosti


stranog suda, ali samo ako za konkretni spor nije propisana isklju~iva
nadle`nost doma}eg suda i uz uvjet da je jedna od stranaka strani dr`av-

51

^lan 26 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ljanin ili pravna osoba sa sjedi{tem izvan BiH. Isto tako, stranke se mogu
sporazumjeti da je nadle`an sud BiH ako je jedna od njih dr`avljanin Bosne
i Hercegovine.

Pojam me|unarodna nadle`nost ne odre|uje na odgovaraju}i na~in


sadr`aj koji se njime ozna~uje. Me|unarodna nadle`nost nije nadle`nost
prema me|unarodnom pravu, kako sam naziv sugerira, ve} je to nadle`nost
koja se odre|uje prema nacionalnom pravu svake zemlje, i to nadle`nost
doma}ih sudova u sporovima s elementom inozemnosti. Ovdje se radi o
sporovima u kojima, pored doma}ih dr`avljana ili doma}ih pravnih osoba,
sudjeluje i strani dr`avljanin ili inozemna pravna osoba. Isto tako sporovima
s me|unarodnim elementom smatraju se i oni u kojima kao stranke sudjeluju samo strani dr`avljani ili strane pravne osobe, potom ako se stvar koja je
predmet spora nalazi u stranoj dr`avi, ili ako se ovrha odluke treba provesti
u stranoj dr`avi. (Branko ^alija - Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo, 1986.,
stranica 180-190).
Pod nastankom {tete podrazumijeva se ozljeda tijela, smrt ili o{te}enje
stvari. Zato, ako se {tetni doga|aj u kojem je smrtno stradala osoba zbog
~ije smrti tu`itelj tra`i od{tetu zbio u inozemstvu, tamo je nastala i {teta, bez
obzira na to {to su tro{kovi pogreba te osobe nastali u R. Hrvatskoj. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske broj Rev. 239/94 od 3.9.1997.)
Postupak pred stranim sudom u sporu za koji je propisana isklju~iva
nadle`nost doma}eg suda na predstavlja smetnju pokretanja i vo|enja parnice
pred doma}im sudom izme|u istih stranaka u istom predmetu spora. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH broj Rev. 73/90 od 31.3.1999.)
6

Uz stavak (2) Samo u slu~aju ako u zakonu ili me|unarodnom ugovoru nema
izrijekom odredbe o nadle`nosti suda u Federaciji za odre|enu vrstu sporova,
sud u Federaciji nadle`an je za su|enje u toj vrsti sporova kada njegova
nadle`nost proizlazi iz odredaba ovoga zakona o mjesnoj nadle`nosti.

Kada je mjesna nadle`nost suda za odlu~ivanje o sporovima za rastavu


braka me|unarodnim ugovorom odre|ena druk~ije nego {to je to propisano
odredbama Zakona o parni~nom postupku, tada se neposredno primjenjuju
odredbe me|unarodnog ugovora. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Vojvodine broj G`-971/73 od 14. lipnja 1973; Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 27.)
Doma}i sud nadle`an je za su|enje u sporu o naknadi {tete u kojemu
su obje stranke inozemne pravne osobe, ako je {teta prouzro~ena na podru~ju
Federacije. Za su|enje u ovoj vrsti sporova, bez obzira na vrijednost predmeta spora, nadle`an je op}inski sud. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
BiH broj R. 365/81 od 4. velja~e 1982; Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 27.)
Za utvr|ivanje dr`avljanstva stranke u sporu, kao uvjeta za nadle`nost
doma}eg suda, mjerodavni su doma}i propisi. (Citat iz sudske odluke:

52

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 27

Vrhovni sud Jugoslavije broj Rev. 61/71 od 19. travnja 1971; Komentar Zakona
o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz
~lanak 27.)
Ako je u tijeku postupak pokrenut pred stranim sudom u istoj pravnoj
stvari izme|u istih stranaka, sud u RH }e na zahtjev stranke prekinuti postupak, ali ne}e odbaciti tu`bu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RH
Rev. 2746/92 od 17.12.1992.)

3. STVARNA

NADLE`NOST

^lanak 27.
U parni~nom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadle`nosti
odre|ene ovim ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona.
1

Ova odredba odgovara odredbi ~lanka 28. ranijeg istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 33. RS, a ure|uje odnos suda prema svojoj stvarnoj
nadle`nosti..

U skladu s ~lankom 6b. V. Kantonalne vlasti Ustava FBiH (Slu`bene novine


FBiH broj 1/94, 13/97, 9/04) zakonodavno `upanijsko/kantonalno tijelo utvr|uje
nadle`nost `upanijskih/kantonalnih i op}inskih sudova, a u skladu s ~lankom
122. Ustava RS (Slu`beni glasnik RS broj 6/92, 8/92, 15/92, 19/92, 21/02, 31/02,
69/02, 31/03, 98/03, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96,) nadle`nost sudova i
njihovo teritorijalno ustrojstvo ure|uje se republi~kim propisima koje donosi
Narodna skup{tina.

Zakonima o sudovima donesenim na razini `upanija/kantona u Federaciji


propisana je stvarna nadle`nost sudova. Na razini Republike Srpske donesen
je tako|er Zakon o sudovima i sudskoj slu`bi kojim je propisana organizacija sudova i vrste sudova, te konkretni sudovi i njihovi nazivi i podru~ja na
kojima djeluju. (Vidjeti komentar uz ~lanak 15.)

Jedna od va`nijih su{tinskih novina ovoga zakona je izmjena do sada va`e}ih


pravila o stvarnoj nadle`nosti. U gra|anskim predmetima ustanovljena je maksimalno pro{irena nadle`nost op}inskih sudova, jer samo iznimno posebnim
zakonom mo`e biti ustanovljena nadle`nost suda vi{eg stupnja u prvostupanjskom postupku (sporovi zbog klevete u Federaciji BiH - ~lanak 13. Zakona o
za{titi od klevete - Slu`bene novine Federacije BiH broj 19/03).
Vrijednost predmeta spora u odnosu na stvarnu nadle`nost nema nikakav
zna~aj. U svim predmetima sudi sudac pojedinac (~lanak 13.), tako da su dosada{nje odredbe o sastavu suda i razgrani~enju izme|u nadle`nosti pojedinca i
vije}a (~lanak 18. ZPP-a FBiH odnosno RS) potpuno brisane. Vije}e od trojice
sudaca zadr`ano je samo u drugostupanjskom i revizijskom postupku. Ovakva
izmjena u odnosu na dosada{nji zakon zna~i potpuno napu{tanje porotnog
sustava i uvo|enje monokratskog su|enja u prvostupanjski postupak.

53

^lan 28 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Va`e}im zakonima o sudovima ustanovljena je i specijalizirana stvarna


nadle`nost pojedinih op}inskih sudova za obavljanje poslova iz oblasti
trgova~kog prava, i to na na~in da su u op}inskim sudovima organizirani
privredni odjeli. U Federaciji je u svakoj `upaniji/kantonu odre|en po jedan
op}inski sud koji ima privredni odnosno gospodarski odjel i, u pravilu, to je
onaj sud koji se nalazi u mjestu gdje se nalazi `upanijski/kantonalni sud. U
Federaciji BiH privredni sudovi su osnovani u Sarajevu, Livnu, Mostaru, Tuzli,
Novom Travniku, Zenici, [irokom Brijegu, Biha}u, Od`aku i Gora`du, a u
Republici Srpskoj u Banjoj Luci, Bijeljini, Doboju, Trebinju i Sokocu.

Sud tijekom prvostupanjskog postupka po slu`benoj du`nosti pazi na svoju


stvarnu nadle`nost, a parni~ne stranke mogu sudu ista}i prigovor stvarne
nenadle`nosti tijekom cijelog postupka. Izuzetak se sagledava u odredbi ~lanka
17. stavak 2. tako da se u slu~aju kada je tu`enik dao odgovor na tu`bu vi{i
sud prvog stupnja ne mo`e ni u povodu prigovora, ni po slu`benoj du`nosti
proglasiti stvarno nenadle`nim za predmete iz nadle`nosti ni`eg suda. Stranke
nikada ne mogu sporazumom odre|ivati stvarnu nadle`nost.
Za razliku od apsolutne nenadle`nosti zbog koje sud tu`bu odbacuje i ukida
sve provedene radnje, kod stvarne nenadle`nosti sud na temelju rje{enja
dostavlja predmet stvarno nadle`nom sudu. Sud kojem je predmet ustupljen
odlu~uje ho}e li prihvatiti ve} poduzete radnje od stvarno nenadle`nog suda.
(Pravila o stvarnoj nadle`nosti vidjeti uz komentar ~lanka 17. ovog zakona.)

4.
a)

Mjesna

Op}a

nadle`nost

mjesna

nadle`nost

^lanak 28.
(1) Ako zakonom nije odre|ena isklju~iva mjesna nadle`nost kojeg drugog
suda, za su|enje je nadle`an sud koji je op}e mjesno nadle`an za tu`enika.
(2) U slu~ajevima predvi|enim u ovom zakonu za su|enje je osim suda op}e
mjesne nadle`nosti nadle`an i drugi odre|eni sud.
1

U ranijem istoimenom zakonu mjesna nadle`nost bila je ure|ena odredbama


~lanka 38. FBiH odnosno ~lanka 46. RS.

Uz stavak (1) pravila o mjesnoj nadle`nosti odnose se na teritorijalno razgrani~enje nadle`nosti pojedinih stvarno nadle`nih sudova. Op}e mjesno je
nadle`an onaj sud pred kojim svaki tu`itelj mo`e protiv neke osobe pokrenuti sve parnice, osim onih za koje je predvi|ena isklju~iva mjesna nadle`nost
nekog drugog suda. U odre|ivanju pravila o op}oj mjesnoj nadle`nosti tradicionalno se polazi od na~ela da tu`itelj treba slijediti forum tu`enika (actor
sequitur forum rei). Ovakva odredba ima za cilj olak{ati polo`aj tu`eniku i
ona se presumira, izuzev da je nekom odredbom izrijekom propisana mjesna
nadle`nost drugog suda.

54

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 29

Mjesna nadle`nost i funkcionalna nadle`nost suda (sastav suda) odre|uje


se Zakonom o parni~nom postupku FBiH odnosno RS, a stvarna nadle`nost
zakonima o sudovima koje donose `upanije/kantoni. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud FBiH broj R. 21/00 od 28.4.2000. Bilten broj 1/00 Vrhovnog suda
FBiH)
Sud op}e mjesne nadle`nosti ne mo`e se proglasiti mjesno nenadle`nim
za su|enje u sporu koji je kod njega pokrenut podno{enjem tu`be, ako je
tek nakon toga otvoren ste~ajni postupak nad jednom od stranaka. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud BiH broj P`-642/89 od 30.8.1990.)
3

Uz stavak (2) U svim slu~ajevima u kojima zakon dopu{ta ili nala`e mjesnu nadle`nost drugog suda, osim suda op}e mjesne nadle`nosti, nadle`an je
i drugi odre|eni sud. Ovo }e biti slu~aj izberive mjesne nadle`nosti
(nadle`nost u sporovima naknade {tete, iz radnog odnosa i dr.) i u drugim
zakonom odre|enim slu~ajevima. Istovremeno, kada je u pitanju isklju~iva
mjesna nadle`nost (sporovi na nekretninama), isklju~ena je op}a mjesna
nadle`nost.

Atrakcija nadle`nosti (forum atractionis) jest poseban oblik odre|ivanja mjesne


nadle`nosti u konkretnoj pravnoj stvari. Sud nadle`an po pravilima o atrakciji mo`e biti elektivno (izberiva nadle`nost), isklju~ivo i supsidijarno nadle`an
za rje{avanje odre|enog spora, a mo`e se utemeljiti i me|unarodna
nadle`nost.

Po pravilu o atrakciji nadle`nost suda temelji se na ~injenici {to se pred


odre|enim sudom ili na njegovom podru~ju vodi ili se pokre}e postupak koji
je u izvjesnoj svezi s parnicom koja se tek pokre}e. Utvr|ivanjem nadle`nosti
po privla~nosti ostvaruje se ekonomi~nost i efikasnost postupka, kao i na~elo
jedinstvene primjene zakona.
^lanak 29.
(1) Za su|enje je op}e mjesno nadle`an sud na ~ijem podru~ju tu`enik ima
prebivali{te, ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno.
(2) Ako tu`enik nema prebivali{te, op}e mjesno je nadle`an sud na ~ijem
podru~ju tu`enik ima boravi{te.
(3) Ako tu`enik pored prebivali{ta ima i boravi{te u kojem drugom mjestu,
a prema okolnostima mo`e se pretpostaviti da }e tu boraviti najmanje
godinu dana od dana podno{enja tu`be, op}e mjesno je nadle`an i sud
boravi{ta tu`enika.

Ovom odredbom koja odgovara ranijoj odredbi ~lanka 39. istoimenog zakona
FBiH odnosno ~lanka 47. RS ure|eni su kriteriji za op}u mjesnu nadle`nost,
s tom razlikom {to je federalnim zakonom boravi{te u nekom drugom mjestu bilo definirano pau{alno da }e tu du`e vrijeme boraviti.

55

^lan 29 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Uz stavak (1) Primarni kriterij za odre|ivanje op}e mjesno nadle`nog suda za


fizi~ke osobe je kriterij prebivali{ta. U nedostatku posebne definicije pojma prebivali{ta prema ZPP-u i u odre|ivanju sadr`aja ovog pojma trebalo bi po}i od
njegove definicije u Zakonu o prebivali{tu i boravi{tu dr`avljana Bosne i
Hercegovine (Slu`beni glasnik BiH br. 32/01). Odredbom ~lanka 3. stavak 1.
to~ka 7. toga zakona odre|eno je da se pod prebivali{tem smatra op}ina ili
distrikt u kojem se dr`avljanin nastani s namjerom da tamo stalno `ivi.
Utvr|ivanje prebivali{ta je olak{ano zato {to ono mora biti formalno registrirano. Registriranje prebivali{ta u Federaciji vr{i se kod policijske postaje pri
`upanijskom/kantonalnom ministarstvu unutarnjih poslova, a u Republici
Srpskoj kod stanice javne sigurnosti pri Ministarstvu unutarnjih poslova
Republike Srpske i u Br~ko Distriktu BiH kod nadle`nog tijela koje funkcionalno djeluje kao dr`avna institucija.
Dr`avljanin BiH mo`e prijaviti samo jedno prebivali{te na cjelokupnoj teritoriji BiH (~lanak 4. toga zakona). U skladu s odredbom ~lanka 4. Zakona o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka (Slu`beni glasnik BiH br. 32/2001)
Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH vodi i odr`ava centralnu evidenciju podataka o prebivali{tu i boravi{tu dr`avljana. Specifi~an status izbjeglica, raseljenih osoba i povratnika ure|en je posebnim odredbama ovog
zakona.

Mjesna nadle`nost suda u sporovima zbog duga protiv studenta odre|uje


se po mjestu studiranja kao prebivali{ta. (Citat iz sudske odluke: Vs CG broj
G`-54/58)
Odlaskom na privremeni rad u inozemstvo dr`avljanin BiH ne gubi svoje
dotada{nje prebivali{te u Federaciji. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske broj R. 325/81 od 9. prosinca 1981, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 39.)
Sud na ~ijem podru~ju se nalazi kazneno popravni dom u kome tu`enik
izdr`ava kaznu, nije mjesno nadle`an ako tu`enik ima prebivali{te na
podru~ju drugog suda. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH broj Gr46/57, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 39.)
3

Uz stavak (2) Ako, pak, tu`enik nema prebivali{te, op}a mjesna nadle`nost
odre|uje se prema njegovom boravi{tu. Ova odredba mo`e biti primijenjena
i za strane dr`avljane.

Uz stavak (3) U odnosu na raniji ZPP, u tre}em stavku ovoga ~lanka koji
ure|uje nadle`nost kada tu`enik pored prebivali{ta ima i boravi{te definirano
je pretpostavljeno trajanje boravi{ta najmanje godinu dana od dana podno{enja
tu`be (u ranijem ZPP-u FBiH definirano je pojmom: da }e tu du`e vrijeme
boraviti).

Kada se o{te}eni pozivom na odredbu ~lanka 52. stavak 2. Zakona o


parni~nom postupku opredijeli za sud na ~ijem podru~ju ima prebivali{te,

56

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 30

nema uvjeta za odre|ivanje drugog stvarno nadle`nog suda stoga {to bi se


pred njim lak{e proveo postupak glede nekih parni~nih radnji. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R. 303/87 od 22.12.1987.)
Ako se prema okolnostima mo`e pretpostaviti da }e tu`enik du`e vrijeme boraviti u kazneno-popravnom domu, tada je op}e mjesno nadle`an i
sud tu`enikova boravi{ta. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske broj
R. 307/83 od 12. sije~nja 1984, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 39.)
5

Op}a mjesna nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unaro dnim elementom ure|ena je odredbama ~lanka 46. ZRSZ.
^lanak 30.
(1) Za su|enje u sporovima protiv Federacije, kantona, grada i op}ine, op}e
mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi sjedi{te njihova
zakonodavnoga tijela, odnosno vije}a.
(2) Za su|enje u sporovima protiv ostalih pravnih osoba, op}e mjesno je
nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi njihovo sjedi{te.

Uz stavak (1) Op}a mjesna nadle`nost u sporovima protiv Federacije, `upanije/kantona, grada i op}ine identi~na je kao i u prija{njem istoimenom zakonu
(~lanak 40. FBiH odnosno ~lanka 48. RS), a definirana je prema sjedi{tu zakonodavnog tijela odnosno vije}a.
Ovakvo zakonsko rje{enje nadle`nosti naro~ito za sporove protiv Federacije
odnosno Republike Srpske zna~i koncentriranje sporova ovakve vrste samo kod
jednog suda (Sarajevo odnosno Banja Luka), {to nam se ~ini dvostruko nepovoljnim. Prvo, ova dva suda }e voditi sporove svih tu`itelja s podru~ja entiteta, {to }e predstavljati mnogo ve}i broj sporova u odnosu na sve ostale sudove.
Drugo, fizi~ke i pravne osobe u ostvarivanju svojih prava ne}e imati jednak
polo`aj zbog nejednake teritorijalne udaljenosti od sjedi{ta zakonodavnog tijela.
Zbog navedenih razloga ~ini nam se prihvatljivijim rje{enje po kojem bi se
nadle`nost u ovim sporovima odre|ivala prema prebivali{tu odnosno sjedi{tu
tu`itelja (ovakvo rje{enje ima ZPP R. Hrvatske).

Uz stavak (2) Stavak 2. je izmijenjen u odnosnu na prija{nje rje{enje utoliko


{to su ispu{tene odredbe koje su ure|ivale da }e se u slu~aju dvojbe sjedi{tem
dru{tva smatrati mjesto gdje se nalaze tijela upravljanja. Razlog ovakvoj izmjeni je okolnost da svaka pravna osoba u Federaciji odnosno Republici
Srpskoj ima registrirano sjedi{te koje se mo`e vrlo jednostavno ustanoviti, tako
da je mogu}nost dvojbe otpala.

Mjesno nadle`an sud na ~ijem podru~ju je {tetna radnja u~injena objavljivanjem informacije u javnom glasilu je sud na ~ijem podru~ju se nalazi

57

^lan 31 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
32

sjedi{te nakladnika u ~ijem glasilu je objavljena informacija za koju tu`itelj


smatra da je njezinim objavljivanjem pretrpio {tetu, bez obzira na ~ijem
podru~ju su eventualno novine mogle biti u prodaji. (Citat iz sudske odluke::
@upanijski sud u Bjelovaru broj G`-730/98 od 25. svibnja 1998, Komentar
Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo,
2000., uz ~lanak 40.)
3

Op}a mjesna nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unaro dnim elementom ure|ena je odredbama ~lanka 46. ZRSZ.
^lanak 31.
Za su|enje u sporovima protiv dr`avljanina Federacije i Bosne i
Hercegovine koji stalno `ivi u inozemstvu, op}e mjesno je nadle`an sud
njegova posljednjeg prebivali{ta u Federaciji.

Na isti na~in ovaj odnos je bio ure|en odredbama ~lanka 41. ranijeg
istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanka 49. RS. Kriterij iz ovoga ~lanka vrijedi za dr`avljane BiH koji `ive u inozemstvu, a nemaju prebivali{te u BiH.
U pravilu, na{i dr`avljani koji privremeno rade i borave u inozemstvu ne
gube prebivali{te u BiH, tako da je vrlo te{ko zamisliti situaciju u kojoj bi
ovaj ~lanak do{ao u primjenu.

Nadle`nost suda BiH za osobe iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elementom


ure|ena je odredbama ~lanka 52. ZRSZ kojima je propisano da u sporovima
protiv dr`avljana BiH koji `ive u inozemstvu, gdje su upu}eni na rad ili
slu`bu od dr`avnog tijela, poduze}a ili dru{tveno pravne osobe postoji
nadle`nost suda BiH, ako su oni imali prebivali{te u BiH.

b)

Izberiva

mjesna

nadle`nost

Nadle`nost u sporovima za naknadu {tete


^lanak 32.
(1) Za su|enje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za {tetu, osim
suda op}e mjesne nadle`nosti, nadle`an je i sud na ~ijem je podru~ju
{tetna radnja po~injena ili sud na ~ijem je podru~ju {tetna posljedica nastupila.
(2) Ako je {teta nastala zbog smrti ili te{ke tjelesne ozljede, nadle`an je,
pored suda iz stavka 1. ovoga ~lanaka, i sud na ~ijem podru~ju tu`itelj
ima prebivali{te, odnosno boravi{te.
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga ~lanka primjenjivat }e se i u sporovima
protiv dru{tva za osiguranje radi naknade {tete tre}im osobama na
temelju propisa o neposrednoj odgovornosti dru{tva za osiguranje, a

58

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 32

odredba stavka 1. ovoga ~lanaka i u sporovima o regresnim zahtjevima


po osnovi naknade {tete protiv regresnih du`nika.
1

Odredba. potpuno odgovara odredbi ~lanka 44. ranijeg istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 52. RS, s tom razlikom u odnosu na RS {to obuhva}a samo
sporove o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu {tete i vrlo ~esto je u
primjeni pred sudom, jer sporovi ove vrste, posebice naknade {tete po osnovi
deliktne radnje, participiraju u velikom broju sudskih predmeta.

Uz stavak (1) Izberiva mjesna nadle`nost op}enito omogu}ava tu`itelju da


izabere kojem }e sudu, izme|u vi{e mjesno nadle`nih sudova, podnijeti tu`bu.
Tu`itelj to svoje pravo iscrpljuje podno{enjem tu`be. Ukoliko bi tu`ba bila
povu~ena, tu`itelj ponovo mo`e odlu~iti kojem od vi{e nadle`nih sudova }e
podnijeti tu`bu, jer se nakon povla~enja tu`be smatra da tu`ba nije bila podnesena. Ako postoji izberiva mjesna nadle`nost i sud se oglasi mjesno nenadle`nim, obvezan je pozvati tu`itelja da se opredijeli kojem od vi{e mjesno
nadle`nih sudova }e predmet biti ustupljen.

U sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu {tete, osim suda op}e


mjesne nadle`nosti, nadle`an je i sud na ~ijem podru~ju je {teta nastala ili
sud na ~ijem je podru~ju {tetna radnja nastupila. Ovakva mogu}nost ja predvi|ena radi procesne ekonomije, jer se na mjestu nastanka {tete naj~e{}e
nalaze dokazi za utvr|ivanje odgovornosti i visine {tete (svjedoci o~evici, ostali
materijalni dokazi i dr.). Istovremeno, ostaje otvoreno pitanje zbog ~ega je
izostala ovakva nadle`nost i u sporovima naknade {tete nastale povredom
ugovora.
Kako odredba stavka 1. ovoga ~lanka dopu{ta izberivu mjesnu nadle`nost samo
u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za {tetu, to je ova odredba
neprimjenjiva i na sporove nastale povredom ugovora, zbog ~ega je neprihvatljivo stajali{te sudske prakse u nastavku teksta:

Za potra`ivanje po osnovi osiguranja motornih vozila prema tu`eniku


osiguravaju}em zavodu, bilo po kasko bilo po obveznom osiguranju, mjesna
nadle`nost suda mo`e se upraviti i po ~lanku 46. ZPP (izberiva mjesna
nadle`nost po mjestu nastanka {tete). (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Jugoslavije Rev. 138/73 od 5.6.1973.)
4

Uz stavak (2) U stavku 2. predvi|ena je mogu}nost da se mjesna nadle`nost


zasnuje prema prebivali{tu tu`itelja, i to u slu~aju da se potra`uje naknada
{tete uslijed smrti ili te{ke tjelesne ozljede. Smisao ove odredbe upu}uje na
razloge olak{anja polo`aja u parnici osobi koja je zadobila te{ke tjelesne ozljede ili osoba koje potra`uju naknadu {tete uslijed smrti bliske osobe.
Istovremeno, ova odredba po prirodi stvari nije primjenjiva na pravne osobe.

O{te}ena pravna osoba ne mo`e u parnici za naknadu {tete izabrati mjesnu nadle`nost suda na ~ijem podru~ju ima sjedi{te i kada je {teta nastala
uslijed smrti ili te{ke tjelesne povrede. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
BiH broj P`-141/90 od 13.12.1990; Bilten Vrhovnog suda BiH 1/91)

59

^lan 33 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Za primjenu ~lanka 46. stavak 2. ZPP nije od va`nosti je li tu`enik osoba


koja odgovara po principu krivnje ili po principu kauze (objektivna odgovornost), ve} je odlu~no samo to je li tu`itelj o{te}en smr}u ili te{kom tjelesnom ozljedom prouzrokovanom kaznenim djelom. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud Hrvatske G`-821/61 od 22.6.1961.)
5

Uz stavak (3) Budu}i je izberiva mjesna nadle`nost u dva prva stavka predvi|ena radi za{tite interesa tu`itelja, a nikako radi ka`njavanja {tetnika, to je
posve razumljivo da se ona primjenjuje i na sporove protiv osoba koje odgovaraju za {tetnika (dru{tva za osiguranje), kao i za sporove radi ostvarivanja
regresnih zahtjeva. (Vidjeti odredbe Zakona o osiguranju imovine i osoba
Federacije BiH Slu`bene novine FBiH broj 2/95, 7/95, 6/98, 41/98, te odredbe
Zakona o osiguranju imovine i lica Republike Srpske Slu`beni glasnik RS
broj 10/96.)

Osiguravaju}a organizacija je ovla{tena da regresnu tu`bu za naknadu


{tete pri~injene njenom osiguraniku, koju je ona naknadila, podnese sudu na
~ijem je podru~ju u~injena {teta. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH
broj P`-97/91 od 13.6.1991; Bilten Vrhovnog suda BiH 3/91)
6

Me|unarodna nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka ure|ena je


odredbama ~lanka 53. ZRSZ i propisuje da u sporovima o izvanugovornoj
odgovornosti za {tetu nadle`nost suda BiH postoji po odredbama ~lanka 46.
i ~lanka 50. do 52. toga zakona ili ako je {teta nastala na teritoriji BiH, s
time da se ova odredba primjenjuje i u sporovima zajednice osiguranja
imovine i osoba radi naknade {tete tre}im osobama na osnovi propisa o
izravnoj odgovornosti te zajednice, kao i u sporovima o regresnim zahtjevima
po osnovi naknade {tete protiv regresnih du`nika.
Nadle`nost u sporovima radi za{tite prava na osnovi jamstva proizvo|a~a
^lanak 33.
Za su|enje u sporovima za za{titu prava na osnovi pismenog jamstva
protiv proizvo|a~a koji je jamstvo dao nadle`an je, osim suda op}e
mjesne nadle`nosti za tu`enika, i sud op}e mjesne nadle`nosti za prodava~a koji je prigodom prodaje stvari uru~io kupcu pismeno jamstvo proiz vo|a~a.

Odredba je u cjelini preuzeta iz prija{njeg zakona (~lanak 45. FBiH odnosno


~lanak 53. RS). Ovakvo rje{enje je posve logi~no i doneseno je radi za{tite
interesa kupca. To prakti~no zna~i da kupac mo`e koristiti izberivu nadle`nost
prema sjedi{tu prodavatelja, a sve temeljem izdane pisane garancije za kvalitetu kupljene robe. U sada{nje vrijeme ovakva odredba ima jo{ ve}i zna~aj jer
danas postoji vrlo ra{irena mre`a proizvo|a~a, kako iz doma}e proizvodnje
tako i iz inozemstva, pa bi polo`aj tu`itelja bio znatno ote`an da je upu}en
samo na proizvo|a~a.

60

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 34

Za su|enje u sporovima za za{titu prava na temelju pismenog jamstva


protiv proizvo|a~a koji je jamstvo dao nadle`an je, osim suda op}e mjesne
nadle`nosti za tu`enika, i sud op}e mjesne nadle`nosti za prodava~a koji je
pri prodaji stvari uru~io kupcu pismeno jamstvo proizvo|a~a. (Citat iz sudske
odluke: Op}inski sud u Zagrebu, broj G`-5040/81 od 25. kolovoza 1981;
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi},
Sarajevo, 2000., uz ~lanak 45.)
2

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 46. ZRSZ koje ure|uju op}u mjesnu
nadle`nost suda BiH.
Nadle`nost u sporovima za zakonsko uzdr`avanje
^lanak 34.
Za su|enje u sporovima za zakonsko uzdr`avanje, ako je tu`itelj osoba
koja tra`i uzdr`avanje, nadle`an je pored suda op}e mjesne nadle`nosti
i sud na ~ijem podru~ju tu`itelj ima prebivali{te odnosno boravi{te.

Odredba odgovara ~lanku 43. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanku
51. RS, s tom razlikom {to su u odnosu na federalni zakon ispu{tene odredbe
koje se odnose na sporove s me|unarodnim elementom koji su ure|eni posebnim odredbama.

Pored op}e mjesne nadle`nosti, ovom odredbom ure|ena je izberiva nadle`nost


suda na ~ijem podru~ju tu`itelj ima prebivali{te, i to kad ostvaruje pravo za
zakonsko uzdr`avanje. Ovakvo rje{enje postojalo je i u ranijem zakonu, a
temelji se na ~injenici da je tra`itelj uzdr`avanja naj~e{}e materijalno neosiguran i maloljetan, tako da mu se omogu}ava lak{e, br`e i sa {to manje
tro{kova ostvarenje njegovih prava. Sudska praksa je ve} ustaljena glede priznavanja ovakve nadle`nosti i za sporove kojima se tra`i pove}anje uzdr`avanja koje je ranije ve} utvr|eno presudom, a razumijeva se u svakom slu~aju
i onda kada je tu`itelj punoljetan.
Odredbe ~lanka 51. ZPP-a koje ovla{}uju tu`itelja da spor na uzdr`avanje
pokrene pred sudom op}e mjesne nadle`nosti ili pred sudom svog prebivali{ta
odnosno boravi{ta imaju za cilj da omogu}e tu`itelju da svoja prava ostvari
na {to br`i i ekonomi~niju na~in.

Kada je u pitanju maloljetni tu`itelj, koji po prirodi stvari spor vodi preko
zakonskog zastupnika, onda se `eljena ekonomi~nost posti`e kod suda na
~ijem je podru~ju zakonski zastupnik, pod uvjetom da se u smislu ~lanka 51.
ZPP mo`e zasnovati nadle`nost toga suda, pa se sud ~ija je nadle`nost
utemeljena prema prebivali{tu njegovog zakonskog zastupnika ne mo`e proglasiti mjesno nenadle`nim zato {to tu`itelj ima boravi{te u drugom mjestu
gdje je na redovitom {kolovanju. (Citat iz sudske odluke: Savezni sud Grs63/84 od 27.1.1984; SP 9/85)

61

^lan 35 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
36

Pravo na uzdr`avanje ure|eno je propisima o bra~nim i obiteljskim odnosima,


a priznato je bra~nim supru`nicima tijekom braka, bra~nim supru`nicima koji
su rastavljeni pod odre|enim uvjetima, izme|u odre|enog broja krvnih srodnika i izme|u odre|enih srodnika po tazbini. (Vidjeti odgovaraju}e odredbe
Porodi~nog zakona Slu`beni list SR BiH broj 21/79 i 44/89).
3

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 37. i 38. ZRSZ.
Nadle`nost u bra~nim sporovima
^lanak 35.
Za su|enje u sporovima radi utvr|ivanja postojanja ili nepostojanja braka,
poni{taja braka ili razvoda braka (bra~ni sporovi) nadle`an je, pored suda
op}e mjesne nadle`nosti, i sud na ~ijem su podru~ju bra~ni drugovi imali
posljednje zajedni~ko prebivali{te.

Ova odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 46. istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 54. RS, s tom razlikom {to su u ovom zakonu ispu{tene
odredbe koje se odnose na sporove s me|unarodnim elementom.

Prednjom odredbom u bra~nim sporovima, pored op}e mjesne nadle`nosti, predvi|ena je i nadle`nost suda na ~ijem podru~ju su bra~ni supru`nici imali posljednje zajedni~ko prebivali{te (iizberiva mjesna nadle`nost). Razlozi za ovakvo
odre|enje definirani su procesnom ekonomijom, jer se na tom podru~ju naj~e{}e
nalaze dokazi o ~injenicama va`nim za odlu~ivanje o tu`benom zahtjevu.

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 61-63. ZRSZ.
Nadle`nost u sporovima o utvr|ivanju ili osporavanju o~instva ili materinstva
^lanak 36.
U sporovima radi utvr|ivanja ili osporavanja o~instva ili materinstva, ako
je tu`itelj dijete, nadle`an je, pored suda op}e mjesne nadle`nosti, i sud
na ~ijem podru~ju tu`itelj ima prebivali{te, odnosno boravi{te.

Ova odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 48. istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 55. RS, s tom razlikom {to su ovim zakonom ispu{tene odredbe
koje se odnose i na dijete nakon punoljetnosti u slu~aju da tu`enik nema prebivali{te odnosno boravi{te u domicilnoj dr`avi i koje se odnose na sporove s
me|unarodnim elementom. Razlog za to je {to se pod pojmom dijete podrazumijeva rodbinski odnos tu`itelja i tu`enika, a ne njegova dob, tako da se ova
nadle`nost ne isklju~uje nakon punoljetnosti, a sporovi ove vrste s me|unarodnim elementom ure|eni su odredbama ~lanka 64. do 65. ZRSZ.

62

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 37

Izberiva mjesna nadle`nost u ovim sporovima ure|ena je radi olak{anja


polo`aja djeteta u postupku osobe koja se bez svoje krivnje na{la u situaciji da mora tu`iti tre}u osobu radi ostvarivanja prava o~instva odnosno materin stva. Pored suda op}e mjesne nadle`nosti, dijete tu`itelj mo`e pokrenuti spor
ne samo pred sudom svog prebivali{ta nego i boravi{ta.
Kako se u odredbama ovoga ~lanka nigdje izrijekom ne navodi rije~ maloljetno, proizlazi kako prava iz ovoga ~lanka dijete mo`e ostvarivati i nakon
punoljetnosti.
Nadle`nost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe
^lanak 37.
Za su|enje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu
izvan sjedi{ta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored
suda op}e mjesne nadle`nosti nadle`an je i sud na ~ijem se podru~ju
ta poslovna jedinica nalazi.

U ovom ~lanku koji odgovara odredbi ~lanka 52. ranijeg istoimenog


zakona FBiH odnosno odredbi ~lanka 59. RS predvi|en je izuzetak u odnosu na nadle`nost suda prema sjedi{tu pravne osobe, tako je dana
mogu}nost zasnivanja izberive mjesne nadle`nosti prema sjedi{tu poslovne
jedinice (podru`nice ) pod uvjetom da spor nastane u povodu pravnog
odnosa te jedinice. Cilj odredbe je da se olak{a polo`aj tu`itelju u slu~aju
kada pravna osoba ima sjedi{te izvan prebivali{ta tu`itelja ili, pak, u drugoj dr`avi.

Postoji izberiva mjesna nadle`nost i kada spor proizlazi iz pravnog


odnosa gradili{ta koje nije upisano u sudski registar kao radna jedinica.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj P`-515/87 od 23.6.1988 Bilten
Vrhovnog suda BiH, 3/88)
Postoji izberiva mjesna nadle`nost po mjestu poslovne jedinice prodavnice 9, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa zasnovanog s tom poslovnom
jedinicom, iako poslovna jedinica nije upisana u sudski registar. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj P`-62/91 od 13.6.1991, Bilten Vrhovnog
suda BiH, 3/91)
Tu`ba protiv materijalnih suparni~ara mo`e se podnijeti i sudu na ~ijem
podru~ju se nalazi podru`nica jednoga od njih ako spor proizlazi iz pravnog
odnosa te jedinice. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske, broj Rev.
2285/89 od 13. lipnja 1990.)
Kod primjene ove odredbe upu}uje se na odgovaraju}e odredbe Zakona o
gospodarskim dru{tvima (Slu`bene novine FBiH broj 23/99, 45/00, 2/02, 32/03),
te Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar (Slu`bene novine
FBiH broj 4/00, 19/00, 49/00, 32/01, 14/02).

63

^lan 38 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Nadle`nost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa


^lanak 38.
D o k o s t a v i n s k i p o s t u pa k n i j e p r a v o m o } n o z a v r { e n , z a s u | e n j e u s p o r o v i ma iz nasljednopravnih odnosa, te sporovima o tra`binama vjerovnika
prema ostavitelju, pored suda op}e mjesne n adle`nosti mjesno je
nadle`an i sud na ~ijem se podru~ju nalazi sud koji provodi ostavinski
postupak.
1

Odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 55. istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanka 62. RS i, pored suda op}e mjesne nadle`nosti, dopu{ta izberivu
mjesnu nadle`nost atrakciju nadle`nosti od strane suda koji provodi ostavinski postupak, u slu~aju da bi u tijeku trajanja ostavinskog postupka nastao
spor iz nasljednopravnih odnosa. Ova odredba omogu}uje da se br`e i s manje
tro{kova rije{i spor, jer je o~ekivati da se na podru~ju toga suda nalazi ve}ina
dokaza.

Ostavinski postupak provodi se prema pravilima izvanparni~nog postupka


(Zakon o izvanparni~nom postupku Slu`bene novine Federacije BiH broj
2/98). Prema ~lanku 169. preuzetog Zakona o naslje|ivanju (Slu`beni list SR
BiH broj 7/80) za provo|enje ostavinskog postupka mjesno je nadle`an
op}inski sud u kojem je ostavitelj imao prebivali{te u trenutku smrti. Ako
ostavitelj nije imao prebivali{te u trenutku smrti, nadle`an je sud njegovog
mjesta boravi{ta. Ako nije imao prebivali{te ni boravi{te, nadle`an je sud na
~ijem podru~ju se nalazi prete`it dio njegove ostav{tine.

Mjesna nadle`nost prema odredbama ~lanka 55. FZPP-a ne dolazi do


primjene dok se ne pokrene ostavinski postupak. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud Vojvodine, broj R. 35/59, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 55.)
Pravilo o izberivoj mjesnoj nadle`nosti u sporovima iz nasljedno pravnih
odnosa ne dolazi do primjene kad je predmet takvoga spora vlasni{tvo na
nekretnini. Za su|enje u sporovima o pravu vlasni{tva na nekretnini u smislu odredbe ~lana 49. stav 1. FZPP-a isklju~ivo je mjesno nadle`an sud na
~ijem podru~ju se nalazi nekretnina. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske broj R. 101/83 od 24. o`ujka 1983; Pregled sudske prakse - 23/241
prilog Na{a zakonitost)
U sporu radi poni{tenja odnosno raskida ugovora o do`ivotnom
uzdr`avanju op}e mjesno nadle`an je sud na ~ijem podru~ju tu`enik ima prebivali{te. Nema mjesta u ovakvoj parnici za posebnu mjesnu nadle`nost po
odredbama ~l. 55 FZPP-a, jer se ne radi o sporu iz nasljedno pravnih odnosa,
ve} o sporu o raskidu ugovora o do`ivotnom uzdr`avanju kao obvezno
pravnom odnosu, pa je to spor o uzdr`avanju, a ne nasljedno pravni spor.
(Citat iz sudske odluke: Okru`ni sud u Slavonskoj Po`egi, broj G`-565/81 od
25. lipnja 1981, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika
i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 55.)

64

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 39

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 71-73. ZRSZ.
Nadle`nost po mjestu pla}anja
^lanak 39.
Za su|enje u sporovima imatelja mjenice ili ~eka protiv potpisnika
nadle`an je, pored suda op}e mjesne nadle`nosti, i sud mjesta pla}anja.

1
.
2

Odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 57. istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanka 64. RS i ure|uje mjesnu nadle`nost u odnosu na imatelja mjenice
ili ~eka protiv potpisnika, uklju~uju}i i izberivu mjesnu nadle`nost.
Trasirana mjenica mo`e biti plativa u mjestu prebivali{ta tre}e osobe, u mjestu u kojem trasat prebiva, u kojem drugom mjestu (domicilna trasirana
mjenica; ~lanak 6. Zakona o mjenici - Slu`bene novine Federacije BiH broj
32/00 i 28/03).
Prema ~lanku 4. Zakona o ~eku (Slu`bene novine Federacije BiH broj. 32/00)
sastavni dio ~eka je i mjesto gdje treba platiti (stavak 1. to~ka 4.), a u slu~aju
da u ~eku mjesto pla}anja nije odre|eno vrijedi kao mjesto pla}anja ono koje
je ozna~eno kraj trasatovog imena (~lanak 6. stavak 2.)

Tu`itelj se ne mo`e koristiti izberivom mjesnom nadle`no{}u iz ~lanka


64. Zakona o parni~nom postupku prigodom podno{enja tu`be za naplatu
dospjelih zateznih kamata, iako je pla}anje glavnog nov~anog potra`ivanja od
koga kamate potje~u bilo osigurano mjenicom. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud BiH, broj P`-196/87 od 20.11.1987.)
Indosiranjem mjenice na vjerovnika ne prestaje dug iz osnovnog posla
do visine mjeni~ne svote, sve dok mjenica ne bude napla}ena. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud FBiH P`-178/97 od 27.10.1997.)
Ne mo`e se zasnovati mjesna nadle`nost suda po mjestu pla}anja mjenice
za sporove po tu`bi za naplatu obra~unatih zateznih kamata na potra`ivanje
~ije je pla}anje osigurano mjenicom. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
BiH, broj P`-366/87 od 24.3.1988, Bilten Vrhovnog suda BiH, 2/88)
Za su|enje u sporu protiv potpisnika mjenice (transant i avalist) mjesno
nadle`an je i sud na ~ijem se podru~ju nalazi sjedi{te tih potpisnika mjenice.
(Citat iz sudske odluke: Vi{i privredni sud Hrvatske broj P`-109/84 od 27.
studenog 1984, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika
i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 57.)
Odredbe ovoga ~lanka mogu se primijeniti samo u slu~ajevima kad je
imatelj mjenice podnio mjeni~ne tu`bu, a ne i u slu~aju kad se spor vodi
iz osnovnog pravnog posla. (Citat iz sudske odluke: Vi{i privredni sud

65

^lan 40 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Srbije broj P`-4365/86 od 23. listopada 1986; Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz
~lanak 57.)
3

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 46. ZRSZ.
Nadle`nost u sporovima iz radnih odnosa
^lanak 40.
Ako je u sporu iz radnog odnosa tu`itelj uposlenik, za su|enje je
nadle`an, pored suda koji je op}e mjesno nadle`an za tu`enika, i sud
na ~ijem se podru~ju rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na ~ijem
bi se podru~ju rad morao obavljati, te sud na ~ijem je podru~ju zasnovan radni odnos.

Odredba potpuno odgovara odredbi ~lanka 58. ranijeg istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 65. RS i propisuje izberivu nadle`nost za tu`itelja kao
zaposlenika u sporovima iz radnog odnosa.

I ova odredba o izberivoj mjesnoj nadle`nosti propisana je radi za{tite interesa zaposlenika odnosno njegovih prava iz radnog odnosa koja se ostvaruju na
podru~ju na kojem se rad obavlja, ili se obavljao, i gdje se nalazi procesna
gra|a potrebna za vo|enje postupka, te gdje sam tu`itelj naj~e{}e boravi u
vrijeme sudskog postupka.

Za su|enje u sudskom sporu koji je pokrenuo radnik protiv stranog


poslodavca sud R. Hrvatske je nadle`an i onda ako se rad obavlja na
podru~ju R. Hrvatske. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske, broj
Rev. 537/1995 od 21.3.1995.)
U radnom sporu sud se ne mo`e proglasiti mjesno nenadle`nim zato {to
tu`eno poduze}e ima sjedi{te na podru~ju drugoga stvarno nadle`nog suda,
ako je radnik u tu`bi naveo da je rad obavljao ili trebao obavljati na podru~ju
toga suda. (Citat iz sudske odluke: Okru`ni sud u [ibeniku, broj G`-402/74
od 20. rujna 1974, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 58.)
Za izberivu nadle`nost suda za spor iz radnog odnosa nije odlu~no je
li na podru~ju gdje se rad obavljao postoji, pa ~ak ni je li u vrijeme kad
se rad obavljao postojala bilo kakva organizacijska jedinica tu`enog poduze}a.
(Citat iz sudske odluke: Ss, Grs-69/74 od 29. srpnja 1974; Komentar Zakona
o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz
~lanak 58.)
3

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 46. ZRSZ.

66

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 41


42

Nadle`nost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretninama


^lanak 41.
Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretninama nadle`an je, pored
suda op}e mjesne nadle`nosti, i sud na ~ijem se podru~ju dogodilo
smetanje.
1

Ova odredba o izberivoj nadle`nosti je preuzeta iz ranijeg istoimenog zakona


(~lanak 49. stavak 3. FBiH odnosno ~lanak 56. stavak 3. RS), a njen ratio legis
je u ~injenici da }e se na podru~ju po~injenog smetanja posjeda na pokretnim stvarima najlak{e provesti dokazi potrebni za utvr|enje utemeljenosti zahtjeva {to }e doprinijeti i posebnoj hitnosti ovoga postupka.

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 56. i 57. ZRSZ.

c)

Isklju~iva

mjesna

nadle`nost

Nadle`nost u sporovima o nekretninama


^lanak 42.
(1) Za su|enje u sporovima o pravu vlasni{tva i o drugim stvarnim pravima na nekretninama, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini,
te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, ili iz
ugovora o kori{tenju stana ili poslovnih prostorija, isklju~ivo je nadle`an
sud na ~ijem se podru~ju nalazi nekretnina.
(2) Ako nekretnina le`i na podru~ju vi{e sudova, nadle`an je svaki od tih
sudova.
1

Odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 49. stavak 1. i 2. istoimenog zakona


FbiH odnosno ~lanka 56. stavak 1. i 2. RS i propisuje isklju~ivu mjesnu
nadle`nost u nazna~enim sporovima.

Uz stavak (1) Isklju~iva mjesna nadle`nost zna~i eliminaciju svake druge


nadle`nosti, izuzev one koja je izrijekom zakonom odre|ena. Ova vrsta
nadle`nosti ne mo`e se mijenjati sporazumom stranaka. Na isklju~ivu mjesnu
nadle`nost sud pazi po slu`benoj du`nosti najkasnije do podno{enja odgovora na tu`bu (~lanak 19. stavak 2.).
Budu}i je ova odredba u istovjetnom tekstu preuzeta iz ranijeg ZPP-a, to se
mo`e koristiti i dosada{nja sudska praksa prema kojoj u sporove na nekretninama spadaju: sporovi o pravu vlasni{tva na nekretninama, sporovi o
smetanju posjeda na nekretnini, sporovi iz zakupnih i najamnih odnosa na
nekretnini, sporovi radi pla}anja stanarine, zakupnine, odnosno drugih
pla}anja koji nastanu na osnovi ugovora o zakupu nekretnine, sporovi radi

67

^lan 42 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

zabrane uznemiravanja vlasnika nekretnine, sporovi radi utvr|ivanja udjela


biv{ih bra~nih drugova u zajedni~ki ste~enim nekretninama, sporovi radi
naknade {tete zbog umanjenja vrijednosti zakupljenog zemlji{ta, sporovi stanarskog prava i dr.

Za su|enje o zahtjevu radi utvr|ivanja suvlasni~kog dijela na nekretninama ste~enim zajedni~kim radom u bra~noj zajednici mjesno nadle`an je sud
na ~ijem podru~ju se nalaze te nekretnine po op}im pravilima parni~nog postupka jer Porodi~ni zakon SRBiH ne odre|uje drugu nadle`nost. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R. 54/84 od 12.4.1984, Bilten Vrhovnog
suda BiH, 2/84)
U sporu radi poni{tenja ugovora o predaji nekretnine mjesna nadle`nost
suda odre|uje se prema mjestu prebivali{ta tu`enika, jer je to spor iz
obveznog odnosa, a ne prema mjestu gdje se nalazi nekretnina. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud Srbije, broj Zvg-67/79)
Sud na ~ijem podru~ju se nalazi nekretnina nadle`an je za su|enje u
sporu o stvarnim pravima na toj nekretnini bez obzira iz koje osnove spor
potje~e. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske, broj R. 116/74 od
30. svibnja 1974; Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika
i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 49.)
Za su|enje u sporu radi isplate stanarine isklju~ivo mjesno nadle`an je
sud na ~ijem se podru~ju nalazi stan. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske broj R. 266/87 od 8. listopada 1987; Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 49.)
Za su|enje u sporu po zahtjevu za pla}anje naknade za kori{tenje elektri~ne energije u poslovnoj prostoriji, na koje se zakupac obvezao ugovorom
o zakupu, isklju~ivo je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi ta poslovna prostorija, jer se radi o sporu iz zakupnog odnosa na nekretnini za koje
je predvi|ena isklju~iva mjesna nadle`nost. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud BiH, broj R. 357/81 od 25. sije~nja 1982, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 49.)
Isklju~iva nadle`nost suda u smislu ~lanka 50. ZPP postoji i onda kada
se od tu`enika kao biv{eg podstanara tra`i isplata najamnine, naknada za
utro{ak struje i naknada {tete u svezi s kori{tenjem podstanarskih prostorija. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske, broj Rev. 116/77 od
19.4.1977.)
Spor u kojem tu`itelj tra`i da mu tu`enik izda tabularnu ispravu radi
zemlji{no-knji`nog prijenosa vlasni{tva na nekretninama, nije spor o stvarnim
pravima na nekretninama. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske,
broj G`-2979/78 od 27.6.1978.)
3

Uz stavak (2) Ako se nekretnina nalazi na podru~ju vi{e sudova, onda tu`itelj
ima pravo tu`bu podnijeti svakom od tih sudova.

68

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 43


44

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 56. i 57. ZRSZ.
Nadle`nost u sporovima o zrakoplovu i brodu
^lanak 43.
Kad je za su|enje u sporovima o pravu vlasni{tva i o drugim stvarnim
pravima na zrakoplovima, odnosno brodovima, kao i sporovima iz zakup nih odnosa na zrakoplovu i brodu, nadle`an sud u Federaciji, isklju~ivo
je mjesno nadle`an sud na ~ijem se podru~ju vodi registar u koji je
zrakoplov, odnosno brod upisan.

Ovo je slu~aj jo{ jedne isklju~ive mjesne nadle`nosti suda na podru~ju gdje
se vodi registar za zrakoplov odnosno gdje je brod upisan u sporovima o
pravu vlasni{tva i o drugim stvarnim pravima na zrakoplovu, odnosno brodovima, kao i sporovima iz zakupnih odnosa na zrakoplovu i brodu u slu~aju
kada je za te sporove nadle`an sud u Federaciji.
Odredba potpuno odgovara odredbi ~lanka 50. stavak 1. ranijeg istoimenog
zakona FBiH, odnosno ~lanka 57. stavak 1. RS, a njen ratio legis je u ekonomi~nosti postupka, jer se dokazi najlak{e mogu prikupiti u mjestu gdje je
zrakoplov registriran odnosno gdje je brod upisan.

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 58. ZRSZ.
^lanak 44.
Kad je za su|enje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima,
odnosno zrakoplovima iz ~lanka 43. ovoga zakona nadle`an sud u
Federaciji, mjesno je nadle`an, pored suda na ~ijem se podru~ju vodi
registar u koji je brod, odnosno zrakoplov upisan, i sud na ~ijem se
podru~ju dogodilo smetanje.

Odredba potpuno odgovara odredbi ~lanka 50. stavak 2. ranijeg istoimenog


zakona FBiH odnosno ~lanka 57. stavak 2. RS.

Po{to se sukladno ~lanku 83. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima (Slu`bene


novine FBiH broj 6/98) u sporovima smetanja posjeda utvr|uje zadnji mirni
posjed i ~in smetanja (oduzimanje odnosno uznemiravanje) i po{to nisu od
utjecaja ~injenice vezane s pravom vlasni{tva na ovim stvarima, razumljivo je
da u ovakvim sporovima na prikupljanje dokaza ne}e imati zna~aj registar
zrakoplova ni upisnik brodova koji opredjeljuju vlasni~ka prava, nego }e se
dokazi lak{e prikupiti na podru~ju gdje se dogodilo smetanje {to opravdava
izberivu nadle`nost za ovu vrstu sporova.

69

^lan 45 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 58. ZRSZ.
Nadle`nost za sporove u ovr{nom i ste~ajnom postupku
^lanak 45.
Za su|enje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili
administrativnog ovr{nog postupka, odnosno u tijeku i u povodu ste~ajno ga postupka, mjesno je isklju~ivo nadle`an sud na ~ijem se podru~ju
nalazi sud koji provodi ovr{ni ili ste~ajni postupak, odnosno sud na ~ijem
se podru~ju provodi administrativna ovrha.

I prema odredbama ~lanka 56. ranijeg ZPP-a FBiH odnosno ~lanka 63. ranijeg ZPP-a RS bila je propisana isklju~iva mjesna nadle`nost suda na ~ijem
podru~ju se nalazi sud koji provodi ovr{ni ili ste~ajni postupak, odnosno sud
na ~ijem se podru~ju provodi administrativna ovrha za sporove koji nastanu
u tijeku ili povodom sudskog ili administrativnog ovr{nog postupka, odnosno
koji nastanu u tijeku ili povodom ste~ajnog postupka.

U ovisnosti o vrsti tra`bine i na~inu provedbe ovr{nog postupka odre|uje se


i nadle`nost suda u ovr{nom postupku prema Zakonu o ovr{nom postupku
(Slu`bene novine Federacije BiH broj 32/03 odnosno Zakonu o ovr{nom postupku Republike Srpske - Sl. glasnik RS 59/03 i 85/03; dalje: ZIP).
Ovim zakonima ure|ena je posebna nadle`nost ovr{nog suda u provo|enju
ovrhe radi naplate nov~ane tra`bine koja se razlikuje od nadle`nosti radi ostvarivanja nenov~ane tra`bine.
U ovr{nom postupku radi naplate nov~ane tra`bine nadle`nost suda odre|uje
se prema predmetu predlo`ene ovrhe. Ovo ima zna~enje da }e u slu~aju da
se ovrha provodi na nekretninama biti nadle`an sud na ~ijem se podru~ju
nekretnina nalazi (~lanak 67. ZIP-a), za ovrhu na pokretnim stvarima sud na
~ijem podru~ju se nalaze pokretne stvari (~lanak 114. i 115. ZIP-a), za ovrhu
nad nov~anom tra`binom ovr{enika sud prebivali{ta odnosno boravi{ta
ovr{enika (~lanak 136. ZIP-a), za ovrhu nad tra`binom s predajom ili isporukom pokretnih stvari ili predajom nekretnina sud na ~ijem podru~ju se te
stvari nalaze (~lanak 177. ZIP-a), za ovrhu nad dionicama ili ostalim registri ranim vrijednosnim papirima ili ~lanskom udjelu u pravnoj osobi sud na ~ijem
se podru~ju nalazi prebivali{te (boravi{te) ovr{enika kao vlasnika dionice ili
udjela (~lanak 187. ZIP-a).

U ovr{nom postupku radi ostvarivanja nenov~ane tra`bine nadle`nost suda


odre|uje se u ovisnosti o vrsti ovr{ne tra`bine. Ako je predmet ovrhe predaja pokretne stvari, nadle`an je sud na ~ijem podru~ju se ta stvar nalazi (~lanak
196. ZIP-a), za ispra`njenje ili predaju nekretnina nadle`an je sud na ~ijem
podru~ju se nekretnina nalazi (~lanak 202. ZIP-a), za ovrhu radi ostvarenja
tra`bine na radnju, trpljenje i ne~injenje nadle`an je sud na ~ijem podru~ju

70

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 46

ovr{enik treba ispuniti obvezu po ovr{noj ispravi (~lanak 207. ZIP-a), za ovrhu
diobom stvari nadle`an je sud na ~ijem podru~ju se stvar nalazi (~lanak 218.
ZIP-a).
Za provedbu ste~ajnog i likvidacijskog postupka nadle`an je sud na ~ijem
podru~ju se nalazi sjedi{te du`nika ili prebivali{te du`nika pojedinca (~lanak
7. Zakona o ste~ajnom postupku Slu`bene novine Federacije BiH broj 29/03
odnosno ~lanak 3. Zakona o likvidacijskom postupku Slu`bene novine
Federacije BiH broj 29/03).
(U Republici Srpskoj vidjeti odredbe Zakona o ste~ajnom postupku Sl. glasnik RS broj 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, te odredbe Zakona o likvidacijskom
postupku Sl. glasnik RS broj 64/0(2)).
Dakle, za sve sporove koji nastanu u svezi s ovrhom ili povodom ste~ajnog
postupka, iz razloga procesne ekonomi~nosti, isklju~ivo mjesno je nadle`an
sud na ~ijem se podru~ju nalazi ovr{ni sud odnosno sud koji provodi ste~ajni
postupak.
Po tu`bi kojom se tra`i utvr|enje nedopustivosti dopu{tene ovrhe, kao sporu
nastalom tijekom i povodom sudskog ovr{nog postupka, isklju~ivo je nadle`an
op}inski sud koji provodi ovrhu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske broj G`-1025/71 od 24.3.1971.)
4

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom treba tuma~iti tako da je isklju~ivo nadle`an sud BiH sukladno odredbi
~lanka 47. RZSZ u svezi s ~lankom 26. ovoga zakona.

d)

Supsidijarna

nadle`nost

Nadle`nost za suparni~are
^lanak 46.
Ako je jednom tu`bom tu`eno vi{e osoba u svojstvu materijalnih
suparni~ara (~lanak 362. stavak 1. to~ka 1.), a za njih ne postoji mjesna
nadle`nost istoga suda, nadle`an je sud koji je mjesno nadle`an za
jednog od tu`enika.
1

Ova odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 42. istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 50. RS, s tom razlikom, {to se iz prakti~nih razloga odnosno
radi ubrzanja postupka ne pravi razlika izme|u glavnih i sporednih obveznika i {to se mjesna nadle`nost ne zasniva prema glavnom obvezniku. Razlog
tome je i ~injenica da se nekada, bez provo|enja dokaza, ne mo`e ustanoviti koji od tu`enika je glavni, a koji je sporedni obveznik.

Tko su materijalni suparni~ari? U smislu ovoga ~lanka materijalni suprani~ari


su osobe na tu`enikovoj strani koje su u odnosu na predmet spora u pravnoj

71

^lan 46 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistje~u iz iste ~injeni~ne i
pravne osnove
U slu~aju materijalnog suparni~arstva kada za suparni~are ne postoji ista mjesna nadle`nost za jednog ili vi{e tu`enika odre|uje se supsidijarna ili pomo}na
mjesna nadle`nost prema bilo kojem tu`eniku. Na ovaj na~in isklju~uju se
pravila o primarnoj mjesnoj nadle`nosti. Odredba na jednak na~in pogoduje
kako tu`itelju tako i tu`eniku, ali tu`itelju pripada pravo izbora mjesne
nadle`nosti prema bilo kojem tu`eniku. Primjerice, kada se tu`bom tra`i
poni{tenje ugovora, tu`enici kao ugovorne strane su materijalni suparni~ari. U
takvom odnosu su tu`enici kao suvlasnici stvari u postupku diobe te stvari
ili zajedni~ke gradnje. I ne samo to, u takvim slu~ajevima tu`enici su i nu`ni
suparni~ari, {to ima zna~enje da tu`ba mora biti upravljena prema svim
nu`nim suparni~arima, u protivnom tu`ba bi bila neuredna i sud bi bio u
obvezi odbaciti je.

U parnici u kojoj se osporava valjanost oporuke svi zakonski nasljednici su jedinstveni suparni~ari i svi moraju biti obuhva}eni procesnom zajednicom pasivnih nu`nih jedinstvenih suparni~ara. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud RS Rev. 74/02 od 27.12.2002, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda
RS, lipanj/2004)
Ne smatra se pro{irenjem tu`be kada tu`itelj u otklanjanju nedostataka
tu`be, pored postoje}ih, naknadno ozna~i kao tu`enike i ostale suparni~are,
pa u tom slu~aju nije potreban pristanak novih tu`enika za stupanje u parnicu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RS, Rev. 18/02 od 20.12.2002.)
Aktivni materijalni suparni~ar, pa makar u postupku imao polo`aj jedinstvenog suparni~ara, nije ovla{ten `albom pobijati rje{enje o primanju na
znanje povla~enja tu`be drugog suparni~ara. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud FBiH, broj P`-278/98 od 12.1.99.)
Tu`bom za diobu nekretnina ne mo`e se tra`iti da tu`itelju na ime njegovog suvlasni~kog dijela pripadne fizi~ki odre|en dio u tim nekretninama,
takvom tu`bom trebaju biti obuhva}eni svi suvlasnici nekretnina uz isticanje
tu`benog zahtjeva za utvr|ivanje veli~ine njihovih suvlasni~kih dijelova i
obvezivanje tu`enika da trpe fizi~ku diobu nekretnina razmjerno utvr|enim
dijelovima, dok se sama dioba na osnovi pravomo}ne presude provodi po
pravilima ovr{nog postupka. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RS, Rev.
132/00 od 20.4.2001.)
3

Me|utim, tu`enici mogu biti u pravnoj zajednici po osnovi zakona ili ugovora, tako da njihova prava i obveze proizlaze iz iste ~injeni~ne i pravne
osnove, ali koja ne mora uvijek pretpostavljati nu`ne suparni~are, mogu biti
obi~ni suparni~ari.
Primjerice, zbog deliktne odgovornost jedan tu`enik mo`e odgovarati kao {tetnik, a drugi tu`enik kao osoba koja po zakonu odgovara za njega (~lanak
170. stavak 1. ZOO - prema tre}oj osobi odgovara poduze}e za svoga djelat-

72

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 46

nika, a prema stavku 2. istoga ~lanka odgovoran je i sam djelatnik). Tu`enici


u takvom odnosu imaju obvezu prema tu`itelju iz iste ~injeni~ne osnove, ali
nisu nu`ni suparni~ari i tu`itelj nema obvezu utu`iti ih obadvoje.
Nadalje, kada imaoci motornih vozila odnosno njihovi osiguratelji odgovaraju
solidarno za naknadu {tete prema tre}im osobama sukladno ~lanku 178. stavak
4. Zakona o obveznim odnosima, oni su u takvoj pravnoj zajednici da odgovaraju po istoj pravnoj osnovi. Ni u ovom slu~aju tu`itelj nije obvezan utu`iti
sve solidarne obveznike.
Na isti na~in postoji odnos obi~nih materijalnih suparni~ara na strani tu`enika
kada prema o{te}enoj osobi odgovara osoba zakonom odre|ena kao i ona ~ija
obveza proistje~e iz ugovora (Direkcija cesta Federacije BiH odgovara po
zakonu ~lanak 37. i 51. Zakona o putovima, a poduze}e koje preuzme
obvezu odr`avanja toga puta odgovara po osnovi ugovora).
U svim navedenim slu~ajevima tu`enici su u me|usobnom odnosu materijal nih suparni~ara.

Pravilo o atrakciji nadle`nosti u korist suda koji je mjesno nadle`an za


jednog od tu`enika mo`e se primijeniti samo ako se radi o materijalnim
suparni~arima. (Citat iz sudske odluke: Privredni sud Hrvatske broj P`-2046/91
od 16.7.1991.)
Ako su tu`enici formalni suparni~ari, sud kome je podnesena tu`ba razdvojit }e postupak i tu`bu upravljenu protiv onih tu`enika za koje on nije
mjesno nadle`an, ustupit }e nadle`nom sudu uz rje{enje o nenadle`nosti.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH broj Rev. 280/83 od 9.12.1983.)
Ovakav odnos jasno se sagledava u sljede}em primjeru sudske prakse:

Ne postoji materijalno suparni~arstvo kao solidarnih du`nika u slu~aju


tu`be upravljene protiv banke po osnovi bankarske garancije i Agencije za
bankarstvo FBiH, jer te osobe za obveze nastale zbog povrede ugovora iz
bankarske garancije nisu ni po zakonu niti po ugovoru u pravnoj zajednici
niti njihova prava i obveze proizlaze iz istog ~injeni~nog i pravnog osnova,
a odredbama Zakona o agenciji za bankarstvo (Slu`bene novine FBiH broj
9/96, 27/98), niti odredbama Zakona o bankama (Slu`bene novine FBiH broj
39/98) nije propisano da Agencija za bankarstvo ima javna ovla{tenja u odnosu na banke, niti da odgovara vjerovnicima banaka za njihove obveze na
podru~ju FBiH.
Zbog osnovanosti prigovora mjesne nenadle`nosti prvostupanjski sud je
bio du`an razdvojiti postupak na pojedine tu`enike i u odnosu na banku
proglasiti se mjesno nenadle`nim.
Odbijanjem prigovora mjesne nenadle`nosti zasnovane prema sjedi{tu
Agencije sud je po~inio bitnu povredu pravila postupka iz ~lanka 336. stavak
2. ZPP-a, jer je povodom prigovora mjesne nenadle`nosti iz ~lanka 20.

73

^lan 47 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

nepravilno odlu~io da je mjesno nadle`an. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni


sud Federacije BiH broj P`-90/2000, Bilten Vrhovnog suda FBiH, broj 2/00)
4

Atrakciona nadle`nost doma}eg suda u sporovima s me|unarodnim elemen tom za materijalne suparni~are ure|ena je odredbama ~lanka 46. stavak 4.
ZRSZ kojim je propisano da nadle`nost suda BiH postoji kada jedan od
tu`enika ima prebivali{te odnosno sjedi{te u BiH, a svi tu`enici su u me|usobnom odnosu materijalnih suparni~ara.
Nadle`nost za osobe za koje ne postoji op}a mjesna nadle`nost u Federaciji
^lanak 47.
(1) Tu`ba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe za koju ne postoji
op}a mjesna nadle`nost u Federaciji, mo`e se podnijeti svakom sudu u
Federaciji na ~ijem se podru~ju nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tu`bom tra`i.
(2) Ako nadle`nost suda u Federaciji postoji zato {to je obveza nastala
tijekom boravka tu`enika u Federaciji, mjesno je nadle`an sud na ~ijem
je podru~ju obveza nastala.
(3) U sporovima protiv osoba za koje u Federaciji ne postoji op}a mjesna
nadle`nost, za obveze koje treba ispuniti u Federaciji, tu`ba se mo`e pod nijeti sudu na ~ijem podru~ju tu obvezu treba ispuniti.

Odredba odgovara ~lanku 51. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanku
58. RS, a odnosi se na slu~ajeve kada za tu`enika nije propisana op}a mjesna nadle`nost, a on ima imovinu ili predmet koji se tu`bom tra`i na podru~ju
Federacije, ili je obveza nastala za vrijeme njegovog boravka u Federaciji ili u
slu~aju kada obvezu treba ispuniti u Federaciji, tu`ba se mo`e podnijeti sudu
u mjestu gdje se nalazi njegova imovina ili predmet, odnosno u mjestu gdje
je obveza nastala ili u mjestu gdje obvezu treba ispuniti.

Ovakva odredba je razumljiva i ima za cilj za{tititi tu`itelja koji ima tra`binu
prema osobi koja nema prebivali{te niti boravi{te u Federaciji, tim vi{e {to u
takve odnose spada i slu~aj kada tu`enik ima imovinu u Federaciji na kojoj
se mo`e provesti ovrha ili kada postoji obveza na ispunjenje ~inidbe u
Federaciji.

Ako tu`enik, primjerice, na podru~ju Federacije ima nekretnine ili plovni


objekt na kojima tu`itelju pripada neko stvarno pravo, tu`itelj }e protiv takvog
tu`enika mo}i podi}i tu`bu radi za{tite svojih stvarnih prava na nekretninama tu`enika ili brodu, samo kod suda na ~ijem podru~ju le`i nekretnina,
odnosno kod suda na ~ijem podru~ju se vodi registar u koji je brod upisan,
bez obzira {to tu`enik, osim toga broda i tih nekretnina, ima i drugih nekretnina, pokretnina i brodova na podru~ju Federacije. (Zuglia-Triva, str. 130)
(Vidjeti komentar uz ~lanke 26. i 29. ovog zakona)

74

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 48


49

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 54. ZRSZ.
Nadle`nost po mjestu gdje se nalazi zastupstvo strane osobe u Federaciji
^lanak 48.
U sporovima protiv pravne osobe koja ima sjedi{te u inozemstvu,
glede obveza koje su zasnovane u Federaciji ili im se u njoj ima udo voljiti, tu`ba se mo`e podnijeti sudu u Federaciji na ~ijem se podru~ju
nalazi njezino stalno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu odnosno
Federaciju ili sjedi{te tijela kome je povjereno obavljanje njezinih
poslova.

Odredba odgovara ~lanku 53. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanku
60. RS i njen ratio legis je da olak{a tu`iteljev polo`aj u parnici kada ostvaruje tra`binu ostvarenu u Federaciji prema pravnoj osobi ~ije sjedi{te je u
inozemstvu, a kada ima svoje zastupstvo ili svoje koje drugo tijelo kome je
povjereno obavljanje njenih poslova na podru~ju Federacije.

Za postojanje me|unarodne nadle`nosti hrvatskog suda u smislu navedene odredbe nije dovoljno da tu`enik na podru~ju RH ima svoje zastupstvo, ve} je neophodno i to da se radi o obvezi koja je nastala u toj dr`avi
ili se na njezinu podru~ju mora izvr{iti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud RH II Rev. 79/91 od 21.1.1992.)
2

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 55. ZRSZ.
E)

ODRE\IVANJE

MJESNE NADLE `NOSTI OD VI {EG SUDA

^lanak 49.
Ako nadle`ni sud zbog izuze}a sudaca ne mo`e postupati, izvijestit }e o
tome neposredno vi{i sud, koji }e odrediti da u tom predmetu postupa
drugi stvarno nadle`an sud s njegova podru~ja.
1

Odredba potpuno odgovara ranijoj odredbi ~lanka 59. istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 67. RS.
Ovaj ~lanak ure|uje nu`nu delegaciju suda do koje se dolazi odlukom
neposredno vi{eg suda kojom se derogira zakonsko pravilo o mjesnoj
nadle`nosti suda. To je slu~aj kada zbog izuze}a sudaca jednog suda mjesno
nadle`ni sud ne mo`e postupati. Nakon {to neposredno vi{i sud ustanovi postojanje razloga za izuze}e, odredit }e da u konkretnom predmetu postupak
provede drugi stvarno nadle`ni sud s njegova podru~ja.

75

^lan 50 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Delegacija je dopu{tena samo izme|u sudova iste vrste i iste stvarne


nadle`nosti. Delegirati se mo`e samo mjesna nadle`nost, jer se stvarna
nadle`nost ne mo`e prenositi ni po kojem osnovu. (Vidjeti odredbe o izuze}u
~lanak 357-361.)
U sudskoj praksi je zabilje`eno:

Ako nadle`ni sud zbog izuze}a sudaca ne mo`e postupati u konkretnoj


stvari, obavijestit }e o tome neposredno vi{i sud koji }e odrediti da u tom
predmetu postupa drugi stvarno nadle`ni sud s njegova podru~ja. (Citat iz
sudske odluke: Vi{i trgova~ki sud R. Hrvatske broj P`-2588/96 od 17. prosinca 1996, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 59.)
Zahtjev stranke za izuze}e svih sudaca i predsjednika nadle`noga suda
smatra se prijedlogom za delegiranje drugog stvarno nadle`nog suda. Naime,
tu se ne radi o zahtjevu za izuze}e u smislu odredbi FZPP-a o izuze}u sudaca, jer se ne mo`e tra`iti izuze}e svih sudaca i predsjednika suda, ve}
poimeni~no onoga suca ili onih sudaca koji odlu~uju u konkretnom predmetu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske, broj Gr-38/92 od 28. travnja 1992, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
^izmi}, Sarajevo 2000, uz ~lanak 59.)
Opravdana sumnja u nepristranost suca koji sudjeluje u su|enju je razlog
za izuze}e, ali ne za delegaciju suda koja bi se mogla tra`iti, tek ako bi bili
izuzeti svi suci nadle`nog suda. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH,
broj R. 314/86 od 9.1.1987, Bilten Vrhovnog suda BiH, 1/87)
Okolnosti koje pobu|uju sumnju stranke u nepristranost svih sudaca
nadle`nog suda nisu razlog za odre|ivanje da u predmetu postupa drugi
stvarno nadle`ni sud, ve} mogu predstavljati osnovu za podno{enje zahtjeva za
izuze}e. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R. 235/88 od 21.6.1988,
R. 201/88 od 18.2.1988., R. 233/88 od 18.2.1988; Bilten Vrhovnog suda BiH, 4/88)
Nije razlog za delegaciju mjesne nadle`nosti suda okolnost {to u
parni~nom postupku za poni{tenje nasljedni~ke izjave sudjeluje sudac koji je
tu izjavu primio na zapisnik u ostavinskom postupku, ali to mo`e biti razlog
za izuze}e suca. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R. 331/90
od 28.12.1990, Bilten Vrhovnog suda BiH, 1/91)
Nije dopu{tena `alba protiv rje{enja kantonalnog suda o prijedlogu za
odre|ivanje drugog op}inskog suda za postupanje u predmetu. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH, broj G`-8/99 od 27.4.1999.)
^lanak 50.
(1) Kantonalni sud mo`e, na prijedlog stranke ili nadle`nog op}inskog suda,
odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadle`an

76

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 50

op}inski sud s njegova podru~ja ako je o~ito da }e se tako lak{e provesti


postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
(2) Vrhovni sud
odrediti da u
gom kantonu
za to postoje
1

Federacije mo`e, na prijedlog stranke ili nadle`nog suda,


pojedinom predmetu postupa stvarno nadle`an sud u druako je o~ito da }e se tako lak{e provesti postupak ili ako
drugi opravdani razlozi.

Ovaj ~lanak ure|uje svrhovitu delegaciju suda, koja je utemeljena na razlozima procesne ekonomije, lak{eg provo|enja postupka ili zbog toga {to za to
postoje drugi opravdani razlozi, nastojanjem da se izbjegne mogu}a kolizija
interesa, te postigne {to ve}a razina objektivnosti suda, a u svemu odgovara
ranijoj odredbi ~lanka 60. istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanka 68. RS.

Ne mo`e se predlagati odre|ivanje drugog stvarno nadle`nog suda za


su|enje izvan kantona prije nego {to je podnesena tu`ba stvarno i mjesno
nadle`nom sudu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH, broj
R. 11/01 i R. 14/01 od 27.2.2001.)
Razlozi za delegiranje drugog drugostupanjskog suda moraju biti iznimnog zna~aja, jer samo takvi opravdavaju odstupanje od Ustavom Federacije
BiH razgrani~ene teritorijalne nadle`nosti sudova u kantonalnom-`upanijskom
ure|enju sudbene vlasti u Federaciji BiH. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud FBiH, broj R. 15/00 od 27.3.2000.)
Nadle`ni sud mo`e predlo`iti da umjesto njega u pojedinom predmetu
postupa drugi stvarno nadle`ni sud. Me|utim, prvostupanjski sud nema pravo
predlo`iti delegaciju drugog drugostupanjskog suda da umjesto njega odlu~i
o `albama protiv rje{enja toga suda prvoga stupnja. Ako on to ipak u~ini,
njegov se prijedlog odbija kao nedopu{ten. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud R. Hrvatske broj Gr-222/96 od 12. rujna 1996, Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz
~lanak 60.)
@albeni sud nije ovla{ten predlo`iti svrsishodnu delegaciju prvostupanjskog suda. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske broj Gr-7/94
od 23. velja~e 1994; Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo 2000, uz ~lanak 60.)
Kad je prijedlog za delegaciju odbijen, pa stranka ponovno predlo`i delegaciju drugog suda na temelju istih ~injenica na kojima se u tom predmetu
temeljio ve} raniji podnesen i odbijen prijedlog za delegaciju, taj }e se prijedlog odbaciti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske broj Gr. 121/91
od 24. travnja 1991, Vrhovni sud R. Hrvatske broj Gr-33/99 od 3. lipnja 1999;
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi},
Sarajevo, 2000., uz ~lanak 60.)
Okolnost da je stranka pisala u mjesnom tjedniku ~lanke u kojima su
negativnim predznakom apostrofirani sud i pojedini suci, sama po sebi nije

77

^lan 51 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

razlog za delegaciju drugog suda, a pogotovo ako ure|uju}i sudac u tim


~lancima nije osobno spominjan. [tovi{e, obavljanje suda~ke funkcije je uvijek izlo`eno javnosti na odre|en na~in, a zna~enje te funkcije je takvo da
~lanci u tisku ne bi smjeli imati utjecaja na objektivnost u odlu~ivanju. Taj
je zahtjev jedan od ~imbenika suda~ke funkcije. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud R. Hrvatske broj G`-91/96 od 17. travnja 1996; Komentar Zakona
o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz
~lanak 60.)
Nije mogu}e delegirati drugi sud da odlu~uje o reviziji. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske, broj G`-1/89 od 13. sije~nja 1989.)
Nedopu{ten bi bio prijedlog da se odredi da umjesto Vrhovnog suda
Federacije sudi drugi sud. Primjerice, da o reviziji odlu~uje op}a sjednica
Vrhovnog suda zajedno s prijedlogom za izuze}e predsjednika Vrhovnog suda.
Naime, temeljna pretpostavka za delegaciju jest postojanje drugog stvarno
nadle`nog suda za postupanje u odre|enom predmetu, pa ta pretpostavka
nije ispunjena kada se tra`i delegacija u predmetu u kojem treba postupati
sud koji je nadle`an za odlu~ivanje o prijedlogu za delegaciju. Uz to, u kojem
sastavu Vrhovni sud odlu~uje o reviziji, propisano je federalnim ZPP-om i
Zakonom o Vrhovnom sudu, a to nije op}a sjednica Vrhovnog suda, te nema
odredbe koja bi davala pravo tra`iti da sud odlu~uje u sastavu koji nije
propisan. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske, broj Gr-544/97
od 7. sije~nja 1998, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 60.)
Ne mo`e se prihvatiti prijedlog za odre|ivanje drugog stvarno nadle`nog
suda da u predmetu postupa, kada se zasniva na tvrdnji da dugo traje sudski postupak zbog nepo{tovanja odredaba parni~nog postupka i sumnje u
nepristranost su|enja. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R.
341/86, 342/86, 343/86, 344/86, 345/86 i 346/86; Bilten Vrhovnog suda BiH, 1/87)
Okolnost {to je stranku u postupku ranije zastupao sada{nji predsjednik
suda, nije razlog za preno{enje mjesne nadle`nosti na drugi stvarno nadle`ni
sud. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R. 200/90 od 28.9.1990.)
^lanak 51.
Ako je za su|enje nadle`an sud u Federaciji, ali se prema odredbama
ovog zakona ne mo`e ustanoviti koji je sud mjesno nadle`an, Vrhovni
sud Federacije }e, na prijedlog stranke, odrediti koji }e stvarno nadle`an
sud biti mjesno nadle`an.
1

Odredba u cjelini odgovara odredbi ~lanka 61. ranijeg istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 69. RS. Ovim ~lankom propisana je tzv. ordinacija nadle`nosti
od strane Vrhovnog suda FBiH odnosno Vrhovnog suda RS. Takva mogu}nost
utvr|ivanja mjesne nadle`nosti na prijedlog stranke mogu}a je samo kada se
ne mo`e ustanoviti koji je sud mjesno nadle`an po odredbama ovoga zakona.

78

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 52

To }e biti u slu~aju kada se ne mo`e ustanoviti to~no prebivali{te ili boravi{te


tu`enika.
2

Me|utim, do ordinacije nadle`nosti mo`e do}i i u slu~aju kada nije sporna


nadle`nost doma}eg suda, ali po odredbama ovoga zakona o mjesnoj
nadle`nosti za konkretni slu~aj nije predvi|eno rje{enje ili se u momentu
podno{enja tu`be ne mogu ustanoviti sve ~injenice koje su od zna~aja za
odre|ivanje mjesne nadle`nosti. Budu}i o ovome odluku donosi Vrhovni sud
FBiH odnosno Vrhovni sud RS, `alba na rje{enje o odre|ivanju nadle`nosti
suda nije dopu{tena.
Prigodom primjene ove odredbe u sudskoj praksi je zabilje`eno:

Budu}i da rje{enje o delegaciji i ordinaciji donose vi{i sudovi, `alba protiv takvoga rje{enja nije dopu{tena. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Jugoslavije, broj G`-1/68, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 61.)
Iako protiv odluke o ordinaciji nema mjesta `albi, dr`imo da je neutemeljeno shva}anje po kojem se pred ordiniranim sudom ne bi mogao istaknuti prigovor nenadle`nosti, npr. zbog toga {to se na temelju novih ~injenica
ili dokaza tvrdi da ne postoje pretpostavke za ordinaciju. (Sini{a Triva GPP,
1983, stranica 219).
F)

SPORAZUM

O MJESNOJ NADLE `NOSTI

^lanak 52.
(1) Ako zakonom nije odre|ena isklju~iva nadle`nost kojeg suda, stranke se
mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno
nadle`an, uz uvjet da je taj sud stvarno nadle`an.
(2) Ako je zakonom odre|eno da su za su|enje u odre|enom sporu mjesno nadle`na dva ili vi{e sudova u Federaciji, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili neki drugi
stvarno nadle`ni sud.
(3) Sporazum iz stavka 2. ovoga ~lanka, va`i samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se ti~e odre|enog spora ili
vi{e sporova koji svi proistje~u iz odre|enog pravnog odnosa.
(4) Ispravu o sporazumu tu`itelj mora prilo`iti uz tu`bu.
(5) Ako tu`ba nije podnesena sudu na koji upu}uje sporazum o mjesnoj
nadle`nosti tu`enik mo`e zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.
(6) Zahtjev iz stavka 5. ovoga ~lanka tu`enik mo`e podnijeti najkasnije u
odgovoru na tu`bu, uz prilaganje isprave o sporazumu.

79

^lan 52 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Ova odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 62. istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanka 70. RS i odnosi se na izberivu mjesnu nadle`nost po volji stranaka.

Uz stavak (1) Ovaj stavak ure|uje prorogaciju - sporazum mjesne nadle`nosti suda, odnosno ovla{tenje stranaka da u pisanom obliku utvrde koji
}e sud biti mjesno nadle`an za rje{avanje njihovih budu}ih sporova. Za
pravnu valjanost sporazuma o nadle`nosti tra`i se da zakonom nije
propisana isklju~iv a mjesna nadle`nost drugog suda i da je sud stvarno
nadle`an za postupanje.
Kao i sve druge odredbe o izberivoj mjesnoj nadle`nosti, primjenjiva je na
odredbu ~lanka 53. stavak 2. to~ka 1. ovoga zakona, koja ure|uje osnovu za
nadle`nost suda kao sastavni dio sadr`aja tu`be koju treba tuma~iti isklju~ivo
u okviru one mjesne nadle`nosti koja ~ini izuzetak od pravila (ugovorena mjesna nadle`nost bilo izme|u doma}ih stranaka ili izme|u stranaka s me|unarodnim elementom; primjerice, nadle`nost po mjestu nastanka {tete, po mjestu gdje se nalazi predstavni{tvo tu`enika i dr.).
Ovakva obveza sadr`aja tu`be ima za cilj ekonomi~nost postupka i omogu}ava
sucu i tu`eniku ocjenjivanje nadle`nosti prigodom ispitivanja tu`be. (Vidjeti
komentar uz ~lanak 15.)

Stranke se mogu sporazumjeti o mjesnoj nadle`nosti u sporu povodom


ispunjenja ugovora o stjecanju nekretnina, jer se radi o tu`benom zahtjevu
za ispunjenje ugovora, a ne sporu o pravu vlasni{tva na nekretninama. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH, broj R. 99/00 od 10.10.2000;
Bilten Vrhovnog suda Federacije BiH, 2/00)
3

Uz stavak (2) Ovo pravilo vrijedi i onda kada je zakonom izrijekom odre|eno
da su za su|enje u odre|enom sporu mjesno nadle`na dva ili vi{e sudova
u Federaciji. Primijenjeno u praksi, to mo`e biti slu~aj kada tu`itelj ima pravo
na izberivu mjesnu nadle`nost, pa se stranke sporazume da im mjesno
nadle`an sud bude neki drugi stvarno nadle`an sud, a ne onaj po op}oj mjesnoj nadle`nosti niti po zakonom odre|enoj izberivoj nadle`nosti.

Uz stavak (3) Stranka se valjano mo`e pozvati na sporazum o nadle`nosti


samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako su ga potpisale sve stranke,
te ako se ti~e odre|enog spora ili vi{e sporova koji proisti~u iz odre|enog
pravnog odnosa. Ugovorom o prorogaciji stranke ne mogu ugovoriti rje{avanje svih njihovih sporova kod odre|enog suda.

Klauzula iz tovarnog lista o ugovorenoj mjesnoj nadle`nosti ne predstavlja sporazum o mjesnoj nadle`nosti iz ~lanka 70. Zakona o parni~nom postupku, ako ga nisu potpisali ovla{teni zastupnici ili punomo}nici po{iljaoca,
odnosno primaoci robe. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH broj P`224/85 od 25.9.1985, Bilten Vrhovnog suda BiH, 4/85)
Ne mo`e se smatrati valjanim prorogacijskim sporazumom faktura koju
je izdao samo tu`itelj, pa prilaganje ove uz tu`bu ne mijenja op}u mjesnu

80

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 52

nadle`nost i kada je u fakturi kojoj du`nik nije prigovorio navedeno da je


ugovorena mjesna nadle`nost. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj
P`-688/90 od 18.10.1990.)
Sporazum o mjesnoj nadle`nosti mogu punova`no zaklju~iti samo zastupnici poduze}a ili po njima ovla{teni punomo}nici. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud BiH, broj P`-162/90 od 9.5.1990.)
5

Uz stavak (4) Sporazum, pod prijetnjom gubitka ovoga prava, mora se prilo`iti
uz tu`bu, i o tome se potvrdno izjasnila sudska praksa:

Tu`itelj se opredijelio za sud ugovorene mjesne nadle`nosti samim faktom podno{enja tu`be i prilaganjem uz tu`bu sporazuma o mjesnoj
nadle`nosti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj P`-504/87 od
23.6.1988.)
Za su|enje u parnici nastaloj u povodu prigovora na rje{enje o ovrsi
mjesno nadle`an je izabrani sud, ako je nazna~en u prijedlogu za ovrhu kome
je prilo`en prorogacijski sporazum. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
FBiH, broj R. 154/99 od 18.1.2000, Bilten Vrhovnog suda BiH, 1/00)
U slu~aju izberive mjesne nadle`nosti, tu`iteljevo pravo izbora prestaje
podno{enjem tu`be jednom od mjesno nadle`nih sudova i taj sud se, nakon
primitka tu`be, ne mo`e proglasiti mjesno nenadle`nim ni po slu`benoj
du`nosti ni po prijedlogu samoga tu`itelja, pa i kada tu`itelj predla`e ustupanje tu`be drugom sudu prije nego {to je parnica po~ela te}i (prije dostavljanja tu`be tu`eniku. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj Rev.
116/85 od 23.5.1985, Bilten Vrhovnog suda BiH, 3/85)
Kada tu`itelj podnese tu`bu sudu koji nije mjesno nadle`an, ne mo`e
taj sud ustupiti predmet sudu koji je mjesno nadle`an po sporazumu stranaka (prorogacija), ve} je u tom slu~aju nadle`an sud op}e mjesne nadle`nosti.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj Rev. 139/85 od 17.12.1985,
Bilten Vrhovnog suda BiH, 4/85)
Kad su stranke ugovorile mjesnu nadle`nost suda u tu`iteljevom sjedi{tu,
a stvarno nadle`an sud u tom mjestu ne postoji, tu`itelj je ovla{ten, ako su
ispunjeni uvjeti iz ~l. 62. FZPP-a, pokrenuti spor pred sudom koji je najbli`i
tu`iteljevom sjedi{tu. (Citat iz sudske odluke: Ss, Grs-123/79)
Mjesna nadle`nost koju je ugovorio pravni prednik, vezuje i njegovog
pravnog sljednika. (Citat iz sudske odluke: SpsS, P`-1543/81)
Klauzula u ugovoru, kojom stranke ugovaraju nadle`nost stvarno
nadle`nog suda u Splitu, predstavlja pravovaljan sporazum o mjesnoj
nadle`nosti suda bez obzira na to {to nije ozna~en naziv suda. (Citat iz
sudske odluke: Privredni sud Hrvatske, broj P`-1298/92 od 9 lipnja 1992,
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi},
Sarajevo, 2000., uz ~lanak 62.)

81

^lan 52 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Punomo} za zaklju~enje sporazuma o mjesnoj nadle`nosti nije pravovaljana ako nije izdana u pisanom obliku. (Citat iz sudske odluke: Privredni
sud Hrvatske, broj P`-2575/88 od 4. travnja 1988, Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo ^izmi}, Sarajevo, 2000., uz
~lanak 62.)
6

Uz stavak (5) Ukoliko tu`itelj nije po{tovao odredbe ugovora o prorogaciji,


tu`eni mo`e ista}i prigovor mjesne nenadle`nosti suda. Odredba je posve
razumljiva, jer nije isklju~eno da sporazum o mjesnoj nadle`nosti pogoduje
tu`eniku, {to uklju~uje njegov pravni interes da istakne prigovor kada se
tu`itelj ne pridr`ava toga sporazuma.

Uz stavak (6) Na ovo pravo, da tu`enik zahtijeva da se predmet ustupi


ugovorenom sudu, tu`enik se mo`e pozvati najkasnije u odgovoru na tu`bu,
s time {to je du`an uz odgovor na tu`bu prilo`iti sporazum o mjesnoj
nadle`nosti kako bi dokazao pravo na koje se poziva (~lanak 71.).

Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 49. ZRSZ.

Pretpostavka za nadle`nost mjesta izvr{enja ugovora jest postojanje izrijekom sporazuma stranaka o mjestu gdje je tu`enik du`an izvr{iti ugovor.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RH, Rev. 53/1992. od 25.11.1992.)

82

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 53

Dio drugi
TOK POSTUPKA
A. POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM SUDOM

III TU`BA
1

Sadr`aj glave III ostao je najve}im dijelom neizmijenjen u odnosu na zakone


o parni~nom postupku koji su se ranije primjenjivali u Federaciji i Republici
Srpskoj - Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH (Slu`bene novine
FBiH br. 42/98, 3/99) i Zakona o parni~nom postupku Republike Srpske
(Slu`beni list SFRJ br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91, i Slu`beni
glasnik Republike Srpske br. 17/93, 14/94 i 32/94) (u daljem tekstu: raniji ZPP
FBiH i ZPP RS).

Ova glava sadr`i odredbe o tu`bi i sadr`aju tu`be, tu`bi za utvr|enje, isti canju vi{e tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi, preina~enju tu`be, povla~enju
tu`be, te postojanju parnice. Odredbe o protivtu`bi, koje su ranije bile
sadr`ane u ovoj glavi, u novom zakonu na{le su svoje mjesto u glavi IV, u
dijelu o odgovoru na tu`bu, budu}i da protivtu`bu tu`eni u pravilu podnosi
ve} u pismenom odgovoru na tu`bu.

Zna~ajne izmjene u glavi III, pretrpjele su odredbe o sadr`aju tu`be (~lan 53.),
kojima se kao obavezni elementi tu`be uvode osnov za nadle`nost suda, te
oznaka vrijednosti spora. Odredbama o preina~enju tu`be predvi|aju se
druga~iji uslovi za preina~enje, a posebno se ograni~ava faza postupka u kojoj
se tu`ba mo`e preina~iti (~lan 57.).
1. Tu`ba i njen sadr`aj
^lan 53.
(1) Parni~ni postupak se pokre}e tu`bom.
(2) Tu`ba mora sadr`avati:
1) osnovu za nadle`nost suda,
2) odre|en zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potra`ivanja
(tu`beni zahtjev),
3) ~injenice na kojima tu`ilac zasniva tu`beni zahtjev,
4) dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice,
5) naznaku vrijednosti spora,
6) pravni osnov tu`benog zahtjeva, i
7) druge podatke koje u skladu s odredbama ~lana 334. ovog zakona
mora imati svaki podnesak.
(3) Sud nije vezan za pravni osnov tu`benog zahtjeva.

83

^lan 53 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

(4) Sud }e postupiti po tu`bi i kad tu`ilac nije naveo pravni osnov tu`benog
zahtjeva.
1

Odredba ovog ~lana ve}im dijelom odgovara odredbama ~l. 170. i 171. ranije
va`e}eg ZPP-a FBiH i ~l. 185. i 186. ZPP-a RS, s tim {to, u odnosu na ove
odredbe, novi ~lan 53. sadr`i izmjene u pogledu nekih obaveznih elemenata
tu`be.

Stav 1. Tu`ba je parni~na radnja kojom se pokre}e parni~ni postupak.


Podno{enjem tu`be stavlja se u pokret mehanizam za ostvarivanje pravne
za{tite u gra|anskopravnim predmetima. S obzirom na dispozitivni karakter
gra|anskopravnih odnosa, na~elo dispozitivnosti nalazi svoju primjenu i u postupku za ostvarivanje za{tite prava iz tih odnosa, pa i samo pokretanje tog
postupka zavisi isklju~ivo od volje subjekata koji imaju pravo na za{titu.
Parni~ni postupak se, dakle, ne pokre}e po slu`benoj du`nosti, ve} islju~ivo
na inicijativu stranke. Bez tu`be, ~ije podno{enje zavisi od dispozicije tu`ioca
- titulara ugro`enog prava - nema parnice (nemo iudex sine actore). Izuzetak
od dispozicione maksime, odnosno njenu korekciju, predstavljaju sporovi radi
razvoda i poni{tenja braka u kojima je sud, u slu~aju da usvoji tu`beni zahtjev, du`an po slu`benoj du`nosti odlu~iti o izdr`avanju i povjeravanju maloljetnog djeteta jednom od roditelja ili tre}em licu na staranje, kao i sporovi
za povjeravanje djece i utvr|ivanje o~instva, u kojima sud po slu`benoj
du`nosti odlu~uje i o izdr`avanju djece (v. ~lan 413. ranije va`e}eg ZPP-a FBiH
koji se u Federaciji primjenjuje na osnovu ~lana 459. ovog zakona i ~lana 259.
Porodi~nog zakona FBiH, te ~l. 72. i 265. Porodi~nog zakona Republike Srpske
- Slu`beni glasnik Republike Srpske br. 54/2002).

Osim tu`bom, parni~ni postupak se, izuzetno, u sporovima radi razvoda braka
mo`e pokrenuti i zajedni~kim prijedlogom, odnosno sporazumnim zahtjevom
stranaka (v. ~lan 405. st. 2. ranije va`e}eg ZPP-a FBiH koji se u Federaciji
primjenjuje na osnovu ~lana 459. ovog zakona i ~lan 65. st. 2. Porodi~nog
zakona Republike Srpske).

Podno{enjem tu`be, dakle, po~inje te}i parni~ni postupak, iako se druga stranka jo{ nije uklju~ila, ali sama parnica po~inje te}i tek dostavljanjem tu`be
tu`enom (v. ~lan 60.).

Podno{enje tu`be i pokretanje parni~nog postupka proizvodi za stranku


odre|ene procesnopravne i materijalnoprave u~inke: prekidaju se prekluzivni
zakonski rokovi za podno{enje tu`be; prekidaju se rokovi zastarjelosti
potra`ivanja i dospjelosti; kod alternativnih obaveza kod kojih pravo izbora
pripada tu`iocu ovo pravo se iscrpljuje podno{enjem tu`be; prema ~injenicama koje su postojale u trenutku podno{enja tu`be sudu odre|uje se
nadle`nost suda; pravo tu`ioca na izbor nadle`nog suda kod elektivne
nadle`nosti konzumira se podno{enjem tu`be sudu itd.

Naj~e{}i kriterij za podjelu tu`bi je sadr`aj pravne za{tite koja se njima tra`i,
pa se po ovom kriteriju tu`be dijele na kondemnatorne, deklaratorne i konstitutivne.

84

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 53

Kondemnatorne ili osu|uju}e tu`be upravljene su na ~inidbu ili propu{tanje.


Kondemnatornom tu`bom tra`i se osuda tu`enog da ne{to u~ini, trpi ili propusti. Ova vrsta tu`be obi~no slu`i ostvarenju postoje}ih potra`ivanja ili, ako
se radi o tu`bi na propu{tanje, tra`i se zabrana poduzimanja protivpravnih
radnji nakon {to je do poduzimanja takvih radnji ve} do{lo ili radnji ~ije preduzimanje tek prijeti. (v. Dika ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 298) Po kondemnatornoj tu`bi mo`e biti
donesena kondemnatorna presuda ako se njome prihva}a kondemnatorni zahtjev ili negativna deklaratorna presuda ako se radi o presudi kojom se kondemnatorni zahtjev odbija. Ako kondemnatorni tu`beni zahtjev bude prihva}en,
on }e biti podoban za izvr{enje, odnosno tvoriti izvr{ni naslov.

Deklaratorne ili utvr|uju}e tu`be upravljene su na utvr|enje nekog prava ili


pravnog odnosa (detaljnije v. komentar uz ~lan 54.).

Konstitutivne ili preobra`ajne su tu`be usmjerene na ostvarenje neke pravne


promjene. Konstitutivnom tu`bom se tra`i ustanovljenje nekog pravnog
odnosa, izricanje promjene sadr`aja nekog pravnog odnosa ili njegovo
razvrgnu}e (v. Dika ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 298). Takva je tu`ba za razvod braka, za poni{tenje
pravnog posla, za izmjenu odluke o izdr`avanju, za prestanak va`nosti ugovora o izabranom sudu. S obzirom da do pravne promjene koja se tra`i preobra`ajnom tu`bom dolazi neposredno pravomo}no{}u presude, ove presude
nisu podobne za prinudno izvr{enje. Presuda kojom se konstitutivna tu`ba
usvaja mo`e imati dejstvo od pravomo}nosti presude (ex nunc) ili retroaktivno dejstvo (ex tunc).

10

Stav 2. Odredbom stava 2. ovog ~lana propisuje se sadr`aj tu`be. Osim elemenata koje sadr`i svaki podnesak, tu`ba mora sadr`avati osnovu za
nadle`nost suda, odre|en zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih
potra`ivanja, ~injenice na kojima tu`ilac zasniva svoj tu`beni zahtjev, dokaze
kojima se utvr|uju te ~injenice, naznaku vrijednosti spora i pravni osnov
tu`benog zahtjeva. Izuzev pravnog osnova tu`be, radi se o obaveznim ele mentima tu`be (o obaveznosti nazna~enja osnova za nadle`nost suda v. komentar uz ovaj ~lan pod 12 i 13), pa ukoliko tu`ba ne sadr`i jedan od tih elemenata, sud }e pri prethodnom ispitivanju tu`be pozvati tu`ioca da nedostatke
otkloni, a u protivnom }e tu`bu odbaciti (~l. 63. i 336.).

11

Stav 2. ta~ka 1. Osnov za nadle`nost suda, kao obavezni element tu`be, novina je koju donosi novi ZPP, pa u praksi ve} izaziva odre|ene nedoumice,
kako u pogledu njegovog ta~nog zna~enja tako i u pogledu obaveznosti ovog
elementa. Prvo pitanje na koje treba odgovoriti jeste na koju vrstu nadle`nosti
se odnosi ova odredba - mjesnu, stvarnu, ili apsolutnu. S obzirom da zakon
izri~ito ne navodi o kojoj vrsti nadle`nosti se radi, najispravniji bi pristup bio
u tu`bi navesti osnov za svaku od ovih vrsta nadle`nosti. Me|utim, stvarna
nadle`nost je Zakonom o sudovima i sudskoj slu`bi Republike Srpske
(Slu`beni glasnik Republike Srpske br. 13/00, 15/00, 16/00, 70/01 i 77/02), kao
i kantonalnim zakonima o sudovima u Federaciji, izri~ito odre|ena, te je u
svim gra|anskim predmetima u prvom stepenu stvarno nadle`an osnovni

85

^lan 53 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

odnosno op}inski sud. Jedini izuzetak je nadle`nost kantonalnih sudova u


Federaciji u sporovima zbog klevete u~injene putem javnih sredstava
informisanja (v. ~lan 13. Zakona o za{titi od klevete FBiH, Slu`bene novine
Federacije BiH br. 59/02). Stoga se pozivanje na osnov za stvarnu nadle`nost,
osim u ovom posljednjem slu~aju, ~ini potpuno izli{nim. Redaktori zakonskog
teksta, prema mi{ljenju autora, morali su, dakle, imati u vidu u prvom redu
mjesnu nadle`nost, kao i apsolutnu nadle`nost u slu~ajevima u kojima se
postavlja pitanje razgrani~enja nadle`nosti izme|u suda i drugih organa ili
inostranog suda.
12

Iz dosada{nje kratkotrajne primjene ove odredbe u praksi uo~ljivo je da se


tu`itelji pri ozna~avanju osnova za nadle`nost naj~e{}e pozivaju samo na
zakonsku odredbu na osnovu koje se utvr|uje nadle`nost konkretnog suda,
dakle samo na pravnu osnovu nadle`nosti. Me|utim, za odre|ivanje
nadle`nosti suda mnogo je bitnije u tu`bi navesti ~injenice koje dovode do
primjene ba{ te zakonske odredbe. Pri ozna~avanju mjesne nadle`nosti, dakle,
tu`ilac treba, ukoliko se poziva npr. na odredbu ~lana 29. ZPP-a o op}oj mjesnoj nadle`nosti, navesti i mjesto prebivali{ta tu`enog, ili, ukoliko se radi o
izberivoj mjesnoj nadle`nosti u sporovima za naknadu {tete, uz poziv na
odredbu ~lana 32. st. 1. ZPP-a, ista}i da je nadle`nost suda odre|ena prema
mjestu na kojem je po~injena {tetna radnja, te navesti mjesto gdje je {tetna
radnja po~injena u konkretnom slu~aju. [tavi{e, budu}i da je sud du`an da
poznaje pravo, pa i odredbe o nadle`nosti, mi{ljenja smo da isticanje pravne
osnove za nadle`nost nije obavezno, pa u slu~aju da tu`itelj u tu`bi jasno
navede samo ~injeni~ni osnov za odre|ivanje nadle`nosti suda, a pravni osnov
uop{te ne istakne, ne bi bilo osnova za vra}anje tu`be na ispravku odnosno
dopunu.

13

Kona~no, ako tu`itelj nije u tu`bi posebno ozna~io ~injeni~ni osnov za


nadle`nost, ali se iz cjelokupnih ~injeni~nih navoda tu`be, ozna~enja tu`enog
i njegove adrese i sl. mo`e utvrditi da je predmetni sud nadle`an, trebalo bi
uzeti da tu`ba sadr`i ovaj obavezni element.

14

Stav 2. ta~ka 2. Tu`beni zahtjev kao zahtjev za pru`anje pravne za{tite


odre|enog sadr`aja osnovni je element tu`be. Tu`beni zahtjev, u teoriji, shvata se kao tra`enje tu`ioca da sud pravosna`no odlu~i o jednoj pravnoj posljedici ili, prema drugim shvatanjima, kao tvrdnja o pravnoj posljedici o kojoj sud
treba da donese odluku.

15

Tu`beni zahtjev mora biti odre|en u pogledu glavne stvari i sporednih


potra`ivanja, jer tu`ilac ne mo`e, po{to je u tu`bi iznio jedan `ivotni doga|aj,
prepustiti sudu da ovaj presudom utvrdi koja pravna posljedica proisti~e iz
navedenog doga|aja. (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989.,
str. 199). Ipak, tu`ba ne mora sadr`avati izdvojeni tu`beni prijedlog, u okviru
~ijeg }e jezi~kog i re~eni~kog sklopa sud islju~ivo odlu~ivati. Dovoljno je da
iz tu`be nesumnjivo proizilazi koju vrstu i obim za{tite tu`ilac tra`i, a ako o
tome postoji sumnja sud }e vratiti tu`bu na ispravku. (Ral~i} - Tanaskovi},
Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima
i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 315)

86

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 53

U pogledu odre|enosti tu`benog zahtjeva mo`e se ukazati na bogatu sudsku


praksu:

Presudom mo`e biti usvojen samo potpuno i precizno odre|en tu`beni


zahtjev, tako da se presuda mo`e prinudno izvr{iti u sudskom izvr{nom
po+stupku. (Vrhovni sud BiH broj P`-46/91 od 18.4.1991. godine, objavljeno
u: Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom
praksom, Sarajevo, 2004., str. 525);
Dovoljno odre|enim smatra se i zahtjev u kojem stvari koje su predmet spora
nisu nabrojane, ali su nazna~ene u istorijatu tu`be na koji tu`beni zahtjev
upu}uje. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev-1461/83 od 25.1.1984. godine), a u pogledu kamata zahtjev je odre|en ako se tra`i isplata zakonskih kamata
(Vrhovni sud Hrvatske, Rev-925/87 od 28.10.1987. godine, objavljeno u Dika
^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
313);

Tu`ba sadr`i odre|en zahtjev za pla}anje zateznih procesnih kamata, ako


su navedeni elementi na osnovu kojih se mo`e obra~unati apsolutni iznos
kamata. (Vrhovni sud BiH broj P`-127/90 od 17.1.1991. godine, objavljeno u
Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 523);
Dovoljno je odre|en tu`beni zahtjev (odrediv je) kada tu`ilac, nakon
prestanka utu`enog glavnog potra`ivanja u toku parice, na utu`eno
potra`ivanje zateznih kamata na glavno potra`ivanje odre|eno stopom i datumima po~etka i prestanka zatra`i pla}anje procesnih zateznih kamata od dana
prestanka glavnog potra`ivanja. (Vrhovni sud BiH broj P`-310/89 od 8.2.1990.
godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 522);
Zahtev tu`ene za supru`ansko izdr`avanje nije jasno odre|en, jer je
zahtev bez nazna~enja iznosa koji se tra`i, pa je pitanje visine zahtevanog
supru`anskog izdr`avanja ostavljeno na ocenu sudu. Ovako postavljen zahtev
za supru`ansko izdr`avanje je suprotan ~lanu 186. ZPP, po kome tu`beni
zahtev mora biti odre|en, a s obzirom da se ne radi o izdr`avanju maloletne dece, ve} o izdr`avanju supruge. Ostavljanje da visinu zahteva za
izdr`avanje odredi sud, ~ini zahtev neodre|enim, te se po takvom zahtevu
na mo`e postupati, a {to sve ~ini bitnu povredu odredaba Zakona o
parni~nom postupku. (Vrhovni sud Srbije, G`-385/77, objavljeno u Ral~i} Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom,
obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 318).
16

Stav 2. ta~ka 3. Tu`ba mora sadr`avati ~injeni~ni osnov na kojem tu`ilac zasniva svoju tvrdnju da mu pripada pravo na odre|enu pravnu za{titu.
^injeni~ni osnov tu`benog zahtjeva ~ine pravno relevantne ~injenice iz kojih
proizilazi pravna posljedica koja se tra`i tu`bom. Tu`ilac ve} u tu`bi mora
iznijeti ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, ali izno{enje svih ~injenica u
tu`bi nije nu`no. U tu`bi je u prvom redu neophodno izno{enje ~injenica u

87

^lan 53 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

onom obimu koji omogu}uje individualizaciju tu`benog zahtjeva. (Tu`beni


zahtevi se identifikuju po tu`benom predlogu (petitum) i po ~injenicama na
kojima se taj predlog zasniva (~injeni~ni osnov tu`benog zahteva.) - Vrhovni
sud Srbije Rev. 4148/93, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska
praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 71). Tu`beni zahtjev
mora biti dovoljno odre|en da bi sud mogao utvrditi da li su ispunjene
odre|ene procesne pretpostavke (res iudicata, lis pendens), te da bi tu`eni
mogao zauzeti stav prema istaknutom tu`benom zahtjevu (v. ^alija-Omanovi},
Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., str. 183). Ipak, u novom parni~nom
postupku, od izuzetnog je zna~aja sveobuhvatno i detaljno prezentiranje relevantnih ~injenica u {to ranijoj fazi postupka. Dok su se prema ranije va`e}im
zakonima nove ~injenice mogle isticati sve do zaklju~enja glavne rasprave, pa
i nakon toga, u `albi, novi zakon ograni~ava ovu mogu}nost na fazu
pripremnog ro~i{ta, a nakon pripremnog ro~i{ta dozvoljava izno{enje novih
~injenica samo izuzetno. Kako isto ograni~enje va`i i za tu`ioca i za tu`enog,
a zakon ne predvi|a mogu}nost odlaganja pripremnog ro~i{ta radi izja{njenja
na nove ~injenice, to je za efikasnu pripremu tu`enog za raspravljanje o
tu`benom zahtjevu, a time i za uspjeh i ostvarivanje svrhe pripremnog ro~i{ta,
neophodno da tu`ilac ve} u tu`bi iznese sve ~injenice na kojima zasniva svoj
tu`beni zahtjev.
17

Stav 2. ta~ka 4. Kao obavezni element tu`be zakon predvi|a i dokaze kojima se mo`e potvrditi istinitost ~injeni~nih navoda iznesenih u tu`bi. Dokaze
uz tu`bu u pravilu nije neophodno prilagati, ~ak i ako se radi o ispravama,
jer se oni, bez posljedice za tu`ioca, mogu dostaviti sudu najkasnije do
zavr{etka pripremnog ro~i{ta. Ipak, imaju}i u vidu ve} navedena ograni~enja
u izno{enju novih ~injenica koja name}e novi zakon, a koja va`e i za predlaganje novih dokaza, pravilno kori{tenje procesnim ovla{tenjima bi nalagalo
tu`iocu da ve} uz tu`bu prilo`i sve dokaze koji su mu dostupni.

18

Stav 2. ta~ka 5. Vrijednost spora predstavlja osnov za odre|ivanje sudske


takse, za obra~unavanje tro{kova zastupanja po advokatu, te za utvr|ivanje
prava na podno{enje revizije. Zbog toga je zakonodavac smatrao neophodnim
da vrijednost spora uvrsti u listu obaveznih elemenata tu`be. (Za odre|ivanje
vrijednosti spora vidi ~l. 316-322. Zakona.)
Vrijednost spora je i prema dosada{njim odredbama i stavu sudske prakse
bila obavezan element tu`be (Tu`ba u kojoj je morala biti nazna~ena vrijednost spora smatra se neurednom ako takve oznake nema i treba je odbaciti
ako ovaj nedostatak ne bude otklonjen. - Rje{enje Vrhovnog suda FBiH broj
P`-222/00 od 20.7.2001. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog
suda Federacije BiH, broj 2/01), s tim {to je odredba ~lana 171. st 2. ranijeg
ZPP-a FBiH, kao i odredba ~l. 186. st. 2. ranijeg ZPP-a RS ograni~avala ovu
obavezu na slu~ajeve kada nadle`nost, sastav suda ili pravo na izjavljivanje
revizije zavisi od vrijednosti predmeta spora, a predmet tu`benog zahtjeva nije
nov~ana svota.
Jednom nazna~enu vrijednost predmeta spora tu`itelj nije ovla{ten naknadno
mijenjati. Kad se tu`beni zahtjev ne odnosi na nov~ani iznos, za utvr|iva-

88

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 53

nje vrijednosti spora mjerodavna je vrijednost koju je tu`ilac nazna~io u tu`bi,


pa tu`ilac nije ovla{ten da naknadnim izjavama tokom postupka mijenja
ozna~enu vrijednost. (Vrhovni sud BiH, Rev. 191/84 od 17.5.1984. godine). Isti
stav je zauzeo i Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1335/86 od 16.4.1987. godine,
objavljeno u Dika ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 314)
19

Vrijednost spora nije obavezni element u sporovima u kojima se vrijednost


ne mo`e izraziti u novcu (~lan 316.). Ovdje se radi u prvom redu o
porodi~nim sporovima i statusnim radnim sporovima. (Odredbe o reviziji nisu
sasvim izri~ite u pogledu prava na ulaganje revizije u sporovima u kojima
se vrijednost spora ne mo`e izraziti u novcu. Prema odredbi ~lana 237. st. 2.
Zakona, revizija nije dopu{tena ako vrijednost pobijanog dijela pravomo}ne
presude ne prelazi 10.000,00 KM, pa bi to moglo podrazumijevati da je revizija dopu{tena i u sporovima u kojima se vrijednost ne mora ni ozna~iti, ili
bi to, naprotiv, moglo zna~iti da u ovim sporovima revizija nije dopu{tena.
Prvo shvatanje ~ini se ispravnijim, jer revizija nije izri~ito isklju~ena u navedenim sporovima.)

20

Stav 2. ta~ka 6. i st. 3. i 4. Pravni osnov tu`benog zahtjeva je fakultativni


element tu`be, s obzirom da st. 3. i 4. ovog ~lana predvi|aju da }e sud postupiti po tu`bi i kad tu`ilac nije naveo pravni osnov tu`benog zahtjeva, te
da sud nije vezan za pravni osnov ~ak i kada je on sadr`an u tu`bi. Sama
formulacija zakonskog teksta, me|utim, prili~no je nespretna (v. Omanovi}, u
ABA CEELI, Udru`enje sudija/sudaca u FBiH, Udru`enje sudija i tu`ilaca u
RS u saradnji sa Nezavisnom pravosudnom komisijom, Komentari na nacrte
Zakona o parni~nom postupku i Zakona o izvr{nom postupku, Sarajevo, 2002.,
str. 19), jer se u jednom stavu navodi da tu`ba mora sadr`ati pravni osnov
tu`benog zahtjeva, da bi se u naredna dva stava zadr`alo ranije rje{enje koje
predvi|a da sud nije vezan za pravni osnov, te da }e postupiti po tu`bi i
ako se ne navede pravni osnov. Prema tome, propust tu`ioca da ozna~i pravni
osnov tu`benog zahtjeva ne mo`e dovesti do vra}anja tu`be na ispravku i u
krajnjoj instanci do odbacivanja tu`be, niti evenualno pogre{no ozna~en pravni
osnov mo`e dovesti do odbijanja tu`benog zahtjeva samo iz tog razloga.
Redaktori zakona vjerovatno su se opredijelili za ovakvu formulaciju,
rukovo|eni shvatanjem da tu`ilac u pravilu mora u tu`bi iznijeti svoje pravno
shvatanje, te s namjerom da praksu usmjere u tom pravcu.

Sud nije vezan tu`io~evom pravnom ocjenom ~injeni~nog stanja, ve} je


du`an da tu`iocu pru`i pravnu za{titu u okviru postavljenog tu`benog zahtjeva u onom obimu, u kome to, s obzirom na ~injeni~ne navode, omogu}uju
propisi materijalnog prava. (Savezni sud, Gzs-16/80, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd
2000, str. 71).
Sud je du`an da osnovanost tu`benog zahteva ceni na osnovu ~injenica utvr|enih u postupku, bez obzira da li je tu`ilac pravilno ozna~io pravni
osnov, odnosno da li ga je uop{te ozna~io. Sud ne mo`e odbiti tu`beni zahtev
samo zbog toga {to tu`ilac nije pravilno ozna~io pravni osnov tu`benog zahte-

89

^lan 54 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

va. (Savezni sud, Gzs-12/81, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd 2000., str. 71) .
Ako postoji obaveza tu`enika prema tu`iocu za utu`eni iznos, onda sud
ne mo`e odbiti tu`beni zahtjev samo zbog toga {to ta obaveza ne poti~e iz
pravnog osnova navedenog u tu`bi ve} iz nekog drugog pravnog osnova, jer
sud nije vezan za pravni osnov naveden u tu`bi. (Vrhovni sud Srbije, Gzz300/70, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|anskoprocesnog prava, Beograd 2000., str. 71).
2. Tu`ba za utvr|enje
^lan 54.
(1) Tu`ilac mo`e u tu`bi tra`iti da sud samo utvrdi postojanje odnosno
nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave.
(2) Takva se tu`ba mo`e podi}i kad je to posebnim propisima predvi|eno
ili, kad tu`ilac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno
nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za ~inidbu iz istog odnosa.
(3) Ako odluka o sporu zavisi
odnos koji je tokom parnice
zahtjeva istaknuti i tu`beni
toji, odnosno da ne postoji,
za takav zahtjev.

od toga postoji li ili ne postoji neki pravni


postao sporan, tu`ilac mo`e pored postoje}eg
zahtjev da sud utvrdi da takav odnos posako je sud pred kojim parnica te~e nadle`an

(4) Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. ovog ~lana ne}e se smatrati
preinakom tu`be.
1

^lan 54. sadr`i odredbe o tu`bi za utvr|enje ili deklaratornoj tu`bi.

Odredbe ovog ~lana ne sadr`e izmjene u odnosu na raniji ~lan 187. ZPP-a
RS i ~lan 172. ZPP-a FBiH, osim manje izmjene u st. 2. kojom je brisan dio
odredbe koji je predvi|ao mogu}nost podizanja tu`be za utvr|enje i kad
tu`itelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tu`be (v. komentar uz ovaj ~lan pod 9).

Stav 1. Deklaratornom tu`bom tu`ilac tra`i utvr|enje postojanja odnosno


nepostojanja konkretnog prava ili pravnog odnosa, odnosno istinitosti ili neistinitosti neke isprave. Za razliku od konstitutivne (v. komentar uz ~lan 53.
(9)), deklaratorna pravna za{tita ne stvara nove pravne odnose, niti preina~uje
postoje}e, ve} se njome samo konstatuje odre|eno postoje}e pravno stanje.
Obi~no se ovakvom tu`bom tra`i utvr|enje postojanja pravnog odnosa, pa se
u tom slu~aju govori o pozitivnoj deklaratornoj tu`bi, ali se mo`e tra`iti i da
sud utvrdi da odre|eni pravni odnos ne postoji u kojem slu~aju se radi o

90

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 54

negativnoj deklaratornoj tu`bi. Kao primjer utvr|uju}e tu`be mogu se navesti


tu`ba za utvr|enje prava vlasni{tva, prava naslje|ivanja i sl. Iako zakonska
odredba govori o postojanju prava ili pravnog odnosa, u praksi se dopu{ta i
tu`ba za utvr|enje svojstva pravnog odnosa, kao {to je punova`nost ugovora. (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 194)

Tu`ba za utvr|enje da je izme|u tu`ilje i njenog pokojnog mu`a bio


zaklju~en brak mo`e se podneti protiv zakonskih naslednika umrlog bra~nog
druga, a ukoliko ovih nema protiv odre|enog staraoca. (Vrhovni sud Srbije,
G`-337/66, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa
komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd,
1980., str. 321)
Kada se tu`bom tra`i da se utvrdi samo koja imovina ~ini zaostav{tinu
ostavioca ~iji je naslednik tu`ilac, onda je to tu`ba za utvr|enje iz ~lana
187. ZPP i za postupanje po ovakvoj tu`bi nije potreban i zahtev za ~inidbu koju treba da izvr{i protivna stranka. (Vrhovni sud Srbije, G`-898/65,
objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str.
321)
Tu`bom za utvr|ivanje mo`e se tra`iti utvr|ivanje postojanja usvojenja
kao pravnog odnosa. (Vrhovni sud Srbije, G`-31/92, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000, str. 73)
4

Tu`bom za utvr|enje ne mo`e se tra`iti utvr|ivanje pravno relevantnih ~injenica. ^injenice su osnov pravnog odnosa i kao takve, ukoliko su sporne, mogu
biti predmet dokazivanja u funkciji odlu~ivanja o spornom pravnom odnosu, ali
same po sebi ne mogu biti predmet odlu~ivanja. U tom smislu stav je zauzela
i sudska praksa: Ne mo`e se podnijeti tu`ba samo za utvr|enje ~injenica, pa
se takva tu`ba odbacuje kao nedopu{tena. (Vrhovni sud BiH P`-11/84 od
21.2.1984. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa
komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 529) Tako se ~injenicama
~ije se utvr|enje ne mo`e tra`iti tu`bom za utvr|enje smatraju: nesre}a na radu
(Vrhovni sud Hrvatske Rev. 1510/89 od 10.11.1993.), prestanak duga isplatom
(Privredni sud Hrvatske P`-1773/92 od 29.9.1992.), koli~ina preuzete robe
(Vrhovni trgova~ki sud Hrvatske P`-388/94 od 13.12.1994, sve objavljeno u Dika
^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
316), isplata kupoprodajne cijene za nekretninu iz li~nih sredstava i sl. (Okru`ni
sud u Subotici, P`-2326/73, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska
praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000, str. 73).

Zakon predvi|a jedan izuzetak od ovog pravila, a to je mogu}nost utvr|ivan ja istinitosti ili neistinitosti isprave. Tu`bom za utvr|enje mo`e se tra`iti da
se utvrdi istinitost ili neistinitost isprave, a to zna~i da se utvrdi samo da
isprava poti~e ili ne poti~e od lica koje je ozna~eno kao njen izdavalac.
(Vrhovni sud Srbije, G`-1312/63, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna
sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 73).

91

^lan 54 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Ne mo`e se deklaratornom tu`bom tra`iti ni utvr|enje ni{tavosti sudske pre sude ili to da ona ne proizvodi pravno dejstvo. Nedozvoljena je tu`ba sa
zahtjevom da se utvrdi da ne proizvodi pravno dejstvo sudska odluka o diobi
nekretnina donesena u vanparni~nom postupku. (Vrhovni sud BiH, Rev.
646/89 od 19.5.1990. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom
postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004, str. 527).

Predmet utvr|uju}e tu`be ne mo`e biti ni utvr|enje va`enja ili smisla pravne
norme.

Budu}i da se presudom koju sud donosi povodom deklaratorne tu`be samo


konstatuje odre|eno pravno stanje, te da se njom ne nala`e nikakvo odre|eno
~injenje, ona ne mo`e biti osnov za prinudno izvr{enje.

Stav 2. Odredba stava 2. ovog ~lana predvi|a uslove za podno{enje tu`be za


utvr|enje: ovakva tu`ba mo`e se podnijeti kada je to posebnim propisom
predvi|eno ili kad tu`ilac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave, prije dospjelosti zahtjeva za ~inidbu iz istog odnosa. U odnosu na ranije va`e}u odredbu ~l. 187. ZPP-a RS i ~l. 172. ZPP-a FBiH odredba je izmijenjena utoliko {to je dio ranije odredbe - koji je propisivao
mogu}nost podizanja utvr|uju}e tu`be i kada tu`ilac ima neki drugi interes
za podizanje ovakve tu`be - brisan kao izli{an, jer je zakonodavac smatrao
da su sada{njom formulacijom obuhva}eni svi slu~ajevi u kojima se javlja
potreba za tu`bom radi utvr|enja.

10

Zakon, dakle, ne dopu{ta podno{enje tu`be za utvr|enje ako je zahtjev za


~inidbu iz spornog odnosa ve} dospio. U tom slu~aju, naime, kondemnatornom
tu`bom posti`e se puna za{tita, pa ne postoji pravni interes za podno{enje
tu`be radi utvr|enja.

Tu`ba za utvr|enje je nedopu{tena ako je tu`ilac u mogu}nosti da tra`i


odmah izvr{enje dospele ~inidbe od tu`enog. (Re{enje Vrhovnog suda Srbije
Rev. 3807/97 od 17.9.1997. godine, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna
sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 69)
Tu`ba za utvr|enje nije dopu{tena ako se isti rezultat mo`e posti}i
tu`bom za osudu na ~inidbu. Jer, pravni interes na tu`bu za utvr|enje po
pravilu ne postoji u onom slu~aju kad se ostvarenje pravne za{tite mo`e
posti}i kondemnatornom ili konstitutivnom tu`bom, {to zna~i da tu`ba za
utvr|enje ima supsidijaran karakter u odnosu na kondemnatornu ili konstitutivnu tu`bu. Ovo sa razloga {to se kondemnatornom odnosno konstitutivnom
presudom tu`iocu pru`a puna za{tita prava koje se u odnosu na presu|eni
zahtjev pojavljuje kao predjudicijelno, te nema osnova da mu se dozvoli da
putem suda jo{ i utvr|uje ono {to se ve} mo`e i mora utvrditi prilikom
pru`anja potpunije pravne za{tite (osudom na ~inidbu ili preina~enje pravnog
odnosa). Stoga je tu`bu tu`ioca trebalo i odbaciti u smislu ~lana 187. st. 2.
ZPP, na osnovu ovla{}enja iz ~lana 288. stav 2. ZPP, po{to za tu`ioca nema
pravnog interesa na ovakvu tu`bu, a sud je u svakom stadijumu postupka

92

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 54

ovla{}en da ovakvu tu`bu odbaci, pa i po `albi. (Okru`ni sud u Valjevu


G`-452/77, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa
komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd,
1980., str. 324)
Kada o{te}enik mo`e neposredno tu`iti {tetnika za naknadu {tete, nije
dopu{tena tu`ba za utvr|enje da je {tetnik odgovoran za nastalu {tetu. (Vi{i
privredni sud u Ljubljani S-303/66, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o
parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom
pojmova, Beograd, 1980, str. 321)
11

Postojanje pravnog interesa za utvr|enje odre|enog prava ili pravnog odnosa,


pretpostavka je dopu{tenosti tu`be za utvr|enje. Ako sud u toku pripremne
faze postupka ili u toku glavne rasprave utvrdi da ova procesna pretpostavka
nije ispunjena, tu`bu }e odbaciti (~lan 67. st. 1. ta~ka 7. i ~l. 79. st. 2. i 98.
st. 1. - v. i komentar uz ~lan 67/10). Me|utim, u predmetima u kojima se
nepostojanje pravnog interesa nije moglo sa sigurno{}u utvrditi bez raspravljanja o osnovanosti tu`benog zahtjeva sud }e presudom odbiti tu`ioca sa
tu`benim zahtjevom.

12

Pravni interes kod tu`be za utvr|enje ocenjuje se sa stanovi{ta materijalnog


i procesnog prava. (Vrhovni sud Srbije Rev. 3311/95 od 19.7.1995. godine,
objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000, str. 67) Smatra se da pravni interes na strani
tu`ioca postoji naro~ito kad se njegov polo`aj pokazuje kao nesiguran u odnosu prema tu`enom, tako da tu`ilac ima opravdanu potrebu da se postojanje
pravnog odnosa u~ini nesumnjivim. (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd, 1989., str. 195).
Vlasnik stambene zgrade (posebnog dijela zgrade) ima pravni interes za
utvr|enje da je tre}i koristio stambenu zgradu (poseban dio zgrade) po osnovu
prekarija koji je opozvan, a ne kao nosilac stanarskog prava. (Vrhovni sud BiH,
Rev. 780/89 od 20.9.1989. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom
postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 529).
Postoji pravni interes za tu`bu na utvr|enje suvlasni{tva na zgradi koja
nije upisana u zemlji{ne knjige, makar je tu`ilac u posjedu odre|enog dijela
zgrade i makar mu tu`ena priznaje suvlasni{tvo na zgradi u tra`enom omjeru.
(Vrhovni sud Hrvatske, G`-2604/76, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o
parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom
pojmova, Beograd, 1980., str. 324)
Zemlji{noknji`ni vlasnik nema pravnog interesa da se utvrdi da je vlasnik, jer se pretpostavlja da je vlasnik onaj koji je upisan u zemlji{nu knjigu,
pa odricanje od takvog tu`benog zahtjeva ne zna~i, ujedno, priznanje prava
vlasni{tva tu`enom koji, prema tome, ima razloga da podnese tu`bu radi pobijanja upisa prava vlasni{tva u zemlji{noj knjizi. (Vrhovni sud BiH, Rev. 612/88
od 8.6.1989. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 527)

93

^lan 55 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

12

Postojanje pravnog interesa sud mo`e provjeravati samo prije dono{enja odluke
o tu`benom zahtjevu, te o njoj drugostepeni sud ne vodi ra~una po slu`benoj
du`nosti. Takav je stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Srpske u svojoj odluci broj Rev-457/02 od 27.05.2004. godine, objavljenoj u Biltenu sudske prakse
Vrhovnog suda Republike Srpske, Banja Luka, juni 2004, str. 221.

13

Ako je mogu}nost podno{enja tu`be za utvr|enje predvi|ena odredbama


materijalnopravnih propisa (tu`be u izvr{nom postupku, tu`ba radi utvr|ivanja valjanosti ili nevaljanosti testamenta, nastavak brakorazvodnog spora od
strane nasljednika umrlog bra~nog druga), pravni interes za podno{enje takve
tu`be se pretpostavlja i ne mora se dokazivati.

14

Stav 3. Tu`ilac ima i mogu}nost da pored prvobitnog tu`benog zahtjeva


istakne tzv. incidentni ili prejudicijelni zahtjev. Tu`ilac ovim zahtjevom predla`e
da sud utvrdi postojanje odnosa od ~ijeg postojanja ili nepostojanja zavisi
odluka o prvobitno postavljenom tu`benom zahtjevu, a koji je tu`eni osporio
u toku parnice. Osporavanjem ovog odnosa u toku parnice javlja se prethodno pitanje o kojem sud, da bi odlu~io o tu`benom zahtjevu, mora odlu~iti u
svakom slu~aju. Me|utim, odluka o prethodnom pitanju ulazi samo u razloge
presude, a ne i u njenu izreku, te proizvodi pravni u~inak samo za konkretnu parnicu. Isticanje prejudicijelnog zahtjeva kojim se predla`e odlu~ivanje o
osporenom pravnom odnosu, ima za tu`ioca tu prednost {to }e sud odluku
o ovom pitanju unijeti u izreku presude, te }e biti podobna za pravosna`nost,
a tu`eni, ukoliko zahtjev bude usvojen, ne}e mo}i osporavati postojanje istog
odnosa u drugoj parnici o nekom drugom pravu na ~inidbu koje zavisi od
istog odnosa. Uslov za isticanje prejudicijelnog zahtjeva je da je sud pred
kojim te~e parnica nadle`an za odlu~ivanje i o tom zahtjevu.

15

Stav 4. Iako je prejudicijelni zahtjev novi tu`beni zahtjev koji tu`ilac isti~e uz
postoje}i, zakon ovako postavljen zahtjev ne smatra preinakom. Na isticanje
prejudicijelnog zahtjeva, dakle, ne primjenjuju se pravila o preinaci tu`be, pa
ni odredba ~l. 57. Zakona koja predvi|a da se tu`ba, osim pod odre|enim,
izuzetnim uslovima, mo`e preina~iti najkasnije do zaklju~enja pripremnog
ro~i{ta. Prema tome, prejudicijelni zahtjev mo`e se ista}i, ~ak i uz protivljenje tu`enog, do zaklju~enja glavne rasprave.
3. Isticanje vi{e tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi
^lan 55.
(1) U jednoj tu`bi tu`ilac mo`e istaknuti vi{e zahtjeva protiv istog tu`enog
kad su svi zahtjevi povezani istom ~injeni~nom i pravnom osnovom.
(2) Ako zahtjevi nisu povezani istom ~injeni~nom i pravnom osnovom, oni
se mogu istaknuti u jednoj tu`bi protiv istog tu`enog samo kad je isti
sud stvarno nadle`an za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve
odre|ena ista vrsta postupka, a sud ocijeni da isticanje takvih tu`benih
zahtjeva u jednoj tu`bi doprinosi ekonomi~nosti postupka.

94

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 55

(3) Ako sud, u slu~aju iz stava 2. ovog ~lana, ocijeni da isticanje vi{e
tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi ne doprinosi ekonomi~nosti postupka,
najkasnije na pripremnom ro~i{tu donijet }e rje{enje o razdvajanju postupaka.
(4) Tu`ilac mo`e u jednoj tu`bi istaknuti dva ili vi{e tu`benih zahtjeva koji
su u me|usobnoj vezi i tra`iti da sud usvoji sljede}i od tih zahtjeva ako
na|e da onaj koji je u tu`bi istaknut ispred njega nije osnovan.
(5) Zahtjevi se mogu, prema stavu 4. ovog ~lana, istaknuti u jednoj tu`bi
samo ako je sud stvarno nadle`an za svaki od istaknutih zahtjeva i ako
je za sve zahtjeve odre|ena ista vrsta postupka.
1

Zakon u ovom ~lanu odre|uje uslove pod kojima se u jednoj tu`bi mo`e
raspraviti vi{e spornih odnosa izme|u istih stranaka (objektivna kumulacija
tu`benih zahtjeva).

^lan 173. ranije va`e}eg ZPP-a FBiH i ~lan 188. ranijeg ZPP-a RS sadr`avali
su gotovo identi~nu odredbu. Kao novinu u odnosu na ranije odredbe, novi
zakon predvi|a kao jedan od uslova za isticanje vi{e zahtjeva u jednoj tu`bi
i razloge ekonomi~nosti postupka. Raniji stav 5., koji je predvi|ao rje{enje za
slu~aj da o nekim od zahtjeva istaknutih u istoj tu`bi treba da sudi vije}e, a
o drugim sudija pojedinac, brisan je kao nepotreban s obzirom da je u novom
zakonu su|enje u vije}u u prvom stepenu u potpunosti napu{teno.

Op{te napomene i stav 1. Objektivna kumulacija naj~e{}e nastaje kada se jednom tu`bom obuhvati vi{e zahtjeva protiv istog tu`enog koji proizilaze iz
istog ~injeni~nog i pravnog osnova (stav 1.) - npr. kada se povodom iste saobra}ajne nezgode isti~u zahtjevi za naknadu {tete: za tro{kove lije~enja, za
izgubljenu zaradu, za pretrpljeni strah i fizi~ke bolove, pretrpljene du{evne
bolove usljed smanjene op{te `ivotne aktivnosti, naru`enosti itd).

Zahtjevi se mogu kumulativno isticati u jednoj tu`bi samo kad je za sve


zahtjeve predvi|ena ista vrsta postupka. Ovo je, istina, izri~ito predvi|eno
samo za kumulaciju zahtjeva iz razli~itih osnova iz stava 2. ovog ~lana, ali
va`i i za zahtjeve koji proizilaze iz istog osnova. Zajedni~ko raspravljanje
po raznim zahtjevima, naime, mogu}e je samo ako se o svim zahtjevima
raspravlja i odlu~uje po istim pravilima (v. Pozni}, Gra|ansko procesno
pravo, Beograd, 1989., str. 339). Ne mogu se, dakle, spojiti zahtjevi koji se
rje{avaju po op{tim pravilima sa zahtjevima za koja va`e pravila o sporovima iz bra~nih ili paternitetskih odnosa, radnim sporovima, sporovima zbog
smetanja posjeda. Izuzetno, na osnovu izri~ite zakonske odredbe, sa bra~nim
sporom se mogu spojiti sporovi o zakonskom izdr`avanju bra~nog druga i
zajedni~ke djece, kao i sporovi o izdr`avanju djece s paternitetskim sporovima (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 338).
Ako ova pretpostavka nije ispunjena, sud ne}e odbaciti tu`bu, ve} postupke
razdvojiti i o zahtjevima posebno raspravljati.

95

^lan 55 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Do objektivne kumulacije zahtjeva, osim isticanjem vi{e zahtjeva u tu`bi, mo`e


do}i i nakon podno{enja tu`be, isticanjem drugog zahtjeva uz postoje}i (v.
~lan 56.). Tada se govori o sukcesivnoj kumulaciji. Do ovakve kumulacije zahtjeva u pravilu mo`e do}i samo ako su ispunjeni uslovi za preinaku tu`be
iz ~lana 57. Zakona, te ako se radi o isticanju prejudicijelnog tu`benog zahtjeva za utvr|enje pravnog odnosa koji je postao sporan u toku parnice, u
kojem slu~aju se ne radi o preinaci tu`benog zahtjeva (v. ~lan 54. st. 3. i 4.).

Stav 2. Ukoliko se radi o zahtjevima koji nisu povezani istom ~injeni~nom i


pravnom osnovom, oni se mogu kumulativno istaknuti u jednoj tu`bi samo
kad je isti sud stvarno nadle`an za svaki od tih zahtjeva. Kriterij stvarne
nadle`nosti gubi na zna~aju u novom parni~nom postupku s obzirom da je
za sve parni~ne predmete u prvom stepenu predvi|ena nadle`nost op}inskog
odnosno osnovnog suda (s izuzetkom sporova zbog za{tite od klevete u~injene
putem sredstava javnog informisanja u Federaciji v. ~lan 13. Zakona o za{titi
od klevete FBiH, Slu`bene novine Federacije BiH br. 59/02).

Novi zakon predvi|a i dodatni kriterij za isticanje vi{e zahtjeva koji nisu
povezani istom ~injeni~nom i pravnom osnovom. Cjelishodnost i ekonomi~nost
vo|enja postupka u pravilu su osnovni razlozi za vo|enje zajedni~kog postupka po vi{e tu`benih zahtjeva, ali ih u slu~aju kada su zahtjevi povezani
istim ~injeni~nim ili pravnim osnovom ne treba provjeravati ili dokazivati. U
slu~aju zahtjeva koji nisu povezani istom osnovom, okolnost da se radi samo
o istim parni~nim strankama u~inila se nedovoljnom osnovom za vo|enje istog
postupka, pa je zakonodavac unio u ovu odredbu dodatni kriterij
ekonomi~nost postupka.

Stav 3. Sud cijeni da li rje{avanje


nosi ekonomi~nosti postupka. Sud
pripremnom ro~i{tu, te }e, ukoliko
bilo ekonomi~no, donijeti rje{enje o

Stav 4. U odnosu na tekst ranije va`e}ih zakona, u stavu 4. je neznatno izmijenjena jezi~ka formulacija odredbe, bez izmjene njenog su{tinskog zna~enja.
Ovom odredbom predvi|a se eventualna ili supsidijarna kumulacija. Tu`ilac
mo`e kumulativno ista}i zahtjeve koji su u me|usobnoj vezi, tako {to }e od
suda tra`iti da usvoji sljede}i od tih zahtjeva samo ako na|e da onaj koji je
u tu`bi istaknut ispred njega nije osnovan.

o vi{e zahtjeva u istom postupku dopriovu ocjenu mo`e izvr{iti najkasnije na


utvrdi da zajedni~ko raspravljanje ne bi
razdvajanju postupaka.

Tu`ilac }e ovakav tu`beni zahtjev ista}i kad dopu{ta mogu}nost da sud utvrdi druga~ije ~injeni~no stanje od onoga na kome je tu`ba zasnovana, pa iz
tog druga~ijeg ~injeni~nog stanja proizilazi druga~ija pravna posljedica, ili ~ak
i u slu~aju kad se ~injeni~no stanje na kojem je zasnovan eventualni zahtjev
ne razlikuje od onoga na kome se zasniva glavni, ali je mogu}a razli~ita pravna ocjena istih ~injenica.

Tu`ilac mo`e dva ili vi{e tu`benih zahtjeva ista}i u jednoj tu`bi, tako
da sud usvoji slijede}i od tih zahtjeva ako na|e da onaj koji je ispred njega
istaknut nije osnovan, samo ako se radi o zahtjevima koji su u takvom

96

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 55

me|usobnom odnosu da se prema tu`enom mo`e usvojiti jedan od njih, jer


se ti zahtjevi me|usobno isklju~uju. (Vrhovni sud Crne Gore, Rev. 59/94,
objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 72)
Tu`itelj koji je u tu`bi tra`io da mu tu`eni ili preda stvar ili isplati
odre|eni iznos, pa je u toku parnice primio dio utu`enog iznosa, ne mo`e
vi{e tra`iti predaju stvari, jer se je pristankom da primi nov~ani iznos o~ito
opredijelio za drugu od alternativa navedenih u tu`bi. (Vrhovni sud
Hrvatske, G`-1589/75, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom
postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova,
Beograd, 1980., str. 328)
10

Podno{enjem tu`be sa ovako kumuliranim tu`benim zahtjevima, dolazi do


pokretanja parnice i litispendencije u pogledu svih zahtjeva. (v. Triva - Belajec
- Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 339).

11

Ako utvrdi da je prvi od istaknutih zahtjeva osnovan, o drugom sud ne}e


ni odlu~ivati presudom, jer je dalje raspravljanje o njemu postalo bespredmetno, a ako utvrdi da je prvi neosnovan, a drugi osnovan, odbi}e presudom
prvi zahtjev, a usvojiti drugi. Kod tu`be iz ~lana 188. stav 2. Zakona o
parni~nom postupku, sud }e istom presudom odlu~iti o narednom zahtjevu
samo ako odbije prethodni. (Vrhovni sud BiH broj P`-477/89 od 22.3.1990.
godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 531)

12

Pore|enja radi, na ovom mjestu treba spomenuti i alternativne obaveze, te


procesnu facultas alternativu, iako ih zakon ne reguli{e u ovom ~lanu.

13

Objektivna kumulacija zahtjeva ne postoji kod alternativne obaveze (tako Triva


Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb 1986, str. 339,
suprotno Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom,
sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980, str. 327) s
obzirom da se radi o razli~itim mogu}nostima ispunjenja samo jednog zahtjeva, a ne vi{e njih. Alternativna obaveza proizilazi iz gra|anskopravnog odnosa
stranaka, kada je tu`ilac ovla{}en da od tu`enog zahtijeva samo jedan odre|eni
od vi{e predvi|enih na~ina ispunjenja obaveze (pravo izbora tu`ioca), ili da
prema tu`enom istakne vi{e zahtjeva, s tim {to se tu`eni mo`e osloboditi
obaveze ispunjenjem bilo kojeg od tih zahtjeva (pravo izbora tu`enog). U procesnom smislu, u prvom slu~aju, kada pravo izbora pripada tu`iocu, on ovo
svoje pravo vr{i prije podno{enja tu`be, isticanjem samo jednog zahtjeva u
tu`bi. U slu~aju kada pravo izbora pripada tu`enom, tu`ilac je du`an u
tu`benom zahtjevu navesti sve mogu}nosti ispunjenja obaveze, a sud tu`enog,
ukoliko je tu`beni zahtjev osnovan, osuditi na ispunjenje svih mogu}nosti,
ostavljaju}i tu`enom izbor na~ina na koji }e se osloboditi svoje obaveze.

14

Od alternativne obaveze treba razlikovati procesnu facultas alternativu. Zakon


ovla{}uje tu`ioca (~lan 178.) da, ako je ovla{ten tra`iti samo jednu ~inidbu,
mo`e istodobno s podno{enjem tu`be ili do zaklju~enja glavne rasprave,

97

^lan 56 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

tu`enom ponuditi da mu umjesto predaje stvari ili izvr{enja odre|ene ~inidbe


isplati odre|eni iznos novca. U tom slu~aju sud, ako na|e da je tu`beni zahtjev osnovan, u presudi navodi da }e se tu`eni isplatom nov~anog iznosa
osloboditi svoje obaveze. Tu`ilac u slu~aju procesne facultas alternative ne isti~e
drugi zahtjev, ve} prepu{ta tu`enom jo{ jedan na~in mogu}nosti oslobo|enja
od njegove obaveze, pa se zato smatra da ni u ovom slu~aju ne postoji objektivna kumulacija zahtjeva.
4. Preinaka tu`be
^lan 56.
(1) Preinaka tu`be jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, pove}anje postoje}eg
ili isticanje drugog zahtjeva uz postoje}i.
(2) Tu`ba nije preina~ena ako je tu`ilac promijenio pravnu osnovu tu`benog
zahtjeva, ako je smanjio tu`beni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio
ili ispravio pojedine navode.
1

U na{em procesnom pravu poznate su dvije vrste preina~enja tu`be: objektivno - koje se odnosi na tu`beni zahtjev, i subjektivno - koje se odnosi na
parni~ne stranke, odnosno tu`enu stranu. Odredbom ~lana 56. defini{e se
pojam objektivne preinake tu`be (o subjektivnom preina~enju vidi ~lan 58.).

Odredbe ovog ~lana nisu izmijenjene u odnosu na dosada{nje odredbe ~l. 176.
ZPP-a FBiH, odnosno ~lana 191. ZPP-a RS, osim {to je brisan dosada{nji stav 2.
koji je predvi|ao da se tu`eni ne mo`e protiviti preina~enju tu`be ako se tu`ba
preina~uje tako {to tu`ilac, usljed okolnosti koje su nastale poslije podno{enja
tu`be, zahtijeva iz istog ~injeni~nog osnova drugi predmet ili nov~ani iznos. Ova
je odredba u izvjesnom smislu obuhva}ena novom odredbom ~lana 57. st. 4.

Stav 1. Do objektivnog preina~enje tu`be dolazi u tri slu~aja: 1. promjenom


istovjetnosti zahtjeva, 2. pove}anjem postoje}eg zahtjeva, te 3. isticanjem drugog zahtjeva uz postoje}i.

Promjena istovjetnosti zahtjeva predstavlja preinaku u pravom smislu, a do


nje dolazi kada tu`ilac umjesto postoje}eg tu`benog zahtjeva istakne neki
drugi. Promjena istovjetnosti zahtjeva u svakom slu~aju postoji kada tu`ilac
tra`i odluku o pravnoj posljedici druga~ije sadr`ine (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989, str. 207). O uticaju promjene ~injeni~ne osnove
tu`be na postojanje preinake u teoriji postoje razli~ita stanovi{ta. Iz odredbe
stava 2. ovog ~lana moglo bi se zaklju~iti da se preinakom ima smatrati i
promjena ~injeni~nih navoda tu`be iako nije do{lo do promjene samog zahtjeva. Zakon, naime, preinakom ne smatra promjenu, dopunu ili ispravku pojedinih navoda, {to bi zna~ilo da promjena svih ili ve}ine ~injeni~nih navoda
predstavlja preina~enje (tako i Dika ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 299 i 334). Prema tome, promjena istovjetnosti zahtjeva postoji i kada tu`ilac, koji je prvobitno svoj tu`beni zahtjev

98

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 56

zasnivao na jednom `ivotnom doga|aju, svoj zahtjev zasniva na drugim


~injenicama odnosno doga|aju, tako da novo ~injeni~no stanje dovodi do
promjene identiteta tu`benog zahtjeva. Ukoliko se, me|utim, radi samo o
promjeni, ispravci ili dopuni ranije istaknutih ~injeni~nih navoda, kojima se
ne mijenja identitet zahtjeva, ne}e do}i do preinake.

Tu`ba kojom se zahtijeva pla}anje obra~unatih zateznih kamata zasniva se


na istom ~injeni~nom osnovu i kada se u toku glavne rasprave mijenja obra~un
zateznih kamata s obzirom na vrijeme docnje i stopu zatezne kamate, ako se
radi o potra`ivanju zateznih kamata iz istog pravnog odnosa. (Vrhovni sud
BiH, P`-224/87 od 16.12.1987. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 539)
5

Promjena istovjetnosti zahtjeva u su{tini predstavlja povla~enje prvobitne tu`be


i podno{enje nove (Tako Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989.,
str. 207 i Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb
1986, str. 341), te se parnica u pogledu prija{njeg zahtjeva gasi.

Do preinake pove}anjem odnosno pro{irenjem tu`benog zahtjeva dolazi kada


tu`ilac povisi nov~anu tra`binu ili koli~inu stvari odre|enih po rodu ili vrsti
koje tra`i tu`benim zahtjevom. U tom slu~aju dolazi samo do kvantitativne,
a ne i kvalitativne promjene tu`benog zahtjeva. Do ove vrste preina~enja
naj~e{}e dolazi usljed nastupanja ili saznanja za nove ~injenice u toku parnice, ali to nije uslov za ovu vrstu objektivnog preina~enja.
Tu`ilac mo`e preina~iti tu`bu pove}anjem tu`benog zahtjeva ~ak i nakon {to
je tu`eni priznao prvobitni tu`beni zahtjev, pod uslovom da jo{ uvijek nije
donesena presuda po priznanju. Nakon preina~enja takva presuda ne bi mogla
biti donesena. Tu`ilac mo`e pove}ati tu`beni zahtjev i nakon priznanja zahtjeva sve do dono{enja presude. (Vrhovni sud BiH broj Rev-376/87 od
14.4.1988. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku
sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004, str. 538) Ne mo`e se
donijeti presuda na osnovu priznanja ako je u ~asu njenog dono{enja u sudskom spisu postojao podnesak tu`ioca kojim preina~ava tu`bu pove}anjem
tu`benog zahtjeva. (Vrhovni sud BiH broj Rev. 112/88 od 8.12.1988. godine,
objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i
sudskom praksom, Sarajevo, 2004, str. 537)

Kod preinake isticanjem dodatnih zahtjeva uz postoje}i dolazi do sukcesivne


objektivne kumulacije zahtjeva (v. ~lan 55.), pa, da bi ovakva preinaka bila
dozvoljena, moraju biti ispunjeni i uslovi za isticanje vi{e tu`benih zahtjeva,
iz ~lana 55. Zakona. Preinakom se, me|utim, ne smatra isticanje prejudicijelnog zahtjeva uz prvobitni tu`beni zahtjev (v. ~lan 54. st. 3. i 4.).

Kada tu`ilac u toku postupka izvr{i objektivno preina~enje tu`be, a tu`eni


odmah po izvr{enom preina~enju prizna tu`beni zahtjev, tu`ilac je du`an
tu`enom naknaditi parni~ne tro{kove koje je ovaj imao do preina~enja tu`be.
(Vi{i privredni sud Srbije, P`-1598/74, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi},
Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 64)

99

^lan 57 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Stav 2. Odredbom stava 2. ovog ~lana navodi se koje se promjene u tu`bi i


tu`benom zahtjevu ne smatraju preinakom.

10

Promjena pravne osnove tu`benog zahtjeva ne smatra se preinakom jer sud,


u skladu s ~lanom 53. ovog zakona, nije vezan tu`io~evom pravnom kvalifikacijom, pa ni promjena ove kvalifikacije nema uticaja na identitet zahtjeva.

11

Smanjenje tu`benog zahtjeva predstavlja djelimi~no povla~enje tu`be (tako i


@upanijski sud u Zagrebu G`-2558/96 od 4.2.1997, podatak kod Dika ^izmi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 313), ili
odricanje od dijela tu`benog zahtjeva, pa zakon ni ovom obliku promjene
tu`be ne daje karakter preinake.

12

Isto tako, tu`ba nije preina~ena ni ako tu`ilac samo promijeni, dopuni ili
ispravi pojedine navode, ako zbog toga tu`beni zahtjev nije promijenjen. Tako
se ne smatra preinakom ako tu`itelj koji je postavio zahtjev radi uklanjanja
svih nedostataka u stanu kasnijim navodima pobli`e odre|uje tu`beni zahtjev
u pogledu opisa potrebnih radova radi uklanjanja nedostataka. (Vrhovni sud
Hrvatske, Rev. 2346/88 od 7.12.1989. godine, objavljeno u Dika - ^izmi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 336)

13

U pravnoj praksi sudovi se ~esto susre}u s takozvanim preciziranjem


tu`benog zahtjeva, koje se naj~e{}e sastoji u promjeni jezi~ke formulacije
tu`benog zahtjeva. Novi zakon, kao ni ranije va`e}i, ne poznaje pojam preciziranja tu`benog zahtjeva, pa bi bilo ispravnije govoriti o opredjeljenju
tu`benog zahtjeva. Radi se o promjeni tu`benog zahtjeva koja ne predstavlja
promjenu istovjetnosti zahtjeva, niti pove}anje zahtjeva ili isticanje novog uz
postoje}i, pa se prema tome ne radi o preina~enju. Stoga ova vrsta ispravke
tu`benog zahtjeva nije podlo`na uslovima koje zakon propisuje za preinaku.
To zna~i da bi sud mogao dopustiti da se tu`beni zahtjev kona~no opredijeli
i na glavnoj raspravi. Naime, budu}i da se radi samo o promjeni formulacije,
dok zahtjev su{tinski ostaje isti, tu`eni nema potrebu da se posebno izja{njava
na takav zahtjev, niti da u odgovoru na takav zahtjev iznosi nove ~injenice.
Pri tome, sud ipak mora voditi ra~una da je svrha pripremnog ro~i{ta upravo razrje{avanje spornih pitanja me|u strankama, te kona~no ure|enje tu`be
i opredjeljenje zahtjeva stranaka. Stoga bi opredjeljivanje tu`benog zahtjeva
nakon pripremnog ro~i{ta trebalo dopustiti samo izuzetno. Tako|e, mora se
imati u vidu da bilo kakva promjena u samom zahtjevu koja bi dovela do
odluke sa pravnim posljedicama druge vrste ili obima od onih koje se tra`e
prvobitnim zahtjevom predstavlja preinaku.
^lan 57.
(1) Tu`ilac mo`e preina~iti tu`bu najkasnije do zaklju~enja pripremnog ro~i{ta
ili do po~etka glavne rasprave, ako pripremno ro~i{te nije odr`ano.
(2) Nakon odr`avanja pripremnog ro~i{ta, a najkasnije do zaklju~enja glavne
rasprave, sud mo`e dopustiti preinaku tu`be samo ako ocijeni da preina -

100

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 57

ka nije usmjerena na odugovla~enje postupka i ako tu`eni pristaje na


preinaku.
(3) Smatrat }e se da postoji pristanak tu`enog na preinaku tu`be ako se on
upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preina~enoj tu`bi, a nije se
prije toga protivio preinaci.
(4) Sud }e, u slu~aju iz stava 2. ovog ~lana, dopustiti preinaku tu`be i kad
se tu`eni protivi preinaci ako su ispunjeni svi slijede}i uvjeti:
1) tu`ilac bez svoje krivnje nije mogao tu`bu preina~iti ranije;
2) tu`eni je u mogu}nosti da raspravlja po preina~enoj tu`bi bez odlaganja glavne rasprave.
(5) Protiv rje{enja kojim se usvaja ili odbija preinaka tu`be nije dopu{tena
posebna `alba.
1

Odredba ~lana 57. preuzima odredbe ranije va`e}ih ~l. 175. ZPP-a FBiH i 190.
ZPP-a RS, ali uz bitne izmjene.

Stav 1. U skladu s va`no{}u koju novi zakon pridaje pripremnoj fazi postupka, izmijenjene su i odredbe o preinaci. Za razliku od ranije va`e}ih zakona,
prema kojima se tu`ba mogla preina~iti do zaklju~enja glavne rasprave, novi
ZPP u pravilu dozvoljava preinaku samo u odre|enoj fazi postupka do
zaklju~enja pripremnog ro~i{ta. Su{tinska novina koju donosi novi ZPP jeste
mogu}nost preinake bez pristanka tu`enog sve do zaklju~enja pripremnog
ro~i{ta, dok je prema ranijim odredbama za preinaku tu`be ve} nakon dostave
tu`be tu`enom bio neophodan njegov pristanak. Sud, dakle, do zaklju~enja
pripremnog ro~i{ta mora dozvoliti preinaku bez obzira na eventualno protivljenje tu`enog. Ako se u skladu s odredbom ~lana 76. Zakona pripremno
ro~i{te ne odr`ava, preinaka tu`be bez pristanka tu`enog dozvoljena je najkasnije do po~etka glavne rasprave.

St. 2. i 3. S druge strane, uslovi za preinaku nakon zaklju~enja pripremnog


ro~i{ta znatno su poo{treni. Naime, na pripremnom ro~i{tu stranke moraju
iznijeti sve relevantne ~injeni~ne navode i kona~no opredijeliti svoje zahtjeve,
uklju~uju}i tu eventualno preina~enje tu`be, kao i isticanje protivtu`benog
zahtjeva, kako bi se druga strana mogla izjasniti o tim zahtjevima, te kako
bi se moglo utvrditi koji su ~injeni~ni navodi sporni. Na osnovu ovih
utvr|enja, sud }e kona~no odrediti o ~emu }e se raspravljati i koji }e se
dokazi provoditi na glavnoj raspravi. Svako naknadno izno{enje novih ~injenica, preina~enje tu`be ili isticanje ili preina~enje protivtu`be, neminovno }e
dovesti do produ`enja postupka, jer se suprotna strana mora izjasniti o novom
zahtjevu, te eventualno dopuniti svoje ~injeni~ne navode i predlo`iti
provo|enje drugih dokaza, ~ime se postupak ponovo vra}a u fazu pripremnog
ro~i{ta. Zbog toga odredbe ~lana 57. izri~ito propisuju uslove pod kojima sud
mo`e dozvoliti preinaku nakon pripremnog ro~i{ta.

U smislu na~ela dispozitivnosti, preinaka se dozvoljava ukoliko tu`eni na nju


pristaje. Pristanak tu`enog zna~i da i on cijeni da }e se na taj na~in kona~no

101

^lan 57 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

razrije{iti sporni odnos me|u strankama, pa je u tom slu~aju neophodno


dozvoliti preinaku. Odredbe o pristanku tu`enog nisu izmijenjene, pa se tu`eni
mo`e i pre}utno saglasiti sa preinakom tako {to }e se upustiti u raspravljanje o glavnoj stvari po preina~enoj tu`bi a da se prije toga nije protivio
preina~enju (stav 3.). Pasivnost tu`enog ne mo`e se smatrati pristankom na
preinaku. Isto tako, ako se tu`eni upustio u raspravljanje o glavnoj stvari nakon
{to se usprotivio preinaci, to ne zna~i da je pristao na preinaku. (Vrhovni sud
Hrvatske, P`-978/90 od 26.2.1991. godine, objavljeno u Dika ^izmi}, Komentar
Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 332)
5

Me|utim, osim pristanka tu`enog, novi zakon postavlja i dodatni uslov - da


preinaka nije usmjerena na odugovla~enje postupka. Redaktori zakonskog teksta su ovom odredbom `eljeli sprije~iti mogu}nost da parni~ne stranke sporazumno tu`ilac preina~enjem tu`benog zahtjeva, a tu`eni pristankom na
preina~enje, navedu sud da odgodi ro~i{te radi davanja roka za izja{njenje
tu`enom. Ovakvi bi slu~ajevi morali biti dosta rijetki, jer sam tu`ilac rijetko
ima interes da postupak odugovla~i, a uz to je te{ko pretpostaviti da bi do
toga poku{ao dovesti preina~enjem tu`benog zahtjeva, pa se odre|ivanje ovog
uslova ~ini suvi{nim.

Stav 4. Mogu}nost preinake nakon zaklju~enja pripremnog ro~i{ta, kada ne


postoji pristanak tu`enog, tako|e je znatno su`ena i na odre|en na~in objektivizirana. Dosada{nji zakon predvi|ao je mogu}nost da sud dozvoli preinaku
i u slu~aju protivljenja tu`enog ako ocijeni da je to svrsishodno za kona~no
rje{enje odnosa me|u strankama, ostavljaju}i tako sudu vrlo {iroko diskreciono
pravo pri odlu~ivanju. Odredbama novog zakona preinaka je u ovakvom
slu~aju dopu{tena samo izuzetno, ako tu`ilac bez svoje krivnje nije mogao
tu`bu preina~iti ranije, a tu`eni je u mogu}nosti da raspravlja po preina~enoj
tu`bi bez odlaganja glavne rasprave. Ova dva uslova moraju biti ispunjena
kumulativno.

Kada tu`eni bez svoje krivnje nije mogao tu`beni zahtjev preina~iti prije
glavne rasprave, sud }e cijeniti u svakom konkretnom slu~aju. Jedan od takvih
slu~ajeva }e biti preina~enje usljed okolnosti koje su nastale poslije podno{enja
tu`be, kada tu`ilac zahtijeva iz istog ~injeni~nog osnova drugi predmet ili
nov~ani iznos (po odredbama ranije va`e}ih zakona tu`eni se nije mogao protiviti takvom preina~enju), ili pove}anje tu`benog zahtjeva na osnovu nalaza
i mi{ljenja vje{taka pribavljenog nakon pripremnog ro~i{ta.

Sud tako|e cijeni kada tu`eni mo`e raspravljati o preina~enom tu`benom


zahtjevu bez odlaganja glavne rasprave dakle bez potrebe da se za
raspravljanje posebno priprema. Ovaj uslov naj~e{}e ne}e biti ispunjen u
slu~ajevima u kojima se preinaka sastoji u promjeni ~injeni~ne osnove
tu`benog zahtjeva.

(9) Stav 5. O dozvoljenosti preinake sud odlu~uje rje{enjem. Za razliku od ranije odredbe prema kojoj je protiv rje{enja kojim se odbija preinaka tu`be bila
dozvoljena posebna `albe novi zakon isklju~uje mogu}nost posebne `albe pro tiv ovog rje{enja.

102

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 57

10

Odredbe novog zakona o preinaci ve} su u praksi dovele do odre|enih


nedoumica, na koje zakon ne daje izri~it odgovor. Jedno od takvih pitanja je
mogu}nost izja{njenja tu`enog na tu`beni zahtjev preina~en na pripremnom
ro~i{tu. Sud, kao {to je ve} istaknuto, u svakom slu~aju dopu{ta preinaku
tu`benog zahtjeva istaknutu na pripremnom ro~i{tu. Imaju}i u vidu da se
preinaka sastoji u promjeni istovjetnosti tu`benog zahtjeva, pro{irenju tu`benog zahtjeva u dijelu u kojem u tu`bi nije bilo rije~i, odnosno isticanju novog
tu`benog zahtjeva uz prvobitni, tu`eni veoma ~esto ne}e biti u mogu}nosti
da se izjasni na tako preina~en tu`beni zahtjev na istom pripremnom ro~i{tu,
a tim prije ako se radi o punomo}niku stranke koja nije prisutna na pripremnom ro~i{tu. Na~elo kontradiktornosti zahtijeva da se tu`enom ostavi potrebno vrijeme za pripremu za raspravljanje o novom zahtjevu, te za pribavljanje eventualnih novih dokaza. Dosada{nje odredbe o preinaci tu`be izri~ito su
predvi|ale obavezu suda da tu`enom ostavi vrijeme potrebno za pripremu za
raspravljanje po preina~enoj tu`bi, ali je u novom zakonu ova odredba brisana.
Tako|e, odredbe novog zakona koje reguli{u odgodu odnosno odlaganje ro~i{ta
ne predvi|aju mogu}nost odlaganja ili odgode pripremnog ro~i{ta radi ostavljanja roka tu`enom za pripremu izja{njenja na preina~eni tu`beni zahtjev.
Ipak, smatramo da ova mogu}nost nije sasvim isklju~ena.

11

Kao {to je navedeno, preina~enje promjenom istovjetnosti tu`be, tu`ilac u


su{tini povla~i prvobitnu tu`bu i podnosi novu. U tom smislu, prema mi{ljenju autora, u slu~aju ovakvog preina~enja, sud bi novi tu`beni zahtjev morao
i tretirati kao novu tu`bu, te u tom smislu, na zahtjev tu`enog, odgoditi
pripremno ro~i{te i ostaviti tu`enom rok od 30 dana radi davanja pismenog
odgovora na novu tu`bu. Smatramo da bi se u ovom slu~aju radilo o odgodi (~lan 111.), a ne o odlaganju ro~i{ta (~lan 112.). Naime, kako tu`enom nije
ostavljen zakonom predvi|en rok za davanje odgovora na preina~enu tu`bu,
to nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odr`avanje ro~i{ta, {to je razlog
za odgodu ro~i{ta. Na isti na~in sud treba postupiti i kad se radi o
preina~enju isticanjem novog zahtjeva uz postoje}i, te pove}anjem tu`benog
zahtjeva ako sud ocijeni da se tu`eni ne mo`e izjasniti bez prethodne
pripreme.
Prema navedenom, sud bi tu`enom morao ostaviti rok od 30 dana za davanje odgovora na preina~enu tu`bu, te nakon toga, prije odr`avanja novog
pripremnog ro~i{ta, odgovor na tu`bu dostaviti tu`iocu. S druge strane, zakon
ne dozvoljava odgodu ro~i{ta na neodre|eno vrijeme (~lan 115. st. 1.), kao ni
na period du`i od 30 dana (~lan 115. st. 2.), pa se postavlja pitanje na koji
na~in postupiti u ovakvom slu~aju. Smatramo da bi u tom slu~aju sud
pripremno ro~i{te morao odgoditi na period od 30 dana, te nalo`iti tu`enom
da dostavi odgovor na tu`bu najkasnije do odr`avanja pripremnog ro~i{ta.
Time bi tu`ilac, istina, bio stavljen u nepovoljniji polo`aj, jer bi odgovor na
preina~enu tu`bu primio tek na pripremnom ro~i{tu. S druge strane, sud bi,
eventualno, mogao pripremno ro~i{te odgoditi za 30 dana, tu`enom ostaviti
rok kra}i od 30 dana za davanje odgovora, imaju}i u vidu da se ipak ne
radi o potpuno novoj tu`bi. Na taj na~in bi odgovor mogao biti dostavljen
tu`itelju prije odr`avanja novog pripremnog ro~i{ta. Redaktori zakonskog teksta, o~igledno, mogu}nost odgode iz ovog razloga nisu uop{te predvidjeli, pa

103

^lan 58 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

se nijedno od ponu|enih rje{enja ne ~ini sasvim prihvatljivim, jer na odre|en


na~in predstavlja odstupanje od drugih odredaba ovog zakona. Stoga bi de
lege ferenda, trebalo uslove i rokove odgode zbog preina~enja tu`be na
pripremnom ro~i{tu izri~ito regulisati zakonom. Sli~na situacija nastaje i
podno{enjem protivtu`be na pripremnom ro~i{tu (v. ~lan 74/13), kao i subjektivnim preina~enjem tu`be na pripremnom ro~i{tu zbog potrebe obavje{tenja
novog tu`enog o preinaci, te ostavljanja roka za izja{njenje o stupanju u parnicu i davanje odgovora na tu`bu.
U svakom slu~aju, sud mora voditi ra~una da ne dozvoli zloupotrebu navedenog tuma~enja ove odredbe od strane tu`enog, koja bi dovela do odgode
ro~i{ta i u slu~ajevima u kojima to nije neophodno. Stoga sud ne bi morao
odgoditi ro~i{te ukoliko ocijeni da zbog obima i vrste preina~enja tu`enom nije
potrebna posebna priprema za izja{njenje.
^lan 58.
(1) Tu`ilac mo`e, u roku iz ~lana 57. ovog zakona, svoju tu`bu preina~iti i
tako da umjesto prvobitnog tu`enog tu`i drugu osobu.
(2) Za preinaku tu`be prema stavu 1. ovog ~lana potreban je pristanak osobe
koja treba da stupi u parnicu umjesto prvobitnog tu`enog. Ako se prvo bitni tu`eni ve} upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i
njegov pristanak.
(3) Osoba koja stupa u parnicu umjesto prvobitnog tu`enog mora primiti
parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi u trenutku kad u nju
stupa.
1

Odredbom ~lana 58. odre|uju se uslovi za subjektivno preina~enje tu`be.

Subjektivno preina~enje tu`be bilo je regulisano u ranije va`e}im zakonima u


~l. 192. ZPP-a RS i 177. ZPP-a FBiH, koji se nisu bitno razlikovali od teksta
ovog ~lana. Jedina su{tinska izmjena odnosi se na rok u kojem se tu`ba mo`e
su-bjektivno preina~iti. Po ranije va`e}em odredbama to je bilo mogu}e u~initi
sve do zaklju~enja glavne rasprave, dok se u novoj odredbi upu}uje na rok
iz ~lana 57., dakle najkasnije na pripremnom ro~i{tu.

Stav 1. Kod subjektivnog preina~enja tu`ilac tu`i drugu osobu umjesto prvobitnog tu`enog. Tu`ilac to obi~no ~ini kada, u toku postupka, utvrdi da prvobitno tu`eni nije pasivno legitimisan. Ne radi se o ispravci tu`be ve} o subjektivnom preina~enju, ako je tu`ilac tu`io jedno lice, pa povodom prigovora proma{ene pasivne legitimacije tu`bu upravlja protiv drugog lica. (Vi{i
privredni sud Vojvodine, P`-934/73, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna
sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 77)

Sudska praksa zauzela je niz stavova u pogledu toga {ta predstavlja subjek tivno preina~enje tu`be, a {ta samo ispravku tu`be:

104

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 58

Tu`ba se mo`e smatrati preina~enom u subjektivnom smislu samo kada


je u tu`bi ozna~eno kao tu`eni pravno lice koje sa takvom firmom, odnosno nazivom, postoji i u~estvuje u pravnom prometu, pa umjesto toga lica
tu`ilac ozna~i drugo postoje}e pravno lice, ali ne i kada je kao tu`eni bilo
ozna~eno nepostoje}e pravno lice, pa tu`ilac ispravlja tu`bu navo|enjem
pravilne i potpune oznake firme odnosno naziva tu`enog. (Vrhovni sud BiH,
P`-300/87 od 29.1.1988., objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 543)
Ne predstavlja preina~enje tu`be ako tu`ilac umesto pogre{no ozna~enog
tu`enog, koji nema svojstvo pravnog lica, ozna~i jedno ili vi{e pravnih lica
koje `eli da tu`i. (Vrhovni privredni sud Srbije, Sl-1411/70, objavljeno u ]osi}
- Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000., str. 77).
Ako je tu`ilac umjesto prvobitno tu`enog nazna~io kao novog tu`enog
njegovog pravnog sljedbenika, u pitanju je ispravka tu`be, a ne preina~enje
tu`be u subjektivnom smislu. (Vrhovni sud Republike Srpske Rev. 41/97 od
26.5.1999. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda
Republike Srpske, Banja Luka, juni 1999., str. 216) U tom smislu i:
Ozna~avanje kao tu`enog sljednika prvobitno ozna~enog tu`enog ne predstavlja subjektivno preina~enje tu`be ve} njenu ispravku. (Vrhovni sud BiH
u odluci broj P`-113/88 od 17.11.1988. godine, objavljenoj u Porobi} i dr.,
Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo,
2004., str. 592)
5

Subjektivno preina~enje mogu}e je najkasnije do zaklju~enja pripremnog


ro~i{ta ili do po~etka glavne rasprave ako pripremno ro~i{te nije odr`ano. Na
subjektivno preina~enje ne odnose se drugi uslovi iz ~lana 57. ovog zakona,
pa nakon proteka navedenog roka subjektivno preina~enje ne bi moglo biti
dozvoljeno.

St. 2. i 3. Za subjektivno preina~enje potreban je pristanak kako osobe koja


treba da stupi u parnicu umjesto tu`enog, tako i prvobitno tu`enog, ako se
on ve} upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. (U smislu odredbe ~lana 72.
Zakona, smatra se da se tu`eni upustio u raspravljanje o glavnoj stvari
momentom prijema u sudu odgovora na tu`bu. Vidi detaljnije u komentaru
uz ~lan 72.) Za razliku od objektivnog preina~enja, pristanak tu`enih je uslov
za subjektivno preina~enje, ~ak i do zaklju~enja pripremnog ro~i{ta.

Protivljenje tu`enika koji se


ima zna~aj apsolutne zabrane
Vrhovnog suda FBiH broj Rev.
Biltenu sudske prakse Vrhovnog

ve} upustio u raspravljanje o glavnoj stvari


subjektivnog preina~enja tu`be. (Presuda
196/98 od 29.10.1998. godine, objavljena u
suda Federacije BiH, broj 1/99)

Za preina~enje tu`be u smislu ~lana 192. stav 2. Zakona o parni~nom


postupku potreban je pristanak lica koje treba da stupi u parnicu na mjesto
tu`enog, pa i nedolazak na ro~i{te uredno pozvanog ovog lica ima se shvatiti kao da ne pristaje na preina~enje, jer se ne tra`i njegovo izri~ito protiv-

105

^lan 58 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ljenje, nego aktivan odnos pristanak. (Vi{i privredni sud u Sarajevu P`1612/76, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa
komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd 1980.,
str. 339) Na istom stanovi{tu stoji i Privredni sud Hrvatske u odluci P`-597/89
od 3.4.1990., objavljeno u Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 338)
Smatra se da je novi tu`eni konkludentnim ~inima dao svoj pristanak
na pro{irenje tu`be ako se upustio u raspravljanje. (Vrhovni sud Hrvatske,
G`-16/77, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa
komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd,
1980., str. 339).
7

Pristanak novog tu`enog se tra`i iz razloga {to on treba parnicu da primi


u stanju u kojem se nalazi u trenutku kad on u nju stupa (stav 3.).
Pristanak prvobitnog tu`enog zahtijeva se iz razloga {to u odnosu na njega
subjektivno preina~enje predstavlja povla~enje tu`be, a za povla~enje je
potreban pristanak tu`enog. (Tu`ba protiv prvobitno tu`enog smatra se
povu~enom samo ukoliko novoozna~eni tu`eni prihvati parnicu odnosno
preina~enje tu`be. - Vi{i privredni sud Srbije, P`-4807/90, objavljeno u ]osi}
- Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava,
Beograd, 2000., str. 77) Zakon ovdje nije u potpunosti dosljedan, jer se za
povla~enje tu`be tra`i pristanak tu`enog ve} nakon dostave tu`be tu`enom
(v. ~lan 59.), dok se za subjektivno preina~enje tra`i pristanak od momenta
upu{tanja u raspravljanje.

Ukoliko se tu`ilac, me|utim, odrekne tu`benog zahtjeva prema prvobitno


tu`enom, pristanak prvobitno tu`enog ne}e biti potreban. (v. Triva Belajec
- Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 343).

U slu~aju subjektivnog preina~enja, prvobitni tu`eni ima pravo na naknadu


prouzrokovanih parni~nih tro{kova. (Vi{i privredni sud u Beogradu, P`-2326/73,
objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str.
339).

10

S obzirom da novi tu`eni prima parnicu u stanju u kojem se nalazi u trenutku


kad u nju stupa, za razliku od objektivnog preina~enja, kod kojeg se u pogledu novog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je novi zahtjev
istaknut, a litispendencija nastupa dostavljanjem tu`enom tu`io~eve izjave o
preina~enju, kod subjektivnog preina~enja, pokretanje parnice i litispendenci ja, kao i gra|anskopravne posljedice podno{enja tu`be, nastupaju prema
novom tu`enom ve} od momenta njihovog nastupanja prema prvobitno
tu`enom. (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 341).

106

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 59

5. Povla~enje tu`be
^lan 59.
(1) Tu`ilac mo`e povu}i tu`bu bez pristanka tu`enog prije nego {to je tu`ba
dostavljena tu`enom. Tu`ba se mo`e povu}i i nakon dostave tu`enom,
sve do zaklju~enja glavne rasprave, ako tu`eni na to pristane. Ako se
tu`eni u roku od osam dana od dana obavijesti o povla~enju tu`be ne
izjasni o tome, smatrat }e se da je pristao na povla~enje.
(2) Povu~ena tu`ba smatra se kao da nije ni bila podnesena i mo`e se ponovo podnijeti.
1

^lan 59. sadr`i pravila o povla~enju tu`be.

Odredbe ovog ~lana nisu pretrpjele bitnije promjene u odnosu na ranije va`e}e
odredbe ~l. 178. ZPP-a FBiH i 193. ZPP-a RS, s tim {to novi zakon predvi|a
da trenutak od kojeg se tra`i pristanak tu`enog na povla~enje tu`be nastupa
ve} dostavom tu`be tu`enom, a ne njegovim upu{tanjem u raspravljanje o
glavnoj stvari, kao {to je to ranije bio slu~aj. (v. komentar uz ovaj ~lan pod
8). Rok za izja{enjenje tu`enog o povla~enju tu`be skra}en je sa 15 na 8 dana.

Op{te napomene. Pravo tu`ioca da povu~e tu`bu izraz je ovla{tenja stranaka


da u cijelosti raspola`u svojim zahtjevima. Kao {to od tu`ioca zavisi pokretanje postupka, isto tako, prema na~elu dispozitivnosti, tu`ilac odlu~uje i o njegovom okon~anju.

Povla~enje tu`be je procesnopravna izjava upravljena sudu, kojom tu`ilac manifestuje svoju volju da odustaje od tra`enja pravne za{tite u pokrenutoj parnici, ali se time ne odri~e tra`enja pravne za{tite u konkretnom predmetu. (v.
^alija-Omanovi}, Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., str. 242). Za odricanje od tu`benog zahtjeva v. komentar uz ~lan 181.

Tu`ba se mo`e povu}i u cjelini ili u pogledu jednog dijela tu`benog zahtjeva.

Izjava o povla~enju tu`be mora biti izri~ita, pa se takvom izjavom ne smatra sagla{avanje tu`ioca sa navodima odgovora na tu`bu. (Vrhovni sud BiH,
broj P`-472/88 od 10.7.1989. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o
parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo 2004., str.
545)

Tu`ba se ne mo`e povu}i uslovno. (Vi{i privredni sud Srbije P`-2658/79, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog
prava, Beograd, 2000., str. 79)

Stav 1. Tu`ilac mo`e povu}i tu`bu bez pristanka tu`enog samo do trenutka
dostavljanja tu`be tu`enom, a nakon toga, sve do zaklju~enja glavne rasprave,
uz pristanak tu`enog. Ranije va`e}i zakoni predvi|ali su da trenutak od kojeg
se tra`i pristanak tu`enog na povla~enje tu`be nastupa tek upu{tanjem

107

^lan 59 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

tu`enog u raspravljanje o glavnoj stvari, a ne ve} dostavom tu`be tu`enom,


kako to predvi|a ova odredba. Razlog za ovakvo ograni~enje u novom tekstu
zakonodavac je vjerovatno na{ao u ~injenici da za tu`enog ve} prijemom tu`be
po~inju te}i odre|ene posljedice. U prvom redu, dostavom tu`be tu`enom
po~inje te}i parnica, a ve} po prijemu tu`be za tu`enog po~inje te}i i rok
od 30 dana za davanje odgovora na tu`bu. Stoga je za o~ekivati da }e se
tu`eni vrlo brzo po prijemu tu`be aktivno uklju~iti u parnicu, pa ve} nakon
toga mo`e imati pravni interes da se pokrenuta parnica rije{i pravosna`nom
meritornom odlukom, kako bi izbjegao da ponovo bude tu`en u istoj stvari.
Redaktori zakonskog teksta, me|utim, nisu ovu ideju primijenili dosljedno, pa
se za subjektivno preina~enje tu`be, koje u su{tini predstavlja povla~enje tu`be
u odnosu na prvobitno tu`enog, pristanak prvobitno tu`enog tra`i tek od njegovog upu{tanja u raspravljanje (v. ~lan 58. st. 2.)
(9) Osim u sporovima za razvod braka (vidi komentar uz ovaj ~lan pod 10),
tu`ba se ne mo`e povu}i nakon zaklju~enja glavne rasprave. Kada tu`ilacpovjerilac otpusti dug tu`enom-du`niku nakon zaklju~enja glavne rasprave, ne
mo`e vi{e povu}i tu`bu, ve} se du`nik mo`e poslu`iti prigovorom da je zahtjev prestao u izvr{nom postupku. (Vrhovni sud BiH broj P`-408/86 od
28.12.1987. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku
sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 544)
10

U sporovima za razvod braka tu`ba se mo`e povu}i do zaklju~enja glavne


rasprave bez pristanka tu`enog, a s njegovim pristankom dok postupak nije
pravosna`no zavr{en (~l. 412. ranije va`e}eg ZPP-a FBiH koji se primjenjuje
na osnovu ~lana 459. novog ZPP-a i ~lan 71. Porodi~nog zakona RS - Slu`beni
glasnik Republike Srpske, br. 54/2002).

11

Ukoliko se tu`eni u roku od 8 dana od dana obavijesti o povla~enju tu`be,


odnosno od prijema rje{enja kojim se prima na znanje povla~enje tu`be, ne
izjasni o povla~enju tu`be, postoji zakonska prezumpcija da je dao svoj pristanak na povla~enje. U odnosu na raniju odredbu, ovaj je rok skra}en sa 15
na 8 dana.

12

Odre|ene procesne radnje ili, ta~nije, propu{tanja tu`itelja stvaraju zakonsku


fikciju povla~enja tu`be. Tako, ako tu`ilac ne ispravi ili dopuni tu`bu u roku
koji mu za to ostavi sud (~l. 336.), ako uredno obavije{ten tu`ilac izostane sa
pripremnog ro~i{ta (~lan 84. st. 1.) ili ro~i{ta za glavnu raspravu (~lan 97. st.
3.), pretpostavlja se da nije zainteresovan za dalje vo|enje postupka, te se
tu`ba smatra povu~enom. Podnesak tu`ioca kojim predla`e da se odluka
donese u njegovom odsustvu na osnovu stanja u spisu ne mo`e otkloniti
zakonsku fikciju o povla~enju tu`be. (Vrhovni sud BiH, broj P`-379/87)

13

Stav 2. Povla~enjem tu`be parnica prestaje te}i, a prestaju i sve posljedice


koje su nastupile momentom podno{enja tu`be i momentom zasnivanja
litispendencije. Tu`ba se smatra kao da nikada nije ni bila podnesena, te
tu`ilac povodom istog zahtjeva, ukoliko nije propustio prekluzivni rok, mo`e
tu`bu ponovo podnijeti. Tako, i prema stavu Vrhovnog suda FBiH iz presude
broj P`-90/98 od 19.5.1998. godine, objavljene u Biltenu sudske prakse

108

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 60

Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 2/98, nema zapreke za ponovno su|enje
ako je ranija parnica u istoj stvari zavr{ena obustavom postupka zbog
zakonske pretpostavke o povla~enju tu`be. (...) Pravna priroda takvog rje{enja
nema karakter presu|ene stvari i ono ne predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za ponovno su|enje u istoj pravnoj stvari.
14

Tu`ilac koji povu~e tu`bu du`an je tu`enom naknaditi parni~ne tro{kove, osim
kad do povla~enja do|e nakon ispunjenja zahtjeva od strane tu`enog. U tom
slu~aju tro{kove postupka snosi tu`eni.

15

Sud o povla~enju tu`be donosi rje{enje koje ima deklaratoran karakter.

Aktivni materijalni suparni~ar nije ovla{ten da `albom pobija rje{enje o


primanju na znanje povla~enja tu`be drugog suparni~ara. (Vrhovni sud FBiH,
P`-278/98 od 12.1.1999. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog
suda Federacije BiH, broj 1/99)
Tu`eni solidarni du`nici potra`ivanja naknade {tete ne mogu se protiviti povla~enju tu`be prema jednom od njih. (Vrhovni sud BiH, Rev. 597/89
od 23.4.1990. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 643)
6. Postojanje parnice
^lan 60.
(1) Parnica po~inje te}i dostavom tu`be tu`enom.
(2) U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom postupka, parnica
po~inje te}i od trenutka kad je o tom zahtjevu obavije{tena protivna
stranka.
(3) Dok parnica te~e, ne mo`e se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova
parnica me|u istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta sud
}e tu`bu odbaciti.
(4) Ako me|u istim strankama ve} te~e druga parnica o istom zahtjevu pred
sudom u Bosni i Hercegovini, stranke su o tome du`ne obavijestiti sud.
(5) Sud }e tokom cijelog postupka po slu`benoj du`nosti paziti te~e li ve}
druga parnica o istom zahtjevu me|u istim strankama pred sudom u
Bosni i Hercegovini.
1

Odredba ~lana 60. odgovara prija{njim odredbama ~l. 194. ZPP-a RS i 179.
ZPP-a FBiH. Razlike u tekstu u odnosu na ranije va`e}e zakone nisu od ve}eg
zna~aja, a sastoje se u uno{enju nove odredbe stava 4. koja nije postojala u
ranijem tekstu, te u dopuni stava 5. rije~ima u Bosni i Hercegovini. Zna~aj
ovih izmjena obja{njen je ni`e u tekstu, pod 11, 12 i 13.

109

^lan 60 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Stav 1. Parnica po~inje te}i momentom dostave tu`be tu`enom. Postojanje parnice naziva se litispendencija. Za razliku od po~etka toka parnice, parni~ni
postupak po~inje te}i podno{enjem tu`be (v. ~lan 53.). Pokretanjem parni~nog
postupka nastaju odre|ene pravne posljedice, ali se odnos izme|u suda,
tu`itelja i tu`enog zasniva tek dostavljenjem tu`be tu`enom.

Stav 2. U pogledu zahtjeva koje stranke postavljaju u toku postupka (npr. u


slu~aju preina~enja tu`be, isticanja incidentnog zahtjeva za utvr|enje, protivtu`benog zahtjeva ili prigovora prebijanja), parnica te~e od momenta kada je
o tom zahtjevu obavije{tena protivna stranka. Izuzetno, u slu~aju subjektivnog
preina~enja tu`be smatra se da je parnica u odnosu na novog tu`enog po~ela
te}i ve} zasnivanjem litispendencije u odnosu na prvobitnog tu`enog. (vidi
komentar uz ~lan 58/9)

Stav 3. Kad je parnica ve} pokrenuta, ne mo`e se, u pogledu istog zahtjeva, pokrenuti nova. Postojanje identi~ne parnice ima zna~aj procesne smetnje
o kojoj vode ra~una i stranke i sud po slu`benoj du`nosti (v. komentar uz
ovaj ~lan pod 11 i 12, te ~lan 67.). Sud }e, dakle, ~im sazna za postojanje
ranije pokrenute parnice, odbaciti tu`bu. Pri tome nije od zna~aja koja je tu`ba
prije podnesena, ve} koja je parnica po~ela prije te}i, odnosno koja je tu`ba
prije dostavljena tu`enom. Me|utim, ako je u parnici koja je po~ela kasnije
te}i ve} donesena pravomo}na odluka, sud }e odbaciti tu`bu koja je po~ela
ranije te}i, jer pravomo}nost ima prednost pred litispendencijom (v. Triva Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 335).
Ne postoji bitna povreda odredaba parni~nog postupka (litispendencija) ako
je tu`ilac istovjetni tu`beni zahtjev u drugoj parnici povukao prije nego {to
je presu|eno o zahtjevu, jer u ~asu dono{enja presude nije postojala druga
tu`ba. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 194/89 od 17.11.1989., objavljeno u Porobi}
i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom,
Sarajevo, 2004., str. 642)

Istovremeno vo|enje dviju parnica protivi se kako na~elu ekonomi~nosti tako


i na~elu pravne sigurnosti i jednoobraznosti u su|enju, jer otvara mogu}nost
dono{enja vi{e odluka u istoj stvari koje po svom sadr`aju mogu biti razli~ite.
(v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986.,
str. 335).

Parnica te~e i kada je postupak prekinut, a do njenog okon~anja dolazi tek


povla~enjem tu`be, zaklju~enjem sudske nagodbe ili pravnosna`nom presudom,
smr}u stranke u parnici koju nasljednici ne mogu produ`iti ili konfuzijom
stranaka.

Prigovor postojanja parnice mo`e se ista}i i kada parnica ve} te~e po protiv tu`bi podnesenoj u drugom postupku, kao i obratno, u pogledu podnesene
protivtu`be, kada parnica ve} te~e po posebnoj tu`bi protivtu`ioca.

Prigovor kompenzacije koji tu`eni istakne u jednoj parnici ima u smislu postojanja litispendencije isto dejstvo kao i protivtu`ba, pa tu`eni, nakon {to protivna stranka bude obavije{tena o ovom prigovoru, ne mo`e povodom istog

110

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 60

zahtjeva pokretati posebnu parnicu tu`bom, niti se mo`e isticati prigovor kompenzacije ako o identi~nom zahtjevu ve} te~e posebna parnica. Tu`eni ne
mo`e ista}i prigovor prijeboja ako po njegovoj tu`bi te~e posebna parnica za
naplatu potra`ivanja koje isti~e u prijeboj. (Vrhovni sud BiH broj P`-310/88
od 14.6.1989. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 619)
9

I imovinskopravni zahtjev postavljen u krivi~nom postupku, u skladu s odredbama ~l. 207-209. Zakona o krivi~nom postupku FBiH (Slu`bene novine
Federacije BiH br. 35/03) odnosno ~l. 103-105. Zakona o krivi~nom postupku
RS (Slu`beni glasnik Republike Srpske br. 50/03) spre~ava da se povodom
istog zahtjeva, zasnovanog na izvr{enju krivi~nog djela, odlu~uje u parnici koja
je kasnije pokrenuta. Tek ako o{te}eni odustane od imovinskopravnog zahtjeva u krivi~nom postupku, ili ako sud uputi o{te}enog da svoj zahtjev ostvaruje u parnici, mo`e o{te}eni pokrenuti posebnu parnicu povodom tog zahtjeva. (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom,
sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 345)

10

Pri odre|ivanju da li o istom zahtjevu me|u istim strankama ve} te~e parnica neophodno je utvrditi da li postoji identi~nost parnica. Istovjetnost parnica postoji kada se isti tu`beni zahtjev zasniva na istom objektivnom pravnom
osnovu, tj. istom `ivotnom doga|aju, skupu ~injenica ili pravnom odnosu.
Identitet parnica postoji ako se isti tu`beni zahtjev zasniva na istoj ~injeni~noj
i pravnoj osnovi me|u istim strankama. (Rje{enje Vrhovnog suda FBiH broj
Rev. 91/99 od 12.8.1999. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog
suda Federacije BiH, broj 2/99). Sama istovjetnost pravnog odnosa koji se zasniva na razli~itim ~injenicama ne ukazuje na identi~nost parnica i nije razlog
za odbacivanje tu`be. Za postojanje identi~nosti parnica nije nu`no da se
stranke nalaze u istoj strana~koj ulozi u objema parnicama dovoljno je da
bi spor o kome se vodi parnica bio zahva}en pravomo}no{}u odluke u drugoj parnici. (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 335).

11

Stav 4. Odredba stava 4. je novina koju donosi novi zakon, te, osim obaveze
suda da po slu`benoj du`nosti pazi na postojanje parnice povodom istog zah-tjeva, koju predvi|a odredba stava 5., uspostavlja i obavezu stranaka da o
takvoj parnici obavijeste sud. Odredba je instruktivnog karaktera, jer zakon
ne predvi|a bilo kakvu sankciju za stranke koje ne postupe po ovoj odredbi. Istovremeno, i njen prakti~ni zna~aj je izuzetno ograni~en: malo je vjerovatno da }e tu`itelj koji je svjestan postojanja istovjetne parnice postupiti po
ovoj odredbi, jer, u protivnom, tu`bu ne bi ni podnosio. Ukoliko tu`itelj za
postojanje parnice povodom istog zahtjeva sazna naknadno, jednostavnije je
u jednom od dva postupka povu}i tu`bu. S druge strane, tu`eni, kojem je
u interesu da sva sredstva odbrane istakne {to ranije u postupku, obavijestio
bi sud o postojanju druge parnice u formi prigovora litispendencije, ~ak i da
mu to zakon izri~ito ne nala`e.

12

Stav 5. Odredba stava 5. predvi|a obavezu suda da pazi na litispendenciju


po slu`benoj du`nosti. Zabrana dvostruke litispendencije, prema ovoj odredbi,

111

^lan 61 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

odnosi se na postojanje parnice bilo gdje u Bosni i Hercegovini. Raniji ~lan


179. Federalnog ZPP-a predvi|ao je da sud po slu`benoj du`nosti pazi da li
te~e druga parnica o istom zahtjevu me|u istim strankama pred sudom u
Federaciji, pa je iz takve odredbe proizilazilo da postojanje parnice o istom
zahtjevu me|u istim strankama u Republici Srpskoj nije razlog za odbacivanje tu`be pred sudom u Federaciji. Iako formulacija upotrijebljena u ranije
va`e}em ZPP-u RS ovo nije izri~ito predvi|ala (jer se radi o preuzetom biv{em
ZPP-u SFRJ), odredba se tuma~ila na isti na~in, pa su novom odredbom otklonjene bilo kakve dileme.
13

U pogledu zna~aja postojanja parnice pred stranim sudom, novi stav 5. izri~ito
predvi|a da sud po slu`benoj du`nosti pazi na postojanje druge parnice samo
pred sudom u Bosni i Hercegovini. I ranije su kako praksa, tako i pravna
nauka stajale na stanovi{tu da se zbog postojanja parnice o istom zahtjevu
me|u istim strankama pred stranim sudom ne mo`e isticati prigovor
litispendencije. Naime, u trenutku pokretanja parnice nije izvjesno da li }e
odluka stranog suda biti priznata u BiH, pa postupak pred stranim sudom
ne spre~ava pokretanje i vo|enje parnice pred sudom u BiH. Zakon o
rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima
koji se primjenjuje i u Federaciji i u Republici Srpskoj predvi|a da }e doma}i
sud, pod odre|enim uslovima prekinuti postupak na zahtjev stranke ako je
u toku spor pred stranim sudom u istoj stvari i izme|u istih stranaka (v.
~lan 80. tog zakona). Nastavak postupka pred sudom u Bosni i Hercegovini
zavisi}e od ishoda postupka pred stranim sudom, te od toga da li }e pravomo}na presuda stranog suda biti priznata u BiH. Postupak pred stranim
sudom u sporu za koji je propisana isklju~iva nadle`nost doma}eg suda ne
predstavlja smetnju pokretanja i vo|enja parnice pred doma}im sudom
izme|u istih stranaka o istom predmetu spora. (Presuda Vrhovnog suda
Federacije BiH, broj Rev. 73/90 od 31.3.1999. godine, objavljena u Biltenu
sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 1/99)

14

Zakon ne daje izri~it odgovor na pitanje da li se obaveza suda da po slu`benoj


du`nosti pazi na litispendenciju odnosi samo na prvostepeni postupak ili na
cijeli postupak, uklju~uju}i i postupak po `albi i vanrednom pravnom lijeku.
Naime, odredbe ~l. 221. i 241. Zakona predvi|aju da drugostepeni sud pri
ispitivanju prvostepene presude, odnosno revizijski sud pri ispitivanju pobijane presude, pazi po slu`benoj du`nosti samo na odredbe parni~nog postupka koje se odnose na strana~ku sposobnost i zastupanje. Ipak, smatramo da
sama odredba stava 5. ovog ~lana koja predvi|a da sud na postojanje
litispendencije pazi po slu`benoj du`nosti tokom cijelog postupka, ukazuje na
to da se ova obaveza odnosi i na sudove vi{eg stepena. (Ista obaveza vi{estepenih sudova da po slu`benoj du`nosti paze na odredbe o apsolutnoj i
stvarnoj nadle`nosti suda proizilaze iz ~l. 16. i 17.)
^lan 61.
(1) Ako koja od stranaka otu|i stvar ili pravo o kojem te~e parnica, to ne
sprje~ava da se parnica me|u istim strankama dovr{i.

112

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 61

(2) Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem te~e parnica mo`e stupiti u parnicu umjesto tu`ioca, odnosno tu`enog, samo ako na to pristanu
obje stranke.
1

Odredba ~lana 61. identi~na je ranijim odredbama ~lana 180. ZPP-a FBiH, te
~lana 195. ZPP-a RS.

Stav 1. Ako tu`ilac ili tu`eni kojem je u trenutku pokretanja parnice pripadala
odre|ena stvar ili pravo koji su predmet parnice u toku trajanja parnice otu|e
tu stvar ili pravo, ova promjena titulara ne}e uticati na pitanje postojanja
stvarne legitimacije, te se parnica mo`e dovr{iti me|u istim stranakama, kao
da do promjene nije ni do{lo. Sud stvarnu legitimaciju cijeni u trenutku
otpo~injanja parnice, te ukoliko pasivna i aktivna legitimacija postoje u tom
trenutku, to }e biti dovoljno za okon~anje postupka me|u istim strankama,
bez obzira na otu|enje predmeta spora. Ukoliko je, me|utim, stvar ili pravo
bilo otu|eno ve} u trenutku otpo~injanja parnice, sud }e, zbog nedostatka
stvarne legitimacije, odbiti tu`beni zahtjev kao neosnovan. Otu|enje sporne
stvari ili prava u toku parice ne uti~e na aktivnu odnosno pasivnu legitimaciju stranke. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 613/78, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi},
Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima
i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 347)

Cilj ove odredbe je da sprije~i odugovla~enje ostvarivanja sudske za{tite i


mogu}e zloupotrebe.

Presuda donesena u ovakvoj parnici bez promjene u ulozi stranke dejstvuje


svojom pravosna`no{}u i izvr{no{}u i na pravne sljednike stranke, osim ako
sljednik doka`e da je bio savjestan u sticanju stvari ili prava i nije znao za
postojanje parnice.

Stav 2. Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem te~e parnica ima interes
da stupi na mjesto tu`ioca ili tu`enog, kako bi u postupku za{titila pribavljenu stvar ili pravo. Ako, po pristanku obje stranke, ova osoba stupi u parnicu na mjesto jedne od parni~nih stranaka, mora prihvatiti parnicu u stanju
u kakvom se ona nalazi u tom trenutku. Ako se jedna ili obje stranke protive, sticalac stvari ili prava se mo`e uklju~iti u postupak u svojstvu umje{a~a.

IV PRIPREMANJE

GLAVNE RASPRAVE

Stadij pripremanja glavne rasprave, usljed izmjene nekih od osnovnih na~ela,


u novom parni~nom postupku zauzima mnogo va`nije mjesto nego {to je to
dosada bio slu~aj. Na~elo koncentracije ro~i{ta, napu{tanje na~ela materijalne
istine, te metoda strogog zakonskog reda, odnosno mogu}nost preduzimanja
odre|enih procesnih aktivnosti isklju~ivo u odre|enim stadijima postupka,
odrazili su se u znatnoj mjeri i na odredbe o pripremanju glavne rasprave.

Ideja da se cjelokupan prvostepeni postupak treba okon~ati, u pravilu, na dva


ro~i{ta, u~inila je neophodnim temeljitu pripremu kako glavne rasprave, tako

113

^lan 62 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

i pripremnog ro~i{ta. Zbog toga sud u prethodnom ispitivanju tu`be ima


mogu}nost da odlu~uje o svim procesnim smetnjama, uklju~uju}i i postojanje
istovjetne parnice, presu|ene stvari, sudskog poravnanja, odricanja od tu`benog
zahtjeva u ranijoj parnici i nepostojanje pravnog interesa za podno{enje tu`be.
Iz istog razloga, kako bi tu`eni u {to ranijoj fazi, ~ak i prije odr`avanja
pripremnog ro~i{ta, iznio svoj stav u pogledu tu`be ili procesne prigovore,
prije zakazivanja pripremnog ro~i{ta, tu`ba se obavezno dostavlja na odgovor
tu`enom, te je tu`eni du`an dostaviti pismeni odgovor na tu`bu u roku od
30 dana. Kako bi se omogu}ilo da se raspravljanje na glavnoj raspravi ograni~i
na jedno ro~i{te, neophodno je precizno utvrditi {ta }e biti predmet raspravljanja i koji }e se dokazi izvoditi na glavnoj raspravi, pa je zbog toga
odr`avanje pripremnog ro~i{ta u najve}em broju slu~ajeva obavezno, a nakon
pripremnog ro~i{ta se u pravilu ne mogu iznositi nove ~injenice i dokazi.
3

Navedene klju~ne karakteristike pripremne faze postupka ujedno predstavljaju


i najbitnije izmjene u odnosu na odredbe ranije va`e}ih zakona o parni~nom
postupku.

Posebno treba ista}i da je pogre{no shvatanje da uloga sudije u ovom stadiju postupka treba biti manje aktivna nego dosada. Umje{no rukovo|enje
pripremnom fazom postupka klju~no je za uspje{nu pripremu glavne rasprave.
1. Op}e odredbe
^lan 62.
(1) Sud odmah nakon prijema tu`be po~inje pripreme za glavnu raspravu.
(2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tu`be, dostavu tu`be na
obavezni odgovor, odr`avanje pripremnog ro~i{ta i zakazivanje glavne
rasprave.

Odredbe ovog ~lana nisu jezi~ki bitno izmijenjene u odnosu na ranije va`e}e
zakone o parni~nom postupku ~lan 258. st. 1. i 2. ZPP-a FBiH i ~lan 277.
ZPP-a RS st. 1. i 2. U stavu 2. govori se samo o dostavi tu`be na obavezni
odgovor, {to ranije nije bio slu~aj. Odredba ranijeg stava 3. ovog ~lana, koja
je predvi|ala da pripremanjem glavne rasprave rukovodi predsjednik vije}a,
brisana je s obzirom da cjelokupan prvostepeni postupak, u svim parni~nim
predmetima, vodi sudija pojedinac.

Stav 1. Faza pripremanja glavne rasprave traje od podno{enja tu`be do


po~etka ro~i{ta za glavnu raspravu. Glavna rasprava, na kojoj sud razmatra
relevantnu procesnu gra|u radi odlu~ivanja o osnovanosti tu`benog zahtjeva,
ima centralno mjesto u parni~nom postupku. Kako bi se glavna rasprava
uspje{no i efikasno okon~ala, i to u pravilu na samo jednom ro~i{tu, potrebno je u stadiju postupka koji prethodi njenom odr`avanju stadiju pripremanja glavne rasprave otkloniti sve razloge koji bi mogli sprije~iti nesmetano
odvijanje postupka ili dovesti do njegovog odlaganja. U pripremnoj fazi po-

114

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 63

stupka sud u prvom redu utvr|uje da li postoje procesne pretpostavke od


kojih zavisi dopustivost raspravljanja i odlu~ivanja o glavnoj stvari, te priprema
procesnu gra|u za odlu~ivanje o glavnoj stvari. Priprema procesne gra|e
podrazumijeva kona~no opredjeljenje zahtjeva stranaka, razlu~ivanje spornog
od nespornog, utvr|ivanje koji su ~injeni~ni navodi stranaka relevantni za
odlu~ivanje o predmetu spora, koja su dokazna sredstva podobna za dokazivanje tih ~injenica, te odre|ivanje koji }e se dokazi izvoditi na glavnoj
raspravi.
3

Stav 2. Procesne radnje koje sud preduzima u ovoj fazi postupka su prethod no ispitivanje tu`be, dostava tu`be na obavezni odgovor, odr`avanje
pripremnog ro~i{ta i zakazivanje glavne rasprave. Dok su ranije dostava tu`be
tu`enom radi davanja odgovora i odr`avanje pripremnog ro~i{ta bile fakultativne radnje, koje je sud preduzimao ako je to bilo svrsishodno, novi zakon
predvi|a obavezno preduzimanje ovih radnji. Izuzetno, odr`avanje pripremnog
ro~i{ta nije obavezno ako me|u strankama nema spornih ~injenica ili ako to
nije potrebno zbog jednostavnosti spora (~lan 76.).

I same stranke u~estvuju u pripremi glavne rasprave, i to podno{enjem odgovora na tu`bu, podno{enjem podnesaka, te radnjama koje preduzimaju na
pripremnom ro~i{tu.
^lan 63.
U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upu}ivati podneske u
kojima }e navesti ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te
predlo`iti dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice.

Odredba stava 4. ranijih ~l. 277. ZPP-a RS i 258. ZPP-a FBiH izdvojena je u
poseban ~lan 63. novog zakona. Dok ranije odredbe predvi|aju mogu}nost
podno{enja podnesaka u kojima }e stranke navesti ~injenice koje namjeravaju iznijeti na glavnoj raspravi, te dokaze ~ije izvo|enje namjeravaju predlo`iti,
nova odredba upu}uje na ~injenice na kojima stranke zasnivaju svoje zahtjeve
i dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice. Nova odredba, dakle, odre|uje da
to moraju biti relevantne ~injenice i dokazi koji slu`e argumentovanju zahtjeva stranaka. Pri tome se podrazumijeva da se radi o ~injenicama o kojima }e
se raspravljati i dokazima koji }e se izvoditi na glavnoj raspravi, a koje u
pravilu stranka iznosi ve} na pripremnom ro~i{tu. Su{tinski, dakle, smisao ove
odredbe nije promijenjen.

U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upu}ivati sudu podneske.


Podnesak je pismeni oblik parni~nih radnji stranke. Odredba ~lana 63. govori
samo o podnescima koji se odnose na ~injenice odnosno dokaze ~ije se
provo|enje predla`e, kojima stranke naknadno dopunjavaju svoje navode iznesene u tu`bi i odgovoru na tu`bu. Iz drugih odredbi zakona proizilazi da
stranke, obi~no po nalogu suda, mogu u ovoj fazi postupka upu}ivati i podneske koji se ti~u procesnih pitanja, pitanja ure|enja tu`be ili odgovora na
tu`bu.

115

^lan 63 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Stranka u podnesku samo nagovje{tava koje }e radnje preduzeti na ro~i{tu


(v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 168 i 169) i time
doprinosi pripremanju ro~i{ta , ali, shodno na~elu usmenosti, podnesak ne
mo`e zamijeniti usmene radnje . Stoga, ukoliko stranka ne do|e na ro~i{te ,
pripremni podnesak ne treba uzeti u obzir. U ranijoj praksi je odstupanje
od ovog pravila bilo uobi~ajeno, jer je stranka mogla u svako doba, pa i
u `albi, iznijeti ~injenice iznesene u podnesku, pa nije bilo svrsishodno
zanemariti takve ~injenice u podnesku, iako stranka nije pristupila na
ro~i{te.
Imaju}i u vidu duh i slovo novog zakona, ovakvoj praksi vi{e nema mjesta.
U svjetlu oja~anog raspravnog na~ela, sud se ne mo`e stavljati u poziciju
jedne od stranaka, te ~itati njen podnesak i iznositi njene prijedloge na ro~i{tu,
a jo{ manje na glavnoj raspravi izvoditi za nju dokaze koji su predlo`eni u
podnesku. Podnesci, dakle, ne mogu poslu`iti kao zamjena za prisustvo stranke
na ro~i{tu, ve} samo kao sredstvo pripremanja ro~i{ta.
Ipak, s obzirom da i sam zakon predvi|a izuzetke od na~ela usmenosti, pa
izri~ito propisuje da se odre|ene parni~ne radnje preduzimaju u pismenoj
formi (u prvom redu tu`ba i odgovor na tu`bu), sud }e, ako to nije isklju~eno
zakonom, uzeti u obzir navode tu`be i odgovora na tu`bu ~ak i ako stranka nije pristupila na ro~i{te (v. komentar uz ~lan 84/11-21).

Prakti~ni zna~aj ove odredbe, prema novom zakonu, prili~no je ograni~en


du`inom trajanja pripremne faze postupka, koja ne ostavlja mnogo vremena
za podno{enje podnesaka, osim tu`be i odgovora na tu`bu. Od podno{enja
tu`be do zakazivanja glavne rasprave (odnosno odr`avanja pripremnog ro~i{ta)
ne bi u pravilu trebalo pro}i vi{e od 3-4 mjeseca. Za to vrijeme stranke mogu
dostavljati podneske kojima dopunjuju navode tu`be ili odgovora na tu`bu,
nevezano za navode suprotne stranke. Me|utim, u praksi, do potrebe
upu}ivanja podnesaka kojima se navode ~injenice i predla`u dokazi dolazi
naj~e{}e nakon prijema odgovora na tu`bu od strane tu`itelja. Tu`itelj na taj
na~in, u odgovoru na navode tu`enog, mo`e iznijeti nove ~injenice ili
predlo`iti nove dokaze koje nije iznio u tu`bi, te time doprinijeti pripremanju pripremnog ro~i{ta. Me|utim, tu`itelj }e obi~no, ve} sa odgovorom na
tu`bu, dobiti poziv za pripremno ro~i{te, koje u pravilu ne bi trebalo biti
odr`ano kasnije od 30 dana nakon prijema odgovora na tu`bu u sudu, {to
ne ostavlja mnogo vremena za dostavljanje podneska i njegovo upu}ivanje
drugoj strani.

Iz tog razloga, stranke ~esto podneske dostavljaju sudu na samom pripremnom ro~i{tu kako bi olak{ale vo|enje pripremnog ro~i{ta, odnosno izbjegle
usmeno izno{enje novih ~injenica i njihovo uno{enje na zapisnik, te time
skratile trajanje pripremnog ro~i{ta. Iako ovakva praksa nije izri~ito regulisana
odredbama zakona o pripremnoj fazi postupka, nema razloga da sud ne primi
podneske stranaka na samom pripremnom ro~i{tu. Po{tuju}i na~elo usmenosti, stranka bi takav podnesak morala usmeno izlo`iti, ili barem iznijeti njegove bitne elemente. U praksi je uobi~ajeno da se na zapisnik konstatuje da
stranka podnesak ~ita, te da se podnesak smatra sastavnim dijelom zapisni-

116

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 64

ka. U ovakvoj situaciji, me|utim, klju~no je da sud suprotnoj strani da priliku da pa`ljivo prou~i novi podnesak kako bi se mogla o~itovati na navode
istaknute u njemu, jer za to, nakon pripremnog ro~i{ta, ne}e imati priliku.
6

Nakon odr`avanja pripremnog ro~i{ta izno{enje ~injenica ili dokaza koji nisu
bili izneseni na pripremnom ro~i{tu u pravilu nije mogu}e, u smislu odredbe
~lana 77. i ~lana 102. stav 2. Zakona. U tom smislu ne bi bilo mogu}e ni
njihovo izno{enje u podnescima. Izuzetno, ako postoje razlozi zbog kojih
odre|ene ~injenice ili dokazi nisu mogli biti izneseni na pripremnom ro~i{tu,
sud }e dozvoliti izno{enje takvih ~injenica odnosno dokaza kako na glavnoj
raspravi, tako i u podnesku dostavljenom prije odr`avanja glavne rasprave.
Ako je stranci ve} na pripremnom ro~i{tu poznato da }e naknadno mo}i pribaviti dodatne ~injenice odnosno dokaze, smatramo da bi sud na pripremnom
ro~i{tu mogao strankama ostaviti rok za naknadno izno{enje ~injenica ili
dokaza u podnesku koji treba dostaviti prije glavne rasprave.
^lan 64.
(1) Sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju
postupkom u skladu s odredbama ovog zakona.
(2) Protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba.

Za razliku od ranije va`e}ih odredaba ~lana 259. ZPP-a FBiH i ~lana 278.
ZPP-a RS, u odredbi st. 1. ~lana 64., izostavljeno je izri~ito nabrajanje poje dinih odluka koje sud (prema ranijim odredbama predsjednik vije}a) mo`e
donijeti u fazi pripremanja glavne rasprave. Intencija zakonodavca je bila
vjerovatno da pojednostavi ovu odredbu, pa se njome sada propisuje da sud
u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju postupkom.
Me|utim, ranijim zakonskim tekstom ove odredbe bile su obuhva}ene i
odluke koje se ne odnose samo na upravljanje postupkom. Tako je bilo predvi|eno da se u pripremnoj fazi odlu~uje o stupanju prethodnika u parnicu
(ranija odredba o imenovanju prethodnika nije uop{te unesena u novi zakon),
o sudjelovanju umje{a~a, o osiguranju dokaza, o preina~enju tu`be, o tro{kovima postupka u slu~aju povla~enja tu`be, o prekidu ili mirovanju postupka
(novi zakon ne poznaje institut mirovanja), o privremenim mjerama osiguranja, spajanju i razdvajanju postupaka, o povra}aju u prija{nje stanje, o osloba|anju stranke od pla}anja tro{kova postupka, o obezbje|enju parni~nih
tro{kova, o postavljanju privremenog zastupnika, o mjerama za ispravljanje
podnesaka i sl. Najve}i broj ovih odluka ne predstavlja odluke koje se odnose
na upravljanje postupkom, pa je protiv njih dozvoljena posebna `alba. Stoga
se ne mo`e smatrati da su one obuhva}ene novom odredbom ~lana 64.
Zakona.

Me|utim, ~injenica da se pobrojane odluke ne navode izri~ito u ovoj odredbi ne zna~i da sud vi{e nema ovla{tenje da ih donosi u toku pripremanja
glavne rasprave. Ranije je izri~ito nabrajanje pitanja o kojima se mo`e
odlu~ivati u fazi pripremanja glavne rasprave bilo neophodno, jer je tom

117

^lan 64 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

fazom postupka rukovodio predsjednik vije}a, dok je o glavnoj stvari


odlu~ivalo vije}e. Stoga je bilo neophodno izri~ito predvidjeti krug ovla{tenja
predsjednika vije}a u ovoj fazi. U situaciji koju predvi|a novi zakon, kada
sudija pojedinac odlu~uje u svim parni~nim predmetima u prvom stepenu,
ovakvo izri~ito nabrajanje nije neophodno, jer ovla{tenja suda da odlu~uje o
navedenim pitanjima proizilaze iz drugih odredbi ovog zakona. Tako je
drugim odredbama poglavlja o pripremanju glavne rasprave izri~ito
predvi|eno da se u ovoj fazi postupka donose odluke o mjerama radi ispravljanja podnesaka, preinaci tu`be, spajanju i razdvajanju postupka. Drugim
posebnim odredbama ovog zakona predvi|aju se ovla{tenja suda da odlu~uje
o ostalim navedenim pitanjima - u~e{}u umje{a~a u parnici (~lan 369.), obezbje|enju dokaza (~lan 169.), preinaci tu`be (~lan 56.) itd., a te odredbe ne
ograni~avaju stadij postupka u kojem sud navedene odluke mo`e donositi.
Osim toga, odredbom ~lana 174. propisano je da sud donosi odluke na ro~i{tu
i van ro~i{ta, pa prema tome sud u bilo kojem stadiju postupka, na ro~i{tu
ili van njega, mo`e donositi bilo koju odluku, osim ako je zakonom druga~ije
propisano.
3

Stav 1. Odluke o upravljanju postupkom odnose se na sva pitanja kojima sud


obezbje|uje cjelishodan tok postupka i iscrpno raspravljanje sporne stvari (v.
Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 184).

Radnje upravljanja sud preduzima po slu`benoj du`nosti, tj. i bez prijedloga


stranke.

U teoriji se govori o formalnom i materijalnom upravljanju postupkom. (Tako


Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 184, suprotno Triva Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 284)

Pod formalnim upravljanjem podrazumijevaju se radnje kojima se odre|uje


redoslijed i tok raspravljanja, kao {to su: zakazivanje i odlaganje ro~i{ta,
upu}ivanje poziva, odre|ivanje na~ina dostave, odre|ivanje sudskih rokova i
njihovo produ`avanje, dono{enje odluke o prekidu postupka, preduzimanje
radnji kojima sud rukovodi postupkom na samom pripremnom ro~i{tu ili
ro~i{tu za glavnu raspravu (npr. odlu~ivanje o redoslijedu izvo|enja radnji na
ro~i{tu), spajanje ili razdvajanje parnica, ispitivanje postojanja procesnih pretpostavki i preduzimanje radnji radi otklanjanja nedostataka u tu`bi i drugim
podnescima.

Materijalno upravljanje parnicom jesu radnje usmjerene na pripremanje


dokazne gra|e, kao {to su odlu~ivanje o izvo|enju dokaza, postavljanje pitanja strankama, kao i svjedocima i vje{tacima. Dok je formalno upravljanje postupkom ostala isklju~iva prerogativa suda, njegova ovla{tenja u materijalnom
upravljanju ograni~ena su novim zna~ajem raspravnog na~ela, te promjenom
uloge stranaka u postupku. Me|utim, u pripremnoj fazi postupka sud i u
pogledu pripremanja procesne gra|e ima znatna ovla{tenja i treba da ih
koristi u {to ve}oj mjeri, kako bi {to ve}i broj pitanja bio razja{njen prije
po~etka glavne rasprave tako }e sud u ovoj fazi postupka, postavljanjem
pitanja i tra`enjem razja{njenja od stranaka, znatno doprinijeti razlu~ivanju bit-

118

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 65

nih ~injenica od nebitnih, spornih od nespornih, te na osnovu toga pravilno


odrediti koji su dokazi relevantni odnosno koji }e se dokazi provoditi na
glavnoj raspravi.
8

Sud nije vezan rje{enjima koja donosi u upravljanju postupkom. Izri~ito je to


re~eno samo za rje{enja koja donosi u rukovo|enju glavnom raspravom (~lan
109.) i za rje{enja kojima odre|uje o ~emu }e se raspravljati na glavnoj
raspravi i koji }e se dokazi provoditi (~lan 81.), ali isto treba uzeti i za druga
rje{enja koja se odnose na upravljanje postupkom. Kad rezultati postupka
poka`u da to rje{enje nije vi{e svrsishodno, sud ga mo`e opozvati.

Stav 2. Protiv rje{enja o upravljanju postupkom u stadiju pripremanja glavne


rasprave nije dopu{tena posebna `alba.
^lan 65.
Sud mo`e u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na
osnovu priznanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog
propu{tanja, te primiti na zapisnik nagodbu stranaka.

U odnosu na ranije ~lanove 279. ZPP-a RS i 260. ZPP-a FBiH, nova odredba
~lana 65. ne sadr`i izmjene, osim onih uslovljenih drugim izmjenama u novom
zakonu (presuda zbog propu{tanja umjesto presuda zbog izostanka, sud
umjesto predsjednik vije}a).

U pravilu, sud presudu mo`e donijeti samo po odr`anoj glavnoj raspravi.


Odredba ~lana 65. predstavlja izuzetak od ovog pravila, te predvi|a da, u slu~aju
raspolaganja stranaka njihovim zahtjevima u toku pripremne faze postupka, sud
mo`e donijeti presudu - na osnovu odricanja u slu~aju odricanja od tu`benog
zahtjeva od strane tu`itelja, na osnovu priznanja u slu~aju priznanja tu`benog
zahtjeva od strane tu`enog, te zbog propu{tanja, ukoliko tu`eni ne dostavi sudu
pismeni odgovor na tu`bu, a ispunjeni su i ostali uslovi iz ~lana 182. Zakona,
u kojem slu~aju postoji pretpostavka da je tu`eni priznao tu`beni zahtjev.

Presudu zbog propu{tanja, koju je po ranijim propisima sud mogao donijeti


najranije na pripremnom ro~i{tu, sud sada mo`e donijeti samo u fazi koja
prethodi pripremnom ro~i{tu, jer do dono{enja presude zbog propu{tanja
dolazi usljed propusta tu`enog da podnese odgovor na tu`bu u zakonskom
roku od 30 dana, a ne, kao prije, zbog izostanka tu`enog sa prvog ro~i{ta
(pripremnog ili za glavnu raspravu).

O presudi na osnovu priznanja vidi komentar uz ~lan 180., o presudi na


osnovu odricanja komentar uz ~lan 181., a o presudi zbog propu{tanja komentar uz ~l. 182. i 183. zakona.

Ukoliko stranke u toku pripremanja glavne rasprave postignu nagodbu, sud


takvu nagodbu mo`e primiti na zapisnik. O sudskoj nagodbi vidi komentar
uz ~l. 8793.

119

^lan 66 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Prema ranijim odredbama sud je mogao u ovoj fazi postupka, u privrednim


sporovima, donijeti presudu i u slu~aju kada ocijeni da me|u strankama nisu
sporne pravno relevantne ~injenice iako tu`eni ne priznaje tu`beni zahtjev.
Ovakva mogu}nost vi{e ne postoji budu}i da su posebne odredbe o postupcima u privrednim sporovima brisane iz novog zakona.

Sud mo`e donijeti u pripremnoj fazi postupka i presudu kojom se odbija


tu`beni zahtjev, ako su ispunjeni uslovi za dono{enje presude zbog
propu{tanja, ali je tu`beni zahtjev o~igledno neosnovan. (v. ~lan 182. st. 3.).
2. Prethodno ispitivanje i dostava tu`be
^lan 66.
Kad utvrdi da je tu`ba nerazumljiva ili da ne sadr`i elemente propisane
odredbom ~lana 53. ovog zakona (nepotpuna tu`ba), ili da postoje
nedostaci koji se ti~u sposobnosti tu`ioca ili tu`enog da budu stranke u
parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci
koji se odnose na ovla{tenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo
ovla{tenje potrebno, sud }e radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti
potrebne radnje predvi|ene odredbama ~l. 295. i 336. ovog zakona.

Izuzev nekoliko jezi~kih izmjena koje ne mijenjaju su{tinu odredbe, ~lan 66. identi~an je odrebama sadr`anim u ~l. 262. ranijeg ZPP-a FBiH i ~l. 281. ZPP-a RS.

Op{te napomene. Prvu fazu postupanja suda po podnesenoj tu`bi predstavlja prethodno ispitivanje tu`be. Sud u postupku prethodnog ispitivanja tu`be
ispituje postojanje procesnih pretpostavki, pa tek ako na|e da su sve procesne pretpostavke ispunjene pristupi}e daljim fazama postupka - dostavi
tu`be na odgovor, zakazivanju pripremnog ro~i{ta itd.

Procesne pretpostavke su okolnosti od ~ijeg postojanja zavisi dopustivost pokretanja parni~nog postupka, raspravljanje u parnici i dono{enje meritorne odluke
o osnovanosti tu`benog zahtjeva (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no
procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 24). Sam izraz procesne pretpostavke, koji
je uvrije`en u pravnoj nauci, me|utim, ne odra`ava najdosljednije njegovo
pravo zna~enje. Imaju}i u vidu princip slobodnog pristupa sudovima, jasno je
da dopustivost nastanka i postojanja samog procesa, odnosno procesnopravnog
odnosa, ne zavisi od procesnih pretpostavki, ve} od njih zavisi samo dopustivost meritornog raspravljanja. (v. Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 300). Ve} samo ispitivanje da
li procesne pretpostavke postoje predstavlja parni~ni postupak. Zato neki autori
smatraju da je ispravnije govoriti o pretpostavkama odlu~ivanja o predmetu
spora (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 22).

Kao ni raniji zakoni, ni novi Zakon o parni~nom postupku ne poznaje ovaj


pozitivne protermin, ali upu}uje na niz okolnosti usljed ~ijeg }e postojanja (p
cesne pretpostavke) ili nepostojanja (n
negativne procesne pretpostavke ili pro-

120

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 66

cesne smetnje) sud prihvatiti postupanje po tu`bi, te raspravljanje u parnici


i dono{enje meritorne odluke. Ukoliko utvrdi da procesne pretpostavke nisu
ispunjene, sud }e u pravilu tu`bu odbaciti ili }e je, u slu~aju nenadle`nosti,
uputiti drugom sudu na rje{avanje. Neki od procesnih nedostataka, me|utim,
mogu se sanirati, pa }e, u slu~aju njihovog otklanjanja, sud dopustiti dalje
raspravljanje.
5

Procesne pretpostavke treba razlikovati od materijalnopravnih ~injenica. Dok


od procesnih pretpostavki zavisi dopu{tenost tu`be, od materijalnopravnih
~injenica zavisi osnovanost tu`benog zahtjeva. Tako, dok je strana~ka sposobnost procesna pretpostavka, te od nje zavisi dopustivost su|enja, postojanje
aktivne odnosno pasivne gra|anskopravne legitimacije (legitimatio ad causam)
je pretpostavka materijalnopravne prirode, te od njenog postojanja zavisi osnovanost tu`benog zahtjeva. (Stvarna legitimacija nije procesna pretpostavka za
podno{enje tu`be, niti za preduzimanje parni~nih radnji u toku postupka Vrhovni sud Srbije, Rev. 7136/97 od 22.4.1998. godine, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000., str. 69). Isto tako, od neblagovremenosti tu`be, koja predstavlja procesnu smetnju, treba razlikovati zastarjelost potra`ivanja, prema Zakonu o obligacionim odnosima, koja predstavlja materijalnopravni nedostatak. Dok o procesnim nedostacima sud vodi ra~una po slu`benoj du`nosti, u pogledu materijalnopravnih nedostataka to ~ini samo po prigovoru stranke. O ovim prigovorima sud uvijek odlu~uje presudom. (O prigovoru nedostatka pasivne legitimacije odlu~uje se presudom. - Vrhovni sud Jugoslavije Rev. 1208/60; Kad
prihvati prigovor zastare, sud treba odbiti tu`beni zahtjev, a ne odbaciti
tu`bu. - Vrhovni sud Hrvatske Rev. 1826/91, objavljeno u Dika - ^izmi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 471)

Od niza razli~itih klasifikacija procesnih pretpostavki prihva}enih u nauci, najzna~ajnija je podjela na pretpostavke koje se ti~u suda, pretpostavke koje se
ti~u stranaka i pretpostavke koje se ti~u predmeta spora.

Pretpostavke koje se ti~u suda su u prvom redu sudska nadle`nost, stvarna


i mjesna nadle`nost. Neki autori (tako Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko
parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 25) smatraju da su i pravilan sastav suda i objektivnost sudija procesne pretpostavke. Drugi autori u ovu
grupu svrstavaju i podre|enost tu`enog doma}em pravosu|u (nepostojanje
imuniteta i sl.), nadle`nost suda da o sporu odlu~i u parnici, te nepostojanje
ugovora kojim stranke izuzimaju spor iz nadle`nosti redovnog suda i povjeravaju ga izabranom sudu (tako Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd,
1989., str. 22).

Pretpostavke koje se ti~u stranaka su postojanje stranaka, njihova strana~ka


sposobnost, parni~na sposobnost stranaka, uredno zastupanje stranaka, te postojanje procesnog ovla{tenja za vo|enje parnice.

Pretpostavke koje se ti~u predmeta spora podrazumijevaju formalnu pravilnost


zahtjeva kojim se tra`i pravna za{tita, odnosno urednost tu`be, odsustvo
dvostruke litispendencije, pravomo}no presu|ene stvari, odricanja od tu`benog

121

^lan 66 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

zahtjeva u ranijoj parnici i postojanja sudske nagodbe, kao i postojanje


pravnog interesa za tra`enje pravne za{tite odre|enog sadr`aja.
10

Navedena klasifikacija odnosi se na tzv. op{te pretpostavke koje moraju biti


ispunjene u svakoj parnici. Pored njih, za neke vrste sporova propisane su
posebne pretpostavke. Takve su blagovremenost tu`be, za postupke u kojima
zakon predvi|a rok za pokretanje parnice i polaganje obezbje|enja parni~nih
tro{kova (aktorska kaucija - ~l. 82. Zakona o rje{avanju sukoba zakona s
propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima) u parnici u kojoj se stranac
pojavljuje kao tu`itelj, a tu`eni zahtijeva obezbje|enje tro{kova.

11

U pravilu, sud o procesnim pretpostavkama vodi ra~una po slu`benoj du`nosti.


Izuzetno, o nekim od pretpostavki sud vodi ra~una samo na zahtjev stranke
- tako npr. o aktorskoj kauciji (~l. 82. Zakona o rje{avanju sukoba zakona s
propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima), te o postojanju arbitra`nog
ugovora (~lan 438. ovog zakona).

12

O onim pretpostavkama o kojima vodi ra~una po slu`benoj du`nosti ({to je


pravilo) sud bi morao odlu~iti {to prije, kako bi se izbjeglo preduzimanje daljih
parni~nih radnji, koje }e se naknadno ukazati kao uzaludne zbog nedopustivosti vo|enja postupka (na~elo ekonomi~nosti). Iako na ve}inu procesnih
pretpostavki pazi po slu`benoj du`nosti tokom cijelog postupka, sud nastoji
da utvrdi postojanje procesnih pretpostavki ve} u pripremnoj fazi postupka,
a posebno tokom prethodnog ispitivanja tu`be (~lan 66. i 67.), te na pripremnom ro~i{tu (~lan 79.).

13

Stav 1. Ukoliko sud utvrdi da ne postoje procesne pretpostavke, odnosno da


postoje procesne smetnje, tu`bu }e u pravilu odbaciti ili ustupiti predmet drugom nadle`nom sudu (~lan 67.). Me|utim, prije odbacivanja tu`be sud je
du`an preduzeti mjere za otklanjanje smetnji za postupanje i odlu~ivanje. ^lan
66. govori o onim procesnim smetnjama koje su otklonjive, pa je sud, ako
utvrdi da postoje, du`an preduzeti mjere radi njihovog otklanjanja. Takve
smetnje su neurednost tu`be, nedostaci u pogledu strana~ke sposobnosti
tu`itelja i tu`enog, parni~ne sposobnosti stranaka, i u pogledu zastupanja
stranaka, te postojanja ovla{tenja za pokretanje parnice. Osim navedenih,
nedostatak koji ne dovodi do odbacivanja tu`be je i nadle`nost drugog suda
za postupanje, u kojem slu~aju sud, nakon pravomo}nosti rje{enja kojim se
ogla{ava nenadle`nim, ustupa predmet nadle`nom sudu (~lan 67. st. 2.).

14

Odredbe ~l. 53. i 334. zakona propisuju kada se tu`ba smatra neurednom
odnosno nerazumljivom ili nepotpunom.

Tu`ba je nejasna kada se tra`i jedan iznos po dva osnova, a nisu


nazna~eni pojedina~ni iznosi po svakom osnovu. (Okru`ni sud u Kraljevu,
G`-71/90)
Sud mo`e odbaciti tu`bu kao neurednu u slu~aju kad tu`ilac tu`bu nije
potpisao, a punomo}nik koji se javi sudu u odre|enom roku nije dostavio
punomo} za vr{enje parni~nih radnji. (Vrhovni sud Srbije, G`-1620/82)

122

KOMENTARI

15

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 67

Ukoliko sud utvrdi da je tu`ba nepotpuna ili nerazumljiva postupit }e prema


odredbi ~lana 336. zakona. U skladu s ovom odredbom, sud }e najprije tu`iocu
vratiti tu`bu i pozvati ga da navedene nedostatke otkloni u odre|enom roku
koji ne mo`e biti du`i od 8 dana. Ukoliko tu`ba ne bude vra}ena sudu u
ostavljenom roku, smatra}e se da je povu~ena, a ako bude vra}ena bez
ispravke odnosno dopune sud }e tu`bu odbaciti.

Rok kojeg sud odredi podnosiocu tu`be radi ispravke je sudski rok koji
se mo`e produ`iti, a ne prekluzivni rok, pa stoga, kada je ispravljena tu`ba
vra}ena sudu nakon isteka datog roka, ali prije otpremanja rje{enja kojim se
utvr|uje da se tu`ba smatra povu~enom, posljedice propu{tanja roka ne mogu
nastupiti. (Presuda Vrhovnog suda FBiH broj Rev. 198/98 od 10.12.1998.
godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH,
broj 1/99).
Tu`ilac je du`an postupiti po zahtjevu suda da uredi tu`bu pravilnom
oznakom tu`enog ili u ostavljenom roku izvijestiti sud, pozivom na podatke
iz sudskog registra, da ne postoji potreba za ispravkom tu`be. (Vrhovni sud
BiH, P`-626/87 od 9.9.1988. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse
Vrhovnog suda BiH, broj 1/89)
16

Odredbe o strana~koj sposobnosti sadr`ane su u ~lanu 291. zakona, a o zakonskom zastupanju u ~l. 292-294. Ako utvrdi da postoje nedostaci u pogledu
strana~ke sposobnosti ili ovla{tenja za zastupanje stranaka, sud }e postupiti u
skladu s odredbom ~lana 295. zakona. Prema ovoj odredbi, sud }e pozvati
tu`itelja da otkloni uo~ene nedostatke u pogledu sposobnosti tu`itelja ili
tu`enog da budu stranka u postupku, a ako utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebna ovla{tenja kada su
ona potrebna zatra`it }e od nadle`nog organa starateljstva da postavi staraoca parni~no nesposobnoj osobi ili pozvati zakonskog zastupnika da dostavi
ovla{tenja. Ako navedeni nedostaci ne budu otklonjeni u ostavljenom roku, sud
}e odbaciti tu`bu, ukoliko su nedostaci takvi da spre~avaju dalje vo|enje parnice (vidi ~lan 67. st. 1. ta~ka 8).

17

Sud }e u ovoj fazi postupka zastati s postupkom ako je potrebno da se


tu`enom odredi staratelj za poseban slu~aj.

18

@alba protiv rje{enja kojim sud nala`e otklanjanje nedostataka iz ovog ~lana
nije dozvoljena, jer se radi o rje{enjima koja se odnose na upravljanje postupkom.
^lan 67.
(1) Nakon prethodnog ispitivanja tu`be sud donosi rje{enje kojim se tu`ba
odbacuje ako utvrdi:
1) da rje{avanje o tu`benom zahtjevu ne spada u sudsku nadle`nost;
2) da je tu`ba podnesena neblagovremeno, ako je posebnim propisima
odre|en rok za podno{enje tu`be;

123

^lan 67 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

3)
4)
5)
6)
7)
8)

da o istom zahtjevu ve} te~e parnica;


da je stvar pravomo}no presu|ena;
da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba;
da se tu`ilac pred sudom odrekao tu`benog zahtjeva;
da ne postoji pravni interes tu`ioca za podno{enje tu`be za
utvr|enje; ili
da tu`ilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz
~lana 66. ovog zakona

(2) Sud donosi


pa drugom
1) da nije
2) da nije
1

rje{enje kojim se sud ogla{ava nenadle`nim i predmet ustusudu, ako utvrdi:


mjesno nadle`an da rje{ava o tu`benom zahtjevu; ili
stvarno nadle`an da rje{ava o tu`benom zahtjevu.

U interesu procesne ekonomije, krug pitanja o kojima sud vodi ra~una prilikom prethodnog ispitivanja tu`be je pro{iren u odnosu na stari zakon.
Odredbe ~l. 282. i 288. st. 2. ZPP-a RS. i 263. i 269. st. 2. ZPP-a FBiH
predvi|ale su da sud o postojanju litispendencije, presu|ene stvari, sudske
nagodbe, odricanja od tu`benog zahtjeva i nedostatka pravnog interesa za
podno{enje tu`be nije ovla{ten odlu~ivati u fazi prethodnog ispitivanja tu`be,
ve} tek na pripremnom ro~i{tu po saslu{anju obiju parni~nih stranaka.
Odredba ~lana 67., me|utim, i ova pitanja ubraja u procesne pretpostavke o
kojima sud odlu~uje u fazi prethodnog ispitivanja tu`be. U pravilu je o ovim
pitanjima te{ko odlu~iti bez prethodnog izja{njenja stranaka, ali ako sud konstatuje da postoji neka od ovih procesnih smetnji nema razloga da o njima
ne odlu~i ve} u ovoj ranoj fazi postupka.
Kao poseban razlog za odbacivanje tu`be navodi se i neotklanjanje nedostataka iz ~lana 66. Zakona.

Stav 1. Nakon prethodnog ispitivanja tu`be, ako utvrdi da nije ispunjena neka
od procesnih pretpostavki (v. komentar uz ~lan 66/2-12), sud donosi rje{enje
kojim se tu`ba odbacuje.

Stav 1. ta~ka 1. Ako sud, na osnovu navoda tu`be i tu`benog zahtjeva, utvrdi da za rje{avanje spornog odnosa nije nadle`an sud ve} neki drugi doma}i
organ vlasti (~lan 16. st. 2.) ili sud ili organ drugog entiteta, te strani sud ili
organ (~lan 16. st. 3.), odbaci}e tu`bu. Sud o ovom procesnom nedostatku pazi
tokom cijelog postupka, a u skladu s na~elom procesne ekonomije ve} u stadiju prethodnog ispitivanja tu`be. Ako sud tek kasnije, u toku postupka, utvrdi da rje{avanje o tu`benom zahtjevu ne spada u sudsku nadle`nost, najprije }e ukinuti sve provedene radnje, a zatim odbaciti tu`bu.

Stav 1. ta~ka 2. Ako je posebnim propisom predvi|en rok za podno{enje


tu`be, sud }e tu`bu odbaciti ako utvrdi da je podnesena nakon proteka tog
roka.

Tu`ba je neblagovremena ako u zakonom propisanom roku nije predata sudu, nego organu uprave. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 2467/97 od 23.9.1997,

124

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 67

objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 68).
Takvi su rokovi predvi|eni za podno{enje tu`be u parnicama zbog smetanja
posjeda, za za{titu prava iz radnog odnosa i sl.

Tu`bu radi zakonskog izdr`avanja koju podnese razvedeni bra~ni drug


tri godine poslije razvoda braka odbacuje predsjednik vije}a, po slu`benoj
du`nosti, u stadiju prethodnog ispitivanja tu`be. (Vrhovni sud BiH, Rev.
279/86 od 16.10.1986. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom
postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 561).
U pravnoj teoriji smatra se da neblagovremenost tu`be ne predstavlja procesnopravni, ve} materijalnopravni nedostatak, budu}i da protekom prekluzivnog roka stranka gubi samo subjektivno pravo (tako Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., i Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova,
Beograd, 1980., str. 311). Zbog toga bi usljed ovakvog nedostatka tu`bu trebalo odbiti, a ne odbaciti. Zakon je, me|utim, izri~it, te neblagovremenost tu`be
ubraja me|u procesne smetnje.
S druge strane, ne mo`e se odbaciti tu`ba kao preuranjena, ve} se u tom
slu~aju o tome mora meritorno odlu~iti presudom:

Tu`ba u parni~nom postupku se ne mo`e odbaciti kao preuranjena, jer


takva mogu}nost nije predvi|ena nijednom odredbom ZPP. U takvom slu~aju
tu`beni zahtjev se ima odbiti. (Vrhovni sud Kosova, G`-323/69, objavljeno u
]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava,
Beograd, 2000., str. 71).
Ne mo`e se re{enjem odbaciti tu`ba zbog toga {to tra`bina koja je predmet spora nije dospela, ve} se o tome mora presudom meritorno odlu~iti
(Vrhovni sud Srbije, G`-942/67, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 71).
5

Stav 1. ta~. 3., 4., 5., 6. i 7. Prema odredbama ranije va`e}ih zakona o
parni~nom postupku sud je bio ovla{ten tek na pripremnom ro~i{tu donijeti
rje{enje o odbacivanju tu`be ako o istom zahtjevu ve} te~e parnica me|u istim
strankama, ako je stvar ve} pravosna`no presu|ena, ako su stranke o predmetu spora ve} sklopile sudsku nagodbu, ako se tu`itelj odrekao tu`benog
zahtjeva, te ako tu`itelj nema pravnog interesa za podno{enje tu`be. O ovim
procesnim pretpostavkama sud sada odlu~uje ve} u fazi prethodnog ispitivanja tu`be.

Stav 1. ta~ka 3. Jedno od osnovnih dejstava litispendencije, tj. postojanja parnice, jeste da se, dok parnica te~e, ne mo`e u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica me|u istim strankama. Sud o ovoj procesnoj pretpostavci vodi
ra~una po slu`benoj du`nosti tokom cijelog postupka, pa ako takva parnica
bude pokrenuta, sud }e tu`bu odbaciti (v. ~lan 60.)

125

^lan 67 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Stav 1. ta~ka 4. Ako sud, pri prethodnom ispitivanju tu`be, utvrdi da se


tu`beni zahtjev odnosi na stvar o kojoj je ve} pravomo}no odlu~eno, odbaci}e
tu`bu. Sud i o ovoj procesnoj pretpostavci vodi ra~una po slu`benoj du`nosti
tokom cijelog postupka (v. ~lan 196.).

Ne radi se o pravosna`no presu|enoj stvari zbog odricanja od tu`benog


zahtjeva, kada u novoj parnici tu`ilac zahtijeva isplatu ranijeg spornog iznosa
pozivom na vansudsko poravnanje zaklju~eno prije odricanja od ranijeg
tu`benog zahtjeva za isplatu razlike u cijeni. (Vrhovni sud BiH, P`-451/90 od
26.7.1990. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku
sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 568)
Ako su stranke zaklju~ile ugovor o poravnanju ili ugovor o prenovu, a
tu`ilac zahtijeva izvr{enje obaveze du`nika iz nekog od tih ugovora, tada je
razli~ita sadr`ina zahtjeva u odnosu na zahtjev tu`ioca postavljen u parnici
u kojoj se odrekao tu`benog zahtjeva i stvar ne bi bila pravosna`no
presu|ena. (Vrhovni sud Republike Srpske Rev. 18/95 od 22.5.1995. godine)
Nema zapreke za ponovno su|enje ako je ranija parnica u istoj stvari
zavr{ena obustavom postupka zbog zakonske pretpostavke o povla~enju
tu`be. (Presuda Vrhovnog suda FBiH broj P`-90/98 od 19.5.1998. godine,
objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 2/98)
Za postojanje presu|ene stvari potrebno je da se ispune tri uslova: da
postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, identitet zahtjeva i identitet ~injeni~nog osnova. U odnosu na obi~ne umje{a~e pravosna`na presuda
proizvodi tzv. intervencijsko dejstvo i ne mo`e djelovati neposredno. Umje{a~i
koji imaju polo`aj jedinstvenog suparni~ara, direktno su vezani pravosna`no{}u
presude. (Vrhovni sud Republike Srpske, Rev. 14/96 od 14.5.1996. godine,
objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Republike Srpske, Banja
Luka, juni 1999., str. 223)
Odluka stranog suda kojom je razveden brak stranaka, koji su dr`avljani Republike Srpske, a i odluka o povjeravanju i izdr`avanju zajedni~kog
djeteta, ne mo`e se priznati ako se bilo koja od stranaka tome protivi, pa
se u ovakvom slu~aju ne mo`e govoriti o presu|enoj stvari. (Vrhovni sud
Republike Srpske Rev. 12/95 od 20.7.1995. godine, objavljeno u Biltenu sudske
prakse Vrhovnog suda Republike Srpske, Banja Luka, juni 1999, str. 225)
8

Stav 1. ta~ka 5. Odredbe o sudskoj nagodbi ili poravnanju sadr`ane su u ~l.


87-93. ovog zakona. O predmetu spora o kojem su stranke zaklju~ile sudsku
nagodbu ne mo`e se voditi parnica, pa ako takva parnica bude pokrenuta,
sud, koji o tome vodi ra~una po slu`benoj du`nosti tokom cijelog postupka,
donije}e rje{enje kojim se tu`ba odbacuje.

Stav 1. ta~ka 6. Odricanjem od tu`benog zahtjeva dolazi do dono{enja presude na osnovu odricanja, kojom se odbija tu`beni zahtjev (v. ~lan 181.).
Ovakva presuda, po pravomo}nosti, proizvodi isto dejstvo kao i svaka druga
presuda, pa smatramo da nije bilo potrebno izdvajati ovu procesnu smetnju

126

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 68

u posebnu odredbu, budu}i da je ona ve} obuhva}ena odredbom st. 1. ta~ka


4. ovog ~lana (postojanje pravomo}ne presude o istom zahtjevu).
10

Stav 1. ta~ka 7. Postojanje pravnog interesa kod kondemnatornih i konstitutivnih tu`bi se pretpostavlja, te se kao procesna pretpostavka javlja samo kod
deklaratornih tu`bi (tu`bi za utvr|enje). Postojanje pravnog interesa nije
potrebno posebno ispitivati ni kod deklaratornih tu`bi, ako on proizilazi iz
zakona ili drugog akta nadle`nog organa (v. komentar uz ~lan 54/11, 12. i
13.). U ostalim slu~ajevima, nepostojanje pravnog interesa za podno{enje tu`be
za utvr|enje predstavlja razlog za odbacivanje tu`be. Prema stavu Vrhovnog
suda BiH odbijanjem tu`benog zahtjeva zbog nedostatka pravnog interesa,
umjesto da odbaci tu`bu, drugostepeni sud je u~inio samo relativno bitnu
povredu odredaba parni~nog postupka, na koju revizijski sud ne pazi po
slu`benoj du`nosti. (Vrhovni sud BiH, Rev. 433/90 od 5.7.1991. g., objavljeno
u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom
praksom, Sarajevo, 2004., str. 530) Postojanje pravnog interesa sud provjerava
samo prije dono{enja odluke o tu`benom zahtjevu, pa o njoj drugostepeni sud
ne vodi ra~una po slu`benoj du`nosti. (Vrhovni sud Republike Srpske, Rev.
457/02 od 27.5.2004. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda
Republike Srpske, Banja Luka, juni 2004., str. 221; Vrhovni sud Hrvatske G`556/95 od 8.10.1996. g., objavljeno u (v. Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 485)

11

Stav 1. ta~ka 8. Ako su u tu`bi postojali nedostaci iz ~lana 66. koji su otklonjivi (neurednost tu`be, nedostaci u pogledu strana~ke ili parni~ne sposobnosti stranaka, zastupanja stranaka, te postojanja ovla{tenja za pokretanje parnice), ali tu`itelj ne postupi po nalogu suda i preduzme radnje radi njihovog
otklanjanja, sud }e tu`bu odbaciti.

12

Stav 2. Ako sud utvrdi da je za rje{avanje spora nadle`an neki drugi ni`i
ili vi{i sud, ili drugi mjesno nadle`an sud u okviru iste stvarne nadle`nosti,
donije}e rje{enje kojim se ogla{ava nenadle`nim i predmet, po pravomo}nosti
tog rje{enja, ustupiti nadle`nom sudu. Sud }e postupiti na ovaj na~in samo
ako je nadle`an drugi sud iz istog entiteta. U protivnom, tu`bu }e odbaciti
prema odredbama stava 1. ta~ka 1. ovog ~lana.

13

Protiv svih rje{enja koje sud donosi na osnovu ~lana 67. tu`ilac ima pravo
na posebnu `albu.
^lan 68.
Ako smatra da nema dovoljno ~injenica za dono{enje odluke o pitanju
koje se postavilo u toku prethodnog ispitivanja tu`be, sud }e o tom
pitanju odluku donijeti naknadno, ~im bude raspolagao sa dovoljno
~injenica.

Odredba ovog ~lana bila je ve}im dijelom sadr`ana u ranijim odredbama ~l.
283. ZPP-a RS i ~lana 264. ZPP-a FBiH. Ove odredbe predvi|ale su mogu}nost

127

^lan 69 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

predsjednika vije}a da o nekom pitanju koje se postavilo u toku prethodnog


ispitivanja tu`be, a za odlu~ivanje o kojem nema dovoljno osnova, donese
odluku nakon prijema odgovora na tu`bu ili na pripremnom ro~i{tu. Nova
odredba govori o ~injenicama kojima raspola`e sud umjesto o osnovu, te
momenat dono{enja odluke ne ograni~ava na fazu nakon prijema odgovora na
tu`bu ili pripremno ro~i{tu, ve} sudu ostavlja mogu}nost da takvu odluku
donese i nakon pripremnog ro~i{ta.
2

Ako smatra da na osnovu navoda iz tu`be, te na osnovu onoga {to je


sudu poznato, ne mo`e donijeti odluku o jednom od pitanja koja su se
postavila u stadiju prethodnog ispitivanja tu`be , sud ta pitanja mo`e
rije{iti i kasnije , kada na osnovu ~injeni~nih navoda stranaka iznesenih u
podnescima ili na ro~i{tu bude mogu}e o njima odlu~iti. S obzirom da u
takvom slu~aju sud nije u toku prethodnog ispitivanja tu`be utvrdio da
postoje procesne pretpostavke za dalje vo|enje postupka, zakon privremeno stvara presumpciju da te pretpostavke postoje , dok ih sud ne ispita u daljem toku postupka. (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom
postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980.)
^lan 69.
Tu`ba sa prilozima se dostavlja tu`enom na odgovor u roku od 30 dana
od dana prijema ispravne i potpune tu`be u sudu.

Odredba ~lana 69. sadr`i dvije bitne razlike u odnosu na ranije va`e}e zakonodavstvo: ona predvi|a obavezno dostavljanje tu`be tu`enom radi davanja
odgovora, te izri~ito odre|uje rok u kojem sud mora tu`bu dostaviti tu`enom.

Jedna od bitnih karakteristika koje novi zakon unosi u fazu pripremanja glavne
rasprave je obavezno podno{enje pismenog odgovora na tu`bu (~lan 70.). U tom
smislu obavezno je i dostavljanje tu`be na odgovor tu`enom, pa odredba ~lana
69. predvi|a obavezno dostavljanje tu`be sa prilozima tu`enom radi davanja
odgovora, u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tu`be u sudu.

Prema odredbama dosada{njih procesnih zakona, dostavljanje tu`be tu`enom


i pozivanje tu`enog da podnese odgovor na tu`bu bile su dvije razli~ite procesne radnje. Dostavljanje tu`be tu`enom bilo je obavezno, ali nije bilo obaveze
podno{enja pismenog odgovora na tu`bu, pa je tu`ba tu`enom dostavljana
obi~no uz dostavu poziva za pripremno ro~i{te ili glavnu raspravu. U pogledu odgovora na tu`bu, odredbe ranije va`e}ih ~l. 266. ZPP-a FBiH odnosno
285. ZPP-a RS predvi|ale su samo mogu}nost da predsjednik vije}a od tu`enog
zatra`i da podnese odgovor na tu`bu, ako bi zbog slo`enosti spora ili zbog
ve}eg broja zahtjeva stavljenih u tu`bi bilo cjelishodno da se tu`eni pismeno
izjasni o navodima iz tu`be. Tu`ba je obavezno dostavljana tu`enom na odgovor jedino u postupku u privrednim sporovima. (~l. 495. st. 1. ZPP-a RS i
486. ZPP-a FBiH). Prema novom zakonu, tu`ba se obavezno dostavlja tu`enom
na odgovor, prije zakazivanja pripremnog ro~i{ta, u svim predmetima.

128

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 70

Tu`ba se dostavlja tu`enom nakon {to


tu`be, utvrdi da nema smetnji za dalji
bude otklonjen nedostatak konstatovan
(v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,

Dostavljanjem tu`be tu`enom parnica po~inje da te~e. O litispendenciji vidi


detaljnije uz ~lan 60.

Nova odredba predvi|a i rok u kojem sud mora tu`bu uputiti tu`enom.
Zakonodavac je ovom odredbom o~igledno `elio obavezati sud da predmet
uzme u rad, odnosno provede fazu prethodnog ispitivanja tu`be, odmah po
njenom prijemu, a najkasnije u roku od 30 dana. Na isti na~in zakon predvi|a
rokove za zakazivanje pripremnog ro~i{ta po prijemu odgovora na tu`bu,
zakazivanje glavne rasprave nakon odr`anog pripremnog ro~i{ta i sl., pa je
o~igledna tendencija zakonodavca da sud obave`e na odre|enu procesnu disciplinu. U dosada{njoj primjeni novog zakona pokazalo se da je ova odredba, kao i druge koje propisuju rokove za postupanje suda, efikasna u manjim sudovima, u kojima je broj predmeta po jednom sudiji ne{to manji, dok
je sudovi sa velikim prilivom novih predmeta, a pogotovo sa velikim brojem
zaostalih nerije{enih predmeta, nisu u stanju u potpunosti sprovesti.

Rok od 30 dana u kome sud mora dostaviti tu`bu tu`enom te~e od dostave
tu`be sudu. Me|utim, ukoliko je tu`ba sadr`avala odre|ene nedostatke, te je
vra}ena na ispravku ili dopunu u skladu s odredbom ~lana 66. ovog zakona,
ovaj rok te~e od prijema ispravne i potpune tu`be u sudu.

Tu`ba je, kao akt iz kojeg tu`eni prvi put saznaje da je protiv njega pokrenut
parni~ni postupak, jedini akt za koji zakon predvi|a obaveznu dostavu po
odredbama o li~nom dostavljanju (v. ~lan 347.).

sud, na osnovu prethodnog ispitivanja


redovan razvoj postupka ili nakon {to
prilikom prethodnog ispitivanja tu`be.
Beograd, 1989., str. 220).

3. Odgovor na tu`bu
a) Odgovor na tu`bu i njegov sadr`aj
^lan 70.
(1) Nakon prijema tu`be sa prilozima, tu`eni je du`an najkasnije u roku od
30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tu`bu.
(2) Prilikom dostavljanja tu`be tu`enom, sud }e pou~iti tu`enog o obavezi iz
stava 1. ovog ~lana, o tome {ta treba da sadr`i odgovor na tu`bu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tu`bu u odre|enom roku.
1

U ranije va`e}im zakonima materiju odgovora na tu`bu regulisale su odredbe


~lana 285. ZPP-a RS i ~lana 266. ZPP-a FBiH. Nova odredba ~lana 70.,
me|utim, bitno se razlikuje od tih odredbi. Podno{enje odgovora na tu`bu, po
ranijim pravilima, nije bilo obavezno. Zakon je predvi|ao u kojim slu~ajevima
predsjednik vije}a mo`e zatra`iti od tu`enog da podnese odgovor na tu`bu.

129

^lan 70 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Rok za podno{enje odgovora na tu`bu koji je zakon predvi|ao bio je sudski rok od najvi{e 15, a izuzetno 30 dana. Nedostavljanje odgovora ~ak i u
ovom slu~aju nije za tu`enog imalo bilo kakve posljedice, te je, ukoliko tu`eni
ne podnese odgovor na tu`bu, sud zakazivao pripremno ro~i{te ili ro~i{te za
glavnu raspravu. Raniji zakoni predvi|ali su, tako|e, da tu`eni mo`e pismeno
odgovarati na tu`bu, iako mu sud to nije nalo`io.
2

Uvo|enjem obaveze podno{enja odgovora na tu`bu, kao i obaveznog odr`avanja pripremnog ro~i{ta, novi ZPP bitno mijenja zna~aj pripremne faze postupka.

Stav 1. Obavezno podno{enje pismenog odgovora na tu`bu. Dok prema ranijem zakonu ova faza postupka nije bila obavezna, sada je to bez izuzetka.

Podno{enje pismenog odgovora na tu`bu od velikog je uticaja na pripremanje daljeg toka postupka. Ono omogu}ava da se tu`eni u ranoj fazi postupka uklju~i u raspravljanje. Tako|e, imaju}i u vidu da je odredbom ~lana 71.
predvi|en i obavezni sadr`aj odgovora na tu`bu, ovaj podnesak tu`enog
omogu}ava i sudu i tu`itelju da se pripreme za dalje faze postupka.

Tu`eni u odgovoru na tu`bu mo`e isticati procesne prigovore. Ovo }e


omogu}iti sudu da, ukoliko utvrdi da su ovi prigovori osnovani, donese
odluku o odbacivanju tu`be prije zakazivanja pripremnog ro~i{ta, ~ime se
posti`e zna~ajna u{teda u vremenu i tro{kovima postupka. (Odluku o postojanju parnice, presu|enoj stvari, zaklju~enoj sudskoj nagodbi o istom zahtjevu, odricanju od istog zahtjeva ili nepostojanju interesa za podno{enje tu`be
za utvr|enje, sud je prema ranije va`e}im zakonima mogao donositi tek na
pripremnom ro~i{tu, dok mu nova odredba ~lana 67. omogu}ava da to u~ini
ve} u prethodnom ispitivanju tu`be, pa i nakon prijema odgovora na tu`bu.)

Ukoliko tu`eni u odgovoru na tu`bu prizna tu`beni zahtjev, sud ve} u toj
fazi mo`e donijeti presudu na osnovu priznanja.

Sud }e, dalje, na osnovu odgovora na tu`bu ocijeniti da li je neophodno


zakazivati pripremno ro~i{te. Ukoliko iz navoda tu`enog iznesenih u odgovoru na tu`bu proizilazi da ~injenice me|u strankama nisu sporne, te da su
jedino sporna pravna pitanja, ili ako iz navoda, kako tu`be tako i odgovora
na tu`bu, proizilazi da se radi o jednostavnom slu~aju, sud, u skladu s odredbom ~lana 76. zakona, ne mora zakazivati pripremno ro~i{te, ve} }e odmah
zakazati ro~i{te za glavnu raspravu, te se dalji postupak mo`e okon~ati na
samo jednom ro~i{tu, bez nepotrebnog odlaganja.

S druge strane, tu`itelj }e iz navoda odgovora na tu`bu saznati stav tu`enog


prema tu`bi i tu`benom zahtjevu, {to }e mu omogu}iti da, u pismenom podnesku podnesenom prije pripremnog ro~i{ta ili na samom pripremnom ro~i{tu
(ili ro~i{tu za glavnu raspravu ako se pripremno ro~i{te ne odr`ava), pojasni
i dopuni neke od svojih ~injeni~nih navoda, te da pripremi eventualne
dodatne dokazne prijedloge. Time se uveliko olak{ava odvijanje pripremnog
ro~i{ta i pobolj{ava njegov efekat.

130

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 70

Podno{enje odgovora na tu`bu predstavlja bitan momenat u postupku, jer


predstavlja upu{tanje tu`enog u raspravljanje (v. ~lan 72.), te tu`eni time
stvara odre|ene posljedice u procesnom smislu. Nakon podno{enja odgovora
na tu`bu potreban je pristanak tu`enog za subjektivno preina~enje (~lan 58.
st. 2.), vi{i sud prvog stepena se ne mo`e ni povodom prigovora ni po
slu`benoj du`nosti oglasiti stvarno nenadle`im za predmete iz nadle`nosti
ni`eg suda prvog stepena (~lan 17. st. 2. - odredba postoji samo u ZPP-u
FBiH), tu`eni ne mo`e vi{e isticati prigovor mjesne nenadle`nosti (~lan 19. st.
1.), niti se sud mo`e oglasiti mjesno nenadle`nim (~lan 19. st. 2.).

10

Iako zakon predvi|a obavezno podno{enje pismenog odgovora na tu`bu, postupak }e se, pod odre|enim uslovima, bez posebnih {tetnih posljedica za
tu`enog, nastaviti i kada tu`eni nije podnio odgovor na tu`bu. Jedina sankcija za nepodno{enje odgovora na tu`bu je mogu}nost dono{enja presude zbog
propu{tanja. Da bi bila donesena presuda zbog propu{tanja, tu`itelj to mora
predlo`iti u samoj tu`bi. Ukoliko to ne u~ini, sud }e, i pored toga {to tu`eni
nije dostavio odgovor na tu`bu u pismenom obliku, zakazati pripremno ro~i{te,
te }e se tu`eni imati mogu}nost izjasniti na sve navode tu`be na tom ro~i{tu
(v. komentar uz ovaj ~lan pod 16 i 17). Praksa pokazuje da tu`itelji, me|u
kojima je jo{ uvijek veliki broj neukih stranaka koje ne zastupaju lica ovla{tena
za pru`anje pravne pomo}i, vrlo ~esto, zbog nepoznavanja pravila postupka,
propuste u tu`bi iznijeti ovaj prijedlog, te se u relativno velikom broju
slu~ajeva postupak nastavlja i o predmetu meritorno odlu~uje iako tu`eni nije
podnio odgovor na tu`bu.

11

Ako tu`itelj nije predlo`io dono{enje presude zbog propu{tanja, pa sud odredi pripremno ro~i{te, tu`eni }e odgovor na tu`bu iznijeti usmeno na pripremnom ro~i{tu. Ako to propusti u~initi ~ak i na pripremnom ro~i{tu, bilo iz razloga {to na njega nije pristupio ili iz drugog razloga, mo`e to u~initi ~ak i na
ro~i{tu za glavnu raspravu. No, u ovom slu~aju tu`eni }e biti znatno ograni~en
odredbama ~lana 77. i 102. st. 2. koje predvi|aju da nakon pripremnog ro~i{ta
stranke ne mogu iznositi nove ~injenice i nove dokaze, osim u izuzetnim
slu~ajevima. Tu`eni bi se, dakle, u svom odgovoru morao ograni~iti na pravna pitanja, a ako iznese nove ~injenice sud ih ne mo`e uzeti u obzir pri
dono{enju odluke. Tako|e, tu`eni ne mo`e predlagati izvo|enje bilo kakvih
dokaza, osim ukoliko ih, kao {to je predvi|eno odredbom ~lana 102. st. 2.,
nije mogao ranije iznijeti bez svoje krivice. Zakonodavac, dakle, izraz odgovor na tu`bu upotrebljava u prvom redu u smislu pismenog odgovora na
tu`bu, ali je, imaju}i u vidu naprijed izlo`eno, o~igledno da se pod odgovorom na tu`bu moraju smatrati i parni~ne radnje kojima tu`eni iznosi svoju
odbranu na ro~i{tu.

12

Me|utim, smatramo da je zakonodavac u odredbama kojima se predvi|a da


se odre|ene radnje mogu preduzeti do podno{enja odgovora na tu`bu (~lan
17. st. 2. samo u ZPP-u FBiH i ~lan 19.) ovaj izraz koristio isklju~ivo u
smislu pismenog podneska. Tako, ako tu`eni propusti da podnese pismeni
odgovor na tu`bu, na pripremnom ro~i{tu ili glavnoj raspravi ne}e mo}i isticati prigovor mjesne nenadle`nosti (~lan 19. st. 1.). Isto tako, sud se nakon
proteka roka za podno{enje odgovora na tu`bu ne bi mogao oglasiti mjesno

131

^lan 71 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

nenadle`nim (~lan 19. st. 2.), a vi{i sud se ne bi mogao oglasiti stvarno nenadle`nim u slu~aju stvarne nadle`nosti ni`eg suda (~lan 17. st. 2. ZPP-a FBiH).
Navedene odredbe za svrhu imaju rje{avanje ovih procesnih pitanja u {to
ranijoj fazi, pa smatramo da ih u tom smislu treba i tuma~iti (v. komentar
uz ~lan 72/6).
13

Stav 2. Prilikom dostavljanja tu`be tu`enom, sud }e tu`enog upozoriti o


obavezi da dostavi odgovor na tu`bu u zakonom odre|enom roku, o sadr`aju
odgovora na tu`bu, te o posljedicama nepodno{enja odgovora na tu`bu.

14

Sadr`aj odgovora na tu`bu propisan je odredbom ~lana 71. Zakona.

15

Op{ti rok za podno{enje odgovora na tu`bu predvi|en odredbom stava 1.


ovog ~lana je 30 dana, ali sud, u postupcima u parnicama zbog smetanja
posjeda, mo`e odrediti rok za podno{enje odgovora na tu`bu kra}i od 30 dana
(v. ~lan 424.).

16

Jedina posljedica nedostavljanja odgovora na tu`bu koju predvi|a ZPP jeste


mogu}nost dono{enja presude zbog propu{tanja. Da bi sud donio ovakvu presudu, neophodno je da tu`itelj to predlo`i ve} u tu`bi (o presudi zbog
propu{tanja vidi vi{e u komentaru uz ~l. 182. i 183.) Radi se o izuzetno
ozbiljnoj posljedici za tu`enog, jer protiv presude zbog propu{tanja nije
dozvoljena `alba. Tu`eni mo`e podnijeti prijedlog za povrat parnice u prija{nje
stanje ako su ispunjeni uslovi iz ~lana 328. i 329. Zakona. Da bi odredbe o
obaveznosti odgovora na tu`bu imale efekta, neophodna je dosljednija primjena norme o pretpostavkama za tra`enje povrata u prija{nje stanje. U dosada{njoj praksi uo~ljiva je bila vrlo liberalna interpretacija ove norme, a prijedlozima za povra}aj u prija{nje stanje je ~esto udovoljavano bez ispitivanja
opravdanosti razloga propu{tanja, te bez provo|enja bilo kakvih dokaza na te
okolnosti, pa ovakvu praksu ne bi trebalo nastaviti.

17

Ukoliko tu`itelj u tu`bi ne stavi prijedlog za dono{enje presude zbog


propu{tanja, za tu`enog koji nije podnio odgovor na tu`bu ne nastaje nikakva negativna posljedica. U tom slu~aju sud }e postupiti u skladu s odredbom ~lana 75. st. 2. Zakona, te }e po proteku roka za podno{enje odgovora
zakazati pripremno ro~i{te.
^lan 71.
(1) U odgovoru na tu`bu, tu`eni }e ista}i mogu}e procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tu`beni zahtjev, te navesti
i druge podatke koje u skladu s odredbama ~lana 334. ovog zakona mora
imati svaki podnesak.
(2) Ako tu`eni osporava tu`beni zahtjev, odgovor na tu`bu mora sadr`ati i
razloge iz kojih se tu`beni zahtjev osporava, ~injenice na kojima tu`eni
zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice, te pravni
osnov za navode tu`enog.

132

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 71

Novi zakon propisuje obavezni sadr`aj odgovora na tu`bu. Ova odredba nije
postojala u ranijim zakonima s obzirom da ni samo podno{enje odgovora na
tu`bu nije bilo obavezno.

Op{te napomene. Kao i odredba koja propisuje sadr`aj tu`be (~lan 53.) i
odredba ovog ~lana predvi|a niz elemenata koje treba sadr`avati svaki odgovor na tu`bu: podatke propisane odredbom ~lana 334, procesne prigovore,
izja{njenje o tu`benom zahtjevu, te, ako tu`eni osporava tu`beni zahtjev,
razloge osporavanja, ~injenice na kojima se zasnivaju navodi odgovora na
tu`bu, dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice i pravni osnov navoda tu`enog.

Osim procesnih prigovora i pravnog osnova odgovora na tu`bu, koji su fakultativni, radi se o obaveznim elementima odgovora na tu`bu, s tim {to su elementi navedeni u stavu 2. ovog ~lana obavezni samo kod odgovora kojima
se osporava tu`beni zahtjev.

Stav 1. Odgovor na tu`bu, kao i drugi podnesci, mora sadr`avati podatke propisane odredbom ~lana 334. Zakona. Radi se o obaveznim elementima u nedostatku
kojih sud postupa u skladu s odredbom ~lana 336., tj. podnesak - odgovor na
tu`bu, najprije vra}a tu`enom radi ispravke ili dopune, a zatim, ako tu`eni ne
dopuni podnesak, odgovor na tu`bu mo`e odbaciti ili smatrati povu~enim.

Procesni prigovori nisu obavezni element odgovora na tu`bu, jer ih tu`eni


isti~e samo ukoliko smatra da postoje odre|ene procesne smetnje za dalje
vo|enje postupka. Me|utim, ~ak i ako ovakve smetnje postoje, a tu`eni ih
ne istakne u odgovoru na tu`bu, mo`e ih, u skladu s odredbom ~lana 79.,
iznijeti na pripremnom ro~i{tu, izuzev prigovora mjesne nenadle`nosti, koji se
mo`e iznijeti najkasnije u pismenom odgovoru na tu`bu (v. ~lan 19. stav 1.
i komentar uz ~lan 70/12).

Tu`eni se u odgovoru na tu`bu mora izjasniti o meritumu spora, odnosno o


tome da li priznaje ili osporava tu`beni zahtjev. Ovo je su{tinski dio svakog
odgovora na tu`bu i kao takav je obavezni element bez kojeg se odgovor na
tu`bu smatra nepotpunim. Tako, tu`eni vi{e ne bi mogao u odgovoru na tu`bu
ista}i samo procesne prigovore, te navesti da }e se o osnovanosti tu`benog
zahtjeva izjasniti nakon {to sud rije{i o ovim procesnim pitanjima.
(Izuzetak od ovog pravila je prethodno isticanje prigovora, cautio iudicatum
solvi, odnosno zahtjeva za polaganje aktorske kaucije. Odredbama ~l. 82. i
84. Zakona o rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u
odre|enim odnosima izri~ito je predvi|eno da u sporovima u kojima se kao
tu`itelj javlja strani dr`avljanin, tu`eni nije du`an nastaviti postupak u
glavnoj stvari sve dok se pravomo}no ne odlu~i o njegovom zahtjevu za osiguranje tro{kova, a ako zahtjev bude usvojen dok tu`itelj ne polo`i osiguranje. Tu`eni ovaj zahtjev podnosi prije upu{tanja u raspravu o glavnoj stvari.
Sud bi, dakle, u slu~aju isticanja takvog zahtjeva, najprije o njemu morao
odlu~iti, te, ukoliko ga prihvati, pozvati tu`itelja da uplati iznos odre|en
rje{enjem suda i tek nakon toga pozvati tu`enog da da odgovor na tu`bu
u roku od 30 dana.)

133

^lan 72 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Stav 2. Ako tu`eni u odgovoru na tu`bu prizna tu`beni zahtjev, sud }e odmah
donijeti presudu na osnovu priznanja, osim ako se radi o zahtjevu kojim
stranke ne mogu raspolagati (v. ~l. 65. i 180.). Ako tu`eni, me|utim, ospora va tu`beni zahtjev, {to je u praksi naj~e{}i slu~aj, du`an je obrazlo`iti svoje
navode, te ta~no navesti koji dio tu`benog zahtjeva osporava, osporava li i
osnov i visinu tu`benog zahtjeva, te ove svoje navode potkrijepiti dokazima
koji potvr|uju ~injeni~ne navode odgovora na tu`bu. Odredba stava 2. predvi|a kao posebne elemente odgovora na tu`bu: razloge iz kojih se tu`beni
zahtjev osporava, ~injenice na kojima tu`eni zasniva svoje navode, dokaze
kojima se utvr|uju te ~injenice, te pravni osnov za navode tu`enog.

U razlozima osporavanja tu`benog zahtjeva tu`eni mo`e navesti bilo koji


razlog iz kojeg osporava tu`beni zahtjev. U pravilu, tu`eni bi u svakom slu~aju
trebao navesti da li osporava osnov tu`benog zahtjeva ili samo njegovu visinu, da li je sporan ~injeni~ni ili pravni osnov tu`benog zahtjeva, te ista}i
eventualne materijalnopravne prigovore.
Prema tome, svaki odgovor na tu`bu kojim se tu`ba osporava mora sadr`avati
razloge osporavanja, dok od tih razloga zavisi i koji drugi elementi moraju
biti sadr`ani u odgovoru na tu`bu. Tako, ako tu`eni ne osporava ~injeni~ne
navode tu`be, ali smatra da iz datog ~injeni~nog osnova ne proizilaze pravne
posljedice koje tu`itelj izvodi, njegov odgovor na tu`bu ne mora sadr`avati
bilo kakve ~injeni~ne navode ili dokaze na te okolnosti.

Za ~injeni~ni osnov odgovora na tu`bu, dokaze kojima se utvr|uju te


~injenice, te pravni osnov odgovora na tu`bu va`i isto {to je re~eno i za
~injenice, dokaze, te pravni osnov kao elemente tu`be (v. ~lan 53/15, 16. i
19.). Iako to zakon u pogledu odgovora na tu`bu ne predvi|a izri~ito, smatramo da je i ovdje pravni osnov odgovora na tu`bu fakultativni element, jer
je sud taj koji primjenjuje materijalno pravo, te nije vezan pravnim argumentima stranaka. (Tako i Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku,
Sarajevo, 2004. g., str. 85)

10

nepotpun
Ako odgovor na tu`bu ne sadr`i jedan od obaveznih elemenata (n
odgovor na tu`bu), sud }e, u skladu s odredbom ~lana 73. ovog zakona, postupiti na na~in predvi|en odredbom ~lana 336., odnosno pozvati tu`enog da
ispravi ili dopuni odgovor na tu`bu, te ukoliko tu`eni u ostavljenom roku ne
postupi po nalogu suda odgovor na tu`bu odbaciti ili smatrati povu~enim (v.
komentar uz ~lan 73.). U svakom slu~aju, sud }e postupiti na ovaj na~in u
slu~aju nedostatka elemenata iz stava 1. ovog ~lana. U pogledu obaveznosti
elemenata propisanih odredbom stava 2. ovog ~lana, ona, kao {to je navedeno, zavisi od toga da li se u odgovoru na tu`bu tu`beni zahtjev priznaje ili
osporava, te u ovom drugom slu~aju - od razloga osporavanja.
^lan 72.
Kad je u ovom zakonu predvi|eno da stranka mo`e staviti odre|en
prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parni~nu radnju dok se

134

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 72

tu`eni ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor odnosno prijedlog mo`e se staviti dok sud ne primi odgovor na tu`bu.
1

Odredba ~lana 72. odre|uje momenat upu{tanja tu`enog u raspravljanje o


glavnoj stvari.

Ranija odredba koja je regulisala ovu materiju bila je sadr`ana u ~l. 297. st.
5. ZPP-a RS, odnosno ~lanu 279. st. 5. ZPP-a FBiH. Ove odredbe predvi|ale
su da se parni~ne radnje koje se preduzimaju do upu{tanja tu`enog u parnicu mogu preduzeti najkasnije na pripremnom ro~i{tu ili prvom ro~i{tu za
glavnu raspravu, i to - tu`ilac dok ne zavr{i izlaganje po tu`bi, a tu`eni dok
ne zavr{i svoj odgovor na tu`bu.

Preduzimanje odre|enih parni~nih radnji zavisi od upu{tanja tu`enog u


raspravljanje o glavnoj stvari. Odredbe ranije va`e}ih zakona predvi|ale su da
je za isticanje prigovora mjesne nenadle`nosti, prigovora stvarne nenadle`nosti
vi{eg prvostepenog suda da odlu~uje o sporu iz nadle`nosti ni`eg prvostepenog suda, protivljenje subjektivnom preina~enju tu`be i protivljenje
povla~enju tu`be, bitan momenat upu{tanja tu`enog u raspravljanje. Me|utim,
prema odredbama novog zakona trenutak upu{tanja tu`enog u raspravljanje,
a time i ova odredba, ima zna~aja samo za subjektivno preina~enje tu`be, za
koje je, prema odredbi ~lana 58. st. 2., potreban pristanak prvobitno tu`enog
ako se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.
U pogledu mogu}nosti isticanja prigovora mjesne nenadle`nosti i stvarne nenadle`nosti vi{eg suda od strane tu`enog, kao i mogu}nosti da se sud po
slu`benoj du`nosti oglasi mjesno odnosno stvarno nenadle`nim, nove odredbe
~lana 17. st. 2. i ~lana 19. izri~ito vezuju ove radnje za trenutak podno{enja
odgovora na tu`bu. [to se ti~e pristanka tu`enog na povla~enje tu`be, on je
po novom zakonu neophodan ve} nakon dostavljanja tu`be tu`enom. Stoga
momenat upu{tanja tu`enog u raspravljanje vi{e nije od zna~aja za preduzimanje ovih radnji.

Budu}i da je pismeni odgovor na tu`bu obavezan, da se u odgovoru na tu`bu


tu`eni mora izjasniti o glavnoj stvari, te da prije podno{enja odgovora na
tu`bu tu`eni nema mogu}nosti upu{tanja u raspravljanje, to trenutak predaje
odgovora na tu`bu sudu predstavlja momenat upu{tanja tu`enog u raspravljanje. Dosada{nja odredba koja je predvi|ala da se parni~ne radnje koje se
preduzimaju do upu{tanja tu`enog u parnicu mogu preduzeti najkasnije na
pripremnom ro~i{tu ili na prvom ro~i{tu za glavnu raspravu, i to - tu`ilac
dok ne zavr{i izlaganje po tu`bi, a tu`eni dok ne zavr{i svoj odgovor na
tu`bu, odra`avala je stav teorije da do upu{tanja u raspravljanje o glavnoj
stvari dolazi tek na pripremnom ro~i{tu ili glavnoj raspravi, a ne podno{enjem
pismenog odgovora na tu`bu, ~ak i ako je takav odgovor bio podnesen i u
njemu se tu`eni fakti~ki upustio u raspravljanje.

Odredba ~lana 72. ne previ|a izri~ito koji se trenutak smatra upu{tanjem


tu`enog u raspravljanje ukoliko on ne podnese pismeni odgovor na tu`bu,
ili ukoliko njegov odgovor bude odba~en kao nepotpun, a ne bude donesena

135

^lan 73 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

presuda zbog propu{tanja. Polaze}i od stava da se pod odgovorom na tu`bu


ima smatrati i parni~na radnja kojom tu`eni iznosi svoju odbranu na ro~i{tu,
odnosno usmeno izneseni odgovor na tu`bu (v. komentar uz ~lan 70/11),
trenutkom upu{tanja tu`enog u raspravljanje u tom slu~aju treba smatrati
trenutak izlaganja njegovog odgovora na tu`bu na pripremnom ro~i{tu ili
ro~i{tu za glavnu raspravu. To bi zna~ilo da bi u takvoj situaciji tu`itelj mogao
i na pripremnom ro~i{tu izvr{iti subjektivnu preinaku tu`be i bez pristanka
prvobitno tu`enog, dok on jo{ nije iznio odgovor na tu`bu.
6

U pogledu odredbi ~l. 17. i 19., koje predvi|aju mogu}nost isticanja odre|enih
prigovora od strane tu`enog najkasnije u odgovoru na tu`bu, smatramo da
tu`eni, ukoliko ne podnese pismeni odgovor na tu`bu, gubi mogu}nost preduzimanja ovih radnji protekom roka za podno{enje pismenog odgovora. Cilj
je navedenih odredbi, naime, da se u {to ranijoj fazi postupka iznesu odre|eni
prigovori koji ne uti~u bitno na samo rje{enje glavne stvari. Stoga je
mogu}nost njihovog preduzimanja vezana ne za fakti~ko upu{tanje tu`enog u
raspravljanje o glavnoj stvari, nego za fazu podno{enja pismenog odgovora na
tu`bu, te ako tu`eni propusti tu fazu, a ne bude donesena presuda zbog
propu{tanja, gubi mogu}nost njihovog kasnijeg isticanja. Svako druga~ije
tuma~enje bilo bi protivrje~no i ovim odredbama i duhu samog zakona, jer
bi stavljalo u povoljniji polo`aj onog tu`enog koji nije podnio pismeni odgovor na tu`bu, tako {to bi mu nepodno{enje odgovora na tu`bu omogu}ilo
izno{enje navedenih prigovora nenadle`nosti suda u kasnijoj fazi postupka (v.
i komentar uz ~lan 70/12).
^lan 73.
Kad utvrdi da je odgovor na tu`bu nerazumljiv ili nepotpun, sud }e radi
otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu s odredbom ~lana 336. ovog
zakona.

Odredba ~lana 73. nova je odredba, koja nije postojala u dosada{njim zakonima o parni~nom postupku. Budu}i da je odredbama ove glave predvi|eno
obavezno podno{enje pismenog odgovora na tu`bu, nametnula se potreba za
odredbom koja reguli{e postupanje po odgovoru na tu`bu, u prvom redu ispitivanje njegove urednosti.

Ako odgovor na tu`bu ne sadr`i jedan od obaveznih elemenata iz ~lana


71. ovog zakona, sud }e postupiti na isti na~in kao i kada se radi o
prethodnom ispitivanju tu`be u skladu s odredbom ~lana 336. odgovor
na tu`bu }e vratiti tu`enom radi ispravke ili dopune, uz uputu {ta treba
ispraviti ili dopuniti, i odrediti rok za ispravku ili dopunu koji ne mo`e
biti du`i od 8 dana. O obaveznosti pojedinih elemenata odgovora na tu`bu
propisanih odredbom ~lana 71. Zakona detaljniji komentar je dat uz ~lan
71.

Ako tu`eni ne postupi po nalogu suda u ostavljenom roku, odnosno ako


odgovor na tu`bu ne bude vra}en sudu u ostavljenom roku, smatra}e se

136

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 74

povu~enim, a ako bude vra}en bez ispravke bi}e odba~en. U oba slu~aja smatra}e se da odgovor na tu`bu nije podnesen blagovremeno, {to mo`e dovesti
do dono{enja presude zbog propu{tanja ako je tu`itelj predlo`io njeno
dono{enje i ako su ispunjeni drugi uslovi iz ~lana 182. zakona.
b) Protivtu`ba i odgovor na protivtu`bu
^lan 74. (ZPP FBiH)
(1) Tu`eni mo`e u odgovoru na tu`bu, a najkasnije na pripremnom ro~i{tu,
podnijeti protivtu`bu, ako je zahtjev protivtu`be u vezi s tu`benim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protivtu`bom tra`i
utvr|enje nekog prava ili pravnog odnosa o ~ijem postojanju ili nepostojanju zavisi u cijelosti ili djelimi~no odluka o tu`benom zahtjevu.
(2) Nakon odr`avanja pripremnog ro~i{ta, protivtu`ba se mo`e podnijeti samo
ako tu`eni na to pristane i ako sud ocijeni da podno{enje protivtu`be
nije usmjereno na odugovla~enje postupka.
(3) Protivtu`ba se ne mo`e podnijeti ako je za zahtjev iz protivtu`be stvarno
nadle`an vi{i sud.
(4) Odredbe ovog zakona o tu`bi i odgovoru na tu`bu na odgovaraju}i na~in
se primjenjuju i na protivtu`bu i odgovor na protivtu`bu, ako ovim
zakonom nije druga~ije odre|eno.
^lan 74. (ZPP RS)
Tu`eni mo`e u odgovoru na tu`bu, a najdocnije na pripremnom ro~i{tu
da podnese protivtu`bu, ako je zahtjev protivtu`be u vezi s tu`benim
zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protivtu`bom
tra`i utvr|enje nekog prava ili pravnog odnosa od ~ijeg postojanja ili
nepostojanja zavisi u cjelini ili djelimi~no odluka o tu`benom zahtjevu.
Poslije odr`avanja pripremnog ro~i{ta, protivtu`ba se mo`e podnijeti samo
ako tu`eni na to pristane i ako sud ocijeni da podno{enje protivtu`be
nije usmjereno na odugovla~enje postupka.
Odredbe ovog zakona o tu`bi i odgovoru na tu`bu shodno se primjenjuju i na protivtu`bu i odgovor na protivtu`bu, ako ovim zakonom nije
druga~ije odre|eno.
1

Zakon o parni~nom postupku Republike Srpske ne sadr`i odredbu iz stava 3.


ovog ~lana ZPP-a FBiH (vidi komentar pod 9)

U odnosu na odredbe ranije va`e}ih zakona (~lan 174. ZPP-a FBiH i ~lan 189.
ZPP-a RS), odredbe o protivtu`bi razlikuju se utoliko {to predvi|aju mogu}nost

137

^lan 74 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

podno{enja protivtu`be u prvom redu u odgovoru na tu`bu, a najkasnije na


pripremnom ro~i{tu. Prema ranijim odredbama protivtu`ba se mogla podnijeti
sve do zaklju~enja glavne rasprave. Nova odredba ~lana 74., me|utim, predvi|a da se nakon pripremnog ro~i{ta protivtu`ba mo`e podnijeti samo
izuzetno, ako tu`itelj-protivtu`eni na to pristane, te ako podno{enje tu`be nije
usmjereno na odugovla~enje postupka. Uslovi za podno{enje protivtu`be ostali
su isti. S obzirom da se, prema odredbama novog zakona, protivtu`ba u pravilu podnosi u odgovoru na tu`bu, sama odredba je smje{tena u poglavlje o
pripremanju glavne rasprave, iza odredaba o odgovoru na tu`bu, za razliku
od ranije va`e}ih zakona u kojima je materija protivtu`be bila tretirana u
poglavlju o tu`bi.
3

Op{te napomene. Tu`eni u parnici koju je tu`itelj pokrenuo protiv njega


mo`e, pred istim sudom, ista}i svoj samostalan tu`beni zahtjev protiv tu`itelja. Tu`eni se tada pojavljuje u ulozi protivtu`itelja, a tu`itelj u ulozi
protivtu`enog.

Tu`eni, umjesto podno{enja protivtu`be, mo`e u istoj parnici iznijeti svoje


argumente i u formi prigovora protiv osnovanosti tu`benog zahtjeva tu`itelja, naro~ito ako se radi o kompenzacionoj ili prejudicijelnoj tu`bi. U tom
slu~aju, me|utim, o ovom zahtjevu ne}e biti pravomo}no presu|eno. (Nema
smetnji da se protivljenje tu`benom zahtjevu iz simulovanog pravnog posla
iznese prigovorom umjesto protivtu`bom, Vrhovni sud Vojvodine G`-1269/75,
objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str.
330; Tu`eni se u parnici, kojom tu`iteljica tra`i utvr|enje suvlasni{tva po
osnovu sticanja u braku i po osnovu opoziva poklona, mo`e braniti ne samo
protivtu`bom, nego i materijalno-pravnim prigovorom., Vrhovni sud
Vojvodine Rev. 313/88, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska
praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 75) Ne mo`e se,
me|utim, istovremeno sa protivtu`bom isticati i prigovor preboja u odnosu
na isto potra`ivanje: Protutu`itelj ne mo`e u tijeku parnice po tu`bi i protutu`bi isticati u odnosu na tra`binu iz tu`be prigovor prijeboja sa tra`binom
iz protutu`be. (Presuda Vrhovnog suda FBiH broj Rev. 119/01 od 23.8.2001.
godine, objavljena u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH,
broj 2/2001)

Tu`eni ovaj svoj zahtjev mo`e ostvarivati i u samostalnoj parnici. Protivtu`ba


mo`e za tu`itelja biti prakti~nija iz razloga procesne ekonomije, jer }e ~esto,
zbog koneksnosti zahtjeva, biti potrebno utvrditi iste ~injenice i provoditi iste
dokaze za odlu~ivanje i o tu`benom i o protivtu`benom zahtjevu. Pravila o
protivtu`bi omogu}avaju tu`enom, osim toga, da protivtu`bu podnese kod
istog suda, iako taj sud ne bi bio nadle`an po pravilima o mjesnoj nadle`nosti
(atrakciona nadle`nost). (Protivtu`ba se, u zakonom predvi|enim slu~ajevima,
mo`e podneti sudu koji je stvarno nadle`an za tu`beni zahtev i zahtev iz
protivtu`be, i kad taj sud po op{tim pravilima nije mesno nadle`an za zahtev
iz protivtu`be. Ako je tu`ba povu~ena posle podno{enja protivtu`be,
povla~enje tu`be ne uti~e na zasnovanu mesnu nadle`nost suda po
protivtu`bi. U tom slu~aju postupak se nastavlja po protivtu`bi kao samostal-

138

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 74

noj tu`bi. - Savezni sud, Grs-67/87, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna


sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 74)
6

Stav 1. Uslovi za podno{enje protivtu`be i vrste protivtu`be. Odredba stava


1. predvi|a dopu{tenost protivtu`be u tri slu~aja.
1.

Ako je zahtjev protivtu`be u vezi s tu`benim zahtjevom, tu`eni podnosi


koneksnu protivtu`bu. U ovom slu~aju radi se obi~no o zahtjevima iz istog
pravnog odnosa.

2.

Ako i tu`itelj i tu`eni isti~u kondemnatorne zahtjeve koji se uzajamno


mogu prebiti, mo`e se podnijeti kompenzaciona protivtu`ba.
Kompenzaciona protivtu`ba je dozvoljena i kad potra`ivanja ne poti~u iz
istog pravnog osnova. (Vi{i privredni sud Srbije Sl-528/71, objavljeno u
]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog
prava, Beograd, 2000., str. 74)

3.

Ako se protivtu`bom tra`i utvr|enje nekog prava ili pravnog odnosa od


~ijeg postojanja ili nepostojanja zavisi u cijelosti ili djelimi~no odluka o
tu`benom zahtjevu, radi se o prejudicijelnoj tu`bi. (Kada je podnijet protivtu`beni zahtjev vezan za tu`beni zahtjev, koji ima karakter prethodnog
pitanja, sud je du`an rje{enjem dozvoliti raspravljanje po protivtu`bi, u
postupku raspraviti protivtu`beni zahtjev i o protivtu`benom zahtjevu
odlu~iti u dispozitivu presude. - Vrhovni sud FBiH, broj Rev. 117/97 od
13.10.1997. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda
Federacije BiH, broj 2/97)

Odredbe st. 1. i st. 2. ovog ~lana predvi|aju u kojoj fazi postupka se mo`e
ista}i protivtu`ba. Protivtu`ba se u pravilu podnosi u pismenom odgovoru na
tu`bu. Tu`eni se tada upu{ta u raspravljanje, te ukoliko osporava tu`beni zahtjev, ve} u toj fazi bi}e u mogu}nosti da istakne svoj zahtjev protiv tu`itelja. Ukoliko to ne u~ini prilikom podno{enja odgovora na tu`bu, ili ukoliko
odgovor na tu`bu uop{te ne podnese, a ne bude donesena presuda zbog
propu{tanja, tu`eni to mo`e u~initi bez ikakvih ograni~enja i na pripremnom
ro~i{tu.

Stav 2. Protivtu`ba se mo`e podnijeti i nakon pripremnog ro~i{ta pod uslovima navedenim u stavu 2, ali najkasnije do zaklju~enja glavne rasprave pred
prvostepenim sudom. (v. Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku,
Sarajevo, 2004. g., str. 88) S obzirom da propustom roka za podno{enje protivtu`be tu`eni ne gubi pravo da ovaj svoj zahtjev isti~e u samostalnoj parnici, ovom se odredbom `eljela smanjiti mogu}nost bespotrebnog odlaganja ve}
zapo~ete parnice. Svako odlaganje u principu }e i}i na {tetu tu`itelja. Zbog
toga se u prvom redu za podno{enje protivtu`be nakon pripremnog ro~i{ta
tra`i saglasnost tu`itelja - protivtu`enog. (Zakon ovdje pogre{no govori o pristanku tu`enog. Misli se, naravno, na tu`enog po protivtu`benom zahtjevu
dakle protivtu`enog, tj. provobitnog tu`itelja. U drugim odredbama ovog ~lana,
me|utim, nigdje se ne koristi izraz tu`eni za tu`enog po protivtu`bi, pa se
vjerovatno radi o oma{ci redaktora teksta.)

139

^lan 74 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

^ak i uz pristanak tu`itelja, novi zakon dopu{ta podno{enje protivtu`be nakon


pripremnog ro~i{ta, kao i preinaku tu`be (v. komentar uz ~lan 57/5), samo
ako protivtu`ba nije usmjerena na odugovla~enje postupka.
9

Stav 3. ZPP-aa FBiH. Tu`eni ne mo`e ista}i svoj zahtjev u protivtu`bi ako je
za taj zahtjev nadle`an vi{i sud. Ako takva protivtu`ba bude podnesena, sud
je ne}e odbaciti kao nedopu{tenu, ve} }e se oglasiti nenadle`nim i protivtu`bu
dostaviti stvarno nadle`nom sudu. U tom smislu i ranija sudska praksa: Ako
je za su|enje po zahtevu iz protivtu`be stvarno nadle`an vi{i sud, onda
stvarno nenadle`an sud koji primi protivtu`bu nije ovla{}en da je odbaci kao
nedopu{tenu, ve} po{to se oglasi stvarno nenadle`nim i postupi po ~lanu 15.
i 20. st. 1. ZPP-a, treba deo spisa koji se odnosi na potivtu`bu da dostavi
stvarno nadle`nom vi{em sudu, a da po tu`bi nastavi postupak. (Vi{i privredni sud Srbije Sl-1369/70, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska
praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 74); Sud kome je
podnesena protivtu`ba za koju je stvarno nadle`an vi{i sud ili sud druge
vrste, oglasi}e se nenadle`nim i protivtu`bu dostaviti stvarno nadle`nom sudu,
a postupak nastaviti po tu`bi. (Vrhovni sud BiH broj R. 291/84 od 10.1.1985.
godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 533); Op{tinski sud je nadle`an
da sudi i kada je u istom predmetu podnesena protivtu`ba za koju je
nadle`an vi{i sud. U tom slu~aju op{tinski sud }e razdvojiti postupak po
tu`bi i protivtu`bi i oglasiti se stvarno nenadle`nim samo za su|enje o protivtu`bi, te u tom dijelu predmet ustupiti na su|enje okru`nom sudu.
(Vrhovni sud BiH broj R. 311/85 od 18.11.1985. godine, objavljeno u Porobi}
i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom,
Sarajevo, 2004., str. 532).
Kao {to je istaknuto u komentaru uz ovaj ~lan pod 1, odredba stava 3. ne
postoji u Zakonu Republike Srpske. Zakonom o sudovima i sudskoj slu`bi
Republike Srpske (Slu`beni glasnik Republike Srpske br. 13/00, 15/00, 16/00,
70/01 i 77/02), naime, predvi|eno je da o svim gra|anskopravnim stvarima u
prvom stepenu odlu~uju islju~ivo osnovni sudovi. Za bilo koji gra|anskopravni
zahtjev, dakle, u prvom stepenu ne mo`e biti nadle`an vi{i sud, pa se
uno{enje ovakve odredbe pokazalo kao izli{no. U Federaciji je, tako|e,
prakti~na primjena ove odredbe veoma ograni~ena. U gra|anskopravnim stvarima kantonalni sudovi u Federaciji nadle`ni su da odlu~uju u prvom stepenu
jedino o zahtjevu za naknadu {tete zbog klevete u~injene putem sredstava
javnog informisanja (v. ~lan 13. Zakona o za{titi od klevete Federacije BiH,
Slu`bene novine FBiH br. 59/02). Sve druge gra|anskopravne sporove sude
u prvom stepenu op}inski sudovi.

10

140

Odredba ovog stava analogno se primjenjuje i na prigovor prebijanja. Ovakav


stav zauzeo je Vrhovni sud BiH povodom prigovora prebijanja za koji bi bio
nadle`an sud druge vrste sud udru`enog rada, ali se ovaj stav, smatramo,
mo`e primijeniti i na zahtjeve iz nadle`nosti vi{eg suda iste vrste - Tu`eni
ne mo`e ista}i prigovor prebijanja ako bi o zahtjevu iz prigovora da je
istaknut u obliku protivtu`be bio nadle`an sud druge vrste. (Vrhovni sud
BiH broj P`-174/85 od 23.5.1985. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 74

parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo 2004, str.


533)
11

Stav 4. ZPP-aa FBiH/stav 3. ZPP-aa RS. Na protivtu`bu i odgovor na protiv


tu`bu primjenjuju se na odgovaraju}i na~in odredbe ovog zakona o tu`bi i
odgovoru na tu`bu.

12

Protivtu`ba mora sadr`avati sve elemente koje sadr`i i tu`ba, predvi|ene


~lanom 53. st. 2. Zakona. Osnov za nadle`nost suda, me|utim, ne bi bilo
neophodno navoditi budu}i da se radi o atrakcionoj nadle`nosti.

13

Na protivtu`bu se odnose i odredbe o tu`bi za utvr|enje (~lan 54.), isticanju


vi{e zahtjeva u jednoj tu`bi (~lan 55.), objektivnom preina~enju tu`be (~l. 5657.), povla~enju tu`be (~lan 59.), odricanju od tu`benog zahtjeva (~lan 181.) i
litispendenciji (~lan 60.).

14

U pogledu postupanja po protivtu`bi i odgovoru na protivtu`bu, shodna primjena odredbi o tu`bi i odgovoru na tu`bu podrazumijeva prethodno ispitivanje protivtu`be (~l. 66. i 67.), dostavljanje protivtu`be na odgovor, te
obavezan odgovor na protivtu`bu. Nakon prijema protivtu`be, sud je, dakle,
obavezan dostaviti protivtu`bu na odgovor tu`itelju (~lan 69.), te zakazati
pripremno ro~i{te tek po prijemu odgovora ili po proteku roka za podno{enje
odgovora na protivtu`bu (~lan 75.). Na sadr`aj i ispitivanje odgovora na protivtu`bu, tako|e, primjenjuju se na odgovaraju}i na~in odredbe o odgovoru na
tu`bu (~l. 70., 71. i 73.). Posljedice koje nastaju za tu`itelja zbog izostanka sa
pripremnog ro~i{ta ili glavne rasprave iste su i za protivtu`itelja (84. st. 1. i
97. st. 3.).

15

Zakon, me|utim, ne reguli{e izri~ito situaciju u kojoj tu`eni tek na pripremnom ro~i{tu iznese protivtu`bu. Primjenom odredbe stava 4. ZPP-a FBiH,
odnosno stava 3. ZPP-a RS, i u ovoj situaciji bi bilo potrebno ostaviti tu`itelju
rok od 30 dana radi davanja odgovora na protivtu`bu. Ukoliko se tu`itelj
mo`e odmah, na pripremnom ro~i{tu, izjasniti na navode protivtu`be i protivtu`beni zahtjev, nema potrebe za odgodom ro~i{ta. Me|utim, ukoliko tu`itelj
(protivtu`eni) zatra`i odgodu pripremnog ro~i{ta zbog pripremanja odgovora
na protivtu`bu, tom bi prijedlogu trebalo udovoljiti, te tu`itelja obavezati da
u roku od 30 dana dostavi odgovor na protivtu`bu, a nakon toga, prije
odr`avanja novog pripremnog ro~i{ta, odgovor na protivtu`bu dostaviti
tu`enom (protivtu`itelju).

16

Ovdje se postavlja dilema ista kao i kod eventualne odgode zbog preina~enja
tu`be na pripremnom ro~i{tu (v. ~lan 57/11). Odredba ~lana 115. st. 2. ovog
zakona, naime, ne dozvoljava odgodu ro~i{ta na neodre|eno vrijeme, kao ni
na period du`i od 30 dana. Moglo bi se smatrati da se, s obzirom na izri~itost
odredbe ~lana 74. stav 4., mo`e u ovom slu~aju odstupiti od pravila sadr`anog
u ~lanu 115. st. 2., te bi se pripremno ro~i{te trebalo odgoditi na period du`i
od 30 dana. Time bi i tu`itelju - protivtu`enom, bio ostavljen zakonski rok
od 30 dana za odgovor na protivtu`bu, a i tu`enom protivtu`itelju, odgovor bi bio dostavljen na vrijeme, prije pripremnog ro~i{ta. U protivnom, sud

141

^lan 75 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

bi pripremno ro~i{te mogao odgoditi na period od 30 dana, te nalo`iti protivtu`enom da dostavi odgovor na protivtu`bu najkasnije do odr`avanja
pripremnog ro~i{ta, ali bi protivtu`itelj u tom slu~aju odgovor na protivtu`bu
primio tek na pripremnom ro~i{tu. Kona~no, sud bi, eventualno, mogao
pripremno ro~i{te odgoditi za 30 dana, tu`itelju ostaviti rok kra}i od 30 dana
za davanje odgovora, a zatim po prijemu odgovora, prije odr`avanja novog
pripremnog ro~i{ta, dostaviti odgovor tu`enom. Ipak, svaki od navedena tri
slu~aja pretpostavlja postupanje suprotno drugim odredbama ovog zakona. Ove
bi se nedoumice morale imati u vidu prilikom izrade eventualnih izmjena i
dopuna Zakona, te bi trebalo predvidjeti izuzetke od pravila da se ro~i{te ne
mo`e odgoditi na period du`i od 30 dana. U sada{njoj praksi, me|utim, ~ini
se da se ovo pitanje i ne postavlja kao konkretan problem, jer veliki broj
sudova, naro~ito ve}ih, zbog prevelikog broja predmeta u radu, nije u stanju
po{tovati odredbu ~lana 115. st. 2., pa se ro~i{ta redovno odga|aju na period du`i od 30 dana.
17

Zakon predvi|a primjenu odredbi o tu`bi i odgovoru na tu`bu, osim ako


to nije ovim zakonom druga~ije predvi|eno. Odredbama ZPP-a ni u jednom
se slu~aju izri~ito ne isklju~uje primjena odredaba o tu`bi, pa bi se ovaj
izuzetak odnosio samo na odredbe o tu`bi koje su u suprotnosti sa samom
odredbom ~lana 74. Takve su odredba ~lana 53. st. 1. koja predvi|a da se
parni~ni postupak pokre}e tu`bom, jer se protivtu`ba podnosi nakon {to je
parni~ni postupak ve} pokrenut, odredba ~lana 58. o subjektivnoj preinaci
tu`be, jer se protivtu`ba mo`e usmjeriti samo protiv tu`itelja po prvobitno
podnesenoj tu`bi, pa bi se subjektivnom preinakom prestalo raditi o protivtu`bi i sl.
4. Pripremno ro~i{te
a) Op}e odredbe
^lan 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tu`bu, odnosno odgovora na protivtu`bu,
sud }e zakazati pripremno ro~i{te.
(2) Ako tu`eni nije dostavio odgovor na tu`bu, a tu`ilac u tu`bi nije tra`io
dono{enje presude zbog propu{tanja, sud }e zakazati pripremno ro~i{te
nakon proteka roka za podno{enje odgovora na tu`bu.
(3) Datum odr`avanja pripremnog ro~i{ta sud }e, u pravilu, odrediti uz
prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ro~i{te odr`at }e se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana
od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tu`bu, odnosno od dana
proteka roka za podno{enje odgovora na tu`bu, ili, ako je tu`eni pod nio protivtu`bu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na pro tivtu`bu.

142

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 75

Odredba ~lana 75. nije postojala u ranijim zakonima, te sadr`i niz novina u
odnosu na raniji zakon: obavezno odre|ivanje pripremnog ro~i{ta nakon prijema odgovora na tu`bu odnosno odgovora na protivtu`bu ili proteka roka za
davanje odgovora, odre|ivanje datuma pripremnog ro~i{ta uz prethodnu konsultaciju sa strankama, te rok za odr`avanje pripremnog ro~i{ta.

Op{te napomene. Pripremno ro~i{te zavr{na je faza pripremnog stadija postupka. Svrha pripremnog ro~i{ta je pripremanje sporne stvari za glavnu
raspravu.

Novi zakon daje ovoj fazi postupka izuzetnu va`nost. Da bi se raspravljanje


moglo okon~ati na samo jednom ro~i{tu za glavnu raspravu, kao {to je to
predvi|eno odredbom ~lana 11. zakona i odredbama o glavnoj raspravi,
neophodno je da se prije glavne rasprave otklone smetnje koje spre~avaju
dalje postupanje i da se sredi materijal o glavnoj stvari (v. Triva - Belajec Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 450). Prema
tome, najkasnije na pripremnom ro~i{tu, po mogu}nosti, trebaju biti rije{ena
sva procesna pitanja, stranke trebaju kona~no opredijeliti svoje zahtjeve, te
zauzeti odre|en stav prema zahtjevima druge stranke.

Iz tog razloga novi zakon vezuje mogu}nost preduzimanja nekih parni~nih


radnji za stadij pripremnog ro~i{ta: pripremno ro~i{te je posljednji stadij postupka u kojem stranke mogu, bez posebnog odobrenja suda i bez saglasnosti druge stranke, iznositi nove ~injenice i dokaze (~lan 77.), preina~avati tu`bu
(~l. 57. i 58.) ili podnositi protivtu`bu (~lan 74.). Po zaklju~enju pripremnog
ro~i{ta uz tu`ioca ne mo`e pristupati novi tu`ilac, niti tu`ba mo`e biti
pro{irena na novog tu`enog (~lan 362. st. 2.). U pravilu, sud nakon pripremnog ro~i{ta ne mo`e spojiti vi{e parnica radi zajedni~kog raspravljanja (~lan
83. st. 1.), ili razdvojiti postupke kada je vi{e tu`benih zahtjeva istaknuto u
jednoj tu`bi (~lan 83. st. 2.).

Kako bi se izbjeglo odr`avanje glavne rasprave ukoliko ono nije neophodno,


sud u ovoj fazi nastoji navesti stranke da svojim dispozicijama stvore uslove
za okon~anje parnice - zaklju~enjem sudske nagodbe, {to je izri~ito predvi|eno
odredbom ~lana 88., ali i povla~enjem tu`be, odricanjem od tu`benog zahtje va ili priznanjem tu`benog zahtjeva. U slu~aju takvog raspolaganja stranaka
sud }e donijeti odluku kojom se okon~ava parnica. Sud, naime, na pripremnom ro~i{tu mo`e donijeti bilo koju od odluka iz ~lana 65. ovog zakona. Radi
se o presudama kojima se spor meritorno rje{ava, ali se one ne zasnivaju na
dokazivanju relevantnih ~injenica, ve} na dispozitivnim radnjama stranaka. Sud
najkasnije u ovoj fazi postupka mo`e stranke uputiti i da poku{aju vansudsko rje{avanje spora u postupku medijacije (~lan 86.), te }e, u zavisnosti od
ishoda tog postupka, parni~ni postupak biti nastavljen ili okon~an.

Odredbe o javnosti glavne rasprave primjenjuju se na odgovaraju}i na~in i


na pripremno ro~i{te (~lan 122.).

Odredbe o odgodi i odlaganju ro~i{ta za glavnu raspravu primjenjuju se


analogno i na pripremno ro~i{te (~lan 117.). Tako sud mo`e odgoditi priprem-

143

^lan 75 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

no ro~i{te i novo zakazati za drugi dan u slu~aju da nisu ispunjene zakonske


pretpostavke za njegovo odr`avanje (~l. 111. stav 1.), dok pripremno ro~i{te
mo`e odlo`iti ako obje stranke to predla`u radi poku{aja mirnog rje{enja spora
i postizanja sudske nagodbe (~lan 112. st. 1. ta~. 2.).
8

Stav 1. Nakon prijema odgovora na tu`bu, sud odlu~uje da li }e zakazati


pripremno ro~i{te ili glavnu raspravu. Zakazivanje glavne rasprave bez
odr`avanja pripremnog ro~i{ta, me|utim, bit }e izuzetak, jer je pripremno
ro~i{te obavezno, osim u slu~aju iz ~lana 76. Zakona ako me|u strankama
nema spornih ~injenica ili zbog jednostavnosti spora odr`avanje pripremnog
ro~i{ta nije potrebno. Ako je tu`eni u odgovoru na tu`bu podnio i protivtu`bu,
sud }e u skladu s odredbom ~lana 74. stav 4. s protivtu`bom postupiti na
isti na~in kao i sa tu`bom, tj. najprije }e protivtu`bu uputiti tu`itelju na
odgovor i tek po prijemu odgovora na protivtu`bu zakazati pripremno ro~i{te.

Iako zakon predvi|a da prijemu odgovora na tu`bu slijedi zakazivanje


pripremnog ro~i{ta, nema zapreke da stranke i nakon podno{enja odgovora
na tu`bu dostavljaju sudu podneske. Naime, nakon prijema odgovora na
tu`bu, tu`itelj }e vrlo ~esto, upravo na osnovu navoda odgovora na tu`bu,
`eljeti da istakne nove ~injenice ili da preina~i tu`beni zahtjev. Tu`eni, tako|e,
mo`e htjeti dopuniti navode odgovora na tu`bu ili podnijeti protivtu`bu.
Odredbe ZPP-a ovo omogu}avaju: odredba ~lana 14. Zakona predvi|a da ako
za pojedine radnje nije zakonom odre|en oblik u kome se mogu poduzeti,
stranke poduzimaju parni~ne radnje pismeno izvan ro~i{ta ili usmeno na
ro~i{tu. ^lan 63. daje strankama mogu}nost da u toku pripremanja glavne
rasprave upu}uju podneske u kojima }e navesti ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te predlo`iti dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice.
Dalja razmjena podnesaka od koristi je za bolje razja{njenje navoda stranaka
i temeljitiju pripremu pripremnog ro~i{ta. (Anglosaksonski sistemi procesnog
prava, a posebno ameri~ki, ovoj fazi postupka pridaju izuzetnu va`nost, jer u
njoj stranke razmjenuju podneske, imaju pravo jedna drugoj postavljati pitanja, vr{iti uvid u dokaze i sl. Upravo zahvaljuju}i ovim procesnim radnjama
stranke su u mogu}nosti procijeniti snagu argumenata druge strane i svoje
izglede na uspjeh, pa nakon toga vrlo ~esto dolazi do postizanja nagodbe
me|u strankama.)
Me|utim, vremenski period u kojem bi bilo mogu}e dostavljati takve podneske je ograni~en, jer se pripremno ro~i{te zakazuje u pravilu u roku od 30
dana nakon prijema odgovora na tu`bu. Tako se sam odgovor na tu`bu u
pravilu dostavlja tu`itelju uz poziv za pripremno ro~i{te, pa ostaje vrlo malo
vremena za podno{enje drugih podnesaka, i jo{ manje vremena za dostavu
takvog podneska drugoj strani.

10

144

Stav 2. U pravilu, sud pripremno ro~i{te zakazuje po prijemu odgovora na


tu`bu, ali i ako tu`eni ne podnese odgovor u roku od 30 dana, a tu`itelj
nije predlo`io dono{enje presude zbog propu{tanja, sud }e odrediti datum
odr`avanja pripremnog ro~i{ta. Posljedice nepodno{enja odgovora na tu`bu,
naime, nastupaju za tu`enog samo ako je tu`itelj u tu`bi predlo`io dono{enje

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 75

presude zbog propu{tanja. U protivnom, sud }e postupiti na isti na~in kao


da je tu`eni i podnio odgovor na tu`bu, tj. zakaza}e pripremno ro~i{te.
11

Stav 3. Odredbom stava 3. uvodi se obaveza za sud da pripremno ro~i{te


odredi u konsultaciji sa strankama. Ova je odredba podlo`na kritici, posebno
sa stanovi{ta prakti~ara. Dok je ovakva odredba sasvim prihvatljiva za
odre|ivanje ro~i{ta za glavnu raspravu - jer sud ro~i{te za glavnu raspravu
odre|uje na pripremnom ro~i{tu, u prisustvu stranaka, pa je neposredna konsultacija mogu}a, dotle se ova odredba u pogledu pripremnog ro~i{ta ~ini potpuno neprovodivom. Sud vrijeme odr`avanja pripremnog ro~i{ta odre|uje van
ro~i{ta, pa bi konsultacija sa strankama morala zna~iti da bi sud trebao putem
po{te ili putem telefona stupiti u kontakt sa obje stranke, te zajedno s njima
odrediti datum ro~i{ta koji odgovara kako sudu, tako i objema stranakama.
Imaju}i u vidu broj predmeta kojima je zadu`en svaki sudija, te neadekvatan
broj administrativnog osoblja, primjena ove odredbe zna~ila bi za sudiju ogroman utro{ak vremena, pa ne iznena|uje ~injenica da je sudovi rijetko primjenjuju u praksi.
Ipak, imaju}i u vidu navedenu odredbu, smatramo da bi sama stranka kojoj ne
odgovara datum odr`avanja ro~i{ta koji je odredio sud mogla od suda zatra`iti
odre|ivanje drugog datuma. Ovakav zahtjev bi stranka eventualno mogla podnijeti samo neposredno po prijemu poziva za pripremno ro~i{te, ali ni u kojem
slu~aju na nekoliko dana prije odr`avanja ro~i{ta ili na dan samog ro~i{ta.

12

Stav 4. Saglasno op{tem opredjeljenju da se postupak ubrza, odredba stava 4.


ovog ~lana predvi|a rok za odr`avanje pripremnog ro~i{ta. U pravilu, radi
se o roku od 30 dana od dana prijema odgovora na tu`bu, odnosno odgovora na protivtu`bu ili proteka roka za njihovo podno{enje.

13

Praksa, na`alost, pokazuje da su u velikom broju sudova ovakvi rokovi


neodr`ivi. Usljed velikog priliva novih predmeta, a posebno usljed znatnog
broja predmeta iz ranijih godina koji jo{ uvijek nisu rije{eni, sudovi nisu u
stanju pridr`avati se datih rokova. Ova odredba predvi|a mogu}nost ostavljanja roka du`eg od 30 dana samo izuzetno, ali je u najve}em broju sudova izuzetak postao pravilo, pa stoga sama odredba gubi smisao.

14

Ranije odredbe ~lana 286. st. 1. ZPP-a RS i 267. st. 1. ZPP-a FBiH predvi|ale
su da pripremno ro~i{te treba odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremanje, a najmanje 8 dana od prijema poziva. (U pravnoj teoriji i sudskoj praksi bila su prihva}ena sasvim opre~na stajali{ta u pogledu toga
da li se poziv koji je dostavljen u roku kra}em od 8 dana mo`e smatrati
urednim pozivom detaljnije o tome v. Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 478-482.). Ova odredba nije
na{la svoje mjesto u novom zakonu. To, ipak, ne zna~i da sud ne treba voditi ra~una o tome da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu, naro~ito
ako se uz poziv na ro~i{te dostavlja i podnesak protivne strane u kojem se
iznose nove ~injenice i predla`u novi dokazi (naj~e{}e }e to biti odgovor na
tu`bu), na koje }e se stranka morati izjasniti. Sud mora voditi ra~una o ekonomi~nosti postupka, te imati u vidu da }e se pripremno ro~i{te uspje{no

145

^lan 76 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

provesti samo ako su obje stranke spremne. Me|utim, ~injenica da zakon vi{e
izri~ito ne propisuje ovu obavezu dozvoljava sudu da u izuzetno hitnim
slu~ajevima ili kad to neke druge okolnosti nala`u pripremno ro~i{te odr`i i
u roku kra}em od 8 dana od dana dostave poziva strankama.
15

S tim u vezi, postavlja se i pitanje da li bi stranka mogla tra`iti odgodu


ro~i{ta zbog nedovoljnog vremena za pripremu. Odredbe o odgodi to ne predvi|aju izri~ito, ali bi u skladu s op{tim na~elima parni~nog postupka, a posebno na~ela kontradiktornosti, stranka mogla zahtijevati odgodu zbog nemogu}nosti izja{njenja na navode protivne stranke ukoliko je u konkretnom
slu~aju zaista onemogu}ena da se izjasni. Svakako, sud ne bi smio ovakvim
prijedlozima stranaka udovoljavati automatski, ve} tek nakon ispitivanja da li
u konkretnom slu~aju razlog za odgodu zaista postoji.
Pri tome treba imati u vidu i da ~injenica da stranci nije data mogu}nost da
raspravlja pred sudom predstavlja jedan od ~etiri razloga zbog kojih drugostepeni sud mo`e ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti na ponovni
postupak (~lan 227. st. 1. ta~. 2.). Imaju}i u vidu da drugostepeni sudovi,
kako to pokazuje dosada{nja praksa, veoma ekstenzivno tuma~e {ta sve predstavlja nemogu}nost raspravljanja pred sudom, nemogu}nost pripreme vjerovatno bi se na{la me|u ovim razlozima.
^lan 76.
Odr`avanje pripremnog ro~i{ta je obavezno, osim u slu~ajevima u kojima sud, nakon ispitivanja tu`be i odgovora na tu`bu, utvrdi da me|u
strankama nema spornih ~injenica ili da zbog jednostavnosti spora
odr`avanje pripremnog ro~i{ta nije potrebno.

Prema ranije va`e}im odredbama ~lana 284. ZPP-a RS i ~l. 265. ZPP-a FBiH
pripremno ro~i{te nije bilo obavezno. Naprotiv, ove odredbe predvi|ale su da
se u sporovima u kojima sudi sudija pojedinac pripremno ro~i{te nikada ne
zakazuje. Stav 3. navedenih odredbi, me|utim, sadr`avao je odredbu sli~nu
novoj odredbi ~lana 76. Njome je bilo predvi|eno da predsjednik vije}a mo`e
odmah zakazati ro~i{te za glavnu raspravu ako smatra da, s obzirom na
navode u tu`bi i na prirodu spora, nije potrebno odr`avanje pripremnog
ro~i{ta. Su{tinska novina koju donosi novi ZPP, dakle, sastoji se u ~injenici
da je pripremno ro~i{te u pravilu obavezno, da }e se prvostepeni postupak
provesti bez pripremnog ro~i{ta samo izuzetno, s tim {to su uslovi koji moraju biti ispunjeni za neodr`avanje pripremnog ro~i{ta preciznije formulisani
nego u ranijoj odredbi. U praksi, kao {to je ve} navedeno, nova rje{enja
klju~no doprinose koncentraciji postupka i boljem pripremanju glavne
rasprave.

Odr`avanje pripremnog ro~i{ta nije obavezno samo u dva slu~aja: ako me|u
strankama nema spornih ~injenica {to sud utvr|uje na osnovu navoda tu`be
i odgovora na tu`bu, te ako se radi o predmetu takve jednostavnosti da sud
cijeni da odr`avanje pripremnog ro~i{ta nije neophodno.

146

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 76

U prvom slu~aju odr`avanje pripremnog ro~i{ta nije potrebno jer je ve} na


osnovu ispitivanja tu`be i odgovora jasno da su me|u strankama sporna samo
pravna pitanja, te }e se samo o njima i raspravljati na glavnoj raspravi. Stoga
nije neophodno prethodno pretresanje i pripremanje procesne gra|e.

U drugom slu~aju, ~ak i kada je ~injeni~no stanje me|u strankama sporno,


sud mo`e ocijeniti da se radi o predmetu koji se zasniva na veoma jednostavnom ~injeni~nom i pravnom osnovu, koji ne iziskuje komplikovan postupak dokazivanja, te obimnu pravnu analizu. U takvom slu~aju pretpostavlja
se da su stranke ve} iznijele sve navode i predlo`ile sve dokaze u tu`bi i
odgovoru na tu`bu, pa stoga odr`avanje pripremnog ro~i{ta nije neophodno
jer se radnje koje se u pravilu preduzimaju na pripremnom ro~i{tu mogu
obaviti i na glavnoj raspravi.

Sud }e, u pravilu, uvijek zakazati pripremno ro~i{te kada tu`eni nije dostavio
odgovor na tu`bu (a nisu postojali uslovi za dono{enje presude zbog
propu{tanja) pa sud nije mogao, bez izja{njenja tu`enog, odlu~iti o procesnim
pitanjima, niti utvrditi ima li me|u strankama spornih ~injenica, kao ni da li
se radi o jednostavnom sporu.
Ze~evi} smatra da bi sud uvijek morao zakazati pripremno ro~i{te ako bi postojala sumnja da bi se u daljem toku postupka pojavilo neko procesno pitanje koje bi bilo smetnja postupku, kada postoji sumnja da izno{enjem nespornih ~injenica stranke `ele raspolagati suprotno odredbi ~lan 3. stav 2.
Zakona, te u svakom slu~aju kada je izvjesno da }e to koristiti daljem toku
postupka. (Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004.,
g., str. 89)

Ukoliko sud odlu~i da ne odre|uje pripremno ro~i{te, ro~i{te za glavnu


raspravu }e imati funkciju i pripremnog ro~i{ta i glavne rasprave, te }e na
po~etku glavne rasprave sud odrediti o kojim }e se pitanjima raspravljati i
koji }e se dokazi provoditi.

Odr`avanje glavne rasprave bez prethodnog pripremnog ro~i{ta postavlja


pitanje mogu}nosti izno{enja novih ~injenica i novih dokaza na takvoj glavnoj
raspravi. Stranke, naime, mogu o~ekivati da }e se odr`ati pripremno ro~i{te
na kojem }e imati priliku za izno{enje eventualnih novih ~injenica i dokaza,
koje nisu iznijele u tu`bi ili odgovoru na tu`bu. Neodr`avanjem pripremnog
ro~i{ta nastaje situacija koju predvi|a ~lan 102. Zakona, jer stranke bez svoje
krivice nisu mogle iznijeti nove ~injenice i dokaze na pripremnom ro~i{tu.
Stoga smatramo da bi sud, ukoliko se radi o ~injenicama i dokazima relevantnim za rje{avanje spora, trebao dozvoliti njihovo izvo|enje na glavnoj
raspravi. Me|utim, ako se radi o dokazima koji se ne mogu provesti na istom
ro~i{tu bi}e neophodno odlo`iti glavnu raspravu, pa }e prvo ro~i{te za glavnu
raspravu fakti~ki imati karakter pripremnog ro~i{ta. Ukoliko stranke prije
otvaranja glavne rasprave stave takve prijedloge, smatramo da sud mo`e i
opozvati svoje rje{enje o odre|ivanju ro~i{ta za glavnu raspravu i odrediti da
}e se odr`ati pripremno ro~i{te.

147

^lan 77 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

S obzirom na navedeno, o~igledno je da je zakazivanje glavne rasprave bez


pripremnog ro~i{ta svrsishodno jedino u slu~ajevima u kojima iz podnesaka
stranaka nedvojbeno proizilazi da se radi o stvari za ~ije rje{avanje nije
neophodno provo|enje drugih dokaza osim onih koji su predlo`eni u tu`bi i
odgovoru na tu`bu. U slu~aju sumnje, cjelishodnije bi bilo zakazati priprem no ro~i{te, te ukoliko se na tom ro~i{tu poka`e da su ve} ispunjene sve pretpostavke za provo|enje glavne rasprave postupiti u skladu s odredbom ~lana
94. st. 3. i glavnu raspravu odr`ati odmah nakon pripremnog ro~i{ta.

Protiv odluke suda da zaka`e glavnu raspravu bez odr`avanja pripremnog


ro~i{ta stranke nemaju pravo na `albu, jer se radi o pitanjima koja se ti~u
upravljanja postupkom.
^lan 77.
U pozivu za pripremno ro~i{te sud }e obavijestiti stranke o posljedicama
izostanka s pripremnog ro~i{ta, kao i o tome da su du`ne najkasnije na
pripremnom ro~i{tu iznijeti sve ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predlo`iti sve dokaze koje `ele izvesti u toku postupka, te na
pripremno ro~i{te donijeti sve isprave i predmete koje `ele upotrijebiti
kao dokaz.

Ranija odredba ~lanova 286. st. 2. ZPP-a RS i 267. st. 2. ZPP-a FBiH predvi|ala
je da }e sud u pozivu za pripremno ro~i{te nalo`iti strankama da na ro~i{te
donesu sve isprave koje im slu`e kao dokaz i sve predmete koje treba razgledati u sudu. Novo mjesto pripremnog ro~i{ta u parni~nom postupku odrazilo se i na ovu odredbu koja predvi|a ne{to detaljnije upute za stranke pri
pozivu na pripremno ro~i{te. Sud je tako du`an obavijestiti stranke o
posljedicama izostanka sa pripremnog ro~i{ta, o tome da su du`ne najkasnije
na pripremnom ro~i{tu iznijeti ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtijeve i
predlo`iti sve dokaze koje `ele izvesti u toku postupka, te na pripremno
ro~i{te donijeti sve isprave i predmete koje `ele upotrijebiti kao dokaz.

Odredba ~lana 84. ovog zakona predvi|a koje su posljedice izostanka uredno
obavije{tene stranke sa pripremnog ro~i{ta. Ako tu`itelj ne pristupi na ro~i{te,
smatra}e se da je tu`ba povu~ena, osim ukoliko tu`eni ne predlo`i da se
ro~i{te odr`i, a ako na pripremno ro~i{te ne do|e tu`eni ro~i{te }e se odr`ati
u njegovoj odsutnosti.

Jedna od vjerovatno najradikalnijih promjena koje je pretrpio prvostepeni postupak uop{te jeste ograni~enje mogu}nosti izno{enja novih ~injenica i novih
dokaza nakon pripremnog ro~i{ta. Nakon zaklju~enja pripremnog ro~i{ta
stranke mogu iznositi nove ~injenice i predlagati nove dokaze samo ako u~ine
vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogu}nosti iznijeti odnosno
predlo`iti na pripremnom ro~i{tu (~lan 102. st. 2.).

Po{to su stranke du`ne na pripremnom ro~i{tu iznijeti sve dokaze, sud }e im


nalo`iti da na pripremno ro~i{te donesu isprave odnosno predmete koje pred-

148

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 77

la`u kao dokaze, a koji nisu bili prilo`eni uz tu`bu odnosno odgovor na
tu`bu. Dono{enje isprava i predmeta koje stranka predla`e kao dokazno sredstvo bitno je za sud kako bi mogao procijeniti da li se radi o dokazima koji
su relevantni za odlu~ivanje o predmetu spora, kao i za drugu stranu kako
bi se mogla o~itovati na ove dokazne prijedloge, te u odgovoru na ~injenice
koje se njima dokazuju iznijeti i predlo`iti i svoje dokaze.
5

Iako zakon ne predvi|a ovu mogu}nost, mi{ljenja smo da bi sud mogao ostaviti naknadni rok stranci za dostavljanje isprava koje nije bila u mogu}nosti
dostaviti do pripremnog ro~i{ta, posebno ako se druga strana tome ne protivi.
U tom slu~aju rok treba odrediti tako da se kopija dostavljenih isprava mo`e
blagovremeno, prije ro~i{ta za glavnu raspravu, dostaviti protivnoj stranci.

Ranija odredba stava 3. ~lana 267. ZPP-a FBiH i ~lana 286. ZPP-a RS predvi|ala
je mogu}nost da sud za pripremno ro~i{te pribavi spise, isprave ili predmete
koji se nalaze kod suda ili drugog dr`avnog organa. Ova je odredba izostavljena u novom zakonskom tekstu, u skladu s na~elom da je teret pribavljanja dokaza u prvom redu na strankama. Me|utim, u smislu odredbe ~lana
134. st. 3. Zakona, nema zapreke da sud ipak tako postupi ako je stranka u
svom podnesku (tu`bi, odgovoru na tu`bu ili drugom podnesku dostavljenom
prije odr`avanja pripremnog ro~i{ta) stavila takav prijedlog, te ako iz tih navoda proizilazi da stranka ne}e mo}i sama pribaviti navedene isprave ili druge
dokaze za pripremno ro~i{te. Ovo je posebno od zna~aja za odlu~ivanje o
prigovorima koji su smetnja za dalji postupak - npr. pribavljanje spisa istog
ili drugog suda u slu~aju prigovora litispendencije ili presu|ene stvari.

I samo pripremno ro~i{te treba biti pripremljeno. (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 223) Odredba ~lana 77. obavezuje obje stranke
da se do pripremnog ro~i{ta u potpunosti pripreme za postupak, da budu
spremne iznijeti sve relevantne ~injenice, te da identifikuju i pribave sve
dokaze koji }e im poslu`iti u toku postupka. Zahvaljuju}i tome, u najve}em
broju slu~ajeva, mogu}e je okon~ati postupak na jednom pripremnom i jednom ro~i{tu za glavnu raspravu, pa je prednost ovakvog pristupa u pogledu
du`ine trajanja postupka o~igledna.

U nekim krugovima pravne teorije i prakse, me|utim, novo rje{enje nailazi


na kritiku. Smatra se, naime, da je necjelishodno predlagati sve dokaze na
po~etku raspravljanja kada }e se, nakon provo|enja odre|enih dokaza, ukazati kao nepotrebno provo|enje nekog drugog dokaza koji je stranka ranije ve}
predlo`ila. I obratno, provo|enje odre|enih dokaza mo`e ukazati na potrebu
izvo|enja dodatnih dokaza na istu okolnost.
Smatramo da su ovakve kritike najve}im dijelom neutemeljene. U prvom redu,
budu}i da se stranke moraju izjasniti na navode protivne strane jo{ na pripremnom ro~i{tu, svakoj }e strani biti poznato koji su njeni ~injeni~ni navodi sporni.
Zbog toga bi stranka, kako bi dokazala svoje navode, trebala predlo`iti sve
dokaze kojima raspola`e. Ako se izvo|enje odre|enog dokaza uka`e kao
nepotrebno, stranka mo`e od njega na glavnoj raspravi odustati. Jedino to ne}e
biti u mogu}nosti u~initi ako se radi o vje{ta~enju, s obzirom da vje{tak svoj

149

^lan 78 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

nalaz i mi{ljenje daje u pravilu prije glavne rasprave. Ukoliko, me|utim, provedeni dokazi uka`u na potrebu provo|enja jo{ nekih dokaza, koje stranka
prethodno nije mogla ni predvidjeti, sud bi u pravilu takve dokaze trebao
dopustiti, jer odredba ~lana 102. omogu}ava da stranke i na glavnoj raspravi
predlo`e nove dokaze ako ih bez svoje krivice nisu mogle ranije predlo`iti.
^lan 78.
(1) Pripremno ro~i{te po~inje tako {to tu`ilac ukratko izla`e tu`bu, a zatim
tu`eni ukratko izla`e odgovor na tu`bu.
(2) Kad je potrebno, sud }e zatra`iti od stranaka razja{njenje u vezi s nji hovim navodima ili prijedlozima.
1

Odredba ~lana 78. odgovara ranijoj odredbi ~lana 268. ZPP-a FBiH i ~lana 287.
ZPP-a RS. Jedina izmjena koju je ova odredba pretrpjela sastoji se u tome
{to se sada predvi|a da }e parni~ne stranke ukratko izlo`iti tu`bu odnosno odgovor na tu`bu.

Stav 1. Pripremno ro~i{te po~inje tako {to sud, kao i na glavnoj raspravi,
nakon otvaranja pripremnog ro~i{ta provjerava da li su stranke do{le, te ako
nisu prisutne da li su uredno pozvane (~lan 97. u vezi sa ~lanom 85.).

Nakon toga, tu`itelj i tu`eni ukratko izla`u tu`bu, odnosno odgovor na tu`bu.
Iako ova odredba predstavlja izraz na~ela usmenosti i neposrednosti, u odnosu na ranije odredbe, donekle se odstupa od ovih na~ela. Naime, saglasno
ranijoj strogoj primjeni na~ela usmenosti i neposrednosti, nije bilo dovoljno da
se stranke samo pozovu na svoje navode iznesene u podnescima, ve} su
morale svoje navode izlo`iti neposredno pred sudom. Ova na~ela su ubla`ena
time {to novi zakon predvi|a da tu`itelj i tu`eni na po~etku pripremnog
ro~i{ta iznose samo najbitnije elemente tu`be, odnosno odgovora na tu`bu.

Ukoliko tu`eni prije pripremnog ro~i{ta nije podnio pismeni odgovor na tu`bu,
a pripremno ro~i{te se odr`ava jer tu`itelj nije predlo`io dono{enje presude
zbog propu{tanja, tu`eni }e prvi put izlo`iti cjelokupan odgovor na tu`bu na
pripremnom ro~i{tu.

Tu`itelj se obi~no ve} u ovoj fazi izja{njava na odgovor na tu`bu, te eventualno iznosi nove ~injenice, a zatim se i tu`eni mo`e izjasniti na prethodne
navode tu`itelja.

Stav 2. Kada je to potrebno, sud }e od stranaka zatra`iti razja{njenje u vezi


s njihovim navodima ili prijedlozima. Ova odredba upu}uje na to da uloga
sudije u ovoj fazi postupka ostaje aktivna. Sud mora u toku pripremnog ro~i{ta
identifikovati ~injenice koje su relevantne za dono{enje odluke u konkretnoj
pravnoj stvari. Nakon {to to utvrdi, sud utvr|uje koje su od ovih bitnih ~injenica sporne me|u strankama, a koje nisu, te kojim ih dokaznim sredstvima
stranke mogu dokazivati. Sudija to ~ini ve} pripremaju}i se za pripremno

150

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 79

ro~i{te, na osnovu navoda tu`be i odgovora na tu`bu, ako je podnesen, ali na


pripremnom ro~i{tu ima mogu}nost da od stranaka zatra`i razja{njenja u pogledu nekih od njihovih navoda. Iako su stranke te koje iznose ~injenice i predla`u dokaze, sud }e svojim pitanjima ~esto navesti stranku da iznese i dodatne
~injenice koje su bitne za presu|enje. Stranke }e ~esto imati tendenciju da
izjave samo da ostaju kod tu`be odnosno odgovora na tu`bu, pa je tu uloga
suda klju~na u analizi stavova jedne i druge strane kako bi se njihovi navodi u potpunosti razjasnili i utvrdilo {ta je me|u njima sporno, a {ta nije.
^lan 79.
(1) Nakon izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu, raspravljat }e se o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljni tok postupka. O tim se pitanjima mogu na pripremnom ro~i{tu izvoditi dokazi kad je to potrebno.
(2) Sud }e, po prigovoru stranke ili po slu`benoj du`nosti, postupiti u skladu
sa odredbama ~lana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije
druga~ije odre|eno.
(3) Ako sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vo|enje postupka, odluku o prigovoru donijet }e zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
(4) Protiv odluke iz stava 3. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba.
1

Odredbe ovog ~lana preuzete su najve}im dijelom iz odredaba ranijeg ~lana


269. ZPP-a FBiH odnosno ~lana 288. ZPP-a RS. Osim {to je prva re~enica prvog
stava jezi~ki pojednostavljena, drugi stav je izmijenjen utoliko {to upu}uje na
mogu}nost dono{enja odluka koje sud mo`e donositi i prilikom prethodnog
ispitivanja tu`be, propisanih ~lanom 67. Raniji je zakon predvi|ao da se
rje{enje o odbacivanju tu`be zbog litispendencije, presu|ene stvari, zaklju~enog
poravnanja ili odricanja od tu`benog zahtjeva u istoj stvari, te zbog nepostojanja pravnog interesa tu`ioca za podno{enje tu`be na utvr|enje mo`e donositi tek na pripremnom ro~i{tu, pa je to bilo i izra`eno u odredbi stava 2. ranijih ~lanova 269., odnosno 288. Kako odredba ~lana 67. ovog zakona propisuje
da sud sada mo`e o ovim pitanjima rje{avati i tokom prethodnog ispitivanja
tu`be, bilo je dovoljno u ovom ~lanu uputiti na ~lan 67. Zakona.

Stav 1. Sud u pravilu rje{ava o pitanjima koja se odnose na smetnje za dalji


tok postupka ve} prilikom prethodnog ispitivanja tu`be ili po prijemu pismenog odgovora na tu`bu, ali mo`e odlu~iti da o njima raspravi tek na
pripremnom ro~i{tu, jer u toj fazi nije raspolagao sa dovoljno ~injenica da o
njima odlu~i (v. ~lan 68.). Neka od tih pitanja mogu se prvi put i postaviti
na pripremnom ro~i{tu, jer sud za njih nije mogao znati, a tu`eni ih nije
ranije iznio. U takvim slu~ajevima,, na pripremnom ro~i{tu }e se o procesnim
pitanjima raspravljati nakon izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu.

Izuzetno od pravila da se na pripremnom ro~i{tu ne izvode dokazi, sud mo`e


izvoditi dokaze potrebne da bi se donijela pravilna odluka o postojanju ili

151

^lan 80 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

nepostojanju odre|enih procesnih pretpostavki. Tako se mo`e izvoditi dokaz


uvidom u spis druge parnice, pravomo}nu presudu o istoj stvari ili sudsku
nagodbu ako je istaknut prigovor litispendencije ili presu|ene stvari. O ~injenicama od zna~aja za meritornu odluku nikada se na pripremnom ro~i{tu ne
izvode dokazi.
4

Stav 2. Sud na pripremnom ro~i{tu mo`e odlu~ivati o svim procesnim pitanjima o kojima je bio ovla{ten odlu~ivati u ranijim fazama pripremnog postupka - tj. donositi sve odluke iz ~lana 67. Zakona.
Prigovor o nepostojanju procesnih pretpostavki ne ovla{}uje stranku koja je
prigovor istakla da odbije dalje u~estvovati u parnici dok se smetnja ne otkloni, odnosno dok sud njen prigovor ne odbije (v. Triva - Belajec - Dika,
Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 26). Izuzetak je
ovla{tenje tu`enog da ne nastavi postupak u glavnoj stvari dok se ne odlu~i
o njegovom zahtjevu za osiguranje parni~nih tro{kova, a ako zahtjev bude
usvojen, dok tu`itelj ne polo`i aktorsku kauciju.

Stav 3. Ako ne na|e osnova za usvajanje procesnog prigovora, sud ne}e


odluku o tome donijeti na pripremnom ro~i{tu, ve} }e o prigovoru odlu~iti
zajedno sa odlukom o glavnoj stvari. I odredba ovog stava preuzeta je iz
ranijeg zakona, ali se, s obzirom na druga nova rje{enja predvi|ena novim
zakonom, postavlja pitanje njene svrsishodnosti. Ovakva odredba je u ranijim
zakonima imala smisla jer je pripremno ro~i{te vodio predsjednik vije}a, a
glavnu raspravu vije}e, pa predsjednik vije}a koji ne usvoji prigovor o postojanju neke od smetnji o kojima se mo`e odlu~ivati tek na pripremnom
ro~i{tu nije svoj stav izra`avao u obliku rje{enja, ve} je nastavljao s raspravljanjem, dok je odluku o prigovoru donosilo tek vije}e na glavnoj raspravi posebno ili zajedno sa odlukom o glavnoj stvari. U situaciji u kojoj sudija
pojedinac vodi i pripremno ro~i{te i ro~i{te za glavnu raspravu, naknadno
rje{avanje o prigovoru ~ini se izli{nim, naro~ito imaju}i u vidu da je sud imao
ovla{tenje da o istoj procesnoj smetnji odlu~i jo{ u fazi prethodnog ispitivanja tu`be. Osnov za ovakvo opredjeljenje zakonodavca mogao bi se na}i jedino u ~injenici da }e na glavnoj raspravi sud imati uvida i u ~injenice koje
nije mogao utvrditi na pripremnom ro~i{tu, te nakon toga mo`e eventualno
promijeniti svoju odluku u pogledu prigovora. Sud je svakako, u smislu
odredbe ~lana 68. Zakona, ovla{ten da u slu~ajevima u kojima nije mogao
utvrditi sve ~injenice relevantne za odluku o procesnoj pretpostavci odluku o
tom pitanju donese naknadno.
^lan 80.
U daljem toku pripremnog ro~i{ta, raspravljat }e se o prijedlozima
stranaka i ~injeni~nim navodima kojima stranke obrazla`u svoje prijed loge.

152

Odredba ~lana 80. je nova odredba kojom se reguli{e dalji tok pripremnog
ro~i{ta.

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 81

Ako odlu~ivanje o smetnjama za dalje postupanje ne dovede do odbacivanja


tu`be ili ustupanja predmeta nadle`nom sudu, sljede}a faza }e biti usmjerena na razja{njavanje su{tine spora: sre|ivanje procesne gra|e, utvr|ivanje
koje su ~injenice bitne za dono{enje odluke, razlu~ivanje spornog od nespornog i ispitivanje kojim bi se dokaznim sredstvima mogle utvr|ivati bitne
sporne ~injenice na glavnoj raspravi. I na pripremnom ro~i{tu, dakle, raspravlja se o predmetu spora, ali samo u onoj mjeri koja je neophodna da bi se
utvrdilo koje su ~injenice me|u strankama sporne i koja se sredstva mogu
upotrijebiti za njihovo dokazivanje (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd 1989., str. 223).

U pogledu izraza prijedlozi stranaka koji je zakonodavac upotrijebio u ovom


~lanu, smatramo da su njime obuhva}eni u prvom redu prijedlozi koji se
odnose na predmet spora prijedlog da se usvoje ili odbiju tu`beni odnosno protivtu`beni zahtjev. Detaljnijim pretresanjem prijedloga stranaka i ~injeni~nog osnova na kojima se oni zasnivaju utvr|uje se {ta je ta~no predmet
spora. Sud, na osnovu navoda stranaka, utvr|uje o kojim se pravnim institutima radi, koji }e se materijalni propisi primijeniti, te koje su, u tom smislu, ~injenice od zna~aja za pravilnu primjenu materijalnog prava. Nakon
identifikovanja bitnih ~injenica, utvr|uje se koje su od tih ~injenica sporne,
a koje nisu.

U ovom podstadiju pripremnog ro~i{ta raspravlja se i o prijedlozima strana ka za izvo|enje dokaza. Stav stranaka o dokaznim prijedlozima druge strane
~esto }e uticati na kona~nu odluku suda o tome koji }e se dokazi izvoditi.
Za odre|ene dokazne prijedloge utvrdit }e se da se ~injenice koje se njima
`ele dokazati nisu uop{te sporne, pa nema potrebe za njihovim dokazivanjem, dok }e se za druge ispostaviti da nisu relevantni za odlu~ivanje o
glavnoj stvari.

Osim prijedloga koji se ti~u glavne stvari, na pripremnom ro~i{tu se raspravlja i o prijedlozima stranaka koji se odnose na tok postupka, kao {to su prijedlozi za prekid postupka, spajanje ili razdvajanje postupka i sl., prijedlogu
za odre|ivanje sudske mjere obezbje|enja, ako sud o njemu nije rije{io van
ro~i{ta ili ako je takav prijedlog istaknut na pripremnom ro~i{tu i sl.
^lan 81.
(1) Sud }e prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ro~i{tu odlu~iti o
~emu }e se raspravljati i koji }e se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.
(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za dono{enje odluke sud }e odbiti i u
rje{enju nazna~iti razlog odbijanja.
(3) Protiv rje{enja iz stava 2. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba.
(4) Sud nije u daljnjem toku parnice vezan za svoja prija{nja rje{enja iz
ovog ~lana.

153

^lan 81 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Dok je prema odredbama ranije va`e}eg zakona sud, ta~nije predsjednik vije}a,
na pripremnom ro~i{tu samo odlu~ivao koji }e se svjedoci i vje{taci pozvati
na glavnu raspravu i koji }e se drugi dokazi pribaviti, a odluku o tome koji
}e dokazi kona~no biti izvedeni donosilo je vije}e tek na glavnoj raspravi (~l.
289. ZPP-a RS i ~l. 270. ZPP-a FBiH), odluka o tome koji }e se dokazi izvesti
na glavnoj raspravi donosi se, prema novim odredbama, ve} na pripremnom
ro~i{tu. Stoga rje{enje prihva}eno u ovoj odredbi predstavlja jednu od klju~nih
izmjena u fazi pripremnog ro~i{ta. Sud na pripremnom ro~i{tu postupa na
sli~an na~in na koji je postupalo vije}e na glavnoj raspravi, pa sadr`aj odredbe
~lana 81. uveliko odgovara sadr`aju ranije odredbe ~lana 300. ZPP-a RS i 281.
ZPP-a FBiH koja je regulisala dono{enje rje{enja o izvo|enju dokaza.

Op{te napomene. Sud iz rezultata raspravljanja na pripremnom ro~i{tu izvodi zaklju~ak o tome o ~emu }e se na glavnoj raspravi raspravljati, te koji }e
se dokazi izvoditi. Ovu odluku sud donosi na pripremnom ro~i{tu. Stranke u
pravilu nemaju mogu}nost iznositi nove ~injenice i predlagati nove dokaze
nakon pripremnog ro~i{ta, pa sud raspola`e svim {to mu je potrebno da bi
mogao donijeti odluku o predmetu raspravljanja i dokazima koji }e se izvoditi na glavnoj raspravi.

Odlu~ivanje o predmetu raspravljanja i dokazima ve} na pripremnom ro~i{tu


znatno doprinosi kvalitetnijem i sveobuhvatnijem pripremanju glavne rasprave.
Ono omogu}uje sudu i strankama da do glavne rasprave pribave sve dokaze,
a strankama da se pripreme za raspravljanje o pitanjima koja su odre|ena
kao predmet raspravljanja, te za izvo|enje dokaza - analizu isprava i pripremu
pitanja svjedocima, pripremu primjedbi i pitanja vje{tacima i sl.

Stav 1. Sud najprije, na osnovu rezultata raspravljanja o ~injeni~nim navodima stranaka i njihovim prijedlozima, te istaknutim prigovorima, utvr|uje koje
su ~injenice bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava, koje su od tih
~injenica me|u strankama sporne, koja su pravna pitanja sporna i sl., te na
osnovu ovih utvr|enja odlu~uje o ~emu }e se raspravljati na glavnoj raspravi.

Zakonska odredba ne daje vi{e detalja o tome kako treba da izgleda ova odluka suda. Bitno je ovim rje{enjem {to je mogu}e vi{e usmjeriti tok glavne
rasprave, ograni~iv{i ga samo na bitna i sporna pitanja.
U svakom slu~aju, ako je tu`eni u~inio nespornim odre|ene ~injenice, dio
tu`benog zahtjeva ili samo njegovu visinu, ili pojedine zahtjeve ako ih je u
tu`bi istaknuto vi{e, to treba biti i vidljivo iz rje{enja suda o predmetu raspravljanja. Tako }e sud navesti npr. da }e se u pogledu jednog od zahtjeva istaknutih u tu`bi raspravljati samo o visini tu`benog zahtjeva, dok }e se u pogledu
drugog zahtjeva raspravljati o njegovom osnovu i visini, a u pogledu tre}eg
samo o ~injenicama bitnim za odlu~ivanje o prigovoru zastare potra`ivanja.
U ovom dijelu rje{enja bilo bi po`eljno navesti i sve pojedine ~injenice, prigovore i pravna pitanja o kojima }e se raspravljati, ali je kod kompleksnijih
sporova naj~e{}e nemogu}e sastaviti tako iscrpnu listu koja bi obuhvatila svako
pojedino pitanje o kojem }e se voditi rasprava.

154

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 81

Ako na pripremnom ro~i{tu nije utvr|eno postoje li odre|ene procesne smet nje za vo|enje postupka, ve} }e odluka o tom pitanju biti donesena zajedno
s odlukom o glavnoj stvari, sud }e i to navesti u odluci o pitanjima o kojima }e se raspravljati.

Nakon odre|ivanja pitanja o kojima }e se raspravljati i rukovode}i se ovom


odlukom, sud odre|uje koji }e se dokazi provoditi. Iako nije zadr`ana jezi~ka formulacija ranijeg ~lana 281. ZPP-a FBiH odnosno ~lana 300. ZPP-a RS, u rje{enju
o izvo|enju dokaza trebalo bi nazna~iti kako dokazno sredstvo, tako i spornu
~injenicu o kojoj se taj dokaz izvodi.

Kad je odre|eno izvo|enje dokaza saslu{anjem stranaka ili svjedoka, ili vje{ta~enjem, sud }e stranke i svjedoke pozvati na glavnu raspravu, a vje{take }e, uz
poziv za raspravu, pozvati i da izrade nalaz i mi{ljenje i dostave ga sudu prije
glavne rasprave, uz navo|enje obima i predmeta vje{ta~enja (v. ~l. 82. i 150.).

Ako je odre|eno da }e se na raspravi pro~itati isprave ili izvr{iti uvid u spise


ili predmete koje stranke nisu mogle same pribaviti, pa predla`u da ih pribavi sud, sud }e na pripremnom ro~i{tu nalo`iti protivnoj strani da navedene
isprave dostavi do glavne rasprave ili }e odrediti da }e se predmetne isprave
zatra`iti od tre}eg lica ili dr`avnog organa.

10

Pri odre|ivanju uvi|aja, odredi}e se vrijeme i mjesto njegovog provo|enja.

11

Kada je odre|eno izvo|enje dokaza koji povla~e tro{kove, sud }e nalo`iti


stranci koja snosi teret tih tro{kova da blagovremeno polo`i odre|eni iznos
na ime predujma tro{kova.

12

Treba napomenuti da odredba ~lana 94. ovog zakona o zakazivanju glavne


rasprave - predvi|a tako|e dono{enje odluke o pitanjima o kojima }e se
raspravljati, te dokazima koji }e se izvoditi. Smatramo da se ne radi o dvije
odluke, ve} je dovoljno na kraju pripremnog ro~i{ta odlu~iti jednom odlukom
o svim navedenim pitanjima.

13

Stav 2. Pri odlu~ivanju o tome koji }e se dokazi provoditi, sud ima u vidu
pravilo da se utvr|uje postojanje samo onih ~injenica koje su od zna~aja za
odluku (v. ~lan 123.). ^injenica ima ovo svojstvo ako je za nju zakonom vezana
pravna posljedica o kojoj treba odlu~iti (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd, 1989., str. 245). Sud svojim pravnim shvatanjem odlu~uje da li je to
slu~aj ili ne, te odbija prijedlog stranke za izvo|enje dokaza o ~injenici koja
nije relevantna za dono{enje pravilne odluke.

14

Nije potrebno dokazivati ni ~injenice koje nisu sporne me|u strankama, kao
ni ~injenice koje su op{tepoznate (v. ~lan 125. st. 1. i 4.), jer bi se time bez
razloga produ`avalo trajanje i pove}ali tro{kovi postupka, pa }e sud odbiti i
prijedlog za dokazivanje ovakvih ~injenica.

15

Kona~no, sud vodi ra~una i da predlo`eno sredstvo mora biti podobno da


slu`i kao dokazno sredstvo. Tako zakonski propisi i drugi normativni akti, na

155

^lan 82 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

koje se stranke u praksi ~esto pozivaju, ne mogu slu`iti kao dokazno sredstvo, jer se radi o materijalnom pravu koje sud poznaje i primjenjuje po
slu`benoj du`nosti.
16

Stav 3. Protiv rje{enja suda kojim se odre|uje koji }e se dokazi izvesti na


glavnoj raspravi, odnosno kojim se odre|eni dokazni prijedlozi odbijaju, nije
dopu{tena `alba, jer se radi o rje{enju kojim se upravlja postupkom.

17

Stav 4. Iz istog razloga sud u daljem postupku nije vezan za ta svoja rje{enja,
pa mo`e na glavnoj raspravi prihvatiti prijedlog jedne od stranaka koji je na
pripremnom ro~i{tu odbio ili opozvati rje{enje o izvo|enju dokaza ~ije je
izvo|enje odredio na pripremnom ro~i{tu. Sud o predmetu raspravljanja, te o
izvo|enju dokaza mo`e odlu~iti na glavnoj raspravi i ako neka od stranaka
bez svoje krivice nije bila u mogu}nosti te ~injenice i dokaze iznijeti odnosno
predlo`iti do zaklju~enja pripremnog ro~i{ta (~lan 102. st. 2.). Opozivanjem
rje{enja o izvo|enju dokaza ne mo`e se u~initi bitna povreda odredaba
parni~nog postupka, a ukoliko je usljed toga nepotpuno ili pogre{no utvr|eno
~injeni~no stanje taj razlog se ne mo`e isticati u reviziji. (Vrhovni sud BiH,
Rev. 437/87 od 12.5.1988, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 568)
^lan 82.
(1) Ako sud, na prijedlog stranke, odredi izvo|enje dokaza vje{ta~enjem, uvi jek }e odrediti rok u kojem vje{tak treba pripremiti i dostaviti svoj nalaz
i mi{ljenje.
(2) Pri odre|ivanju ovog roka sud }e voditi ra~una o tome da pismeni nalaz
i mi{ljenje mora dostaviti strankama najkasnije osam dana prije odr`avanja ro~i{ta za glavnu raspravu.

Odredba ~lana 82. sadr`i odredbu koja se odnosi na obavezu suda u slu~aju
odre|ivanja izvo|enja dokaza vje{ta~enjem. Sli~na odredba bila je sadr`ana u
~lanu 271. starog ZPP-a FBiH i ~lanu 290. ZPP-a RS. Ove odredbe predvi|ale
su da ako sud smatra da je sporne ~injenice potrebno utvrditi preko vje{taka,
a nijedna stranka se ne protivi da se obavi vje{ta~enje, predsjednik vije}a na
pripremnom ro~i{tu imenuje vje{take, odlu~uje o zahtjevima za izuze}e vje{taka
i poziva stranke da polo`e svotu potrebnu za tro{kove vje{taka, te imenovane vje{take obavje{tava o predmetu koji treba razgledati i poziva ih da do
glavne rasprave pripreme svoj nalaz i mi{ljenje. Treba napomenuti da je iz
ranijih odredbi brisan dio koji se odnosio na mogu}nost da predsjednik vije}a
u fazi pripremanja glavne rasprave obavlja uvi|aj izvan suda.

Stav 1. ^lan 81. Zakona predvi|a da sud prema rezultatima raspravljanja na


pripremnom ro~i{tu odlu~uje o ~emu }e se raspravljati i koji }e se dokazi
izvesti na glavnoj raspravi. Prema odredbi ~lana 94. sud to rje{enje donosi
zajedno sa rje{enjem kojim odre|uje ro~i{te za glavnu raspravu. Ako je jedan
od dokaza koji se trebaju izvesti vje{ta~enje, sud }e u rje{enju kojim odre|uje

156

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 83

provo|enje vje{ta~enja uvijek odrediti rok u kojem vje{tak treba pripremiti i


dostaviti svoj nalaz i mi{ljenje. Isto je pravilo izra`eno i u odredbi ~lana 150.
koja predvi|a da sud izvo|enje vje{ta~enja odre|uje rje{enjem koje sadr`i ime
i prezime i zanimanje vje{taka, predmet spora, obim i predmet vje{ta~enja, te
rok za podno{enje pismenog nalaza i mi{ljenja. Prepis navedenog rje{enja sud
dostavlja vje{taku zajedno sa pozivom na ro~i{te za glavnu raspravu (~lan 151.
st. 2.).
3

Imaju}i u vidu navedene odredbe ~lana 81. i 94., mi{ljenja smo da sud ne
mora donositi posebno rje{enje kojim odre|uje vje{ta~enje, ve} se ovo rje{enje
unosi na zapisnik sa pripremnog ro~i{ta, zajedno sa rje{enjem kojim se
odre|uje ro~i{te za glavnu raspravu i odre|uju i ostali dokazi koji }e se
provoditi na glavnoj raspravi. U tom slu~aju ovjereni prepis zapisnika koji
sadr`i ovo rje{enje dostavlja se vje{taku.

Stav 2. Sud na pripremnom ro~i{tu mora preduzeti sve radnje koje su potrebne kako bi procesna gra|a bila pripremljena i dostupna sudu do glavne
rasprave. U pogledu vje{ta~enja, to zna~i da je vje{take potrebno pozvati na
glavnu raspravu (~lan 96. st. 1.), ali i pozvati ih da svoj nalaz i mi{ljenje
izrade prije glavne rasprave (~lan 154. st. 1.). Ovo je neophodno kako bi
stranke prije glavne rasprave ve} bile upoznate sa nalazom i mi{ljenjem te o
njemu mogle raspravljati na glavnoj raspravi.

Iz tog razloga neophodno je da sud odredi rok u kojem vje{tak ima dostaviti svoj nalaz i mi{ljenje, te da pri tome vodi ra~una da nalaz strankama mora
biti dostavljen na vrijeme kako bi se mogle pripremiti za glavnu raspravu.
^lan 156. predvi|a da se nalaz i mi{ljenje vje{taka dostavljaju strankama
najkasnije 8 dana prije odr`avanja glavne rasprave, pa sud to mora imati u
vidu pri odre|ivanju roka za vje{taka, vode}i ra~una i o vremenu potrebnom
za otpremu nalaza strankama.

Rok za izradu nalaza i mi{ljenja se ra~una od dana dostave rje{enja vje{taku.


^lan 83.
(1) Ako pred istim sudom te~e vi{e parnica izme|u istih osoba ili u kojim
je ista osoba protivnik raznih tu`ilaca ili raznih tu`enih, sud mo`e, uz
saglasnost stranaka, rje{enjem spojiti sve te parnice radi zajedni~kog
raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili tro{kovi. Za
sve spojene parnice sud }e donijeti zajedni~ku presudu.
(2) Sud mo`e, uz saglasnost stranaka, odrediti da se odvojeno raspravlja o
pojedinim zahtjevima iz iste tu`be, te }e nakon zavr{etka odvojenog
raspravljanja donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.
(3) Rje{enja iz st. 1. i 2. ovog ~lana mogu se, u pravilu, donijeti najkasnije
na pripremnom ro~i{tu ili do po~etka glavne rasprave ako pripremno
ro~i{te nije odr`ano.

157

^lan 83 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

(4) Protiv rje{enja iz st. 1. i 2. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba.
1

Spajanje odnosno razdvajanje parnica, koje reguli{e ~lan 83., u ranijim zakonima bilo je obra|eno u ~lanu 313. ZPP-a RS odnosno ~lanu 294. ZPP-a FBiH.
Najzna~ajnija izmjena koju donosi novi zakon ogleda se u tome {to spajanje
i razdvajanje parnica, prema novim odredbama, zavisi od volje stranaka. Za
razliku od ranijeg pravila prema kojem stadij postupka u kojem sud mo`e
odlu~iti o spajanju ili razdvajanju postupaka nije bio ograni~en, nova odredba
predvi|a da se u pravilu ova odluka donosi na pripremnom ro~i{tu. Iz tog
razloga je i ova odredba u novom zakonu smje{tena u odredbe o pripremnom ro~i{tu. Jo{ jedna bitna novina koju uvodi nova odredba je obaveznost
dono{enja zajedni~ke presude kod spojenih parnica, odnosno posebnih odluka o odvojenim zahtjevima (sud }e donijeti). Ranije je ovakvo rje{enje bilo
predvi|eno samo kao mogu}nost (sud mo`e donijeti).

Stav 1. Iz odredbe stava 1. ovog ~lana proizilazi da sud mo`e donijeti odluku
o spajanju vi{e parnica, radi zajedni~kog raspravljanja, ako su ispunjeni
sljede}i uslovi:

158

1.

Da u svim parnicama bar jedna stranka bude isto lice - pri tome to lice
ne mora u svakom od sporova imati istu ulogu, ve} se u nekima mo`e
pojaviti kao tu`ilac, a u drugima kao tu`eni. (Ne mo`e se radi
zajedni~kog raspravljanja spojiti vi{e parnica ako one ne teku izme|u istih
stranaka ili ako u njima ista osoba nije protivnik raznih tu`itelja ili raznih
tu`enika. - Vrhovni privredni sud Hrvatske P`-383/82 od 22.6.1982.
godine, objavljeno u Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 519)

2.

Da se spajanjem smanjuju tro{kovi postupka ili ubrzava raspravljanje


ovo }e obi~no biti slu~aj kada su iste ~injenice relevantne za ishod svih
sporova, dokazna sredstva su zajedni~ka, a postupak u svim sporovima
nalazi se u pribli`no istoj fazi. (Ako pred istim sudom te~e vi{e parnica izme|u istih osoba, te se parnice ne}e u svakom slu~aju spojiti radi
zajedni~kog raspravljanja, ve} samo onda ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili tro{kovi. - Vrhovni sud Hrvatske G`-4406/76; Prijedlog
za spajanje parnica ne}e se usvojiti ako je istaknut u trenutku kada je
u ranije pokrenutoj parnici stvar ve} sazrela za odlu~ivanje. - Vrhovni
privredni sud Jugoslavije Sl-2141/68, objavljeno u Dika ^izmi}, Komentar
Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 519)

3.

Da su sve stranke saglasne da se parnice spoje. (v. komentar uz ovaj


~lan pod 3, 4 i 5)

4.

Da se radi o istoj vrsti postupka - iako to u samoj zakonskoj odredbi


nije izri~ito predvi|eno, pravna nauka i sudska praksa jedinstvene su u
ovom stavu. Tako Vrhovni sud BiH u svojoj odluci broj Rev. 1/87 od
28.8.1987. godine, objavljenoj u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 569, nalazi
da je nedopu{teno spajanje parnice zbog smetanja posjeda i parnice zbog

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 83

za{tite prava na posjed, a Okru`ni sud u Zenici u odluci G`-1625/83 od


10.1.1984. godine da se ne mogu spojiti parnice radi zajedni~kog raspravljanja ako za njih nije propisana ista vrsta postupka, pa stoga nema mjesta ni spajanju parnice za utvr|ivanje postojanja prava na posjed sa parnicom zbog smetanja posjeda, jer za prvotnu parnicu va`i redovan postupak, a za potonju poseban (sumarni) postupak.
3

Saglasnost stranaka je novi uslov kojeg dosada{nji zakoni nisu poznavali.


Rukovo|en {to dosljednijom primjenom dispozicione maksime, zakonodavac je
i ovdje predvidio da sud odluku o zajedni~kom raspravljanju o vi{e parnica
ne mo`e donijeti ako stranke s tim nisu saglasne. Ovakvo rje{enje moglo bi
se podvr}i kritici, i to kako u pogledu su{tinskog zna~enja odredbe tako i u
pogledu njenog jezi~kog odre|enja.

Odluka o spajanju postupaka donosi se radi smanjenja tro{kova ili ubrzanja


raspravljanja, pa se ovo ovla{tenje suda zasniva na na~elu procesne ekonomi je. Radi se o jednoj od odluka o upravljanju postupkom, kojima sud nastoji
na najefikasniji na~in ostvariti krajnji cilj parni~nog postupka. Uvo|enje obavezne saglasnosti stranaka za dono{enje odluke o spajanju postupaka, me|utim, uveliko umanjuje prakti~ni zna~aj ovog instituta: tu`ena strana u postupku vrlo ~esto }e preduzeti sve {to je u njenoj mo}i kako bi tu`itelju ote`ala
vo|enje postupka, te se u pravilu ne}e saglasiti sa spajanjem parnica, ~ak i
ako bi to bilo opravdano sa stanovi{ta ekonomi~nosti postupka.
U dosada{njoj praksi je do spajanja postupaka naj~e{}e dolazilo u slu~aju
potrebe za pro{irenjem tu`be na novog tu`enog. Za pro{irenje tu`be potreban je pristanak novog tu`enog koji treba da stupi u parnicu, pa u slu~aju
izostanka takvog pristanka sud ne dozvoljava pro{irenje. U takvom slu~aju
tu`itelju je ostajala mogu}nost da naknadno podnese novu tu`bu kojom obuhvata i preostale tu`ene, te da zatim predlo`i spajanje parnica. U pravilu,
spajanje ovih parnica doprinosi ekonomi~nosti postupka, pa mu je sud u
najve}em broju slu~ajeva udovoljavao. Ovakva praksa }e ubudu}e biti uveliko
onemogu}ena obaveznim pristankom tu`enih u obje parnice na spajanje postupaka. U slu~aju da tu`eni ne pristanu na spajanje, tu`itelju preostaje da
povu~e tu`bu i podnese novu u kojoj }e biti pravilno ozna~en tu`eni, odnosno kojom }e biti obuhva}eni svi tu`eni.

Treba napomenuti i da upotreba izraza saglasnost stranaka nije najadekvatnija, jer ne odra`ava jasno ulogu suda u dono{enju ove odluke. Tuma~enjem
odredbe, u sada{njoj jezi~koj fomulaciji, dolazi se do zaklju~ka da je sud taj
koji pokre}e inicijativu za spajanje, ali nije u mogu}nosti donijeti odluku bez
saglasnosti stranaka. Sud je, dakle, doveden u poziciju da sam strankama
predla`e spajanje postupka, ali stranke nisu obavezne ovu inicijativu suda
prihvatiti, {to nije sasvim u skladu sa ulogom suda. Smatramo da je kona~nu
odluku trebalo ili ostaviti na diskreciju sudu ili predvidjeti da se navedena
odluka donosi na prijedlog jedne od stranaka uz saglasnost druge.

Spajanjem parnica radi zajedni~kog raspravljanja-, parnice ne gube samostal nost. O svakom zahtjevu mora se donijeti odluka. (Spajanje parnica radi

159

^lan 83 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

zajedni~kog raspravljanja ne dovodi niti do objektivne niti do subjektivne


kumulacije. - Vrhovni sud Hrvatske Rev. 644/88 od 10.11.1988, objavljeno u
Dika ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000.,
str. 520; U slu~aju povla~enja tu`be treba odlu~iti o naknadi parni~nih
tro{kova svakom pojedinom tu`enom i kada je vi{e parnica spojeno radi
zajedni~kog raspravljanja. - Vrhovni sud BiH broj P`-373/88 od 14.12.1988.
godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 570)
7

Stav 2. Nasuprot situaciji u kojoj na~elo procesne ekonomije nala`e spajanje


postupaka, mo`e se utvrditi i da je cjelishodno da se raspravljanje o pojedinim zahtjevima obuhva}enim istom tu`bom odvoji. Ova odredba ne odnosi
se na razdvajanje parnica koje su bile spojene odlukom suda u smislu stava
1., ve} na slu~ajeve kada postoje razlozi da se u okviru jedne tu`be sa vi{e
zahtjeva razdvoji postupak. Do toga }e naj~e{}e do}i kada je zbog mno`ine
subjekata na strani tu`itelja ili tu`enih do{lo do odre|enih smetnji koje
spre~avaju okon~anje postupka po svim zahtjevima (npr. kada jedan od
suparni~ara umre, a nema punomo}nika u parnici, pa postupak mora prema
njemu biti prekinut, dok se po zahtjevima ostalih suparni~ara mo`e raspravljati). Do razdvajanja ne mo`e do}i ako se radi o jedinstvenim suparni~arima.
(v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 505).

U pogledu saglasnosti stranaka za dono{enje odluke o razdvajanju postupka


va`i mutatis mutandis, isto {to je re~eno u komentaru o spajanju postupaka
(komentar uz ovaj ~lan pod 3, 4 i 5).

Stav 3. Svrha odr`avanja pripremnog ro~i{ta je da stranke kona~no opredijele


svoje zahtjeve kako bi se mogao identifikovati predmet spora, utvrditi koje su
to ~injenice pravno relevantne i koji }e se dokazi izvoditi. Spajanjem, odnosno razdvajanjem postupaka mo`e do}i do izmjena kako u pogledu predmeta
spora tako i u pogledu stranaka u postupku. Zato }e, sa stanovi{ta procesne
ekonomije, postupak spajanja ili razdvajanja imati smisla jedino ako do njega
do|e na pripremnom ro~i{tu, jer se kasnijim spajanjem ili razdvajanjem ne}e
posti}i nikakva u{teda..
Zbog toga je odredbom stava 3. predvi|eno da se, u pravilu, odluka o spajanju ili razdvajanju donosi na pripremnom ro~i{tu ili do po~etka glavne
rasprave ako pripremno ro~i{te nije odr`ano.

10

Izuzetak od ovog pravila mogao bi biti u~injen jedino ako bi iz konkretnih


okolnosti proizilazilo da }e i kasnijim spajanjem odnosno razdvajanjem do}i
do u{tede u vremenu i tro{kovima.

11

Stav 4. Prema dosada{njim odredbama, odluka o spajanju odnosno razdvajanju parnica predstavljala je odluku suda o upravljanju postupkom, pa iz tog
razloga protiv ovog rje{enja nije bila dopu{tena posebna `alba. S obzirom na
prirodu te odluke, sud tako|e nije bio vezan za ovakvo svoje rje{enje, pa je
spojene parnice mogao razdvojiti.

160

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 84

I u novom zakonu zakonodavac iz istog razloga ne predvi|a mogu}nost ula ganja posebne `albe protiv ovih odluka. Osim toga, budu}i da je za dono{enje
odluke potrebna izri~ita saglasnost stranaka, ne ukazuje se potreba za ulaganjem posebne `albe na odluku sa kojom su se stranke ve} slo`ile.
12

Ipak, imaju}i u vidu neophodnu saglasnost stranaka, smatramo da bi se jed nom spojene parnice mogle razdvojiti, odnosno zahtjevi jednom odvojeni
ponovo spojiti, tako|e samo uz saglasnost stranaka.
^lan 84.
(1) Ako na pripremno ro~i{te ne do|e tu`ilac, a bio je uredno obavije{ten,
smatrat }e se da je tu`ba povu~ena, osim ako tu`eni ne zahtijeva da se
ro~i{te odr`i.
(2) Ako na pripremno ro~i{te ne do|e uredno obavije{ten tu`eni, ro~i{te }e
se odr`ati bez njegovog prisustva.

Odredba ovog ~lana, koja djelimi~no preuzima rje{enje sadr`ano u ranijim


~lanovima 272. ZPP-a FBiH i 291. ZPP-a RS, ali uz bitne izmjene, predvi|a
posljedice izostanka parni~nih stranaka sa pripremnog ro~i{ta. Dok ranija
odredba nije predvi|ala razliku izme|u izostanka tu`itelja i tu`enog, ovdje je
ta razlika evidentna. Izostanak tu`itelja povla~i za sobom presumpciju
povla~enja tu`be, dok izostanak tu`enog dovodi do odr`avanja pripremnog
ro~i{ta bez njegovog prisustva.

Op{te napomene. Sud na samom po~etku ro~i{ta provjerava da li su stranke


do{le, te ako nisu da li su uredno pozvane (~lan 97. u vezi sa ~lanom 85.).

Ukoliko jedna od stranaka ne pristupi na ro~i{te iz razloga {to nije bila ured no obavije{tena, ili je bila uredno obavije{tena ali je opravdala izostanak, primijeni}e se shodno odredba ~l. 111. Zakona koja predvi|a odgodu ro~i{ta za
glavnu raspravu iz razloga {to nisu ispunjene zakonske pretpostavke. (Odredba
~lana 117. Zakona predvi|a da se ova odredba shodno primjenjuje i na
pripremno ro~i{te.)

Ukoliko, me|utim, stranke nisu pristupile, a o ro~i{tu su bile uredno


obavije{tene, nastupi}e posljedice koje predvi|aju odredbe ovog ~lana.
Posljedice izostanka stranaka nastupaju po sili zakona, bez prijedloga protivne
stranke. Iste posljedice predvi|ene su i odredbama ~lana 97. st. 3. i 4., za
izostanak stranaka sa ro~i{ta za glavnu raspravu.

Stav 1. Odredba stava 1. stvara presumpciju da je tu`ilac povukao tu`bu ukoliko izostane sa pripremnog ro~i{ta. Ratio ove odredbe treba tra`iti u ~injenici da se parni~ni postupak pokre}e isklju~ivo voljom tu`ioca. Nastavak postupka bez u~e{}a tu`ioca, u tom smislu, nema svrhe. Osim toga, pretpostavlja se da je u interesu tu`itelja da se postupak okon~a u {to kra}em roku i
sa {to manje odlaganja. Stoga se name}e zaklju~ak da pasivan odnos tu`ite-

161

^lan 84 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

lja prema sporu odnosno njegov izostanak sa ro~i{ta ukazuje na to da je izgubio interes za dalje vo|enje parnice, te da `eli povu}i tu`bu. I raniji zakon
je propisivao nastupanje presumpcije povla~enja tu`be u slu~aju izostanka
tu`itelja sa prvog ro~i{ta za glavnu raspravu u sporovima male vrijednosti,
dok je u redovnom postupku i postupku u privrednim sporovima do nastupanja ove presumpcije mogao dovesti ponovljeni izostanak obje stranke s
ro~i{ta za glavnu raspravu, odnosno ponovno ispunjenje uslova za mirovanje
postupka (~l. 465,, 216. i 499. ranijeg ZPP-a RS i ~l. 456., 200. i 491. ZPP-a
FBiH). Napu{tanjem instituta mirovanja i poo{travanjem sankcija za nepo{tivanje odredbi ZPP-a i pasivan odnos prema sporu, kao logi~no se nametnulo
rje{enje izra`eno u ovoj odredbi. Ranija sudska praksa zauzeta povodom nastupanja presumpcije povla~enja tu`be u sporovima male vrijednosti ili
privrednim sporovima aktuelna je i za primjenu odredbi novog zakona:

Prijedlogom tu`ioca da se ro~i{te odr`i u odsustvu njegovog


punomo}nika ne otklanja se zakonska fikcija povla~enja tu`be, jer se rasprava ne mo`e odr`ati u odsustvu zastupnika obiju stranaka. (Vrhovni sud BiH,
broj P`-336/86 od 27.1.1987. godine);
Podnesak tu`ioca kojim predla`e da se odluka donese u njegovom
odsustvu, na osnovu stanja u spisu, ne mo`e otkloniti zakonsku fikciju
povla~enja tu`be iz ~lana 499. st. 2. (Vrhovni sud BiH broj P`-379/87 od
24.3.1988, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH, broj 2/88);
Fikciju povla~enja tu`be ne otklanja odsustvo sa ro~i{ta zbog te{kog
finansijskog stanja parni~ne stranke. (Vrhovni sud BiH broj P`-35/88 od
20.10.1988. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH,
broj 4/88);
Podno{enje prijedloga za odga|anje ro~i{ta za glavnu raspravu u
sporovima male vrijednosti samo po sebi ne sprje~ava nastupanje procesnopravnih posljedica povla~enja tu`be iz ~lana 456. st. 1. ZPP ako za takav prijedlog tu`itelj nije naveo opravdanje. (Vrhovni sud Bosne i Hercegovine P`121/80 od 10.7.1980.);
Tu`ba se smatra povu~enom i onda kad je za tu`itelja (...) pristupila
osoba bez punomo}i koja nije u ostavljenom roku podnijela punomo} (Privredni sud Hrvatske P`-2400/90 od 11.12.1990. g., objavljeno u Dika - ^izmi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 775).
6

162

Presumpcija povla~enja tu`be zbog nedolaska tu`itelja postoji samo u slu~aju


ako je tu`itelj bio uredno pozvan. (Vrhovni privredni sud Hrvatske P`-1051/80
od 22.7.1980. g., objavljeno u Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 774), a nije opravdao izostanak (Nema
mjesta primjeni odredbe o povla~enju tu`be (...) u situaciji kada je tu`itelj
obavijestio sud o opravdanoj sprije~enosti da pristupi na zakazano ro~i{te. Vrhovni sud BiH P`-53/80 od 12.6.1980. g., objavljeno u Dika - ^izmi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 807) Ne}e
se, me|utim, smatrati da je tu`itelj bio uredno pozvan, ako u pozivu za

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 84

glavnu raspravu nije bio upozoren na navedenu posljedicu zbog izostanka s


ro~i{ta (Vrhovni sud Hrvatske Gzz-37/92 od 15.12.1992. g., objavljeno u Dika
- ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
774). Isto tako, ne smatra se da je stranka uredno obavije{tena o ro~i{tu,
ako su pozivi upu}eni odvjetniku koji je bio punomo}nik stranke do likvidacije odvjetni~kog ureda, a punomo} mu nije obnovljena nakon ponovnog
otvaranja ureda (Vrhovni sud FBiH, P`-5/98 od 24.2.1998. godine, objavljeno
u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 1/98). Odredbom
~lana 77. Zakona predvi|ena je obaveza suda da stranke u pozivu za pripremno ro~i{te obavijesti o posljedicama izostanka.
7

Povla~enje tu`be koje nastupi zbog izostanka tu`itelja sa pripremnog ro~i{ta


dovodi, u pogledu tro{kova, do istih posljedica kao da je tu`itelj sam povukao
tu`bu: Zakonska pretpostavka o povla~enju tu`be usljed izostanka tu`ioca sa
prvog ro~i{ta za raspravu u postupku o sporovima male vrijednosti stvara
obavezu na strani tu`ioca da tu`enom naknadi parni~ne tro{kove. (Vi{i
privredni sud Vojvodine P`-700/74, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o
parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom
pojmova, Beograd, 1980., str. 715)

Odredba stava 1. ovog ~lana ostavlja mogu}nost tu`enom da i u slu~aju


izostanka tu`itelja tra`i da se ro~i{te odr`i. U praksi se ova procesna
mogu}nost izuzetno rijetko koristi (v. komentar uz ovaj ~lan pod 11-21).

Stav 2. Posljedica izostanka tu`enog sastoji se u provo|enju pripremnog


ro~i{ta bez obzira na njegovo odsustvo. Za tu`enog to zna~i nemogu}nost
naknadnog preduzimanja svih onih radnji koje se mogu preduzeti najkasni je na pripremnom ro~i{tu - izno{enje novih ~injenica i novih dokaza, eventualno podno{enje protivtu`be, ako ona nije istaknuta uz odgovor na tu`bu,
i sl.

10

Ako tu`itelj na pripremnom ro~i{tu sa kojeg je tu`eni izostao iznese nove


~injenice, ne smatra se da je tu`eni te ~injenice priznao, pa se one moraju
dokazivati (princip negativne litiskontestacije). (Detaljnije o principu negativne
i afirmativne litiskontestacije v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd,
1989., str. 177, i Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 121-122).

11

Primjena odredbe stava 2. dovela je u praksi do dileme o tome na koji se


na~in sud treba odnositi prema procesnim radnjama koje je tu`eni preduzeo
do pripremnog ro~i{ta (posebno odgovoru na tu`bu) ako tu`eni sa pripremnog
ro~i{ta izostane. Treba li u tom slu~aju uzeti u obzir navode i prijedloge
tu`enog istaknute u odgovoru na tu`bu, ili izostanak tu`enog za posljedicu
ima da sud na pripremnom ro~i{tu ne uzima u obzir njegove procesne radnje preduzete do pripremnog ro~i{ta? Zakon ne daje izri~it odgovor na ovo
pitanje, pa su mi{ljenja i stavovi zauzeti u praksi prvostepenih sudova sasvim
opre~ni (vi{estepeni sudovi, po na{em saznanju, jo{ uvijek nisu zauzeli
stanovi{te po ovom pitanju). Odgovor se stoga mo`e tra`iti jedino u sistemskom tuma~enju zakona.

163

^lan 84 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

12

S jedne strane, ~injenica je da se tu`eni upustio u raspravljanje, iznio


odre|ene ~injeni~ne navode i istakao odre|ene dokazne prijedloge, te time
zauzeo aktivan stav u pogledu tu`benog zahtjeva. Za podno{enje odgovora
na tu`bu upravo je i predvi|ena pismena forma, pa je ova procesna radnja
tu`enog preduzeta po pravilima parni~nog postupka. Sud bi stoga, kao i o
svim drugim prijedlozima stavljenim u toku postupka, morao odlu~iti i o
dokaznim i drugim prijedlozima tu`enog istaknutim u odgovoru na tu`bu.

13

S druge strane, saglasno na~elu usmenosti, koje je zakonodavac, iako donekle ubla`eno, zadr`ao kao jedno od osnovnih na~ela parni~nog postupka (~lan
4.), stranke u pismenim podnescima samo nagovje{tavaju koje }e radnje preduzeti na ro~i{tu (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str.
168 i 169) i time doprinose pripremanju ro~i{ta. Pismeni podnesak, u pravilu, ne mo`e zamijeniti usmene radnje tu`enog i njegovo prisustvo na pripremnom ro~i{tu (vidi komentar uz ~lan 63/3). Ovo bi upu}ivalo na to da ukoliko tu`eni ne do|e na ro~i{te odgovor na tu`bu ne treba uzeti u obzir.

14

Na isti zaklju~ak upu}ivala bi nova uloga suda i stranaka, koja proizilazi kako
iz osnovnih na~ela, tako i drugih odredbi ovog zakona. Naime, raspravljanje
o odgovoru na tu`bu i odlu~ivanje o dokaznim prijedlozima koje je tu`eni
iznio u odgovoru na tu`bu, bez prisustva tu`enog, podrazumijeva da sud
mora zauzeti ulogu tu`enog kako bi pro~itao odgovor na tu`bu i iznio prijedloge koji su u njemu izneseni. Me|utim, imaju}i u vidu sasvim novi zna~aj
raspravnog na~ela i na~ela dispozitivnosti, uz istovremeno napu{tanje na~ela
materijalne istine, istra`nog na~ela i na~ela oficioznosti, ne ~ini se prihvatljivim
da se sud stavi u poziciju jedne od stranaka i za nju preduzima odre|ene
procesne radnje.

15

I u ranijoj teoriji se smatralo da sud ne mo`e ~itati podneske stranaka na


ro~i{tu, ali se dopu{tao izuzetak upravo u slu~aju odsutnosti jedne od stranaNije dopu{teno da sud ~ita sadr`aj
ka. Tako Triva, Belajec i Dika navode: N
tu`be i odgovora na tu`bu. No to }e ipak biti nu`no u odnosu na stranku
koja je izostala, a ro~i{te se unato~ tome odr`i. (Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 450).

16

Imaju}i u vidu da zakon predvi|a mogu}nost odr`avanja ro~i{ta u odsustvu


tu`enog, ali ne predvi|a izri~ito da u tom slu~aju sud ne}e uzeti u obzir njegove dotada preduzete radnje, ~ini se da bi ovaj stav pravne nauke ipak jo{
uvijek bio primjenjiv, te da bi sud u slu~aju izostanka tu`enog sa pripremnog
ro~i{ta, nakon {to tu`itelj ukratko izlo`i tu`bu, trebao pro~itati odgovor na
tu`bu ili ukratko izlo`iti bitne navode odgovora na tu`bu, uklju~uju}i i
dokazne prijedloge koji su u njemu izneseni.

17

Iako se ovakvo tuma~enje ~ini suprotnim navedenim novim principima


parni~nog postupka, izmijenjenoj ulozi suda i stranaka, kao i obavezi
aktivnog u~e{}a stranaka u parnici, smatramo da se ovakav stav mo`e opravdati ~injenicom da sud samo konstatuje ono {to je tu`eni dotada ve} pre duzeo, a sam ne preduzima bilo kakve parni~ne radnje za stranku . U
nedostatku izri~ite zakonske odredbe, smatramo da sud ne bi mogao pri-

164

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 85

likom dono{enja odluke o predmetu spora jednostavno ignorisati da je tu`eni


blagovremeno podnio odgovor na tu`bu, u formi i sa elementima koje zakon
propisuje.
18

Tu`ilac se, nakon ~itanja odgovora na tu`bu, mo`e izjasniti o svim navodima
odgovora, kao i o dokazima ~ije izvo|enje je tu`eni predlo`io, da bi sud, na
kraju pripremnog ro~i{ta, donio odluku o tome da li }e se ovi dokazi izvoditi ili ne. Pri tome sud ne bi mogao prihvatiti prijedlog za izvo|enje bilo kojeg
dokaza ukoliko iz odgovora na tu`bu jasno ne proizilazi koje se ~injenice trebaju utvrditi tim dokazom, kao ni prijedlog za izvo|enje dokaza ~itanjem
isprava ukoliko isprava nije prilo`ena uz odgovor na tu`bu.

19

Imaju}i u vidu da i smisao i slovo zakona upu}uju na obavezu aktivnog


u~e{}a stranaka u parnici u svakoj fazi postupka, da je pasivnost i nezain teresovanost stranaka za tok postupka u svakoj fazi sankcionisana vrlo ozbiljnim posljedicama (presuda zbog propu{tanja, povla~enje tu`be), postavlja se
pitanje da li se ovakvim tuma~enjem tu`eni stavlja u privilegovan polo`aj u
odnosu na tu`itelja, ~iji izostanak dovodi do povla~enja tu`be. Iako bi, prema
mi{ljenju autora, tu`eni morao snositi o{trije posljedice od navedenih, u
nedostatku izri~ite zakonske odredbe one se ne bi mogle pretpostaviti. Ipak,
i u ovim okolnostima, izostanak tu`enog je sankcionisan time {to tu`eni ne}e
imati priliku da obrazlo`i svoje dokazne prijedloge, pa postoji mogu}nost da
}e ih sud iz tog razloga odbiti, a bi}e prekludiran i u preduzimanju svih
drugih radnji koje se preduzimaju najkasnije na pripremnom ro~i{tu
(izno{enje novih ~injenica ili predlaganje novih dokaza, podno{enje
protivtu`be i sl.)

20

Sve {to je navedeno u pogledu izostanka tu`enog sa pripremnog ro~i{ta moglo


bi se primijeniti na odgovaraju}i na~in i u slu~aju izostanka tu`itelja ako tu`eni
tra`i da se ro~i{te provede (stav 1. ovog ~lana).

21

U svakom slu~aju, pitanje ovakvog zna~aja moralo bi biti izri~ito regulisano


u zakonu, pa, de lege ferenda, odredbu ~lana 84. treba upotpuniti.
^lan 85.
Na pripremnom ro~i{tu sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva
ovla{tenja koja ima i na glavnoj raspravi.

Odredba ovog ~lana ranije je bila sadr`ana u stavu 4. ~lana 288. ranije va`e}eg
ZPP-a RS, odnosno ~lanu 269. ZPP-a FBiH, te u odnosu na njih ne sadr`i
su{tinske izmjene. S obzirom da je prema ranijim zakonima pripremnim
ro~i{tem rukovodio predsjednik vije}a, i ova je odredba predvi|ala da predsjednik vije}a na pripremnom ro~i{tu ima sva ovla{tenja koja imaju predsjednik vije}a i vije}e na glavnoj raspravi.

U pogledu radnji koje se odnose na upravljanje postupkom v. komentar uz


~lan 64.

165

^lan 86 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Sud u toku rukovo|enja pripremnim ro~i{tem ima sva ovla{tenja u pogledu


upravljanja postupkom koja ima na glavnoj raspravi. Ovo se naro~ito odnosi
na ovla{tenja u pogledu otvaranja pripremnog ro~i{ta (~lan 97.), odr`avanja
reda i izricanja nov~anih kazni (~lan 100. st. 1.), izvo|enja dokaza (ako se na
pripremnom ro~i{tu, u skladu s odredbom ~l. 79., izvode dokazi radi
razja{njenja procesnih pitanja - ~l. 104-108., 128., 129. itd.), odbijanja
provo|enja procesnih radnji koje nisu bitne za postupak (~lan 107. st. 1.),
odgode, odlaganja i nastavka ro~i{ta (~l. 111., 112., 115. i 116.) i isklju~enja
javnosti (119-121.). Pri tome sud na pripremnom ro~i{tu mo`e donositi i sve
druge odluke o upravljanju postupkom za koje zakon izri~ito propisuje da se
donose na pripremnom ro~i{tu (kao {to je odluka o spajanju i razdvajanju
parnica, ~lan 83.), ili koja zakon ne ograni~ava na odre|eni stadij postupka
(kao {to je odluka o prekidu postupka ~l. 378-379.)
b) Medijacija i sudska nagodba
^lan 86.
(1) Najkasnije na pripremnom ro~i{tu, sud mo`e, ukoliko ocijeni da je to
svrsishodno s obzirom na prirodu spora i druge okolnosti, predlo`iti
strankama da spor rije{e u postupku medijacije, kako je predvi|eno
posebnim zakonom.
(2) Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaklju~enja glavne
rasprave.

Nova odredba ~lana 86., koja nije postojala u ranije va`e}im zakonima, govori o vezi izme|u parni~nog postupka i, za na{ pravni sistem novog instituta, medijacije.

Op{te napomene. Medijacija je jedan od na~ina tzv. alternativnog rje{avanja sporova, prihva}en u velikom broju zemalja, koji bi trebao na}i svoje
mjesto i u na{em pravnom sistemu. Radi se o institutu koji podrazumijeva
vansudsko rje{avanje sporova uz pomo} tre}eg, nepristrasnog lica - medijatora. Prihvatanje i zakonsko regulisanje postupka medijacije jedan je od elemenata sveobuhvatne reforme sudskog sistema, od kojeg se o~ekuje da }e,
pod uslovom da bude prihva}en od {ire javnosti, znatno smanjiti broj predmeta koji se rje{avaju pred sudovima. Upravo iz tog razloga je i zakonodavac na{ao za shodno da se, na ina~e neuobi~ajen na~in, u Zakonu o
parni~nom postupku pozove na ovaj institut, iako u vrijeme izrade nacrta
ZPP-a, pa i njegovog usvajanja, medijacija jo{ uvijek nije bila dobila svoj
zakonski okvir. Zbog toga je bilo neophodno prelaznom odredbom ~lana 457.
predvidjeti da }e se odredba ~lana 86. po~eti primjenjivati tek nakon stu panja na snagu posebnog zakona kojim se ure|uje postupak medijacije.
Zakon o postupku medijacije (Slu`beni glasnik BiH br. 37/04), koji je usvojila Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine u junu 2004. godine, stupio je na snagu 20. augusta 2004. godine, pa je od tog datuma primjenjiva i odredba ~lana 86.

166

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 87

Spomenuti Zakon o postupku medijacije reguli{e medijaciju kao dobrovoljni


na~in vansudskog rje{avanja sporova, uz pomo} medijatora, koji posreduje me|u
strankama. Sporazum postignut u postupku medijacije ima snagu izvr{ne isprave
(~lan 25.). U pogledu odnosa sa sudskim postupkom, ovaj zakon predvi|a da
se postupak medijacije mo`e pokrenuti prije zapo~injanja parnice pred sudom
ili u njenom toku. Ako se stranke u parni~nom postupku, na vlastitu inicijativu
ili na prijedlog suda, sporazumiju da spor poku{aju rije{iti u postupku medijacije, ro~i{te se, u skladu sa odredbama ZPP-a o odgodi ro~i{ta (~lan 111. st.
1.), odnosno odredbama o odlaganju ro~i{ta radi vansudskog rje{avanja spora
(~lan 112. st. 1. ta~ka 2.), odga|a ili odla`e na period od najvi{e 30 dana. (U
~lanu 14. Zakona o postupku medijacije govori se samo o odgodi ro~i{ta, ali iz
ostalih odredbi zakona proizilazi da se i ro~i{te koje je zapo~eto mo`e odlo`iti
iz ovog razloga). Stranke su du`ne obavijestiti sud o ishodu postupka medijacije najksnije do dana odr`avanja novog ro~i{ta (~lan 26.). Primjenom ovog
zakona, medijacijom bi, uz rizik minimalnog produ`etka trajanja parni~nog postupka, znatan broj predmeta mogao biti rije{en vansudskim putem.

Stav 1. Sud, imaju}i u vidu prirodu spora i druge okolnosti (spremnost stranaka na uzajamna popu{tanja, mogu}nost prebijanja potra`ivanja i sli~no), mo`e
strankama predlo`iti da spor rije{e u postupku medijacije u skladu sa
zakonom o medijaciji. Iz samog teksta odredbe vidljivo je da sud ovakav na~in
rje{avanja spora strankama mo`e samo predlo`iti, te da prihvatanje prijedloga suda u potpunosti zavisi od volje stranaka. Ukoliko bar jedna od stranaka ne `eli pristupiti rje{avanju spora putem medijacije, do njega ne}e ni do}i,
pa }e sud nastaviti parni~ni postupak. Odredba ~lana 86., dakle, prihvata
neobavezni karakter medijacije, koji je usvojen i u Zakonu o postupku medijacije. Treba ista}i da postoje i druga~ija rje{enja, pa tako Zakon o parni~nom
postupku Br~ko Distrikta (Slu`beni glasnik Br~ko Distrikta BiH br. 5/00, 6/02)
predvi|a medijaciju kao obavezan dio svakog parni~nog postupka.

Sud ovakav prijedlog mo`e dati strankama najkasnije na pripremnom ro~i{tu.


Cilj medijacije je u{teda tro{kova postupka i vremena, kako stranaka tako i
suda, pa ne bi bilo opravdanja da sud upu}uje stranke na medijaciju nakon
{to su ve} u parni~nom postupku nastali znatni tro{kovi.

Stav 2. Stranke u postupku, saglasno na~elu dispozicije, mogu same staviti


prijedlog za rje{avanje spora u postupku medijacije do zaklju~enja glavne
rasprave. Uslov za prihvatanje ovakvog prijedloga je da ga isti~u sporazumno sve stranke u postupku.
^lan 87.
Stranke mogu zaklju~iti nagodbu o predmetu spora u toku cijelog postupka (sudska nagodba).

Kao i stav 1. ranijeg ~lana 321. ZPP-a RS i ~lana 302. ZPP-a FBiH, i ova
odredba predvi|a da stranke mogu pred sudom zaklju~iti poravnanje odnosno nagodbu u toku cijelog postupka (st. 2., 4. i 5. ranijih odredbi preneseni

167

^lan 87 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

su u ovom zakonu u poseban ~lan 89., dok je stav 3. izmijenjen i izdvojen


u poseban ~lan 88.). U odnosu na raniju odredbu izostavljen je dio koji predvi|a da se nagodba zaklju~uje pred parni~nim sudom prvog stepena.
Redaktori zakonskog teksta `eljeli su tako|e naglasiti va`nost zaklju~enja
nagodbe u {to ranijoj fazi postupka, pa su zato u novoj zakonskoj sistematici odredbe o nagodbi smje{tene u dio o pripremnom ro~i{tu. Treba napomenuti da su, zbog izuzetno rijetke primjene u praksi, brisane odredbe koje su
predvi|ale mogu}nost poku{aja postizanja nagodbe pred sudom i prije pokretanja parnice (~lan 305. ZPP-a FBiH i ~lan 324. ZPP-a RS.)
2

Op{te napomene. Sudska nagodba ili poravnanje je na~in rje{avanja spora do


kojeg obi~no dolazi uzajamnim popu{tanjem stranaka. Ipak, za razliku od vansudske nagodbe, popu{tanje stranaka nije neophodno za valjanost sudske
nagodbe (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str 473).

Zaklju~enjem nagodbe parnica prestaje te}i. Zakon ovaj na~in rje{avanja spora
po dejstvu u potpunosti izjedna~ava sa pravomo}nom presudom, jer on
spre~ava vo|enje nove parnice me|u istim strankama o istom zahtjevu (~lan
93.).

Stranke u parnici zaklju~enjem nagodbe raspola`u svojim zahtjevima, pa sudska nagodba predstavlja izraz na~ela dispozitivnosti.

Predmet nagodbe mora biti tu`beni zahtjev kao predmet spora, s tim {to se
nagodba mo`e odnositi na cjelokupan tu`beni zahtjev ili jedan njegov dio.
(~lan 89.). Sudska nagodba bi se mogla odnositi i na odnos koji nije predmet
spora, ali je s njime u vezi. (Tako Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no
procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 472)

U pogledu pravne prirode sudske nagodbe, u pravnoj teoriji je najprihva}eniji


stav o njenoj dvojakoj prirodi: sudska nagodba predstavlja gra|anskopravni
ugovor kojim stranke ure|uju svoj materijalnopravni odnos, ali istovremeno i
parni~nu radnju stranaka kojom one uti~u na ishod postupka, a koja za krajnju posljedicu ima pravosna`nost. Zbog toga stranke ne mogu svojim naknadnim sporazumom otkloniti dejstva nagodbe (v. Pozni}, Gra|ansko procesno
pravo, Beograd 1989, str. 337; Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 473-474; ^alija - Omanovi}, Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., str. 245). Ovakav je stav op{teprihva}en i u ranijoj sudskoj praksi sudova biv{e Jugoslavije, te sudova zemalja biv{e Jugoslavije:
Sudsko poravnanje nije samo materijalno-pravni ugovor nego i akt okon~anja
parnice koji ima snagu pravosna`ne sudske odluke (Vrhovni sud Srbije, Rev.
737/94, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|anskoprocesnog prava, Beograd, 2000., str. 107), pa pored materijalno-pravnog
u~inka strana~kog ugovora ima i pravni u~inak sudske odluke (Vrhovni sud
Srbije Gzz-334/69, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz
gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 106). Zbog toga valjanost
sudske nagodbe treba prosu|ivati kako sa stajali{ta gra|anskog procesnog
prava tako i gra|anskog prava (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 2351/92 od

168

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 88

19.11.1992. godine, objavljeno u Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom


postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 530).
7

Stranke o predmetu spora mogu zaklju~iti i vansudsku nagodbu (~l. 10891098. Zakona o obligacionim odnosima). Budu}i da se ova nagodba zaklju~uje
bez u~e{}a suda, ona ne predstavlja parni~nu radnju i ne uti~e na tok parnice, pa tako nema ni dejstvo pravosna`ne presude (v. komentar uz ~lan
93/5).

Stav 1. Sudsko poravnanje mo`e se zaklju~iti u toku cijelog postupka, kako


u toku prvostepenog postupka tako i nakon podno{enja pravnih lijekova dakle sve do pravosna`nog okon~anja parnice. Triva, Belajec i Dika smatraju
da je zaklju~enje sudske nagodbe dopu{teno i nakon pravomo}nog okon~anja
parnice (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 472).

Ranija odredba ~lana 321. ZPP-a RS i ~lana 302. ZPP-a FBiH je izmijenjena
utoliko {to je brisan dio odredbe koji je predvi|ao da se nagodba uvijek
zaklju~uje pred parni~nim sudom prvog stepena. Razlog ovakvom opredjeljenju redaktora zakonskog teksta vjerovatno je bila ranija formulacija koja se
mogla razumjeti i tako da se sudska nagodba zaklju~uje samo u toku prvostepenog postupka (Stranke mogu u toku cijelog postupka pred parni~nim
sudom prvog stepena zaklju~iti nagodbu o predmetu spora). Me|utim, ni u
praksi ni u nauci ova odredba nije stvarala bilo kakve nedoumice, pa smatramo da ovaj dio teksta nije bilo neophodno mijenjati, ili je eventualno odredbu trebalo preformulisati jasno izra`avaju}i da se nagodba zaklju~uje pred
parni~nim sudom prvog stepena, ~ak i ako u to vrijeme te~e postupak pred
vi{im sudom po pravnom lijeku. Prvostepeni sud, naime, najbolje poznaje
predmet spora, najbolje }e mo}i ocijeniti dozvoljenost sudske nagodbe, pa je
najcjelishodnije ovu ulogu ostaviti prvostepenom sudu.

10

Ako je u isto vrijeme u toku postupak pred vi{im sudom, prvostepeni sud
ga, po slu`benoj du`nosti, treba izvijestiti o zaklju~enoj nagodbi, a to mogu
u~initi i same stranke. No, ni pravna teorija ni sudska praksa nisu izgradile
stav o pravnim posljedicama zaklju~enja sudske nagodbe nakon {to je done sena prvostepena presuda, a `albeni postupak je u toku. Triva smatra da bi
se rje{enja ovog problema mogla kretati od stava po kome bi sud trebao konstitutivnom odlukom ukinuti donesenu presudu, pa do stava po kome bi samo
zaklju~ivanje sudske nagodbe oduzimalo pravno zna~enje pobijanoj presudi, jer
uzrokuje ga{enje parnice u stadiju u kome presuda jo{ nije postala
pravomo}na (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 472).
^lan 88.
(1) Sud }e, na na~in koji ne ugro`ava njegovu nepristrasnost, na pripremnom ro~i{tu, kao i u toku cijelog postupka, nastojati da stranke zaklju~e
sudsku nagodbu.

169

^lan 88 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

(2) U cilju doprino{enja nagodbi sud mo`e, kada ocijeni da je to osnovano,


strankama predlo`iti kako da se nagode, vode}i ra~una o `eljama stranaka, prirodi spora, odnosima me|u strankama i drugim okolnostima.
1

Stav. 3. ~lana 302. ranijeg ZPP-a FBiH i ~lana 321. ranijeg ZPP-a RS sadr`avali
su odredbu koja je predvi|ala da }e sud u toku postupka ukazati strankama na mogu}nost nagodbe (ZPP RS), odnosno upozoriti ih na ovu mogu}nost
(ZPP FBiH) i pomo}i im da zaklju~e nagodbu. U novoj odredbi vidljiva je
intencija zakonodavca da sudu u pogledu zaklju~enja sudske nagodbe da znatno aktivniju ulogu. Tako se predvi|a da }e sud ne samo ukazati strankama
na ovu mogu}nost ve} da }e aktivno nastojati da do|e do zaklju~enja nagodbe,
te da ~ak mo`e strankama predlo`iti na koji na~in da se nagode.

Uz stav 1. Nagodba je akt stranaka i mora biti rezultat njihove slobodne


volje. Sud, dakle, ne smije direktno uticati na volju stranaka, insistirati na
rje{enju spora sudskom nagodbom ili stranakama nametnuti takvo rje{enje
spora. Nastojanja suda u smislu stava 1. ovog ~lana treba shvatiti kao ispitivanje, tokom cijelog postupka, a naro~ito na pripremnom ro~i{tu, spremnosti i volje stranaka da razmotre mogu}nost zaklju~enja nagodbe, te ukazivanje na ovu mogu}nost. Sud pri tome, ne smije ni na koji na~in dovesti u
pitanje svoju nepristrasnost, pa tako ne bi smio strankama davati procjene
izgleda na uspjeh u sporu.

Iako sud nastoji da do zaklju~enja nagodbe do|e u toku cijelog postupka, u


zakonu se posebno isti~e ova njegova uloga na pripremnom ro~i{tu, jer je to
i faza u kojoj je zaklju~enje sudske nagodbe najsvrsishodnije. Naime, stranke
su na pripremnom ro~i{tu ve} iznijele sve svoje navode, te predlo`ile dokaze
koje `ele izvesti na glavnoj raspravi, tako da je svaka stranka upoznata sa
argumentima kojima raspola`e druga strana, pa u toj fazi postupka ve} mo`e
donekle naslutiti krajnji ishod postupka. S druge strane, nastali tro{kovi su
jo{ uvijek ograni~eni, a posebno imaju}i u vidu da jo{ nisu nastali tro{kovi
provo|enja dokaza (vje{ta~enja, uvi|aja i sli~no), pa obje stranke imaju interes
da izbjegnu dalje tro{kove.

Stav 2. Odredba stava 2. izazvala je `ive polemike jer je prema nekim mi{ljenjima neprimjereno ulozi sudije kao nezavisnog i nepristrasnog arbitra da
strankama predla`e na~in i uslove pod kojima }e posti}i nagodbu. Formulacija
ove odredbe, me|utim, ukazuje na to da, u prvom redu, kod stranaka ve}
mora postojati volja za mirnim rje{enjem spora, te da sud ovakav prijedlog
mo`e strankama dati u cilju doprino{enja nagodbi, vode}i pri tome ra~una
o `eljama stranaka. Po tome se nova odredba ne razlikuje mnogo od prija{nje
formulacije koja je predvi|ala da }e sud strankama pomo}i da zaklju~e
nagodbu. Tako se i u ranijoj teoriji smatralo da sud strankama koje pokazuju volju za mirnim rje{enjem spora mo`e pomo}i tako {to }e im ukazati na
uslove pod kojima bi to mogle posti}i, a kad je potrebno, postavljanjem pitanja strankama, razjasniti obim i sadr`inu njihovog sporazuma. (Tako Pozni},
Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 337). Za o~uvanje sudske
nepristrasnosti, u svakom slu~aju, klju~no je da sud ne vr{i pritisak ili uticaj
na volju jedne stranke, te da ne iznu|uje zaklju~enje sudske nagodbe stav-

170

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 89


90

ljanjem u izgled eventualno nepovoljnog rje{enja spora po tu stranku (v. Ral~i}


- Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 513). Pri raspravljanju o mogu}nosti i uslovima nagodbe sud ne smije prejudicirati ishod spora
ako nagodba ne bude zaklju~ena.
^lan 89.
(1) Sudska nagodba se mo`e odnositi na cijeli tu`beni zahtjev ili na jedan
njegov dio.
(2) Pred sudom se ne mo`e zaklju~iti nagodba u pogledu zahtjeva kojima
stranke ne mogu raspolagati (~lan 3. stav 2.).
(3) Kada sud donese rje{enje kojim ne dopu{ta nagodbu stranaka, zastat }e
s postupkom dok to rje{enje ne postane pravomo}no.
1

Odredba ovog ~lana u potpunosti preuzima rje{enja iz st. 2., 4. i 5. ranije


odredbe ~lana 321. ZPP-a RS odnosno ~lana 301. ZPP-a FBiH.

Stav 1. Predmet sudske nagodbe mo`e biti cijeli tu`beni zahtjev ili samo jedan
njegov dio, odnosno samo jedan od vi{e postavljenih zahtjeva. U dijelu o
kojem se stranke nisu nagodile parnica se nastavlja.

Stav 2. Sud ocjenjuje dopu{tenost sudske nagodbe. Ako se radi o zahtjevima


kojima stranke ne mogu raspolagati, odnosno ako je nagodba po svom predmetu ili sadr`aju protivna prinudnim normama, nagodba ne mo`e imati dejstvo. Ako stranke insistiraju na zaklju~enju takve nagodbe i nakon {to ih je
sud na to upozorio, sud je du`an primiti nagodbu na zapisnik, ali }e donijeti
rje{enje kojim se utvr|uje da je ona bez dejstva (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 337).

Stav 3. Ako utvrdi da se radi o nagodbi koja nije dopu{tena, sud donosi
rje{enje kojim ne dopu{ta nagodbu. Kad izrekne takvu odluku, sud zastaje s
postupkom do njene pravosna`nosti, tj. do odluke drugostepenog suda, koji,
ako ocijeni da se ne radi o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati pa je stoga nagodba dopu{tena, preina~ava ovo rje{enje prvostepenog suda.

Kada ocijeni da je nagodba dopu{tena, prvostepeni sud ne donosi bilo kakvu


odluku, ve} samo nagodbu konstatuje na zapisnik. Vidi komentar uz ~lan 90/2
i 3.
^lan 90.
(1) Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik.
(2) Nagodba je zaklju~ena kad stranke potpi{u zapisnik.

171

^lan 90 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

(3) Nagodba sadr`i i sporazum o tro{kovima. Ako stranke ne postignu sporazum o tro{kovima, mogu se dogovoriti da odluku o tro{kovima donese
sud.
(4) Sud }e strankama izdati ovjeren prepis zapisnika u koji je unesena
nagodba.
1

Tekst odredbe ~lana 90. preuzet je ve}im dijelom (st. 1., 2., i 4.) iz ranijih
odredbi ~lana 322. ZPP-a RS i 303. ZPP-a FBiH, a odredba stava 3. o tro{kovima je nova.

Stav 1. O zaklju~enoj nagodbi sud ne donosi odluku, ve} se sporazum stranaka unosi u zapisnik. Iako se ponekad u praksi u zapisnicima o sudskoj nagodbi nailazi na rje{enja sudova kojima se nagodba dozvoljava ili usvaja, zakon
predvi|a obavezu dono{enja rje{enja samo ako sud ocijeni suprotno da nagodba nije dozvoljena (v. ~lan 89/4). (Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova,
Beograd, 1980., str. 514, i ^alija - Omanovi}, Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo,
2000., str. 245) Dakle, sud ne donosi rje{enje kojim odobrava zaklju~enu sudsku nagobu, a ako bi sud donio takvo rje{enje, ono nema nikakvo pravno djelovanje, pa u skladu s tim `alba protiv tog rje{enja nije dopu{tena, a nije dopu{tena ni `alba protiv te sudske nagodbe. (Vrhovni sud Crne Gore G`-250/65,
objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom,
sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 516)

U sudsku nagodbu nije neophodno unositi ni izjavu tu`itelja da povla~i tu`bu,


a tu`enog da na to pristaje, jer sudska nagodba neposredno okon~ava parnicu (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 473).

Zapisnik o sudskom poravnanju ima zna~aj javne isprave, pa se pretpostavlja


Z
da je njegov sadr`aj istinit dok se ne doka`e protivno. (Vrhovni sud BiH, broj
Rev. 660/88 od 14.7.1989. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom
postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 581)

Stav 2. Nagodba je zaklju~ena tek nakon {to stranke potpi{u zapisnik u koji
je nagodba unesena. U odnosu na raniju odredbu, brisan je dio koji je predvi|ao da stranke obavezno ~itaju zapisnik. Pretpostavljamo da se zakonodavac
na ovakvu formulaciju odlu~io iz razloga {to je op{tim odredbama o zapisnicima predvi|eno da se zapisnik diktira naglas, te da stranke imaju pravo da
zapisnik pro~itaju ili da tra`e da im se pro~ita (~lan 375.), pa se u tom smislu zapisnik o nagodbi ne razlikuje od bilo kojeg drugog sudskog zapisnika.

Ako se poslije postignutog usmenog sporazuma, ili ~ak nakon diktiranja zapisnika, jedna od stranaka predomisli i odbije da potpi{e zapisnik, ne}e do}i
do zaklju~enja sudske nagodbe, te }e se parni~ni postupak nastaviti.

Stav 3. Sporazum o nagodbi u pravilu treba da sadr`i nagodbu o svim glavnim i sporednim potra`ivanjima, uklju~uju}i i tro{kove postupka. Me|utim, uko-

172

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 91


92

liko se stranke ne uspiju izri~ito sporazumjeti o tro{kovima postupka, mogu ovu


odluku ostaviti na ocjenu sudu. Sud odluku u tom slu~aju donosi odmah i
unosi je na zapisnik. Ukoliko stranke ne postupe ni na taj na~in, odredba ~lana
391. Zakona predvi|a da }e svaka stranka snositi svoje tro{kove postupka.
8

Stav 4. Posljednji stav ove odredbe izmijenjen je u smislu da je sud, prema


novom zakonu, u svakom slu~aju du`an izdati strankama ovjeren prepis zapisnika, dok je prema ranije va`e}im odredbama to ~inio na zahtjev stranaka.
Zapisnik o sudskoj nagodbi ima sva dejstva pravosna`ne presude i predstavlja izvr{ni naslov na osnovu kojeg se mo`e tra`iti prinudno izvr{enje obaveze
preuzete nagodbom, pa se smatralo da, kao {to se stranakama obavezno
dostavlja primjerak presude, na isti na~in treba postupiti i kada je u pitanju
zapisnik o nagodbi.
^lan 91.
Sudska nagodba ima snagu izvr{nog naslova.

Odredba ~lana 91, koja predstavlja novinu u Zakonu o parni~nom postupku,


govori o procesnom dejstvu sudske nagodbe.

Sudska nagodba ima isto dejstvo kao i pravosna`na presuda (v. ~lan 93). Kao
i pravosna`na presuda, sudska nagodba predstavlja i izvr{nu ispravu. Na
osnovu zapisnika o nagodbi, stranka mo`e od suda zahtijevati prinudno
izvr{enje ~inidbe na koju prema sadr`aju nagodbe ima pravo. I dosada je
Zakon o izvr{nom postupku priznavao ovo dejstvo sudskoj nagodbi, ali to nije
bilo izri~ito regulisano u ZPP-u. Kao {to to primje}uje Ze~evi} (Komentar
Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004. g., str. 99), odredba ovog ~lana
nije ni neophodna u Zakonu o parni~nom postupku, jer Zakon o izvr{nom
postupku odre|uje koje su isprave izvr{ne isprave.

Odredba ~lana 91, naravno, odnosi se samo na sudsku nagodbu koja ima kon demnatorni karakter.
^lan 92.
(1) Sudska nagodba mo`e se pobijati samo tu`bom.
(2) Sudska nagodba se mo`e pobijati ako je zaklju~ena u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.
(3) Tu`ba iz stava 1. ovog ~lana se mo`e podnijeti u roku od tri mjeseca
od dana saznanja za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od pet godina od dana zaklju~enja sudske nagodbe.

Zakonski tekst odredbe ~lana 92. nov je, jer materija pobijanja sudske nagodbe
nije bila regulisana ranijim Zakonom o parni~nom postupku. No, sam sadr`aj

173

^lan 92 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ove odredbe niukoliko ne predstavlja novinu, jer izra`ava dugogodi{nji stav


sudske prakse. Opredjeljenje da se sudska nagodba mo`e pobijati jedino tu`bom
radi poni{taja u posebnoj parnici proizilazi iz shvatanja o sudskoj nagodbi kao
ugovoru. Isto rje{enje bilo je posredno priva}eno ve} i u ranijem Zakonu o
izvr{nom postupku, ali su izri~itim regulisanjem ove materije u Zakonu o
parni~nom postupku otklonjene sve eventualne ranije nedoumice i nesuglasice
koje su o ovom pitanju postojale izme|u pravne nauke i sudske prakse.
2

Stav 1. Sudska nagodba pobija se tu`bom u posebnoj parnici.

Prije dono{enja Zakona o izvr{nom postupku iz 1978. godine postojala je, u


pogledu pobijanja sudskog poravnanja, nesuglasica izme|u pravne nauke i
sudske prakse. Ve}ina autora smatrala je da se sudska nagodba, s obzirom
na njeno procesnopravno dejstvo, odnosno efekat pravosna`nosti, mo`e napadati vanrednim pravnim lijekom - prijedlogom za ponavljanje postupka.
Sudsku nagodbu, u tom pogledu, trebalo bi tretirati analogno presudi po priznanju. Ovakav stav iscrpno obrazla`u Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko
parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 476-477. Sudska praksa, me|utim,
davno je stala na stanovi{te da je sudska nagodba, kao i vansudska, u prvom
redu ugovor, te da se mo`e pobijati na isti na~in i zbog razloga zbog kojih
se mo`e pobijati valjanost svakog drugog ugovora (Vrhovni sud BiH Rev889/69) - dakle tu`bom. Poravnanje, sudsko ili vansudsko, mo`e se pobijati
tu`bom kao i svaki ugovor (Vrhovni sud Srbije G`-40/66, objavljeno u ]osi}
- Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd
2000, str. 107); Sudsko poravnanje, iako ima isto procesualno pravno dejstvo kao i pravosna`na presuda, iako je izvr{ni naslov, ipak nije sudska odluka, nego je sporazum - ugovor parni~nih stranaka zaklju~en pred sudom i
unesen u zapisnik, pa se kao ugovor mo`e pobijati tu`bom, ako postoje
uslovi koje predvi|aju pravna pravila gra|anskog materijalnog prava.
(Vrhovni sud Crne Gore, G`-232/64, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 515); Sudsko poravnanje je ugovor
stranaka zaklju~en pred sudom i nije sudska odluka pa se ne mo`e pobijati `albom. @alba izjavljena protiv sudskog poravnanja se odbacuje kao
nedozvoljena. Poravnanje se mo`e pobijati tu`bom iz razloga iz kojih se mo`e
pobijati valjanost svakog ugovora. (Vi{i privredni sud Srbije P`-2689/94,
objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 107)
Drugo stanovi{te je prevagnulo, pa je posredno legalizovano i ranije va`e}im
Zakonom o izvr{nom postupku iz 1978. godine. Odredbom ~lana 63. tog
zakona bilo je propisano da izvr{enje koje se sprovodi na osnovu sudskog
poravnanja kao izvr{ne isprave mo`e biti odlo`eno u slu~aju u kojem je podnesena tu`ba za stavljanje van snage sudskog poravnanja - ~ime je posredno prihva}eno da se poni{taj poravnanja posti`e u novoj parnici. I novi ZPP
prihvata ovo drugo stanovi{te.

174

Osim parni~nih stranaka, sudsku nagodbu, kao i svaki drugi ugovor, mo`e
pobijati i svako tre}e lice koje ima pravni interes, odnosno ~ija su prava

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 93

nagodbom povrije|ena. (Vrhovni sud Srbije, Gzz-15/81, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000., str. 71)
5

Stav 2. Sudska nagodba se mo`e pobijati samo zbog mana volje, tj. ako je
zaklju~ena u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare. Zakonodavac kao
razlog pobijanja prihvata razloge zbog kojih se, prema Zakonu o obligacionim
odnosima, mogu pobijati ugovori, pa i postojanje mana volje treba cijeniti u
smislu odredaba tog zakona.

Stav 3. Ova odredba odre|uje subjektivni i objektivni rok za pobijanje sudske


nagodbe. Nakon proteka roka od 3 mjeseca od saznanja za razloge pobijanja, odnosno roka od 5 godina od dana zaklju~enja nagodbe, nagodba se vi{e
ne mo`e pobijati. Za razliku od prethodnog stava, zakonodavac, pri odre|ivanju roka za podno{enje tu`be radi pobijanja sudske nagodbe, nije preuzeo
rokove predvi|ene Zakonom o obligacionim odnosima jednu godinu od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prinude, a najkasnije tri
godine od dana sklapanja ugovora (~lan 117. ZOO). Ovakvo opredjeljenje ne
~ini nam se u potpunosti dosljednim. Zakonodavac je, prema na{em mi{ljenju, ili trebao ostati dosljedan rje{enju koje predvi|a Zakon o obligacionim
odnosima, a time i rokovima predvi|enim u tom zakonu, ili, s obzirom na
posebnost pravne prirode sudske nagodbe (v. komentar uz ~lan 87/6), opredijeliti se za rokove koje Zakon o parni~nom postupku predvi|a za podno{enje
prijedloga za ponavljanje postupka (subjektivni rok od 30 dana i objektivni
rok od 5 godina - v. ~lan 257. ZPP-a).

Ako se u posebnom postupku pravomo}no utvrdi da je sudska nagodba


stranaka nevaljana, parni~ni postupak u kojem je ta nagodba zaklju~ena
vra}en je u stanje prije nagodbe, pa se mo`e tra`iti da se taj postupak nastavi i okon~a (Vrhovni sud Hrvatske Gzz-11/79 od 12.4.1979. godine, objavljeno u Dika ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 536).
^lan 93.
Sud }e u toku cijelog postupka po slu`benoj du`nosti paziti da li se
vodi parnica o predmetu o kojem je ranije bila zaklju~ena sudska nagodba i ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o kojem je zaklju~ena
sudska nagodba, odbacit }e tu`bu.

Odredba ~lana 93. na isti na~in reguli{e procesnopravna dejstva sudske


nagodbe kao {to je to bilo u~injeno ranije va`e}im odredbama ~lana 323. ZPPa RS i ~lana 304. ZPP-a FBiH.

Sudska nagodba ima isto dejstvo kao i pravosna`na presuda. Bez obzira na
njen karakter ugovora, stranke ne mogu svojim kasnijim sporazumom otkloniti pravosna`nost nagodbe. Prema tome, nova parnica izme|u istih stranaka o
predmetu o kojem je zaklju~ena nagodba nije dopu{tena, te o ovom sud vodi

175

^lan 94 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ra~una po slu`benoj du`nosti, i to tokom cijelog postupka. U praksi, sud u


pravilu saznaje za postojanje ranije zaklju~ene sudske nagodbe iz prigovora
tu`enog u novoj parnici (prigovor rei judicialiter transactae).
3

Ako utvrdi da je predmet spora ve} rije{en sudskom nagodbom me|u istim
strankama, sud odbacuje tu`bu, kao {to to ~ini i u slu~aju postojanja pravosna`ne presude o istom zahtjevu.

Osim {to ima dejstvo pravomo}ne presude, sudska nagodba ima i svojstvo
izvr{ne isprave, {to zakon izri~ito predvi|a u ~lanu 91.

Vansudska nagodba nema snagu pravosna`ne presude, niti predstavlja izvr{nu


ispravu. Sud vodi ra~una o zaklju~enoj vansudskoj nagodbi samo po prigovoru stranke i o njoj odlu~uje kao o materijalnopravnom pitanju. Stoga
uspje{no isticanje prigovora zaklju~enja vansudske nagodbe vodi ka odbijanju tu`benog zahteva, a ne odbacivanju tu`be (Okru`ni sud u Kraljevu, G`591/91, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|anskoprocesnog prava, Beograd, 2000., str. 108).
c) Zakazivanje ro~i{ta za glavnu raspravu

Odredbe ~l. 94-96. zamijenile su dosada{nje odredbe ~lanova 273. i 274. ZPPa FBiH, odnosno ~l. 292. i 293. ZPP-a RS. Novim odredbama (~lan 94. st. 1.)
predvi|eno je da se prilikom zakazivanja ro~i{ta za glavnu raspravu, osim o
danu i satu odr`avanja ro~i{ta (raniji ~lan 273. ZPP-a FBiH i 292. ZPP-a RS),
te osobama koje }e biti pozvane na glavnu raspravu (ranije ~lan 274. st. 3.
ZPP-a FBiH i 293. st. 3. ZPP-a RS), obavezno odlu~uje i o pitanjima o kojima
}e se raspravljati, te dokazima koji }e se provesti na glavnoj raspravi. Odredbe
~lana 95. i 96. predvi|aju na koji se na~in o glavnoj raspravi obavje{tavaju
osobe koje su bile odnosno nisu bile prisutne na pripremnom ro~i{tu. Odredbama st. 2. i 3. ~lana 94. propisuje se rok odr`avanja glavne rasprave, a
odredbom stava 4. istog ~lana na~in odre|ivanja ro~i{ta kada se predvi|a da
}e glavna rasprava trajati du`e od jednog dana.
^lan 94.
(1) Na
1)
2)
3)
4)

pripremnom ro~i{tu sud }e rje{enjem odrediti:


dan i sat odr`avanja glavne rasprave;
pitanja o kojima }e se raspravljati na glavnoj raspravi;
dokaze koji }e se izvesti na glavnoj raspravi;
osobe koje }e biti pozvane na glavnu raspravu.

(2) Glavna rasprava }e se, u pravilu, odr`ati najkasnije u roku od 30 dana


od dana odr`avanja pripremnog ro~i{ta.
(3) Sud mo`e odrediti da se glavna rasprava odr`i odmah nakon pripremnog
ro~i{ta.

176

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 94

(4) Ako se procjenjuje da }e glavna rasprava trajati du`e od jednog dana,


ro~i{te }e biti zakazano za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno
da se rasprava odr`i u kontinuitetu.
1

Stav 1. Zakazivanje ro~i{ta za glavnu raspravu je posljednji podstadij njenog


pripremanja. Na kraju pripremnog ro~i{ta, prije njegovog zaklju~enja, sud
obavezno donosi rje{enje kojim odre|uje vrijeme odr`avanja glavne rasprave,
predmet raspravljanja na glavnoj raspravi, dokaze koji }e se izvesti na glavnoj
raspravi i osobe koje }e na raspravu biti pozvane.
O vremenu odr`avanja glavne rasprave dat je detaljniji komentar uz st. 2. i
3. ovog ~lana, o predmetu raspravljanja i dokazima bilo je vi{e rije~i u komentaru uz ~lan 81., a u pogledu osoba koje se pozivaju na raspravu treba vidjeti komentar uz ~lan 96. Zakona.

Stav 2. i 3. Zakonodavac u st. 2. i 3. jo{ jednom izra`ava svoje opredjeljenje da postupak u~ini {to kra}im i ekonomi~nijim.

Stav 2. U pravilu se glavna rasprava treba odr`ati u roku od 30 dana od


dana odr`avanja pripremnog ro~i{ta. Trideset dana predstavlja dovoljno vremena da se stranke, nakon pripremnog ro~i{ta, na kojem su upoznate sa odlukom
suda u vezi predmeta raspravljanja i dokaza koji }e se provoditi na glavnoj
raspravi, pripreme za glavnu raspravu. Rok od 30 dana trebao bi tako|e biti
dovoljan za dostavu poziva licima koja nisu bila prisutna na pripremnom
ro~i{tu, a pozivaju se na glavnu raspravu. Zakonodavac je ipak predvidio
mogu}nost odstupanja od ovog pravila (zbog toga formulacija u pravilu),
naro~ito za slu~ajeve u kojima neke od dokaza nije mogu}e pribaviti u tako
kratkom roku (vr{enje slo`enijih vje{ta~enja, pribavljanje isprava od strane suda
kada ih stranke nisu mogle same pribaviti i sl.). Poznato je, me|utim, da je
u praksi mali broj sudova koji su u stanju pridr`avati se propisanog pravila, pa se postavlja pitanje cjelishodnosti ovakve odredbe.

Odredba stava 3. predvi|a mogu}nost odr`avanja glavne rasprave u nastavku


pripremnog ro~i{ta. Sam zakonski tekst ne predvi|a posebne uslove pod kojima je sud ovla{ten tako postupiti. Ze~evi} smatra da je primjena ove odredbe
predvi|ena za situacije u kojima iz rezultata pripremnog ro~i{ta proizilazi da
su odlu~ne ~injenice nesporne ili da je o~it nedostatak aktivne ili pasivne legitimacije kod stranaka u sporu ili da je potra`ivanje zastarjelo i sl. (v. Ze~evi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004. g., str. 102). Imaju}i
u vidu da istovremeno provo|enje pripremnog ro~i{ta i ro~i{ta za glavnu
raspravu nesumnjivo pojednostavljuje i ubrzava postupak, mi{ljenja smo da je
intencija zakonodavca bila da ovoj odredbi da jo{ {iru primjenu, pod uslovom
da strankama ne bude uskra}ena mogu}nost raspravljanja, a posebno da je
mogu}e odmah raspraviti o svim pitanjima o kojima je odre|eno da }e se
raspravljati i provesti sve dokaze ~ije je provo|enje predvi|eno.

U prvom redu, mo`e se pretpostaviti da je ovaj uslov ispunjen ako su obje


stranke prisutne na pripremnom ro~i{tu i saglasne da se odmah provede glavna rasprava. Podrazumijeva se da bi ovo bilo mogu}e samo ukoliko }e se

177

^lan 95 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

dokazi izvoditi samo ~itanjem isprava i saslu{anjem stranaka, pa nema potrebe


pozivati tre}a lica na glavnu raspravu, niti odre|ivati ro~i{te na licu mjesta.
6

Ako nema saglasnosti stranaka ili jedna od stranaka, iako uredno obavije{tena,
nije prisutna na pripremnom ro~i{tu, smatramo da bi se odr`avanje glavne
rasprave u nastavku pripremnog ro~i{ta moglo odrediti ako su odlu~ne ~injenice
nesporne me|u strankama; ili ako se radi o jednostavnom predmetu, a na
pripremnom ro~i{tu nisu izneseni bilo kakvi novi ~injeni~ni navodi ili pravni
argumenti, osim onih koji su predlo`eni u tu`bi i odgovoru na tu`bu.

Ipak, mi{ljenja smo da bi bilo neophodno u pozivu za pripremno ro~i{te upozoriti stranke o mogu}nosti odr`avanja glavne rasprave odmah nakon
pripremnog ro~i{ta, te na taj na~in stranke upoznati s time da moraju biti
spremne za raspravljanje ~ak i na pripremnom ro~i{tu, kao i s mogu}no{}u
da propu{tanjem pripremnog ro~i{ta propuste i glavnu raspravu.

Stav 4. Rukovode}i se principom koncentracije ro~i{ta, zakonodavac je u ~lanu


116. ovog zakona predvidio novi institut nastavka ro~i{ta. Ovaj ~lan predvi|a
da }e sud, ako se zapo~eto ro~i{te ne mo`e okon~ati u toku istog dana, odrediti nastavak ro~i{ta za sljede}i radni dan. S obzirom da se datum odr`avanja glavne rasprave odre|uje unaprijed, na pripremnom ro~i{tu, ~lan 94. stav
4. propisuje obavezu suda da unaprijed procijeni du`inu trajanja glavne
rasprave, kako bi se glavna rasprava mogla odr`ati u kontinuitetu. Na osnovu
ove procjene, sud }e unaprijed zakazati ro~i{te za glavnu raspravu za potreban broj dana. Sud na pripremnom ro~i{tu odlu~uje o ~emu }e se raspravljati i koji }e se dokazi provoditi, te }e upravo nakon dono{enja ove odluke,
u zavisnosti od broja i kompleksnosti spornih pitanja, kao i dokaza ~ije je
provo|enje odre|eno, biti u stanju da pribli`no ocijeni vrijeme potrebno za
okon~anje glavne rasprave.

Odredba stava 4. ima izuzetan zna~aj za efikasno odvijanje postupka. Naime,


ukoliko sud propusti procijeniti du`inu trajanja glavne rasprave na pripremnom ro~i{tu, pa se tek na glavnoj raspravi utvrdi da se rasprava ne mo`e
okon~ati istog dana, u praksi }e biti veoma te{ko, gotovo nemogu}e, nastaviti ro~i{te sljede}eg radnog dana, jer }e ureduju}i sudija, kao i punomo}nici
stranaka, u pravilu ve} imati zakazana ro~i{ta za naredni dan.
^lan 95.
Sa sadr`ajem rje{enja iz stava 1. ~lana 94. ovog zakona upoznat }e se
prisutna stranka, te joj se ne}e dostavljati rje{enje, niti poziv za glavnu
raspravu. Sud }e obavijestiti prisutnu stranku i o posljedicama izostanka
sa ro~i{ta za glavnu raspravu.

178

Odredba ~lana 95. predstavlja izmijenjenu verziju ranijeg ~lana 273. ZPP-a
FBiH i ~lana 292. ZPP-a RS kojima je bilo predvi|eno da sud na pripremnom ro~i{tu u pravilu saop{tava strankama dan i sat kad }e se odr`ati glavna rasprava.

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 96

Sud }e stranke koje prisustvuju pripremnom ro~i{tu upoznati sa rje{enjem o


odre|ivanju ro~i{ta za glavnu raspravu iz ~lana 94. stav 1. Ovim rje{enjem
se, osim dana i sata odr`avanja glavne rasprave, odre|uju i pitanja o kojima
}e se raspravljati na glavnoj raspravi, dokazi koji }e se izvesti na glavnoj
raspravi, kao i osobe koje }e biti pozvane na glavnu raspravu. Prilikom
dono{enja ovog rje{enja, sud ga glasno diktira na zapisnik, pa, budu}i da su
stranke s njim ve} upoznate, a mogu i prije potpisivanja zapisnika tra`iti da
im se pro~ita zapisnik ili da to same u~ine, nema potrebe prisutnim strankama posebno dostavljati rje{enje niti poziv za glavnu raspravu. Sud je,
me|utim, du`an prisutne stranke obavijestiti o posljedicama izostanka s ro~i{ta
za glavnu raspravu. Ove posljedice propisane su odredbama ~lana 97. st. 3.
i 4. U praksi, sud }e i na zapisnik konstatovati da se stranke o ro~i{tu i
posljedicama izostanka s ro~i{ta usmeno obavje{tavaju, pa im se poziv ne}e
slati.
^lan 96.
(1) Sud }e na ro~i{te za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile
prisutne na pripremnom ro~i{tu, kao i svjedoke i vje{take koje je na
pripremnom ro~i{tu odlu~io pozvati.
(2) U pozivu za glavnu raspravu, sud }e obavijestiti pozvane o posljedica ma izostanka sa ro~i{ta.
(3) Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ro~i{tu uz poziv za glavnu
raspravu dostavlja se ovjeren prepis rje{enja iz stava 1. ~lana 94. ovog
zakona.

Stav 1. Sud na kraju pripremnog ro~i{ta rje{enjem o odre|ivanju ro~i{ta za


glavnu raspravu odre|uje i osobe koje }e pozvati na glavnu raspravu (~lan
94. st. 1. ta~ka 4.)

O ro~i{tu za glavnu raspravu u svakom slu~aju se obavje{tavaju stranke


odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomo}nici koji nisu bili prisutni na
pripremnom ro~i{tu. U pravilu se ovo odnosi na tu`enog, jer se u u slu~aju
izostanka tu`itelja sa pripremnog ro~i{ta u najve}em broju slu~ajeva tu`ba
smatra povu~enom, pa se glavna rasprava ne}e ni odr`ati. (~lan 84. st. 1.).
Na ro~i{te se pozivaju i stranke ~ije je saslu{anje odre|eno. Ako stranka ima
punomo}nika, a treba je pozvati jer je odre|eno izvo|enje dokaza saslu{anjem
stranaka, poziv se dostavlja njenom punomo}niku, koji je du`an stranku o
tome obavijestiti (~lan 166.).

Sud na ro~i{te za glavnu raspravu poziva i vje{take i svjedoke, ~ije je


saslu{anje odre|eno.

Ako je odre|eno provo|enje dokaza vje{ta~enjem, vje{tak se obavezno poziva


na glavnu raspravu, ~ak i ako je njegov nalaz i mi{ljenje ve} izra|en, a
stranke na njega nemaju primjedbi (~lan 151. st. 1.). Vje{taku se uz poziv za

179

^lan 96 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

glavnu raspravu dostavlja i rje{enje kojim se odre|uje vje{ta~enje, a kojim je


izme|u ostalog odre|en obim i predmet vje{ta~enja, te rok u kojem je vje{tak
du`an podnijeti svoj pismeni nalaz i mi{ljenje (v. ~l. 82. st. 1., 150. i 151. st.
2.). Da bi se na glavnoj raspravi, na jednom ro~i{tu, mogli provesti svi dokazi,
sud }e rok za dostavljanje nalaza i mi{ljenja vje{taka uvijek odrediti tako da
pada prije glavne rasprave (~lan 154. st. 1.), kako bi se nalaz i mi{ljenje mogli
strankama dostaviti najmanje osam dana prije odr`avanja ro~i{ta za glavnu
raspravu (~lan 82. st. 2.).
5

Stav 2. Kao i stranke koje su prisutne na ro~i{tu (~lan 95.), sud o posljedica ma izostanka sa glavne rasprave mora obavijestiti i stranke i druge u~esnike
u postupku koje poziva. Posljedice izostanka stranaka sa glavne rasprave
propisuje odredba ~lana 97. st. 3. i 4. Zakona, dok su posljedice nedolaska
za svjedoke i vje{take predvi|ene odredbama glave o nepo{tivanju suda - ~l.
410. i 411. ovog zakona.

Odredbom ~lana 142. ovog zakona propisan je sadr`aj poziva za svjedoka. U


pozivu se obavezno navodi ime i prezime i ime jednog roditelja svjedoka,
vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se
poziva kao svjedok. Osim na posljedice neopravdanog izostanka, sud je u
pozivu du`an svjedoka upozoriti i da ima pravo na naknadu tro{kova nastalih usljed njegove obaveze da svjedo~i (~lan 146.).

Odredba ~lana 142. se na odgovaraju}i na~in primjenjuje i na pozivanje


vje{taka (~lan 161.), s tim {to je sud vje{taka u pozivu du`an upozoriti i na
obavezu da svoje mi{ljenje iznese u skladu s pravilima nauke i vje{tine, te
na pravo na nagradu i naknadu tro{kova (~lan 151. st. 3.).

Stav 3. Rje{enjem iz ~lana 94. st. 1. se, osim dana i sata odr`avanja glavne
rasprave, odre|uju i pitanja o kojima }e se raspravljati na glavnoj raspravi,
dokazi koji }e se izvesti na glavnoj raspravi, kao i osobe koje }e biti pozvane na glavnu raspravu. Kako bi se stranke pripremile za raspravljanje na
glavnoj raspravi, moraju biti upoznate sa sadr`ajem ovog rje{enja, pa stoga
zakon propisuje obavezu suda da stranci koja nije upoznata sa tim sadr`ajem
na samom ro~i{tu dostavi prepis rje{enja. Sud nije du`an izraditi poseban pismeni otpravak rje{enja, ve} je dovoljno stranci koja nije bila prisutna, uz
poziv za glavnu raspravu, dostaviti prepis zapisnika sa pripremnog ro~i{ta na
koji je uneseno i navedeno rje{enje.

V GLAVNA
1

180

RASPRAVA

Glavna rasprava, kao stadij postupka u kojem se izvode dokazi i utvr|uju


~injenice na kojima }e sud zasnovati svoju odluku o predmetu spora, centralni je dio parni~nog postupka. Imaju}i u vidu da su upravo pravila koja su
ure|ivala glavnu raspravu omogu}avala gotovo neograni~eno trajanje postupka (mogu}nost izno{enja novih ~injenica i dokaza u bilo kojoj fazi glavne
rasprave, fleksibilna pravila o odgodi ro~i{ta i sl.), zakonodavac je u odredbe
koje reguli{u ovaj stadij postupka unio vrlo brojne i radikalne izmjene.

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 96

Novi zakon tako predvi|a druga~ije i znatno ozbiljnije posljedice izostanka


stranaka sa glavne rasprave (novi ~lan 97., raniji ~lanovi 276. ZPP-a FBiH i
295. ZPP-a RS).

U skladu s napu{tanjem na~ela pomo}i neukoj stranci, izostavljene su odredbe


koje su dosada predvi|ale da je sud du`an stranku ili njenog zakonskog zastupnika upozoriti na potrebu da uzme punomo}nika, a time i mogu}nost da
se iz tog razloga glavna rasprava odgodi (~l. 277. ZPP-a FBiH i 296. ZPP-a RS).

Jedna od najzna~ajnijih izmjena ovog poglavlja je ukidanje mogu}nosti


izno{enja novih ~injenica i predlaganja dokaza tokom cijele glavne rasprave
(dosada{nji ~lan 280. ZPP-a FBiH i ~lan 299. ZPP-a RS), u korist pravila prema
kojem se ~injenice i dokazi koji nisu izneseni na pripremnom ro~i{tu ne mogu
iznositi na glavnoj raspravi. Izuzetak od ovog pravila je predvi|en za slu~ajeve
u kojima stranka doka`e da ih bez svoje krivice nije mogla iznijeti odnosno
predlo`iti na pripremnom ro~i{tu (novi ~lan 102. st. 2.).

Odredbe o odgodi ro~i{ta za glavnu raspravu pretrpjele su temeljite izmjene.


U prvom redu, uvode se tri razli~ita koncepta: odgode, odlaganja i nastavka
ro~i{ta. Mogu}nost odgode, odnosno odlaganja znatno je ograni~ena, kako u
pogledu razloga (~lan 111. st. 1. i 112. st. 1.), tako i u pogledu perioda na
koji se rasprava odla`e (ne du`e od 30 dana - ~lan 115. st. 1. i 2.)

Brisanjem odredbe ~lana 286. ZPP-a FBiH i 305. ZPP-a RS isklju~ena je mogu}nost ponovnog otvaranja glavne rasprave, nakon {to je jednom zaklju~ena.

Slijedom izmjena u osnovnim na~elima parni~nog postupka (raspravno i


istra`no na~elo, na~elo tra`enja istine), kojima se strankama daje znatno
aktivnija uloga u postupku, do{lo je do izmjene i u odredbama o upravljanju postupkom, odnosno rukovo|enju glavnom raspravom od strane sudije.
Ne predvi|a se vi{e obaveza sudije da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravlja (dosada{nje odredbe ~l. 292. st. 2. ZPP-a FBIH i 311. st. 2.
ZPP-a RS), ve} da vodi ra~una da se glavna rasprava odvija na pravilan na~in,
bez nepotrebnih odlaganja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za
dono{enje odluke (nova odredba ~lana 100.). Brisana je i odredba koja je u
dosada va`e}im zakonima bila sadr`ana u ~l. 279. ZPP-a FBiH i 298. ZPP-a
RS, a koja je propisivala obavezu predsjednika vije}a da se stara da se u
toku rasprave iznesu odlu~ne ~injenice, dopune nepotpuni navodi, dopune ili
ozna~e dokazna sredstva, te razjasne navodi stranaka. Ovakvo je rje{enje u
skladu i s novim mjestom koje pripremno ro~i{te zauzima u parni~nom postupku, jer se u pravilu svi navodi stranaka razja{njavaju i sva procesna gra|a
iznosi odnosno predla`e na pripremnom ro~i{tu, a ne vi{e na glavnoj raspravi.
(v. ~lan 78. st. 2.). Iz istog razloga, iz poglavlja o glavnoj raspravi izostavljena je i ranija odredba ~l. 300. ZPP-a RS tj. 281. ZPP-a FBiH, koja je propisivala da izvo|enje dokaza odre|uje sud. Sud ovu odluku, naime, prema novim
pravilima, donosi na pripremnom ro~i{tu.

Izostavljena je, tako|e, odredba o ovla{tenjima koja je imao predsjednik vije}a


izvan ro~i{ta za glavnu raspravu (~lan 293. ZPP-a FBiH i 312. ZPP-a RS). Ova

181

^lan 97 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

je odredba postala izli{na napu{tanjem zbornog su|enja (pa sudija pojedinac


ima sva ovla{tenja koja je ranije imalo kako vije}e, tako i predsjednik vije}a),
kao i uno{enjem nove odredbe prema kojoj sud svoje odluke donosi na ro~i{tu
ili van ro~i{ta (pa vi{e nije potrebno izri~ito predvi|ati koje odluke se mogu
donijeti van ro~i{ta).
9

Odredbom ~lana 99. Zakona na detaljan na~in se predvi|a redoslijed odvi janja rasprave, uklju~uju}i i redoslijed izvo|enja dokaza, te predvi|a mogu}nost za sud da izuzetno odredi redoslijed druga~iji od propisanog. Ovo
ograni~enje nije postojalo u odredbama ranijih zakona (~l. 278. ZPP-a FBiH i
297. ZPP-a RS.)

10

Znatne novine unesene su i u postupak saslu{avanja svjedoka, vje{taka i


stranaka. U skladu s na~elom da dokaze izvode stranke, nove odredbe ~l. 104107. (za razliku od ranije odredbe ~lana 283. ZPP-a FBiH odnosno ~lana 302.
ZPP-a RS) predvi|aju da svjedoke, vje{take i stranke saslu{avaju stranke odnosno njihovi punomo}nici, dok sud ima pravo postavljati pitanja u svakoj fazi
saslu{anja. Ipak, budu}i da je sud taj koji rukovodi glavnom raspravom, pa
i fazom izvo|enja dokaza, sud je du`an voditi ra~una o tome da se osobe
koje se ispituju ne vrije|aju i uznemiravaju, da se pitanja odnose na predmet raspravljanja, te da se ne postavljaju sugestivna pitanja.

11

Odredbe o spajanju i razdvajanju parnica iz ~lana 294. ZPP-a FBiH i 313.


ZPP-a RS premje{tene su u poglavlje o pripremnom ro~i{tu, jer se u pravilu,
odluka o ovim pitanjima donosi u toj fazi postupka.

12

Ranije odredbe o odr`avanju reda na glavnoj raspravi djelomi~no su sadr`ane


u novom ~lanu 100., a djelomi~no premje{tene u poglavlje o nepo{tivanju suda
(~lan 407.), kao i odredba o sankciji u slu~aju zloupotrebe procesnih prava od
strane stranaka, njihovih punomo}nika, zakonskih zastupnika ili umje{a~a.
(ranija odredba ~l. 297. ZPP-a FBiH i 316. ZPP-a RS - novi ~lan 406.)
1. Tok glavne rasprave
^lan 97.
(1) Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja.
(2) Nakon toga, sudija utvr|uje jesu li do{le sve pozvane osobe, pa ako nisu
provjerava jesu li odsutne osobe uredno pozvane i imaju li opravdan
razlog za izostanak.
(3) Ako tu`ilac bez opravdanog razloga ne do|e na ro~i{te za glavnu
raspravu, a bio je uredno pozvan, smatrat }e se da je povukao tu`bu,
osim ako se tu`eni na tom ro~i{tu upusti u raspravljanje.
(4) Ako na ro~i{te za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne do|e tu`eni,
a bio je uredno pozvan, rasprava }e se odr`ati bez njegovog prisustva.

182

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 97

Odredbe st. 1. i 2. kojima se ure|uje po~etak glavne rasprave, preuzete su


iz dosada{njeg ~lana 275. ZPP-a FBiH i ~lana 294. ZPP-a RS. Posljedice izostanka sa glavne rasprave dosada su bile regulisane u ~lanu 276. ZPP-a FBiH i
295. ZPP-a RS, ali se nove odredbe st. 3. i 4. ~lana 97. znatno razlikuju od
ovih odredbi. Ranija pravila ~l. 277. ZPP-a FBiH i 296. ZPP-a RS o du`nosti
suda da stranci koja nije u stanju da se jasno i odre|eno izjasni o predmetu spora uka`e na potrebu da uzme punomo}nika brisani su.

Op{te napomene. Glavna rasprava je sredi{nji dio postupka. Radnje koje


stranke preduzimaju u tom stadijumu, kao i rezultati izvedenih dokaza, slu`e
sudu da utvrdi ~injeni~nu podlogu za primjenu materijalnopravne norme (v.
Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 226). Sud, dakle, donosi
kona~nu odluku o osnovanosti tu`benog zahtjeva na osnovu cjelokupnog procesnog materijala iznesenog na glavnoj raspravi - izvedenih dokaza, navoda
stranaka i ostalih rezultata raspravljanja, pa ta~nost presude zavisi od toga
kako je provedena glavna rasprava.

Zato glavna rasprava mora biti temeljito pripremljena, pa se u novom zakonu


posebna pa`nja posve}uje stadiju pripremanja glavne rasprave. Ovaj je stadij
usmjeren na rje{avanje eventualnih procesnih smetnji (kako bi se glavna
rasprava mogla skoncentrisati samo na raspravljanje pitanja bitnih za meritorno odlu~ivanje); na opredjeljenje zahtjeva stranaka (kako ne bi dolazilo do
odlaganja glavne rasprave i kako bi raspravljanje bilo koncentrisano na jednom ro~i{tu), kao i na pripremanje materijala za glavnu raspravu i upoznavanje stranaka sa tim materijalom (kako bi na glavnoj raspravi bile spremne
za raspravljanje).

Na glavnoj raspravi se u prvom redu raspravlja o ~injenicama od kojih zavisi osnovanost tu`benog zahtjeva i izvode dokazi radi njihovog utvr|ivanja,
ali ako su neka procesna pitanja ostala nerije{ena u fazi pripremanja glavne
rasprave sud mora odlu~iti i o njima.

Sud o osnovanosti tu`benog zahtjeva uvijek odlu~uje nakon provedene glavne


rasprave (~lan 4. Zakona), osim u slu~ajevima izri~ito predvi|enim zakonom
(presuda zbog propu{tanja, na osnovu priznanja ili odricanja).

Dono{enje prvostepene presude bez odr`avanja glavne rasprave predstavlja


jedan od razloga za ukidanje prvostepene presude i vra}anje predmeta na
ponovni postupak (~lan 227.).

Na~ela na kojima se zasnivaju pravila o organizaciji i vo|enju glavne rasprave


su na~elo usmenosti, neposrednosti, javnosti, kontradiktornosti, raspravnosti,
sudskog upravljanja raspravom, jedinstva glavne rasprave, koncentracije postupka i suzbijanja zloupotreba u parnici (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko
parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 454).

U pogledu na~ela koncentracije postupka treba napomenuti da je ovo na~elo


u novom zakonu jo{ izra`enije nego {to je to dosada bio slu~aj. I ranijim je
odredbama bilo predvi|eno da sud mora nastojati da se glavna rasprava obavi

183

^lan 97 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

na jednom ro~i{tu (~lan 311. ZPP-a RS i 292. ZPP-a FBiH). Me|utim, druge
odredbe zakona (mogu}nost izno{enja novih ~injenica i dokaza u toku cijele
glavne rasprave i sl.) ~inile su primjenu ovog pravila gotovo nemogu}im. U
novom zakonu, ovaj princip nalazi mjesto u uvodnim odredbama Zakona (~lan
11.), kao jedan od osnovnih principa parni~nog postupka, te bitno uti~e na
pravila po kojima se odvija stadij glavne rasprave, jer su unesene brojne
druge odredbe koje omogu}avaju ostvarenje ovog na~ela. Zahvaljuju}i tome, u
skladu s novim pravilima, zaista je u velikom broju slu~ajeva mogu}e okon~ati
glavnu raspravu na samo jednom ro~i{tu.
9

U slu~aju da ipak do|e do odlaganja glavne rasprave, te njenog odr`avanja


na vi{e ro~i{ta, jo{ uvijek se primjenjuje na~elo jedinstva glavne rasprave, {to
zna~i da glavna rasprava predstavlja jedinstvenu procesnu cjelinu ~ak i kad
se dr`i na vi{e ro~i{ta (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 154). Pod tim se podrazumijeva da radnje provedene na prethodnom ro~i{tu ne gube procesno zna~enje, da se u pravilu ne
moraju ponavljati (v. ~lan 114.), te da je sud, prilikom odlu~ivanja, du`an
uzeti u obzir cjelokupnu procesnu gra|u i navode stranaka iznesene tokom
cijele glavne rasprave, na bilo kojem od ro~i{ta.

10

Stav 1. Glavna rasprava po~inje time {to sudija otvara glavnu raspravu. Sudija
poziva sve osobe koje su pozvane na to ro~i{te da u|u u sudnicu i objavljuje predmet raspravljanja. Objavljivanje predmeta raspravljanja sastoji se u
ogla{avanju stranaka u sporu, te sa`etog ozna~enja predmeta spora (naknada
{tete, utvr|enje prava vlasni{tva, razvod braka).

11

Stav 2. Sudija zatim utvr|uje da li su ispunjene pretpostavke za odr`avanje


rasprave, tj. da li su pristupile sve pozvane osobe (stranke, njihovi zakonski
zastupnici i punomo}nici, umje{a~i, svjedoci, vje{taci), te to konstatuje na zapisnik. Ako utvrdi da su neke od njih izostale, provjerava da li su uredno pozvane, pa ako jesu da li imaju opravdan razlog za izostanak, te konstatuje
razloge neodazivanja. Sud ovo utvr|uje na osnovu konstatacije dostavlja~a
po{te ili sudskog dostavlja~a, navedene na dostavnici, na osnovu informacija
dobijenih od prisutnih osoba, ili na osnovu obavje{tenja osobe koja je izostala, kojim eventualno opravdava svoj izostanak.

12

Ukoliko dostava poziva strankama odnosno njihovim zakonskim zastupnicima


ili punomo}nicima nije uredna, ili je njihov izostanak opravdan, ne postoje
procesne pretpostavke za odr`avanje glavne rasprave, pa se ro~i{te ne}e
odr`ati, a za stranke ne}e nastupiti posljedice izostanka predvi|ene u odredbama st. 3. i 4. ovog ~lana.

13

Izostanak ostalih osoba koje su pozvane na glavnu raspravu (svjedoci, vje{taci),


bez obzira na razlog izostanka, ne spre~ava njeno odr`avanje. Sud }e u toku
daljeg raspravljanja, zavisno od prijedloga stranaka, kao i rezultata izvo|enja
drugih dokaza, odlu~iti je li potrebno da se radi ponovnog pozivanja tih osoba
ro~i{te odlo`i i zaka`e novo. Razlozi izostanka ovih osoba, me|utim, bi}e od
zna~aja za odluku sudu o eventualnom izricanju kazne, u smislu odredaba o
nepo{tivanju suda.

184

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 97

14

Treba napomenuti da zakon obavezuje sud da o zakonskim pretpostavkama


za odr`avanje rasprave brine i prije dana odr`avanja glavne rasprave. Odredba
~lana 111. Zakona predvi|a da je sud du`an osam dana prije odr`avanja
ro~i{ta provjeriti da li postoje zakonske pretpostavke za odr`avanje rasprave i
da li }e dokazi biti pribavljeni do ro~i{ta (uklju~uju}i dolazak svjedoka i
vje{taka), te }e u protivnom odgoditi raspravu.

15

St. 3. i 4. Dok je po ranije va`e}im pravilima odr`avanje rasprave u odsutnosti jedne od stranaka bilo samo mogu}e, ali ne i obavezno, novi zakon je
u tom pogledu izri~it posljedice propisane odredbama st. 3. i 4. ovog ~lana
nastupaju bez izuzetka. Neopravdan izostanak uredno obavije{tene stranke ne
mo`e dovesti do odgode ili odlaganja rasprave, ~ak ni na zahtjev druge
strane.

16

Stav 3. Prema odredbi stava 3., u slu~aju neopravdanog izostanka tu`itelja, u


pravilu }e se tu`ba smatrati povu~enom. Ista je posljedica predvi|ena i za
izostanak tu`itelja sa pripremnog ro~i{ta, pa i za izostanak sa glavne rasprave
va`i, mutatis mutandis, sve {to je re~eno u komentaru uz ~lan 84/5-7.

17

Tu`eni svojim pona{anjem mo`e otkloniti nastupanje ove posljedice za


tu`itelja. Iako tu`eni u praksi rijetko koristi ovu mogu}nost, postoje slu~ajevi
kada tu`eni ima interes da se predmet meritorno okon~a, pa }e upu{tanjem
u raspravljanje dovesti do odr`avanja ro~i{ta za glavnu raspravu, raspravljanja o osnovanosti tu`benog zahtjeva i dono{enja presude, sve u odsutnosti tu`itelja.

18

Zakon ne predvi|a na koji }e se na~in u takvom slu~aju odvijati glavna


rasprava u odsustvu tu`itelja. Naime, da bi se raspravljalo o tu`bi i tu`benom
zahtjevu, potrebno je tu`bu najprije izlo`iti, a u odsutnosti tu`itelja to mo`e
u~initi jedino sud. Imaju}i u vidu sve rezerve iznesene u komentaru uz ~lan
84/11-21, sud bi u ovakvim okolnostima ipak morao umjesto tu`itelja pro~itati
tu`bu ili ukratko iznijeti bitna pitanja iz tu`be i navode tu`itelja sa
pripremnog ro~i{ta. Uz sve {to je ve} re~eno, treba ista}i i da je zakon u
ovom slu~aju izri~it u pogledu odr`avanja glavne rasprave, da bez tu`be kao
podloge nema predmeta raspravljanja, te da do ovakve situacije dolazi uz
izri~itu saglasnost tu`enog, pa sve ovo name}e potrebu da sud, umjesto izostalog tu`itelja, izlo`i dotada{nje radnje koje je tu`itelj preduzeo.

19

S druge strane, sud se ni u kojem slu~aju ne bi umjesto tu`itelja mogao


upu{tati u izvo|enje dokaza koje je tu`itelj predlo`io. Ovo bi bilo protivno
ulozi suda koja proizilazi iz osnovnih na~ela na kojima po~iva novi parni~ni
postupak, a time bi bila dovedena u pitanje i nepristrasnost suda. Naime,
samim izlaganjem bitnih pitanja iz tu`be, sud samo konstatuje ono {to je
tu`itelj ve} iznio, ali se ne upu{ta u prikupljanje procesne gra|e u korist
jedne od stranaka. Sud u novom parni~nom postupku nema inicijativu za
prikupljanje procesne gra|e, niti vi{e ima ovla{tenje da izvodi dokaze, jer je
to isklju~ivi zadatak stranaka (~lan 7. st. 1.). Radnje koje sud preduzima po
slu`benoj du`nosti odnose se isklju~ivo na upravljanje postupkom, ali nikako
na samu su{tinu stvari. Prema tome, sud, u ovom smislu, ne bi mogao zauzeti

185

^lan 98 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ulogu tu`itelja. Treba imati u vidu i da, s obzirom da je napu{tano na~elo


materijalne istine, sud nema zadatak tra`iti istinu, pa bi izvo|enjem dokaza
koje je predlo`io tu`itelj, djelovao neposredno u korist tu`itelja.
20

Stoga bi sud, u slu~aju odr`avanja rasprave u odsutnosti tu`itelja, morao


donijeti rje{enje kojim se opoziva rje{enje sa pripremnog ro~i{ta kojim je
odre|eno izvo|enje dokaza koje je predlo`io tu`itelj.

21

Stav 4. U slu~aju neopravdanog izostanka tu`enog, zakon predvi|a odr`avanje rasprave bez njegovog prisustva. Smatra se da je i u ovim okolnostima
na~elo kontradiktornosti zadovoljeno, jer je tu`enom urednim pozivanjem
pru`ena mogu}nost da raspravlja pred sudom (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 486). Svojim izostankom tu`eni prihvata
rizik odr`avanja glavne rasprave u njegovom odsustvu i svih drugih posljedica koje za njega mogu nastupiti.

22

Izostanak tu`enog, me|utim, ne stvara pretpostavku da je tu`eni priznao


osnovanost tu`benog zahtjeva (princip negativne litiskontestacije). Odre|ena
propu{tanja tu`enog dovode do ovakve presumpcije samo kada zakon to
izri~ito predvi|a, tj. u slu~aju propusta tu`enog da da pismeni odgovor na
tu`bu, pa se u tom slu~aju donosi presuda zbog propu{tanja.

23

Isto tako, usljed izostanka tu`enog sa glavne rasprave ne nastupa ni pret postavka o priznanju ~injeni~nih navoda tu`itelja, pa }e se stoga na raspravi
sa koje je izostao tu`eni raspravljati o osnovanosti tu`benog zahtjeva sa
tu`iteljem, i o tome izvoditi potrebni dokazi.

24

U pogledu odvijanja glavne rasprave u slu~aju izostanka tu`enog i pitanja


koje radnje tu`enog preduzete do glavne rasprave sud mo`e uzeti u obzir
va`i isto {to je re~eno i za slu~aj odr`avanja glavne rasprave u odsutnosti
tu`itelja (komentar uz ovaj ~lan pod 17-20). Sud, dakle, ne bi mogao u potpunosti zanemariti radnje koje je tu`eni, u skladu s pravilima postupka, preduzeo do glavne rasprave, pa bi na glavnoj raspravi morao ukratko izlo`iti
odgovor na tu`bu i druge navode tu`enog iznesene na pripremnom ro~i{tu,
ali ne bi bio ovla{ten po slu`benoj du`nosti izvoditi dokaze koje je predlo`io
tu`eni.
^lan 98.
(1) Sud }e prvo, po prigovoru stranke ili po slu`benoj du`nosti, utvrditi postoje li procesne smetnje za dalje postupanje i postupiti u skladu s odredbama ~lana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije druga~ije
predvi|eno.
(2) Ako sud ne usvoji prigovor iz stava 1. ovog ~lana, bez obzira da li je
o njemu raspravljano odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom,
odluku o prigovoru donijet }e zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

186

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 98

(3) Protiv rje{enja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog ~lana
nije dopu{tena posebna `alba.
1

I dosada{nje odredbe ~lana 282. ZPP-a FBiH i ~lana 301. ZPP-a RS predvi|ale
su mogu}nost da stranke na glavnoj raspravi istaknu procesne prigovore, s
tim {to je dono{enje rje{enja o takvim prigovorima zavisilo od odluke suda
da li }e o njima raspravljati posebno ili zajedno s glavnom stvari. Nova odredba predvi|a da }e se o procesnim smetnjama raspravljati na po~etku glavne
rasprave, prije raspravljanja o glavnoj stvari.

Stav 1. Sud, u pravilu, o procesnim pretpostavkama odlu~uje tokom prethodnog


ispitivanja tu`be ili na pripremnom ro~i{tu. Me|utim, ako se na osnovu
~injeni~nih navoda stranaka i na osnovu onoga {to je sudu poznato ne mo`e
donijeti odluka u toj fazi postupka, sud mo`e dono{enje odluke o procesnim
pitanjima ostaviti za glavnu raspravu (~lan 68.). Nekada }e sud ili stranke za
mogu}u procesnu smetnju saznati tek nakon pripremnog ro~i{ta, pa u takvom
slu~aju strankama valja dopustiti izno{enje ovih prigovora, odnosno sudu omogu}iti da po slu`benoj du`nosti utvr|uje da li takva smetnja zaista postoji.

Zakonodavac, ispravno, predvi|a da }e se o ovim pitanjima raspravljati prije


raspravljanja o glavnoj stvari. Me|utim, smatramo da, iako to proizilazi iz
redoslijeda odredaba ~l. 98. i 99. Zakona, o procesnim smetnjama nije mogu}e
raspravljati prije nego {to tu`itelj izlo`i tu`bu. Glavna rasprava bi, naime, u
svakom slu~aju morala po~eti izlaganjem tu`be, jer ona predstavlja osnov za
raspravljanje kako u pogledu procesnih pretpostavki tako i u pogledu glavne
stvari. Odredbe o pripremnom ro~i{tu sadr`e sli~no pravilo u pogledu raspravljanja o pitanjima koja se odnose na smetnje za dalji tok postupka (~lan 79.),
ali je u toj odredbi izri~ito predvi|eno da se o ovim pitanjima raspravlja nakon
izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu.

Ako sud, postupaju}i po slu`benoj du`nosti, utvrdi da postoji neka od procesnih smetnji iz ~lana 67. Zakona, ili ako usvoji prigovor stranke u tom smislu, donije}e rje{enje kojim se tu`ba odbacuje ili sud ogla{ava nenadle`nim i
predmet upu}uje nadle`nom sudu (v. ~lan 67.).

Zakonodavac predvi|a postupanje u skladu s odredbom ~lana 67. Zakona,


osim ako je odredbama ovog zakona druga~ije predvi|eno, imaju}i pri tome
na umu odredbe ~l. 17. (samo u ZPP-u FBiH) i 19. ovog zakona. Ovim je
odredbama isklju~ena mogu}nost da se sud, bilo po slu`benoj du`nosti, bilo
povodom prigovora, nakon podno{enja odgovora na tu`bu oglasi mjesno nenadle`nim, odnosno da se vi{i sud prvog stepena oglasi stvarno nenadle`nim
za predmet iz nadle`nosti ni`eg suda prvog stepena. Prema tome, sud o ovim
pitanjima ne mo`e odlu~ivati na glavnoj raspravi.

Sud u ovoj fazi postupka ne bi mogao ni odbaciti tu`bu kao nerazumljivu


ili nepotpunu.

Stav 2. Ako sud odbije prigovor stranke u pogledu procesne smetnje, odluku
o tome }e donijeti zajedno sa odlukom o glavnoj stvari. To zna~i da }e sud

187

^lan 99 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ovu odluku objaviti usmeno, ali je ne}e izraditi u pismenoj formi, ve} }e je
unijeti u pismeni sastav presude (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd, 1989., str. 234).
8

Odredba stava 2. predvi|a da }e se o procesnom prigovoru odlu~iti zajedno


s glavnom stvari bez obzira da li je o njemu raspravljano odvojeno od glavne
stvari ili zajedno s njom (iako je odredbom stava 1. predvi|eno da }e sud
prvo uvrditi postoje li procesne smetnje, pa bi se iz toga moglo zaklju~iti da
se o procesnim smetnjama uvijek raspravlja odvojeno od glavne stvari). Prema
ranijim pravilima parni~nog postupka, sud je najprije odlu~ivao da li }e o procesnom pitanju raspravljati zajedno s glavnom stvari ili odvojeno od nje, pa
je u slu~aju odvojenog raspravljanja mogao o ovom prigovoru donijeti posebno rje{enje, ~ak i ako ga odbije. U tom slu~aju se postupak nastavljao tek po
pravosna`nosti ovog rje{enja. Posebno raspravljanje podrazumijevalo je da sud
u pravilu odre|uje posebno ro~i{te za raspravljanje o prigovoru.

Prema pravilima novog parni~nog postupka, nije od posebnog zna~aja da li


se o procesnom pitanju odlu~uje odvojeno i li zajedno sa glavnom stvari.
Naime, s obzirom da se okon~anje glavne rasprave predvi|a na samo jednom ro~i{tu, odvojeno raspravljanje o procesnim pretpostavkama moglo bi
zna~iti jedino da sud na istom ro~i{tu za glavnu raspravu prvo pretresa sva
pitanja bitna za odlu~ivanje o procesnim pretpostavkama, o tome donosi
odluku, pa ako prigovor ne usvoji, svoju odluku saop{tava strankama usmeno,
te kona~no odluku unosi u dispozitiv odluke o glavnoj stvari. (Tako i Ze~evi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 106). Raspravljanje o procesnom prigovoru zajedno s glavnom stvari bilo bi svrsishodno
kada se istim dokazima utvr|uju ~injenice bitne za odlu~ivanje i o procesnoj
pretpostavci i o glavnoj stvari, pa bi se o njima i raspravljalo istovremeno. U
svakom slu~aju, sud i nakon takvog raspravljanja, pri dono{enju odluke postupa na isti na~in kao i da je o ovom pitanju odvojeno raspravljao. (Dika i
dr. smatraju da bi bilo svrsishodno zajedno raspravljati o ovim prigovorima i
glavnoj stvari kada su prigovori slabo obrazlo`eni, pa ima malo izgleda za
njihovo usvajanje. Naprotiv, ako su prigovori obrazlo`eni tako da ukazuju na
to da se radi o utemeljenim prigovorima, svrsishodno ih je odvojeno raspraviti kako se ne bi tro{ili vrijeme i sredstva za raspravljanje o glavnoj stvari
kad ionako postoji vjerovatnost da do takvog raspravljanja ne}e ni do}i - v.
Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000.,
str. 503)

10

Stav 3. Budu}i da se odluka kojom se odbija prigovor donosi zajedno sa


odlukom o glavnoj stvari, odnosno da se strankama pismeni otpravak te odluke
ne uru~uje prije dono{enja odluke o glavnoj stvari, ona se ne bi ni mogla
pobijati posebnom `albom, ve} samo u `albi protiv odluke o glavnoj stvari.
Stoga se i sama odredba stava 3. ~ini suvi{nom.
^lan 99.
(1) Glavna rasprava se odvija sljede}im redom:

188

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 99

Tu`ilac ukratko izla`e sva bitna pitanja iz tu`be, uklju~uju}i izvo|enje


dokaza ~itanjem isprava;
Tu`eni ukratko izla`e odgovor na tu`bu i daje odgovor na bitne
navode tu`ioca iz ta~ke 1. ovog stava;
Ako je stavljen prijedlog za izvo|enje dokaza saslu{anjem stranaka,
saslu{avaju se stranke, i to prvo tu`ilac, a zatim tu`eni;
Saslu{avaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tu`ioca, a zatim svjedoci
tu`enog;
Izvode se ostali dokazi, uklju~uju}i i vje{ta~enje;
Nakon izvo|enja svih dokaza, obje stranke, po~ev{i od tu`ioca, imaju
pravo da se obrate sudu zavr{nim izlaganjem, kojim se rezimiraju
pravni i ~injeni~ni aspekti predmeta;
Sud mo`e dopustiti tu`iocu da se ukratko izjasni na zavr{no izlaganje tu`enog;
Ako je tu`iocu dopu{teno da se izjasni na zavr{no izlaganje tu`enog,
i tu`eni }e imati pravo da se ukratko izjasni na kona~ne navode
tu`ioca.

(2) Izuzetno, sud mo`e odrediti redoslijed odvijanja glavne rasprave druga~iji
od redoslijeda predvi|enog u stavu 1. ovog ~lana.
1

Redoslijed odvijanja rasprave, odnosno izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu,


te raspravljanja o prijedlozima i ~injeni~nim navodima stranaka bio je regulisan dosada{njim odredbama ~l. 278. ZPP-a FBiH i 297. ZPP-a RS. Nova
odredba ~lana 99. mnogo detaljnije reguli{e redoslijed preduzimanja parni~nih
radnji na glavnoj raspravi, uklju~uju}i i redoslijed izvo|enja dokaza, o kojem
je sud dosada slobodno odlu~ivao. Prema novoj odredbi, sud mo`e izuzetno
odrediti redoslijed druga~iji od propisanog.

Stav 1. ta~. 1. i 2. Za razliku od dosada va`e}e odredbe koja je pravila razliku u na~inu izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu u zavisnosti od toga da
li je prije rasprave odr`ano pripremno ro~i{te ili nije, u novom je tekstu prihva}ena jedinstvena odredba za oba slu~aja. Sud tako, ni u kojem slu~aju, ne
mo`e iznositi tok dotada{njeg postupka i rezultate pripremnog ro~i{ta, kao
ranije, jer se to smatra zadatkom stranaka. Zato se predvi|a da stranke
ukratko izla`u bitna pitanja iz tu`be, odnosno odgovora na tu`bu. Najprije
tu`ilac izla`e bitna pitanja iz tu`be, a zatim izvodi dokaze ~itanjem isprava.
Tu`eni zatim izla`e odgovor na tu`bu, izja{njava se na eventualne nove
navode tu`ioca istaknute na tom ro~i{tu (npr. na pravna pitanja koja je tu`itelj
postavio ili nove ~injenice koje tu`itelj iznosi u skladu s ~lanom 102. Zakona),
a zatim i tu`eni ~ita isprave koje je predlo`io. U zakonu se izri~ito ne spominje ~itanje isprava od strane tu`enog, ali se vjerovatno radi o propustu, te
se, analognom primjenom odredbe ta~ke 1., mo`e zaklju~iti da i tu`eni u ovoj
fazi izvodi ovaj dokaz.

Neki autori smatraju da se odredba o ~itanju isprava u ovoj fazi glavne


rasprave odnosi samo na ~itanje onih isprava koje su va`ne za izlaganje bitnih elemenata tu`be (v. Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku,
Sarajevo, 2004. g., str. 107). Iako je zakonska formulacija prili~no nezgrapna i

189

^lan 99 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

nedovoljno jasna, smatramo da ovakvo tuma~enje nije prihvatljivo. Nema


razloga da se u ovoj fazi ~itaju samo neke isprave ili dijelovi isprava a da
se nakon toga, vjerovatno nakon saslu{anja stranaka i svjedoka i vje{ta~enja,
ponovo pristupa ~itanju ostalih isprava. Isprave, posebno ako se radi o javnim ispravama, naj~e{}e predstavljaju najmanje sporno dokazno sredstvo, a
imaju i ve}u dokaznu snagu od ostalih dokaza (v. komentar uz ~lan 132/12).
Iz tog razloga bi ve} nakon ~itanja isprava neke ~injenice mogle me|u strankama biti razja{njene, pa ne}e biti potrebno izvoditi i druge dokaze radi
utvr|enja istih ~injenica. Stoga se izvo|enje dokaza ~itanjem isprava prije
izvo|enja drugih dokaza ~ini logi~nim. Ipak, da bi se izbjegla razli~ita
tuma~enja ove odredbe, zakonodavac je trebao izvo|enje dokaza ~itanjem
isprava navesti u posebnoj ta~ki, nakon izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu.
4

Iako Zakon to eksplicitno ne predvi|a, smatramo da, u smislu odredaba ~lana


102. st. 1. i 103. Zakona, sud mo`e u ovoj fazi, nakon izlaganja bitnih elemenata tu`be i odgovora na tu`bu, dozvoliti strankama da nastave raspravljati o ~injeni~nim i pravnim pitanjima va`nim za presu|enje, odnosno da se
izjasne o navodima protivne stranke. Tako bi sud, nakon {to tu`eni izlo`i
odgovor na tu`bu, mogao tu`itelju dozvoliti da se izjasni na ove navode, a
zatim tu`enom da se izjasni na navode tu`itelja itd.

Princip usmenosti na glavnoj raspravi nala`e strankama da tu`bu i odgovor


na tu`bu u kratkim crtama iznesu usmeno. Iako zakonodavac u ~lanu 78.
Zakona (izlaganje tu`be i odgovora na tu`bu na pripremnom ro~i{tu) i ~lanu
99. Zakona koristi razli~itu terminologiju, pa se u ~lanu 78. tra`i da tu`ilac i
tu`eni na pripremnom ro~i{tu ukratko izlo`e tu`bu odnosno odgovor na
tu`bu, dok prema ovom ~lanu na glavnoj raspravi tu`ilac treba da ukratko
izlo`i bitna pitanja iz tu`be, smatramo da su{tinske razlike nema. Cilj obje
ove odredbe je da se na po~etku, kako pripremnog ro~i{ta tako i glavne
rasprave, sa`eto izlo`e zahtjevi i navodi stranaka, kako bi se i sud i stranke
podsjetili o bitnim aspektima predmeta raspravljanja.

Ipak, iz razloga ekonomi~nosti, treba uzeti da se na glavnoj raspravi stranke


mogu pozvati na svoje ranije navode, jer su tu`bu i odgovor na tu`bu ve}
usmeno iznijeli na pripremnom ro~i{tu, pa je na~elo usmenosti zadovoljeno.
Ukoliko sama stranka ne smatra neophodnim da jo{ jednom istakne bitna pitanja iz svoje tu`be odnosno odgovora, koja je ve} izlo`ila na pripremnom ro~i{tu,
smatramo da bi bilo suprotno na~elu ekonomi~nosti insistirati na tome. (Suprotno
Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004. g., str. 107).

U svakom slu~aju, nije neophodno izlagati cijelu tu`bu odnosno odgovor na


tu`bu, ve} samo njihove bitne ~injeni~ne i pravne aspekte: {tavi{e, sud ne bi
trebao ni dozvoliti izno{enje cjelokupnih navoda koje su stranke iznijele u
svojim pismenim podnescima, jer je to nepotrebno.

Ako tu`eni nije pristupio na glavnu raspravu, ro~i{te }e se odr`ati u njegovom odsustvu, a ako na raspravu nije pristupio tu`ilac do odr`avanja glavne
rasprave }e do}i samo ako se tu`eni na tom ro~i{tu upusti u raspravljanje,
dok }e se u protivnom tu`ba smatrati povu~enom (v. ~lan 97.).

190

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 99

Prema ranijim pravilima parni~nog postupka, sud je tek na glavnoj raspravi,


nakon izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu, donosio rje{enje o tome koji }e
se dokazi izvesti (ranije odredbe ~l. 300. ZPP-a RS i 281. ZPP-a FBiH). Sada
tu odluku sud donosi ve} na pripremnom ro~i{tu, pa se nakon uvodnih izla ganja stranaka odmah mo`e pristupiti izvo|enju dokaza ~ije je izvo|enje sud
odredio.

10

Sud }e odluku o tome koji }e se dokazi izvoditi donositi na ro~i{tu za glavnu


raspravu samo ako je jedna od stranaka, u skladu s ~lanom 102. st. 2., predlo`ila izvo|enje novih dokaza koji nisu bili predlo`eni na pripremnom ro~i{tu.
U tom }e slu~aju, nakon izja{njenja protivne stranke, sud najprije odlu~iti da
li su ispunjeni uslovi koje predvi|a odredba navedenog ~lana, te ako dozvoli
izvo|enje predlo`enih dokaza o tome donijeti rje{enje.

11

Isto tako, ako je tu`ilac izjavio da preina~ava tu`bu, ili tu`eni istakao protiv tu`beni zahtjev, sud }e, prije pristupanja izvo|enju dokaza, odlu~iti da li su
ove radnje stranaka dozvoljene, u smislu ~lana 57. st. 2. i 4. i ~lana 74. st.
2. ovog zakona.

12

Stav 1. ta~. 3., 4., 5. Ovim je odredbama predvi|en dalji redoslijed izvo|enja
dokaza. Ova materija dosada nije bila ure|ena zakonom, ve} je o tome prema
svojoj diskreciji odlu~ivao sud.

13

Sud, u procesnopravnom smislu, rukovodi izvo|enjem dokaza na glavnoj


raspravi, kao i ostalim radnjama koje se preduzimaju na glavnoj raspravi. Pod
tim se podrazumijeva da sud odre|uje redoslijed izvo|enja dokaza, odnosno
odlu~uje da li je potrebno odstupiti od redoslijeda utvr|enog zakonom; svjedocima, vje{tacima i strankama postavlja op{ta pitanja, upozorava ih na
du`nost kazivanja istine i druge odredbe ovog zakona s kojima moraju biti
upoznati (pravo na naknadu, mogu}nost uskra}ivanja iskaza i sl.); strankama
i njihovim punomo}nicima daje rije~ prilikom ispitivanja svjedoka, vje{taka ili
stranaka; ne dozvoljava postavljanje pitanja koja nisu bitna za dono{enje
odluke, ili je na njih ve} odgovoreno, te sugestivnih i kapcioznih pitanja;
nakon saslu{anja otpu{ta svjedoke ili vje{take ili im nala`e da ostanu u sudnici itd.

14

S druge strane, u skladu s prinicipom da teret prikupljanja procesne gra|e


le`i na strankama, stranke su same du`ne starati se da se iz izvedenih dokaza
dobiju odgovori na sva pitanja bitna za odlu~ivanje, pa sud o tome, prema
pravilima novog zakona, vi{e nije obavezan voditi ra~una. Ipak, to ne zna~i
da sud nije ovla{ten preduzimati radnje koje }e mu pomo}i da se razjasne
odre|ene ~injenice bitne za odlu~ivanje. U tom smislu, sudu je ostavljeno
ovla{tenje da osobama koje se saslu{avaju postavlja pitanja u bilo koje vrijeme, tj. tokom cijelog saslu{anja (~lan 106.). Sud, prema tome, ipak zadr`ava
i odre|enu ulogu u rukovo|enju izvo|enjem dokaza u materijalnopravnom
smislu (v. komentar uz ~lan 100/6).

15

Nakon izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu, te izvo|enja dokaza ~itanjem


isprava, prvo se pristupa saslu{anju stranaka (st. 1. ta~ka 3.). Prvo se saslu{ava

191

^lan 99 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

tu`itelj, a zatim tu`eni. Stranku najprije saslu{ava njen punomo}nik ili sud
ako stranka nema punomo}nika, a zatim protivna stranka (~lan 104.).
Zakonodavac predvi|a izvo|enje ovog dokaza prije ostalih, kako bi stranke
dale {to vjerodostojnije iskaze, te kako ne bi svoj iskaz prilago|avale ostalim
izvedenim dokazima, posebno iskazima svjedoka.
16

Po saslu{anju stranaka saslu{avaju se svjedoci, i to prvo svjedoci koje je predlo`io tu`itelj, a zatim oni koje je predlo`io tu`eni (ta~ka 4.). Na postupak
saslu{anja svjedoka primjenjuju se odredbe ~lana 105., kao i ~l. 143-145.
Zakona.

17

Nakon saslu{anja svjedoka izvode se svi ostali dokazi, od kojih zakonodavac


posebno izdvaja vje{ta~enje (ta~ka 5.).

18

U pogledu provo|enja dokaza uvi|ajem, iz odredbe ta~ke 5. proizilazi da bi


se on u pravilu trebao obavljati nakon saslu{anja stranaka i svjedoka. U skladu
s na~elom procesne ekonomije, me|utim, u velikom broju slu~ajeva bi}e najsvrsishodnije izvesti ovaj dokaz prije svih ostalih dokaza. Ovo bi posebno va`ilo
za slu~ajeve kada je potrebno da predmet uvi|aja razgleda i vje{tak i o tome
da svoj nalaz i mi{ljenje. Vje{tak, naime, u pravilu nije u mogu}nosti dati
nalaz i mi{ljenje odmah nakon razgledanja predmeta, a pogotovo ne bi bila
mogu}a izrada pismenog nalaza i mi{ljenja. U takvom slu~aju je najcjelishodnije najprije odrediti ro~i{te na licu mjestu radi obavljanja uvi|aja, na koje }e
biti pozvan i vje{tak, a zatim ro~i{te odlo`iti za rok koji je potreban vje{taku
za izradu nalaza i mi{ljenja, te na tom ro~i{tu izvesti sve ostale dokaze i
provesti druge procesne radnje. Na taj na~in }e biti mogu}e okon~ati glavnu
raspravu na samo dva ro~i{ta.

19

Raniji je zakon izri~ito predvi|ao da se nakon izvo|enja dokaza pretresaju


rezultati njihovog izvo|enja. Odredbama novog zakona nije eksplicitno
propisano u kojoj fazi glavne rasprave se raspravlja o rezultatima izvo|enja
dokaza. Smatramo da bi najpogodniji trenutak u toku glavne rasprave za
izja{njenje o rezultatu izvo|enja dokaza bio bilo nakon izvo|enja svakog
pojedinog dokaza (posebno ako je odre|eno izvo|enje ve}eg broja dokaza ili
ako se radi o detaljnijem izja{njenju) bilo nakon {to bude proveden cjelokupni dokazni postupak. Sud bi, na osnovu ovla{tenja iz stava 2. ovog ~lana,
mogao u svakom konkretnom slu~aju odrediti u kojoj }e se fazi glavne
rasprave diskutovati o ovim pitanjima.
U praksi je ve} postalo uobi~ajeno da stranke i ocjenu dokaza iznose u
zavr{nom izlaganju. Me|utim, prema mi{ljenju autora, u zavr{nim izlaganji ma bi trebalo rezimirati i podvu}i ono {to je ve} izneseno tokom rasprave,
te iz rezultata raspravljanja izvu}i odre|ene zaklju~ke, a ne iznositi sasvim
nove navode, uklju~uju}i i izja{njenje na izvedene dokaze.

20

192

Stav 1. ta~. 6., 7. i 8. Nakon izvo|enja dokaza stranke iznose svoja zavr{na
izlaganja. U zavr{nom izlaganju stranka daju ssa`etu ~injeni~nu i pravnu
ocjenu gra|e iznesene u toku prvostepenog postupka te ukazuje na
najzna~ajnije ta~ke u unutra{njem razvoju parnice, koje govore za osnovanost

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 100

njenog stvarnog prijedloga (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd,


1989., str. 233).
21

U zavr{nim izlaganjima, prema tome, trebalo bi samo rezimirati i podvu}i


ono {to je ve} izneseno tokom rasprave, a ne iznositi sasvim nove navode
ili prijedloge. Tako se ne bi moglo dopustiti, kao {to se ponekad susre}e u
praksi, da tu`itelj, nakon izvedenog vje{ta~enja, imaju}i u vidu nalaz i mi{ljenje vje{taka, preina~ava ili smanjuje tu`beni zahtjev, pa to ~ini tek u
zavr{nom izlaganju. U takvom slu~aju neophodno je da se stranke o rezultatima dokazivanja izjasne neposredno nakon svakog provedenog dokaza ili
po okon~anju dokaznog postupka, te u tom smislu eventualno i opredijele
svoje tu`bene zahtjeve. U slu~aju preina~enja, naprimjer, tu`enom se mora
ostaviti mogu}nost da se na preina~eni tu`beni zahtjev izjasni, pa sud nakon
toga donosi odluku o tome da li je preinaka dozvoljena u smislu uslova iz
~lana 57. st. 2. i 4. Zakona. Zavr{na izlaganja stranaka mogu uslijediti tek
nakon toga.

22

S obzirom da se radi o kona~nim izlaganjima stranaka, u smislu na~ela kontradiktornosti, zakon ostavlja mogu}nost tu`itelju da replicira na zavr{no izlaganje tu`enog, kao i tu`enom da se izjasni na repliku tu`itelja (duplika).

23

Stav 2. Iako odredba stava 2. ovog ~lana ukazuje na to da bi od redoslijeda


odvijanja glavne rasprave utvr|enog zakonom trebalo odstupati samo izuzetno,
praksa ve} pokazuje da su ~e{}a odstupanja nu`na. Naime, ~esto }e
nemogu}nost izvo|enja jednog dokaza, npr. izostanak jednog svjedoka, nametnuti potrebu da se prvo izvedu drugi dokazi, npr. vje{ta~enjem, dok }e
saslu{anje svjedoka biti obavljeno na sljede}em ro~i{tu. Isto tako, izvo|enje
dokaza uvi|ajem ~esto }e se provoditi prije drugih dokaza (v. komentar uz
ovaj ~lan pod 18), a nekada mo`e biti primjerenije izvesti sve dokaze kojima se dokazuje jedna odre|ena ~injenica, radi njihove bolje ocjene, pa je u
tom slu~aju redoslijed po dokaznim sredstvima neadekvatan.
^lan 100.
(1) Sud }e voditi ra~una da se glavna rasprava odvija na pravilan na~in, bez
nepotrebnih odlaganja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za
dono{enje odluke.
(2) Sudija se u toku glavne rasprave brine o odr`avanju reda u sudnici i o
dostojanstvu suda.
(3) Sud }e kazniti osobe koje naru{avaju red u sudnici ili vrije|aju dostojanstvo suda i drugih sudionika u postupku u skladu sa odredbama ovog
zakona o nepo{tivanju suda.

U novom zakonu primjetna je razlika u odnosu na dosada{nja pravila (~lan


292. ZPP-a FBiH i ~lan 311. ZPP-a RS) u pogledu ovla{tenja suda u rukovo|enju glavnom raspravom (v. komentar uz ovaj ~lan pod 5, 6 i 7). Ranija

193

^lan 100 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ovla{tenja u odr`avanju reda na glavnoj raspravi uglavnom su zadr`ana, s


tim {to su odredbe o sankcijama za ometanje rada suda i vrije|anje dostojanstva suda ili drugih u~esnika premje{tene u poglavlje o nepo{tivanju suda
(v. komentar uz ovaj ~lan pod 12).
2

Op{te napomene. Rukovo|enje glavnom raspravom obuhvata radnje kojima


sud upravlja po~etkom, tokom i zavr{etkom glavne rasprave (v. Triva - Belajec
- Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 455).

U skladu s ranijim na~elima parni~nog postupka, sud je upravljao cjelokupnim postupkom, pa tako i glavnom raspravom, kako u procesnopravnom, tako
i u materijalnopravnom smislu. Ova je funkcija bila podijeljena izme|u vije}a
i predsjednika vije}a.

Upravljanje u formalnom ili procesnopravnom smislu odnosi se na odre|ivanje vanjskog toka rasprave, tj. odre|ivanje koje }e se radnje i kojim redom
preduzimati, dok se u materijalnom smislu ova uloga suda sastoji u ovla{tenjima suda u pogledu prikupljanja procesne gra|e i iscrpnog raspravljanja
predmeta spora (v. komentar uz ~lan 64/3, 5, 6 i 7)

U novom su zakonu ova ovla{tenja suda bitno izmijenjena. Dok je ranije sud
imao vrlo aktivnu ulogu i u materijalnom upravljanju postupkom, sada je
uloga suda mnogo vi{e skoncentrisana na procesne aspekte upravljanja, dok
su aspekti odvijanja postupka koji se odnose na su{tinu stvari uglavnom
prepu{teni strankama, pa u tom smislu stranke upravljaju postupkom.

Umjesto odredbi ~lana 292. ZPP-a FBiH i ~lana 311. ZPP-a RS koje su
detaljno propisivale koje radnje preduzima sud u rukovo|enju raspravom
(predsjednik vije}a: ispitivanje stranaka, izvo|enje dokaza, objavljivanje odluka, staranje da se o predmetu spora svestrano raspravlja, ali bez
odugovla~enja, i vije}e: dono{enje odluka u slu~aju protivljenja u~esnika
rasprave mjerama koje donosi predsjednik vije}a), odredba stava 1. ovog
~lana predvi|a samo op{tu obavezu suda da vodi ra~una da se rasprava
odvija na pravilan na~in, bez nepotrebnih odlaganja i da se raspravlja samo
o pitanjima bitnim za dono{enje odluke. U istom pravcu ide i opredjeljenje zakonodavca da iz zakona bri{e i odredbu ~lana 279. ZPP-a FBiH, odnosno 298. ZPP-a RS, koja je predvi|ala du`nost predsjednika vije}a da se
postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan na~in brine da se u toku
rasprave iznesu sve odlu~ne ~injenice, da se dopune navodi stranaka o
va`nim ~injenicama, da se ozna~e ili dopune dokazna sredstva i da se daju
sva potrebna razja{njenja da bi se utvrdilo ~injeni~no stanje va`no za odluku.
Uo~ljivo je, dakle, da sud vi{e nije du`an da svojim radnjama doprinese
svestranom raspravljanju o predmetu spora, ve} }e u potpunosti prepustiti
strankama da raspravu usmjere na ona pitanja koja one smatraju bitnim, a
sam }e se starati samo da se rasprava nepotrebno ne pro{iri i na ona pitanja koja nisu bitna za dono{enje odluke o predmetu spora. U tom smislu
je na~elo sudskog upravljanja postupkom u materijalnom smislu u velikoj
mjeri napu{teno. Treba napomenuti da sud ipak, posebno na pripremnom
ro~i{tu, jo{ uvijek u odre|enoj mjeri zadr`ava tu ulogu, pa je ovla{ten da

194

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 100

od stranaka tra`i razja{njenja, te da ih inicira da iznose procesnu


kako bi ona pravovremeno bila pribavljena. Na glavnoj raspravi sud
mo`e tra`iti razja{njenje pitanja koja }e biti od zna~aja pri dono{enju
pa tako prilikom ispitivanja stranaka, svjedoka i vje{taka ima pravo
ljati pitanja u bilo koje doba.

gra|u,
tako|e
odluke,
postav-

Iako su ovla{tenja suda u pogledu formalnog rukovo|enja glavnom raspravom


u novom zakonu donekle ograni~ena uvo|enjem detaljnijih i izri~itijih pravila o toku postupka na glavnoj raspravi, rukovo|enje raspravom jo{ uvijek
podrazumijeva ovla{tenje suda da raspravu otvori, da odre|uje, u okvirima
predvi|enim zakonom, koje }e se radnje i kojim redoslijedom preduzimati,
da daje rije~ strankama i drugim u~esnicima postupka, da donosi i objavljuje odluke, da pri izvo|enju dokaza ne dozvoljava postavljanje odre|enih pitanja, diktira zapisnik, brine se o redu u sudnici i dostojanstvu suda, odlu~uje
o isklju~enju javnosti, o odgodi, odlaganju i nastavku ro~i{ta, o zaklju~enju
glavne rasprave, izri~e kazne zbog zloupotrebe prava, naru{avanja reda ili
vrije|anja suda i sl.

Stav 1. Odredba stava 1. ovog ~lana predvi|a obavezu suda da vodi ra~una
da se glavna rasprava odvija na pravilan na~in, bez nepotrebnih odlaganja i
da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za dono{enje odluke. Pod pravilnim
odvijanjem rasprave trebalo bi shvatiti odvijanje rasprave u skladu s odred bama ovog poglavlja, kao i op{tim na~elima parni~nog postupka.

Ovo podrazumijeva i po{tivanje na~ela procesne ekonomije, te staranje da se


glavna rasprava odvija uz najmanji utro{ak vremena i sredstava. Osim {to je
du`an nastojati da se izbjegnu nepotrebne odgode ili odlaganja ro~i{ta, sud
je du`an i tokom jednog ro~i{ta voditi ra~una o tome da stranke svojim
suvi{nim ili preop{irnim izlaganjem, bilo prilikom izlaganja tu`be ili odgovora na tu`bu, bilo prilikom ispitivanja svjedoka ili u zavr{nom izlaganju, ne
uti~u na normalan tok rasprave.

10

Budu}i da, u skladu s raspravnim na~elom, tok raspravljanja u najve}oj mjeri


odre|uju stranke, sud je du`an voditi ra~una da se raspravljanje ne pro{iri
i na ona pitanja koja nisu bitna za dono{enje odluke o predmetu spora. Ovu
obavezu suda zakonodavac detaljnije izra`ava i u odredbi ~lana 107. st. 1. i
3. kojima se propisuje da }e sud odbiti provo|enje procesnih radnji koje nisu
bitne za postupak, te da prilikom saslu{avanja stranaka, svjedoka i vje{taka
ne}e dopustiti pitanja koja su nebitna za predmet.

11

Treba napomenuti da sudu, radi uspje{nijeg rukovo|enja raspravom, stoji na


raspolaganju i mogu}nost izricanja nov~ane kazne stranci, zakonskom zastupniku, punomo}niku ili umje{a~u zbog te`e zloupotrebe njihovih procesnih
prava. Ranija odredba ~lana 316. ZPP-a RS i 297. ZPP-a FBiH koja je predvi|ala ovu mogu}nost, sistematizovana je u odredbe o nepo{tovanju suda, ~lan
406. Zakona. Zloupotreba procesnih prava sastoji se u kori{tenju procesnih
prava da bi se odugovla~io postupak ili {ikanirala protivna stranka. Izricanje
ove mjere zasniva se na na~elu savjesnog kori{tenja procesnim pravima iz
~lana 9. Zakona.

195

^lan 101 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

12

St. 2. i 3. Odredbe st. 2. i 3. ovog ~lana odnose se na odr`avanje reda na


glavnoj raspravi. Dok su raniji zakoni sadr`avali cijeli odjeljak o odr`avanju
reda na glavnoj raspravi (~lan 298-301. ZPP-a FBiH i 317-320 ZPP-a RS), u
novom zakonu su u poglavlju o glavnoj raspravi zadr`ane samo odredbe ova
dva stava, a detaljnije odredbe o ka`njavanju lica koja ometaju rad suda,
vrije|aju sud i sl. premje{tene su u odredbe o nepo{tivanju suda (~lan 407.).

13

Stav 2. propisuje obavezu i ovla{tenje suda da ~uva red na glavnoj raspravi,


da sprije~i nekorektno, nepristojno i sli~no pona{anje svakog lica koje prisustvuje glavnoj raspravi, kao i da vodi ra~una o dostojanstvu suda. Iz stava
3. ovog ~lana, kao i iz stava 5. ~lana 107. Zakona, proizilazi da je sud du`an
brinuti i o dostojanstvu drugih u~esnika u postupku

14

Odredba stava 3. propisuje kako }e sud postupiti prema osobama koje


naru{avaju red u sudnici ili vrije|aju dostojanstvo suda i drugih u~esnika u
postupku, pa predvi|a da }e ih kazniti u skladu s odredbama ovog zakona
iz glave o nepo{tivanju suda. Mogu}nost izricanja nov~anih kazni osobama
koje u~estvuju u postupku osigurava procesnu disciplinu.

15

U tom smislu u prvom redu se ima primijeniti odredba ~lana 407. st. 2-55.
Zakona. Ova odredba predvi|a da }e sud najprije osobu koja vrije|a sud ili
druge u~esnike u postupku, ili ometa rad suda, opomenuti, a zatim, ako opomena bude bezuspje{na, udaljiti je iz sudnice ili kazniti nov~anom kaznom,
ili i udaljiti i izre}i kaznu. Za razliku od sankcije iz ~lana 406. Zakona (te`a
zloupotreba procesnih prava), ~ija je primjena ograni~ena samo na stranke, njihove zakonske zastupnike ili punomo}nike, te umje{a~e, ova se odredba primjenjuje na sva lica koja se nalaze u sudnici u toku glavne rasprave, i to kako
na u~esnike u postupku tako i na lica koja kao slu{aoci prisustvuju raspravi.
^lan 101.
Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode
neposredno pred sudom, ukoliko nije druga~ije predvi|eno ovim zakonom.

Nova odredba ~lana 101. Zakona odra`ava na~ela usmenosti i neposrednosti


iz ~lana 4. (v. komentar uz ~lan 4.).

Na~elo usmenosti jedno je od temeljnih na~ela parni~nog postupka. U nekim


fazama postupka predvi|aju se zna~ajna odstupanja od ovog na~ela, pa se za
odre|ene parni~ne radnje izri~ito predvi|a da se preduzimaju u pismenoj
formi. Za fazu glavne rasprave, me|utim, nisu predvi|eni ovakvi izuzeci, jer
usmeno komuniciranje suda, stranaka i ostalih u~esnika doprinosi i primjeni
na~ela neposrednosti, a uz to ubrzava raspravljanje. Jedini izuzetak od na~ela
usmenosti u ovoj fazi postupka je mogu}nost pismenog postavljanja pitanja
ili davanja odgovora svjedoka koji je gluh ili nijem (~lan 145. st. 2.).

Na~elo neposrednosti podrazumijeva da se presuda o tu`benom zahtjevu mo`e


zasnivati samo na dokazima provedenim neposredno na glavnoj raspravi (na

196

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 102

isti princip upu}uje i odredba ~lana 128. st. 1. ovog zakona), i to pred sudijom koji donosi odluku. Najva`nija odstupanja od ovog pravila su mogu}nost
izvo|enja odre|enih dokaza pred zamoljenim sudom (~lan 128. st. 2-6.) odnosno osiguranja dokaza (~l. 169-173.). U ova dva slu~aja dokazi se ne izvode
neposredno pred sudom koji }e odlu~ivati o predmetu spora, ve} se pred tim
sudom samo ~itaju zapisnici o dokazima koji su izvedeni pred drugim sudom
(v. i komentar uz ~lan 114/4-12).
^lan 102.
(1) Svaka stranka treba u svojim izlaganjima iznijeti sve ~injenice potrebne
za obrazlo`enje svojih prijedloga, ponuditi dokaze potrebne za utvr|ivanje svojih navoda, te se izjasniti o navodima i ponu|enim dokazima pro tivne stranke.
(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove ~injenice i predlagati
nove dokaze samo ako u~ine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu
bili u mogu}nosti iznijeti odnosno predlo`iti na pripremnom ro~i{tu.
1

Odredba stava 1. ovog ~lana odgovara stavu 1. ranijih ~l. 280. ZPP-a FBiH i
299. ZPP-a RS, dok stav 2. unosi jednu od najzna~ajnijih novina u cjelokupnom prvostepenom postupku. Suprotno odredbi ranijeg stava 2. navedenih
odredbi, koja je propisivala mogu}nost izno{enja novih ~injenica i predlaganja
novih dokaza tokom cijele glavne rasprave, bez ograni~enja, nova odredba
znatno ograni~ava ovu mogu}nost. Tako|e je brisana odredba ranijeg stava 3.
na osnovu koje su stranke mogle sudu upu}ivati podneske tokom cijele glavne
rasprave.

Stav 1. Odredbom st. 1. razra|uje se raspravno na~elo izra`eno u ~lanu 7.


Zakona, kao i u ~lanu 123. Zakona. Ova odredba izra`ava obavezu stranaka
da aktivno u~estvuju u postupku, te da ne samo iznose ~injenice i dokaze
relevantne za svoje zahtjeve nego i da se izja{njavaju i o navodima suprotne
strane. O obavezi stranaka mo`e se govoriti samo uslovno, jer se protiv
stranke ne mogu primijeniti bilo kakva sredstva prisile ukoliko ne postupi u
skladu s ovom odredbom, pa jedina posljedica za nju mo`e biti neuspjeh u
sporu. Zato se u zakonskom tekstu pravilno navodi da svaka stranka treba
a ne mora iznijeti ~injenice i ponuditi dokaze, odnosno izjasniti se o navodima i dokazima druge strane.

Me|utim, kao {to Ze~evi} ispravno konstatuje, sistematizacija ove odredbe u


poglavlju o glavnoj raspravi ~ini se potpuno pogre{nom (v. Ze~evi}, Komentar
Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 110). Naime, sve ~injenice
i dokazni prijedlozi se iznose ve} na pripremnom ro~i{tu, pa na glavnoj
raspravi stranke raspravljaju o onim ~injenicama koje su iznijele na priprem nom ro~i{tu, izvode one dokaze koji su odre|eni rje{enjem donesenim na
pripremnom ro~i{tu, te se izja{njavaju o navodima i izvedenim dokazima protivne strane. Zakonodavac je, stoga, ovu odredbu, ukoliko ju je `elio zadr`ati,
trebao i formulisati u tom smislu.

197

^lan 102 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Stav 2. Odredba stava 2. ovog ~lana sadr`i jednu od radikalnijih izmjena u


Zakonu o parni~nom postupku uop{te. Jedna od karakteristika koje su do stupanja na snagu novog zakona obilje`avale prvostepeni parni~ni postupak bila
je mogu}nost izno{enja novih ~injenica i dokaza sve do zaklju~enja glavne
rasprave, pa ~ak i u `albi. Iako je osiguravalo potpunije utvr|ivanje
~injeni~nog stanja, pa je u tom smislu bilo neophodno u sistemu koji se zasnivao na na~elu materijalne istine, pokazalo se da istovremeno ovo pravilo
omogu}ava gotovo neograni~eno trajanje prvostepenog postupka, te da u praksi predstavlja jedan od naj~e{}ih uzroka njegovog predugog trajanja.
Zakonodavac se stoga odlu~io za potpuno novi pristup, te je, rukovo|en u
prvom redu razlozima procesne ekonomije, u novi zakon uveo pravilo da se
~injenice koje nisu bile iznesene kao ni dokazi koji nisu bili predlo`eni na
pripremnom ro~i{tu,, u pravilu, ne mogu iznositi odnosno predlagati na
glavnoj raspravi.

Zakon dopu{ta odstupanje od ovog pravila samo u slu~ajevima u kojima su


stranke u stanju dokazati (u~initi vjerovatnim) da navedene ~injenice odnosno
dokaze bez svoje krivice nisu bili u mogu}nosti iznijeti odnosno predlo`iti na
pripremnom ro~i{tu. Kao i za druga procesna pitanja, stepen dokazanosti koji
se tra`i za utvr|ivanje ove nemogu}nosti stranke je vjerovatnost, a ne izvjesnost koja se tra`i za dokazivanja ~injenica na kojima se zasniva odluka o
glavnoj stvari (v. komentar uz ~lan 123/6).

Navedeni izuzetak prvenstveno se odnosi na ~injenice koje su nastupile nakon


odr`avanja pripremnog ro~i{ta, pa ih stranka nije mogla ranije iznijeti.
Stoga je raniji stav sudske prakse da prvostepeni sud sudi i na osnovu
~injenica koje nastupe iza podno{enja tu`be, a prije zaklju~enja glavne
rasprave (Rje{enje Vrhovnog suda FBiH broj P`-113/99 od 5.8.1999. godine,
objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda FBiH, broj 2/99) primjenjiv i nakon stupanja na snagu novog zakona. Naime, ~injenice koje su nastupile nakon podno{enja tu`be, a posebno nakon pripremnog ro~i{ta, stranka mo`e iznijeti sve do zaklju~enja glavne rasprave, budu}i da ih u tom
slu~aju, o~igledno, bez svoje krivice nije bila u mogu}nosti iznijeti na pripremnom ro~i{tu.

Mogu}nost izno{enja novih ~injenica i dokaza postoji i ako se radi o ~injeni cama za koje stranka nije znala, niti je mogla saznati, odnosno dokazima koje
nije mogla pribaviti do zavr{etka pripremnog ro~i{ta. Takav bi bio slu~aj ako
je stranka blagovremeno od nadle`nog organa zatra`ila odre|ene podatke ili
ispravu ali ih je dobila tek nakon zaklju~enja pripremnog ro~i{ta. Ipak, i u
ovakvom slu~aju sud mora cijeniti okolnosti svakog konkretnog slu~aja. Tu`itelj
bi tako, u pravilu, morao pribaviti sve relevantne dokaze (uklju~uju}i i isprave
koje se pribavljaju od dr`avnih organa) jo{ prije podno{enja tu`be, pa bi sud
morao cijeniti da li je imao razloga da tako ne postupi.

U slu~aju izno{enja novih ~injenica ili predlaganja novih dokaza na glavnoj


raspravi, stranka mora istovremeno navesti i za{to to nije u~inila u nekoj od
ranijih faza postupka i te svoje navode potkrijepiti dokazima.

198

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 103

Ako protivna stranka prizna nove ~injenice koje je stranka iznijela na glavnoj
raspravi i ne protivi se tome da se uzmu kao ~injeni~na podloga odluke,
nema razloga da ih sud ne uzme u obzir, pa smatramo da u tom slu~aju ne
bi ni bilo neophodno utvr|ivati da li je stranka svojom krivicom propustila
da ove ~injenice ranije iznese.

10

Ako, me|utim, protivna strana osporava ~injenice koje su iznesene tek na


glavnoj raspravi, onda te ~injenice treba dokazivati, pa bi stranka koja ih
iznosi morala predlo`iti i dokaze kojima }e se te ~injenice utvrditi. U svakom
slu~aju, prije nego {to dopusti dalju raspravu o novim ~injenicama, odnosno
izvo|enje novih dokaza, sud mora ocijeniti da li je stranka u~inila vjerovatnim da ih bez svoje krivice nije mogla iznijeti odnosno predlo`iti, pa }e se
naj~e{}e najprije morati izvoditi dokazi radi utvr|ivanja tih okolnosti.

11

U odnosu na ranije va`e}e odredbe, iz ~lana 102. brisan je raniji stav 3. koji
je predvi|ao da stranke mogu i tokom glavne rasprave upu}ivati sudu pod neske u kojima }e navesti ~inenice koje namjeravaju iznijeti na ro~i{tu i
dokaze ~ije izvo|enje namjeravaju predlo`iti. Imaju}i u vidu odredbu stava
2. ovog ~lana, kao i odredbe o pripremnom ro~i{tu, razlog za izostavljanje
ove odredbe je o~igledan. Po mi{ljenju autora, ipak, stranke bi mogle sudu
tokom glavne rasprave, tj. u slu~aju odgode ili odlaganja, dostavljati podneske u kojima se ne predla`u nove ~injenice ili dokazi, ve} se samo iznose
dodatni pravni argumenti ili se dopunjava izja{njenje stranke na neke od
dokaza izvedene na prethodnom ro~i{tu (u slu~aju odlaganja). Stranke bi
mogle sudu upu}ivati i podneske u kojima se iznose nove ~injenice ili predla`u novi dokazi, uz obrazlo`enje i eventualne dokaze o razlozima
nemogu}nosti da se te ~injenice ili dokazi iznesu ranije. Ovakvi bi podnesci
posebno bili od koristi ako su sudu dostavljeni blagovremeno, pa }e ih sud
dostaviti protivnoj stranci prije sljede}eg ro~i{ta za glavnu raspravu, tako da
se protivna stranka mo`e unaprijed pripremiti za raspravljanje o navodima
koji se u njima iznose.

12

Treba napomenuti da sud mo`e, na prijedlog stranke, na glavnoj raspravi


odrediti izvo|enje dokaza koji je stranka ve} predlagala na pripremnom
ro~i{tu, ali ~ije je izvo|enje sud prvobitno odbio. Sud, naime, u daljem toku
parnice nije vezan za svoja rje{enja o izvo|enju dokaza (~lan 81.), pa ako se
u toku rasprave poka`e da bi bilo svrsishodno i izvo|enje ranije odbijenog
dokaza sud tu svoju odluku mo`e izmijeniti. Ova situacija ne potpada pod
odredbu ~lana 102. Zakona, jer se ne radi o novim ~injenicama ili dokazima
budu}i da su ve} bili izneseni na pripremnom ro~i{tu.
^lan 103.
Stranke iznose i svoja pravna shva}anja koja se odnose na predmet spora.

Odredba koja je u dosada va`e}im zakonima bila sadr`ana u st. 4. ~lana 278.
ZPP-a FBiH odnosno stavu 4. ~lana 297. ZPP-a RS, u novom zakonu je izdvojena u posebnu odredbu ~lana 103.

199

^lan 104 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
105

Sud je du`an da poznaje i primjenjuje materijalno pravo, pa stranke nisu


du`ne navesti i obrazlo`iti pravnu osnovu svojih zahtjeva (v. komentar uz
~lan 53/19), ali imaju pravo da to u~ine. Iako sud nije vezan pravnim shvatanjima stranaka, obi~no }e stranke izno{enjem svojih pravnih argumenata
olak{ati sudu dono{enje pravilne odluke.

Stranke se ovim svojim pravom mogu koristiti u toku cijele rasprave, kad god
se za to uka`e potreba.

Izmjena pravne osnove tu`be ne smatra se preinakom tu`be, pa stranke mogu


mijenjati svoje pravne argumente tokom postupka.
^lan 104.
(1) Prilikom izvo|enja dokaza saslu{anjem stranaka, stranku prvo ispituje njen
punomo}nik, a nakon toga suprotna stranka.
(2) Ako stranka koja se saslu{ava nema punomo}nika, najprije je ispituje sud.

Dosada{nje odredbe ~l. 283. ZPP-a FBiH, odnosno 302. ZPP-a RS regulisale su
na~in izvo|enja dokaza saslu{anjem stranaka, svjedoka i vje{taka. Odredbe
novog zakona sadr`ane u ~l. 104-107. reguli{u istu materiju, ali na bitno
druga~iji na~in, te u skladu s na~elom da dokaze izvode stranke, a ne sud,
vode}u ulogu u ispitivanju stranaka, svjedoka i vje{taka daju strankama.

St. 1. i 2. Odredbe ~lana 104. odnose se na postupak saslu{anja stranaka..


Detaljnije odredbe o izvo|enju dokaza saslu{anjem stranaka sadr`ane su u
odredbama ~l. 163-168. ovog zakona, dok se odredbom ovog ~lana reguli{e
samo pitanje ispitivanja stranke.

Ako stranka ima punomo}nika, prvo }e je ispitivati njen punomo}nik, a zatim protivna stranka ili njen punomo}nik. Stranku koju nema punomo}nika ispituje prvo
sud, a zatim protivna stranka ili njen punomo}nik. Pri tome treba imati u vidu i
odredbu ~lana 99. Zakona koja predvi|a da se prvo saslu{ava tu`itelj, a zatim tu`eni.

Prema odredbi ~lana 106. Zakona sud je ovla{ten da u svakoj fazi saslu{anja
strankama postavlja pitanja.
^lan 105.
Stranke ispituju svjedoke i vje{take. Sudija prvo daje rije~ stranci koja je
predlo`ila svjedoka ili vje{taka, zatim suprotnoj strani, a zatim, ukoliko
je potrebno, ponovo stranci koja ih je predlo`ila.

200

Odredba ~lana 105. ure|uje postupak odnosno tok ispitivanja svjedoka i


vje{taka, dok su ostale odredbe o izvo|enju ovih dokaza sadr`ane u odredbama ~l. 137-146., odnosno 147-162. ovog zakona.

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 106


107

U skladu s pravilom da dokaze izvode stranke, Zakon predvi|a i da stranke


ispituju svjedoke i vje{take. Ispitivanje zapo~inje najprije stranka koja je svjedoka ili vje{taka predlo`ila, zatim protivna stranka, a zatim, ako je potrebno, ponovo stranka koja ih je predlo`ila. Smatramo da bi sud mogao jo{
jednom dozvoliti postavljanje pitanja i protivnoj strani, vode}i u svakom
slu~aju ra~una o svrsishodnosti pitanja, odnosno o tome da li je pitanje bitno
za utvr|ivanje relevantnih ~injenica, te da li je na njega ve} dovoljno odgovoreno.

Prema odredbi ~lana 300. ovog zakona, svjedoke i vje{take stranka uvijek
ispituje preko svog punomo}nika ako je on prisutan na glavnoj raspravi.

U pogledu redoslijeda ispitivanja svjedoka i vje{taka, u odredabama ~lana 99.


Zakona sadr`ano je pravilo da se uvijek prvo izvode dokazi koje je predlo`io
tu`ilac, a zatim dokazi tu`enog, pa }e se u pravilu na taj na~in postupiti i
prilikom saslu{anja svjedoka i vje{taka.
^lan 106.
Sudija mo`e postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vje{tacima u
svakoj fazi saslu{anja.

^lan 106. sadr`i novu odredbu, koja je, osim u ovom ~lanu, izra`ena i u
~lanu 144. st. 2. (u pogledu saslu{anja svjedoka).

Budu}i da su stranke te koje najprije ispituju stranke, svjedoke i vje{take prilikom njihovog saslu{anja, ovom je odredbom odre|ena uloga suda prilikom
saslu{anja ovih osoba. Treba imati u vidu da je u skladu s napu{tanjem na~ela
istra`nosti i oficioznosti napu{teno i pravilo da se sud stara da se predmet
spora svestrano pretrese, jer je ovaj zadatak u novom postupku prepu{ten
strankama. Uloga suda, dakle, u tom pogledu je znatno pasivnija. Ipak,
imaju}i u vidu da je sud taj koji utvr|uje bitne ~injenice i na njima zasniva svoju odluku, bilo je neophodno ostaviti mu ovla{tenje da strankama, svjedocima i vje{tacima postavlja pitanja kojima }e se njihovi iskazi dopuniti ili
razjasniti. (v. komentar uz ~l. 100/6 i 144/9 i 10.)

Osim ovla{tenja iz ovog ~lana, Zakon, u pogledu saslu{anja stranaka, svjedoka i vje{taka, predvi|a du`nost i ovla{tenje suda da saslu{avanim osobama
postavlja op{ta pitanja, upozorava ih na du`nost kazivanja istine, te ispituje
stranke koje nemaju punomo}nika.
^lan 107.
(1) Sud }e odbiti provo|enje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.
(2) Sud ne}e dopustiti postavljanje pitanja u kojima je sadr`ano kako na njih
treba odgovoriti.

201

^lan 107 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

(3) Sud ne}e dopustiti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja
je ve} dovoljno odgovoreno.
(4) Na zahtjev stranke, u zapisnik }e se unijeti pitanja koja sud nije dopustio.
(5) Sud ne}e dopustiti vrije|anje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vje{taka
za vrijeme ispitivanja.
1

Odredba ~lana 107. nova je odredba, s tim {to su ~lanovi 283. dosada va`e}eg
ZPP-a FBiH i 302. ranijeg ZPP-a RS sadr`avali sli~ne odredbe o zabrani postavljanja odre|enih pitanja.

Stav 1. Odredba stava 1. trebala je, prema mi{ljenju autora, biti izdvojena iz
ovog ~lana, jer predstavlja op{tu odredbu o ovla{tenjima suda prilikom rukovo|enja raspravom, dok se preostale odredbe ovog ~lana odnose na ovla{tenja
sudije prilikom izvo|enja dokaza, i to posebno saslu{anja svjedoka, vje{taka i
stranaka.
Ova odredba predstavlja osnov za sud da odbije prijedloge stranaka za
provo|enje bilo kakvih procesnih radnji koje nisu bitne za postupak i
dono{enje odluke o predmetu spora.

Stav 2. Sud ne}e dopustiti strankama da postavljaju tzv. sugestivna pitanja,


odnosno pitanja u kojima je sadr`ano kako na njih treba odgovoriti. Sud ne
mo`e dozvoliti strankama da uti~u na svjedoka i da ga navode kako }e svjedo~iti. Iz istog razloga, iako zakon to ne predvi|a izri~ito, u pravnoj teoriji i
praksi je prihva}eno da sud ne mo`e dozvoliti ni postavljanje tzv. kapcioznih
pitanja, odnosno pitanja iz kojih proizilazi da su svjedok, stranka ili vje{tak
ve} ranije izjavili ne{to {to nisu izjavili.

Pitanju koje je postavila stranka mogu se usprotiviti i u~esnici u postupku


(v. Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo,
2000., str. 505).

Stav 3. Odredba stava 3. predstavlja konkretnu primjenu pravila iz stava 1.


ovog ~lana na postupak saslu{anja stranaka, svjedoka ili vje{taka, kao i pravila iz stava 100. st. 1. koje predvi|a obavezu suda da vodi ra~una da se
raspravlja samo o pitanjima bitnim za dono{enje odluke. Ovom se odredbom
odre|uje da sud ne}e dozvoliti postavljanje pitanja koja nisu bitna za
utvr|ivanje relevantnih ~injenica, kao ni pitanja na koja je svjedok ve}
dovoljno odgovorio.

Iako zakon predvi|a da sud, u slu~ajevima iz st. 2. i 3. ovog ~lana, ne}e


dozvoliti postavljanje odre|enih pitanja, fakti~ki }e se raditi o zabrani odgovora na takvo pitanje, jer }e pitanje ve} biti postavljeno, pa }e sud tek nakon
toga mo}i utvrditi da se radi o nekom od pitanja koja nisu dozvoljena.

Stav 4. U slu~aju iz stava 2. i 3. ovog ~lana, ako sud ne dozvoli postavljanje odre|enog pitanja, odnosno davanje odgovora na odre|eno pitanje, stran-

202

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 108

ka koja je postavila pitanje mo`e tra`iti da se pitanje unese u zapisnik kako


bi drugostepeni sud mogao cijeniti opravdanost ovakve odluke prvostepenog
suda, te na osnovu toga utvrditi da li je ona uticala na eventualno nepotpuno utvr|ivanje ~injeni~nog stanja.
8

Stav 5. Sud je du`an da se stara o odr`avanju reda na glavnoj raspravi i o


dostojanstvu suda (~lan 100. st. 2. i 3.). Odatle proizilazi i du`nost suda da
osigura da se svi u~esnici u postupku korektno odnose jedni prema drugi ma. U tom smislu i odredba ovog stava predvi|a da je sud du`an voditi
ra~una da stranke, te njihovi zakonski zastupnici ili punomo}nici, prilikom
ispitivanja protivne stranke, svjedoka ili vje{taka, ne uznemiravaju ili vrije|aju
ispitivanu osobu. U protivnom, sud je ovla{ten izre}i im kaznu u skladu s
odredbom ~lana 407. st. 2. Zakona.
^lan 108.
(1) Saslu{ani svjedoci i vje{taci ostaju u sudnici, ako im sud to nalo`i.
(2) Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je jo{ uvijek prisutan, sud mo`e
odlu~iti da svjedoka koji je ve} saslu{an na istom ro~i{tu za glavnu
raspravu jo{ jednom pozove na ponovno saslu{anje.

Iako reguli{e isto pitanje kao i dosada{nji ~lanovi 284. ZPP-a FBiH i 303. ZPP-a
RS, iz odredbe ovog ~lana, za razliku od ranijih, proizilazi da saslu{ani svjedoci i vje{taci u principu ne ostaju u sudnici, osim ako im sud to ne nalo`i.
Stav 2. ne predvi|a mogu}nost ponovnog pozivanja ve} saslu{anih svjedoka,
jer bi to dovelo do produ`etka postupka, te mogu}nost ponovnog saslu{anja
svjedoka ostavlja samo za slu~aj kada je svjedok jo{ uvijek prisutan u sudnici ili zgradi suda.

Stav 1. Zadr`avanje svjedoka u sudnici mo`e biti zna~ajno iz dva razloga: da


nakon saslu{anja i napu{tanja sudnice ne bi uticao na iskaze drugih svjedoka, odnosno da se ne bi dogovarao sa nesaslu{anim svjedocima o pitanjima
koja }e biti postavljena i odgovorima koje treba dati, kao i zato da bi ga sud
eventualno naknadno ponovo saslu{ao. U praksi se svjedoci naj~e{}e otpu{taju
iz sudnice, izme|u ostalog i zbog ograni~enog prostora.

Stav 2. Sud mo`e, na zahtjev stranke, odlu~iti da se ponovo saslu{a svjedok


koji je ve} bio saslu{an. Zakon ostavlja ovakvu mogu}nost samo za slu~ajeve
u kojima je svjedok jo{ uvijek prisutan bilo u sudnici bilo ispred sudnice
(ako se pretpostavlja da bi ponovno saslu{anje svjedoka moglo biti potrebno,
sud mo`e svjedoka privremeno otpustiti iz sudnice). Iz odredbe stava 2.
proizilazi da se zbog ponovnog saslu{anja svjedoka ne bi moglo odlo`iti
ro~i{te. (Zakonski tekst, naime, upu}uje na to da svjedok mora biti jo{ uvi jek prisutan, i to svjedok koji je ve} saslu{an na istom ro~i{tu.) S druge
strane, ako sud smatra da je to iz nekog razloga neophodno za pravilno
dono{enje presude, mogao bi, prilikom odlaganja ro~i{ta, pozivom na odredbu ~lana 114. Zakona, odrediti i ponovno saslu{anje svjedoka.

203

^lan 109 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
110

^lan 109.
(1) Sud nije vezan
raspravom.

za

svoje

rje{enje

koje

se

odnosi

na

rukovo|enje

(2) Protiv rje{enja koja se odnose na rukovo|enje raspravom nije dopu{tena


posebna `alba.
1

Odredbom ~lana 109. preuzete su odredbe ranijih ~l. 292. st. 4. i 5. ZPP-a
FBiH i 311. st. 4. i 5. ZPP-a RS.

Stav 1. U rukovo|enju glavnom raspravom sud donosi niz odluka (v. ~lan
100/7). Me|utim, u toku raspravljanja situacija se mijenja, pa je odredbom
ovog stava sud ovla{ten odustati od provo|enja odluka koje se u kasnijoj
fazi postupka poka`u nesvrsishodnima. U takvom slu~aju sud }e svoje ranije odluke opozvati ili izmijeniti (npr. odluku o redoslijedu izvo|enja dokaza,
odluku o odlaganju ro~i{ta za odre|eni datum i sl.).

Sud, isto tako, nije vezan za svoje odluke o upravljanju postupkom koje je
donio na pripremnom ro~i{tu (npr. odluka o tra`enju da se pribavi originalna isprava, o polaganju predujma za izvo|enje odre|enog dokaza i sl.), pa
ih na glavnoj raspravi mo`e izmijeniti ili opozvati.

Stav 2. Pravo na samostalnu suspenzivnu `albu protiv odluka o rukovo|enju


raspravom moglo bi negativno uticati na tok i brzinu rada, odnosno odvijanja glavne rasprave (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno
pravo, Zagreb, 1986., str. 455), pa zakon predvi|a da se ove odluke mogu
pobijati samo `albom protiv kona~ne odluke. Ovo pravilo primjenjuje se ako
zakonom nije druga~ije predvi|eno. (Npr. protiv rje{enja kojima se izri~e
nov~ana kazna osobama koje su te`e zloupotrijebile svoja procesna prava ili
koje naru{avaju red u sudnici ili vrije|aju dostojanstvo suda dozvoljena je
posebna `alba, s tim da ne odla`e izvr{enje rje{enja).
^lan 110.
Nakon {to budu okon~ane sve faze glavne rasprave i predmet bude spre man za presu|enje, sud }e proglasiti da je glavna rasprava zaklju~ena.

204

Kao i dosada va`e}e odredbe ~l. 285. ZPP-a FBiH i 304. ZPP-a RS, i odredba
ovog ~lana propisuje kada se glavna rasprava mo`e zaklju~iti. Tekst nove
odredbe, me|utim, izmijenjen je usljed napu{tanje na~ela tra`enja istine i
istra`nog na~ela. Osim toga, isklju~ena je mogu}nost zaklju~enja glavne
rasprave prije nego {to su pribavljeni svi spisi koji sadr`e dokaze potrebne
za odlu~ivanje ili zapisnici o dokazima koje je izveo zamoljeni sud. Ova je
mjera i ranije primjenjivana izuzetno, jer je suprotna na~elu kontradiktornosti, usmenosti, neposrednosti i javnosti glavne rasprave. Prema odredbama
novog zakona, imaju}i u vidu da su u pravilu stranke zadu`ene za izvo|enje
dokaza, dokazi se ne bi mogli izvoditi bez njihovog prisustva, niti bi stranke

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 110

mogle odustati od raspravljanja o tim dokazima, kao {to je ranije bio slu~aj.
Stoga je ova odredba brisana kao protivna novim na~elima parni~nog postupka.
2

Brisanjem odredbe ~lana 286. ranijeg ZPP-a FBiH i 305. ranijeg ZPP-a RS tako|e je isklju~ena mogu}nost ponovnog otvaranja ve} zaklju~ene glavne rasprave.

Za razliku od ranije odredbe koja je predvi|ala da se rasprava zaklju~uje kad


vije}e smatra da je predmet raspravljen tako da se mo`e donijeti odluka, {to
je podrazumijevalo da su izvedenim dokazima i raspravljanjem sa strankama
dovoljno utvr|ene odnosno razja{njene sve pravno relevantne ~injenice, nova
odredba ovaj momenat ve`e za okon~anje svih faza glavne rasprave i ~injenicu
da je predmet spreman za presu|enje. Iako se u samom zakonskom tekstu
ne navodi kada je to predmet spreman za presu|enje, iz prvog dijela
odredbe, kao i iz op{tih na~ela raspravnosti i kontradiktornosti, mo`e se
zaklju~iti da bi to bilo nakon provo|enja svih dokaza koje su stranke
predlo`ile, a sud odredio njihovo provo|enje, te nakon {to je strankama data
mogu}nost da se izjasne o rezultatima provedenih dokaza, kao i o svim
navodima protivne stranke.

Nakon zaklju~enja glavne rasprave stranke vi{e ne mogu preduzimati neke


procesne radnje. Tu`itelj, tako, nakon zaklju~enja glavne rasprave ne mo`e
povu}i tu`bu ni uz pristanak tu`enog (~lan 59.), ne mo`e preina~iti tu`bu ni
pod uslovima iz ~lana 57. st. 2. Zakona, niti se odre}i tu`benog zahtjeva (~lan
181.), tu`eni ne mo`e ista}i protivtu`bu (iako ~lan 74. to ne predvi|a izri~ito,
ovakav zaklju~ak proizilazi iz ostalih odredbi o protivtu`bi), stranke ne mogu
isticati zahtjev za izuze}e sudije (~lan 358.) itd.

Dosada va`e}im odredbama ZPP-a bilo je predvi|eno da se vije}e po


zaklju~enju glavne rasprave povla~i odmah na vije}anje i glasanje radi
dono{enja odluke, jer se u pravilu odluka donosila i objavljivala odmah po
zaklju~enju glavne rasprave, a u izuzetnim slu~ajevima u roku od 8 dana
(raniji ~lan 317. ZPP-a FBiH i 335. ZPP-a RS) Novi zakon, u ~lanu 184., odustaje od takvog pristupa, jer se pokazalo da se u praksi gotovo nikada presude ne objavljuju odmah po zaklju~enju glavne rasprave. Sud je du`an u
skladu s ovom odredbom donijeti presudu u roku od 30 dana od dana
zaklju~enja glavne rasprave.

Kako novi zakon predvi|a i novi na~in dostave presude strankama (~lan 185.),
sud je, odmah po zaklju~enju glavne rasprave, du`an prisutne stranke obavijestiti o datumu dono{enja presude, o njihovoj du`nosti da same preuzmu
presudu u zgradi suda, te o roku za `albu.
2. Odgoda, odlaganje i nastavak ro~i{ta

Uno{enje novih odredbi o odgodi, odlaganju i nastavku ro~i{ta za glavnu


raspravu odra`ava prihva}eno na~elo koncentracije postupka iz ~lana 11.
Zakona, kao i generalno opredjeljenje zakonodavca da se iz zakona elimini{u

205

^lan 111 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

svi razlozi koji bi mogli dovesti do nepotrebno dugog trajanja postupka.


Dosada{nje odredbe ~lanova 105. ZPP-a FBiH i 116. ZPP-a RS predvi|ale su
razloge odgode ro~i{ta (kad je to potrebno radi izvo|enja dokaza ili kad za
to postoje drugi opravdani razlozi), a ~l. 295. i 296. ZPP-a FBiH te 314. i
315. ZPP-a RS regulisale na~in na koji sud postupa u slu~aju odgode ro~i{ta
za glavnu raspravu, tj. obavezu predsjednika vije}a da se brine da se za
sljede}e ro~i{te pribave dokazi i obave druge pripreme, te ure|ivale na~in
odvijanja sljede}eg ro~i{ta pred istim ili izmijenjenim vije}em. Novi zakon
uvodi niz novih odredbi koje sadr`e mnogo iscrpnija, preciznija i stro`ija
pravila. Kada se glavna rasprava ne mo`e odr`ati odnosno zaklju~iti na jednom ro~i{tu, pravi se razlika izme|u odgode, odlaganja i nastavka ro~i{ta.
Za primjenu svakog od navedenih instituta predvi|aju se u zakonu izri~iti
razlozi i rokovi.
^lan 111.
(1) Sud mo`e odgoditi zakazano ro~i{te za glavnu raspravu prije njegovog
odr`avanja, ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za nje govo odr`avanje ili da dokazi ~ije je izvo|enje odre|eno ne}e biti pribavljeni do ro~i{ta (odgoda ro~i{ta).
(2) Sud je du`an, najkasnije osam dana prije odr`avanja ro~i{ta, provjeriti da
li su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog ~lana.
(3) Kad odgodi ro~i{te, sud }e o vremenu odr`avanja novog ro~i{ta odmah
obavijestiti sve pozvane.
1

Op{te napomene: Prema dosada va`e}im pravilima procesnog parni~nog


zakonodavstva postojao je jedinstven institut odgode ro~i{ta (zavisno od jezi~ke
varijante kori{ten je izraz odgoda ili odlaganje), koji je bio ure|en odredbom
~lana 105. ZPP-a FBiH i ~lana 116. ZPP-a RS. Do odgode je moglo do}i ako
se ro~i{te ne mo`e odr`ati ili ako se na ve} zapo~etom ro~i{tu ne mogu
provesti parni~ne radnje radi kojih je bilo zakazano.

To je zna~ilo da se odgoda mogla odrediti radi izvo|enja dokaza: kad sva


dokazna sredstva nisu pribavljena, kad se poka`e potreba za izvo|enjem novih
dokaza ili kad ve} izvedene dokaze treba ponoviti; kao i kad je potrebno
strankama pru`iti priliku da srede svoje stavove i da formuli{u prijedloge (za
ranije razloge odgode vidi Dika ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 521).

Nova odredba ~lana 111. utvr|uje razloge za odgodu ro~i{ta, dok se odredbom ~lana 112. predvi|aju razlozi koji mogu dovesti do odlaganje ro~i{ta.
Iako, terminolo{ki, podjela na odgodu i odlaganje nije ba{ najpreciznija, jer
odgoditi i odlo`iti predstavljaju sinonime, zakonodavac je odre|ivanjem
posebnih uslova za odgodu i za odlaganje nastojao napraviti jasnu distinkciju
izme|u ova dva pojma. Iz ovih zakonskih odredbi, tako, proizilazi da se ro~i{te
mo`e odgoditi kada jo{ nije ni zapo~eto, te ga iz predvi|enih razloga nema

206

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 111

svrhe ni otvarati. S druge strane, odlaganje ro~i{ta podrazumijeva da je glav na rasprava ve} otvorena, ali se iz nekog razloga ne mo`e okon~ati, pa ju je
potrebno odlo`iti.
4

Stav 1. Kao razlozi odgode navode se nedostatak zakonskih pretpostavki za


odr`avanje ro~i{ta ili okolnost da dokazi ~ije je izvo|enje odre|eno nisu pribavljeni do ro~i{ta.

Mo`e se smatrati da zakonske pretpostavke nisu ispunjene ukoliko stranke


nisu uredno obavije{tene o ro~i{tu, kao i ako iz opravdanih razloga ne mogu
pristupiti na ro~i{te, a sud su o tome na vrijeme obavijestile. U istom smislu, razlogom za odgodu mogla bi se smatrati bolest sudije ili njegova
sprije~enost da prisustvuje ro~i{tu iz drugog razloga; ~injenica da je ro~i{te
zakazano za dan kada sud ne radi (dr`avni praznik i sl.), okolnost da je
oma{kom suda zakazana glavna rasprava a nije odr`ano pripremno ro~i{te ili
je zakazano pripremno ro~i{te a nije primljen odgovor na tu`bu i sl. Za razliku od nekih drugih autora, smatramo da se ne mo`e odrediti odgoda
rasprave ako nijedna stranka nije pristupila iako su uredno pozvane (v.
Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 116).
U tom slu~aju, budu}i da je i tu`ilac izostao, primijeni}e se odredba ~lana
97. st. 3. koja predvi|a da }e se u slu~aju izostanka tu`ioca tu`ba smatrati
povu~enom.

Drugi razlog za odgodu - kada dokazi koje treba izvesti ne}e biti pribavljeni
do ro~i{ta postoji ako svjedoci ili vje{taci nisu uredno obavije{teni, ako
vje{tak nije dostavio pismeni nalaz i mi{ljenje ili ako nisu pribavljene isprave
koje je sud zatra`io od tre}eg lica ili dr`avnog organa i sl.

Izuzetno od pravila da se rasprava odga|a prije nego {to je otvorena, mi{ljenja smo da bi se, u odre|enim izuzetnim slu~ajevima, rasprava mogla odgoditi i nakon {to je ro~i{te zapo~eto ako se utvrdi da nisu ispunjene zakonske
pretpostavke za njeno odr`avanje. Ovo bi posebno va`ilo za odgodu
pripremnog ro~i{ta (shodna primjena ovih odredbi na pripremno ro~i{te predvi|ena je ~lanom 117.) kada je tek na pripremnom ro~i{tu izvr{ena objektivna ili subjektivna preinaka tu`be ili je podnesena protivtu`ba, pa ro~i{te treba
odgoditi zbog davanja odgovora na protivtu`bu, davanja odgovora na
preina~enu tu`bu ili zbog obavje{tavanja novog tu`enog o parnici u slu~aju
subjektivnog preina~enja (v. komentar uz ~lan 57/11 i 74/15 i 16). Ovi slu~ajevi
nisu izri~ito predvi|eni zakonom kao razlozi ni za odgodu ni za odlaganje,
pa kako smatramo da se u takvim slu~ajevima radi o nedostatku zakonskih
pretpostavki (jer tu`enom ili protivtu`enom nije bila ostavljena mogu}nost da
daju odgovor na preina~enu tu`bu ili protivtu`bu), odre|ivanje novog ro~i{ta
bi se, u skladu s pravilima ovog zakona, moglo smatrati jedino odgodom. S
druge strane, po{to se ve} zapo~eto ro~i{te odla`e, a ne odga|a, u eventualnim kasnijim izmjenama i dopunama zakona trebalo bi ove razloge izri~ito
navesti kao razloge odlaganja.

Stav 2. Sud je du`an, osam dana prije odr`avanja ro~i{ta, provjeriti da li postoje razlozi za odgodu.

207

^lan 112 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Ova obaveza suda uspostavljena je da bi se izbjegli nepotrebni dolasci na


raspravu stranaka i drugih u~esnika u postupku, i time smanjili tro{kovi postupka, ukoliko se ve} unaprijed mo`e utvrditi da zakonski uslovi za odr`avanje ro~i{ta ne postoje ili da neki od dokaza ne mogu biti pribavljeni (neuredna dostava nekoj od stranaka ili svjedoka, nedostavljanje nalaza i mi{ljenja
vje{taka ili isprava koje je sud zatra`io slu`benim putem na prijedlog jedne
od stranaka).

10

Ipak, to ne bi trebalo zna~iti da se rasprava ne mo`e odgoditi i na sam dan


odr`avanja glavne rasprave. S jedne strane, u praksi, naro~ito pojedinih sudova, nije uvijek mogu}e utvrditi da li su ispunjene zakonske pretpostavke za
odr`avanje ro~i{ta osam dana prije njegovog odr`avanja (npr. zbog propusta
i ka{njenja slu`be dostavljanja ili administracije suda), a s druge strane, nekada }e okolnosti zbog kojih se ro~i{te ne mo`e odr`ati - kao {to je bolest sudije, opravdan izostanak stranke i sli~no - nastupiti dan ili dva prije odr`avanja glavne rasprave, ili na sam taj dan. Ovu je mogu}nost svakako trebalo i
izri~ito predvidjeti zakonom.

11

Stav 3. U slu~aju odgode ro~i{ta sud je du`an odmah odrediti vrijeme


odr`avanja novog ro~i{ta (~lan 115. st. 1. predvi|a da nije mogu}a odgoda
na neodre|eno vrijeme), te o tome obavijestiti sve osobe koje su bile pozvane.
Kao i u ostalim slu~ajevima zakazivanja ro~i{ta, sud }e vrijeme odr`avanja
ro~i{ta, ako je to mogu}e, odrediti u konsultaciji sa strankama (v. komentar
uz ~lan 115/6 i 75/11).
^lan 112.
(1) Sud mo`e, na prijedlog stranke, odlo`iti zapo~eto ro~i{te (odlaganje
ro~i{ta) samo iz sljede}ih razloga:
1) ako bez krivnje stranke koja predla`e odlaganje ro~i{ta na ro~i{tu
nije mogu}e izvesti neki od dokaza ~ije je izvo|enje odre|eno, a koji
je va`an za pravilno dono{enje odluke;
2) ako obje stranke predla`u odlaganje radi poku{aja mirnog rje{enja
spora ili zaklju~enja sudske nagodbe.
(2) Stranka mo`e samo jednom tra`iti odlaganje ro~i{ta iz istog razloga.
(3) Kad se ro~i{te odlo`i, sud }e prisutnima odmah saop}iti mjesto i vrijeme
novog ro~i{ta. Sud nije du`an o mjestu i vremenu novog ro~i{ta obavijestiti stranku koja nije bila prisutna na odlo`enom ro~i{tu, a bila je uredno obavije{tena.

Odredba ovog ~lana odre|uje razloge zbog kojih, na prijedlog stranke, mo`e
do}i do odlaganja ro~i{ta.

Kao {to je ve} navedeno, do odlaganja ro~i{ta mo`e do}i kada je ro~i{te
za glavnu raspravu ve} zapo~eto , ali se iz odre|enih razloga ne mo`e
okon~ati.

208

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 112

Stav 1. Odredbom stava 1. ovog ~lana predvi|aju se samo dva razloga zbog
kojih se ro~i{te mo`e odlo`iti: nemogu}nost izvo|enja odre|enih dokaza bez
krivice stranke i mogu}nost mirnog rje{enja spora ili zaklju~enja sudske
nagodbe.

Ro~i{te se mo`e odlo`iti ako se neki od dokaza koji su va`ni za pravilno


dono{enje odluke ne mo`e izvesti na ro~i{tu, tj. ako dokaz nije pribavljen za
ro~i{te. Stranka mo`e tra`iti odlaganje ro~i{ta samo ako je do nemogu}nosti
izvo|enja odre|enog dokaza do{lo bez njene krivice. Takav }e biti slu~aj kada
tre}e lice ili dr`avni organ nisu sudu dostavili tra`enu ispravu, kada uredno
obavije{ten svjedok nije pristupio na ro~i{te i sl. Za razliku od toga, mo`e se
smatrati da krivica stranke za nemogu}nost izvo|enja dokaza postoji ako stranka sama nije dostavila ispravu koju je predlo`ila kao dokaz, ako svjedok nije
uredno obavije{ten, jer je stranka sudu dostavila nepotpunu adresu, ako vje{tak
nije dao nalaz i mi{ljenje, jer stranka nije uplatila predujam tro{kova vje{taka
i sl.

Odredba ovog ~lana govori o dokazima koji su va`ni za pravilno dono{enje


odluke, {to bi zna~ilo da }e sud cijeniti da li je izvo|enje odre|enog dokaza
neophodno. U pravilu, to bi trebao biti slu~aj sa svim dokazima ~ije je
izvo|enje odre|eno na pripremnom ro~i{tu. Me|utim, mogu}e je da }e rezultati izvo|enja ostalih dokaza na glavnoj raspravi pokazati da izvo|enje dokaza
koji nije bio pribavljen za to ro~i{te nije vi{e neophodno za utvr|ivanje relevantnih ~injenica, odnosno dono{enje pravilne odluke. U tom slu~aju bi sud
mogao odbiti prijedlog stranke za odlaganje rasprave, te opozvati svoje rje{enje
o izvo|enju spornog dokaza i zaklju~iti raspravu.

Do odlaganja ro~i{ta radi poku{aja mirnog rje{enja spora ili zaklju~enja


sudske nagodbe mo`e do}i samo ako to predla`u obje stranke . Radi se o
situacijama u kojima stranke van sudskog postupka poku{avaju posti}i
odre|eni dogovor u pogledu rje{enja spora (vansudska nagodba, medijacija i sl.) ili se poku{avaju sporazumjeti o sadr`aju sudske nagodbe. U slu~aju
da takav dogovor me|u strankama jo{ nije postignut do trenutka odr`avanja glavne rasprave, svrsishodno je, na zajedni~ki prijedlog stranaka,
odlo`iti glavnu raspravu. Ukoliko stranke postignu dogovor, do okon~anja
postupka }e do}i nekom od dispozitivnih radnji stranaka - povla~enjem
tu`be, odricanjem od tu`benog zahtjeva, priznanjem tu`benog zahtjeva ili
zaklju~enjem sudske nagodbe, pa }e na taj na~in postupak biti zavr{en uz
znatnu u{tedu vremena i sredstava, i to na na~in prihvatljiv za obje
stranke.

Odredbom ~lana 112. Zakona nije predvi|ena mogu}nost da sudija ro~i{te


odlo`i po slu`benoj du`nosti, ve} samo po prijedlogu jedne ili obje stranke.
Ipak, zakonodavac ovakvu mogu}nost predvi|a odredbom ~lana 407. Zakona.
Ako sud iz sudnice udalji punomo}nika stranke zbog naru{avanja reda u sudnici ili drugog razloga iz tog ~lana, ro~i{te se mo`e odlo`iti, i to ako je stranka prisutna na zahtjev stranke, a ako stranka nije prisutna - po slu`benoj
du`nosti. Po{to se u ~lanu 112. Zakona taksativno navode razlozi za odlaganje ro~i{ta, i ovaj je razlog trebalo navesti u tom ~lanu.

209

^lan 112 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Iako redaktori zakonskog teksta to nisu predvidjeli, sud bi morao imati


ovla{tenje da ro~i{te odlo`i po slu`benoj du`nosti i kada je to potrebno radi
pribavljanja dokaza ako se sumnja da stranke raspola`u zahtjevima kojima ne
mogu raspolagati.

Stav 2. Ro~i{te se mo`e odlo`iti samo jednom iz istog razloga. Iz zakonskog


teksta ne mo`e se decidno utvrditi da li se pod jednim istim razlogom
podrazumijeva bilo koji razlog iz stava 1. ta~ka 1. (tj. nemogu}nost izvo|enja
bilo kojeg dokaza iz bilo kojeg razloga), ili bi se na osnovu ta~ke 1. stava 1.
odlaganje moglo tra`iti vi{e puta ako se radi o nemogu}nosti izvo|enja
razli~itih dokaza ili ~ak istog dokaza, ali iz razli~itog razloga (npr. ro~i{te se
odlo`i jednom zbog potrebe dopune nalaza i mi{ljenja vje{taka, a drugi put
jer vje{tak nije dostavio tra`enu dopunu, pa se, u skladu s odredbom ~lana
155. st. 3. ovog zakona odredi novi vje{tak; ili svjedok, iako uredno obavije{ten,
prvi put ne pristupi na ro~i{te jer ne `eli da svjedo~i, a na sljede}e ro~i{te
ne do|e jer nije bio uredno obavije{ten).

10

Jezi~kim tuma~enjem same odredbe ipak bi se prije moglo zaklju~iti da se


pod jednim razlogom smatra bilo koji razlog iz stava 1. ta~ka 1., a drugim
razlogom bilo koji razlog iz stava 1. ta~ka 2., {to bi zna~ilo da se ro~i{te ni
u kojem slu~aju ne mo`e odlo`iti vi{e od dva puta (stav 1. upu}uje da se
ro~i{te mo`e odlo`iti iz razloga koji su nabrojani - jedan u ta~ki 1. i drugi
u ta~ki 2.). Ovakvim tuma~enjem odredba postaje gotovo neprovodiva u praksi jer ne obuhvata ~ak ni one situacije na koje se izri~ito upu}uje na drugim
mjestima u zakonu. (Takav je npr. gore navedeni primjer odlaganja ro~i{ta
radi vje{ta~enja, kada se odre|uje novi vje{tak (~lan 155. st. 3.). Sli~na je i
situacija kada sud, na osnovu ~lana 136. st. 1. ovog zakona, naredi tre}oj osobi
da pribavi odre|enu ispravu, a ona pristupi i obavijesti sud da ispravu ne
posjeduje. U takvom slu~aju mo`e biti potrebno na tu okolnost provesti dokaze
(~lan 136. st. 4.), npr. saslu{anjem svjedoka, pa se ro~i{te mora odlo`iti radi
pozivanja svjedoka. Ako se na sljede}em ro~i{tu utvrdi da tre}a osoba zaista
ne posjeduje ispravu, ali se sazna kod koga se isprava nalazi, bi}e potrebno
ponovo odlo`iti ro~i{te radi pozivanja te osobe.)

11

Me|utim, ~ak i ako se prihvati drugo, {ire tuma~enje, ova odredba ostaje
krajnje nefleksibilna, jer ~esto, bez bilo kakve krivice stranke, dolazi do
potrebe da se ro~i{te odlo`i nekoliko puta, uvijek iz istog razloga. Ovim se
pravilom, naime, neopravdano penalizira stranka radi propusta tre}ih lica.
^esto se de{ava da organ uprave, i nakon nekoliko tra`enja od strane suda,
sudu ne dostavi tra`ene isprave. ^ak se i unutar samih sudova de{ava da,
po nekoliko puta, spis istog suda ~ije je priklapanje zatra`eno ne bude
dostavljen, bilo zbog propusta administracije suda, bilo zato {to je upu}en
vi{em sudu i sl.

12

S obzirom na izlo`eno, neophodno bi bilo ostaviti ve}u diskreciju sudu da


odlu~i o opravdanosti razloga odlaganja, kada se odlaganje tra`i nekoliko puta.

13

Treba napomenuti da bi u nekim od navedenih slu~ajeva sud mogao odrediti i odgodu ro~i{ta zbog nepribavljanja dokaza na osnovu ~lana 111. Zakona

210

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 113

(pogotovo ako se prihvati da se rasprava mo`e odgoditi i na sam dan


odr`avanja glavne rasprave - v. komentar uz ~lan 111/10). Me|utim, sud ne
bi trebao ovoj mogu}nosti pribjegavati nekriti~ki, jer bi u tom slu~aju,
ograni~enja iz ~lana 112. u potpunosti ostala bez efekta. U svakom slu~aju
ova ~injenica ukazuje na to da zakonom nije na~injena precizna i dovoljno
definisana distinkcija izme|u odgode i odlaganja, pa je u tom smislu neophodno ove odredbe izmijeniti i dopuniti.
14

Stav 3. Kao i kod odgode ro~i{ta, sud }e odrediti mjesto i vrijeme odr`avanja novog ro~i{ta i odmah ga saop{titi strankama.

15

Ovom odredbom predvi|ena je i odre|ena vrsta sankcije za stranku koja nije


pristupila odlo`enom ro~i{tu, a o njemu je bila uredno obavije{tena, pa se
propisuje da sud takvu stranku ne mora obavijestiti o narednom ro~i{tu. U
praksi, ipak, u najve}em broju slu~ajeva, sudovi ne koriste ovu mogu}nost.
Ovakav stav prakse ~ini se ispravnim, jer bi se naknadno moglo pokazati da
je izostala stranka imala opravdan razlog za izostanak, pa bi u tom slu~aju,
njenim nepozivanjem, moglo do}i do odga|anja jo{ jednog ro~i{ta. Zbog toga,
je, smatramo, ispravnije ipak uputiti poziv i stranci koja je izostala.
^lan 113.
Ako na ro~i{tu nije mogu}e izvesti neki od dokaza ~ije je izvo|enje odre|eno,
sud mo`e odlu~iti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom
ro~i{tu, izvede samo taj dokaz, i iznesu navodi u vezi s njim.

U slu~ajevima u kojima postoje razlozi za odlaganje ro~i{ta za glavnu raspravu


iz ~lana 112. st. 1. ta~ka 1. Zakon predvi|a mogu}nost da se ro~i{te odr`i,
da se provedu sve procesne radnje i izvedu raspolo`ivi dokazi, a da se na
sljede}em ro~i{tu, zakazanom nakon odlaganja, izvede samo dokaz koji nije
bilo mogu}e izvesti, te da se stranke o njemu izjasne.

Na ovakav zaklju~ak upu}uje ve} i odredba ~lana 112. Zakona koja propisuje da se odla`e ve} zapo~eto ro~i{te, pa se da zaklju~iti da su ve} provedene odre|ene procesne radnje, kao i odredba ~lana 114. iz koje proizilazi da
se radnje provedene na glavnoj raspravi nakon odlaganja ro~i{ta ne moraju
ponovo provoditi. Me|utim, imaju}i u vidu na~elo koncentracije postupka
kojim se, izme|u ostalog, nastoji ostvariti i koncentracija procesne gra|e, a
posebno izvo|enje svih dokaza na jednom ro~i{tu, zakonodavac je o~igledno
smatrao za neophodno da izri~ito reguli{e mogu}nost izvo|enja razli~itih
dokaza na nekoliko ro~i{ta. Formulacija ove odredbe je, me|utim, nedovoljno
precizna, pa u njoj nije navedeno da se odnosi na slu~ajeve u kojima se zbog
nemogu}nosti izvo|enja dokaza ro~i{te odla`e, tj. na slu~ajeve iz ~lana 112.
st. 1. ta~ka 1. Naprotiv, odre|uju}i da sud mo`e odlu~iti da se rasprava nastavi, stvara se utisak da se radi o nastavku, a ne odlaganju ro~i{ta, {to dovodi do zabune u tuma~enju ove odredbe (Ze~evi} tako smatra da odredba ~lana
113. reguli{e slu~ajeve nastavka ro~i{ta - Ze~evi}, Komentar Zakona o
parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 118).

211

^lan 114 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

^lan 114.
Na novom ro~i{tu zakazanom nakon odlaganja rasprave, radnje koje su ve}
provedene ponovo se provode samo ako se ro~i{te dr`i pred novim sudijom ili ako sud smatra da je to neophodno za pravilno dono{enje presude.
1

Dosada{nje odredbe ~lana 296. ZPP-a FBiH i 315. ZPP-a RS regulisale su na


koji na~in postupa sud kada se, nakon odgode, ro~i{te odr`ava pred istim ili
izmijenjenim vije}em. Za razliku od nove odredbe ~lana 114., ove odredbe nisu
propisivale kao neophodno ponovno provo|enje svih ve} provedenih radnji,
~ak ni ako se ro~i{te dr`i pred novim vije}em. Sud je, i u takvom slu~aju,
nakon izja{njenja stranaka, mogao odlu~iti da se dokazi saslu{anjem svjedoka
i vje{taka ili uvi|ajem ne provode ponovo, ve} da se pro~itaju zapisnici o
izvo|enju tih dokaza.

Odredba ~lana 114. Zakona odra`ava dva na~ela na kojima se zasnivaju pravila o odvijanju glavne rasprave - na~elo jedinstva glavne rasprave i na~elo
neposrednosti.

Rukovo|en primjenom na~ela jedinstva glavne rasprave, zakonodavac predvi|a


da se radnje koje su ve} provedene, u pravilu, ne moraju ponovo provoditi nakon odlaganja glavne rasprave, jer se glavna rasprava smatra jedinstvenom cjelinom, bez obzira na to na koliko je ro~i{ta odr`ano.

S druge strane, na~elo neposrednosti zahtijeva da sudija koji donosi odluku


o osnovanosti tu`benog zahtjeva prisustvuje ~itavom toku raspravljanja i svim
provedenim radnjama. Prilikom odlaganja ro~i{ta za glavnu raspravu, ukoliko
se novo ro~i{te nakon odlaganja odr`ava pred novim sudijom, dovodi se u
pitanje ovaj princip, pa zbog toga odredba ~lana 114. u ovom slu~aju propisuje obavezu ponovnog provo|enja ve} provedenih radnji.

Po mi{ljenju autora, ponovno provo|enje radnji u slu~aju promjene ureduju}eg


sudije ne bi moralo obuhvatiti sve radnje preduzete na raspravi, ve} prije
svega izvo|enje dokaza, dok dispozitivne radnje stranaka, odluke suda i sl.
nije potrebno ponovo provoditi. Naime, naro~ito je va`no da zanemarivanjem
na~ela neposrednosti sud ne bude sprije~en da li~nim opa`anjem vr{i ocjenu
dokaza, na osnovu koje }e donijeti odluku o osnovanosti ili neosnovanosti
tu`benog zahtjeva. Ako vje{taci, a posebno svjedoci, nisu saslu{avani pred sudijom koji donosi odluku, on ne}e mo}i cijeniti ona posredna dr`anja ovih lica
pred sudom, sigurnost ili nesigurnost pri davanju iskaza, o~igledno netrpeljiv
stav prema jednoj stranci, pristrasnost koja se naslu}uje ili ponavljanje iskaza
skoro u istovjetnom tekstu sa drugim svjedocima ({to mo`e govoriti o savjetovanju svjedoka i stranke {ta treba svjedok da ka`e pred sudom) i sl., jer
se ova dr`anja svjedoka ne unose u zapisnik (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 508).

kad je sud na zadnjem ro~i{tu izveo


Prema ranijem stavu sudske prakse, k
sve dokaze koji su bili predmet dokaznog postupka na ranijim ro~i{tima pred

212

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 114

drugim vije}em, time je sud izvr{io obnovu postupka bez obzira {to nije
donio formalno rje{enje o tome da postupak po~inje iz po~etka: ovo rje{enje
sadr`ano je, naime, u samoj ~injenici izvo|enja navedenih dokaza (Vrhovni
privredni sud Srbije, Sl-170/74, objavljeno u Dika - ^izmi}, Komentar Zakona
o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 523)
7

Osim u slu~aju promjene sudije, sud mo`e odrediti ponovno provo|enje ve}
provedenih radnji i ako smatra da je to neophodno za dono{enje pravilne
odluke.

Ponovnim provo|enjem ve} provedenih radnji, s druge strane, dovodi se u


pitanje princip procesne ekonomije. Na~elo neposrednosti, nesumnjivo, ima
prednost nad na~elom ekonomi~nosti, ali se mo`e postaviti pitanje ima li, u
odre|enim situacijama, mjesta za izuzetke od ovog pravila. Dok je prema dosada{njim pravilima postupka sud mogao odlu~iti da se umjesto ponovnog
izvo|enja dokaza samo pro~itaju zapisnici o njihovom izvo|enju (Kad se u
toku postupka promeni ve}e, onda se postupak mora ponoviti, ali ve}e ne
mora pozivom na ~lan 304. st. 3. ZPP-a uz saglasnost stranaka ponoviti
saslu{anje svedoka i ve{taka, odnosno ne mora ponoviti uvi|aj, ve} mo`e
pro~itati zapisnik o izvo|enju ovih dokaza - Vrhovni sud Srbije G`-1549/66,
objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 105), novi zakon ne predvi|a ovu mogu}nost.

Ipak, imaju}i u vidu raspravno na~elo i strana~ku inicijativu u prikupljanju


procesne gra|e, postavilo se pitanje mo`e li se, na saglasan prijedlog stranaka, odrediti da se o izvo|enju odre|enih dokaza samo pro~itaju zapisnici, bez
obzira {to to zakon izri~ito ne predvi|a.
U praksi prvostepenih sudova ovakvo je tuma~enje ve}im dijelom ve} prihva}eno.
Ovakav se pristup posebno nametnuo u okviru procesa reforme pravosu|a i
ponovnog imenovanja svih sudija u zemlji. Kao posljedica ovog procesa veliki je
broj novih sudija zadu`en teku}im predmetima u kojima je, prema dosada{njim
pravilima parni~nog postupka, proveden najve}i dio postupka, pa je pravna stvar
ve} bila zrela za zaklju~enje. Ipak, primjena ~lana 114, u takvim bi predmetima
nalagala ponovno izvo|enje svih ve} izvedenih dokaza, {to, pogotovo u sudovima sa velikim brojem zaostalih predmeta i velikim prilivom novih predmeta,
dovodi do daljih zaostataka. Po{to ni strankama a ni sudu nije u interesu da
ponovnim izvo|enjem dokaza pove}avaju tro{kove postupka i produ`avaju njegovo trajanje, sud naj~e{}e, ako obje stranke predla`u da se umjesto toga samo
pro~itaju zapisnici o izvo|enju dokaza, prihvata ovaj prijedlog.

10

Po mi{ljenju autora, ovakav, ne{to pragmati~niji pristup i odstupanje od stroge


primjene pravila ~lana 114., prihvatljiv je pod uslovom da su obje stranke
saglasne da se dokazi ne izvode ponovo, te da stranke nisu imale primjed bi na ranije izvedene dokaze. U protivnom, novi sudija, bez neposrednog
izvo|enja dokaza, ne bi bio u stanju ocijeniti opravdanost takvih primjedbi.
Ipak, nije nam poznato da je do vremena pisanja ovog komentara neki od
vi{estepenih sudova ve} zauzeo stav po ovom pitanju, pa }e biti potrebno
pratiti razvoj sudske prakse u ovom pogledu.

213

^lan 115 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

11

Ukoliko ovakvo tuma~enje bude prihva}eno i od vi{estepenih sudova, za razliku od dosada{nje prakse, ne bi trebalo praviti razliku izme|u ~itanja zapis nika o saslu{anju svjedoka i vje{taka, s jedne strane, i saslu{anju stranaka s
druge strane. Naime, do stupanja na snagu novog zakona, i zakonske odredbe
i sudska praksa upu}ivali su na to da se u slu~aju izmjene sudije, odnosno
sudskog vije}a, stranke u svakom slu~aju moraju ponovo saslu{ati i da se ne
mo`e pro~itati zapisnik o njihovom ranijem saslu{anju. (Kad se odlo`eno
ro~i{te dr`i pred izmenjenim ve}em i glavna rasprava zbog toga po~inje iznova, onda se ne mo`e pro~itati zapisnik o izvo|enju dokaza saslu{anjem
stranaka, ve} ako je potreban i ovaj dokaz, sud mora ponovo saslu{ati
stranke, Vrhovni sud Srbije G`-5232/71, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi},
Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str.
104). Ovo stanovi{te vi{e nije primjenjivo budu}i da je, prema novim pravilima postupka, saslu{anje stranaka u svemu izjedna~eno sa ostalim dokaznim sredstvima.

12

Smatramo da se od na~ela neposrednosti mo`e odstupiti i u slu~aju kada


odre|eni dokaz nije mogu}e ponovo izvesti, i to po prijedlogu samo jedne
stranke npr. u slu~aju smrti svjedoka koji je ve} bio saslu{an pred ranijim
sudijom. U takvom slu~aju nastaje situacija analogna onoj koja je mogla
dovesti do potrebe obezbje|enja dokaza, pa se i u tom slu~aju ~itanje zapisnika o izvo|enju dokaza izvedenog pred drugim sudijom ukazuje kao opravdano.

13

Ova se odredba primjenjuje samo u slu~aju odlaganja glavne rasprave, jer


Zakon ne predvi|a njenu analognu primjenu u slu~aju odlaganja pripremnog
ro~i{ta (~lan 117.).
^lan 115.
(1) Ro~i{te za glavnu raspravu
neodre|eno vrijeme

se

ne

mo`e

odgoditi

niti

odlo`iti

na

(2) Ro~i{te za glavnu raspravu ne mo`e se odgoditi ili odlo`iti du`e od 30


dana, osim u slu~aju iz ~lana 129. ovog zakona.
(3) Sudija je o svakoj odgodi, odnosno odlaganju ro~i{ta du`an obavijestiti
predsjednika suda. Predsjednik suda vodi evidenciju o odgodama i odla ganjima ro~i{ta za svakog sudiju pojedina~no.
(4) Prilikom odgode, odnosno odlaganja ro~i{ta sud }e datum odr`avanja novog ro~i{ta, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa
strankama.
(5) Kada odgodi ili odlo`i ro~i{te, sud je du`an poduzeti sve radnje koje
mu stoje na raspolaganju kako bi se do slijede}eg ro~i{ta otklonili uzroci koji su doveli do odgode odnosno odlaganja, te kako bi se na tom
ro~i{tu rasprava mogla zaklju~iti.

214

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 115

(6) Protiv rje{enja suda kojim se odga|a ili odla`e ro~i{te ili rje{enja kojim
se odbijaju prijedlozi stranaka za odgodu, odnosno odlaganje ro~i{ta, nije
dopu{tena posebna `alba.
1

St. 1. i 2. Odredbama st. 1. i 2. ovog ~lana odre|uje se rok za odgodu ili


odlaganje ro~i{ta za glavnu raspravu. Zakon isklju~uje mogu}nost odgode ili
odlaganja na neodre|eno vrijeme, kao i na period du`i od 30 dana.

Uop{teno govore}i, radi se o pravilu od izuzetne va`nosti, kojim se parni~ni


postupak, nesumnjivo, unapre|uje. Ovo se posebno odnosi na ukidanje odgode
odnosno odlaganja na neodre|eno vrijeme, koji su u ranijoj praksi vrlo ~esto
dovodili do bezrazlo`nih zastoja u postupku od po godinu dana, pa i du`e.
Ipak, u praksi se ovako strogo i nefleksibilno pravilo pokazalo kao te{ko provodivo. U velikom broju sudova rok od 30 dana nije mogu}e po{tovati jer su,
zbog velikog broja predmeta, ro~i{ta zakazana za po nekoliko mjeseci unaprijed. Zbog pote{ko}a sa slu`bama dostavljanja, kao i zbog lo{e saradnje sa
dr`avnim organima i drugim sudovima, ~esto je u roku od 30 dana nemogu}e
obezbijediti pribavljanje dokaza za sljede}e ro~i{te ili uru~enje poziva stranci
koja nije bila uredno obavije{tena. U pojedinim slu~ajevima ~ak ni teoretski
nije mogu}e obezbijediti uslove za odr`avanje ro~i{ta u roku od 30 dana
npr. u slu~aju kada jednoj od stranaka treba dostaviti poziv u inostranstvo.

Jedina mogu}nost odstupanja od roka od 30 dana koju Zakon dozvoljava


odnosi se na slu~aj kada se neki dokaz ne mo`e pribaviti i izvesti u tom
roku, pa se mo`e predvidjeti du`i rok (~lan 129.). Ovaj je izuzetak koristan
i potreban, ali nedovoljan. Iako je u ranijoj praksi diskrecija suda u pogledu
odre|ivanja rokova odgode odnosno odlaganja ~esto bila zloupotrebljavana, te
je bilo opravdano uvesti ne{to stro`ije pravilo, s druge strane, potpuna nefleksibilnost i onemogu}avanje suda da u upravljanju postupkom rok odgode ili
odlaganja prilagodi svakom konkretnom slu~aju, tako|e je kontraproduktivna.

Stav 3. Kako je u ranijoj praksi institut odgode ro~i{ta bio vrlo ~esto zloupotrebljavan, pa je to dovodilo do beskona~no dugih procesa, zakonodavac je `elio
poo{triti odgovornost sudija u tom pogledu, te ih je obavezao da o svakoj
odgodi i odlaganju ro~i{ta obavijeste predsjednika suda, a predsjednika suda
da vodi evidenciju odgoda i odlaganja za svakog pojedinog sudiju. ^ak i u
ovom kontekstu, smatramo da se navedenom odredbom ne posti`e cilj koji je
zakonodavac vjerovatno htio posti}i. Da bi ova odredba imala efekta, predsjednik suda bi morao voditi evidenciju ne za svakog sudiju pojedina~no, nego i
za svaki predmet svakog sudije pojedina~no, te uvidom u predmete utvr|ivati
da li je do odgode ili odlaganja do{lo iz opravdanih razloga, kao i da li je
ro~i{te odlagano vi{e od jednog puta iz istog razloga. Ovo bi, o~igledno, predstavljalo neopravdano obiman zadatak za predsjednika suda, sa relativno
skromnim u~inkom, pogotovo kad se imaju u vidu napomene u pogledu
ograni~enosti i nefleksibilnosti odredaba o odgodi i odlaganju.

Osim toga, treba napomenuti da materija koja se ure|uje odredbom ovog


stava ne predstavlja zakonsku materiju, a posebno ne materiju zakona o

215

^lan 116 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

parni~nom postupku, te je ovu odredbu trebalo unijeti u poslovnik o radu


sudova ili, u krajnjoj liniji, u zakon o sudovima, a ne u Zakon u parni~nom
postupku. (Tako i Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo,
2004., str. 120)
6

Stav 4. Kao i prilikom odre|ivanja datuma odr`avanja drugih ro~i{ta, sud se


i prilikom zakazivanja ro~i{ta nakon odgode odnosno odlaganja, u pravilu
du`an prethodno konsultovati sa strankama. Ova odredba za cilj ima da sprije~i eventualne ponovne odgode ili odlaganja zbog nemogu}nosti stranke da
pristupi ro~i{tu. U pravilu, prilikom odlaganja ro~i{ta ovu odredbu ne}e biti
te{ko primijeniti jer su stranke obi~no prisutne. Kod odgode, pogotovo ako se
ro~i{te odga|a prije datuma odr`avanja rasprave, ili ako je razlog odgode upravo neuredna dostava poziva stranci, zbog kojeg stranka nije ni pristupila, to
}e biti te`e izvodivo (v. i komentar uz ~lan 75/11).

Stav 5. Odredba stava 5. odgovara ranijim odredbama ~l. 295. ZPP-a FBiH,
tj. 314. ZPP-a RS koje su tako|e, u ne{to druga~ijoj formulaciji, ure|ivale
obavezu predsjednika vije}a da nakon odgode ro~i{ta preduzme radnje
potrebne kako bi se rasprava mogla zaklju~iti na sljede}em ro~i{tu . Pod tim
}e se naj~e{}e podrazumijevati obaveza suda da preduzme sve mjere kako
bi o sljede}em ro~i{tu bile uredno obavije{tene stranke koje to nisu bile (npr.
ponavljanje dostave putem sudskog dostavlja~a), te kako bi bili pribavljeni
dokazi koji su nedostajali (ponovno tra`enje da se dostavi isprava od
nadle`nog organa, ponovno pozivanje vje{taka koji nije bio uredno
obavije{ten, ka`njavanje svjedoka koji nije pristupio bez opravdanog razloga i sl.).

Stav 6. Rje{enja o odgodi i odlaganju ro~i{ta predstavljaju odluke o


rukovo|enju glavnom raspravom, pa protiv njih nije dozvoljena posebna
`alba. Iako to zakon ne propisuje izri~ito, isto se odnosi i na rje{enja o nastavku ro~i{ta.

Iako odredbe ovog zakona o odgodi i odlaganju, po mi{ljenju autora, predstavljaju izuzetan pomak ka br`em i efikasnijem sudovanju, op{ti je utisak da
se radi o dijelu zakona koji bi trebao pretrpjeti znatne izmjene i dopune.
Distinkcija izme|u odgode i odlaganja nije dovoljno jasna (npr. ako odre|eni
dokazi nisu pribavljeni). Odredbe su krajnje {ture i ne obuhva}aju sve situacije koje se pojavljuju u praksi, kako u pogledu razloga odgode i odlaganja,
perioda na koji se ro~i{te mo`e odgoditi ili odlo`iti, tako i u pogledu broja
mogu}ih odlaganja. Zbog toga su sudovi prinu|eni praznine u zakonu popunjavati svojim tuma~enjem odredbi, {to, u slu~aju u kojem je zakonodavac
`elio posti}i upravo suprotan efekat, tj. {to restriktivniju primjenu odredbi o
odgodi i odlaganju, sasvim sigurno nije po`eljno.
^lan 116.
(1) Ako se zapo~eto ro~i{te ne mo`e okon~ati u toku istog dana, sud }e
odrediti nastavak ro~i{ta za slijede}i radni dan (nastavak ro~i{ta).

216

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 117

Odredbom ~lana 116. ure|uje se u na{em procesnom pravu dosada nepoznat


institut nastavka ro~i{ta.

Zakonodavac je predvidio nastavljanje ro~i{ta za slu~ajeve u kojima ro~i{te za


glavnu raspravu, iako su ispunjeni svi uslovi za njegovo odr`avanje i dostupni svi dokazi koje treba izvesti, zbog nedostatka vremena nije moglo biti
okon~ano do kraja radnog vremena suda. U takvom slu~aju nema potrebe
zakazivati novo ro~i{te, ve} se smatra da se radi o istom ro~i{tu koje se nastavlja sljede}eg radnog dana.

U praksi se, na`alost, pokazalo da je nastavak ro~i{ta ve} sljede}eg radnog


dana naj~e{}e nemogu}, jer sudije, a ~esto i punomo}nici stranaka imaju ve}
predvi|ene obaveze za naredni radni dan. U takvom slu~aju treba ovu odredbu protuma~iti tako da se pod sljede}im radnim danom podrazumijeva prvi
slijede}i radni dan kada je, prema rasporedu drugih ro~i{ta, mogu}e nastavi ti ro~i{te. Da se ne bi izgubio smisao ovog instituta, protek vremena izme|u
prvog i nastavljenog dijela ro~i{ta ne bi smio biti du`i od 3-4 dana.

Izuzetno, nastavak ro~i{ta bi se mogao odrediti i u slu~ajevima u kojima se


zapo~eto ro~i{te ne mo`e okon~ati u toku istog dana, jer traje znatno du`e
nego {to je predvi|eno, pa ga ureduju}i sudija ne mo`e okon~ati zbog drugih
zakazanih ro~i{ta koja slijede nakon tog ro~i{ta.

Nepredvi|eni nastavak ro~i{ta sud bi morao nastojati izbje}i prethodnim plani ranjem du`ine trajanja ro~i{ta, u skladu s odredbom ~lana 94. st. 4., tako {to
}e odrediti odr`avanje ro~i{ta za nekoliko dana uzastopno. (Istina je da je to
nekada te{ko ili nemogu}e: iskazi stranaka i svjedoka nekada traju neo~ekivano dugo; na pripremnom ro~i{tu se de{ava da stranka predlo`i neo~ekivano
veliki broj dokaza koji nisu bili navedeni u tu`bi ili odgovoru na tu`bu, pa
ih je potrebno konstatovati na zapisnik, druga strana se o njima treba izjasniti, a sud ih prou~iti da bi utvrdio da li su relevantni za utvr|ivanje relevantnih ~injenica i sl.)
^lan 117.
Odredbe ~l. 111., 112., 115. i 116. ovog zakona, na odgovaraju}i se na~in
primjenjuju na pripremno ro~i{te.

Odredba ~lana 117. nova je odredba koja predvi|a da }e se na pripremno


ro~i{te na odgovaraju}i na~in primjenjivati odredbe o odgodi, odlaganju, nastavku ro~i{ta, roku odgode i odlaganja, te obavezi sudije da preduzme sve
radnje da bi se na sljede}em ro~i{tu rasprava mogla zaklju~iti.

Primjena odredaba ~l. 113. i 114. Zakona nije predvi|ena u slu~aju


pripremnog ro~i{ta, jer se na pripremnom ro~i{tu ne izvode dokazi radi
utvr|ivanja ~injenica bitnih za dono{enje odluke o osnovanosti tu`benog zahtjeva, pa ne bi moglo do}i do odlaganja iz razloga nemogu}nosti izvo|enja
dokaza.

217

^lan 118 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

U ranije va`e}im zakonima odredba o odgodi ro~i{ta bila je sadr`ana u op{tim


odredbama u poglavlju o rokovima i ro~i{tima, pa je to podrazumijevalo da
se ima primijeniti na bilo koje ro~i{te koje se odr`ava u skladu sa pravilima
parni~nog postupka. To poglavlje vi{e ne sadr`i odredbu o odgodi odnosno
odlaganju, pa se postavlja pitanje mogu}nosti odgode odnosno odlaganja
ro~i{ta zakazanog povodom prijedloga za povra}aj u prija{nje stanje, radi
obezbje|enja dokaza, odre|ivanja mjere osiguranja i sl. Nesumnjivo bi se
odredbe ~l. 111-117. morale primjenjivati na odgovaraju}i na~in i u tim slu~ajevima, pa je zakonodavac trebao to i predvidjeti u ovoj odredbi.
3. Javnost glavne rasprave
^lan 118.
(1) Glavna je rasprava javna.
(2) Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe.
(3) Osobe koje su prisutne raspravi ne smiju nositi oru`je ili opasno oru|e.
(4) Odredba stava 3. ovog ~lana ne odnosi se na pripadnike policije, ako je
no{enje oru`ja neophodno za vr{enje njihove du`nosti.

Odredba ~lana 118. nije pretrpjela izmjene u odnosu na ranije va`e}e propise
(~lan 287. ZPP-a FBiH i ~lan 306. ZPP-a RS), izuzev manje izmjene u stavu
4. kojom se umjesto ~uvarima lica koja u~estvuju u postupku, no{enje oru`ja
na glavnoj raspravi izuzetno dozvoljava pripadnicima policije, ako je no{enje
oru`ja neophodno za vr{enje njihove du`nosti.

Stav 1. Na~elo javnosti raspravljanja sadr`ano je u ~lanu 4. Zakona. Ovim se


na~elom omogu}ava gra|anima kontrola nad radom sudstva, a sudu da preventivno uti~e na gra|ane upoznavaju}i ih s metodama sudskog rada i s
pravnim propisima koje sud primjenjuje na pojedine slu~ajeve (v. Dika
^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
509)

Primjena na~ela javnosti klju~na je upravo na glavnoj raspravi, kao centralnoj


fazi prvostepenog postupka, tokom koje se raspravlja o tu`benom zahtjevu i
izvode se dokazi.

U primjeni na~ela javnosti treba razlikovati {iru i u`u javnost. [ira ili op{ta
javnost odnosi se na sve osobe, dok se u`a ili strana~ka javnost odnosi na
stranke. ^lan 118. Zakona odnosi se na {iru javnost, dok ~lan 120. govori o
strana~koj javnosti.

Princip javnosti glavne rasprave, izra`en u stavu 1. ovog ~lana, podrazumijeva da svaka punoljetna osoba, koja u postupku ne u~estvuje ni u kojem svojstvu, mo`e ne samo prisustvovati raspravi nego i podatke o toku glavne

218

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 119

rasprave saop{tavati drugima, bilo preko sredstava informisanja ili na drugi


na~in.
6

Javnost mo`e biti isklju~ena kada je to izri~ito predvi|eno zakonom, te u


slu~ajevima predvi|enim u ~lanu 119. Zakona.

Iako na~elo javnosti pretpostavlja da raspravi mo`e prisustvovati neograni~en


broj osoba, ovo na~elo ne}e biti povrije|eno ako sudnica u kojoj se rasprava
odr`ava ne mo`e primiti sve zainteresovane osobe, pa sud taj broj ograni~i
zbog veli~ine prostorije. (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova,
Beograd, 1980., str. 498)

Stav 2. Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe, jer se pretpostavlja da samo one mogu pravilno shvatiti zna~aj onoga ~emu prisustvuju (v.
Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str.
157). Ovo se ograni~enje ne odnosi na stranke u postupku.

Stav 3. Osobe koje prisustvuju raspravi ne smiju nositi oru`je ili opasno
oru|e, bez obzira da li su ina~e ovla{tene nositi oru`je. Odredba ovog stava
primjenjuje se kako na osobe koje prisustvuju raspravi kao op}a javnost tako
i na sve druge u~esnike u postupku.

10

Stav 4. No{enje oru`ja na glavnoj raspravi izuzetno je dozvoljeno samo


slu`benim osobama koje u toku rasprave ~uvaju stranke ili svjedoke koji su
privedeni iz zatvora. U pravilu se radi o pripadnicima sudske policije, pa
zakonodavac iz tog razloga i izri~ito upu}uje na pripadnike policije, za razliku od dosada{njeg teksta koji je govorio o ~uvarima lica koja u~estvuju u
postupku.
^lan 119.
(1) Sud mo`e isklju~iti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio
ako to zahtijevaju interesi ~uvanja slu`bene, poslovne ili osobne tajne,
za{tita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala.
(2) Sud mo`e isklju~iti javnost i kada se mjerama za odr`avanje reda pred vi|enim u ovom zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano odr`avanje
rasprave.

^lanom 119., koji predvi|a razloge za isklju~enje javnosti, preuzete su u


cijelosti odredbe ranijih ~l. 288. ZPP-a FBiH i 307. ZPP-a RS, s tim {to je u
oba stava rije~ vije}e zamijenjeno rije~ju sud.

Stav 1. Na~elo javnosti postupka nije apsolutno, te zakon predvi|a mogu}nost


odstupanja od ovog na~ela radi za{tite drugih odre|enih interesa. Osim
slu~ajeva u kojima je samim zakonom isklju~ena javnost na glavnoj raspravi
(bra~ni sporovi i sporovi za utvr|ivanje o~instva ili maj~instva - ~lan 409. i

219

^lan 120 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

422. ranije va`e}eg ZPP-a


~lana 459. ovog zakona i
isklju~iti javnost i ako to
li~ne tajne, za{tita interesa

FBiH koji se u Federaciji primjenjuje na osnovu


~lan 68. i 141. Porodi~nog zakona RS), sud mo`e
zahtijevaju interesi ~uvanja slu`bene, poslovne ili
maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala.

Javnost se mo`e isklju~iti za cijelu glavnu raspravu ili za samo jedan njen
dio, kao {to je saslu{anje pojedinog svjedoka ili stranke.

Stav 2. Op{ta javnost mo`e biti isklju~ena i kada prevelik broj slu{alaca ili
nered koji stvaraju slu{aoci ometaju normalno odvijanje glavne rasprave, a sud
to nije u mogu}nosti sprije~iti mjerama za odr`avanje reda koje predvi|a ZPPa (izricanje opomene, nov~ane kazne, udaljavanje pojedinih osoba iz sudnice
v. ~lan 407.). Pri dono{enju odluke o isklju~enju javnosti iz ovog razloga
dovoljno je da sud stekne uvjerenje da mjerama za odr`avanje reda ne}e mo}i
osigurati nesmetano odr`avanje rasprave, a nije neophodno da prije isklju~enja
javnosti stvarno i poku{a odr`ati red izricanjem navedenih mjera (v. Dika
^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 512).

St. 1. i 2. Sud odluke o isklju~enju javnosti donosi po slu`benoj du`nosti ili


na prijedlog stranke.

Prema ranije va`e}im zakonima, dono{enje odluke o isklju~enju javnosti pro tivno zakonu predstavljalo je apsolutno bitnu povredu pravila postupka. Kako
novi zakon ne poznaje pojam apsolutno bitnih povreda pravila postupka,
ovakva bi povreda odredaba o isklju~enju javnosti, po novom zakonu, mogla
predstavljati razlog za pobijanje prvostepene presude, samo ako je to bilo od
uticaja na dono{enje zakonite i pravilne presude (rrelativno bitna povreda pravila postupka).

I propust suda da isklju~i javnost kada za to postoje razlozi, a zbog toga ne


bude donesena zakonita i pravilna presuda (npr. ako stranka, svjedok ili
vje{tak, zbog ~uvanja poslovne ili li~ne tajne ili razloga morala, usljed prisustva javnosti uskrate davanje iskaza ili odgovor na pojedino pitanje, pa
odlu~ne ~injenice koje bi dovele do druga~ije presude ostanu neiznesene
odnosno nerazja{njene), predstavlja relativno bitnu povredu pravila postupka
iz ~lana 209. ZPP-a.
^lan 120. (ZPP FBiH)
(1) Isklju~enje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike,
punomo}nike i umje{a~e i ombudsmene Federacije.
(2) Sud mo`e dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isklju~ena
budu prisutne pojedine slu`bene osobe, kao i nau~ni i javni radnici, ako
je to od interesa za njihovu slu`bu, odnosno nau~nu ili javnu djelatnost.
(3) Sud }e upozoriti osobe koje budu prisutne raspravi na kojoj je javnost
isklju~ena da su du`ne kao tajnu ~uvati ono {to su na raspravi saznale,

220

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 120

a {to nije ve} poznato javnosti, i upozoriti ih na posljedice odavanja


tajne.
^lan 120. (ZPP RS)
Isklju~enje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike,
punomo}nike, umje{a~e i Ombudsmena Republike Srpske .
Sud mo`e dozvoliti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isklju~ena prisustvuju pojedina slu`bena lica, kao i nau~ni i javni radnici, ako je to
od interesa za njihovu slu`bu, odnosno nau~nu ili javnu djelatnost.
Sud }e upozoriti lica koja prisustvuju raspravi na kojoj je javnost
isklju~ena da su du`na da kao tajnu ~uvaju ono {to su na raspravi saznala, a {to nije ve} poznato javnosti i upozori}e ih na posljedice oda vanja tajne.
1

U odredbi stava 1. ovog ~lana nu`no je napravljena razlika u tekstu ZPP-a


RS i ZPP-a FBiH. Tako se u prvom, izme|u ostalih lica na koja se ne odnosi
isklju~enje javnosti, upu}uje i na Ombudsmena Republike Srpske, dok drugi
govori o ombudsmenima Federacije.

Ranije odredbe ~l. 289. ZPP-a FBiH i 308. ZPP-a RS, kojima je bio predvi|en
princip strana~ke javnosti, ve}im dijelom su preuzete u novi ~lan 120, s tim
{to su stavovi 1. i 3. (raniji stav 4.) pretrpjeli manje dopune, a raniji stav 3.
je brisan. Novom odredbom stava 1. pro{iren je krug lica na koja se ne odnosi
isklju~enje javnosti, pa su me|u njih uklju~eni i ombudsmeni, dok se u stavu
3. detaljnije odre|uje obaveza ~uvanja tajne za prisutna lica, tako {to se predvi|a da se ova obaveza ne odnosi na ono {to je ve} poznato javnosti. Brisanjem
ranijeg stava 3. isklju~ena je mogu}nost da vije}e, na zahtjev stranke, i na
glavnoj raspravi na kojoj je isklju~ena javnost dozvoli prisustvo najvi{e dvije
osobe koje stranka ozna~i.

Stav 1. Isklju~enje op{te javnosti nikada se ne odnosi na stranke u postup ku, njihove zastupnike, punomo}nike, umje{a~e, kao ni ombudsmene.

Stav 2. ^ak i kad je isklju~ena {ira javnost, sud mo`e dozvoliti da raspravi
prisustvuju pojedine slu`bene osobe, nau~ni ili javni radnici, ako je to od
interesa za njihovu slu`bu ili za nau~nu ili javnu djelatnost. O zahtjevu ovih
osoba odlu~uje sud u svakom konkretnom slu~aju. Protiv rje{enja kojim se ne
dozvoljava njihovo prisustvo na glavnoj raspravi navedenim osobama nije
dozvoljena `alba budu}i da nisu u~esnici u postupku. Ni stranke nemaju pravo
ulagati posebnu `albu protiv rje{enja kojim se dopu{ta prisustvo ovih osoba
(v. komentar uz 121/4).

Raniji stav 3. predvi|ao je da, osim lica navedenih u stavu 2., raspravi za
koju je isklju~ena javnost mogu prisustvovati jo{ dvije osobe koje stranka
ozna~i, pod uslovom da vije}e dozvoli njihovo prisustvo. Ova je mogu}nost,
po na{em mi{ljenju ispravno, isklju~ena novim zakonom. U okolnostima u

221

^lan 121 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
122

kojima postoje uslovi za isklju~enje javnosti, nema razloga da se pojedinim


osobama dozvoljava prisustvo na glavnoj raspravi, jer stranka nema
posebnog interesa da zahtijeva prisustvo tre}ih lica koja nisu u~esnici u postupku.
6

Stav 3. Sud }e osobe kojima, u skladu s odredbom stava 2., dopusti prisustvo na raspravi na kojoj je isklju~ena javnost, kao i stranke, njihove zastupnike, punomo}nike i umje{a~e, upozoriti na du`nost ~uvanja tajne, kao i na
krivi~nu odgovornost u slu~aju odavanja tajne. Na zapisnik }e se konstatovati
kojim je sve licima dozvoljeno prisustvo na raspravi na kojoj je isklju~ena
javnost, kao i da su upozorena na du`nost ~uvanja tajne.
^lan 121.
(1) O isklju~enju javnosti odlu~uje sud rje{enjem koje mora biti obrazlo`eno
i javno objavljeno.
(2) Protiv rje{enja o isklju~enju javnosti nije dopu{tena posebna `alba.

Ranije odredbe o rje{enju kojim se isklju~uje javnost koje su bile sadr`ane u


~lanu 290. ZPP-a FBiH i ~lanu 309. ZPP-a RS izmijenjene su samo utoliko {to
je rije~ vije}e, u skladu s novim odredbama o sastavu suda, zamijenjena
rije~ju sud.

Stav 1. Rje{enje o isklju~enju javnosti mora biti obrazlo`eno i javno objavljeno. U pravilu }e ovo rje{enje biti doneseno u pismenoj formi prije glavne
rasprave i objavljeno na sudskoj tabli ili ispred sudnice. Ne postoji obaveza
suda da takvo rje{enje dostavlja strankama, njihovim zastupnicima,
punomo}nicima i umje{a~ima, jer protiv njega nije dopu{tena posebna `alba.
Sud rje{enje o isklju~enju javnosti mo`e donijeti i na samoj glavnoj raspravi,
te }e u tom slu~aju svoju odluku javno objaviti i obrazlo`iti.

Sud nije vezan za svoje rje{enje o isklju~enju javnosti i mo`e ga opozvati jer
se radi o rje{enju koje se odnosi na upravljanje postupkom.

Stav 2. Protiv odluka o isklju~enju javnosti nije dozvoljena posebna `alba, pa


se ona mo`e pobijati samo `albom protiv odluke o glavnoj stvari. Za rje{enje
kojim se odbija prijedlog stranke da javnost bude isklju~ena zakon ne sadr`i
izri~itu odredbu, ali je i u teoriji i u praksi jednoglasno prihva}en stav da i
tu povredu stranka mo`e iznijeti samo u `albi protiv presude (v. Pozni},
Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 227).
^lan 122.
Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati i na pripremnom ro~i{tu, na ro~i{tu izvan glavne rasprave pred
sudom, te na ro~i{tu pred zamoljenim sudom.

222

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 122

Ranije va`e}i ~lan 291. ZPP-a FBiH i ~lan 310. ZPP-a RS inkorporirani su u
novu odredbu ~lana 122. bez izmjena i dopuna, izuzev zamjene rije~i na
ro~i{tu izvan glavne rasprave pred predsjednikom vije}a rije~ima na ro~i{tu
izvan glavne rasprave pred sudom. Ova je, naizgled ~isto jezi~ka izmjena,
donekle izmijenila i zna~enje odredbe, o ~emu }e biti vi{e rije~i u komentaru
uz ovaj ~lan pod 2.

Na~elo javnosti, kao jedno od osnovnih na~ela parni~nog postupka, primjenjuje se ne samo na glavnoj raspravi nego i prilikom odr`avanja drugih ro~i{ta
pred sudom, tj. kako na pripremnom ro~i{tu, ro~i{tu izvan glavne rasprave,
tako i na ro~i{tu pred zamoljenim sudom. Ranijom se odredbom pod ro~i{tem
izvan glavne rasprave u prvom redu podrazumijevalo ro~i{te predvi|eno
odredbama ~l. 208. ranijeg ZPP-a FBiH i 224. ranijeg ZPP-a RS, koje su predvi|ale da vije}e mo`e odlu~iti da se odre|eni dokazi izvedu pred predsjednikom vije}a ili sudijom zamoljenog suda. Na~elo javnosti, dakle, imalo se
primijeniti i na takvom ro~i{tu. U novom zakonu, me|utim, ~lan 128. ostavlja mogu}nost izvo|enja dokaza pred sudijom zamoljenog suda, ali ne upu}uje
na predsjednika vije}a, saglasno novim odredbama prema kojima prvostepeni
postupak u svim predmetima vodi sudija pojedinac. Stoga bi, prema novom
tekstu, pod ro~i{tem izvan glavne rasprave pred sudom trebalo smatrati sva
ro~i{ta koja sud odredi izvan glavne rasprave, kao {to su ro~i{te povodom
prijedloga za povrat u prija{nje stanje ~lan 332. Zakona, ro~i{te radi
raspravljanja o privremenoj sudskoj mjeri osiguranja - ~lan 278. st. 2., te ro~i{te
radi obezbje|enja dokaza - ~lan 172. st. 3. Zakona.

Imaju}i u vidu odredbu ~lana 220. Zakona koja propisuje shodnu primjenu
odredba o glavnoj raspravi i na raspravu pred drugostepenim sudom, i
odredbe o javnosti odnose se i na raspravu pred drugostepenim sudom.

VI DOKAZI
1

Izmjene koje novi zakon unosi u materiji dokazivanja kao i pojedinih


dokaznih sredstava su zna~ajne. Izmjene u op{tim odredbama o dokazivanju uslovljene su temeljno druga~ijim pristupom novog zakona pitanju inicijative za prikupljanje procesne gra|e (istra`no i raspravno na~elo), kao i
obaveze suda da istinito utvrdi sve ~injenice (na~elo tra`enja istine, odnosno na~elo materijalne istine). Napu{tanjem istra`nog na~ela i na~ela tra`enja
istine, obaveza prikupljanja dokaza i njihovog izvo|enja u potpunosti je
pre{la na stranke, {to se jasno propisuje odredbama ~lana 123., dok ovla{tenje
suda da odre|uje izvo|enje dokaza koje stranke nisu predlo`ile ostaje samo
u slu~ajevima u kojima se radi o nedozvoljenim raspolaganjima stranaka (~lan
124.). Odredba ~lana 123. izri~itije nego dosada izra`ava i pravilo o teretu
dokazivanja.

Od va`nijih izmjena mo`e se podvu}i da su brisane ranije odredbe ~l. 204.


ZPP-a FBiH i 220. ZPP-a RS koje su propisivale da se dokazuju sve ~injenice
koje su va`ne za dono{enje odluke, te da odluku o tome koji }e se dokazi

223

^lan 123 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

izvesti radi utvr|ivanja odlu~nih ~injenica donosi sud. Ova pravila, me|utim,
i dalje va`e, jer to proizilazi iz drugih odredbi zakona.
3

Izostavljena je i odredba da sud mo`e narediti da se dokazuju i priznate


~injenice ako stranke idu za tim da raspola`u zahtjevima kojima ne mogu
raspolagati. (ranija odredbe st. 1. ~lana 205. ZPP-a FBiH i ~lana 221. ZPP-a
RS), ali bi i ovdje trebalo uzeti da ovo ovla{tenje za sud proizilazi iz odredbi ~l. 3. i 7. st. 2., kao i iz odredbe ~lana 124.

O izmjenama i dopunama u pogledu pojedinih dokaznih sredstava bi}e rije~i


u svakom pojedinom odjeljku.
1. Op}e odredbe
^lan 123.
(1) Svaka stranka du`na je dokazati ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
(2) Sud }e slobodnom ocjenom dokaza utvrditi ~injenice na osnovu kojih }e
donijeti odluku.

Op{ta odredba o du`nosti izno{enja ~injenica i predlaganja dokaza bila je ranije sadr`ana u odredbama ~l. 203. ZPP-a FBiH i 219. ZPP-a RS. Ova je odredba predvi|ala du`nost svake stranke da iznese ~injenice i predlo`i dokaze na
kojima zasniva svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Kao
i ranije odredbe, i odredba stava 1. ovog ~lana ponavlja raspravno na~elo
sadr`ano u ~lanu 7. Zakona, s tim {to treba imati u vidu da ovo na~elo,
usljed napu{tanja istra`nog na~ela, ima sasvim druga~iji zna~aj u novom
parni~nom postupku. U tom smislu i nova odredba jo{ izri~itije utvr|uje teret
dokazivanja koji snose stranke ne samo da predlo`e dokaze kojima se
utvr|uju njihove tvrdnje ve} i da te svoje tvrdnje doka`u. Odredba stava 2.
ovog ~lana je nova i u ovaj ~lan unesena vjerovatno kako bi se ta~no razgrani~ila uloga suda i stranaka u procesu dokazivanja - dok stranke predla`u
i izvode dokaze, sud izvedene dokaze cijeni, u skladu s na~elom slobodne
ocjene dokaza iz ~lana 8. Zakona, te na osnovu te ocjene utvr|uje ~injenice
bitne za dono{enje pravilne odluke.

Op{te napomene. Dono{enje pravilne odluke o sporu zasniva se na pravilnoj


primjeni pravnih pravila na konkretno ~injeni~no stanje. Zato je, prije nego
{to pristupi primjeni pravnih pravila, neophodno da sud najprije pravilno utvrdi ~injeni~no stanje, odnosno da formira odre|eno uvjerenje o sadr`aju ~injenica od kojih zavisi primjena prava. Jedan od na~ina da se sud uvjeri u postojanje ili u nepostojanje pravno relevantnih ~injenica je dokazivanje.
Pod dokazivanjem se, dakle, smatra niz radnji suda i stranaka, koje obuhvataju prijedloge stranaka za izvo|enje dokaza, rje{avanje o tome koji dokazi
treba da budu izvedeni, podno{enje dokaza od strane stranaka i njihovo pribavljanje od strane suda, izvo|enje dokaza i njihovu ocjenu, koje za krajnji

224

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 123

rezultat imaju utvr|ivanje istinitosti ~injenica od kojih zavisi primjena pravila


materijalnog ili procesnog prava (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd, 1989., str. 239, Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no proce-sno
pravo, Zagreb, 1986., str. 392).
3

Izraz dokaz u zakonu se ne upotrebljava dosljedno, ali se naj~e{}e koristi


u smislu dokaznog sredstva (u tom smislu se koristi kad se govori o izvo|enju
dokaza). Na drugim mjestima u zakonu ovaj se izraz koristi u smislu rezultata izvo|enja dokaza, tj. onog {to je prilikom upotrebe jednog dokaznog sredstva izneseno pred sud (iskaz svjedoka, sadr`aj isprave - u tom smislu se
ovaj izraz koristi u ~lanu 8. Zakona ocjena dokaza).

Pod dokaznim sredstvom treba smatrati izvor saznanja o postojanju ili nepostojanju ~injenice ~ije je utvr|ivanje od zna~aja u parnici. Zakon kao dokazna
sredstva predvi|a svjedoke, vje{take, stranke, isprave i predmete uvi|aja
(uvi|aj nije dokazno sredstvo ve} parni~na radnja suda radi ispitivanja i
utvr|ivanja sadr`aja predmeta uvi|aja koji predstavlja dokazno sredstvo tako
Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str.
405).

U pravnoj nauci dokazi se dijele: prema svojim objektivnim svojstvima na


li~ne (svjedoci, vje{taci i stranke) i stvarne (isprave i predmeti uvi|aja); s
obzirom na njihov odnos prema ~injenici o kojoj pru`aju odre|enu informaciju, na neposredne (ako pru`aju obavijesti o ~injenici koja je neposredno relevantna) i posredne (ako se odnose na ~injenicu koja nije neposredno relevantna, ali se iz njenog postojanja mo`e zaklju~iti o postojanju neposredno
relevantne ~injenice - tzv. indicija); te prema cilju koji se `eli posti}i upotrebom dokaza na glavni dokaz (dokaz o ~injenici na koju se poziva stranka
koja u pogledu te ~injenice snosi teret dokazivanja), protivdokaz (dokaz kojim
protivna stranka nastoji uvjeriti sud da je ~injeni~no stanje suprotno onome
{to tvrdi stranka na koju pada teret dokazivanja) i dokaz o protivnom (dokaz
koji ima karakter glavnog dokaza, ali za svrhu ima da obori zakonsku pretpostavku).

Iako zakon ne propisuje izri~ito stepen dokazanosti koji mora biti ispunjen da
bi odre|ena ~injenica mogla biti smatrana dokazanom (osim posredno u ~lanu
126. - v. komentar pod 2), u teoriji o tome postoje uglavnom ujedna~ena
shvatanja. Da bi odre|ena ~injenica mogla biti uzeta za podlogu meritorne
odluke, mora postojati ubije|enost suda u njenu istinitost. Tada se smatra da
postoji izvjesnost o postojanju ili nepostojanju odre|ene ~injenice. Ne tra`i se,
me|utim, apsolutna sigurnost kojom se u potpunosti isklju~uje mogu}nost
suprotnog, ve} se radi o stepenu vjerovatnosti kojim se otklanja svaka razumna sumnja.
Ni`i stepen dokazanosti je uvjerenje o vjerovatnosti da odre|ena ~injenica postoji, o kome se mo`e govoriti kada ima vi{e argumenata koji govore u prilog
postojanja te ~injenice nego onih koji govore protiv. Ovaj se stepen dokazanosti zahtijeva kod dono{enja odluke o procesnim predlozima (detaljnije o stepenu dokazanosti vidi kod Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989.,

225

^lan 123 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

str. 241, Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 393). U tom smislu se i u novom zakonu, u ~lanu 102., tra`i da
stranka koja `eli iznositi nove ~injenice i predlagati nove dokaze na glavnoj
raspravi u~ini vjerovatnim da bez svoje krivice to nije mogla u~initi na
pripremnom ro~i{tu.
7

Stav 1. Za dono{enje pravilne odluke o tu`benom zahtjevu od klju~nog je


zna~aja prikupljanje procesnog materijala na osnovu kojeg sud donosi svoju
odluku, posebno ~injenica i dokaza. Novi zakon, u pogledu inicijative za prikupljanje procesnog materijala, sadr`i vrlo zna~ajne razlike u odnosu na ranija
pravila. Pitanje ove inicijative reguli{e se na razli~ite na~ine u razli~itim pravnim sistemima, zavisno od toga da li prihvataju raspravno ili istra`no na~elo.

I novi zakon, kao i dosada va`e}a pravila, ostavlja du`nost izno{enja ~injeni ca isklju~ivo na strankama. Sud tako, u pravilu, ne mo`e po slu`benoj
du`nosti utvr|ivati ~injenice na koje se stranke nisu pozvale, niti na takvim
~injenicama zasnivati svoju odluku (osim u slu~aju zahtjeva kojima stranke ne
mogu raspolagati, te u bra~nim i paternitetskim sporovima).

U pogledu predlaganja dokaza, me|utim, izmjena ~lana 7. Zakona iz temelja


je izmijenila ulogu suda i stranaka. Prema dosada{njim pravilima stranke su
imale obavezu da predla`u dokaze na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, ali je
istovremeno i sud, u cilju utvr|ivanja istine, imao ovla{tenje i du`nost da
izvodi dokaze koje stranke nisu predlo`ile, ako su oni zna~ajni za odlu~ivanje. Du`nost dokazivanja spornih ~injenica, dakle, bila je podijeljena izme|u
suda i stranaka. Novi zakon, s druge strane, polazi od na~ela da je pribavljanje dokaza isklju~iva du`nost i ovla{tenje stranke, a ovla{tenje suda u ovom
smislu ograni~ava isklju~ivo na slu~ajeve u kojima se radi o nedozvoljenim
raspolaganjima (~lan 124.).

10

Iako i dosada dominantna, raspravna metoda, dakle, u novom zakonu posta je isklju~iva, podrazumijevaju}i da je zadatak prikupljanja cjelokupne procesne
gra|e - kako izno{enje ~injenica tako i predlaganje dokaza - prepu{ten stranka ma. (Pod procesnom gra|om, osim ~injenica i dokaza, smatraju se i pravila
iskustva i pravna pravila, ali je njihovo pribavljanje i poznavanje nesporno
du`nost suda.) Istra`no na~elo i inicijativa suda za izvo|enje dokaza, s druge
strane, gotovo u potpunosti su napu{teni, te su zadr`ani isklju~ivo kao korektiv raspravnog na~ela u zakonom ta~no predvi|enim situacijama (raspolaganje zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati). U tom smislu sud vi{e
ne bi bio ovla{ten ni da poma`e stranci tako {to }e je uputiti da predlo`i
dokaze koji su bitni za rje{avanje spora, jer bi ovakvo njegovo postupanje
moglo dovesti u pitanje njegovu nepristrasnost. (Prema dosada{njim pravilima
i stavu sudske prakse, ovakvo postupanje suda je bilo smatrano njegovom
du`no{}u - Okru`ni sud u Vara`dinu, G`-1386/86 od 15.12.1986, objavljeno u
Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000.,
str. 391).

11

Odredba stava 1. ovog ~lana odra`ava navedene promjene osnovnih na~ela


parni~nog postupka, te predvi|a du`nost stranke da doka`e ~injenice na koji -

226

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 123

ma zasniva svoj zahtjev. Pri tome se podrazumijeva da se dokazuju samo


pravno relevantne ~injenice, jer je samo te ~injenice potrebno i utvr|ivati.
12

Odlu~ivanje o tome koje su ~injenice pravno relevantne za rje{avanje


odre|enog odnosa, te odre|ivanje koji }e se dokazi provoditi, ostali su pre rogativa suda. (Ranije odredbe ~lana 204. ZPP-a FBiH i 220. ZPP-a RS i izri~ito
su predvi|ale da dokazivanje obuhva}a sve ~injenice koje su va`ne za
dono{enje odluke, te da odluku o tome koji }e se dokazi izvesti radi
utvr|ivanja odlu~nih ~injenica donosi sud. Ova je odredba brisana u novom
zakonu, ali isto pravilo nesumnjivo proizilazi iz ostalih odredaba novog zakona.)

13

Odredba stava 1. ovog ~lana sadr`i pravilo o teretu dokazivanja. (Ispravnije je


govoriti o teretu nego o du`nosti dokazivanja, jer se prema strankama ne mo`e
primijeniti direktna prisila da bi ih se navelo da postupe u skladu sa ovom
odredbom (v. Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 389). O teretu dokazivanja v. i komentar uz ~lan 126.
U pravnoj teoriji se ovom pojmu daje dvojako zna~enje. Pod teretom dokazivanja u subjektivnom smislu podrazumijeva se teret predlaganja dokaza kojima se potkrepljuju tvrdnje o ~injenicama od ~ijeg postojanja zavisi uspjeh
stranke u parnici. Dosada ovaj teret nisu snosile isklju~ivo stranke, jer je i
sud bio du`an izvoditi dokaze koji su od zna~aja za odlu~ivanje. Teret dokazivanja u objektivnom smislu podrazumijeva du`nost stranke da doka`e
~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, jer }e u protivnom snositi {tetne
posljedice nemogu}nosti da se utvrdi postojanje navedenih ~injenica.

14

Prema novim pravilima parni~nog postupka svaka stranka je du`na sudu kako
predlo`iti relevantne dokaze tako i izvesti ih i na taj na~in dokazati ~injenice
na kojima zasniva svoj zahtjev. Odatle proizilazi da }e, ukoliko ih ne doka`e,
snositi {tetne posljedice. Za tu`itelja to zna~i da mora dokazati one ~injenice
na kojima zasniva svoj tu`beni zahtjev, a za tu`enog one ~injenice na kojima zasniva svoje prigovore, odnosno svoj zahtjev da se tu`beni zahtjev odbije, kao i eventualni protivtu`beni zahtjev.

15

Prema tome, ako stranka radi utvr|ivanja odre|ene ~injenice ne predlo`i


dokaze, a ne radi se o ~injenici koja se ne mora dokazivati (vidi ~lan 125.),
sud tu ~injenicu ne}e smatrati utvr|enom, jer sam ne mo`e odre|ivati
izvo|enje dokaza radi njenog utvr|ivanja, pa na osnovu toga mo`e i odbiti
zahtjev stranke. (Iz dosada{njih pravila je proizilazilo upravo suprotno:
Stranke su du`ne predlo`iti dokaze kojima se utvr|uju ~injenice o kojima
ovisi osnovanost njihovih zahtjeva, ali tu`beni zahtjev sud ne mo`e odbiti
samo zbog toga {to tu`itelj nije predlo`io dokaze, jer je sud ovla{ten izvesti
i dokaze koje stranke nisu predlo`ile ako su ti dokazi va`ni za odlu~ivanje.
- Vrhovni trgova~ki sud Hrvatske P`-3860/94 od 7.3.1995., objavljeno u Dika
- ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
50)
Isto tako, ako se na osnovu izvedenih dokaza ne mo`e sa sigurno{}u utvrdi ti postojanje ~injenice na koju se stranka poziva u svoju korist, sud }e uzeti

227

^lan 123 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

da ta ~injenica ne postoji, te }e na osnovu toga donijeti odluku o predmetu


spora.
16

Treba napomenuti da je odredbom ~lana 7. predvi|eno da stranke ne samo


da predla`u dokaze ve} ih i izvode. Ova konstatacija, iako izra`ava op{te
na~elo, nije u potpunosti ta~na, jer neke od dokaza stranke same ne mogu
izvoditi, pa ih izvodi sud. Takav je slu~aj sa uvi|ajem, te saslu{anjem stranke
kada ona nema punomo}nika (v. Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 15). Ovo donekle va`i i za isprave, jer, iako je
predvi|eno da ovaj dokaz izvode same stranke ~itanjem isprava, sud, da bi
se uvjerio da pro~itano odgovara stvarnom sadr`aju isprave, mora ispravu sam
razgledati, odnosno u nju izvr{iti uvid.

17

Stav 2. U odredbi stava 2. ponavlja se na~elo slobodne ocjene dokaza ili slobodnog sudijskog uvjerenja iz ~lana 8. Zakona (v. komentar uz ~lan 8.).

18

Na~elo slobodne ocjene dokaza podrazumijeva da sud nije vezan zakonom


utvr|enim pravilima o izboru dokaza, o rangiranju dokaza prema njihovoj
dokaznoj snazi i o na~inu ispitivanja pojedinog dokaza. Odre|eno dokazno
sredstvo, prema tome, nema a priori ve}u dokaznu snagu od drugog, niti se
odre|ene ~injenice moraju dokazivati samo odre|enim dokazima. Sud ocjenjuje izvedene dokaze slobodno, bez formalnih ograni~enja i prema svom
vlastitom uvjerenju cijeni da li je odre|ena ~injenica dokazana ili nedokazana.

19

Na~elo slobodne ocjene dokaza, me|utim, ne podrazumijeva potpuno arbitrarno postupanje suda, jer je sud u svom rezonovanju vezan pravilima logike
i psihologije, te je du`an koristiti rezultate savremenih nau~nih dostignu}a i
iskustva u odgovaraju}im podru~jima. Razlozi za odre|eno uvjerenje suda i
pravila koja je sud primijenio moraju biti objektivno prihvatljivi, a u svakom
slu~aju moraju biti izneseni u obrazlo`enju odluke. Na taj na~in je mogu}e
osporavanje, odnosno kontrola rezultata zaklju~aka suda.

Izvedene dokaze sud prosu|uje po slobodnom uvjerenju, ali je du`an


ste~eno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logi~nim razlozima da bi se moglo
provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i ~injeni~nu osnovu (Vrhovni sud
Hrvatske Rev. 2732/88 od 6.6.1989, objavljeno u Dika - ^izmi}, Komentar
Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 51)
Izvedene dokaze sud prosu|uje po slobodnom uvjerenju, ali to uvjerenje treba potkrijepiti takvim razlozima koji omogu}avaju da se provjeri njegova opravdanost. (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 2382/88 od 18.4.1989, objavljeno u Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 53)
20

Zakon, uglavnom iz razloga procesne ekonomije,


ograni~enja na~ela slobodne ocjene dokaza.

predvi|a

i odre|ena

Tako se ~injenice koje su nesporne odnosno priznate (osim ako se radi o


nedozvoljenim raspolaganjima), te presumptivne i op}epoznate ~injenice, ne

228

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 124

dokazuju, ve} imaju snagu kao da su dokazane (~lan 125.); javne isprave
dokazuju istinitost onog {to je u njima sadr`ano, pa sud ne cijeni njihovu
dokaznu vrijednost (~lan 132.); u pogledu postojanja krivi~nog djela i krivi~ne
odgovornosti sud je vezan pravomo}nom presudom krivi~nog suda kojom je
okrivljeni ogla{en krivim (~lan 12. st. 3.); neke ~injenice dokazuju se samo
odre|enim dokazima: postojanje sporazuma o mjesnoj nadle`nosti (~lan 52. st.
3. i 4.), kao i o izabranom sudu (~lan 435. st. 2.). dokazuje se samo pismenim
sporazumom; a upotreba vje{taka je ograni~ena, jer vje{ta~enje mo`e obavljati
samo jedan vje{tak (~lan 149. st. 1.).
Ranije pravilo o supsidijarnosti saslu{anja stranaka tako|e je predstavljalo
jedno od odstupanja od na~ela slobodne ocjene dokaza, jer je ograni~avalo
sud u izboru dokaza, pa je napu{tanjem ovog pravila oja~ano na~elo slobodne
ocjene.
21

Treba napomenuti i da je napu{tanjem istra`nog na~ela donekle ograni~eno i


na~elo slobodne ocjene dokaza. U ranijoj se pravnoj teoriji smatralo da slobodna ocjena dokaza podrazumijeva i slobodan izbor sredstava dokazivanja.
Sud, naime, i dalje slobodno odlu~uje koji }e dokazi biti izvedeni cijene}i da
li se njima dokazuju pravno relevantne ~injenice, ali je pri tome njegov izbor
dokaznih sredstava ograni~en na ona koja su predlo`ile stranke. Ipak, pri
tome sud nije vezan bilo kakvim zakonskim pravilom u pogledu izbora pojedinih dokaza za dokazivanje odre|enih ~injenica (osim izuzetaka navedenih u
komentaru uz ovaj ~lan pod 20).

22

Novi zakon name}e i ograni~enje u pogledu redoslijeda izvo|enja dokaza:


odredbom ~lana 99. Zakona odre|uje se tok odvijanja glavne rasprave,
uklju~uju}i i redoslijed izvo|enje dokaza. Ova odredba tako predvi|a da se
prvo ~itaju isprave, zatim saslu{avaju stranke, svjedoci tu`itelja, svjedoci
tu`enog, a nakon toga se provodi vje{ta~enje i drugi dokazi. Ovo je
ograni~enje, ipak, relativno, jer odredba stava 2. tog ~lana predvi|a mogu}nost
da sud odredi druga~iji redoslijed (v. komentar uz ~lan 99.).
^lan 124.
Sud }e nalo`iti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za
dono{enje odluke, a koje stranke nisu predlo`ile, ako utvrdi da stranke
idu za tim da raspola`u zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu ~lana 3. stav 2. ovog zakona.

Odredba ovog ~lana nije postojala u ranijim zakonima, jer je sud bio u
svakom slu~aju ovla{ten po slu`benoj du`nosti odrediti izvo|enje dokaza koje
stranke nisu predlo`ile, ako su ti dokazi bitni za odlu~ivanje. Na~elo istra`nosti
u prikupljanju procesne gra|e, me|utim, napu{teno je u novom zakonu, pa
sud u pravilu vi{e nije ovla{ten po slu`benoj du`nosti odre|ivati izvo|enje
dokaza ukoliko ih nisu predlo`ile same stranke. Jedini izuzetak od ovog pravila koji zakon predvi|a odnosi se na zahtjeve kojima stranke ne mogu raspolagati.

229

^lan 125 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Odredba ~lana 3. st. 2. Zakona predvi|a da sud ne}e dozvoliti dispozicije


stranaka koje su protivne prinudnim propisima. Kako bi utvrdio da li se
zaista radi o takvim raspolaganjima, sud je ovla{ten utvr|ivati i ~injenice
koje stranke nisu iznijele (~lan 7. st. 2.). U cilju utvr|ivanja ovih ~injenica,
odredbom ~lana 124. sudu se daje i ovla{tenje da strankama nalo`i da izvode
dokaze kojima se te ~injenice utvr|uju iako stranke te dokaze nisu
predlo`ile.

U pogledu tro{kova izvo|enja dokaza koje sud odredi u skladu s ovom odredbom, Zakon ne predvi|a izri~ito ko je du`an podmiriti ih. Iz odredbe ~lana
385. st. 4. Zakona, me|utim, da se zaklju~iti da }e sud u takvom slu~aju
nalo`iti jednoj ili objema strankama da polo`e iznos potreban za podmirenje
tro{kova, a ako one to ne u~ine predujam }e se isplatiti iz sredstava suda.
Odluka o tome ko }e kona~no snositi tro{kove jedna ili obadvije stranke ili
sud, zavisi}e od rezultata dokazivanja (~lan 386. st. 4.).

Iako ovaj zakon ne predvi|a druge izuzetke od raspravnog na~ela, treba


napomenuti da ovla{tenje suda da po slu`benoj du`nosti odre|uje izvo|enje
dokaza proizilazi i iz odredaba zakona koje ure|uju postupak u sporovima
iz porodi~nih odnosa (~lan 72. Porodi~nog zakona RS, te ~l. 413. i 424. ranijeg Zakona o parni~nom postupku FBiH koji se primjenjuje na osnovu
odredbe ~lana 459. novog Zakona o parni~nom postupku). Ovim odredbama
predvi|eno je da presudom kojom se utvr|uje da brak ne postoji ili se brak
poni{tava ili razvodi sud odlu~uje i o za{titi, odgoju i izdr`avanju zajedni~ke
djece, a presudom kojom se odlu~uje o povjeravanju djece na za{titu i odgoj
jednom od roditelja ili nekoj drugoj fizi~koj ili pravnoj osobi sud odlu~uje i
o izdr`avanju djece. Sud, odstupaju}i od na~ela dispozicije, ovu odluku donosi
bez obzira da li je tu`itelj takav zahtjev postavio u tu`bi. Ukoliko same stranke
ne predla`u dokaze radi utvr|enja ~injenica bitnih za dono{enje odluka o
ovim pitanjima, jedini na~in za sud da formira svoje uvjerenje o postojanju
pravno relevantnih ~injenica na osnovu kojeg }e donijeti ovu odluku je da
strankama nalo`i da dostave dokaze na ovu okolnost ili ih eventualno sam
pribavi (npr. podatke o zaposlenosti i visini prihoda stranaka radi dono{enja
odluke o izdr`avanju). Imaju}i u vidu da je zakonodavac, u cilju za{tite interesa maloljetne djece, smatrao za shodno da odstupi od na~ela dispozicije, kao
opravdano se name}e i odstupanje od raspravnog na~ela. Sud }e na isti na~in
postupiti i u slu~aju regulisanom odredbama ~lana 410. ranijeg ZPP-a FBiH i
~lana 69. Porodi~nog zakona RS, koje sudu daju ovla{tenje da ~injenice na
kojima stranka zasniva svoj zahtjev u bra~nom sporu utvr|uje i kad te
~injenice nisu me|u strankama sporne.
^lan 125.
(1) Ne treba dokazivati ~injenice koje je stranka priznala pred sudom tokom
parnice.
(2) Ako stranka porekne ~injenice koje je priznala, sud }e ocijeniti da li }e
te ~injenice smatrati priznatim ili osporenim.

230

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 125

(3) ^injenice ~ije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se


mo`e dokazivati da te ~injenice ne postoje, ako zakonom nije {to drugo
odre|eno.
(4) Ne treba dokazivati ~injenice koje su op}epoznate.
1

U odnosu na ranije odredbe ~lana 205. ZPP-a FBiH i ~lana 221. ZPP-a RS, u
novoj odredbi ~lana 125. u stavu 1. brisano je da sud mo`e narediti da se
dokazuju i priznate ~injenice ako stranke idu za tim da raspola`u zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Stav 2. sadr`i su{tinski istu odredbu kao i
prije, u ne{to izmijenjenoj formulaciji, dok su stav 3. i 4. ostali isti.

Op{te napomene. Odredbe ~lana 125. isklju~uju potrebu dokazivanja odre|enih


~injenica - priznatih, presumptivnih i op{tepoznatih ~injenica. Prije no {to se
pristupi detaljnijim obja{njenjima ovih odredbi, potrebno je ukratko napomenuti koje su to ~injenice koje treba dokazivati. Naime, dosada{nji Zakoni o
parni~nom postupku (~lan 204. ZPP-a FBiH i ~lan 220. ZPP-a RS) izri~ito su
regulisali koje su ~injenice predmet dokazivanja. Ova je odredba brisana u
novom zakonu, bez jasno vidljivog razloga, ali se sistemskim tuma~enjem
Zakona mo`e zaklju~iti da jo{ uvijek va`i pravilo da dokazivanje obuhvata
sve ~injenice koje su va`ne za dono{enje odluke.

Predmet dokazivanja su, dakle, ~injenice. (U pravnoj teoriji se pravilno isti~e


da bi bilo ispravnije govoriti o dokazivanju tvrdnji o ~injenicama ili ~injeni~nih
navoda. U praksi ova konstatacija, me|utim, nije od posebnog zna~aja, jer se
utvr|ivanjem istinitosti jedne tvrdnje stranke utvr|uje i postojanje ~injenice o
kojoj je ta tvrdnja iznesena.)
^injenice su doga|aji, zbivanja ili stanja iz pro{losti ili sada{njosti za koje
pravna norma vezuje nastanak, promjenu ili prestanak nekog pravnog odnosa
(npr. radnja kojom je nanesena {teta, fizi~ko svojstvo stvari, prebivali{te
stranke, izjava volje itd.).

Predmet dokazivanja, osim ~injenica iz vanjskog svijeta, mogu biti i ~injenice


koje se ti~u ljudske svijesti, kao {to je ~injenica da je stranka za ne{to znala
(savjesnost). ^alija u tom smislu govori o vanjskim i unutra{njim ~injenicama.
(v. ^alija-Omanovi}, Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., str. 214)

Dokazuju se u prvom redu pravno relevantne ~injenice koje su neposredno


relevantne - ~injenice od kojih neposredno zavisi zasnivanje, promjena ili
prestanak nekog pravnog odnosa. Me|utim, predmet dokazivanja su i posredno relevantne ~injenice, tzv. indicije, na osnovu kojih se stvara zaklju~ak o
postojanju neposredno relevantnih ~injenica. (v. Triva - Belajec - Dika,
Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 397).

Za ishod spora mo`e od zna~aja biti i nepostojanje neke ~injenice, pa i negativna ~injenica mo`e biti predmet dokazivanja. Ovo }e biti slu~aj ako od
dokazivanja nepostojanja odre|ene ~injenice zavisi osnovanost tu`benog zahtjeva (npr. kad se tu`bom tvrdi da tu`eni nije ispunio neku svoju obavezu koja

231

^lan 125 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

se sastoji u ~injenju, ili kad se u tu`bi za povra}aj nedugovanog tvrdi da


potra`ivanje nikada nije postojalo). (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd, 1989., str. 243)
7

Dokazuju se u pravilu samo ~injenice koje su me|u strankama sporne, tj. o


~ijem postojanju stranke iznose kontradiktorne tvrdnje.

Pravna pravila nikada nisu predmet dokazivanja, jer je sud du`an po


slu`benoj du`nosti poznavati odnosno utvrditi njihov sadr`aj.

Isto pravilo va`i i za strano pravo na koje upu}uje koliziona norma. O sadr`ini
stranog prava stranka mo`e podnijeti javnu ispravu koju je izdao nadle`ni
organ strane dr`ave (certificat de coutume - v. ~lan 13. st. 3. Zakona o
rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima), ali ako to stranka ne u~ini, sud se mora sa stranim pravom upoznati
na drugi na~in i ono se ne mo`e uzeti kao nedokazana ~injenica.

10

S druge strane, sud nije du`an da poznaje akte pravnih osoba (statute, pravilnike i sl.), (tako i Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo,
2004., str. 128, suprotno Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989.,
str. 244), pa }e se po prijedlogu stranke izvesti dokaz ~itanjem takvih akata,
ako sud utvrdi da se iz njih mogu utvrditi pravnorelevantne ~injenice.

11

Pravila ili stavovi iskustva mogu biti predmet dokazivanja. Pravila iskustva su
pravila op{teg `ivotnog iskustva ili pravila pojedinih struka ili nauka, zasnovana na dugotrajnom posmatranju `ivotnih pojava ili rezultatu nau~nog
istra`ivanja, za koje je osnovano pretpostaviti da va`e i za budu}e slu~ajeve.
Sud donosi odluku o predmetu spora primjenom ovih pravila, kao i pravnih
pravila, na utvr|eno ~injeni~no stanje. O pravilima iskustva sud mo`e sticati
znanje privatno ili koristiti svoja ranije ste~ena znanja, ali ako ona sudu nisu
poznata, mogu se i dokazivati, naj~e{}e vje{ta~enjem (v. Triva - Belajec - Dika,
Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 144).

12

Stav 1. Priznanje ~injenice je izjava jedne od stranaka data tokom parnice


pred sudom o tome da se sagla{ava s tvrdnjom protivne strane o postojanju
ili nepostojanju neke ~injenice koja je za stranku koja daje tu izjavu nepovoljna (v. Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 392), odnosno ~injenice na kojoj protivnik utemeljuje svoj
zahtjev ili prigovore. Priznati se mogu samo ~injenice, a ne i pravna kvalifikacija.

13

Priznanjem se predmetna ~injenica smatra utvr|enom, pa je iz tog razloga


nije potrebno utvr|ivati. Radi se, dakle, o utvr|ivanju ~injenice dispozicijom,
tj. raspolaganjem stranaka.

14

Zbog toga, iako je iz odredbe stava 1. brisano izri~ito ovla{tenje suda da


zahtijeva dokazivanje priznatih ~injenica ako smatra da stranke idu za tim
da raspola`u zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ono jo{ uvijek
proizilazi iz op{tih na~ela ZPP-a. Sud, naime, ne}e uva`iti raspolaganja strana-

232

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 125

ka koja su protivna prinudnim propisima, pa tako ni priznanje ~injenice


(~lan 3. st. 2.). Osim toga, ako je sud ovla{ten da, u slu~aju sumnje da se
radi o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati, utvr|uje ~injenice koje
stranke nisu iznijele (~lan 7. st. 2.), mo`e se uzeti da takvo ovla{tenje obuhvata i mogu}nost utvr|ivanja odnosno dokazivanja ~injenica koje su stranke
priznale.
15

Odredba stava 1. ovog ~lana odnosi se samo na ~injenice koje su priznate.


Prema tome, moraju se utvr|ivati ne samo one ~injenice koje su sporne, tj.
u pogledu kojih je stranka iznijela opre~ne tvrdnje, ve} i one koje protivna
stranka nije osporila, ali ih nije ni priznala.

16

Pri tome ipak treba imati u vidu da se priznanje mo`e dati eksplicitno ili
konkludentno. Konkludentno priznanje postoji ako se iz pona{anja stranke
mo`e zaklju~iti da priznaje odre|enu ~injenicu. Tako, ako je stranka osporila
samo neke navode protivnika, a o drugima se nije izjasnila, opravdano se mo`e
smatrati da priznaje navode o kojima se nije izjasnila. Suprotan zaklju~ak,
me|utim, treba donijeti ako iz uzro~ne povezanosti osporenih ~injenica i onih
o kojima se stranka nije izjasnila proizilazi da se osporavanjem jednih navoda konkludentno osporavaju i drugi. Ne mo`e se, dakle, samo na osnovu toga
da neka ~injenica nije osporena zaklju~iti da je priznata. Budu}i da je priznanje ~injenica na kojima protivna stranka zasniva svoj zahtjev nepovoljno
za stranku, izvo|enje zaklju~ka o postojanju konkludentnog priznanja treba
primjenjivati vrlo restriktivno.

17

Priznanje se mo`e dati tokom cijelog postupka, od dostavljanja tu`be tu`enom,


sve dok se mo`e uticati na utvr|ivanje ~injeni~nog stanja. U smislu na~ela
procesne ekonomije, ovakva priznanja bi u pravilu trebalo u~initi najkasnije
na pripremnom ro~i{tu, kako se ne bi moralo odre|ivati izvo|enje dokaza o
tim ~injenicama, ali budu}i da se radi o dispozitivnim radnjama stranaka one
se mogu preduzeti tokom cijelog postupka.

18

Priznanje dato izvan postupka nema zna~aj priznanja koje, u smislu st. 1.
ovog ~lana, dokazivanje ~ini izli{nim. Ako parni~na stranka da izjavu o priznanju ~injeni~nih navoda tu`be izvan parnice, pa i dok parnica traje, ovakva izjava nema zna~aj parni~ne radnje priznanja ~injeni~nih navoda tu`be koja
bi otklanjala potrebu dokazivanja ovih navoda pred sudom, ali to priznanje
nije bez ikakvog zna~aja i sud je du`an da ga ceni u okviru svih izvedenih
dokaza i po svojoj slobodnoj oceni. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-8136/73,
objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 98)

19

Za stranku priznanje mo`e u~initi njen zakonski zastupnik, kao i punomo}nik.

20

Dokazivanje ~injenica koje je stranka priznala pred sudom tokom parnice protivno je odredbi ovog stava, te mo`e predstavljati relativno bitnu povredu
odredaba parni~nog postupka (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 80/87 od 14.4.1987,
objavljeno u Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 393).

233

^lan 125 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

21

Priznanje ~injenica treba razlikovati od priznanja tu`benog zahtjeva. Su{tinska


razlika sastoji se u tome {to je u priznanju tu`benog zahtjeva sadr`ano, pored
pre}utnog priznanja pravno relevantnih i drugih ~injenica (tj. priznanja istinitosti ~injeni~ne osnove zahtjeva protivnika), i priznanje materijalnopravne osnovanosti samog zahtjeva koji je predmet spora. Stoga se, kao posljedica priznanja ~injeni~nih navoda, njihova istinitost ne mora utvr|ivati dokazivanjem,
ali je sud du`an cijeniti da li iz tako priznatih ~injenica proisti~e osnovanost
tu`benog zahtjeva. Priznanje tu`benog zahtjeva, s druge strane, dovodi do
presude po priznanju, pa se ne mora ocjenjivati ni istinitost ~injeni~nih navoda, niti materijalnopravna osnovanost tu`benog zahtjeva. (Distinkcija se mo`e
napraviti i u smislu da ~injeni~ne navode mogu priznati obje parni~ne stranke,
a tu`beni zahtjev samo tu`eni, te da se ~injenice mogu priznati izri~ito i konkludentno, a tu`beni zahtjev samo izri~ito.) (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o
parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom
pojmova, Beograd, 1980., str. 399; Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no
procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 405)

Punomo}nik koji nije advokat ne mo`e bez izri~itog ovla{tenja tu`enog


priznati tu`beni zahtjev, ali mo`e priznati ~injenice iz kojih proizilazi tu`beni
zahtjev (Vrhovni sud BiH broj Rev. 575/87 od 14.7.1988. godine, objavljeno u
Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 600).
22

Izuzetak od pravila da se priznate ~injenice ne dokazuju propisuju odredbe


~lana 410. ranijeg ZPP-a FBiH, koji se primjenjuje na osnovu ~lana 459. ovog
zakona i ~lana 69. Porodi~nog zakona RS. Ovim odredbama je predvi|eno da
sud mo`e ~injenice na kojima stranka zasniva svoj zahtjev u bra~nom sporu
utvr|ivati i kad te ~injenice nisu me|u strankama sporne, osim ako se zahtijeva sporazumni razvod braka.

23

Stav 2. Dato priznanje stranka mo`e pore}i djelimi~no ili u cijelosti, eksplicitnom izjavom ili ograni~iti dodavanjem drugih ~injenica. Ranija odredba je to
izri~ito predvi|ala, dok nova odredba govori samo o poricanju.

24

U pravnoj nauci op{teprihva}en je stav da se priznanje mo`e pore}i do onog


stadija u postupku u kome se mogu iznositi nove ~injenice i novi dokazi. Prema
novim pravilima parni~nog postupka, to bi zna~ilo da bi se, uz izuzetke iz ~lana
102. i 207. Zakona, poricanje priznanja moglo iznijeti najkasnije na pripremnom
ro~i{tu. Ovakav stav nam se ~ini prihvatljivim i iz razloga procesne ekonomije,
jer bi poricanje priznanja u kasnijoj fazi postupka dovelo do njegovog nepotrebnog
produ`etka s obzirom da bi se, nakon poricanja, ranije priznate ~injenice morale
dokazivati, {to bi iziskivalo odr`avanje bar jo{ jednog ro~i{ta za glavnu raspravu.

25

Ako stranka priznatu ~injenicu porekne, sud }e cijeniti da li tu ~injenicu sma tra priznatom ili osporenom. Me|utim, ve} poricanje priznanja zna~i da }e se
istinitost priznate pa osporene ~injenice morati dokazivati, te }e sud tek na
osnovu rezultata tog dokazivanja biti u stanju da utvrdi vjerodostojnost razloga poricanja (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 402).

234

KOMENTARI

26

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 125

Ako punomo}nik stranke na ro~i{tu prizna odre|enu ~injenicu, stranka koja


je prisutna na ro~i{tu mo`e izmijeniti ili opozvati to priznanje. Me|utim, ako
je punomo}nik stranke priznao odre|enu ~injenicu u podnesku ili na ro~i{tu
na kojem stranka nije bila prisutna, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili
opozove, sud }e cijeniti obje izjave u skladu sa odredbom ovog stava (v. ~lan
303.).

Sud }e izjavu parni~ne stranke kojom mijenja izjavu svog punomo}nika


o priznanju ~injenica datu na ro~i{tu kome stranka nije prisustvovala cijeniti
u smislu ~lana 221. stav 2. Zakona o parni~nom postupku. (Vrhovni sud BiH
broj P`-197/90 od 13.12.1990. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o
parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str.
725)
Ako je priznanje punomo}nika stranke u koliziji sa sadr`ajem pismenih
isprava, opravdano je prihvatiti opozivanje priznanja ~injenice. (Vrhovni sud
BiH, P`-184/87 od 20.11.1987. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse
Vrhovnog suda BiH, broj 4/87)
27

Stav 3. Zakonska presumpcija ili pretpostavka je pravilo po kome je sud


du`an da jednu ~injenicu (pretpostavljena ~injenica) uzme kao postoje}u ako
se doka`e da postoji neka druga zakonom odre|ena ~injenica (presumptivna
baza).

28

Cilj zakonskih presumpcija je da olak{aju dokazivanje odre|enih ~injenica,


kako radi za{tite odre|enih kategorija, tako i radi ostvarenja procesne ekonomije (v. Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo,
2000., str. 394.). Naime, odre|ene ~injenice je u pravilu vrlo te{ko ili nemogu}e
dokazati. Zato zakon predvi|a da je dovoljno dokazati postojanje neke druge
posredno relevantne ~injenice, koju je ina~e lak{e dokazati, te iz njenog postojanja pretpostavlja i postojanje one prve, neposredno relevantne ~injenice.

29

Dakle, iako bi se iz ove zakonske odredbe moglo zaklju~iti suprotno, kod


zakonskih pretpostavki dokazivanje nije u potpunosti isklju~eno, ali je znatno
olak{ano, jer stranka koja se poziva na zakonsku pretpostavku mora dokazati samo postojanje presumptivne baze (~injenice za ~ije se postojanje ve`e postojanje presumptivne ~injenice).

30

U pravilu su zakonske pretpostavke oborive (presumptio iuris tantum), pa se


mo`e dokazivati da, uprkos postojanju presumptivne baze, pretpostavljena
~injenica ne postoji (npr. javna isprava dokazuje istinitost onoga {to se njome
potvr|uje, ocem djeteta ro|enog u braku ili 300 dana po prestanku braka
smatra se suprug majke, kad je du`niku vra}ena obveznica pretpostavlja se
da je obaveza ispunjena, ali u svakom od ovih slu~ajeva mo`e se dokazivati
suprotno). U tom slu~aju, me|utim, teret dokazivanja prelazi sa stranke koja
se na ~injenicu poziva na onu koja njeno postojanje osporava.

31

neoDokazivanje suprotnog je isklju~eno samo ako to zakon izri~ito predvi|a (n


borive zakonske pretpostavke - presumptio iuris et de iure).

235

^lan 126 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

32

Stav 4. Ne dokazuju se ni op}epoznate ili notorne ~injenice, a sud ih mo`e


uzeti u obzir i kada ih stranke nisu iznijele. Zakon ne predvi|a izri~ito koji
je to stepen notornosti potreban. Dok je sudska praksa u tom smislu prili~no
neujedna~ena, u pravnoj nauci se op}epoznatim ~injenicama smatraju kako one
~injenice koje su poznate svakom prosje~nom ~ovjeku ili znatnom broju ljudi
u cijeloj zemlji, tako i doga|aji lokalnog zna~aja poznati ljudima u u`oj sredini u kojoj se obavlja su|enje (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd,
1989., str. 246 i Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 399).

33

Da li jednu ~injenicu treba smatrati za op}epoznatu odlu~uje sud po slobodnoj ocjeni. Stranka mo`e dokazivati da odre|ena ~injenica nije notorna, pa bi
u tom slu~aju trebalo provesti redovan postupak dokazivanja.

34

Privatno znanje sudije, tj. znanje koje je stekao van svoje slu`bene du`nosti,
ne smatra se op}epoznatom ~injenicom.

35

Osim ~injenica navedenih u odredbama ovog ~lana, ne mogu biti predmet


dokazivanja ni ~injenice utvr|ene krivi~nom presudom ako se odnose na postojanje krivi~nog djela za koje je optu`eni progla{en krivim, ili krivi~ne odgovornosti u~inioca. (~l. 12.)
^lan 126.
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne mo`e sa sigurno{}u
utvrditi neku ~injenicu, o postojanju te ~injenice zaklju~it }e primjenom
pravila o teretu dokazivanja.

^lan 126. identi~an je odredbama sadr`anim u ~l. 206. ranijeg ZPP-a FBiH i
221a. ranijeg ZPP-a RS.

Iako zakon ne sadr`i posebna pravila o stepenu dokazanosti odre|ene ~injenice


koji mora biti ispunjen da bi sud na toj ~injenici zasnovao svoju odluku, iz
odredbe ovog ~lana proizilazi da sud u pravilu mora biti siguran u postojanje ili nepostojanje odre|ene ~injenice. Pod sigurno{}u bi trebalo smatrati takav
stepen uvjerenosti u postojanje neke ~injenice kod kojeg bi bila isklju~ena
svaka razumna sumnja u mogu}nost postojanja ne~eg drugog (v. Dika ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
396) i (v. i komentar uz ~lan 123/6).

Ako sud na osnovu izvedenih dokaza ne mo`e do}i do takvog stepena


uvjerenosti, du`an je utvrditi na kojoj je stranci teret dokazivanja postojanja
ili nepostojanja te ~injenice, a onda o njenom postojanju ili nepostojanju formirati zaklju~ak koji }e za tu stranku biti nepovoljan. Naime, primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud }e uzeti da nije istinita tvrdnja za ~iju istinitost stranka koja se na odre|enu ~injenicu poziva u svoju korist nije bila u
stanju pru`iti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava (v. Triva - Belajec
- Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str 410).

236

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 127

Pod teretom dokazivanja (v. komentar uz ~lan 123/13, 14 i 15) smatra se kako
du`nost stranke da sudu pru`i dokaze, tj. da ozna~i dokazna sredstva koja
kod suda treba da stvore uvjerenje u istinitost njenih navoda (subjektivni teret
dokazivanja), tako i du`nost stranke da tim sredstvima doka`e svoje ~injeni~ne
navode, jer }e u protivnom snositi rizik nedokazanosti tih navoda (objektivni
teret dokazivanja), tj. izgubiti parnicu ako sud ne do|e do uvjerenja o postojanju sporne ~injenice.

U novom zakonu, me|utim, ova distinkcija gubi na zna~aju, jer se subjektivni i objektivni teret dokazivanja preklapaju. Za razliku od toga, prema ranije va`e}im odredbama, stranke nisu snosile subjektivni teret dokazivanja, jer
je i sud imao ovla{tenje da izvodi dokaze po slu`benoj du`nosti, kako bi potpuno i istinito utvrdio sporne ~injenice od kojih zavisi odluka o tu`benom
zahtjevu. U skladu s novim pravilima parni~nog postupka, dakle, vjerovatno
}e i ova odredba na}i {iru primjenu, jer je sud mo`e primijeniti ~im na osnovu
dokaza koje je stranka predlo`ila i izvela nije mogu}e utvrditi istinitost
odre|ene ~injenice na koju se poziva, bez obaveze suda da tu ~injenicu
poku{ava sam utvrditi.

Dok raniji zakoni nisu sadr`avali izri~itu odredbu o tome koja stranka snosi
teret dokazivanja, odredba ~lana 123. st. 1. sada propisuje da je svaka stran ka du`na dokazati ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, pa odatle
proizilazi i da ta stranka snosi {tetne posljedice nemogu}nosti da se te
~injenice utvrde dokazivanjem. Stranke svoje zahtjeve zasnivaju na ~injenicama za koje materijalno pravo ve`e nastupanje pravnih posljedica koje one `ele
ostvariti svojim zahtjevom. Stoga odredba ~lana 123. st. 1. odgovara i ranijem
stavu pravne nauke da svaka strana snosi teret dokazivanja ~injenice koja joj
po materijalnom pravu ide u prilog (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd, 1989., str. 250).

Teret dokazivanja kod zakonske presumpcije je ne{to druga~iji (v. komentar


uz ~lan 125/27-31). Stranka koja se poziva na odre|enu ~injenicu na koju
ukazuju pravila o zakonskoj presumpciji jo{ uvijek snosi teret dokaza, ali je
taj teret olak{an utoliko {to je du`na dokazati samo tzv. presumptivnu bazu
- ~injenicu za ~ije se postojanje ve`e postojanje pravno relevantne ~injenice.
Me|utim, ako je ova ~injenica dokazana, a protivna stranka tvrdi da u
konkretnom slu~aju ne postoji pretpostavljena ~injenica, teret dokazivanja pada
na nju.
^lan 127.
Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu {tete, na nov~ani
iznos ili na zamjenjive stvari, ali se ta~na visina iznosa odnosno koli~ina
stvari ne mo`e utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim
te{ko}ama, sud }e o tome odlu~iti prema svojoj ocjeni.

Dosada{nji zakoni o parni~nom postupku (~lan 207. u ZPP-u FBiH i 223. u


ZPP-u RS) sadr`avali su istu odredbu kao i ~lan 127., s jedinom terminolo{kom

237

^lan 127 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

razlikom koja se sastojala u odre|enju da }e sud odlu~iti prema slobodnoj


ocjeni, umjesto prema svojoj ocjeni kako stoji u odredbi ~lana 127.
Formulacija je izmijenjena vjerovatno da bi se podvukla razlika izme|u slobodne ocjene dokaza koju predvi|a ~lan 8. i ocjene suda iz ovog ~lana, koja
ne podrazumijeva ocjenu dokaza, ve} odre|ivanje primjerenog iznosa naknade,
kada je iz odre|enih razloga nije mogu}e ta~no utvrditi. Nova odredba tako|e
upu}uje na ta~nu visinu iznosa.
2

Odredba ovog ~lana sadr`i pravilo o utvr|ivanju iznosa {tete ili visine nekog
iznosa po ocjeni suda, bez dokazivanja. Njena primjena dolazi u obzir samo
ako su ispunjena tri uslova:
1) da se tu`beni zahtjev odnosi na potra`ivanja naknade {tete, nov~anog
iznosa ili zamjenljive stvari;
2) da je sud utvrdio osnovanost same osnove tu`benog zahtjeva, dakle postojanje prava na naknadu {tete, nov~anog iznosa ili zamjenjive stvari; te
3) da se visina naknade {tete, nov~anog iznosa ili zamjenjive stvari mo`e
utvrditi samo s nesrazmjernim te{ko}ama ili se ne mo`e uop{te utvrditi.

Sud je taj koji utvr|uje kada se do ta~ne kvantifikacije prava mo`e do}i samo
uz nesrazmjerne te{ko}e ili je to potpuno nemogu}e. Nesrazmjerne te{ko}e
obi~no podrazumijevaju nesrazmjerne tro{kove, pa do primjene ove odredbe
dolazi u pravilu kada bi utvr|ivanje ta~nog iznosa ili koli~ine iziskivali veliki gubitak vremena ili bi tro{kovi utvr|ivanja dostizali visinu samog zahtjeva.
U osnovi je ova odredba, dakle, u funkciji na~ela procesne ekonomije.

Ako utvrdi da su ispunjeni uslovi iz ove odredbe, sud }e po svojoj ocjeni


utvrditi visinu iznosa ili koli~inu stvari, a to }e u pravilu u~initi na osnovu
svog li~nog iskustva, op{teg `ivotnog iskustva, kao i na osnovu djelomi~no
provedenog dokazivanja.

Prema prihva}enom stavu sudske prakse, odre|ivanje ta~nog iznosa u skladu


s ovom odredbom mo`e se provoditi tek kad se dokazivanjem stvar rasvijetli
do mogu}e, odnosno srazmjerne mjere. Tek kad se stvar izvo|enjem adekvatnih dokaza odnosno fiksiranjem nespornih ~injenica do mogu}e odnosno
srazmjerne mjere rasvijetli, dolazi do primjene slobodna ocjena o kojoj je rije~
u ~lanu 223. ZPP-a. No ni u tom svom dijelu ona nije diskrecionarna u
pravom smislu te rije~i, ve} mora biti rezultat razumnog odmjeravanja utemeljenog na prikupljenim pomo}nim elementima, pravilima logi~nog mi{ljenja i
`ivotnog iskustva, a k tome i valjano obrazlo`ena. (Vrhovni sud Jugoslavije
Rev. 89/68, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa
komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd,
1980., str. 404).

Primjena ove odredbe u sudskoj praksi najra{irenija je kod utvr|ivanja nov~ane


naknade nematerijalne {tete za pretrpljeni strah, fizi~ke i du{evne bolove, ali
je na{la mjesta i kod odre|ivanja naknade tro{kova o{te}enicima koji zbog
{tetnih imisija nisu mogli koristiti godi{nji odmor i sedmi~ni odmor u svojoj
ku}i za odmor (Vrhovni sud Hrvatske G`-32/79), naknade tro{kova odr`avanja groba (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 1816/86), naknade tro{kova djeci koja

238

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 128

su snosila izdr`avanje roditelja koji je imao zaklju~en ugovor o do`ivotnom


izdr`avanju s tre}om osobom, jer ta tre}a osoba svoju obavezu izdr`avanja
nije izvr{ila (Vrhovni sud Hrvatske Rev 282/93) i sl. (sve objavljeno u Dika ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
400).
7

Odredba ~lana 127. odnosi se na utvr|ivanje ~injeni~nog stanja, a ne na primjenu materijalnog prava: po ovom pravilu utvr|uje se iznos novca ili koli~ina
stvari, dakle rje{ava se ~injeni~no pitanje, a ne pitanje osnovanosti tu`benog
zahtjeva. (Tako i Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb 1986, str. 135). U teoriji, me|utim, postoje i razli~ita mi{ljenja, pa tako
Dika i dr. smatraju da utvr|ivanje visine prema odredbi ovog ~lana predstavlja u sadr`ajnom smislu odlu~ivanje, i stoga je pravno vrednovanje, pa
se zbog gre{aka u primjeni odredbe ovoga ~lana mo`e izjaviti i revizija (v.
Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000.,
str. 400).
^lan 128.
(1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.
(2) Na prijedlog stranke, podnesen najkasnije na pripremnom ro~i{tu, sud
mo`e odlu~iti da se odre|eni dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljeni sud). U tom slu~aju zapisnici o izvedenim dokazima pro~itat }e se
na glavnoj raspravi.
(3) Kad sud donese odluku iz stava 2. ovog ~lana, u zamolnici za izvo|enje
dokaza ukratko }e opisati predmet spora, izlo`iti stanje parnice i odrediti koji }e se dokazi izvesti, uz naznaku o kojim okolnostima treba oso bito voditi ra~una.
(4) O ro~i{tu za izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom obavijestit }e se
stranke.
(5) Sudija zamoljenog suda ima pri izvo|enju dokaza sva ovla{tenja koja ima
sudija kad se dokazi izvode na glavnoj raspravi.
(6) Protiv rje{enja suda kojim se odre|uje izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom nije dopu{tena posebna `alba.

Ovom odredbom ve}im dijelom su preuzete odredbe ranijih ~lanova 208. ZPPa FBiH i 224. ZPP-a RS, uz odre|ene izmjene koje su nazna~ene u komentaru uz svaki stav.

Treba napomenuti da su u novom zakonu brisane dosada{nje odredbe ~lanova 209. ZPP-a FBiH i 225. ZPP-a RS, koje su predvi|ale mogu}nost da predsjednik vije}a ili zamoljeni sudija kome je povjereno izvo|enje nekog dokaza
izvodi i druge dokaze ako smatra da je to svrsishodno.

239

^lan 128 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Stav 1. Novom odredbom stava 1. odre|eno je da se dokazi izvode na glavnoj


raspravi. Ova je odredba izraz na~ela neposrednosti (~lan 4.) koje nala`e da
se dokazi provedu neposredno pred sudom koji }e donijeti odluku o predmetu spora. Ovo je pravilo bilo sadr`ano i u ranijoj odredbi stava 1. ovog
~lana, koja je u novom zakonu podijeljena u dva stava.

Izuzetno, dokazi se mogu izvoditi i na pripremnom ro~i{tu, ali samo radi


odlu~ivanja o pitanjima koja se odnose na procesne pretpostavke (v. komentar uz ~lan 79/3).

Stav 2. Odredba stava 2. predvi|a da sud, izuzetno od op{teg pravila iz


stava 1., mo`e odrediti da se odre|eni dokazi izvedu pred zamoljenim
sudom. Ovaj institut predstavlja jedan od zna~ajnijih izuzetaka od na~ela
neposrednosti, jer dokaz provodi sud koji ne}e donositi odluku o predmetu
spora. Raniji su zakoni predvi|ali da se dokazi na glavnoj raspravi izvode
pred vije}em, te da vije}e mo`e odlu~iti da se dokazi, osim pred zamoljenim sudom, izvode i pred predsjednikom vije}a. Po{to u prvom stepenu,
prema odredbama ovog zakona, uvijek postupa sudija pojedinac, ovakva je
odredba postala izli{na.

U skladu sa na~elom dispozicije, odnosno raspravnim na~elom, nova odredba


predvi|a da se izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom mo`e odrediti samo
na inicijativu stranke.

Ovakav prijedlog stranka mo`e staviti najkasnije na pripremnom ro~i{tu, jer


se na pripremnom ro~i{tu odlu~uje koji }e se dokazi izvoditi na glavnoj
raspravi i zakazuje se glavna rasprava.

Ako sud udovolji ovom zahtjevu stranke, na glavnoj raspravi }e se provesti


dokaz ~itanjem zapisnika o izvo|enju dokaza pred zamoljenim sudom. To
zna~i da je potrebno da dokaz pred zamoljenim sudom bude izveden prije
glavne rasprave. (Zbog toga odr`avanje glavne rasprave u ovom slu~aju u
pravilu ne}e biti mogu}e u roku predvi|enom ~lanom 94. ovog zakona.)

Tekst zakona ne odre|uje pod kojim uslovima se mo`e tra`iti izvo|enje


dokaza pred zamoljenim sudom: prema ranijem pravilu, sud je ovakvu odluku
mogao donijeti ako su na to upu}ivali va`ni razlozi. Odgovor na ovo pitanje
djelomi~no pru`a odredba ~lana 24. Zakona koja predvi|a da svaki sud obavlja radnje u postupku na svom podru~ju, a ako postoji opasnost od odgode
i na podru~ju drugog suda. U pravilu, dakle, sud ne mo`e preduzimati radnje na podru~ju drugog suda. Osim toga, razlozi procesne ekonomije ponekad
nala`u da se provo|enje pojedinih radnji u postupku povjeri drugom sudu.
Stoga je uobi~ajeno da se izvo|enje odre|enog dokaza tra`i od zamoljenog
suda ako je njegovo izvo|enje mogu}e jedino na podru~ju drugog suda, ili
ako bi njegovo izvo|enje pred sudom koji vodi postupak bilo skop~ano s
nesrazmjernim tro{kovima ili gubitkom vremena.

10

Naj~e{}e se od dokaza pred zamoljenim sudom izvodi saslu{anje svjedoka i


uvi|aj. Treba napomenuti da u novom zakonu zakonodavac nije prihvatio rani-

240

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 128

je opredjeljenje da se saslu{anje stranaka u pravilu ne mo`e izvoditi pred


zamoljenim sudijom.
11

Stav 3. Zamolnica za izvo|enje dokaza je pismeni akt koji jedan sud upu}uje
drugom tra`e}i pru`anje pravne pomo}i izvo|enjem odre|enog dokaza. U
zamolnici je potrebno navesti sve podatke koji su neophodni zamoljenom sudu
da bi mogao postupiti po molbi. Nova odredba stava 3. koja reguli{e sadr`aj
zamolnice je ne{to detaljnija od dosada{njih odredaba, te predvi|a da }e se
u zamolnici ukratko opisati predmet spora, izlo`iti stanje parnice i odrediti
koji }e se dokazi izvesti, uz naznaku o kojim okolnostima treba osobito voditi ra~una. Po na{em mi{ljenju, u zamolnici bi trebalo nazna~iti i datum za
koji je odre|ena glavna rasprava, kako bi zamoljeni sud mogao do tog datuma postupiti po molbi i postupaju}em sudu dostaviti zapisnik sa ro~i{ta na
kojem je proveden dokaz.

12

Ako se zamolnicom tra`i izvo|enje vje{ta~enja, zamoljeni sud bi, po prijed logu stranke, mogao biti ovla{ten i da imenuje vje{taka koji }e vje{ta~enje
provesti, jer strankama obi~no nisu poznati vje{taci sa podru~ja drugog suda.
(Ranijim odredbama ~l. 233. ZPP-a FBiH i 251. ZPP-a RS ova je mogu}nost
bila i izri~ito predvi|ena, ali je u novom zakonu brisana, jer vje{taka predla`u
samo stranke. Zato smatramo da bi se ovo ovla{tenje moglo dati zamoljenom
sudu samo po prijedlogu stranke.)

13

Stav 4. Stranke uvijek moraju biti obavije{tene o ro~i{tu pred zamoljenim


sudom. (Neobave{tavanje stranke od strane zamolnog suda o danu saslu{anja
svedoka {to je onemogu}ilo stranku da prisustvuje zamolnom saslu{anju svedoka predstavlja bitnu povredu Zakona o parni~nom postupku. - Vi{i
privredni sud Srbije P`-633/80, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 100) Ranije
va`e}im odredbama zakona o parni~nom postupku bila je ostavljena mogu}nost
strankama da ne pristupe ro~i{tu. Redaktori zakonskog teksta novog zakona
takvu mogu}nost nisu predvidjeli, vjerovatno imaju}i u vidu da je du`nost
izvo|enja dokaza sa suda prenesena na stranke, pa je prisustvo stranaka
ro~i{tu na kojem se izvode dokazi neophodno. Ipak, uzimaju}i u obzir da je
osnovna svrha izvo|enja dokaza pred zamoljenim sudom smanjenje procesnih tro{kova, odnosno pobolj{anje efikasnosti postupka, bilo bi protivno samoj
su{tini ovog instituta prisiljavati stranke da prisustvuju ro~i{tu koje }e se, na
primjer, odr`ati u inostranstvu, te bi sami tro{kovi pristupa stranke na ro~i{te
prema{ivali vrijednost spora. Iz tog razloga, smatramo da stranke nisu du`ne
pristupiti na ro~i{te koje se odr`ava pred zamoljenim sudom, te da usljed
toga ne bi mogle trpjeti posljedice izostanka sa ro~i{ta predvi|ene ovim
zakonom. Dokaze u tom slu~aju izvodi sudija zamoljenog suda.

14

Stav 5. Sudija zamoljenog suda ima sva ovla{tenja koja ima sud na glavnoj
raspravi u pogledu rukovo|enja raspravom. Prema ranije va`e}im odredbama
~lana 209. ZPP-a FBiH i ~lana 225. ZPP-a RS, sudija zamoljenog suda je bio
ovla{ten izvoditi i druge dokaze ako je to smatrao svrsishodnim. Ova je odredba brisana u novom zakonu, u prvom redu iz razloga {to sud vi{e ne mo`e
po slu`benoj du`nosti odre|ivati izvo|enje dokaza, ve} to ~ini samo na pri-

241

^lan 129 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

jedlog stranaka. Same stranke, u pravilu, tako|e ne bi mogle predlo`iti


izvo|enje novih dokaza na ro~i{tu pred zamoljenim sudom, jer dokazne prijedloge moraju staviti najkasnije na pripremnom ro~i{tu na kojem }e sud i
odlu~iti o izvo|enju dokaza.
15

Po izvo|enju dokaza, zamoljeni sud dostavlja sudu pred kojim se vodi postupak zapisnik sa ro~i{ta, kako bi mogao biti pro~itan na glavnoj raspravi.

16

Stav 6. Po{to se radi o odluci o upravljanju postupkom, protiv rje{enja suda


kojim se odre|uje izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom nije dozvoljena
`alba.
^lan 129.
(1) Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne mo`e izvesti u rokovima
predvi|enim ovim zakonom, sud rje{enjem mo`e odrediti du`i rok za
izvo|enje dokaza.
(2) Kad odre|eni rok protekne, rasprava }e se provesti bez obzira na to {to
odre|eni dokaz nije izveden.

Iako reguli{e istu materija koja je bila obuhva}ena ranijim odredbama ~lana
210. ZPP-a FBiH i 226. ZPP-a RS, ovaj ~lan sadr`i ne{to druga~iju odredbu
koja uzima u obzir i izmjene drugih dijelova zakona (posebno odredbe kojima se odre|uju rokovi za odre|ivanje glavne rasprave, kao i za odgodu,
odnosno odlaganje ro~i{ta).

Stav 1. Ako se neki od dokaza ~ije izvo|enje predla`e stranka, a koje sud
prihvati, ne mo`e izvesti na ro~i{tu za glavnu raspravu (koje bi se u pravilu trebalo odrediti u roku od 30 dana od odr`avanja pripremnog ro~i{ta) sud
mo`e odrediti du`i rok za pribavljanje odnosno izvo|enje tog dokaza.
Okolnosti koje bi opravdale odre|ivanje posebnog roka bile bi nemogu}nost
pribavljanja isprave, nemogu}nost saslu{anja svjedoka koji se nalazi na lije~enju
ili u inostranstvu, saslu{anje svjedoka od strane zamoljenog suda u inostranstvu i sl.

S obzirom da se radi o sudskom roku, sud ga, na prijedlog zainteresovane


stranke stavljen prije proteka tog roka, mo`e i produ`iti ako za to postoje
opravdani razlozi (~lan 323. st. 2. i 3. Zakona). (v. Ze~evi}, Komentar Zakona
o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 132)

Stav 2. Ako u roku koji je sud odredio dokaz ne bude izveden, sud }e
zaklju~iti glavnu raspravu i odluku donijeti na osnovu ostalih provedenih
dokaza.

Terminolo{ki ispravnije bi bilo u ovoj odredbi nazna~iti da }e se glavna rasprava zaklju~iti (umjesto provesti), bez obzira na to {to predmetni dokaz nije
izveden. Iz postoje}e formulacije moglo bi se zaklju~iti, s jedne strane, da }e

242

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 130

se predmetni dokaz izvoditi izvan glavne rasprave, a s druge strane da glavna rasprava ne}e ni biti otvorena prije pribavljanja predmetnog dokaza.
Mi{ljenja smo da zakonodavac nije imao intenciju to propisati ovom odredbom, jer takvu mogu}nost ve} predvi|a ~lan 94. ovog zakona. S obzirom da
~lan 94. ostavlja mogu}nost da sud iz opravdanih razloga odstupi od pravila
da se glavna rasprava ima zakazati u roku od 30 dana od dana odr`avanja
pripremnog ro~i{ta, sud bi primjenom te odredbe mogao glavnu raspravu
zakazati i u ne{to du`em roku, u kojem }e se predmetni dokaz mo}i pribaviti, bez odre|ivanja posebnog roka za pribavljanje pojedinog dokaza. U
tom slu~aju rasprava bi bila otvorena i provedena tek po pribavljanju tog
dokaza, dok bi, u slu~aju koji predvi|a odredba ~lana 129. Zakona, rasprava
bila otvorena, svi dokazi provedeni, a naknadni rok bi bio ostavljen samo za
provo|enje pojedinog dokaza.
2. Uvi|aj
1

Odredbe novog ZPP-a reguli{u materiju uvi|aja na isti na~in kao i ranije
odredbe parni~nih procesnih zakona. Jedina se izmjena sastoji u brisanju dosada{nje odredbe koja je predvi|ala mogu}nost da vije}e ovlasti predsjednika
vije}a da izvr{i uvi|aj (raniji ~lan 228. ZPP-a RS i ~lan 212. ZPP-a FBIH). Ova
je odredba, usljed izmjene odredaba o sastavu suda koje vi{e ne predvi|aju
su|enje u vije}u u prvom stepenu, postala izli{na.
^lan 130.
(1) Uvi|aj se poduzima kad je za utvr|ivanje neke ~injenice ili za razja{njenje neke okolnosti potrebno neposredno opa`anje suda.
(2) Uvi|aj se mo`e obavljati i uz sudjelovanje vje{taka.

Ranije odredbe ~l. 227. ZPP-a RS i 211. ZPP-a FBiH u potpunosti su preuzete
i u novom zakonu.

Stav 1. Uvi|aj je neposredno ~ulno opa`anje suda o svojstvima i stanjima


stvari ili lica (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 261).
Uvi|aj je najpouzdanije dokazno sredstvo, jer njime sud utvr|uje, odnosno
razja{njava postojanje ili nepostojanje odre|ene ~injenice li~nim opa`anjem, bez
posrednika. Me|utim, njegova je primjena ograni~ena ~injenicom da se njime
mogu dokazivati samo ~injenice u sada{njosti, koje su mnogo rje|e sporne
nego ~injenice u pro{losti. Isto tako, evidentne stvari obi~no i nisu predmet
dokazivanja, jer o njima nema spora, pa se uvi|aj obi~no vr{i radi pregleda
stvari ili osoba koji su posredno relevantne za utvr|ivanje va`nih ~injenica (v.
Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986.).

Iako se uvi|aj obi~no vr{i razgledanjem odre|ene stvari dakle uz upotrebu


~ula vida, mo`e se preduzeti i kada se sporna okolnost mo`e utvrditi upotrebom nekog drugog ~ula sluha, mirisa, okusa ili opipa.

243

^lan 131 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Uvi|ajem sud obi~no utvr|uje sporne ~injenice, ali se i neposredno obavje{tava


o ~injenicama koje nisu sporne me|u strankama, ali je za pravnu ocjenu, u
kojoj se stranke ne sla`u, potrebno neposredno opa`anje suda (v. Pozni},
Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 261).

Uvi|aj se vr{i u sudu, ali ako se stvar koju treba razgledati ne mo`e donijeti
u sud, ili bi njeno dono{enje prouzrokovalo znatne tro{kove, {to je naj~e{}e
slu~aj, uvi|aj se vr{i izvan sudske zgrade, na licu mjesta.

Uvi|aj se obi~no vr{i pred parni~nim sudom koji odlu~uje u sporu. Me|utim,
ako se stvar koju treba razgledati nalazi na teritoriji drugog suda, a nema
uslova da u skladu s odredbom ~lana 24. Zakona (opasnost zbog odlaganja)
uvi|aj provede raspravni sud, uvi|aj mo`e obaviti zamoljeni sud (~lan 128.
st. 2-5.).

Stranke, te njihovi punomo}nici i zastupnici moraju biti obavije{teni o danu


i satu vr{enja uvi|aja. Izostanak uredno obavije{tene stranke sa uvi|aja ima
iste posljedice kao i izostanak sa bilo kojeg drugog ro~i{ta za glavnu raspravu
(~lan 97.). Stranke moraju biti obavije{tene o vremenu vr{enja uvi|aja i ako
uvi|aj vr{i zamoljeni sud (~lan 128. st. 4.), ali u tom slu~aju stranke nisu
du`ne pristupiti na ro~i{te (v. komentar uz ~lan 128/13).

Stav 2. Ako je za izvo|enje dokaza potrebno stru~no znanje kojim


raspola`e, sud mo`e uvi|aj provesti i uz u~e{}e vje{taka. Vje{tak u
slu~aju sudu poma`e i daje mu obja{njenja da bi bolje uo~io i razumio
vanu ~injenicu. Ako vje{tak sam utvr|uje i razja{njava neke ~injenice,
o izvo|enju dokaza vje{ta~enjem.

U primjeni novog zakona postavilo se pitanje na koji na~in provesti uvi|aj


bez odlaganja, odnosno odgode ro~i{ta za glavnu raspravu. U tom smislu bilo
bi ispravno glavnu raspravu zapo~eti provo|enjem uvi|aja, a zatim, nakon
provedenog uvi|aja, odrediti nastavak glavne rasprave, istog ili sljede}eg dana.
Glavnu raspravu, me|utim, ~esto nije mogu}e nastaviti jer se u praksi na{ih
sudova, prilikom vr{enja uvi|aja, naj~e{}e vr{i i vje{ta~enje, pa je vje{taku
potrebno ostaviti odre|eni rok za izradu nalaza i mi{ljenja. U tom slu~aju,
odlaganje ro~i{ta za glavnu raspravu name}e se kao neophodno, iako sam
zakon ne predvi|a ovaj razlog za odlaganje (~lan 112.).

sud ne
takvom
dokaziradi se

Postoji aposlutno bitna povreda odredaba parni~nog postupka ako je


uvi|aj, umjesto sudije pojedinca, vije}a ili predsjednika vije}a, izvr{io stru~ni
saradnik. (Vrhovni sud BiH, Rev. 637/88 od 16.3.1989. godine, objavljeno u
Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH, broj 2/89)
^lan 131.
Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od strana ka, kod tre}e osobe, kod organa vlasti ili kod pravne osobe kojoj je povjereno vr{enje javnog ovla{tenja, na odgovaraju}i }e se na~in primije-

244

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 132

niti odredbe ~l. 134. do 136. ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih
organa ili pravnih osoba.
1

Odredba ~lana 131. Zakona ne sadr`i izmjene u odnosu na ranije va`e}e


parni~ne procesne zakone, osim {to izri~ito upu}uje na odredbe ~l. 134. do
136. ovog zakona, dok su ranije va`e}e odredbe upu}ivale samo na primjenu
odredbi ovog zakona. U pogledu terminologije, preuzet je tekst odredbe ranijeg ZPP-a FBiH koji govori o pravnoj osobi kojoj je povjereno vr{enje
javnog ovla{tenja (~lan 213. ZPP-a FBiH), za razliku od prevazi|enih termina
iz ZPP-a RS - samoupravna organizacija ili zajednica (~lan 229. ZPP-a RS).

Ako se stvar koja je predmet uvi|aja nalazi kod jedne od stranaka, kod tre}e
osobe, dr`avnog organa ili pravne osobe kojoj je povjereno vr{enje javnog
ovla{tenja, primjenjuju se odredbe ovog zakona o pribavljanju isprava (v.
komentar uz ~l. 134-136.).
3. Isprave

U odredbama ~l. 132-136. koje ure|uju upotrebu isprava kao dokaznog sredstva nema zna~ajnijih izmjena u odnosu na odredbe ranije va`e}eg parni~nog
procesnog zakonodavstva (~l. 214-218. ZPP-a FBiH i 230-234. ZPP-a RS).
Odra`avaju}i nova procesna na~ela (posebno potpuno napu{tanje istra`nog
na~ela), izmjenama se uglavnom predvi|a da je za bilo koju radnju koju radi
pribavljanja isprava ili provjeravanja njihove autenti~nosti preduzima sud
potrebna inicijativa stranke.
^lan 132.
(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje
nadle`nosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u
vr{enju javnog ovla{tenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga {to se u
njoj potvr|uje ili odre|uje.
(2) Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima
u pogledu dokazne snage izjedna~ene s javnim ispravama.
(3) Dopu{teno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvr|ene
~injenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
(4) Ako se posumnja u autenti~nost isprave, stranka mo`e tra`iti da sud tra`i
da se o tome izjasni organ od kojega bi ona trebalo da potje~e.

Jedina novina sadr`ana u odredbama ~lana 132. u odnosu na ranije odredbe


~lana 214. ZPP-a FBiH i 230. ZPP-a RS sadr`ana je u stavu 4., te predvi|a
da sud na zahtjev stranke mo`e zatra`iti izja{njenje o autenti~nosti isprave od
organa od kojeg bi isprava trebalo da poti~e.

245

^lan 132 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Op{te napomene.
javne isprave. U
pod ispravom se
misao. (v. Triva 1986., str. 420).

Zna~aj isprava kao dokaznog sredstva je izuzetan, jer isprave, u odnosu na


druga dokazna sredstva, predstavljaju relativno trajan i pouzdan trag o rele vantnim doga|ajima.

Isprave se u pravnoj teoriji dijele na javne i privatne, doma}e i inostrane,


dispozitivne i dokumentarne.

Javna isprava je, prema odredbi stava 1. ovog ~lana, isprava koju je u
propisanom obliku izdao dr`avni organ u granicama svoje nadle`nosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u vr{enju javnog ovla{tenja
koje joj je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu. Sve ostale
nejavne), bez
isprave se smatraju privatnim (Pozni} koristi ispravniji izraz n
obzira da li ih je izdalo neko fizi~ko lice, pravno lice ili dr`avni organ (v.
komentar uz ovaj ~lan pod 14, 15 i 16).

Kriterij za podjelu na doma}e i inostrane isprave je mjesto izdavanja ili izdava~a. Ovo je razlikovanje zna~ajno, jer zakon inostranim ispravama daje istu
dokaznu snagu kao i doma}im, ali pod uslovom uzajamnosti, te ako ne{to
drugo nije predvi|eno me|unarodnim ugovorom (~lan 133.).

Dispozitivne isprave su one isprave kojima se neposredno zasniva nastanak,


preina~enje i prestanak nekog pravnog odnosa (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 411), nezavisno od toga da li njihovu
formu propisuje zakon ili su je izabrale stranke. Dispozitivne isprave mogu
biti javne (kao {to su pravosna`ne presude i rje{enja sudova i drugih organa),
i privatne (ugovori, potvrde i sl.).

Za razliku od toga, dokumentarnim ili dokaznim ispravama se ne zasniva


pravni odnos, ve} one slu`e kao dokaz o sadr`ini nekog pravnog odnosa, prava
ili obaveze, koji je nastao prije sa~injavanja isprave i postoji nezavisno od nje
(javne dokumentarne isprave su npr. izvodi iz mati~nih knjiga, uvjerenja o
{kolovanju i sl., a privatne - priznanice o dugu, o isplati duga itd.).

Stav 1. Odredba stava 1. propisuje {ta se smatra javnom ispravom i odre|uje


njenu dokaznu snagu.

10

Da bi se isprava smatrala javnom, potrebno je da bude izdata:


1)
2)
3)

246

Zakon
praksi,
smatra
Belajec

ne defini{e pojam isprave, ve} daje definiciju samo


a i u pravnoj nauci gra|anskog procesnog prava,
svaki predmet na kome je pismom zabilje`ena neka
- Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,

od ovla{tenog organa ili pravne osobe,


u granicama nadle`nosti tog organa ili pravne osobe, i
u propisanoj formi.

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 132

Nedostatak makar i jednog od ovih elemenata oduzima ispravi svojstvo javne


isprave (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 421).
O tome {ta se smatra javnom ispravom postoji bogata sudska praksa:

[tambilj (prezentat) prijemne kancelarije na primjerku `albe sa podacima


koje je upisao - utisnuo radnik suda, ima zna~aj javne isprave u smislu ~lana
230. Zakona o parni~nom postupku, pa va`i pretpostavka ta~nosti podataka
koje sadr`i i samo se pouzdanim dokazima mo`e ta pretpostavka oboriti.
(Vrhovni sud BiH, Gvl-27/87 od 29.1.1988. godine, objavljeno u Biltenu sudske
prakse Vrhovnog suda BiH, br. 1/88)
Zapisnik o sudskom poravnanju ima zna~aj javne isprave, pa se pretpostavlja da je njegov sadr`aj istinit dok se ne doka`e suprotno. (Vrhovni
sud BiH broj Rev. 660/88 od 14.7.1989. godine, objavljeno u Porobi} i dr.,
Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo,
2004., str. 581)

Zelenu kartu osiguranja i u njoj nazna~eni podatak da je imalac vozila zaklju~io ugovor o osiguranju od odgovornosti za {tetu prema tre}im licima kod inostranog osigurava~a treba tretirati kao javnu ispravu, sa pretpostavkom da je ta~no ono {to je sadr`ano u ispravi dok se suprotno ne
doka`e. (Vrhovni sud BiH broj Rev. 710/83 od 19.2.1984. godine, objavljeno
u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom
praksom, Sarajevo, 2004., str. 582)
11

S obzirom da i fizi~ke osobe, a ne samo pravne, mogu biti nosioci javnih


ovla{tenja (notari, revizori i sl.), te u vr{enju tih ovla{tenja izdavati javne
isprave (tako i Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 407), mi{ljenja smo da se ova zakonska odredba analogno treba primjenjivati i na isprave izdate od tih osoba.

12

U pogledu dokazne snage javne isprave, zakon stvara presumpciju autenti~nosti


javne isprave (da je ispravu izdao organ koji je ozna~en kao izdava~), kao i
istinitosti njenog sadr`aja. Stoga sud ne ocjenjuje istinitost ovih ~injenica, niti se
one moraju dokazivati drugim dokaznim sredstvima (v. ~lan 125. st. 3.). Zakon,
dakle, unaprijed odre|uje dokaznu vrijednost javne isprave, pa time ograni~ava
ovla{tenje suda da je ocjenjuje prema na~elu slobodne ocjene dokaza.

13

Radi se, me|utim, o oborivoj zakonskoj pretpostavci (presumptio iuris tantum),


pa se mo`e dokazivati suprotno - tj. da su u javnoj ispravi neistinito utvr|ene
~injenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (stav 3. - v. komentar pod
18). Radi otklanjanja sumnje u pogledu autenti~nosti, sud mo`e, na prijedlog
stranke, zatra`iti da se o tome izjasni organ od kojeg isprava poti~e (stav 4.).

14

Za razliku od javnih isprava, privatne isprave ne potvr|uju istinitost onoga


{to sadr`e po samom zakonu, pa sud po prigovoru stranke mora uvijek ispitati njihovu istinitost.

247

^lan 132 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Izvod iz vjerovnikove kartice dugovanja nije glede dokazne snage izjedna~en sa javnom ispravom. (Vrhovni sud FBiH, P`-131/97 od 19.8.1997.
godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH,
broj 2/97)
Pisma stranaka smatraju se privatnim ispravama i mogu imati dokaznu
snagu samo ako je njihova istinitost priznata ili utvr|ena. (Vrhovni privredni sud Srbije, Sl-2680/71, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska
praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 99)
15

Kao i kod javnih isprava, mo`e biti sporna kako autenti~nost potpisa na privatnoj ispravi tako i istinitost njenog sadr`aja. Ovjerom potpisa na privatnoj
ispravi ona ne dobija vrijednost ili dokaznu snagu javne isprave (suprotno
Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 262), ve} samo javni
organ potvr|uje autenti~nost potpisa, pa se mo`e smatrati da je isprava autenti~na, ali se time ne potvr|uje i istinitost sadr`aja isprave.

16

Iako zakon to izri~ito ne propisuje, obi~no se pretpostavlja da je izdava~ ~iji


je potpis na ispravi ovjeren dao izjavu sadr`anu u ispravi. U tom slu~aju,
ako izdava~ ne osporava svoj potpis na ispravi, teret dokazivanja da sadr`ina
izjave ne poti~e od njega bio bi na izdava~u.

17

Stav 2. Dokaznu snagu javne isprave mogu imati i druge isprave koje su
posebnim zakonom izjedna~ene sa javnim ispravama.

18

Stav 3. Pretpostavka istinitosti sadr`aja i autenti~nosti javne isprave su oborive


zakonske pretpostavke. Prema tome, mo`e se dokazivati kako da su u ispravi
neistinito utvr|ene ~injenice, tako i da je isprava nepravilno sastavljena.
(Dokazivanje da je isprava nepravilno sastavljena obuhva}a dokazivanje da
ispravu nije izdao organ koji je u ispravi ozna~en kao izdava~, da po svom
sadr`aju isprava ne odgovara izvorniku, ili da nije sastavljena u propisanoj
formi (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 422). Pri tome se mogu koristiti sva dokazna sredstva.

19

U slu~aju osporavanja istinitosti javne isprave, teret dokazivanja je na stranci


koja je osporava. U pogledu autenti~nosti, ovo pravilo o teretu dokazivanja
primjenjuje se ako isprava nema vanjskih nedostataka koji izazivaju sumnju u
njenu autenti~nost. Naprotiv, ako vanjski nedostaci izazivaju opravdanu sumnju u njenu autenti~nost, teret dokazivanja je na onome ko se na takvu
ispravu poziva kao javnu. (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 423).

20

Ne mo`e se dokazivati neistinitost pravomo}nih ili kona~nih sudskih odluka


ili odluka donesenih u upravnom postupku. Ove odluke mogu se pobijati
samo vanrednim pravnim sredstvima u postupku predvi|enom zakonom.

21

Stav 4. Ako postoji sumnja o autenti~nosti isprave stranka mo`e tra`iti od


suda da od organa koji je na ispravi naveden kao izdava~ isprave zatra`i
izja{njenje o tome.

248

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 133


134

^lan 133.
Ako me|unarodnim ugovorom nije {to drugo odre|eno, inostrane javne
isprave koje su propisno ovjerene imaju, uz uslov uzajamnosti, istu
dokaznu snagu kao i doma}e javne isprave.
1

Odredba ovog ~lana u potpunosti je preuzeta iz ranijih ~l. 215. ZPP-a FBiH
i 231. ZPP-a RS.

Inostrane javne isprave, kao i doma}e, u pravilu dokazuju istinitost onog {to
je u njima sadr`ano. Uslov da se stranoj javnoj ispravi prizna ovakva dokazna snaga je da bude propisno ovjerena (legalizovana), te da postoji uzajam nost tj. da i strana zemlja na{im javnim ispravama daje istu dokaznu snagu
pred njenim sudovima. Uzajamnost mo`e biti i fakti~ka.

Me|unarodnim multilateralnim ili bilateralnim ugovorom mo`e biti predvi|eno i


ne{to drugo, pa se u tom slu~aju postupa u skladu sa rje{enjima tog ugovora.

Javne isprave koje su izdali nadle`ni organi SR Njema~ke imaju dokaznu


snagu kao i doma}e isprave ako su snabdjevene potvrdom vjerodostojnosti
(apostille). (Vrhovni sud BiH, Gvl-26/89 od 20.12.1990. godine, objavljeno u
Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 582)
4

Da bi imala snagu pred na{im parni~nim sudom, inostrana isprava, ako je


sastavljena na stranom jeziku, mora biti prevedena (~lan 134. st. 2.).
^lan 134.
(1) Stranka je du`na sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svo jih navoda.
(2) Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod.
(3) Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili pravne osobe kojoj je povjereno vr{enje javnog ovla{tenja, a sama stranka ne mo`e isposlovati da
se isprava preda ili poka`e, sud }e po prijedlogu stranke narediti tom
organu, odnosno osobi, da ispravu dostave sudu.

U novom zakonu, u odnosu na ranije odredbe ~lanova 216. ZPP-a FBiH i 232.
ZPP-a RS, na~injena je neznatna izmjena u stavu 3. kojom se predvi|a da }e
sud samo po prijedlogu stranke narediti dostavljanje isprave. Ranijom formulacijom se predvi|alo da }e sud ispravu pribaviti po slu`benoj du`nosti.

Zakon predvi|a razli~ita pravila o pribavljanju odnosno ediciji isprava, u zavisnosti od toga ko je dr`alac isprave: odredba ovog ~lana predvi|a pribavljanje odnosno podno{enje isprave od strane same stranke, dok ~l. 135. i 136.
Zakona ure|uju pribavljanje isprava od protivne stranke odnosno tre}ih osoba.

249

^lan 134 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Stav 1. Svaka stranka je du`na dokazati ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev (~lan 123.), pa je u tom smislu sama du`na podnijeti i isprave na koje
se poziva.

Isprave se podnose u izvorniku, prepisu ili fotokopiji (~lan 335. st. 1.). Prepis
i fotokopija mogu biti obi~ni ili ovjereni.

Dokaz ispravom se ne mo`e uzeti kao nevjerodostojan samo zbog toga


{to je stranka ispravu podnijela u neovjerenom prepisu (Vrhovni sud Srbije,
U. 10098/68, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku
sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd
1980, str. 412), ali ako to zahtijeva suprotna strana sud }e pozvati podnositelja da sudu podnese ispravu u izvorniku (~lan 335. st. 3.): Kad je isprava
kao dokaz prilo`ena u prepisu ili fotokopiji, a suprotna strana ospori njenu
autenti~nost, sud je na zahtjev ove stranke du`an da pozove stranku da podnese ispravu u izvorniku, po{to se u tom slu~aju sudska odluka ne mo`e
zasnovati na fotokopiji odnosno prepisu. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 100/95,
objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 99)
5

Ako stranka ne `eli sudu podnijeti izvornik isprave koja se nalazi kod nje ili
koju je predala u prepisu, sud }e to cijeniti u skladu s odredbom ~lana 135.
st. 5. ovog zakona.

Stav 2. Isprave sastavljene na stranom jeziku moraju biti prevedene na jedan


od jezika koji su u slu`benoj upotrebi pred sudovima u Federaciji odnosno
Republici Srpskoj (~lan 6.), a prevod ovjeren od strane ovla{tenog sudskog
tuma~a. Ne postoji povreda odredaba parni~nog postupka kad sud, odlu~uju}i
o tu`benom zahtjevu, ne vodi ra~una o ispravi sastavljenoj na stranom jeziku
uz koju stranka nije podnijela i ovjereni prevod. (Vrhovni sud Hrvatske Rev.
77/84 o d 11.12.1984., objavljeno u Dika - ^izmi}, Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 411)

Stav 3. Ako stranka ne mo`e sama pribaviti ispravu od dr`avnog organa ili
pravne osobe koja vr{i javna ovla{tenja, mo`e zatra`iti od suda da tom organu
ili pravnoj osobi nalo`i da ispravu dostavi ili poka`e sudu. Stranka u tom
slu~aju mora u~initi vjerovatnim da je navedenu ispravu bezuspje{no poku{ala
sama pribaviti. Ako se isprava ne mo`e dostaviti sudu zbog glomaznosti ili
zato {to je neprekidno potrebna dr`avnom organu kod kojeg se nalazi, sud
mo`e izvr{iti uvid u tu ispravu, s tim {to je du`an o tome sa~initi zapisnik,
ili mo`e zahtijevati prepis dijela isprave, fotokopiju ili izvod. (v. Ral~i} Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom,
obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 414)

Sud mo`e, na prijedlog stranke,


pismena obavje{tenja o pravno
isprava koja sadr`i obavje{tenja
svaka druga isprava (v. Pozni},
str. 264).

250

od dr`avnih organa ili ustanova zatra`iti i


relevantnim ~injenicama. Tako pribavljena
upotrebljava se u cilju dokazivanja kao i
Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989.,

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 135

^lan 135.
(1) Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod
druge stranke, sud mo`e tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljaju}i joj za to odre|eni rok.
(2) Stranka ne mo`e uskratiti podno{enje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je rije~ o ispravi
koju je po zakonu du`na predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom
na njen sadr`aj smatra zajedni~kom za obje strane.
(3) U pogledu prava stranke da uskrati podno{enje drugih isprava na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati odredbe ~l. 139. i 140. ovog zakona.
(4) Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu pori~e da se isprava
kod nje nalazi, mogu se radi utvr|ivanja te ~injenice izvoditi dokazi.
(5) Sud }e, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakvog je zna~aja {to
stranka koja dr`i ispravu ne}e postupiti po rje{enju suda kojim joj se
nala`e da podnese ispravu ili pori~e da se isprava kod nje nalazi.
(6) Protiv odluke suda iz stava 1. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba.
1

Odredba ovog ~lana odgovara odredbama ~l. 217. ranijeg ZPP-a FBiH i 233.
ranijeg ZPP-a RS, uz manje izmjene: u stavu 1. predvi|a se da sud mo`e
pozvati protivnu stranu na podno{enje isprave, umjesto ranijeg imperativnog
sud }e; stav 4., u skladu sa novim na~elom da stranke izvode dokaze (~lan
7. Zakona), propisuje da se dokazi mogu izvoditi umjesto da sud mo`e
izvoditi dokaze; u stavu 5. brisane su rije~i prema svom uvjerenju i protivno uvjerenju suda.

Odredbe ~lana 135. predvi|aju na~in pribavljanja isprave kada se ona nalazi
kod protivne stranke, kao i pravila u pogledu obaveze stranke da ovu ispravu
podnese.

Stav 1. Kad jedna od stranaka tvrdi da se isprava na koju se ona poziva nalazi
kod protivne stranke, sud mo`e pozvati protivnu stranku da tu ispravu podnese, odre|uju}i joj rok za to. Pri tome }e sud, kao i za sve druge dokaze,
cijeniti da li navedena isprava mo`e poslu`iti kao dokaz neke pravno relevantne
~injenice (zbog toga se novom odredbom predvi|a da sud mo`e stranku pozvati da podnese ispravu, umjesto dosada{njeg sud }e). Sud }e o ovom pitanju u pravilu odlu~ivati na pripremnom ro~i{tu, te ako odlu~i da se navedena
isprava ima pro~itati na glavnoj raspravi rje{enjem }e nalo`iti protivnoj stranci da ispravu podnese. Pri tome bi bilo pravilno odrediti rok za podno{enje
predmetne isprave prije glavne rasprave, kako bi se primjerak isprave, radi
pripreme, mogao dostaviti drugoj stranci prije po~etka glavne rasprave.

St. 2. i 3. Prema odredbi stava 3. ovog ~lana, stranka mo`e uskratiti


podno{enje isprave iz istih razloga iz kojih svjedok mo`e uskratiti svjedo~enje

251

^lan 136 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ili odgovor na pojedino pitanje, tj. iz razloga predvi|enih u ~l. 139. i 140.
Me|utim, stranka ne mo`e ~ak ni iz tih razloga uskratiti podno{enje isprave
u sljede}im slu~ajevima (stav 2.):
1)
2)

3)

ako se sama pozvala na ispravu za dokaz svojih navoda, ~ak i ako


naknadno povu~e prijedlog za izvo|enje dokaza ~itanjem te isprave;
ako je ispravu du`na po zakonu predati ili pokazati (npr. ako je ispravu
primila na ~uvanje, ako je i druga stranka suvlasnik isprave, ako se radi
o slu~aju iz ~lana 441. ZOO - obaveza cedenta da cesionaru preda ispravu
o dugu i sl.); ili
ako se isprava, s obzirom na njenu sadr`inu, smatra zajedni~kom za obje
stranke (ugovor o zakupu, kupoprodaji ili sl. u kojem su parni~ne stranke
ugovorne strane, testament ako su parni~ne stranke nasljednici itd.).

Stav 4. Ako stranka pori~e da se isprava nalazi kod nje, mogu se na tu okolnost provoditi dokazi, s tim {to }e teret dokaza biti na stranci koja se na
ispravu poziva. Ako izvo|enje ovih dokaza poka`e da se isprava ne nalazi
kod protivne stranke, sud }e opozvati svoje rje{enje kojim je nalo`io stranci
da podnese ispravu, te pozvati osobu kod koje se isprava nalazi, ukoliko je
ona poznata, da ispravu preda.

Stav 5. Sud ne mo`e stranku prisiliti na odre|eno procesno pona{anje, pa tako


ne mo`e prema stranci primijeniti sredstva prisile ni kako bi stranka podnijela
ispravu, ~ak ni u slu~ajevima iz st. 2. u kojima takva obaveza stranke bezuslovno
postoji (v. komentar pod 4). Me|utim, protivna strana }e u ovim slu~ajevima
naj~e{}e u posebnoj parnici kondemnatornom tu`bom mo}i zahtijevati njenu predaju, jer je obaveza stranke na predaju isprave utvr|ena i materijalnim zakonom.

U parnici u kojoj se ~itanje isprave predla`e kao dokaz sud ima samo
mogu}nost da prilikom dono{enja odluke cijeni od kakvog je zna~aja {to stranka koja dr`i ispravu ne}e da postupi po rje{enju suda kojim joj se nala`e
njena predaja, ili {to pori~e da se isprava kod nje nalazi.

Stav 6. Protiv rje{enja kojim se nala`e predaja isprave stranci nije dozvoljena posebna `alba, jer se radi o rje{enju o upravljanju postupkom.
^lan 136.
(1) Sud mo`e, na prijedlog stranke, narediti tre}oj osobi da podnese ispravu
samo kad je ona po zakonu du`na pokazati je ili je podnijeti ili kad je
rije~ o ispravi koja je po svojem sadr`aju zajedni~ka za tu osobu i
stranku koja se poziva na ispravu.
(2) Prije nego {to donese odluku kojom tre}oj osobi nare|uje da podnese
ispravu, sud }e pozvati tre}u osobu da se o tome izjasni.
(3) Kad tre}a osoba pori~e svoju du`nost da podnese ispravu koja se kod
nje nalazi, sud }e rije{iti je li tre}a osoba du`na podnijeti ispravu.

252

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 136

(4) Kad tre}a osoba pori~e da se isprava nalazi kod nje, mogu se radi
utvr|ivanja te ~injenice izvoditi dokazi.
(5) Pravomo}no rje{enje o du`nosti tre}e osobe da podnese ispravu mo`e se
izvr{iti prema pravilima izvr{nog postupka. Sud }e ovo rje{enje po
slu`benoj du`nosti dostaviti nadle`nom izvr{nom sudu radi prinudnog
izvr{enja.
(6) Tre}a osoba ima pravo na naknadu opravdanih tro{kova koje je imala u
vezi s podno{enjem isprava. Odredbe ~lana 146. ovog zakona na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati i u tom slu~aju.
1

Odredbom ~lana 136. propisuju se uslovi pod kojima se tre}oj osobi mo`e
nalo`iti da podnese ispravu na koju se poziva jedna od stranaka. Raniji ~lanovi
218. ZPP-a FBiH i 234. ZPP-a RS sadr`avali su iste odredbe, uz ve} spomenute
neznatne razlike (postupanje suda na prijedlog stranke - stav 1., izvo|enje
dokaza od strane stranaka, a ne suda - stav 4., te obaveza za sud da pravomo}no rje{enje o du`nosti tre}e osobe da podnese ispravu, po slu`benoj
du`nosti, dostavi nadle`nom izvr{nom sudu radi prinudnog izvr{enja - stav 5.).

St. 1 i 2. Ako stranka koja se na ispravu poziva smatra da se ta isprava


nalazi kod tre}e osobe, mo`e staviti prijedlog da sud pozove tu osobu da
navedenu ispravu dostavi sudu. Tre}om osobom se smatra svaka osoba koja
nije stranka u postupku, tj. kako osobe koje nisu u~esnici u postupku tako i
umje{a~, punomo}nik, zakonski zastupnik stranke ili svjedok.

Sud mo`e, nakon {to ocijeni da li se radi o dokazu koji treba provoditi u
predmetnom postupku, te nakon {to tre}u osobu pozove da se o tome izjasni (stav 2.), pozvati tu osobu da navedenu ispravu podnese u odre|enom roku.

Tre}a osoba, izja{njavaju}i se po pozivu suda, mo`e pore}i da se isprava nalazi


kod nje, ili mo`e samo poricati da je du`na da tu ispravu podnese. Naime,
tre}a osoba u pravilu nije du`na podnijeti ispravu: takva obaveza tre}e osobe
postoji samo ako se radi o ispravi koju je ona po zakonu du`na pokazati ili
podnijeti ili ako se radi o ispravi koja je po svom sadr`aju zajedni~ka za to
lice i stranku koja se poziva na ispravu (v. komentar uz ~lan 135/4).

Stav 3. Ako tre}a osoba ne pori~e da se predmetna isprava nalazi kod nje,
ali pori~e da je du`na navedenu ispravu podnijeti, sud }e o tome donijeti
odluku.

Stav 4. Ako ova osoba pori~e da se isprava uop{te nalazi kod nje o toj se
okolnosti mogu izvoditi dokazi. S obzirom da, po novom zakonu, sud nije
vi{e u mogu}nosti sam nalagati provo|enje dokaza, dokazi na ovu okolnost
}e se provoditi na prijedlog stranaka.

Stav 5. Za razliku od pribavljanja isprave od protivne stranke, od tre}eg lica


se du`nost predaje isprave mo`e ostvariti i prinudnim putem. Tre}e lice ima
pravo `albe protiv rje{enja kojim mu se nala`e predaja isprave, ali nakon {to

253

^lan 137 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

ovo rje{enje postane pravomo}no i izvr{no mo`e se izvr{iti po pravilima


izvr{nog postupka za predaju pokretnih stvari.
8

Novi zakon predvi|a obavezu parni~nog suda da pravomo}no rje{enje po


slu`benoj du`nosti uputi nadle`nom izvr{nom sudu.

Stav 6. Podno{enje isprave mo`e za tre}u osobu biti skop~ano sa odre|enim


tro{kovima (dolazak u sud radi dono{enja isprave, tro{kovi po{tarine i sl.). U
tom slu~aju, tre}a osoba }e imati pravo na naknadu tih tro{kova u skladu s
odredbom ~lana 146. Zakona, koja predvi|a pravo svjedoka na naknadu opravdanih tro{kova.
4. Svjedoci

Odredbe Zakona o svjedocima sadr`e nekoliko bitnih izmjena u odnosu na


dosada va`e}e parni~ne procesne zakone. Novi zakon, tako, ne predvi|a
mogu}nost suo~enja svjedoka (raniji ~lan 228. ZPP-a FBiH i 244. ZPP-a RS).
Su`ena je mogu}nost svjedoka da uskrati odgovor na pojedina pitanja, tako
da se kao opravdan razlog navodi samo opasnost od izlaganja krivi~noj odgovornosti sebe ili srodnika (novi ~lan 140., a ranije va`e}i ~l. 222. ZPP-a FBiH
i 238. ZPP-a RS). Dosljedno ovoj izmjeni, brisan je kao suvi{an i ~lan koji je
predvi|ao u kojim slu~ajevima svjedok ne mo`e zbog opasnosti od kakve
imovinske {tete uskratiti svedo~enje (~lan 223. ranijeg ZPP-a FBIH i 239. ranijeg ZPP-a RS). Zbog vrlo malog zna~aja i rijetke primjene u praksi odredaba
o zakletvi svjedoka, novi zakon je prihvatio rje{enje usvojeno u prethodnom
ZPP-u FBIH, pa ne predvi|a zaklinjanje svjedoka (raniji ZPP RS sadr`avao je
ove odredbe u ~l. 246-247.). Odredbe o ka`njavanju svjedoka (raniji ~lan 230.
ZPP-a FBiH i 248. ZPP-a RS) premje{tene su u novoj sistematici zakona u
poglavlje o nepo{tivanju suda ~l. 410. i 413. st. 2.
^lan 137.
(1) Svaka osoba koja se poziva kao svjedok du`na je odazvati se pozivu, a
ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno du`na je i svjedo~iti.
(2) Kao svjedoci mogu se saslu{ati samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o ~injenicama koje se dokazuju.
(3) Stranka koja predla`e da se odre|ena osoba saslu{a kao svjedok mora
prije toga nazna~iti o ~emu ona treba svjedo~iti i navesti njeno ime i
prezime i boravi{te.

254

Odredbe st. 1. i 2. ~lana 137. preuzete su u potpunosti iz ranije va`e}ih ~l.


219. ZPP-a FBiH i 235. ZPP-a RS. Odredba stava 3. je u dosada{njim zakonima bila izdvojena u poseban ~lan - 225. u ZPP-u FBiH i 241. u ZPP-u RS,
s tim {to je, za razliku od nove odredbe, propisivala da stranka u prijedlogu
za saslu{anje svjedoka treba navesti i njegovo zanimanje.

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 137

Op{te napomene. Svjedok je lice koje sudu daje iskaz o svojim opa`anjima
~injenica u pro{losti, koje bi mogle biti od zna~aja za utvr|ivanje istinitosti
navoda koji se dokazuju.

Svjedok, za razliku od vje{taka, sudu prenosi samo svoje ~ulno opa`anje, bez
izno{enja svog mi{ljenja ili zaklju~aka. Svedoci mogu samo da iznesu neke
~injenice o zdravlju, pona{anju i govoru testatora koje mogu poslu`iti ve{tacima kao osnov za davanje nalaza i mi{ljenja. Njihovo mi{ljenje i zaklju~ivanje o psihi~kom i zdravstvenom stanju testatora nije va`no, jer oni, kao laici,
nisu stru~ni da daju odgovaraju}e mi{ljenje o ura~unljivosti ili neura~unljivosti
jednog lica (Vrhovni sud Vojvodine G`-1231/68, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000., str. 100)

Svojstvo svjedoka ima i lice koje raspola`e stru~nim znanjem potrebnim za


razumijevanje opa`ene ~injenice, tzv. svjedok-sstru~njak (v. Pozni}, Gra|ansko
procesno pravo, Beograd, 1989., str. 266). Za razliku od vje{taka, koji obi~no
daje svoje mi{ljenje na osnovu ~injenica koje se mogu utvrditi u sada{njosti,
svjedok-stru~njak daje iskaz o svom ~ulnom opa`anju ~injenica iz pro{losti.
Ipak, u slu~aju svjedo~enja svjedoka-stru~njaka bit }e relativno te{ko potpuno
eliminisati zaklju~ke svjedoka o opa`enome, jer se stru~nost tog svjedoka ogleda upravo u mogu}nosti da iz odre|enih pojava koje je opazio izvu~e
odre|ene zaklju~ke. Takvo bi bilo svjedo~enje ljekara koji je stranku lije~io u
pro{losti, o odre|enim okolnostima u vezi njenog zdravstvenog stanja u to vrijeme.

Stav 1. Odredba ovog stava propisuje op{tu obavezu svih osoba da svjedo~e.
Ova du`nost odnosi se kako na dr`avljane Bosne i Hercegovine tako i na
strane dr`avljane, osim osoba sa diplomatskim imunitetom, koje mogu biti
saslu{ane samo ako na to pristanu. Osobe s diplomatskim imunitetom mogu
biti saslu{ane pred na{im sudom ili pred zamoljenim sudom u svojoj zemlji,
prema pravilima o me|unarodnoj pravnoj pomo}i (v. Ral~i} - Tanaskovi},
Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima
i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 416).

Sud rje{enjem koje donosi na pripremnom ro~i{tu odre|uje izvo|enje dokaza


saslu{anjem svjedoka, te odre|uje da }e se svjedok pozvati na glavnu
raspravu. U pozivu svjedoku navodi se ime i prezime, ime jednog roditelja
svjedoka, vrijeme i mjesto saslu{anja, pravna stvar u kojoj }e biti saslu{an,
nazna~enje da se poziva kao svjedok, posljedice izostanka, te pravo na
naknadu tro{kova (v. ~lan 142.).

Svjedok koji je pozvan da svjedo~i du`an je:


1)
2)
3)

da se odazove pozivu i pristupi sudu, ~ak i kad mu nije ni{ta poznato


o okolnosti o kojoj treba da svjedo~i;
da da iskaz, osim u slu~ajevima predvi|enim zakonom (~l. 138-140.);
da u iskazu govori istinu za la`no svjedo~enje propisana je krivi~na
odgovornost (v. ~lan 365. KZ RS i 348. KZ FBiH).

255

^lan 137 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Svjedoka koji ne pristupi po pozivu suda ili bez opravdanih razloga odbije
da svjedo~i sud }e kazniti u skladu s odredbama ~lana 410. Zakona.

U pravnoj nauci postoje razli~ita mi{ljenja o tome da li }e sud prilikom ocjene


dokaza uzeti u obzir ~injenicu da je svjedok uskratio iskaz. U na{oj teoriji bilo
je prihva}eno stanovi{te da sud, u skladu s na~elom slobodne ocjene dokaza,
smije slobodno cijeniti i takvo pona{anje svjedoka (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 269). Me|utim, imaju}i u vidu da sud vi{e nema
obavezu da tra`i istinu, ve} da svoju odluku zasniva na dokazima koje predlo`e
i izvedu stranke, mi{ljenja smo da bi bilo neprimjereno cijeniti u korist ili na {tetu
jedne stranke okolnost da je svjedok uskratio iskaz bez opravdanih razloga.

10

Stav 2. Zakon ne sadr`i ograni~enja u pogledu sposobnosti odre|enog lica da


bude svjedok. Osim stranaka i njihovih zakonskih zastupnika, svjedok mo`e
biti bilo koje lice, bez obzira na njegov uzrast ili du{evno stanje (svjedok mo`e
biti maloljetnik ili du{evno bolesno lice), bez obzira na koji je na~in do{lo do
saznanja o relevantnim ~injenicama iz pro{losti (neposredno ili posredno,
slu~ajno ili je bilo pozvano da prisustvuje kao svjedok zaklju~enju nekog
pravnog posla), bez obzira na njegovu zainteresovanost za ishod spora ili rodbinske ili druge veze sa nekom od stranaka, kao i bez obzira na eventualnu
raniju osu|ivanost zbog davanja la`nog iskaza. Sud }e, me|utim, vjerodostojnost iskaza svakog svjedoka cijeniti u skladu s odredbom ~lana 8. Zakona.

11

Jedini uslov koji osoba treba ispunjavati da bi bila svjedok jeste da je sposobna dati obavje{tenja o ~injenicama koje se dokazuju. Tako ne bi mogla biti
saslu{ana kao svjedok osoba koja nije bila sposobna, iz bilo kojeg razloga
(zbog svojih psihi~kih ili fizi~kih nedostataka ili zbog svog trenutnog du{evnog
stanja) u vrijeme kad se dogodila ~injenica o kojoj treba da svjedo~i, tu
~injenicu opaziti i zapamtiti, ili to opa`anje nije u stanju prenijeti sudu u vrijeme kad treba da bude saslu{ana.

12

Stranka i njen zakonski zastupnik ne mogu biti saslu{ani kao svjedoci, ali
punomo}nik stranke ili umje{a~ mogu. Niti jednim propisom nije odre|eno
da se punomo}nik stranke ne mo`e saslu{ati kao svjedok, niti sud mo`e
unaprijed njegov iskaz ocijeniti kao nevjerodostojan, ako se ne zna {to je i
kako je on iskazao, a ~injenica {to je punomo}nik stranke, sama po sebi ne
~ini njegov iskaz nevjerodostojnim (Okru`ni sud u Bjelovaru G`-94/80 od
2.4.1980, objavljeno u Dika ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 415).

13

Materijalni suparni~ari tako|e ne mogu biti svjedoci, dok formalni suparni~ari


mogu o zahtjevu u kome nemaju polo`aj stranke.

14

Osoba koja je bila saslu{ana kao svjedok mo`e se, u izuzetnim slu~ajevima,
uzeti i za vje{taka (~l. 153. st. 1.).

15

Kao svjedok mo`e biti saslu{an i sudija, ali ako je u istom predmetu
predlo`en ili saslu{an kao svjedok ne}e mo}i vi{e obavljati sudijsku du`nost
(~l. 357. st. 1.).

256

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 138

16

Stav 3. U svom prijedlogu za izvo|enje dokaza saslu{anjem svjedoka, stranka je du`na navesti o kojim ~injenicama svjedok treba da svjedo~i, kako bi
sud mogao procijeniti da li su te ~injenice bitne za odlu~ivanje o predmetu
spora, da li su sporne me|u strankama, te da li ih uop{te treba dokazivati
(op{tepoznate ~injenice i presumptivne ~injenice ~ije postojanje zakon pretpostavlja). Stranka je du`na navesti i op{te podatke o toj osobi - ime i prezime (ne tra`i se vi{e navo|enje zanimanja svjedoka), te mjesto boravi{ta kako
bi joj se mogao uru~iti poziv. Novi zakon vi{e ne predvi|a du`nost suda da
stranci pomogne da prona|e adresu svjedoka kada ona to nije u stanju sama
u~initi.

17

Prijedlog za saslu{anje svjedoka, kao i podaci iz stava 3. obi~no se navode u


tu`bi ili odgovoru na tu`bu, ali mogu biti izneseni i na pripremnom ro~i{tu.
^lan 138.
Ne mo`e se saslu{ati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povri jedila du`nost ~uvanja slu`bene ili vojne tajne, dok je nadle`an organ
ne oslobodi te du`nosti.

^l. 220. ranijeg ZPP-a FBiH i 236. ranijeg ZPP-a RS sadr`avali su identi~nu
odredbu o zabrani saslu{anja svjedoka o ~injenicama koje predstavljaju
slu`benu ili vojnu tajnu.

Povreda slu`bene, kao i vojne tajne, predstavlja krivi~no djelo (~l. 329. i 355.
KZ-a RS i ~l. 388 i 415. KZ-a FBiH), pa je svjedok koji bi svojim iskazom
povrijedio du`nost ~uvanja tajne du`an uskratiti iskaz sve dok ga nadle`ni
organ ne oslobodi te du`nosti.

O ovome sud vodi ra~una i po slu`benoj du`nosti, pa ako osoba pozvana


kao svjedok `eli da svjedo~i o ~injenicama koje predstavljaju slu`benu ili vojnu
tajnu sud je ne smije saslu{avati.

Zakon ne sadr`i izri~itu odredbu po kojoj sud ne mo`e zasnovati svoju odluku
na iskazu osobe koja je svjedo~ila protivno odredbama o ~uvanju tajne, pa
bi sud na takvom iskazu mogao zasnovati svoju odluku, odnosno uzeti ga za
dokaz neke ~injenice (tako Dika ^izmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 417, suprotno Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o
parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom
pojmova, Beograd, 1980., str. 417). Triva smatra da bi ovakvo postupanje suda
moglo predstavljati relativno bitnu povredu postupka (v. Triva - Belajec - Dika,
Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 428).

vojna tajna je podatak ili


Prema odredbi ~lana 2. Krivi~nog zakona FBiH, v
isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadle`nog organa
Federacije donesenim na osnovu zakona progla{ena vojnom tajnom, a
sslu`bena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili
op}im aktom nadle`ne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i op}ini done-

257

^lan 139 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

senim na osnovu zakona progla{ena slu`benom tajnom. Krivi~ni zakon


Republike Srpske u ~lanu 329. propisuje da se vojnom tajnom smatraju
podaci ili dokumenti koji su zakonom, drugim propisom ili odlukom
nadle`nog organa donesenim na osnovu zakona i u skladu sa zakonom
progla{eni vojnom tajnom i ~ije bi odavanje imalo te`e {tetne posljedice za
Vojsku Republike Srpske ili odbranu ili bezbjednost zemlje, a u ~lanu 355.
da se kao slu`bena tajna smatraju podaci ili dokumenti koji su zakonom,
drugim propisom ili odlukom nadle`nog organa donesenim na osnovu zakona
progla{eni slu`benom tajnom i ~ije bi odavanje imalo ili moglo da ima {tetne
posljedice za slu`bu.
6

Svjedok koji smatra da ne mo`e


je du`an da se odazove pozivu
svjedok mo`e se saslu{ati o svim
stavljaju slu`benu odnosno vojnu

Ako se svjedok poziva na du`nost ~uvanja slu`bene ili vojne tajne, sud }e
se obratiti nadle`nom organu da ocijeni da li ~injenice koje bi iznio svjedok
zna~e povredu tajne i zatra`i}e oslobo|enje od ~uvanja tajne. Organ nadle`an
da oslobodi osobu du`nosti ~uvanja tajne je onaj koji je odre|enu ~injenicu
proglasio tajnom.

Primjena ove odredbe ne mo`e se izbje}i isklju~enjem javnosti sa glavne


rasprave.

Oslobo|enje du`nosti ~uvanja tajne, odnosno svjedo~enja o tim ~injenicama,


mo`e biti uslovljeno isklju~enjem javnosti sa rasprave na kojoj }e ta osoba
biti saslu{ana kao svjedok, pa }e u tom slu~aju sud isklju~iti javnost.

svjedo~iti zbog du`nosti ~uvanja tajne ipak


suda, te da sud o tome obavijesti. Ovakav
drugim ~injenicama, osim o onim koje predtajnu.

^lan 139.
(1) Svjedok mo`e uskratiti svjedo~enje:
1) o onome {to mu je stranka kao svom punomo}niku povjerila;
2) o onome o ~emu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom
ispovjedniku ispovjedala;
3) o ~injenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji
obaveza da se kao tajna ~uva ono {to se saznalo u obavljanju tog
poziva ili djelatnosti.
(2) Sud }e upozoriti te osobe da u slu~ajevima navedenim u stavu 1. ovog
~lana mogu uskratiti davanje iskaza.
1

258

Odredba ~lana 139. nije izmijenjena u odnosu na tekst ranijih zakona


(~lan 221. ranijeg ZPP-a FBiH i 237. ZPP-a RS). Manjom redakcijskom izmjenom u stavu 2. samo je dodatno nagla{eno da se mogu}nost uskra}ivanja svjedo~enja odnosi isklju~ivo na slu~ajeve navedene u stavu 1. ovog
~lana.

KOMENTARI

ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U

FEDERACIJI BOSNE

HERCEGOVINE

REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 139

Stav 1. U cilju za{tite interesa pojedinaca, kao i zbog posebnog odnosa povjerenja, bez kojeg bi obavljanje odre|enih djelatnosti bilo nemogu}e, Zakon
predvi|a da odre|ene osobe koje su u vr{enju svoje funkcije, poziva ili posla
saznale za neke ~injenice ili podatke imaju pravo uskratiti svjedo~enje.
Odavanje takvih ~injenica predstavljalo bi povredu du`nosti ~uvanja profesionalne tajne, a naj~e{}e i krivi~no djelo. Tako krivi~ni zakoni propisuju da }e
se advokat, branitelj, javni bilje`nik, doktor medicine, doktor stomatologije,
babica ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik starateljstva, vjerski
ispovjednik ili druga osoba (~lan 187. Krivi~nog zakona FBiH), odnosno
advokat, ljekar ili drugo lice (~lan 173. Krivi~nog zakona Republike Srpske)
koji neovla{}eno otkriju tajnu koju su saznali u vr{enju svog zvanja, kazniti
kaznom zatvora do jedne godine (KZ FBiH) odnosno nov~anom kaznom ili
zatvorom do jedne godine (KZ RS).

Imaju}i u vidu da oba zakona predvi|aju da krivi~no djelo ne postoji ako se


tajna otkrije u op{tem interesu ili interesu druge osobe koji je prete`niji od
interesa ~uvanja tajne, zakon odluku o uskra}ivanju svjedo~enja prepu{ta svjedoku. Stoga o ovoj du`nosti ~uvanje tajne sud ne vodi ra~una po slu`benoj
du`nosti, ali je du`an navedene osobe upozoriti na mogu}nost uskra}ivanja
davanja iskaza.

Ako sama stranka koja je osobama navedenim u ovom ~lanu povjerila


odre|ene podatke predlo`i da se one kao svjedoci saslu{aju o tim okolnostima, ili se ne protivi takvom prijedlogu protivne stranke, smatra se da ih je
oslobodila du`nosti ~uvanja tajne, pa u tom slu~aju ova lica ne mogu uskratiti svjedo~enje.

Stav 1. ta~ka 1. Punomo}nik mo`e uskratiti svjedo~enje o ~injenicama koje je saznao u sporu u kojem je zastupao stranku, i to u bilo kojem predmetu i bilo kad.

Stav 1. ta~ka 2. Sve{tenik mo`e uskratiti svjedo~enje samo o onome {to je


saznao u vjerskom obredu ispovjedanja, ali ne i onome {to je saznao vr{e}i
poziv sve{tenika uop{te.

Stav 1. ta~ka 3. Advokat, ljekar i druga lica mogu uskratiti svjedo~enje samo ako
postoji obaveza da ono {to su saznali u vr{enju svog poziva ~uvaju kao tajnu.
Za razliku od drugih punomo}nika (ta~ka 1.), advokat mo`e uskratiti
svjedo~enje o okolnostima koje je saznao u vr{enju svog poziva i ako za njih
nije saznao u svojstvu punomo}nika stranke, dakle ako je za njih saznao u
vr{enju svog poziva od neke tre}e osobe. Prije nego {to pristane da bude
saslu{an kao svjedok u sporu u kojem je punomo}nik jedne od stranaka,
odvjetnik mora prethodno ocijeniti postoji li i njegova du`nost po odredbama kodeksa odvjetni~ke etike da uskrati svjedo~enje u tom sporu. (Vrhovni
sud Hrvatske G`-319/80 od 17.3.1981, objavljeno u Dika ^izmi}, Komentar
Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 418)

Osobe koje se pozivaju na razloge uskra}ivanja svjedo~enja iz ovog stava ne


moraju dokazivati da bi iz njihovog svjedo~enja mogle proiste}i {tetne

259

^lan 140 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

posljedice za osobu na koju se tajna odnosi dovoljno je da u~ine vjerovatnim da su za te okolnosti saznale u vr{enju svog poziva.
9

Sud, nakon izja{njenja stranaka, cijeni opravdanost razloga uskra}ivanja svje do~enja, te o tome donosi rje{enje. Protiv ovog rje{enja nije dozvoljena posebna `alba (v. ~lan 141).

10

Stav 2. Ako je sudu poznato da postoje razlozi koji bi mogli dovesti do


mogu}nosti uskra}ivanja svjedo~enja, upozori}e svjedoka na tu mogu}nost. Ako
to ne u~ini, a osoba pozvana kao svjedok ne uskrati svjedo~enje, ne postoji
bitna povreda pravila postupka, i iskaz se mo`e koristiti radi utvr|ivanja relevantnih ~injenica.
^lan 140.
(1) Svjedok mo`e uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izlo`io opasnosti od krivi~nog gonjenja sebe ili
svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u
pobo~noj liniji do tre}eg stepena zaklju~no, svoga bra~nog druga ili
srodnike po tazbini do drugog stepena zaklju~no i onda kad je brak
prestao, osobu s kojom `ivi u vanbra~noj zajednici ili njene srodnike
do drugog stepena zaklju~no, te svog staraoca ili staranika, usvojioca
ili usvojenika.
(2) Sud }e upozoriti svjedoka da mo`e uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.

Za razliku od prethodnog ~lana, odredba ovog ~lana ne predvi|a mogu}nost


uskra}ivanja svjedo~enja uop{te, ve} samo odgovora na pojedino pitanje. Ova
se mogu}nost odnosi na svaku osobu.

Iako ve}im dijelom preuzima ranije odredbe ~l. 222. ZPP-a FBiH i 238. ZPPa RS, zakonodavac je u novu odredbu ~lana 140. unio i vrlo zna~ajne izmjene. Mogu}nost uskra}ivanja odgovora na pojedino pitanje znatno je su`ena,
pa se kao opravdan razlog uskra}ivanja navodi jedino izlaganje svjedoka ili
njegovih bliskih srodnika opasnosti od krivi~nog gonjenja. Dosada{njim odredbama nisu bili taksativno nabrojani razlozi iz kojih je mogao biti uskra}en
pojedini odgovor, ve} se svjedok mogao pozivati na bilo koji va`an razlog, a
posebno izlaganje opasnosti od krivi~nog gonjenja, imovinske {tete ili te{ke
sramote za sebe ili svoje srodnike. Kako imovinska {teta vi{e ne predstavlja
raz