Komentar Zakona o Parničnom Postupku FBiH PDF

KOMENTARI ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU
U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
Zlatko Kulenovi}
Stjepan Mikuli}
Svjetlana Mili~i}
Jadranka Stani{i}
Danka Vu~ina
KOMENTARI ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU

U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
I REPUBLICI SRPSKOJ
SARAJEVO, 2005.
Naziv knjige:
Izdava~:
Komentari Zakona o parni~nom postupku

u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj
Savjet/Vije}e Evrope i Evropska komisija
Ova publikacija je nastala u okviru zajedni~kog

projekta Vije}a Evrope i Evropske komisije u
saradnji s Njema~kom fondacijom za
me|unarodnopravnu suradnju IRZ Fondacija
Autorski tim
Zlatko Kulenovi}
Stjepan Mikuli}
Svjetlana Mili~i}
Jadranka Stani{i}
Danka Vu~ina
Voditelji projekta
Mr. Hugh Chetwynd

Ioana Cornescu
Monica Macovei
Britta Schwarz
Admir Suljagi}
Stru~ni konsultant:
Dr. Stefan Prner
Lokalni editor:
Mehmed Hadì}
Realizacija:
TKD [ahinpa{i}
Lektura i korektura:
Tehni~ka priprema:
Zinaida Laki}
Dragan Tolomanoski
[tampa:
Tira`:
Tiskara Varteks Vara`din

1000
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
347.93(497.6)(094.5.07)
KOMENTARI zakona o parni~nom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine
i Republici Srpskoj / [Zlatko Kulenovi} ... [et al.]. - Sarajevo :
Savjet/Vije}e Evrope : Evropska komisija, 2005, - 720 str. ; 24 cm
ISBN 9958-9883-6-4
1. Kulenovi}, Zlatko
COBISS.BH ID 14314758
SADR@AJ
PREDGOVORI
KRATKE INFORMACIJE ÎTAOCIMA OVOG KOMENTARA
PREGLED OSNOVNE KORI[TENE LITERATURE
OBJA[NJENJE SKRA]ENICA KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI
KOMENTARI AUTORA PO ^LANOVIMA ZAKONA
O PARNI^NOM POSTUPKU
XX
XXIII
XV
XXIX
XXXI
ZAKON O PARNI^NOM POSTUPKU

Slu`bene novine Federacije BiH broj 53/03 (28.10.2003.)
Dio prvi
OSNOVNE ODREDBE
I - OSNOVNA
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
NA ~ELA
II - NADLE@NOST SUDA
1. Zajedni~ke odredbe
^lan 15.
^lan 16.
3
7
10
12
14
16
17
19
21
22
24
26
29
30
32
35
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
40
42
43
45
46
48
49
49
2. Nadle`nost sudova u sporovima s me|unarodnim elementom

^lan 25.
^lan 26.
50
50
3. Stvarna nadle`nost
^lan 27.
53
4. Mjesna nadle`nost
a) Op}a mjesna nadle`nost
^lan 28.
^lan 29.
^lan 30.
^lan 31.
54
55
57
58
b) Izberiva mjesna nadle`nost

Nadle`nost u sporovima za naknadu {tete
^lan 32.
58
Nadle`nost u sporovima radi za{tite prava na osnovu jemstva proizvo|a~a

^lan 33.
60
Nadle`nost u sporovima za zakonsko izdràvanje

^lan 34.
61
Nadle`nost u bra~nim sporovima

^lan 35.
62
Nadle`nost u sporovima o utvr|ivanju ili osporavanju o~instva ili materinstva

^lan 36.
62
Nadle`nost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe
^lan 37.
63
Nadle`nost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa

^lan 38.
64
Nadle`nost po mjestu pla}anja

^lan 39.
65
VI
Nadle`nost u sporovima iz radnih odnosa

^lan 40.
66
Nadle`nost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima

^lan 41.
67
c) Isklju~iva mjesna nadle`nost

Nadle`nost u sporovima o nekretninama
^lan 42.
67
Nadle`nost u sporovima o zrakoplovu i brodu

^lan 43.
^lan 44.
69
69
Nadle`nost za sporove u izvr{nom i ste~ajnom postupku

^lan 45.
70
d) Supsidijarna nadle`nost
Nadle`nost za suparni~are
^lan 46.
71
Nadle`nost za osobe za koje ne postoji op}a mjesna nadle`nost u Federaciji

^lan 47.
74
Nadle`nost po mjestu gdje se nalazi zastupni{tvo strane osobe u Federaciji
^lan 48.
75
e) Odre|ivanje mjesne nadle`nosti od vi{eg suda

^lan 49.
^lan 50.
^lan 51.
75
76
78
f) Sporazum o mjesnoj nadle`nosti

^lan 52.
79
Dio drugi
TOK POSTUPKA
A. POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM SUDOM
III T U @ B A
1. Tu`ba i njen sadràj
^lan 53.
83
2. Tu`ba za utvr|enje
^lan 54.
90
3. Isticanje vi{e tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi

^lan 55.
94
VII
4. Preinaka tu`be
^lan 56.
^lan 57.
^lan 58.
98
100
104
5. Povla~enje tu`be
^lan 59.
107
6. Postojanje parnice
^lan 60.
^lan 61.
109
112
IV PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

1. Op}e odredbe
^lan 62.
^lan 63.
^lan 64.
^lan 65.
114
115
117
119
2. Prethodno ispitivanje i dostava tu`be

^lan 66.
^lan 67.
^lan 68.
^lan 69.
120
123
127
128
3. Odgovor na tu`bu
a) Odgovor na tu`bu i njegov sadràj
^lan 70.
^lan 71.
^lan 72.
^lan 73.
129
132
134
136
b) Protivtu`ba i odgovor na protivtu`bu

^lan 74.
137
4. Pripremno ro~i{te
a) Op}e odredbe
^lan 75.
^lan 76.
^lan 77.
^lan 78.
^lan 79.
^lan 80.
^lan 81.
^lan 82.
^lan 83.
^lan 84.
^lan 85.
142
146
148
150
151
152
153
156
157
161
165
VIII
b) Medijacija i sudska nagodba

^lan 86.
^lan 87.
^lan 88.
^lan 89.
^lan 90.
^lan 91.
^lan 92.
^lan 93.
166
167
169
171
171
173
173
175
c) Zakazivanje ro~i{ta za glavnu raspravu

^lan 94.
^lan 95.
^lan 96.
176
178
179
V GLAVNA RASPRAVA
1. Tok glavne rasprave
^lan 97.
^lan 98.
^lan 99.
^lan 100.
^lan 101.
^lan 102.
^lan 103.
^lan 104.
^lan 105.
^lan 106.
^lan 107.
^lan 108.
^lan 109.
^lan 110.
182
186
188
193
196
197
199
200
200
201
201
203
204
204
2. Odgoda, odlaganje i nastavak ro~i{ta

^lan 111.
^lan 112.
^lan 113.
^lan 114.
^lan 115.
^lan 116.
^lan 117.
206
208
211
212
214
216
217
3. Javnost glavne rasprave

^lan 118.
^lan 119.
^lan 120.
^lan 121.
^lan 122.
218
219
220
222
222
IX
VI DOKAZI I IZVOENJE DOKAZA

1. Op}e odredbe
^lan 123.
^lan 124.
^lan 125.
^lan 126.
^lan 127.
^lan 128.
^lan 129.
224
229
230
236
237
239
242
2. Uvi|aj
^lan 130.
^lan 131.
243
244
3. Isprave
^lan 132.
^lan 133.
^lan 134.
^lan 135.
^lan 136.
245
249
249
251
252
4. Svjedoci
^lan 137.
^lan 138.
^lan 139.
^lan 140.
^lan 141.
^lan 142.
^lan 143.
^lan 144.
^lan 145.
^lan 146.
254
257
258
260
261
262
263
265
267
268
5. Vje{taci
^lan 147.
^lan 148.
^lan 149.
^lan 150.
^lan 151.
^lan 152.
^lan 153.
^lan 154.
^lan 155.
^lan 156.
^lan 157.
^lan 158.
^lan 159.
^lan 160.
^lan 161.
^lan 162.
269
272
274
277
279
280
282
283
284
286
287
288
289
290
291
292
6. Saslu{anje stranaka
^lan 163.
^lan 164.
^lan 165.
^lan 166.
^lan 167.
^lan 168.
294
295
297
298
299
300
7. Osiguranje dokaza
^lan 169.
^lan 170.
^lan 171.
^lan 172.
^lan 173.
302
304
305
305
307
VII SUDSKE ODLUKE

1. Zajedni~ke odredbe
^lan 174.
^lan 175.
309
310
2. Presuda
a) Op}e odredbe
^lan 176.
^lan 177.
^lan 178.
^lan 179.
312
315
317
318
b) Presuda na osnovu priznanja

^lan 180.
320
c) Presuda na osnovu odricanja

^lan 181.
323
d) Presuda zbog propu{tanja

^lan 182.
^lan 183.
325
327
e) Dono{enje, pismena izrada i dostava presude

^lan 184.
^lan 185.
^lan 186.
^lan 187.
^lan 188.
^lan 189.
^lan 190.
^lan 191.
328
330
331
331
332
332
332
333
f) Dopunska presuda
^lan 192.
339
XI
^lan 193.
^lan 194.
341
342
g) Ispravljanje presude
^lan 195.
343
h) Pravomo}nost presude
^lan 196.
^lan 197.
345
349
3. Rje{enje
^lan 198.
^lan 199.
^lan 200.
^lan 201.
^lan 202.
349
351
351
352
353
B. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

VIII - REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI
1. @alba protiv presude
a) Pravo na àlbu
^lan 203.
^lan 204.
354
357
b) Sadràj àlbe
^lan 205.
^lan 206.
^lan 207.
359
360
362
c) Razlozi zbog kojih se presuda moè pobijati

^lan 208.
^lan 209.
^lan 210.
^lan 211.
365
367
369
371
d) Postupak po àlbi
^lan 212.
^lan 213.
^lan 214.
^lan 215.
^lan 216.
^lan 217.
^lan 218.
^lan 219.
^lan 220.
372
373
376
378
380
382
385
386
388
e) Granice ispitivanja prvostepene presude

^lan 221.
388
XII
f) Odluke drugostepenog suda o àlbi

^lan 222.
^lan 223.
^lan 224.
^lan 225.
^lan 226.
^lan 227.
^lan 228.
^lan 229.
^lan 230.
^lan 231.
^lan 232.
390
391
393
395
397
397
400
402
404
405
406
2. @alba protiv rje{enja

^lan 233.
^lan 234.
^lan 235.
^lan 236.
407
409
409
411
IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija
^lan 237.
^lan 238.
^lan 239.
^lan 240.
^lan 241.
^lan 242.
^lan 243.
^lan 244.
^lan 245.
^lan 246.
^lan 247.
^lan 248.
^lan 249.
^lan 250.
^lan 251.
^lan 252.
^lan 253.
^lan 254.
413
414
415
415
417
418
418
419
419
420
421
421
422
423
424
424
424
425
2. Ponavljanje postupka
^lan 255.
^lan 256.
^lan 257.
^lan 258.
^lan 259.
^lan 260.
^lan 261.
^lan 262.
^lan 263.
^lan 264.
426
430
430
433
433
434
435
436
436
438
XIII
3. Odnos
^lan
^lan
^lan
izmedu prijedloga za ponavljanje postupka i revizije

265.
266.
267.
438
440
440
Dio tre}i
X - SUDSKE MJERE OSIGURANJA
^lan 268.
^lan 269.
^lan 270.
^lan 271.
^lan 272.
^lan 273.
^lan 274.
^lan 275.
^lan 276.
^lan 277.
^lan 278.
^lan 279.
^lan 280.
^lan 281.
^lan 282.
^lan 283.
^lan 284.
^lan 285.
^lan 286.
^lan 287.
^lan 288.
^lan 289.
^lan 290.
442
444
446
447
450
453
455
456
456
458
459
460
462
462
463
465
467
467
469
469
470
471
471
Dio ~etvrti
OP]E ODREDBE
XI - STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI
^lan 291.
^lan 292.
^lan 293.
^lan 294.
^lan 295.
^lan 296.
^lan 297.
^lan 298.
^lan 299.
472
476
477
481
484
486
489
490
491
XII PUNOMO]NICI
^lan 300.
^lan 301.
493
495
XIV
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
302.
303.
304.
305.
306.
307.
308.
309.
310.
311.
312.
498
498
500
502
504
505
507
509
511
513
514
XIII JEZIK U POSTUPKU

^lan 313.
^lan 314.
^lan 315.
515
516
516
XIV - VRIJEDNOST SPORA

^lan 316.
^lan 317.
^lan 318.
^lan 319.
^lan 320.
^lan 321.
^lan 322.
517
519
519
520
520
521
522
XV ROKOVI I ROÎ[TA
1. Rokovi
^lan 323.
^lan 324.
^lan 325.
524
526
528
2. Ro~i{te
^lan 326.
^lan 327.
533
535
3. Povrat
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
535
539
541
542
543
545
u prija{nje stanje
328.
329.
330.
331.
332.
333.
XVI PODNESCI
^lan 334.
^lan 335.
^lan 336.
546
548
550
XV
XVII DOSTAVA PISMENA

1. Op}e odredbe
a) Na~in dostave pismena
^lan 337.
^lan 338.
553
554
b) Dostava fizi~kim i pravnim osobama

^lan 339.
^lan 340.
^lan 341.
^lan 342.
555
556
559
559
c) Vrijeme i mjesto dostave

^lan 343.
560
2. Dostava putem po{te

^lan 344.
561
3. Dostava preko ovla{tene pravne osobe ili ovla{tene slu`bene osobe suda
a) Dostava fizi~kim osobama
^lan 345.
^lan 346.
^lan 347.
^lan 348.
561
563
564
566
b) Dostava pravnim osobama

^lan 349.
567
c) Odbijanje prijema pismena

^lan 350.
568
d) Dostavnica
^lan 351.
569
4. Promjena adrese
^lan 352.
571
5. Punomo}nik i zastupnik za primanje pismena

^lan 353.
^lan 354.
574
575
6. Dostava od strane stranaka

^lan 355.
575
XVIII PREGLEDANJE I PREPISIVANJE SPISA

^lan 356.
576
XIX - IZUZE]E
^lan 357.
578
XVI
^lan
^lan
^lan
^lan
358.
359.
360.
361.
580
581
583
584
XX SUPARNIÂRI
^lan 362.
^lan 363.
^lan 364.
^lan 365.
^lan 366.
^lan 367.
^lan 368.
585
590
594
595
597
600
601
XXI SUDJELOVANJE TRE]IH OSOBA U PARNICI

1. Sudjelovanje umje{a~a
^lan 369.
^lan 370.
^lan 371.
602
604
605
2. Obavijest tre}e osobe o parnici

^lan 372.
606
XXII ZAPISNICI
^lan 373.
^lan 374.
^lan 375.
^lan 376.
^lan 377.
607
609
611
612
614
XXIII PREKID POSTUPKA

^lan 378.
^lan 379.
^lan 380.
^lan 381.
^lan 382.
615
617
619
620
621
XXIV TRO[KOVI POSTUPKA

1. Parni~ni tro{kovi
^lan 383.
^lan 384.
^lan 385.
^lan 386.
^lan 387.
^lan 388.
^lan 389.
^lan 390.
^lan 391.
^lan 392.
622
623
623
624
626
628
628
629
630
630
XVII
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
393.
394.
395.
396.
397.
398.
631
632
633
633
635
636
2. Tro{kovi u postupku za osiguranje dokaza

^lan 399.
637
3. Oslobo|enje od pla}anja tro{kova postupka

^lan 400.
^lan 401.
^lan 402.
^lan 403.
^lan 404.
^lan 405.
638
639
639
640
640
641
XXV NEPO[TIVANJE SUDA

^lan 406.
^lan 407.
^lan 408.
^lan 409.
^lan 410.
^lan 411.
^lan 412.
^lan 413.
642
643
644
645
646
648
649
650
XXVI - PRAVNA POMO]

^lan 414.
^lan 415.
^lan 416.
^lan 417.
^lan 418.
651
652
653
653
654
Dio peti
POSEBNI POSTUPCI
XXVII - POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA
^lan 419.
^lan 420.
^lan 421.
^lan 422.
655
656
656
657
XXVIII ^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
658
659
659
660
662
XVIII
POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANJA POSJEDA

423.
424.
425.
426.
427.
XXIX POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

^lan 428.
^lan 429.
^lan 430.
^lan 431.
^lan 432.
^lan 433.
663
664
665
666
666
668
XXX POSTUPAK PRED ARBITRA@OM

^lan 434.
^lan 435.
^lan 436.
^lan 437.
^lan 438.
^lan 439.
^lan 440.
^lan 441.
^lan 442.
^lan 443.
^lan 444.
^lan 445.
^lan 446.
^lan 447.
^lan 448.
^lan 449.
^lan 450.
^lan 451.
^lan 452.
^lan 453.
669
671
672
673
674
675
676
677
678
678
679
680
680
681
682
682
682
683
684
684
Dio {esti
XXXI - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE
^lan 454.
^lan 455.
^lan 456.
^lan 457.
^lan 458.
^lan 459.
^lan 460.
^lan 461.
685
687
689
692
692
693
695
695
BIOGRAFIJE ^LANOVA AUTORSKOG TIMA

REGISTAR POJMOVA
697
699
XIX
PREDGOVOR
Novele Zakona o parni~nom postupku u oba entiteta, Federaciji Bosne i Hercegovine i

Republici Srpskoj, od velikog su zna~aja za sve prakti~are u cijeloj Bosni i Hercegovini.
One }e se znatno odraziti i na cjelokupan pravni sistem jer novi parni~ni postupak od
17.7.2003. godine u Republici Srpskoj, a od 28.10.2003. godine u Federaciji Bosne i
Hercegovine odre|uje privatna autonomija. Ova promjena - na~elo da podnosilac zahtjeva podnosi dokaze - sudijama i advokatima u zemlji daje jednu novu ulogu u
parni~nom postupku koja je u skladu sa kontinentalnim standardima. Cilj ovog komentara je da pravnim prakti~arima olak{a svakodnevnu pri-mjenu ovih zakona. U tom
smislu ovom prilikom treba zahvaliti i Vije}u Evrope na njegovoj inicijativi za izradu
komentara Zakona o parni~nom postupku, te za konstruktivnu i prijatnu suradnju.
Njema~ka fondacija za me|unarodnopravnu suradnju (Fondacija IRZ)1 od 2000. godine
djeluje u Bosni i Hercegovini u okviru Pakta za stabilnost jugoisto~ne Evrope. Za teì{te
svojih aktivnosti smo svjesno odabrali edukaciju i dodatno obrazovanje sudija i advokata koje odgovara potrebama prakse. Upravo u gra|anskom pravu su me|unarodne organizacije nudile relativno malo. Niz seminara "Privredno pravo u trì{noj privredi" je sigurno u tom domenu popunio jednu postoje}u prazninu. Od 2000. godine organiziramo
ovu seriju seminara; ona je i dalje veoma prihva}ena kod prakti~ara u Bosni i
Hercegovini. U okviru seminara koji su se odràvali 2003. i 2004. godine, u~esnici radnih grupa koje su radile na izradi ovih zakona su znala~ki predstavljali novele Zakona
o parni~nom postupku i raspravljali o njima.
U procesu nastanka Zakona o parni~nom postupku Fondacija IRZ je imala i savjetodavnu ulogu. Jedna njema~ka sutkinja - jedna gospo|a koja vlada jednim od jezika
koji se govore u Bosni i Hercegovini, prisustvovala je sjednicama radne grupe kako bi
pomogla da novi zakoni budu {to bliì potrebama prakse. Tokom izrade komentara
Fondacija IRZ se prije svega trudila da oni budu {to jednostaviji za primjenu, te je na
raspolaganje stavila gospodina dr. Stefana Prnera, advokata, stru~njaka koji je zajedno
sa autorima radio na strukturi komentara i pojedinih tekstova, a s druge strane je do
samog {tampanja pratio cjelokupan proces redigovanja. Na ovom se mje-stu èlimo zahvaliti gospodinu dr. Prneru na njegovom izuzetnom i angaìranom zalaganju tokom
rada u Bosni i Hercegovini - ne samo u pogledu ovog komentara.
@elja nam je da ova knjiga svojim korisnicima postane svakodnevna literatura, da je
na{ doprinos njenom nastanku doprinio da bude {to jednostavnija za upotrebu i da }e
se time olak{ati implementacija novih zakona.
Matthias Weckerling
Direktor
Deutsche Stiftung fr internationale rechtliche Zusammenarbeit e. V. (IRZ-Stiftung)
XX
New legislation, together with the application of a range of international human rights conventions, incorporated directly in the legal order of the Bosnia and Herzegovina have radically
changed the legal system of Bosnia and Herzegovina. Also, due to the introduction of a range
of new legal mechanisms, such as plea bargaining, judges, prosecutors and lawyers are facing new challenges in their work. .
These challenges and changes motivated the Council of Europe, together with the European
Commission, to fund the Civil Law Commentary Project as a project of the European Initiative
for Democracy and Human Rights Rule of Law Section and the CARDS programme, which has
been implemented by the Council of Europe Office in Sarajevo.
The project is aimed at providing legal practitioners in Bosnia and Herzegovina with up to date
commentaries on important areas of current procedural laws, thereby enhancing their capacity to both advocate and adjudicate the law more effectively.
These Commentaries refer to the Codes on Civil Procedure in Federation of Bosnia and
Herzegovina and Republika Srpska, which are modern laws, compatible with European standards and practices.
We are convinced that these Commentaries will be an excellent tool, which will assist both the
parties and the judicial actors (judges, attorneys at law, notaries, etc) in increasing the efficiency of the judicial system in Bosnia and Herzegovina and contributing to the process of strengthening the rule of law.
Novi propisi i primjena me|unarodnih konvencija iz oblasti ljudskih prava, inkorporirani direktno u pravni poredak Bosne i Hercegovine, radikalno su promijenili
pravni sistem Bosne i Hercegovine. Tako|er, usljed uvo|enja niza novih pravnih
mehanizama, kao {to je nagodba, sudije, tuìoci i pravnici se susre}u s novim izazovima u svom radu.
Ovi izazovi i promjene su motivirali Vije}e Evrope i Evropsku komisiju da finansiraju projekat Komentara zakona o parni~nom postupku unutar projekta Evropska
inicijativa za demokratiju i ljudska prava Odjela za vladavinu prava i CARDS
programa, koji je implementiran od strane Vije}a Evrope, Ureda u Sarajevu.
Cilj projekta je pruìti pravnim prakti~arima u Bosni i Hercegovini jedan moderan komentar zakona o va`nim oblastima pozitivnih procesnih zakona i tako
pobolj{ati njihove sposobnosti kako u oblasti zastupanja tako i u oblasti su|enja.
Ovaj komentar je pisan za zakone o parni~nom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine i Republike Srpske, koji su moderni zakoni uskla|eni s evropskim
standardima i praksom.
Vjerujemo da }e ovaj Komentar biti jedan odli~an pravni instrument koji }e pomo}i
objema stranama u postupku kao i sudijama, advokatima, notarima itd. u cilju
pobolj{anja efikasnosti sudstva u Bosni i Hercegovini i doprinijeti procesu ja~anja
vladavine prava u BiH.
Ambasador Michael B. HUMPHREYS

{ef Delegacije Evropske komisije
u Bosni i Hercegovini
Guy de VEL
generalni direktor pravnih
poslova Vije}a Evrope
KRATKE INFORMACIJE
ÎTAOCIMA OVOG KOMENTARA
Kratke informacije ~itaocima ovog komentara

Cilj ovog komentara je da bude pomo}no sredstvo za svakodnevni rad sa Zakonom
o parni~nom postupku oba entiteta Bosne i Hercegovine.
Tome sluì i ~itav niz prakti~nih oznaka samog teksta komentara, kao npr.:
U pravilu, obja{njenja o odnosu nekog ~lana sada vaè}eg zakona prema ~lanovima ranije vaè}ih zakonskih propisa se nalaze na samom po~etku teksta komentara uz svaki pojedina~ni ~lan zakona. Dakle, ~italac tamo moè brzo prona}i
odgovor na pitanje da li neki ~lan zakona sadrì ne{to novo u odnosu na do
sada poznata zakonska rje{enja ili ne.
Ukoliko je to bilo mogu}e, redoslijed komentara uz svaki pojedna~ni ~lan zakona

slijedi unutra{nji redoslijed tog ~lana. To zna~i da se elementi npr. prvog stava
jednog ~lana komentiraju jasno odvojeno od elemenata drugog stava itd. Dakle,
~italac samo treba npr. da prona|e naznaku "uz st. 2" (koja je {tampana boldiranim slovima) ako ga zanima neki problem vezan uz taj stav ~lana zakona.
Izdava~i su zamolili autore da upu}uju na sudsku praksu direktno uz

pojedina~ni stav ili elemenat jednog ~lana (a ne na kraju komentara kako je to
uobi~ajeno u mnogim drugim komentarima). To je iz razloga {to }e ~italac-prakti~ar o~ekivati da sve relevantne informacije o nekim stavovima (me|u koje spada
i doti~na sudska praksa) nekog ~lana zakona na|e na jednom mjestu, a ne na
razli~itim mjestima teksta.
Klju~ne rije~i u tekstu komentara su istaknute boldiranim slovima
Lak{em upu}ivanju na odre|ena mjesta komentara sluì i sistem "rubnih brojeva". To su brojevi na vanjskoj strani teksta kojima se enumerira komentar uz
svaki ~lan zakona. Tako npr. oznaka "160/2" u registru pojmova zna~i da se
komentar vezan uz doti~nu klju~nu rije~ nalazi u komentaru uz ~lan 160, a u
samom tekstu pored broja "2" na rubu teksta. Ova tehnika omogu}ava i da
upu}ivanje na tekst iz registra pojmova ne treba da se mijenja znatno u slu~aju
novih dopunjenih izdanja komentara.
XXIII
Osim toga, izdava~i su zamolili autorice i autore da {to vi{e predstavljaju svoju vlastitu praksu, da daju prijedloge za postupanje u odre|enim prakti~nim situacijama i
da upozoravaju na postoje}e ali i mogu}e budu}e probleme primjene Zakona, pogotovo u situacijama u kojima se pored ZPP-a primjenjuju i odredbe drugih zakona.
Zakoni se brzo (ponekad ~ak i prebrzo) pi{u. Primjenjivanje (ili kako se sada kaè
"implementacija") nekog novog zakona me|utim nije neka konstantna stvar, nego trajni i teku}i proces razvoja, razmjena iskustava, i ponekad i metode "poku{aj i gre{ka".
Imaju}i to u vidu, svi u~esnici u izradi ovog komentara su svjesni da knjiga koju
imate pred sobom, ne moè biti kona~na. Isto vaì i za mi{ljenja koja su autori iznijeli u svojim tekstovima. Stru~na diskusija me|utim moè krenuti tek kada neko da
svoj stav kao po~etnu ta~ku za tu diskusiju.
U ovom smislu se mole ~itaoci za informacije o praksi razli~itih sudova pri primjeni novog ZPP-a, za svoje stavove vezane za mi{ljenja koja su iznijeta u ovom
komentaru, kao i za sve druge prijedloge koji bi mogli doprinijeti razvoju ovog
komentara u mogu}im budu}im izdanjima.
Na kraju èlim da zahvalim svim u~esnicima u ovom projektu. To su, naravno, prvom
redu autori. Njihov doprinos ovom komentaru je vidljiv svakom ~itaocu preko njihovih tekstova.
Osim autorima, zahvaljujem i nizu lica koja su doprinijela ovom komentaru svojom
inicijativom, podr{kom i savjetom. Na strani Vije}a Europe to su Hugh Chetwynd,
specijalni predstavnik generalnog sekretara Vije}a Europe u BiH, Monica Macovei
(koja je u toku projekta postala ministrica pravosu|a svoje domovine Rumunije),
Admir Suljagi} (koji je slijedio kao voditelj projekta komentara ZIP-a i ZPP-a FBiH i
RS) i Edina Harabinja (koja je pruìla dragocjenu tehni~ku pomo}). Na strani
Njema~ke fondacije za me|unarodnopravnu suradnju (IRZ fondacija) zahvaljujem
direktoru Matthiasu Weckerlingu, Britti Schwarz, voditeljici projekta IRZ-fondacije za
BiH, kao i dr. Arndu Whleru. Zahvaljujem i kolegama Fe|adu Za~iragi}u i Mehmedu
Hadì}u na zaista pa`ljivoj obradi kona~nih tekstova.
Dr Stefan Prner
Rechtsanwalt
stru~ni suradnik IRZ-fondacije za BiH
XXIV
PREGLED OSNOVNE KORI[TENE LITERATURE
Advokatska komora Republike Srpske: Advokatura- âsopis za pravnu teoriju i

praksu 1999-2004.
Bazala B.: Zakon o parni~nom postupku sa obja{njenjima i sudskim odlukama,
Informator, Zagreb 1969.
Bilten: Vrhovni sud Republike Crne Gore, Podgorica, 1995-1999 god.
Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine: NIP Slu`beni list SR
BiH, Sarajevo, 1984-1991.
Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: JP NIO
Slu`beni list Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1997-2004.
Bilten sudske prakse: Vrhovni sud Srbije 1992-2004.
Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Republike Srpske: Banja Luka 1999. i 2004.
Crni} I.: Izvr{ni postupak u praksi, Informator, Zagreb, 1994.
Culja S., Triva S.: Komentar zakona o parni~nom postupku, Narodne novine,
Zagreb, 1957.
âlija B.: Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo 1986.
âlija B., Omanovi} S.: Gra|ansko procesno pravo, Univerzitet u Sarajevu, Pravni
fakultet, Sarajevo, 2000.
îzmi} J.: Novo gra|ansko procesno pravo Federacije Bosne i Hercegovine, Zbornik
Pravnog Fakulteta u Zagrebu, 2000.
]osi} R.: Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, AIZ poslovni biro,
Beograd, 1996.
XXV
]osi} R.: Parni~ni postupak, AIZ Poslovni biro, Beograd, 1997.

]osi} R., Krsmanovi} T.: Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava,
Poslovni biro, Beograd, 2000.
Dika M., îzmi} J.: Komentar Zakona o parni~nom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine, OSCE - Ured za demokratizaciju, Sarajevo, 2000.
Godi{njak Pravnog fakulteta u Banja Luci: broj XXVI 2002.
Hugo W.: Teoretsko-prakti~ni priru~nik jugoslovenskog gra|anskog parni~nog prava,
Zagreb, 1938.
Ivo{evi} Z.: Suparni~arstvo, Pravno ekonomski centar, Beograd, 1979.
Izbor odluka: Vrhovni sud Republike Hrvatske, Zagreb, 1994-2002.,
Jankovi} M., Jankovi} @., Karamarkovi} H., Petrovi} D.: Komentar Zakona o
parni~nom postupku, Tre}e dopunjeno izdanje, Savremena administracija,
Beograd, 1990.
Kamhi S.: Gra|anski sudski postupak, UIP Veselin Masle{a, Sarajevo, 1951.
Krsmanovi} T.: Najnovija sudska praksa iz gra|anskog procesnog prava, Poslovni
biro, Beograd, 1999.
Krsmanovi} T.: Parnica u praksi - Na~elni stavovi, zaklju~ci, pravna shvatanja, i
sentence iz parni~nog postupka, Poslovni biro DOO, Beograd, 2002.
Krsmanovi} T., Bogdanovi} @.: Najnovija sudska praksa iz parni~nog postupka,
vlastito izdanje, Beograd, 1999.
Marki~evi} A.: Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, NIP Export pres,
Beograd, 1977.
Markovi} ^. M.: Teorija gra|anskog parni~nog postupka, Nau~na knjiga, Beograd,
1948.
Misija Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini: Program procjene sudskog sistema JSAP, Tematski izvje{taj IV, Svedo~enje sudskih vje{taka: Upotreba i
zloupotreba vje{ta~enja, 2000.
Omanovi} S. - ABA CEELI, Udrènje sudija-ssudaca u FBiH, Udruènje sudija i
tuìlaca u RS, u saradnji sa Nezavisnom pravosudnom komisijom: Komentari
na nacrte Zakona o parni~nom postupku i Zakona o izvr{nom postupku,
Sarajevo, 2002.
Pajovi} V., @ivanovi} M., Mom~ilovi} R.: Gra|ansko procesno pravo, Univerzitet u
Banjoj Luci, Pravni Fakultet, 2001.
XXVI
Petakovi} R.: Zakon o parni~nom postupku sa sudskom praksom i registrom pojmova, AIZ Poslovni biro, Beograd, 1991.
Porobi} M., Porobi} V., Porobi} J.: Zakoni o parni~nom postupku (Federacija BiH,
republika Srpska i Br~ko Distrikt BiH) sa komentarom i sudskom praksom,
Privredna {tampa, Sarajevo, 2004.
Pozni} B.: Gra|ansko procesno pravo, Savremena administracija, Beograd, 1978.
Pozni} B. Gra|ansko procesno pravo, Savremena administracija, Beograd, 1989.
Pozni} B., Vraàli} M., Ba~i} F.: Zakon o parni~nom postupku, sa komentarom,
uvodnim zakonom i registrom pojmova, Nova administracija, Beograd, 1957.
Pregled sudske prakse: Vrhovni sud Hrvatske, Zagreb, 1979-1991.,
Radovanov A.: Na~elni stavovi i pravna shvatanja, Pravo DOO, Novi Sad, 2000.
Ral~i} T., Tanaskovi} V.: Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom
praksom i obrascima, NIP Knièvne novine, Beograd, 1977.
Ral~i} T., Tanaskovi} V.: Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom
praksom, obrascima i registrom pojmova, Knjièvne novine, Beograd, 1980.
Risti} V., Risti} M.: Praktikum za parnicu, II dopunjeno izdanje, Savremena administracija, Beograd, 1990.
Stankovi} G.: Gra|ansko procesno pravo, Zavod za ud`benike i nastavna sredstva,
Beograd, 1989.
Stani{i} S.: Suparni~arstvo posrednog i neposrednog dràoca, Avokatura br. 9-10,
Advokatska komora Republike Spske, 2003.
Stani{i} S.,: Stranke i zastupnici u parni~nom postupku, Advokatura br. 11-12,
Advokatska komora Republike Srpske, 2004.
Sudska praksa: CD izdanje, Intermex, Beograd 2004.
Sudska praksa privrednih sudova: Grme~ - Privredni pregled, Beograd, 1996-2001.
Sudska praksa u primjeni Zakona o parni~nom postupku: Okru`ni sud u Zagrebu
broj 17, 1988.
Trifkovi} M., Omanovi} S.: Me|unarodno poslovno pravo i arbitraè, Ekonomski
fakultet Univerziteta u Sarajevu - Izdava~ka djelatnost, Sarajevo, decembar 2001.
Triva S.: Gra|ansko procesno pravo 1, Narodne novine, Zagreb, 1972.
Triva S.: Gra|ansko parni~no procesno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1983.
XXVII
Triva S., Belajec V., Dika M.: Gra|ansko parni~no procesno pravo, Narodne novine,
Zagreb, 1986.
Triva S., Belajec M., Dika M.: Novo parni~no procesno zakonodavstvo, Informator,
Zagreb, 1977.
Triva S., Belajec V., Dika M.: Novo parni~no procesno pravo, Zbirka radova,
Informator, Zagreb, 1977.
Udruènje sudija i tuìlaca Republike Srpske: Glasnik pravde - âsopis za pravnu
teoriju i praksu, 2000-2004.
Veronja A., Culja S.: Zakonik o sudskom postupku u gra|anskim parnicama
Gra|anski parni~ni postupak, Tisak jugoslovenske {tampe d.d. Zagreb, 1930.
Zakon o obveznim odnosima (Slu`beni list SFRJ broj 29/78, 57/79)
Zakon o naslje|ivanju (Slu`beni list SFRJ broj 7/80)
Zakon o vlasni~ko pravnim odnosima (Slu`bene novine FBiH broj 6/98, 29/03)
Zbirka sudskih odluka: Savezni sud, Beograd, 1970-1999.
Ze~evi} E.: Komentar zakona o parni~nom postupku, Logos, Sarajevo, 2004.
@ivkovi} S.: Parnica u praksi, Savremena administracija, Beograd, 1982.
XXVIII
OBJA[NJENJE SKRA]ENICA
KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI
~l.
~lan-~lanak u zakonskom tekstu
Gvl
ozna~ava odluku Vrhovnog suda Republike Srpske i Vrhovnog suda

Federacije Bosne i Hercegovine donesenu u parni~nom postupku
povodom zahtjeva za za{titu zakonitosti
Gzz
ozna~ava odluku Vrhovnog suda donesenu u parni~nom postupku

povodom zahtjeva za za{titu zakonitosti
Gzs
ozna~ava odluku biv{eg Saveznog suda SFRJ donesenu u parni~nom

postupku
G`
ozna~ava odluku drugostepenog suda donesenu po àlbi u parni~nom

postupku
KM
konvertibilna marka
KZ FBiH
Krivi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine
KZ RS
Krivi~ni zakon Republike Srpske
op. cit
ozna~ava citat iz nekog djela
OS
Okru`ni sud
Pzz
ozna~ava odluku biv{eg Vrhovnog privrednog suda donesenu po

zahtjevu za za{titu zakonitosti u privrednim sporovima
P`
ozna~ava odluku drugostepenog suda donesenu po àlbi u parni~nom

postupku u privrednim sporovima
sl. du`nost
slu`bena du`nost
Sl
ozna~ava odluku biv{eg Vrhovnog privrednog suda donesenu u

privrednim sporovima
XXIX
to~., ta~.
to~ka, ta~ka
ozna~ava odluku donesenu u upravnom sporu
VPS
vrhovni privredni sud
VS
vrhovni sud
VS BiH
Vrhovni sud Bosne i Hercegovine
VS FBiH
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine
VSH
Vrhovni sud Hrvatske
VSJ
Vrhovni sud Jugoslavije
VSK
Vrhovni sud Kosova
VS RCG
Vrhovni sud Republike Crne Gore
VS RH
Vrhovni sud Republike Hrvatske
VS RS
Vrhovni sud Republike Srpske
VSS
Vrhovni sud Srbije
VS Srbije
Vrhovni sud Srbije
VS Vojvodine
Vrhovni sud Vojvodine
ZIP
Zakon o izvr{nom postupku
ZOO
Zakon o obveznim odnosima - Zakon o obligacionim odnosima
ZOP
Zakon o ovr{nom postupku
ZOUP RS
Zakon o op{tem upravnom postupku Republike Srpske
ZPP
Zakon o parni~nom postupku
ZRSZ
Zakon o rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u

odre|enim odnosima
ZSPI
Zakon o slobodi pristupa informacijama
ZUP FBiH
Zakon o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
XXX
KOMENTARI AUTORA PO ^LANOVIMA

ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU
Zlatko Kulenovi}:
~lanovi 237-267.
~lanovi 313-322.
~lanovi 356-361.
~lanovi 373-418.
Stjepan Mikuli}:
~lanovi 268-290.
~lanovi 334-355.
~lanovi 434-453.
Svjetlana Mili{i}:
~lanovi 53-173.
~lanovi 454-455.
Jadranka Stani{i}:
~lanovi 1-14.
~lanovi 203-236.
~lanovi 291-312.
~lanovi 323-333.
~lanovi 362-372.
~lanovi 419-433.
~lanovi 456-461.
Danka Vu~ina:
~lanovi 15-52.
~lanovi 174-202.
XXXI
Z A K O N
O PARNI^NOM POSTUPKU
KOMENTARI
ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
REPUBLICI SRPSKOJ ^lan 1
Dio prvi
I - OSNOVNE
ODREDBE
GLAVA I
OSNOVNI PRINCIPI
1
Osnovni principi, kao osnovni postulati pravne za{tite, sluè kao vodilja pri
ure|enju postupka kojim se pruà pravna za{tita i isti imaju za cilj da se u
tom postupku ostvari kako zakonitost i pravilnost, tako i efikasnost i ekonomi~nost postupka.
Novo parni~no procesno zakonodavstvo, otjelotvoreno u Zakonu o parni~nom

postupku Republike Srpske (Sl. Glasnik RS 58/03 i 85/03 u daljem tekstu
ZPP RS) i Zakonu o parni~nom postupku Federacije BiH (Sl. Novine Federacije
BiH br. 53/03 u daljem tekstu ZPP FBiH) se u odnosu na ranija parni~no
procesna zakonodavstva i to, raniji Zakon o parni~nom postupku Republike
Srpske (Sl. List SFRJ 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 35/91, Sl.
Glasnik RS 17/93, 14/94, 32/94 u daljem tekstu raniji ZPP RS) i raniji Zakon
o parni~nom postupku Federacije BiH (Sl. Novine Federacije BiH 42/98 i 3/99
u daljem tekstu raniji ZPP FBiH) u ovom djelu razlikuje samo u pogledu
~lana 7, ~lana 11 i ~lana 13, o kojim ~lanovima }e biti vi{e rije~i u komentarima tih ~lanova.
Ina~e i prema ranijem i prema novom parni~nom procesnom zakonodavstvu

parni~ni postupak je ure|en sa ~etrnaest osnovnih principa kao postulata
pravne za{tite.
^lan 1.
(ZPP RS)
Ovim zakonom odre|uju se pravila postupka na osnovu kojih osnovni
sudovi, okru`ni sudovi i Vrhovni sud Republike Srpske raspravljaju i
odlu~uju u gra|ansko pravnim sporovima ako posebnim zakonom nije
druga~ije odre|eno.
^lan 1.
(ZPP FBiH)
Ovim zakonom se odre|uju pravila postupka na osnovu kojih op}inski
sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u
daljem tekstu: Vrhovni sud Federacije) raspravljaju i odlu~uju u gra|anskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije druga~ije odre|eno.
Uop{teno: Razlika koja se uo~ava, u su{tini istih odredaba ~lana 1. ZPP-a FBiH
i ~lana 1. ZPP-a RS je u tome, {to iz Ustava Republike Srpske te odredaba
^lan 1 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
Zakona o sudovima i sudskoj slu`bi (Sl. glasnik Republike Srpske 13/00, 15/00,
16/00, 70/01, 77/02, 85/03, 96/03, 114/03) proizlazi da sudsku funkciju u Republici
Srpskoj, u okviru redovnih sudova, vr{e Vrhovni sud Republike Srpske, okru`ni
sudovi i osnovni sudovi, a iz Ustava Federacije BiH i odredaba Zakona o
Vrhovnom sudu Federacije BiH (Sl. novine Federacije BiH 2/95, 4/95, 9/96,
33/99, 20/01, 44/01), te zakona o sudovima na razini kantona u Federaciji BiH,
proizilazi da sudsku funkciju, u okviru redovnih sudova, vr{e Vrhovni sud
Federacije BiH, kantonalni sudovi i op}inski sudovi.
Ina~e, odredbe ~lana 1. novog parni~nog procesnog zakonodavstva, kojima se
reguli{e fakti~ki podru~je primjene Zakona o parni~nom postupku, razlikuje se
od odredaba ~lana 1. ranijih postupaka, kako ranijeg ZPP-a RS, tako i ranijeg
ZPP-a FBiH, po tome {to se istim odre|uju pravila postupka po kojima postupaju redovni sudovi kada raspravljaju i odlu~uju u gra|anskopravnim sporovima, ako posebnim propisom nije druk~ije odre|eno, ne poku{avaju}i da, primjera radi, kao u ranijim postupcima, nabroje odre|ene gra|anskopravne sporove. Stoga se, s obzirom na kompleksno tuma~enje gra|anskopravnog spora, rje{enja u novom parni~noprocesnom zakonodavstvu ~ine prakti~nija i jednostavnija.
2
Odredbom ovog ~lana utvr|eno je podru~je primjene Zakona o parni~nom

postupku, i to organizaciono-kauzalnim kriterijumom, obzirom da po pravilima parni~nog postupka postupaju sudovi (organizaciona komponenta) kada
rje{avaju tzv. gra|anskopravne sporove u {irem smislu (kauzalna komponenta) (prema Komentar Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH dr. sc.
Mihajlo Dika i mr. sc. Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000. godine, OSCE Ured za
demokratizaciju, str. 25)
Gra|anskopravni spor je spor izme|u subjekata prava proiza{ao iz nekog

gra|anskopravnog odnosa, koji opravdava angaòvanje suda radi pruànja
za{tite prava. Kako je odredbom ovog ~lana propisano da se Zakonom o
parni~nom postupku odre|uju pravila po kojima sudovi raspravljaju i odlu~uju
u gra|anskopravnim sporovima, ti bi sporovi ~inili sadràj pojma tzv.
gra|anskoparni~ne stvari. (citat iz djela Komentar Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH, dr. sc. Mihailo Dika i mr. sc. Jozo îzmi}, Sarajevo,
2000. godine, OSCE Ured za demokratizaciju, str. 26-27)
Kriteriji za odre|ivanje pojma gra|anskoparni~ne stvari u Zakonu o

K
parni~nom postupku i zakonima o sudovima su jurisdikcijsko-funkcionalnog
karaktera. Jurisdikcijski, zato {to polaze od toga spada li odre|ena pravna
stvar u nadle`nost sudova, a funkcionalno zato {to polazi od toga rje{ava li
se odre|ena pravna stvar po pravilima gra|anskoparni~ne procedure. (citat
iz djela Komentar Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH, dr. sc.
Mihailo Dika i mr. sc. Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000. godine, OSCE Ured za
demokratizaciju, str. 26-27)
Prema ovoj odredbi parni~ni postupak predstavlja redovan put za{tite povrede
prava proiza{lih iz nekog gra|anskopravnog odnosa subjekata prava, ali se ostvarenje ili za{tita ovih prava ne vr{i samo u parni~nom postupku, nego i u
vanparni~nom postupku, pred drugim sudovima i dràvnim organima.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odre|ene sporove koji proizlaze iz gra|anskopravnog odnosa sudovi raspravljaju po pravilima vanparni~nog postupka (ure|enje me|a, razvrgnu}e imovinske
zajednice, ure|enje odnosa izme|u suvlasnika ili sukorisnika, pravi~na naknada
za nacionalizovano gra|evinsko zemlji{te ili za eksproprisanu nepokretnost,
odre|ivanje nosioca stanarskog prava poslije razvoda braka, dozvola za stupanje
u brak maloljetnog lica, progla{enje nestalog lica za umrlog, li{avanje i vra}anje
poslovne sposobnosti itd.) (prema djelu Zakon o parni~nom postupku, sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, Tomislav Ral~i} i Vitoje Tanaskovi}, NIP
Knjièvne novine, Beograd, 1977. godine, str. 18). To ukazuje na to da iako i
u ovim odnosima nastaje spor o njemu se ne raspravlja u parnici, pa se stoga
ne smije poistovje}ivati u terminolo{kom zna~enju parnica sa sporom.
Naprotiv, postojanje spora u gra|anskopravnim odnosima nije uvijek uslov da

se pokrene parnica. To su slu~ajevi kada stranke ne mogu druk~ije utvrditi
svoja prava iz li~nih, porodi~nih i drugih odnosa, a zakon ipak predvi|a da
se o ovim pravima i obavezama raspravlja i odlu~uje po pravilima parni~nog
postupka (npr. sporazumni prijedlog za razvod braka, utvr|enje postojanja
braka kada stranke nemaju isprave o zaklju~enom braku, utvr|ivanje ili osporavanje o~instva ili materinstva i onda kada izme|u prirodnih roditelja i
zakonskih zastupnika nema spora o tome).
Odre|ena prava proiza{la iz gra|anskopravnih odnosa subjekata prava uìvaju

pak isklju~ivu za{titu pred organima uprave po pravilima upravnog postupka (pravo podi}i objekat na svom zemlji{tu uslovljeno je dobijanjem rje{enja
o gra|evinskoj dozvoli upravnog organa koje se temelji na urbanisti~kotehni~kim uslovima naseljenog mjesta; upotreba izgra|enog objekta i promet
uslovljeni su rje{enjem o upotrebnoj dozvoli nadle`nog gra|evinskog upravnog
organa; priznanje prava svojine ili prava besplatnog kori{tenja na zemlji{tu u
dru{tvenoj svojini koje jedno lice drì bez osnova moè se raspraviti samo u
postupku za raspravljanje odnosa nastalih samostalnim zauze}em zemlji{ta u
dru{tvenoj svojini (pred komisijom ili upravnim organom) itd. (prema djelu
Zakon o parni~nom postupku, sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, Tomislav Ral~i} i Vitoje Tanaskovi}, NIP Knjièvne novine, Beograd,
1977. godine, str. 18)
Neka prava, opet, koja se {tite po pravilima parni~nog postupka mogu}e je

za{tititi i po pravilima upravnog postupka, u kom slu~aju imamo tzv. uporednu za{titu prava. Npr., ako se u stan u dru{tvenoj svojini ili gra|anskoj svojini useli lice bez pravnog osnova, davalac stana na kori{tenje moè zahtjev
za ispra`njenje stana postaviti tu`bom u parnici ili takav zahtjev moè staviti upravnom organu nadle`nom za stambene poslove. Tako|e, ako kom{ija
otpadne vode navodi na zemlji{te kom{ije, pa time pogor{ava higijenske uslove
kori{tenja njegovog objekta ili zemlji{ta, vlasnik susjednog zemlji{ta se za za{titu
svojih prava moè obratiti sanitarnoj inspekciji, ali istovremeno sopstvenik kome
je povrije|eno imovinsko pravo moè zahtijevati i za{titu pred sudom u
parni~nom postupku jer se ova dva postupka ne isklju~uju, s tim {to se
upravni postupak pokre}e u pravilu po slu`benoj du`nosti radi za{tite op{teg
interesa, a parni~ni se zasniva na stvarno pravnom odnosu sopstvenika dva
susjedna dobra i zloupotrebi prava (prema djelu Zakon o parni~nom postup-
ku, sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, Tomislav Ral~i} i Vitoje

Tanaskovi}, NIP Knjièvne novine, Beograd, 1977. godine, str. 18).
10
Parni~ni postupak koji predstavlja redovan put za{tite povrije|enih prava

proiza{lih iz gra|anskopravnog odnosa subjekata prava je postupak koji se
kao odre|en fenomen manifestira kroz niz aktivnosti procesnih subjekata suda, stranaka i ostalih sudionika u postupku koje aktivnosti se odvijaju
nadovezuju}i se jedna na drugu radi toga da se raspravi i odlu~i o osnovanosti tuìteljeva traènja te da mu se pruì pravna za{tita odre|enog
sadràja. (prema djelu Gra|ansko parni~no procesno pravo, dr. Sini{a Triva,
dr. Velimira Bjelajac i dr. Mihajlo Dika, {esto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine, Zagreb, 1986. godine, str. 21).
Pretpostavka za pokretanje ovog postupka je postojanje spora izme|u nosioca prava i nosioca obaveze u odre|enom gra|anskopravnom odnosu, a {to
opravdava angaòvanje suda radi za{tite prava. To je postupak u kojem se
pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava na potpuno i pravilno
utvr|eno ~injeni~no stanje ispituje da li su ispunjeni uslovi za pruànje pravne
za{tite i za dono{enje odluke. Kako je cilj ovog postupka dono{enje odluke
odre|enog sadràja, to je prava funkcija parni~nog postupka rje{enje spora, a
u tome i leì obaveza parni~nog postupka.
11
U prilog prednjem komentaru odredbe ~lana 1. novog parni~nog procesnog

zakonodavstva je i sljede}a sudska praksa:
Spor radi utvr|enja prava kori{tenja na izgra|enom gra|evinskom

zemlji{tu je imovinsko-pravni spor za ~ije su re{avanje nadle`ni redovni
sudovi. (Vrhovni sud Vojvodine, Rev. 746/89 od 6.9.1989.)
Pravo kori{}enja grobnog mjesta imovinskog je karaktera, pa se zbog toga
za{tita ovoga prava ostvaruje pred sudom. (Vrhovni sud Republike Crne Gore,
Rev. 153/94 od 7.12.1994.)
O li~nim, porodi~nim, imovinskim i drugim pravnim stvarima iz
nadle`nosti redovnih sudova, koje nisu predvi|ene odredbama ~l. 1. Zakona
o vanparni~nom postupku, odlu~uje se u parni~nom postupku. (Vrhovni sud
Srbije, Rev. 2194-98)
Prema odredbi ~l. 1. ZPP, za odlu~ivanje o imovinsko-pravnom zahtevu
proisteklom po osnovu administrativnog prenosa imovine izvr{enog bez
naknade, nadleàn je da odlu~uje sud. (Savezni sud, Gzs-75-97 od 26.2.1998.)
Za odlu~ivanje o zahtjevu za brisanje uknji`be u zemlji{nim knjigama
nadleàn je sud bez obzira na to {to je uknji`ba izvr{ena na temelju odluke
upravnog tijela. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev. 2186/97 od 7.12.2000.)
Za odlu~ivanje u parnici u kojoj biv{i ~lan porodi~nog doma}instva stanara zahtijeva da se utvrdi da je stekao stanarsko pravo, nadleàn je sud.
(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev. 432/99 od 20.6.2001.)
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
O zahtjevu vlasnika za vra}anje oru`ja i municije oduzetog u upravnom

postupku, nadleàn je da odlu~i redovan sud u parni~nom postupku. (Vrhovni
sud BiH, Rev. 768/89 od 20.9.1990.)
Redovni sudovi su nadle`ni da sude po tu`bi kojom ~lan op{tinske organizacije SUBNOR-a pobija odluku te organizacije o dodjeli stana na kori{tenje
drugom ~lanu iste organizacije. (Vrhovni sud BiH, R. 176/84 od 23.8.1984.)
Budu}i da stanarsko pravo po svojoj pravnoj prirodi nije tipi~no imovinsko pravo (ono je li~no pravo kori{tenja stana u dru{tvenoj svojini radi zadovoljavanja li~nih i porodi~nih potreba), ni spor o prestanku stanarskog prava
nije imovinsko-pravni spor, ve} gra|ansko-pravni spor u {irem smislu, pa vrijednost predmeta spora nije pretpostavka za reviziju. (Vrhovni sud BiH, Rev.
298/85 od 11.7.1985.)
^lan 2.
U parni~nom postupku sud odlu~uje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije
vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.
1
Uop{teno: Principijelno gledano, ~lan 2., onako kako ga propisuje ZPP RS i

ZPP FBiH se ne razlikuje od odredaba ~lana 2., ranijeg ZPP-a RS i ranijeg
ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Ovim ~lanom, koji je izraz na~ela dispozicije, odre|ene su granice

odlu~ivanja suda u parnici. (Tako autori Tomislav Ral~i} i Vitoje Tanaskovi}
u djelu Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i
obrascima, NIP Knjièvne novine, Beograd, 1977. godine, str. 24).
Jedno od osnovnih pravila parni~nog postupka je na~elo dispozicije stranaka,

kako u pokretanju postupka, tako u daljem preduzimanju parni~nih radnji
koje je ograni~eno raspolaganjem stranaka u smislu odredaba ~lana 3. st. 2.
ovoga zakona.
Neke od dispozicionih parni~nih radnji stranaka ograni~ene su samo na samu

parnicu i to su tzv. procesne dispozicije: pravo da se traì izuze}e sudije (~l.
358.), oslobo|enje od pla}anja tro{kova postupka (~l. 400.) pravo izbora
nadle`nog suda (~l. 32.) obezbje|enje dokaza (~l. 169.), objektivna kumulacija
zahtjeva (~l. 55.) subjektivna kumulacija zahtjeva (~l. 362.).
Neke od dispozicionih parni~nih radnji stranaka utje~u pak na sam sadràj i

sudbinu zahtjeva za pruànje pravne za{tite od strane suda i to su materijalne dispozicije: npr. odricanje od tu`benog zahtjeva (~l. 181.), priznanje zahtjeva protivnika (~l. 180.) i sudsko poravnanje (~l. 87.). (Tako autori Tomislav
Ral~i} i Vitoje Tanaskovi} u djelu Zakon o parni~nom postupku sa komen-
tarom, sudskom praksom i obrascima, NIP Knjièvne novine, Beograd, 1977.

godine, str. 24).
6
Postupak se pokre}e samo na zahtjev stranke ~ije je subjektivno pravo osporeno,

ugroèno ili povrije|eno (~l. 53.). To se ~ini tu`bom (~l. 53.), protivtu`bom (~l.
74.), koje se u toku postupka mogu preina~iti (~l. 56-58., a u vezi sa ~lanom
74.) i prigovorom kompenzacije, odnosno kompenzacionom protivtu`bom.
Bez obzira da li je parni~ni postupak pokrenut tu`bom, protivtu`bom ili pak

kompenzacionom protivtu`bom, u svim tim zahtjevima sud odlu~uje u grani cama koje je odredila stranka, {to zna~i da sud stranki ne moè dosuditi vi{e
no {to je ona traìla, a niti joj moè dosuditi ono {to stranka nije traìla (Tako
autori Tomislav Ral~i} i Vitoje Tanaskovi} u djelu Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, NIP Knjièvne
novine, Beograd, 1977. godine, str. 24).
Ali se ipak moè desiti da sud prekora~i zahtjev i dosudi stranki vi{e nego
{to je ona traìla, odnosno dosudi joj ono {to ona nije traìla. To }e biti ako
je sud prilikom odlu~ivanja dosudio stranki stvar koju je ona prvobitno traìla,
a zanemari da je docnije tu`bu preina~ila, pa je traìla samo nov~ani iznos
ili neku drugu stvar, odnosno ~inidbu, kao i u slu~aju kada je stranka jedan
dio zahtjeva iz tu`be povukla ili ga se odrekla, a sud joj dosudi i ono {to
vi{e ne traì (Tako autori Tomislav Ral~i} i Vitoje Tanaskovi} u djelu Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, NIP
Knjièvne novine, Beograd, 1977. godine, str. 24).
Ako se desi da prvostepeni sud prekora~i zahtjev, onda }e po àlbi stranke,

jer sud na ovu povredu postupka ne pazi po slu`benoj du`nosti, drugostepeni sud preina~iti odluku prvostepenog suda u smislu odredaba ~lana 229.
ta~. 5. ovog zakona.
10
Preovladava pravno shvatanje da, ako se stranka na ~iju je {tetu izvr{eno

prekora~enje nije àlila, pretpostavka je da se ona saglasila sa prekora~enjem
tu`benog zahtjeva.
11
Na~elo, nek sudija ne ide preko zahtjeva parni~ne stranke (tako dr. Sre}ko
Zuglija i dr. Sini{a Triva u svom djelu Komentar Zakona o parni~nom postupku, Zagreb, 1957. godine, str. 12) vaì ne samo u prvostepenom postupku ve} i za postupak po pravnim lijekovima, te ako se desi da drugostepeni
sud svojom odlukom prekora~i zahtjev stranke, po reviziji stranke revizijski
sud }e preina~iti odluku drugostepenog suda (~l. 251. ovog zakona).
12
Nasuprot prekora~enju zahtjeva od strane suda, moè se desiti da sud ne

odlu~i o svim zahtjevima stranaka, u tom slu~aju stranka je ovla{tena da u
odre|enom roku traì dono{enje dopunske odluke (~l. 192-194.). Ako stranka
ne zatraì dono{enje dopunske odluke ili zahtjev za dono{enje dopunske
odluke podnese neblagovremeno, neraspravljeni dio zahtjeva stranke nije
zahva}en pravosna`no{}u, pa stranka moè novom tu`bom postaviti taj zahtjev prema svom protivniku.
KOMENTARI
13
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
U prilog komentaru kojim se ukazuje, kada sud ne sudi u granicama postavljenog zahtjeva su i sljede}i izvodi iz sudske prakse:
Sud ne prekora~uje tu`beni zahtev (~l. 2. st. 1. ZPP) dosudom bilo koga
do tu`bom traènog iznosa pravi~ne nov~ane naknade nematerijalne {tete
utvr|enog uzimanjem u ra~un ve}eg iznosa naknade i ve}eg stepena podeljene odgovornosti od iznosa, odnosno stepena sa kojim je tuìlac ra~unao.
(Zaklju~ak br. 22/90 usvojen na Savetovanju Gra|anskih i gra|ansko-privrednih odelenja Saveznog suda, republi~kih i pokrajinskih Vrhovnih sudova i
Vrhovnog vojnog suda biv{e SFRJ, odrànog u Subotici 24. i 25. oktobra
1990. g.)
Sud ne odlu~uje u granicama tu`benog zahtjeva kad bez zahtjeva stranaka utvrdi da je ni{tav kupoprodajni ugovor, a propusti da odlu~i o zahtjevu tuìoca da se raskine taj ugovor koji je bio predmet spora. (Vrhovni sud
Republike Srpske, Rev. 39/98 od 2.2.1998.)
Sud je odlu~io u granicama tu`benog zahtjeva upravljenog na isplatu u
YU dinarima, kada je obavezao tuènog na isplatu u BH dinarima, nakon
konverzije i denominacije utuène tra`bine. (Vrhovni sud Federacije BiH, P`102-97 od 29.7.1997.)
Sud ne}e u cijelosti odbiti zahtjev tuìoca koji ne dokaè pravni osnov za
sticanje prava vlasni{tva na odre|enu stvar, ako iz izvedenih dokaza proizilazi
da ima pravni osnov za sticanje prava suvlasni{tva na tu stvar, jer je u ve}em
zahtjevu sadràn manji. (Vrhovni sud BiH, Rev. 592/87 od 14.7.1988.)
Prekora~en je tu`beni zahtjev kad se tim zahtjevom traìlo poni{tenje
odluke o prestanku radnog odnosa, a sud je uz poni{tenje odluke obvezao
tuènika na priznavanje tuìtelju svih prava iz radnog odnosa. (Vrhovni sud
Republike Hrvatske, Rev. 1358/98 od 7.10.1998.)
Kad tu`beni zahtjev glasi na utvr|enje ni{tavosti ugovora o zakupu
poslovnih prostorija, sud nije ovla{ten odlu~iti o raskidu tog ugovora.
(Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 515/90 od 28.6.1990.)
U zahtjevu za utvr|enje ugovora ni{tavim nije sadràn zahtjev za
poni{tenje ugovora. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1519/93 od 21.12.1994.)
14
Sud ni u kom slu~aju po slu`benoj du`nosti ne moè pokrenuti parnicu.

Izuzetno, u slu~ajevima propisanim zakonom, sud, postupaju}i u parnici
pokrenutoj na inicijativu stranaka, po slu`benoj du`nosti bez njihovog zahtjeva odlu~uje o odre|enim pravima npr. donosi odluku o ~uvanju, vaspitanju
i izdràvanju maloljetne djece u bra~nim sporovima (tako autori Milka
Jankovi} i @ivota Jankovi}, te Hranislav Karamarkovi} i Dragoljub Petrovi} u
svom djelu Komentar Zakona o parni~nom postupku, III dopunjeno izdanje, Savremena administracija, Beograd, 1990. godine, str. 10) odre|uje
privremene mjere u pogledu za{tite, vaspitanja i izdràvanja zajedni~ke maloljetne djece, te privremene mjere za njihov smje{taj.
15
Uz stav 2. Stavom II ovoga ~lana je propisano da sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u
pogledu materijalnog prava. Ovakva ovla{tenja su data sudu da kao najpozvaniji brine o pravilnoj primjeni kako kogentnih tako i dispozicionih normi,
tim prije jer svoja prava pred sudovima vrlo ~esto {tite neuke stranke. To isto
zna~i da je sud, vode}i ra~una o pravilnoj primjeni materijalnog prava, vezan
samo za ~injeni~ne navode tu`be, a ne i pravni osnov tu`benog zahtjeva.
16
Iz sudske prakse:
Sud nije vezan za pravni osnov tu`benog zahteva, ali je zato vezan za
~injenice na kojima tuìlac zasniva zahtev. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 6138/96
od 12.3.1997.)
^lan 3.
Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u toku postupka.
Sud ne}e uvaìti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 3. novog Zakona o parni~nom postupku se u su{tini

ne razlikuje od ranije odredbe ~lana 3. sadràne u ranijim Zakonima o
parni~nom postupku Republike Srpske i Federacije BiH.
Uz stav 1. Odredbama stava I ovog ~lana je izraèno na~elo dispozicije stranaka da slobodno raspolaù zahtjevima koje su stavile u toku postupka. (Tako
autori Milka Jankovi} i @ivota Jankovi} te Hranislav Karamarkovi} i Dragoljub
Petrovi} u svom djelu Komentar Zakona o parni~nom postupku, III dopunjeno izdanje, Beograd, 1990. godine, str. 12).
Ova raspolaganja stranaka se mogu vr{iti neposredno i na posredan na~in.
Raspolaganja stranaka koja se vr{e neposredno, procesnim radnjama bila bi:

povla~enje tu`be (~l. 59.) odnosno protivtu`be (~l. 74.), odricanje od tu`benog
zahtjeva (~l. 181.) odnosno protivtu`benog zahtjeva (~l. 74. st. 3.), zaklju~enje
sudskog poravnanja (~l. 87.), kao i priznanje tu`benog (~l. 180.) odnosno protivtu`benog zahtjeva (~l. 74. st. 3.).
Posredan na~in na koji stranke raspolaù svojim zahtjevima u toku postupka

bio bi priznavanje ~injenica iz kojih proizlazi osnovanost tu`benog zahtjeva,
izostanak tuìtelja sa pripremnog ro~i{ta (~l. 84.) odnosno ro~i{ta za glavnu
raspravu (~l. 97. st. 3.), a {to bi imalo za posljedicu povla~enje tu`be,
propu{tanje zakonskih rokova za izjavljivanje pravnog lijeka protiv odluke o
zahtjevu itd. (prema autorima Milki Jankovi} i @ivoti Jankovi} te Hranislavu
Karamarkovi}u i Dragoljubu Petrovi}u u njihovom djelu Komentar Zakona o
parni~nom postupku, III dopunjeno izdanje, Beograd, 1990. godine, str. 12).
10
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stav 2. No, odredbom stava II ovog ~lana je propisano da raspolaganja

stranaka njihovim zahtjevima u toku postupka nisu bez ograni~enja.
Ograni~enja do kojih stranke mogu i}i slobodno raspolaù}i zahtjevima koje
su stavile u toku postupka su da njihovi zahtjevi nisu u suprotnosti sa prinudnim propisima.
Prinudni propisi su pravne norme koje obavezuju sve subjekte na imperativno

po{tovanje pravila koja su tim normama propisana.
Paze}i da raspolaganja stranaka nisu u suprotnosti sa prinudnim propisima,

sud na taj na~in {titi ustavnost i zakonitost, a kroz primjenu ove norme ocjenjuje se ustavnost i zakonitost rada suda u parnici. Stoga sud ne}e dozvoliti dono{enje presude na osnovu priznanja (~l. 180.), niti presude zbog
propu{tanja (~l. 182.), a niti }e dozvoliti zaklju~enje sudskog poravnanja (~l.
87.), ako utvrdi da se radi o nedozvoljenom raspolaganju stranaka, a ako
posumnja da stranke neistinito prikazuju ~injenice da bi ostvarile nedozvoljeno
raspolaganje zahtjevom moè narediti da se dokazuju ~injenice koje su me|u
strankama nesporne, odnosno da se izvedu i dokazi koje stranke nisu
predloìle (~l. 124.)
Tako, na primjer, ako je za punova`nost ugovora o prometu nekretnina, ortakluku u izgradnji porodi~ne stambene zgrade ili ugovora o zakupu
poljoprivrednog zemlji{ta, propisana obavezna pismena forma, ovjera potpisa
ili registrovanje ugovora kod nadle`nog upravnog organa, onda sud ne moè
usvojiti zahtjev stranaka, ako ovi uslovi nisu ispunjeni, bez obzira {to tuèni
priznaje zahtjev u parnici ili {to je ugovor fakti~ki izvr{en, ili {to stranke
ho}e da o takvom zahtjevu zaklju~e sudsko poravnanje. (Citat iz djela,
Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, autora Tomislava Ral~i}a i Vitoje Tanaskovi}a, Beograd, 1977. godine, str.
26-27).
S obzirom na to da su pojedinim zakonima izvjesni predmeti progla{eni za
stvar van prometa ili je njihov promet ograni~en ili uslovljen, a u drugim je,
pak, pravni posao nedozvoljen zbog osnova, onda je sud duàn da, odlu~uju}i
o raspolaganjima stranaka u parnici, ocijeni da li je predmet ugovora odnosno pravni osnov uop{te dozvoljen, pa ako utvrdi da nije duàn je da odbije zahtjev odnosno da ne uvaì raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti
sa prinudnim propisima. (prema djelu Zakon o parni~nom postupku sa
komentarom, sudskom praksom i obrascima, Tomislav Ral~i} i Vitoje
Tanaskovi}, Beograd, 1977. godine, str. 26-27).
Kako su ove pravne norme sadràne u propisima administrativnog prava,,

imovinskog, krivi~nog, finansijskog, privrednog, pa i prekr{ajnog prava, onda
postoji i obaveza suda da, vode}i ra~una o raspolaganjima stranaka u toku
postupka, u smislu stava II ovoga ~lana, tuma~i odredbe ovih normativnih
op{tih akata kojima je ta oblast prava regulisana. Tako npr. ako je propisima
o gra|enju zabranjeno podizanje gra|evinskog objekta bez dozvole nadle`nog
organa, a {to je pod reìmom prinudnih propisa o gra|enju i uslovljeno dobijanjem gra|evinske dozvole, to sud ne}e uvaìti zahtjev stranke niti raspola-
11
ganje iste (priznanje) ako je predmetom ugovora sticanje nekog stvarnog

prava na objektu koji je mimo prinudnih propisa sagra|en bez dozvole
nadle`nog organa. Ovo stoga {to se na gra|evini ne moè ste}i svojina upisom u zemlji{ne knjige kada je objekat bespravno podignut (prema djelu
Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, autora Tomislava Ral~i}a i Vitoje Tanaskovi}a, Beograd, 1977. godine,
str. 26-27).
10
Potpunosti ovog komentara doprinose i sljede}i izvodi iz sudske prakse:
Sud ne}e prihvatiti izjavu o priznanju tu`benog zahtjeva ako je data s

namjerom da se izbjegne ispunjenje obaveze naknade {tete prouzrokovane
krivi~nim djelom. (Vrhovni sud BiH, Gvl-14/87 od 9.7.1997.)
Sud ne}e donijeti presudu na osnovu priznanja ugovora o prometu
nepokretnosti ako ugovor nije zaklju~en u propisanoj formi. (Vrhovni sud BiH,
Gvl-4/98 od 16.3.1989.)
Sud je ovla{ten da cijeni da li je izjava o priznanju tu`benog zahtjeva
data sa namjerom da tuìoca onemogu}i da preina~i tu`beni zahtjev, te ako
ovo utvrdi da takvo raspolaganje tuènog ne uvaì. (Vrhovni sud BiH, P`376/88 od 31.5.1989.)
Sud ne}e prihvatiti priznanje tu`benog zahtjeva i priznanje prava suvlastni{tva i izdavanje tabularne isprave za nekeretninu koju su stranke izgradile
na zemlji{tu u dru{tvenom vlasni{tvu na temelju nedopu{tenog ugovora o
orta{tvu. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1476/89 od 4.9.1990.)
Kad je propis o visini stope zateznih kamata prisilne prirode, sud ne}e
usvojiti tu`beni zahtjev makar tuènik izri~ito prizna tu`beni zahtjev i u visini (opsegu) iznad propisane stope zateznih kamata ve} }e to priznanje smatrati priznanjem tu`benog zahtjeva u granicama propisane stope zateznih
kamata. (Privredni sud Hrvatske, P`-1575/89 od 13.2.1990.)
^lan 4.
Sud odlu~uje o tu`benom zahtjevu, po pravilu, na osnovu usmenog,
neposrednog i javnog raspravljanja.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 4. ZPP-a RS, ZPP-a FBiH su gotovo identi~ne odredbama ~lana 4. ranijeg ZPP-a RS i ranijeg ZPP-a FBiH.
Usmenim raspravljanjem pred sudom ostvaruje se neposredan kontakt izme|u

suda i stranaka, kao i suda i dokaza, a samim tim omogu}ava i u~estvovanje javnosti u radu suda. Zato su na~ela usmenosti, neposrednosti i javnosti
u parni~nom postupku uzajmano uslovljena i kao takva predstavljaju nuàn
preduslov za sticanje slobodnog sudijskog uvjerenja, jer neposredno saznanje
o ~injenicama, osnovni su kriteriji za slobodnu ocjenu dokaza.
12
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odràvanjem glavne rasprave, koja u pravilu prethodi dono{enju odluke o

tu`benom zahtjevu, prvenstveno se ostvaruje sprovo|enje na~ela usmenosti,
odnosno usmenog raspravljanja.
No, od ovog pravila postoje i izuzeci koji se ogledaju u dono{enju presude

zbog propu{tanja, presude na osnovu priznanja, presude na osnovu odricanja
i zaklju~enja sudskog poravnanja u smislu odredaba ~lana 65. ovog zakona.
U svim drugim slu~ajevima dono{enje presude (odnosno rje{enja kojem je kao
odluci moralo prethoditi raspravljanje) bez prethodnog raspravljanja, tj. bez
odràvanja glavne rasprave, ima za posljedicu ukidanje te presude, odnosno
odluke u smislu odredaba ~lana 227. st. 1. ta~. 3. ovog Zakona.
Da je osnovni na~in raspravljanja pred sudom usmeni (i neposredni) u smislu odredaba ~lana 101. ovoga zakona, ukazuje se time {to na pripremnom
ro~i{tu tuìlac usmeno izlaè tu`bu, tuèni svoj odgovor na tu`bu, a zatim
izlaù svoje prijedloge koje potkrepljuju ~injeni~nim navodima (~l. 78.), da bi
na ro~i{tu za glavnu raspravu tako|e usmeno komunicirali, raspravljaju}i prilikom izvo|enja dokaza (~l. 99.), pri ~emu valja navesti da je i komunikacija
suda sa strankama i drugim u~esnicima u postupku tako|e usmena, a da
svjedoci i vje{taci usmeno daju svoje iskaze. Ovakav na~in usmene komunikacije doprinosi ubrzanju postupka jer omogu}ava da se na samom ro~i{tu
dopune ~injeni~ni navodi i otklone nejasno}e i protivrje~nosti u navodima
stranaka i iskazima svjedoka i vje{taka, a sudiji omogu}ava da kroz neposredna opaànja pouzdano, slobodno cijeni dokaze.
Pismeni podnesci, kao {to su tu`be, odgovori na tu`be i pripremni podnesci,

nisu u suprotnosti sa na~elom usmenosti, ve} naprotiv, oni omogu}avaju da
se svi u~esnici u jednom parni~nom postupku bolje pripreme za usmeno
raspravljanje.
Neposrednost pak, kao na~elo parni~nog postupka ukazuje nam da presuda

moè biti zasnovana samo na dokazima koji su izvedeni na ro~i{tu za glavnu
raspravu i donijeta od strane sudije koji je bio prisutan na ro~i{tu kada je
glavna rasprava i zaklju~ena.
Da je ovo pravilo, dokazuju izuzeci koji su uzrokovani na~elom procesne

ekonomije. Tako npr. na prijedlog stranke, podnijet najdocnije na pripremnom
ro~i{tu, sud moè odlu~iti da se odre|eni dokazi izvedu pred drugim sudom
(zamoljeni sud - ~l. 128. stav 1.). Ili kada se traì obezbje|enje dokaza prije
pokretanja postupka, kao i u izuzetnim slu~ajevima ako je postupak ve} u
toku, nadleàn je sud prvog stepena na ~ijem se podru~ju nalaze stvari koje
treba razgledati, odnosno sud na ~ijem podru~ju boravi lice koje treba saslu{ati
(~l. 170. st. 2.). U tom slu~aju saznanje o ~injenicama sti~e se posrednim putem
~itanjem zapisnika o izvo|enju ovih dokaza, zbog ~ega se ovi izuzeci moraju u praksi restriktivno tuma~iti.
Na glavnoj raspravi, na pripremnom ro~i{tu, na ro~i{tu pred zamoljenim

sudom, te na ro~i{tu van glavne rasprave, pored stranaka, njihovih zastupnika i punomo}nika, mogu prisustvovati i tre}a punoljetna lica koja ni u
13
kojem svojstvu ne u~estvuju u parnici. Na ovaj na~in se deklari{e jedno od

osnovnih na~ela parni~nog postupka, a to je na~elo javnosti, regulisano odredbama ~lana 118-122. ovoga zakona. Javnost moè biti isklju~ena samo ako to
zahtijevaju odre|ene potrebe propisane zakonom, kao {to su nesmetano
odràvanje rasprave, za{tita poslovne i li~ne tajne, za{tita interesa slu`be,
za{tita interesa javnog reda ili razlozi morala. U nekim pak sporovima javnost
je isklju~ena zbog same prirode spora, a to su bra~ni i paternitetski sporovi.
Cilj javnosti je da se obezbijedi kontrola rada suda, koja {titi ustavnost i
zakonitost.
10
U prilog komentaru ovog ~lana je i sljede}a sudska praksa:
Drugostepeni sud ne moè u nejavnoj sjednici druga~ije cijeniti dokaze

neposredno izvedene pred prvostepenim sudom. (Vrhovni sud Republike
Srpske, Rev. 95/2000 od 26.9.2000.)
Presudom zasnovanom na iskazu svjedoka saslu{anih u drugom parni~nom
predmetu istog suda, povrije|eno je na~elo neposrednosti prema kome presuda moè biti zasnovana samo na dokazima koji su izvedeni na glavnoj
raspravi i donijeta od strane predsjednika i ~lanova vije}a koji su sudjelovali na ro~i{tu na kojem je glavna rasprava zaklju~ena. (Vrhovni sud Hrvatske,
G`-9676/82, 1982. g., Izbor odluka VSH) Kod odricanja stranaka da se odrì
rasprava, sud moè raspravu odràti jer nije duàn da svoju odluku donese
bez rasprave. (Vrhovni privredni sud Vojvodine,, P`-878/74.)
^lan 5.
Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kada je to ovim zakonom odre|eno, sud je ovla{}en
da odlu~i o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila pruèna
mogu}nost da se izjasni.
1
Uop{teno: Novo parni~no procesno zakonodavstvo nam u odredbama ~lana 5.

ne donosi ni{ta novo u odnosu na odredbu ~lana 5. ranijeg ZPP-a RS i ranijeg ZPP-a FBiH.
Odredbom ~lana 5. je propisano na~elo kontradiktornosti ili na~elo obostranog

saslu{anja parni~nih stranaka.
Po{tovanjem ovog na~ela obezbje|uje se ravnopravnost stranaka u postupku.
Iz tih razloga u svim fazama postupka svakoj stranci je data mogu}nost da

se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne strane. Takva mogu}nost se
pruà blagovremenim obavje{tavanjem o prijedlozima i zahtjevima protivne
stranke, o kojima druga strana ima prava da se izjasni i dostavi svoje prijedloge. Na~elo obostranog saslu{anja stranaka sadràno je u ~itavom nizu
odredaba ovog zakona. U fazi pripremanja glavne rasprave, tu`ba se blagovremeno dostavlja tuènom na odgovor (~l. 69.) da bi se mogao izjasniti o
14
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
tu`benom zahtjevu i pripremiti za pripremno ro~i{te, odnosno ro~i{te za

glavnu raspravu. S tim u vezi je i obaveza stranaka da podneske sa prilozima koje treba dostaviti protivnoj strani predaju u sudu u dovoljnom broju
primjeraka za sud i protivnu stranu (~l. 334. st. 5.). Na pripremnom ro~i{tu
i na ro~i{tu za glavnu raspravu stranke se izja{njavaju usmeno i svaka stranka je du`na da se izjasni o navodima i ponu|enim dokazima protivne stranke
(~l. 101., 102. i 85.)
U postupku po pravnim lijekovima, primjerak pravnog lijeka protiv odluke
kojom se u cjelini ili djelimi~no rje{ava o predmetu spora se mora dostaviti
protivnoj strani (~l. 214. i 245.), koja moè dati odgovor, a ako se pred drugostepenim sudom odràva rasprava na raspravu se pozivaju stranke odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomo}nici (~l. 218.) i na taj na~in im se
omogu}ava usmeno izja{njavanje.
5
Svakako, u cilju ekonomi~nosti postupka zakon predvi|a i izvjesna odstupanja od ovog na~ela. Tako npr. u postupku odre|ivanja privremene mjere obezbje|enja, u smislu odredaba ~lana 278. ovog zakona, sud moè, ako na|e da
su za to opravdani razlozi, donijeti privremenu mjeru obezbje|enja bez
prethodnog obavje{tenja protivnika obezbje|enja o tome. Tako|e, sud je
ovla{ten da u fazi prethodnog ispitivanja tu`be i pripremanja glavne rasprave
donosi odluke u vezi odre|enih procesnih smetnji (~l. 67.). Izuzetno, ako postoji opasnost za obezbje|enje dokaza, sud }e o prijedlogu odlu~iti i bez
prethodnog izja{njavanja protivnika (~l. 172. st. 2.) Sud moè u izuzetnim
slu~ajevima odrediti da izvo|enje dokaza zapo~ne i prije no {to se rje{enje
kojim se usvaja prijedlog za obezbje|enje dokaza dostavi protivniku (~l. 172.
st. 6.).
Ina~e, povreda na~ela kontradiktornosti predstavlja razlog za ukidanje odluke

koja je zahva}ena ovom povredom (~l. 227 st. 1. ta~. 2.), ali samo ako se na
tu povredu ukaè u àlbi protiv odluke, za razliku od ranijih rje{enja, prema
kojima je povreda na~ela kontradiktornosti bila apsolutno bitna povreda, i na
koju je sud pazio po slu`benoj du`nosti.
Potpunijem komentaru ove odredbe posluì}e i sljede}i primjeri iz sudske

prakse:
Sud je duàn svakom sudioniku u postupku omogu}iti da se izjasni o

navodima i prijedlozima ostalih sudionika, te mu u tu svrhu dati primjereni
rok radi njihovog prou~avanja i o~itovanja na iste. (Sud udruènog rada
Hrvatske, S`-89/78 od 29.3.1978.)
Kada sud odlu~uje o navodima i dokazima jedne stranke, bez pruànja
mogu}nosti da se o njima izjasni druga stranka, ~ini povredu odredaba
parni~nog postupka. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 7/82 od 26.1.1982.)
Kada jedna stranka podnese nove dokaze na ro~i{tu na kome nije prisutna druga stranka, onda se ro~i{te odlaè radi pruànja mogu}nosti drugoj
stranci za izja{njenje.
15
Odlu~ivanje o zahtevu na osnovu dokaza jedne stranke bez pruànja

mogu}nosti za iza{njenje drugoj stranci je povreda odredaba parni~nog postupka. (Vrhovni privredni sud Srbije, P`-1774/73)
Sud ~ini povredu odredaba parni~nog postupka time {to stranci nije data
mogu}nost da raspravlja pred sudom jer joj nisu dostavljene na izja{njenje
isprave koje je u spis priloìla protivna strana. (Privredni sud Hrvatske, P`241/91 od 11.2.1992.)
Propu{tanje dostave protivnikove àlbe na odgovor, stranci jest uskra}ena
mogu}nost da raspravlja pred sudom. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 356/94 od
17.2.1994.)
^lan 6.
ZPP RS
U parni~nom postupku slu`beni jezici su jezik srpskog naroda, jezik
bo{nja~kog naroda i jezik hrvatskog naroda, a slu`bena pisma su }irilica
i latinica.
^lan 6.
ZPP FBiH
U parni~nom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, a slu`bena pisma su latinica i }irilica.
1
Uop{teno: Razlika koja se uo~ava u odredbama ~lana 6. ZPP-a RS i ZPP-a

FBiH je posljedica razli~itih formulacija slu`benih jezika u Ustavu Republike
Srpske i Ustavu Federacije BiH. No, su{tina i jedne i druge formulacije, pa i
odredaba ~lana 6. ZPP-a oba entiteta je ravnopravnost u upotrebi slu`benih
jezika i pisma, kako }irili~nog tako i latini~nog. Ina~e, odredba ~lana 6. novog
parni~nog procesnog zakonodavstva je izmijenjena u odnosu na odredbu ~lana
6. ranijeg ZPP-a RS i ranijeg ZPP-a FBiH, a {to je nastalo kao posljedica velikih dru{tvenih promjena.
U skladu sa odredbom ~lana 7. Ustava Republike Srpske kojom je propisano

da su slu`beni jezici Republike Srpske jezik srpskog naroda, jezik bo{nja~kog
naroda i jezik hrvatskog naroda, a slu`bena pisma }irilica i latinica, Zakon o
parni~nom postupku Republike Srpske propisuje da su u parni~nom postupku slu`beni jezici jezik srpskog naroda, jezik bo{nja~kog naroda i jezik
hrvatskog naroda, a slu`bena pisma }irilica i latinica.
U skladu sa odredbom ~lana I 6. Ustava Federacije BiH kojom je propisano
da su slu`beni jezici Federacije BiH bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik,
a slu`bena pisma latinica i }irilica, Zakonom o parni~nom postupku FBiH je
propisano da su u parni~nom postupku u ravnopravnoj upotrebi bosanski
jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, a slu`bena pisma latinica i }irilica.
16
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Pitanje jezika, na~elno postavljeno ovom odredbom podrobnije je ure|eno

odredbama ~lana 313-315. ovoga zakona.
Zahvaljuju}i ~injenici da je ovim Zakonom o parni~nom postupku, konkretno

odredbama ~lana 7., ranije propisano na~elo materijalne istine u potpunosti
zamijenjeno raspravnim na~elom, koje je utemeljeno na principu koliko
~injenica toliko prava, to je za razliku od ranijih postupaka, odredbom ~lana
314. ovog zakona propisano da stranke i drugi u~esnici u postupku pri u~e{}u
u postupku upotrebljavaju jedan od jezika iz ~lana 6. ovog zakona.
Odredbom ~lana 3l5. ovog zakona je pak propisano da }e stranke i umje{a~i

koji ne poznaju nijedan od jezika iz ~lana 6. ovoga zakona obezbijediti o svom
tro{ku usmeno i pismeno prevo|enje procesnih radnji koje preduzimaju, kao
i druga usmena i pismena prevo|enja za svoje potrebe, a du`ni su obezbijediti i prevo|enje koje se odnosi na izvo|enje dokaza koje su predloìli.
Bez sumnje, ostvarenje ovog na~ela preduslov je za ostvarenje na~ela usmenosti i neposrednosti, a samim tim i raspravnog na~ela.
^lan 7.
Stranke su du`ne da iznesu sve ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice.
Sud je ovla{}en da utvrdi i ~injenice koje stranke nisu iznijele ako iz
rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolaù zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (~lan 3., stav 2.).
Uop{teno: Odredba ~lana 7. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je pretrpjela radikalne

izmjene u odnosu na odredbu ~lana 7. sadrànu u ranijem ZPP-u RS i ranijem ZPP-u FBiH. Naime, odredbom ~lana 7. novog parni~nog procesnog zakonodavstva je za razliku od odredbi ~lana 7. ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstva propisano raspravno na~elo.
Drugim rije~ima, na~elo materijalne istine je ovom radikalnom izmjenom
ustupilo mjesto raspravnom na~elu koje podrazumijeva koliko ~injenica toliko
i prava, a samim tim osloba|a sud obaveze da po slu`benoj du`nosti prikuplja dokaze i potpuno i istinito utvr|uje sporne ~injenice.
Uz stav 1. Podrazumijevaju}i isklju~ivo ovla{tenje stranaka da prikupljaju

~injeni~nu gra|u za dono{enjue odluke suda o njihovim zahtjevima i da
odlu~uju o potrebi dokazivanja iznijetih ~injenica, ovom odredbom je propisano
raspravno na~elo kao jedno od osnovnih na~ela parni~nog postupka.
Propisuju}i da su stranke du`ne da iznesu sve ~injenice na kojima zasnivaju

svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice (stav I
odredaba ~lana 7. ovoga zakona) ovom odredbom je utemeljen princip koliko
~injenica toliko prava, a samim tim umjesto na~ela materijalne istine
17
propisano je na~elo formalne istine. Formalna istina, za razliku od materijalne

istine, podrazumijeva da ~ega nema u spisu to na svijetu i ne postoji.
4
Kako je odredbom stava 2. istog ~lana propisano da je sud ovla{ten da utvrdi ~injenice koje stranke nisu iznijele ako iz rezultata rasprave i dokazivanja
proizlazi da stranke idu za tim da raspolaù zahtjevima kojima ne mogu
raspolagati, ima se uzeti da je raspravno na~elo, propisano stavom prvim
ovoga ~lana, samo izuzetno ograni~eno istra`nim na~elom, po kome sud
odlu~uje o utvr|enju pravno relevantnih ~injenica nezavisno od prijedloga i
volje stranaka da se odre|ene ~injenice istraùju i dokazuju.
Zahvaljuju}i ~injenici da se do materijalne istine dolazilo, izme|u ostalog, i

po{tovanjem raspravnog na~ela, to u prilog ovom komentaru mogu da posluè
izvodi i iz dosada{nje sudske prakse:
Du`nost je stranke da iznese sve ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev

ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
Propu{tanjem da vje{tacima dostavi dokumentaciju na osnovu kojih se
jedino mogu utvrditi odlu~ne ~injenice, tuìlac nije omogu}io sudu da o tim
~injenicama obrazuje svoje uvjerenje (~l. 8. ZPP), pa se o zahtjevu tuìoca
ne moè odlu~ivati po slobodnosj ocjeni. U ovom slu~aju tuìlac snosi rizik
nedokazanosti, pa gubi parnicu zato {to sud nije do{ao do odre|enog
zaklju~ka o postojanju spornih odlu~nih ~injenica. (Vrhovni sud BiH, Rev.
503/87 od 23.6.1987.)
Stranke su obavezne da navedu ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve tako da se postupak vodi sa {to manje tro{kova i bez odugovla~enja.
(Vrhovni sud Vojvodine, P`-1552/90 od 28.2.1991.)
Materijalna istina podrazumijeva podudarnost uvjerenja suda o ~injeni~nom
stanju na osnovu koga odlu~uje o zahtjevima stranaka i stvarnog ~injeni~nog
stanja, pri ~emu sudija slobodno istraùje materijalnu istinu bez ograni~enja
formalnim dokazima, primjenom pravila logike i na osnovu svog ìvotnog i
stru~nog iskustva, za razliku od tzv. formalne istine koja se utvr|uje po
strogim procesnim pravilima u pogledu dokaznih sredstava i u pogledu na~ina
ocjenjivanja dokaza.
Raspravno na~elo u ~istom obliku podrazumijeva isklju~ivo ovla{tenje
stranaka da prikupljaju ~injeni~nu gra|u za dono{enje odluke suda o njihovim zahtjevima i da odlu~uju o potrebi dokazivanja iznijetih ~injenica, za
razliku od istra`nog na~ela po kome sud odlu~uje o utvr|ivanju pravno relevantnih ~injenica nezavisno od prijedloga i volje stranaka da se odre|ene
~injenice istraùju i dokazuju.
Stranke su du`ne da iznesu sve ~injenice na kojima osnivaju svoje zahtjeve i da predloè dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice. (Vrhovni privredni sud Vojvodine, P`-413/74)
6
Uz stav 2. Dakle, kada se radi o nedozvoljenim raspolaganjima stranaka, onda

preovladavaju elementi istra`nog na~ela u kom slu~aju sud ima ovla{tenja da
utvrdi materijalnu istinu.
18
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Nedozvoljena raspolaganja stranaka koja u smislu odredaba stava 2. ovog ~lana

obavezuju sud da utvrdi materijalnu istinu ti~u se raspolaganja stranaka koja
su protivna prinudnim propisima.
Podsje}anja radi, èlim da napomenem da je prije dono{enja ovog Zakona o

parni~nom postupku bilo propisano na~elo materijalne istine, kao jedno od
osnovnih na~ela parni~nog postupka, a koje na~elo je podrazumijevalo da je
sud duàn da potpuno i istinito utvrdi sporne ~injenice od kojih zavisi osnovanost zahtjeva, pri ~emu su stranke du`ne da iznesu sve ~injenice na kojima osnivaju svoje zahtjeve i da predloè dokaze kojima se utvr|uju te
~injenice (raspravno na~elo), a sud je ovla{ten da izvede i dokaze koje stranke
nisu predloìle ako su ti dokazi od zna~aja za odlu~ivanje (istra`no na~elo).
Reklo bi se da se kombinacijom raspravnog i istra`nog na~ela dolazilo do
na~ela materijalne istine.
Uloga stranaka u parni~nom postupku definisana raspravnim na~elom ukazuje da novi koncept Zakona o parni~nom postupku ne poznaje na~elo pomo}i
neukoj stranci.
^lan 8.
Koje }e ~injenice uzeti kao dokazane odlu~uje sud na osnovu slobodne
ocjene dokaza. Sud }e savjesno i bri`ljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno
i sve dokaze zajedno.
Uop{teno: Su{tinski, odredbom ~lana 8. novog parni~nog procesnog zakonodavstva ne donosi ni{ta novo u odnosu na odredbu ~lana 8. ranijeg ZPP-a RS
i ranijeg ZPP-a FBiH. Razlike koje bi se dale uo~iti vi{e su jezi~kog karaktera.
Za razliku od ranijih postupaka, u modernim postupcima, ~ija pravila su

propisana i ovim zakonom, sud u svakom konkretnom slu~aju, a cijene}i specifi~nost tog slu~aja i rezultate istraìvanja, slobodno, bez formalnih ograni~enja,
cijeni izvedene dokaze i sti~e svoje uvjerenje o dokazanim odnosno nedokazanim ~injenicama po pravilima logike, psihologije i ìvotnog iskustva uop{te.
Slobodna ocjena dokaza podrazumijeva i slobodno odlu~ivanje suda koji dokazi

}e se izvesti, odnosno koje dokaze }e stranka izvesti radi utvr|enja odlu~nih
~injenica (~l. 81.).
To zna~i da }e sud odbiti izvo|enje dokaza koje stranke predloè ako ~injenice
koje pomo}u tih dokaza treba da se utvrde nisu va`ne za odluku o zahtjevu stranaka ili ako je na osnovu rezultata provedenog postupka stekao
uvjerenje o odlu~nim ~injenicama, ocjenjuju}i da prema svim okolnostima
konkretnog slu~aja novi dokazi ne bi mogli uticati na ste~eno uvjerenje i
dovesti do njegove izmjene.
Mada slobodna ocjena dokaza podrazumijeva odsustvo zakonskih propisa o

izboru i ocjeni dokaza, to istovremeno ne zna~i apsolutnu slobodu suda u
19
ocjeni dokaza, jer je sud duàn da prilikom slobodne ocjene dokaza koristi
nau~na dostignu}a i iskustva u odgovaraju}im oblastima, kao i da da razloge
za odre|eno uvjerenje koje mora biti objektivno prihvatljivo (~l. 191. ovoga
zakona).
6
Ako sud u obrazloènju presude propusti dati analizu izvedenih dokaza, ~ime
se ina~e omogu}ava kontrola ocjene dokaza od strane vi{eg suda po àlbi
stranaka, postoji mogu}nost da drugostepeni sud posumnja u istinitost ~injenica na kojima se zasniva prvostepena presuda, a {to upu}uje na pogre{no i
nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje. No, zahvaljuju}i odredbama ~lana 217220. ovoga zakona te odredbama ~lana 229. istog zakona, to vi{e nije razlog
da drugostepeni sud ukine prvostepenu presudu, a kako je to bilo propisano
ranijim postupcima. Revizija se ne moè izjaviti zbog pogre{no i nepotpuno
utvr|enog ~injeni~nog stanja, odnosno pogre{ne ocjene izvedenih dokaza (sem
u slu~aju koji propisuju odredbe ~lana 250. stav 2.).
Na~elo slobodne ocjene dokaza izloèno na prednji na~in ograni~eno je

odre|enim izuzecima, s ciljem obezbje|enja procesne ekonomije, pri ~emu se
ne naru{ava su{tina ovog na~ela. Tako je odredbom ~lana 125. ovog zakona
propisano: da ne treba dokazivati ~injenice koje je stranka priznala pred
sudom u toku parnice (a ako stranka porekne ~injenice koje je priznala sud
}e ocijeniti da li }e te ~injenice smatrati priznatim ili osporenim); da ne treba
dokazivati ~injenice ~ije postojanje zakon pretpostavlja (ali se moè dokazivati
da ove ~injenice ne postoje, ako zakonom nije {to drugo odre|eno); da ne
treba dokazivati op{tepoznate ~injenice. U pogledu javnih isprava u smislu
odredaba ~lana 132. st. 3 i 4. dozvoljeno je dokazivati samo, da su u javnoj
ispravi neistinito utvr|ene ~injenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
Zatim, u parni~nom postupku sud je u pogledu postojanja krivi~nog djela i
krivi~ne odgovornosti u~inioca vezan za pravosna`nu presudu krivi~nog suda
kojom je optuèni ogla{en krivim, a {to zna~i da osu|uju}a krivi~na presuda
predstavlja aposlutan dokaz o ovim ~injenicama, za razliku od osloba|aju}e
krivi~ne presude kada sud u parni~nom postupku utvr|uje sve ~injenice va`ne
za odluku o tu`benom zahtjevu. Isto tako, sud je vezan i za prethodno pitanje koje je rije{eno u drugom postupku od strane nadle`nog organa ili suda.
Primjeri iz sudske prakse:
Izvedene dokaze sud prosu|uje po slobodnom uvjerenju, ali je duàn

ste~eno uvjerenje opravdati uvjreljivim i logi~nim razlozima da bi se moglo
provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i ~injeni~nu osnovu. (Vrhovni sud
Hrvatske, Rev. 2732/88 od 6.6.1989.)
Kad sud odbije izvo|enje nekog dokaza kao suvi{noga i za to dade
potrebne razloge u smislu ~l. 8. ZPP, ne postoji povreda odredaba parni~nog
postupka. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1348/88 od 29.12.1988.)
Primjeni slobodnog sudijskog uvjerenja ima mjesta samo kada se ocjenjuju dokazi, odnosno kada se utvr|uje ~injeni~no stanje, a ne i kada se materi-
20
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
jalno pravo primjenjuje na utvr|ene ~injenice. (Okru`ni sud u Ni{u, G`3196/89)

Iako prema odredbi ~l. 8. ZPP parni~ni sud po slobodnom uvjerenju ocjenjuje koje }e ~injenice uzeti kao dokazane, ta ocjena ne smije biti arbitra`na,
ve} zasnovana na savjesnoj i bri`ljivoj ocjeni svakog dokaza posebno i svih
dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. (Vrhovni
sud BiH, Rev. 381/80 od 14.1.1981.)
Ne moè sud, iskaze pojedinih svjedoka ne prihvatititi samo zbog toga
{to je prihvatio iskaze drugih svjedoka, ve} je duàn, u smislu ~l. 8. ZPP,
ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, pa tek na osnovu takve
ocjene, odlu~iti koje }e ~injenice uzeti kao dokazane, koje iskaze prihvata.
(Okru`ni sud u Ni{u, G`-1026/80)
^lan 9.
Stranke su du`ne da pred sudom govore istinu i da savjesno koriste
prava koja su im priznata ovim zakonom.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 9. novog ZPP-a identi~ne su odredbama ~lana 9.

ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstva.
Du`nosti stranaka sadràne u ovoj odredbi su me|usobno povezane, jer neistinito prikazivanje odre|enih ~injenica istovremeno predstavlja i povredu na~ela
savjesnosti, pri ~emu valja ista}i da na~elo savjesnosti u parni~nom postupku
ima {ire zna~enje obzirom da se odnosi na sve procesne radnje stranaka, a
ne samo izno{enje ~injenica pred sudom.
Samo svjesno prikrivanje i svjesno neistinito prikazivanje ~injenica predstavlja

kr{enje ovog na~ela, obzirom da je stranka du`na da pred sudom iznosi samo
one ~injenice koje su va`ne za odluku o zahtjevu i da ih prikaè prema svojoj subjektivnoj predstavi o tim ~injenicama, bez obzira da li to odgovara objektivnoj stvarnosti.
Mada je du`nost stranke da govori istinu, kako u izjavama na ro~i{tu tako i

u podnescima, ~injenica je da povreda du`nosti stranke da pred sudom govori istinu nema direktnu sankciju.
Ali, neistinito prikazivanje ~injenica, prikrivanje odlu~nih ~injenica, kao i

neosnovano osporavanje ~injeni~nih navoda protivne stranke moè imati za
posljedicu sno{enje parni~nih tro{kova koji su takvim postupkom stranke izazvani, nezavisno od ishoda spora (~l. 388.). Tako|e, prema stranki se ne mogu
preduzeti prinudne mjere zbog toga {to se nije odazvala pozivu suda radi
davanja izjave ili saslu{anja, ali neodazivanje pozivu suda moè uticati na
uvjerenje suda o odlu~nim ~injenicama, a neistinito prikazivanje ~injenica moè
dovesti u sumnju iskaz stranke u cjelini.
21
Kada se radi o zahtjevima sa kojima stranke mogu slobodno raspolagati, onda

nema smetnje da stranka prizna ~injenice za koje zna da nisu istinite, jer je
to u skladu sa na~elom dispozicije prema kojem stranka vr{i raspolaganje svojim zahtjevima.
Komentar se ~ini potpunijim sljede}im odlukama iz sudske prakse:
Stranke nemaju pravnog interesa da sud u parni~nom postupku raspravlja o njihovim sporovima koje uzajamno pokre}u i ~ija suvi{e niska i bagatelna vrijednost o~igledno upu}uje na zaklju~ak da one te sporove me|usobno
vode iz obijesti. (Okru`ni sud u Titogradu, G`-1173/72)
Postoji zloupotreba prava ako se ono vr{i u protivnosti sa njegovim ciljem makar i ne postojala namjera da se time drugome nanese {teta. (Vrhovni
sud Hrvatske, Rev. 149/66)
Parnica za koju nijedna strana nema ni imovinskog ni pravnog interesa,
ve} je stranke vode iz obijesti i me|usobne {ikane, nema sudsku za{titu i
sud }e tu`bu odbaciti. (Vrhovni privredni sud, Sl-572/74)
^lan 10.
Sud je duàn da postupak sprovede bez odugovla~enja i sa {to manje
tro{kova i da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pri padaju u postupku.
1
Uop{teno: Kao i kod ve}ine odredaba kojima su propisani principi parni~nog

postupka, i ova odredba prema novom parni~nom procesnom zakonodavstvu ne
donosi ni{ta novo u odnosu na ranije parni~no procesno zakonodavstvo, ta~nije
odredbe ~lana 10. ranijeg ZPP-a RS i odredbe ~lana 10. ranijeg ZPP-a FBiH.
Obavezuju}i sud da postupak sprovede bez odugovla~enja i sa {to manje

tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku, ovim ~lanom su propisana dva na~ela: na~elo procesne
ekonomije i na~elo zabrane zloupotrebe procesnih ovla{tenja.
Primjena ovih na~ela u sudskom postupku neposredno uti~e na efikasnost

sudske za{tite.
Na~elo procesne ekonomije podrazumijeva da se u {to kra}em vremenu, a sa

{to manje uloènog rada i {to manje materijalnih sredstava ostvari cilj parnice.
Na~elo zabrane zloupotrebe procesnih ovla{tenja podrazumijeva obavezu suda

da utvrdi i otkloni svaku procesnu radnju stranke koja je svjesno preduzeta
radi {ikaniranja suda i protivne strane.
Opreza radi, valja napomenuti da procesna ovla{tenja stranaka imaju za cilj

da stranke svojim radnjama u postupku doprinesu dono{enju zakonite i
22
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
pravilne odluke radi za{tite ugroènih gra|anskih prava ili da se odbije

neosnovan zahtjev stranke.
7
Svakako da takva ovla{tenja suda zahtijevaju, pored poznavanja zakonskih

propisa, svestrano sagledavanje odnosa izme|u stranaka, kao i ocjenu da li
stranka odre|enu radnju preduzima zbog neznanja odnosno pogre{nog
tuma~enja zakonskog propisa ili u cilju {ikaniranja.
U cilju sprovo|enja na~ela procesne ekonomije prema ovom zakonu su:

odredbe o rokovima u kojima se sud mora oglasiti nenadle`nim za po
stupanje (~l. 15. st. 3., ~l. 19., ~l. 20. stav 1.),
odredbe prema kojima nadle`ni sud koristi procesnu gra|u nenadle`nih
sudova (~l. 20. st. 3., ~l. 18. st. 2.),

odredbe o postupanju suda za vrijeme rje{avanja sukoba nadle`nosti (~l. 23.),
odredbe o postupanju sudova na podru~ju drugih sudova (~l. 24.),
odredbe o delegaciji (~l. 50 st. 2.),
odredbe o postupanju suda za vrijeme odlu~ivanja o zahtjevu za izuze}e
(~l. 360.),
odredbe kojima se odstupilo od na~ela neposrednosti i kontradiktornosti
(vidi komentar ~lana 4. i 5.),

odredbe kojima je regulisano pripremno ro~i{te i ro~i{te za glavnu
raspravu u smislu ~lana 77., 76., 94.,

odredbe o povla~enju tu`be u smislu ~lana 84. i 97.,
odredbe o dono{enju odluke van raspravljanja u smislu ~lana 65.,
odredbe o rje{avanju spora putem medijacije i sudskog poravnanja (~l.
86. i 87.),
odredbe o odlaganju rasprave u smislu ~lana 115. i 129.,
odredbe o àlbi protiv rje{enja (~l. 233.),
odredbe o kumulaciji zahtjeva, suparni~arstvu, spajanju parnica, preina

~enju i protivtu`bi (u smislu ~lana 55., 56., 57., 58., 74. i 362.),
odredbe o dostavljanu pismena (~l. 337-355.),
odredbe o privremenom zastupniku (~l. 296.),
odredbe o àlbi u smislu ~lana 207.,
odredbe o raspravi pred drugostepenim sudom (~l. 217.).
Kako je osnovni ~inilac u ostvarenju procesne ekonomije sud, preduslov je za to,

stru~no i radno iskustvo sudije, kao i dobra priprema glavne rasprave, a {to omogu}ava koncentraciju postupka i blagovremeno postupanje suda u svakom slu~aju.
10
Obzirom da je zloupotreba procesnih ovla{tenja mogu}a od podno{enja tu`be

(kada je stranka svjesna da je tu`ba neosnovana) pa do pravnih lijekova (kada
stranka koristi pravne lijekove radi odugovla~enja postupka), to je i obaveza
suda da u toku cijelog postupka pazi na zloupotrebu procesnih ovla{tenja
stranaka, te da ista poku{a sankcionisati.
11
U tom smislu su i odredbe Zakona o parni~nom postupku koje reguli{u

nepo{tovanje suda (~l. 406-413.) kao i odredbe o tro{kovima postupka (~l. 386405.), pri ~emu uvijek postoji mogu}nost suda da odbije neosnovan zahtjev
ili prijedlog.
23
^lan
11 KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
12
Iz sudske prakse:
Zakonska je obaveza, ne samo suda ve} i svih u~esnika u parni~nom postupku, da nastoje da se postupak sprovede bez odugovla~enja i sa {to manje
tro{kova i da se pri tome onemogu}i svaka zloupotreba prava koja strankama pripadaju u postupku. U protivnom, stranci koja se savjesno ne koristi
svjim pravima, pa stoga do|e do odugovla~enja postupka, ne pripada pravo
na naknadu parni~nih tro{kova i pored toga {to je uspjela u sporu. (Okru`ni
sud u Titogradu, G`-1050/80 od 10.12.1980.)
Ako je u toku postupak pred stranim sudom u istoj pravnoj stvari i
izme|u istih stranaka, doma}i sud }e na zahtjev stranke prekinuti postupak,
ali ne}e odbaciti tu`bu, jer bi to bilo suprotno na~elu ekonomi~nosti. (Vrhovni
sud Hrvatske, Rev. 2764/92 od 17.12.1992.)
^lan 11.
Prvostepeni postupak }e se, po pravilu, sastojati od dva ro~i{ta jednog
pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnu raspravu.
1
Uop{teno: Za razliku od mnogobrojnih odredaba kojima su regulisani principi

parni~nog postupka i koje su gotovo identi~ne sa ranijim parni~nim procesnim
zakonodavstvom, odredbe ~lana 11. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH se u potpunosti
razlikuju u odnosu na odredbe ~lana 11. ranijeg ZPP-a RS i ZPP-a FBiH. Naime,
ranijim parni~nim procesnim zakonodavstvom je u odredbama ~lana 11. bilo
propisano na~elo pomo}i neukoj stranki. Kako je jedan od osnovnih principa
novog parni~nog procesnog zakonodavstva raspravno na~elo, to je princip
pomo}i neukoj stranci izgubio svoju svrhu i novi ZPP ga ne poznaje.
Stoga je umjesto na~ela pomo}i neukoj stranci, u odredbama ~lana 11. novog
ZPP propisano jedno od osnovnih principa novog parni~nog procesnog zakonodavstva, tj. da se, u pravilu, prvostepeni postupak sastoji od jednog
Zahvaljuju}i potrebi savremenog doba da parni~ni postupak u~ini {to efikasnijim i brìm, za razliku od ranijih postupaka, prvi put, odredbom ovog ~lana
se propisuje da se prvostepeni postupak u pravilu sastoji od dva ro~i{ta
jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnu raspravu.
Imaju}i u vidu raspravno na~elo (~l. 7.), te na~elo procesne ekonomije (~lan
10.), odredbom ovog ~lana, svakako imaju}i u vidu i ostala na~ela Zakona o
parni~nom postupku, sa sigurno{}u se sprovodi pravilo ko brzo daje duplo
daje (bis dat qui cito dat).
Kada se ima u vidu da je karakter pripremnog ro~i{ta jedna sveobuhvatna

priprema za glavnu raspravu (~l. 77.), a da se na glavnoj raspravi provode
dokazi koje su stranke predloìle na pripremnom ro~i{tu, s ciljem utvr|enja
relevantnih ~injenica i dono{enja odluke o tu`benom zahtjevu, onda se ima
24
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
zaklju~iti da se zaista prvostepeni postupak sastoji od dva ro~i{ta, jednog

5
Ali pri tome ne treba izgubiti iz vida ~injenicu da se ovom odredbom propisuje samo jedno pravilo, koje, svakako, zaradi dono{enja pravilne i zakonite
odluke, ima svoje izuzetke. Tako je odredbom ~lana 111. Zakona o parni~nom
postupku propisano da sud moè odgoditi zakazano ro~i{te za glavnu raspravu
prije njegovog odràvanja ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke
za njegovo odràvanje ili da dokazi ~ije je izvo|enje odre|eno ne}e biti pribavljeni do ro~i{ta.
Odredbom ~lana 112. Zakona o parni~nom postupku je pak propisano da se
ro~i{te moè odloìti, samo iz dva razloga: ako bez krivice stranke koja predlaè odlaganje ro~i{ta na ro~i{tu nije mogu}e izvesti neki od dokaza ~ije je
izvo|enje odre|eno, a koji je vaàn za pravilno dono{enje odluke, ili ako obje
stranke predlaù odlaganje zbog mirnog rje{enja spora ili zaklju~enja sudskog
poravnanja.
U prilog ~injenici da je odredbom ~lana 11. propisano pravilo koje ima svoje
izuzetke je i odredba ~lana 113. ovog zakona kojom je propisano da ako na
ro~i{tu nije mogu}e izvesti neki od dokaza ~ije je izvo|enje odre|eno sud
moè odlu~iti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno na novom ro~i{tu,
izvede samo taj dokaz i iznesu navodi u vezi sa njim.
Odredbom ~lana 116. je pak propisano da ako se zapo~eto ro~i{te ne moè
okon~ati u toku istog dana sud }e odrediti nastavak ro~i{ta za sljede}i radni
dan, pri ~emu se ne smije izgubiti iz vida da je odredbom ~lana 94. st. 4.
ovog zakona propisano, da ako sud procijeni da }e glavna rasprava trajati
duè od jednog dana ro~i{te }e biti zakazano za onoliko dana uzastopno koliko
je neophodno da se rasprava odrì u kontinuitetu.
Ro~i{te za glavnu raspravu ne moè se odgoditi ili odloìti na period duì
od 30 dana (~l. 115. st. 2.), osim u slu~aju iz ~lana 129. ovog zakona kojom
odredbom je propisano da ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne
moè izvesti u rokovima predvi|enim ovim zakonom sud rje{enjem moè
odrediti duì rok za izvo|enje dokaza.
Da su odgoda i odlaganje ro~i{ta samo izuzetno predvi|eni, jer je pravilo da
se prvostepeni postupak sastoji od jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta
za glavnu raspravu, ukazuje se time da je prilikom odlaganja ili pak odga|anja ro~i{ta sudija duàn obavijestiti predsjednika suda o tome u smislu
odredaba ~lana 115. st. 3. ovoga zakona.
Sve ono {to je odredbama ~lana 111., 112., 115. i 116. ovog zakona propisano
za ro~i{te za glavnu raspravu vaì i za pripremno ro~i{te, kao i odredba ~lana
115. st. 1. ovog Zakona kojom je propisano da bez obzira na ukazane izuzetke
koji potvr|uju da se prvostepeni postupak sastoji od dva ro~i{ta (jednog
pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnu raspravu) ro~i{te se ne moè
odloìti na neodre|eno vrijeme.
25
^lan 12.
Kad odluka suda zavisi od prethodnog rje{enja pitanja da li postoji neko
pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju jo{ nije donio odluku sud ili
drugi nadle`ni organ (prethodno pitanje), sud moè sam rije{iti to pitanje ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno.
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici
u kojoj je to pitanje rije{eno.
U parni~nom postupku sud je u pogledu postojanja krivi~nog djela i
krivi~ne odgovornosti u~inioca vezan za pravosna`nu presudu krivi~nog
suda kojom se optuèni ogla{ava krivim.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 12. novog parni~nog procesnog zakonodavstva se ne

razlikuju od odredaba ~lana 12. ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstva.
Uz stav 1. Kao {to proizilazi iz sadràja ove odredbe, istom je definisan odnos
parni~nog suda prema prethodnom, prejudicijalnom ili incidentnom pitanju.
Prethodno pitanje je uvijek pravne prirode koje se ti~e postojanja nekog prava
ili pravnog odnosa, a od ~ega u cjelini ili djelimi~no zavisi odluka suda u
parnici, i koje, kao takvo, ~ini pravnu cjelinu koja moè biti samostalan predmet odre|enog postupka pred sudom ili upravnim organom.
Mogu}nost da se pristupi rje{avanju prethodnog pitanja se ogleda u tome da

o njemu jo{ uvijek nije donio odluku sud ili drugi nadle`ni organ i da posebnim propisom nije isklju~ena mogu}nost da se o odre|enom pravu ili pravnom
odnosu rje{ava od strane nadle`nog organa kao o prethodnom pitanju.
Ovla{tenje suda da u parni~nom postupku sam rje{ava prethodno pitanje od
~ijeg rje{enja zavisi odluka o predmetu spora, nezavisno od zakonom utvr|ene
nadle`nosti dràvnog organa za rje{enje tog pitanja, bez sumnje je u skladu
sa na~elom procesne ekonomije (~lan 10. novog ZPP-a.)
Ako je prethodno pitanje ve} rije{io nadle`ni organ pravosna`no, parni~ni sud
je vezan takvom odlukom u granicama njene pravosna`nosti, s tim da, ukoliko odluka djeluje erga omnes, sluì parni~nom sudu kao rje{enje
prethodnog pitanja, bez obzira ko su stranke u parnici, a ukoliko djeluje samo
inter partes parni~ni sud je vezan njome samo ukoliko je izme|u istih
parni~nih stranaka rije{en takav pravni odnos.
Ako prethodno pitanje jo{ nije rije{eno od strane nadle`nog organa, ali pod
uslovom da je takav postupak pokrenut, parni~ni sud se nalazi pred alternativom da prekine postupak dok nadle`ni organ ne donese pravosna`nu odluku
(~l. 379. st. 1.) ili da sam ispita i rije{i ovo prejudicijalno pitanje za koje nije
apsolutno, stvarno, a ni mjesno nadleàn. Za rje{avanje prethodnog pitanja od
strane parni~nog suda nije od zna~aja ~injenica da je ve} pokrenut postupak
pred nadle`nim organom (stvarno nadle`nim sudovima i upravnim organima)
ili ne.
26
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Parni~ni sud ne moè prekinuti postupak kako bi sa~ekao odluku nadle`nog

organa o prethodnom pitanju ako jo{ uvijek nije pokrenut postupak od strane
nadle`nog organa. U takvim slu~ajevima parni~ni sud mora sam da rije{i
prethodno pitanje.
Parni~ni sud }e biti duàn da prekine postupak do pravosna`nog okon~anja

postupka pred nadle`nim organom i sa~eka odluku ako je to posebnim propisima propisano.
Parni~ni sud }e utvr|ivati prethodno pitanje i kada me|u strankama nije

sporno ako se ono po posebnom zakonu u skladu sa slu`benim du`nostima
suda mora utvrditi ili, pak, ako su u pitanju nedozvoljena raspolaganja
stranaka.
10
Pitanja koja se mogu javiti u parnici kao prethodna su, naj~e{}e, pitanja
gra|ansko-pravne prirode (da li postoji gra|ansko-pravni odnos, neko subjektivno imovinsko ili neimovinsko pravo ili kakvo li~no pravo). Parni~ni sud
koji vodi postupak po tu`bi, je po pravilu, stvarno i mjesno nadleàn za
rje{avanje prethodnog pitanja.
Npr: kada se traì isplata dijela kupoprodajne cijene za prodatu nepokretnost, a sud utvrdi da je pravni posao po zakonu apsolutno ni{tav zbog forme,
predmeta ili osnova, pa se ova pitanja pojavljuju kao prethodna; ili, traì se
priznanje prava vlasni{tva na stambenoj zgradi ili stanu, a odluka o tu`benom
zahtjevu zavisi od prethodnog pitanja, da li je objekat legalno izgra|en, da li
ima odstupanja od odobrenog projekta i da li }e uop{te biti primljen od
nadle`nog upravnog organa i za njega data upotrebna dozvola; ili, traì se
utvr|enje statusa nosioca stanarskog prava ili otkaz ugovora o kori{tenju stana,
a postavlja se pitanje da li se prostorije koje koristi tuìlac mogu smatrati
uop{te stanom po gra|evinskim i stambenim propisima, odnosno da li je
objekat uop{te izgra|en po gra|evinskoj dozvoli i data upotrebna dozvola ili
je bespravno podignut (op. cit. Tomislav Ral~i} Vitoje Tanaskovi}, Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, NIP
Knjièvne Novine, Beograd, 1977., str. 44).
U parnicama u kojima se traì samo zatezna kamata pojavljuje se kao
prethodno pitanje postojanje glavnog duga i docnje. U parnici radi naplate
zakupnine moè se pojaviti kao prethodno pitanje da li postoji zakupni odnos
i da li du`nik ima status nosioca stanarskog prava ili zakupca. U parnici za
iseljenje iz stana moè se kao prethodno pitanje pojaviti da li lice koje stan
koristi ima status ~lana porodi~nog doma}instva koji ima pravo da nastavi sa
kori{tenjem stana i po iseljenju iz stana nosioca stanarskog prava (op. cit.
Tomislav Ral~i} Vitoje Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, NIP Knjièvne Novine, Beograd, 1977,
str. 44).
11
Prethodna pitanja za odluku mogu biti procesne prirode. Tako npr. prethodno pitanje je pitanje od kojeg zavisi da li stranke imaju parni~nu sposobnost;
pitanje sudske nadle`nosti; da li tuìlac ima pravni interes da podnosi tu`bu
27
za utvr|enje; da li je isto pitanje me|u strankama ve} pravosna`no rje{eno;

ili, da li je o njemu ve} zaklju~eno sudsko poravnanje (op. cit. Tomislav Ral~i}
Vitoje Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom
praksom i obrascima, NIP Knjièvne Novine, Beograd, 1977., str. 44).
12
Uz stav 2. Kada parni~ni sud donese odluku o prethodnom pitanju za koje

nije bio nadleàn ni apsolutno ni stvarno, rje{enje o tom pitanju ima pravni
u~inak samo u toj parnici, a odluka o prethodnom pitanju ne ulazi u izreku
presude, ve} se nalazi samo u obrazloènju presude. Ako je, pak, za odlu~ivanje o prethodnom pitanju bio stvarno nadleàn parni~ni sud, a stranka je
stavila prijedlog da se o njemu odlu~i, onda se i o ovom zahtjevu odlu~uje
kona~nom presudom, tj. odluka o prethodnom pitanju je sastavni dio izreke
kona~ne presude. Ako nadle`ni organ kasnije rije{i druk~ije prethodno pitanje
no {to ga je rije{io parni~ni sud, to bi mogao biti razlog da se traì ponavljanje postupka po ~lanu 255. ZPP-a.
13
Uz stav 3. Za pravosna`nu presudu krivi~nog suda kojom se optuèni ogla{ava

krivim parni~ni sud je vezan u pogledu postojanja krivi~nog djela i krivi~ne
odgovornosti, kao i za druge pravosna`ne odluke sudova i upravnih organa
u granicama njihove pravosna`nosti. Ukoliko je optuèni oslobo|en optu`be za
krivi~no djelo, parni~ni sud je duàn da utvrdi sve okolnosti pod kojima je
nastao pravni odnos stranaka koji je predmetom spora u parnici.
14
U prilog prednjem govori i sudska praksa:
Parni~ni sud je vezan za pozitivna utvr|enja osu|uju}e krivi~ne presude

koja predstavljaju elemente krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti osu|enog.
Okolnost da je u drugostepenoj presudi krivi~nog suda, prilikom ocjenjivanja pravilnosti odluke o kazni koja je izre~ena okrivljenom, navedeno da
je i o{te}eni doprinio nastanku {tetnog doga|aja, ne isklju~uje mogu}nost da
parni~ni sud prilikom odlu~ivanja o prigovoru podijeljene odgovornosti, a na
osnovu utvr|enog ~injeni~nog stanja, na|e da je taj prigovor neosnovan i da
odgovornsot za nastanak {tetnog doga|aja snosi isklju~ivo osu|eni. (Vrhovni
sud Republike Srpske, Rev. 78/98 od 19.8.1998.)
Parni~ni sud nije vezan pravnosna`nom odlukom suda za prekr{aje kojom
je o{te}eni ogla{en krivim za {tetni doga|aj. (Vrhovni sud Republike Srpske,
Rev. 30/95 od 20.7.1995.)
Vanbra~no o~instvo, kao osnov odnos roditelja i djece i kao osnov za
pravo na naslije|e, ne moè se rje{avati kao prethodno pitanje u smislu ~l.
12. ZPP-a, ve} jedino na osnovu tu`be za utvr|enje o~instva (~l. 134. PZ-a
BiH) ako vanbra~ni otac nije priznao dijete za svoje na jedan od na~ina predvi|enih u ~l. 109. PZ-a BiH. (Vrhovni sud Republike Srpske, Rev. 129/94 od
31.12.1994.)
Pravno pitanje da li je jedno potraìvanje zastarjelo nije prethodno pitanje, jer to pitanje ne moè da ~ini sadrìnu tu`benog zahtjeva, pa samim
tim ni predmet meritorne odluke, slijedom ~ega se ne moè ni zahtijevati
28
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ponavljanje parni~nog postupka zbog razli~itog pravnog shvatanja o osnovanosti prigovora zastare izraènog u sudskim odlukama u dvije parnice.
Iz obrazloènja:
Prethodno pitanje jeste uvijek pravne prirode (postojanje prava ili pravnog
odnosa), ali ono mora da ~ini takvu cjelinu koja moè biti samostalan predmet odre|enog postupka pred sudom ili upravnim organom i o kome nije
pravnosna`no odlu~eno.
Takvu pravnu prirodu nema pravno pitanje da li je jedno potraìvanje
zastarjelo. (Vrhovni sud Federacije BiH, P`-92/00 od 31.5.2000.)
Kad upravni akt o pravu na uve}anu pla}u dràvnog slu`benika koja mu
pripada temeljem samog zakona nije donesen, o tom pravu moè, kao o
prethodnom pitanju, odlu~iti parni~ni sud. (Vrhovni sud Republike Hrvatske,
Gzz-115/01 od 27.11.2001.
Gzz-116/01 od 12.12.2001.
Gzz-222/01 od 13.2.2002.
Gzz-228/01 od 13.2.2002.
Gzz-142/01 od 19.12.2001.)
Sud ne moè prejudicijelno rije{iti pravno pitanje o kojem je ve} sud ili
drugo nadle`no tijelo donijelo pravomo}nu odluku. (Vrhovni sud Republike
Hrvatske, Rev. 2612/98 od 6.3.2002.)
U parni~nom postupku sud nije vezan za pravosna`nu presudu krivi~nog
suda kojom je optuèni oslobo|en optu`be. (Vrhovni sud Srbije, G`-97/82)
Ukoliko ne postoji krivi~na presuda koja bi obavezivala parni~ni sud prema
~l. 12. st. 3. ZPP-a, sud moè da u parni~nom postupku, kao o prethodnom
pitanju, odlu~uje o pitanju koje bi u krivi~nom postupku bilo predmet odluke,
kao {to je postojanje krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti. (Vrhovni sud
Srbije, Rev. 3467/99 od 6.6.2001.)
^lan 13.
U prvostepenom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka sudi sudija pojedinac.
U drugostepenom postupku i postupku odlu~ivanja po reviziji sudi vije}e
od trojice sudija.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 13. novog parni~nog procesnog zakonodavstva

otjelotvorenog u ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je u odnosu na odredbe ~lana 13.
ranijeg ZPP-a RS i ranijeg ZPP-a FBiH potpuno izmijenjena. Naime, odredbom
~lana 13. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je napu{ten princip zbornog su|enja u
prvostepenom postupku, a broj ~lanova vije}a u postupku po reviziji je
redukovan sa pet ~lanova na tri ~lana. Stavljaju}i u nadle`nost drugostepenog
suda da odlu~uje o prijedlogu za ponavljanje postupka odredbom ~lana 13. je
propisano da }e o istom pred drugostepenim sudom suditi sudija pojedinac.
29
Uz stav 1. Odredbom ovoga ~lana je propisan sastav suda, kako u prvostepenom postupku, tako i u drugostepenom postupku i postupku po reviziji.
Iz odredaba ovoga ~lana proizilazi da u prvostepenom postupku, kao i u

postupku povodom prijedloga za ponavljanje postupka sudi sudija pojedinac,
a u drugostepenom postupku i postupku po reviziji sudi vije}e od trojice
sudija.
Kako je odredbom ~l. 1. ovoga zakona propisano da se istim ure|uju pravila postupka na osnovu kojih osnovni sudovi, okru`ni sudovi i Vrhovni sud
Republike Srpske, odnosno op}inski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud
Federacije BiH raspravljaju i odlu~uju o gra|anskopravnim sporovima, ako
posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno, onda i odredbe ~l. 13. u pogledu
sastava suda treba tako tuma~iti, tj. da sudovi sude u sastavu koji propisuju
odredbe ovoga ~lana, ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno.
Za razliku od ranijih postupaka, odmah se moè uo~iti da je u prvostepenom

postupku napu{ten princip zbornog su|enja (ako posebnim zakonom nije
druk~ije odre|eno), a {to je bez sumnje posljedica nove koncepcije Zakona o
parni~nom postupku, utemeljene prije svega na raspravnom na~elu (~l. 7.).
Imaju}i u vidu odredbu ~l. 10. ovoga zakona, kojom je izme|u ostalog
propisano da je sud duàn da postupak sprovede bez odugovla~enja i sa {to
manje tro{kova, onda se odredbe ovoga ~lana, kojima je propisano da u
prvostepenom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka
sudi sudija pojedinac, bez sumnje uklapaju u taj koncept.
Odredbama ovoga ~lana se posebno nagla{ava da povodom prijedloga za ponavljanje postupka sudi sudija pojedinac. Ovo stoga {to je odredbom ~l. 258.
Zakona o parni~nom postupku propisano da o prijedlogu za ponavljanje postupka odlu~uje drugostepeni sud, koji u principu sudi u zbornom sastavu,
tj. u vije}u od trojice sudija, ali kada sudi povodom prijedloga za ponavljanje postupka sudi kao sudija pojedinac, s tim {to u tom postupku ne moè
u~estvovati sudija koji je u~estvovao u dono{enju drugostepene odluke u ranijem postupku. Opreza radi, valja napomenuti da povodom àlbe protiv
rje{enja drugostepenog suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka odlu~uje drugostepeni sud u vije}u od trojice sudija. (~l. 263. st. 4.)
Uz stav 2. Mada je u drugostepenom postupku i postupku po reviziji

propisano su|enje u zbornom sastavu, tj. u vije}u od trojice sudija, u usporedbi sa ranijim postupcima (u kojima je bilo propisano su|enje u vije}u od 5
sudija u postupku po reviziji), a u skladu sa novom koncepcijom Zakona o
parni~nom postupku, dolazi do redukcije sastava vije}a u tre}em stepenu.
^lan 14.
Ako za pojedine radnje nije zakonom odre|en oblik u kome se mogu
preduzeti, stranke preduzimaju parni~ne radnje pismeno van ro~i{ta ili
usmeno na ro~i{tu.
30
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uop{teno: Odredba ~lana 14. kao posljednja u nizu odredaba kojima se reguli{u principi parni~nog procesnog zakonodavstva je identi~na odredbama
~lana 14. ranijeg ZPP-a RS i ranijeg ZPP-a FBiH.
Ovom odredbom je odre|eno jedno pravilo usmenog preduzimanja radnji na

ro~i{tu i pismenog preduzimanja radnji van ro~i{ta ukoliko zakonom nije
izri~ito propisana posebna forma za pojedine parni~ne radnje.
Tako npr., Zakon o parni~nom postupku propisuje obaveznu formu za:

sporazum o mjesnoj nadle`nosti (~l. 52.),
tu`bu (~l. 53. i 334.),
odgovor na tu`bu (~l. 71. i 334.),
àlbu (~l. 205. i 334.),
reviziju (~l. 243. i 334.),
prijedlog za ponavljanje postupka (~l. 259. i 334.).
Neke parni~ne radnje se, pak, mogu preduzeti samo pismeno:

pismenim podneskom se obavje{tava tre}e lice u parnici (~l. 372.),
pismenim podneskom se stavlja prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje
(~l. 329.), zahtjev za dosu|enje parni~nih tro{kova kada je tu`ba povu~ena

pismeno van rasprave (~l. 396. st. 5.), prijedlog za obezbje|enje dokaza
prije pokretanja parnice (~l. 171.) itd.
Opreza radi, valja napomenuti da usmena izjava data na zapisnik kod

parni~nog suda van ro~i{ta ne zna~i promjenu pismene forme, jer je sadràj
zapisnika ustvari pismeni oblik te parni~ne radnje (~l. 334.). Ovo stoga {to se
usmenom formom odre|ene parni~ne radnje smatra radnja, izjava u~injena na
ro~i{tu, a ne van ro~i{ta.
Izvjesne parni~ne radnje stranke mogu preduzimati i usmeno na ro~i{tu i pismeno van ro~i{ta (zahtjev za izuze}e sudije, zahtjev za oslobo|enje od
parni~nih tro{kova, da istakne novi zahtjev uz postoje}i, da podnese protivtu`bu, prigovor prebijanja, da preina~i tu`bu iz drugih razloga, da povu~e
tu`bu itd.).
No, valja napomenuti da je na~elo usmenosti i prema najnovijoj koncepciji

Zakona o parni~nom postupku osnovno na~elo, a da na~elo pismenosti ima
ulogu da se tim brè i tim bolje ostvari na~elo usmenosti.
31
II - NADLE`NOST
SUDA
GLAVA II
UVOD
1
Ovim zakonom u poglavlju o nadle`nosti suda, prvenstveno u cilju postizanja {to ve}e efikasnosti postupka, ugra|ene su znatne izmjene u odnosu na
raniji ZPP. Na apsolutnu i stvarnu nadle`nost sud pazi po slu`benoj du`nosti
samo u fazi prvostupanjskog postupka (~lanak 16. i 17.), dok strankama nije
uskra}eno pravo prigovoriti ovoj nadle`nosti u tijeku cijelog postupka. Tuènik
moè prigovoriti mjesnoj nadle`nosti suda najkasnije u odgovoru na tu`bu, a
sud po slu`benoj du`nosti ima mogu}nost proglasiti se mjesno nenadle`nim
samo u slu~aju isklju~ive mjesne nadle`nosti drugog suda najkasnije do
podno{enja odgovora na tu`bu. Va`no je napomenuti da je ovaj zakon u
~lanku 458. regulirao na~in postupanja u sporovima s me|unarodnim elementom. Za odre|ivanje ove nadle`nosti od zna~aja je i dan podno{enja tu`be
(vidjeti opseàn komentar uz ~lanak 15.).
Odre|ivanjem roka od 3 (tri) dana za ustupanje predmeta nadle`nom sudu,

te tri dana za ustupanje predmeta sudu koji rje{ava sukob nadle`nosti (~l.
20. i ~l. 21.) znatno su skra}eni ovi rokovi. U svim zakonima o sudovima kriterij vrijednosti spora nema nikakav zna~aj za odre|ivanje stvarne nadle`nosti.
Temeljem odredbi zakona o sudovima u gra|anskim stvarima ustanovljena je
maksimalno pro{irena stvarna nadle`nost op}inskih sudova (samo posebnim
zakonom utvr|en je izuzetak vidjeti komentar uz ~l. 27.) Uvedeno je na~elo
monokratskog su|enja u prvostupanjskom postupku {to predstavlja pojednostavljenje i ubrzanje postupka.
Vaè}im zakonima o sudovima ustanovljena je specijalizirana stvarna nadle`nost pojedinih op}inskih sudova za obavljanje poslova iz oblasti trgova~kog
prava, i to na na~in da su u op}inskim sudovima organizirani privredni odjeli
u Federaciji BiH, a u Republici Srpskoj su osnovani posebni privredni sudovi
(vidjeti komentar uz ~l. 27.).
1. Z A J E D N I ~ K E
ODREDBE
^lanak 15.
(1) Nakon primitka tu`be sud ocjenjuje je li nadleàn.
(2) Prigodom ocjenjivanja nadle`nosti, sud }e uzeti u obzir navode u tu`bi
i ~injenice koje su sudu poznate.
(3) Ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena
nadle`nost suda, sud koji je bio nadleàn u vrijeme podno{enja tu`be ostaje i dalje nadleàn i ako bi zbog tih promjena bio nadleàn drugi sud.
32
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredba ~lanka 15. odgovara odredbi tako|er ~lanka 15. ranijeg Zakona o
parni~nom postupku Federacije BiH (Slu`bene novine FBiH broj 42/98, 3/99;
u daljem tekstu: raniji ZPP FBiH) odnosno ~lanka 15. Zakona o parni~nom
postupku Srpske Republike (Slu`beni list SFRJ broj 4/77, 36/80, 69/82, 58/84,
74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91; Slu`beni glasnik Republike Srpske broj 17/93,
14/94 i 32/94; u daljem tekstu: raniji ZPP RS).
Uz stavak (1) Nadle`nost suda pravna znanost promatra u objektivnom smislu kao djelokrug poslova odre|enog suda i u subjektivnom smislu kao pravo
i du`nost odre|enog suda da postupa u odre|enoj pravnoj stvari ili da
poduzme samo odre|enu radnju.
Interna jurisdikcija sudova BiH u gra|anskim stvarima odre|ena je po~ev{i od

Ustava Bosne i Hercegovine, Ustava obadva entiteta, do zakona koji su doneseni na razini entiteta i razini ùpanija/kantona odnosno Br~ko Distrikta BiH.
Ustavom Bosne i Hercegovine ustanovljen je Ustavni sud BiH, a Zakonom
o sudu BiH (Slu`beni glasnik BiH broj 29/00, 15/02, 16/02, 24/02, 43/02,
3/02, 37/03, 42/03) osnovan je Sud BiH. Prema Ustavu Federacije BiH
(Slu`bene novine FBiH 1/94, 13/97, 9/04) sudsku funkciju u Federaciji
vr{e:
Ustavni sud Federacije BiH
Vrhovni sud Federacije BiH
sudovi ùpanija/kantona (op}inski i ùpanijski/kantonalni sudovi)
Prema Ustavu Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS broj 3/92, 6/92, 8/92,
15/92, 19/92, 28/94, 8/96, 13/96, 16/96) ustanovljen je Ustavni sud Republike
Srpske, dok je Zakonom o sudovima i sudskoj slu`bi (Slu`beni glasnik RS
broj 13/00, 16/00, 70/01 i 77/02) odre|eno da ostale sudske funkcije vr{e:
okru`ni sudovi
osnovni sudovi
U Federaciji BiH donesen je poseban Zakon o Vrhovnom sudu Federacije BiH

(Slu`bene novine Federacije BiH 2/95, 4/95, 9/96, 33/99, 20/01, 44/01), a zatim
zakoni o sudovima na razini ùpanija/kantona, i to:
Zakon o sudovima Zapadno-Hercegova~ke ùpanije/kantona (Narodne
novine @ZH broj 5/96, 9/00, 15/01, 12/02 i 5/03)

Zakon o sudovima Herceg-Bosanske ùpanije/kantona (Narodne novine
HB@ broj 1/97 i 10/02)

Zakon o sudovima Posavske ùpanije/kantona (Narodne novine @P broj
10/01, 7/02)
Zakon o sudovima Hercegova~ko-Neretvanske ùpanije/kantona (Slu`bene
novine HNK br. 6/00, 4/00)

Zakon o sudovima Bosansko-Podrinjskog kantona (Slu`bene novine
BPKG br. 4/97, 10/97, 17/99 i 15/02)

Zakon o sudovima Unsko-Sanskog kantona (Slu`beni glasnik USK br.
6/96, 7/98, 7/99, 11/99 i 10/02)

Zakon o sudovima Srednje-Bosanskog kantona (Slu`bene novine SBK br.
9/97, 8/98, 1/00, 15/01, 2/02, 10/02, 16/02 i 2/03)
33
Zakon o sudovima Tuzlanskog kantona (Slu`bene novine TK br. 3/96,

7/96, 2/97, 9/97, 7/99, 13/99, 8/00, 15/02 i 4/03)
Zakon o sudovima Zeni~ko-Dobojskog kantona (Slu`bene novine ZDK
br. 4/97, 15/99, 14/02 i 5/03 )

Zakon o sudovima Kantona Sarajevo (Slu`bene novine KS br. 21/01, 28/01
i 26/02).
(U pripremi je jedinstveni zakon o sudovima na razini Federacije BiH.) Na
temelju citiranih propisa odre|ena je stvarna nadle`nost suda u parni~nom
postupku na jedinstven na~in u obadva entiteta.
U dosada{njoj sudskoj praksi bilo je nesnalaènja u primjeni odredbe ~lanka

53. u okviru instituta prethodnog ispitivanja tu`be. Tu`be podnesene sudu
prije stupanja na snagu ovoga zakona pojedini sudovi su vra}ali tuìtelju na
ure|enje, redovito i zbog odre|enja mjesne i stvarne nadle`nosti suda.
Me|utim, cijenimo da za takvo postupanje nije postojala pravna osnova.
Odredbu ~lanka 53. stavak 2. to~ka 1. ovog zakona koja ure|uje osnovu za
nadle`nost suda kao sastavni dio sadràja tu`be treba tuma~iti restriktivno,
isklju~ivo u okviru mjesne nadle`nosti, na na~in da takva obveza postoji samo
u slu~aju kada se mjesna nadle`nost zasniva na odredbama koje ~ine izuzetak od pravila (ugovorena mjesna nadle`nost, bilo izme|u doma}ih stranaka
ili izme|u stranaka s me|unarodnim elementom, izberiva nadle`nost: u slu~aju
naknade {tete, nadle`nost po mjestu gdje se nalazi zastupstvo tuènika,
nadle`nost po mjestu pla}anja i dr., isklju~iva mjesna nadle`nost: nadle`nost
u sporovima o nekretninama, nadle`nost za sporove u ovr{nom i ste~ajnom
postupku i dr.).
Ovakva obveza sadràja tu`be podupire ekonomi~nost postupka i omogu}ava
sucu ocjenjivanje nadle`nosti prigodom ispitivanja tu`be na osnovi navoda iz
tu`be i ~injenica koje su sudu poznate, a nakon primitka odgovora na tu`bu
i na osnovi navoda tuènika.
Uz stavak (2) Prigodom ocjenjivanja nadle`nosti, sud }e uzeti u obzir navode
u tu`bi i ~injenice koje su sudu poznate.
U sudskoj praksi je zabiljeèno:
Parni~ni postupak za ispra`njenje stana u smislu ~lanka 30. stavak 2.

Zakona o stambenim odnosima u slu~aju kada se neka osoba nezakonito
uselila u stan u periodu izme|u 30.4.1991. i 19.12.1998. ne moè se obustaviti primjenom odredbe ~lanka 30. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o prestanku primjene Zakona o kori{tenju napu{tene imovine, ve} o tu`benom
zahtjevu treba meritorno odlu~iti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Republike Srpske Rev. 269/01 od 29.3.2002.; Bilten sudske prakse Vrhovnog
suda RS lipanj/2004)
Po proteku roka od {est mjeseci od dana saznanja o prestanku kori{tenja
stana o zahtjevu za iseljenje osoba koje su u stanu ostale nakon smrti stanara nadleàn je sud. Rok od {est mjeseci po~inje se ra~unati od dana stu-
34
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
panja na snagu Zakona o stambenim odnosima. (Citat iz sudske odluke:

Vrhovni sud RH Gzz-48/91 od 30.1.1992.)
8
Uz stavak (3) Stavak 3. ovoga ~lanka ure|uje pravila o ustaljivanju nadle`nosti

po kojima su promjene o kojima ovisi mjesna nadle`nost nastale tijekom postupka irelevantne za odre|enje nadle`nosti. Bitne su okolnosti koje su postojale u vrijeme podno{enja tu`be. Jednom utemeljena mjesna nadle`nost se ne
moè mijenjati. Ova odredba ima prakti~an zna~aj da se zapo~eti postupak
nastavi pred istim sudom odnosno istim sucem.
Po ovom pitanju dosada{nja sudska praksa primjenjiva je i na sada{nji Zakon
o parni~nom postupku.
Mjesna nadle`nost suda se ne mijenja nakon pokretanja postupka redovite

likvidacije protiv tuènog ili otvaranja ste~ajnog postupka. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud BiH broj R. 127/89 od 27.6.1989, Bilten Vrhovnog suda
BiH, 3/89)
Ne postoji bitna povreda odredaba parni~nog postupka kada je u sporu
iz nadle`nosti osnovnog suda sudio vi{i sud. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud BiH, broj G`-20/88 od 21.10.1988.)
Kad je za odre|ivanje stvarne nadle`nosti suda odlu~na pravna osnova tu`be, onda se pravna osnova ima posu|ivati po sadràju tu`be, a ne
po pravnoj kvalifikaciji koju je tuìtelj naveo u rubrici tu`be. (Citat iz
sudske odluke: Ss, Gss-264/74 od 4. prosinca 1974; Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz
~lanak 15.)
9
Kada je u pitanju nadle`nost suda BiH u sporovima s me|unarodnim ele mentom na koju sud pazi po slu`benoj du`nosti sukladno odredbi ~lanka 458.
ovoga zakona, primijenit }e se odredbe ~lanka 81. Zakona o rje{avanju sukoba zakona o propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima (dalje: ZRSZ),
a ti~e se momenta relevantnog za ocjenu nadle`nosti doma}eg suda. Kako ova
odredba propisuje da su za ocjenu nadle`nosti suda BiH zna~ajne ~injenice
koje postoje u vrijeme kada parnica po~inje te}i, proizlazi da ova odredba
ima zna~enje pravila o ustaljivanju me|unarodne nadle`nosti, tako da vrijeme
po~etka toka parnice treba razumjeti u smislu vremena podno{enja tu`be
sudu, a ne vremena zasnivanja litispendencije
^lanak 16.
(1) Sud tijekom cijelog postupka, po slu`benoj du`nosti, pazi spada li
rje{avanje spora u sudsku nadle`nost.
(2) Kad sud tijekom postupka ustanovi da za rje{avanje spora nije nadleàn
sud nego koje drugo tijelo vlasti, oglasit }e se nenadle`nim, ukinuti
provedene radnje u postupku i odbaciti tu`bu.
35
(3) Kad sud tijekom postupka ustanovi da za rje{avanje spora nije nadleàn
sud u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnem tekstu: Federacija), po
slu`benoj }e se du`nosti proglasiti nenadle`nim, ukinut }e provedene radnje u postupku i odbaciti tu`bu.
1
Odredba je u cjelini preuzeta iz ranijeg istoimenog zakona (~lanak 16. FBiH

odnosno RS.)
Uz stavak (1) Stavak 1. ovog ~lanka propisuje obvezu suda da po slu`benoj

du`nosti pazi na apsolutnu nadle`nost suda. Pravna doktrina pod apsolutnom
nadle`no{}u podrazumijeva razgrani~enje nadle`nosti doma}ih sudova u odnosu na ostala dràvna tijela i osobe s javnim ovlastima.
U nastavku je sudska praksa:
Spor u kojem se traì za{tita ste~enog prava na grobno mjesto je imovinsko pravni spor za koji je nadleàn sud op}e mjesne nadle`nosti. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev. 221/72 od 20.9.1972;
Pregled sudske prakse 2/140 prilog ~asopisu Na{a zakonitost)
Op}inski sud je stvarno nadleàn za raspravljanje o pravu kori{tenja
groba me|u strankama, iako je nadle`nost tijela uprave ure|ivanje odre|enih
odnosa i dodjeljivanje grobnih mjesta i njihova evidencija. (Citat iz sudske
odluke: Okru`ni sud u Rijeci G`-605/85 od 3.4.1985, Pregled sudske prakse
27/114 prilog ~asopisu Na{a zakonitost)
Zahtjev za utvr|ivanje suvlasni~kih dijelova na biv{em kmetskom seli{tu,
u skladu sa sporazumom ovla{tenih osoba, moè se isticati samo u postupku za ukidanje zajedni~kog prava vlasni{tva i utvr|enja prava vlasni{tva na
biv{em kmetskom seli{tu, a ne u parnici koja je pokrenuta nakon
pravomo}nog okon~anja upravnog postupka. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud BiH broj Rev. 175/86 od 24.7.1986, Bilten Vrhovnog suda BiH, broj 4/86)
Redoviti sudovi su nadle`ni odlu~ivati o ukidanju prava stvarne slu`nosti
na gra|evnom zemlji{tu, kada su ispunjene pretpostavke predvi|ene zakonom
o osnovnim vlasni~ko-pravnim odnosima.(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
BiH broj Gvl-8/87 od 20.8.1987, Bilten Vrhovnog suda BiH, 4/87)
Za odlu~ivanje o zahtjevu za ukidanje stvarne slu`nosti na gradskom gra|evnom zemlji{tu nadleàn je sud. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije
BiH broj Rev. 150/99 od 8.10.1999, Bilten Vrhovnog suda FBiH, broj 2/99)
înjenice iz kojih slijedi da rje{avanje spora pripada sudskoj nadle`nosti,
stranka moè iznijeti i u àlbi protiv rje{enja kojim se sud prvog stupnja
proglasio apsolutno nenadle`nim i odbacio tu`bu, jer je sud na sudsku
nadle`nost duàn paziti po slu`benoj du`nosti tijekom cijelog postupka. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske Rev. 1936/96 od 4. oùjka 1998.;
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi},
Sarajevo, 2000, uz ~lanak 16.)
36
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
O zahtjevu tuìtelja da mu tuènici omogu}e nesmetan rad kao autotaksisti, te da s ostalim taksistima ~eka na propisanim stanicama, odlu~uje sud
u parni~nom postupku, a ne tijelo uprave. Naime, u ovom slu~aju nije predmet odlu~ivanja valjanost upravnog akta na temelju kojeg tuìtelj obavlja autotaksi djelatnost da bi za odlu~ivanje bilo nadle`no tijelo uprave, a ne radi
se niti o radnom sporu jer je obrt samostalna i neovisna djelatnost, ve} se
radi o imovinskopravnom sporu me|u strankama o kojem odlu~uje sud.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske, Rev. 2573/94 od 12. oùjka
1997, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 16.)
Utvr|ivanje postojanja braka koji nije upisan u mati~ne knjige, jer su iste
za vrijeme rata uni{tene, spada u nadle`nost suda op}e nadle`nosti, a ne
tijela uprave. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud SFRJ R. 130/71, Komentar
Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo,
2000, uz ~lanak 16.)
Zahtjev za isplatu dospjelih iznosa mirovina je imovinskopravni zahtjev
o kojem odlu~uje sud, a ne mirovinski fond. (Citat iz sudske odluke: @upanijski sud u Bjelovaru G`-63/98 od 5. velja~e 1998.; Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000, uz
~lanak 16.)
3
Pitanje apsolutne nenadle`nosti suda treba promatrati i u svezi s ~lankom

221. i ~lankom 241. ovoga zakona koji propisuju povrede parni~nog postupka (strana~ka sposobnost i zastupanje) na koje drugostupanjski sud pazi po
slu`benoj du`nosti u postupku rje{avanja àlbe odnosno revizijski sud u postupku rje{avanja revizije. Obadvije odredbe su potpuno identi~ne i ne
propisuju da ovi sudovi po slu`benoj du`nosti paze na apsolutnu nenadle`nost
suda, zbog ~ega treba tuma~iti da se odredba ~lanka 16. stavak 1. odnosi
samo na prvostupanjski postupak. Ovo je razlogom {to smatramo da bi bilo
jasnije da je u stavku 1. ovoga ~lanka propisano da sud po slu`benoj du`nosti
pazi da li rje{avanje spora spada u sudsku nadle`nost tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, a ne tijekom cijelog postupka kako je propisano.
Prakti~no, ova odredba moè imati takav zna~aj da upravna stvar bude pravomo}no rije{ena od strane suda onda kada se prvostupanjski sud po slu`benoj
du`nosti ne oglasi apsolutno nenadle`nim i odbaci tu`bu niti po tom pitanju
stranke istaknu prigovor. Po{to zakon nije ograni~io isticanje ovog prigovora, cijenimo da ga stranke mogu isticati tijekom cijelog postupka, u svim instancama.
U sudskoj praksi apsolutna nenadle`nost rje{avana je u razli~itim slu~ajevima:
Sud nije nadleàn u parnici utvr|ivati postojanje nov~anog potraìvanja

utvr|enog upravnim aktom, a osporenog u postupku likvidacije tuènika.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud FBiH broj G`-21/97 od 21.4.1998.)
Pobijanje pravilnosti postupka privatizacije dràvnog kapitala u poduze}ima i pravne valjanosti ugovora o prodaji predmeta licitacije sklopljenog u
37
tom postupku ne spada u sudsku nadle`nost, nego u nadle`nost tijela

uprave. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Republike Srpske Gvl-9/01 od
3.1.2003; Bilten sudske prakse Vrhovnog suda RS lipanj/2004)
Ne spada u sudsku nadle`nost odlu~ivanje o zahtjevu za povra}aj
pogre{no napla}ene akcize i poreza na promet. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud RS, Rev. 114/01 od 7.9.2001; Bilten sudske prakse Vrhovnog suda
RS, lipanj/2004)
Prema stajali{tu sudske prakse: Sud nije ovla{ten odlu~ivati u parnici po
zahtjevu za isplatu vodoprivredne naknade na temelju rje{enja o vodoprivrednoj naknadi jer to rje{enje donosi u upravnom postupku odgovaraju}a vodna
zajednica i ono predstavlja valjanu ovr{nu ispravu za provo|enje ovr{nog postupka pred nadle`nim sudom. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske
Rev. 85/89 od 12. kolovoza 1990.)
Okolnost da je nekretnina tek nakon podno{enja tu`be progla{ena privremeno napu{tenom nije od zna~aja za ocjenu zakonitosti rje{enja kojim se prvostupanjski sud proglasio apsolutno nenadle`nim, jer ukoliko u bilo kom stadiju postupka otpadne zakonska osnova za sudsku nadle`nost, odnosno ukoliko
umjesto dosada{nje sudske nadle`nosti bude zakonom propisana nadle`nost
drugog tijela, sud pred kojim se u tom momentu postupak vodi duàn se proglasiti apsolutno nenadle`nim, ukinuti provedene radnje i tu`bu odbaciti. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH broj Rev. 34/97 od 12.6.1997.)
Kada je za odlu~ivanje o glavnom dugu ustanovljena nadle`nost tijela
uprave, ne moè se pla}anje kamate na taj dug ostvarivati u parnici pred
sudom, niti se umjesto kamate moè zahtijevati naknada {tete za kori{tenje
novca u visini kamate. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH
broj. P`-194/02 od 23.5.2003; Bilten Vrhovnog suda FBiH broj 2002/2003)
Sud nije nadleàn odlu~ivati o zahtjevu za naknadu {tete koju uzrokuju za{titne snage UN.
Konvencijom o privilegijama i imunitetima UN od 13.2.1946. propisano je
da UN uìvaju imunitet od svih oblika sudskog postupka, osim ukoliko taj
imunitet nije izrijekom izuzet u pojedinim slu~ajevima (~lanak 2. Konvencije)
Vlada BiH i UN potpisale su Sporazum 15.5.1993. (dodatak Sporazumu
23.12.1995.) kojim su za{titne snage UN izuzete od svih oblika sudskog postupka, s time da je propisan postupak rje{avanja sporova i dan u nadle`nost
komisijama koje se osnivaju sukladno tom sporazumu, pa su nièstupanjski
sudovi pravilno primijenili odredbu ~lanka 16. stavak 1. ZPP kada su ocijenili da sud nije nadleàn za odlu~ivanje po zahtjevu i tu`bu odbacili. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH broj Rev. 13/00 od 24.2.2000.,
Bilten FBiH br. 1/00, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda FBiH broj 1/2000)
Tijelo uprave koje odlu~uje o ustanovljenju stvarne slu`nosti, nadle`no je
odlu~ivati i o zahtjevu za premje{tanje slu`nosti na gradskom gra|enom
zemlji{tu u dru{tvenom vlasni{tvu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Federacije BiH broj Rev. 79/96 od 20.3.1997.)
38
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Revizija protiv rje{enja donesenog u drugom stupnju dopu{tena je samo

kada se parni~ni postupak, koji se ina~e meritorno zavr{ava presudom, zavr{i
nekim procesnim rje{enjem (npr. to }e biti u slu~ajevima odbacivanja tu`be
podnesene nakon proteka propisanog roka za njeno podno{enje, odbacivanje
tu`be zbog apsolutne nenadle`nosti suda, odbacivanja tu`be zbog presu|ene
stvari ili zbog litispendencije, nedostatka glede strana~ke sposobnosti, kao i u
slu~aju drugih procesnih smetnji koje sprje~avaju vo|enje postupka. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH broj Rev. 131/99 od 20.08.1999.)
Spor izme|u vjerskog slu`benika (imama) i Islamske vjerske zajednice radi
utvr|ivanja nezakonitosti disciplinske odluke o premje{taju na vjersku du`nost
u drugu dàmiju ne predstavlja ni odnos u smislu ~lanka 1. FZPP-a, nego
konfesionalni odnos unutar vjerske zajednice koji spada pod isklju~ivu jurisdikciju te zajednice suglasno Ustavnom na~elu o konfesionalnoj autonomiji.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH Rev. 19/81 od 6. svibnja 1981.)
4
Uz stavak (2) Stavak 2. ovoga ~lanka propisuje na~in postupanja suda kada
ustanovi da nije nadleàn sud nego neko drugo tijelo vlasti. U tom slu~aju
proglasit }e se nenadle`nim, ukinuti sve radnje u postupku i odbaciti tu`bu.
Nema pravila o ustaljivanju jurisdikcije, a niti obveze da se predmet dostavi
na postupanje drugom sudu odnosno tijelu uprave.
Uz stavak (3) Kada sud tijekom postupka ustanovi da za rje{avanje spora

nije nadleàn sud u Federaciji Bosne i Hercegovine, nego sud u Republici
Srpskoj ili sud u drugoj dràvi, po slu`benoj du`nosti }e se proglasiti nenadle`nim, ukinut }e provedene radnje u postupku i odbaciti tu`bu. U tom
slu~aju sud nema obvezu tu`bu odnosno spise predmeta dostavljati nadle`nom
sudu.
Odredbama ~lanka 14. Zakona o Sudu BiH (Slu`beni glasnik BiH broj 29/00,
15/02, 16/02, 24/02, 43/02, 3/02, 37/03, 42/03) ure|ena je stvarna nadle`nost
ovoga suda u slu~aju sukoba nadle`nosti izme|u sudova Federacije BiH i RS
odnosno sudova entiteta i Distrikta Br~ko BiH, kao i izme|u Suda BiH i bilo
kojeg drugog suda s podru~ja BiH..
Sud BiH ve} je usvojio sudsku praksu:
Sud Bosne i Hercegovine u smislu ~lanka 14. stavak 2. to~ka c. Zakona

o Sudu BiH je nadleàn za rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u Suda BiH
i bilo kojeg drugog suda s podru~ja BiH. (Citat iz sudske odluke: Sud BiH
broj Ur. 15/03 od 25.2.2004; ova odluka do danas nije objavljena)
Rje{avaju}i o sukobu nadle`nosti izme|u navedenih entitetskih sudova
ovaj sud je primjenom odredbe ~lanka 14. stavak 2. to~ka c. Zakona o Sudu
BiH (Slu`beni glasnik BiH broj 29/00, 15/02, 16/02, 24/02, 43/02, 3/02, 37/03)
rije{io kao u izreci rje{enja iz sljede}ih razloga:
U cilju ispunjenja obveza utvr|enih u ~lanku II.2., 3., 4. i 6. i ~lanku III.
1.c) Ustava BiH, a u svezi pravne pomo}i u gra|anskim, kaznenim i upravnim stvarima izme|u entiteta BiH dana 20.5.1998. na razini ministara pravde
39
Federacije BiH i RS sklopljen je Memorandum o razumijevanju o ure|enju

poslova pravne pomo}i izme|u institucija Federacije BiH i RS (Slu`bene
novine Federacije BiH, broj 25/98).
To~kom V. navedenog memoranduma ure|eno je pitanje razmjene sudskih i upravnih spisa koji se odnose na pravomo}no okon~ane predmete i
predmete u kojima su odluke poni{tene uz me|usobnu obvezu njihovog
dostavljanja sudovima drugog entiteta.
Dakle, iz prednjih ~injenica proizlazi da je tuìteljev predmet sa zahtjevom
za ovrhu navedene presude trebalo ustupiti na nadle`nost @upanijskom/
Kantonalnom sudu u Livnu, jer se tijelo uprave koje je rje{avalo u ovoj
pravnoj stvari nalazi na podru~ju Federacije BiH odnosno na podru~ju navedenog suda. (Citat iz sudske odluke: Sud BiH, broj Ur. 17/03 od 19.12.2003;
ova odluka do danas nije objavljena)
^lanak 17.
(1) Svaki sud tijekom cijelog postupka, po slu`benoj du`nosti pazi na svoju
stvarnu nadle`nost.
(2) Ako je tuènik ve} dao odgovor na tu`bu, vi{i sud prvog stupnja se ne
moè ni glede prigovora, ni po slu`benoj du`nosti proglasiti stvarno nena dle`nim za predmete iz nadle`nosti nièga suda prvog stupnja.
1
Ova odredba razlikuje se od odredbi ~lanka 17. ranijeg istoimenog zakona

FBiH odnosno RS u tome {to nije propisano isklju~enje prava àlbe na ovakva rje{enja.
Uz stavak (1) Pravila o stvarnoj nadle`nosti ustanovljuju djelokrug poslova

izme|u sudova razli~itih vrsta u jedinstvenom doma}em sudskom sustavu, te
izme|u sudova razli~itog ranga iste vrste sudova. (U komentaru ~lanka 16.
vidjeti popis propisa kojima je ure|ena nadle`nost sudova BiH.)
Kao i po pitanju apsolutne nenadle`nosti suda (~lanak 16.), stvarnu
nenadle`nost treba promatrati u svezi s ~lankom 221. i ~lankom 241. ovoga
zakona koji propisuju povrede parni~nog postupka (strana~ka sposobnost i
zastupanje) na koje po slu`benoj du`nosti pazi drugostupanjski sud u postupku rje{avanja àlbe odnosno revizijski sud u postupku rje{avanja revizije, tako da i ovu odredbu treba tuma~iti u smislu da samo prvostupanjski
sud po slu`benoj du`nosti pazi na svoju stvarnu nadle`nost, dok takvu
obvezu nemaju drugostupanjski sud odnosno revizijski sud. Proizlazi da bi i
ova odredba bila jasnija kada bi propisivala da sud u tijeku prvostupanjskog
postupka po slu`benoj du`nosti pazi na svoju stvarnu nadle`nost, a ne
tijekom cijelog postupka.
U gra|anskim stvarima stvarno su nadle`ni op}inski sudovi (RS osnovni

sudovi), a samo iznimno ùpanijski/kantonalni sudovi, i to ako je to posebnim zakonom izrijekom propisano. Prema sada{njem stanju to su jedino
40
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
sporovi zbog klevete u Federaciji BiH (~lanak 13. Zakona o za{titi od klevete
- Slu`bene novine Federacije BiH broj 19/03). Ovakvim ure|enjem stvarne
nadle`nosti ukupna gra|anska nadle`nost u prvom stupnju prenesena je na
op}inske odnosno osnovne sudove. U okviru op}inskih sudova u svakoj
ùpaniji/kantonu odre|en je po jedan sud koji ima privredni odjel (gospodarski odjel), a isti postoje u op}inskom sudu u Sarajevu, Livnu, Mostaru, Tuzli,
Novom Travniku, Zenici, [irokom Brijegu, Biha}u, Odàku i Gora`du. U
Republici Srpskoj osnovani su privredni odjeli u osnovnim sudovima u Banjoj
Luci, Bjeljini, Doboju, Trebinju i Sokocu.
U zakonima o sudovima pri odre|ivanju prvostupanjske nadle`nosti ùpanijskih/kantonalnih sudova odnosno okru`nih sudova dovoljno jasna odredba bi
bila da ovi sudovi odlu~uju u prvom stupnju u gra|anskim predmetima kada
je to propisano posebnim zakonom.
4
U svim zakonima o sudovima kriterij vrijednosti spora nema nikakav zna~aj

za odre|ivanje stvarne nadle`nosti. Stvarna nadle`nost op}inskih sudova u
Federaciji BiH u gra|anskoj oblasti odre|ena je na temelju tri kriterija.
Prvo, uvijek su nadle`ni za sve sporove iz gra|anske oblasti u prvom stupnju, ako zakonom nije druga~ije odre|eno (sporovi zbog klevete u Federaciji
BiH - ~lanak 13. Zakona o za{titi od klevete - Slu`bene novine Federacije
BiH broj 19/03). U prvom stupnju uvijek provode izvanparni~ni postupak.
Drugo, odlu~uju o privrednim prijestupima u prvom stupnju, provode postupak ste~aja, prisilnog poravnanja i redovite likvidacije, obavljaju zemlji{noknji`ne poslove, odre|uju i provode ovrhu i osiguranja, pruàju doma}u i
me|unarodnu pravnu pomo}, te ostale poslove odre|ene posebnim zakonima.
Tre}e, op}inski sudovi koji imaju privredne/gospodarske odjele u prvom stupnju odlu~uju o sporovima koji se odnose na prava i obveze po osnovi pravnog
prometa roba i usluga, te vrijednosnih papira u kojima su obje stranke u postupku pravne ili fizi~ke osobe koje u svojstvu samostalnog poduzetnika obavljaju gospodarsku djelatnost, u sporovima koji se odnose na brodove i na
plovidbu na moru i unutarnjim vodama (ukupna primjena plovidbenog prava,
osim prijevoza putnika), u sporovima koji se odnose na zrakoplove (ukupna
primjena zrakoplovnog prava, osim prijevoza putnika), sporove iz autorskih
prava i prava industrijskog vlasni{tva, sporove za djela za koja se ustanovi
da predstavljaju nelojalnu konkurenciju ili monopolski sporazum.
Stvarna nadle`nost osnovnih sudova u Republici Srpskoj istovjetna je sa

stvarnom nadle`nosti op}inskih sudova u Federaciji. Prema ~l. 19. ZPP-a Br~ko
Distrikta u parni~nom postupku osnovni sud ima op}u stvarnu nadle`nost.
Uz stavak (2) Odredbu stavka 2. treba tuma~iti tako da se sud prvog stupanja kada je u pitanju vi{i sud ne moè ni u povodu prigovora, ni po
slu`benoj du`nosti proglasiti stvarno nenadle`nim za predmete iz nadle`nosti
nièg suda prvog stupnja u slu~aju kada je tuènik ve} dao odgovor na
tu`bu, a nije istakao prigovor stvarne nenadle`nosti. Dakle, radi ekonomi~nosti
41
postupka dolazi do ustaljivanja stvarne nadle`nosti vi{eg suda za sporove iz

stvarne nadle`nosti nièg suda..
Ako, nakon {to je odlu~eno o sukobu nadle`nosti, sud pred kojim se

vodi postupak ocijeni da je naknadno do{lo do promjene nadle`nosti, on ne
moè ponovno izazvati sukob nadle`nosti, ve} treba donijeti rje{enje kojim }e
se proglasiti nenadle`nim i predmet ustupiti nadle`nom sudu. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud broj R. Hrvatske Gzz-410/97 od 25. rujna 1997;
Sarajevo, 2000., uz ~lanak 17.)
Vrhovni sud kome je podnesena tu`ba, iako ne postoji njegova stvarna
nadle`nost, proglasit }e se nenadle`nim i ustupiti predmet stvarno nadle`nom
sudu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske broj Gr-236/98 od
19. studenog 1998; Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 17.)
^lanak 18.
(1) Do dono{enja odluke o glavnoj stvari sud }e rje{enjem obustaviti parni~ni
postupak ako ustvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvan parni~nog postupka. Nakon pravomo}nosti rje{enja postupak }e se nastaviti po pravilima izvanparni~nog postupka pred nadle`nim sudom.
(2) Radnje koje je proveo parni~ni sud, kao {to su o~evid, vje{ta~enje,
saslu{anje svjedoka i drugo, i odluke koje je donio taj sud, nisu bez
va`nosti zato {to su poduzete u parni~nom postupku.
1
Odredba. odgovara ~lanku 19. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno RS, a
odnosi se na situaciju kada se tijekom prvostupanjskog parni~nog postupka
ustanovi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparni~nog postupka.
Uz stavak (1) Zakonski razlog ovakvog postupanja, obustavljanja parni~nog

postupka i nastavka postupka po pravilima izvanparni~nog postupka, jeste u
ekonomi~nosti postupka, jer je izvanparni~ni postupak jednostavniji i omogu}ava ubrzanje postupka. (Zakon o izvanparni~nom postupku - Slu`bene novine
FBiH broj 2/98.) U Republici Srpskoj je na snazi preuzeti Zakon o
vanparni~nom postupku - Slu`beni list SRBiH 10/89).
Zbog rijetkih slu~ajeva primjene prednjeg instituta, sudska praksa nije bogata.
Parni~ni sud moè odlu~iti u parnici pokrenutoj po tu`bi za utvr|enje

da je ovrha nedopu{tena. Ako se tu`ba zasniva na prigovoru da odluka nije
ovr{na, sud je duàn obustaviti parni~ni postupak i s tu`bom postupiti kao
s prijedlogom da se ukine potvrda o ovr{nosti. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud BiH broj P`-409/90 od 15.11.1990; Bilten Vrhovnog suda BiH
1/91)
42
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Parni~ni postupak vi{e se ne smije obustaviti nakon {to je donesena prvostupanjska odluka o glavnoj raspravi. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske broj Rev. 1633/87 od 10. velja~e 1988, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000, uz ~lanak 19.)
3
Uz stavak (2) Ure|enje ovoga odnosa identi~no je kao i u prethodnom zakonu

o parni~nom postupku. Iz razloga ekonomi~nosti i efikasnosti postupka
odre|eno je da se radnje iz parni~nog postupka koriste u izvanparni~nom
postupku, s tim da se nakon pravomo}nosti rje{enja o obustavljanju parni~nog
postupka predmet nastavi po pravilima izvanparni~nog postupka pred
nadle`nim sudom. Ovo je naro~ito svrsishodno ako se ima u vidu da su za
parni~ne i za izvanparni~ne stvari stvarno nadle`ni op}inski-osnovni sudovi
(izuzetak vidjeti komentar uz ~lanak 17.).
U ovom odnosu name}e se pitanje koje su ovlasti suda u slu~aju kada jedna
ili obadvije stranke ne prihva}aju dokaz izveden u parni~nom postupku pred
drugim sucem ili, pak, ne prihva}aju dokaz izveden pred istim sucem (situacija kada isti sudac nastavlja postupak po pravilima izvanparni~nog postupka).
U prvom slu~aju sud }e cijeniti opravdanost prijedloga za ponavljanje
izvo|enja pojedinog dokaza i s time u svezi donijeti odluku kojom }e prijedlogu udovoljiti ili }e ga odbiti. Svakako, sud nije ex lege obvezan udovoljiti prijedlogu stranke za ponovno izvo|enje dokaza. Ovim se {tite prava stranaka glede ve} izvedenih dokaza i podupire ekonomi~nost postupka.
Neprihvatljivo bi bilo da se bez pravno opravdanog razloga ponovo izvode
ve} izvedeni dokazi samo zato {to ne opravdavaju postavljeni cilj pojedine
stranke. U tom slu~aju nerijetko bi nastala situacija da se pojedini dokazi
uop}e ne mogu izvesti i da stranka izgubi mogu}nost dokazivanja ve}
dokazane ~injenice. Primjerice, umrla saslu{ana osoba, uni{teni dokazi na licu
mjesta ili na drugi na~in postali nedostupni. Nedopustivo bi bilo da stranka
koja je na osnovi provedenih dokaza dokazala odre|ene ~injenice snosi
posljedice izmjene suca ili izmjene pravila postupka.
U drugom slu~aju takva obveza uop}e ne postoji, jer dokaz izveden po pravilima parni~nog postupka podrazumijeva sloèniju proceduru, pa ni formalno
ni materijalno ne postoji razlog da se dokaz ponovi.
U pravilu, u obadva slu~aja i pri svakoj radnji sud je obvezan rukovoditi se
principima ekonomi~nosti postupka i za{tite interesa stranaka.
^lanak 19.
(1) Sud se moè u povodu prigovora tuènika proglasiti mjesno nenadle`nim
ako je prigovor podnesen najkasnije u odgovoru na tu`bu.
(2) Sud se moè proglasiti po slu`benoj du`nosti mjesno nenadle`nim samo
kad postoji isklju~iva mjesna nadle`nost kojeg drugog suda, ali najkasnije do podno{enja odgovora na tu`bu.
43
Ova odredba odgovara odredbi ~lanka 20. ranijeg istoimenog zakona FBiH
odnosno RS i ure|uje pitanje prigovora na mjesnu nadle`nost..
Uz stavak (1) Odredbom stavka 1. odre|en je trenutak do kojeg tuènik moè

ista}i prigovor mjesne nenadle`nosti, najkasnije u odgovoru na tu`bu. U odnosu na raniji zakon o parni~nom postupku (~lanak 20. FBiH odnosno ~lanak
19. RS) ovakva novina zna~i jo{ ve}e skra}ivanje roka za ovakav prigovor, jer
u ranijem zakonu ovaj prigovor se mogao ista}i i na pripremnom ro~i{tu, a
ako pripremno ro~i{te nije odràno, do upu{tanja tuènika o raspravljanje o
glavnoj stvari na prvom ro~i{tu za glavnu raspravu. O~ito je i u ovom ~lanku
namjera zakonodavca bila ve}a efikasnost i ekonomi~nost parni~nog postupka.
U smislu odredbe ~lanka 19. ZPP sud se moè proglasiti mjesno nenadle`nim bilo po slu`benoj du`nosti bilo povodom prigovora tuènika, ali se
ne moè proglasiti mjesno nenadle`nim na prijedlog tuìtelja. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud Hrvatske R. 157/74 od 31.7.1974; Pregled sudske prakse
6/199 prilog ~asopisu Na{a zakonitost)
3
Uz stavak (2) U stavku 2. pravo suda da se po slu`benoj du`nosti proglasi

mjesno nenadle`nim vrlo je ograni~eno, samo u slu~aju kad je ovim zakonom
propisana isklju~iva mjesna nadle`nost (~lanak 42. nadle`nost u sporovima o
nekretninama, ~lanak 43. nadle`nost u sporovima o zrakoplovu i brodu, ~lanak
44. nadle`nost za sporove u ovr{nom i ste~ajnom postupku), ali i tada samo
do podno{enja odgovora na tu`bu.
Ovakvo ograni~enje roka, kako za sud tako i za stranke, u slu`bi je
ekonomi~nosti postupka i nema {tetan u~inak za stranke. Povreda pravila o
mjesnoj nadle`nosti ne pogor{ava poloàj stranaka u odnosu na procesne
garancije za pravilno i zakonito rje{enje spora, jer im sudi sud iste vrste, ali
moè utjecati na tro{kove postupka jedne ili obje parni~ne stranke. Ova odredba potvr|uje ustaljenost mjesne nadle`nosti tako da se jednom utemeljena
mjesna nadle`nost ne moè mijenjati.
U sudskoj praksi se de{ava da tuìtelj, radi olak{anja svoga poloàja u parnici, fiktivno zasniva mjesnu nadle`nost suda naj~e{}e u mjestu svog prebivali{ta na na~in da sa strankom prema kojoj ostvaruje pravo utuì i neku
drugu osobu koja joj nije materijalni suparni~ar, a nerijetko koja nije u bilo
kakvom pravnom odnosu prema njoj niti prema tuìtelju. S obzirom da u
tom slu~aju sud po slu`benoj du`nosti ne moè reagirati, tako utemeljena
mjesna nadle`nost }e se odràti ako se tuènik tome ne usprotivi. Ako, pak,
tuènik istakne prigovor mjesne nenadle`nosti, sud je duàn razdvojiti postupak u odnosu na tuènike i u odnosu na tu`bu koja se odnosi na tuènika
koji je istakao prigovor nenadle`nosti proglasiti se mjesno nenadle`nim i po
pravomo}nosti rje{enja predmet dostaviti nadle`nom sudu.
Ovakvo stajali{te izraèno je u sudskoj praksi:
Ne postoji materijalno suparni~arstvo kao solidarnih du`nika u slu~aju

tu`be upravljene protiv banke po osnovi bankarske garancije i Agencije za
44
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
bankarstvo FBiH, jer te osobe za obveze nastale zbog povrede ugovora iz

bankarske garancije nisu ni po zakonu niti po ugovoru u pravnoj zajednici,
niti njihova prava i obveze proizlaze iz istog ~injeni~nog i pravnog osnova,
a odredbama Zakona o agenciji za bankarstvo (Slu`bene novine FBiH broj
9/96, 27/98) niti odredbama Zakona o bankama (Slu`bene novine FBiH broj
39/98) nije propisano da Agencija za bankarstvo ima javna ovla{tenja u odnosu na banke, niti da odgovara vjerovnicima banaka za njihove obveze na
podru~ju FBiH.
Zbog osnovanosti prigovora mjesne nenadle`nosti prvostupanjski sud je
bio duàn razdvojiti postupak na pojedine tuènike i u odnosu na banku
proglasiti se mjesno nenadle`nim.
Odbijanjem prigovora mjesne nenadle`nosti zasnovane prema sjedi{tu
Agencije sud je po~inio bitnu povredu pravila postupka iz ~lanka 336. stavak
2. ranijeg ZPP, jer je povodom prigovora mjesne nenadle`nosti iz ~lanka 20.
nepravilno odlu~io da je mjesno nadleàn. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud Federacije BiH P`-90/2000 - Bilten Vrhovnog suda FBiH, broj 2/00)
^lanak 20.
(1) Nakon pravomo}nosti rje{enja kojim se oglasio nenadle`nim, sud }e bez
odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadle`nom
sudu.
(2) Sud kome je predmet ustupljen kao nadle`nom nastaviti }e postupak kao
da je kod njega bio pokrenut.
(3) Parni~ne radnje nenadle`nog suda, kao {to su o~evid, vje{ta~enje,
saslu{avanje svjedoka i drugo, nisu bez va`nosti zato {to ih je poduzeo
nenadleàn sud.
1
Uz stavak (1) Za razliku od ~lanka 21. prethodnog istoimenog zakona FBiH

odnosno RS u kojem rok za ustupanje predmeta nadle`nom sudu nije postojao, u odredbama ovog ~lanaka odre|en je precizan rok od tri dana u
kojem je sud obvezan ustupiti predmet na rje{avanje nadle`nom sudu. Ovakva
odredba sigurno predstavlja obvezu vi{e za ve}u efikasnost postupka.
Ustupanje predmeta vr{i se kad rje{enje suda postane pravomo}no, a to zna~i
kad vi{i sud donese odluku po àlbi, odnosno kad se stranka odrekne prava
na àlbu, odustane od àlbe ili istekne rok za àlbu. Daljnji postupak pred
nadle`nim sudom nastavlja se kao da je kod njega pokrenut.
Iz stavka 1. ovog ~lanka dade se zaklju~iti da sud samo u slu~aju kada se
progla{ava nenadle`nim donosi posebno rje{enje na koje je dopu{tena posebna àlba, dok u slu~aju kada rje{enjem odbija prigovor nenadle`nosti sud nastavlja rje{avanje o glavnoj stvari, jer posebna àlba na takvo rje{enje nije
dopu{tena (~lanak 109.), a sud je u obvezi rje{enje o prigovoru unijeti u
odluku o glavnoj stvari. Ako je prigovor nenadle`nosti suda podnesen
pravodobno, sud se moè na ro~i{tu ili izvan ro~i{ta proglasiti nenadle`nim
i nakon pravomo}nosti rje{enja predmet uputiti nadle`nom sudu.
45
Uz stavak (2) Obvezu suda kome je predmet ustupljen kao nadle`nom da

nastavi postupak kao da je kod njega bio pokrenut treba shvatiti u cilju
ekonomi~nosti postupka.
Uz stavak (3)
Kod ~injenice da se prigovor mjesne nenadle`nosti moè
uspje{no isticati najkasnije do podno{enja odgovora na tu`bu odnosno u odgovoru na tu`bu (~l. 19.), a da se prigovor apsolutne i stvarne nenadle`nosti
moè isticati tijekom cijelog postupka, (~lanak 16. i 17.), osim kada je u pitanju izuzetak propisan u ~lanku 17. stavak 2., lako je zaklju~iti da }e sud
kome je predmet ustupljen u prvom slu~aju mo}i cijeniti jedino dostavljeni
odgovor na tu`bu kao parni~nu radnju (druge radnje nisu mogle biti obavljene), a u slu~aju apsolutne i stvarne nenadle`nosti sve druge provedene
radnje (o~evid, iskazi svjedoka i stranaka, vje{ta~enje).
U ovom odnosu, tako|er kao {to je izloèno u komentaru ~lanka 18.,

name}e se pitanje koje su ovlasti suda u slu~aju kada jedna ili obadvije
stranke ne prihva}aju dokaz izveden u parni~nom postupku pred drugim
sudom. U tom slu~aju sud }e cijeniti opravdanost prijedloga za ponavljanje izvo|enja pojedinog dokaza i s time u svezi donijeti odluku kojom }e
prijedlogu udovoljiti ili }e ga odbiti, {to zna~i da sud ex lege nije obvezan
na prijedlog bilo koje stranke ponoviti izvo|enje dokaza, nego samo u
slu~aju kada je taj prijedlog opravdan, {to }e sud cijeniti prema svim okolnostima slu~aja.
Neprihvatljivo bi bilo da se bez pravno opravdanog razloga ponovo izvode
ve} izvedeni dokazi samo zato {to ne opravdavaju postavljeni cilj pojedine
stranke. U tom slu~aju nerijetko bi nastala situacija da se pojedini dokazi
uop}e ne mogu izvesti i da stranka izgubi mogu}nost dokazivanja ve}
dokazane ~injenice. Primjerice, umrla saslu{ana osoba, uni{teni dokazi na licu
mjesta ili na drugi na~in postali nedostupni. Nedopustivo bi bilo da stranka
koja je na osnovi izvedenih dokaza dokazala odre|ene ~injenice snosi
posljedice zbog izmjene suca ili izmjene pravila postupka.
^lanak 21.
(1) Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadle`nom smatra da je
nadleàn sud koji mu je predmet ustupio ili koji drugi sud, dostavit }e,
u roku od tri dana, predmet sudu koji treba rije{iti taj sukob nadle`nosti,
osim ako na|e da mu je predmet ustupljen zbog o~ite pogre{ke, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom }e slu~aju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet
ustupio.
(2) Kad je u povodu àlbe protiv odluke prvostupanjskog suda kojom se taj
sud proglasio mjesno nenadle`nim odluku donio drugostupanjski sud, za
tu je odluku vezan u svezi s nadle`no{}u i sud kom je predmet ustupljen, ako je drugostupanjski sud koji je odluku donio nadleàn za
rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u tih sudova.
46
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(3) Odluka drugostupanjskog suda o stvarnoj nenadle`nosti prvostupanjskog

suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi ako je drugostupanjski sud nadleàn za rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u tih
sudova.
1
Ova odredba odgovara ~lanku 22. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno
RS i ure|uje negativan sukob nadle`nosti.
Uz stavak (1) Kada dva suda zbog razli~itog tuma~enja pravila o nadle`nosti
ne prihva}aju nadle`nost u konkretnom sporu, predmet se upu}uje sudu koji
rje{ava sukob nadle`nosti. Sukob nadle`nosti moè se odnositi na stvarnu i
mjesnu nadle`nost. Sud kojem je predmet ustupljen na nadle`nost nije vezan
za odluku o ustupanju, ali se on ne moè proglasiti nenadle`nim, ve} samo
izazvati sukob nadle`nosti na na~in {to }e predmet dostaviti na rje{avanje
sudu koji treba rije{iti sukob nadle`nosti.
Ovakvo rje{enje je posve logi~no, jer bi se, u protivnom, progla{avanje nenadle`nim moglo nastaviti i time stvarati nepotrebnu pravnu nesigurnost i
odugovla~enje postupka. Izuzetak je predvi|en samo ako je predmet ustupljen
zbog o~igledne oma{ke, u kome slu~aju se predmet dostavlja drugom sudu i
o tome izvje{tava sud koji je predmet ustupio. Novina u ovom ~lanku je rok
od tri dana za ustupanje predmeta sudu koji treba rije{iti sukob nadle`nosti,
a {to je u slu`bi efikasnosti postupka.
Sud koji se proglasi mjesno nenadle`nim mora o time donijeti rje{enje

i tek nakon pravomo}nosti toga rje{enja ustupiti predmet sudu za koji smatra da je nadleàn. Ako o tome ne donese rje{enje, ve} predmet ustupi
dopisom, sud kojem je predmet dostavljen ne moè izazvati sukob
nadle`nosti, ve} predmet treba vratiti sudu koji mu ga je ustupio. (Citat
iz sudske odluke: @upanijski sud u Rijeci broj R. 31/97, Komentar Zakona
o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000, uz
~lanak 22.)
3
Uz stavak (2) Odluka drugostupanjskog suda po àlbi o mjesnoj nenadle`nosti

suda ima obvezuju}u snagu kako u odnosu na prvostupanjski sud koji je
donio odluku o nenadle`nosti, tako i u odnosu na prvostupanjski sud kome
je predmet ustupljen, ali samo ako je drugostupanjski sud nadleàn za
rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u tih sudova.
Ako, nakon {to je ve} odlu~eno o sukobu nadle`nosti, sud koji rje{ava
u sporu ponovno predloì dono{enje odluke o sukobu nadle`nosti, taj }e se
prijedlog odbaciti. Ako, naime, sud smatra da su se naknadno ostvarile pretpostavke za promjenu stvarne nadle`nosti, tada se morao proglasiti stvarno
nenadle`nim za postupanje u konkretnoj parnici i predmet ustupiti stvarno
nadle`nom sudu, a ne ponovno predloìti dono{enje odluke o sukobu
nadle`nosti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske broj Gr-410/97
od 25. rujna 1997, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000, uz ~lanak 22.)
47
Uz stavak (3) Isti pravni u~inak ima odluka drugostupanjskog suda koja se
odnosi na stvarnu nenadle`nost, ali opet samo ako je drugostupanjski sud
nadleàn za rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u tih sudova.
Iz odredbi ovoga ~lanka op}enito proizlazi da postupak za rje{avanje sukoba
nadle`nosti pokre}u sudovi, a ne stranke.
Prednja ~injenica zabiljeèna je u sudskoj praksi:
Postupak za rje{avanje
stranka. (Citat iz sudske
17.3.1994, Vrhovni sud RH
parni~nom postupku FBiH,
~lanak 22.)
negativnog sukoba nadle`nosti pokre}e sud, a ne

odluke: Vrhovni sud RH broj Gr-48/1994. od
broj R. 119/87 od 27.5.1987 Komentar Zakona o
Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000, uz
^lanak 22.
(1) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskih sudova istog kantona rje{ava kantonalni sud.
(2) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskog suda i kantonalnog suda s podru~ja
istog kantona rje{ava Vrhovni sud Federacije.
(3) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskih sudova s podru~ja dva ili vi{e kantona rje{ava Vrhovni sud Federacije.
(4) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskog suda jednog kantona s kantonalnim
sudom drugog kantona, kao i sukob nadle`nosti kantonalnih sudova
rje{ava Vrhovni sud Federacije.
(5) Sukob nadle`nosti Vrhovnog suda Federacije i op}inskog, odnosno kantonalnog suda rje{ava Vrhovni sud Federacije u op}oj sjednici.
Zbog druk~ije organizacije sudova u Republici Srpskoj ~lanak 22. glasi:
^lanak 22.
Sukob nadle`nosti izme|u sudova rje{ava zajedni~ki neposredno vi{i sud.
Sukob nadle`nosti Vrhovnog suda Republike Srpske i osnovnog odnosno
okru`nog suda rje{ava Vrhovni sud Republike Srpske u op{toj sjednici.
1
Odredba odgovara ~lanku 23. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno RS,
s tom razlikom {to je prema ranijem zakonu sukob nadle`nosti Vrhovnog
suda Federacije odnosno RS i op}inskog odnosno ùpanijskog/kantonalnog
suda rje{avao Vrhovni sud Federacije odnosno Vrhovni sud RS u op}oj
sjednici.
48
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

24
Ovaj ~lanak ure|uje pravila o relativnoj nadle`nosti me|u sudovima jedinstvenog sudskog sustava razli~ite vrste ili iste vrste razli~itog ranga, ili istog
ranga razli~ite teritorijalne nadle`nosti. Ovaj sukob moè biti samo negativan,
jer do pozitivnog sukoba o relativnoj nadle`nosti ne moè do}i zbog pravila
o litispendenciji (~lanak 60.) i instituta pravomo}nosti (~lanak 196.).
O na~inu postupanja suda u slu~aju kada ustanovi da za rje{avanje spora

nije nadleàn sud u Federaciji Bosne i Hercegovine, nego sud u Republici
Srpskoj ili sud u drugoj dràvi, vidjeti komentar uz ~lanak 16. stavak 3., s
time {to se nagla{ava da je za rje{avanje takvog sukoba nadle`nosti stvarno
nadleàn Sud BiH na osnovi ~lanka 14. Zakona o Sudu BiH (Slu`beni glasnik BiH broj 29/00, 15/02, 16/02, 24/02, 43/02, 3/02, 37/03, 42/03).
^lanak 23.
(1) Dok ne rije{i sukob nadle`nosti, sud kom je predmet ustupljen duàn je
poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.
(2)
Protiv rje{enja kojim se odlu~uje o sukobu nadle`nosti nije dopu{tena àlba.
Odredba odgovara ~lanku 24. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno RS, s
tom razlikom {to je prema ranijim zakonima bila dana mogu}nost sudu da
o sukobu nadle`nosti rije{i i prije izja{njenja stranaka o nadle`nosti.
Uz stavak (1) U pojedinom slu~aju, zbog rje{avanja sukoba nadle`nosti, moè

postojati opasnost od odgode u poduzimanju pojedinih parni~nih radnji..
Primjerice, da se uni{te dokazi na terenu, da svjedok te{ko bolestan umre,
da se izvr{i obdukcija le{a, zbog ~ega je propisana obveza suda kojem je predmet ustupljen da poduzme radnje u postupku koje ne trpe odlaganje.
Ovu odredbu treba sagledavati u svezi s odredbama ~lanka 169. do 173. ovog
zakona kojima se ure|uje osiguranje dokaza i kojima se daje mogu}nost
strankama predloìti izvo|enje dokaza tijekom parnice i prije pokretanja parnice, ako postoji bojazan da se dokaz ne}e mo}i izvesti ili }e njegovo kasnije izvo|enje biti oteàno..
Uz stavak (2) U pravilu, protiv rje{enja prvostupanjskog suda dopu{tena je

àlba, osim ako odredbama ovoga zakona nije izrijekom odre|eno da posebna
àlba nije dopu{tena (~lanak 233. stavak 1.). Ovim zakonom je propisano da
na rje{enja o upravljanju postupkom nije dopu{tena posebna àlba (~lanak
64.). Rje{enja ove vrste mogu se pobijati samo u àlbi protiv odluke o glavnoj
stvari (~lanak 233. stavak 2.).
^lanak 24.
Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom podru~ju, ali ako postoji opasnost od odgode, sud }e poduzeti obavljanje pojedina~nih radnji i na podru~ju
49
26
drugog suda. O tome }e se obavijestiti sud na ~ijem }e se podru~ju poduzeti

radnja.
1
Istovjetna odredba postojala je i u ranijem istoimenom zakonu (~lanak 25.

FBiH odnosno RS). Poslovno podru~je djelovanja sudova odre|eno je posebnim zakonima o sudovima (Vidjeti komentar uz ~lanak 15. ovog zakona).
Smisao ove odredbe upu}uje na pravilo da sudovi u obavljanju radnji u postupku po{tuju teritorijalno ustrojstvo, osim u izuzetnom slu~aju, i to samo
kada postoji opasnost od odgode, odnosno kad bi poduzimanje parni~ne radnje preko zamoljenog suda tako dugo trajalo, ili da postoji opasnost da se
dokazi izgube, primjerice zbog saslu{anja te{ko bolesnih osoba kojima prijeti
opasnost da }e umrijeti, sud }e poduzeti izvr{enje pojedinih radnji i na
podru~ju drugog suda, ali o tome mora prethodno obavijestiti sud na ~ijem
se podru~ju treba poduzeti radnja.
2. N A D L E ` N O S T
SUDOVA
U SPOROVIMA
ELEMENTOM
ME \U N A R O D N I M
^lanak 25.
Glede nadle`nosti sudova u Federaciji u postupcima u kojima je stranka
stranac koji uìva pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana dràva
ili me|unarodna organizacija, vaè pravila me|unarodnog prava.
1
Odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 26. istoimenog zakona FBiH odnosno RS i ure|uje odnose s me|unarodnim elementom u slu~aju kada je stranka u postupku stranac koji uìva pravo imuniteta u BiH, kada je strana dràva
ili me|unarodna organizacija, tako da je propisano da se tada u postupku
primjenjuje me|unarodno pravo kao mjerodavno pravo. Me|unarodni ugovori
koji ure|uju ove odnose su: Konvencija o privilegijama i imunitetima
Ujedinjenih nacija, Be~ka konvencija o diplomatskim odnosima i Be~ka konvencija o konzularnim odnosima.
Iz sudske prakse:
Kad je parnica nastala u svezi izvr{enja koje je traìla neka strana dràva
kod nadle`nog doma}eg suda op}e nadle`nosti, onda ta dràva u ovom sporu
ne moè postavljati pitanje sudskog imuniteta suglasno ~l. 32. st. 3. Uredbe
o ratifikaciji Be~ke konvencije o diplomatskim odnosima. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud Srbije broj G`-3642/66, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000, uz ~lanak 26.)
^lanak 26.
(1) Sud u Federaciji nadleàn je za su|enje kad je njegova nadle`nost u
sporu s me|unarodnim elementom izrijekom odre|ena zakonom Bosne i
Hercegovine ili Federacije ili me|unarodnim ugovorom.
50
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(2) Ako u zakonu ili me|unarodnom ugovoru nema izri~ite odredbe o

nadle`nosti suda u Federaciji za odre|enu vrstu sporova, sud u Federaciji
nadleàn je za su|enje u toj vrsti sporova i kad njegova nadle`nost proizlazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadle`nosti.
1
Ova odredba je preuzeta iz ranijeg istoimenog zakona (~lanak 27. FBiH odnosno RS) i ure|uje nadle`nost doma}eg suda u sporu s me|unarodnim elementom. Jedina je odredba o nadle`nosti sudova u sporovima s me|unarodnim elementom koja nije prestala vaìti stupanjem na snagu ZRSZ.
Uz stavak (1) Nadle`nost sudova u sporovima s me|unarodnim elementom

koja je ure|ena u prethodna dva ~lanka treba promatrati povezano s odredbama ~lanka 458. ovoga zakona kao prijelaznim i zavr{nim odredbama kojima je propisano da }e sud do dono{enja posebnog zakona u parni~nom postupku primjenjivati odredbe ~lanka 46. do 68. i ~lanka 79. do 101. Zakona o
rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima
(Slu`beni list SFRJ br. 43/82 i 72/82; dalje ZRSZ) preuzetog Uredbom sa
zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u
BiH primjenjuju kao republi~ki propisi (Slu`beni list RBiH broj 2/92).
U skladu s navedenim zakonom op}a me|unarodna nadle`nost sudova BiH

odre|uje se prema prebivali{tu sjedi{tu odnosno boravi{tu tuènika (~lanak
46. stavak 1. i 2. ZRSZ) kao primarnom kriteriju. Me|unarodna nadle`nost
doma}eg suda moè biti odre|ena zakonom kao isklju~iva nadle`nost u
sporovima o pravu vlasni{tva na nekretninama, maternitetskim i paternitetskim
sporovima ako je dijete dràvljanin Bosne i Hercegovine, u sporovima iz
nasljednopravnih sporova ako se nekretnine koje su predmet ostavine nalaze
na podru~ju Bosne i Hercegovine, u bra~nim sporovima ako je tuènik kao
bra~ni supru`nik dràvljanin Bosne i Hercegovine (~lanak 47. ZRSZ)
Posebna me|unarodna nadle`nost odre|ena je pravilima za posebne postup ke. Tako je za sporove o izvanugovornoj odgovornosti nadle`nost sudova BiH
odre|ena onda kada ta nadle`nost postoji prema odredbama ~lanka 46. te
~lanka 50. do 52. ZRSZ ili ako je {teta nastala na teritoriju BiH. Pravilo se
primjenjuje i u sporovima protiv osiguravaju}ih dru{tava radi naknade {tete
tre}im osobama na temelju neposredne odgovornosti toga dru{tva, a i u
sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade {tete protiv regresnih
du`nika.
Nadalje, posebna me|unarodna nadle`nost sudova BiH tako|er je odre|ena
u nizu postupaka preciziranih u ~lanku 46. do 68. ZRSZ (za sporove iz obveza
nastalih za vrijeme boravka tuènika na teritoriji BiH, radi smetanja posjeda
na pokretnim stvarima ako je smetanje nastalo na teritoriju BiH, u bra~nim
sporovima i kad tuènik nema prebivali{te u BiH ako su oba bra~na
supru`nika dràvljani BiH).
U skladu sa ~lankom 49. ZRSZ stranke se mogu sporazumjeti o nadle`nosti

stranog suda, ali samo ako za konkretni spor nije propisana isklju~iva
nadle`nost doma}eg suda i uz uvjet da je jedna od stranaka strani dràv-
51
ljanin ili pravna osoba sa sjedi{tem izvan BiH. Isto tako, stranke se mogu
sporazumjeti da je nadleàn sud BiH ako je jedna od njih dràvljanin Bosne
i Hercegovine.
Pojam me|unarodna nadle`nost ne odre|uje na odgovaraju}i na~in

sadràj koji se njime ozna~uje. Me|unarodna nadle`nost nije nadle`nost
prema me|unarodnom pravu, kako sam naziv sugerira, ve} je to nadle`nost
koja se odre|uje prema nacionalnom pravu svake zemlje, i to nadle`nost
doma}ih sudova u sporovima s elementom inozemnosti. Ovdje se radi o
sporovima u kojima, pored doma}ih dràvljana ili doma}ih pravnih osoba,
sudjeluje i strani dràvljanin ili inozemna pravna osoba. Isto tako sporovima
s me|unarodnim elementom smatraju se i oni u kojima kao stranke sudjeluju samo strani dràvljani ili strane pravne osobe, potom ako se stvar koja je
predmet spora nalazi u stranoj dràvi, ili ako se ovrha odluke treba provesti
u stranoj dràvi. (Branko âlija - Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo, 1986.,
stranica 180-190).
Pod nastankom {tete podrazumijeva se ozljeda tijela, smrt ili o{te}enje
stvari. Zato, ako se {tetni doga|aj u kojem je smrtno stradala osoba zbog
~ije smrti tuìtelj traì od{tetu zbio u inozemstvu, tamo je nastala i {teta, bez
obzira na to {to su tro{kovi pogreba te osobe nastali u R. Hrvatskoj. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske broj Rev. 239/94 od 3.9.1997.)
Postupak pred stranim sudom u sporu za koji je propisana isklju~iva
nadle`nost doma}eg suda na predstavlja smetnju pokretanja i vo|enja parnice
pred doma}im sudom izme|u istih stranaka u istom predmetu spora. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH broj Rev. 73/90 od 31.3.1999.)
6
Uz stavak (2) Samo u slu~aju ako u zakonu ili me|unarodnom ugovoru nema
izrijekom odredbe o nadle`nosti suda u Federaciji za odre|enu vrstu sporova,
sud u Federaciji nadleàn je za su|enje u toj vrsti sporova kada njegova
nadle`nost proizlazi iz odredaba ovoga zakona o mjesnoj nadle`nosti.
Kada je mjesna nadle`nost suda za odlu~ivanje o sporovima za rastavu

braka me|unarodnim ugovorom odre|ena druk~ije nego {to je to propisano
odredbama Zakona o parni~nom postupku, tada se neposredno primjenjuju
odredbe me|unarodnog ugovora. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Vojvodine broj G`-971/73 od 14. lipnja 1973; Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 27.)
Doma}i sud nadleàn je za su|enje u sporu o naknadi {tete u kojemu
su obje stranke inozemne pravne osobe, ako je {teta prouzro~ena na podru~ju
Federacije. Za su|enje u ovoj vrsti sporova, bez obzira na vrijednost predmeta spora, nadleàn je op}inski sud. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
BiH broj R. 365/81 od 4. velja~e 1982; Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 27.)
Za utvr|ivanje dràvljanstva stranke u sporu, kao uvjeta za nadle`nost
doma}eg suda, mjerodavni su doma}i propisi. (Citat iz sudske odluke:
52
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Vrhovni sud Jugoslavije broj Rev. 61/71 od 19. travnja 1971; Komentar Zakona
o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz
~lanak 27.)
Ako je u tijeku postupak pokrenut pred stranim sudom u istoj pravnoj
stvari izme|u istih stranaka, sud u RH }e na zahtjev stranke prekinuti postupak, ali ne}e odbaciti tu`bu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RH
Rev. 2746/92 od 17.12.1992.)
3. STVARNA
NADLE`NOST
^lanak 27.
U parni~nom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadle`nosti
odre|ene ovim ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona.
1
Ova odredba odgovara odredbi ~lanka 28. ranijeg istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 33. RS, a ure|uje odnos suda prema svojoj stvarnoj
nadle`nosti..
U skladu s ~lankom 6b. V. Kantonalne vlasti Ustava FBiH (Slu`bene novine

FBiH broj 1/94, 13/97, 9/04) zakonodavno ùpanijsko/kantonalno tijelo utvr|uje
nadle`nost ùpanijskih/kantonalnih i op}inskih sudova, a u skladu s ~lankom
122. Ustava RS (Slu`beni glasnik RS broj 6/92, 8/92, 15/92, 19/92, 21/02, 31/02,
69/02, 31/03, 98/03, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96,) nadle`nost sudova i
njihovo teritorijalno ustrojstvo ure|uje se republi~kim propisima koje donosi
Narodna skup{tina.
Zakonima o sudovima donesenim na razini ùpanija/kantona u Federaciji

propisana je stvarna nadle`nost sudova. Na razini Republike Srpske donesen
je tako|er Zakon o sudovima i sudskoj slu`bi kojim je propisana organizacija sudova i vrste sudova, te konkretni sudovi i njihovi nazivi i podru~ja na
kojima djeluju. (Vidjeti komentar uz ~lanak 15.)
Jedna od va`nijih su{tinskih novina ovoga zakona je izmjena do sada vaè}ih

pravila o stvarnoj nadle`nosti. U gra|anskim predmetima ustanovljena je maksimalno pro{irena nadle`nost op}inskih sudova, jer samo iznimno posebnim
zakonom moè biti ustanovljena nadle`nost suda vi{eg stupnja u prvostupanjskom postupku (sporovi zbog klevete u Federaciji BiH - ~lanak 13. Zakona o
za{titi od klevete - Slu`bene novine Federacije BiH broj 19/03).
Vrijednost predmeta spora u odnosu na stvarnu nadle`nost nema nikakav
zna~aj. U svim predmetima sudi sudac pojedinac (~lanak 13.), tako da su dosada{nje odredbe o sastavu suda i razgrani~enju izme|u nadle`nosti pojedinca i
vije}a (~lanak 18. ZPP-a FBiH odnosno RS) potpuno brisane. Vije}e od trojice
sudaca zadràno je samo u drugostupanjskom i revizijskom postupku. Ovakva
izmjena u odnosu na dosada{nji zakon zna~i potpuno napu{tanje porotnog
sustava i uvo|enje monokratskog su|enja u prvostupanjski postupak.
53
Vaè}im zakonima o sudovima ustanovljena je i specijalizirana stvarna

nadle`nost pojedinih op}inskih sudova za obavljanje poslova iz oblasti
trgova~kog prava, i to na na~in da su u op}inskim sudovima organizirani
privredni odjeli. U Federaciji je u svakoj ùpaniji/kantonu odre|en po jedan
op}inski sud koji ima privredni odnosno gospodarski odjel i, u pravilu, to je
onaj sud koji se nalazi u mjestu gdje se nalazi ùpanijski/kantonalni sud. U
Federaciji BiH privredni sudovi su osnovani u Sarajevu, Livnu, Mostaru, Tuzli,
Novom Travniku, Zenici, [irokom Brijegu, Biha}u, Odàku i Gora`du, a u
Republici Srpskoj u Banjoj Luci, Bijeljini, Doboju, Trebinju i Sokocu.
Sud tijekom prvostupanjskog postupka po slu`benoj du`nosti pazi na svoju

stvarnu nadle`nost, a parni~ne stranke mogu sudu ista}i prigovor stvarne
nenadle`nosti tijekom cijelog postupka. Izuzetak se sagledava u odredbi ~lanka
17. stavak 2. tako da se u slu~aju kada je tuènik dao odgovor na tu`bu vi{i
sud prvog stupnja ne moè ni u povodu prigovora, ni po slu`benoj du`nosti
proglasiti stvarno nenadle`nim za predmete iz nadle`nosti nièg suda. Stranke
nikada ne mogu sporazumom odre|ivati stvarnu nadle`nost.
Za razliku od apsolutne nenadle`nosti zbog koje sud tu`bu odbacuje i ukida
sve provedene radnje, kod stvarne nenadle`nosti sud na temelju rje{enja
dostavlja predmet stvarno nadle`nom sudu. Sud kojem je predmet ustupljen
odlu~uje ho}e li prihvatiti ve} poduzete radnje od stvarno nenadle`nog suda.
(Pravila o stvarnoj nadle`nosti vidjeti uz komentar ~lanka 17. ovog zakona.)
4.
a)
Mjesna
Op}a
nadle`nost
mjesna
nadle`nost
^lanak 28.
(1) Ako zakonom nije odre|ena isklju~iva mjesna nadle`nost kojeg drugog
suda, za su|enje je nadleàn sud koji je op}e mjesno nadleàn za tuènika.
(2) U slu~ajevima predvi|enim u ovom zakonu za su|enje je osim suda op}e
mjesne nadle`nosti nadleàn i drugi odre|eni sud.
1
U ranijem istoimenom zakonu mjesna nadle`nost bila je ure|ena odredbama

~lanka 38. FBiH odnosno ~lanka 46. RS.
Uz stavak (1) pravila o mjesnoj nadle`nosti odnose se na teritorijalno razgrani~enje nadle`nosti pojedinih stvarno nadle`nih sudova. Op}e mjesno je
nadleàn onaj sud pred kojim svaki tuìtelj moè protiv neke osobe pokrenuti sve parnice, osim onih za koje je predvi|ena isklju~iva mjesna nadle`nost
nekog drugog suda. U odre|ivanju pravila o op}oj mjesnoj nadle`nosti tradicionalno se polazi od na~ela da tuìtelj treba slijediti forum tuènika (actor
sequitur forum rei). Ovakva odredba ima za cilj olak{ati poloàj tuèniku i
ona se presumira, izuzev da je nekom odredbom izrijekom propisana mjesna
nadle`nost drugog suda.
54
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Mjesna nadle`nost i funkcionalna nadle`nost suda (sastav suda) odre|uje

se Zakonom o parni~nom postupku FBiH odnosno RS, a stvarna nadle`nost
zakonima o sudovima koje donose ùpanije/kantoni. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud FBiH broj R. 21/00 od 28.4.2000. Bilten broj 1/00 Vrhovnog suda
FBiH)
Sud op}e mjesne nadle`nosti ne moè se proglasiti mjesno nenadle`nim
za su|enje u sporu koji je kod njega pokrenut podno{enjem tu`be, ako je
tek nakon toga otvoren ste~ajni postupak nad jednom od stranaka. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud BiH broj P`-642/89 od 30.8.1990.)
3
Uz stavak (2) U svim slu~ajevima u kojima zakon dopu{ta ili nalaè mjesnu nadle`nost drugog suda, osim suda op}e mjesne nadle`nosti, nadleàn je
i drugi odre|eni sud. Ovo }e biti slu~aj izberive mjesne nadle`nosti
(nadle`nost u sporovima naknade {tete, iz radnog odnosa i dr.) i u drugim
zakonom odre|enim slu~ajevima. Istovremeno, kada je u pitanju isklju~iva
mjesna nadle`nost (sporovi na nekretninama), isklju~ena je op}a mjesna
nadle`nost.
Atrakcija nadle`nosti (forum atractionis) jest poseban oblik odre|ivanja mjesne

nadle`nosti u konkretnoj pravnoj stvari. Sud nadleàn po pravilima o atrakciji moè biti elektivno (izberiva nadle`nost), isklju~ivo i supsidijarno nadleàn
za rje{avanje odre|enog spora, a moè se utemeljiti i me|unarodna
nadle`nost.
Po pravilu o atrakciji nadle`nost suda temelji se na ~injenici {to se pred

odre|enim sudom ili na njegovom podru~ju vodi ili se pokre}e postupak koji
je u izvjesnoj svezi s parnicom koja se tek pokre}e. Utvr|ivanjem nadle`nosti
po privla~nosti ostvaruje se ekonomi~nost i efikasnost postupka, kao i na~elo
jedinstvene primjene zakona.
^lanak 29.
(1) Za su|enje je op}e mjesno nadleàn sud na ~ijem podru~ju tuènik ima
prebivali{te, ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno.
(2) Ako tuènik nema prebivali{te, op}e mjesno je nadleàn sud na ~ijem
podru~ju tuènik ima boravi{te.
(3) Ako tuènik pored prebivali{ta ima i boravi{te u kojem drugom mjestu,
a prema okolnostima moè se pretpostaviti da }e tu boraviti najmanje
godinu dana od dana podno{enja tu`be, op}e mjesno je nadleàn i sud
boravi{ta tuènika.
Ovom odredbom koja odgovara ranijoj odredbi ~lanka 39. istoimenog zakona
FBiH odnosno ~lanka 47. RS ure|eni su kriteriji za op}u mjesnu nadle`nost,
s tom razlikom {to je federalnim zakonom boravi{te u nekom drugom mjestu bilo definirano pau{alno da }e tu duè vrijeme boraviti.
55
Uz stavak (1) Primarni kriterij za odre|ivanje op}e mjesno nadle`nog suda za

fizi~ke osobe je kriterij prebivali{ta. U nedostatku posebne definicije pojma prebivali{ta prema ZPP-u i u odre|ivanju sadràja ovog pojma trebalo bi po}i od
njegove definicije u Zakonu o prebivali{tu i boravi{tu dràvljana Bosne i
Hercegovine (Slu`beni glasnik BiH br. 32/01). Odredbom ~lanka 3. stavak 1.
to~ka 7. toga zakona odre|eno je da se pod prebivali{tem smatra op}ina ili
distrikt u kojem se dràvljanin nastani s namjerom da tamo stalno ìvi.
Utvr|ivanje prebivali{ta je olak{ano zato {to ono mora biti formalno registrirano. Registriranje prebivali{ta u Federaciji vr{i se kod policijske postaje pri
ùpanijskom/kantonalnom ministarstvu unutarnjih poslova, a u Republici
Srpskoj kod stanice javne sigurnosti pri Ministarstvu unutarnjih poslova
Republike Srpske i u Br~ko Distriktu BiH kod nadle`nog tijela koje funkcionalno djeluje kao dràvna institucija.
Dràvljanin BiH moè prijaviti samo jedno prebivali{te na cjelokupnoj teritoriji BiH (~lanak 4. toga zakona). U skladu s odredbom ~lanka 4. Zakona o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka (Slu`beni glasnik BiH br. 32/2001)
Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH vodi i odràva centralnu evidenciju podataka o prebivali{tu i boravi{tu dràvljana. Specifi~an status izbjeglica, raseljenih osoba i povratnika ure|en je posebnim odredbama ovog
zakona.
Mjesna nadle`nost suda u sporovima zbog duga protiv studenta odre|uje

se po mjestu studiranja kao prebivali{ta. (Citat iz sudske odluke: Vs CG broj
G`-54/58)
Odlaskom na privremeni rad u inozemstvo dràvljanin BiH ne gubi svoje
dotada{nje prebivali{te u Federaciji. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske broj R. 325/81 od 9. prosinca 1981, Komentar Zakona o parni~nom
Sud na ~ijem podru~ju se nalazi kazneno popravni dom u kome tuènik
izdràva kaznu, nije mjesno nadleàn ako tuènik ima prebivali{te na
podru~ju drugog suda. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH broj Gr46/57, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
3
Uz stavak (2) Ako, pak, tuènik nema prebivali{te, op}a mjesna nadle`nost
odre|uje se prema njegovom boravi{tu. Ova odredba moè biti primijenjena
i za strane dràvljane.
Uz stavak (3) U odnosu na raniji ZPP, u tre}em stavku ovoga ~lanka koji
ure|uje nadle`nost kada tuènik pored prebivali{ta ima i boravi{te definirano
je pretpostavljeno trajanje boravi{ta najmanje godinu dana od dana podno{enja
tu`be (u ranijem ZPP-u FBiH definirano je pojmom: da }e tu duè vrijeme
boraviti).
Kada se o{te}eni pozivom na odredbu ~lanka 52. stavak 2. Zakona o

parni~nom postupku opredijeli za sud na ~ijem podru~ju ima prebivali{te,
56
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
nema uvjeta za odre|ivanje drugog stvarno nadle`nog suda stoga {to bi se

pred njim lak{e proveo postupak glede nekih parni~nih radnji. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R. 303/87 od 22.12.1987.)
Ako se prema okolnostima moè pretpostaviti da }e tuènik duè vrijeme boraviti u kazneno-popravnom domu, tada je op}e mjesno nadleàn i
sud tuènikova boravi{ta. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske broj
R. 307/83 od 12. sije~nja 1984, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 39.)
5
Op}a mjesna nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unaro dnim elementom ure|ena je odredbama ~lanka 46. ZRSZ.
^lanak 30.
(1) Za su|enje u sporovima protiv Federacije, kantona, grada i op}ine, op}e
mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi sjedi{te njihova
zakonodavnoga tijela, odnosno vije}a.
(2) Za su|enje u sporovima protiv ostalih pravnih osoba, op}e mjesno je
nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi njihovo sjedi{te.
Uz stavak (1) Op}a mjesna nadle`nost u sporovima protiv Federacije, ùpanije/kantona, grada i op}ine identi~na je kao i u prija{njem istoimenom zakonu
(~lanak 40. FBiH odnosno ~lanka 48. RS), a definirana je prema sjedi{tu zakonodavnog tijela odnosno vije}a.
Ovakvo zakonsko rje{enje nadle`nosti naro~ito za sporove protiv Federacije
odnosno Republike Srpske zna~i koncentriranje sporova ovakve vrste samo kod
jednog suda (Sarajevo odnosno Banja Luka), {to nam se ~ini dvostruko nepovoljnim. Prvo, ova dva suda }e voditi sporove svih tuìtelja s podru~ja entiteta, {to }e predstavljati mnogo ve}i broj sporova u odnosu na sve ostale sudove.
Drugo, fizi~ke i pravne osobe u ostvarivanju svojih prava ne}e imati jednak
poloàj zbog nejednake teritorijalne udaljenosti od sjedi{ta zakonodavnog tijela.
Zbog navedenih razloga ~ini nam se prihvatljivijim rje{enje po kojem bi se
nadle`nost u ovim sporovima odre|ivala prema prebivali{tu odnosno sjedi{tu
tuìtelja (ovakvo rje{enje ima ZPP R. Hrvatske).
Uz stavak (2) Stavak 2. je izmijenjen u odnosnu na prija{nje rje{enje utoliko

{to su ispu{tene odredbe koje su ure|ivale da }e se u slu~aju dvojbe sjedi{tem
dru{tva smatrati mjesto gdje se nalaze tijela upravljanja. Razlog ovakvoj izmjeni je okolnost da svaka pravna osoba u Federaciji odnosno Republici
Srpskoj ima registrirano sjedi{te koje se moè vrlo jednostavno ustanoviti, tako
da je mogu}nost dvojbe otpala.
Mjesno nadleàn sud na ~ijem podru~ju je {tetna radnja u~injena objavljivanjem informacije u javnom glasilu je sud na ~ijem podru~ju se nalazi
57
32
sjedi{te nakladnika u ~ijem glasilu je objavljena informacija za koju tuìtelj

smatra da je njezinim objavljivanjem pretrpio {tetu, bez obzira na ~ijem
podru~ju su eventualno novine mogle biti u prodaji. (Citat iz sudske odluke::
@upanijski sud u Bjelovaru broj G`-730/98 od 25. svibnja 1998, Komentar
Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo,
2000., uz ~lanak 40.)
3
Op}a mjesna nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unaro dnim elementom ure|ena je odredbama ~lanka 46. ZRSZ.
^lanak 31.
Za su|enje u sporovima protiv dràvljanina Federacije i Bosne i
Hercegovine koji stalno ìvi u inozemstvu, op}e mjesno je nadleàn sud
njegova posljednjeg prebivali{ta u Federaciji.
Na isti na~in ovaj odnos je bio ure|en odredbama ~lanka 41. ranijeg
istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanka 49. RS. Kriterij iz ovoga ~lanka vrijedi za dràvljane BiH koji ìve u inozemstvu, a nemaju prebivali{te u BiH.
U pravilu, na{i dràvljani koji privremeno rade i borave u inozemstvu ne
gube prebivali{te u BiH, tako da je vrlo te{ko zamisliti situaciju u kojoj bi
ovaj ~lanak do{ao u primjenu.
Nadle`nost suda BiH za osobe iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elementom

ure|ena je odredbama ~lanka 52. ZRSZ kojima je propisano da u sporovima
protiv dràvljana BiH koji ìve u inozemstvu, gdje su upu}eni na rad ili
slu`bu od dràvnog tijela, poduze}a ili dru{tveno pravne osobe postoji
nadle`nost suda BiH, ako su oni imali prebivali{te u BiH.
b)
Izberiva
mjesna
nadle`nost
Nadle`nost u sporovima za naknadu {tete

^lanak 32.
(1) Za su|enje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za {tetu, osim
suda op}e mjesne nadle`nosti, nadleàn je i sud na ~ijem je podru~ju
{tetna radnja po~injena ili sud na ~ijem je podru~ju {tetna posljedica nastupila.
(2) Ako je {teta nastala zbog smrti ili te{ke tjelesne ozljede, nadleàn je,
pored suda iz stavka 1. ovoga ~lanaka, i sud na ~ijem podru~ju tuìtelj
ima prebivali{te, odnosno boravi{te.
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga ~lanka primjenjivat }e se i u sporovima
protiv dru{tva za osiguranje radi naknade {tete tre}im osobama na
temelju propisa o neposrednoj odgovornosti dru{tva za osiguranje, a
58
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
odredba stavka 1. ovoga ~lanaka i u sporovima o regresnim zahtjevima

po osnovi naknade {tete protiv regresnih du`nika.
1
Odredba. potpuno odgovara odredbi ~lanka 44. ranijeg istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 52. RS, s tom razlikom u odnosu na RS {to obuhva}a samo
sporove o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu {tete i vrlo ~esto je u
primjeni pred sudom, jer sporovi ove vrste, posebice naknade {tete po osnovi
deliktne radnje, participiraju u velikom broju sudskih predmeta.
Uz stavak (1) Izberiva mjesna nadle`nost op}enito omogu}ava tuìtelju da

izabere kojem }e sudu, izme|u vi{e mjesno nadle`nih sudova, podnijeti tu`bu.
Tuìtelj to svoje pravo iscrpljuje podno{enjem tu`be. Ukoliko bi tu`ba bila
povu~ena, tuìtelj ponovo moè odlu~iti kojem od vi{e nadle`nih sudova }e
podnijeti tu`bu, jer se nakon povla~enja tu`be smatra da tu`ba nije bila podnesena. Ako postoji izberiva mjesna nadle`nost i sud se oglasi mjesno nenadle`nim, obvezan je pozvati tuìtelja da se opredijeli kojem od vi{e mjesno
nadle`nih sudova }e predmet biti ustupljen.
U sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu {tete, osim suda op}e

mjesne nadle`nosti, nadleàn je i sud na ~ijem podru~ju je {teta nastala ili
sud na ~ijem je podru~ju {tetna radnja nastupila. Ovakva mogu}nost ja predvi|ena radi procesne ekonomije, jer se na mjestu nastanka {tete naj~e{}e
nalaze dokazi za utvr|ivanje odgovornosti i visine {tete (svjedoci o~evici, ostali
materijalni dokazi i dr.). Istovremeno, ostaje otvoreno pitanje zbog ~ega je
izostala ovakva nadle`nost i u sporovima naknade {tete nastale povredom
ugovora.
Kako odredba stavka 1. ovoga ~lanka dopu{ta izberivu mjesnu nadle`nost samo
u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za {tetu, to je ova odredba
neprimjenjiva i na sporove nastale povredom ugovora, zbog ~ega je neprihvatljivo stajali{te sudske prakse u nastavku teksta:
Za potraìvanje po osnovi osiguranja motornih vozila prema tuèniku

osiguravaju}em zavodu, bilo po kasko bilo po obveznom osiguranju, mjesna
nadle`nost suda moè se upraviti i po ~lanku 46. ZPP (izberiva mjesna
nadle`nost po mjestu nastanka {tete). (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Jugoslavije Rev. 138/73 od 5.6.1973.)
4
Uz stavak (2) U stavku 2. predvi|ena je mogu}nost da se mjesna nadle`nost

zasnuje prema prebivali{tu tuìtelja, i to u slu~aju da se potraùje naknada
{tete uslijed smrti ili te{ke tjelesne ozljede. Smisao ove odredbe upu}uje na
razloge olak{anja poloàja u parnici osobi koja je zadobila te{ke tjelesne ozljede ili osoba koje potraùju naknadu {tete uslijed smrti bliske osobe.
Istovremeno, ova odredba po prirodi stvari nije primjenjiva na pravne osobe.
O{te}ena pravna osoba ne moè u parnici za naknadu {tete izabrati mjesnu nadle`nost suda na ~ijem podru~ju ima sjedi{te i kada je {teta nastala
uslijed smrti ili te{ke tjelesne povrede. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
BiH broj P`-141/90 od 13.12.1990; Bilten Vrhovnog suda BiH 1/91)
59
Za primjenu ~lanka 46. stavak 2. ZPP nije od va`nosti je li tuènik osoba

koja odgovara po principu krivnje ili po principu kauze (objektivna odgovornost), ve} je odlu~no samo to je li tuìtelj o{te}en smr}u ili te{kom tjelesnom ozljedom prouzrokovanom kaznenim djelom. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud Hrvatske G`-821/61 od 22.6.1961.)
5
Uz stavak (3) Budu}i je izberiva mjesna nadle`nost u dva prva stavka predvi|ena radi za{tite interesa tuìtelja, a nikako radi ka`njavanja {tetnika, to je
posve razumljivo da se ona primjenjuje i na sporove protiv osoba koje odgovaraju za {tetnika (dru{tva za osiguranje), kao i za sporove radi ostvarivanja
regresnih zahtjeva. (Vidjeti odredbe Zakona o osiguranju imovine i osoba
Federacije BiH Slu`bene novine FBiH broj 2/95, 7/95, 6/98, 41/98, te odredbe
Zakona o osiguranju imovine i lica Republike Srpske Slu`beni glasnik RS
broj 10/96.)
Osiguravaju}a organizacija je ovla{tena da regresnu tu`bu za naknadu

{tete pri~injene njenom osiguraniku, koju je ona naknadila, podnese sudu na
~ijem je podru~ju u~injena {teta. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH
broj P`-97/91 od 13.6.1991; Bilten Vrhovnog suda BiH 3/91)
6
Me|unarodna nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka ure|ena je

odredbama ~lanka 53. ZRSZ i propisuje da u sporovima o izvanugovornoj
odgovornosti za {tetu nadle`nost suda BiH postoji po odredbama ~lanka 46.
i ~lanka 50. do 52. toga zakona ili ako je {teta nastala na teritoriji BiH, s
time da se ova odredba primjenjuje i u sporovima zajednice osiguranja
imovine i osoba radi naknade {tete tre}im osobama na osnovi propisa o
izravnoj odgovornosti te zajednice, kao i u sporovima o regresnim zahtjevima
po osnovi naknade {tete protiv regresnih du`nika.
Nadle`nost u sporovima radi za{tite prava na osnovi jamstva proizvo|a~a
^lanak 33.
Za su|enje u sporovima za za{titu prava na osnovi pismenog jamstva
protiv proizvo|a~a koji je jamstvo dao nadleàn je, osim suda op}e
mjesne nadle`nosti za tuènika, i sud op}e mjesne nadle`nosti za prodava~a koji je prigodom prodaje stvari uru~io kupcu pismeno jamstvo proiz vo|a~a.
Odredba je u cjelini preuzeta iz prija{njeg zakona (~lanak 45. FBiH odnosno

~lanak 53. RS). Ovakvo rje{enje je posve logi~no i doneseno je radi za{tite
interesa kupca. To prakti~no zna~i da kupac moè koristiti izberivu nadle`nost
prema sjedi{tu prodavatelja, a sve temeljem izdane pisane garancije za kvalitetu kupljene robe. U sada{nje vrijeme ovakva odredba ima jo{ ve}i zna~aj jer
danas postoji vrlo ra{irena mreà proizvo|a~a, kako iz doma}e proizvodnje
tako i iz inozemstva, pa bi poloàj tuìtelja bio znatno oteàn da je upu}en
samo na proizvo|a~a.
60
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Za su|enje u sporovima za za{titu prava na temelju pismenog jamstva

protiv proizvo|a~a koji je jamstvo dao nadleàn je, osim suda op}e mjesne
nadle`nosti za tuènika, i sud op}e mjesne nadle`nosti za prodava~a koji je
pri prodaji stvari uru~io kupcu pismeno jamstvo proizvo|a~a. (Citat iz sudske
odluke: Op}inski sud u Zagrebu, broj G`-5040/81 od 25. kolovoza 1981;
2
Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 46. ZRSZ koje ure|uju op}u mjesnu
nadle`nost suda BiH.
Nadle`nost u sporovima za zakonsko uzdràvanje
^lanak 34.
Za su|enje u sporovima za zakonsko uzdràvanje, ako je tuìtelj osoba
koja traì uzdràvanje, nadleàn je pored suda op}e mjesne nadle`nosti
i sud na ~ijem podru~ju tuìtelj ima prebivali{te odnosno boravi{te.
Odredba odgovara ~lanku 43. ranijeg istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanku
51. RS, s tom razlikom {to su u odnosu na federalni zakon ispu{tene odredbe
koje se odnose na sporove s me|unarodnim elementom koji su ure|eni posebnim odredbama.
Pored op}e mjesne nadle`nosti, ovom odredbom ure|ena je izberiva nadle`nost

suda na ~ijem podru~ju tuìtelj ima prebivali{te, i to kad ostvaruje pravo za
zakonsko uzdràvanje. Ovakvo rje{enje postojalo je i u ranijem zakonu, a
temelji se na ~injenici da je traìtelj uzdràvanja naj~e{}e materijalno neosiguran i maloljetan, tako da mu se omogu}ava lak{e, brè i sa {to manje
tro{kova ostvarenje njegovih prava. Sudska praksa je ve} ustaljena glede priznavanja ovakve nadle`nosti i za sporove kojima se traì pove}anje uzdràvanja koje je ranije ve} utvr|eno presudom, a razumijeva se u svakom slu~aju
i onda kada je tuìtelj punoljetan.
Odredbe ~lanka 51. ZPP-a koje ovla{}uju tuìtelja da spor na uzdràvanje
pokrene pred sudom op}e mjesne nadle`nosti ili pred sudom svog prebivali{ta
odnosno boravi{ta imaju za cilj da omogu}e tuìtelju da svoja prava ostvari
na {to brì i ekonomi~niju na~in.
Kada je u pitanju maloljetni tuìtelj, koji po prirodi stvari spor vodi preko
zakonskog zastupnika, onda se èljena ekonomi~nost postiè kod suda na
~ijem je podru~ju zakonski zastupnik, pod uvjetom da se u smislu ~lanka 51.
ZPP moè zasnovati nadle`nost toga suda, pa se sud ~ija je nadle`nost
utemeljena prema prebivali{tu njegovog zakonskog zastupnika ne moè proglasiti mjesno nenadle`nim zato {to tuìtelj ima boravi{te u drugom mjestu
gdje je na redovitom {kolovanju. (Citat iz sudske odluke: Savezni sud Grs63/84 od 27.1.1984; SP 9/85)
61
36
Pravo na uzdràvanje ure|eno je propisima o bra~nim i obiteljskim odnosima,

a priznato je bra~nim supru`nicima tijekom braka, bra~nim supru`nicima koji
su rastavljeni pod odre|enim uvjetima, izme|u odre|enog broja krvnih srodnika i izme|u odre|enih srodnika po tazbini. (Vidjeti odgovaraju}e odredbe
Porodi~nog zakona Slu`beni list SR BiH broj 21/79 i 44/89).
3
Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 37. i 38. ZRSZ.
Nadle`nost u bra~nim sporovima
^lanak 35.
Za su|enje u sporovima radi utvr|ivanja postojanja ili nepostojanja braka,
poni{taja braka ili razvoda braka (bra~ni sporovi) nadleàn je, pored suda
op}e mjesne nadle`nosti, i sud na ~ijem su podru~ju bra~ni drugovi imali
posljednje zajedni~ko prebivali{te.
Ova odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 46. istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 54. RS, s tom razlikom {to su u ovom zakonu ispu{tene
odredbe koje se odnose na sporove s me|unarodnim elementom.
Prednjom odredbom u bra~nim sporovima, pored op}e mjesne nadle`nosti, predvi|ena je i nadle`nost suda na ~ijem podru~ju su bra~ni supru`nici imali posljednje zajedni~ko prebivali{te (iizberiva mjesna nadle`nost). Razlozi za ovakvo
odre|enje definirani su procesnom ekonomijom, jer se na tom podru~ju naj~e{}e
nalaze dokazi o ~injenicama va`nim za odlu~ivanje o tu`benom zahtjevu.
Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 61-63. ZRSZ.
Nadle`nost u sporovima o utvr|ivanju ili osporavanju o~instva ili materinstva
^lanak 36.
U sporovima radi utvr|ivanja ili osporavanja o~instva ili materinstva, ako
je tuìtelj dijete, nadleàn je, pored suda op}e mjesne nadle`nosti, i sud
na ~ijem podru~ju tuìtelj ima prebivali{te, odnosno boravi{te.
odnosno ~lanka 55. RS, s tom razlikom {to su ovim zakonom ispu{tene odredbe
koje se odnose i na dijete nakon punoljetnosti u slu~aju da tuènik nema prebivali{te odnosno boravi{te u domicilnoj dràvi i koje se odnose na sporove s
me|unarodnim elementom. Razlog za to je {to se pod pojmom dijete podrazumijeva rodbinski odnos tuìtelja i tuènika, a ne njegova dob, tako da se ova
nadle`nost ne isklju~uje nakon punoljetnosti, a sporovi ove vrste s me|unarodnim elementom ure|eni su odredbama ~lanka 64. do 65. ZRSZ.
62
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Izberiva mjesna nadle`nost u ovim sporovima ure|ena je radi olak{anja

poloàja djeteta u postupku osobe koja se bez svoje krivnje na{la u situaciji da mora tuìti tre}u osobu radi ostvarivanja prava o~instva odnosno materin stva. Pored suda op}e mjesne nadle`nosti, dijete tuìtelj moè pokrenuti spor
ne samo pred sudom svog prebivali{ta nego i boravi{ta.
Kako se u odredbama ovoga ~lanka nigdje izrijekom ne navodi rije~ maloljetno, proizlazi kako prava iz ovoga ~lanka dijete moè ostvarivati i nakon
punoljetnosti.
Nadle`nost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe
^lanak 37.
Za su|enje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu
izvan sjedi{ta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored
suda op}e mjesne nadle`nosti nadleàn je i sud na ~ijem se podru~ju
ta poslovna jedinica nalazi.
U ovom ~lanku koji odgovara odredbi ~lanka 52. ranijeg istoimenog

zakona FBiH odnosno odredbi ~lanka 59. RS predvi|en je izuzetak u odnosu na nadle`nost suda prema sjedi{tu pravne osobe, tako je dana
mogu}nost zasnivanja izberive mjesne nadle`nosti prema sjedi{tu poslovne
jedinice (podru`nice ) pod uvjetom da spor nastane u povodu pravnog
odnosa te jedinice. Cilj odredbe je da se olak{a poloàj tuìtelju u slu~aju
kada pravna osoba ima sjedi{te izvan prebivali{ta tuìtelja ili, pak, u drugoj dràvi.
Postoji izberiva mjesna nadle`nost i kada spor proizlazi iz pravnog

odnosa gradili{ta koje nije upisano u sudski registar kao radna jedinica.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj P`-515/87 od 23.6.1988 Bilten
Vrhovnog suda BiH, 3/88)
Postoji izberiva mjesna nadle`nost po mjestu poslovne jedinice prodavnice 9, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa zasnovanog s tom poslovnom
jedinicom, iako poslovna jedinica nije upisana u sudski registar. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj P`-62/91 od 13.6.1991, Bilten Vrhovnog
suda BiH, 3/91)
Tu`ba protiv materijalnih suparni~ara moè se podnijeti i sudu na ~ijem
podru~ju se nalazi podru`nica jednoga od njih ako spor proizlazi iz pravnog
odnosa te jedinice. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske, broj Rev.
2285/89 od 13. lipnja 1990.)
Kod primjene ove odredbe upu}uje se na odgovaraju}e odredbe Zakona o
gospodarskim dru{tvima (Slu`bene novine FBiH broj 23/99, 45/00, 2/02, 32/03),
te Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar (Slu`bene novine
FBiH broj 4/00, 19/00, 49/00, 32/01, 14/02).
63
Nadle`nost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa

^lanak 38.
D o k o s t a v i n s k i p o s t u pa k n i j e p r a v o m o } n o z a v r { e n , z a s u | e n j e u s p o r o v i ma iz nasljednopravnih odnosa, te sporovima o tra`binama vjerovnika
prema ostavitelju, pored suda op}e mjesne n adle`nosti mjesno je
nadleàn i sud na ~ijem se podru~ju nalazi sud koji provodi ostavinski
postupak.
1
Odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 55. istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanka 62. RS i, pored suda op}e mjesne nadle`nosti, dopu{ta izberivu
mjesnu nadle`nost atrakciju nadle`nosti od strane suda koji provodi ostavinski postupak, u slu~aju da bi u tijeku trajanja ostavinskog postupka nastao
spor iz nasljednopravnih odnosa. Ova odredba omogu}uje da se brè i s manje
tro{kova rije{i spor, jer je o~ekivati da se na podru~ju toga suda nalazi ve}ina
dokaza.
Ostavinski postupak provodi se prema pravilima izvanparni~nog postupka

(Zakon o izvanparni~nom postupku Slu`bene novine Federacije BiH broj
2/98). Prema ~lanku 169. preuzetog Zakona o naslje|ivanju (Slu`beni list SR
BiH broj 7/80) za provo|enje ostavinskog postupka mjesno je nadleàn
op}inski sud u kojem je ostavitelj imao prebivali{te u trenutku smrti. Ako
ostavitelj nije imao prebivali{te u trenutku smrti, nadleàn je sud njegovog
mjesta boravi{ta. Ako nije imao prebivali{te ni boravi{te, nadleàn je sud na
~ijem podru~ju se nalazi preteìt dio njegove ostav{tine.
Mjesna nadle`nost prema odredbama ~lanka 55. FZPP-a ne dolazi do

primjene dok se ne pokrene ostavinski postupak. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud Vojvodine, broj R. 35/59, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 55.)
Pravilo o izberivoj mjesnoj nadle`nosti u sporovima iz nasljedno pravnih
odnosa ne dolazi do primjene kad je predmet takvoga spora vlasni{tvo na
nekretnini. Za su|enje u sporovima o pravu vlasni{tva na nekretnini u smislu odredbe ~lana 49. stav 1. FZPP-a isklju~ivo je mjesno nadleàn sud na
~ijem podru~ju se nalazi nekretnina. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske broj R. 101/83 od 24. oùjka 1983; Pregled sudske prakse - 23/241
prilog Na{a zakonitost)
U sporu radi poni{tenja odnosno raskida ugovora o doìvotnom
uzdràvanju op}e mjesno nadleàn je sud na ~ijem podru~ju tuènik ima prebivali{te. Nema mjesta u ovakvoj parnici za posebnu mjesnu nadle`nost po
odredbama ~l. 55 FZPP-a, jer se ne radi o sporu iz nasljedno pravnih odnosa,
ve} o sporu o raskidu ugovora o doìvotnom uzdràvanju kao obvezno
pravnom odnosu, pa je to spor o uzdràvanju, a ne nasljedno pravni spor.
(Citat iz sudske odluke: Okru`ni sud u Slavonskoj Poègi, broj G`-565/81 od
25. lipnja 1981, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika
i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 55.)
64
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 71-73. ZRSZ.
Nadle`nost po mjestu pla}anja
^lanak 39.
Za su|enje u sporovima imatelja mjenice ili ~eka protiv potpisnika
nadleàn je, pored suda op}e mjesne nadle`nosti, i sud mjesta pla}anja.
1
.
2
Odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 57. istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanka 64. RS i ure|uje mjesnu nadle`nost u odnosu na imatelja mjenice
ili ~eka protiv potpisnika, uklju~uju}i i izberivu mjesnu nadle`nost.
Trasirana mjenica moè biti plativa u mjestu prebivali{ta tre}e osobe, u mjestu u kojem trasat prebiva, u kojem drugom mjestu (domicilna trasirana
mjenica; ~lanak 6. Zakona o mjenici - Slu`bene novine Federacije BiH broj
32/00 i 28/03).
Prema ~lanku 4. Zakona o ~eku (Slu`bene novine Federacije BiH broj. 32/00)
sastavni dio ~eka je i mjesto gdje treba platiti (stavak 1. to~ka 4.), a u slu~aju
da u ~eku mjesto pla}anja nije odre|eno vrijedi kao mjesto pla}anja ono koje
je ozna~eno kraj trasatovog imena (~lanak 6. stavak 2.)
Tuìtelj se ne moè koristiti izberivom mjesnom nadle`no{}u iz ~lanka

64. Zakona o parni~nom postupku prigodom podno{enja tu`be za naplatu
dospjelih zateznih kamata, iako je pla}anje glavnog nov~anog potraìvanja od
koga kamate potje~u bilo osigurano mjenicom. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud BiH, broj P`-196/87 od 20.11.1987.)
Indosiranjem mjenice na vjerovnika ne prestaje dug iz osnovnog posla
do visine mjeni~ne svote, sve dok mjenica ne bude napla}ena. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud FBiH P`-178/97 od 27.10.1997.)
Ne moè se zasnovati mjesna nadle`nost suda po mjestu pla}anja mjenice
za sporove po tu`bi za naplatu obra~unatih zateznih kamata na potraìvanje
~ije je pla}anje osigurano mjenicom. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
BiH, broj P`-366/87 od 24.3.1988, Bilten Vrhovnog suda BiH, 2/88)
Za su|enje u sporu protiv potpisnika mjenice (transant i avalist) mjesno
nadleàn je i sud na ~ijem se podru~ju nalazi sjedi{te tih potpisnika mjenice.
(Citat iz sudske odluke: Vi{i privredni sud Hrvatske broj P`-109/84 od 27.
studenog 1984, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika
Odredbe ovoga ~lanka mogu se primijeniti samo u slu~ajevima kad je
imatelj mjenice podnio mjeni~ne tu`bu, a ne i u slu~aju kad se spor vodi
iz osnovnog pravnog posla. (Citat iz sudske odluke: Vi{i privredni sud
65
Srbije broj P`-4365/86 od 23. listopada 1986; Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz
~lanak 57.)
3
Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom ure|ena je odredbama ~lanka 46. ZRSZ.
Nadle`nost u sporovima iz radnih odnosa
^lanak 40.
Ako je u sporu iz radnog odnosa tuìtelj uposlenik, za su|enje je
nadleàn, pored suda koji je op}e mjesno nadleàn za tuènika, i sud
na ~ijem se podru~ju rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na ~ijem
bi se podru~ju rad morao obavljati, te sud na ~ijem je podru~ju zasnovan radni odnos.
Odredba potpuno odgovara odredbi ~lanka 58. ranijeg istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 65. RS i propisuje izberivu nadle`nost za tuìtelja kao
zaposlenika u sporovima iz radnog odnosa.
I ova odredba o izberivoj mjesnoj nadle`nosti propisana je radi za{tite interesa zaposlenika odnosno njegovih prava iz radnog odnosa koja se ostvaruju na
podru~ju na kojem se rad obavlja, ili se obavljao, i gdje se nalazi procesna
gra|a potrebna za vo|enje postupka, te gdje sam tuìtelj naj~e{}e boravi u
vrijeme sudskog postupka.
Za su|enje u sudskom sporu koji je pokrenuo radnik protiv stranog

poslodavca sud R. Hrvatske je nadleàn i onda ako se rad obavlja na
podru~ju R. Hrvatske. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske, broj
Rev. 537/1995 od 21.3.1995.)
U radnom sporu sud se ne moè proglasiti mjesno nenadle`nim zato {to
tuèno poduze}e ima sjedi{te na podru~ju drugoga stvarno nadle`nog suda,
ako je radnik u tu`bi naveo da je rad obavljao ili trebao obavljati na podru~ju
toga suda. (Citat iz sudske odluke: Okru`ni sud u [ibeniku, broj G`-402/74
od 20. rujna 1974, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
Za izberivu nadle`nost suda za spor iz radnog odnosa nije odlu~no je
li na podru~ju gdje se rad obavljao postoji, pa ~ak ni je li u vrijeme kad
se rad obavljao postojala bilo kakva organizacijska jedinica tuènog poduze}a.
(Citat iz sudske odluke: Ss, Grs-69/74 od 29. srpnja 1974; Komentar Zakona
~lanak 58.)
3
66
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

42
Nadle`nost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretninama

^lanak 41.
Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretninama nadleàn je, pored
suda op}e mjesne nadle`nosti, i sud na ~ijem se podru~ju dogodilo
smetanje.
1
Ova odredba o izberivoj nadle`nosti je preuzeta iz ranijeg istoimenog zakona

(~lanak 49. stavak 3. FBiH odnosno ~lanak 56. stavak 3. RS), a njen ratio legis
je u ~injenici da }e se na podru~ju po~injenog smetanja posjeda na pokretnim stvarima najlak{e provesti dokazi potrebni za utvr|enje utemeljenosti zahtjeva {to }e doprinijeti i posebnoj hitnosti ovoga postupka.
c)
Isklju~iva
mjesna
nadle`nost
Nadle`nost u sporovima o nekretninama

^lanak 42.
(1) Za su|enje u sporovima o pravu vlasni{tva i o drugim stvarnim pravima na nekretninama, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini,
te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, ili iz
ugovora o kori{tenju stana ili poslovnih prostorija, isklju~ivo je nadleàn
sud na ~ijem se podru~ju nalazi nekretnina.
(2) Ako nekretnina leì na podru~ju vi{e sudova, nadleàn je svaki od tih
sudova.
1
Odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 49. stavak 1. i 2. istoimenog zakona

FbiH odnosno ~lanka 56. stavak 1. i 2. RS i propisuje isklju~ivu mjesnu
nadle`nost u nazna~enim sporovima.
Uz stavak (1) Isklju~iva mjesna nadle`nost zna~i eliminaciju svake druge

nadle`nosti, izuzev one koja je izrijekom zakonom odre|ena. Ova vrsta
nadle`nosti ne moè se mijenjati sporazumom stranaka. Na isklju~ivu mjesnu
nadle`nost sud pazi po slu`benoj du`nosti najkasnije do podno{enja odgovora na tu`bu (~lanak 19. stavak 2.).
Budu}i je ova odredba u istovjetnom tekstu preuzeta iz ranijeg ZPP-a, to se
moè koristiti i dosada{nja sudska praksa prema kojoj u sporove na nekretninama spadaju: sporovi o pravu vlasni{tva na nekretninama, sporovi o
smetanju posjeda na nekretnini, sporovi iz zakupnih i najamnih odnosa na
nekretnini, sporovi radi pla}anja stanarine, zakupnine, odnosno drugih
pla}anja koji nastanu na osnovi ugovora o zakupu nekretnine, sporovi radi
67
zabrane uznemiravanja vlasnika nekretnine, sporovi radi utvr|ivanja udjela

biv{ih bra~nih drugova u zajedni~ki ste~enim nekretninama, sporovi radi
naknade {tete zbog umanjenja vrijednosti zakupljenog zemlji{ta, sporovi stanarskog prava i dr.
Za su|enje o zahtjevu radi utvr|ivanja suvlasni~kog dijela na nekretninama ste~enim zajedni~kim radom u bra~noj zajednici mjesno nadleàn je sud
na ~ijem podru~ju se nalaze te nekretnine po op}im pravilima parni~nog postupka jer Porodi~ni zakon SRBiH ne odre|uje drugu nadle`nost. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R. 54/84 od 12.4.1984, Bilten Vrhovnog
suda BiH, 2/84)
U sporu radi poni{tenja ugovora o predaji nekretnine mjesna nadle`nost
suda odre|uje se prema mjestu prebivali{ta tuènika, jer je to spor iz
obveznog odnosa, a ne prema mjestu gdje se nalazi nekretnina. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud Srbije, broj Zvg-67/79)
Sud na ~ijem podru~ju se nalazi nekretnina nadleàn je za su|enje u
sporu o stvarnim pravima na toj nekretnini bez obzira iz koje osnove spor
potje~e. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske, broj R. 116/74 od
30. svibnja 1974; Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika
Za su|enje u sporu radi isplate stanarine isklju~ivo mjesno nadleàn je
sud na ~ijem se podru~ju nalazi stan. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske broj R. 266/87 od 8. listopada 1987; Komentar Zakona o parni~nom
Za su|enje u sporu po zahtjevu za pla}anje naknade za kori{tenje elektri~ne energije u poslovnoj prostoriji, na koje se zakupac obvezao ugovorom
o zakupu, isklju~ivo je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi ta poslovna prostorija, jer se radi o sporu iz zakupnog odnosa na nekretnini za koje
je predvi|ena isklju~iva mjesna nadle`nost. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud BiH, broj R. 357/81 od 25. sije~nja 1982, Komentar Zakona o parni~nom
Isklju~iva nadle`nost suda u smislu ~lanka 50. ZPP postoji i onda kada
se od tuènika kao biv{eg podstanara traì isplata najamnine, naknada za
utro{ak struje i naknada {tete u svezi s kori{tenjem podstanarskih prostorija. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske, broj Rev. 116/77 od
19.4.1977.)
Spor u kojem tuìtelj traì da mu tuènik izda tabularnu ispravu radi
zemlji{no-knji`nog prijenosa vlasni{tva na nekretninama, nije spor o stvarnim
pravima na nekretninama. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske,
broj G`-2979/78 od 27.6.1978.)
3
Uz stavak (2) Ako se nekretnina nalazi na podru~ju vi{e sudova, onda tuìtelj
ima pravo tu`bu podnijeti svakom od tih sudova.
68
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

44
Nadle`nost u sporovima o zrakoplovu i brodu
^lanak 43.
Kad je za su|enje u sporovima o pravu vlasni{tva i o drugim stvarnim
pravima na zrakoplovima, odnosno brodovima, kao i sporovima iz zakup nih odnosa na zrakoplovu i brodu, nadleàn sud u Federaciji, isklju~ivo
je mjesno nadleàn sud na ~ijem se podru~ju vodi registar u koji je
zrakoplov, odnosno brod upisan.
Ovo je slu~aj jo{ jedne isklju~ive mjesne nadle`nosti suda na podru~ju gdje
se vodi registar za zrakoplov odnosno gdje je brod upisan u sporovima o
pravu vlasni{tva i o drugim stvarnim pravima na zrakoplovu, odnosno brodovima, kao i sporovima iz zakupnih odnosa na zrakoplovu i brodu u slu~aju
kada je za te sporove nadleàn sud u Federaciji.
Odredba potpuno odgovara odredbi ~lanka 50. stavak 1. ranijeg istoimenog
zakona FBiH, odnosno ~lanka 57. stavak 1. RS, a njen ratio legis je u ekonomi~nosti postupka, jer se dokazi najlak{e mogu prikupiti u mjestu gdje je
zrakoplov registriran odnosno gdje je brod upisan.
^lanak 44.
Kad je za su|enje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima,
odnosno zrakoplovima iz ~lanka 43. ovoga zakona nadleàn sud u
Federaciji, mjesno je nadleàn, pored suda na ~ijem se podru~ju vodi
registar u koji je brod, odnosno zrakoplov upisan, i sud na ~ijem se
podru~ju dogodilo smetanje.
Odredba potpuno odgovara odredbi ~lanka 50. stavak 2. ranijeg istoimenog

zakona FBiH odnosno ~lanka 57. stavak 2. RS.
Po{to se sukladno ~lanku 83. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima (Slu`bene

novine FBiH broj 6/98) u sporovima smetanja posjeda utvr|uje zadnji mirni
posjed i ~in smetanja (oduzimanje odnosno uznemiravanje) i po{to nisu od
utjecaja ~injenice vezane s pravom vlasni{tva na ovim stvarima, razumljivo je
da u ovakvim sporovima na prikupljanje dokaza ne}e imati zna~aj registar
zrakoplova ni upisnik brodova koji opredjeljuju vlasni~ka prava, nego }e se
dokazi lak{e prikupiti na podru~ju gdje se dogodilo smetanje {to opravdava
izberivu nadle`nost za ovu vrstu sporova.
69
Nadle`nost za sporove u ovr{nom i ste~ajnom postupku
^lanak 45.
Za su|enje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili
administrativnog ovr{nog postupka, odnosno u tijeku i u povodu ste~ajno ga postupka, mjesno je isklju~ivo nadleàn sud na ~ijem se podru~ju
nalazi sud koji provodi ovr{ni ili ste~ajni postupak, odnosno sud na ~ijem
se podru~ju provodi administrativna ovrha.
I prema odredbama ~lanka 56. ranijeg ZPP-a FBiH odnosno ~lanka 63. ranijeg ZPP-a RS bila je propisana isklju~iva mjesna nadle`nost suda na ~ijem
podru~ju se nalazi sud koji provodi ovr{ni ili ste~ajni postupak, odnosno sud
na ~ijem se podru~ju provodi administrativna ovrha za sporove koji nastanu
u tijeku ili povodom sudskog ili administrativnog ovr{nog postupka, odnosno
koji nastanu u tijeku ili povodom ste~ajnog postupka.
U ovisnosti o vrsti tra`bine i na~inu provedbe ovr{nog postupka odre|uje se

i nadle`nost suda u ovr{nom postupku prema Zakonu o ovr{nom postupku
(Slu`bene novine Federacije BiH broj 32/03 odnosno Zakonu o ovr{nom postupku Republike Srpske - Sl. glasnik RS 59/03 i 85/03; dalje: ZIP).
Ovim zakonima ure|ena je posebna nadle`nost ovr{nog suda u provo|enju
ovrhe radi naplate nov~ane tra`bine koja se razlikuje od nadle`nosti radi ostvarivanja nenov~ane tra`bine.
U ovr{nom postupku radi naplate nov~ane tra`bine nadle`nost suda odre|uje
se prema predmetu predloène ovrhe. Ovo ima zna~enje da }e u slu~aju da
se ovrha provodi na nekretninama biti nadleàn sud na ~ijem se podru~ju
nekretnina nalazi (~lanak 67. ZIP-a), za ovrhu na pokretnim stvarima sud na
~ijem podru~ju se nalaze pokretne stvari (~lanak 114. i 115. ZIP-a), za ovrhu
nad nov~anom tra`binom ovr{enika sud prebivali{ta odnosno boravi{ta
ovr{enika (~lanak 136. ZIP-a), za ovrhu nad tra`binom s predajom ili isporukom pokretnih stvari ili predajom nekretnina sud na ~ijem podru~ju se te
stvari nalaze (~lanak 177. ZIP-a), za ovrhu nad dionicama ili ostalim registri ranim vrijednosnim papirima ili ~lanskom udjelu u pravnoj osobi sud na ~ijem
se podru~ju nalazi prebivali{te (boravi{te) ovr{enika kao vlasnika dionice ili
udjela (~lanak 187. ZIP-a).
U ovr{nom postupku radi ostvarivanja nenov~ane tra`bine nadle`nost suda

odre|uje se u ovisnosti o vrsti ovr{ne tra`bine. Ako je predmet ovrhe predaja pokretne stvari, nadleàn je sud na ~ijem podru~ju se ta stvar nalazi (~lanak
196. ZIP-a), za ispra`njenje ili predaju nekretnina nadleàn je sud na ~ijem
podru~ju se nekretnina nalazi (~lanak 202. ZIP-a), za ovrhu radi ostvarenja
tra`bine na radnju, trpljenje i ne~injenje nadleàn je sud na ~ijem podru~ju
70
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ovr{enik treba ispuniti obvezu po ovr{noj ispravi (~lanak 207. ZIP-a), za ovrhu
diobom stvari nadleàn je sud na ~ijem podru~ju se stvar nalazi (~lanak 218.
ZIP-a).
Za provedbu ste~ajnog i likvidacijskog postupka nadleàn je sud na ~ijem
podru~ju se nalazi sjedi{te du`nika ili prebivali{te du`nika pojedinca (~lanak
7. Zakona o ste~ajnom postupku Slu`bene novine Federacije BiH broj 29/03
odnosno ~lanak 3. Zakona o likvidacijskom postupku Slu`bene novine
Federacije BiH broj 29/03).
(U Republici Srpskoj vidjeti odredbe Zakona o ste~ajnom postupku Sl. glasnik RS broj 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, te odredbe Zakona o likvidacijskom
postupku Sl. glasnik RS broj 64/0(2)).
Dakle, za sve sporove koji nastanu u svezi s ovrhom ili povodom ste~ajnog
postupka, iz razloga procesne ekonomi~nosti, isklju~ivo mjesno je nadleàn
sud na ~ijem se podru~ju nalazi ovr{ni sud odnosno sud koji provodi ste~ajni
postupak.
Po tu`bi kojom se traì utvr|enje nedopustivosti dopu{tene ovrhe, kao sporu
nastalom tijekom i povodom sudskog ovr{nog postupka, isklju~ivo je nadleàn
op}inski sud koji provodi ovrhu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske broj G`-1025/71 od 24.3.1971.)
4
Nadle`nost suda BiH za sporove iz ovoga ~lanka s me|unarodnim elemen tom treba tuma~iti tako da je isklju~ivo nadleàn sud BiH sukladno odredbi
~lanka 47. RZSZ u svezi s ~lankom 26. ovoga zakona.
d)
Supsidijarna
nadle`nost
Nadle`nost za suparni~are
^lanak 46.
Ako je jednom tu`bom tuèno vi{e osoba u svojstvu materijalnih
suparni~ara (~lanak 362. stavak 1. to~ka 1.), a za njih ne postoji mjesna
nadle`nost istoga suda, nadleàn je sud koji je mjesno nadleàn za
jednog od tuènika.
1
odnosno ~lanka 50. RS, s tom razlikom, {to se iz prakti~nih razloga odnosno
radi ubrzanja postupka ne pravi razlika izme|u glavnih i sporednih obveznika i {to se mjesna nadle`nost ne zasniva prema glavnom obvezniku. Razlog
tome je i ~injenica da se nekada, bez provo|enja dokaza, ne moè ustanoviti koji od tuènika je glavni, a koji je sporedni obveznik.
Tko su materijalni suparni~ari? U smislu ovoga ~lanka materijalni suprani~ari

su osobe na tuènikovoj strani koje su u odnosu na predmet spora u pravnoj
71
zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistje~u iz iste ~injeni~ne i
pravne osnove
U slu~aju materijalnog suparni~arstva kada za suparni~are ne postoji ista mjesna nadle`nost za jednog ili vi{e tuènika odre|uje se supsidijarna ili pomo}na
mjesna nadle`nost prema bilo kojem tuèniku. Na ovaj na~in isklju~uju se
pravila o primarnoj mjesnoj nadle`nosti. Odredba na jednak na~in pogoduje
kako tuìtelju tako i tuèniku, ali tuìtelju pripada pravo izbora mjesne
nadle`nosti prema bilo kojem tuèniku. Primjerice, kada se tu`bom traì
poni{tenje ugovora, tuènici kao ugovorne strane su materijalni suparni~ari. U
takvom odnosu su tuènici kao suvlasnici stvari u postupku diobe te stvari
ili zajedni~ke gradnje. I ne samo to, u takvim slu~ajevima tuènici su i nu`ni
suparni~ari, {to ima zna~enje da tu`ba mora biti upravljena prema svim
nu`nim suparni~arima, u protivnom tu`ba bi bila neuredna i sud bi bio u
obvezi odbaciti je.
U parnici u kojoj se osporava valjanost oporuke svi zakonski nasljednici su jedinstveni suparni~ari i svi moraju biti obuhva}eni procesnom zajednicom pasivnih nu`nih jedinstvenih suparni~ara. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud RS Rev. 74/02 od 27.12.2002, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda
RS, lipanj/2004)
Ne smatra se pro{irenjem tu`be kada tuìtelj u otklanjanju nedostataka
tu`be, pored postoje}ih, naknadno ozna~i kao tuènike i ostale suparni~are,
pa u tom slu~aju nije potreban pristanak novih tuènika za stupanje u parnicu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RS, Rev. 18/02 od 20.12.2002.)
Aktivni materijalni suparni~ar, pa makar u postupku imao poloàj jedinstvenog suparni~ara, nije ovla{ten àlbom pobijati rje{enje o primanju na
znanje povla~enja tu`be drugog suparni~ara. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud FBiH, broj P`-278/98 od 12.1.99.)
Tu`bom za diobu nekretnina ne moè se traìti da tuìtelju na ime njegovog suvlasni~kog dijela pripadne fizi~ki odre|en dio u tim nekretninama,
takvom tu`bom trebaju biti obuhva}eni svi suvlasnici nekretnina uz isticanje
tu`benog zahtjeva za utvr|ivanje veli~ine njihovih suvlasni~kih dijelova i
obvezivanje tuènika da trpe fizi~ku diobu nekretnina razmjerno utvr|enim
dijelovima, dok se sama dioba na osnovi pravomo}ne presude provodi po
pravilima ovr{nog postupka. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RS, Rev.
132/00 od 20.4.2001.)
3
Me|utim, tuènici mogu biti u pravnoj zajednici po osnovi zakona ili ugovora, tako da njihova prava i obveze proizlaze iz iste ~injeni~ne i pravne
osnove, ali koja ne mora uvijek pretpostavljati nu`ne suparni~are, mogu biti
obi~ni suparni~ari.
Primjerice, zbog deliktne odgovornost jedan tuènik moè odgovarati kao {tetnik, a drugi tuènik kao osoba koja po zakonu odgovara za njega (~lanak
170. stavak 1. ZOO - prema tre}oj osobi odgovara poduze}e za svoga djelat-
72
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
nika, a prema stavku 2. istoga ~lanka odgovoran je i sam djelatnik). Tuènici

u takvom odnosu imaju obvezu prema tuìtelju iz iste ~injeni~ne osnove, ali
nisu nu`ni suparni~ari i tuìtelj nema obvezu utuìti ih obadvoje.
Nadalje, kada imaoci motornih vozila odnosno njihovi osiguratelji odgovaraju
solidarno za naknadu {tete prema tre}im osobama sukladno ~lanku 178. stavak
4. Zakona o obveznim odnosima, oni su u takvoj pravnoj zajednici da odgovaraju po istoj pravnoj osnovi. Ni u ovom slu~aju tuìtelj nije obvezan utuìti
sve solidarne obveznike.
Na isti na~in postoji odnos obi~nih materijalnih suparni~ara na strani tuènika
kada prema o{te}enoj osobi odgovara osoba zakonom odre|ena kao i ona ~ija
obveza proistje~e iz ugovora (Direkcija cesta Federacije BiH odgovara po
zakonu ~lanak 37. i 51. Zakona o putovima, a poduze}e koje preuzme
obvezu odràvanja toga puta odgovara po osnovi ugovora).
U svim navedenim slu~ajevima tuènici su u me|usobnom odnosu materijal nih suparni~ara.
Pravilo o atrakciji nadle`nosti u korist suda koji je mjesno nadleàn za

jednog od tuènika moè se primijeniti samo ako se radi o materijalnim
suparni~arima. (Citat iz sudske odluke: Privredni sud Hrvatske broj P`-2046/91
od 16.7.1991.)
Ako su tuènici formalni suparni~ari, sud kome je podnesena tu`ba razdvojit }e postupak i tu`bu upravljenu protiv onih tuènika za koje on nije
mjesno nadleàn, ustupit }e nadle`nom sudu uz rje{enje o nenadle`nosti.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH broj Rev. 280/83 od 9.12.1983.)
Ovakav odnos jasno se sagledava u sljede}em primjeru sudske prakse:
Ne postoji materijalno suparni~arstvo kao solidarnih du`nika u slu~aju

tu`be upravljene protiv banke po osnovi bankarske garancije i Agencije za
bankarstvo FBiH, jer te osobe za obveze nastale zbog povrede ugovora iz
bankarske garancije nisu ni po zakonu niti po ugovoru u pravnoj zajednici
niti njihova prava i obveze proizlaze iz istog ~injeni~nog i pravnog osnova,
a odredbama Zakona o agenciji za bankarstvo (Slu`bene novine FBiH broj
9/96, 27/98), niti odredbama Zakona o bankama (Slu`bene novine FBiH broj
39/98) nije propisano da Agencija za bankarstvo ima javna ovla{tenja u odnosu na banke, niti da odgovara vjerovnicima banaka za njihove obveze na
podru~ju FBiH.
Zbog osnovanosti prigovora mjesne nenadle`nosti prvostupanjski sud je
bio duàn razdvojiti postupak na pojedine tuènike i u odnosu na banku
proglasiti se mjesno nenadle`nim.
Odbijanjem prigovora mjesne nenadle`nosti zasnovane prema sjedi{tu
Agencije sud je po~inio bitnu povredu pravila postupka iz ~lanka 336. stavak
2. ZPP-a, jer je povodom prigovora mjesne nenadle`nosti iz ~lanka 20.
73
nepravilno odlu~io da je mjesno nadleàn. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni

sud Federacije BiH broj P`-90/2000, Bilten Vrhovnog suda FBiH, broj 2/00)
4
Atrakciona nadle`nost doma}eg suda u sporovima s me|unarodnim elemen tom za materijalne suparni~are ure|ena je odredbama ~lanka 46. stavak 4.
ZRSZ kojim je propisano da nadle`nost suda BiH postoji kada jedan od
tuènika ima prebivali{te odnosno sjedi{te u BiH, a svi tuènici su u me|usobnom odnosu materijalnih suparni~ara.
Nadle`nost za osobe za koje ne postoji op}a mjesna nadle`nost u Federaciji
^lanak 47.
(1) Tu`ba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe za koju ne postoji
op}a mjesna nadle`nost u Federaciji, moè se podnijeti svakom sudu u
Federaciji na ~ijem se podru~ju nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tu`bom traì.
(2) Ako nadle`nost suda u Federaciji postoji zato {to je obveza nastala
tijekom boravka tuènika u Federaciji, mjesno je nadleàn sud na ~ijem
je podru~ju obveza nastala.
(3) U sporovima protiv osoba za koje u Federaciji ne postoji op}a mjesna
nadle`nost, za obveze koje treba ispuniti u Federaciji, tu`ba se moè pod nijeti sudu na ~ijem podru~ju tu obvezu treba ispuniti.
58. RS, a odnosi se na slu~ajeve kada za tuènika nije propisana op}a mjesna nadle`nost, a on ima imovinu ili predmet koji se tu`bom traì na podru~ju
Federacije, ili je obveza nastala za vrijeme njegovog boravka u Federaciji ili u
slu~aju kada obvezu treba ispuniti u Federaciji, tu`ba se moè podnijeti sudu
u mjestu gdje se nalazi njegova imovina ili predmet, odnosno u mjestu gdje
je obveza nastala ili u mjestu gdje obvezu treba ispuniti.
Ovakva odredba je razumljiva i ima za cilj za{tititi tuìtelja koji ima tra`binu
prema osobi koja nema prebivali{te niti boravi{te u Federaciji, tim vi{e {to u
takve odnose spada i slu~aj kada tuènik ima imovinu u Federaciji na kojoj
se moè provesti ovrha ili kada postoji obveza na ispunjenje ~inidbe u
Federaciji.
Ako tuènik, primjerice, na podru~ju Federacije ima nekretnine ili plovni

objekt na kojima tuìtelju pripada neko stvarno pravo, tuìtelj }e protiv takvog
tuènika mo}i podi}i tu`bu radi za{tite svojih stvarnih prava na nekretninama tuènika ili brodu, samo kod suda na ~ijem podru~ju leì nekretnina,
odnosno kod suda na ~ijem podru~ju se vodi registar u koji je brod upisan,
bez obzira {to tuènik, osim toga broda i tih nekretnina, ima i drugih nekretnina, pokretnina i brodova na podru~ju Federacije. (Zuglia-Triva, str. 130)
(Vidjeti komentar uz ~lanke 26. i 29. ovog zakona)
74
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

49
Nadle`nost po mjestu gdje se nalazi zastupstvo strane osobe u Federaciji
^lanak 48.
U sporovima protiv pravne osobe koja ima sjedi{te u inozemstvu,
glede obveza koje su zasnovane u Federaciji ili im se u njoj ima udo voljiti, tu`ba se moè podnijeti sudu u Federaciji na ~ijem se podru~ju
nalazi njezino stalno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu odnosno
Federaciju ili sjedi{te tijela kome je povjereno obavljanje njezinih
poslova.
60. RS i njen ratio legis je da olak{a tuìteljev poloàj u parnici kada ostvaruje tra`binu ostvarenu u Federaciji prema pravnoj osobi ~ije sjedi{te je u
inozemstvu, a kada ima svoje zastupstvo ili svoje koje drugo tijelo kome je
povjereno obavljanje njenih poslova na podru~ju Federacije.
Za postojanje me|unarodne nadle`nosti hrvatskog suda u smislu navedene odredbe nije dovoljno da tuènik na podru~ju RH ima svoje zastupstvo, ve} je neophodno i to da se radi o obvezi koja je nastala u toj dràvi
ili se na njezinu podru~ju mora izvr{iti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud RH II Rev. 79/91 od 21.1.1992.)
2
E)
ODRE\IVANJE
MJESNE NADLE `NOSTI OD VI {EG SUDA
^lanak 49.
Ako nadle`ni sud zbog izuze}a sudaca ne moè postupati, izvijestit }e o
tome neposredno vi{i sud, koji }e odrediti da u tom predmetu postupa
drugi stvarno nadleàn sud s njegova podru~ja.
1
Odredba potpuno odgovara ranijoj odredbi ~lanka 59. istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 67. RS.
Ovaj ~lanak ure|uje nu`nu delegaciju suda do koje se dolazi odlukom
neposredno vi{eg suda kojom se derogira zakonsko pravilo o mjesnoj
nadle`nosti suda. To je slu~aj kada zbog izuze}a sudaca jednog suda mjesno
nadle`ni sud ne moè postupati. Nakon {to neposredno vi{i sud ustanovi postojanje razloga za izuze}e, odredit }e da u konkretnom predmetu postupak
provede drugi stvarno nadle`ni sud s njegova podru~ja.
75
Delegacija je dopu{tena samo izme|u sudova iste vrste i iste stvarne

nadle`nosti. Delegirati se moè samo mjesna nadle`nost, jer se stvarna
nadle`nost ne moè prenositi ni po kojem osnovu. (Vidjeti odredbe o izuze}u
~lanak 357-361.)
Ako nadle`ni sud zbog izuze}a sudaca ne moè postupati u konkretnoj

stvari, obavijestit }e o tome neposredno vi{i sud koji }e odrediti da u tom
predmetu postupa drugi stvarno nadle`ni sud s njegova podru~ja. (Citat iz
sudske odluke: Vi{i trgova~ki sud R. Hrvatske broj P`-2588/96 od 17. prosinca 1996, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
Zahtjev stranke za izuze}e svih sudaca i predsjednika nadle`noga suda
smatra se prijedlogom za delegiranje drugog stvarno nadle`nog suda. Naime,
tu se ne radi o zahtjevu za izuze}e u smislu odredbi FZPP-a o izuze}u sudaca, jer se ne moè traìti izuze}e svih sudaca i predsjednika suda, ve}
poimeni~no onoga suca ili onih sudaca koji odlu~uju u konkretnom predmetu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske, broj Gr-38/92 od 28. travnja 1992, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
îzmi}, Sarajevo 2000, uz ~lanak 59.)
Opravdana sumnja u nepristranost suca koji sudjeluje u su|enju je razlog
za izuze}e, ali ne za delegaciju suda koja bi se mogla traìti, tek ako bi bili
izuzeti svi suci nadle`nog suda. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH,
broj R. 314/86 od 9.1.1987, Bilten Vrhovnog suda BiH, 1/87)
Okolnosti koje pobu|uju sumnju stranke u nepristranost svih sudaca
nadle`nog suda nisu razlog za odre|ivanje da u predmetu postupa drugi
stvarno nadle`ni sud, ve} mogu predstavljati osnovu za podno{enje zahtjeva za
izuze}e. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R. 235/88 od 21.6.1988,
R. 201/88 od 18.2.1988., R. 233/88 od 18.2.1988; Bilten Vrhovnog suda BiH, 4/88)
Nije razlog za delegaciju mjesne nadle`nosti suda okolnost {to u
parni~nom postupku za poni{tenje nasljedni~ke izjave sudjeluje sudac koji je
tu izjavu primio na zapisnik u ostavinskom postupku, ali to moè biti razlog
za izuze}e suca. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R. 331/90
od 28.12.1990, Bilten Vrhovnog suda BiH, 1/91)
Nije dopu{tena àlba protiv rje{enja kantonalnog suda o prijedlogu za
odre|ivanje drugog op}inskog suda za postupanje u predmetu. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH, broj G`-8/99 od 27.4.1999.)
^lanak 50.
(1) Kantonalni sud moè, na prijedlog stranke ili nadle`nog op}inskog suda,
odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadleàn
76
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
op}inski sud s njegova podru~ja ako je o~ito da }e se tako lak{e provesti

postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
(2) Vrhovni sud
odrediti da u
gom kantonu
za to postoje
1
Federacije moè, na prijedlog stranke ili nadle`nog suda,

pojedinom predmetu postupa stvarno nadleàn sud u druako je o~ito da }e se tako lak{e provesti postupak ili ako
drugi opravdani razlozi.
Ovaj ~lanak ure|uje svrhovitu delegaciju suda, koja je utemeljena na razlozima procesne ekonomije, lak{eg provo|enja postupka ili zbog toga {to za to
postoje drugi opravdani razlozi, nastojanjem da se izbjegne mogu}a kolizija
interesa, te postigne {to ve}a razina objektivnosti suda, a u svemu odgovara
ranijoj odredbi ~lanka 60. istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanka 68. RS.
Ne moè se predlagati odre|ivanje drugog stvarno nadle`nog suda za

su|enje izvan kantona prije nego {to je podnesena tu`ba stvarno i mjesno
nadle`nom sudu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH, broj
R. 11/01 i R. 14/01 od 27.2.2001.)
Razlozi za delegiranje drugog drugostupanjskog suda moraju biti iznimnog zna~aja, jer samo takvi opravdavaju odstupanje od Ustavom Federacije
BiH razgrani~ene teritorijalne nadle`nosti sudova u kantonalnom-ùpanijskom
ure|enju sudbene vlasti u Federaciji BiH. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud FBiH, broj R. 15/00 od 27.3.2000.)
Nadle`ni sud moè predloìti da umjesto njega u pojedinom predmetu
postupa drugi stvarno nadle`ni sud. Me|utim, prvostupanjski sud nema pravo
predloìti delegaciju drugog drugostupanjskog suda da umjesto njega odlu~i
o àlbama protiv rje{enja toga suda prvoga stupnja. Ako on to ipak u~ini,
njegov se prijedlog odbija kao nedopu{ten. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud R. Hrvatske broj Gr-222/96 od 12. rujna 1996, Komentar Zakona o
~lanak 60.)
@albeni sud nije ovla{ten predloìti svrsishodnu delegaciju prvostupanjskog suda. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske broj Gr-7/94
od 23. velja~e 1994; Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo 2000, uz ~lanak 60.)
Kad je prijedlog za delegaciju odbijen, pa stranka ponovno predloì delegaciju drugog suda na temelju istih ~injenica na kojima se u tom predmetu
temeljio ve} raniji podnesen i odbijen prijedlog za delegaciju, taj }e se prijedlog odbaciti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske broj Gr. 121/91
od 24. travnja 1991, Vrhovni sud R. Hrvatske broj Gr-33/99 od 3. lipnja 1999;
Okolnost da je stranka pisala u mjesnom tjedniku ~lanke u kojima su
negativnim predznakom apostrofirani sud i pojedini suci, sama po sebi nije
77
razlog za delegaciju drugog suda, a pogotovo ako ure|uju}i sudac u tim

~lancima nije osobno spominjan. [tovi{e, obavljanje suda~ke funkcije je uvijek izloèno javnosti na odre|en na~in, a zna~enje te funkcije je takvo da
~lanci u tisku ne bi smjeli imati utjecaja na objektivnost u odlu~ivanju. Taj
je zahtjev jedan od ~imbenika suda~ke funkcije. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud R. Hrvatske broj G`-91/96 od 17. travnja 1996; Komentar Zakona
~lanak 60.)
Nije mogu}e delegirati drugi sud da odlu~uje o reviziji. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske, broj G`-1/89 od 13. sije~nja 1989.)
Nedopu{ten bi bio prijedlog da se odredi da umjesto Vrhovnog suda
Federacije sudi drugi sud. Primjerice, da o reviziji odlu~uje op}a sjednica
Vrhovnog suda zajedno s prijedlogom za izuze}e predsjednika Vrhovnog suda.
Naime, temeljna pretpostavka za delegaciju jest postojanje drugog stvarno
nadle`nog suda za postupanje u odre|enom predmetu, pa ta pretpostavka
nije ispunjena kada se traì delegacija u predmetu u kojem treba postupati
sud koji je nadleàn za odlu~ivanje o prijedlogu za delegaciju. Uz to, u kojem
sastavu Vrhovni sud odlu~uje o reviziji, propisano je federalnim ZPP-om i
Zakonom o Vrhovnom sudu, a to nije op}a sjednica Vrhovnog suda, te nema
odredbe koja bi davala pravo traìti da sud odlu~uje u sastavu koji nije
propisan. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske, broj Gr-544/97
od 7. sije~nja 1998, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
Ne moè se prihvatiti prijedlog za odre|ivanje drugog stvarno nadle`nog
suda da u predmetu postupa, kada se zasniva na tvrdnji da dugo traje sudski postupak zbog nepo{tovanja odredaba parni~nog postupka i sumnje u
nepristranost su|enja. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R.
341/86, 342/86, 343/86, 344/86, 345/86 i 346/86; Bilten Vrhovnog suda BiH, 1/87)
Okolnost {to je stranku u postupku ranije zastupao sada{nji predsjednik
suda, nije razlog za preno{enje mjesne nadle`nosti na drugi stvarno nadle`ni
sud. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj R. 200/90 od 28.9.1990.)
^lanak 51.
Ako je za su|enje nadleàn sud u Federaciji, ali se prema odredbama
ovog zakona ne moè ustanoviti koji je sud mjesno nadleàn, Vrhovni
sud Federacije }e, na prijedlog stranke, odrediti koji }e stvarno nadleàn
sud biti mjesno nadleàn.
1
Odredba u cjelini odgovara odredbi ~lanka 61. ranijeg istoimenog zakona FBiH
odnosno ~lanka 69. RS. Ovim ~lankom propisana je tzv. ordinacija nadle`nosti
od strane Vrhovnog suda FBiH odnosno Vrhovnog suda RS. Takva mogu}nost
utvr|ivanja mjesne nadle`nosti na prijedlog stranke mogu}a je samo kada se
ne moè ustanoviti koji je sud mjesno nadleàn po odredbama ovoga zakona.
78
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
To }e biti u slu~aju kada se ne moè ustanoviti to~no prebivali{te ili boravi{te

tuènika.
2
Me|utim, do ordinacije nadle`nosti moè do}i i u slu~aju kada nije sporna

nadle`nost doma}eg suda, ali po odredbama ovoga zakona o mjesnoj
nadle`nosti za konkretni slu~aj nije predvi|eno rje{enje ili se u momentu
podno{enja tu`be ne mogu ustanoviti sve ~injenice koje su od zna~aja za
odre|ivanje mjesne nadle`nosti. Budu}i o ovome odluku donosi Vrhovni sud
FBiH odnosno Vrhovni sud RS, àlba na rje{enje o odre|ivanju nadle`nosti
suda nije dopu{tena.
Prigodom primjene ove odredbe u sudskoj praksi je zabiljeèno:
Budu}i da rje{enje o delegaciji i ordinaciji donose vi{i sudovi, àlba protiv takvoga rje{enja nije dopu{tena. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Jugoslavije, broj G`-1/68, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Iako protiv odluke o ordinaciji nema mjesta àlbi, drìmo da je neutemeljeno shva}anje po kojem se pred ordiniranim sudom ne bi mogao istaknuti prigovor nenadle`nosti, npr. zbog toga {to se na temelju novih ~injenica
ili dokaza tvrdi da ne postoje pretpostavke za ordinaciju. (Sini{a Triva GPP,
1983, stranica 219).
F)
SPORAZUM
O MJESNOJ NADLE `NOSTI
^lanak 52.
(1) Ako zakonom nije odre|ena isklju~iva nadle`nost kojeg suda, stranke se
mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno
nadleàn, uz uvjet da je taj sud stvarno nadleàn.
(2) Ako je zakonom odre|eno da su za su|enje u odre|enom sporu mjesno nadle`na dva ili vi{e sudova u Federaciji, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili neki drugi
stvarno nadle`ni sud.
(3) Sporazum iz stavka 2. ovoga ~lanka, vaì samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se ti~e odre|enog spora ili
vi{e sporova koji svi proistje~u iz odre|enog pravnog odnosa.
(4) Ispravu o sporazumu tuìtelj mora priloìti uz tu`bu.
(5) Ako tu`ba nije podnesena sudu na koji upu}uje sporazum o mjesnoj
nadle`nosti tuènik moè zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.
(6) Zahtjev iz stavka 5. ovoga ~lanka tuènik moè podnijeti najkasnije u
odgovoru na tu`bu, uz prilaganje isprave o sporazumu.
79
Ova odredba odgovara ranijoj odredbi ~lanka 62. istoimenog zakona FBiH odnosno ~lanka 70. RS i odnosi se na izberivu mjesnu nadle`nost po volji stranaka.
Uz stavak (1) Ovaj stavak ure|uje prorogaciju - sporazum mjesne nadle`nosti suda, odnosno ovla{tenje stranaka da u pisanom obliku utvrde koji
}e sud biti mjesno nadleàn za rje{avanje njihovih budu}ih sporova. Za
pravnu valjanost sporazuma o nadle`nosti traì se da zakonom nije
propisana isklju~iv a mjesna nadle`nost drugog suda i da je sud stvarno
nadleàn za postupanje.
Kao i sve druge odredbe o izberivoj mjesnoj nadle`nosti, primjenjiva je na
odredbu ~lanka 53. stavak 2. to~ka 1. ovoga zakona, koja ure|uje osnovu za
nadle`nost suda kao sastavni dio sadràja tu`be koju treba tuma~iti isklju~ivo
u okviru one mjesne nadle`nosti koja ~ini izuzetak od pravila (ugovorena mjesna nadle`nost bilo izme|u doma}ih stranaka ili izme|u stranaka s me|unarodnim elementom; primjerice, nadle`nost po mjestu nastanka {tete, po mjestu gdje se nalazi predstavni{tvo tuènika i dr.).
Ovakva obveza sadràja tu`be ima za cilj ekonomi~nost postupka i omogu}ava
sucu i tuèniku ocjenjivanje nadle`nosti prigodom ispitivanja tu`be. (Vidjeti
komentar uz ~lanak 15.)
Stranke se mogu sporazumjeti o mjesnoj nadle`nosti u sporu povodom

ispunjenja ugovora o stjecanju nekretnina, jer se radi o tu`benom zahtjevu
za ispunjenje ugovora, a ne sporu o pravu vlasni{tva na nekretninama. (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH, broj R. 99/00 od 10.10.2000;
Bilten Vrhovnog suda Federacije BiH, 2/00)
3
Uz stavak (2) Ovo pravilo vrijedi i onda kada je zakonom izrijekom odre|eno
da su za su|enje u odre|enom sporu mjesno nadle`na dva ili vi{e sudova
u Federaciji. Primijenjeno u praksi, to moè biti slu~aj kada tuìtelj ima pravo
na izberivu mjesnu nadle`nost, pa se stranke sporazume da im mjesno
nadleàn sud bude neki drugi stvarno nadleàn sud, a ne onaj po op}oj mjesnoj nadle`nosti niti po zakonom odre|enoj izberivoj nadle`nosti.
Uz stavak (3) Stranka se valjano moè pozvati na sporazum o nadle`nosti

samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako su ga potpisale sve stranke,
te ako se ti~e odre|enog spora ili vi{e sporova koji proisti~u iz odre|enog
pravnog odnosa. Ugovorom o prorogaciji stranke ne mogu ugovoriti rje{avanje svih njihovih sporova kod odre|enog suda.
Klauzula iz tovarnog lista o ugovorenoj mjesnoj nadle`nosti ne predstavlja sporazum o mjesnoj nadle`nosti iz ~lanka 70. Zakona o parni~nom postupku, ako ga nisu potpisali ovla{teni zastupnici ili punomo}nici po{iljaoca,
odnosno primaoci robe. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH broj P`224/85 od 25.9.1985, Bilten Vrhovnog suda BiH, 4/85)
Ne moè se smatrati valjanim prorogacijskim sporazumom faktura koju
je izdao samo tuìtelj, pa prilaganje ove uz tu`bu ne mijenja op}u mjesnu
80
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
nadle`nost i kada je u fakturi kojoj du`nik nije prigovorio navedeno da je

ugovorena mjesna nadle`nost. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj
P`-688/90 od 18.10.1990.)
Sporazum o mjesnoj nadle`nosti mogu punova`no zaklju~iti samo zastupnici poduze}a ili po njima ovla{teni punomo}nici. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud BiH, broj P`-162/90 od 9.5.1990.)
5
Uz stavak (4) Sporazum, pod prijetnjom gubitka ovoga prava, mora se priloìti
uz tu`bu, i o tome se potvrdno izjasnila sudska praksa:
Tuìtelj se opredijelio za sud ugovorene mjesne nadle`nosti samim faktom podno{enja tu`be i prilaganjem uz tu`bu sporazuma o mjesnoj
nadle`nosti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj P`-504/87 od
23.6.1988.)
Za su|enje u parnici nastaloj u povodu prigovora na rje{enje o ovrsi
mjesno nadleàn je izabrani sud, ako je nazna~en u prijedlogu za ovrhu kome
je priloèn prorogacijski sporazum. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
FBiH, broj R. 154/99 od 18.1.2000, Bilten Vrhovnog suda BiH, 1/00)
U slu~aju izberive mjesne nadle`nosti, tuìteljevo pravo izbora prestaje
podno{enjem tu`be jednom od mjesno nadle`nih sudova i taj sud se, nakon
primitka tu`be, ne moè proglasiti mjesno nenadle`nim ni po slu`benoj
du`nosti ni po prijedlogu samoga tuìtelja, pa i kada tuìtelj predlaè ustupanje tu`be drugom sudu prije nego {to je parnica po~ela te}i (prije dostavljanja tu`be tuèniku. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj Rev.
116/85 od 23.5.1985, Bilten Vrhovnog suda BiH, 3/85)
Kada tuìtelj podnese tu`bu sudu koji nije mjesno nadleàn, ne moè
taj sud ustupiti predmet sudu koji je mjesno nadleàn po sporazumu stranaka (prorogacija), ve} je u tom slu~aju nadleàn sud op}e mjesne nadle`nosti.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj Rev. 139/85 od 17.12.1985,
Bilten Vrhovnog suda BiH, 4/85)
Kad su stranke ugovorile mjesnu nadle`nost suda u tuìteljevom sjedi{tu,
a stvarno nadleàn sud u tom mjestu ne postoji, tuìtelj je ovla{ten, ako su
ispunjeni uvjeti iz ~l. 62. FZPP-a, pokrenuti spor pred sudom koji je najbliì
tuìteljevom sjedi{tu. (Citat iz sudske odluke: Ss, Grs-123/79)
Mjesna nadle`nost koju je ugovorio pravni prednik, vezuje i njegovog
pravnog sljednika. (Citat iz sudske odluke: SpsS, P`-1543/81)
Klauzula u ugovoru, kojom stranke ugovaraju nadle`nost stvarno
nadle`nog suda u Splitu, predstavlja pravovaljan sporazum o mjesnoj
nadle`nosti suda bez obzira na to {to nije ozna~en naziv suda. (Citat iz
sudske odluke: Privredni sud Hrvatske, broj P`-1298/92 od 9 lipnja 1992,
81
Punomo} za zaklju~enje sporazuma o mjesnoj nadle`nosti nije pravovaljana ako nije izdana u pisanom obliku. (Citat iz sudske odluke: Privredni
sud Hrvatske, broj P`-2575/88 od 4. travnja 1988, Komentar Zakona o
~lanak 62.)
6
Uz stavak (5) Ukoliko tuìtelj nije po{tovao odredbe ugovora o prorogaciji,

tuèni moè ista}i prigovor mjesne nenadle`nosti suda. Odredba je posve
razumljiva, jer nije isklju~eno da sporazum o mjesnoj nadle`nosti pogoduje
tuèniku, {to uklju~uje njegov pravni interes da istakne prigovor kada se
tuìtelj ne pridràva toga sporazuma.
Uz stavak (6) Na ovo pravo, da tuènik zahtijeva da se predmet ustupi

ugovorenom sudu, tuènik se moè pozvati najkasnije u odgovoru na tu`bu,
s time {to je duàn uz odgovor na tu`bu priloìti sporazum o mjesnoj
nadle`nosti kako bi dokazao pravo na koje se poziva (~lanak 71.).
Pretpostavka za nadle`nost mjesta izvr{enja ugovora jest postojanje izrijekom sporazuma stranaka o mjestu gdje je tuènik duàn izvr{iti ugovor.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RH, Rev. 53/1992. od 25.11.1992.)
82
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Dio drugi
TOK POSTUPKA
A. POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM SUDOM
III TU`BA
1
Sadràj glave III ostao je najve}im dijelom neizmijenjen u odnosu na zakone

o parni~nom postupku koji su se ranije primjenjivali u Federaciji i Republici
Srpskoj - Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH (Slu`bene novine
FBiH br. 42/98, 3/99) i Zakona o parni~nom postupku Republike Srpske
(Slu`beni list SFRJ br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91, i Slu`beni
glasnik Republike Srpske br. 17/93, 14/94 i 32/94) (u daljem tekstu: raniji ZPP
FBiH i ZPP RS).
Ova glava sadrì odredbe o tu`bi i sadràju tu`be, tu`bi za utvr|enje, isti canju vi{e tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi, preina~enju tu`be, povla~enju
tu`be, te postojanju parnice. Odredbe o protivtu`bi, koje su ranije bile
sadràne u ovoj glavi, u novom zakonu na{le su svoje mjesto u glavi IV, u
dijelu o odgovoru na tu`bu, budu}i da protivtu`bu tuèni u pravilu podnosi
ve} u pismenom odgovoru na tu`bu.
Zna~ajne izmjene u glavi III, pretrpjele su odredbe o sadràju tu`be (~lan 53.),
kojima se kao obavezni elementi tu`be uvode osnov za nadle`nost suda, te
oznaka vrijednosti spora. Odredbama o preina~enju tu`be predvi|aju se
druga~iji uslovi za preina~enje, a posebno se ograni~ava faza postupka u kojoj
se tu`ba moè preina~iti (~lan 57.).
1. Tu`ba i njen sadràj
^lan 53.
(1) Parni~ni postupak se pokre}e tu`bom.
(2) Tu`ba mora sadràvati:
1) osnovu za nadle`nost suda,
2) odre|en zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraìvanja
(tu`beni zahtjev),
3) ~injenice na kojima tuìlac zasniva tu`beni zahtjev,
4) dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice,
5) naznaku vrijednosti spora,
6) pravni osnov tu`benog zahtjeva, i
7) druge podatke koje u skladu s odredbama ~lana 334. ovog zakona
mora imati svaki podnesak.
(3) Sud nije vezan za pravni osnov tu`benog zahtjeva.
83
(4) Sud }e postupiti po tu`bi i kad tuìlac nije naveo pravni osnov tu`benog
zahtjeva.
1
Odredba ovog ~lana ve}im dijelom odgovara odredbama ~l. 170. i 171. ranije
vaè}eg ZPP-a FBiH i ~l. 185. i 186. ZPP-a RS, s tim {to, u odnosu na ove
odredbe, novi ~lan 53. sadrì izmjene u pogledu nekih obaveznih elemenata
tu`be.
Stav 1. Tu`ba je parni~na radnja kojom se pokre}e parni~ni postupak.

Podno{enjem tu`be stavlja se u pokret mehanizam za ostvarivanje pravne
za{tite u gra|anskopravnim predmetima. S obzirom na dispozitivni karakter
gra|anskopravnih odnosa, na~elo dispozitivnosti nalazi svoju primjenu i u postupku za ostvarivanje za{tite prava iz tih odnosa, pa i samo pokretanje tog
postupka zavisi isklju~ivo od volje subjekata koji imaju pravo na za{titu.
Parni~ni postupak se, dakle, ne pokre}e po slu`benoj du`nosti, ve} islju~ivo
na inicijativu stranke. Bez tu`be, ~ije podno{enje zavisi od dispozicije tuìoca
- titulara ugroènog prava - nema parnice (nemo iudex sine actore). Izuzetak
od dispozicione maksime, odnosno njenu korekciju, predstavljaju sporovi radi
razvoda i poni{tenja braka u kojima je sud, u slu~aju da usvoji tu`beni zahtjev, duàn po slu`benoj du`nosti odlu~iti o izdràvanju i povjeravanju maloljetnog djeteta jednom od roditelja ili tre}em licu na staranje, kao i sporovi
za povjeravanje djece i utvr|ivanje o~instva, u kojima sud po slu`benoj
du`nosti odlu~uje i o izdràvanju djece (v. ~lan 413. ranije vaè}eg ZPP-a FBiH
koji se u Federaciji primjenjuje na osnovu ~lana 459. ovog zakona i ~lana 259.
Porodi~nog zakona FBiH, te ~l. 72. i 265. Porodi~nog zakona Republike Srpske
- Slu`beni glasnik Republike Srpske br. 54/2002).
Osim tu`bom, parni~ni postupak se, izuzetno, u sporovima radi razvoda braka
moè pokrenuti i zajedni~kim prijedlogom, odnosno sporazumnim zahtjevom
stranaka (v. ~lan 405. st. 2. ranije vaè}eg ZPP-a FBiH koji se u Federaciji
primjenjuje na osnovu ~lana 459. ovog zakona i ~lan 65. st. 2. Porodi~nog
zakona Republike Srpske).
Podno{enjem tu`be, dakle, po~inje te}i parni~ni postupak, iako se druga stranka jo{ nije uklju~ila, ali sama parnica po~inje te}i tek dostavljanjem tu`be
tuènom (v. ~lan 60.).
Podno{enje tu`be i pokretanje parni~nog postupka proizvodi za stranku

odre|ene procesnopravne i materijalnoprave u~inke: prekidaju se prekluzivni
zakonski rokovi za podno{enje tu`be; prekidaju se rokovi zastarjelosti
potraìvanja i dospjelosti; kod alternativnih obaveza kod kojih pravo izbora
pripada tuìocu ovo pravo se iscrpljuje podno{enjem tu`be; prema ~injenicama koje su postojale u trenutku podno{enja tu`be sudu odre|uje se
nadle`nost suda; pravo tuìoca na izbor nadle`nog suda kod elektivne
nadle`nosti konzumira se podno{enjem tu`be sudu itd.
Naj~e{}i kriterij za podjelu tu`bi je sadràj pravne za{tite koja se njima traì,
pa se po ovom kriteriju tu`be dijele na kondemnatorne, deklaratorne i konstitutivne.
84
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Kondemnatorne ili osu|uju}e tu`be upravljene su na ~inidbu ili propu{tanje.

Kondemnatornom tu`bom traì se osuda tuènog da ne{to u~ini, trpi ili propusti. Ova vrsta tu`be obi~no sluì ostvarenju postoje}ih potraìvanja ili, ako
se radi o tu`bi na propu{tanje, traì se zabrana poduzimanja protivpravnih
radnji nakon {to je do poduzimanja takvih radnji ve} do{lo ili radnji ~ije preduzimanje tek prijeti. (v. Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 298) Po kondemnatornoj tu`bi moè biti
donesena kondemnatorna presuda ako se njome prihva}a kondemnatorni zahtjev ili negativna deklaratorna presuda ako se radi o presudi kojom se kondemnatorni zahtjev odbija. Ako kondemnatorni tu`beni zahtjev bude prihva}en,
on }e biti podoban za izvr{enje, odnosno tvoriti izvr{ni naslov.
Deklaratorne ili utvr|uju}e tu`be upravljene su na utvr|enje nekog prava ili

pravnog odnosa (detaljnije v. komentar uz ~lan 54.).
Konstitutivne ili preobraàjne su tu`be usmjerene na ostvarenje neke pravne

promjene. Konstitutivnom tu`bom se traì ustanovljenje nekog pravnog
odnosa, izricanje promjene sadràja nekog pravnog odnosa ili njegovo
razvrgnu}e (v. Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 298). Takva je tu`ba za razvod braka, za poni{tenje
pravnog posla, za izmjenu odluke o izdràvanju, za prestanak va`nosti ugovora o izabranom sudu. S obzirom da do pravne promjene koja se traì preobraàjnom tu`bom dolazi neposredno pravomo}no{}u presude, ove presude
nisu podobne za prinudno izvr{enje. Presuda kojom se konstitutivna tu`ba
usvaja moè imati dejstvo od pravomo}nosti presude (ex nunc) ili retroaktivno dejstvo (ex tunc).
10
Stav 2. Odredbom stava 2. ovog ~lana propisuje se sadràj tu`be. Osim elemenata koje sadrì svaki podnesak, tu`ba mora sadràvati osnovu za
nadle`nost suda, odre|en zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih
potraìvanja, ~injenice na kojima tuìlac zasniva svoj tu`beni zahtjev, dokaze
kojima se utvr|uju te ~injenice, naznaku vrijednosti spora i pravni osnov
tu`benog zahtjeva. Izuzev pravnog osnova tu`be, radi se o obaveznim ele mentima tu`be (o obaveznosti nazna~enja osnova za nadle`nost suda v. komentar uz ovaj ~lan pod 12 i 13), pa ukoliko tu`ba ne sadrì jedan od tih elemenata, sud }e pri prethodnom ispitivanju tu`be pozvati tuìoca da nedostatke
otkloni, a u protivnom }e tu`bu odbaciti (~l. 63. i 336.).
11
Stav 2. ta~ka 1. Osnov za nadle`nost suda, kao obavezni element tu`be, novina je koju donosi novi ZPP, pa u praksi ve} izaziva odre|ene nedoumice,
kako u pogledu njegovog ta~nog zna~enja tako i u pogledu obaveznosti ovog
elementa. Prvo pitanje na koje treba odgovoriti jeste na koju vrstu nadle`nosti
se odnosi ova odredba - mjesnu, stvarnu, ili apsolutnu. S obzirom da zakon
izri~ito ne navodi o kojoj vrsti nadle`nosti se radi, najispravniji bi pristup bio
u tu`bi navesti osnov za svaku od ovih vrsta nadle`nosti. Me|utim, stvarna
nadle`nost je Zakonom o sudovima i sudskoj slu`bi Republike Srpske
(Slu`beni glasnik Republike Srpske br. 13/00, 15/00, 16/00, 70/01 i 77/02), kao
i kantonalnim zakonima o sudovima u Federaciji, izri~ito odre|ena, te je u
svim gra|anskim predmetima u prvom stepenu stvarno nadleàn osnovni
85
odnosno op}inski sud. Jedini izuzetak je nadle`nost kantonalnih sudova u

Federaciji u sporovima zbog klevete u~injene putem javnih sredstava
informisanja (v. ~lan 13. Zakona o za{titi od klevete FBiH, Slu`bene novine
Federacije BiH br. 59/02). Stoga se pozivanje na osnov za stvarnu nadle`nost,
osim u ovom posljednjem slu~aju, ~ini potpuno izli{nim. Redaktori zakonskog
teksta, prema mi{ljenju autora, morali su, dakle, imati u vidu u prvom redu
mjesnu nadle`nost, kao i apsolutnu nadle`nost u slu~ajevima u kojima se
postavlja pitanje razgrani~enja nadle`nosti izme|u suda i drugih organa ili
inostranog suda.
12
Iz dosada{nje kratkotrajne primjene ove odredbe u praksi uo~ljivo je da se

tuìtelji pri ozna~avanju osnova za nadle`nost naj~e{}e pozivaju samo na
zakonsku odredbu na osnovu koje se utvr|uje nadle`nost konkretnog suda,
dakle samo na pravnu osnovu nadle`nosti. Me|utim, za odre|ivanje
nadle`nosti suda mnogo je bitnije u tu`bi navesti ~injenice koje dovode do
primjene ba{ te zakonske odredbe. Pri ozna~avanju mjesne nadle`nosti, dakle,
tuìlac treba, ukoliko se poziva npr. na odredbu ~lana 29. ZPP-a o op}oj mjesnoj nadle`nosti, navesti i mjesto prebivali{ta tuènog, ili, ukoliko se radi o
izberivoj mjesnoj nadle`nosti u sporovima za naknadu {tete, uz poziv na
odredbu ~lana 32. st. 1. ZPP-a, ista}i da je nadle`nost suda odre|ena prema
mjestu na kojem je po~injena {tetna radnja, te navesti mjesto gdje je {tetna
radnja po~injena u konkretnom slu~aju. [tavi{e, budu}i da je sud duàn da
poznaje pravo, pa i odredbe o nadle`nosti, mi{ljenja smo da isticanje pravne
osnove za nadle`nost nije obavezno, pa u slu~aju da tuìtelj u tu`bi jasno
navede samo ~injeni~ni osnov za odre|ivanje nadle`nosti suda, a pravni osnov
uop{te ne istakne, ne bi bilo osnova za vra}anje tu`be na ispravku odnosno
dopunu.
13
Kona~no, ako tuìtelj nije u tu`bi posebno ozna~io ~injeni~ni osnov za

nadle`nost, ali se iz cjelokupnih ~injeni~nih navoda tu`be, ozna~enja tuènog
i njegove adrese i sl. moè utvrditi da je predmetni sud nadleàn, trebalo bi
uzeti da tu`ba sadrì ovaj obavezni element.
14
Stav 2. ta~ka 2. Tu`beni zahtjev kao zahtjev za pruànje pravne za{tite

odre|enog sadràja osnovni je element tu`be. Tu`beni zahtjev, u teoriji, shvata se kao traènje tuìoca da sud pravosna`no odlu~i o jednoj pravnoj posljedici ili, prema drugim shvatanjima, kao tvrdnja o pravnoj posljedici o kojoj sud
treba da donese odluku.
15
Tu`beni zahtjev mora biti odre|en u pogledu glavne stvari i sporednih

potraìvanja, jer tuìlac ne moè, po{to je u tu`bi iznio jedan ìvotni doga|aj,
prepustiti sudu da ovaj presudom utvrdi koja pravna posljedica proisti~e iz
navedenog doga|aja. (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989.,
str. 199). Ipak, tu`ba ne mora sadràvati izdvojeni tu`beni prijedlog, u okviru
~ijeg }e jezi~kog i re~eni~kog sklopa sud islju~ivo odlu~ivati. Dovoljno je da
iz tu`be nesumnjivo proizilazi koju vrstu i obim za{tite tuìlac traì, a ako o
tome postoji sumnja sud }e vratiti tu`bu na ispravku. (Ral~i} - Tanaskovi},
Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima
i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 315)
86
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
U pogledu odre|enosti tu`benog zahtjeva moè se ukazati na bogatu sudsku

praksu:
Presudom moè biti usvojen samo potpuno i precizno odre|en tu`beni

zahtjev, tako da se presuda moè prinudno izvr{iti u sudskom izvr{nom
po+stupku. (Vrhovni sud BiH broj P`-46/91 od 18.4.1991. godine, objavljeno
u: Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom
praksom, Sarajevo, 2004., str. 525);
Dovoljno odre|enim smatra se i zahtjev u kojem stvari koje su predmet spora
nisu nabrojane, ali su nazna~ene u istorijatu tu`be na koji tu`beni zahtjev
upu}uje. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev-1461/83 od 25.1.1984. godine), a u pogledu kamata zahtjev je odre|en ako se traì isplata zakonskih kamata
(Vrhovni sud Hrvatske, Rev-925/87 od 28.10.1987. godine, objavljeno u Dika
îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
313);
Tu`ba sadrì odre|en zahtjev za pla}anje zateznih procesnih kamata, ako

su navedeni elementi na osnovu kojih se moè obra~unati apsolutni iznos
kamata. (Vrhovni sud BiH broj P`-127/90 od 17.1.1991. godine, objavljeno u
Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 523);
Dovoljno je odre|en tu`beni zahtjev (odrediv je) kada tuìlac, nakon
prestanka utuènog glavnog potraìvanja u toku parice, na utuèno
potraìvanje zateznih kamata na glavno potraìvanje odre|eno stopom i datumima po~etka i prestanka zatraì pla}anje procesnih zateznih kamata od dana
prestanka glavnog potraìvanja. (Vrhovni sud BiH broj P`-310/89 od 8.2.1990.
godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 522);
Zahtev tuène za supruànsko izdràvanje nije jasno odre|en, jer je
zahtev bez nazna~enja iznosa koji se traì, pa je pitanje visine zahtevanog
supruànskog izdràvanja ostavljeno na ocenu sudu. Ovako postavljen zahtev
za supruànsko izdràvanje je suprotan ~lanu 186. ZPP, po kome tu`beni
zahtev mora biti odre|en, a s obzirom da se ne radi o izdràvanju maloletne dece, ve} o izdràvanju supruge. Ostavljanje da visinu zahteva za
izdràvanje odredi sud, ~ini zahtev neodre|enim, te se po takvom zahtevu
na moè postupati, a {to sve ~ini bitnu povredu odredaba Zakona o
parni~nom postupku. (Vrhovni sud Srbije, G`-385/77, objavljeno u Ral~i} Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom,
obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 318).
16
Stav 2. ta~ka 3. Tu`ba mora sadràvati ~injeni~ni osnov na kojem tuìlac zasniva svoju tvrdnju da mu pripada pravo na odre|enu pravnu za{titu.
înjeni~ni osnov tu`benog zahtjeva ~ine pravno relevantne ~injenice iz kojih
proizilazi pravna posljedica koja se traì tu`bom. Tuìlac ve} u tu`bi mora
iznijeti ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, ali izno{enje svih ~injenica u
tu`bi nije nu`no. U tu`bi je u prvom redu neophodno izno{enje ~injenica u
87
onom obimu koji omogu}uje individualizaciju tu`benog zahtjeva. (Tu`beni

zahtevi se identifikuju po tu`benom predlogu (petitum) i po ~injenicama na
kojima se taj predlog zasniva (~injeni~ni osnov tu`benog zahteva.) - Vrhovni
sud Srbije Rev. 4148/93, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska
praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 71). Tu`beni zahtjev
mora biti dovoljno odre|en da bi sud mogao utvrditi da li su ispunjene
odre|ene procesne pretpostavke (res iudicata, lis pendens), te da bi tuèni
mogao zauzeti stav prema istaknutom tu`benom zahtjevu (v. âlija-Omanovi},
Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., str. 183). Ipak, u novom parni~nom
postupku, od izuzetnog je zna~aja sveobuhvatno i detaljno prezentiranje relevantnih ~injenica u {to ranijoj fazi postupka. Dok su se prema ranije vaè}im
zakonima nove ~injenice mogle isticati sve do zaklju~enja glavne rasprave, pa
i nakon toga, u àlbi, novi zakon ograni~ava ovu mogu}nost na fazu
pripremnog ro~i{ta, a nakon pripremnog ro~i{ta dozvoljava izno{enje novih
~injenica samo izuzetno. Kako isto ograni~enje vaì i za tuìoca i za tuènog,
a zakon ne predvi|a mogu}nost odlaganja pripremnog ro~i{ta radi izja{njenja
na nove ~injenice, to je za efikasnu pripremu tuènog za raspravljanje o
tu`benom zahtjevu, a time i za uspjeh i ostvarivanje svrhe pripremnog ro~i{ta,
neophodno da tuìlac ve} u tu`bi iznese sve ~injenice na kojima zasniva svoj
tu`beni zahtjev.
17
Stav 2. ta~ka 4. Kao obavezni element tu`be zakon predvi|a i dokaze kojima se moè potvrditi istinitost ~injeni~nih navoda iznesenih u tu`bi. Dokaze
uz tu`bu u pravilu nije neophodno prilagati, ~ak i ako se radi o ispravama,
jer se oni, bez posljedice za tuìoca, mogu dostaviti sudu najkasnije do
zavr{etka pripremnog ro~i{ta. Ipak, imaju}i u vidu ve} navedena ograni~enja
u izno{enju novih ~injenica koja name}e novi zakon, a koja vaè i za predlaganje novih dokaza, pravilno kori{tenje procesnim ovla{tenjima bi nalagalo
tuìocu da ve} uz tu`bu priloì sve dokaze koji su mu dostupni.
18
Stav 2. ta~ka 5. Vrijednost spora predstavlja osnov za odre|ivanje sudske

takse, za obra~unavanje tro{kova zastupanja po advokatu, te za utvr|ivanje
prava na podno{enje revizije. Zbog toga je zakonodavac smatrao neophodnim
da vrijednost spora uvrsti u listu obaveznih elemenata tu`be. (Za odre|ivanje
vrijednosti spora vidi ~l. 316-322. Zakona.)
Vrijednost spora je i prema dosada{njim odredbama i stavu sudske prakse
bila obavezan element tu`be (Tu`ba u kojoj je morala biti nazna~ena vrijednost spora smatra se neurednom ako takve oznake nema i treba je odbaciti
ako ovaj nedostatak ne bude otklonjen. - Rje{enje Vrhovnog suda FBiH broj
P`-222/00 od 20.7.2001. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog
suda Federacije BiH, broj 2/01), s tim {to je odredba ~lana 171. st 2. ranijeg
ZPP-a FBiH, kao i odredba ~l. 186. st. 2. ranijeg ZPP-a RS ograni~avala ovu
obavezu na slu~ajeve kada nadle`nost, sastav suda ili pravo na izjavljivanje
revizije zavisi od vrijednosti predmeta spora, a predmet tu`benog zahtjeva nije
nov~ana svota.
Jednom nazna~enu vrijednost predmeta spora tuìtelj nije ovla{ten naknadno
mijenjati. Kad se tu`beni zahtjev ne odnosi na nov~ani iznos, za utvr|iva-
88
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
nje vrijednosti spora mjerodavna je vrijednost koju je tuìlac nazna~io u tu`bi,

pa tuìlac nije ovla{ten da naknadnim izjavama tokom postupka mijenja
ozna~enu vrijednost. (Vrhovni sud BiH, Rev. 191/84 od 17.5.1984. godine). Isti
stav je zauzeo i Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1335/86 od 16.4.1987. godine,
objavljeno u Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 314)
19
Vrijednost spora nije obavezni element u sporovima u kojima se vrijednost

ne moè izraziti u novcu (~lan 316.). Ovdje se radi u prvom redu o
porodi~nim sporovima i statusnim radnim sporovima. (Odredbe o reviziji nisu
sasvim izri~ite u pogledu prava na ulaganje revizije u sporovima u kojima
se vrijednost spora ne moè izraziti u novcu. Prema odredbi ~lana 237. st. 2.
Zakona, revizija nije dopu{tena ako vrijednost pobijanog dijela pravomo}ne
presude ne prelazi 10.000,00 KM, pa bi to moglo podrazumijevati da je revizija dopu{tena i u sporovima u kojima se vrijednost ne mora ni ozna~iti, ili
bi to, naprotiv, moglo zna~iti da u ovim sporovima revizija nije dopu{tena.
Prvo shvatanje ~ini se ispravnijim, jer revizija nije izri~ito isklju~ena u navedenim sporovima.)
20
Stav 2. ta~ka 6. i st. 3. i 4. Pravni osnov tu`benog zahtjeva je fakultativni

element tu`be, s obzirom da st. 3. i 4. ovog ~lana predvi|aju da }e sud postupiti po tu`bi i kad tuìlac nije naveo pravni osnov tu`benog zahtjeva, te
da sud nije vezan za pravni osnov ~ak i kada je on sadràn u tu`bi. Sama
formulacija zakonskog teksta, me|utim, prili~no je nespretna (v. Omanovi}, u
ABA CEELI, Udruènje sudija/sudaca u FBiH, Udruènje sudija i tuìlaca u
RS u saradnji sa Nezavisnom pravosudnom komisijom, Komentari na nacrte
Zakona o parni~nom postupku i Zakona o izvr{nom postupku, Sarajevo, 2002.,
str. 19), jer se u jednom stavu navodi da tu`ba mora sadràti pravni osnov
tu`benog zahtjeva, da bi se u naredna dva stava zadràlo ranije rje{enje koje
predvi|a da sud nije vezan za pravni osnov, te da }e postupiti po tu`bi i
ako se ne navede pravni osnov. Prema tome, propust tuìoca da ozna~i pravni
osnov tu`benog zahtjeva ne moè dovesti do vra}anja tu`be na ispravku i u
krajnjoj instanci do odbacivanja tu`be, niti evenualno pogre{no ozna~en pravni
osnov moè dovesti do odbijanja tu`benog zahtjeva samo iz tog razloga.
Redaktori zakona vjerovatno su se opredijelili za ovakvu formulaciju,
rukovo|eni shvatanjem da tuìlac u pravilu mora u tu`bi iznijeti svoje pravno
shvatanje, te s namjerom da praksu usmjere u tom pravcu.
Sud nije vezan tuìo~evom pravnom ocjenom ~injeni~nog stanja, ve} je

duàn da tuìocu pruì pravnu za{titu u okviru postavljenog tu`benog zahtjeva u onom obimu, u kome to, s obzirom na ~injeni~ne navode, omogu}uju
propisi materijalnog prava. (Savezni sud, Gzs-16/80, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd
2000, str. 71).
Sud je duàn da osnovanost tu`benog zahteva ceni na osnovu ~injenica utvr|enih u postupku, bez obzira da li je tuìlac pravilno ozna~io pravni
osnov, odnosno da li ga je uop{te ozna~io. Sud ne moè odbiti tu`beni zahtev
samo zbog toga {to tuìlac nije pravilno ozna~io pravni osnov tu`benog zahte-
89
va. (Savezni sud, Gzs-12/81, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd 2000., str. 71) .
Ako postoji obaveza tuènika prema tuìocu za utuèni iznos, onda sud
ne moè odbiti tu`beni zahtjev samo zbog toga {to ta obaveza ne poti~e iz
pravnog osnova navedenog u tu`bi ve} iz nekog drugog pravnog osnova, jer
sud nije vezan za pravni osnov naveden u tu`bi. (Vrhovni sud Srbije, Gzz300/70, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|anskoprocesnog prava, Beograd 2000., str. 71).
2. Tu`ba za utvr|enje
^lan 54.
(1) Tuìlac moè u tu`bi traìti da sud samo utvrdi postojanje odnosno
nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave.
(2) Takva se tu`ba moè podi}i kad je to posebnim propisima predvi|eno
ili, kad tuìlac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno
nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za ~inidbu iz istog odnosa.
(3) Ako odluka o sporu zavisi
odnos koji je tokom parnice
zahtjeva istaknuti i tu`beni
toji, odnosno da ne postoji,
za takav zahtjev.
od toga postoji li ili ne postoji neki pravni

postao sporan, tuìlac moè pored postoje}eg
zahtjev da sud utvrdi da takav odnos posako je sud pred kojim parnica te~e nadleàn
(4) Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. ovog ~lana ne}e se smatrati
preinakom tu`be.
1
^lan 54. sadrì odredbe o tu`bi za utvr|enje ili deklaratornoj tu`bi.
Odredbe ovog ~lana ne sadrè izmjene u odnosu na raniji ~lan 187. ZPP-a
RS i ~lan 172. ZPP-a FBiH, osim manje izmjene u st. 2. kojom je brisan dio
odredbe koji je predvi|ao mogu}nost podizanja tu`be za utvr|enje i kad
tuìtelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tu`be (v. komentar uz ovaj ~lan pod 9).
Stav 1. Deklaratornom tu`bom tuìlac traì utvr|enje postojanja odnosno

nepostojanja konkretnog prava ili pravnog odnosa, odnosno istinitosti ili neistinitosti neke isprave. Za razliku od konstitutivne (v. komentar uz ~lan 53.
(9)), deklaratorna pravna za{tita ne stvara nove pravne odnose, niti preina~uje
postoje}e, ve} se njome samo konstatuje odre|eno postoje}e pravno stanje.
Obi~no se ovakvom tu`bom traì utvr|enje postojanja pravnog odnosa, pa se
u tom slu~aju govori o pozitivnoj deklaratornoj tu`bi, ali se moè traìti i da
sud utvrdi da odre|eni pravni odnos ne postoji u kojem slu~aju se radi o
90
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
negativnoj deklaratornoj tu`bi. Kao primjer utvr|uju}e tu`be mogu se navesti

tu`ba za utvr|enje prava vlasni{tva, prava naslje|ivanja i sl. Iako zakonska
odredba govori o postojanju prava ili pravnog odnosa, u praksi se dopu{ta i
tu`ba za utvr|enje svojstva pravnog odnosa, kao {to je punova`nost ugovora. (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 194)
Tu`ba za utvr|enje da je izme|u tuìlje i njenog pokojnog muà bio

zaklju~en brak moè se podneti protiv zakonskih naslednika umrlog bra~nog
druga, a ukoliko ovih nema protiv odre|enog staraoca. (Vrhovni sud Srbije,
G`-337/66, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa
komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd,
1980., str. 321)
Kada se tu`bom traì da se utvrdi samo koja imovina ~ini zaostav{tinu
ostavioca ~iji je naslednik tuìlac, onda je to tu`ba za utvr|enje iz ~lana
187. ZPP i za postupanje po ovakvoj tu`bi nije potreban i zahtev za ~inidbu koju treba da izvr{i protivna stranka. (Vrhovni sud Srbije, G`-898/65,
objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str.
321)
Tu`bom za utvr|ivanje moè se traìti utvr|ivanje postojanja usvojenja
kao pravnog odnosa. (Vrhovni sud Srbije, G`-31/92, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000, str. 73)
4
Tu`bom za utvr|enje ne moè se traìti utvr|ivanje pravno relevantnih ~injenica. înjenice su osnov pravnog odnosa i kao takve, ukoliko su sporne, mogu
biti predmet dokazivanja u funkciji odlu~ivanja o spornom pravnom odnosu, ali
same po sebi ne mogu biti predmet odlu~ivanja. U tom smislu stav je zauzela
i sudska praksa: Ne moè se podnijeti tu`ba samo za utvr|enje ~injenica, pa
se takva tu`ba odbacuje kao nedopu{tena. (Vrhovni sud BiH P`-11/84 od
21.2.1984. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa
komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 529) Tako se ~injenicama
~ije se utvr|enje ne moè traìti tu`bom za utvr|enje smatraju: nesre}a na radu
(Vrhovni sud Hrvatske Rev. 1510/89 od 10.11.1993.), prestanak duga isplatom
(Privredni sud Hrvatske P`-1773/92 od 29.9.1992.), koli~ina preuzete robe
(Vrhovni trgova~ki sud Hrvatske P`-388/94 od 13.12.1994, sve objavljeno u Dika
316), isplata kupoprodajne cijene za nekretninu iz li~nih sredstava i sl. (Okru`ni
sud u Subotici, P`-2326/73, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska
praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000, str. 73).
Zakon predvi|a jedan izuzetak od ovog pravila, a to je mogu}nost utvr|ivan ja istinitosti ili neistinitosti isprave. Tu`bom za utvr|enje moè se traìti da
se utvrdi istinitost ili neistinitost isprave, a to zna~i da se utvrdi samo da
isprava poti~e ili ne poti~e od lica koje je ozna~eno kao njen izdavalac.
(Vrhovni sud Srbije, G`-1312/63, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna
sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 73).
91
Ne moè se deklaratornom tu`bom traìti ni utvr|enje ni{tavosti sudske pre sude ili to da ona ne proizvodi pravno dejstvo. Nedozvoljena je tu`ba sa
zahtjevom da se utvrdi da ne proizvodi pravno dejstvo sudska odluka o diobi
nekretnina donesena u vanparni~nom postupku. (Vrhovni sud BiH, Rev.
646/89 od 19.5.1990. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom
postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004, str. 527).
Predmet utvr|uju}e tu`be ne moè biti ni utvr|enje vaènja ili smisla pravne
norme.
Budu}i da se presudom koju sud donosi povodom deklaratorne tu`be samo

konstatuje odre|eno pravno stanje, te da se njom ne nalaè nikakvo odre|eno
~injenje, ona ne moè biti osnov za prinudno izvr{enje.
Stav 2. Odredba stava 2. ovog ~lana predvi|a uslove za podno{enje tu`be za

utvr|enje: ovakva tu`ba moè se podnijeti kada je to posebnim propisom
predvi|eno ili kad tuìlac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave, prije dospjelosti zahtjeva za ~inidbu iz istog odnosa. U odnosu na ranije vaè}u odredbu ~l. 187. ZPP-a RS i ~l. 172. ZPP-a FBiH odredba je izmijenjena utoliko {to je dio ranije odredbe - koji je propisivao
mogu}nost podizanja utvr|uju}e tu`be i kada tuìlac ima neki drugi interes
za podizanje ovakve tu`be - brisan kao izli{an, jer je zakonodavac smatrao
da su sada{njom formulacijom obuhva}eni svi slu~ajevi u kojima se javlja
potreba za tu`bom radi utvr|enja.
10
Zakon, dakle, ne dopu{ta podno{enje tu`be za utvr|enje ako je zahtjev za

~inidbu iz spornog odnosa ve} dospio. U tom slu~aju, naime, kondemnatornom
tu`bom postiè se puna za{tita, pa ne postoji pravni interes za podno{enje
tu`be radi utvr|enja.
Tu`ba za utvr|enje je nedopu{tena ako je tuìlac u mogu}nosti da traì

odmah izvr{enje dospele ~inidbe od tuènog. (Re{enje Vrhovnog suda Srbije
Rev. 3807/97 od 17.9.1997. godine, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna
sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 69)
Tu`ba za utvr|enje nije dopu{tena ako se isti rezultat moè posti}i
tu`bom za osudu na ~inidbu. Jer, pravni interes na tu`bu za utvr|enje po
pravilu ne postoji u onom slu~aju kad se ostvarenje pravne za{tite moè
posti}i kondemnatornom ili konstitutivnom tu`bom, {to zna~i da tu`ba za
utvr|enje ima supsidijaran karakter u odnosu na kondemnatornu ili konstitutivnu tu`bu. Ovo sa razloga {to se kondemnatornom odnosno konstitutivnom
presudom tuìocu pruà puna za{tita prava koje se u odnosu na presu|eni
zahtjev pojavljuje kao predjudicijelno, te nema osnova da mu se dozvoli da
putem suda jo{ i utvr|uje ono {to se ve} moè i mora utvrditi prilikom
pruànja potpunije pravne za{tite (osudom na ~inidbu ili preina~enje pravnog
odnosa). Stoga je tu`bu tuìoca trebalo i odbaciti u smislu ~lana 187. st. 2.
ZPP, na osnovu ovla{}enja iz ~lana 288. stav 2. ZPP, po{to za tuìoca nema
pravnog interesa na ovakvu tu`bu, a sud je u svakom stadijumu postupka
92
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ovla{}en da ovakvu tu`bu odbaci, pa i po àlbi. (Okru`ni sud u Valjevu

1980., str. 324)
Kada o{te}enik moè neposredno tuìti {tetnika za naknadu {tete, nije
dopu{tena tu`ba za utvr|enje da je {tetnik odgovoran za nastalu {tetu. (Vi{i
privredni sud u Ljubljani S-303/66, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o
parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom
pojmova, Beograd, 1980, str. 321)
11
Postojanje pravnog interesa za utvr|enje odre|enog prava ili pravnog odnosa,

pretpostavka je dopu{tenosti tu`be za utvr|enje. Ako sud u toku pripremne
faze postupka ili u toku glavne rasprave utvrdi da ova procesna pretpostavka
nije ispunjena, tu`bu }e odbaciti (~lan 67. st. 1. ta~ka 7. i ~l. 79. st. 2. i 98.
st. 1. - v. i komentar uz ~lan 67/10). Me|utim, u predmetima u kojima se
nepostojanje pravnog interesa nije moglo sa sigurno{}u utvrditi bez raspravljanja o osnovanosti tu`benog zahtjeva sud }e presudom odbiti tuìoca sa
tu`benim zahtjevom.
12
Pravni interes kod tu`be za utvr|enje ocenjuje se sa stanovi{ta materijalnog

i procesnog prava. (Vrhovni sud Srbije Rev. 3311/95 od 19.7.1995. godine,
objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000, str. 67) Smatra se da pravni interes na strani
tuìoca postoji naro~ito kad se njegov poloàj pokazuje kao nesiguran u odnosu prema tuènom, tako da tuìlac ima opravdanu potrebu da se postojanje
pravnog odnosa u~ini nesumnjivim. (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd, 1989., str. 195).
Vlasnik stambene zgrade (posebnog dijela zgrade) ima pravni interes za
utvr|enje da je tre}i koristio stambenu zgradu (poseban dio zgrade) po osnovu
prekarija koji je opozvan, a ne kao nosilac stanarskog prava. (Vrhovni sud BiH,
Rev. 780/89 od 20.9.1989. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom
postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 529).
Postoji pravni interes za tu`bu na utvr|enje suvlasni{tva na zgradi koja
nije upisana u zemlji{ne knjige, makar je tuìlac u posjedu odre|enog dijela
zgrade i makar mu tuèna priznaje suvlasni{tvo na zgradi u traènom omjeru.
(Vrhovni sud Hrvatske, G`-2604/76, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o
pojmova, Beograd, 1980., str. 324)
Zemlji{noknji`ni vlasnik nema pravnog interesa da se utvrdi da je vlasnik, jer se pretpostavlja da je vlasnik onaj koji je upisan u zemlji{nu knjigu,
pa odricanje od takvog tu`benog zahtjeva ne zna~i, ujedno, priznanje prava
vlasni{tva tuènom koji, prema tome, ima razloga da podnese tu`bu radi pobijanja upisa prava vlasni{tva u zemlji{noj knjizi. (Vrhovni sud BiH, Rev. 612/88
od 8.6.1989. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 527)
93
12
Postojanje pravnog interesa sud moè provjeravati samo prije dono{enja odluke
o tu`benom zahtjevu, te o njoj drugostepeni sud ne vodi ra~una po slu`benoj
du`nosti. Takav je stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Srpske u svojoj odluci broj Rev-457/02 od 27.05.2004. godine, objavljenoj u Biltenu sudske prakse
Vrhovnog suda Republike Srpske, Banja Luka, juni 2004, str. 221.
13
Ako je mogu}nost podno{enja tu`be za utvr|enje predvi|ena odredbama

materijalnopravnih propisa (tu`be u izvr{nom postupku, tu`ba radi utvr|ivanja valjanosti ili nevaljanosti testamenta, nastavak brakorazvodnog spora od
strane nasljednika umrlog bra~nog druga), pravni interes za podno{enje takve
tu`be se pretpostavlja i ne mora se dokazivati.
14
Stav 3. Tuìlac ima i mogu}nost da pored prvobitnog tu`benog zahtjeva

istakne tzv. incidentni ili prejudicijelni zahtjev. Tuìlac ovim zahtjevom predlaè
da sud utvrdi postojanje odnosa od ~ijeg postojanja ili nepostojanja zavisi
odluka o prvobitno postavljenom tu`benom zahtjevu, a koji je tuèni osporio
u toku parnice. Osporavanjem ovog odnosa u toku parnice javlja se prethodno pitanje o kojem sud, da bi odlu~io o tu`benom zahtjevu, mora odlu~iti u
svakom slu~aju. Me|utim, odluka o prethodnom pitanju ulazi samo u razloge
presude, a ne i u njenu izreku, te proizvodi pravni u~inak samo za konkretnu parnicu. Isticanje prejudicijelnog zahtjeva kojim se predlaè odlu~ivanje o
osporenom pravnom odnosu, ima za tuìoca tu prednost {to }e sud odluku
o ovom pitanju unijeti u izreku presude, te }e biti podobna za pravosna`nost,
a tuèni, ukoliko zahtjev bude usvojen, ne}e mo}i osporavati postojanje istog
odnosa u drugoj parnici o nekom drugom pravu na ~inidbu koje zavisi od
istog odnosa. Uslov za isticanje prejudicijelnog zahtjeva je da je sud pred
kojim te~e parnica nadleàn za odlu~ivanje i o tom zahtjevu.
15
Stav 4. Iako je prejudicijelni zahtjev novi tu`beni zahtjev koji tuìlac isti~e uz
postoje}i, zakon ovako postavljen zahtjev ne smatra preinakom. Na isticanje
prejudicijelnog zahtjeva, dakle, ne primjenjuju se pravila o preinaci tu`be, pa
ni odredba ~l. 57. Zakona koja predvi|a da se tu`ba, osim pod odre|enim,
izuzetnim uslovima, moè preina~iti najkasnije do zaklju~enja pripremnog
ro~i{ta. Prema tome, prejudicijelni zahtjev moè se ista}i, ~ak i uz protivljenje tuènog, do zaklju~enja glavne rasprave.
3. Isticanje vi{e tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi
^lan 55.
(1) U jednoj tu`bi tuìlac moè istaknuti vi{e zahtjeva protiv istog tuènog
kad su svi zahtjevi povezani istom ~injeni~nom i pravnom osnovom.
(2) Ako zahtjevi nisu povezani istom ~injeni~nom i pravnom osnovom, oni
se mogu istaknuti u jednoj tu`bi protiv istog tuènog samo kad je isti
sud stvarno nadleàn za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve
odre|ena ista vrsta postupka, a sud ocijeni da isticanje takvih tu`benih
zahtjeva u jednoj tu`bi doprinosi ekonomi~nosti postupka.
94
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(3) Ako sud, u slu~aju iz stava 2. ovog ~lana, ocijeni da isticanje vi{e
tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi ne doprinosi ekonomi~nosti postupka,
najkasnije na pripremnom ro~i{tu donijet }e rje{enje o razdvajanju postupaka.
(4) Tuìlac moè u jednoj tu`bi istaknuti dva ili vi{e tu`benih zahtjeva koji
su u me|usobnoj vezi i traìti da sud usvoji sljede}i od tih zahtjeva ako
na|e da onaj koji je u tu`bi istaknut ispred njega nije osnovan.
(5) Zahtjevi se mogu, prema stavu 4. ovog ~lana, istaknuti u jednoj tu`bi
samo ako je sud stvarno nadleàn za svaki od istaknutih zahtjeva i ako
je za sve zahtjeve odre|ena ista vrsta postupka.
1
Zakon u ovom ~lanu odre|uje uslove pod kojima se u jednoj tu`bi moè
raspraviti vi{e spornih odnosa izme|u istih stranaka (objektivna kumulacija
tu`benih zahtjeva).
^lan 173. ranije vaè}eg ZPP-a FBiH i ~lan 188. ranijeg ZPP-a RS sadràvali
su gotovo identi~nu odredbu. Kao novinu u odnosu na ranije odredbe, novi
zakon predvi|a kao jedan od uslova za isticanje vi{e zahtjeva u jednoj tu`bi
i razloge ekonomi~nosti postupka. Raniji stav 5., koji je predvi|ao rje{enje za
slu~aj da o nekim od zahtjeva istaknutih u istoj tu`bi treba da sudi vije}e, a
o drugim sudija pojedinac, brisan je kao nepotreban s obzirom da je u novom
zakonu su|enje u vije}u u prvom stepenu u potpunosti napu{teno.
Op{te napomene i stav 1. Objektivna kumulacija naj~e{}e nastaje kada se jednom tu`bom obuhvati vi{e zahtjeva protiv istog tuènog koji proizilaze iz
istog ~injeni~nog i pravnog osnova (stav 1.) - npr. kada se povodom iste saobra}ajne nezgode isti~u zahtjevi za naknadu {tete: za tro{kove lije~enja, za
izgubljenu zaradu, za pretrpljeni strah i fizi~ke bolove, pretrpljene du{evne
bolove usljed smanjene op{te ìvotne aktivnosti, naruènosti itd).
Zahtjevi se mogu kumulativno isticati u jednoj tu`bi samo kad je za sve

zahtjeve predvi|ena ista vrsta postupka. Ovo je, istina, izri~ito predvi|eno
samo za kumulaciju zahtjeva iz razli~itih osnova iz stava 2. ovog ~lana, ali
vaì i za zahtjeve koji proizilaze iz istog osnova. Zajedni~ko raspravljanje
po raznim zahtjevima, naime, mogu}e je samo ako se o svim zahtjevima
raspravlja i odlu~uje po istim pravilima (v. Pozni}, Gra|ansko procesno
pravo, Beograd, 1989., str. 339). Ne mogu se, dakle, spojiti zahtjevi koji se
rje{avaju po op{tim pravilima sa zahtjevima za koja vaè pravila o sporovima iz bra~nih ili paternitetskih odnosa, radnim sporovima, sporovima zbog
smetanja posjeda. Izuzetno, na osnovu izri~ite zakonske odredbe, sa bra~nim
sporom se mogu spojiti sporovi o zakonskom izdràvanju bra~nog druga i
zajedni~ke djece, kao i sporovi o izdràvanju djece s paternitetskim sporovima (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 338).
Ako ova pretpostavka nije ispunjena, sud ne}e odbaciti tu`bu, ve} postupke
razdvojiti i o zahtjevima posebno raspravljati.
95
Do objektivne kumulacije zahtjeva, osim isticanjem vi{e zahtjeva u tu`bi, moè

do}i i nakon podno{enja tu`be, isticanjem drugog zahtjeva uz postoje}i (v.
~lan 56.). Tada se govori o sukcesivnoj kumulaciji. Do ovakve kumulacije zahtjeva u pravilu moè do}i samo ako su ispunjeni uslovi za preinaku tu`be
iz ~lana 57. Zakona, te ako se radi o isticanju prejudicijelnog tu`benog zahtjeva za utvr|enje pravnog odnosa koji je postao sporan u toku parnice, u
kojem slu~aju se ne radi o preinaci tu`benog zahtjeva (v. ~lan 54. st. 3. i 4.).
Stav 2. Ukoliko se radi o zahtjevima koji nisu povezani istom ~injeni~nom i

pravnom osnovom, oni se mogu kumulativno istaknuti u jednoj tu`bi samo
kad je isti sud stvarno nadleàn za svaki od tih zahtjeva. Kriterij stvarne
nadle`nosti gubi na zna~aju u novom parni~nom postupku s obzirom da je
za sve parni~ne predmete u prvom stepenu predvi|ena nadle`nost op}inskog
odnosno osnovnog suda (s izuzetkom sporova zbog za{tite od klevete u~injene
putem sredstava javnog informisanja u Federaciji v. ~lan 13. Zakona o za{titi
od klevete FBiH, Slu`bene novine Federacije BiH br. 59/02).
Novi zakon predvi|a i dodatni kriterij za isticanje vi{e zahtjeva koji nisu
povezani istom ~injeni~nom i pravnom osnovom. Cjelishodnost i ekonomi~nost
vo|enja postupka u pravilu su osnovni razlozi za vo|enje zajedni~kog postupka po vi{e tu`benih zahtjeva, ali ih u slu~aju kada su zahtjevi povezani
istim ~injeni~nim ili pravnim osnovom ne treba provjeravati ili dokazivati. U
slu~aju zahtjeva koji nisu povezani istom osnovom, okolnost da se radi samo
o istim parni~nim strankama u~inila se nedovoljnom osnovom za vo|enje istog
postupka, pa je zakonodavac unio u ovu odredbu dodatni kriterij
ekonomi~nost postupka.
Stav 3. Sud cijeni da li rje{avanje

nosi ekonomi~nosti postupka. Sud
pripremnom ro~i{tu, te }e, ukoliko
bilo ekonomi~no, donijeti rje{enje o
Stav 4. U odnosu na tekst ranije vaè}ih zakona, u stavu 4. je neznatno izmijenjena jezi~ka formulacija odredbe, bez izmjene njenog su{tinskog zna~enja.
Ovom odredbom predvi|a se eventualna ili supsidijarna kumulacija. Tuìlac
moè kumulativno ista}i zahtjeve koji su u me|usobnoj vezi, tako {to }e od
suda traìti da usvoji sljede}i od tih zahtjeva samo ako na|e da onaj koji je
u tu`bi istaknut ispred njega nije osnovan.
o vi{e zahtjeva u istom postupku dopriovu ocjenu moè izvr{iti najkasnije na

utvrdi da zajedni~ko raspravljanje ne bi
razdvajanju postupaka.
Tuìlac }e ovakav tu`beni zahtjev ista}i kad dopu{ta mogu}nost da sud utvrdi druga~ije ~injeni~no stanje od onoga na kome je tu`ba zasnovana, pa iz
tog druga~ijeg ~injeni~nog stanja proizilazi druga~ija pravna posljedica, ili ~ak
i u slu~aju kad se ~injeni~no stanje na kojem je zasnovan eventualni zahtjev
ne razlikuje od onoga na kome se zasniva glavni, ali je mogu}a razli~ita pravna ocjena istih ~injenica.
Tuìlac moè dva ili vi{e tu`benih zahtjeva ista}i u jednoj tu`bi, tako
da sud usvoji slijede}i od tih zahtjeva ako na|e da onaj koji je ispred njega
istaknut nije osnovan, samo ako se radi o zahtjevima koji su u takvom
96
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
me|usobnom odnosu da se prema tuènom moè usvojiti jedan od njih, jer

se ti zahtjevi me|usobno isklju~uju. (Vrhovni sud Crne Gore, Rev. 59/94,
objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 72)
Tuìtelj koji je u tu`bi traìo da mu tuèni ili preda stvar ili isplati
odre|eni iznos, pa je u toku parnice primio dio utuènog iznosa, ne moè
vi{e traìti predaju stvari, jer se je pristankom da primi nov~ani iznos o~ito
opredijelio za drugu od alternativa navedenih u tu`bi. (Vrhovni sud
Hrvatske, G`-1589/75, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom
postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova,
Beograd, 1980., str. 328)
10
Podno{enjem tu`be sa ovako kumuliranim tu`benim zahtjevima, dolazi do

pokretanja parnice i litispendencije u pogledu svih zahtjeva. (v. Triva - Belajec
- Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 339).
11
Ako utvrdi da je prvi od istaknutih zahtjeva osnovan, o drugom sud ne}e

ni odlu~ivati presudom, jer je dalje raspravljanje o njemu postalo bespredmetno, a ako utvrdi da je prvi neosnovan, a drugi osnovan, odbi}e presudom
prvi zahtjev, a usvojiti drugi. Kod tu`be iz ~lana 188. stav 2. Zakona o
parni~nom postupku, sud }e istom presudom odlu~iti o narednom zahtjevu
samo ako odbije prethodni. (Vrhovni sud BiH broj P`-477/89 od 22.3.1990.
godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 531)
12
Pore|enja radi, na ovom mjestu treba spomenuti i alternativne obaveze, te

procesnu facultas alternativu, iako ih zakon ne reguli{e u ovom ~lanu.
13
Objektivna kumulacija zahtjeva ne postoji kod alternativne obaveze (tako Triva

Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb 1986, str. 339,
suprotno Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom,
sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980, str. 327) s
obzirom da se radi o razli~itim mogu}nostima ispunjenja samo jednog zahtjeva, a ne vi{e njih. Alternativna obaveza proizilazi iz gra|anskopravnog odnosa
stranaka, kada je tuìlac ovla{}en da od tuènog zahtijeva samo jedan odre|eni
od vi{e predvi|enih na~ina ispunjenja obaveze (pravo izbora tuìoca), ili da
prema tuènom istakne vi{e zahtjeva, s tim {to se tuèni moè osloboditi
obaveze ispunjenjem bilo kojeg od tih zahtjeva (pravo izbora tuènog). U procesnom smislu, u prvom slu~aju, kada pravo izbora pripada tuìocu, on ovo
svoje pravo vr{i prije podno{enja tu`be, isticanjem samo jednog zahtjeva u
tu`bi. U slu~aju kada pravo izbora pripada tuènom, tuìlac je duàn u
tu`benom zahtjevu navesti sve mogu}nosti ispunjenja obaveze, a sud tuènog,
ukoliko je tu`beni zahtjev osnovan, osuditi na ispunjenje svih mogu}nosti,
ostavljaju}i tuènom izbor na~ina na koji }e se osloboditi svoje obaveze.
14
Od alternativne obaveze treba razlikovati procesnu facultas alternativu. Zakon

ovla{}uje tuìoca (~lan 178.) da, ako je ovla{ten traìti samo jednu ~inidbu,
moè istodobno s podno{enjem tu`be ili do zaklju~enja glavne rasprave,
97
tuènom ponuditi da mu umjesto predaje stvari ili izvr{enja odre|ene ~inidbe

isplati odre|eni iznos novca. U tom slu~aju sud, ako na|e da je tu`beni zahtjev osnovan, u presudi navodi da }e se tuèni isplatom nov~anog iznosa
osloboditi svoje obaveze. Tuìlac u slu~aju procesne facultas alternative ne isti~e
drugi zahtjev, ve} prepu{ta tuènom jo{ jedan na~in mogu}nosti oslobo|enja
od njegove obaveze, pa se zato smatra da ni u ovom slu~aju ne postoji objektivna kumulacija zahtjeva.
4. Preinaka tu`be
^lan 56.
(1) Preinaka tu`be jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, pove}anje postoje}eg
ili isticanje drugog zahtjeva uz postoje}i.
(2) Tu`ba nije preina~ena ako je tuìlac promijenio pravnu osnovu tu`benog
zahtjeva, ako je smanjio tu`beni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio
ili ispravio pojedine navode.
1
U na{em procesnom pravu poznate su dvije vrste preina~enja tu`be: objektivno - koje se odnosi na tu`beni zahtjev, i subjektivno - koje se odnosi na
parni~ne stranke, odnosno tuènu stranu. Odredbom ~lana 56. defini{e se
pojam objektivne preinake tu`be (o subjektivnom preina~enju vidi ~lan 58.).
Odredbe ovog ~lana nisu izmijenjene u odnosu na dosada{nje odredbe ~l. 176.
ZPP-a FBiH, odnosno ~lana 191. ZPP-a RS, osim {to je brisan dosada{nji stav 2.
koji je predvi|ao da se tuèni ne moè protiviti preina~enju tu`be ako se tu`ba
preina~uje tako {to tuìlac, usljed okolnosti koje su nastale poslije podno{enja
tu`be, zahtijeva iz istog ~injeni~nog osnova drugi predmet ili nov~ani iznos. Ova
je odredba u izvjesnom smislu obuhva}ena novom odredbom ~lana 57. st. 4.
Stav 1. Do objektivnog preina~enje tu`be dolazi u tri slu~aja: 1. promjenom

istovjetnosti zahtjeva, 2. pove}anjem postoje}eg zahtjeva, te 3. isticanjem drugog zahtjeva uz postoje}i.
Promjena istovjetnosti zahtjeva predstavlja preinaku u pravom smislu, a do

nje dolazi kada tuìlac umjesto postoje}eg tu`benog zahtjeva istakne neki
drugi. Promjena istovjetnosti zahtjeva u svakom slu~aju postoji kada tuìlac
traì odluku o pravnoj posljedici druga~ije sadrìne (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989, str. 207). O uticaju promjene ~injeni~ne osnove
tu`be na postojanje preinake u teoriji postoje razli~ita stanovi{ta. Iz odredbe
stava 2. ovog ~lana moglo bi se zaklju~iti da se preinakom ima smatrati i
promjena ~injeni~nih navoda tu`be iako nije do{lo do promjene samog zahtjeva. Zakon, naime, preinakom ne smatra promjenu, dopunu ili ispravku pojedinih navoda, {to bi zna~ilo da promjena svih ili ve}ine ~injeni~nih navoda
predstavlja preina~enje (tako i Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 299 i 334). Prema tome, promjena istovjetnosti zahtjeva postoji i kada tuìlac, koji je prvobitno svoj tu`beni zahtjev
98
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
zasnivao na jednom ìvotnom doga|aju, svoj zahtjev zasniva na drugim

~injenicama odnosno doga|aju, tako da novo ~injeni~no stanje dovodi do
promjene identiteta tu`benog zahtjeva. Ukoliko se, me|utim, radi samo o
promjeni, ispravci ili dopuni ranije istaknutih ~injeni~nih navoda, kojima se
ne mijenja identitet zahtjeva, ne}e do}i do preinake.
Tu`ba kojom se zahtijeva pla}anje obra~unatih zateznih kamata zasniva se

na istom ~injeni~nom osnovu i kada se u toku glavne rasprave mijenja obra~un
zateznih kamata s obzirom na vrijeme docnje i stopu zatezne kamate, ako se
radi o potraìvanju zateznih kamata iz istog pravnog odnosa. (Vrhovni sud
BiH, P`-224/87 od 16.12.1987. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 539)
5
Promjena istovjetnosti zahtjeva u su{tini predstavlja povla~enje prvobitne tu`be

i podno{enje nove (Tako Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989.,
str. 207 i Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb
1986, str. 341), te se parnica u pogledu prija{njeg zahtjeva gasi.
Do preinake pove}anjem odnosno pro{irenjem tu`benog zahtjeva dolazi kada

tuìlac povisi nov~anu tra`binu ili koli~inu stvari odre|enih po rodu ili vrsti
koje traì tu`benim zahtjevom. U tom slu~aju dolazi samo do kvantitativne,
a ne i kvalitativne promjene tu`benog zahtjeva. Do ove vrste preina~enja
naj~e{}e dolazi usljed nastupanja ili saznanja za nove ~injenice u toku parnice, ali to nije uslov za ovu vrstu objektivnog preina~enja.
Tuìlac moè preina~iti tu`bu pove}anjem tu`benog zahtjeva ~ak i nakon {to
je tuèni priznao prvobitni tu`beni zahtjev, pod uslovom da jo{ uvijek nije
donesena presuda po priznanju. Nakon preina~enja takva presuda ne bi mogla
biti donesena. Tuìlac moè pove}ati tu`beni zahtjev i nakon priznanja zahtjeva sve do dono{enja presude. (Vrhovni sud BiH broj Rev-376/87 od
14.4.1988. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku
sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004, str. 538) Ne moè se
donijeti presuda na osnovu priznanja ako je u ~asu njenog dono{enja u sudskom spisu postojao podnesak tuìoca kojim preina~ava tu`bu pove}anjem
tu`benog zahtjeva. (Vrhovni sud BiH broj Rev. 112/88 od 8.12.1988. godine,
objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i
sudskom praksom, Sarajevo, 2004, str. 537)
Kod preinake isticanjem dodatnih zahtjeva uz postoje}i dolazi do sukcesivne

objektivne kumulacije zahtjeva (v. ~lan 55.), pa, da bi ovakva preinaka bila
dozvoljena, moraju biti ispunjeni i uslovi za isticanje vi{e tu`benih zahtjeva,
iz ~lana 55. Zakona. Preinakom se, me|utim, ne smatra isticanje prejudicijelnog zahtjeva uz prvobitni tu`beni zahtjev (v. ~lan 54. st. 3. i 4.).
Kada tuìlac u toku postupka izvr{i objektivno preina~enje tu`be, a tuèni

odmah po izvr{enom preina~enju prizna tu`beni zahtjev, tuìlac je duàn
tuènom naknaditi parni~ne tro{kove koje je ovaj imao do preina~enja tu`be.
(Vi{i privredni sud Srbije, P`-1598/74, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi},
Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 64)
99
Stav 2. Odredbom stava 2. ovog ~lana navodi se koje se promjene u tu`bi i

tu`benom zahtjevu ne smatraju preinakom.
10
Promjena pravne osnove tu`benog zahtjeva ne smatra se preinakom jer sud,

u skladu s ~lanom 53. ovog zakona, nije vezan tuìo~evom pravnom kvalifikacijom, pa ni promjena ove kvalifikacije nema uticaja na identitet zahtjeva.
11
Smanjenje tu`benog zahtjeva predstavlja djelimi~no povla~enje tu`be (tako i

@upanijski sud u Zagrebu G`-2558/96 od 4.2.1997, podatak kod Dika îzmi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 313), ili
odricanje od dijela tu`benog zahtjeva, pa zakon ni ovom obliku promjene
tu`be ne daje karakter preinake.
12
Isto tako, tu`ba nije preina~ena ni ako tuìlac samo promijeni, dopuni ili
ispravi pojedine navode, ako zbog toga tu`beni zahtjev nije promijenjen. Tako
se ne smatra preinakom ako tuìtelj koji je postavio zahtjev radi uklanjanja
svih nedostataka u stanu kasnijim navodima pobliè odre|uje tu`beni zahtjev
u pogledu opisa potrebnih radova radi uklanjanja nedostataka. (Vrhovni sud
Hrvatske, Rev. 2346/88 od 7.12.1989. godine, objavljeno u Dika - îzmi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 336)
13
U pravnoj praksi sudovi se ~esto susre}u s takozvanim preciziranjem

tu`benog zahtjeva, koje se naj~e{}e sastoji u promjeni jezi~ke formulacije
tu`benog zahtjeva. Novi zakon, kao ni ranije vaè}i, ne poznaje pojam preciziranja tu`benog zahtjeva, pa bi bilo ispravnije govoriti o opredjeljenju
tu`benog zahtjeva. Radi se o promjeni tu`benog zahtjeva koja ne predstavlja
promjenu istovjetnosti zahtjeva, niti pove}anje zahtjeva ili isticanje novog uz
postoje}i, pa se prema tome ne radi o preina~enju. Stoga ova vrsta ispravke
tu`benog zahtjeva nije podlo`na uslovima koje zakon propisuje za preinaku.
To zna~i da bi sud mogao dopustiti da se tu`beni zahtjev kona~no opredijeli
i na glavnoj raspravi. Naime, budu}i da se radi samo o promjeni formulacije,
dok zahtjev su{tinski ostaje isti, tuèni nema potrebu da se posebno izja{njava
na takav zahtjev, niti da u odgovoru na takav zahtjev iznosi nove ~injenice.
Pri tome, sud ipak mora voditi ra~una da je svrha pripremnog ro~i{ta upravo razrje{avanje spornih pitanja me|u strankama, te kona~no ure|enje tu`be
i opredjeljenje zahtjeva stranaka. Stoga bi opredjeljivanje tu`benog zahtjeva
nakon pripremnog ro~i{ta trebalo dopustiti samo izuzetno. Tako|e, mora se
imati u vidu da bilo kakva promjena u samom zahtjevu koja bi dovela do
odluke sa pravnim posljedicama druge vrste ili obima od onih koje se traè
prvobitnim zahtjevom predstavlja preinaku.
^lan 57.
(1) Tuìlac moè preina~iti tu`bu najkasnije do zaklju~enja pripremnog ro~i{ta
ili do po~etka glavne rasprave, ako pripremno ro~i{te nije odràno.
(2) Nakon odràvanja pripremnog ro~i{ta, a najkasnije do zaklju~enja glavne
rasprave, sud moè dopustiti preinaku tu`be samo ako ocijeni da preina -
100
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ka nije usmjerena na odugovla~enje postupka i ako tuèni pristaje na

preinaku.
(3) Smatrat }e se da postoji pristanak tuènog na preinaku tu`be ako se on
upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preina~enoj tu`bi, a nije se
prije toga protivio preinaci.
(4) Sud }e, u slu~aju iz stava 2. ovog ~lana, dopustiti preinaku tu`be i kad
se tuèni protivi preinaci ako su ispunjeni svi slijede}i uvjeti:
1) tuìlac bez svoje krivnje nije mogao tu`bu preina~iti ranije;
2) tuèni je u mogu}nosti da raspravlja po preina~enoj tu`bi bez odlaganja glavne rasprave.
(5) Protiv rje{enja kojim se usvaja ili odbija preinaka tu`be nije dopu{tena
posebna àlba.
1
Odredba ~lana 57. preuzima odredbe ranije vaè}ih ~l. 175. ZPP-a FBiH i 190.
ZPP-a RS, ali uz bitne izmjene.
Stav 1. U skladu s va`no{}u koju novi zakon pridaje pripremnoj fazi postupka, izmijenjene su i odredbe o preinaci. Za razliku od ranije vaè}ih zakona,
prema kojima se tu`ba mogla preina~iti do zaklju~enja glavne rasprave, novi
ZPP u pravilu dozvoljava preinaku samo u odre|enoj fazi postupka do
zaklju~enja pripremnog ro~i{ta. Su{tinska novina koju donosi novi ZPP jeste
mogu}nost preinake bez pristanka tuènog sve do zaklju~enja pripremnog
ro~i{ta, dok je prema ranijim odredbama za preinaku tu`be ve} nakon dostave
tu`be tuènom bio neophodan njegov pristanak. Sud, dakle, do zaklju~enja
pripremnog ro~i{ta mora dozvoliti preinaku bez obzira na eventualno protivljenje tuènog. Ako se u skladu s odredbom ~lana 76. Zakona pripremno
ro~i{te ne odràva, preinaka tu`be bez pristanka tuènog dozvoljena je najkasnije do po~etka glavne rasprave.
St. 2. i 3. S druge strane, uslovi za preinaku nakon zaklju~enja pripremnog

ro~i{ta znatno su poo{treni. Naime, na pripremnom ro~i{tu stranke moraju
iznijeti sve relevantne ~injeni~ne navode i kona~no opredijeliti svoje zahtjeve,
uklju~uju}i tu eventualno preina~enje tu`be, kao i isticanje protivtu`benog
zahtjeva, kako bi se druga strana mogla izjasniti o tim zahtjevima, te kako
bi se moglo utvrditi koji su ~injeni~ni navodi sporni. Na osnovu ovih
utvr|enja, sud }e kona~no odrediti o ~emu }e se raspravljati i koji }e se
dokazi provoditi na glavnoj raspravi. Svako naknadno izno{enje novih ~injenica, preina~enje tu`be ili isticanje ili preina~enje protivtu`be, neminovno }e
dovesti do produènja postupka, jer se suprotna strana mora izjasniti o novom
zahtjevu, te eventualno dopuniti svoje ~injeni~ne navode i predloìti
provo|enje drugih dokaza, ~ime se postupak ponovo vra}a u fazu pripremnog
ro~i{ta. Zbog toga odredbe ~lana 57. izri~ito propisuju uslove pod kojima sud
moè dozvoliti preinaku nakon pripremnog ro~i{ta.
U smislu na~ela dispozitivnosti, preinaka se dozvoljava ukoliko tuèni na nju

pristaje. Pristanak tuènog zna~i da i on cijeni da }e se na taj na~in kona~no
101
razrije{iti sporni odnos me|u strankama, pa je u tom slu~aju neophodno

dozvoliti preinaku. Odredbe o pristanku tuènog nisu izmijenjene, pa se tuèni
moè i pre}utno saglasiti sa preinakom tako {to }e se upustiti u raspravljanje o glavnoj stvari po preina~enoj tu`bi a da se prije toga nije protivio
preina~enju (stav 3.). Pasivnost tuènog ne moè se smatrati pristankom na
preinaku. Isto tako, ako se tuèni upustio u raspravljanje o glavnoj stvari nakon
{to se usprotivio preinaci, to ne zna~i da je pristao na preinaku. (Vrhovni sud
Hrvatske, P`-978/90 od 26.2.1991. godine, objavljeno u Dika îzmi}, Komentar
Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 332)
5
Me|utim, osim pristanka tuènog, novi zakon postavlja i dodatni uslov - da

preinaka nije usmjerena na odugovla~enje postupka. Redaktori zakonskog teksta su ovom odredbom èljeli sprije~iti mogu}nost da parni~ne stranke sporazumno tuìlac preina~enjem tu`benog zahtjeva, a tuèni pristankom na
preina~enje, navedu sud da odgodi ro~i{te radi davanja roka za izja{njenje
tuènom. Ovakvi bi slu~ajevi morali biti dosta rijetki, jer sam tuìlac rijetko
ima interes da postupak odugovla~i, a uz to je te{ko pretpostaviti da bi do
toga poku{ao dovesti preina~enjem tu`benog zahtjeva, pa se odre|ivanje ovog
uslova ~ini suvi{nim.
Stav 4. Mogu}nost preinake nakon zaklju~enja pripremnog ro~i{ta, kada ne

postoji pristanak tuènog, tako|e je znatno suèna i na odre|en na~in objektivizirana. Dosada{nji zakon predvi|ao je mogu}nost da sud dozvoli preinaku
i u slu~aju protivljenja tuènog ako ocijeni da je to svrsishodno za kona~no
rje{enje odnosa me|u strankama, ostavljaju}i tako sudu vrlo {iroko diskreciono
pravo pri odlu~ivanju. Odredbama novog zakona preinaka je u ovakvom
slu~aju dopu{tena samo izuzetno, ako tuìlac bez svoje krivnje nije mogao
tu`bu preina~iti ranije, a tuèni je u mogu}nosti da raspravlja po preina~enoj
tu`bi bez odlaganja glavne rasprave. Ova dva uslova moraju biti ispunjena
kumulativno.
Kada tuèni bez svoje krivnje nije mogao tu`beni zahtjev preina~iti prije
glavne rasprave, sud }e cijeniti u svakom konkretnom slu~aju. Jedan od takvih
slu~ajeva }e biti preina~enje usljed okolnosti koje su nastale poslije podno{enja
tu`be, kada tuìlac zahtijeva iz istog ~injeni~nog osnova drugi predmet ili
nov~ani iznos (po odredbama ranije vaè}ih zakona tuèni se nije mogao protiviti takvom preina~enju), ili pove}anje tu`benog zahtjeva na osnovu nalaza
i mi{ljenja vje{taka pribavljenog nakon pripremnog ro~i{ta.
Sud tako|e cijeni kada tuèni moè raspravljati o preina~enom tu`benom

zahtjevu bez odlaganja glavne rasprave dakle bez potrebe da se za
raspravljanje posebno priprema. Ovaj uslov naj~e{}e ne}e biti ispunjen u
slu~ajevima u kojima se preinaka sastoji u promjeni ~injeni~ne osnove
tu`benog zahtjeva.
(9) Stav 5. O dozvoljenosti preinake sud odlu~uje rje{enjem. Za razliku od ranije odredbe prema kojoj je protiv rje{enja kojim se odbija preinaka tu`be bila
dozvoljena posebna àlbe novi zakon isklju~uje mogu}nost posebne àlbe pro tiv ovog rje{enja.
102
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
10
Odredbe novog zakona o preinaci ve} su u praksi dovele do odre|enih

nedoumica, na koje zakon ne daje izri~it odgovor. Jedno od takvih pitanja je
mogu}nost izja{njenja tuènog na tu`beni zahtjev preina~en na pripremnom
ro~i{tu. Sud, kao {to je ve} istaknuto, u svakom slu~aju dopu{ta preinaku
tu`benog zahtjeva istaknutu na pripremnom ro~i{tu. Imaju}i u vidu da se
preinaka sastoji u promjeni istovjetnosti tu`benog zahtjeva, pro{irenju tu`benog zahtjeva u dijelu u kojem u tu`bi nije bilo rije~i, odnosno isticanju novog
tu`benog zahtjeva uz prvobitni, tuèni veoma ~esto ne}e biti u mogu}nosti
da se izjasni na tako preina~en tu`beni zahtjev na istom pripremnom ro~i{tu,
a tim prije ako se radi o punomo}niku stranke koja nije prisutna na pripremnom ro~i{tu. Na~elo kontradiktornosti zahtijeva da se tuènom ostavi potrebno vrijeme za pripremu za raspravljanje o novom zahtjevu, te za pribavljanje eventualnih novih dokaza. Dosada{nje odredbe o preinaci tu`be izri~ito su
predvi|ale obavezu suda da tuènom ostavi vrijeme potrebno za pripremu za
raspravljanje po preina~enoj tu`bi, ali je u novom zakonu ova odredba brisana.
Tako|e, odredbe novog zakona koje reguli{u odgodu odnosno odlaganje ro~i{ta
ne predvi|aju mogu}nost odlaganja ili odgode pripremnog ro~i{ta radi ostavljanja roka tuènom za pripremu izja{njenja na preina~eni tu`beni zahtjev.
Ipak, smatramo da ova mogu}nost nije sasvim isklju~ena.
11
Kao {to je navedeno, preina~enje promjenom istovjetnosti tu`be, tuìlac u

su{tini povla~i prvobitnu tu`bu i podnosi novu. U tom smislu, prema mi{ljenju autora, u slu~aju ovakvog preina~enja, sud bi novi tu`beni zahtjev morao
i tretirati kao novu tu`bu, te u tom smislu, na zahtjev tuènog, odgoditi
pripremno ro~i{te i ostaviti tuènom rok od 30 dana radi davanja pismenog
odgovora na novu tu`bu. Smatramo da bi se u ovom slu~aju radilo o odgodi (~lan 111.), a ne o odlaganju ro~i{ta (~lan 112.). Naime, kako tuènom nije
ostavljen zakonom predvi|en rok za davanje odgovora na preina~enu tu`bu,
to nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odràvanje ro~i{ta, {to je razlog
za odgodu ro~i{ta. Na isti na~in sud treba postupiti i kad se radi o
preina~enju isticanjem novog zahtjeva uz postoje}i, te pove}anjem tu`benog
zahtjeva ako sud ocijeni da se tuèni ne moè izjasniti bez prethodne
pripreme.
Prema navedenom, sud bi tuènom morao ostaviti rok od 30 dana za davanje odgovora na preina~enu tu`bu, te nakon toga, prije odràvanja novog
pripremnog ro~i{ta, odgovor na tu`bu dostaviti tuìocu. S druge strane, zakon
ne dozvoljava odgodu ro~i{ta na neodre|eno vrijeme (~lan 115. st. 1.), kao ni
na period duì od 30 dana (~lan 115. st. 2.), pa se postavlja pitanje na koji
na~in postupiti u ovakvom slu~aju. Smatramo da bi u tom slu~aju sud
pripremno ro~i{te morao odgoditi na period od 30 dana, te naloìti tuènom
da dostavi odgovor na tu`bu najkasnije do odràvanja pripremnog ro~i{ta.
Time bi tuìlac, istina, bio stavljen u nepovoljniji poloàj, jer bi odgovor na
preina~enu tu`bu primio tek na pripremnom ro~i{tu. S druge strane, sud bi,
eventualno, mogao pripremno ro~i{te odgoditi za 30 dana, tuènom ostaviti
rok kra}i od 30 dana za davanje odgovora, imaju}i u vidu da se ipak ne
radi o potpuno novoj tu`bi. Na taj na~in bi odgovor mogao biti dostavljen
tuìtelju prije odràvanja novog pripremnog ro~i{ta. Redaktori zakonskog teksta, o~igledno, mogu}nost odgode iz ovog razloga nisu uop{te predvidjeli, pa
103
se nijedno od ponu|enih rje{enja ne ~ini sasvim prihvatljivim, jer na odre|en

na~in predstavlja odstupanje od drugih odredaba ovog zakona. Stoga bi de
lege ferenda, trebalo uslove i rokove odgode zbog preina~enja tu`be na
pripremnom ro~i{tu izri~ito regulisati zakonom. Sli~na situacija nastaje i
podno{enjem protivtu`be na pripremnom ro~i{tu (v. ~lan 74/13), kao i subjektivnim preina~enjem tu`be na pripremnom ro~i{tu zbog potrebe obavje{tenja
novog tuènog o preinaci, te ostavljanja roka za izja{njenje o stupanju u parnicu i davanje odgovora na tu`bu.
U svakom slu~aju, sud mora voditi ra~una da ne dozvoli zloupotrebu navedenog tuma~enja ove odredbe od strane tuènog, koja bi dovela do odgode
ro~i{ta i u slu~ajevima u kojima to nije neophodno. Stoga sud ne bi morao
odgoditi ro~i{te ukoliko ocijeni da zbog obima i vrste preina~enja tuènom nije
potrebna posebna priprema za izja{njenje.
^lan 58.
(1) Tuìlac moè, u roku iz ~lana 57. ovog zakona, svoju tu`bu preina~iti i
tako da umjesto prvobitnog tuènog tuì drugu osobu.
(2) Za preinaku tu`be prema stavu 1. ovog ~lana potreban je pristanak osobe
koja treba da stupi u parnicu umjesto prvobitnog tuènog. Ako se prvo bitni tuèni ve} upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i
njegov pristanak.
(3) Osoba koja stupa u parnicu umjesto prvobitnog tuènog mora primiti
parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi u trenutku kad u nju
stupa.
1
Odredbom ~lana 58. odre|uju se uslovi za subjektivno preina~enje tu`be.
Subjektivno preina~enje tu`be bilo je regulisano u ranije vaè}im zakonima u

~l. 192. ZPP-a RS i 177. ZPP-a FBiH, koji se nisu bitno razlikovali od teksta
ovog ~lana. Jedina su{tinska izmjena odnosi se na rok u kojem se tu`ba moè
su-bjektivno preina~iti. Po ranije vaè}em odredbama to je bilo mogu}e u~initi
sve do zaklju~enja glavne rasprave, dok se u novoj odredbi upu}uje na rok
iz ~lana 57., dakle najkasnije na pripremnom ro~i{tu.
Stav 1. Kod subjektivnog preina~enja tuìlac tuì drugu osobu umjesto prvobitnog tuènog. Tuìlac to obi~no ~ini kada, u toku postupka, utvrdi da prvobitno tuèni nije pasivno legitimisan. Ne radi se o ispravci tu`be ve} o subjektivnom preina~enju, ako je tuìlac tuìo jedno lice, pa povodom prigovora proma{ene pasivne legitimacije tu`bu upravlja protiv drugog lica. (Vi{i
privredni sud Vojvodine, P`-934/73, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna
Sudska praksa zauzela je niz stavova u pogledu toga {ta predstavlja subjek tivno preina~enje tu`be, a {ta samo ispravku tu`be:
104
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Tu`ba se moè smatrati preina~enom u subjektivnom smislu samo kada

je u tu`bi ozna~eno kao tuèni pravno lice koje sa takvom firmom, odnosno nazivom, postoji i u~estvuje u pravnom prometu, pa umjesto toga lica
tuìlac ozna~i drugo postoje}e pravno lice, ali ne i kada je kao tuèni bilo
ozna~eno nepostoje}e pravno lice, pa tuìlac ispravlja tu`bu navo|enjem
pravilne i potpune oznake firme odnosno naziva tuènog. (Vrhovni sud BiH,
P`-300/87 od 29.1.1988., objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 543)
Ne predstavlja preina~enje tu`be ako tuìlac umesto pogre{no ozna~enog
tuènog, koji nema svojstvo pravnog lica, ozna~i jedno ili vi{e pravnih lica
koje èli da tuì. (Vrhovni privredni sud Srbije, Sl-1411/70, objavljeno u ]osi}
- Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000., str. 77).
Ako je tuìlac umjesto prvobitno tuènog nazna~io kao novog tuènog
njegovog pravnog sljedbenika, u pitanju je ispravka tu`be, a ne preina~enje
tu`be u subjektivnom smislu. (Vrhovni sud Republike Srpske Rev. 41/97 od
26.5.1999. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda
Republike Srpske, Banja Luka, juni 1999., str. 216) U tom smislu i:
Ozna~avanje kao tuènog sljednika prvobitno ozna~enog tuènog ne predstavlja subjektivno preina~enje tu`be ve} njenu ispravku. (Vrhovni sud BiH
u odluci broj P`-113/88 od 17.11.1988. godine, objavljenoj u Porobi} i dr.,
Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo,
2004., str. 592)
5
Subjektivno preina~enje mogu}e je najkasnije do zaklju~enja pripremnog

ro~i{ta ili do po~etka glavne rasprave ako pripremno ro~i{te nije odràno. Na
subjektivno preina~enje ne odnose se drugi uslovi iz ~lana 57. ovog zakona,
pa nakon proteka navedenog roka subjektivno preina~enje ne bi moglo biti
dozvoljeno.
St. 2. i 3. Za subjektivno preina~enje potreban je pristanak kako osobe koja

treba da stupi u parnicu umjesto tuènog, tako i prvobitno tuènog, ako se
on ve} upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. (U smislu odredbe ~lana 72.
Zakona, smatra se da se tuèni upustio u raspravljanje o glavnoj stvari
momentom prijema u sudu odgovora na tu`bu. Vidi detaljnije u komentaru
uz ~lan 72.) Za razliku od objektivnog preina~enja, pristanak tuènih je uslov
za subjektivno preina~enje, ~ak i do zaklju~enja pripremnog ro~i{ta.
Protivljenje tuènika koji se

ima zna~aj apsolutne zabrane
Vrhovnog suda FBiH broj Rev.
Biltenu sudske prakse Vrhovnog
ve} upustio u raspravljanje o glavnoj stvari

subjektivnog preina~enja tu`be. (Presuda
196/98 od 29.10.1998. godine, objavljena u
suda Federacije BiH, broj 1/99)
Za preina~enje tu`be u smislu ~lana 192. stav 2. Zakona o parni~nom

postupku potreban je pristanak lica koje treba da stupi u parnicu na mjesto
tuènog, pa i nedolazak na ro~i{te uredno pozvanog ovog lica ima se shvatiti kao da ne pristaje na preina~enje, jer se ne traì njegovo izri~ito protiv-
105
ljenje, nego aktivan odnos pristanak. (Vi{i privredni sud u Sarajevu P`1612/76, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa
komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd 1980.,
str. 339) Na istom stanovi{tu stoji i Privredni sud Hrvatske u odluci P`-597/89
od 3.4.1990., objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 338)
Smatra se da je novi tuèni konkludentnim ~inima dao svoj pristanak
na pro{irenje tu`be ako se upustio u raspravljanje. (Vrhovni sud Hrvatske,
1980., str. 339).
7
Pristanak novog tuènog se traì iz razloga {to on treba parnicu da primi

u stanju u kojem se nalazi u trenutku kad on u nju stupa (stav 3.).
Pristanak prvobitnog tuènog zahtijeva se iz razloga {to u odnosu na njega
subjektivno preina~enje predstavlja povla~enje tu`be, a za povla~enje je
potreban pristanak tuènog. (Tu`ba protiv prvobitno tuènog smatra se
povu~enom samo ukoliko novoozna~eni tuèni prihvati parnicu odnosno
preina~enje tu`be. - Vi{i privredni sud Srbije, P`-4807/90, objavljeno u ]osi}
- Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava,
Beograd, 2000., str. 77) Zakon ovdje nije u potpunosti dosljedan, jer se za
povla~enje tu`be traì pristanak tuènog ve} nakon dostave tu`be tuènom
(v. ~lan 59.), dok se za subjektivno preina~enje traì pristanak od momenta
upu{tanja u raspravljanje.
Ukoliko se tuìlac, me|utim, odrekne tu`benog zahtjeva prema prvobitno

tuènom, pristanak prvobitno tuènog ne}e biti potreban. (v. Triva Belajec
U slu~aju subjektivnog preina~enja, prvobitni tuèni ima pravo na naknadu

prouzrokovanih parni~nih tro{kova. (Vi{i privredni sud u Beogradu, P`-2326/73,
339).
10
S obzirom da novi tuèni prima parnicu u stanju u kojem se nalazi u trenutku

kad u nju stupa, za razliku od objektivnog preina~enja, kod kojeg se u pogledu novog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je novi zahtjev
istaknut, a litispendencija nastupa dostavljanjem tuènom tuìo~eve izjave o
preina~enju, kod subjektivnog preina~enja, pokretanje parnice i litispendenci ja, kao i gra|anskopravne posljedice podno{enja tu`be, nastupaju prema
novom tuènom ve} od momenta njihovog nastupanja prema prvobitno
tuènom. (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 341).
106
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
5. Povla~enje tu`be
^lan 59.
(1) Tuìlac moè povu}i tu`bu bez pristanka tuènog prije nego {to je tu`ba
dostavljena tuènom. Tu`ba se moè povu}i i nakon dostave tuènom,
sve do zaklju~enja glavne rasprave, ako tuèni na to pristane. Ako se
tuèni u roku od osam dana od dana obavijesti o povla~enju tu`be ne
izjasni o tome, smatrat }e se da je pristao na povla~enje.
(2) Povu~ena tu`ba smatra se kao da nije ni bila podnesena i moè se ponovo podnijeti.
1
^lan 59. sadrì pravila o povla~enju tu`be.
Odredbe ovog ~lana nisu pretrpjele bitnije promjene u odnosu na ranije vaè}e
odredbe ~l. 178. ZPP-a FBiH i 193. ZPP-a RS, s tim {to novi zakon predvi|a
da trenutak od kojeg se traì pristanak tuènog na povla~enje tu`be nastupa
ve} dostavom tu`be tuènom, a ne njegovim upu{tanjem u raspravljanje o
glavnoj stvari, kao {to je to ranije bio slu~aj. (v. komentar uz ovaj ~lan pod
8). Rok za izja{enjenje tuènog o povla~enju tu`be skra}en je sa 15 na 8 dana.
Op{te napomene. Pravo tuìoca da povu~e tu`bu izraz je ovla{tenja stranaka

da u cijelosti raspolaù svojim zahtjevima. Kao {to od tuìoca zavisi pokretanje postupka, isto tako, prema na~elu dispozitivnosti, tuìlac odlu~uje i o njegovom okon~anju.
Povla~enje tu`be je procesnopravna izjava upravljena sudu, kojom tuìlac manifestuje svoju volju da odustaje od traènja pravne za{tite u pokrenutoj parnici, ali se time ne odri~e traènja pravne za{tite u konkretnom predmetu. (v.
âlija-Omanovi}, Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., str. 242). Za odricanje od tu`benog zahtjeva v. komentar uz ~lan 181.
Tu`ba se moè povu}i u cjelini ili u pogledu jednog dijela tu`benog zahtjeva.
Izjava o povla~enju tu`be mora biti izri~ita, pa se takvom izjavom ne smatra sagla{avanje tuìoca sa navodima odgovora na tu`bu. (Vrhovni sud BiH,
broj P`-472/88 od 10.7.1989. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o
parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo 2004., str.
545)
Tu`ba se ne moè povu}i uslovno. (Vi{i privredni sud Srbije P`-2658/79, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog
prava, Beograd, 2000., str. 79)
Stav 1. Tuìlac moè povu}i tu`bu bez pristanka tuènog samo do trenutka
dostavljanja tu`be tuènom, a nakon toga, sve do zaklju~enja glavne rasprave,
uz pristanak tuènog. Ranije vaè}i zakoni predvi|ali su da trenutak od kojeg
se traì pristanak tuènog na povla~enje tu`be nastupa tek upu{tanjem
107
tuènog u raspravljanje o glavnoj stvari, a ne ve} dostavom tu`be tuènom,

kako to predvi|a ova odredba. Razlog za ovakvo ograni~enje u novom tekstu
zakonodavac je vjerovatno na{ao u ~injenici da za tuènog ve} prijemom tu`be
po~inju te}i odre|ene posljedice. U prvom redu, dostavom tu`be tuènom
po~inje te}i parnica, a ve} po prijemu tu`be za tuènog po~inje te}i i rok
od 30 dana za davanje odgovora na tu`bu. Stoga je za o~ekivati da }e se
tuèni vrlo brzo po prijemu tu`be aktivno uklju~iti u parnicu, pa ve} nakon
toga moè imati pravni interes da se pokrenuta parnica rije{i pravosna`nom
meritornom odlukom, kako bi izbjegao da ponovo bude tuèn u istoj stvari.
Redaktori zakonskog teksta, me|utim, nisu ovu ideju primijenili dosljedno, pa
se za subjektivno preina~enje tu`be, koje u su{tini predstavlja povla~enje tu`be
u odnosu na prvobitno tuènog, pristanak prvobitno tuènog traì tek od njegovog upu{tanja u raspravljanje (v. ~lan 58. st. 2.)
(9) Osim u sporovima za razvod braka (vidi komentar uz ovaj ~lan pod 10),
tu`ba se ne moè povu}i nakon zaklju~enja glavne rasprave. Kada tuìlacpovjerilac otpusti dug tuènom-du`niku nakon zaklju~enja glavne rasprave, ne
moè vi{e povu}i tu`bu, ve} se du`nik moè posluìti prigovorom da je zahtjev prestao u izvr{nom postupku. (Vrhovni sud BiH broj P`-408/86 od
sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 544)
10
U sporovima za razvod braka tu`ba se moè povu}i do zaklju~enja glavne

rasprave bez pristanka tuènog, a s njegovim pristankom dok postupak nije
pravosna`no zavr{en (~l. 412. ranije vaè}eg ZPP-a FBiH koji se primjenjuje
na osnovu ~lana 459. novog ZPP-a i ~lan 71. Porodi~nog zakona RS - Slu`beni
glasnik Republike Srpske, br. 54/2002).
11
Ukoliko se tuèni u roku od 8 dana od dana obavijesti o povla~enju tu`be,

odnosno od prijema rje{enja kojim se prima na znanje povla~enje tu`be, ne
izjasni o povla~enju tu`be, postoji zakonska prezumpcija da je dao svoj pristanak na povla~enje. U odnosu na raniju odredbu, ovaj je rok skra}en sa 15
na 8 dana.
12
Odre|ene procesne radnje ili, ta~nije, propu{tanja tuìtelja stvaraju zakonsku

fikciju povla~enja tu`be. Tako, ako tuìlac ne ispravi ili dopuni tu`bu u roku
koji mu za to ostavi sud (~l. 336.), ako uredno obavije{ten tuìlac izostane sa
pripremnog ro~i{ta (~lan 84. st. 1.) ili ro~i{ta za glavnu raspravu (~lan 97. st.
3.), pretpostavlja se da nije zainteresovan za dalje vo|enje postupka, te se
tu`ba smatra povu~enom. Podnesak tuìoca kojim predlaè da se odluka
donese u njegovom odsustvu na osnovu stanja u spisu ne moè otkloniti
zakonsku fikciju o povla~enju tu`be. (Vrhovni sud BiH, broj P`-379/87)
13
Stav 2. Povla~enjem tu`be parnica prestaje te}i, a prestaju i sve posljedice

koje su nastupile momentom podno{enja tu`be i momentom zasnivanja
litispendencije. Tu`ba se smatra kao da nikada nije ni bila podnesena, te
tuìlac povodom istog zahtjeva, ukoliko nije propustio prekluzivni rok, moè
tu`bu ponovo podnijeti. Tako, i prema stavu Vrhovnog suda FBiH iz presude
broj P`-90/98 od 19.5.1998. godine, objavljene u Biltenu sudske prakse
108
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 2/98, nema zapreke za ponovno su|enje
ako je ranija parnica u istoj stvari zavr{ena obustavom postupka zbog
zakonske pretpostavke o povla~enju tu`be. (...) Pravna priroda takvog rje{enja
nema karakter presu|ene stvari i ono ne predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za ponovno su|enje u istoj pravnoj stvari.
14
Tuìlac koji povu~e tu`bu duàn je tuènom naknaditi parni~ne tro{kove, osim
kad do povla~enja do|e nakon ispunjenja zahtjeva od strane tuènog. U tom
slu~aju tro{kove postupka snosi tuèni.
15
Sud o povla~enju tu`be donosi rje{enje koje ima deklaratoran karakter.
Aktivni materijalni suparni~ar nije ovla{ten da àlbom pobija rje{enje o

primanju na znanje povla~enja tu`be drugog suparni~ara. (Vrhovni sud FBiH,
suda Federacije BiH, broj 1/99)
Tuèni solidarni du`nici potraìvanja naknade {tete ne mogu se protiviti povla~enju tu`be prema jednom od njih. (Vrhovni sud BiH, Rev. 597/89
6. Postojanje parnice
^lan 60.
(1) Parnica po~inje te}i dostavom tu`be tuènom.
(2) U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom postupka, parnica
po~inje te}i od trenutka kad je o tom zahtjevu obavije{tena protivna
stranka.
(3) Dok parnica te~e, ne moè se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova
parnica me|u istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta sud
}e tu`bu odbaciti.
(4) Ako me|u istim strankama ve} te~e druga parnica o istom zahtjevu pred
sudom u Bosni i Hercegovini, stranke su o tome du`ne obavijestiti sud.
(5) Sud }e tokom cijelog postupka po slu`benoj du`nosti paziti te~e li ve}
druga parnica o istom zahtjevu me|u istim strankama pred sudom u
Bosni i Hercegovini.
1
Odredba ~lana 60. odgovara prija{njim odredbama ~l. 194. ZPP-a RS i 179.
ZPP-a FBiH. Razlike u tekstu u odnosu na ranije vaè}e zakone nisu od ve}eg
zna~aja, a sastoje se u uno{enju nove odredbe stava 4. koja nije postojala u
ranijem tekstu, te u dopuni stava 5. rije~ima u Bosni i Hercegovini. Zna~aj
ovih izmjena obja{njen je niè u tekstu, pod 11, 12 i 13.
109
Stav 1. Parnica po~inje te}i momentom dostave tu`be tuènom. Postojanje parnice naziva se litispendencija. Za razliku od po~etka toka parnice, parni~ni
postupak po~inje te}i podno{enjem tu`be (v. ~lan 53.). Pokretanjem parni~nog
postupka nastaju odre|ene pravne posljedice, ali se odnos izme|u suda,
tuìtelja i tuènog zasniva tek dostavljenjem tu`be tuènom.
Stav 2. U pogledu zahtjeva koje stranke postavljaju u toku postupka (npr. u

slu~aju preina~enja tu`be, isticanja incidentnog zahtjeva za utvr|enje, protivtu`benog zahtjeva ili prigovora prebijanja), parnica te~e od momenta kada je
o tom zahtjevu obavije{tena protivna stranka. Izuzetno, u slu~aju subjektivnog
preina~enja tu`be smatra se da je parnica u odnosu na novog tuènog po~ela
te}i ve} zasnivanjem litispendencije u odnosu na prvobitnog tuènog. (vidi
komentar uz ~lan 58/9)
Stav 3. Kad je parnica ve} pokrenuta, ne moè se, u pogledu istog zahtjeva, pokrenuti nova. Postojanje identi~ne parnice ima zna~aj procesne smetnje
o kojoj vode ra~una i stranke i sud po slu`benoj du`nosti (v. komentar uz
ovaj ~lan pod 11 i 12, te ~lan 67.). Sud }e, dakle, ~im sazna za postojanje
ranije pokrenute parnice, odbaciti tu`bu. Pri tome nije od zna~aja koja je tu`ba
prije podnesena, ve} koja je parnica po~ela prije te}i, odnosno koja je tu`ba
prije dostavljena tuènom. Me|utim, ako je u parnici koja je po~ela kasnije
te}i ve} donesena pravomo}na odluka, sud }e odbaciti tu`bu koja je po~ela
ranije te}i, jer pravomo}nost ima prednost pred litispendencijom (v. Triva Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 335).
Ne postoji bitna povreda odredaba parni~nog postupka (litispendencija) ako
je tuìlac istovjetni tu`beni zahtjev u drugoj parnici povukao prije nego {to
je presu|eno o zahtjevu, jer u ~asu dono{enja presude nije postojala druga
tu`ba. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 194/89 od 17.11.1989., objavljeno u Porobi}
i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom,
Istovremeno vo|enje dviju parnica protivi se kako na~elu ekonomi~nosti tako

i na~elu pravne sigurnosti i jednoobraznosti u su|enju, jer otvara mogu}nost
dono{enja vi{e odluka u istoj stvari koje po svom sadràju mogu biti razli~ite.
(v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986.,
str. 335).
Parnica te~e i kada je postupak prekinut, a do njenog okon~anja dolazi tek

povla~enjem tu`be, zaklju~enjem sudske nagodbe ili pravnosna`nom presudom,
smr}u stranke u parnici koju nasljednici ne mogu produìti ili konfuzijom
stranaka.
Prigovor postojanja parnice moè se ista}i i kada parnica ve} te~e po protiv tu`bi podnesenoj u drugom postupku, kao i obratno, u pogledu podnesene
protivtu`be, kada parnica ve} te~e po posebnoj tu`bi protivtuìoca.
Prigovor kompenzacije koji tuèni istakne u jednoj parnici ima u smislu postojanja litispendencije isto dejstvo kao i protivtu`ba, pa tuèni, nakon {to protivna stranka bude obavije{tena o ovom prigovoru, ne moè povodom istog
110
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
zahtjeva pokretati posebnu parnicu tu`bom, niti se moè isticati prigovor kompenzacije ako o identi~nom zahtjevu ve} te~e posebna parnica. Tuèni ne
moè ista}i prigovor prijeboja ako po njegovoj tu`bi te~e posebna parnica za
naplatu potraìvanja koje isti~e u prijeboj. (Vrhovni sud BiH broj P`-310/88
9
I imovinskopravni zahtjev postavljen u krivi~nom postupku, u skladu s odredbama ~l. 207-209. Zakona o krivi~nom postupku FBiH (Slu`bene novine
Federacije BiH br. 35/03) odnosno ~l. 103-105. Zakona o krivi~nom postupku
RS (Slu`beni glasnik Republike Srpske br. 50/03) spre~ava da se povodom
istog zahtjeva, zasnovanog na izvr{enju krivi~nog djela, odlu~uje u parnici koja
je kasnije pokrenuta. Tek ako o{te}eni odustane od imovinskopravnog zahtjeva u krivi~nom postupku, ili ako sud uputi o{te}enog da svoj zahtjev ostvaruje u parnici, moè o{te}eni pokrenuti posebnu parnicu povodom tog zahtjeva. (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom,
sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 345)
10
Pri odre|ivanju da li o istom zahtjevu me|u istim strankama ve} te~e parnica neophodno je utvrditi da li postoji identi~nost parnica. Istovjetnost parnica postoji kada se isti tu`beni zahtjev zasniva na istom objektivnom pravnom
osnovu, tj. istom ìvotnom doga|aju, skupu ~injenica ili pravnom odnosu.
Identitet parnica postoji ako se isti tu`beni zahtjev zasniva na istoj ~injeni~noj
i pravnoj osnovi me|u istim strankama. (Rje{enje Vrhovnog suda FBiH broj
Rev. 91/99 od 12.8.1999. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog
suda Federacije BiH, broj 2/99). Sama istovjetnost pravnog odnosa koji se zasniva na razli~itim ~injenicama ne ukazuje na identi~nost parnica i nije razlog
za odbacivanje tu`be. Za postojanje identi~nosti parnica nije nu`no da se
stranke nalaze u istoj strana~koj ulozi u objema parnicama dovoljno je da
bi spor o kome se vodi parnica bio zahva}en pravomo}no{}u odluke u drugoj parnici. (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 335).
11
Stav 4. Odredba stava 4. je novina koju donosi novi zakon, te, osim obaveze
suda da po slu`benoj du`nosti pazi na postojanje parnice povodom istog zah-tjeva, koju predvi|a odredba stava 5., uspostavlja i obavezu stranaka da o
takvoj parnici obavijeste sud. Odredba je instruktivnog karaktera, jer zakon
ne predvi|a bilo kakvu sankciju za stranke koje ne postupe po ovoj odredbi. Istovremeno, i njen prakti~ni zna~aj je izuzetno ograni~en: malo je vjerovatno da }e tuìtelj koji je svjestan postojanja istovjetne parnice postupiti po
ovoj odredbi, jer, u protivnom, tu`bu ne bi ni podnosio. Ukoliko tuìtelj za
postojanje parnice povodom istog zahtjeva sazna naknadno, jednostavnije je
u jednom od dva postupka povu}i tu`bu. S druge strane, tuèni, kojem je
u interesu da sva sredstva odbrane istakne {to ranije u postupku, obavijestio
bi sud o postojanju druge parnice u formi prigovora litispendencije, ~ak i da
mu to zakon izri~ito ne nalaè.
12
Stav 5. Odredba stava 5. predvi|a obavezu suda da pazi na litispendenciju

po slu`benoj du`nosti. Zabrana dvostruke litispendencije, prema ovoj odredbi,
111
odnosi se na postojanje parnice bilo gdje u Bosni i Hercegovini. Raniji ~lan

179. Federalnog ZPP-a predvi|ao je da sud po slu`benoj du`nosti pazi da li
te~e druga parnica o istom zahtjevu me|u istim strankama pred sudom u
Federaciji, pa je iz takve odredbe proizilazilo da postojanje parnice o istom
zahtjevu me|u istim strankama u Republici Srpskoj nije razlog za odbacivanje tu`be pred sudom u Federaciji. Iako formulacija upotrijebljena u ranije
vaè}em ZPP-u RS ovo nije izri~ito predvi|ala (jer se radi o preuzetom biv{em
ZPP-u SFRJ), odredba se tuma~ila na isti na~in, pa su novom odredbom otklonjene bilo kakve dileme.
13
U pogledu zna~aja postojanja parnice pred stranim sudom, novi stav 5. izri~ito
predvi|a da sud po slu`benoj du`nosti pazi na postojanje druge parnice samo
pred sudom u Bosni i Hercegovini. I ranije su kako praksa, tako i pravna
nauka stajale na stanovi{tu da se zbog postojanja parnice o istom zahtjevu
me|u istim strankama pred stranim sudom ne moè isticati prigovor
litispendencije. Naime, u trenutku pokretanja parnice nije izvjesno da li }e
odluka stranog suda biti priznata u BiH, pa postupak pred stranim sudom
ne spre~ava pokretanje i vo|enje parnice pred sudom u BiH. Zakon o
rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima
koji se primjenjuje i u Federaciji i u Republici Srpskoj predvi|a da }e doma}i
sud, pod odre|enim uslovima prekinuti postupak na zahtjev stranke ako je
u toku spor pred stranim sudom u istoj stvari i izme|u istih stranaka (v.
~lan 80. tog zakona). Nastavak postupka pred sudom u Bosni i Hercegovini
zavisi}e od ishoda postupka pred stranim sudom, te od toga da li }e pravomo}na presuda stranog suda biti priznata u BiH. Postupak pred stranim
sudom u sporu za koji je propisana isklju~iva nadle`nost doma}eg suda ne
predstavlja smetnju pokretanja i vo|enja parnice pred doma}im sudom
izme|u istih stranaka o istom predmetu spora. (Presuda Vrhovnog suda
Federacije BiH, broj Rev. 73/90 od 31.3.1999. godine, objavljena u Biltenu
sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 1/99)
14
Zakon ne daje izri~it odgovor na pitanje da li se obaveza suda da po slu`benoj

du`nosti pazi na litispendenciju odnosi samo na prvostepeni postupak ili na
cijeli postupak, uklju~uju}i i postupak po àlbi i vanrednom pravnom lijeku.
Naime, odredbe ~l. 221. i 241. Zakona predvi|aju da drugostepeni sud pri
ispitivanju prvostepene presude, odnosno revizijski sud pri ispitivanju pobijane presude, pazi po slu`benoj du`nosti samo na odredbe parni~nog postupka koje se odnose na strana~ku sposobnost i zastupanje. Ipak, smatramo da
sama odredba stava 5. ovog ~lana koja predvi|a da sud na postojanje
litispendencije pazi po slu`benoj du`nosti tokom cijelog postupka, ukazuje na
to da se ova obaveza odnosi i na sudove vi{eg stepena. (Ista obaveza vi{estepenih sudova da po slu`benoj du`nosti paze na odredbe o apsolutnoj i
stvarnoj nadle`nosti suda proizilaze iz ~l. 16. i 17.)
^lan 61.
(1) Ako koja od stranaka otu|i stvar ili pravo o kojem te~e parnica, to ne
sprje~ava da se parnica me|u istim strankama dovr{i.
112
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(2) Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem te~e parnica moè stupiti u parnicu umjesto tuìoca, odnosno tuènog, samo ako na to pristanu
obje stranke.
1
Odredba ~lana 61. identi~na je ranijim odredbama ~lana 180. ZPP-a FBiH, te
~lana 195. ZPP-a RS.
Stav 1. Ako tuìlac ili tuèni kojem je u trenutku pokretanja parnice pripadala
odre|ena stvar ili pravo koji su predmet parnice u toku trajanja parnice otu|e
tu stvar ili pravo, ova promjena titulara ne}e uticati na pitanje postojanja
stvarne legitimacije, te se parnica moè dovr{iti me|u istim stranakama, kao
da do promjene nije ni do{lo. Sud stvarnu legitimaciju cijeni u trenutku
otpo~injanja parnice, te ukoliko pasivna i aktivna legitimacija postoje u tom
trenutku, to }e biti dovoljno za okon~anje postupka me|u istim strankama,
bez obzira na otu|enje predmeta spora. Ukoliko je, me|utim, stvar ili pravo
bilo otu|eno ve} u trenutku otpo~injanja parnice, sud }e, zbog nedostatka
stvarne legitimacije, odbiti tu`beni zahtjev kao neosnovan. Otu|enje sporne
stvari ili prava u toku parice ne uti~e na aktivnu odnosno pasivnu legitimaciju stranke. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 613/78, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi},
Cilj ove odredbe je da sprije~i odugovla~enje ostvarivanja sudske za{tite i

mogu}e zloupotrebe.
Presuda donesena u ovakvoj parnici bez promjene u ulozi stranke dejstvuje

svojom pravosna`no{}u i izvr{no{}u i na pravne sljednike stranke, osim ako
sljednik dokaè da je bio savjestan u sticanju stvari ili prava i nije znao za
postojanje parnice.
Stav 2. Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem te~e parnica ima interes
da stupi na mjesto tuìoca ili tuènog, kako bi u postupku za{titila pribavljenu stvar ili pravo. Ako, po pristanku obje stranke, ova osoba stupi u parnicu na mjesto jedne od parni~nih stranaka, mora prihvatiti parnicu u stanju
u kakvom se ona nalazi u tom trenutku. Ako se jedna ili obje stranke protive, sticalac stvari ili prava se moè uklju~iti u postupak u svojstvu umje{a~a.
IV PRIPREMANJE
GLAVNE RASPRAVE
Stadij pripremanja glavne rasprave, usljed izmjene nekih od osnovnih na~ela,

u novom parni~nom postupku zauzima mnogo va`nije mjesto nego {to je to
dosada bio slu~aj. Na~elo koncentracije ro~i{ta, napu{tanje na~ela materijalne
istine, te metoda strogog zakonskog reda, odnosno mogu}nost preduzimanja
odre|enih procesnih aktivnosti isklju~ivo u odre|enim stadijima postupka,
odrazili su se u znatnoj mjeri i na odredbe o pripremanju glavne rasprave.
Ideja da se cjelokupan prvostepeni postupak treba okon~ati, u pravilu, na dva

ro~i{ta, u~inila je neophodnim temeljitu pripremu kako glavne rasprave, tako
113
i pripremnog ro~i{ta. Zbog toga sud u prethodnom ispitivanju tu`be ima

mogu}nost da odlu~uje o svim procesnim smetnjama, uklju~uju}i i postojanje
istovjetne parnice, presu|ene stvari, sudskog poravnanja, odricanja od tu`benog
zahtjeva u ranijoj parnici i nepostojanje pravnog interesa za podno{enje tu`be.
Iz istog razloga, kako bi tuèni u {to ranijoj fazi, ~ak i prije odràvanja
pripremnog ro~i{ta, iznio svoj stav u pogledu tu`be ili procesne prigovore,
prije zakazivanja pripremnog ro~i{ta, tu`ba se obavezno dostavlja na odgovor
tuènom, te je tuèni duàn dostaviti pismeni odgovor na tu`bu u roku od
30 dana. Kako bi se omogu}ilo da se raspravljanje na glavnoj raspravi ograni~i
na jedno ro~i{te, neophodno je precizno utvrditi {ta }e biti predmet raspravljanja i koji }e se dokazi izvoditi na glavnoj raspravi, pa je zbog toga
odràvanje pripremnog ro~i{ta u najve}em broju slu~ajeva obavezno, a nakon
pripremnog ro~i{ta se u pravilu ne mogu iznositi nove ~injenice i dokazi.
3
Navedene klju~ne karakteristike pripremne faze postupka ujedno predstavljaju

i najbitnije izmjene u odnosu na odredbe ranije vaè}ih zakona o parni~nom
postupku.
Posebno treba ista}i da je pogre{no shvatanje da uloga sudije u ovom stadiju postupka treba biti manje aktivna nego dosada. Umje{no rukovo|enje
pripremnom fazom postupka klju~no je za uspje{nu pripremu glavne rasprave.
1. Op}e odredbe
^lan 62.
(1) Sud odmah nakon prijema tu`be po~inje pripreme za glavnu raspravu.
(2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tu`be, dostavu tu`be na
obavezni odgovor, odràvanje pripremnog ro~i{ta i zakazivanje glavne
rasprave.
Odredbe ovog ~lana nisu jezi~ki bitno izmijenjene u odnosu na ranije vaè}e
zakone o parni~nom postupku ~lan 258. st. 1. i 2. ZPP-a FBiH i ~lan 277.
ZPP-a RS st. 1. i 2. U stavu 2. govori se samo o dostavi tu`be na obavezni
odgovor, {to ranije nije bio slu~aj. Odredba ranijeg stava 3. ovog ~lana, koja
je predvi|ala da pripremanjem glavne rasprave rukovodi predsjednik vije}a,
brisana je s obzirom da cjelokupan prvostepeni postupak, u svim parni~nim
predmetima, vodi sudija pojedinac.
Stav 1. Faza pripremanja glavne rasprave traje od podno{enja tu`be do

po~etka ro~i{ta za glavnu raspravu. Glavna rasprava, na kojoj sud razmatra
relevantnu procesnu gra|u radi odlu~ivanja o osnovanosti tu`benog zahtjeva,
ima centralno mjesto u parni~nom postupku. Kako bi se glavna rasprava
uspje{no i efikasno okon~ala, i to u pravilu na samo jednom ro~i{tu, potrebno je u stadiju postupka koji prethodi njenom odràvanju stadiju pripremanja glavne rasprave otkloniti sve razloge koji bi mogli sprije~iti nesmetano
odvijanje postupka ili dovesti do njegovog odlaganja. U pripremnoj fazi po-
114
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
stupka sud u prvom redu utvr|uje da li postoje procesne pretpostavke od

kojih zavisi dopustivost raspravljanja i odlu~ivanja o glavnoj stvari, te priprema
procesnu gra|u za odlu~ivanje o glavnoj stvari. Priprema procesne gra|e
podrazumijeva kona~no opredjeljenje zahtjeva stranaka, razlu~ivanje spornog
od nespornog, utvr|ivanje koji su ~injeni~ni navodi stranaka relevantni za
odlu~ivanje o predmetu spora, koja su dokazna sredstva podobna za dokazivanje tih ~injenica, te odre|ivanje koji }e se dokazi izvoditi na glavnoj
raspravi.
3
Stav 2. Procesne radnje koje sud preduzima u ovoj fazi postupka su prethod no ispitivanje tu`be, dostava tu`be na obavezni odgovor, odràvanje
pripremnog ro~i{ta i zakazivanje glavne rasprave. Dok su ranije dostava tu`be
tuènom radi davanja odgovora i odràvanje pripremnog ro~i{ta bile fakultativne radnje, koje je sud preduzimao ako je to bilo svrsishodno, novi zakon
predvi|a obavezno preduzimanje ovih radnji. Izuzetno, odràvanje pripremnog
ro~i{ta nije obavezno ako me|u strankama nema spornih ~injenica ili ako to
nije potrebno zbog jednostavnosti spora (~lan 76.).
I same stranke u~estvuju u pripremi glavne rasprave, i to podno{enjem odgovora na tu`bu, podno{enjem podnesaka, te radnjama koje preduzimaju na
pripremnom ro~i{tu.
^lan 63.
U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upu}ivati podneske u
kojima }e navesti ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te
predloìti dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice.
Odredba stava 4. ranijih ~l. 277. ZPP-a RS i 258. ZPP-a FBiH izdvojena je u
poseban ~lan 63. novog zakona. Dok ranije odredbe predvi|aju mogu}nost
podno{enja podnesaka u kojima }e stranke navesti ~injenice koje namjeravaju iznijeti na glavnoj raspravi, te dokaze ~ije izvo|enje namjeravaju predloìti,
nova odredba upu}uje na ~injenice na kojima stranke zasnivaju svoje zahtjeve
i dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice. Nova odredba, dakle, odre|uje da
to moraju biti relevantne ~injenice i dokazi koji sluè argumentovanju zahtjeva stranaka. Pri tome se podrazumijeva da se radi o ~injenicama o kojima }e
se raspravljati i dokazima koji }e se izvoditi na glavnoj raspravi, a koje u
pravilu stranka iznosi ve} na pripremnom ro~i{tu. Su{tinski, dakle, smisao ove
odredbe nije promijenjen.
U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upu}ivati sudu podneske.

Podnesak je pismeni oblik parni~nih radnji stranke. Odredba ~lana 63. govori
samo o podnescima koji se odnose na ~injenice odnosno dokaze ~ije se
provo|enje predlaè, kojima stranke naknadno dopunjavaju svoje navode iznesene u tu`bi i odgovoru na tu`bu. Iz drugih odredbi zakona proizilazi da
stranke, obi~no po nalogu suda, mogu u ovoj fazi postupka upu}ivati i podneske koji se ti~u procesnih pitanja, pitanja ure|enja tu`be ili odgovora na
tu`bu.
115
Stranka u podnesku samo nagovje{tava koje }e radnje preduzeti na ro~i{tu

(v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 168 i 169) i time
doprinosi pripremanju ro~i{ta , ali, shodno na~elu usmenosti, podnesak ne
moè zamijeniti usmene radnje . Stoga, ukoliko stranka ne do|e na ro~i{te ,
pripremni podnesak ne treba uzeti u obzir. U ranijoj praksi je odstupanje
od ovog pravila bilo uobi~ajeno, jer je stranka mogla u svako doba, pa i
u àlbi, iznijeti ~injenice iznesene u podnesku, pa nije bilo svrsishodno
zanemariti takve ~injenice u podnesku, iako stranka nije pristupila na
ro~i{te.
Imaju}i u vidu duh i slovo novog zakona, ovakvoj praksi vi{e nema mjesta.
U svjetlu oja~anog raspravnog na~ela, sud se ne moè stavljati u poziciju
jedne od stranaka, te ~itati njen podnesak i iznositi njene prijedloge na ro~i{tu,
a jo{ manje na glavnoj raspravi izvoditi za nju dokaze koji su predloèni u
podnesku. Podnesci, dakle, ne mogu posluìti kao zamjena za prisustvo stranke
na ro~i{tu, ve} samo kao sredstvo pripremanja ro~i{ta.
Ipak, s obzirom da i sam zakon predvi|a izuzetke od na~ela usmenosti, pa
izri~ito propisuje da se odre|ene parni~ne radnje preduzimaju u pismenoj
formi (u prvom redu tu`ba i odgovor na tu`bu), sud }e, ako to nije isklju~eno
zakonom, uzeti u obzir navode tu`be i odgovora na tu`bu ~ak i ako stranka nije pristupila na ro~i{te (v. komentar uz ~lan 84/11-21).
Prakti~ni zna~aj ove odredbe, prema novom zakonu, prili~no je ograni~en

duìnom trajanja pripremne faze postupka, koja ne ostavlja mnogo vremena
za podno{enje podnesaka, osim tu`be i odgovora na tu`bu. Od podno{enja
tu`be do zakazivanja glavne rasprave (odnosno odràvanja pripremnog ro~i{ta)
ne bi u pravilu trebalo pro}i vi{e od 3-4 mjeseca. Za to vrijeme stranke mogu
dostavljati podneske kojima dopunjuju navode tu`be ili odgovora na tu`bu,
nevezano za navode suprotne stranke. Me|utim, u praksi, do potrebe
upu}ivanja podnesaka kojima se navode ~injenice i predlaù dokazi dolazi
naj~e{}e nakon prijema odgovora na tu`bu od strane tuìtelja. Tuìtelj na taj
na~in, u odgovoru na navode tuènog, moè iznijeti nove ~injenice ili
predloìti nove dokaze koje nije iznio u tu`bi, te time doprinijeti pripremanju pripremnog ro~i{ta. Me|utim, tuìtelj }e obi~no, ve} sa odgovorom na
tu`bu, dobiti poziv za pripremno ro~i{te, koje u pravilu ne bi trebalo biti
odràno kasnije od 30 dana nakon prijema odgovora na tu`bu u sudu, {to
ne ostavlja mnogo vremena za dostavljanje podneska i njegovo upu}ivanje
drugoj strani.
Iz tog razloga, stranke ~esto podneske dostavljaju sudu na samom pripremnom ro~i{tu kako bi olak{ale vo|enje pripremnog ro~i{ta, odnosno izbjegle
usmeno izno{enje novih ~injenica i njihovo uno{enje na zapisnik, te time
skratile trajanje pripremnog ro~i{ta. Iako ovakva praksa nije izri~ito regulisana
odredbama zakona o pripremnoj fazi postupka, nema razloga da sud ne primi
podneske stranaka na samom pripremnom ro~i{tu. Po{tuju}i na~elo usmenosti, stranka bi takav podnesak morala usmeno izloìti, ili barem iznijeti njegove bitne elemente. U praksi je uobi~ajeno da se na zapisnik konstatuje da
stranka podnesak ~ita, te da se podnesak smatra sastavnim dijelom zapisni-
116
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ka. U ovakvoj situaciji, me|utim, klju~no je da sud suprotnoj strani da priliku da pa`ljivo prou~i novi podnesak kako bi se mogla o~itovati na navode
istaknute u njemu, jer za to, nakon pripremnog ro~i{ta, ne}e imati priliku.
6
Nakon odràvanja pripremnog ro~i{ta izno{enje ~injenica ili dokaza koji nisu
bili izneseni na pripremnom ro~i{tu u pravilu nije mogu}e, u smislu odredbe
~lana 77. i ~lana 102. stav 2. Zakona. U tom smislu ne bi bilo mogu}e ni
njihovo izno{enje u podnescima. Izuzetno, ako postoje razlozi zbog kojih
odre|ene ~injenice ili dokazi nisu mogli biti izneseni na pripremnom ro~i{tu,
sud }e dozvoliti izno{enje takvih ~injenica odnosno dokaza kako na glavnoj
raspravi, tako i u podnesku dostavljenom prije odràvanja glavne rasprave.
Ako je stranci ve} na pripremnom ro~i{tu poznato da }e naknadno mo}i pribaviti dodatne ~injenice odnosno dokaze, smatramo da bi sud na pripremnom
ro~i{tu mogao strankama ostaviti rok za naknadno izno{enje ~injenica ili
dokaza u podnesku koji treba dostaviti prije glavne rasprave.
^lan 64.
(1) Sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju
postupkom u skladu s odredbama ovog zakona.
(2) Protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lana nije dopu{tena posebna àlba.
Za razliku od ranije vaè}ih odredaba ~lana 259. ZPP-a FBiH i ~lana 278.
ZPP-a RS, u odredbi st. 1. ~lana 64., izostavljeno je izri~ito nabrajanje poje dinih odluka koje sud (prema ranijim odredbama predsjednik vije}a) moè
donijeti u fazi pripremanja glavne rasprave. Intencija zakonodavca je bila
vjerovatno da pojednostavi ovu odredbu, pa se njome sada propisuje da sud
u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju postupkom.
Me|utim, ranijim zakonskim tekstom ove odredbe bile su obuhva}ene i
odluke koje se ne odnose samo na upravljanje postupkom. Tako je bilo predvi|eno da se u pripremnoj fazi odlu~uje o stupanju prethodnika u parnicu
(ranija odredba o imenovanju prethodnika nije uop{te unesena u novi zakon),
o sudjelovanju umje{a~a, o osiguranju dokaza, o preina~enju tu`be, o tro{kovima postupka u slu~aju povla~enja tu`be, o prekidu ili mirovanju postupka
(novi zakon ne poznaje institut mirovanja), o privremenim mjerama osiguranja, spajanju i razdvajanju postupaka, o povra}aju u prija{nje stanje, o osloba|anju stranke od pla}anja tro{kova postupka, o obezbje|enju parni~nih
tro{kova, o postavljanju privremenog zastupnika, o mjerama za ispravljanje
podnesaka i sl. Najve}i broj ovih odluka ne predstavlja odluke koje se odnose
na upravljanje postupkom, pa je protiv njih dozvoljena posebna àlba. Stoga
se ne moè smatrati da su one obuhva}ene novom odredbom ~lana 64.
Zakona.
Me|utim, ~injenica da se pobrojane odluke ne navode izri~ito u ovoj odredbi ne zna~i da sud vi{e nema ovla{tenje da ih donosi u toku pripremanja
glavne rasprave. Ranije je izri~ito nabrajanje pitanja o kojima se moè
odlu~ivati u fazi pripremanja glavne rasprave bilo neophodno, jer je tom
117
fazom postupka rukovodio predsjednik vije}a, dok je o glavnoj stvari

odlu~ivalo vije}e. Stoga je bilo neophodno izri~ito predvidjeti krug ovla{tenja
predsjednika vije}a u ovoj fazi. U situaciji koju predvi|a novi zakon, kada
sudija pojedinac odlu~uje u svim parni~nim predmetima u prvom stepenu,
ovakvo izri~ito nabrajanje nije neophodno, jer ovla{tenja suda da odlu~uje o
navedenim pitanjima proizilaze iz drugih odredbi ovog zakona. Tako je
drugim odredbama poglavlja o pripremanju glavne rasprave izri~ito
predvi|eno da se u ovoj fazi postupka donose odluke o mjerama radi ispravljanja podnesaka, preinaci tu`be, spajanju i razdvajanju postupka. Drugim
posebnim odredbama ovog zakona predvi|aju se ovla{tenja suda da odlu~uje
o ostalim navedenim pitanjima - u~e{}u umje{a~a u parnici (~lan 369.), obezbje|enju dokaza (~lan 169.), preinaci tu`be (~lan 56.) itd., a te odredbe ne
ograni~avaju stadij postupka u kojem sud navedene odluke moè donositi.
Osim toga, odredbom ~lana 174. propisano je da sud donosi odluke na ro~i{tu
i van ro~i{ta, pa prema tome sud u bilo kojem stadiju postupka, na ro~i{tu
ili van njega, moè donositi bilo koju odluku, osim ako je zakonom druga~ije
propisano.
3
Stav 1. Odluke o upravljanju postupkom odnose se na sva pitanja kojima sud

obezbje|uje cjelishodan tok postupka i iscrpno raspravljanje sporne stvari (v.
Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 184).
Radnje upravljanja sud preduzima po slu`benoj du`nosti, tj. i bez prijedloga

stranke.
U teoriji se govori o formalnom i materijalnom upravljanju postupkom. (Tako

Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 184, suprotno Triva Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 284)
Pod formalnim upravljanjem podrazumijevaju se radnje kojima se odre|uje

redoslijed i tok raspravljanja, kao {to su: zakazivanje i odlaganje ro~i{ta,
upu}ivanje poziva, odre|ivanje na~ina dostave, odre|ivanje sudskih rokova i
njihovo produàvanje, dono{enje odluke o prekidu postupka, preduzimanje
radnji kojima sud rukovodi postupkom na samom pripremnom ro~i{tu ili
ro~i{tu za glavnu raspravu (npr. odlu~ivanje o redoslijedu izvo|enja radnji na
ro~i{tu), spajanje ili razdvajanje parnica, ispitivanje postojanja procesnih pretpostavki i preduzimanje radnji radi otklanjanja nedostataka u tu`bi i drugim
podnescima.
Materijalno upravljanje parnicom jesu radnje usmjerene na pripremanje

dokazne gra|e, kao {to su odlu~ivanje o izvo|enju dokaza, postavljanje pitanja strankama, kao i svjedocima i vje{tacima. Dok je formalno upravljanje postupkom ostala isklju~iva prerogativa suda, njegova ovla{tenja u materijalnom
upravljanju ograni~ena su novim zna~ajem raspravnog na~ela, te promjenom
uloge stranaka u postupku. Me|utim, u pripremnoj fazi postupka sud i u
pogledu pripremanja procesne gra|e ima znatna ovla{tenja i treba da ih
koristi u {to ve}oj mjeri, kako bi {to ve}i broj pitanja bio razja{njen prije
po~etka glavne rasprave tako }e sud u ovoj fazi postupka, postavljanjem
pitanja i traènjem razja{njenja od stranaka, znatno doprinijeti razlu~ivanju bit-
118
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
nih ~injenica od nebitnih, spornih od nespornih, te na osnovu toga pravilno

odrediti koji su dokazi relevantni odnosno koji }e se dokazi provoditi na
glavnoj raspravi.
8
Sud nije vezan rje{enjima koja donosi u upravljanju postupkom. Izri~ito je to

re~eno samo za rje{enja koja donosi u rukovo|enju glavnom raspravom (~lan
109.) i za rje{enja kojima odre|uje o ~emu }e se raspravljati na glavnoj
raspravi i koji }e se dokazi provoditi (~lan 81.), ali isto treba uzeti i za druga
rje{enja koja se odnose na upravljanje postupkom. Kad rezultati postupka
pokaù da to rje{enje nije vi{e svrsishodno, sud ga moè opozvati.
Stav 2. Protiv rje{enja o upravljanju postupkom u stadiju pripremanja glavne

rasprave nije dopu{tena posebna àlba.
^lan 65.
Sud moè u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na
osnovu priznanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog
propu{tanja, te primiti na zapisnik nagodbu stranaka.
U odnosu na ranije ~lanove 279. ZPP-a RS i 260. ZPP-a FBiH, nova odredba
~lana 65. ne sadrì izmjene, osim onih uslovljenih drugim izmjenama u novom
zakonu (presuda zbog propu{tanja umjesto presuda zbog izostanka, sud
umjesto predsjednik vije}a).
U pravilu, sud presudu moè donijeti samo po odrànoj glavnoj raspravi.

Odredba ~lana 65. predstavlja izuzetak od ovog pravila, te predvi|a da, u slu~aju
raspolaganja stranaka njihovim zahtjevima u toku pripremne faze postupka, sud
moè donijeti presudu - na osnovu odricanja u slu~aju odricanja od tu`benog
zahtjeva od strane tuìtelja, na osnovu priznanja u slu~aju priznanja tu`benog
zahtjeva od strane tuènog, te zbog propu{tanja, ukoliko tuèni ne dostavi sudu
pismeni odgovor na tu`bu, a ispunjeni su i ostali uslovi iz ~lana 182. Zakona,
u kojem slu~aju postoji pretpostavka da je tuèni priznao tu`beni zahtjev.
Presudu zbog propu{tanja, koju je po ranijim propisima sud mogao donijeti

najranije na pripremnom ro~i{tu, sud sada moè donijeti samo u fazi koja
prethodi pripremnom ro~i{tu, jer do dono{enja presude zbog propu{tanja
dolazi usljed propusta tuènog da podnese odgovor na tu`bu u zakonskom
roku od 30 dana, a ne, kao prije, zbog izostanka tuènog sa prvog ro~i{ta
(pripremnog ili za glavnu raspravu).
O presudi na osnovu priznanja vidi komentar uz ~lan 180., o presudi na

osnovu odricanja komentar uz ~lan 181., a o presudi zbog propu{tanja komentar uz ~l. 182. i 183. zakona.
Ukoliko stranke u toku pripremanja glavne rasprave postignu nagodbu, sud

takvu nagodbu moè primiti na zapisnik. O sudskoj nagodbi vidi komentar
uz ~l. 8793.
119
Prema ranijim odredbama sud je mogao u ovoj fazi postupka, u privrednim

sporovima, donijeti presudu i u slu~aju kada ocijeni da me|u strankama nisu
sporne pravno relevantne ~injenice iako tuèni ne priznaje tu`beni zahtjev.
Ovakva mogu}nost vi{e ne postoji budu}i da su posebne odredbe o postupcima u privrednim sporovima brisane iz novog zakona.
Sud moè donijeti u pripremnoj fazi postupka i presudu kojom se odbija

tu`beni zahtjev, ako su ispunjeni uslovi za dono{enje presude zbog
propu{tanja, ali je tu`beni zahtjev o~igledno neosnovan. (v. ~lan 182. st. 3.).
2. Prethodno ispitivanje i dostava tu`be
^lan 66.
Kad utvrdi da je tu`ba nerazumljiva ili da ne sadrì elemente propisane
odredbom ~lana 53. ovog zakona (nepotpuna tu`ba), ili da postoje
nedostaci koji se ti~u sposobnosti tuìoca ili tuènog da budu stranke u
parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci
koji se odnose na ovla{tenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo
ovla{tenje potrebno, sud }e radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti
potrebne radnje predvi|ene odredbama ~l. 295. i 336. ovog zakona.
Izuzev nekoliko jezi~kih izmjena koje ne mijenjaju su{tinu odredbe, ~lan 66. identi~an je odrebama sadrànim u ~l. 262. ranijeg ZPP-a FBiH i ~l. 281. ZPP-a RS.
Op{te napomene. Prvu fazu postupanja suda po podnesenoj tu`bi predstavlja prethodno ispitivanje tu`be. Sud u postupku prethodnog ispitivanja tu`be
ispituje postojanje procesnih pretpostavki, pa tek ako na|e da su sve procesne pretpostavke ispunjene pristupi}e daljim fazama postupka - dostavi
tu`be na odgovor, zakazivanju pripremnog ro~i{ta itd.
Procesne pretpostavke su okolnosti od ~ijeg postojanja zavisi dopustivost pokretanja parni~nog postupka, raspravljanje u parnici i dono{enje meritorne odluke
o osnovanosti tu`benog zahtjeva (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no
procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 24). Sam izraz procesne pretpostavke, koji
je uvrijeèn u pravnoj nauci, me|utim, ne odraàva najdosljednije njegovo
pravo zna~enje. Imaju}i u vidu princip slobodnog pristupa sudovima, jasno je
da dopustivost nastanka i postojanja samog procesa, odnosno procesnopravnog
odnosa, ne zavisi od procesnih pretpostavki, ve} od njih zavisi samo dopustivost meritornog raspravljanja. (v. Dika - îzmi}, Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 300). Ve} samo ispitivanje da
li procesne pretpostavke postoje predstavlja parni~ni postupak. Zato neki autori
smatraju da je ispravnije govoriti o pretpostavkama odlu~ivanja o predmetu
spora (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 22).
Kao ni raniji zakoni, ni novi Zakon o parni~nom postupku ne poznaje ovaj

pozitivne protermin, ali upu}uje na niz okolnosti usljed ~ijeg }e postojanja (p
cesne pretpostavke) ili nepostojanja (n
negativne procesne pretpostavke ili pro-
120
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
cesne smetnje) sud prihvatiti postupanje po tu`bi, te raspravljanje u parnici

i dono{enje meritorne odluke. Ukoliko utvrdi da procesne pretpostavke nisu
ispunjene, sud }e u pravilu tu`bu odbaciti ili }e je, u slu~aju nenadle`nosti,
uputiti drugom sudu na rje{avanje. Neki od procesnih nedostataka, me|utim,
mogu se sanirati, pa }e, u slu~aju njihovog otklanjanja, sud dopustiti dalje
raspravljanje.
5
Procesne pretpostavke treba razlikovati od materijalnopravnih ~injenica. Dok

od procesnih pretpostavki zavisi dopu{tenost tu`be, od materijalnopravnih
~injenica zavisi osnovanost tu`benog zahtjeva. Tako, dok je strana~ka sposobnost procesna pretpostavka, te od nje zavisi dopustivost su|enja, postojanje
aktivne odnosno pasivne gra|anskopravne legitimacije (legitimatio ad causam)
je pretpostavka materijalnopravne prirode, te od njenog postojanja zavisi osnovanost tu`benog zahtjeva. (Stvarna legitimacija nije procesna pretpostavka za
podno{enje tu`be, niti za preduzimanje parni~nih radnji u toku postupka Vrhovni sud Srbije, Rev. 7136/97 od 22.4.1998. godine, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000., str. 69). Isto tako, od neblagovremenosti tu`be, koja predstavlja procesnu smetnju, treba razlikovati zastarjelost potraìvanja, prema Zakonu o obligacionim odnosima, koja predstavlja materijalnopravni nedostatak. Dok o procesnim nedostacima sud vodi ra~una po slu`benoj du`nosti, u pogledu materijalnopravnih nedostataka to ~ini samo po prigovoru stranke. O ovim prigovorima sud uvijek odlu~uje presudom. (O prigovoru nedostatka pasivne legitimacije odlu~uje se presudom. - Vrhovni sud Jugoslavije Rev. 1208/60; Kad
prihvati prigovor zastare, sud treba odbiti tu`beni zahtjev, a ne odbaciti
tu`bu. - Vrhovni sud Hrvatske Rev. 1826/91, objavljeno u Dika - îzmi},
Od niza razli~itih klasifikacija procesnih pretpostavki prihva}enih u nauci, najzna~ajnija je podjela na pretpostavke koje se ti~u suda, pretpostavke koje se
ti~u stranaka i pretpostavke koje se ti~u predmeta spora.
Pretpostavke koje se ti~u suda su u prvom redu sudska nadle`nost, stvarna

i mjesna nadle`nost. Neki autori (tako Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko
parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 25) smatraju da su i pravilan sastav suda i objektivnost sudija procesne pretpostavke. Drugi autori u ovu
grupu svrstavaju i podre|enost tuènog doma}em pravosu|u (nepostojanje
imuniteta i sl.), nadle`nost suda da o sporu odlu~i u parnici, te nepostojanje
ugovora kojim stranke izuzimaju spor iz nadle`nosti redovnog suda i povjeravaju ga izabranom sudu (tako Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd,
1989., str. 22).
Pretpostavke koje se ti~u stranaka su postojanje stranaka, njihova strana~ka

sposobnost, parni~na sposobnost stranaka, uredno zastupanje stranaka, te postojanje procesnog ovla{tenja za vo|enje parnice.
Pretpostavke koje se ti~u predmeta spora podrazumijevaju formalnu pravilnost

zahtjeva kojim se traì pravna za{tita, odnosno urednost tu`be, odsustvo
dvostruke litispendencije, pravomo}no presu|ene stvari, odricanja od tu`benog
121
zahtjeva u ranijoj parnici i postojanja sudske nagodbe, kao i postojanje

pravnog interesa za traènje pravne za{tite odre|enog sadràja.
10
Navedena klasifikacija odnosi se na tzv. op{te pretpostavke koje moraju biti

ispunjene u svakoj parnici. Pored njih, za neke vrste sporova propisane su
posebne pretpostavke. Takve su blagovremenost tu`be, za postupke u kojima
zakon predvi|a rok za pokretanje parnice i polaganje obezbje|enja parni~nih
tro{kova (aktorska kaucija - ~l. 82. Zakona o rje{avanju sukoba zakona s
propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima) u parnici u kojoj se stranac
pojavljuje kao tuìtelj, a tuèni zahtijeva obezbje|enje tro{kova.
11
U pravilu, sud o procesnim pretpostavkama vodi ra~una po slu`benoj du`nosti.

Izuzetno, o nekim od pretpostavki sud vodi ra~una samo na zahtjev stranke
- tako npr. o aktorskoj kauciji (~l. 82. Zakona o rje{avanju sukoba zakona s
propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima), te o postojanju arbitra`nog
ugovora (~lan 438. ovog zakona).
12
O onim pretpostavkama o kojima vodi ra~una po slu`benoj du`nosti ({to je

pravilo) sud bi morao odlu~iti {to prije, kako bi se izbjeglo preduzimanje daljih
parni~nih radnji, koje }e se naknadno ukazati kao uzaludne zbog nedopustivosti vo|enja postupka (na~elo ekonomi~nosti). Iako na ve}inu procesnih
pretpostavki pazi po slu`benoj du`nosti tokom cijelog postupka, sud nastoji
da utvrdi postojanje procesnih pretpostavki ve} u pripremnoj fazi postupka,
a posebno tokom prethodnog ispitivanja tu`be (~lan 66. i 67.), te na pripremnom ro~i{tu (~lan 79.).
13
Stav 1. Ukoliko sud utvrdi da ne postoje procesne pretpostavke, odnosno da

postoje procesne smetnje, tu`bu }e u pravilu odbaciti ili ustupiti predmet drugom nadle`nom sudu (~lan 67.). Me|utim, prije odbacivanja tu`be sud je
duàn preduzeti mjere za otklanjanje smetnji za postupanje i odlu~ivanje. ^lan
66. govori o onim procesnim smetnjama koje su otklonjive, pa je sud, ako
utvrdi da postoje, duàn preduzeti mjere radi njihovog otklanjanja. Takve
smetnje su neurednost tu`be, nedostaci u pogledu strana~ke sposobnosti
tuìtelja i tuènog, parni~ne sposobnosti stranaka, i u pogledu zastupanja
stranaka, te postojanja ovla{tenja za pokretanje parnice. Osim navedenih,
nedostatak koji ne dovodi do odbacivanja tu`be je i nadle`nost drugog suda
za postupanje, u kojem slu~aju sud, nakon pravomo}nosti rje{enja kojim se
ogla{ava nenadle`nim, ustupa predmet nadle`nom sudu (~lan 67. st. 2.).
14
Odredbe ~l. 53. i 334. zakona propisuju kada se tu`ba smatra neurednom
odnosno nerazumljivom ili nepotpunom.
Tu`ba je nejasna kada se traì jedan iznos po dva osnova, a nisu

nazna~eni pojedina~ni iznosi po svakom osnovu. (Okru`ni sud u Kraljevu,
G`-71/90)
Sud moè odbaciti tu`bu kao neurednu u slu~aju kad tuìlac tu`bu nije
potpisao, a punomo}nik koji se javi sudu u odre|enom roku nije dostavio
punomo} za vr{enje parni~nih radnji. (Vrhovni sud Srbije, G`-1620/82)
122
KOMENTARI
15
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ukoliko sud utvrdi da je tu`ba nepotpuna ili nerazumljiva postupit }e prema

odredbi ~lana 336. zakona. U skladu s ovom odredbom, sud }e najprije tuìocu
vratiti tu`bu i pozvati ga da navedene nedostatke otkloni u odre|enom roku
koji ne moè biti duì od 8 dana. Ukoliko tu`ba ne bude vra}ena sudu u
ostavljenom roku, smatra}e se da je povu~ena, a ako bude vra}ena bez
ispravke odnosno dopune sud }e tu`bu odbaciti.
Rok kojeg sud odredi podnosiocu tu`be radi ispravke je sudski rok koji
se moè produìti, a ne prekluzivni rok, pa stoga, kada je ispravljena tu`ba
vra}ena sudu nakon isteka datog roka, ali prije otpremanja rje{enja kojim se
utvr|uje da se tu`ba smatra povu~enom, posljedice propu{tanja roka ne mogu
nastupiti. (Presuda Vrhovnog suda FBiH broj Rev. 198/98 od 10.12.1998.
godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH,
broj 1/99).
Tuìlac je duàn postupiti po zahtjevu suda da uredi tu`bu pravilnom
oznakom tuènog ili u ostavljenom roku izvijestiti sud, pozivom na podatke
iz sudskog registra, da ne postoji potreba za ispravkom tu`be. (Vrhovni sud
BiH, P`-626/87 od 9.9.1988. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse
Vrhovnog suda BiH, broj 1/89)
16
Odredbe o strana~koj sposobnosti sadràne su u ~lanu 291. zakona, a o zakonskom zastupanju u ~l. 292-294. Ako utvrdi da postoje nedostaci u pogledu
strana~ke sposobnosti ili ovla{tenja za zastupanje stranaka, sud }e postupiti u
skladu s odredbom ~lana 295. zakona. Prema ovoj odredbi, sud }e pozvati
tuìtelja da otkloni uo~ene nedostatke u pogledu sposobnosti tuìtelja ili
tuènog da budu stranka u postupku, a ako utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebna ovla{tenja kada su
ona potrebna zatraìt }e od nadle`nog organa starateljstva da postavi staraoca parni~no nesposobnoj osobi ili pozvati zakonskog zastupnika da dostavi
ovla{tenja. Ako navedeni nedostaci ne budu otklonjeni u ostavljenom roku, sud
}e odbaciti tu`bu, ukoliko su nedostaci takvi da spre~avaju dalje vo|enje parnice (vidi ~lan 67. st. 1. ta~ka 8).
17
Sud }e u ovoj fazi postupka zastati s postupkom ako je potrebno da se

tuènom odredi staratelj za poseban slu~aj.
18
@alba protiv rje{enja kojim sud nalaè otklanjanje nedostataka iz ovog ~lana
nije dozvoljena, jer se radi o rje{enjima koja se odnose na upravljanje postupkom.
^lan 67.
(1) Nakon prethodnog ispitivanja tu`be sud donosi rje{enje kojim se tu`ba
odbacuje ako utvrdi:
1) da rje{avanje o tu`benom zahtjevu ne spada u sudsku nadle`nost;
2) da je tu`ba podnesena neblagovremeno, ako je posebnim propisima
odre|en rok za podno{enje tu`be;
123
3)
4)
5)
6)
7)
8)
da o istom zahtjevu ve} te~e parnica;

da je stvar pravomo}no presu|ena;
da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba;
da se tuìlac pred sudom odrekao tu`benog zahtjeva;
da ne postoji pravni interes tuìoca za podno{enje tu`be za
utvr|enje; ili
da tuìlac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz
~lana 66. ovog zakona
(2) Sud donosi

pa drugom
1) da nije
2) da nije
1
rje{enje kojim se sud ogla{ava nenadle`nim i predmet ustusudu, ako utvrdi:

mjesno nadleàn da rje{ava o tu`benom zahtjevu; ili
stvarno nadleàn da rje{ava o tu`benom zahtjevu.
U interesu procesne ekonomije, krug pitanja o kojima sud vodi ra~una prilikom prethodnog ispitivanja tu`be je pro{iren u odnosu na stari zakon.
Odredbe ~l. 282. i 288. st. 2. ZPP-a RS. i 263. i 269. st. 2. ZPP-a FBiH
predvi|ale su da sud o postojanju litispendencije, presu|ene stvari, sudske
nagodbe, odricanja od tu`benog zahtjeva i nedostatka pravnog interesa za
podno{enje tu`be nije ovla{ten odlu~ivati u fazi prethodnog ispitivanja tu`be,
ve} tek na pripremnom ro~i{tu po saslu{anju obiju parni~nih stranaka.
Odredba ~lana 67., me|utim, i ova pitanja ubraja u procesne pretpostavke o
kojima sud odlu~uje u fazi prethodnog ispitivanja tu`be. U pravilu je o ovim
pitanjima te{ko odlu~iti bez prethodnog izja{njenja stranaka, ali ako sud konstatuje da postoji neka od ovih procesnih smetnji nema razloga da o njima
ne odlu~i ve} u ovoj ranoj fazi postupka.
Kao poseban razlog za odbacivanje tu`be navodi se i neotklanjanje nedostataka iz ~lana 66. Zakona.
Stav 1. Nakon prethodnog ispitivanja tu`be, ako utvrdi da nije ispunjena neka
od procesnih pretpostavki (v. komentar uz ~lan 66/2-12), sud donosi rje{enje
kojim se tu`ba odbacuje.
Stav 1. ta~ka 1. Ako sud, na osnovu navoda tu`be i tu`benog zahtjeva, utvrdi da za rje{avanje spornog odnosa nije nadleàn sud ve} neki drugi doma}i
organ vlasti (~lan 16. st. 2.) ili sud ili organ drugog entiteta, te strani sud ili
organ (~lan 16. st. 3.), odbaci}e tu`bu. Sud o ovom procesnom nedostatku pazi
tokom cijelog postupka, a u skladu s na~elom procesne ekonomije ve} u stadiju prethodnog ispitivanja tu`be. Ako sud tek kasnije, u toku postupka, utvrdi da rje{avanje o tu`benom zahtjevu ne spada u sudsku nadle`nost, najprije }e ukinuti sve provedene radnje, a zatim odbaciti tu`bu.
Stav 1. ta~ka 2. Ako je posebnim propisom predvi|en rok za podno{enje

tu`be, sud }e tu`bu odbaciti ako utvrdi da je podnesena nakon proteka tog
roka.
Tu`ba je neblagovremena ako u zakonom propisanom roku nije predata sudu, nego organu uprave. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 2467/97 od 23.9.1997,
124
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 68).
Takvi su rokovi predvi|eni za podno{enje tu`be u parnicama zbog smetanja
posjeda, za za{titu prava iz radnog odnosa i sl.
Tu`bu radi zakonskog izdràvanja koju podnese razvedeni bra~ni drug

tri godine poslije razvoda braka odbacuje predsjednik vije}a, po slu`benoj
du`nosti, u stadiju prethodnog ispitivanja tu`be. (Vrhovni sud BiH, Rev.
279/86 od 16.10.1986. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom
postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 561).
U pravnoj teoriji smatra se da neblagovremenost tu`be ne predstavlja procesnopravni, ve} materijalnopravni nedostatak, budu}i da protekom prekluzivnog roka stranka gubi samo subjektivno pravo (tako Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., i Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova,
Beograd, 1980., str. 311). Zbog toga bi usljed ovakvog nedostatka tu`bu trebalo odbiti, a ne odbaciti. Zakon je, me|utim, izri~it, te neblagovremenost tu`be
ubraja me|u procesne smetnje.
S druge strane, ne moè se odbaciti tu`ba kao preuranjena, ve} se u tom
slu~aju o tome mora meritorno odlu~iti presudom:
Tu`ba u parni~nom postupku se ne moè odbaciti kao preuranjena, jer

takva mogu}nost nije predvi|ena nijednom odredbom ZPP. U takvom slu~aju
tu`beni zahtjev se ima odbiti. (Vrhovni sud Kosova, G`-323/69, objavljeno u
]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava,
Beograd, 2000., str. 71).
Ne moè se re{enjem odbaciti tu`ba zbog toga {to tra`bina koja je predmet spora nije dospela, ve} se o tome mora presudom meritorno odlu~iti
(Vrhovni sud Srbije, G`-942/67, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 71).
5
Stav 1. ta~. 3., 4., 5., 6. i 7. Prema odredbama ranije vaè}ih zakona o
parni~nom postupku sud je bio ovla{ten tek na pripremnom ro~i{tu donijeti
rje{enje o odbacivanju tu`be ako o istom zahtjevu ve} te~e parnica me|u istim
strankama, ako je stvar ve} pravosna`no presu|ena, ako su stranke o predmetu spora ve} sklopile sudsku nagodbu, ako se tuìtelj odrekao tu`benog
zahtjeva, te ako tuìtelj nema pravnog interesa za podno{enje tu`be. O ovim
procesnim pretpostavkama sud sada odlu~uje ve} u fazi prethodnog ispitivanja tu`be.
Stav 1. ta~ka 3. Jedno od osnovnih dejstava litispendencije, tj. postojanja parnice, jeste da se, dok parnica te~e, ne moè u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica me|u istim strankama. Sud o ovoj procesnoj pretpostavci vodi
ra~una po slu`benoj du`nosti tokom cijelog postupka, pa ako takva parnica
bude pokrenuta, sud }e tu`bu odbaciti (v. ~lan 60.)
125
Stav 1. ta~ka 4. Ako sud, pri prethodnom ispitivanju tu`be, utvrdi da se

tu`beni zahtjev odnosi na stvar o kojoj je ve} pravomo}no odlu~eno, odbaci}e
tu`bu. Sud i o ovoj procesnoj pretpostavci vodi ra~una po slu`benoj du`nosti
tokom cijelog postupka (v. ~lan 196.).
Ne radi se o pravosna`no presu|enoj stvari zbog odricanja od tu`benog

zahtjeva, kada u novoj parnici tuìlac zahtijeva isplatu ranijeg spornog iznosa
pozivom na vansudsko poravnanje zaklju~eno prije odricanja od ranijeg
tu`benog zahtjeva za isplatu razlike u cijeni. (Vrhovni sud BiH, P`-451/90 od
sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 568)
Ako su stranke zaklju~ile ugovor o poravnanju ili ugovor o prenovu, a
tuìlac zahtijeva izvr{enje obaveze du`nika iz nekog od tih ugovora, tada je
razli~ita sadrìna zahtjeva u odnosu na zahtjev tuìoca postavljen u parnici
u kojoj se odrekao tu`benog zahtjeva i stvar ne bi bila pravosna`no
presu|ena. (Vrhovni sud Republike Srpske Rev. 18/95 od 22.5.1995. godine)
Nema zapreke za ponovno su|enje ako je ranija parnica u istoj stvari
zavr{ena obustavom postupka zbog zakonske pretpostavke o povla~enju
tu`be. (Presuda Vrhovnog suda FBiH broj P`-90/98 od 19.5.1998. godine,
objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 2/98)
Za postojanje presu|ene stvari potrebno je da se ispune tri uslova: da
postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, identitet zahtjeva i identitet ~injeni~nog osnova. U odnosu na obi~ne umje{a~e pravosna`na presuda
proizvodi tzv. intervencijsko dejstvo i ne moè djelovati neposredno. Umje{a~i
koji imaju poloàj jedinstvenog suparni~ara, direktno su vezani pravosna`no{}u
presude. (Vrhovni sud Republike Srpske, Rev. 14/96 od 14.5.1996. godine,
objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Republike Srpske, Banja
Luka, juni 1999., str. 223)
Odluka stranog suda kojom je razveden brak stranaka, koji su dràvljani Republike Srpske, a i odluka o povjeravanju i izdràvanju zajedni~kog
djeteta, ne moè se priznati ako se bilo koja od stranaka tome protivi, pa
se u ovakvom slu~aju ne moè govoriti o presu|enoj stvari. (Vrhovni sud
Republike Srpske Rev. 12/95 od 20.7.1995. godine, objavljeno u Biltenu sudske
prakse Vrhovnog suda Republike Srpske, Banja Luka, juni 1999, str. 225)
8
Stav 1. ta~ka 5. Odredbe o sudskoj nagodbi ili poravnanju sadràne su u ~l.

87-93. ovog zakona. O predmetu spora o kojem su stranke zaklju~ile sudsku
nagodbu ne moè se voditi parnica, pa ako takva parnica bude pokrenuta,
sud, koji o tome vodi ra~una po slu`benoj du`nosti tokom cijelog postupka,
donije}e rje{enje kojim se tu`ba odbacuje.
Stav 1. ta~ka 6. Odricanjem od tu`benog zahtjeva dolazi do dono{enja presude na osnovu odricanja, kojom se odbija tu`beni zahtjev (v. ~lan 181.).
Ovakva presuda, po pravomo}nosti, proizvodi isto dejstvo kao i svaka druga
presuda, pa smatramo da nije bilo potrebno izdvajati ovu procesnu smetnju
126
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
u posebnu odredbu, budu}i da je ona ve} obuhva}ena odredbom st. 1. ta~ka

4. ovog ~lana (postojanje pravomo}ne presude o istom zahtjevu).
10
Stav 1. ta~ka 7. Postojanje pravnog interesa kod kondemnatornih i konstitutivnih tu`bi se pretpostavlja, te se kao procesna pretpostavka javlja samo kod
deklaratornih tu`bi (tu`bi za utvr|enje). Postojanje pravnog interesa nije
potrebno posebno ispitivati ni kod deklaratornih tu`bi, ako on proizilazi iz
zakona ili drugog akta nadle`nog organa (v. komentar uz ~lan 54/11, 12. i
13.). U ostalim slu~ajevima, nepostojanje pravnog interesa za podno{enje tu`be
za utvr|enje predstavlja razlog za odbacivanje tu`be. Prema stavu Vrhovnog
suda BiH odbijanjem tu`benog zahtjeva zbog nedostatka pravnog interesa,
umjesto da odbaci tu`bu, drugostepeni sud je u~inio samo relativno bitnu
povredu odredaba parni~nog postupka, na koju revizijski sud ne pazi po
slu`benoj du`nosti. (Vrhovni sud BiH, Rev. 433/90 od 5.7.1991. g., objavljeno
u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom
praksom, Sarajevo, 2004., str. 530) Postojanje pravnog interesa sud provjerava
samo prije dono{enja odluke o tu`benom zahtjevu, pa o njoj drugostepeni sud
ne vodi ra~una po slu`benoj du`nosti. (Vrhovni sud Republike Srpske, Rev.
457/02 od 27.5.2004. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda
Republike Srpske, Banja Luka, juni 2004., str. 221; Vrhovni sud Hrvatske G`556/95 od 8.10.1996. g., objavljeno u (v. Dika - îzmi}, Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 485)
11
Stav 1. ta~ka 8. Ako su u tu`bi postojali nedostaci iz ~lana 66. koji su otklonjivi (neurednost tu`be, nedostaci u pogledu strana~ke ili parni~ne sposobnosti stranaka, zastupanja stranaka, te postojanja ovla{tenja za pokretanje parnice), ali tuìtelj ne postupi po nalogu suda i preduzme radnje radi njihovog
otklanjanja, sud }e tu`bu odbaciti.
12
Stav 2. Ako sud utvrdi da je za rje{avanje spora nadleàn neki drugi niì
ili vi{i sud, ili drugi mjesno nadleàn sud u okviru iste stvarne nadle`nosti,
donije}e rje{enje kojim se ogla{ava nenadle`nim i predmet, po pravomo}nosti
tog rje{enja, ustupiti nadle`nom sudu. Sud }e postupiti na ovaj na~in samo
ako je nadleàn drugi sud iz istog entiteta. U protivnom, tu`bu }e odbaciti
prema odredbama stava 1. ta~ka 1. ovog ~lana.
13
Protiv svih rje{enja koje sud donosi na osnovu ~lana 67. tuìlac ima pravo
na posebnu àlbu.
^lan 68.
Ako smatra da nema dovoljno ~injenica za dono{enje odluke o pitanju
koje se postavilo u toku prethodnog ispitivanja tu`be, sud }e o tom
pitanju odluku donijeti naknadno, ~im bude raspolagao sa dovoljno
~injenica.
Odredba ovog ~lana bila je ve}im dijelom sadràna u ranijim odredbama ~l.
283. ZPP-a RS i ~lana 264. ZPP-a FBiH. Ove odredbe predvi|ale su mogu}nost
127
predsjednika vije}a da o nekom pitanju koje se postavilo u toku prethodnog

ispitivanja tu`be, a za odlu~ivanje o kojem nema dovoljno osnova, donese
odluku nakon prijema odgovora na tu`bu ili na pripremnom ro~i{tu. Nova
odredba govori o ~injenicama kojima raspolaè sud umjesto o osnovu, te
momenat dono{enja odluke ne ograni~ava na fazu nakon prijema odgovora na
tu`bu ili pripremno ro~i{tu, ve} sudu ostavlja mogu}nost da takvu odluku
donese i nakon pripremnog ro~i{ta.
2
Ako smatra da na osnovu navoda iz tu`be, te na osnovu onoga {to je

sudu poznato, ne moè donijeti odluku o jednom od pitanja koja su se
postavila u stadiju prethodnog ispitivanja tu`be , sud ta pitanja moè
rije{iti i kasnije , kada na osnovu ~injeni~nih navoda stranaka iznesenih u
podnescima ili na ro~i{tu bude mogu}e o njima odlu~iti. S obzirom da u
takvom slu~aju sud nije u toku prethodnog ispitivanja tu`be utvrdio da
postoje procesne pretpostavke za dalje vo|enje postupka, zakon privremeno stvara presumpciju da te pretpostavke postoje , dok ih sud ne ispita u daljem toku postupka. (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom
postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980.)
^lan 69.
Tu`ba sa prilozima se dostavlja tuènom na odgovor u roku od 30 dana
od dana prijema ispravne i potpune tu`be u sudu.
Odredba ~lana 69. sadrì dvije bitne razlike u odnosu na ranije vaè}e zakonodavstvo: ona predvi|a obavezno dostavljanje tu`be tuènom radi davanja
odgovora, te izri~ito odre|uje rok u kojem sud mora tu`bu dostaviti tuènom.
Jedna od bitnih karakteristika koje novi zakon unosi u fazu pripremanja glavne
rasprave je obavezno podno{enje pismenog odgovora na tu`bu (~lan 70.). U tom
smislu obavezno je i dostavljanje tu`be na odgovor tuènom, pa odredba ~lana
69. predvi|a obavezno dostavljanje tu`be sa prilozima tuènom radi davanja
odgovora, u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tu`be u sudu.
Prema odredbama dosada{njih procesnih zakona, dostavljanje tu`be tuènom

i pozivanje tuènog da podnese odgovor na tu`bu bile su dvije razli~ite procesne radnje. Dostavljanje tu`be tuènom bilo je obavezno, ali nije bilo obaveze
podno{enja pismenog odgovora na tu`bu, pa je tu`ba tuènom dostavljana
obi~no uz dostavu poziva za pripremno ro~i{te ili glavnu raspravu. U pogledu odgovora na tu`bu, odredbe ranije vaè}ih ~l. 266. ZPP-a FBiH odnosno
285. ZPP-a RS predvi|ale su samo mogu}nost da predsjednik vije}a od tuènog
zatraì da podnese odgovor na tu`bu, ako bi zbog sloènosti spora ili zbog
ve}eg broja zahtjeva stavljenih u tu`bi bilo cjelishodno da se tuèni pismeno
izjasni o navodima iz tu`be. Tu`ba je obavezno dostavljana tuènom na odgovor jedino u postupku u privrednim sporovima. (~l. 495. st. 1. ZPP-a RS i
486. ZPP-a FBiH). Prema novom zakonu, tu`ba se obavezno dostavlja tuènom
na odgovor, prije zakazivanja pripremnog ro~i{ta, u svim predmetima.
128
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Tu`ba se dostavlja tuènom nakon {to

tu`be, utvrdi da nema smetnji za dalji
bude otklonjen nedostatak konstatovan
(v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Dostavljanjem tu`be tuènom parnica po~inje da te~e. O litispendenciji vidi

detaljnije uz ~lan 60.
Nova odredba predvi|a i rok u kojem sud mora tu`bu uputiti tuènom.
Zakonodavac je ovom odredbom o~igledno èlio obavezati sud da predmet
uzme u rad, odnosno provede fazu prethodnog ispitivanja tu`be, odmah po
njenom prijemu, a najkasnije u roku od 30 dana. Na isti na~in zakon predvi|a
rokove za zakazivanje pripremnog ro~i{ta po prijemu odgovora na tu`bu,
zakazivanje glavne rasprave nakon odrànog pripremnog ro~i{ta i sl., pa je
o~igledna tendencija zakonodavca da sud obaveè na odre|enu procesnu disciplinu. U dosada{njoj primjeni novog zakona pokazalo se da je ova odredba, kao i druge koje propisuju rokove za postupanje suda, efikasna u manjim sudovima, u kojima je broj predmeta po jednom sudiji ne{to manji, dok
je sudovi sa velikim prilivom novih predmeta, a pogotovo sa velikim brojem
zaostalih nerije{enih predmeta, nisu u stanju u potpunosti sprovesti.
Rok od 30 dana u kome sud mora dostaviti tu`bu tuènom te~e od dostave
tu`be sudu. Me|utim, ukoliko je tu`ba sadràvala odre|ene nedostatke, te je
vra}ena na ispravku ili dopunu u skladu s odredbom ~lana 66. ovog zakona,
ovaj rok te~e od prijema ispravne i potpune tu`be u sudu.
Tu`ba je, kao akt iz kojeg tuèni prvi put saznaje da je protiv njega pokrenut
parni~ni postupak, jedini akt za koji zakon predvi|a obaveznu dostavu po
odredbama o li~nom dostavljanju (v. ~lan 347.).
sud, na osnovu prethodnog ispitivanja

redovan razvoj postupka ili nakon {to
prilikom prethodnog ispitivanja tu`be.
Beograd, 1989., str. 220).
3. Odgovor na tu`bu
a) Odgovor na tu`bu i njegov sadràj
^lan 70.
(1) Nakon prijema tu`be sa prilozima, tuèni je duàn najkasnije u roku od
30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tu`bu.
(2) Prilikom dostavljanja tu`be tuènom, sud }e pou~iti tuènog o obavezi iz
stava 1. ovog ~lana, o tome {ta treba da sadrì odgovor na tu`bu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tu`bu u odre|enom roku.
1
U ranije vaè}im zakonima materiju odgovora na tu`bu regulisale su odredbe

~lana 285. ZPP-a RS i ~lana 266. ZPP-a FBiH. Nova odredba ~lana 70.,
me|utim, bitno se razlikuje od tih odredbi. Podno{enje odgovora na tu`bu, po
ranijim pravilima, nije bilo obavezno. Zakon je predvi|ao u kojim slu~ajevima
predsjednik vije}a moè zatraìti od tuènog da podnese odgovor na tu`bu.
129
Rok za podno{enje odgovora na tu`bu koji je zakon predvi|ao bio je sudski rok od najvi{e 15, a izuzetno 30 dana. Nedostavljanje odgovora ~ak i u
ovom slu~aju nije za tuènog imalo bilo kakve posljedice, te je, ukoliko tuèni
ne podnese odgovor na tu`bu, sud zakazivao pripremno ro~i{te ili ro~i{te za
glavnu raspravu. Raniji zakoni predvi|ali su, tako|e, da tuèni moè pismeno
odgovarati na tu`bu, iako mu sud to nije naloìo.
2
Uvo|enjem obaveze podno{enja odgovora na tu`bu, kao i obaveznog odràvanja pripremnog ro~i{ta, novi ZPP bitno mijenja zna~aj pripremne faze postupka.
Stav 1. Obavezno podno{enje pismenog odgovora na tu`bu. Dok prema ranijem zakonu ova faza postupka nije bila obavezna, sada je to bez izuzetka.
Podno{enje pismenog odgovora na tu`bu od velikog je uticaja na pripremanje daljeg toka postupka. Ono omogu}ava da se tuèni u ranoj fazi postupka uklju~i u raspravljanje. Tako|e, imaju}i u vidu da je odredbom ~lana 71.
predvi|en i obavezni sadràj odgovora na tu`bu, ovaj podnesak tuènog
omogu}ava i sudu i tuìtelju da se pripreme za dalje faze postupka.
Tuèni u odgovoru na tu`bu moè isticati procesne prigovore. Ovo }e

omogu}iti sudu da, ukoliko utvrdi da su ovi prigovori osnovani, donese
odluku o odbacivanju tu`be prije zakazivanja pripremnog ro~i{ta, ~ime se
postiè zna~ajna u{teda u vremenu i tro{kovima postupka. (Odluku o postojanju parnice, presu|enoj stvari, zaklju~enoj sudskoj nagodbi o istom zahtjevu, odricanju od istog zahtjeva ili nepostojanju interesa za podno{enje tu`be
za utvr|enje, sud je prema ranije vaè}im zakonima mogao donositi tek na
pripremnom ro~i{tu, dok mu nova odredba ~lana 67. omogu}ava da to u~ini
ve} u prethodnom ispitivanju tu`be, pa i nakon prijema odgovora na tu`bu.)
Ukoliko tuèni u odgovoru na tu`bu prizna tu`beni zahtjev, sud ve} u toj
fazi moè donijeti presudu na osnovu priznanja.
Sud }e, dalje, na osnovu odgovora na tu`bu ocijeniti da li je neophodno

zakazivati pripremno ro~i{te. Ukoliko iz navoda tuènog iznesenih u odgovoru na tu`bu proizilazi da ~injenice me|u strankama nisu sporne, te da su
jedino sporna pravna pitanja, ili ako iz navoda, kako tu`be tako i odgovora
na tu`bu, proizilazi da se radi o jednostavnom slu~aju, sud, u skladu s odredbom ~lana 76. zakona, ne mora zakazivati pripremno ro~i{te, ve} }e odmah
zakazati ro~i{te za glavnu raspravu, te se dalji postupak moè okon~ati na
samo jednom ro~i{tu, bez nepotrebnog odlaganja.
S druge strane, tuìtelj }e iz navoda odgovora na tu`bu saznati stav tuènog

prema tu`bi i tu`benom zahtjevu, {to }e mu omogu}iti da, u pismenom podnesku podnesenom prije pripremnog ro~i{ta ili na samom pripremnom ro~i{tu
(ili ro~i{tu za glavnu raspravu ako se pripremno ro~i{te ne odràva), pojasni
i dopuni neke od svojih ~injeni~nih navoda, te da pripremi eventualne
dodatne dokazne prijedloge. Time se uveliko olak{ava odvijanje pripremnog
ro~i{ta i pobolj{ava njegov efekat.
130
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Podno{enje odgovora na tu`bu predstavlja bitan momenat u postupku, jer

predstavlja upu{tanje tuènog u raspravljanje (v. ~lan 72.), te tuèni time
stvara odre|ene posljedice u procesnom smislu. Nakon podno{enja odgovora
na tu`bu potreban je pristanak tuènog za subjektivno preina~enje (~lan 58.
st. 2.), vi{i sud prvog stepena se ne moè ni povodom prigovora ni po
slu`benoj du`nosti oglasiti stvarno nenadleìm za predmete iz nadle`nosti
nièg suda prvog stepena (~lan 17. st. 2. - odredba postoji samo u ZPP-u
FBiH), tuèni ne moè vi{e isticati prigovor mjesne nenadle`nosti (~lan 19. st.
1.), niti se sud moè oglasiti mjesno nenadle`nim (~lan 19. st. 2.).
10
Iako zakon predvi|a obavezno podno{enje pismenog odgovora na tu`bu, postupak }e se, pod odre|enim uslovima, bez posebnih {tetnih posljedica za
tuènog, nastaviti i kada tuèni nije podnio odgovor na tu`bu. Jedina sankcija za nepodno{enje odgovora na tu`bu je mogu}nost dono{enja presude zbog
propu{tanja. Da bi bila donesena presuda zbog propu{tanja, tuìtelj to mora
predloìti u samoj tu`bi. Ukoliko to ne u~ini, sud }e, i pored toga {to tuèni
nije dostavio odgovor na tu`bu u pismenom obliku, zakazati pripremno ro~i{te,
te }e se tuèni imati mogu}nost izjasniti na sve navode tu`be na tom ro~i{tu
(v. komentar uz ovaj ~lan pod 16 i 17). Praksa pokazuje da tuìtelji, me|u
kojima je jo{ uvijek veliki broj neukih stranaka koje ne zastupaju lica ovla{tena
za pruànje pravne pomo}i, vrlo ~esto, zbog nepoznavanja pravila postupka,
propuste u tu`bi iznijeti ovaj prijedlog, te se u relativno velikom broju
slu~ajeva postupak nastavlja i o predmetu meritorno odlu~uje iako tuèni nije
podnio odgovor na tu`bu.
11
Ako tuìtelj nije predloìo dono{enje presude zbog propu{tanja, pa sud odredi pripremno ro~i{te, tuèni }e odgovor na tu`bu iznijeti usmeno na pripremnom ro~i{tu. Ako to propusti u~initi ~ak i na pripremnom ro~i{tu, bilo iz razloga {to na njega nije pristupio ili iz drugog razloga, moè to u~initi ~ak i na
ro~i{tu za glavnu raspravu. No, u ovom slu~aju tuèni }e biti znatno ograni~en
odredbama ~lana 77. i 102. st. 2. koje predvi|aju da nakon pripremnog ro~i{ta
stranke ne mogu iznositi nove ~injenice i nove dokaze, osim u izuzetnim
slu~ajevima. Tuèni bi se, dakle, u svom odgovoru morao ograni~iti na pravna pitanja, a ako iznese nove ~injenice sud ih ne moè uzeti u obzir pri
dono{enju odluke. Tako|e, tuèni ne moè predlagati izvo|enje bilo kakvih
dokaza, osim ukoliko ih, kao {to je predvi|eno odredbom ~lana 102. st. 2.,
nije mogao ranije iznijeti bez svoje krivice. Zakonodavac, dakle, izraz odgovor na tu`bu upotrebljava u prvom redu u smislu pismenog odgovora na
tu`bu, ali je, imaju}i u vidu naprijed izloèno, o~igledno da se pod odgovorom na tu`bu moraju smatrati i parni~ne radnje kojima tuèni iznosi svoju
odbranu na ro~i{tu.
12
Me|utim, smatramo da je zakonodavac u odredbama kojima se predvi|a da

se odre|ene radnje mogu preduzeti do podno{enja odgovora na tu`bu (~lan
17. st. 2. samo u ZPP-u FBiH i ~lan 19.) ovaj izraz koristio isklju~ivo u
smislu pismenog podneska. Tako, ako tuèni propusti da podnese pismeni
odgovor na tu`bu, na pripremnom ro~i{tu ili glavnoj raspravi ne}e mo}i isticati prigovor mjesne nenadle`nosti (~lan 19. st. 1.). Isto tako, sud se nakon
proteka roka za podno{enje odgovora na tu`bu ne bi mogao oglasiti mjesno
131
nenadle`nim (~lan 19. st. 2.), a vi{i sud se ne bi mogao oglasiti stvarno nenadle`nim u slu~aju stvarne nadle`nosti nièg suda (~lan 17. st. 2. ZPP-a FBiH).
Navedene odredbe za svrhu imaju rje{avanje ovih procesnih pitanja u {to
ranijoj fazi, pa smatramo da ih u tom smislu treba i tuma~iti (v. komentar
uz ~lan 72/6).
13
Stav 2. Prilikom dostavljanja tu`be tuènom, sud }e tuènog upozoriti o

obavezi da dostavi odgovor na tu`bu u zakonom odre|enom roku, o sadràju
odgovora na tu`bu, te o posljedicama nepodno{enja odgovora na tu`bu.
14
Sadràj odgovora na tu`bu propisan je odredbom ~lana 71. Zakona.
15
Op{ti rok za podno{enje odgovora na tu`bu predvi|en odredbom stava 1.

ovog ~lana je 30 dana, ali sud, u postupcima u parnicama zbog smetanja
posjeda, moè odrediti rok za podno{enje odgovora na tu`bu kra}i od 30 dana
(v. ~lan 424.).
16
Jedina posljedica nedostavljanja odgovora na tu`bu koju predvi|a ZPP jeste

mogu}nost dono{enja presude zbog propu{tanja. Da bi sud donio ovakvu presudu, neophodno je da tuìtelj to predloì ve} u tu`bi (o presudi zbog
propu{tanja vidi vi{e u komentaru uz ~l. 182. i 183.) Radi se o izuzetno
ozbiljnoj posljedici za tuènog, jer protiv presude zbog propu{tanja nije
dozvoljena àlba. Tuèni moè podnijeti prijedlog za povrat parnice u prija{nje
stanje ako su ispunjeni uslovi iz ~lana 328. i 329. Zakona. Da bi odredbe o
obaveznosti odgovora na tu`bu imale efekta, neophodna je dosljednija primjena norme o pretpostavkama za traènje povrata u prija{nje stanje. U dosada{njoj praksi uo~ljiva je bila vrlo liberalna interpretacija ove norme, a prijedlozima za povra}aj u prija{nje stanje je ~esto udovoljavano bez ispitivanja
opravdanosti razloga propu{tanja, te bez provo|enja bilo kakvih dokaza na te
okolnosti, pa ovakvu praksu ne bi trebalo nastaviti.
17
Ukoliko tuìtelj u tu`bi ne stavi prijedlog za dono{enje presude zbog

propu{tanja, za tuènog koji nije podnio odgovor na tu`bu ne nastaje nikakva negativna posljedica. U tom slu~aju sud }e postupiti u skladu s odredbom ~lana 75. st. 2. Zakona, te }e po proteku roka za podno{enje odgovora
zakazati pripremno ro~i{te.
^lan 71.
(1) U odgovoru na tu`bu, tuèni }e ista}i mogu}e procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tu`beni zahtjev, te navesti
i druge podatke koje u skladu s odredbama ~lana 334. ovog zakona mora
imati svaki podnesak.
(2) Ako tuèni osporava tu`beni zahtjev, odgovor na tu`bu mora sadràti i
razloge iz kojih se tu`beni zahtjev osporava, ~injenice na kojima tuèni
zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice, te pravni
osnov za navode tuènog.
132
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Novi zakon propisuje obavezni sadràj odgovora na tu`bu. Ova odredba nije
postojala u ranijim zakonima s obzirom da ni samo podno{enje odgovora na
tu`bu nije bilo obavezno.
Op{te napomene. Kao i odredba koja propisuje sadràj tu`be (~lan 53.) i
odredba ovog ~lana predvi|a niz elemenata koje treba sadràvati svaki odgovor na tu`bu: podatke propisane odredbom ~lana 334, procesne prigovore,
izja{njenje o tu`benom zahtjevu, te, ako tuèni osporava tu`beni zahtjev,
razloge osporavanja, ~injenice na kojima se zasnivaju navodi odgovora na
tu`bu, dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice i pravni osnov navoda tuènog.
Osim procesnih prigovora i pravnog osnova odgovora na tu`bu, koji su fakultativni, radi se o obaveznim elementima odgovora na tu`bu, s tim {to su elementi navedeni u stavu 2. ovog ~lana obavezni samo kod odgovora kojima
se osporava tu`beni zahtjev.
Stav 1. Odgovor na tu`bu, kao i drugi podnesci, mora sadràvati podatke propisane odredbom ~lana 334. Zakona. Radi se o obaveznim elementima u nedostatku
kojih sud postupa u skladu s odredbom ~lana 336., tj. podnesak - odgovor na
tu`bu, najprije vra}a tuènom radi ispravke ili dopune, a zatim, ako tuèni ne
dopuni podnesak, odgovor na tu`bu moè odbaciti ili smatrati povu~enim.
Procesni prigovori nisu obavezni element odgovora na tu`bu, jer ih tuèni

isti~e samo ukoliko smatra da postoje odre|ene procesne smetnje za dalje
vo|enje postupka. Me|utim, ~ak i ako ovakve smetnje postoje, a tuèni ih
ne istakne u odgovoru na tu`bu, moè ih, u skladu s odredbom ~lana 79.,
iznijeti na pripremnom ro~i{tu, izuzev prigovora mjesne nenadle`nosti, koji se
moè iznijeti najkasnije u pismenom odgovoru na tu`bu (v. ~lan 19. stav 1.
i komentar uz ~lan 70/12).
Tuèni se u odgovoru na tu`bu mora izjasniti o meritumu spora, odnosno o

tome da li priznaje ili osporava tu`beni zahtjev. Ovo je su{tinski dio svakog
odgovora na tu`bu i kao takav je obavezni element bez kojeg se odgovor na
tu`bu smatra nepotpunim. Tako, tuèni vi{e ne bi mogao u odgovoru na tu`bu
ista}i samo procesne prigovore, te navesti da }e se o osnovanosti tu`benog
zahtjeva izjasniti nakon {to sud rije{i o ovim procesnim pitanjima.
(Izuzetak od ovog pravila je prethodno isticanje prigovora, cautio iudicatum
solvi, odnosno zahtjeva za polaganje aktorske kaucije. Odredbama ~l. 82. i
84. Zakona o rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u
odre|enim odnosima izri~ito je predvi|eno da u sporovima u kojima se kao
tuìtelj javlja strani dràvljanin, tuèni nije duàn nastaviti postupak u
glavnoj stvari sve dok se pravomo}no ne odlu~i o njegovom zahtjevu za osiguranje tro{kova, a ako zahtjev bude usvojen dok tuìtelj ne poloì osiguranje. Tuèni ovaj zahtjev podnosi prije upu{tanja u raspravu o glavnoj stvari.
Sud bi, dakle, u slu~aju isticanja takvog zahtjeva, najprije o njemu morao
odlu~iti, te, ukoliko ga prihvati, pozvati tuìtelja da uplati iznos odre|en
rje{enjem suda i tek nakon toga pozvati tuènog da da odgovor na tu`bu
u roku od 30 dana.)
133
Stav 2. Ako tuèni u odgovoru na tu`bu prizna tu`beni zahtjev, sud }e odmah
donijeti presudu na osnovu priznanja, osim ako se radi o zahtjevu kojim
stranke ne mogu raspolagati (v. ~l. 65. i 180.). Ako tuèni, me|utim, ospora va tu`beni zahtjev, {to je u praksi naj~e{}i slu~aj, duàn je obrazloìti svoje
navode, te ta~no navesti koji dio tu`benog zahtjeva osporava, osporava li i
osnov i visinu tu`benog zahtjeva, te ove svoje navode potkrijepiti dokazima
koji potvr|uju ~injeni~ne navode odgovora na tu`bu. Odredba stava 2. predvi|a kao posebne elemente odgovora na tu`bu: razloge iz kojih se tu`beni
zahtjev osporava, ~injenice na kojima tuèni zasniva svoje navode, dokaze
kojima se utvr|uju te ~injenice, te pravni osnov za navode tuènog.
U razlozima osporavanja tu`benog zahtjeva tuèni moè navesti bilo koji

razlog iz kojeg osporava tu`beni zahtjev. U pravilu, tuèni bi u svakom slu~aju
trebao navesti da li osporava osnov tu`benog zahtjeva ili samo njegovu visinu, da li je sporan ~injeni~ni ili pravni osnov tu`benog zahtjeva, te ista}i
eventualne materijalnopravne prigovore.
Prema tome, svaki odgovor na tu`bu kojim se tu`ba osporava mora sadràvati
razloge osporavanja, dok od tih razloga zavisi i koji drugi elementi moraju
biti sadràni u odgovoru na tu`bu. Tako, ako tuèni ne osporava ~injeni~ne
navode tu`be, ali smatra da iz datog ~injeni~nog osnova ne proizilaze pravne
posljedice koje tuìtelj izvodi, njegov odgovor na tu`bu ne mora sadràvati
bilo kakve ~injeni~ne navode ili dokaze na te okolnosti.
Za ~injeni~ni osnov odgovora na tu`bu, dokaze kojima se utvr|uju te

~injenice, te pravni osnov odgovora na tu`bu vaì isto {to je re~eno i za
~injenice, dokaze, te pravni osnov kao elemente tu`be (v. ~lan 53/15, 16. i
19.). Iako to zakon u pogledu odgovora na tu`bu ne predvi|a izri~ito, smatramo da je i ovdje pravni osnov odgovora na tu`bu fakultativni element, jer
je sud taj koji primjenjuje materijalno pravo, te nije vezan pravnim argumentima stranaka. (Tako i Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku,
Sarajevo, 2004. g., str. 85)
10
nepotpun
Ako odgovor na tu`bu ne sadrì jedan od obaveznih elemenata (n
odgovor na tu`bu), sud }e, u skladu s odredbom ~lana 73. ovog zakona, postupiti na na~in predvi|en odredbom ~lana 336., odnosno pozvati tuènog da
ispravi ili dopuni odgovor na tu`bu, te ukoliko tuèni u ostavljenom roku ne
postupi po nalogu suda odgovor na tu`bu odbaciti ili smatrati povu~enim (v.
komentar uz ~lan 73.). U svakom slu~aju, sud }e postupiti na ovaj na~in u
slu~aju nedostatka elemenata iz stava 1. ovog ~lana. U pogledu obaveznosti
elemenata propisanih odredbom stava 2. ovog ~lana, ona, kao {to je navedeno, zavisi od toga da li se u odgovoru na tu`bu tu`beni zahtjev priznaje ili
osporava, te u ovom drugom slu~aju - od razloga osporavanja.
^lan 72.
Kad je u ovom zakonu predvi|eno da stranka moè staviti odre|en
prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parni~nu radnju dok se
134
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
tuèni ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor odnosno prijedlog moè se staviti dok sud ne primi odgovor na tu`bu.
1
Odredba ~lana 72. odre|uje momenat upu{tanja tuènog u raspravljanje o

glavnoj stvari.
Ranija odredba koja je regulisala ovu materiju bila je sadràna u ~l. 297. st.
5. ZPP-a RS, odnosno ~lanu 279. st. 5. ZPP-a FBiH. Ove odredbe predvi|ale
su da se parni~ne radnje koje se preduzimaju do upu{tanja tuènog u parnicu mogu preduzeti najkasnije na pripremnom ro~i{tu ili prvom ro~i{tu za
glavnu raspravu, i to - tuìlac dok ne zavr{i izlaganje po tu`bi, a tuèni dok
ne zavr{i svoj odgovor na tu`bu.
Preduzimanje odre|enih parni~nih radnji zavisi od upu{tanja tuènog u

raspravljanje o glavnoj stvari. Odredbe ranije vaè}ih zakona predvi|ale su da
je za isticanje prigovora mjesne nenadle`nosti, prigovora stvarne nenadle`nosti
vi{eg prvostepenog suda da odlu~uje o sporu iz nadle`nosti nièg prvostepenog suda, protivljenje subjektivnom preina~enju tu`be i protivljenje
povla~enju tu`be, bitan momenat upu{tanja tuènog u raspravljanje. Me|utim,
prema odredbama novog zakona trenutak upu{tanja tuènog u raspravljanje,
a time i ova odredba, ima zna~aja samo za subjektivno preina~enje tu`be, za
koje je, prema odredbi ~lana 58. st. 2., potreban pristanak prvobitno tuènog
ako se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.
U pogledu mogu}nosti isticanja prigovora mjesne nenadle`nosti i stvarne nenadle`nosti vi{eg suda od strane tuènog, kao i mogu}nosti da se sud po
slu`benoj du`nosti oglasi mjesno odnosno stvarno nenadle`nim, nove odredbe
~lana 17. st. 2. i ~lana 19. izri~ito vezuju ove radnje za trenutak podno{enja
odgovora na tu`bu. [to se ti~e pristanka tuènog na povla~enje tu`be, on je
po novom zakonu neophodan ve} nakon dostavljanja tu`be tuènom. Stoga
momenat upu{tanja tuènog u raspravljanje vi{e nije od zna~aja za preduzimanje ovih radnji.
Budu}i da je pismeni odgovor na tu`bu obavezan, da se u odgovoru na tu`bu

tuèni mora izjasniti o glavnoj stvari, te da prije podno{enja odgovora na
tu`bu tuèni nema mogu}nosti upu{tanja u raspravljanje, to trenutak predaje
odgovora na tu`bu sudu predstavlja momenat upu{tanja tuènog u raspravljanje. Dosada{nja odredba koja je predvi|ala da se parni~ne radnje koje se
preduzimaju do upu{tanja tuènog u parnicu mogu preduzeti najkasnije na
pripremnom ro~i{tu ili na prvom ro~i{tu za glavnu raspravu, i to - tuìlac
dok ne zavr{i izlaganje po tu`bi, a tuèni dok ne zavr{i svoj odgovor na
tu`bu, odraàvala je stav teorije da do upu{tanja u raspravljanje o glavnoj
stvari dolazi tek na pripremnom ro~i{tu ili glavnoj raspravi, a ne podno{enjem
pismenog odgovora na tu`bu, ~ak i ako je takav odgovor bio podnesen i u
njemu se tuèni fakti~ki upustio u raspravljanje.
Odredba ~lana 72. ne previ|a izri~ito koji se trenutak smatra upu{tanjem

tuènog u raspravljanje ukoliko on ne podnese pismeni odgovor na tu`bu,
ili ukoliko njegov odgovor bude odba~en kao nepotpun, a ne bude donesena
135
presuda zbog propu{tanja. Polaze}i od stava da se pod odgovorom na tu`bu

ima smatrati i parni~na radnja kojom tuèni iznosi svoju odbranu na ro~i{tu,
odnosno usmeno izneseni odgovor na tu`bu (v. komentar uz ~lan 70/11),
trenutkom upu{tanja tuènog u raspravljanje u tom slu~aju treba smatrati
trenutak izlaganja njegovog odgovora na tu`bu na pripremnom ro~i{tu ili
ro~i{tu za glavnu raspravu. To bi zna~ilo da bi u takvoj situaciji tuìtelj mogao
i na pripremnom ro~i{tu izvr{iti subjektivnu preinaku tu`be i bez pristanka
prvobitno tuènog, dok on jo{ nije iznio odgovor na tu`bu.
6
U pogledu odredbi ~l. 17. i 19., koje predvi|aju mogu}nost isticanja odre|enih
prigovora od strane tuènog najkasnije u odgovoru na tu`bu, smatramo da
tuèni, ukoliko ne podnese pismeni odgovor na tu`bu, gubi mogu}nost preduzimanja ovih radnji protekom roka za podno{enje pismenog odgovora. Cilj
je navedenih odredbi, naime, da se u {to ranijoj fazi postupka iznesu odre|eni
prigovori koji ne uti~u bitno na samo rje{enje glavne stvari. Stoga je
mogu}nost njihovog preduzimanja vezana ne za fakti~ko upu{tanje tuènog u
raspravljanje o glavnoj stvari, nego za fazu podno{enja pismenog odgovora na
tu`bu, te ako tuèni propusti tu fazu, a ne bude donesena presuda zbog
propu{tanja, gubi mogu}nost njihovog kasnijeg isticanja. Svako druga~ije
tuma~enje bilo bi protivrje~no i ovim odredbama i duhu samog zakona, jer
bi stavljalo u povoljniji poloàj onog tuènog koji nije podnio pismeni odgovor na tu`bu, tako {to bi mu nepodno{enje odgovora na tu`bu omogu}ilo
izno{enje navedenih prigovora nenadle`nosti suda u kasnijoj fazi postupka (v.
i komentar uz ~lan 70/12).
^lan 73.
Kad utvrdi da je odgovor na tu`bu nerazumljiv ili nepotpun, sud }e radi
otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu s odredbom ~lana 336. ovog
zakona.
Odredba ~lana 73. nova je odredba, koja nije postojala u dosada{njim zakonima o parni~nom postupku. Budu}i da je odredbama ove glave predvi|eno
obavezno podno{enje pismenog odgovora na tu`bu, nametnula se potreba za
odredbom koja reguli{e postupanje po odgovoru na tu`bu, u prvom redu ispitivanje njegove urednosti.
Ako odgovor na tu`bu ne sadrì jedan od obaveznih elemenata iz ~lana

71. ovog zakona, sud }e postupiti na isti na~in kao i kada se radi o
prethodnom ispitivanju tu`be u skladu s odredbom ~lana 336. odgovor
na tu`bu }e vratiti tuènom radi ispravke ili dopune, uz uputu {ta treba
ispraviti ili dopuniti, i odrediti rok za ispravku ili dopunu koji ne moè
biti duì od 8 dana. O obaveznosti pojedinih elemenata odgovora na tu`bu
propisanih odredbom ~lana 71. Zakona detaljniji komentar je dat uz ~lan
71.
Ako tuèni ne postupi po nalogu suda u ostavljenom roku, odnosno ako

odgovor na tu`bu ne bude vra}en sudu u ostavljenom roku, smatra}e se
136
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
povu~enim, a ako bude vra}en bez ispravke bi}e odba~en. U oba slu~aja smatra}e se da odgovor na tu`bu nije podnesen blagovremeno, {to moè dovesti
do dono{enja presude zbog propu{tanja ako je tuìtelj predloìo njeno
dono{enje i ako su ispunjeni drugi uslovi iz ~lana 182. zakona.
b) Protivtu`ba i odgovor na protivtu`bu
^lan 74. (ZPP FBiH)
(1) Tuèni moè u odgovoru na tu`bu, a najkasnije na pripremnom ro~i{tu,
podnijeti protivtu`bu, ako je zahtjev protivtu`be u vezi s tu`benim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protivtu`bom traì
utvr|enje nekog prava ili pravnog odnosa o ~ijem postojanju ili nepostojanju zavisi u cijelosti ili djelimi~no odluka o tu`benom zahtjevu.
(2) Nakon odràvanja pripremnog ro~i{ta, protivtu`ba se moè podnijeti samo
ako tuèni na to pristane i ako sud ocijeni da podno{enje protivtu`be
nije usmjereno na odugovla~enje postupka.
(3) Protivtu`ba se ne moè podnijeti ako je za zahtjev iz protivtu`be stvarno
nadleàn vi{i sud.
(4) Odredbe ovog zakona o tu`bi i odgovoru na tu`bu na odgovaraju}i na~in
se primjenjuju i na protivtu`bu i odgovor na protivtu`bu, ako ovim
zakonom nije druga~ije odre|eno.
^lan 74. (ZPP RS)
Tuèni moè u odgovoru na tu`bu, a najdocnije na pripremnom ro~i{tu
da podnese protivtu`bu, ako je zahtjev protivtu`be u vezi s tu`benim
zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protivtu`bom
traì utvr|enje nekog prava ili pravnog odnosa od ~ijeg postojanja ili
nepostojanja zavisi u cjelini ili djelimi~no odluka o tu`benom zahtjevu.
Poslije odràvanja pripremnog ro~i{ta, protivtu`ba se moè podnijeti samo
ako tuèni na to pristane i ako sud ocijeni da podno{enje protivtu`be
nije usmjereno na odugovla~enje postupka.
Odredbe ovog zakona o tu`bi i odgovoru na tu`bu shodno se primjenjuju i na protivtu`bu i odgovor na protivtu`bu, ako ovim zakonom nije
druga~ije odre|eno.
1
Zakon o parni~nom postupku Republike Srpske ne sadrì odredbu iz stava 3.

ovog ~lana ZPP-a FBiH (vidi komentar pod 9)
U odnosu na odredbe ranije vaè}ih zakona (~lan 174. ZPP-a FBiH i ~lan 189.
ZPP-a RS), odredbe o protivtu`bi razlikuju se utoliko {to predvi|aju mogu}nost
137
podno{enja protivtu`be u prvom redu u odgovoru na tu`bu, a najkasnije na

pripremnom ro~i{tu. Prema ranijim odredbama protivtu`ba se mogla podnijeti
sve do zaklju~enja glavne rasprave. Nova odredba ~lana 74., me|utim, predvi|a da se nakon pripremnog ro~i{ta protivtu`ba moè podnijeti samo
izuzetno, ako tuìtelj-protivtuèni na to pristane, te ako podno{enje tu`be nije
usmjereno na odugovla~enje postupka. Uslovi za podno{enje protivtu`be ostali
su isti. S obzirom da se, prema odredbama novog zakona, protivtu`ba u pravilu podnosi u odgovoru na tu`bu, sama odredba je smje{tena u poglavlje o
pripremanju glavne rasprave, iza odredaba o odgovoru na tu`bu, za razliku
od ranije vaè}ih zakona u kojima je materija protivtu`be bila tretirana u
poglavlju o tu`bi.
3
Op{te napomene. Tuèni u parnici koju je tuìtelj pokrenuo protiv njega

moè, pred istim sudom, ista}i svoj samostalan tu`beni zahtjev protiv tuìtelja. Tuèni se tada pojavljuje u ulozi protivtuìtelja, a tuìtelj u ulozi
protivtuènog.
Tuèni, umjesto podno{enja protivtu`be, moè u istoj parnici iznijeti svoje

argumente i u formi prigovora protiv osnovanosti tu`benog zahtjeva tuìtelja, naro~ito ako se radi o kompenzacionoj ili prejudicijelnoj tu`bi. U tom
slu~aju, me|utim, o ovom zahtjevu ne}e biti pravomo}no presu|eno. (Nema
smetnji da se protivljenje tu`benom zahtjevu iz simulovanog pravnog posla
iznese prigovorom umjesto protivtu`bom, Vrhovni sud Vojvodine G`-1269/75,
330; Tuèni se u parnici, kojom tuìteljica traì utvr|enje suvlasni{tva po
osnovu sticanja u braku i po osnovu opoziva poklona, moè braniti ne samo
protivtu`bom, nego i materijalno-pravnim prigovorom., Vrhovni sud
Vojvodine Rev. 313/88, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska
praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 75) Ne moè se,
me|utim, istovremeno sa protivtu`bom isticati i prigovor preboja u odnosu
na isto potraìvanje: Protutuìtelj ne moè u tijeku parnice po tu`bi i protutu`bi isticati u odnosu na tra`binu iz tu`be prigovor prijeboja sa tra`binom
iz protutu`be. (Presuda Vrhovnog suda FBiH broj Rev. 119/01 od 23.8.2001.
godine, objavljena u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH,
broj 2/2001)
Tuèni ovaj svoj zahtjev moè ostvarivati i u samostalnoj parnici. Protivtu`ba

moè za tuìtelja biti prakti~nija iz razloga procesne ekonomije, jer }e ~esto,
zbog koneksnosti zahtjeva, biti potrebno utvrditi iste ~injenice i provoditi iste
dokaze za odlu~ivanje i o tu`benom i o protivtu`benom zahtjevu. Pravila o
protivtu`bi omogu}avaju tuènom, osim toga, da protivtu`bu podnese kod
istog suda, iako taj sud ne bi bio nadleàn po pravilima o mjesnoj nadle`nosti
(atrakciona nadle`nost). (Protivtu`ba se, u zakonom predvi|enim slu~ajevima,
moè podneti sudu koji je stvarno nadleàn za tu`beni zahtev i zahtev iz
protivtu`be, i kad taj sud po op{tim pravilima nije mesno nadleàn za zahtev
iz protivtu`be. Ako je tu`ba povu~ena posle podno{enja protivtu`be,
povla~enje tu`be ne uti~e na zasnovanu mesnu nadle`nost suda po
protivtu`bi. U tom slu~aju postupak se nastavlja po protivtu`bi kao samostal-
138
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
noj tu`bi. - Savezni sud, Grs-67/87, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna

6
Stav 1. Uslovi za podno{enje protivtu`be i vrste protivtu`be. Odredba stava

1. predvi|a dopu{tenost protivtu`be u tri slu~aja.
1.
Ako je zahtjev protivtu`be u vezi s tu`benim zahtjevom, tuèni podnosi

koneksnu protivtu`bu. U ovom slu~aju radi se obi~no o zahtjevima iz istog
pravnog odnosa.
2.
Ako i tuìtelj i tuèni isti~u kondemnatorne zahtjeve koji se uzajamno

mogu prebiti, moè se podnijeti kompenzaciona protivtu`ba.
Kompenzaciona protivtu`ba je dozvoljena i kad potraìvanja ne poti~u iz
istog pravnog osnova. (Vi{i privredni sud Srbije Sl-528/71, objavljeno u
]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog
3.
Ako se protivtu`bom traì utvr|enje nekog prava ili pravnog odnosa od

~ijeg postojanja ili nepostojanja zavisi u cijelosti ili djelimi~no odluka o
tu`benom zahtjevu, radi se o prejudicijelnoj tu`bi. (Kada je podnijet protivtu`beni zahtjev vezan za tu`beni zahtjev, koji ima karakter prethodnog
pitanja, sud je duàn rje{enjem dozvoliti raspravljanje po protivtu`bi, u
postupku raspraviti protivtu`beni zahtjev i o protivtu`benom zahtjevu
odlu~iti u dispozitivu presude. - Vrhovni sud FBiH, broj Rev. 117/97 od
13.10.1997. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda
Federacije BiH, broj 2/97)
Odredbe st. 1. i st. 2. ovog ~lana predvi|aju u kojoj fazi postupka se moè
ista}i protivtu`ba. Protivtu`ba se u pravilu podnosi u pismenom odgovoru na
tu`bu. Tuèni se tada upu{ta u raspravljanje, te ukoliko osporava tu`beni zahtjev, ve} u toj fazi bi}e u mogu}nosti da istakne svoj zahtjev protiv tuìtelja. Ukoliko to ne u~ini prilikom podno{enja odgovora na tu`bu, ili ukoliko
odgovor na tu`bu uop{te ne podnese, a ne bude donesena presuda zbog
propu{tanja, tuèni to moè u~initi bez ikakvih ograni~enja i na pripremnom
ro~i{tu.
Stav 2. Protivtu`ba se moè podnijeti i nakon pripremnog ro~i{ta pod uslovima navedenim u stavu 2, ali najkasnije do zaklju~enja glavne rasprave pred
prvostepenim sudom. (v. Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku,
Sarajevo, 2004. g., str. 88) S obzirom da propustom roka za podno{enje protivtu`be tuèni ne gubi pravo da ovaj svoj zahtjev isti~e u samostalnoj parnici, ovom se odredbom èljela smanjiti mogu}nost bespotrebnog odlaganja ve}
zapo~ete parnice. Svako odlaganje u principu }e i}i na {tetu tuìtelja. Zbog
toga se u prvom redu za podno{enje protivtu`be nakon pripremnog ro~i{ta
traì saglasnost tuìtelja - protivtuènog. (Zakon ovdje pogre{no govori o pristanku tuènog. Misli se, naravno, na tuènog po protivtu`benom zahtjevu
dakle protivtuènog, tj. provobitnog tuìtelja. U drugim odredbama ovog ~lana,
me|utim, nigdje se ne koristi izraz tuèni za tuènog po protivtu`bi, pa se
vjerovatno radi o oma{ci redaktora teksta.)
139
âk i uz pristanak tuìtelja, novi zakon dopu{ta podno{enje protivtu`be nakon

pripremnog ro~i{ta, kao i preinaku tu`be (v. komentar uz ~lan 57/5), samo
ako protivtu`ba nije usmjerena na odugovla~enje postupka.
9
Stav 3. ZPP-aa FBiH. Tuèni ne moè ista}i svoj zahtjev u protivtu`bi ako je
za taj zahtjev nadleàn vi{i sud. Ako takva protivtu`ba bude podnesena, sud
je ne}e odbaciti kao nedopu{tenu, ve} }e se oglasiti nenadle`nim i protivtu`bu
dostaviti stvarno nadle`nom sudu. U tom smislu i ranija sudska praksa: Ako
je za su|enje po zahtevu iz protivtu`be stvarno nadleàn vi{i sud, onda
stvarno nenadleàn sud koji primi protivtu`bu nije ovla{}en da je odbaci kao
nedopu{tenu, ve} po{to se oglasi stvarno nenadle`nim i postupi po ~lanu 15.
i 20. st. 1. ZPP-a, treba deo spisa koji se odnosi na potivtu`bu da dostavi
stvarno nadle`nom vi{em sudu, a da po tu`bi nastavi postupak. (Vi{i privredni sud Srbije Sl-1369/70, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska
praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 74); Sud kome je
podnesena protivtu`ba za koju je stvarno nadleàn vi{i sud ili sud druge
vrste, oglasi}e se nenadle`nim i protivtu`bu dostaviti stvarno nadle`nom sudu,
a postupak nastaviti po tu`bi. (Vrhovni sud BiH broj R. 291/84 od 10.1.1985.
godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 533); Op{tinski sud je nadleàn
da sudi i kada je u istom predmetu podnesena protivtu`ba za koju je
nadleàn vi{i sud. U tom slu~aju op{tinski sud }e razdvojiti postupak po
tu`bi i protivtu`bi i oglasiti se stvarno nenadle`nim samo za su|enje o protivtu`bi, te u tom dijelu predmet ustupiti na su|enje okru`nom sudu.
(Vrhovni sud BiH broj R. 311/85 od 18.11.1985. godine, objavljeno u Porobi}
i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom,
Sarajevo, 2004., str. 532).
Kao {to je istaknuto u komentaru uz ovaj ~lan pod 1, odredba stava 3. ne
postoji u Zakonu Republike Srpske. Zakonom o sudovima i sudskoj slu`bi
Republike Srpske (Slu`beni glasnik Republike Srpske br. 13/00, 15/00, 16/00,
70/01 i 77/02), naime, predvi|eno je da o svim gra|anskopravnim stvarima u
prvom stepenu odlu~uju islju~ivo osnovni sudovi. Za bilo koji gra|anskopravni
zahtjev, dakle, u prvom stepenu ne moè biti nadleàn vi{i sud, pa se
uno{enje ovakve odredbe pokazalo kao izli{no. U Federaciji je, tako|e,
prakti~na primjena ove odredbe veoma ograni~ena. U gra|anskopravnim stvarima kantonalni sudovi u Federaciji nadle`ni su da odlu~uju u prvom stepenu
jedino o zahtjevu za naknadu {tete zbog klevete u~injene putem sredstava
javnog informisanja (v. ~lan 13. Zakona o za{titi od klevete Federacije BiH,
Slu`bene novine FBiH br. 59/02). Sve druge gra|anskopravne sporove sude
u prvom stepenu op}inski sudovi.
10
140
Odredba ovog stava analogno se primjenjuje i na prigovor prebijanja. Ovakav

stav zauzeo je Vrhovni sud BiH povodom prigovora prebijanja za koji bi bio
nadleàn sud druge vrste sud udruènog rada, ali se ovaj stav, smatramo,
moè primijeniti i na zahtjeve iz nadle`nosti vi{eg suda iste vrste - Tuèni
ne moè ista}i prigovor prebijanja ako bi o zahtjevu iz prigovora da je
istaknut u obliku protivtu`be bio nadleàn sud druge vrste. (Vrhovni sud
BiH broj P`-174/85 od 23.5.1985. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo 2004, str.

533)
11
Stav 4. ZPP-aa FBiH/stav 3. ZPP-aa RS. Na protivtu`bu i odgovor na protiv

tu`bu primjenjuju se na odgovaraju}i na~in odredbe ovog zakona o tu`bi i
odgovoru na tu`bu.
12
Protivtu`ba mora sadràvati sve elemente koje sadrì i tu`ba, predvi|ene

~lanom 53. st. 2. Zakona. Osnov za nadle`nost suda, me|utim, ne bi bilo
neophodno navoditi budu}i da se radi o atrakcionoj nadle`nosti.
13
Na protivtu`bu se odnose i odredbe o tu`bi za utvr|enje (~lan 54.), isticanju

vi{e zahtjeva u jednoj tu`bi (~lan 55.), objektivnom preina~enju tu`be (~l. 5657.), povla~enju tu`be (~lan 59.), odricanju od tu`benog zahtjeva (~lan 181.) i
litispendenciji (~lan 60.).
14
U pogledu postupanja po protivtu`bi i odgovoru na protivtu`bu, shodna primjena odredbi o tu`bi i odgovoru na tu`bu podrazumijeva prethodno ispitivanje protivtu`be (~l. 66. i 67.), dostavljanje protivtu`be na odgovor, te
obavezan odgovor na protivtu`bu. Nakon prijema protivtu`be, sud je, dakle,
obavezan dostaviti protivtu`bu na odgovor tuìtelju (~lan 69.), te zakazati
pripremno ro~i{te tek po prijemu odgovora ili po proteku roka za podno{enje
odgovora na protivtu`bu (~lan 75.). Na sadràj i ispitivanje odgovora na protivtu`bu, tako|e, primjenjuju se na odgovaraju}i na~in odredbe o odgovoru na
tu`bu (~l. 70., 71. i 73.). Posljedice koje nastaju za tuìtelja zbog izostanka sa
pripremnog ro~i{ta ili glavne rasprave iste su i za protivtuìtelja (84. st. 1. i
97. st. 3.).
15
Zakon, me|utim, ne reguli{e izri~ito situaciju u kojoj tuèni tek na pripremnom ro~i{tu iznese protivtu`bu. Primjenom odredbe stava 4. ZPP-a FBiH,
odnosno stava 3. ZPP-a RS, i u ovoj situaciji bi bilo potrebno ostaviti tuìtelju
rok od 30 dana radi davanja odgovora na protivtu`bu. Ukoliko se tuìtelj
moè odmah, na pripremnom ro~i{tu, izjasniti na navode protivtu`be i protivtu`beni zahtjev, nema potrebe za odgodom ro~i{ta. Me|utim, ukoliko tuìtelj
(protivtuèni) zatraì odgodu pripremnog ro~i{ta zbog pripremanja odgovora
na protivtu`bu, tom bi prijedlogu trebalo udovoljiti, te tuìtelja obavezati da
u roku od 30 dana dostavi odgovor na protivtu`bu, a nakon toga, prije
odràvanja novog pripremnog ro~i{ta, odgovor na protivtu`bu dostaviti
tuènom (protivtuìtelju).
16
Ovdje se postavlja dilema ista kao i kod eventualne odgode zbog preina~enja
tu`be na pripremnom ro~i{tu (v. ~lan 57/11). Odredba ~lana 115. st. 2. ovog
zakona, naime, ne dozvoljava odgodu ro~i{ta na neodre|eno vrijeme, kao ni
na period duì od 30 dana. Moglo bi se smatrati da se, s obzirom na izri~itost
odredbe ~lana 74. stav 4., moè u ovom slu~aju odstupiti od pravila sadrànog
u ~lanu 115. st. 2., te bi se pripremno ro~i{te trebalo odgoditi na period duì
od 30 dana. Time bi i tuìtelju - protivtuènom, bio ostavljen zakonski rok
od 30 dana za odgovor na protivtu`bu, a i tuènom protivtuìtelju, odgovor bi bio dostavljen na vrijeme, prije pripremnog ro~i{ta. U protivnom, sud
141
bi pripremno ro~i{te mogao odgoditi na period od 30 dana, te naloìti protivtuènom da dostavi odgovor na protivtu`bu najkasnije do odràvanja
pripremnog ro~i{ta, ali bi protivtuìtelj u tom slu~aju odgovor na protivtu`bu
primio tek na pripremnom ro~i{tu. Kona~no, sud bi, eventualno, mogao
pripremno ro~i{te odgoditi za 30 dana, tuìtelju ostaviti rok kra}i od 30 dana
za davanje odgovora, a zatim po prijemu odgovora, prije odràvanja novog
pripremnog ro~i{ta, dostaviti odgovor tuènom. Ipak, svaki od navedena tri
slu~aja pretpostavlja postupanje suprotno drugim odredbama ovog zakona. Ove
bi se nedoumice morale imati u vidu prilikom izrade eventualnih izmjena i
dopuna Zakona, te bi trebalo predvidjeti izuzetke od pravila da se ro~i{te ne
moè odgoditi na period duì od 30 dana. U sada{njoj praksi, me|utim, ~ini
se da se ovo pitanje i ne postavlja kao konkretan problem, jer veliki broj
sudova, naro~ito ve}ih, zbog prevelikog broja predmeta u radu, nije u stanju
po{tovati odredbu ~lana 115. st. 2., pa se ro~i{ta redovno odga|aju na period duì od 30 dana.
17
Zakon predvi|a primjenu odredbi o tu`bi i odgovoru na tu`bu, osim ako

to nije ovim zakonom druga~ije predvi|eno. Odredbama ZPP-a ni u jednom
se slu~aju izri~ito ne isklju~uje primjena odredaba o tu`bi, pa bi se ovaj
izuzetak odnosio samo na odredbe o tu`bi koje su u suprotnosti sa samom
odredbom ~lana 74. Takve su odredba ~lana 53. st. 1. koja predvi|a da se
parni~ni postupak pokre}e tu`bom, jer se protivtu`ba podnosi nakon {to je
parni~ni postupak ve} pokrenut, odredba ~lana 58. o subjektivnoj preinaci
tu`be, jer se protivtu`ba moè usmjeriti samo protiv tuìtelja po prvobitno
podnesenoj tu`bi, pa bi se subjektivnom preinakom prestalo raditi o protivtu`bi i sl.
4. Pripremno ro~i{te
a) Op}e odredbe
^lan 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tu`bu, odnosno odgovora na protivtu`bu,
sud }e zakazati pripremno ro~i{te.
(2) Ako tuèni nije dostavio odgovor na tu`bu, a tuìlac u tu`bi nije traìo
dono{enje presude zbog propu{tanja, sud }e zakazati pripremno ro~i{te
nakon proteka roka za podno{enje odgovora na tu`bu.
(3) Datum odràvanja pripremnog ro~i{ta sud }e, u pravilu, odrediti uz
prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ro~i{te odràt }e se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana
od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tu`bu, odnosno od dana
proteka roka za podno{enje odgovora na tu`bu, ili, ako je tuèni pod nio protivtu`bu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na pro tivtu`bu.
142
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredba ~lana 75. nije postojala u ranijim zakonima, te sadrì niz novina u
odnosu na raniji zakon: obavezno odre|ivanje pripremnog ro~i{ta nakon prijema odgovora na tu`bu odnosno odgovora na protivtu`bu ili proteka roka za
davanje odgovora, odre|ivanje datuma pripremnog ro~i{ta uz prethodnu konsultaciju sa strankama, te rok za odràvanje pripremnog ro~i{ta.
Op{te napomene. Pripremno ro~i{te zavr{na je faza pripremnog stadija postupka. Svrha pripremnog ro~i{ta je pripremanje sporne stvari za glavnu
raspravu.
Novi zakon daje ovoj fazi postupka izuzetnu va`nost. Da bi se raspravljanje

moglo okon~ati na samo jednom ro~i{tu za glavnu raspravu, kao {to je to
predvi|eno odredbom ~lana 11. zakona i odredbama o glavnoj raspravi,
neophodno je da se prije glavne rasprave otklone smetnje koje spre~avaju
dalje postupanje i da se sredi materijal o glavnoj stvari (v. Triva - Belajec Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 450). Prema
tome, najkasnije na pripremnom ro~i{tu, po mogu}nosti, trebaju biti rije{ena
sva procesna pitanja, stranke trebaju kona~no opredijeliti svoje zahtjeve, te
zauzeti odre|en stav prema zahtjevima druge stranke.
Iz tog razloga novi zakon vezuje mogu}nost preduzimanja nekih parni~nih

radnji za stadij pripremnog ro~i{ta: pripremno ro~i{te je posljednji stadij postupka u kojem stranke mogu, bez posebnog odobrenja suda i bez saglasnosti druge stranke, iznositi nove ~injenice i dokaze (~lan 77.), preina~avati tu`bu
(~l. 57. i 58.) ili podnositi protivtu`bu (~lan 74.). Po zaklju~enju pripremnog
ro~i{ta uz tuìoca ne moè pristupati novi tuìlac, niti tu`ba moè biti
pro{irena na novog tuènog (~lan 362. st. 2.). U pravilu, sud nakon pripremnog ro~i{ta ne moè spojiti vi{e parnica radi zajedni~kog raspravljanja (~lan
83. st. 1.), ili razdvojiti postupke kada je vi{e tu`benih zahtjeva istaknuto u
jednoj tu`bi (~lan 83. st. 2.).
Kako bi se izbjeglo odràvanje glavne rasprave ukoliko ono nije neophodno,

sud u ovoj fazi nastoji navesti stranke da svojim dispozicijama stvore uslove
za okon~anje parnice - zaklju~enjem sudske nagodbe, {to je izri~ito predvi|eno
odredbom ~lana 88., ali i povla~enjem tu`be, odricanjem od tu`benog zahtje va ili priznanjem tu`benog zahtjeva. U slu~aju takvog raspolaganja stranaka
sud }e donijeti odluku kojom se okon~ava parnica. Sud, naime, na pripremnom ro~i{tu moè donijeti bilo koju od odluka iz ~lana 65. ovog zakona. Radi
se o presudama kojima se spor meritorno rje{ava, ali se one ne zasnivaju na
dokazivanju relevantnih ~injenica, ve} na dispozitivnim radnjama stranaka. Sud
najkasnije u ovoj fazi postupka moè stranke uputiti i da poku{aju vansudsko rje{avanje spora u postupku medijacije (~lan 86.), te }e, u zavisnosti od
ishoda tog postupka, parni~ni postupak biti nastavljen ili okon~an.
Odredbe o javnosti glavne rasprave primjenjuju se na odgovaraju}i na~in i

na pripremno ro~i{te (~lan 122.).
Odredbe o odgodi i odlaganju ro~i{ta za glavnu raspravu primjenjuju se

analogno i na pripremno ro~i{te (~lan 117.). Tako sud moè odgoditi priprem-
143
no ro~i{te i novo zakazati za drugi dan u slu~aju da nisu ispunjene zakonske

pretpostavke za njegovo odràvanje (~l. 111. stav 1.), dok pripremno ro~i{te
moè odloìti ako obje stranke to predlaù radi poku{aja mirnog rje{enja spora
i postizanja sudske nagodbe (~lan 112. st. 1. ta~. 2.).
8
Stav 1. Nakon prijema odgovora na tu`bu, sud odlu~uje da li }e zakazati

pripremno ro~i{te ili glavnu raspravu. Zakazivanje glavne rasprave bez
odràvanja pripremnog ro~i{ta, me|utim, bit }e izuzetak, jer je pripremno
ro~i{te obavezno, osim u slu~aju iz ~lana 76. Zakona ako me|u strankama
nema spornih ~injenica ili zbog jednostavnosti spora odràvanje pripremnog
ro~i{ta nije potrebno. Ako je tuèni u odgovoru na tu`bu podnio i protivtu`bu,
sud }e u skladu s odredbom ~lana 74. stav 4. s protivtu`bom postupiti na
isti na~in kao i sa tu`bom, tj. najprije }e protivtu`bu uputiti tuìtelju na
odgovor i tek po prijemu odgovora na protivtu`bu zakazati pripremno ro~i{te.
Iako zakon predvi|a da prijemu odgovora na tu`bu slijedi zakazivanje

pripremnog ro~i{ta, nema zapreke da stranke i nakon podno{enja odgovora
na tu`bu dostavljaju sudu podneske. Naime, nakon prijema odgovora na
tu`bu, tuìtelj }e vrlo ~esto, upravo na osnovu navoda odgovora na tu`bu,
èljeti da istakne nove ~injenice ili da preina~i tu`beni zahtjev. Tuèni, tako|e,
moè htjeti dopuniti navode odgovora na tu`bu ili podnijeti protivtu`bu.
Odredbe ZPP-a ovo omogu}avaju: odredba ~lana 14. Zakona predvi|a da ako
za pojedine radnje nije zakonom odre|en oblik u kome se mogu poduzeti,
stranke poduzimaju parni~ne radnje pismeno izvan ro~i{ta ili usmeno na
ro~i{tu. ^lan 63. daje strankama mogu}nost da u toku pripremanja glavne
rasprave upu}uju podneske u kojima }e navesti ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te predloìti dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice.
Dalja razmjena podnesaka od koristi je za bolje razja{njenje navoda stranaka
i temeljitiju pripremu pripremnog ro~i{ta. (Anglosaksonski sistemi procesnog
prava, a posebno ameri~ki, ovoj fazi postupka pridaju izuzetnu va`nost, jer u
njoj stranke razmjenuju podneske, imaju pravo jedna drugoj postavljati pitanja, vr{iti uvid u dokaze i sl. Upravo zahvaljuju}i ovim procesnim radnjama
stranke su u mogu}nosti procijeniti snagu argumenata druge strane i svoje
izglede na uspjeh, pa nakon toga vrlo ~esto dolazi do postizanja nagodbe
me|u strankama.)
Me|utim, vremenski period u kojem bi bilo mogu}e dostavljati takve podneske je ograni~en, jer se pripremno ro~i{te zakazuje u pravilu u roku od 30
dana nakon prijema odgovora na tu`bu. Tako se sam odgovor na tu`bu u
pravilu dostavlja tuìtelju uz poziv za pripremno ro~i{te, pa ostaje vrlo malo
vremena za podno{enje drugih podnesaka, i jo{ manje vremena za dostavu
takvog podneska drugoj strani.
10
144
Stav 2. U pravilu, sud pripremno ro~i{te zakazuje po prijemu odgovora na

tu`bu, ali i ako tuèni ne podnese odgovor u roku od 30 dana, a tuìtelj
nije predloìo dono{enje presude zbog propu{tanja, sud }e odrediti datum
odràvanja pripremnog ro~i{ta. Posljedice nepodno{enja odgovora na tu`bu,
naime, nastupaju za tuènog samo ako je tuìtelj u tu`bi predloìo dono{enje
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
presude zbog propu{tanja. U protivnom, sud }e postupiti na isti na~in kao

da je tuèni i podnio odgovor na tu`bu, tj. zakaza}e pripremno ro~i{te.
11
Stav 3. Odredbom stava 3. uvodi se obaveza za sud da pripremno ro~i{te

odredi u konsultaciji sa strankama. Ova je odredba podlo`na kritici, posebno
sa stanovi{ta prakti~ara. Dok je ovakva odredba sasvim prihvatljiva za
odre|ivanje ro~i{ta za glavnu raspravu - jer sud ro~i{te za glavnu raspravu
odre|uje na pripremnom ro~i{tu, u prisustvu stranaka, pa je neposredna konsultacija mogu}a, dotle se ova odredba u pogledu pripremnog ro~i{ta ~ini potpuno neprovodivom. Sud vrijeme odràvanja pripremnog ro~i{ta odre|uje van
ro~i{ta, pa bi konsultacija sa strankama morala zna~iti da bi sud trebao putem
po{te ili putem telefona stupiti u kontakt sa obje stranke, te zajedno s njima
odrediti datum ro~i{ta koji odgovara kako sudu, tako i objema stranakama.
Imaju}i u vidu broj predmeta kojima je zaduèn svaki sudija, te neadekvatan
broj administrativnog osoblja, primjena ove odredbe zna~ila bi za sudiju ogroman utro{ak vremena, pa ne iznena|uje ~injenica da je sudovi rijetko primjenjuju u praksi.
Ipak, imaju}i u vidu navedenu odredbu, smatramo da bi sama stranka kojoj ne
odgovara datum odràvanja ro~i{ta koji je odredio sud mogla od suda zatraìti
odre|ivanje drugog datuma. Ovakav zahtjev bi stranka eventualno mogla podnijeti samo neposredno po prijemu poziva za pripremno ro~i{te, ali ni u kojem
slu~aju na nekoliko dana prije odràvanja ro~i{ta ili na dan samog ro~i{ta.
12
Stav 4. Saglasno op{tem opredjeljenju da se postupak ubrza, odredba stava 4.

ovog ~lana predvi|a rok za odràvanje pripremnog ro~i{ta. U pravilu, radi
se o roku od 30 dana od dana prijema odgovora na tu`bu, odnosno odgovora na protivtu`bu ili proteka roka za njihovo podno{enje.
13
Praksa, naàlost, pokazuje da su u velikom broju sudova ovakvi rokovi

neodrìvi. Usljed velikog priliva novih predmeta, a posebno usljed znatnog
broja predmeta iz ranijih godina koji jo{ uvijek nisu rije{eni, sudovi nisu u
stanju pridràvati se datih rokova. Ova odredba predvi|a mogu}nost ostavljanja roka duèg od 30 dana samo izuzetno, ali je u najve}em broju sudova izuzetak postao pravilo, pa stoga sama odredba gubi smisao.
14
Ranije odredbe ~lana 286. st. 1. ZPP-a RS i 267. st. 1. ZPP-a FBiH predvi|ale
su da pripremno ro~i{te treba odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremanje, a najmanje 8 dana od prijema poziva. (U pravnoj teoriji i sudskoj praksi bila su prihva}ena sasvim opre~na stajali{ta u pogledu toga
da li se poziv koji je dostavljen u roku kra}em od 8 dana moè smatrati
urednim pozivom detaljnije o tome v. Dika - îzmi}, Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 478-482.). Ova odredba nije
na{la svoje mjesto u novom zakonu. To, ipak, ne zna~i da sud ne treba voditi ra~una o tome da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu, naro~ito
ako se uz poziv na ro~i{te dostavlja i podnesak protivne strane u kojem se
iznose nove ~injenice i predlaù novi dokazi (naj~e{}e }e to biti odgovor na
tu`bu), na koje }e se stranka morati izjasniti. Sud mora voditi ra~una o ekonomi~nosti postupka, te imati u vidu da }e se pripremno ro~i{te uspje{no
145
provesti samo ako su obje stranke spremne. Me|utim, ~injenica da zakon vi{e
izri~ito ne propisuje ovu obavezu dozvoljava sudu da u izuzetno hitnim
slu~ajevima ili kad to neke druge okolnosti nalaù pripremno ro~i{te odrì i
u roku kra}em od 8 dana od dana dostave poziva strankama.
15
S tim u vezi, postavlja se i pitanje da li bi stranka mogla traìti odgodu

ro~i{ta zbog nedovoljnog vremena za pripremu. Odredbe o odgodi to ne predvi|aju izri~ito, ali bi u skladu s op{tim na~elima parni~nog postupka, a posebno na~ela kontradiktornosti, stranka mogla zahtijevati odgodu zbog nemogu}nosti izja{njenja na navode protivne stranke ukoliko je u konkretnom
slu~aju zaista onemogu}ena da se izjasni. Svakako, sud ne bi smio ovakvim
prijedlozima stranaka udovoljavati automatski, ve} tek nakon ispitivanja da li
u konkretnom slu~aju razlog za odgodu zaista postoji.
Pri tome treba imati u vidu i da ~injenica da stranci nije data mogu}nost da
raspravlja pred sudom predstavlja jedan od ~etiri razloga zbog kojih drugostepeni sud moè ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti na ponovni
postupak (~lan 227. st. 1. ta~. 2.). Imaju}i u vidu da drugostepeni sudovi,
kako to pokazuje dosada{nja praksa, veoma ekstenzivno tuma~e {ta sve predstavlja nemogu}nost raspravljanja pred sudom, nemogu}nost pripreme vjerovatno bi se na{la me|u ovim razlozima.
^lan 76.
Odràvanje pripremnog ro~i{ta je obavezno, osim u slu~ajevima u kojima sud, nakon ispitivanja tu`be i odgovora na tu`bu, utvrdi da me|u
strankama nema spornih ~injenica ili da zbog jednostavnosti spora
odràvanje pripremnog ro~i{ta nije potrebno.
Prema ranije vaè}im odredbama ~lana 284. ZPP-a RS i ~l. 265. ZPP-a FBiH
pripremno ro~i{te nije bilo obavezno. Naprotiv, ove odredbe predvi|ale su da
se u sporovima u kojima sudi sudija pojedinac pripremno ro~i{te nikada ne
zakazuje. Stav 3. navedenih odredbi, me|utim, sadràvao je odredbu sli~nu
novoj odredbi ~lana 76. Njome je bilo predvi|eno da predsjednik vije}a moè
odmah zakazati ro~i{te za glavnu raspravu ako smatra da, s obzirom na
navode u tu`bi i na prirodu spora, nije potrebno odràvanje pripremnog
ro~i{ta. Su{tinska novina koju donosi novi ZPP, dakle, sastoji se u ~injenici
da je pripremno ro~i{te u pravilu obavezno, da }e se prvostepeni postupak
provesti bez pripremnog ro~i{ta samo izuzetno, s tim {to su uslovi koji moraju biti ispunjeni za neodràvanje pripremnog ro~i{ta preciznije formulisani
nego u ranijoj odredbi. U praksi, kao {to je ve} navedeno, nova rje{enja
klju~no doprinose koncentraciji postupka i boljem pripremanju glavne
rasprave.
Odràvanje pripremnog ro~i{ta nije obavezno samo u dva slu~aja: ako me|u
strankama nema spornih ~injenica {to sud utvr|uje na osnovu navoda tu`be
i odgovora na tu`bu, te ako se radi o predmetu takve jednostavnosti da sud
cijeni da odràvanje pripremnog ro~i{ta nije neophodno.
146
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
U prvom slu~aju odràvanje pripremnog ro~i{ta nije potrebno jer je ve} na

osnovu ispitivanja tu`be i odgovora jasno da su me|u strankama sporna samo
pravna pitanja, te }e se samo o njima i raspravljati na glavnoj raspravi. Stoga
nije neophodno prethodno pretresanje i pripremanje procesne gra|e.
U drugom slu~aju, ~ak i kada je ~injeni~no stanje me|u strankama sporno,

sud moè ocijeniti da se radi o predmetu koji se zasniva na veoma jednostavnom ~injeni~nom i pravnom osnovu, koji ne iziskuje komplikovan postupak dokazivanja, te obimnu pravnu analizu. U takvom slu~aju pretpostavlja
se da su stranke ve} iznijele sve navode i predloìle sve dokaze u tu`bi i
odgovoru na tu`bu, pa stoga odràvanje pripremnog ro~i{ta nije neophodno
jer se radnje koje se u pravilu preduzimaju na pripremnom ro~i{tu mogu
obaviti i na glavnoj raspravi.
Sud }e, u pravilu, uvijek zakazati pripremno ro~i{te kada tuèni nije dostavio
odgovor na tu`bu (a nisu postojali uslovi za dono{enje presude zbog
propu{tanja) pa sud nije mogao, bez izja{njenja tuènog, odlu~iti o procesnim
pitanjima, niti utvrditi ima li me|u strankama spornih ~injenica, kao ni da li
se radi o jednostavnom sporu.
Ze~evi} smatra da bi sud uvijek morao zakazati pripremno ro~i{te ako bi postojala sumnja da bi se u daljem toku postupka pojavilo neko procesno pitanje koje bi bilo smetnja postupku, kada postoji sumnja da izno{enjem nespornih ~injenica stranke èle raspolagati suprotno odredbi ~lan 3. stav 2.
Zakona, te u svakom slu~aju kada je izvjesno da }e to koristiti daljem toku
postupka. (Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004.,
g., str. 89)
Ukoliko sud odlu~i da ne odre|uje pripremno ro~i{te, ro~i{te za glavnu

raspravu }e imati funkciju i pripremnog ro~i{ta i glavne rasprave, te }e na
po~etku glavne rasprave sud odrediti o kojim }e se pitanjima raspravljati i
koji }e se dokazi provoditi.
Odràvanje glavne rasprave bez prethodnog pripremnog ro~i{ta postavlja

pitanje mogu}nosti izno{enja novih ~injenica i novih dokaza na takvoj glavnoj
raspravi. Stranke, naime, mogu o~ekivati da }e se odràti pripremno ro~i{te
na kojem }e imati priliku za izno{enje eventualnih novih ~injenica i dokaza,
koje nisu iznijele u tu`bi ili odgovoru na tu`bu. Neodràvanjem pripremnog
ro~i{ta nastaje situacija koju predvi|a ~lan 102. Zakona, jer stranke bez svoje
krivice nisu mogle iznijeti nove ~injenice i dokaze na pripremnom ro~i{tu.
Stoga smatramo da bi sud, ukoliko se radi o ~injenicama i dokazima relevantnim za rje{avanje spora, trebao dozvoliti njihovo izvo|enje na glavnoj
raspravi. Me|utim, ako se radi o dokazima koji se ne mogu provesti na istom
ro~i{tu bi}e neophodno odloìti glavnu raspravu, pa }e prvo ro~i{te za glavnu
raspravu fakti~ki imati karakter pripremnog ro~i{ta. Ukoliko stranke prije
otvaranja glavne rasprave stave takve prijedloge, smatramo da sud moè i
opozvati svoje rje{enje o odre|ivanju ro~i{ta za glavnu raspravu i odrediti da
}e se odràti pripremno ro~i{te.
147
S obzirom na navedeno, o~igledno je da je zakazivanje glavne rasprave bez

pripremnog ro~i{ta svrsishodno jedino u slu~ajevima u kojima iz podnesaka
stranaka nedvojbeno proizilazi da se radi o stvari za ~ije rje{avanje nije
neophodno provo|enje drugih dokaza osim onih koji su predloèni u tu`bi i
odgovoru na tu`bu. U slu~aju sumnje, cjelishodnije bi bilo zakazati priprem no ro~i{te, te ukoliko se na tom ro~i{tu pokaè da su ve} ispunjene sve pretpostavke za provo|enje glavne rasprave postupiti u skladu s odredbom ~lana
94. st. 3. i glavnu raspravu odràti odmah nakon pripremnog ro~i{ta.
Protiv odluke suda da zakaè glavnu raspravu bez odràvanja pripremnog

ro~i{ta stranke nemaju pravo na àlbu, jer se radi o pitanjima koja se ti~u
upravljanja postupkom.
^lan 77.
U pozivu za pripremno ro~i{te sud }e obavijestiti stranke o posljedicama
izostanka s pripremnog ro~i{ta, kao i o tome da su du`ne najkasnije na
pripremnom ro~i{tu iznijeti sve ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predloìti sve dokaze koje èle izvesti u toku postupka, te na
pripremno ro~i{te donijeti sve isprave i predmete koje èle upotrijebiti
kao dokaz.
Ranija odredba ~lanova 286. st. 2. ZPP-a RS i 267. st. 2. ZPP-a FBiH predvi|ala
je da }e sud u pozivu za pripremno ro~i{te naloìti strankama da na ro~i{te
donesu sve isprave koje im sluè kao dokaz i sve predmete koje treba razgledati u sudu. Novo mjesto pripremnog ro~i{ta u parni~nom postupku odrazilo se i na ovu odredbu koja predvi|a ne{to detaljnije upute za stranke pri
pozivu na pripremno ro~i{te. Sud je tako duàn obavijestiti stranke o
posljedicama izostanka sa pripremnog ro~i{ta, o tome da su du`ne najkasnije
na pripremnom ro~i{tu iznijeti ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtijeve i
predloìti sve dokaze koje èle izvesti u toku postupka, te na pripremno
ro~i{te donijeti sve isprave i predmete koje èle upotrijebiti kao dokaz.
Odredba ~lana 84. ovog zakona predvi|a koje su posljedice izostanka uredno
obavije{tene stranke sa pripremnog ro~i{ta. Ako tuìtelj ne pristupi na ro~i{te,
smatra}e se da je tu`ba povu~ena, osim ukoliko tuèni ne predloì da se
ro~i{te odrì, a ako na pripremno ro~i{te ne do|e tuèni ro~i{te }e se odràti
u njegovoj odsutnosti.
Jedna od vjerovatno najradikalnijih promjena koje je pretrpio prvostepeni postupak uop{te jeste ograni~enje mogu}nosti izno{enja novih ~injenica i novih
dokaza nakon pripremnog ro~i{ta. Nakon zaklju~enja pripremnog ro~i{ta
stranke mogu iznositi nove ~injenice i predlagati nove dokaze samo ako u~ine
vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogu}nosti iznijeti odnosno
predloìti na pripremnom ro~i{tu (~lan 102. st. 2.).
Po{to su stranke du`ne na pripremnom ro~i{tu iznijeti sve dokaze, sud }e im

naloìti da na pripremno ro~i{te donesu isprave odnosno predmete koje pred-
148
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
laù kao dokaze, a koji nisu bili priloèni uz tu`bu odnosno odgovor na
tu`bu. Dono{enje isprava i predmeta koje stranka predlaè kao dokazno sredstvo bitno je za sud kako bi mogao procijeniti da li se radi o dokazima koji
su relevantni za odlu~ivanje o predmetu spora, kao i za drugu stranu kako
bi se mogla o~itovati na ove dokazne prijedloge, te u odgovoru na ~injenice
koje se njima dokazuju iznijeti i predloìti i svoje dokaze.
5
Iako zakon ne predvi|a ovu mogu}nost, mi{ljenja smo da bi sud mogao ostaviti naknadni rok stranci za dostavljanje isprava koje nije bila u mogu}nosti
dostaviti do pripremnog ro~i{ta, posebno ako se druga strana tome ne protivi.
U tom slu~aju rok treba odrediti tako da se kopija dostavljenih isprava moè
blagovremeno, prije ro~i{ta za glavnu raspravu, dostaviti protivnoj stranci.
Ranija odredba stava 3. ~lana 267. ZPP-a FBiH i ~lana 286. ZPP-a RS predvi|ala
je mogu}nost da sud za pripremno ro~i{te pribavi spise, isprave ili predmete
koji se nalaze kod suda ili drugog dràvnog organa. Ova je odredba izostavljena u novom zakonskom tekstu, u skladu s na~elom da je teret pribavljanja dokaza u prvom redu na strankama. Me|utim, u smislu odredbe ~lana
134. st. 3. Zakona, nema zapreke da sud ipak tako postupi ako je stranka u
svom podnesku (tu`bi, odgovoru na tu`bu ili drugom podnesku dostavljenom
prije odràvanja pripremnog ro~i{ta) stavila takav prijedlog, te ako iz tih navoda proizilazi da stranka ne}e mo}i sama pribaviti navedene isprave ili druge
dokaze za pripremno ro~i{te. Ovo je posebno od zna~aja za odlu~ivanje o
prigovorima koji su smetnja za dalji postupak - npr. pribavljanje spisa istog
ili drugog suda u slu~aju prigovora litispendencije ili presu|ene stvari.
I samo pripremno ro~i{te treba biti pripremljeno. (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 223) Odredba ~lana 77. obavezuje obje stranke
da se do pripremnog ro~i{ta u potpunosti pripreme za postupak, da budu
spremne iznijeti sve relevantne ~injenice, te da identifikuju i pribave sve
dokaze koji }e im posluìti u toku postupka. Zahvaljuju}i tome, u najve}em
broju slu~ajeva, mogu}e je okon~ati postupak na jednom pripremnom i jednom ro~i{tu za glavnu raspravu, pa je prednost ovakvog pristupa u pogledu
duìne trajanja postupka o~igledna.
U nekim krugovima pravne teorije i prakse, me|utim, novo rje{enje nailazi

na kritiku. Smatra se, naime, da je necjelishodno predlagati sve dokaze na
po~etku raspravljanja kada }e se, nakon provo|enja odre|enih dokaza, ukazati kao nepotrebno provo|enje nekog drugog dokaza koji je stranka ranije ve}
predloìla. I obratno, provo|enje odre|enih dokaza moè ukazati na potrebu
izvo|enja dodatnih dokaza na istu okolnost.
Smatramo da su ovakve kritike najve}im dijelom neutemeljene. U prvom redu,
budu}i da se stranke moraju izjasniti na navode protivne strane jo{ na pripremnom ro~i{tu, svakoj }e strani biti poznato koji su njeni ~injeni~ni navodi sporni.
Zbog toga bi stranka, kako bi dokazala svoje navode, trebala predloìti sve
dokaze kojima raspolaè. Ako se izvo|enje odre|enog dokaza ukaè kao
nepotrebno, stranka moè od njega na glavnoj raspravi odustati. Jedino to ne}e
biti u mogu}nosti u~initi ako se radi o vje{ta~enju, s obzirom da vje{tak svoj
149
nalaz i mi{ljenje daje u pravilu prije glavne rasprave. Ukoliko, me|utim, provedeni dokazi ukaù na potrebu provo|enja jo{ nekih dokaza, koje stranka
prethodno nije mogla ni predvidjeti, sud bi u pravilu takve dokaze trebao
dopustiti, jer odredba ~lana 102. omogu}ava da stranke i na glavnoj raspravi
predloè nove dokaze ako ih bez svoje krivice nisu mogle ranije predloìti.
^lan 78.
(1) Pripremno ro~i{te po~inje tako {to tuìlac ukratko izlaè tu`bu, a zatim
tuèni ukratko izlaè odgovor na tu`bu.
(2) Kad je potrebno, sud }e zatraìti od stranaka razja{njenje u vezi s nji hovim navodima ili prijedlozima.
1
Odredba ~lana 78. odgovara ranijoj odredbi ~lana 268. ZPP-a FBiH i ~lana 287.
ZPP-a RS. Jedina izmjena koju je ova odredba pretrpjela sastoji se u tome
{to se sada predvi|a da }e parni~ne stranke ukratko izloìti tu`bu odnosno odgovor na tu`bu.
Stav 1. Pripremno ro~i{te po~inje tako {to sud, kao i na glavnoj raspravi,
nakon otvaranja pripremnog ro~i{ta provjerava da li su stranke do{le, te ako
nisu prisutne da li su uredno pozvane (~lan 97. u vezi sa ~lanom 85.).
Nakon toga, tuìtelj i tuèni ukratko izlaù tu`bu, odnosno odgovor na tu`bu.
Iako ova odredba predstavlja izraz na~ela usmenosti i neposrednosti, u odnosu na ranije odredbe, donekle se odstupa od ovih na~ela. Naime, saglasno
ranijoj strogoj primjeni na~ela usmenosti i neposrednosti, nije bilo dovoljno da
se stranke samo pozovu na svoje navode iznesene u podnescima, ve} su
morale svoje navode izloìti neposredno pred sudom. Ova na~ela su ublaèna
time {to novi zakon predvi|a da tuìtelj i tuèni na po~etku pripremnog
ro~i{ta iznose samo najbitnije elemente tu`be, odnosno odgovora na tu`bu.
Ukoliko tuèni prije pripremnog ro~i{ta nije podnio pismeni odgovor na tu`bu,
a pripremno ro~i{te se odràva jer tuìtelj nije predloìo dono{enje presude
zbog propu{tanja, tuèni }e prvi put izloìti cjelokupan odgovor na tu`bu na
pripremnom ro~i{tu.
Tuìtelj se obi~no ve} u ovoj fazi izja{njava na odgovor na tu`bu, te eventualno iznosi nove ~injenice, a zatim se i tuèni moè izjasniti na prethodne
navode tuìtelja.
Stav 2. Kada je to potrebno, sud }e od stranaka zatraìti razja{njenje u vezi

s njihovim navodima ili prijedlozima. Ova odredba upu}uje na to da uloga
sudije u ovoj fazi postupka ostaje aktivna. Sud mora u toku pripremnog ro~i{ta
identifikovati ~injenice koje su relevantne za dono{enje odluke u konkretnoj
pravnoj stvari. Nakon {to to utvrdi, sud utvr|uje koje su od ovih bitnih ~injenica sporne me|u strankama, a koje nisu, te kojim ih dokaznim sredstvima
stranke mogu dokazivati. Sudija to ~ini ve} pripremaju}i se za pripremno
150
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ro~i{te, na osnovu navoda tu`be i odgovora na tu`bu, ako je podnesen, ali na

pripremnom ro~i{tu ima mogu}nost da od stranaka zatraì razja{njenja u pogledu nekih od njihovih navoda. Iako su stranke te koje iznose ~injenice i predlaù dokaze, sud }e svojim pitanjima ~esto navesti stranku da iznese i dodatne
~injenice koje su bitne za presu|enje. Stranke }e ~esto imati tendenciju da
izjave samo da ostaju kod tu`be odnosno odgovora na tu`bu, pa je tu uloga
suda klju~na u analizi stavova jedne i druge strane kako bi se njihovi navodi u potpunosti razjasnili i utvrdilo {ta je me|u njima sporno, a {ta nije.
^lan 79.
(1) Nakon izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu, raspravljat }e se o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljni tok postupka. O tim se pitanjima mogu na pripremnom ro~i{tu izvoditi dokazi kad je to potrebno.
(2) Sud }e, po prigovoru stranke ili po slu`benoj du`nosti, postupiti u skladu
sa odredbama ~lana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije
druga~ije odre|eno.
(3) Ako sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vo|enje postupka, odluku o prigovoru donijet }e zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
(4) Protiv odluke iz stava 3. ovog ~lana nije dopu{tena posebna àlba.
1
Odredbe ovog ~lana preuzete su najve}im dijelom iz odredaba ranijeg ~lana

269. ZPP-a FBiH odnosno ~lana 288. ZPP-a RS. Osim {to je prva re~enica prvog
stava jezi~ki pojednostavljena, drugi stav je izmijenjen utoliko {to upu}uje na
mogu}nost dono{enja odluka koje sud moè donositi i prilikom prethodnog
ispitivanja tu`be, propisanih ~lanom 67. Raniji je zakon predvi|ao da se
rje{enje o odbacivanju tu`be zbog litispendencije, presu|ene stvari, zaklju~enog
poravnanja ili odricanja od tu`benog zahtjeva u istoj stvari, te zbog nepostojanja pravnog interesa tuìoca za podno{enje tu`be na utvr|enje moè donositi tek na pripremnom ro~i{tu, pa je to bilo i izraèno u odredbi stava 2. ranijih ~lanova 269., odnosno 288. Kako odredba ~lana 67. ovog zakona propisuje
da sud sada moè o ovim pitanjima rje{avati i tokom prethodnog ispitivanja
tu`be, bilo je dovoljno u ovom ~lanu uputiti na ~lan 67. Zakona.
Stav 1. Sud u pravilu rje{ava o pitanjima koja se odnose na smetnje za dalji

tok postupka ve} prilikom prethodnog ispitivanja tu`be ili po prijemu pismenog odgovora na tu`bu, ali moè odlu~iti da o njima raspravi tek na
pripremnom ro~i{tu, jer u toj fazi nije raspolagao sa dovoljno ~injenica da o
njima odlu~i (v. ~lan 68.). Neka od tih pitanja mogu se prvi put i postaviti
na pripremnom ro~i{tu, jer sud za njih nije mogao znati, a tuèni ih nije
ranije iznio. U takvim slu~ajevima,, na pripremnom ro~i{tu }e se o procesnim
pitanjima raspravljati nakon izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu.
Izuzetno od pravila da se na pripremnom ro~i{tu ne izvode dokazi, sud moè

izvoditi dokaze potrebne da bi se donijela pravilna odluka o postojanju ili
151
nepostojanju odre|enih procesnih pretpostavki. Tako se moè izvoditi dokaz

uvidom u spis druge parnice, pravomo}nu presudu o istoj stvari ili sudsku
nagodbu ako je istaknut prigovor litispendencije ili presu|ene stvari. O ~injenicama od zna~aja za meritornu odluku nikada se na pripremnom ro~i{tu ne
izvode dokazi.
4
Stav 2. Sud na pripremnom ro~i{tu moè odlu~ivati o svim procesnim pitanjima o kojima je bio ovla{ten odlu~ivati u ranijim fazama pripremnog postupka - tj. donositi sve odluke iz ~lana 67. Zakona.
Prigovor o nepostojanju procesnih pretpostavki ne ovla{}uje stranku koja je
prigovor istakla da odbije dalje u~estvovati u parnici dok se smetnja ne otkloni, odnosno dok sud njen prigovor ne odbije (v. Triva - Belajec - Dika,
Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 26). Izuzetak je
ovla{tenje tuènog da ne nastavi postupak u glavnoj stvari dok se ne odlu~i
o njegovom zahtjevu za osiguranje parni~nih tro{kova, a ako zahtjev bude
usvojen, dok tuìtelj ne poloì aktorsku kauciju.
Stav 3. Ako ne na|e osnova za usvajanje procesnog prigovora, sud ne}e

odluku o tome donijeti na pripremnom ro~i{tu, ve} }e o prigovoru odlu~iti
zajedno sa odlukom o glavnoj stvari. I odredba ovog stava preuzeta je iz
ranijeg zakona, ali se, s obzirom na druga nova rje{enja predvi|ena novim
zakonom, postavlja pitanje njene svrsishodnosti. Ovakva odredba je u ranijim
zakonima imala smisla jer je pripremno ro~i{te vodio predsjednik vije}a, a
glavnu raspravu vije}e, pa predsjednik vije}a koji ne usvoji prigovor o postojanju neke od smetnji o kojima se moè odlu~ivati tek na pripremnom
ro~i{tu nije svoj stav izraàvao u obliku rje{enja, ve} je nastavljao s raspravljanjem, dok je odluku o prigovoru donosilo tek vije}e na glavnoj raspravi posebno ili zajedno sa odlukom o glavnoj stvari. U situaciji u kojoj sudija
pojedinac vodi i pripremno ro~i{te i ro~i{te za glavnu raspravu, naknadno
rje{avanje o prigovoru ~ini se izli{nim, naro~ito imaju}i u vidu da je sud imao
ovla{tenje da o istoj procesnoj smetnji odlu~i jo{ u fazi prethodnog ispitivanja tu`be. Osnov za ovakvo opredjeljenje zakonodavca mogao bi se na}i jedino u ~injenici da }e na glavnoj raspravi sud imati uvida i u ~injenice koje
nije mogao utvrditi na pripremnom ro~i{tu, te nakon toga moè eventualno
promijeniti svoju odluku u pogledu prigovora. Sud je svakako, u smislu
odredbe ~lana 68. Zakona, ovla{ten da u slu~ajevima u kojima nije mogao
utvrditi sve ~injenice relevantne za odluku o procesnoj pretpostavci odluku o
tom pitanju donese naknadno.
^lan 80.
U daljem toku pripremnog ro~i{ta, raspravljat }e se o prijedlozima
stranaka i ~injeni~nim navodima kojima stranke obrazlaù svoje prijed loge.
152
Odredba ~lana 80. je nova odredba kojom se reguli{e dalji tok pripremnog
ro~i{ta.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ako odlu~ivanje o smetnjama za dalje postupanje ne dovede do odbacivanja

tu`be ili ustupanja predmeta nadle`nom sudu, sljede}a faza }e biti usmjerena na razja{njavanje su{tine spora: sre|ivanje procesne gra|e, utvr|ivanje
koje su ~injenice bitne za dono{enje odluke, razlu~ivanje spornog od nespornog i ispitivanje kojim bi se dokaznim sredstvima mogle utvr|ivati bitne
sporne ~injenice na glavnoj raspravi. I na pripremnom ro~i{tu, dakle, raspravlja se o predmetu spora, ali samo u onoj mjeri koja je neophodna da bi se
utvrdilo koje su ~injenice me|u strankama sporne i koja se sredstva mogu
upotrijebiti za njihovo dokazivanje (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd 1989., str. 223).
U pogledu izraza prijedlozi stranaka koji je zakonodavac upotrijebio u ovom

~lanu, smatramo da su njime obuhva}eni u prvom redu prijedlozi koji se
odnose na predmet spora prijedlog da se usvoje ili odbiju tu`beni odnosno protivtu`beni zahtjev. Detaljnijim pretresanjem prijedloga stranaka i ~injeni~nog osnova na kojima se oni zasnivaju utvr|uje se {ta je ta~no predmet
spora. Sud, na osnovu navoda stranaka, utvr|uje o kojim se pravnim institutima radi, koji }e se materijalni propisi primijeniti, te koje su, u tom smislu, ~injenice od zna~aja za pravilnu primjenu materijalnog prava. Nakon
identifikovanja bitnih ~injenica, utvr|uje se koje su od tih ~injenica sporne,
a koje nisu.
U ovom podstadiju pripremnog ro~i{ta raspravlja se i o prijedlozima strana ka za izvo|enje dokaza. Stav stranaka o dokaznim prijedlozima druge strane
~esto }e uticati na kona~nu odluku suda o tome koji }e se dokazi izvoditi.
Za odre|ene dokazne prijedloge utvrdit }e se da se ~injenice koje se njima
èle dokazati nisu uop{te sporne, pa nema potrebe za njihovim dokazivanjem, dok }e se za druge ispostaviti da nisu relevantni za odlu~ivanje o
glavnoj stvari.
Osim prijedloga koji se ti~u glavne stvari, na pripremnom ro~i{tu se raspravlja i o prijedlozima stranaka koji se odnose na tok postupka, kao {to su prijedlozi za prekid postupka, spajanje ili razdvajanje postupka i sl., prijedlogu
za odre|ivanje sudske mjere obezbje|enja, ako sud o njemu nije rije{io van
ro~i{ta ili ako je takav prijedlog istaknut na pripremnom ro~i{tu i sl.
^lan 81.
(1) Sud }e prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ro~i{tu odlu~iti o
~emu }e se raspravljati i koji }e se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.
(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za dono{enje odluke sud }e odbiti i u
rje{enju nazna~iti razlog odbijanja.
(3) Protiv rje{enja iz stava 2. ovog ~lana nije dopu{tena posebna àlba.
(4) Sud nije u daljnjem toku parnice vezan za svoja prija{nja rje{enja iz
ovog ~lana.
153
Dok je prema odredbama ranije vaè}eg zakona sud, ta~nije predsjednik vije}a,
na pripremnom ro~i{tu samo odlu~ivao koji }e se svjedoci i vje{taci pozvati
na glavnu raspravu i koji }e se drugi dokazi pribaviti, a odluku o tome koji
}e dokazi kona~no biti izvedeni donosilo je vije}e tek na glavnoj raspravi (~l.
289. ZPP-a RS i ~l. 270. ZPP-a FBiH), odluka o tome koji }e se dokazi izvesti
na glavnoj raspravi donosi se, prema novim odredbama, ve} na pripremnom
ro~i{tu. Stoga rje{enje prihva}eno u ovoj odredbi predstavlja jednu od klju~nih
izmjena u fazi pripremnog ro~i{ta. Sud na pripremnom ro~i{tu postupa na
sli~an na~in na koji je postupalo vije}e na glavnoj raspravi, pa sadràj odredbe
~lana 81. uveliko odgovara sadràju ranije odredbe ~lana 300. ZPP-a RS i 281.
ZPP-a FBiH koja je regulisala dono{enje rje{enja o izvo|enju dokaza.
Op{te napomene. Sud iz rezultata raspravljanja na pripremnom ro~i{tu izvodi zaklju~ak o tome o ~emu }e se na glavnoj raspravi raspravljati, te koji }e
se dokazi izvoditi. Ovu odluku sud donosi na pripremnom ro~i{tu. Stranke u
pravilu nemaju mogu}nost iznositi nove ~injenice i predlagati nove dokaze
nakon pripremnog ro~i{ta, pa sud raspolaè svim {to mu je potrebno da bi
mogao donijeti odluku o predmetu raspravljanja i dokazima koji }e se izvoditi na glavnoj raspravi.
Odlu~ivanje o predmetu raspravljanja i dokazima ve} na pripremnom ro~i{tu

znatno doprinosi kvalitetnijem i sveobuhvatnijem pripremanju glavne rasprave.
Ono omogu}uje sudu i strankama da do glavne rasprave pribave sve dokaze,
a strankama da se pripreme za raspravljanje o pitanjima koja su odre|ena
kao predmet raspravljanja, te za izvo|enje dokaza - analizu isprava i pripremu
pitanja svjedocima, pripremu primjedbi i pitanja vje{tacima i sl.
Stav 1. Sud najprije, na osnovu rezultata raspravljanja o ~injeni~nim navodima stranaka i njihovim prijedlozima, te istaknutim prigovorima, utvr|uje koje
su ~injenice bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava, koje su od tih
~injenica me|u strankama sporne, koja su pravna pitanja sporna i sl., te na
osnovu ovih utvr|enja odlu~uje o ~emu }e se raspravljati na glavnoj raspravi.
Zakonska odredba ne daje vi{e detalja o tome kako treba da izgleda ova odluka suda. Bitno je ovim rje{enjem {to je mogu}e vi{e usmjeriti tok glavne
rasprave, ograni~iv{i ga samo na bitna i sporna pitanja.
U svakom slu~aju, ako je tuèni u~inio nespornim odre|ene ~injenice, dio
tu`benog zahtjeva ili samo njegovu visinu, ili pojedine zahtjeve ako ih je u
tu`bi istaknuto vi{e, to treba biti i vidljivo iz rje{enja suda o predmetu raspravljanja. Tako }e sud navesti npr. da }e se u pogledu jednog od zahtjeva istaknutih u tu`bi raspravljati samo o visini tu`benog zahtjeva, dok }e se u pogledu
drugog zahtjeva raspravljati o njegovom osnovu i visini, a u pogledu tre}eg
samo o ~injenicama bitnim za odlu~ivanje o prigovoru zastare potraìvanja.
U ovom dijelu rje{enja bilo bi poèljno navesti i sve pojedine ~injenice, prigovore i pravna pitanja o kojima }e se raspravljati, ali je kod kompleksnijih
sporova naj~e{}e nemogu}e sastaviti tako iscrpnu listu koja bi obuhvatila svako
pojedino pitanje o kojem }e se voditi rasprava.
154
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ako na pripremnom ro~i{tu nije utvr|eno postoje li odre|ene procesne smet nje za vo|enje postupka, ve} }e odluka o tom pitanju biti donesena zajedno
s odlukom o glavnoj stvari, sud }e i to navesti u odluci o pitanjima o kojima }e se raspravljati.
Nakon odre|ivanja pitanja o kojima }e se raspravljati i rukovode}i se ovom

odlukom, sud odre|uje koji }e se dokazi provoditi. Iako nije zadràna jezi~ka formulacija ranijeg ~lana 281. ZPP-a FBiH odnosno ~lana 300. ZPP-a RS, u rje{enju
o izvo|enju dokaza trebalo bi nazna~iti kako dokazno sredstvo, tako i spornu
~injenicu o kojoj se taj dokaz izvodi.
Kad je odre|eno izvo|enje dokaza saslu{anjem stranaka ili svjedoka, ili vje{ta~enjem, sud }e stranke i svjedoke pozvati na glavnu raspravu, a vje{take }e, uz
poziv za raspravu, pozvati i da izrade nalaz i mi{ljenje i dostave ga sudu prije
glavne rasprave, uz navo|enje obima i predmeta vje{ta~enja (v. ~l. 82. i 150.).
Ako je odre|eno da }e se na raspravi pro~itati isprave ili izvr{iti uvid u spise

ili predmete koje stranke nisu mogle same pribaviti, pa predlaù da ih pribavi sud, sud }e na pripremnom ro~i{tu naloìti protivnoj strani da navedene
isprave dostavi do glavne rasprave ili }e odrediti da }e se predmetne isprave
zatraìti od tre}eg lica ili dràvnog organa.
10
Pri odre|ivanju uvi|aja, odredi}e se vrijeme i mjesto njegovog provo|enja.
11
Kada je odre|eno izvo|enje dokaza koji povla~e tro{kove, sud }e naloìti

stranci koja snosi teret tih tro{kova da blagovremeno poloì odre|eni iznos
na ime predujma tro{kova.
12
Treba napomenuti da odredba ~lana 94. ovog zakona o zakazivanju glavne

rasprave - predvi|a tako|e dono{enje odluke o pitanjima o kojima }e se
raspravljati, te dokazima koji }e se izvoditi. Smatramo da se ne radi o dvije
odluke, ve} je dovoljno na kraju pripremnog ro~i{ta odlu~iti jednom odlukom
o svim navedenim pitanjima.
13
Stav 2. Pri odlu~ivanju o tome koji }e se dokazi provoditi, sud ima u vidu
pravilo da se utvr|uje postojanje samo onih ~injenica koje su od zna~aja za
odluku (v. ~lan 123.). înjenica ima ovo svojstvo ako je za nju zakonom vezana
pravna posljedica o kojoj treba odlu~iti (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd, 1989., str. 245). Sud svojim pravnim shvatanjem odlu~uje da li je to
slu~aj ili ne, te odbija prijedlog stranke za izvo|enje dokaza o ~injenici koja
nije relevantna za dono{enje pravilne odluke.
14
Nije potrebno dokazivati ni ~injenice koje nisu sporne me|u strankama, kao
ni ~injenice koje su op{tepoznate (v. ~lan 125. st. 1. i 4.), jer bi se time bez
razloga produàvalo trajanje i pove}ali tro{kovi postupka, pa }e sud odbiti i
prijedlog za dokazivanje ovakvih ~injenica.
15
Kona~no, sud vodi ra~una i da predloèno sredstvo mora biti podobno da

sluì kao dokazno sredstvo. Tako zakonski propisi i drugi normativni akti, na
155
koje se stranke u praksi ~esto pozivaju, ne mogu sluìti kao dokazno sredstvo, jer se radi o materijalnom pravu koje sud poznaje i primjenjuje po
slu`benoj du`nosti.
16
Stav 3. Protiv rje{enja suda kojim se odre|uje koji }e se dokazi izvesti na

glavnoj raspravi, odnosno kojim se odre|eni dokazni prijedlozi odbijaju, nije
dopu{tena àlba, jer se radi o rje{enju kojim se upravlja postupkom.
17
Stav 4. Iz istog razloga sud u daljem postupku nije vezan za ta svoja rje{enja,
pa moè na glavnoj raspravi prihvatiti prijedlog jedne od stranaka koji je na
pripremnom ro~i{tu odbio ili opozvati rje{enje o izvo|enju dokaza ~ije je
izvo|enje odredio na pripremnom ro~i{tu. Sud o predmetu raspravljanja, te o
izvo|enju dokaza moè odlu~iti na glavnoj raspravi i ako neka od stranaka
bez svoje krivice nije bila u mogu}nosti te ~injenice i dokaze iznijeti odnosno
predloìti do zaklju~enja pripremnog ro~i{ta (~lan 102. st. 2.). Opozivanjem
rje{enja o izvo|enju dokaza ne moè se u~initi bitna povreda odredaba
parni~nog postupka, a ukoliko je usljed toga nepotpuno ili pogre{no utvr|eno
~injeni~no stanje taj razlog se ne moè isticati u reviziji. (Vrhovni sud BiH,
Rev. 437/87 od 12.5.1988, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 568)
^lan 82.
(1) Ako sud, na prijedlog stranke, odredi izvo|enje dokaza vje{ta~enjem, uvi jek }e odrediti rok u kojem vje{tak treba pripremiti i dostaviti svoj nalaz
i mi{ljenje.
(2) Pri odre|ivanju ovog roka sud }e voditi ra~una o tome da pismeni nalaz
i mi{ljenje mora dostaviti strankama najkasnije osam dana prije odràvanja ro~i{ta za glavnu raspravu.
Odredba ~lana 82. sadrì odredbu koja se odnosi na obavezu suda u slu~aju
odre|ivanja izvo|enja dokaza vje{ta~enjem. Sli~na odredba bila je sadràna u
~lanu 271. starog ZPP-a FBiH i ~lanu 290. ZPP-a RS. Ove odredbe predvi|ale
su da ako sud smatra da je sporne ~injenice potrebno utvrditi preko vje{taka,
a nijedna stranka se ne protivi da se obavi vje{ta~enje, predsjednik vije}a na
pripremnom ro~i{tu imenuje vje{take, odlu~uje o zahtjevima za izuze}e vje{taka
i poziva stranke da poloè svotu potrebnu za tro{kove vje{taka, te imenovane vje{take obavje{tava o predmetu koji treba razgledati i poziva ih da do
glavne rasprave pripreme svoj nalaz i mi{ljenje. Treba napomenuti da je iz
ranijih odredbi brisan dio koji se odnosio na mogu}nost da predsjednik vije}a
u fazi pripremanja glavne rasprave obavlja uvi|aj izvan suda.
Stav 1. ^lan 81. Zakona predvi|a da sud prema rezultatima raspravljanja na

pripremnom ro~i{tu odlu~uje o ~emu }e se raspravljati i koji }e se dokazi
izvesti na glavnoj raspravi. Prema odredbi ~lana 94. sud to rje{enje donosi
zajedno sa rje{enjem kojim odre|uje ro~i{te za glavnu raspravu. Ako je jedan
od dokaza koji se trebaju izvesti vje{ta~enje, sud }e u rje{enju kojim odre|uje
156
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
provo|enje vje{ta~enja uvijek odrediti rok u kojem vje{tak treba pripremiti i

dostaviti svoj nalaz i mi{ljenje. Isto je pravilo izraèno i u odredbi ~lana 150.
koja predvi|a da sud izvo|enje vje{ta~enja odre|uje rje{enjem koje sadrì ime
i prezime i zanimanje vje{taka, predmet spora, obim i predmet vje{ta~enja, te
rok za podno{enje pismenog nalaza i mi{ljenja. Prepis navedenog rje{enja sud
dostavlja vje{taku zajedno sa pozivom na ro~i{te za glavnu raspravu (~lan 151.
st. 2.).
3
Imaju}i u vidu navedene odredbe ~lana 81. i 94., mi{ljenja smo da sud ne
mora donositi posebno rje{enje kojim odre|uje vje{ta~enje, ve} se ovo rje{enje
unosi na zapisnik sa pripremnog ro~i{ta, zajedno sa rje{enjem kojim se
odre|uje ro~i{te za glavnu raspravu i odre|uju i ostali dokazi koji }e se
provoditi na glavnoj raspravi. U tom slu~aju ovjereni prepis zapisnika koji
sadrì ovo rje{enje dostavlja se vje{taku.
Stav 2. Sud na pripremnom ro~i{tu mora preduzeti sve radnje koje su potrebne kako bi procesna gra|a bila pripremljena i dostupna sudu do glavne
rasprave. U pogledu vje{ta~enja, to zna~i da je vje{take potrebno pozvati na
glavnu raspravu (~lan 96. st. 1.), ali i pozvati ih da svoj nalaz i mi{ljenje
izrade prije glavne rasprave (~lan 154. st. 1.). Ovo je neophodno kako bi
stranke prije glavne rasprave ve} bile upoznate sa nalazom i mi{ljenjem te o
njemu mogle raspravljati na glavnoj raspravi.
Iz tog razloga neophodno je da sud odredi rok u kojem vje{tak ima dostaviti svoj nalaz i mi{ljenje, te da pri tome vodi ra~una da nalaz strankama mora
biti dostavljen na vrijeme kako bi se mogle pripremiti za glavnu raspravu.
^lan 156. predvi|a da se nalaz i mi{ljenje vje{taka dostavljaju strankama
najkasnije 8 dana prije odràvanja glavne rasprave, pa sud to mora imati u
vidu pri odre|ivanju roka za vje{taka, vode}i ra~una i o vremenu potrebnom
za otpremu nalaza strankama.
Rok za izradu nalaza i mi{ljenja se ra~una od dana dostave rje{enja vje{taku.

^lan 83.
(1) Ako pred istim sudom te~e vi{e parnica izme|u istih osoba ili u kojim
je ista osoba protivnik raznih tuìlaca ili raznih tuènih, sud moè, uz
saglasnost stranaka, rje{enjem spojiti sve te parnice radi zajedni~kog
raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili tro{kovi. Za
sve spojene parnice sud }e donijeti zajedni~ku presudu.
(2) Sud moè, uz saglasnost stranaka, odrediti da se odvojeno raspravlja o
pojedinim zahtjevima iz iste tu`be, te }e nakon zavr{etka odvojenog
raspravljanja donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.
(3) Rje{enja iz st. 1. i 2. ovog ~lana mogu se, u pravilu, donijeti najkasnije
na pripremnom ro~i{tu ili do po~etka glavne rasprave ako pripremno
ro~i{te nije odràno.
157
(4) Protiv rje{enja iz st. 1. i 2. ovog ~lana nije dopu{tena posebna àlba.
1
Spajanje odnosno razdvajanje parnica, koje reguli{e ~lan 83., u ranijim zakonima bilo je obra|eno u ~lanu 313. ZPP-a RS odnosno ~lanu 294. ZPP-a FBiH.
Najzna~ajnija izmjena koju donosi novi zakon ogleda se u tome {to spajanje
i razdvajanje parnica, prema novim odredbama, zavisi od volje stranaka. Za
razliku od ranijeg pravila prema kojem stadij postupka u kojem sud moè
odlu~iti o spajanju ili razdvajanju postupaka nije bio ograni~en, nova odredba
predvi|a da se u pravilu ova odluka donosi na pripremnom ro~i{tu. Iz tog
razloga je i ova odredba u novom zakonu smje{tena u odredbe o pripremnom ro~i{tu. Jo{ jedna bitna novina koju uvodi nova odredba je obaveznost
dono{enja zajedni~ke presude kod spojenih parnica, odnosno posebnih odluka o odvojenim zahtjevima (sud }e donijeti). Ranije je ovakvo rje{enje bilo
predvi|eno samo kao mogu}nost (sud moè donijeti).
Stav 1. Iz odredbe stava 1. ovog ~lana proizilazi da sud moè donijeti odluku
o spajanju vi{e parnica, radi zajedni~kog raspravljanja, ako su ispunjeni
sljede}i uslovi:
158
1.
Da u svim parnicama bar jedna stranka bude isto lice - pri tome to lice
ne mora u svakom od sporova imati istu ulogu, ve} se u nekima moè
pojaviti kao tuìlac, a u drugima kao tuèni. (Ne moè se radi
zajedni~kog raspravljanja spojiti vi{e parnica ako one ne teku izme|u istih
stranaka ili ako u njima ista osoba nije protivnik raznih tuìtelja ili raznih
tuènika. - Vrhovni privredni sud Hrvatske P`-383/82 od 22.6.1982.
godine, objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 519)
2.
Da se spajanjem smanjuju tro{kovi postupka ili ubrzava raspravljanje

ovo }e obi~no biti slu~aj kada su iste ~injenice relevantne za ishod svih
sporova, dokazna sredstva su zajedni~ka, a postupak u svim sporovima
nalazi se u pribli`no istoj fazi. (Ako pred istim sudom te~e vi{e parnica izme|u istih osoba, te se parnice ne}e u svakom slu~aju spojiti radi
zajedni~kog raspravljanja, ve} samo onda ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili tro{kovi. - Vrhovni sud Hrvatske G`-4406/76; Prijedlog
za spajanje parnica ne}e se usvojiti ako je istaknut u trenutku kada je
u ranije pokrenutoj parnici stvar ve} sazrela za odlu~ivanje. - Vrhovni
privredni sud Jugoslavije Sl-2141/68, objavljeno u Dika îzmi}, Komentar
3.
Da su sve stranke saglasne da se parnice spoje. (v. komentar uz ovaj

~lan pod 3, 4 i 5)
4.
Da se radi o istoj vrsti postupka - iako to u samoj zakonskoj odredbi

nije izri~ito predvi|eno, pravna nauka i sudska praksa jedinstvene su u
ovom stavu. Tako Vrhovni sud BiH u svojoj odluci broj Rev. 1/87 od
28.8.1987. godine, objavljenoj u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 569, nalazi
da je nedopu{teno spajanje parnice zbog smetanja posjeda i parnice zbog
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
za{tite prava na posjed, a Okru`ni sud u Zenici u odluci G`-1625/83 od

10.1.1984. godine da se ne mogu spojiti parnice radi zajedni~kog raspravljanja ako za njih nije propisana ista vrsta postupka, pa stoga nema mjesta ni spajanju parnice za utvr|ivanje postojanja prava na posjed sa parnicom zbog smetanja posjeda, jer za prvotnu parnicu vaì redovan postupak, a za potonju poseban (sumarni) postupak.
3
Saglasnost stranaka je novi uslov kojeg dosada{nji zakoni nisu poznavali.

Rukovo|en {to dosljednijom primjenom dispozicione maksime, zakonodavac je
i ovdje predvidio da sud odluku o zajedni~kom raspravljanju o vi{e parnica
ne moè donijeti ako stranke s tim nisu saglasne. Ovakvo rje{enje moglo bi
se podvr}i kritici, i to kako u pogledu su{tinskog zna~enja odredbe tako i u
pogledu njenog jezi~kog odre|enja.
Odluka o spajanju postupaka donosi se radi smanjenja tro{kova ili ubrzanja

raspravljanja, pa se ovo ovla{tenje suda zasniva na na~elu procesne ekonomi je. Radi se o jednoj od odluka o upravljanju postupkom, kojima sud nastoji
na najefikasniji na~in ostvariti krajnji cilj parni~nog postupka. Uvo|enje obavezne saglasnosti stranaka za dono{enje odluke o spajanju postupaka, me|utim, uveliko umanjuje prakti~ni zna~aj ovog instituta: tuèna strana u postupku vrlo ~esto }e preduzeti sve {to je u njenoj mo}i kako bi tuìtelju oteàla
vo|enje postupka, te se u pravilu ne}e saglasiti sa spajanjem parnica, ~ak i
ako bi to bilo opravdano sa stanovi{ta ekonomi~nosti postupka.
U dosada{njoj praksi je do spajanja postupaka naj~e{}e dolazilo u slu~aju
potrebe za pro{irenjem tu`be na novog tuènog. Za pro{irenje tu`be potreban je pristanak novog tuènog koji treba da stupi u parnicu, pa u slu~aju
izostanka takvog pristanka sud ne dozvoljava pro{irenje. U takvom slu~aju
tuìtelju je ostajala mogu}nost da naknadno podnese novu tu`bu kojom obuhvata i preostale tuène, te da zatim predloì spajanje parnica. U pravilu,
spajanje ovih parnica doprinosi ekonomi~nosti postupka, pa mu je sud u
najve}em broju slu~ajeva udovoljavao. Ovakva praksa }e ubudu}e biti uveliko
onemogu}ena obaveznim pristankom tuènih u obje parnice na spajanje postupaka. U slu~aju da tuèni ne pristanu na spajanje, tuìtelju preostaje da
povu~e tu`bu i podnese novu u kojoj }e biti pravilno ozna~en tuèni, odnosno kojom }e biti obuhva}eni svi tuèni.
Treba napomenuti i da upotreba izraza saglasnost stranaka nije najadekvatnija, jer ne odraàva jasno ulogu suda u dono{enju ove odluke. Tuma~enjem
odredbe, u sada{njoj jezi~koj fomulaciji, dolazi se do zaklju~ka da je sud taj
koji pokre}e inicijativu za spajanje, ali nije u mogu}nosti donijeti odluku bez
saglasnosti stranaka. Sud je, dakle, doveden u poziciju da sam strankama
predlaè spajanje postupka, ali stranke nisu obavezne ovu inicijativu suda
prihvatiti, {to nije sasvim u skladu sa ulogom suda. Smatramo da je kona~nu
odluku trebalo ili ostaviti na diskreciju sudu ili predvidjeti da se navedena
odluka donosi na prijedlog jedne od stranaka uz saglasnost druge.
Spajanjem parnica radi zajedni~kog raspravljanja-, parnice ne gube samostal nost. O svakom zahtjevu mora se donijeti odluka. (Spajanje parnica radi
159
zajedni~kog raspravljanja ne dovodi niti do objektivne niti do subjektivne

kumulacije. - Vrhovni sud Hrvatske Rev. 644/88 od 10.11.1988, objavljeno u
Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000.,
str. 520; U slu~aju povla~enja tu`be treba odlu~iti o naknadi parni~nih
tro{kova svakom pojedinom tuènom i kada je vi{e parnica spojeno radi
zajedni~kog raspravljanja. - Vrhovni sud BiH broj P`-373/88 od 14.12.1988.
godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 570)
7
Stav 2. Nasuprot situaciji u kojoj na~elo procesne ekonomije nalaè spajanje

postupaka, moè se utvrditi i da je cjelishodno da se raspravljanje o pojedinim zahtjevima obuhva}enim istom tu`bom odvoji. Ova odredba ne odnosi
se na razdvajanje parnica koje su bile spojene odlukom suda u smislu stava
1., ve} na slu~ajeve kada postoje razlozi da se u okviru jedne tu`be sa vi{e
zahtjeva razdvoji postupak. Do toga }e naj~e{}e do}i kada je zbog mnoìne
subjekata na strani tuìtelja ili tuènih do{lo do odre|enih smetnji koje
spre~avaju okon~anje postupka po svim zahtjevima (npr. kada jedan od
suparni~ara umre, a nema punomo}nika u parnici, pa postupak mora prema
njemu biti prekinut, dok se po zahtjevima ostalih suparni~ara moè raspravljati). Do razdvajanja ne moè do}i ako se radi o jedinstvenim suparni~arima.
(v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 505).
U pogledu saglasnosti stranaka za dono{enje odluke o razdvajanju postupka

vaì mutatis mutandis, isto {to je re~eno u komentaru o spajanju postupaka
(komentar uz ovaj ~lan pod 3, 4 i 5).
Stav 3. Svrha odràvanja pripremnog ro~i{ta je da stranke kona~no opredijele

svoje zahtjeve kako bi se mogao identifikovati predmet spora, utvrditi koje su
to ~injenice pravno relevantne i koji }e se dokazi izvoditi. Spajanjem, odnosno razdvajanjem postupaka moè do}i do izmjena kako u pogledu predmeta
spora tako i u pogledu stranaka u postupku. Zato }e, sa stanovi{ta procesne
ekonomije, postupak spajanja ili razdvajanja imati smisla jedino ako do njega
do|e na pripremnom ro~i{tu, jer se kasnijim spajanjem ili razdvajanjem ne}e
posti}i nikakva u{teda..
Zbog toga je odredbom stava 3. predvi|eno da se, u pravilu, odluka o spajanju ili razdvajanju donosi na pripremnom ro~i{tu ili do po~etka glavne
rasprave ako pripremno ro~i{te nije odràno.
10
Izuzetak od ovog pravila mogao bi biti u~injen jedino ako bi iz konkretnih

okolnosti proizilazilo da }e i kasnijim spajanjem odnosno razdvajanjem do}i
do u{tede u vremenu i tro{kovima.
11
Stav 4. Prema dosada{njim odredbama, odluka o spajanju odnosno razdvajanju parnica predstavljala je odluku suda o upravljanju postupkom, pa iz tog
razloga protiv ovog rje{enja nije bila dopu{tena posebna àlba. S obzirom na
prirodu te odluke, sud tako|e nije bio vezan za ovakvo svoje rje{enje, pa je
spojene parnice mogao razdvojiti.
160
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
I u novom zakonu zakonodavac iz istog razloga ne predvi|a mogu}nost ula ganja posebne àlbe protiv ovih odluka. Osim toga, budu}i da je za dono{enje
odluke potrebna izri~ita saglasnost stranaka, ne ukazuje se potreba za ulaganjem posebne àlbe na odluku sa kojom su se stranke ve} sloìle.
12
Ipak, imaju}i u vidu neophodnu saglasnost stranaka, smatramo da bi se jed nom spojene parnice mogle razdvojiti, odnosno zahtjevi jednom odvojeni
ponovo spojiti, tako|e samo uz saglasnost stranaka.
^lan 84.
(1) Ako na pripremno ro~i{te ne do|e tuìlac, a bio je uredno obavije{ten,
smatrat }e se da je tu`ba povu~ena, osim ako tuèni ne zahtijeva da se
ro~i{te odrì.
(2) Ako na pripremno ro~i{te ne do|e uredno obavije{ten tuèni, ro~i{te }e
se odràti bez njegovog prisustva.
Odredba ovog ~lana, koja djelimi~no preuzima rje{enje sadràno u ranijim

~lanovima 272. ZPP-a FBiH i 291. ZPP-a RS, ali uz bitne izmjene, predvi|a
posljedice izostanka parni~nih stranaka sa pripremnog ro~i{ta. Dok ranija
odredba nije predvi|ala razliku izme|u izostanka tuìtelja i tuènog, ovdje je
ta razlika evidentna. Izostanak tuìtelja povla~i za sobom presumpciju
povla~enja tu`be, dok izostanak tuènog dovodi do odràvanja pripremnog
ro~i{ta bez njegovog prisustva.
Op{te napomene. Sud na samom po~etku ro~i{ta provjerava da li su stranke

do{le, te ako nisu da li su uredno pozvane (~lan 97. u vezi sa ~lanom 85.).
Ukoliko jedna od stranaka ne pristupi na ro~i{te iz razloga {to nije bila ured no obavije{tena, ili je bila uredno obavije{tena ali je opravdala izostanak, primijeni}e se shodno odredba ~l. 111. Zakona koja predvi|a odgodu ro~i{ta za
glavnu raspravu iz razloga {to nisu ispunjene zakonske pretpostavke. (Odredba
~lana 117. Zakona predvi|a da se ova odredba shodno primjenjuje i na
pripremno ro~i{te.)
Ukoliko, me|utim, stranke nisu pristupile, a o ro~i{tu su bile uredno

obavije{tene, nastupi}e posljedice koje predvi|aju odredbe ovog ~lana.
Posljedice izostanka stranaka nastupaju po sili zakona, bez prijedloga protivne
stranke. Iste posljedice predvi|ene su i odredbama ~lana 97. st. 3. i 4., za
izostanak stranaka sa ro~i{ta za glavnu raspravu.
Stav 1. Odredba stava 1. stvara presumpciju da je tuìlac povukao tu`bu ukoliko izostane sa pripremnog ro~i{ta. Ratio ove odredbe treba traìti u ~injenici da se parni~ni postupak pokre}e isklju~ivo voljom tuìoca. Nastavak postupka bez u~e{}a tuìoca, u tom smislu, nema svrhe. Osim toga, pretpostavlja se da je u interesu tuìtelja da se postupak okon~a u {to kra}em roku i
sa {to manje odlaganja. Stoga se name}e zaklju~ak da pasivan odnos tuìte-
161
lja prema sporu odnosno njegov izostanak sa ro~i{ta ukazuje na to da je izgubio interes za dalje vo|enje parnice, te da èli povu}i tu`bu. I raniji zakon
je propisivao nastupanje presumpcije povla~enja tu`be u slu~aju izostanka
tuìtelja sa prvog ro~i{ta za glavnu raspravu u sporovima male vrijednosti,
dok je u redovnom postupku i postupku u privrednim sporovima do nastupanja ove presumpcije mogao dovesti ponovljeni izostanak obje stranke s
ro~i{ta za glavnu raspravu, odnosno ponovno ispunjenje uslova za mirovanje
postupka (~l. 465,, 216. i 499. ranijeg ZPP-a RS i ~l. 456., 200. i 491. ZPP-a
FBiH). Napu{tanjem instituta mirovanja i poo{travanjem sankcija za nepo{tivanje odredbi ZPP-a i pasivan odnos prema sporu, kao logi~no se nametnulo
rje{enje izraèno u ovoj odredbi. Ranija sudska praksa zauzeta povodom nastupanja presumpcije povla~enja tu`be u sporovima male vrijednosti ili
privrednim sporovima aktuelna je i za primjenu odredbi novog zakona:
Prijedlogom tuìoca da se ro~i{te odrì u odsustvu njegovog

punomo}nika ne otklanja se zakonska fikcija povla~enja tu`be, jer se rasprava ne moè odràti u odsustvu zastupnika obiju stranaka. (Vrhovni sud BiH,
broj P`-336/86 od 27.1.1987. godine);
Podnesak tuìoca kojim predlaè da se odluka donese u njegovom
odsustvu, na osnovu stanja u spisu, ne moè otkloniti zakonsku fikciju
povla~enja tu`be iz ~lana 499. st. 2. (Vrhovni sud BiH broj P`-379/87 od
24.3.1988, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH, broj 2/88);
Fikciju povla~enja tu`be ne otklanja odsustvo sa ro~i{ta zbog te{kog
finansijskog stanja parni~ne stranke. (Vrhovni sud BiH broj P`-35/88 od
20.10.1988. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH,
broj 4/88);
Podno{enje prijedloga za odga|anje ro~i{ta za glavnu raspravu u
sporovima male vrijednosti samo po sebi ne sprje~ava nastupanje procesnopravnih posljedica povla~enja tu`be iz ~lana 456. st. 1. ZPP ako za takav prijedlog tuìtelj nije naveo opravdanje. (Vrhovni sud Bosne i Hercegovine P`121/80 od 10.7.1980.);
Tu`ba se smatra povu~enom i onda kad je za tuìtelja (...) pristupila
osoba bez punomo}i koja nije u ostavljenom roku podnijela punomo} (Privredni sud Hrvatske P`-2400/90 od 11.12.1990. g., objavljeno u Dika - îzmi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 775).
6
162
Presumpcija povla~enja tu`be zbog nedolaska tuìtelja postoji samo u slu~aju

ako je tuìtelj bio uredno pozvan. (Vrhovni privredni sud Hrvatske P`-1051/80
od 22.7.1980. g., objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 774), a nije opravdao izostanak (Nema
mjesta primjeni odredbe o povla~enju tu`be (...) u situaciji kada je tuìtelj
obavijestio sud o opravdanoj sprije~enosti da pristupi na zakazano ro~i{te. Vrhovni sud BiH P`-53/80 od 12.6.1980. g., objavljeno u Dika - îzmi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 807) Ne}e
se, me|utim, smatrati da je tuìtelj bio uredno pozvan, ako u pozivu za
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
glavnu raspravu nije bio upozoren na navedenu posljedicu zbog izostanka s

ro~i{ta (Vrhovni sud Hrvatske Gzz-37/92 od 15.12.1992. g., objavljeno u Dika
- îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
774). Isto tako, ne smatra se da je stranka uredno obavije{tena o ro~i{tu,
ako su pozivi upu}eni odvjetniku koji je bio punomo}nik stranke do likvidacije odvjetni~kog ureda, a punomo} mu nije obnovljena nakon ponovnog
otvaranja ureda (Vrhovni sud FBiH, P`-5/98 od 24.2.1998. godine, objavljeno
u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 1/98). Odredbom
~lana 77. Zakona predvi|ena je obaveza suda da stranke u pozivu za pripremno ro~i{te obavijesti o posljedicama izostanka.
7
Povla~enje tu`be koje nastupi zbog izostanka tuìtelja sa pripremnog ro~i{ta

dovodi, u pogledu tro{kova, do istih posljedica kao da je tuìtelj sam povukao
tu`bu: Zakonska pretpostavka o povla~enju tu`be usljed izostanka tuìoca sa
prvog ro~i{ta za raspravu u postupku o sporovima male vrijednosti stvara
obavezu na strani tuìoca da tuènom naknadi parni~ne tro{kove. (Vi{i
privredni sud Vojvodine P`-700/74, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o
Odredba stava 1. ovog ~lana ostavlja mogu}nost tuènom da i u slu~aju

izostanka tuìtelja traì da se ro~i{te odrì. U praksi se ova procesna
mogu}nost izuzetno rijetko koristi (v. komentar uz ovaj ~lan pod 11-21).
Stav 2. Posljedica izostanka tuènog sastoji se u provo|enju pripremnog

ro~i{ta bez obzira na njegovo odsustvo. Za tuènog to zna~i nemogu}nost
naknadnog preduzimanja svih onih radnji koje se mogu preduzeti najkasni je na pripremnom ro~i{tu - izno{enje novih ~injenica i novih dokaza, eventualno podno{enje protivtu`be, ako ona nije istaknuta uz odgovor na tu`bu,
i sl.
10
Ako tuìtelj na pripremnom ro~i{tu sa kojeg je tuèni izostao iznese nove

~injenice, ne smatra se da je tuèni te ~injenice priznao, pa se one moraju
dokazivati (princip negativne litiskontestacije). (Detaljnije o principu negativne
i afirmativne litiskontestacije v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd,
1989., str. 177, i Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 121-122).
11
Primjena odredbe stava 2. dovela je u praksi do dileme o tome na koji se

na~in sud treba odnositi prema procesnim radnjama koje je tuèni preduzeo
do pripremnog ro~i{ta (posebno odgovoru na tu`bu) ako tuèni sa pripremnog
ro~i{ta izostane. Treba li u tom slu~aju uzeti u obzir navode i prijedloge
tuènog istaknute u odgovoru na tu`bu, ili izostanak tuènog za posljedicu
ima da sud na pripremnom ro~i{tu ne uzima u obzir njegove procesne radnje preduzete do pripremnog ro~i{ta? Zakon ne daje izri~it odgovor na ovo
pitanje, pa su mi{ljenja i stavovi zauzeti u praksi prvostepenih sudova sasvim
opre~ni (vi{estepeni sudovi, po na{em saznanju, jo{ uvijek nisu zauzeli
stanovi{te po ovom pitanju). Odgovor se stoga moè traìti jedino u sistemskom tuma~enju zakona.
163
12
S jedne strane, ~injenica je da se tuèni upustio u raspravljanje, iznio

odre|ene ~injeni~ne navode i istakao odre|ene dokazne prijedloge, te time
zauzeo aktivan stav u pogledu tu`benog zahtjeva. Za podno{enje odgovora
na tu`bu upravo je i predvi|ena pismena forma, pa je ova procesna radnja
tuènog preduzeta po pravilima parni~nog postupka. Sud bi stoga, kao i o
svim drugim prijedlozima stavljenim u toku postupka, morao odlu~iti i o
dokaznim i drugim prijedlozima tuènog istaknutim u odgovoru na tu`bu.
13
S druge strane, saglasno na~elu usmenosti, koje je zakonodavac, iako donekle ublaèno, zadrào kao jedno od osnovnih na~ela parni~nog postupka (~lan
4.), stranke u pismenim podnescima samo nagovje{tavaju koje }e radnje preduzeti na ro~i{tu (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str.
168 i 169) i time doprinose pripremanju ro~i{ta. Pismeni podnesak, u pravilu, ne moè zamijeniti usmene radnje tuènog i njegovo prisustvo na pripremnom ro~i{tu (vidi komentar uz ~lan 63/3). Ovo bi upu}ivalo na to da ukoliko tuèni ne do|e na ro~i{te odgovor na tu`bu ne treba uzeti u obzir.
14
Na isti zaklju~ak upu}ivala bi nova uloga suda i stranaka, koja proizilazi kako
iz osnovnih na~ela, tako i drugih odredbi ovog zakona. Naime, raspravljanje
o odgovoru na tu`bu i odlu~ivanje o dokaznim prijedlozima koje je tuèni
iznio u odgovoru na tu`bu, bez prisustva tuènog, podrazumijeva da sud
mora zauzeti ulogu tuènog kako bi pro~itao odgovor na tu`bu i iznio prijedloge koji su u njemu izneseni. Me|utim, imaju}i u vidu sasvim novi zna~aj
raspravnog na~ela i na~ela dispozitivnosti, uz istovremeno napu{tanje na~ela
materijalne istine, istra`nog na~ela i na~ela oficioznosti, ne ~ini se prihvatljivim
da se sud stavi u poziciju jedne od stranaka i za nju preduzima odre|ene
procesne radnje.
15
I u ranijoj teoriji se smatralo da sud ne moè ~itati podneske stranaka na

ro~i{tu, ali se dopu{tao izuzetak upravo u slu~aju odsutnosti jedne od stranaNije dopu{teno da sud ~ita sadràj
ka. Tako Triva, Belajec i Dika navode: N
tu`be i odgovora na tu`bu. No to }e ipak biti nu`no u odnosu na stranku
koja je izostala, a ro~i{te se unato~ tome odrì. (Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 450).
16
Imaju}i u vidu da zakon predvi|a mogu}nost odràvanja ro~i{ta u odsustvu

tuènog, ali ne predvi|a izri~ito da u tom slu~aju sud ne}e uzeti u obzir njegove dotada preduzete radnje, ~ini se da bi ovaj stav pravne nauke ipak jo{
uvijek bio primjenjiv, te da bi sud u slu~aju izostanka tuènog sa pripremnog
ro~i{ta, nakon {to tuìtelj ukratko izloì tu`bu, trebao pro~itati odgovor na
tu`bu ili ukratko izloìti bitne navode odgovora na tu`bu, uklju~uju}i i
dokazne prijedloge koji su u njemu izneseni.
17
Iako se ovakvo tuma~enje ~ini suprotnim navedenim novim principima

parni~nog postupka, izmijenjenoj ulozi suda i stranaka, kao i obavezi
aktivnog u~e{}a stranaka u parnici, smatramo da se ovakav stav moè opravdati ~injenicom da sud samo konstatuje ono {to je tuèni dotada ve} pre duzeo, a sam ne preduzima bilo kakve parni~ne radnje za stranku . U
nedostatku izri~ite zakonske odredbe, smatramo da sud ne bi mogao pri-
164
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
likom dono{enja odluke o predmetu spora jednostavno ignorisati da je tuèni

blagovremeno podnio odgovor na tu`bu, u formi i sa elementima koje zakon
propisuje.
18
Tuìlac se, nakon ~itanja odgovora na tu`bu, moè izjasniti o svim navodima
odgovora, kao i o dokazima ~ije izvo|enje je tuèni predloìo, da bi sud, na
kraju pripremnog ro~i{ta, donio odluku o tome da li }e se ovi dokazi izvoditi ili ne. Pri tome sud ne bi mogao prihvatiti prijedlog za izvo|enje bilo kojeg
dokaza ukoliko iz odgovora na tu`bu jasno ne proizilazi koje se ~injenice trebaju utvrditi tim dokazom, kao ni prijedlog za izvo|enje dokaza ~itanjem
isprava ukoliko isprava nije priloèna uz odgovor na tu`bu.
19
Imaju}i u vidu da i smisao i slovo zakona upu}uju na obavezu aktivnog

u~e{}a stranaka u parnici u svakoj fazi postupka, da je pasivnost i nezain teresovanost stranaka za tok postupka u svakoj fazi sankcionisana vrlo ozbiljnim posljedicama (presuda zbog propu{tanja, povla~enje tu`be), postavlja se
pitanje da li se ovakvim tuma~enjem tuèni stavlja u privilegovan poloàj u
odnosu na tuìtelja, ~iji izostanak dovodi do povla~enja tu`be. Iako bi, prema
mi{ljenju autora, tuèni morao snositi o{trije posljedice od navedenih, u
nedostatku izri~ite zakonske odredbe one se ne bi mogle pretpostaviti. Ipak,
i u ovim okolnostima, izostanak tuènog je sankcionisan time {to tuèni ne}e
imati priliku da obrazloì svoje dokazne prijedloge, pa postoji mogu}nost da
}e ih sud iz tog razloga odbiti, a bi}e prekludiran i u preduzimanju svih
drugih radnji koje se preduzimaju najkasnije na pripremnom ro~i{tu
(izno{enje novih ~injenica ili predlaganje novih dokaza, podno{enje
protivtu`be i sl.)
20
Sve {to je navedeno u pogledu izostanka tuènog sa pripremnog ro~i{ta moglo

bi se primijeniti na odgovaraju}i na~in i u slu~aju izostanka tuìtelja ako tuèni
traì da se ro~i{te provede (stav 1. ovog ~lana).
21
U svakom slu~aju, pitanje ovakvog zna~aja moralo bi biti izri~ito regulisano

u zakonu, pa, de lege ferenda, odredbu ~lana 84. treba upotpuniti.
^lan 85.
Na pripremnom ro~i{tu sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva
ovla{tenja koja ima i na glavnoj raspravi.
Odredba ovog ~lana ranije je bila sadràna u stavu 4. ~lana 288. ranije vaè}eg
ZPP-a RS, odnosno ~lanu 269. ZPP-a FBiH, te u odnosu na njih ne sadrì
su{tinske izmjene. S obzirom da je prema ranijim zakonima pripremnim
ro~i{tem rukovodio predsjednik vije}a, i ova je odredba predvi|ala da predsjednik vije}a na pripremnom ro~i{tu ima sva ovla{tenja koja imaju predsjednik vije}a i vije}e na glavnoj raspravi.
U pogledu radnji koje se odnose na upravljanje postupkom v. komentar uz

~lan 64.
165
Sud u toku rukovo|enja pripremnim ro~i{tem ima sva ovla{tenja u pogledu

upravljanja postupkom koja ima na glavnoj raspravi. Ovo se naro~ito odnosi
na ovla{tenja u pogledu otvaranja pripremnog ro~i{ta (~lan 97.), odràvanja
reda i izricanja nov~anih kazni (~lan 100. st. 1.), izvo|enja dokaza (ako se na
pripremnom ro~i{tu, u skladu s odredbom ~l. 79., izvode dokazi radi
razja{njenja procesnih pitanja - ~l. 104-108., 128., 129. itd.), odbijanja
provo|enja procesnih radnji koje nisu bitne za postupak (~lan 107. st. 1.),
odgode, odlaganja i nastavka ro~i{ta (~l. 111., 112., 115. i 116.) i isklju~enja
javnosti (119-121.). Pri tome sud na pripremnom ro~i{tu moè donositi i sve
druge odluke o upravljanju postupkom za koje zakon izri~ito propisuje da se
donose na pripremnom ro~i{tu (kao {to je odluka o spajanju i razdvajanju
parnica, ~lan 83.), ili koja zakon ne ograni~ava na odre|eni stadij postupka
(kao {to je odluka o prekidu postupka ~l. 378-379.)
b) Medijacija i sudska nagodba
^lan 86.
(1) Najkasnije na pripremnom ro~i{tu, sud moè, ukoliko ocijeni da je to
svrsishodno s obzirom na prirodu spora i druge okolnosti, predloìti
strankama da spor rije{e u postupku medijacije, kako je predvi|eno
posebnim zakonom.
(2) Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaklju~enja glavne
rasprave.
Nova odredba ~lana 86., koja nije postojala u ranije vaè}im zakonima, govori o vezi izme|u parni~nog postupka i, za na{ pravni sistem novog instituta, medijacije.
Op{te napomene. Medijacija je jedan od na~ina tzv. alternativnog rje{avanja sporova, prihva}en u velikom broju zemalja, koji bi trebao na}i svoje
mjesto i u na{em pravnom sistemu. Radi se o institutu koji podrazumijeva
vansudsko rje{avanje sporova uz pomo} tre}eg, nepristrasnog lica - medijatora. Prihvatanje i zakonsko regulisanje postupka medijacije jedan je od elemenata sveobuhvatne reforme sudskog sistema, od kojeg se o~ekuje da }e,
pod uslovom da bude prihva}en od {ire javnosti, znatno smanjiti broj predmeta koji se rje{avaju pred sudovima. Upravo iz tog razloga je i zakonodavac na{ao za shodno da se, na ina~e neuobi~ajen na~in, u Zakonu o
parni~nom postupku pozove na ovaj institut, iako u vrijeme izrade nacrta
ZPP-a, pa i njegovog usvajanja, medijacija jo{ uvijek nije bila dobila svoj
zakonski okvir. Zbog toga je bilo neophodno prelaznom odredbom ~lana 457.
predvidjeti da }e se odredba ~lana 86. po~eti primjenjivati tek nakon stu panja na snagu posebnog zakona kojim se ure|uje postupak medijacije.
Zakon o postupku medijacije (Slu`beni glasnik BiH br. 37/04), koji je usvojila Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine u junu 2004. godine, stupio je na snagu 20. augusta 2004. godine, pa je od tog datuma primjenjiva i odredba ~lana 86.
166
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Spomenuti Zakon o postupku medijacije reguli{e medijaciju kao dobrovoljni

na~in vansudskog rje{avanja sporova, uz pomo} medijatora, koji posreduje me|u
strankama. Sporazum postignut u postupku medijacije ima snagu izvr{ne isprave
(~lan 25.). U pogledu odnosa sa sudskim postupkom, ovaj zakon predvi|a da
se postupak medijacije moè pokrenuti prije zapo~injanja parnice pred sudom
ili u njenom toku. Ako se stranke u parni~nom postupku, na vlastitu inicijativu
ili na prijedlog suda, sporazumiju da spor poku{aju rije{iti u postupku medijacije, ro~i{te se, u skladu sa odredbama ZPP-a o odgodi ro~i{ta (~lan 111. st.
1.), odnosno odredbama o odlaganju ro~i{ta radi vansudskog rje{avanja spora
(~lan 112. st. 1. ta~ka 2.), odga|a ili odlaè na period od najvi{e 30 dana. (U
~lanu 14. Zakona o postupku medijacije govori se samo o odgodi ro~i{ta, ali iz
ostalih odredbi zakona proizilazi da se i ro~i{te koje je zapo~eto moè odloìti
iz ovog razloga). Stranke su du`ne obavijestiti sud o ishodu postupka medijacije najksnije do dana odràvanja novog ro~i{ta (~lan 26.). Primjenom ovog
zakona, medijacijom bi, uz rizik minimalnog produètka trajanja parni~nog postupka, znatan broj predmeta mogao biti rije{en vansudskim putem.
Stav 1. Sud, imaju}i u vidu prirodu spora i druge okolnosti (spremnost stranaka na uzajamna popu{tanja, mogu}nost prebijanja potraìvanja i sli~no), moè
strankama predloìti da spor rije{e u postupku medijacije u skladu sa
zakonom o medijaciji. Iz samog teksta odredbe vidljivo je da sud ovakav na~in
rje{avanja spora strankama moè samo predloìti, te da prihvatanje prijedloga suda u potpunosti zavisi od volje stranaka. Ukoliko bar jedna od stranaka ne èli pristupiti rje{avanju spora putem medijacije, do njega ne}e ni do}i,
pa }e sud nastaviti parni~ni postupak. Odredba ~lana 86., dakle, prihvata
neobavezni karakter medijacije, koji je usvojen i u Zakonu o postupku medijacije. Treba ista}i da postoje i druga~ija rje{enja, pa tako Zakon o parni~nom
postupku Br~ko Distrikta (Slu`beni glasnik Br~ko Distrikta BiH br. 5/00, 6/02)
predvi|a medijaciju kao obavezan dio svakog parni~nog postupka.
Sud ovakav prijedlog moè dati strankama najkasnije na pripremnom ro~i{tu.

Cilj medijacije je u{teda tro{kova postupka i vremena, kako stranaka tako i
suda, pa ne bi bilo opravdanja da sud upu}uje stranke na medijaciju nakon
{to su ve} u parni~nom postupku nastali znatni tro{kovi.
Stav 2. Stranke u postupku, saglasno na~elu dispozicije, mogu same staviti

prijedlog za rje{avanje spora u postupku medijacije do zaklju~enja glavne
rasprave. Uslov za prihvatanje ovakvog prijedloga je da ga isti~u sporazumno sve stranke u postupku.
^lan 87.
Stranke mogu zaklju~iti nagodbu o predmetu spora u toku cijelog postupka (sudska nagodba).
Kao i stav 1. ranijeg ~lana 321. ZPP-a RS i ~lana 302. ZPP-a FBiH, i ova
odredba predvi|a da stranke mogu pred sudom zaklju~iti poravnanje odnosno nagodbu u toku cijelog postupka (st. 2., 4. i 5. ranijih odredbi preneseni
167
su u ovom zakonu u poseban ~lan 89., dok je stav 3. izmijenjen i izdvojen

u poseban ~lan 88.). U odnosu na raniju odredbu izostavljen je dio koji predvi|a da se nagodba zaklju~uje pred parni~nim sudom prvog stepena.
Redaktori zakonskog teksta èljeli su tako|e naglasiti va`nost zaklju~enja
nagodbe u {to ranijoj fazi postupka, pa su zato u novoj zakonskoj sistematici odredbe o nagodbi smje{tene u dio o pripremnom ro~i{tu. Treba napomenuti da su, zbog izuzetno rijetke primjene u praksi, brisane odredbe koje su
predvi|ale mogu}nost poku{aja postizanja nagodbe pred sudom i prije pokretanja parnice (~lan 305. ZPP-a FBiH i ~lan 324. ZPP-a RS.)
2
Op{te napomene. Sudska nagodba ili poravnanje je na~in rje{avanja spora do

kojeg obi~no dolazi uzajamnim popu{tanjem stranaka. Ipak, za razliku od vansudske nagodbe, popu{tanje stranaka nije neophodno za valjanost sudske
nagodbe (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str 473).
Zaklju~enjem nagodbe parnica prestaje te}i. Zakon ovaj na~in rje{avanja spora
po dejstvu u potpunosti izjedna~ava sa pravomo}nom presudom, jer on
spre~ava vo|enje nove parnice me|u istim strankama o istom zahtjevu (~lan
93.).
Stranke u parnici zaklju~enjem nagodbe raspolaù svojim zahtjevima, pa sudska nagodba predstavlja izraz na~ela dispozitivnosti.
Predmet nagodbe mora biti tu`beni zahtjev kao predmet spora, s tim {to se
nagodba moè odnositi na cjelokupan tu`beni zahtjev ili jedan njegov dio.
(~lan 89.). Sudska nagodba bi se mogla odnositi i na odnos koji nije predmet
spora, ali je s njime u vezi. (Tako Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no
procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 472)
U pogledu pravne prirode sudske nagodbe, u pravnoj teoriji je najprihva}eniji

stav o njenoj dvojakoj prirodi: sudska nagodba predstavlja gra|anskopravni
ugovor kojim stranke ure|uju svoj materijalnopravni odnos, ali istovremeno i
parni~nu radnju stranaka kojom one uti~u na ishod postupka, a koja za krajnju posljedicu ima pravosna`nost. Zbog toga stranke ne mogu svojim naknadnim sporazumom otkloniti dejstva nagodbe (v. Pozni}, Gra|ansko procesno
pravo, Beograd 1989, str. 337; Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 473-474; âlija - Omanovi}, Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., str. 245). Ovakav je stav op{teprihva}en i u ranijoj sudskoj praksi sudova biv{e Jugoslavije, te sudova zemalja biv{e Jugoslavije:
Sudsko poravnanje nije samo materijalno-pravni ugovor nego i akt okon~anja
parnice koji ima snagu pravosna`ne sudske odluke (Vrhovni sud Srbije, Rev.
737/94, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|anskoprocesnog prava, Beograd, 2000., str. 107), pa pored materijalno-pravnog
u~inka strana~kog ugovora ima i pravni u~inak sudske odluke (Vrhovni sud
Srbije Gzz-334/69, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz
gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 106). Zbog toga valjanost
sudske nagodbe treba prosu|ivati kako sa stajali{ta gra|anskog procesnog
prava tako i gra|anskog prava (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 2351/92 od
168
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
19.11.1992. godine, objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom

postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 530).
7
Stranke o predmetu spora mogu zaklju~iti i vansudsku nagodbu (~l. 10891098. Zakona o obligacionim odnosima). Budu}i da se ova nagodba zaklju~uje
bez u~e{}a suda, ona ne predstavlja parni~nu radnju i ne uti~e na tok parnice, pa tako nema ni dejstvo pravosna`ne presude (v. komentar uz ~lan
93/5).
Stav 1. Sudsko poravnanje moè se zaklju~iti u toku cijelog postupka, kako

u toku prvostepenog postupka tako i nakon podno{enja pravnih lijekova dakle sve do pravosna`nog okon~anja parnice. Triva, Belajec i Dika smatraju
da je zaklju~enje sudske nagodbe dopu{teno i nakon pravomo}nog okon~anja
parnice (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 472).
Ranija odredba ~lana 321. ZPP-a RS i ~lana 302. ZPP-a FBiH je izmijenjena
utoliko {to je brisan dio odredbe koji je predvi|ao da se nagodba uvijek
zaklju~uje pred parni~nim sudom prvog stepena. Razlog ovakvom opredjeljenju redaktora zakonskog teksta vjerovatno je bila ranija formulacija koja se
mogla razumjeti i tako da se sudska nagodba zaklju~uje samo u toku prvostepenog postupka (Stranke mogu u toku cijelog postupka pred parni~nim
sudom prvog stepena zaklju~iti nagodbu o predmetu spora). Me|utim, ni u
praksi ni u nauci ova odredba nije stvarala bilo kakve nedoumice, pa smatramo da ovaj dio teksta nije bilo neophodno mijenjati, ili je eventualno odredbu trebalo preformulisati jasno izraàvaju}i da se nagodba zaklju~uje pred
parni~nim sudom prvog stepena, ~ak i ako u to vrijeme te~e postupak pred
vi{im sudom po pravnom lijeku. Prvostepeni sud, naime, najbolje poznaje
predmet spora, najbolje }e mo}i ocijeniti dozvoljenost sudske nagodbe, pa je
najcjelishodnije ovu ulogu ostaviti prvostepenom sudu.
10
Ako je u isto vrijeme u toku postupak pred vi{im sudom, prvostepeni sud
ga, po slu`benoj du`nosti, treba izvijestiti o zaklju~enoj nagodbi, a to mogu
u~initi i same stranke. No, ni pravna teorija ni sudska praksa nisu izgradile
stav o pravnim posljedicama zaklju~enja sudske nagodbe nakon {to je done sena prvostepena presuda, a àlbeni postupak je u toku. Triva smatra da bi
se rje{enja ovog problema mogla kretati od stava po kome bi sud trebao konstitutivnom odlukom ukinuti donesenu presudu, pa do stava po kome bi samo
zaklju~ivanje sudske nagodbe oduzimalo pravno zna~enje pobijanoj presudi, jer
uzrokuje ga{enje parnice u stadiju u kome presuda jo{ nije postala
pravomo}na (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 472).
^lan 88.
(1) Sud }e, na na~in koji ne ugroàva njegovu nepristrasnost, na pripremnom ro~i{tu, kao i u toku cijelog postupka, nastojati da stranke zaklju~e
sudsku nagodbu.
169
(2) U cilju doprino{enja nagodbi sud moè, kada ocijeni da je to osnovano,

strankama predloìti kako da se nagode, vode}i ra~una o èljama stranaka, prirodi spora, odnosima me|u strankama i drugim okolnostima.
1
Stav. 3. ~lana 302. ranijeg ZPP-a FBiH i ~lana 321. ranijeg ZPP-a RS sadràvali
su odredbu koja je predvi|ala da }e sud u toku postupka ukazati strankama na mogu}nost nagodbe (ZPP RS), odnosno upozoriti ih na ovu mogu}nost
(ZPP FBiH) i pomo}i im da zaklju~e nagodbu. U novoj odredbi vidljiva je
intencija zakonodavca da sudu u pogledu zaklju~enja sudske nagodbe da znatno aktivniju ulogu. Tako se predvi|a da }e sud ne samo ukazati strankama
na ovu mogu}nost ve} da }e aktivno nastojati da do|e do zaklju~enja nagodbe,
te da ~ak moè strankama predloìti na koji na~in da se nagode.
Uz stav 1. Nagodba je akt stranaka i mora biti rezultat njihove slobodne

volje. Sud, dakle, ne smije direktno uticati na volju stranaka, insistirati na
rje{enju spora sudskom nagodbom ili stranakama nametnuti takvo rje{enje
spora. Nastojanja suda u smislu stava 1. ovog ~lana treba shvatiti kao ispitivanje, tokom cijelog postupka, a naro~ito na pripremnom ro~i{tu, spremnosti i volje stranaka da razmotre mogu}nost zaklju~enja nagodbe, te ukazivanje na ovu mogu}nost. Sud pri tome, ne smije ni na koji na~in dovesti u
pitanje svoju nepristrasnost, pa tako ne bi smio strankama davati procjene
izgleda na uspjeh u sporu.
Iako sud nastoji da do zaklju~enja nagodbe do|e u toku cijelog postupka, u

zakonu se posebno isti~e ova njegova uloga na pripremnom ro~i{tu, jer je to
i faza u kojoj je zaklju~enje sudske nagodbe najsvrsishodnije. Naime, stranke
su na pripremnom ro~i{tu ve} iznijele sve svoje navode, te predloìle dokaze
koje èle izvesti na glavnoj raspravi, tako da je svaka stranka upoznata sa
argumentima kojima raspolaè druga strana, pa u toj fazi postupka ve} moè
donekle naslutiti krajnji ishod postupka. S druge strane, nastali tro{kovi su
jo{ uvijek ograni~eni, a posebno imaju}i u vidu da jo{ nisu nastali tro{kovi
provo|enja dokaza (vje{ta~enja, uvi|aja i sli~no), pa obje stranke imaju interes
da izbjegnu dalje tro{kove.
Stav 2. Odredba stava 2. izazvala je ìve polemike jer je prema nekim mi{ljenjima neprimjereno ulozi sudije kao nezavisnog i nepristrasnog arbitra da
strankama predlaè na~in i uslove pod kojima }e posti}i nagodbu. Formulacija
ove odredbe, me|utim, ukazuje na to da, u prvom redu, kod stranaka ve}
mora postojati volja za mirnim rje{enjem spora, te da sud ovakav prijedlog
moè strankama dati u cilju doprino{enja nagodbi, vode}i pri tome ra~una
o èljama stranaka. Po tome se nova odredba ne razlikuje mnogo od prija{nje
formulacije koja je predvi|ala da }e sud strankama pomo}i da zaklju~e
nagodbu. Tako se i u ranijoj teoriji smatralo da sud strankama koje pokazuju volju za mirnim rje{enjem spora moè pomo}i tako {to }e im ukazati na
uslove pod kojima bi to mogle posti}i, a kad je potrebno, postavljanjem pitanja strankama, razjasniti obim i sadrìnu njihovog sporazuma. (Tako Pozni},
Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 337). Za o~uvanje sudske
nepristrasnosti, u svakom slu~aju, klju~no je da sud ne vr{i pritisak ili uticaj
na volju jedne stranke, te da ne iznu|uje zaklju~enje sudske nagodbe stav-
170
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

90
ljanjem u izgled eventualno nepovoljnog rje{enja spora po tu stranku (v. Ral~i}

- Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 513). Pri raspravljanju o mogu}nosti i uslovima nagodbe sud ne smije prejudicirati ishod spora
ako nagodba ne bude zaklju~ena.
^lan 89.
(1) Sudska nagodba se moè odnositi na cijeli tu`beni zahtjev ili na jedan
njegov dio.
(2) Pred sudom se ne moè zaklju~iti nagodba u pogledu zahtjeva kojima
stranke ne mogu raspolagati (~lan 3. stav 2.).
(3) Kada sud donese rje{enje kojim ne dopu{ta nagodbu stranaka, zastat }e
s postupkom dok to rje{enje ne postane pravomo}no.
1
Odredba ovog ~lana u potpunosti preuzima rje{enja iz st. 2., 4. i 5. ranije

odredbe ~lana 321. ZPP-a RS odnosno ~lana 301. ZPP-a FBiH.
Stav 1. Predmet sudske nagodbe moè biti cijeli tu`beni zahtjev ili samo jedan
njegov dio, odnosno samo jedan od vi{e postavljenih zahtjeva. U dijelu o
kojem se stranke nisu nagodile parnica se nastavlja.
Stav 2. Sud ocjenjuje dopu{tenost sudske nagodbe. Ako se radi o zahtjevima

kojima stranke ne mogu raspolagati, odnosno ako je nagodba po svom predmetu ili sadràju protivna prinudnim normama, nagodba ne moè imati dejstvo. Ako stranke insistiraju na zaklju~enju takve nagodbe i nakon {to ih je
sud na to upozorio, sud je duàn primiti nagodbu na zapisnik, ali }e donijeti
rje{enje kojim se utvr|uje da je ona bez dejstva (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 337).
Stav 3. Ako utvrdi da se radi o nagodbi koja nije dopu{tena, sud donosi
rje{enje kojim ne dopu{ta nagodbu. Kad izrekne takvu odluku, sud zastaje s
postupkom do njene pravosna`nosti, tj. do odluke drugostepenog suda, koji,
ako ocijeni da se ne radi o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati pa je stoga nagodba dopu{tena, preina~ava ovo rje{enje prvostepenog suda.
Kada ocijeni da je nagodba dopu{tena, prvostepeni sud ne donosi bilo kakvu

odluku, ve} samo nagodbu konstatuje na zapisnik. Vidi komentar uz ~lan 90/2
i 3.
^lan 90.
(1) Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik.
(2) Nagodba je zaklju~ena kad stranke potpi{u zapisnik.
171
(3) Nagodba sadrì i sporazum o tro{kovima. Ako stranke ne postignu sporazum o tro{kovima, mogu se dogovoriti da odluku o tro{kovima donese
sud.
(4) Sud }e strankama izdati ovjeren prepis zapisnika u koji je unesena
nagodba.
1
Tekst odredbe ~lana 90. preuzet je ve}im dijelom (st. 1., 2., i 4.) iz ranijih
odredbi ~lana 322. ZPP-a RS i 303. ZPP-a FBiH, a odredba stava 3. o tro{kovima je nova.
Stav 1. O zaklju~enoj nagodbi sud ne donosi odluku, ve} se sporazum stranaka unosi u zapisnik. Iako se ponekad u praksi u zapisnicima o sudskoj nagodbi nailazi na rje{enja sudova kojima se nagodba dozvoljava ili usvaja, zakon
predvi|a obavezu dono{enja rje{enja samo ako sud ocijeni suprotno da nagodba nije dozvoljena (v. ~lan 89/4). (Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova,
Beograd, 1980., str. 514, i âlija - Omanovi}, Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo,
2000., str. 245) Dakle, sud ne donosi rje{enje kojim odobrava zaklju~enu sudsku nagobu, a ako bi sud donio takvo rje{enje, ono nema nikakvo pravno djelovanje, pa u skladu s tim àlba protiv tog rje{enja nije dopu{tena, a nije dopu{tena ni àlba protiv te sudske nagodbe. (Vrhovni sud Crne Gore G`-250/65,
objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom,
sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 516)
U sudsku nagodbu nije neophodno unositi ni izjavu tuìtelja da povla~i tu`bu,

a tuènog da na to pristaje, jer sudska nagodba neposredno okon~ava parnicu (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 473).
Zapisnik o sudskom poravnanju ima zna~aj javne isprave, pa se pretpostavlja

Z
da je njegov sadràj istinit dok se ne dokaè protivno. (Vrhovni sud BiH, broj
Rev. 660/88 od 14.7.1989. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom
postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 581)
Stav 2. Nagodba je zaklju~ena tek nakon {to stranke potpi{u zapisnik u koji
je nagodba unesena. U odnosu na raniju odredbu, brisan je dio koji je predvi|ao da stranke obavezno ~itaju zapisnik. Pretpostavljamo da se zakonodavac
na ovakvu formulaciju odlu~io iz razloga {to je op{tim odredbama o zapisnicima predvi|eno da se zapisnik diktira naglas, te da stranke imaju pravo da
zapisnik pro~itaju ili da traè da im se pro~ita (~lan 375.), pa se u tom smislu zapisnik o nagodbi ne razlikuje od bilo kojeg drugog sudskog zapisnika.
Ako se poslije postignutog usmenog sporazuma, ili ~ak nakon diktiranja zapisnika, jedna od stranaka predomisli i odbije da potpi{e zapisnik, ne}e do}i
do zaklju~enja sudske nagodbe, te }e se parni~ni postupak nastaviti.
Stav 3. Sporazum o nagodbi u pravilu treba da sadrì nagodbu o svim glavnim i sporednim potraìvanjima, uklju~uju}i i tro{kove postupka. Me|utim, uko-
172
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

92
liko se stranke ne uspiju izri~ito sporazumjeti o tro{kovima postupka, mogu ovu

odluku ostaviti na ocjenu sudu. Sud odluku u tom slu~aju donosi odmah i
unosi je na zapisnik. Ukoliko stranke ne postupe ni na taj na~in, odredba ~lana
391. Zakona predvi|a da }e svaka stranka snositi svoje tro{kove postupka.
8
Stav 4. Posljednji stav ove odredbe izmijenjen je u smislu da je sud, prema

novom zakonu, u svakom slu~aju duàn izdati strankama ovjeren prepis zapisnika, dok je prema ranije vaè}im odredbama to ~inio na zahtjev stranaka.
Zapisnik o sudskoj nagodbi ima sva dejstva pravosna`ne presude i predstavlja izvr{ni naslov na osnovu kojeg se moè traìti prinudno izvr{enje obaveze
preuzete nagodbom, pa se smatralo da, kao {to se stranakama obavezno
dostavlja primjerak presude, na isti na~in treba postupiti i kada je u pitanju
zapisnik o nagodbi.
^lan 91.
Sudska nagodba ima snagu izvr{nog naslova.
Odredba ~lana 91, koja predstavlja novinu u Zakonu o parni~nom postupku,

govori o procesnom dejstvu sudske nagodbe.
Sudska nagodba ima isto dejstvo kao i pravosna`na presuda (v. ~lan 93). Kao
i pravosna`na presuda, sudska nagodba predstavlja i izvr{nu ispravu. Na
osnovu zapisnika o nagodbi, stranka moè od suda zahtijevati prinudno
izvr{enje ~inidbe na koju prema sadràju nagodbe ima pravo. I dosada je
Zakon o izvr{nom postupku priznavao ovo dejstvo sudskoj nagodbi, ali to nije
bilo izri~ito regulisano u ZPP-u. Kao {to to primje}uje Ze~evi} (Komentar
Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004. g., str. 99), odredba ovog ~lana
nije ni neophodna u Zakonu o parni~nom postupku, jer Zakon o izvr{nom
postupku odre|uje koje su isprave izvr{ne isprave.
Odredba ~lana 91, naravno, odnosi se samo na sudsku nagodbu koja ima kon demnatorni karakter.
^lan 92.
(1) Sudska nagodba moè se pobijati samo tu`bom.
(2) Sudska nagodba se moè pobijati ako je zaklju~ena u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.
(3) Tu`ba iz stava 1. ovog ~lana se moè podnijeti u roku od tri mjeseca
od dana saznanja za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od pet godina od dana zaklju~enja sudske nagodbe.
Zakonski tekst odredbe ~lana 92. nov je, jer materija pobijanja sudske nagodbe
nije bila regulisana ranijim Zakonom o parni~nom postupku. No, sam sadràj
173
ove odredbe niukoliko ne predstavlja novinu, jer izraàva dugogodi{nji stav

sudske prakse. Opredjeljenje da se sudska nagodba moè pobijati jedino tu`bom
radi poni{taja u posebnoj parnici proizilazi iz shvatanja o sudskoj nagodbi kao
ugovoru. Isto rje{enje bilo je posredno priva}eno ve} i u ranijem Zakonu o
izvr{nom postupku, ali su izri~itim regulisanjem ove materije u Zakonu o
parni~nom postupku otklonjene sve eventualne ranije nedoumice i nesuglasice
koje su o ovom pitanju postojale izme|u pravne nauke i sudske prakse.
2
Stav 1. Sudska nagodba pobija se tu`bom u posebnoj parnici.
Prije dono{enja Zakona o izvr{nom postupku iz 1978. godine postojala je, u

pogledu pobijanja sudskog poravnanja, nesuglasica izme|u pravne nauke i
sudske prakse. Ve}ina autora smatrala je da se sudska nagodba, s obzirom
na njeno procesnopravno dejstvo, odnosno efekat pravosna`nosti, moè napadati vanrednim pravnim lijekom - prijedlogom za ponavljanje postupka.
Sudsku nagodbu, u tom pogledu, trebalo bi tretirati analogno presudi po priznanju. Ovakav stav iscrpno obrazlaù Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko
parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 476-477. Sudska praksa, me|utim,
davno je stala na stanovi{te da je sudska nagodba, kao i vansudska, u prvom
redu ugovor, te da se moè pobijati na isti na~in i zbog razloga zbog kojih
se moè pobijati valjanost svakog drugog ugovora (Vrhovni sud BiH Rev889/69) - dakle tu`bom. Poravnanje, sudsko ili vansudsko, moè se pobijati
tu`bom kao i svaki ugovor (Vrhovni sud Srbije G`-40/66, objavljeno u ]osi}
- Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd
2000, str. 107); Sudsko poravnanje, iako ima isto procesualno pravno dejstvo kao i pravosna`na presuda, iako je izvr{ni naslov, ipak nije sudska odluka, nego je sporazum - ugovor parni~nih stranaka zaklju~en pred sudom i
unesen u zapisnik, pa se kao ugovor moè pobijati tu`bom, ako postoje
uslovi koje predvi|aju pravna pravila gra|anskog materijalnog prava.
(Vrhovni sud Crne Gore, G`-232/64, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 515); Sudsko poravnanje je ugovor
stranaka zaklju~en pred sudom i nije sudska odluka pa se ne moè pobijati àlbom. @alba izjavljena protiv sudskog poravnanja se odbacuje kao
nedozvoljena. Poravnanje se moè pobijati tu`bom iz razloga iz kojih se moè
pobijati valjanost svakog ugovora. (Vi{i privredni sud Srbije P`-2689/94,
Drugo stanovi{te je prevagnulo, pa je posredno legalizovano i ranije vaè}im
Zakonom o izvr{nom postupku iz 1978. godine. Odredbom ~lana 63. tog
zakona bilo je propisano da izvr{enje koje se sprovodi na osnovu sudskog
poravnanja kao izvr{ne isprave moè biti odloèno u slu~aju u kojem je podnesena tu`ba za stavljanje van snage sudskog poravnanja - ~ime je posredno prihva}eno da se poni{taj poravnanja postiè u novoj parnici. I novi ZPP
prihvata ovo drugo stanovi{te.
174
Osim parni~nih stranaka, sudsku nagodbu, kao i svaki drugi ugovor, moè
pobijati i svako tre}e lice koje ima pravni interes, odnosno ~ija su prava
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
nagodbom povrije|ena. (Vrhovni sud Srbije, Gzz-15/81, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000., str. 71)
5
Stav 2. Sudska nagodba se moè pobijati samo zbog mana volje, tj. ako je
zaklju~ena u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare. Zakonodavac kao
razlog pobijanja prihvata razloge zbog kojih se, prema Zakonu o obligacionim
odnosima, mogu pobijati ugovori, pa i postojanje mana volje treba cijeniti u
smislu odredaba tog zakona.
Stav 3. Ova odredba odre|uje subjektivni i objektivni rok za pobijanje sudske

nagodbe. Nakon proteka roka od 3 mjeseca od saznanja za razloge pobijanja, odnosno roka od 5 godina od dana zaklju~enja nagodbe, nagodba se vi{e
ne moè pobijati. Za razliku od prethodnog stava, zakonodavac, pri odre|ivanju roka za podno{enje tu`be radi pobijanja sudske nagodbe, nije preuzeo
rokove predvi|ene Zakonom o obligacionim odnosima jednu godinu od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prinude, a najkasnije tri
godine od dana sklapanja ugovora (~lan 117. ZOO). Ovakvo opredjeljenje ne
~ini nam se u potpunosti dosljednim. Zakonodavac je, prema na{em mi{ljenju, ili trebao ostati dosljedan rje{enju koje predvi|a Zakon o obligacionim
odnosima, a time i rokovima predvi|enim u tom zakonu, ili, s obzirom na
posebnost pravne prirode sudske nagodbe (v. komentar uz ~lan 87/6), opredijeliti se za rokove koje Zakon o parni~nom postupku predvi|a za podno{enje
prijedloga za ponavljanje postupka (subjektivni rok od 30 dana i objektivni
rok od 5 godina - v. ~lan 257. ZPP-a).
Ako se u posebnom postupku pravomo}no utvrdi da je sudska nagodba

stranaka nevaljana, parni~ni postupak u kojem je ta nagodba zaklju~ena
vra}en je u stanje prije nagodbe, pa se moè traìti da se taj postupak nastavi i okon~a (Vrhovni sud Hrvatske Gzz-11/79 od 12.4.1979. godine, objavljeno u Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
^lan 93.
Sud }e u toku cijelog postupka po slu`benoj du`nosti paziti da li se
vodi parnica o predmetu o kojem je ranije bila zaklju~ena sudska nagodba i ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o kojem je zaklju~ena
sudska nagodba, odbacit }e tu`bu.
Odredba ~lana 93. na isti na~in reguli{e procesnopravna dejstva sudske

nagodbe kao {to je to bilo u~injeno ranije vaè}im odredbama ~lana 323. ZPPa RS i ~lana 304. ZPP-a FBiH.
Sudska nagodba ima isto dejstvo kao i pravosna`na presuda. Bez obzira na
njen karakter ugovora, stranke ne mogu svojim kasnijim sporazumom otkloniti pravosna`nost nagodbe. Prema tome, nova parnica izme|u istih stranaka o
predmetu o kojem je zaklju~ena nagodba nije dopu{tena, te o ovom sud vodi
175
ra~una po slu`benoj du`nosti, i to tokom cijelog postupka. U praksi, sud u

pravilu saznaje za postojanje ranije zaklju~ene sudske nagodbe iz prigovora
tuènog u novoj parnici (prigovor rei judicialiter transactae).
3
Ako utvrdi da je predmet spora ve} rije{en sudskom nagodbom me|u istim
strankama, sud odbacuje tu`bu, kao {to to ~ini i u slu~aju postojanja pravosna`ne presude o istom zahtjevu.
Osim {to ima dejstvo pravomo}ne presude, sudska nagodba ima i svojstvo
izvr{ne isprave, {to zakon izri~ito predvi|a u ~lanu 91.
Vansudska nagodba nema snagu pravosna`ne presude, niti predstavlja izvr{nu

ispravu. Sud vodi ra~una o zaklju~enoj vansudskoj nagodbi samo po prigovoru stranke i o njoj odlu~uje kao o materijalnopravnom pitanju. Stoga
uspje{no isticanje prigovora zaklju~enja vansudske nagodbe vodi ka odbijanju tu`benog zahteva, a ne odbacivanju tu`be (Okru`ni sud u Kraljevu, G`591/91, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|anskoprocesnog prava, Beograd, 2000., str. 108).
c) Zakazivanje ro~i{ta za glavnu raspravu
Odredbe ~l. 94-96. zamijenile su dosada{nje odredbe ~lanova 273. i 274. ZPPa FBiH, odnosno ~l. 292. i 293. ZPP-a RS. Novim odredbama (~lan 94. st. 1.)
predvi|eno je da se prilikom zakazivanja ro~i{ta za glavnu raspravu, osim o
danu i satu odràvanja ro~i{ta (raniji ~lan 273. ZPP-a FBiH i 292. ZPP-a RS),
te osobama koje }e biti pozvane na glavnu raspravu (ranije ~lan 274. st. 3.
ZPP-a FBiH i 293. st. 3. ZPP-a RS), obavezno odlu~uje i o pitanjima o kojima
}e se raspravljati, te dokazima koji }e se provesti na glavnoj raspravi. Odredbe
~lana 95. i 96. predvi|aju na koji se na~in o glavnoj raspravi obavje{tavaju
osobe koje su bile odnosno nisu bile prisutne na pripremnom ro~i{tu. Odredbama st. 2. i 3. ~lana 94. propisuje se rok odràvanja glavne rasprave, a
odredbom stava 4. istog ~lana na~in odre|ivanja ro~i{ta kada se predvi|a da
}e glavna rasprava trajati duè od jednog dana.
^lan 94.
(1) Na
1)
2)
3)
4)
pripremnom ro~i{tu sud }e rje{enjem odrediti:

dan i sat odràvanja glavne rasprave;
pitanja o kojima }e se raspravljati na glavnoj raspravi;
dokaze koji }e se izvesti na glavnoj raspravi;
osobe koje }e biti pozvane na glavnu raspravu.
(2) Glavna rasprava }e se, u pravilu, odràti najkasnije u roku od 30 dana

od dana odràvanja pripremnog ro~i{ta.
(3) Sud moè odrediti da se glavna rasprava odrì odmah nakon pripremnog
ro~i{ta.
176
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(4) Ako se procjenjuje da }e glavna rasprava trajati duè od jednog dana,

ro~i{te }e biti zakazano za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno
da se rasprava odrì u kontinuitetu.
1
Stav 1. Zakazivanje ro~i{ta za glavnu raspravu je posljednji podstadij njenog

pripremanja. Na kraju pripremnog ro~i{ta, prije njegovog zaklju~enja, sud
obavezno donosi rje{enje kojim odre|uje vrijeme odràvanja glavne rasprave,
predmet raspravljanja na glavnoj raspravi, dokaze koji }e se izvesti na glavnoj
raspravi i osobe koje }e na raspravu biti pozvane.
O vremenu odràvanja glavne rasprave dat je detaljniji komentar uz st. 2. i
3. ovog ~lana, o predmetu raspravljanja i dokazima bilo je vi{e rije~i u komentaru uz ~lan 81., a u pogledu osoba koje se pozivaju na raspravu treba vidjeti komentar uz ~lan 96. Zakona.
Stav 2. i 3. Zakonodavac u st. 2. i 3. jo{ jednom izraàva svoje opredjeljenje da postupak u~ini {to kra}im i ekonomi~nijim.
Stav 2. U pravilu se glavna rasprava treba odràti u roku od 30 dana od

dana odràvanja pripremnog ro~i{ta. Trideset dana predstavlja dovoljno vremena da se stranke, nakon pripremnog ro~i{ta, na kojem su upoznate sa odlukom
suda u vezi predmeta raspravljanja i dokaza koji }e se provoditi na glavnoj
raspravi, pripreme za glavnu raspravu. Rok od 30 dana trebao bi tako|e biti
dovoljan za dostavu poziva licima koja nisu bila prisutna na pripremnom
ro~i{tu, a pozivaju se na glavnu raspravu. Zakonodavac je ipak predvidio
mogu}nost odstupanja od ovog pravila (zbog toga formulacija u pravilu),
naro~ito za slu~ajeve u kojima neke od dokaza nije mogu}e pribaviti u tako
kratkom roku (vr{enje sloènijih vje{ta~enja, pribavljanje isprava od strane suda
kada ih stranke nisu mogle same pribaviti i sl.). Poznato je, me|utim, da je
u praksi mali broj sudova koji su u stanju pridràvati se propisanog pravila, pa se postavlja pitanje cjelishodnosti ovakve odredbe.
Odredba stava 3. predvi|a mogu}nost odràvanja glavne rasprave u nastavku

pripremnog ro~i{ta. Sam zakonski tekst ne predvi|a posebne uslove pod kojima je sud ovla{ten tako postupiti. Ze~evi} smatra da je primjena ove odredbe
predvi|ena za situacije u kojima iz rezultata pripremnog ro~i{ta proizilazi da
su odlu~ne ~injenice nesporne ili da je o~it nedostatak aktivne ili pasivne legitimacije kod stranaka u sporu ili da je potraìvanje zastarjelo i sl. (v. Ze~evi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004. g., str. 102). Imaju}i
u vidu da istovremeno provo|enje pripremnog ro~i{ta i ro~i{ta za glavnu
raspravu nesumnjivo pojednostavljuje i ubrzava postupak, mi{ljenja smo da je
intencija zakonodavca bila da ovoj odredbi da jo{ {iru primjenu, pod uslovom
da strankama ne bude uskra}ena mogu}nost raspravljanja, a posebno da je
mogu}e odmah raspraviti o svim pitanjima o kojima je odre|eno da }e se
raspravljati i provesti sve dokaze ~ije je provo|enje predvi|eno.
U prvom redu, moè se pretpostaviti da je ovaj uslov ispunjen ako su obje

stranke prisutne na pripremnom ro~i{tu i saglasne da se odmah provede glavna rasprava. Podrazumijeva se da bi ovo bilo mogu}e samo ukoliko }e se
177
dokazi izvoditi samo ~itanjem isprava i saslu{anjem stranaka, pa nema potrebe

pozivati tre}a lica na glavnu raspravu, niti odre|ivati ro~i{te na licu mjesta.
6
Ako nema saglasnosti stranaka ili jedna od stranaka, iako uredno obavije{tena,
nije prisutna na pripremnom ro~i{tu, smatramo da bi se odràvanje glavne
rasprave u nastavku pripremnog ro~i{ta moglo odrediti ako su odlu~ne ~injenice
nesporne me|u strankama; ili ako se radi o jednostavnom predmetu, a na
pripremnom ro~i{tu nisu izneseni bilo kakvi novi ~injeni~ni navodi ili pravni
argumenti, osim onih koji su predloèni u tu`bi i odgovoru na tu`bu.
Ipak, mi{ljenja smo da bi bilo neophodno u pozivu za pripremno ro~i{te upozoriti stranke o mogu}nosti odràvanja glavne rasprave odmah nakon
pripremnog ro~i{ta, te na taj na~in stranke upoznati s time da moraju biti
spremne za raspravljanje ~ak i na pripremnom ro~i{tu, kao i s mogu}no{}u
da propu{tanjem pripremnog ro~i{ta propuste i glavnu raspravu.
Stav 4. Rukovode}i se principom koncentracije ro~i{ta, zakonodavac je u ~lanu

116. ovog zakona predvidio novi institut nastavka ro~i{ta. Ovaj ~lan predvi|a
da }e sud, ako se zapo~eto ro~i{te ne moè okon~ati u toku istog dana, odrediti nastavak ro~i{ta za sljede}i radni dan. S obzirom da se datum odràvanja glavne rasprave odre|uje unaprijed, na pripremnom ro~i{tu, ~lan 94. stav
4. propisuje obavezu suda da unaprijed procijeni duìnu trajanja glavne
rasprave, kako bi se glavna rasprava mogla odràti u kontinuitetu. Na osnovu
ove procjene, sud }e unaprijed zakazati ro~i{te za glavnu raspravu za potreban broj dana. Sud na pripremnom ro~i{tu odlu~uje o ~emu }e se raspravljati i koji }e se dokazi provoditi, te }e upravo nakon dono{enja ove odluke,
u zavisnosti od broja i kompleksnosti spornih pitanja, kao i dokaza ~ije je
provo|enje odre|eno, biti u stanju da pribli`no ocijeni vrijeme potrebno za
okon~anje glavne rasprave.
Odredba stava 4. ima izuzetan zna~aj za efikasno odvijanje postupka. Naime,

ukoliko sud propusti procijeniti duìnu trajanja glavne rasprave na pripremnom ro~i{tu, pa se tek na glavnoj raspravi utvrdi da se rasprava ne moè
okon~ati istog dana, u praksi }e biti veoma te{ko, gotovo nemogu}e, nastaviti ro~i{te sljede}eg radnog dana, jer }e ureduju}i sudija, kao i punomo}nici
stranaka, u pravilu ve} imati zakazana ro~i{ta za naredni dan.
^lan 95.
Sa sadràjem rje{enja iz stava 1. ~lana 94. ovog zakona upoznat }e se
prisutna stranka, te joj se ne}e dostavljati rje{enje, niti poziv za glavnu
raspravu. Sud }e obavijestiti prisutnu stranku i o posljedicama izostanka
sa ro~i{ta za glavnu raspravu.
178
Odredba ~lana 95. predstavlja izmijenjenu verziju ranijeg ~lana 273. ZPP-a
FBiH i ~lana 292. ZPP-a RS kojima je bilo predvi|eno da sud na pripremnom ro~i{tu u pravilu saop{tava strankama dan i sat kad }e se odràti glavna rasprava.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Sud }e stranke koje prisustvuju pripremnom ro~i{tu upoznati sa rje{enjem o

odre|ivanju ro~i{ta za glavnu raspravu iz ~lana 94. stav 1. Ovim rje{enjem
se, osim dana i sata odràvanja glavne rasprave, odre|uju i pitanja o kojima
}e se raspravljati na glavnoj raspravi, dokazi koji }e se izvesti na glavnoj
raspravi, kao i osobe koje }e biti pozvane na glavnu raspravu. Prilikom
dono{enja ovog rje{enja, sud ga glasno diktira na zapisnik, pa, budu}i da su
stranke s njim ve} upoznate, a mogu i prije potpisivanja zapisnika traìti da
im se pro~ita zapisnik ili da to same u~ine, nema potrebe prisutnim strankama posebno dostavljati rje{enje niti poziv za glavnu raspravu. Sud je,
me|utim, duàn prisutne stranke obavijestiti o posljedicama izostanka s ro~i{ta
za glavnu raspravu. Ove posljedice propisane su odredbama ~lana 97. st. 3.
i 4. U praksi, sud }e i na zapisnik konstatovati da se stranke o ro~i{tu i
posljedicama izostanka s ro~i{ta usmeno obavje{tavaju, pa im se poziv ne}e
slati.
^lan 96.
(1) Sud }e na ro~i{te za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile
prisutne na pripremnom ro~i{tu, kao i svjedoke i vje{take koje je na
pripremnom ro~i{tu odlu~io pozvati.
(2) U pozivu za glavnu raspravu, sud }e obavijestiti pozvane o posljedica ma izostanka sa ro~i{ta.
(3) Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ro~i{tu uz poziv za glavnu
raspravu dostavlja se ovjeren prepis rje{enja iz stava 1. ~lana 94. ovog
zakona.
Stav 1. Sud na kraju pripremnog ro~i{ta rje{enjem o odre|ivanju ro~i{ta za

glavnu raspravu odre|uje i osobe koje }e pozvati na glavnu raspravu (~lan
94. st. 1. ta~ka 4.)
O ro~i{tu za glavnu raspravu u svakom slu~aju se obavje{tavaju stranke

odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomo}nici koji nisu bili prisutni na
pripremnom ro~i{tu. U pravilu se ovo odnosi na tuènog, jer se u u slu~aju
izostanka tuìtelja sa pripremnog ro~i{ta u najve}em broju slu~ajeva tu`ba
smatra povu~enom, pa se glavna rasprava ne}e ni odràti. (~lan 84. st. 1.).
Na ro~i{te se pozivaju i stranke ~ije je saslu{anje odre|eno. Ako stranka ima
punomo}nika, a treba je pozvati jer je odre|eno izvo|enje dokaza saslu{anjem
stranaka, poziv se dostavlja njenom punomo}niku, koji je duàn stranku o
tome obavijestiti (~lan 166.).
Sud na ro~i{te za glavnu raspravu poziva i vje{take i svjedoke, ~ije je

saslu{anje odre|eno.
Ako je odre|eno provo|enje dokaza vje{ta~enjem, vje{tak se obavezno poziva

na glavnu raspravu, ~ak i ako je njegov nalaz i mi{ljenje ve} izra|en, a
stranke na njega nemaju primjedbi (~lan 151. st. 1.). Vje{taku se uz poziv za
179
glavnu raspravu dostavlja i rje{enje kojim se odre|uje vje{ta~enje, a kojim je

izme|u ostalog odre|en obim i predmet vje{ta~enja, te rok u kojem je vje{tak
duàn podnijeti svoj pismeni nalaz i mi{ljenje (v. ~l. 82. st. 1., 150. i 151. st.
2.). Da bi se na glavnoj raspravi, na jednom ro~i{tu, mogli provesti svi dokazi,
sud }e rok za dostavljanje nalaza i mi{ljenja vje{taka uvijek odrediti tako da
pada prije glavne rasprave (~lan 154. st. 1.), kako bi se nalaz i mi{ljenje mogli
strankama dostaviti najmanje osam dana prije odràvanja ro~i{ta za glavnu
raspravu (~lan 82. st. 2.).
5
Stav 2. Kao i stranke koje su prisutne na ro~i{tu (~lan 95.), sud o posljedica ma izostanka sa glavne rasprave mora obavijestiti i stranke i druge u~esnike
u postupku koje poziva. Posljedice izostanka stranaka sa glavne rasprave
propisuje odredba ~lana 97. st. 3. i 4. Zakona, dok su posljedice nedolaska
za svjedoke i vje{take predvi|ene odredbama glave o nepo{tivanju suda - ~l.
410. i 411. ovog zakona.
Odredbom ~lana 142. ovog zakona propisan je sadràj poziva za svjedoka. U

pozivu se obavezno navodi ime i prezime i ime jednog roditelja svjedoka,
vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se
poziva kao svjedok. Osim na posljedice neopravdanog izostanka, sud je u
pozivu duàn svjedoka upozoriti i da ima pravo na naknadu tro{kova nastalih usljed njegove obaveze da svjedo~i (~lan 146.).
Odredba ~lana 142. se na odgovaraju}i na~in primjenjuje i na pozivanje

vje{taka (~lan 161.), s tim {to je sud vje{taka u pozivu duàn upozoriti i na
obavezu da svoje mi{ljenje iznese u skladu s pravilima nauke i vje{tine, te
na pravo na nagradu i naknadu tro{kova (~lan 151. st. 3.).
Stav 3. Rje{enjem iz ~lana 94. st. 1. se, osim dana i sata odràvanja glavne
rasprave, odre|uju i pitanja o kojima }e se raspravljati na glavnoj raspravi,
dokazi koji }e se izvesti na glavnoj raspravi, kao i osobe koje }e biti pozvane na glavnu raspravu. Kako bi se stranke pripremile za raspravljanje na
glavnoj raspravi, moraju biti upoznate sa sadràjem ovog rje{enja, pa stoga
zakon propisuje obavezu suda da stranci koja nije upoznata sa tim sadràjem
na samom ro~i{tu dostavi prepis rje{enja. Sud nije duàn izraditi poseban pismeni otpravak rje{enja, ve} je dovoljno stranci koja nije bila prisutna, uz
poziv za glavnu raspravu, dostaviti prepis zapisnika sa pripremnog ro~i{ta na
koji je uneseno i navedeno rje{enje.
V GLAVNA
1
180
RASPRAVA
Glavna rasprava, kao stadij postupka u kojem se izvode dokazi i utvr|uju

~injenice na kojima }e sud zasnovati svoju odluku o predmetu spora, centralni je dio parni~nog postupka. Imaju}i u vidu da su upravo pravila koja su
ure|ivala glavnu raspravu omogu}avala gotovo neograni~eno trajanje postupka (mogu}nost izno{enja novih ~injenica i dokaza u bilo kojoj fazi glavne
rasprave, fleksibilna pravila o odgodi ro~i{ta i sl.), zakonodavac je u odredbe
koje reguli{u ovaj stadij postupka unio vrlo brojne i radikalne izmjene.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Novi zakon tako predvi|a druga~ije i znatno ozbiljnije posljedice izostanka

stranaka sa glavne rasprave (novi ~lan 97., raniji ~lanovi 276. ZPP-a FBiH i
295. ZPP-a RS).
U skladu s napu{tanjem na~ela pomo}i neukoj stranci, izostavljene su odredbe

koje su dosada predvi|ale da je sud duàn stranku ili njenog zakonskog zastupnika upozoriti na potrebu da uzme punomo}nika, a time i mogu}nost da
se iz tog razloga glavna rasprava odgodi (~l. 277. ZPP-a FBiH i 296. ZPP-a RS).
Jedna od najzna~ajnijih izmjena ovog poglavlja je ukidanje mogu}nosti

izno{enja novih ~injenica i predlaganja dokaza tokom cijele glavne rasprave
(dosada{nji ~lan 280. ZPP-a FBiH i ~lan 299. ZPP-a RS), u korist pravila prema
kojem se ~injenice i dokazi koji nisu izneseni na pripremnom ro~i{tu ne mogu
iznositi na glavnoj raspravi. Izuzetak od ovog pravila je predvi|en za slu~ajeve
u kojima stranka dokaè da ih bez svoje krivice nije mogla iznijeti odnosno
predloìti na pripremnom ro~i{tu (novi ~lan 102. st. 2.).
Odredbe o odgodi ro~i{ta za glavnu raspravu pretrpjele su temeljite izmjene.

U prvom redu, uvode se tri razli~ita koncepta: odgode, odlaganja i nastavka
ro~i{ta. Mogu}nost odgode, odnosno odlaganja znatno je ograni~ena, kako u
pogledu razloga (~lan 111. st. 1. i 112. st. 1.), tako i u pogledu perioda na
koji se rasprava odlaè (ne duè od 30 dana - ~lan 115. st. 1. i 2.)
Brisanjem odredbe ~lana 286. ZPP-a FBiH i 305. ZPP-a RS isklju~ena je mogu}nost ponovnog otvaranja glavne rasprave, nakon {to je jednom zaklju~ena.
Slijedom izmjena u osnovnim na~elima parni~nog postupka (raspravno i

istra`no na~elo, na~elo traènja istine), kojima se strankama daje znatno
aktivnija uloga u postupku, do{lo je do izmjene i u odredbama o upravljanju postupkom, odnosno rukovo|enju glavnom raspravom od strane sudije.
Ne predvi|a se vi{e obaveza sudije da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravlja (dosada{nje odredbe ~l. 292. st. 2. ZPP-a FBIH i 311. st. 2.
ZPP-a RS), ve} da vodi ra~una da se glavna rasprava odvija na pravilan na~in,
bez nepotrebnih odlaganja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za
dono{enje odluke (nova odredba ~lana 100.). Brisana je i odredba koja je u
dosada vaè}im zakonima bila sadràna u ~l. 279. ZPP-a FBiH i 298. ZPP-a
RS, a koja je propisivala obavezu predsjednika vije}a da se stara da se u
toku rasprave iznesu odlu~ne ~injenice, dopune nepotpuni navodi, dopune ili
ozna~e dokazna sredstva, te razjasne navodi stranaka. Ovakvo je rje{enje u
skladu i s novim mjestom koje pripremno ro~i{te zauzima u parni~nom postupku, jer se u pravilu svi navodi stranaka razja{njavaju i sva procesna gra|a
iznosi odnosno predlaè na pripremnom ro~i{tu, a ne vi{e na glavnoj raspravi.
(v. ~lan 78. st. 2.). Iz istog razloga, iz poglavlja o glavnoj raspravi izostavljena je i ranija odredba ~l. 300. ZPP-a RS tj. 281. ZPP-a FBiH, koja je propisivala da izvo|enje dokaza odre|uje sud. Sud ovu odluku, naime, prema novim
pravilima, donosi na pripremnom ro~i{tu.
Izostavljena je, tako|e, odredba o ovla{tenjima koja je imao predsjednik vije}a

izvan ro~i{ta za glavnu raspravu (~lan 293. ZPP-a FBiH i 312. ZPP-a RS). Ova
181
je odredba postala izli{na napu{tanjem zbornog su|enja (pa sudija pojedinac

ima sva ovla{tenja koja je ranije imalo kako vije}e, tako i predsjednik vije}a),
kao i uno{enjem nove odredbe prema kojoj sud svoje odluke donosi na ro~i{tu
ili van ro~i{ta (pa vi{e nije potrebno izri~ito predvi|ati koje odluke se mogu
donijeti van ro~i{ta).
9
Odredbom ~lana 99. Zakona na detaljan na~in se predvi|a redoslijed odvi janja rasprave, uklju~uju}i i redoslijed izvo|enja dokaza, te predvi|a mogu}nost za sud da izuzetno odredi redoslijed druga~iji od propisanog. Ovo
ograni~enje nije postojalo u odredbama ranijih zakona (~l. 278. ZPP-a FBiH i
297. ZPP-a RS.)
10
Znatne novine unesene su i u postupak saslu{avanja svjedoka, vje{taka i

stranaka. U skladu s na~elom da dokaze izvode stranke, nove odredbe ~l. 104107. (za razliku od ranije odredbe ~lana 283. ZPP-a FBiH odnosno ~lana 302.
ZPP-a RS) predvi|aju da svjedoke, vje{take i stranke saslu{avaju stranke odnosno njihovi punomo}nici, dok sud ima pravo postavljati pitanja u svakoj fazi
saslu{anja. Ipak, budu}i da je sud taj koji rukovodi glavnom raspravom, pa
i fazom izvo|enja dokaza, sud je duàn voditi ra~una o tome da se osobe
koje se ispituju ne vrije|aju i uznemiravaju, da se pitanja odnose na predmet raspravljanja, te da se ne postavljaju sugestivna pitanja.
11
Odredbe o spajanju i razdvajanju parnica iz ~lana 294. ZPP-a FBiH i 313.

ZPP-a RS premje{tene su u poglavlje o pripremnom ro~i{tu, jer se u pravilu,
odluka o ovim pitanjima donosi u toj fazi postupka.
12
Ranije odredbe o odràvanju reda na glavnoj raspravi djelomi~no su sadràne

u novom ~lanu 100., a djelomi~no premje{tene u poglavlje o nepo{tivanju suda
(~lan 407.), kao i odredba o sankciji u slu~aju zloupotrebe procesnih prava od
strane stranaka, njihovih punomo}nika, zakonskih zastupnika ili umje{a~a.
(ranija odredba ~l. 297. ZPP-a FBiH i 316. ZPP-a RS - novi ~lan 406.)
1. Tok glavne rasprave
^lan 97.
(1) Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja.
(2) Nakon toga, sudija utvr|uje jesu li do{le sve pozvane osobe, pa ako nisu
provjerava jesu li odsutne osobe uredno pozvane i imaju li opravdan
razlog za izostanak.
(3) Ako tuìlac bez opravdanog razloga ne do|e na ro~i{te za glavnu
raspravu, a bio je uredno pozvan, smatrat }e se da je povukao tu`bu,
osim ako se tuèni na tom ro~i{tu upusti u raspravljanje.
(4) Ako na ro~i{te za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne do|e tuèni,
a bio je uredno pozvan, rasprava }e se odràti bez njegovog prisustva.
182
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredbe st. 1. i 2. kojima se ure|uje po~etak glavne rasprave, preuzete su

iz dosada{njeg ~lana 275. ZPP-a FBiH i ~lana 294. ZPP-a RS. Posljedice izostanka sa glavne rasprave dosada su bile regulisane u ~lanu 276. ZPP-a FBiH i
295. ZPP-a RS, ali se nove odredbe st. 3. i 4. ~lana 97. znatno razlikuju od
ovih odredbi. Ranija pravila ~l. 277. ZPP-a FBiH i 296. ZPP-a RS o du`nosti
suda da stranci koja nije u stanju da se jasno i odre|eno izjasni o predmetu spora ukaè na potrebu da uzme punomo}nika brisani su.
Op{te napomene. Glavna rasprava je sredi{nji dio postupka. Radnje koje

stranke preduzimaju u tom stadijumu, kao i rezultati izvedenih dokaza, sluè
sudu da utvrdi ~injeni~nu podlogu za primjenu materijalnopravne norme (v.
Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 226). Sud, dakle, donosi
kona~nu odluku o osnovanosti tu`benog zahtjeva na osnovu cjelokupnog procesnog materijala iznesenog na glavnoj raspravi - izvedenih dokaza, navoda
stranaka i ostalih rezultata raspravljanja, pa ta~nost presude zavisi od toga
kako je provedena glavna rasprava.
Zato glavna rasprava mora biti temeljito pripremljena, pa se u novom zakonu

posebna pa`nja posve}uje stadiju pripremanja glavne rasprave. Ovaj je stadij
usmjeren na rje{avanje eventualnih procesnih smetnji (kako bi se glavna
rasprava mogla skoncentrisati samo na raspravljanje pitanja bitnih za meritorno odlu~ivanje); na opredjeljenje zahtjeva stranaka (kako ne bi dolazilo do
odlaganja glavne rasprave i kako bi raspravljanje bilo koncentrisano na jednom ro~i{tu), kao i na pripremanje materijala za glavnu raspravu i upoznavanje stranaka sa tim materijalom (kako bi na glavnoj raspravi bile spremne
za raspravljanje).
Na glavnoj raspravi se u prvom redu raspravlja o ~injenicama od kojih zavisi osnovanost tu`benog zahtjeva i izvode dokazi radi njihovog utvr|ivanja,
ali ako su neka procesna pitanja ostala nerije{ena u fazi pripremanja glavne
rasprave sud mora odlu~iti i o njima.
Sud o osnovanosti tu`benog zahtjeva uvijek odlu~uje nakon provedene glavne

rasprave (~lan 4. Zakona), osim u slu~ajevima izri~ito predvi|enim zakonom
(presuda zbog propu{tanja, na osnovu priznanja ili odricanja).
Dono{enje prvostepene presude bez odràvanja glavne rasprave predstavlja

jedan od razloga za ukidanje prvostepene presude i vra}anje predmeta na
ponovni postupak (~lan 227.).
Na~ela na kojima se zasnivaju pravila o organizaciji i vo|enju glavne rasprave

su na~elo usmenosti, neposrednosti, javnosti, kontradiktornosti, raspravnosti,
sudskog upravljanja raspravom, jedinstva glavne rasprave, koncentracije postupka i suzbijanja zloupotreba u parnici (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko
parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 454).
U pogledu na~ela koncentracije postupka treba napomenuti da je ovo na~elo

u novom zakonu jo{ izraènije nego {to je to dosada bio slu~aj. I ranijim je
odredbama bilo predvi|eno da sud mora nastojati da se glavna rasprava obavi
183
na jednom ro~i{tu (~lan 311. ZPP-a RS i 292. ZPP-a FBiH). Me|utim, druge
odredbe zakona (mogu}nost izno{enja novih ~injenica i dokaza u toku cijele
glavne rasprave i sl.) ~inile su primjenu ovog pravila gotovo nemogu}im. U
novom zakonu, ovaj princip nalazi mjesto u uvodnim odredbama Zakona (~lan
11.), kao jedan od osnovnih principa parni~nog postupka, te bitno uti~e na
pravila po kojima se odvija stadij glavne rasprave, jer su unesene brojne
druge odredbe koje omogu}avaju ostvarenje ovog na~ela. Zahvaljuju}i tome, u
skladu s novim pravilima, zaista je u velikom broju slu~ajeva mogu}e okon~ati
glavnu raspravu na samo jednom ro~i{tu.
9
U slu~aju da ipak do|e do odlaganja glavne rasprave, te njenog odràvanja

na vi{e ro~i{ta, jo{ uvijek se primjenjuje na~elo jedinstva glavne rasprave, {to
zna~i da glavna rasprava predstavlja jedinstvenu procesnu cjelinu ~ak i kad
se drì na vi{e ro~i{ta (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 154). Pod tim se podrazumijeva da radnje provedene na prethodnom ro~i{tu ne gube procesno zna~enje, da se u pravilu ne
moraju ponavljati (v. ~lan 114.), te da je sud, prilikom odlu~ivanja, duàn
uzeti u obzir cjelokupnu procesnu gra|u i navode stranaka iznesene tokom
cijele glavne rasprave, na bilo kojem od ro~i{ta.
10
Stav 1. Glavna rasprava po~inje time {to sudija otvara glavnu raspravu. Sudija
poziva sve osobe koje su pozvane na to ro~i{te da u|u u sudnicu i objavljuje predmet raspravljanja. Objavljivanje predmeta raspravljanja sastoji se u
ogla{avanju stranaka u sporu, te saètog ozna~enja predmeta spora (naknada
{tete, utvr|enje prava vlasni{tva, razvod braka).
11
Stav 2. Sudija zatim utvr|uje da li su ispunjene pretpostavke za odràvanje

rasprave, tj. da li su pristupile sve pozvane osobe (stranke, njihovi zakonski
zastupnici i punomo}nici, umje{a~i, svjedoci, vje{taci), te to konstatuje na zapisnik. Ako utvrdi da su neke od njih izostale, provjerava da li su uredno pozvane, pa ako jesu da li imaju opravdan razlog za izostanak, te konstatuje
razloge neodazivanja. Sud ovo utvr|uje na osnovu konstatacije dostavlja~a
po{te ili sudskog dostavlja~a, navedene na dostavnici, na osnovu informacija
dobijenih od prisutnih osoba, ili na osnovu obavje{tenja osobe koja je izostala, kojim eventualno opravdava svoj izostanak.
12
Ukoliko dostava poziva strankama odnosno njihovim zakonskim zastupnicima

ili punomo}nicima nije uredna, ili je njihov izostanak opravdan, ne postoje
procesne pretpostavke za odràvanje glavne rasprave, pa se ro~i{te ne}e
odràti, a za stranke ne}e nastupiti posljedice izostanka predvi|ene u odredbama st. 3. i 4. ovog ~lana.
13
Izostanak ostalih osoba koje su pozvane na glavnu raspravu (svjedoci, vje{taci),

bez obzira na razlog izostanka, ne spre~ava njeno odràvanje. Sud }e u toku
daljeg raspravljanja, zavisno od prijedloga stranaka, kao i rezultata izvo|enja
drugih dokaza, odlu~iti je li potrebno da se radi ponovnog pozivanja tih osoba
ro~i{te odloì i zakaè novo. Razlozi izostanka ovih osoba, me|utim, bi}e od
zna~aja za odluku sudu o eventualnom izricanju kazne, u smislu odredaba o
nepo{tivanju suda.
184
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
14
Treba napomenuti da zakon obavezuje sud da o zakonskim pretpostavkama

za odràvanje rasprave brine i prije dana odràvanja glavne rasprave. Odredba
~lana 111. Zakona predvi|a da je sud duàn osam dana prije odràvanja
ro~i{ta provjeriti da li postoje zakonske pretpostavke za odràvanje rasprave i
da li }e dokazi biti pribavljeni do ro~i{ta (uklju~uju}i dolazak svjedoka i
vje{taka), te }e u protivnom odgoditi raspravu.
15
St. 3. i 4. Dok je po ranije vaè}im pravilima odràvanje rasprave u odsutnosti jedne od stranaka bilo samo mogu}e, ali ne i obavezno, novi zakon je
u tom pogledu izri~it posljedice propisane odredbama st. 3. i 4. ovog ~lana
nastupaju bez izuzetka. Neopravdan izostanak uredno obavije{tene stranke ne
moè dovesti do odgode ili odlaganja rasprave, ~ak ni na zahtjev druge
strane.
16
Stav 3. Prema odredbi stava 3., u slu~aju neopravdanog izostanka tuìtelja, u

pravilu }e se tu`ba smatrati povu~enom. Ista je posljedica predvi|ena i za
izostanak tuìtelja sa pripremnog ro~i{ta, pa i za izostanak sa glavne rasprave
vaì, mutatis mutandis, sve {to je re~eno u komentaru uz ~lan 84/5-7.
17
Tuèni svojim pona{anjem moè otkloniti nastupanje ove posljedice za

tuìtelja. Iako tuèni u praksi rijetko koristi ovu mogu}nost, postoje slu~ajevi
kada tuèni ima interes da se predmet meritorno okon~a, pa }e upu{tanjem
u raspravljanje dovesti do odràvanja ro~i{ta za glavnu raspravu, raspravljanja o osnovanosti tu`benog zahtjeva i dono{enja presude, sve u odsutnosti tuìtelja.
18
Zakon ne predvi|a na koji }e se na~in u takvom slu~aju odvijati glavna

rasprava u odsustvu tuìtelja. Naime, da bi se raspravljalo o tu`bi i tu`benom
zahtjevu, potrebno je tu`bu najprije izloìti, a u odsutnosti tuìtelja to moè
u~initi jedino sud. Imaju}i u vidu sve rezerve iznesene u komentaru uz ~lan
84/11-21, sud bi u ovakvim okolnostima ipak morao umjesto tuìtelja pro~itati
tu`bu ili ukratko iznijeti bitna pitanja iz tu`be i navode tuìtelja sa
pripremnog ro~i{ta. Uz sve {to je ve} re~eno, treba ista}i i da je zakon u
ovom slu~aju izri~it u pogledu odràvanja glavne rasprave, da bez tu`be kao
podloge nema predmeta raspravljanja, te da do ovakve situacije dolazi uz
izri~itu saglasnost tuènog, pa sve ovo name}e potrebu da sud, umjesto izostalog tuìtelja, izloì dotada{nje radnje koje je tuìtelj preduzeo.
19
S druge strane, sud se ni u kojem slu~aju ne bi umjesto tuìtelja mogao

upu{tati u izvo|enje dokaza koje je tuìtelj predloìo. Ovo bi bilo protivno
ulozi suda koja proizilazi iz osnovnih na~ela na kojima po~iva novi parni~ni
postupak, a time bi bila dovedena u pitanje i nepristrasnost suda. Naime,
samim izlaganjem bitnih pitanja iz tu`be, sud samo konstatuje ono {to je
tuìtelj ve} iznio, ali se ne upu{ta u prikupljanje procesne gra|e u korist
jedne od stranaka. Sud u novom parni~nom postupku nema inicijativu za
prikupljanje procesne gra|e, niti vi{e ima ovla{tenje da izvodi dokaze, jer je
to isklju~ivi zadatak stranaka (~lan 7. st. 1.). Radnje koje sud preduzima po
slu`benoj du`nosti odnose se isklju~ivo na upravljanje postupkom, ali nikako
na samu su{tinu stvari. Prema tome, sud, u ovom smislu, ne bi mogao zauzeti
185
ulogu tuìtelja. Treba imati u vidu i da, s obzirom da je napu{tano na~elo

materijalne istine, sud nema zadatak traìti istinu, pa bi izvo|enjem dokaza
koje je predloìo tuìtelj, djelovao neposredno u korist tuìtelja.
20
Stoga bi sud, u slu~aju odràvanja rasprave u odsutnosti tuìtelja, morao

donijeti rje{enje kojim se opoziva rje{enje sa pripremnog ro~i{ta kojim je
odre|eno izvo|enje dokaza koje je predloìo tuìtelj.
21
Stav 4. U slu~aju neopravdanog izostanka tuènog, zakon predvi|a odràvanje rasprave bez njegovog prisustva. Smatra se da je i u ovim okolnostima
na~elo kontradiktornosti zadovoljeno, jer je tuènom urednim pozivanjem
pruèna mogu}nost da raspravlja pred sudom (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 486). Svojim izostankom tuèni prihvata
rizik odràvanja glavne rasprave u njegovom odsustvu i svih drugih posljedica koje za njega mogu nastupiti.
22
Izostanak tuènog, me|utim, ne stvara pretpostavku da je tuèni priznao

osnovanost tu`benog zahtjeva (princip negativne litiskontestacije). Odre|ena
propu{tanja tuènog dovode do ovakve presumpcije samo kada zakon to
izri~ito predvi|a, tj. u slu~aju propusta tuènog da da pismeni odgovor na
tu`bu, pa se u tom slu~aju donosi presuda zbog propu{tanja.
23
Isto tako, usljed izostanka tuènog sa glavne rasprave ne nastupa ni pret postavka o priznanju ~injeni~nih navoda tuìtelja, pa }e se stoga na raspravi
sa koje je izostao tuèni raspravljati o osnovanosti tu`benog zahtjeva sa
tuìteljem, i o tome izvoditi potrebni dokazi.
24
U pogledu odvijanja glavne rasprave u slu~aju izostanka tuènog i pitanja

koje radnje tuènog preduzete do glavne rasprave sud moè uzeti u obzir
vaì isto {to je re~eno i za slu~aj odràvanja glavne rasprave u odsutnosti
tuìtelja (komentar uz ovaj ~lan pod 17-20). Sud, dakle, ne bi mogao u potpunosti zanemariti radnje koje je tuèni, u skladu s pravilima postupka, preduzeo do glavne rasprave, pa bi na glavnoj raspravi morao ukratko izloìti
odgovor na tu`bu i druge navode tuènog iznesene na pripremnom ro~i{tu,
ali ne bi bio ovla{ten po slu`benoj du`nosti izvoditi dokaze koje je predloìo
tuèni.
^lan 98.
(1) Sud }e prvo, po prigovoru stranke ili po slu`benoj du`nosti, utvrditi postoje li procesne smetnje za dalje postupanje i postupiti u skladu s odredbama ~lana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije druga~ije
predvi|eno.
(2) Ako sud ne usvoji prigovor iz stava 1. ovog ~lana, bez obzira da li je
o njemu raspravljano odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom,
odluku o prigovoru donijet }e zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
186
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(3) Protiv rje{enja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog ~lana
nije dopu{tena posebna àlba.
1
I dosada{nje odredbe ~lana 282. ZPP-a FBiH i ~lana 301. ZPP-a RS predvi|ale
su mogu}nost da stranke na glavnoj raspravi istaknu procesne prigovore, s
tim {to je dono{enje rje{enja o takvim prigovorima zavisilo od odluke suda
da li }e o njima raspravljati posebno ili zajedno s glavnom stvari. Nova odredba predvi|a da }e se o procesnim smetnjama raspravljati na po~etku glavne
rasprave, prije raspravljanja o glavnoj stvari.
Stav 1. Sud, u pravilu, o procesnim pretpostavkama odlu~uje tokom prethodnog

ispitivanja tu`be ili na pripremnom ro~i{tu. Me|utim, ako se na osnovu
~injeni~nih navoda stranaka i na osnovu onoga {to je sudu poznato ne moè
donijeti odluka u toj fazi postupka, sud moè dono{enje odluke o procesnim
pitanjima ostaviti za glavnu raspravu (~lan 68.). Nekada }e sud ili stranke za
mogu}u procesnu smetnju saznati tek nakon pripremnog ro~i{ta, pa u takvom
slu~aju strankama valja dopustiti izno{enje ovih prigovora, odnosno sudu omogu}iti da po slu`benoj du`nosti utvr|uje da li takva smetnja zaista postoji.
Zakonodavac, ispravno, predvi|a da }e se o ovim pitanjima raspravljati prije

raspravljanja o glavnoj stvari. Me|utim, smatramo da, iako to proizilazi iz
redoslijeda odredaba ~l. 98. i 99. Zakona, o procesnim smetnjama nije mogu}e
raspravljati prije nego {to tuìtelj izloì tu`bu. Glavna rasprava bi, naime, u
svakom slu~aju morala po~eti izlaganjem tu`be, jer ona predstavlja osnov za
raspravljanje kako u pogledu procesnih pretpostavki tako i u pogledu glavne
stvari. Odredbe o pripremnom ro~i{tu sadrè sli~no pravilo u pogledu raspravljanja o pitanjima koja se odnose na smetnje za dalji tok postupka (~lan 79.),
ali je u toj odredbi izri~ito predvi|eno da se o ovim pitanjima raspravlja nakon
izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu.
Ako sud, postupaju}i po slu`benoj du`nosti, utvrdi da postoji neka od procesnih smetnji iz ~lana 67. Zakona, ili ako usvoji prigovor stranke u tom smislu, donije}e rje{enje kojim se tu`ba odbacuje ili sud ogla{ava nenadle`nim i
predmet upu}uje nadle`nom sudu (v. ~lan 67.).
Zakonodavac predvi|a postupanje u skladu s odredbom ~lana 67. Zakona,

osim ako je odredbama ovog zakona druga~ije predvi|eno, imaju}i pri tome
na umu odredbe ~l. 17. (samo u ZPP-u FBiH) i 19. ovog zakona. Ovim je
odredbama isklju~ena mogu}nost da se sud, bilo po slu`benoj du`nosti, bilo
povodom prigovora, nakon podno{enja odgovora na tu`bu oglasi mjesno nenadle`nim, odnosno da se vi{i sud prvog stepena oglasi stvarno nenadle`nim
za predmet iz nadle`nosti nièg suda prvog stepena. Prema tome, sud o ovim
pitanjima ne moè odlu~ivati na glavnoj raspravi.
Sud u ovoj fazi postupka ne bi mogao ni odbaciti tu`bu kao nerazumljivu

ili nepotpunu.
Stav 2. Ako sud odbije prigovor stranke u pogledu procesne smetnje, odluku
o tome }e donijeti zajedno sa odlukom o glavnoj stvari. To zna~i da }e sud
187
ovu odluku objaviti usmeno, ali je ne}e izraditi u pismenoj formi, ve} }e je
unijeti u pismeni sastav presude (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd, 1989., str. 234).
8
Odredba stava 2. predvi|a da }e se o procesnom prigovoru odlu~iti zajedno

s glavnom stvari bez obzira da li je o njemu raspravljano odvojeno od glavne
stvari ili zajedno s njom (iako je odredbom stava 1. predvi|eno da }e sud
prvo uvrditi postoje li procesne smetnje, pa bi se iz toga moglo zaklju~iti da
se o procesnim smetnjama uvijek raspravlja odvojeno od glavne stvari). Prema
ranijim pravilima parni~nog postupka, sud je najprije odlu~ivao da li }e o procesnom pitanju raspravljati zajedno s glavnom stvari ili odvojeno od nje, pa
je u slu~aju odvojenog raspravljanja mogao o ovom prigovoru donijeti posebno rje{enje, ~ak i ako ga odbije. U tom slu~aju se postupak nastavljao tek po
pravosna`nosti ovog rje{enja. Posebno raspravljanje podrazumijevalo je da sud
u pravilu odre|uje posebno ro~i{te za raspravljanje o prigovoru.
Prema pravilima novog parni~nog postupka, nije od posebnog zna~aja da li

se o procesnom pitanju odlu~uje odvojeno i li zajedno sa glavnom stvari.
Naime, s obzirom da se okon~anje glavne rasprave predvi|a na samo jednom ro~i{tu, odvojeno raspravljanje o procesnim pretpostavkama moglo bi
zna~iti jedino da sud na istom ro~i{tu za glavnu raspravu prvo pretresa sva
pitanja bitna za odlu~ivanje o procesnim pretpostavkama, o tome donosi
odluku, pa ako prigovor ne usvoji, svoju odluku saop{tava strankama usmeno,
te kona~no odluku unosi u dispozitiv odluke o glavnoj stvari. (Tako i Ze~evi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 106). Raspravljanje o procesnom prigovoru zajedno s glavnom stvari bilo bi svrsishodno
kada se istim dokazima utvr|uju ~injenice bitne za odlu~ivanje i o procesnoj
pretpostavci i o glavnoj stvari, pa bi se o njima i raspravljalo istovremeno. U
svakom slu~aju, sud i nakon takvog raspravljanja, pri dono{enju odluke postupa na isti na~in kao i da je o ovom pitanju odvojeno raspravljao. (Dika i
dr. smatraju da bi bilo svrsishodno zajedno raspravljati o ovim prigovorima i
glavnoj stvari kada su prigovori slabo obrazloèni, pa ima malo izgleda za
njihovo usvajanje. Naprotiv, ako su prigovori obrazloèni tako da ukazuju na
to da se radi o utemeljenim prigovorima, svrsishodno ih je odvojeno raspraviti kako se ne bi tro{ili vrijeme i sredstva za raspravljanje o glavnoj stvari
kad ionako postoji vjerovatnost da do takvog raspravljanja ne}e ni do}i - v.
Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000.,
str. 503)
10
Stav 3. Budu}i da se odluka kojom se odbija prigovor donosi zajedno sa

odlukom o glavnoj stvari, odnosno da se strankama pismeni otpravak te odluke
ne uru~uje prije dono{enja odluke o glavnoj stvari, ona se ne bi ni mogla
pobijati posebnom àlbom, ve} samo u àlbi protiv odluke o glavnoj stvari.
Stoga se i sama odredba stava 3. ~ini suvi{nom.
^lan 99.
(1) Glavna rasprava se odvija sljede}im redom:
188
KOMENTARI
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Tuìlac ukratko izlaè sva bitna pitanja iz tu`be, uklju~uju}i izvo|enje

dokaza ~itanjem isprava;
Tuèni ukratko izlaè odgovor na tu`bu i daje odgovor na bitne
navode tuìoca iz ta~ke 1. ovog stava;
Ako je stavljen prijedlog za izvo|enje dokaza saslu{anjem stranaka,
saslu{avaju se stranke, i to prvo tuìlac, a zatim tuèni;
Saslu{avaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tuìoca, a zatim svjedoci
tuènog;
Izvode se ostali dokazi, uklju~uju}i i vje{ta~enje;
Nakon izvo|enja svih dokaza, obje stranke, po~ev{i od tuìoca, imaju
pravo da se obrate sudu zavr{nim izlaganjem, kojim se rezimiraju
pravni i ~injeni~ni aspekti predmeta;
Sud moè dopustiti tuìocu da se ukratko izjasni na zavr{no izlaganje tuènog;
Ako je tuìocu dopu{teno da se izjasni na zavr{no izlaganje tuènog,
i tuèni }e imati pravo da se ukratko izjasni na kona~ne navode
tuìoca.
(2) Izuzetno, sud moè odrediti redoslijed odvijanja glavne rasprave druga~iji
od redoslijeda predvi|enog u stavu 1. ovog ~lana.
1
Redoslijed odvijanja rasprave, odnosno izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu,

te raspravljanja o prijedlozima i ~injeni~nim navodima stranaka bio je regulisan dosada{njim odredbama ~l. 278. ZPP-a FBiH i 297. ZPP-a RS. Nova
odredba ~lana 99. mnogo detaljnije reguli{e redoslijed preduzimanja parni~nih
radnji na glavnoj raspravi, uklju~uju}i i redoslijed izvo|enja dokaza, o kojem
je sud dosada slobodno odlu~ivao. Prema novoj odredbi, sud moè izuzetno
odrediti redoslijed druga~iji od propisanog.
Stav 1. ta~. 1. i 2. Za razliku od dosada vaè}e odredbe koja je pravila razliku u na~inu izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu u zavisnosti od toga da
li je prije rasprave odràno pripremno ro~i{te ili nije, u novom je tekstu prihva}ena jedinstvena odredba za oba slu~aja. Sud tako, ni u kojem slu~aju, ne
moè iznositi tok dotada{njeg postupka i rezultate pripremnog ro~i{ta, kao
ranije, jer se to smatra zadatkom stranaka. Zato se predvi|a da stranke
ukratko izlaù bitna pitanja iz tu`be, odnosno odgovora na tu`bu. Najprije
tuìlac izlaè bitna pitanja iz tu`be, a zatim izvodi dokaze ~itanjem isprava.
Tuèni zatim izlaè odgovor na tu`bu, izja{njava se na eventualne nove
navode tuìoca istaknute na tom ro~i{tu (npr. na pravna pitanja koja je tuìtelj
postavio ili nove ~injenice koje tuìtelj iznosi u skladu s ~lanom 102. Zakona),
a zatim i tuèni ~ita isprave koje je predloìo. U zakonu se izri~ito ne spominje ~itanje isprava od strane tuènog, ali se vjerovatno radi o propustu, te
se, analognom primjenom odredbe ta~ke 1., moè zaklju~iti da i tuèni u ovoj
fazi izvodi ovaj dokaz.
Neki autori smatraju da se odredba o ~itanju isprava u ovoj fazi glavne

rasprave odnosi samo na ~itanje onih isprava koje su va`ne za izlaganje bitnih elemenata tu`be (v. Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku,
Sarajevo, 2004. g., str. 107). Iako je zakonska formulacija prili~no nezgrapna i
189
nedovoljno jasna, smatramo da ovakvo tuma~enje nije prihvatljivo. Nema

razloga da se u ovoj fazi ~itaju samo neke isprave ili dijelovi isprava a da
se nakon toga, vjerovatno nakon saslu{anja stranaka i svjedoka i vje{ta~enja,
ponovo pristupa ~itanju ostalih isprava. Isprave, posebno ako se radi o javnim ispravama, naj~e{}e predstavljaju najmanje sporno dokazno sredstvo, a
imaju i ve}u dokaznu snagu od ostalih dokaza (v. komentar uz ~lan 132/12).
Iz tog razloga bi ve} nakon ~itanja isprava neke ~injenice mogle me|u strankama biti razja{njene, pa ne}e biti potrebno izvoditi i druge dokaze radi
utvr|enja istih ~injenica. Stoga se izvo|enje dokaza ~itanjem isprava prije
izvo|enja drugih dokaza ~ini logi~nim. Ipak, da bi se izbjegla razli~ita
tuma~enja ove odredbe, zakonodavac je trebao izvo|enje dokaza ~itanjem
isprava navesti u posebnoj ta~ki, nakon izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu.
4
Iako Zakon to eksplicitno ne predvi|a, smatramo da, u smislu odredaba ~lana

102. st. 1. i 103. Zakona, sud moè u ovoj fazi, nakon izlaganja bitnih elemenata tu`be i odgovora na tu`bu, dozvoliti strankama da nastave raspravljati o ~injeni~nim i pravnim pitanjima va`nim za presu|enje, odnosno da se
izjasne o navodima protivne stranke. Tako bi sud, nakon {to tuèni izloì
odgovor na tu`bu, mogao tuìtelju dozvoliti da se izjasni na ove navode, a
zatim tuènom da se izjasni na navode tuìtelja itd.
Princip usmenosti na glavnoj raspravi nalaè strankama da tu`bu i odgovor

na tu`bu u kratkim crtama iznesu usmeno. Iako zakonodavac u ~lanu 78.
Zakona (izlaganje tu`be i odgovora na tu`bu na pripremnom ro~i{tu) i ~lanu
99. Zakona koristi razli~itu terminologiju, pa se u ~lanu 78. traì da tuìlac i
tuèni na pripremnom ro~i{tu ukratko izloè tu`bu odnosno odgovor na
tu`bu, dok prema ovom ~lanu na glavnoj raspravi tuìlac treba da ukratko
izloì bitna pitanja iz tu`be, smatramo da su{tinske razlike nema. Cilj obje
ove odredbe je da se na po~etku, kako pripremnog ro~i{ta tako i glavne
rasprave, saèto izloè zahtjevi i navodi stranaka, kako bi se i sud i stranke
podsjetili o bitnim aspektima predmeta raspravljanja.
Ipak, iz razloga ekonomi~nosti, treba uzeti da se na glavnoj raspravi stranke

mogu pozvati na svoje ranije navode, jer su tu`bu i odgovor na tu`bu ve}
usmeno iznijeli na pripremnom ro~i{tu, pa je na~elo usmenosti zadovoljeno.
Ukoliko sama stranka ne smatra neophodnim da jo{ jednom istakne bitna pitanja iz svoje tu`be odnosno odgovora, koja je ve} izloìla na pripremnom ro~i{tu,
smatramo da bi bilo suprotno na~elu ekonomi~nosti insistirati na tome. (Suprotno
Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004. g., str. 107).
U svakom slu~aju, nije neophodno izlagati cijelu tu`bu odnosno odgovor na

tu`bu, ve} samo njihove bitne ~injeni~ne i pravne aspekte: {tavi{e, sud ne bi
trebao ni dozvoliti izno{enje cjelokupnih navoda koje su stranke iznijele u
svojim pismenim podnescima, jer je to nepotrebno.
Ako tuèni nije pristupio na glavnu raspravu, ro~i{te }e se odràti u njegovom odsustvu, a ako na raspravu nije pristupio tuìlac do odràvanja glavne
rasprave }e do}i samo ako se tuèni na tom ro~i{tu upusti u raspravljanje,
dok }e se u protivnom tu`ba smatrati povu~enom (v. ~lan 97.).
190
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Prema ranijim pravilima parni~nog postupka, sud je tek na glavnoj raspravi,

nakon izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu, donosio rje{enje o tome koji }e
se dokazi izvesti (ranije odredbe ~l. 300. ZPP-a RS i 281. ZPP-a FBiH). Sada
tu odluku sud donosi ve} na pripremnom ro~i{tu, pa se nakon uvodnih izla ganja stranaka odmah moè pristupiti izvo|enju dokaza ~ije je izvo|enje sud
odredio.
10
Sud }e odluku o tome koji }e se dokazi izvoditi donositi na ro~i{tu za glavnu

raspravu samo ako je jedna od stranaka, u skladu s ~lanom 102. st. 2., predloìla izvo|enje novih dokaza koji nisu bili predloèni na pripremnom ro~i{tu.
U tom }e slu~aju, nakon izja{njenja protivne stranke, sud najprije odlu~iti da
li su ispunjeni uslovi koje predvi|a odredba navedenog ~lana, te ako dozvoli
izvo|enje predloènih dokaza o tome donijeti rje{enje.
11
Isto tako, ako je tuìlac izjavio da preina~ava tu`bu, ili tuèni istakao protiv tu`beni zahtjev, sud }e, prije pristupanja izvo|enju dokaza, odlu~iti da li su
ove radnje stranaka dozvoljene, u smislu ~lana 57. st. 2. i 4. i ~lana 74. st.
2. ovog zakona.
12
Stav 1. ta~. 3., 4., 5. Ovim je odredbama predvi|en dalji redoslijed izvo|enja
dokaza. Ova materija dosada nije bila ure|ena zakonom, ve} je o tome prema
svojoj diskreciji odlu~ivao sud.
13
Sud, u procesnopravnom smislu, rukovodi izvo|enjem dokaza na glavnoj

raspravi, kao i ostalim radnjama koje se preduzimaju na glavnoj raspravi. Pod
tim se podrazumijeva da sud odre|uje redoslijed izvo|enja dokaza, odnosno
odlu~uje da li je potrebno odstupiti od redoslijeda utvr|enog zakonom; svjedocima, vje{tacima i strankama postavlja op{ta pitanja, upozorava ih na
du`nost kazivanja istine i druge odredbe ovog zakona s kojima moraju biti
upoznati (pravo na naknadu, mogu}nost uskra}ivanja iskaza i sl.); strankama
i njihovim punomo}nicima daje rije~ prilikom ispitivanja svjedoka, vje{taka ili
stranaka; ne dozvoljava postavljanje pitanja koja nisu bitna za dono{enje
odluke, ili je na njih ve} odgovoreno, te sugestivnih i kapcioznih pitanja;
nakon saslu{anja otpu{ta svjedoke ili vje{take ili im nalaè da ostanu u sudnici itd.
14
S druge strane, u skladu s prinicipom da teret prikupljanja procesne gra|e

leì na strankama, stranke su same du`ne starati se da se iz izvedenih dokaza
dobiju odgovori na sva pitanja bitna za odlu~ivanje, pa sud o tome, prema
pravilima novog zakona, vi{e nije obavezan voditi ra~una. Ipak, to ne zna~i
da sud nije ovla{ten preduzimati radnje koje }e mu pomo}i da se razjasne
odre|ene ~injenice bitne za odlu~ivanje. U tom smislu, sudu je ostavljeno
ovla{tenje da osobama koje se saslu{avaju postavlja pitanja u bilo koje vrijeme, tj. tokom cijelog saslu{anja (~lan 106.). Sud, prema tome, ipak zadràva
i odre|enu ulogu u rukovo|enju izvo|enjem dokaza u materijalnopravnom
smislu (v. komentar uz ~lan 100/6).
15
Nakon izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu, te izvo|enja dokaza ~itanjem

isprava, prvo se pristupa saslu{anju stranaka (st. 1. ta~ka 3.). Prvo se saslu{ava
191
tuìtelj, a zatim tuèni. Stranku najprije saslu{ava njen punomo}nik ili sud
ako stranka nema punomo}nika, a zatim protivna stranka (~lan 104.).
Zakonodavac predvi|a izvo|enje ovog dokaza prije ostalih, kako bi stranke
dale {to vjerodostojnije iskaze, te kako ne bi svoj iskaz prilago|avale ostalim
izvedenim dokazima, posebno iskazima svjedoka.
16
Po saslu{anju stranaka saslu{avaju se svjedoci, i to prvo svjedoci koje je predloìo tuìtelj, a zatim oni koje je predloìo tuèni (ta~ka 4.). Na postupak
saslu{anja svjedoka primjenjuju se odredbe ~lana 105., kao i ~l. 143-145.
Zakona.
17
Nakon saslu{anja svjedoka izvode se svi ostali dokazi, od kojih zakonodavac

posebno izdvaja vje{ta~enje (ta~ka 5.).
18
U pogledu provo|enja dokaza uvi|ajem, iz odredbe ta~ke 5. proizilazi da bi

se on u pravilu trebao obavljati nakon saslu{anja stranaka i svjedoka. U skladu
s na~elom procesne ekonomije, me|utim, u velikom broju slu~ajeva bi}e najsvrsishodnije izvesti ovaj dokaz prije svih ostalih dokaza. Ovo bi posebno vaìlo
za slu~ajeve kada je potrebno da predmet uvi|aja razgleda i vje{tak i o tome
da svoj nalaz i mi{ljenje. Vje{tak, naime, u pravilu nije u mogu}nosti dati
nalaz i mi{ljenje odmah nakon razgledanja predmeta, a pogotovo ne bi bila
mogu}a izrada pismenog nalaza i mi{ljenja. U takvom slu~aju je najcjelishodnije najprije odrediti ro~i{te na licu mjestu radi obavljanja uvi|aja, na koje }e
biti pozvan i vje{tak, a zatim ro~i{te odloìti za rok koji je potreban vje{taku
za izradu nalaza i mi{ljenja, te na tom ro~i{tu izvesti sve ostale dokaze i
provesti druge procesne radnje. Na taj na~in }e biti mogu}e okon~ati glavnu
raspravu na samo dva ro~i{ta.
19
Raniji je zakon izri~ito predvi|ao da se nakon izvo|enja dokaza pretresaju

rezultati njihovog izvo|enja. Odredbama novog zakona nije eksplicitno
propisano u kojoj fazi glavne rasprave se raspravlja o rezultatima izvo|enja
dokaza. Smatramo da bi najpogodniji trenutak u toku glavne rasprave za
izja{njenje o rezultatu izvo|enja dokaza bio bilo nakon izvo|enja svakog
pojedinog dokaza (posebno ako je odre|eno izvo|enje ve}eg broja dokaza ili
ako se radi o detaljnijem izja{njenju) bilo nakon {to bude proveden cjelokupni dokazni postupak. Sud bi, na osnovu ovla{tenja iz stava 2. ovog ~lana,
mogao u svakom konkretnom slu~aju odrediti u kojoj }e se fazi glavne
rasprave diskutovati o ovim pitanjima.
U praksi je ve} postalo uobi~ajeno da stranke i ocjenu dokaza iznose u
zavr{nom izlaganju. Me|utim, prema mi{ljenju autora, u zavr{nim izlaganji ma bi trebalo rezimirati i podvu}i ono {to je ve} izneseno tokom rasprave,
te iz rezultata raspravljanja izvu}i odre|ene zaklju~ke, a ne iznositi sasvim
nove navode, uklju~uju}i i izja{njenje na izvedene dokaze.
20
192
Stav 1. ta~. 6., 7. i 8. Nakon izvo|enja dokaza stranke iznose svoja zavr{na
izlaganja. U zavr{nom izlaganju stranka daju ssaètu ~injeni~nu i pravnu
ocjenu gra|e iznesene u toku prvostepenog postupka te ukazuje na
najzna~ajnije ta~ke u unutra{njem razvoju parnice, koje govore za osnovanost
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
njenog stvarnog prijedloga (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd,

1989., str. 233).
21
U zavr{nim izlaganjima, prema tome, trebalo bi samo rezimirati i podvu}i

ono {to je ve} izneseno tokom rasprave, a ne iznositi sasvim nove navode
ili prijedloge. Tako se ne bi moglo dopustiti, kao {to se ponekad susre}e u
praksi, da tuìtelj, nakon izvedenog vje{ta~enja, imaju}i u vidu nalaz i mi{ljenje vje{taka, preina~ava ili smanjuje tu`beni zahtjev, pa to ~ini tek u
zavr{nom izlaganju. U takvom slu~aju neophodno je da se stranke o rezultatima dokazivanja izjasne neposredno nakon svakog provedenog dokaza ili
po okon~anju dokaznog postupka, te u tom smislu eventualno i opredijele
svoje tu`bene zahtjeve. U slu~aju preina~enja, naprimjer, tuènom se mora
ostaviti mogu}nost da se na preina~eni tu`beni zahtjev izjasni, pa sud nakon
toga donosi odluku o tome da li je preinaka dozvoljena u smislu uslova iz
~lana 57. st. 2. i 4. Zakona. Zavr{na izlaganja stranaka mogu uslijediti tek
nakon toga.
22
S obzirom da se radi o kona~nim izlaganjima stranaka, u smislu na~ela kontradiktornosti, zakon ostavlja mogu}nost tuìtelju da replicira na zavr{no izlaganje tuènog, kao i tuènom da se izjasni na repliku tuìtelja (duplika).
23
Stav 2. Iako odredba stava 2. ovog ~lana ukazuje na to da bi od redoslijeda

odvijanja glavne rasprave utvr|enog zakonom trebalo odstupati samo izuzetno,
praksa ve} pokazuje da su ~e{}a odstupanja nu`na. Naime, ~esto }e
nemogu}nost izvo|enja jednog dokaza, npr. izostanak jednog svjedoka, nametnuti potrebu da se prvo izvedu drugi dokazi, npr. vje{ta~enjem, dok }e
saslu{anje svjedoka biti obavljeno na sljede}em ro~i{tu. Isto tako, izvo|enje
dokaza uvi|ajem ~esto }e se provoditi prije drugih dokaza (v. komentar uz
ovaj ~lan pod 18), a nekada moè biti primjerenije izvesti sve dokaze kojima se dokazuje jedna odre|ena ~injenica, radi njihove bolje ocjene, pa je u
tom slu~aju redoslijed po dokaznim sredstvima neadekvatan.
^lan 100.
(1) Sud }e voditi ra~una da se glavna rasprava odvija na pravilan na~in, bez
nepotrebnih odlaganja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za
dono{enje odluke.
(2) Sudija se u toku glavne rasprave brine o odràvanju reda u sudnici i o
dostojanstvu suda.
(3) Sud }e kazniti osobe koje naru{avaju red u sudnici ili vrije|aju dostojanstvo suda i drugih sudionika u postupku u skladu sa odredbama ovog
zakona o nepo{tivanju suda.
U novom zakonu primjetna je razlika u odnosu na dosada{nja pravila (~lan

292. ZPP-a FBiH i ~lan 311. ZPP-a RS) u pogledu ovla{tenja suda u rukovo|enju glavnom raspravom (v. komentar uz ovaj ~lan pod 5, 6 i 7). Ranija
193
ovla{tenja u odràvanju reda na glavnoj raspravi uglavnom su zadràna, s

tim {to su odredbe o sankcijama za ometanje rada suda i vrije|anje dostojanstva suda ili drugih u~esnika premje{tene u poglavlje o nepo{tivanju suda
(v. komentar uz ovaj ~lan pod 12).
2
Op{te napomene. Rukovo|enje glavnom raspravom obuhvata radnje kojima

sud upravlja po~etkom, tokom i zavr{etkom glavne rasprave (v. Triva - Belajec
U skladu s ranijim na~elima parni~nog postupka, sud je upravljao cjelokupnim postupkom, pa tako i glavnom raspravom, kako u procesnopravnom, tako
i u materijalnopravnom smislu. Ova je funkcija bila podijeljena izme|u vije}a
i predsjednika vije}a.
Upravljanje u formalnom ili procesnopravnom smislu odnosi se na odre|ivanje vanjskog toka rasprave, tj. odre|ivanje koje }e se radnje i kojim redom
preduzimati, dok se u materijalnom smislu ova uloga suda sastoji u ovla{tenjima suda u pogledu prikupljanja procesne gra|e i iscrpnog raspravljanja
predmeta spora (v. komentar uz ~lan 64/3, 5, 6 i 7)
U novom su zakonu ova ovla{tenja suda bitno izmijenjena. Dok je ranije sud
imao vrlo aktivnu ulogu i u materijalnom upravljanju postupkom, sada je
uloga suda mnogo vi{e skoncentrisana na procesne aspekte upravljanja, dok
su aspekti odvijanja postupka koji se odnose na su{tinu stvari uglavnom
prepu{teni strankama, pa u tom smislu stranke upravljaju postupkom.
Umjesto odredbi ~lana 292. ZPP-a FBiH i ~lana 311. ZPP-a RS koje su
detaljno propisivale koje radnje preduzima sud u rukovo|enju raspravom
(predsjednik vije}a: ispitivanje stranaka, izvo|enje dokaza, objavljivanje odluka, staranje da se o predmetu spora svestrano raspravlja, ali bez
odugovla~enja, i vije}e: dono{enje odluka u slu~aju protivljenja u~esnika
rasprave mjerama koje donosi predsjednik vije}a), odredba stava 1. ovog
~lana predvi|a samo op{tu obavezu suda da vodi ra~una da se rasprava
odvija na pravilan na~in, bez nepotrebnih odlaganja i da se raspravlja samo
o pitanjima bitnim za dono{enje odluke. U istom pravcu ide i opredjeljenje zakonodavca da iz zakona bri{e i odredbu ~lana 279. ZPP-a FBiH, odnosno 298. ZPP-a RS, koja je predvi|ala du`nost predsjednika vije}a da se
postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan na~in brine da se u toku
rasprave iznesu sve odlu~ne ~injenice, da se dopune navodi stranaka o
va`nim ~injenicama, da se ozna~e ili dopune dokazna sredstva i da se daju
sva potrebna razja{njenja da bi se utvrdilo ~injeni~no stanje va`no za odluku.
Uo~ljivo je, dakle, da sud vi{e nije duàn da svojim radnjama doprinese
svestranom raspravljanju o predmetu spora, ve} }e u potpunosti prepustiti
strankama da raspravu usmjere na ona pitanja koja one smatraju bitnim, a
sam }e se starati samo da se rasprava nepotrebno ne pro{iri i na ona pitanja koja nisu bitna za dono{enje odluke o predmetu spora. U tom smislu
je na~elo sudskog upravljanja postupkom u materijalnom smislu u velikoj
mjeri napu{teno. Treba napomenuti da sud ipak, posebno na pripremnom
ro~i{tu, jo{ uvijek u odre|enoj mjeri zadràva tu ulogu, pa je ovla{ten da
194
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
od stranaka traì razja{njenja, te da ih inicira da iznose procesnu

kako bi ona pravovremeno bila pribavljena. Na glavnoj raspravi sud
moè traìti razja{njenje pitanja koja }e biti od zna~aja pri dono{enju
pa tako prilikom ispitivanja stranaka, svjedoka i vje{taka ima pravo
ljati pitanja u bilo koje doba.
gra|u,
tako|e
odluke,
postav-
Iako su ovla{tenja suda u pogledu formalnog rukovo|enja glavnom raspravom

u novom zakonu donekle ograni~ena uvo|enjem detaljnijih i izri~itijih pravila o toku postupka na glavnoj raspravi, rukovo|enje raspravom jo{ uvijek
podrazumijeva ovla{tenje suda da raspravu otvori, da odre|uje, u okvirima
predvi|enim zakonom, koje }e se radnje i kojim redoslijedom preduzimati,
da daje rije~ strankama i drugim u~esnicima postupka, da donosi i objavljuje odluke, da pri izvo|enju dokaza ne dozvoljava postavljanje odre|enih pitanja, diktira zapisnik, brine se o redu u sudnici i dostojanstvu suda, odlu~uje
o isklju~enju javnosti, o odgodi, odlaganju i nastavku ro~i{ta, o zaklju~enju
glavne rasprave, izri~e kazne zbog zloupotrebe prava, naru{avanja reda ili
vrije|anja suda i sl.
Stav 1. Odredba stava 1. ovog ~lana predvi|a obavezu suda da vodi ra~una
da se glavna rasprava odvija na pravilan na~in, bez nepotrebnih odlaganja i
da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za dono{enje odluke. Pod pravilnim
odvijanjem rasprave trebalo bi shvatiti odvijanje rasprave u skladu s odred bama ovog poglavlja, kao i op{tim na~elima parni~nog postupka.
Ovo podrazumijeva i po{tivanje na~ela procesne ekonomije, te staranje da se

glavna rasprava odvija uz najmanji utro{ak vremena i sredstava. Osim {to je
duàn nastojati da se izbjegnu nepotrebne odgode ili odlaganja ro~i{ta, sud
je duàn i tokom jednog ro~i{ta voditi ra~una o tome da stranke svojim
suvi{nim ili preop{irnim izlaganjem, bilo prilikom izlaganja tu`be ili odgovora na tu`bu, bilo prilikom ispitivanja svjedoka ili u zavr{nom izlaganju, ne
uti~u na normalan tok rasprave.
10
Budu}i da, u skladu s raspravnim na~elom, tok raspravljanja u najve}oj mjeri

odre|uju stranke, sud je duàn voditi ra~una da se raspravljanje ne pro{iri
i na ona pitanja koja nisu bitna za dono{enje odluke o predmetu spora. Ovu
obavezu suda zakonodavac detaljnije izraàva i u odredbi ~lana 107. st. 1. i
3. kojima se propisuje da }e sud odbiti provo|enje procesnih radnji koje nisu
bitne za postupak, te da prilikom saslu{avanja stranaka, svjedoka i vje{taka
ne}e dopustiti pitanja koja su nebitna za predmet.
11
Treba napomenuti da sudu, radi uspje{nijeg rukovo|enja raspravom, stoji na

raspolaganju i mogu}nost izricanja nov~ane kazne stranci, zakonskom zastupniku, punomo}niku ili umje{a~u zbog teè zloupotrebe njihovih procesnih
prava. Ranija odredba ~lana 316. ZPP-a RS i 297. ZPP-a FBiH koja je predvi|ala ovu mogu}nost, sistematizovana je u odredbe o nepo{tovanju suda, ~lan
406. Zakona. Zloupotreba procesnih prava sastoji se u kori{tenju procesnih
prava da bi se odugovla~io postupak ili {ikanirala protivna stranka. Izricanje
ove mjere zasniva se na na~elu savjesnog kori{tenja procesnim pravima iz
~lana 9. Zakona.
195
12
St. 2. i 3. Odredbe st. 2. i 3. ovog ~lana odnose se na odràvanje reda na

glavnoj raspravi. Dok su raniji zakoni sadràvali cijeli odjeljak o odràvanju
reda na glavnoj raspravi (~lan 298-301. ZPP-a FBiH i 317-320 ZPP-a RS), u
novom zakonu su u poglavlju o glavnoj raspravi zadràne samo odredbe ova
dva stava, a detaljnije odredbe o ka`njavanju lica koja ometaju rad suda,
vrije|aju sud i sl. premje{tene su u odredbe o nepo{tivanju suda (~lan 407.).
13
Stav 2. propisuje obavezu i ovla{tenje suda da ~uva red na glavnoj raspravi,

da sprije~i nekorektno, nepristojno i sli~no pona{anje svakog lica koje prisustvuje glavnoj raspravi, kao i da vodi ra~una o dostojanstvu suda. Iz stava
3. ovog ~lana, kao i iz stava 5. ~lana 107. Zakona, proizilazi da je sud duàn
brinuti i o dostojanstvu drugih u~esnika u postupku
14
Odredba stava 3. propisuje kako }e sud postupiti prema osobama koje

naru{avaju red u sudnici ili vrije|aju dostojanstvo suda i drugih u~esnika u
postupku, pa predvi|a da }e ih kazniti u skladu s odredbama ovog zakona
iz glave o nepo{tivanju suda. Mogu}nost izricanja nov~anih kazni osobama
koje u~estvuju u postupku osigurava procesnu disciplinu.
15
U tom smislu u prvom redu se ima primijeniti odredba ~lana 407. st. 2-55.
Zakona. Ova odredba predvi|a da }e sud najprije osobu koja vrije|a sud ili
druge u~esnike u postupku, ili ometa rad suda, opomenuti, a zatim, ako opomena bude bezuspje{na, udaljiti je iz sudnice ili kazniti nov~anom kaznom,
ili i udaljiti i izre}i kaznu. Za razliku od sankcije iz ~lana 406. Zakona (teà
zloupotreba procesnih prava), ~ija je primjena ograni~ena samo na stranke, njihove zakonske zastupnike ili punomo}nike, te umje{a~e, ova se odredba primjenjuje na sva lica koja se nalaze u sudnici u toku glavne rasprave, i to kako
na u~esnike u postupku tako i na lica koja kao slu{aoci prisustvuju raspravi.
^lan 101.
Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode
neposredno pred sudom, ukoliko nije druga~ije predvi|eno ovim zakonom.
Nova odredba ~lana 101. Zakona odraàva na~ela usmenosti i neposrednosti

iz ~lana 4. (v. komentar uz ~lan 4.).
Na~elo usmenosti jedno je od temeljnih na~ela parni~nog postupka. U nekim

fazama postupka predvi|aju se zna~ajna odstupanja od ovog na~ela, pa se za
odre|ene parni~ne radnje izri~ito predvi|a da se preduzimaju u pismenoj
formi. Za fazu glavne rasprave, me|utim, nisu predvi|eni ovakvi izuzeci, jer
usmeno komuniciranje suda, stranaka i ostalih u~esnika doprinosi i primjeni
na~ela neposrednosti, a uz to ubrzava raspravljanje. Jedini izuzetak od na~ela
usmenosti u ovoj fazi postupka je mogu}nost pismenog postavljanja pitanja
ili davanja odgovora svjedoka koji je gluh ili nijem (~lan 145. st. 2.).
Na~elo neposrednosti podrazumijeva da se presuda o tu`benom zahtjevu moè

zasnivati samo na dokazima provedenim neposredno na glavnoj raspravi (na
196
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
isti princip upu}uje i odredba ~lana 128. st. 1. ovog zakona), i to pred sudijom koji donosi odluku. Najva`nija odstupanja od ovog pravila su mogu}nost
izvo|enja odre|enih dokaza pred zamoljenim sudom (~lan 128. st. 2-6.) odnosno osiguranja dokaza (~l. 169-173.). U ova dva slu~aja dokazi se ne izvode
neposredno pred sudom koji }e odlu~ivati o predmetu spora, ve} se pred tim
sudom samo ~itaju zapisnici o dokazima koji su izvedeni pred drugim sudom
(v. i komentar uz ~lan 114/4-12).
^lan 102.
(1) Svaka stranka treba u svojim izlaganjima iznijeti sve ~injenice potrebne
za obrazloènje svojih prijedloga, ponuditi dokaze potrebne za utvr|ivanje svojih navoda, te se izjasniti o navodima i ponu|enim dokazima pro tivne stranke.
(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove ~injenice i predlagati
nove dokaze samo ako u~ine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu
bili u mogu}nosti iznijeti odnosno predloìti na pripremnom ro~i{tu.
1
Odredba stava 1. ovog ~lana odgovara stavu 1. ranijih ~l. 280. ZPP-a FBiH i
299. ZPP-a RS, dok stav 2. unosi jednu od najzna~ajnijih novina u cjelokupnom prvostepenom postupku. Suprotno odredbi ranijeg stava 2. navedenih
odredbi, koja je propisivala mogu}nost izno{enja novih ~injenica i predlaganja
novih dokaza tokom cijele glavne rasprave, bez ograni~enja, nova odredba
znatno ograni~ava ovu mogu}nost. Tako|e je brisana odredba ranijeg stava 3.
na osnovu koje su stranke mogle sudu upu}ivati podneske tokom cijele glavne
rasprave.
Stav 1. Odredbom st. 1. razra|uje se raspravno na~elo izraèno u ~lanu 7.

Zakona, kao i u ~lanu 123. Zakona. Ova odredba izraàva obavezu stranaka
da aktivno u~estvuju u postupku, te da ne samo iznose ~injenice i dokaze
relevantne za svoje zahtjeve nego i da se izja{njavaju i o navodima suprotne
strane. O obavezi stranaka moè se govoriti samo uslovno, jer se protiv
stranke ne mogu primijeniti bilo kakva sredstva prisile ukoliko ne postupi u
skladu s ovom odredbom, pa jedina posljedica za nju moè biti neuspjeh u
sporu. Zato se u zakonskom tekstu pravilno navodi da svaka stranka treba
a ne mora iznijeti ~injenice i ponuditi dokaze, odnosno izjasniti se o navodima i dokazima druge strane.
Me|utim, kao {to Ze~evi} ispravno konstatuje, sistematizacija ove odredbe u

poglavlju o glavnoj raspravi ~ini se potpuno pogre{nom (v. Ze~evi}, Komentar
Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 110). Naime, sve ~injenice
i dokazni prijedlozi se iznose ve} na pripremnom ro~i{tu, pa na glavnoj
raspravi stranke raspravljaju o onim ~injenicama koje su iznijele na priprem nom ro~i{tu, izvode one dokaze koji su odre|eni rje{enjem donesenim na
pripremnom ro~i{tu, te se izja{njavaju o navodima i izvedenim dokazima protivne strane. Zakonodavac je, stoga, ovu odredbu, ukoliko ju je èlio zadràti,
trebao i formulisati u tom smislu.
197
Stav 2. Odredba stava 2. ovog ~lana sadrì jednu od radikalnijih izmjena u

Zakonu o parni~nom postupku uop{te. Jedna od karakteristika koje su do stupanja na snagu novog zakona obiljeàvale prvostepeni parni~ni postupak bila
je mogu}nost izno{enja novih ~injenica i dokaza sve do zaklju~enja glavne
rasprave, pa ~ak i u àlbi. Iako je osiguravalo potpunije utvr|ivanje
~injeni~nog stanja, pa je u tom smislu bilo neophodno u sistemu koji se zasnivao na na~elu materijalne istine, pokazalo se da istovremeno ovo pravilo
omogu}ava gotovo neograni~eno trajanje prvostepenog postupka, te da u praksi predstavlja jedan od naj~e{}ih uzroka njegovog predugog trajanja.
Zakonodavac se stoga odlu~io za potpuno novi pristup, te je, rukovo|en u
prvom redu razlozima procesne ekonomije, u novi zakon uveo pravilo da se
~injenice koje nisu bile iznesene kao ni dokazi koji nisu bili predloèni na
pripremnom ro~i{tu,, u pravilu, ne mogu iznositi odnosno predlagati na
glavnoj raspravi.
Zakon dopu{ta odstupanje od ovog pravila samo u slu~ajevima u kojima su

stranke u stanju dokazati (u~initi vjerovatnim) da navedene ~injenice odnosno
dokaze bez svoje krivice nisu bili u mogu}nosti iznijeti odnosno predloìti na
pripremnom ro~i{tu. Kao i za druga procesna pitanja, stepen dokazanosti koji
se traì za utvr|ivanje ove nemogu}nosti stranke je vjerovatnost, a ne izvjesnost koja se traì za dokazivanja ~injenica na kojima se zasniva odluka o
glavnoj stvari (v. komentar uz ~lan 123/6).
Navedeni izuzetak prvenstveno se odnosi na ~injenice koje su nastupile nakon

odràvanja pripremnog ro~i{ta, pa ih stranka nije mogla ranije iznijeti.
Stoga je raniji stav sudske prakse da prvostepeni sud sudi i na osnovu
~injenica koje nastupe iza podno{enja tu`be, a prije zaklju~enja glavne
rasprave (Rje{enje Vrhovnog suda FBiH broj P`-113/99 od 5.8.1999. godine,
objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda FBiH, broj 2/99) primjenjiv i nakon stupanja na snagu novog zakona. Naime, ~injenice koje su nastupile nakon podno{enja tu`be, a posebno nakon pripremnog ro~i{ta, stranka moè iznijeti sve do zaklju~enja glavne rasprave, budu}i da ih u tom
slu~aju, o~igledno, bez svoje krivice nije bila u mogu}nosti iznijeti na pripremnom ro~i{tu.
Mogu}nost izno{enja novih ~injenica i dokaza postoji i ako se radi o ~injeni cama za koje stranka nije znala, niti je mogla saznati, odnosno dokazima koje
nije mogla pribaviti do zavr{etka pripremnog ro~i{ta. Takav bi bio slu~aj ako
je stranka blagovremeno od nadle`nog organa zatraìla odre|ene podatke ili
ispravu ali ih je dobila tek nakon zaklju~enja pripremnog ro~i{ta. Ipak, i u
ovakvom slu~aju sud mora cijeniti okolnosti svakog konkretnog slu~aja. Tuìtelj
bi tako, u pravilu, morao pribaviti sve relevantne dokaze (uklju~uju}i i isprave
koje se pribavljaju od dràvnih organa) jo{ prije podno{enja tu`be, pa bi sud
morao cijeniti da li je imao razloga da tako ne postupi.
U slu~aju izno{enja novih ~injenica ili predlaganja novih dokaza na glavnoj

raspravi, stranka mora istovremeno navesti i za{to to nije u~inila u nekoj od
ranijih faza postupka i te svoje navode potkrijepiti dokazima.
198
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ako protivna stranka prizna nove ~injenice koje je stranka iznijela na glavnoj
raspravi i ne protivi se tome da se uzmu kao ~injeni~na podloga odluke,
nema razloga da ih sud ne uzme u obzir, pa smatramo da u tom slu~aju ne
bi ni bilo neophodno utvr|ivati da li je stranka svojom krivicom propustila
da ove ~injenice ranije iznese.
10
Ako, me|utim, protivna strana osporava ~injenice koje su iznesene tek na

glavnoj raspravi, onda te ~injenice treba dokazivati, pa bi stranka koja ih
iznosi morala predloìti i dokaze kojima }e se te ~injenice utvrditi. U svakom
slu~aju, prije nego {to dopusti dalju raspravu o novim ~injenicama, odnosno
izvo|enje novih dokaza, sud mora ocijeniti da li je stranka u~inila vjerovatnim da ih bez svoje krivice nije mogla iznijeti odnosno predloìti, pa }e se
naj~e{}e najprije morati izvoditi dokazi radi utvr|ivanja tih okolnosti.
11
U odnosu na ranije vaè}e odredbe, iz ~lana 102. brisan je raniji stav 3. koji
je predvi|ao da stranke mogu i tokom glavne rasprave upu}ivati sudu pod neske u kojima }e navesti ~inenice koje namjeravaju iznijeti na ro~i{tu i
dokaze ~ije izvo|enje namjeravaju predloìti. Imaju}i u vidu odredbu stava
2. ovog ~lana, kao i odredbe o pripremnom ro~i{tu, razlog za izostavljanje
ove odredbe je o~igledan. Po mi{ljenju autora, ipak, stranke bi mogle sudu
tokom glavne rasprave, tj. u slu~aju odgode ili odlaganja, dostavljati podneske u kojima se ne predlaù nove ~injenice ili dokazi, ve} se samo iznose
dodatni pravni argumenti ili se dopunjava izja{njenje stranke na neke od
dokaza izvedene na prethodnom ro~i{tu (u slu~aju odlaganja). Stranke bi
mogle sudu upu}ivati i podneske u kojima se iznose nove ~injenice ili predlaù novi dokazi, uz obrazloènje i eventualne dokaze o razlozima
nemogu}nosti da se te ~injenice ili dokazi iznesu ranije. Ovakvi bi podnesci
posebno bili od koristi ako su sudu dostavljeni blagovremeno, pa }e ih sud
dostaviti protivnoj stranci prije sljede}eg ro~i{ta za glavnu raspravu, tako da
se protivna stranka moè unaprijed pripremiti za raspravljanje o navodima
koji se u njima iznose.
12
Treba napomenuti da sud moè, na prijedlog stranke, na glavnoj raspravi

odrediti izvo|enje dokaza koji je stranka ve} predlagala na pripremnom
ro~i{tu, ali ~ije je izvo|enje sud prvobitno odbio. Sud, naime, u daljem toku
parnice nije vezan za svoja rje{enja o izvo|enju dokaza (~lan 81.), pa ako se
u toku rasprave pokaè da bi bilo svrsishodno i izvo|enje ranije odbijenog
dokaza sud tu svoju odluku moè izmijeniti. Ova situacija ne potpada pod
odredbu ~lana 102. Zakona, jer se ne radi o novim ~injenicama ili dokazima
budu}i da su ve} bili izneseni na pripremnom ro~i{tu.
^lan 103.
Stranke iznose i svoja pravna shva}anja koja se odnose na predmet spora.
Odredba koja je u dosada vaè}im zakonima bila sadràna u st. 4. ~lana 278.
ZPP-a FBiH odnosno stavu 4. ~lana 297. ZPP-a RS, u novom zakonu je izdvojena u posebnu odredbu ~lana 103.
199
105
Sud je duàn da poznaje i primjenjuje materijalno pravo, pa stranke nisu

du`ne navesti i obrazloìti pravnu osnovu svojih zahtjeva (v. komentar uz
~lan 53/19), ali imaju pravo da to u~ine. Iako sud nije vezan pravnim shvatanjima stranaka, obi~no }e stranke izno{enjem svojih pravnih argumenata
olak{ati sudu dono{enje pravilne odluke.
Stranke se ovim svojim pravom mogu koristiti u toku cijele rasprave, kad god
se za to ukaè potreba.
Izmjena pravne osnove tu`be ne smatra se preinakom tu`be, pa stranke mogu

mijenjati svoje pravne argumente tokom postupka.
^lan 104.
(1) Prilikom izvo|enja dokaza saslu{anjem stranaka, stranku prvo ispituje njen
punomo}nik, a nakon toga suprotna stranka.
(2) Ako stranka koja se saslu{ava nema punomo}nika, najprije je ispituje sud.
Dosada{nje odredbe ~l. 283. ZPP-a FBiH, odnosno 302. ZPP-a RS regulisale su
na~in izvo|enja dokaza saslu{anjem stranaka, svjedoka i vje{taka. Odredbe
novog zakona sadràne u ~l. 104-107. reguli{u istu materiju, ali na bitno
druga~iji na~in, te u skladu s na~elom da dokaze izvode stranke, a ne sud,
vode}u ulogu u ispitivanju stranaka, svjedoka i vje{taka daju strankama.
St. 1. i 2. Odredbe ~lana 104. odnose se na postupak saslu{anja stranaka..

Detaljnije odredbe o izvo|enju dokaza saslu{anjem stranaka sadràne su u
odredbama ~l. 163-168. ovog zakona, dok se odredbom ovog ~lana reguli{e
samo pitanje ispitivanja stranke.
Ako stranka ima punomo}nika, prvo }e je ispitivati njen punomo}nik, a zatim protivna stranka ili njen punomo}nik. Stranku koju nema punomo}nika ispituje prvo
sud, a zatim protivna stranka ili njen punomo}nik. Pri tome treba imati u vidu i
odredbu ~lana 99. Zakona koja predvi|a da se prvo saslu{ava tuìtelj, a zatim tuèni.
Prema odredbi ~lana 106. Zakona sud je ovla{ten da u svakoj fazi saslu{anja
strankama postavlja pitanja.
^lan 105.
Stranke ispituju svjedoke i vje{take. Sudija prvo daje rije~ stranci koja je
predloìla svjedoka ili vje{taka, zatim suprotnoj strani, a zatim, ukoliko
je potrebno, ponovo stranci koja ih je predloìla.
200
Odredba ~lana 105. ure|uje postupak odnosno tok ispitivanja svjedoka i

vje{taka, dok su ostale odredbe o izvo|enju ovih dokaza sadràne u odredbama ~l. 137-146., odnosno 147-162. ovog zakona.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

107
U skladu s pravilom da dokaze izvode stranke, Zakon predvi|a i da stranke

ispituju svjedoke i vje{take. Ispitivanje zapo~inje najprije stranka koja je svjedoka ili vje{taka predloìla, zatim protivna stranka, a zatim, ako je potrebno, ponovo stranka koja ih je predloìla. Smatramo da bi sud mogao jo{
jednom dozvoliti postavljanje pitanja i protivnoj strani, vode}i u svakom
slu~aju ra~una o svrsishodnosti pitanja, odnosno o tome da li je pitanje bitno
za utvr|ivanje relevantnih ~injenica, te da li je na njega ve} dovoljno odgovoreno.
Prema odredbi ~lana 300. ovog zakona, svjedoke i vje{take stranka uvijek
ispituje preko svog punomo}nika ako je on prisutan na glavnoj raspravi.
U pogledu redoslijeda ispitivanja svjedoka i vje{taka, u odredabama ~lana 99.

Zakona sadràno je pravilo da se uvijek prvo izvode dokazi koje je predloìo
tuìlac, a zatim dokazi tuènog, pa }e se u pravilu na taj na~in postupiti i
prilikom saslu{anja svjedoka i vje{taka.
^lan 106.
Sudija moè postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vje{tacima u
svakoj fazi saslu{anja.
^lan 106. sadrì novu odredbu, koja je, osim u ovom ~lanu, izraèna i u
~lanu 144. st. 2. (u pogledu saslu{anja svjedoka).
Budu}i da su stranke te koje najprije ispituju stranke, svjedoke i vje{take prilikom njihovog saslu{anja, ovom je odredbom odre|ena uloga suda prilikom
saslu{anja ovih osoba. Treba imati u vidu da je u skladu s napu{tanjem na~ela
istra`nosti i oficioznosti napu{teno i pravilo da se sud stara da se predmet
spora svestrano pretrese, jer je ovaj zadatak u novom postupku prepu{ten
strankama. Uloga suda, dakle, u tom pogledu je znatno pasivnija. Ipak,
imaju}i u vidu da je sud taj koji utvr|uje bitne ~injenice i na njima zasniva svoju odluku, bilo je neophodno ostaviti mu ovla{tenje da strankama, svjedocima i vje{tacima postavlja pitanja kojima }e se njihovi iskazi dopuniti ili
razjasniti. (v. komentar uz ~l. 100/6 i 144/9 i 10.)
Osim ovla{tenja iz ovog ~lana, Zakon, u pogledu saslu{anja stranaka, svjedoka i vje{taka, predvi|a du`nost i ovla{tenje suda da saslu{avanim osobama
postavlja op{ta pitanja, upozorava ih na du`nost kazivanja istine, te ispituje
stranke koje nemaju punomo}nika.
^lan 107.
(1) Sud }e odbiti provo|enje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.
(2) Sud ne}e dopustiti postavljanje pitanja u kojima je sadràno kako na njih
treba odgovoriti.
201
(3) Sud ne}e dopustiti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja
je ve} dovoljno odgovoreno.
(4) Na zahtjev stranke, u zapisnik }e se unijeti pitanja koja sud nije dopustio.
(5) Sud ne}e dopustiti vrije|anje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vje{taka
za vrijeme ispitivanja.
1
Odredba ~lana 107. nova je odredba, s tim {to su ~lanovi 283. dosada vaè}eg
ZPP-a FBiH i 302. ranijeg ZPP-a RS sadràvali sli~ne odredbe o zabrani postavljanja odre|enih pitanja.
Stav 1. Odredba stava 1. trebala je, prema mi{ljenju autora, biti izdvojena iz
ovog ~lana, jer predstavlja op{tu odredbu o ovla{tenjima suda prilikom rukovo|enja raspravom, dok se preostale odredbe ovog ~lana odnose na ovla{tenja
sudije prilikom izvo|enja dokaza, i to posebno saslu{anja svjedoka, vje{taka i
stranaka.
Ova odredba predstavlja osnov za sud da odbije prijedloge stranaka za
provo|enje bilo kakvih procesnih radnji koje nisu bitne za postupak i
dono{enje odluke o predmetu spora.
Stav 2. Sud ne}e dopustiti strankama da postavljaju tzv. sugestivna pitanja,

odnosno pitanja u kojima je sadràno kako na njih treba odgovoriti. Sud ne
moè dozvoliti strankama da uti~u na svjedoka i da ga navode kako }e svjedo~iti. Iz istog razloga, iako zakon to ne predvi|a izri~ito, u pravnoj teoriji i
praksi je prihva}eno da sud ne moè dozvoliti ni postavljanje tzv. kapcioznih
pitanja, odnosno pitanja iz kojih proizilazi da su svjedok, stranka ili vje{tak
ve} ranije izjavili ne{to {to nisu izjavili.
Pitanju koje je postavila stranka mogu se usprotiviti i u~esnici u postupku

(v. Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo,
2000., str. 505).
Stav 3. Odredba stava 3. predstavlja konkretnu primjenu pravila iz stava 1.

ovog ~lana na postupak saslu{anja stranaka, svjedoka ili vje{taka, kao i pravila iz stava 100. st. 1. koje predvi|a obavezu suda da vodi ra~una da se
raspravlja samo o pitanjima bitnim za dono{enje odluke. Ovom se odredbom
odre|uje da sud ne}e dozvoliti postavljanje pitanja koja nisu bitna za
utvr|ivanje relevantnih ~injenica, kao ni pitanja na koja je svjedok ve}
dovoljno odgovorio.
Iako zakon predvi|a da sud, u slu~ajevima iz st. 2. i 3. ovog ~lana, ne}e

dozvoliti postavljanje odre|enih pitanja, fakti~ki }e se raditi o zabrani odgovora na takvo pitanje, jer }e pitanje ve} biti postavljeno, pa }e sud tek nakon
toga mo}i utvrditi da se radi o nekom od pitanja koja nisu dozvoljena.
Stav 4. U slu~aju iz stava 2. i 3. ovog ~lana, ako sud ne dozvoli postavljanje odre|enog pitanja, odnosno davanje odgovora na odre|eno pitanje, stran-
202
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ka koja je postavila pitanje moè traìti da se pitanje unese u zapisnik kako

bi drugostepeni sud mogao cijeniti opravdanost ovakve odluke prvostepenog
suda, te na osnovu toga utvrditi da li je ona uticala na eventualno nepotpuno utvr|ivanje ~injeni~nog stanja.
8
Stav 5. Sud je duàn da se stara o odràvanju reda na glavnoj raspravi i o

dostojanstvu suda (~lan 100. st. 2. i 3.). Odatle proizilazi i du`nost suda da
osigura da se svi u~esnici u postupku korektno odnose jedni prema drugi ma. U tom smislu i odredba ovog stava predvi|a da je sud duàn voditi
ra~una da stranke, te njihovi zakonski zastupnici ili punomo}nici, prilikom
ispitivanja protivne stranke, svjedoka ili vje{taka, ne uznemiravaju ili vrije|aju
ispitivanu osobu. U protivnom, sud je ovla{ten izre}i im kaznu u skladu s
odredbom ~lana 407. st. 2. Zakona.
^lan 108.
(1) Saslu{ani svjedoci i vje{taci ostaju u sudnici, ako im sud to naloì.
(2) Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je jo{ uvijek prisutan, sud moè
odlu~iti da svjedoka koji je ve} saslu{an na istom ro~i{tu za glavnu
raspravu jo{ jednom pozove na ponovno saslu{anje.
Iako reguli{e isto pitanje kao i dosada{nji ~lanovi 284. ZPP-a FBiH i 303. ZPP-a
RS, iz odredbe ovog ~lana, za razliku od ranijih, proizilazi da saslu{ani svjedoci i vje{taci u principu ne ostaju u sudnici, osim ako im sud to ne naloì.
Stav 2. ne predvi|a mogu}nost ponovnog pozivanja ve} saslu{anih svjedoka,
jer bi to dovelo do produètka postupka, te mogu}nost ponovnog saslu{anja
svjedoka ostavlja samo za slu~aj kada je svjedok jo{ uvijek prisutan u sudnici ili zgradi suda.
Stav 1. Zadràvanje svjedoka u sudnici moè biti zna~ajno iz dva razloga: da

nakon saslu{anja i napu{tanja sudnice ne bi uticao na iskaze drugih svjedoka, odnosno da se ne bi dogovarao sa nesaslu{anim svjedocima o pitanjima
koja }e biti postavljena i odgovorima koje treba dati, kao i zato da bi ga sud
eventualno naknadno ponovo saslu{ao. U praksi se svjedoci naj~e{}e otpu{taju
iz sudnice, izme|u ostalog i zbog ograni~enog prostora.
Stav 2. Sud moè, na zahtjev stranke, odlu~iti da se ponovo saslu{a svjedok

koji je ve} bio saslu{an. Zakon ostavlja ovakvu mogu}nost samo za slu~ajeve
u kojima je svjedok jo{ uvijek prisutan bilo u sudnici bilo ispred sudnice
(ako se pretpostavlja da bi ponovno saslu{anje svjedoka moglo biti potrebno,
sud moè svjedoka privremeno otpustiti iz sudnice). Iz odredbe stava 2.
proizilazi da se zbog ponovnog saslu{anja svjedoka ne bi moglo odloìti
ro~i{te. (Zakonski tekst, naime, upu}uje na to da svjedok mora biti jo{ uvi jek prisutan, i to svjedok koji je ve} saslu{an na istom ro~i{tu.) S druge
strane, ako sud smatra da je to iz nekog razloga neophodno za pravilno
dono{enje presude, mogao bi, prilikom odlaganja ro~i{ta, pozivom na odredbu ~lana 114. Zakona, odrediti i ponovno saslu{anje svjedoka.
203
110
^lan 109.
(1) Sud nije vezan
raspravom.
za
svoje
rje{enje
koje
se
odnosi
na
rukovo|enje
(2) Protiv rje{enja koja se odnose na rukovo|enje raspravom nije dopu{tena

posebna àlba.
1
Odredbom ~lana 109. preuzete su odredbe ranijih ~l. 292. st. 4. i 5. ZPP-a
FBiH i 311. st. 4. i 5. ZPP-a RS.
Stav 1. U rukovo|enju glavnom raspravom sud donosi niz odluka (v. ~lan
100/7). Me|utim, u toku raspravljanja situacija se mijenja, pa je odredbom
ovog stava sud ovla{ten odustati od provo|enja odluka koje se u kasnijoj
fazi postupka pokaù nesvrsishodnima. U takvom slu~aju sud }e svoje ranije odluke opozvati ili izmijeniti (npr. odluku o redoslijedu izvo|enja dokaza,
odluku o odlaganju ro~i{ta za odre|eni datum i sl.).
Sud, isto tako, nije vezan za svoje odluke o upravljanju postupkom koje je
donio na pripremnom ro~i{tu (npr. odluka o traènju da se pribavi originalna isprava, o polaganju predujma za izvo|enje odre|enog dokaza i sl.), pa
ih na glavnoj raspravi moè izmijeniti ili opozvati.
Stav 2. Pravo na samostalnu suspenzivnu àlbu protiv odluka o rukovo|enju

raspravom moglo bi negativno uticati na tok i brzinu rada, odnosno odvijanja glavne rasprave (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno
pravo, Zagreb, 1986., str. 455), pa zakon predvi|a da se ove odluke mogu
pobijati samo àlbom protiv kona~ne odluke. Ovo pravilo primjenjuje se ako
zakonom nije druga~ije predvi|eno. (Npr. protiv rje{enja kojima se izri~e
nov~ana kazna osobama koje su teè zloupotrijebile svoja procesna prava ili
koje naru{avaju red u sudnici ili vrije|aju dostojanstvo suda dozvoljena je
posebna àlba, s tim da ne odlaè izvr{enje rje{enja).
^lan 110.
Nakon {to budu okon~ane sve faze glavne rasprave i predmet bude spre man za presu|enje, sud }e proglasiti da je glavna rasprava zaklju~ena.
204
Kao i dosada vaè}e odredbe ~l. 285. ZPP-a FBiH i 304. ZPP-a RS, i odredba
ovog ~lana propisuje kada se glavna rasprava moè zaklju~iti. Tekst nove
odredbe, me|utim, izmijenjen je usljed napu{tanje na~ela traènja istine i
istra`nog na~ela. Osim toga, isklju~ena je mogu}nost zaklju~enja glavne
rasprave prije nego {to su pribavljeni svi spisi koji sadrè dokaze potrebne
za odlu~ivanje ili zapisnici o dokazima koje je izveo zamoljeni sud. Ova je
mjera i ranije primjenjivana izuzetno, jer je suprotna na~elu kontradiktornosti, usmenosti, neposrednosti i javnosti glavne rasprave. Prema odredbama
novog zakona, imaju}i u vidu da su u pravilu stranke zaduène za izvo|enje
dokaza, dokazi se ne bi mogli izvoditi bez njihovog prisustva, niti bi stranke
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
mogle odustati od raspravljanja o tim dokazima, kao {to je ranije bio slu~aj.
Stoga je ova odredba brisana kao protivna novim na~elima parni~nog postupka.
2
Brisanjem odredbe ~lana 286. ranijeg ZPP-a FBiH i 305. ranijeg ZPP-a RS tako|e je isklju~ena mogu}nost ponovnog otvaranja ve} zaklju~ene glavne rasprave.
Za razliku od ranije odredbe koja je predvi|ala da se rasprava zaklju~uje kad

vije}e smatra da je predmet raspravljen tako da se moè donijeti odluka, {to
je podrazumijevalo da su izvedenim dokazima i raspravljanjem sa strankama
dovoljno utvr|ene odnosno razja{njene sve pravno relevantne ~injenice, nova
odredba ovaj momenat veè za okon~anje svih faza glavne rasprave i ~injenicu
da je predmet spreman za presu|enje. Iako se u samom zakonskom tekstu
ne navodi kada je to predmet spreman za presu|enje, iz prvog dijela
odredbe, kao i iz op{tih na~ela raspravnosti i kontradiktornosti, moè se
zaklju~iti da bi to bilo nakon provo|enja svih dokaza koje su stranke
predloìle, a sud odredio njihovo provo|enje, te nakon {to je strankama data
mogu}nost da se izjasne o rezultatima provedenih dokaza, kao i o svim
navodima protivne stranke.
Nakon zaklju~enja glavne rasprave stranke vi{e ne mogu preduzimati neke

procesne radnje. Tuìtelj, tako, nakon zaklju~enja glavne rasprave ne moè
povu}i tu`bu ni uz pristanak tuènog (~lan 59.), ne moè preina~iti tu`bu ni
pod uslovima iz ~lana 57. st. 2. Zakona, niti se odre}i tu`benog zahtjeva (~lan
181.), tuèni ne moè ista}i protivtu`bu (iako ~lan 74. to ne predvi|a izri~ito,
ovakav zaklju~ak proizilazi iz ostalih odredbi o protivtu`bi), stranke ne mogu
isticati zahtjev za izuze}e sudije (~lan 358.) itd.
Dosada vaè}im odredbama ZPP-a bilo je predvi|eno da se vije}e po

zaklju~enju glavne rasprave povla~i odmah na vije}anje i glasanje radi
dono{enja odluke, jer se u pravilu odluka donosila i objavljivala odmah po
zaklju~enju glavne rasprave, a u izuzetnim slu~ajevima u roku od 8 dana
(raniji ~lan 317. ZPP-a FBiH i 335. ZPP-a RS) Novi zakon, u ~lanu 184., odustaje od takvog pristupa, jer se pokazalo da se u praksi gotovo nikada presude ne objavljuju odmah po zaklju~enju glavne rasprave. Sud je duàn u
skladu s ovom odredbom donijeti presudu u roku od 30 dana od dana
zaklju~enja glavne rasprave.
Kako novi zakon predvi|a i novi na~in dostave presude strankama (~lan 185.),
sud je, odmah po zaklju~enju glavne rasprave, duàn prisutne stranke obavijestiti o datumu dono{enja presude, o njihovoj du`nosti da same preuzmu
presudu u zgradi suda, te o roku za àlbu.
2. Odgoda, odlaganje i nastavak ro~i{ta
Uno{enje novih odredbi o odgodi, odlaganju i nastavku ro~i{ta za glavnu

raspravu odraàva prihva}eno na~elo koncentracije postupka iz ~lana 11.
Zakona, kao i generalno opredjeljenje zakonodavca da se iz zakona elimini{u
205
svi razlozi koji bi mogli dovesti do nepotrebno dugog trajanja postupka.

Dosada{nje odredbe ~lanova 105. ZPP-a FBiH i 116. ZPP-a RS predvi|ale su
razloge odgode ro~i{ta (kad je to potrebno radi izvo|enja dokaza ili kad za
to postoje drugi opravdani razlozi), a ~l. 295. i 296. ZPP-a FBiH te 314. i
315. ZPP-a RS regulisale na~in na koji sud postupa u slu~aju odgode ro~i{ta
za glavnu raspravu, tj. obavezu predsjednika vije}a da se brine da se za
sljede}e ro~i{te pribave dokazi i obave druge pripreme, te ure|ivale na~in
odvijanja sljede}eg ro~i{ta pred istim ili izmijenjenim vije}em. Novi zakon
uvodi niz novih odredbi koje sadrè mnogo iscrpnija, preciznija i stroìja
pravila. Kada se glavna rasprava ne moè odràti odnosno zaklju~iti na jednom ro~i{tu, pravi se razlika izme|u odgode, odlaganja i nastavka ro~i{ta.
Za primjenu svakog od navedenih instituta predvi|aju se u zakonu izri~iti
razlozi i rokovi.
^lan 111.
(1) Sud moè odgoditi zakazano ro~i{te za glavnu raspravu prije njegovog
odràvanja, ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za nje govo odràvanje ili da dokazi ~ije je izvo|enje odre|eno ne}e biti pribavljeni do ro~i{ta (odgoda ro~i{ta).
(2) Sud je duàn, najkasnije osam dana prije odràvanja ro~i{ta, provjeriti da
li su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog ~lana.
(3) Kad odgodi ro~i{te, sud }e o vremenu odràvanja novog ro~i{ta odmah
obavijestiti sve pozvane.
1
Op{te napomene: Prema dosada vaè}im pravilima procesnog parni~nog

zakonodavstva postojao je jedinstven institut odgode ro~i{ta (zavisno od jezi~ke
varijante kori{ten je izraz odgoda ili odlaganje), koji je bio ure|en odredbom
~lana 105. ZPP-a FBiH i ~lana 116. ZPP-a RS. Do odgode je moglo do}i ako
se ro~i{te ne moè odràti ili ako se na ve} zapo~etom ro~i{tu ne mogu
provesti parni~ne radnje radi kojih je bilo zakazano.
To je zna~ilo da se odgoda mogla odrediti radi izvo|enja dokaza: kad sva

dokazna sredstva nisu pribavljena, kad se pokaè potreba za izvo|enjem novih
dokaza ili kad ve} izvedene dokaze treba ponoviti; kao i kad je potrebno
strankama pruìti priliku da srede svoje stavove i da formuli{u prijedloge (za
ranije razloge odgode vidi Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 521).
Nova odredba ~lana 111. utvr|uje razloge za odgodu ro~i{ta, dok se odredbom ~lana 112. predvi|aju razlozi koji mogu dovesti do odlaganje ro~i{ta.
Iako, terminolo{ki, podjela na odgodu i odlaganje nije ba{ najpreciznija, jer
odgoditi i odloìti predstavljaju sinonime, zakonodavac je odre|ivanjem
posebnih uslova za odgodu i za odlaganje nastojao napraviti jasnu distinkciju
izme|u ova dva pojma. Iz ovih zakonskih odredbi, tako, proizilazi da se ro~i{te
moè odgoditi kada jo{ nije ni zapo~eto, te ga iz predvi|enih razloga nema
206
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
svrhe ni otvarati. S druge strane, odlaganje ro~i{ta podrazumijeva da je glav na rasprava ve} otvorena, ali se iz nekog razloga ne moè okon~ati, pa ju je
potrebno odloìti.
4
Stav 1. Kao razlozi odgode navode se nedostatak zakonskih pretpostavki za

odràvanje ro~i{ta ili okolnost da dokazi ~ije je izvo|enje odre|eno nisu pribavljeni do ro~i{ta.
Moè se smatrati da zakonske pretpostavke nisu ispunjene ukoliko stranke

nisu uredno obavije{tene o ro~i{tu, kao i ako iz opravdanih razloga ne mogu
pristupiti na ro~i{te, a sud su o tome na vrijeme obavijestile. U istom smislu, razlogom za odgodu mogla bi se smatrati bolest sudije ili njegova
sprije~enost da prisustvuje ro~i{tu iz drugog razloga; ~injenica da je ro~i{te
zakazano za dan kada sud ne radi (dràvni praznik i sl.), okolnost da je
oma{kom suda zakazana glavna rasprava a nije odràno pripremno ro~i{te ili
je zakazano pripremno ro~i{te a nije primljen odgovor na tu`bu i sl. Za razliku od nekih drugih autora, smatramo da se ne moè odrediti odgoda
rasprave ako nijedna stranka nije pristupila iako su uredno pozvane (v.
Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 116).
U tom slu~aju, budu}i da je i tuìlac izostao, primijeni}e se odredba ~lana
97. st. 3. koja predvi|a da }e se u slu~aju izostanka tuìoca tu`ba smatrati
povu~enom.
Drugi razlog za odgodu - kada dokazi koje treba izvesti ne}e biti pribavljeni
do ro~i{ta postoji ako svjedoci ili vje{taci nisu uredno obavije{teni, ako
vje{tak nije dostavio pismeni nalaz i mi{ljenje ili ako nisu pribavljene isprave
koje je sud zatraìo od tre}eg lica ili dràvnog organa i sl.
Izuzetno od pravila da se rasprava odga|a prije nego {to je otvorena, mi{ljenja smo da bi se, u odre|enim izuzetnim slu~ajevima, rasprava mogla odgoditi i nakon {to je ro~i{te zapo~eto ako se utvrdi da nisu ispunjene zakonske
pretpostavke za njeno odràvanje. Ovo bi posebno vaìlo za odgodu
pripremnog ro~i{ta (shodna primjena ovih odredbi na pripremno ro~i{te predvi|ena je ~lanom 117.) kada je tek na pripremnom ro~i{tu izvr{ena objektivna ili subjektivna preinaka tu`be ili je podnesena protivtu`ba, pa ro~i{te treba
odgoditi zbog davanja odgovora na protivtu`bu, davanja odgovora na
preina~enu tu`bu ili zbog obavje{tavanja novog tuènog o parnici u slu~aju
subjektivnog preina~enja (v. komentar uz ~lan 57/11 i 74/15 i 16). Ovi slu~ajevi
nisu izri~ito predvi|eni zakonom kao razlozi ni za odgodu ni za odlaganje,
pa kako smatramo da se u takvim slu~ajevima radi o nedostatku zakonskih
pretpostavki (jer tuènom ili protivtuènom nije bila ostavljena mogu}nost da
daju odgovor na preina~enu tu`bu ili protivtu`bu), odre|ivanje novog ro~i{ta
bi se, u skladu s pravilima ovog zakona, moglo smatrati jedino odgodom. S
druge strane, po{to se ve} zapo~eto ro~i{te odlaè, a ne odga|a, u eventualnim kasnijim izmjenama i dopunama zakona trebalo bi ove razloge izri~ito
navesti kao razloge odlaganja.
Stav 2. Sud je duàn, osam dana prije odràvanja ro~i{ta, provjeriti da li postoje razlozi za odgodu.
207
Ova obaveza suda uspostavljena je da bi se izbjegli nepotrebni dolasci na

raspravu stranaka i drugih u~esnika u postupku, i time smanjili tro{kovi postupka, ukoliko se ve} unaprijed moè utvrditi da zakonski uslovi za odràvanje ro~i{ta ne postoje ili da neki od dokaza ne mogu biti pribavljeni (neuredna dostava nekoj od stranaka ili svjedoka, nedostavljanje nalaza i mi{ljenja
vje{taka ili isprava koje je sud zatraìo slu`benim putem na prijedlog jedne
od stranaka).
10
Ipak, to ne bi trebalo zna~iti da se rasprava ne moè odgoditi i na sam dan

odràvanja glavne rasprave. S jedne strane, u praksi, naro~ito pojedinih sudova, nije uvijek mogu}e utvrditi da li su ispunjene zakonske pretpostavke za
odràvanje ro~i{ta osam dana prije njegovog odràvanja (npr. zbog propusta
i ka{njenja slu`be dostavljanja ili administracije suda), a s druge strane, nekada }e okolnosti zbog kojih se ro~i{te ne moè odràti - kao {to je bolest sudije, opravdan izostanak stranke i sli~no - nastupiti dan ili dva prije odràvanja glavne rasprave, ili na sam taj dan. Ovu je mogu}nost svakako trebalo i
izri~ito predvidjeti zakonom.
11
Stav 3. U slu~aju odgode ro~i{ta sud je duàn odmah odrediti vrijeme

odràvanja novog ro~i{ta (~lan 115. st. 1. predvi|a da nije mogu}a odgoda
na neodre|eno vrijeme), te o tome obavijestiti sve osobe koje su bile pozvane.
Kao i u ostalim slu~ajevima zakazivanja ro~i{ta, sud }e vrijeme odràvanja
ro~i{ta, ako je to mogu}e, odrediti u konsultaciji sa strankama (v. komentar
uz ~lan 115/6 i 75/11).
^lan 112.
(1) Sud moè, na prijedlog stranke, odloìti zapo~eto ro~i{te (odlaganje
ro~i{ta) samo iz sljede}ih razloga:
1) ako bez krivnje stranke koja predlaè odlaganje ro~i{ta na ro~i{tu
nije mogu}e izvesti neki od dokaza ~ije je izvo|enje odre|eno, a koji
je vaàn za pravilno dono{enje odluke;
2) ako obje stranke predlaù odlaganje radi poku{aja mirnog rje{enja
spora ili zaklju~enja sudske nagodbe.
(2) Stranka moè samo jednom traìti odlaganje ro~i{ta iz istog razloga.
(3) Kad se ro~i{te odloì, sud }e prisutnima odmah saop}iti mjesto i vrijeme
novog ro~i{ta. Sud nije duàn o mjestu i vremenu novog ro~i{ta obavijestiti stranku koja nije bila prisutna na odloènom ro~i{tu, a bila je uredno obavije{tena.
Odredba ovog ~lana odre|uje razloge zbog kojih, na prijedlog stranke, moè
do}i do odlaganja ro~i{ta.
Kao {to je ve} navedeno, do odlaganja ro~i{ta moè do}i kada je ro~i{te
za glavnu raspravu ve} zapo~eto , ali se iz odre|enih razloga ne moè
okon~ati.
208
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Stav 1. Odredbom stava 1. ovog ~lana predvi|aju se samo dva razloga zbog
kojih se ro~i{te moè odloìti: nemogu}nost izvo|enja odre|enih dokaza bez
krivice stranke i mogu}nost mirnog rje{enja spora ili zaklju~enja sudske
nagodbe.
Ro~i{te se moè odloìti ako se neki od dokaza koji su va`ni za pravilno

dono{enje odluke ne moè izvesti na ro~i{tu, tj. ako dokaz nije pribavljen za
ro~i{te. Stranka moè traìti odlaganje ro~i{ta samo ako je do nemogu}nosti
izvo|enja odre|enog dokaza do{lo bez njene krivice. Takav }e biti slu~aj kada
tre}e lice ili dràvni organ nisu sudu dostavili traènu ispravu, kada uredno
obavije{ten svjedok nije pristupio na ro~i{te i sl. Za razliku od toga, moè se
smatrati da krivica stranke za nemogu}nost izvo|enja dokaza postoji ako stranka sama nije dostavila ispravu koju je predloìla kao dokaz, ako svjedok nije
uredno obavije{ten, jer je stranka sudu dostavila nepotpunu adresu, ako vje{tak
nije dao nalaz i mi{ljenje, jer stranka nije uplatila predujam tro{kova vje{taka
i sl.
Odredba ovog ~lana govori o dokazima koji su va`ni za pravilno dono{enje

odluke, {to bi zna~ilo da }e sud cijeniti da li je izvo|enje odre|enog dokaza
neophodno. U pravilu, to bi trebao biti slu~aj sa svim dokazima ~ije je
izvo|enje odre|eno na pripremnom ro~i{tu. Me|utim, mogu}e je da }e rezultati izvo|enja ostalih dokaza na glavnoj raspravi pokazati da izvo|enje dokaza
koji nije bio pribavljen za to ro~i{te nije vi{e neophodno za utvr|ivanje relevantnih ~injenica, odnosno dono{enje pravilne odluke. U tom slu~aju bi sud
mogao odbiti prijedlog stranke za odlaganje rasprave, te opozvati svoje rje{enje
o izvo|enju spornog dokaza i zaklju~iti raspravu.
Do odlaganja ro~i{ta radi poku{aja mirnog rje{enja spora ili zaklju~enja

sudske nagodbe moè do}i samo ako to predlaù obje stranke . Radi se o
situacijama u kojima stranke van sudskog postupka poku{avaju posti}i
odre|eni dogovor u pogledu rje{enja spora (vansudska nagodba, medijacija i sl.) ili se poku{avaju sporazumjeti o sadràju sudske nagodbe. U slu~aju
da takav dogovor me|u strankama jo{ nije postignut do trenutka odràvanja glavne rasprave, svrsishodno je, na zajedni~ki prijedlog stranaka,
odloìti glavnu raspravu. Ukoliko stranke postignu dogovor, do okon~anja
postupka }e do}i nekom od dispozitivnih radnji stranaka - povla~enjem
tu`be, odricanjem od tu`benog zahtjeva, priznanjem tu`benog zahtjeva ili
zaklju~enjem sudske nagodbe, pa }e na taj na~in postupak biti zavr{en uz
znatnu u{tedu vremena i sredstava, i to na na~in prihvatljiv za obje
stranke.
Odredbom ~lana 112. Zakona nije predvi|ena mogu}nost da sudija ro~i{te

odloì po slu`benoj du`nosti, ve} samo po prijedlogu jedne ili obje stranke.
Ipak, zakonodavac ovakvu mogu}nost predvi|a odredbom ~lana 407. Zakona.
Ako sud iz sudnice udalji punomo}nika stranke zbog naru{avanja reda u sudnici ili drugog razloga iz tog ~lana, ro~i{te se moè odloìti, i to ako je stranka prisutna na zahtjev stranke, a ako stranka nije prisutna - po slu`benoj
du`nosti. Po{to se u ~lanu 112. Zakona taksativno navode razlozi za odlaganje ro~i{ta, i ovaj je razlog trebalo navesti u tom ~lanu.
209
Iako redaktori zakonskog teksta to nisu predvidjeli, sud bi morao imati

ovla{tenje da ro~i{te odloì po slu`benoj du`nosti i kada je to potrebno radi
pribavljanja dokaza ako se sumnja da stranke raspolaù zahtjevima kojima ne
mogu raspolagati.
Stav 2. Ro~i{te se moè odloìti samo jednom iz istog razloga. Iz zakonskog

teksta ne moè se decidno utvrditi da li se pod jednim istim razlogom
podrazumijeva bilo koji razlog iz stava 1. ta~ka 1. (tj. nemogu}nost izvo|enja
bilo kojeg dokaza iz bilo kojeg razloga), ili bi se na osnovu ta~ke 1. stava 1.
odlaganje moglo traìti vi{e puta ako se radi o nemogu}nosti izvo|enja
razli~itih dokaza ili ~ak istog dokaza, ali iz razli~itog razloga (npr. ro~i{te se
odloì jednom zbog potrebe dopune nalaza i mi{ljenja vje{taka, a drugi put
jer vje{tak nije dostavio traènu dopunu, pa se, u skladu s odredbom ~lana
155. st. 3. ovog zakona odredi novi vje{tak; ili svjedok, iako uredno obavije{ten,
prvi put ne pristupi na ro~i{te jer ne èli da svjedo~i, a na sljede}e ro~i{te
ne do|e jer nije bio uredno obavije{ten).
10
Jezi~kim tuma~enjem same odredbe ipak bi se prije moglo zaklju~iti da se

pod jednim razlogom smatra bilo koji razlog iz stava 1. ta~ka 1., a drugim
razlogom bilo koji razlog iz stava 1. ta~ka 2., {to bi zna~ilo da se ro~i{te ni
u kojem slu~aju ne moè odloìti vi{e od dva puta (stav 1. upu}uje da se
ro~i{te moè odloìti iz razloga koji su nabrojani - jedan u ta~ki 1. i drugi
u ta~ki 2.). Ovakvim tuma~enjem odredba postaje gotovo neprovodiva u praksi jer ne obuhvata ~ak ni one situacije na koje se izri~ito upu}uje na drugim
mjestima u zakonu. (Takav je npr. gore navedeni primjer odlaganja ro~i{ta
radi vje{ta~enja, kada se odre|uje novi vje{tak (~lan 155. st. 3.). Sli~na je i
situacija kada sud, na osnovu ~lana 136. st. 1. ovog zakona, naredi tre}oj osobi
da pribavi odre|enu ispravu, a ona pristupi i obavijesti sud da ispravu ne
posjeduje. U takvom slu~aju moè biti potrebno na tu okolnost provesti dokaze
(~lan 136. st. 4.), npr. saslu{anjem svjedoka, pa se ro~i{te mora odloìti radi
pozivanja svjedoka. Ako se na sljede}em ro~i{tu utvrdi da tre}a osoba zaista
ne posjeduje ispravu, ali se sazna kod koga se isprava nalazi, bi}e potrebno
ponovo odloìti ro~i{te radi pozivanja te osobe.)
11
Me|utim, ~ak i ako se prihvati drugo, {ire tuma~enje, ova odredba ostaje
krajnje nefleksibilna, jer ~esto, bez bilo kakve krivice stranke, dolazi do
potrebe da se ro~i{te odloì nekoliko puta, uvijek iz istog razloga. Ovim se
pravilom, naime, neopravdano penalizira stranka radi propusta tre}ih lica.
êsto se de{ava da organ uprave, i nakon nekoliko traènja od strane suda,
sudu ne dostavi traène isprave. âk se i unutar samih sudova de{ava da,
po nekoliko puta, spis istog suda ~ije je priklapanje zatraèno ne bude
dostavljen, bilo zbog propusta administracije suda, bilo zato {to je upu}en
vi{em sudu i sl.
12
S obzirom na izloèno, neophodno bi bilo ostaviti ve}u diskreciju sudu da

odlu~i o opravdanosti razloga odlaganja, kada se odlaganje traì nekoliko puta.
13
Treba napomenuti da bi u nekim od navedenih slu~ajeva sud mogao odrediti i odgodu ro~i{ta zbog nepribavljanja dokaza na osnovu ~lana 111. Zakona
210
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(pogotovo ako se prihvati da se rasprava moè odgoditi i na sam dan

odràvanja glavne rasprave - v. komentar uz ~lan 111/10). Me|utim, sud ne
bi trebao ovoj mogu}nosti pribjegavati nekriti~ki, jer bi u tom slu~aju,
ograni~enja iz ~lana 112. u potpunosti ostala bez efekta. U svakom slu~aju
ova ~injenica ukazuje na to da zakonom nije na~injena precizna i dovoljno
definisana distinkcija izme|u odgode i odlaganja, pa je u tom smislu neophodno ove odredbe izmijeniti i dopuniti.
14
Stav 3. Kao i kod odgode ro~i{ta, sud }e odrediti mjesto i vrijeme odràvanja novog ro~i{ta i odmah ga saop{titi strankama.
15
Ovom odredbom predvi|ena je i odre|ena vrsta sankcije za stranku koja nije

pristupila odloènom ro~i{tu, a o njemu je bila uredno obavije{tena, pa se
propisuje da sud takvu stranku ne mora obavijestiti o narednom ro~i{tu. U
praksi, ipak, u najve}em broju slu~ajeva, sudovi ne koriste ovu mogu}nost.
Ovakav stav prakse ~ini se ispravnim, jer bi se naknadno moglo pokazati da
je izostala stranka imala opravdan razlog za izostanak, pa bi u tom slu~aju,
njenim nepozivanjem, moglo do}i do odga|anja jo{ jednog ro~i{ta. Zbog toga,
je, smatramo, ispravnije ipak uputiti poziv i stranci koja je izostala.
^lan 113.
Ako na ro~i{tu nije mogu}e izvesti neki od dokaza ~ije je izvo|enje odre|eno,
sud moè odlu~iti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom
ro~i{tu, izvede samo taj dokaz, i iznesu navodi u vezi s njim.
U slu~ajevima u kojima postoje razlozi za odlaganje ro~i{ta za glavnu raspravu

iz ~lana 112. st. 1. ta~ka 1. Zakon predvi|a mogu}nost da se ro~i{te odrì,
da se provedu sve procesne radnje i izvedu raspoloìvi dokazi, a da se na
sljede}em ro~i{tu, zakazanom nakon odlaganja, izvede samo dokaz koji nije
bilo mogu}e izvesti, te da se stranke o njemu izjasne.
Na ovakav zaklju~ak upu}uje ve} i odredba ~lana 112. Zakona koja propisuje da se odlaè ve} zapo~eto ro~i{te, pa se da zaklju~iti da su ve} provedene odre|ene procesne radnje, kao i odredba ~lana 114. iz koje proizilazi da
se radnje provedene na glavnoj raspravi nakon odlaganja ro~i{ta ne moraju
ponovo provoditi. Me|utim, imaju}i u vidu na~elo koncentracije postupka
kojim se, izme|u ostalog, nastoji ostvariti i koncentracija procesne gra|e, a
posebno izvo|enje svih dokaza na jednom ro~i{tu, zakonodavac je o~igledno
smatrao za neophodno da izri~ito reguli{e mogu}nost izvo|enja razli~itih
dokaza na nekoliko ro~i{ta. Formulacija ove odredbe je, me|utim, nedovoljno
precizna, pa u njoj nije navedeno da se odnosi na slu~ajeve u kojima se zbog
nemogu}nosti izvo|enja dokaza ro~i{te odlaè, tj. na slu~ajeve iz ~lana 112.
st. 1. ta~ka 1. Naprotiv, odre|uju}i da sud moè odlu~iti da se rasprava nastavi, stvara se utisak da se radi o nastavku, a ne odlaganju ro~i{ta, {to dovodi do zabune u tuma~enju ove odredbe (Ze~evi} tako smatra da odredba ~lana
113. reguli{e slu~ajeve nastavka ro~i{ta - Ze~evi}, Komentar Zakona o
parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 118).
211
^lan 114.
Na novom ro~i{tu zakazanom nakon odlaganja rasprave, radnje koje su ve}
provedene ponovo se provode samo ako se ro~i{te drì pred novim sudijom ili ako sud smatra da je to neophodno za pravilno dono{enje presude.
1
Dosada{nje odredbe ~lana 296. ZPP-a FBiH i 315. ZPP-a RS regulisale su na

koji na~in postupa sud kada se, nakon odgode, ro~i{te odràva pred istim ili
izmijenjenim vije}em. Za razliku od nove odredbe ~lana 114., ove odredbe nisu
propisivale kao neophodno ponovno provo|enje svih ve} provedenih radnji,
~ak ni ako se ro~i{te drì pred novim vije}em. Sud je, i u takvom slu~aju,
nakon izja{njenja stranaka, mogao odlu~iti da se dokazi saslu{anjem svjedoka
i vje{taka ili uvi|ajem ne provode ponovo, ve} da se pro~itaju zapisnici o
izvo|enju tih dokaza.
Odredba ~lana 114. Zakona odraàva dva na~ela na kojima se zasnivaju pravila o odvijanju glavne rasprave - na~elo jedinstva glavne rasprave i na~elo
neposrednosti.
Rukovo|en primjenom na~ela jedinstva glavne rasprave, zakonodavac predvi|a

da se radnje koje su ve} provedene, u pravilu, ne moraju ponovo provoditi nakon odlaganja glavne rasprave, jer se glavna rasprava smatra jedinstvenom cjelinom, bez obzira na to na koliko je ro~i{ta odràno.
S druge strane, na~elo neposrednosti zahtijeva da sudija koji donosi odluku

o osnovanosti tu`benog zahtjeva prisustvuje ~itavom toku raspravljanja i svim
provedenim radnjama. Prilikom odlaganja ro~i{ta za glavnu raspravu, ukoliko
se novo ro~i{te nakon odlaganja odràva pred novim sudijom, dovodi se u
pitanje ovaj princip, pa zbog toga odredba ~lana 114. u ovom slu~aju propisuje obavezu ponovnog provo|enja ve} provedenih radnji.
Po mi{ljenju autora, ponovno provo|enje radnji u slu~aju promjene ureduju}eg

sudije ne bi moralo obuhvatiti sve radnje preduzete na raspravi, ve} prije
svega izvo|enje dokaza, dok dispozitivne radnje stranaka, odluke suda i sl.
nije potrebno ponovo provoditi. Naime, naro~ito je va`no da zanemarivanjem
na~ela neposrednosti sud ne bude sprije~en da li~nim opaànjem vr{i ocjenu
dokaza, na osnovu koje }e donijeti odluku o osnovanosti ili neosnovanosti
tu`benog zahtjeva. Ako vje{taci, a posebno svjedoci, nisu saslu{avani pred sudijom koji donosi odluku, on ne}e mo}i cijeniti ona posredna drànja ovih lica
pred sudom, sigurnost ili nesigurnost pri davanju iskaza, o~igledno netrpeljiv
stav prema jednoj stranci, pristrasnost koja se naslu}uje ili ponavljanje iskaza
skoro u istovjetnom tekstu sa drugim svjedocima ({to moè govoriti o savjetovanju svjedoka i stranke {ta treba svjedok da kaè pred sudom) i sl., jer
se ova drànja svjedoka ne unose u zapisnik (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 508).
kad je sud na zadnjem ro~i{tu izveo

Prema ranijem stavu sudske prakse, k
sve dokaze koji su bili predmet dokaznog postupka na ranijim ro~i{tima pred
212
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
drugim vije}em, time je sud izvr{io obnovu postupka bez obzira {to nije
donio formalno rje{enje o tome da postupak po~inje iz po~etka: ovo rje{enje
sadràno je, naime, u samoj ~injenici izvo|enja navedenih dokaza (Vrhovni
privredni sud Srbije, Sl-170/74, objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona
o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 523)
7
Osim u slu~aju promjene sudije, sud moè odrediti ponovno provo|enje ve}
provedenih radnji i ako smatra da je to neophodno za dono{enje pravilne
odluke.
Ponovnim provo|enjem ve} provedenih radnji, s druge strane, dovodi se u

pitanje princip procesne ekonomije. Na~elo neposrednosti, nesumnjivo, ima
prednost nad na~elom ekonomi~nosti, ali se moè postaviti pitanje ima li, u
odre|enim situacijama, mjesta za izuzetke od ovog pravila. Dok je prema dosada{njim pravilima postupka sud mogao odlu~iti da se umjesto ponovnog
izvo|enja dokaza samo pro~itaju zapisnici o njihovom izvo|enju (Kad se u
toku postupka promeni ve}e, onda se postupak mora ponoviti, ali ve}e ne
mora pozivom na ~lan 304. st. 3. ZPP-a uz saglasnost stranaka ponoviti
saslu{anje svedoka i ve{taka, odnosno ne mora ponoviti uvi|aj, ve} moè
pro~itati zapisnik o izvo|enju ovih dokaza - Vrhovni sud Srbije G`-1549/66,
objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 105), novi zakon ne predvi|a ovu mogu}nost.
Ipak, imaju}i u vidu raspravno na~elo i strana~ku inicijativu u prikupljanju

procesne gra|e, postavilo se pitanje moè li se, na saglasan prijedlog stranaka, odrediti da se o izvo|enju odre|enih dokaza samo pro~itaju zapisnici, bez
obzira {to to zakon izri~ito ne predvi|a.
U praksi prvostepenih sudova ovakvo je tuma~enje ve}im dijelom ve} prihva}eno.
Ovakav se pristup posebno nametnuo u okviru procesa reforme pravosu|a i
ponovnog imenovanja svih sudija u zemlji. Kao posljedica ovog procesa veliki je
broj novih sudija zaduèn teku}im predmetima u kojima je, prema dosada{njim
pravilima parni~nog postupka, proveden najve}i dio postupka, pa je pravna stvar
ve} bila zrela za zaklju~enje. Ipak, primjena ~lana 114, u takvim bi predmetima
nalagala ponovno izvo|enje svih ve} izvedenih dokaza, {to, pogotovo u sudovima sa velikim brojem zaostalih predmeta i velikim prilivom novih predmeta,
dovodi do daljih zaostataka. Po{to ni strankama a ni sudu nije u interesu da
ponovnim izvo|enjem dokaza pove}avaju tro{kove postupka i produàvaju njegovo trajanje, sud naj~e{}e, ako obje stranke predlaù da se umjesto toga samo
pro~itaju zapisnici o izvo|enju dokaza, prihvata ovaj prijedlog.
10
Po mi{ljenju autora, ovakav, ne{to pragmati~niji pristup i odstupanje od stroge

primjene pravila ~lana 114., prihvatljiv je pod uslovom da su obje stranke
saglasne da se dokazi ne izvode ponovo, te da stranke nisu imale primjed bi na ranije izvedene dokaze. U protivnom, novi sudija, bez neposrednog
izvo|enja dokaza, ne bi bio u stanju ocijeniti opravdanost takvih primjedbi.
Ipak, nije nam poznato da je do vremena pisanja ovog komentara neki od
vi{estepenih sudova ve} zauzeo stav po ovom pitanju, pa }e biti potrebno
pratiti razvoj sudske prakse u ovom pogledu.
213
11
Ukoliko ovakvo tuma~enje bude prihva}eno i od vi{estepenih sudova, za razliku od dosada{nje prakse, ne bi trebalo praviti razliku izme|u ~itanja zapis nika o saslu{anju svjedoka i vje{taka, s jedne strane, i saslu{anju stranaka s
druge strane. Naime, do stupanja na snagu novog zakona, i zakonske odredbe
i sudska praksa upu}ivali su na to da se u slu~aju izmjene sudije, odnosno
sudskog vije}a, stranke u svakom slu~aju moraju ponovo saslu{ati i da se ne
moè pro~itati zapisnik o njihovom ranijem saslu{anju. (Kad se odloèno
ro~i{te drì pred izmenjenim ve}em i glavna rasprava zbog toga po~inje iznova, onda se ne moè pro~itati zapisnik o izvo|enju dokaza saslu{anjem
stranaka, ve} ako je potreban i ovaj dokaz, sud mora ponovo saslu{ati
stranke, Vrhovni sud Srbije G`-5232/71, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi},
Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str.
104). Ovo stanovi{te vi{e nije primjenjivo budu}i da je, prema novim pravilima postupka, saslu{anje stranaka u svemu izjedna~eno sa ostalim dokaznim sredstvima.
12
Smatramo da se od na~ela neposrednosti moè odstupiti i u slu~aju kada

odre|eni dokaz nije mogu}e ponovo izvesti, i to po prijedlogu samo jedne
stranke npr. u slu~aju smrti svjedoka koji je ve} bio saslu{an pred ranijim
sudijom. U takvom slu~aju nastaje situacija analogna onoj koja je mogla
dovesti do potrebe obezbje|enja dokaza, pa se i u tom slu~aju ~itanje zapisnika o izvo|enju dokaza izvedenog pred drugim sudijom ukazuje kao opravdano.
13
Ova se odredba primjenjuje samo u slu~aju odlaganja glavne rasprave, jer

Zakon ne predvi|a njenu analognu primjenu u slu~aju odlaganja pripremnog
ro~i{ta (~lan 117.).
^lan 115.
(1) Ro~i{te za glavnu raspravu
neodre|eno vrijeme
se
ne
moè
odgoditi
niti
odloìti
na
(2) Ro~i{te za glavnu raspravu ne moè se odgoditi ili odloìti duè od 30

dana, osim u slu~aju iz ~lana 129. ovog zakona.
(3) Sudija je o svakoj odgodi, odnosno odlaganju ro~i{ta duàn obavijestiti
predsjednika suda. Predsjednik suda vodi evidenciju o odgodama i odla ganjima ro~i{ta za svakog sudiju pojedina~no.
(4) Prilikom odgode, odnosno odlaganja ro~i{ta sud }e datum odràvanja novog ro~i{ta, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa
strankama.
(5) Kada odgodi ili odloì ro~i{te, sud je duàn poduzeti sve radnje koje
mu stoje na raspolaganju kako bi se do slijede}eg ro~i{ta otklonili uzroci koji su doveli do odgode odnosno odlaganja, te kako bi se na tom
ro~i{tu rasprava mogla zaklju~iti.
214
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(6) Protiv rje{enja suda kojim se odga|a ili odlaè ro~i{te ili rje{enja kojim
se odbijaju prijedlozi stranaka za odgodu, odnosno odlaganje ro~i{ta, nije
dopu{tena posebna àlba.
1
St. 1. i 2. Odredbama st. 1. i 2. ovog ~lana odre|uje se rok za odgodu ili

odlaganje ro~i{ta za glavnu raspravu. Zakon isklju~uje mogu}nost odgode ili
odlaganja na neodre|eno vrijeme, kao i na period duì od 30 dana.
Uop{teno govore}i, radi se o pravilu od izuzetne va`nosti, kojim se parni~ni

postupak, nesumnjivo, unapre|uje. Ovo se posebno odnosi na ukidanje odgode
odnosno odlaganja na neodre|eno vrijeme, koji su u ranijoj praksi vrlo ~esto
dovodili do bezrazlo`nih zastoja u postupku od po godinu dana, pa i duè.
Ipak, u praksi se ovako strogo i nefleksibilno pravilo pokazalo kao te{ko provodivo. U velikom broju sudova rok od 30 dana nije mogu}e po{tovati jer su,
zbog velikog broja predmeta, ro~i{ta zakazana za po nekoliko mjeseci unaprijed. Zbog pote{ko}a sa slu`bama dostavljanja, kao i zbog lo{e saradnje sa
dràvnim organima i drugim sudovima, ~esto je u roku od 30 dana nemogu}e
obezbijediti pribavljanje dokaza za sljede}e ro~i{te ili uru~enje poziva stranci
koja nije bila uredno obavije{tena. U pojedinim slu~ajevima ~ak ni teoretski
nije mogu}e obezbijediti uslove za odràvanje ro~i{ta u roku od 30 dana
npr. u slu~aju kada jednoj od stranaka treba dostaviti poziv u inostranstvo.
Jedina mogu}nost odstupanja od roka od 30 dana koju Zakon dozvoljava

odnosi se na slu~aj kada se neki dokaz ne moè pribaviti i izvesti u tom
roku, pa se moè predvidjeti duì rok (~lan 129.). Ovaj je izuzetak koristan
i potreban, ali nedovoljan. Iako je u ranijoj praksi diskrecija suda u pogledu
odre|ivanja rokova odgode odnosno odlaganja ~esto bila zloupotrebljavana, te
je bilo opravdano uvesti ne{to stroìje pravilo, s druge strane, potpuna nefleksibilnost i onemogu}avanje suda da u upravljanju postupkom rok odgode ili
odlaganja prilagodi svakom konkretnom slu~aju, tako|e je kontraproduktivna.
Stav 3. Kako je u ranijoj praksi institut odgode ro~i{ta bio vrlo ~esto zloupotrebljavan, pa je to dovodilo do beskona~no dugih procesa, zakonodavac je èlio
poo{triti odgovornost sudija u tom pogledu, te ih je obavezao da o svakoj
odgodi i odlaganju ro~i{ta obavijeste predsjednika suda, a predsjednika suda
da vodi evidenciju odgoda i odlaganja za svakog pojedinog sudiju. âk i u
ovom kontekstu, smatramo da se navedenom odredbom ne postiè cilj koji je
zakonodavac vjerovatno htio posti}i. Da bi ova odredba imala efekta, predsjednik suda bi morao voditi evidenciju ne za svakog sudiju pojedina~no, nego i
za svaki predmet svakog sudije pojedina~no, te uvidom u predmete utvr|ivati
da li je do odgode ili odlaganja do{lo iz opravdanih razloga, kao i da li je
ro~i{te odlagano vi{e od jednog puta iz istog razloga. Ovo bi, o~igledno, predstavljalo neopravdano obiman zadatak za predsjednika suda, sa relativno
skromnim u~inkom, pogotovo kad se imaju u vidu napomene u pogledu
ograni~enosti i nefleksibilnosti odredaba o odgodi i odlaganju.
Osim toga, treba napomenuti da materija koja se ure|uje odredbom ovog

stava ne predstavlja zakonsku materiju, a posebno ne materiju zakona o
215
parni~nom postupku, te je ovu odredbu trebalo unijeti u poslovnik o radu

sudova ili, u krajnjoj liniji, u zakon o sudovima, a ne u Zakon u parni~nom
postupku. (Tako i Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo,
2004., str. 120)
6
Stav 4. Kao i prilikom odre|ivanja datuma odràvanja drugih ro~i{ta, sud se

i prilikom zakazivanja ro~i{ta nakon odgode odnosno odlaganja, u pravilu
duàn prethodno konsultovati sa strankama. Ova odredba za cilj ima da sprije~i eventualne ponovne odgode ili odlaganja zbog nemogu}nosti stranke da
pristupi ro~i{tu. U pravilu, prilikom odlaganja ro~i{ta ovu odredbu ne}e biti
te{ko primijeniti jer su stranke obi~no prisutne. Kod odgode, pogotovo ako se
ro~i{te odga|a prije datuma odràvanja rasprave, ili ako je razlog odgode upravo neuredna dostava poziva stranci, zbog kojeg stranka nije ni pristupila, to
}e biti teè izvodivo (v. i komentar uz ~lan 75/11).
Stav 5. Odredba stava 5. odgovara ranijim odredbama ~l. 295. ZPP-a FBiH,
tj. 314. ZPP-a RS koje su tako|e, u ne{to druga~ijoj formulaciji, ure|ivale
obavezu predsjednika vije}a da nakon odgode ro~i{ta preduzme radnje
potrebne kako bi se rasprava mogla zaklju~iti na sljede}em ro~i{tu . Pod tim
}e se naj~e{}e podrazumijevati obaveza suda da preduzme sve mjere kako
bi o sljede}em ro~i{tu bile uredno obavije{tene stranke koje to nisu bile (npr.
ponavljanje dostave putem sudskog dostavlja~a), te kako bi bili pribavljeni
dokazi koji su nedostajali (ponovno traènje da se dostavi isprava od
nadle`nog organa, ponovno pozivanje vje{taka koji nije bio uredno
obavije{ten, ka`njavanje svjedoka koji nije pristupio bez opravdanog razloga i sl.).
Stav 6. Rje{enja o odgodi i odlaganju ro~i{ta predstavljaju odluke o

rukovo|enju glavnom raspravom, pa protiv njih nije dozvoljena posebna
àlba. Iako to zakon ne propisuje izri~ito, isto se odnosi i na rje{enja o nastavku ro~i{ta.
Iako odredbe ovog zakona o odgodi i odlaganju, po mi{ljenju autora, predstavljaju izuzetan pomak ka brèm i efikasnijem sudovanju, op{ti je utisak da
se radi o dijelu zakona koji bi trebao pretrpjeti znatne izmjene i dopune.
Distinkcija izme|u odgode i odlaganja nije dovoljno jasna (npr. ako odre|eni
dokazi nisu pribavljeni). Odredbe su krajnje {ture i ne obuhva}aju sve situacije koje se pojavljuju u praksi, kako u pogledu razloga odgode i odlaganja,
perioda na koji se ro~i{te moè odgoditi ili odloìti, tako i u pogledu broja
mogu}ih odlaganja. Zbog toga su sudovi prinu|eni praznine u zakonu popunjavati svojim tuma~enjem odredbi, {to, u slu~aju u kojem je zakonodavac
èlio posti}i upravo suprotan efekat, tj. {to restriktivniju primjenu odredbi o
odgodi i odlaganju, sasvim sigurno nije poèljno.
^lan 116.
(1) Ako se zapo~eto ro~i{te ne moè okon~ati u toku istog dana, sud }e
odrediti nastavak ro~i{ta za slijede}i radni dan (nastavak ro~i{ta).
216
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredbom ~lana 116. ure|uje se u na{em procesnom pravu dosada nepoznat

institut nastavka ro~i{ta.
Zakonodavac je predvidio nastavljanje ro~i{ta za slu~ajeve u kojima ro~i{te za

glavnu raspravu, iako su ispunjeni svi uslovi za njegovo odràvanje i dostupni svi dokazi koje treba izvesti, zbog nedostatka vremena nije moglo biti
okon~ano do kraja radnog vremena suda. U takvom slu~aju nema potrebe
zakazivati novo ro~i{te, ve} se smatra da se radi o istom ro~i{tu koje se nastavlja sljede}eg radnog dana.
U praksi se, naàlost, pokazalo da je nastavak ro~i{ta ve} sljede}eg radnog

dana naj~e{}e nemogu}, jer sudije, a ~esto i punomo}nici stranaka imaju ve}
predvi|ene obaveze za naredni radni dan. U takvom slu~aju treba ovu odredbu protuma~iti tako da se pod sljede}im radnim danom podrazumijeva prvi
slijede}i radni dan kada je, prema rasporedu drugih ro~i{ta, mogu}e nastavi ti ro~i{te. Da se ne bi izgubio smisao ovog instituta, protek vremena izme|u
prvog i nastavljenog dijela ro~i{ta ne bi smio biti duì od 3-4 dana.
Izuzetno, nastavak ro~i{ta bi se mogao odrediti i u slu~ajevima u kojima se

zapo~eto ro~i{te ne moè okon~ati u toku istog dana, jer traje znatno duè
nego {to je predvi|eno, pa ga ureduju}i sudija ne moè okon~ati zbog drugih
zakazanih ro~i{ta koja slijede nakon tog ro~i{ta.
Nepredvi|eni nastavak ro~i{ta sud bi morao nastojati izbje}i prethodnim plani ranjem duìne trajanja ro~i{ta, u skladu s odredbom ~lana 94. st. 4., tako {to
}e odrediti odràvanje ro~i{ta za nekoliko dana uzastopno. (Istina je da je to
nekada te{ko ili nemogu}e: iskazi stranaka i svjedoka nekada traju neo~ekivano dugo; na pripremnom ro~i{tu se de{ava da stranka predloì neo~ekivano
veliki broj dokaza koji nisu bili navedeni u tu`bi ili odgovoru na tu`bu, pa
ih je potrebno konstatovati na zapisnik, druga strana se o njima treba izjasniti, a sud ih prou~iti da bi utvrdio da li su relevantni za utvr|ivanje relevantnih ~injenica i sl.)
^lan 117.
Odredbe ~l. 111., 112., 115. i 116. ovog zakona, na odgovaraju}i se na~in
primjenjuju na pripremno ro~i{te.
Odredba ~lana 117. nova je odredba koja predvi|a da }e se na pripremno

ro~i{te na odgovaraju}i na~in primjenjivati odredbe o odgodi, odlaganju, nastavku ro~i{ta, roku odgode i odlaganja, te obavezi sudije da preduzme sve
radnje da bi se na sljede}em ro~i{tu rasprava mogla zaklju~iti.
Primjena odredaba ~l. 113. i 114. Zakona nije predvi|ena u slu~aju

pripremnog ro~i{ta, jer se na pripremnom ro~i{tu ne izvode dokazi radi
utvr|ivanja ~injenica bitnih za dono{enje odluke o osnovanosti tu`benog zahtjeva, pa ne bi moglo do}i do odlaganja iz razloga nemogu}nosti izvo|enja
dokaza.
217
U ranije vaè}im zakonima odredba o odgodi ro~i{ta bila je sadràna u op{tim

odredbama u poglavlju o rokovima i ro~i{tima, pa je to podrazumijevalo da
se ima primijeniti na bilo koje ro~i{te koje se odràva u skladu sa pravilima
parni~nog postupka. To poglavlje vi{e ne sadrì odredbu o odgodi odnosno
odlaganju, pa se postavlja pitanje mogu}nosti odgode odnosno odlaganja
ro~i{ta zakazanog povodom prijedloga za povra}aj u prija{nje stanje, radi
obezbje|enja dokaza, odre|ivanja mjere osiguranja i sl. Nesumnjivo bi se
odredbe ~l. 111-117. morale primjenjivati na odgovaraju}i na~in i u tim slu~ajevima, pa je zakonodavac trebao to i predvidjeti u ovoj odredbi.
3. Javnost glavne rasprave
^lan 118.
(1) Glavna je rasprava javna.
(2) Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe.
(3) Osobe koje su prisutne raspravi ne smiju nositi oru`je ili opasno oru|e.
(4) Odredba stava 3. ovog ~lana ne odnosi se na pripadnike policije, ako je
no{enje oru`ja neophodno za vr{enje njihove du`nosti.
Odredba ~lana 118. nije pretrpjela izmjene u odnosu na ranije vaè}e propise
(~lan 287. ZPP-a FBiH i ~lan 306. ZPP-a RS), izuzev manje izmjene u stavu
4. kojom se umjesto ~uvarima lica koja u~estvuju u postupku, no{enje oru`ja
na glavnoj raspravi izuzetno dozvoljava pripadnicima policije, ako je no{enje
oru`ja neophodno za vr{enje njihove du`nosti.
Stav 1. Na~elo javnosti raspravljanja sadràno je u ~lanu 4. Zakona. Ovim se

na~elom omogu}ava gra|anima kontrola nad radom sudstva, a sudu da preventivno uti~e na gra|ane upoznavaju}i ih s metodama sudskog rada i s
pravnim propisima koje sud primjenjuje na pojedine slu~ajeve (v. Dika
509)
Primjena na~ela javnosti klju~na je upravo na glavnoj raspravi, kao centralnoj

fazi prvostepenog postupka, tokom koje se raspravlja o tu`benom zahtjevu i
izvode se dokazi.
U primjeni na~ela javnosti treba razlikovati {iru i uù javnost. [ira ili op{ta
javnost odnosi se na sve osobe, dok se uà ili strana~ka javnost odnosi na
stranke. ^lan 118. Zakona odnosi se na {iru javnost, dok ~lan 120. govori o
strana~koj javnosti.
Princip javnosti glavne rasprave, izraèn u stavu 1. ovog ~lana, podrazumijeva da svaka punoljetna osoba, koja u postupku ne u~estvuje ni u kojem svojstvu, moè ne samo prisustvovati raspravi nego i podatke o toku glavne
218
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
rasprave saop{tavati drugima, bilo preko sredstava informisanja ili na drugi

na~in.
6
Javnost moè biti isklju~ena kada je to izri~ito predvi|eno zakonom, te u

slu~ajevima predvi|enim u ~lanu 119. Zakona.
Iako na~elo javnosti pretpostavlja da raspravi moè prisustvovati neograni~en

broj osoba, ovo na~elo ne}e biti povrije|eno ako sudnica u kojoj se rasprava
odràva ne moè primiti sve zainteresovane osobe, pa sud taj broj ograni~i
zbog veli~ine prostorije. (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova,
Stav 2. Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe, jer se pretpostavlja da samo one mogu pravilno shvatiti zna~aj onoga ~emu prisustvuju (v.
Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str.
157). Ovo se ograni~enje ne odnosi na stranke u postupku.
Stav 3. Osobe koje prisustvuju raspravi ne smiju nositi oru`je ili opasno
oru|e, bez obzira da li su ina~e ovla{tene nositi oru`je. Odredba ovog stava
primjenjuje se kako na osobe koje prisustvuju raspravi kao op}a javnost tako
i na sve druge u~esnike u postupku.
10
Stav 4. No{enje oru`ja na glavnoj raspravi izuzetno je dozvoljeno samo

slu`benim osobama koje u toku rasprave ~uvaju stranke ili svjedoke koji su
privedeni iz zatvora. U pravilu se radi o pripadnicima sudske policije, pa
zakonodavac iz tog razloga i izri~ito upu}uje na pripadnike policije, za razliku od dosada{njeg teksta koji je govorio o ~uvarima lica koja u~estvuju u
postupku.
^lan 119.
(1) Sud moè isklju~iti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio
ako to zahtijevaju interesi ~uvanja slu`bene, poslovne ili osobne tajne,
za{tita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala.
(2) Sud moè isklju~iti javnost i kada se mjerama za odràvanje reda pred vi|enim u ovom zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano odràvanje
rasprave.
^lanom 119., koji predvi|a razloge za isklju~enje javnosti, preuzete su u

cijelosti odredbe ranijih ~l. 288. ZPP-a FBiH i 307. ZPP-a RS, s tim {to je u
oba stava rije~ vije}e zamijenjeno rije~ju sud.
Stav 1. Na~elo javnosti postupka nije apsolutno, te zakon predvi|a mogu}nost

odstupanja od ovog na~ela radi za{tite drugih odre|enih interesa. Osim
slu~ajeva u kojima je samim zakonom isklju~ena javnost na glavnoj raspravi
(bra~ni sporovi i sporovi za utvr|ivanje o~instva ili maj~instva - ~lan 409. i
219
422. ranije vaè}eg ZPP-a

~lana 459. ovog zakona i
isklju~iti javnost i ako to
li~ne tajne, za{tita interesa
FBiH koji se u Federaciji primjenjuje na osnovu

~lan 68. i 141. Porodi~nog zakona RS), sud moè
zahtijevaju interesi ~uvanja slu`bene, poslovne ili
maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala.
Javnost se moè isklju~iti za cijelu glavnu raspravu ili za samo jedan njen
dio, kao {to je saslu{anje pojedinog svjedoka ili stranke.
Stav 2. Op{ta javnost moè biti isklju~ena i kada prevelik broj slu{alaca ili
nered koji stvaraju slu{aoci ometaju normalno odvijanje glavne rasprave, a sud
to nije u mogu}nosti sprije~iti mjerama za odràvanje reda koje predvi|a ZPPa (izricanje opomene, nov~ane kazne, udaljavanje pojedinih osoba iz sudnice
v. ~lan 407.). Pri dono{enju odluke o isklju~enju javnosti iz ovog razloga
dovoljno je da sud stekne uvjerenje da mjerama za odràvanje reda ne}e mo}i
osigurati nesmetano odràvanje rasprave, a nije neophodno da prije isklju~enja
javnosti stvarno i poku{a odràti red izricanjem navedenih mjera (v. Dika
îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 512).
St. 1. i 2. Sud odluke o isklju~enju javnosti donosi po slu`benoj du`nosti ili

na prijedlog stranke.
Prema ranije vaè}im zakonima, dono{enje odluke o isklju~enju javnosti pro tivno zakonu predstavljalo je apsolutno bitnu povredu pravila postupka. Kako
novi zakon ne poznaje pojam apsolutno bitnih povreda pravila postupka,
ovakva bi povreda odredaba o isklju~enju javnosti, po novom zakonu, mogla
predstavljati razlog za pobijanje prvostepene presude, samo ako je to bilo od
uticaja na dono{enje zakonite i pravilne presude (rrelativno bitna povreda pravila postupka).
I propust suda da isklju~i javnost kada za to postoje razlozi, a zbog toga ne

bude donesena zakonita i pravilna presuda (npr. ako stranka, svjedok ili
vje{tak, zbog ~uvanja poslovne ili li~ne tajne ili razloga morala, usljed prisustva javnosti uskrate davanje iskaza ili odgovor na pojedino pitanje, pa
odlu~ne ~injenice koje bi dovele do druga~ije presude ostanu neiznesene
odnosno nerazja{njene), predstavlja relativno bitnu povredu pravila postupka
iz ~lana 209. ZPP-a.
^lan 120. (ZPP FBiH)
(1) Isklju~enje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike,
punomo}nike i umje{a~e i ombudsmene Federacije.
(2) Sud moè dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isklju~ena
budu prisutne pojedine slu`bene osobe, kao i nau~ni i javni radnici, ako
je to od interesa za njihovu slu`bu, odnosno nau~nu ili javnu djelatnost.
(3) Sud }e upozoriti osobe koje budu prisutne raspravi na kojoj je javnost
isklju~ena da su du`ne kao tajnu ~uvati ono {to su na raspravi saznale,
220
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
a {to nije ve} poznato javnosti, i upozoriti ih na posljedice odavanja

tajne.
^lan 120. (ZPP RS)
Isklju~enje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike,
punomo}nike, umje{a~e i Ombudsmena Republike Srpske .
Sud moè dozvoliti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isklju~ena prisustvuju pojedina slu`bena lica, kao i nau~ni i javni radnici, ako je to
od interesa za njihovu slu`bu, odnosno nau~nu ili javnu djelatnost.
Sud }e upozoriti lica koja prisustvuju raspravi na kojoj je javnost
isklju~ena da su du`na da kao tajnu ~uvaju ono {to su na raspravi saznala, a {to nije ve} poznato javnosti i upozori}e ih na posljedice oda vanja tajne.
1
U odredbi stava 1. ovog ~lana nu`no je napravljena razlika u tekstu ZPP-a

RS i ZPP-a FBiH. Tako se u prvom, izme|u ostalih lica na koja se ne odnosi
isklju~enje javnosti, upu}uje i na Ombudsmena Republike Srpske, dok drugi
govori o ombudsmenima Federacije.
Ranije odredbe ~l. 289. ZPP-a FBiH i 308. ZPP-a RS, kojima je bio predvi|en
princip strana~ke javnosti, ve}im dijelom su preuzete u novi ~lan 120, s tim
{to su stavovi 1. i 3. (raniji stav 4.) pretrpjeli manje dopune, a raniji stav 3.
je brisan. Novom odredbom stava 1. pro{iren je krug lica na koja se ne odnosi
isklju~enje javnosti, pa su me|u njih uklju~eni i ombudsmeni, dok se u stavu
3. detaljnije odre|uje obaveza ~uvanja tajne za prisutna lica, tako {to se predvi|a da se ova obaveza ne odnosi na ono {to je ve} poznato javnosti. Brisanjem
ranijeg stava 3. isklju~ena je mogu}nost da vije}e, na zahtjev stranke, i na
glavnoj raspravi na kojoj je isklju~ena javnost dozvoli prisustvo najvi{e dvije
osobe koje stranka ozna~i.
Stav 1. Isklju~enje op{te javnosti nikada se ne odnosi na stranke u postup ku, njihove zastupnike, punomo}nike, umje{a~e, kao ni ombudsmene.
Stav 2. âk i kad je isklju~ena {ira javnost, sud moè dozvoliti da raspravi
prisustvuju pojedine slu`bene osobe, nau~ni ili javni radnici, ako je to od
interesa za njihovu slu`bu ili za nau~nu ili javnu djelatnost. O zahtjevu ovih
osoba odlu~uje sud u svakom konkretnom slu~aju. Protiv rje{enja kojim se ne
dozvoljava njihovo prisustvo na glavnoj raspravi navedenim osobama nije
dozvoljena àlba budu}i da nisu u~esnici u postupku. Ni stranke nemaju pravo
ulagati posebnu àlbu protiv rje{enja kojim se dopu{ta prisustvo ovih osoba
(v. komentar uz 121/4).
Raniji stav 3. predvi|ao je da, osim lica navedenih u stavu 2., raspravi za
koju je isklju~ena javnost mogu prisustvovati jo{ dvije osobe koje stranka
ozna~i, pod uslovom da vije}e dozvoli njihovo prisustvo. Ova je mogu}nost,
po na{em mi{ljenju ispravno, isklju~ena novim zakonom. U okolnostima u
221
122
kojima postoje uslovi za isklju~enje javnosti, nema razloga da se pojedinim

osobama dozvoljava prisustvo na glavnoj raspravi, jer stranka nema
posebnog interesa da zahtijeva prisustvo tre}ih lica koja nisu u~esnici u postupku.
6
Stav 3. Sud }e osobe kojima, u skladu s odredbom stava 2., dopusti prisustvo na raspravi na kojoj je isklju~ena javnost, kao i stranke, njihove zastupnike, punomo}nike i umje{a~e, upozoriti na du`nost ~uvanja tajne, kao i na
krivi~nu odgovornost u slu~aju odavanja tajne. Na zapisnik }e se konstatovati
kojim je sve licima dozvoljeno prisustvo na raspravi na kojoj je isklju~ena
javnost, kao i da su upozorena na du`nost ~uvanja tajne.
^lan 121.
(1) O isklju~enju javnosti odlu~uje sud rje{enjem koje mora biti obrazloèno
i javno objavljeno.
(2) Protiv rje{enja o isklju~enju javnosti nije dopu{tena posebna àlba.
Ranije odredbe o rje{enju kojim se isklju~uje javnost koje su bile sadràne u

~lanu 290. ZPP-a FBiH i ~lanu 309. ZPP-a RS izmijenjene su samo utoliko {to
je rije~ vije}e, u skladu s novim odredbama o sastavu suda, zamijenjena
rije~ju sud.
Stav 1. Rje{enje o isklju~enju javnosti mora biti obrazloèno i javno objavljeno. U pravilu }e ovo rje{enje biti doneseno u pismenoj formi prije glavne
rasprave i objavljeno na sudskoj tabli ili ispred sudnice. Ne postoji obaveza
suda da takvo rje{enje dostavlja strankama, njihovim zastupnicima,
punomo}nicima i umje{a~ima, jer protiv njega nije dopu{tena posebna àlba.
Sud rje{enje o isklju~enju javnosti moè donijeti i na samoj glavnoj raspravi,
te }e u tom slu~aju svoju odluku javno objaviti i obrazloìti.
Sud nije vezan za svoje rje{enje o isklju~enju javnosti i moè ga opozvati jer
se radi o rje{enju koje se odnosi na upravljanje postupkom.
Stav 2. Protiv odluka o isklju~enju javnosti nije dozvoljena posebna àlba, pa

se ona moè pobijati samo àlbom protiv odluke o glavnoj stvari. Za rje{enje
kojim se odbija prijedlog stranke da javnost bude isklju~ena zakon ne sadrì
izri~itu odredbu, ali je i u teoriji i u praksi jednoglasno prihva}en stav da i
tu povredu stranka moè iznijeti samo u àlbi protiv presude (v. Pozni},
Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 227).
^lan 122.
Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati i na pripremnom ro~i{tu, na ro~i{tu izvan glavne rasprave pred
sudom, te na ro~i{tu pred zamoljenim sudom.
222
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ranije vaè}i ~lan 291. ZPP-a FBiH i ~lan 310. ZPP-a RS inkorporirani su u
novu odredbu ~lana 122. bez izmjena i dopuna, izuzev zamjene rije~i na
ro~i{tu izvan glavne rasprave pred predsjednikom vije}a rije~ima na ro~i{tu
izvan glavne rasprave pred sudom. Ova je, naizgled ~isto jezi~ka izmjena,
donekle izmijenila i zna~enje odredbe, o ~emu }e biti vi{e rije~i u komentaru
uz ovaj ~lan pod 2.
Na~elo javnosti, kao jedno od osnovnih na~ela parni~nog postupka, primjenjuje se ne samo na glavnoj raspravi nego i prilikom odràvanja drugih ro~i{ta
pred sudom, tj. kako na pripremnom ro~i{tu, ro~i{tu izvan glavne rasprave,
tako i na ro~i{tu pred zamoljenim sudom. Ranijom se odredbom pod ro~i{tem
izvan glavne rasprave u prvom redu podrazumijevalo ro~i{te predvi|eno
odredbama ~l. 208. ranijeg ZPP-a FBiH i 224. ranijeg ZPP-a RS, koje su predvi|ale da vije}e moè odlu~iti da se odre|eni dokazi izvedu pred predsjednikom vije}a ili sudijom zamoljenog suda. Na~elo javnosti, dakle, imalo se
primijeniti i na takvom ro~i{tu. U novom zakonu, me|utim, ~lan 128. ostavlja mogu}nost izvo|enja dokaza pred sudijom zamoljenog suda, ali ne upu}uje
na predsjednika vije}a, saglasno novim odredbama prema kojima prvostepeni
postupak u svim predmetima vodi sudija pojedinac. Stoga bi, prema novom
tekstu, pod ro~i{tem izvan glavne rasprave pred sudom trebalo smatrati sva
ro~i{ta koja sud odredi izvan glavne rasprave, kao {to su ro~i{te povodom
prijedloga za povrat u prija{nje stanje ~lan 332. Zakona, ro~i{te radi
raspravljanja o privremenoj sudskoj mjeri osiguranja - ~lan 278. st. 2., te ro~i{te
radi obezbje|enja dokaza - ~lan 172. st. 3. Zakona.
Imaju}i u vidu odredbu ~lana 220. Zakona koja propisuje shodnu primjenu
odredba o glavnoj raspravi i na raspravu pred drugostepenim sudom, i
odredbe o javnosti odnose se i na raspravu pred drugostepenim sudom.
VI DOKAZI
1
Izmjene koje novi zakon unosi u materiji dokazivanja kao i pojedinih

dokaznih sredstava su zna~ajne. Izmjene u op{tim odredbama o dokazivanju uslovljene su temeljno druga~ijim pristupom novog zakona pitanju inicijative za prikupljanje procesne gra|e (istra`no i raspravno na~elo), kao i
obaveze suda da istinito utvrdi sve ~injenice (na~elo traènja istine, odnosno na~elo materijalne istine). Napu{tanjem istra`nog na~ela i na~ela traènja
istine, obaveza prikupljanja dokaza i njihovog izvo|enja u potpunosti je
pre{la na stranke, {to se jasno propisuje odredbama ~lana 123., dok ovla{tenje
suda da odre|uje izvo|enje dokaza koje stranke nisu predloìle ostaje samo
u slu~ajevima u kojima se radi o nedozvoljenim raspolaganjima stranaka (~lan
124.). Odredba ~lana 123. izri~itije nego dosada izraàva i pravilo o teretu
dokazivanja.
Od va`nijih izmjena moè se podvu}i da su brisane ranije odredbe ~l. 204.

ZPP-a FBiH i 220. ZPP-a RS koje su propisivale da se dokazuju sve ~injenice
koje su va`ne za dono{enje odluke, te da odluku o tome koji }e se dokazi
223
izvesti radi utvr|ivanja odlu~nih ~injenica donosi sud. Ova pravila, me|utim,
i dalje vaè, jer to proizilazi iz drugih odredbi zakona.
3
Izostavljena je i odredba da sud moè narediti da se dokazuju i priznate

~injenice ako stranke idu za tim da raspolaù zahtjevima kojima ne mogu
raspolagati. (ranija odredbe st. 1. ~lana 205. ZPP-a FBiH i ~lana 221. ZPP-a
RS), ali bi i ovdje trebalo uzeti da ovo ovla{tenje za sud proizilazi iz odredbi ~l. 3. i 7. st. 2., kao i iz odredbe ~lana 124.
O izmjenama i dopunama u pogledu pojedinih dokaznih sredstava bi}e rije~i

u svakom pojedinom odjeljku.
1. Op}e odredbe
^lan 123.
(1) Svaka stranka du`na je dokazati ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
(2) Sud }e slobodnom ocjenom dokaza utvrditi ~injenice na osnovu kojih }e
donijeti odluku.
Op{ta odredba o du`nosti izno{enja ~injenica i predlaganja dokaza bila je ranije sadràna u odredbama ~l. 203. ZPP-a FBiH i 219. ZPP-a RS. Ova je odredba predvi|ala du`nost svake stranke da iznese ~injenice i predloì dokaze na
kojima zasniva svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Kao
i ranije odredbe, i odredba stava 1. ovog ~lana ponavlja raspravno na~elo
sadràno u ~lanu 7. Zakona, s tim {to treba imati u vidu da ovo na~elo,
usljed napu{tanja istra`nog na~ela, ima sasvim druga~iji zna~aj u novom
parni~nom postupku. U tom smislu i nova odredba jo{ izri~itije utvr|uje teret
dokazivanja koji snose stranke ne samo da predloè dokaze kojima se
utvr|uju njihove tvrdnje ve} i da te svoje tvrdnje dokaù. Odredba stava 2.
ovog ~lana je nova i u ovaj ~lan unesena vjerovatno kako bi se ta~no razgrani~ila uloga suda i stranaka u procesu dokazivanja - dok stranke predlaù
i izvode dokaze, sud izvedene dokaze cijeni, u skladu s na~elom slobodne
ocjene dokaza iz ~lana 8. Zakona, te na osnovu te ocjene utvr|uje ~injenice
bitne za dono{enje pravilne odluke.
Op{te napomene. Dono{enje pravilne odluke o sporu zasniva se na pravilnoj

primjeni pravnih pravila na konkretno ~injeni~no stanje. Zato je, prije nego
{to pristupi primjeni pravnih pravila, neophodno da sud najprije pravilno utvrdi ~injeni~no stanje, odnosno da formira odre|eno uvjerenje o sadràju ~injenica od kojih zavisi primjena prava. Jedan od na~ina da se sud uvjeri u postojanje ili u nepostojanje pravno relevantnih ~injenica je dokazivanje.
Pod dokazivanjem se, dakle, smatra niz radnji suda i stranaka, koje obuhvataju prijedloge stranaka za izvo|enje dokaza, rje{avanje o tome koji dokazi
treba da budu izvedeni, podno{enje dokaza od strane stranaka i njihovo pribavljanje od strane suda, izvo|enje dokaza i njihovu ocjenu, koje za krajnji
224
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
rezultat imaju utvr|ivanje istinitosti ~injenica od kojih zavisi primjena pravila

materijalnog ili procesnog prava (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd, 1989., str. 239, Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no proce-sno
pravo, Zagreb, 1986., str. 392).
3
Izraz dokaz u zakonu se ne upotrebljava dosljedno, ali se naj~e{}e koristi

u smislu dokaznog sredstva (u tom smislu se koristi kad se govori o izvo|enju
dokaza). Na drugim mjestima u zakonu ovaj se izraz koristi u smislu rezultata izvo|enja dokaza, tj. onog {to je prilikom upotrebe jednog dokaznog sredstva izneseno pred sud (iskaz svjedoka, sadràj isprave - u tom smislu se
ovaj izraz koristi u ~lanu 8. Zakona ocjena dokaza).
Pod dokaznim sredstvom treba smatrati izvor saznanja o postojanju ili nepostojanju ~injenice ~ije je utvr|ivanje od zna~aja u parnici. Zakon kao dokazna
sredstva predvi|a svjedoke, vje{take, stranke, isprave i predmete uvi|aja
(uvi|aj nije dokazno sredstvo ve} parni~na radnja suda radi ispitivanja i
utvr|ivanja sadràja predmeta uvi|aja koji predstavlja dokazno sredstvo tako
Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str.
405).
U pravnoj nauci dokazi se dijele: prema svojim objektivnim svojstvima na

li~ne (svjedoci, vje{taci i stranke) i stvarne (isprave i predmeti uvi|aja); s
obzirom na njihov odnos prema ~injenici o kojoj pruàju odre|enu informaciju, na neposredne (ako pruàju obavijesti o ~injenici koja je neposredno relevantna) i posredne (ako se odnose na ~injenicu koja nije neposredno relevantna, ali se iz njenog postojanja moè zaklju~iti o postojanju neposredno
relevantne ~injenice - tzv. indicija); te prema cilju koji se èli posti}i upotrebom dokaza na glavni dokaz (dokaz o ~injenici na koju se poziva stranka
koja u pogledu te ~injenice snosi teret dokazivanja), protivdokaz (dokaz kojim
protivna stranka nastoji uvjeriti sud da je ~injeni~no stanje suprotno onome
{to tvrdi stranka na koju pada teret dokazivanja) i dokaz o protivnom (dokaz
koji ima karakter glavnog dokaza, ali za svrhu ima da obori zakonsku pretpostavku).
Iako zakon ne propisuje izri~ito stepen dokazanosti koji mora biti ispunjen da
bi odre|ena ~injenica mogla biti smatrana dokazanom (osim posredno u ~lanu
126. - v. komentar pod 2), u teoriji o tome postoje uglavnom ujedna~ena
shvatanja. Da bi odre|ena ~injenica mogla biti uzeta za podlogu meritorne
odluke, mora postojati ubije|enost suda u njenu istinitost. Tada se smatra da
postoji izvjesnost o postojanju ili nepostojanju odre|ene ~injenice. Ne traì se,
me|utim, apsolutna sigurnost kojom se u potpunosti isklju~uje mogu}nost
suprotnog, ve} se radi o stepenu vjerovatnosti kojim se otklanja svaka razumna sumnja.
Niì stepen dokazanosti je uvjerenje o vjerovatnosti da odre|ena ~injenica postoji, o kome se moè govoriti kada ima vi{e argumenata koji govore u prilog
postojanja te ~injenice nego onih koji govore protiv. Ovaj se stepen dokazanosti zahtijeva kod dono{enja odluke o procesnim predlozima (detaljnije o stepenu dokazanosti vidi kod Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989.,
225
str. 241, Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 393). U tom smislu se i u novom zakonu, u ~lanu 102., traì da
stranka koja èli iznositi nove ~injenice i predlagati nove dokaze na glavnoj
raspravi u~ini vjerovatnim da bez svoje krivice to nije mogla u~initi na
pripremnom ro~i{tu.
7
Stav 1. Za dono{enje pravilne odluke o tu`benom zahtjevu od klju~nog je

zna~aja prikupljanje procesnog materijala na osnovu kojeg sud donosi svoju
odluku, posebno ~injenica i dokaza. Novi zakon, u pogledu inicijative za prikupljanje procesnog materijala, sadrì vrlo zna~ajne razlike u odnosu na ranija
pravila. Pitanje ove inicijative reguli{e se na razli~ite na~ine u razli~itim pravnim sistemima, zavisno od toga da li prihvataju raspravno ili istra`no na~elo.
I novi zakon, kao i dosada vaè}a pravila, ostavlja du`nost izno{enja ~injeni ca isklju~ivo na strankama. Sud tako, u pravilu, ne moè po slu`benoj
du`nosti utvr|ivati ~injenice na koje se stranke nisu pozvale, niti na takvim
~injenicama zasnivati svoju odluku (osim u slu~aju zahtjeva kojima stranke ne
mogu raspolagati, te u bra~nim i paternitetskim sporovima).
U pogledu predlaganja dokaza, me|utim, izmjena ~lana 7. Zakona iz temelja

je izmijenila ulogu suda i stranaka. Prema dosada{njim pravilima stranke su
imale obavezu da predlaù dokaze na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, ali je
istovremeno i sud, u cilju utvr|ivanja istine, imao ovla{tenje i du`nost da
izvodi dokaze koje stranke nisu predloìle, ako su oni zna~ajni za odlu~ivanje. Du`nost dokazivanja spornih ~injenica, dakle, bila je podijeljena izme|u
suda i stranaka. Novi zakon, s druge strane, polazi od na~ela da je pribavljanje dokaza isklju~iva du`nost i ovla{tenje stranke, a ovla{tenje suda u ovom
smislu ograni~ava isklju~ivo na slu~ajeve u kojima se radi o nedozvoljenim
raspolaganjima (~lan 124.).
10
Iako i dosada dominantna, raspravna metoda, dakle, u novom zakonu posta je isklju~iva, podrazumijevaju}i da je zadatak prikupljanja cjelokupne procesne
gra|e - kako izno{enje ~injenica tako i predlaganje dokaza - prepu{ten stranka ma. (Pod procesnom gra|om, osim ~injenica i dokaza, smatraju se i pravila
iskustva i pravna pravila, ali je njihovo pribavljanje i poznavanje nesporno
du`nost suda.) Istra`no na~elo i inicijativa suda za izvo|enje dokaza, s druge
strane, gotovo u potpunosti su napu{teni, te su zadràni isklju~ivo kao korektiv raspravnog na~ela u zakonom ta~no predvi|enim situacijama (raspolaganje zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati). U tom smislu sud vi{e
ne bi bio ovla{ten ni da pomaè stranci tako {to }e je uputiti da predloì
dokaze koji su bitni za rje{avanje spora, jer bi ovakvo njegovo postupanje
moglo dovesti u pitanje njegovu nepristrasnost. (Prema dosada{njim pravilima
i stavu sudske prakse, ovakvo postupanje suda je bilo smatrano njegovom
du`no{}u - Okru`ni sud u Vara`dinu, G`-1386/86 od 15.12.1986, objavljeno u
str. 391).
11
Odredba stava 1. ovog ~lana odraàva navedene promjene osnovnih na~ela

parni~nog postupka, te predvi|a du`nost stranke da dokaè ~injenice na koji -
226
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ma zasniva svoj zahtjev. Pri tome se podrazumijeva da se dokazuju samo

pravno relevantne ~injenice, jer je samo te ~injenice potrebno i utvr|ivati.
12
Odlu~ivanje o tome koje su ~injenice pravno relevantne za rje{avanje

odre|enog odnosa, te odre|ivanje koji }e se dokazi provoditi, ostali su pre rogativa suda. (Ranije odredbe ~lana 204. ZPP-a FBiH i 220. ZPP-a RS i izri~ito
su predvi|ale da dokazivanje obuhva}a sve ~injenice koje su va`ne za
dono{enje odluke, te da odluku o tome koji }e se dokazi izvesti radi
utvr|ivanja odlu~nih ~injenica donosi sud. Ova je odredba brisana u novom
zakonu, ali isto pravilo nesumnjivo proizilazi iz ostalih odredaba novog zakona.)
13
Odredba stava 1. ovog ~lana sadrì pravilo o teretu dokazivanja. (Ispravnije je

govoriti o teretu nego o du`nosti dokazivanja, jer se prema strankama ne moè
primijeniti direktna prisila da bi ih se navelo da postupe u skladu sa ovom
odredbom (v. Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 389). O teretu dokazivanja v. i komentar uz ~lan 126.
U pravnoj teoriji se ovom pojmu daje dvojako zna~enje. Pod teretom dokazivanja u subjektivnom smislu podrazumijeva se teret predlaganja dokaza kojima se potkrepljuju tvrdnje o ~injenicama od ~ijeg postojanja zavisi uspjeh
stranke u parnici. Dosada ovaj teret nisu snosile isklju~ivo stranke, jer je i
sud bio duàn izvoditi dokaze koji su od zna~aja za odlu~ivanje. Teret dokazivanja u objektivnom smislu podrazumijeva du`nost stranke da dokaè
~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, jer }e u protivnom snositi {tetne
posljedice nemogu}nosti da se utvrdi postojanje navedenih ~injenica.
14
Prema novim pravilima parni~nog postupka svaka stranka je du`na sudu kako
predloìti relevantne dokaze tako i izvesti ih i na taj na~in dokazati ~injenice
na kojima zasniva svoj zahtjev. Odatle proizilazi da }e, ukoliko ih ne dokaè,
snositi {tetne posljedice. Za tuìtelja to zna~i da mora dokazati one ~injenice
na kojima zasniva svoj tu`beni zahtjev, a za tuènog one ~injenice na kojima zasniva svoje prigovore, odnosno svoj zahtjev da se tu`beni zahtjev odbije, kao i eventualni protivtu`beni zahtjev.
15
Prema tome, ako stranka radi utvr|ivanja odre|ene ~injenice ne predloì

dokaze, a ne radi se o ~injenici koja se ne mora dokazivati (vidi ~lan 125.),
sud tu ~injenicu ne}e smatrati utvr|enom, jer sam ne moè odre|ivati
izvo|enje dokaza radi njenog utvr|ivanja, pa na osnovu toga moè i odbiti
zahtjev stranke. (Iz dosada{njih pravila je proizilazilo upravo suprotno:
Stranke su du`ne predloìti dokaze kojima se utvr|uju ~injenice o kojima
ovisi osnovanost njihovih zahtjeva, ali tu`beni zahtjev sud ne moè odbiti
samo zbog toga {to tuìtelj nije predloìo dokaze, jer je sud ovla{ten izvesti
i dokaze koje stranke nisu predloìle ako su ti dokazi va`ni za odlu~ivanje.
- Vrhovni trgova~ki sud Hrvatske P`-3860/94 od 7.3.1995., objavljeno u Dika
- îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
50)
Isto tako, ako se na osnovu izvedenih dokaza ne moè sa sigurno{}u utvrdi ti postojanje ~injenice na koju se stranka poziva u svoju korist, sud }e uzeti
227
da ta ~injenica ne postoji, te }e na osnovu toga donijeti odluku o predmetu

spora.
16
Treba napomenuti da je odredbom ~lana 7. predvi|eno da stranke ne samo

da predlaù dokaze ve} ih i izvode. Ova konstatacija, iako izraàva op{te
na~elo, nije u potpunosti ta~na, jer neke od dokaza stranke same ne mogu
izvoditi, pa ih izvodi sud. Takav je slu~aj sa uvi|ajem, te saslu{anjem stranke
kada ona nema punomo}nika (v. Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 15). Ovo donekle vaì i za isprave, jer, iako je
predvi|eno da ovaj dokaz izvode same stranke ~itanjem isprava, sud, da bi
se uvjerio da pro~itano odgovara stvarnom sadràju isprave, mora ispravu sam
razgledati, odnosno u nju izvr{iti uvid.
17
Stav 2. U odredbi stava 2. ponavlja se na~elo slobodne ocjene dokaza ili slobodnog sudijskog uvjerenja iz ~lana 8. Zakona (v. komentar uz ~lan 8.).
18
Na~elo slobodne ocjene dokaza podrazumijeva da sud nije vezan zakonom

utvr|enim pravilima o izboru dokaza, o rangiranju dokaza prema njihovoj
dokaznoj snazi i o na~inu ispitivanja pojedinog dokaza. Odre|eno dokazno
sredstvo, prema tome, nema a priori ve}u dokaznu snagu od drugog, niti se
odre|ene ~injenice moraju dokazivati samo odre|enim dokazima. Sud ocjenjuje izvedene dokaze slobodno, bez formalnih ograni~enja i prema svom
vlastitom uvjerenju cijeni da li je odre|ena ~injenica dokazana ili nedokazana.
19
Na~elo slobodne ocjene dokaza, me|utim, ne podrazumijeva potpuno arbitrarno postupanje suda, jer je sud u svom rezonovanju vezan pravilima logike
i psihologije, te je duàn koristiti rezultate savremenih nau~nih dostignu}a i
iskustva u odgovaraju}im podru~jima. Razlozi za odre|eno uvjerenje suda i
pravila koja je sud primijenio moraju biti objektivno prihvatljivi, a u svakom
slu~aju moraju biti izneseni u obrazloènju odluke. Na taj na~in je mogu}e
osporavanje, odnosno kontrola rezultata zaklju~aka suda.
Izvedene dokaze sud prosu|uje po slobodnom uvjerenju, ali je duàn

ste~eno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logi~nim razlozima da bi se moglo
provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i ~injeni~nu osnovu (Vrhovni sud
Hrvatske Rev. 2732/88 od 6.6.1989, objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar
Izvedene dokaze sud prosu|uje po slobodnom uvjerenju, ali to uvjerenje treba potkrijepiti takvim razlozima koji omogu}avaju da se provjeri njegova opravdanost. (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 2382/88 od 18.4.1989, objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
20
Zakon, uglavnom iz razloga procesne ekonomije,

ograni~enja na~ela slobodne ocjene dokaza.
predvi|a
i odre|ena
Tako se ~injenice koje su nesporne odnosno priznate (osim ako se radi o

nedozvoljenim raspolaganjima), te presumptivne i op}epoznate ~injenice, ne
228
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
dokazuju, ve} imaju snagu kao da su dokazane (~lan 125.); javne isprave
dokazuju istinitost onog {to je u njima sadràno, pa sud ne cijeni njihovu
dokaznu vrijednost (~lan 132.); u pogledu postojanja krivi~nog djela i krivi~ne
odgovornosti sud je vezan pravomo}nom presudom krivi~nog suda kojom je
okrivljeni ogla{en krivim (~lan 12. st. 3.); neke ~injenice dokazuju se samo
odre|enim dokazima: postojanje sporazuma o mjesnoj nadle`nosti (~lan 52. st.
3. i 4.), kao i o izabranom sudu (~lan 435. st. 2.). dokazuje se samo pismenim
sporazumom; a upotreba vje{taka je ograni~ena, jer vje{ta~enje moè obavljati
samo jedan vje{tak (~lan 149. st. 1.).
Ranije pravilo o supsidijarnosti saslu{anja stranaka tako|e je predstavljalo
jedno od odstupanja od na~ela slobodne ocjene dokaza, jer je ograni~avalo
sud u izboru dokaza, pa je napu{tanjem ovog pravila oja~ano na~elo slobodne
ocjene.
21
Treba napomenuti i da je napu{tanjem istra`nog na~ela donekle ograni~eno i

na~elo slobodne ocjene dokaza. U ranijoj se pravnoj teoriji smatralo da slobodna ocjena dokaza podrazumijeva i slobodan izbor sredstava dokazivanja.
Sud, naime, i dalje slobodno odlu~uje koji }e dokazi biti izvedeni cijene}i da
li se njima dokazuju pravno relevantne ~injenice, ali je pri tome njegov izbor
dokaznih sredstava ograni~en na ona koja su predloìle stranke. Ipak, pri
tome sud nije vezan bilo kakvim zakonskim pravilom u pogledu izbora pojedinih dokaza za dokazivanje odre|enih ~injenica (osim izuzetaka navedenih u
komentaru uz ovaj ~lan pod 20).
22
Novi zakon name}e i ograni~enje u pogledu redoslijeda izvo|enja dokaza:

odredbom ~lana 99. Zakona odre|uje se tok odvijanja glavne rasprave,
uklju~uju}i i redoslijed izvo|enje dokaza. Ova odredba tako predvi|a da se
prvo ~itaju isprave, zatim saslu{avaju stranke, svjedoci tuìtelja, svjedoci
tuènog, a nakon toga se provodi vje{ta~enje i drugi dokazi. Ovo je
ograni~enje, ipak, relativno, jer odredba stava 2. tog ~lana predvi|a mogu}nost
da sud odredi druga~iji redoslijed (v. komentar uz ~lan 99.).
^lan 124.
Sud }e naloìti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za
dono{enje odluke, a koje stranke nisu predloìle, ako utvrdi da stranke
idu za tim da raspolaù zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu ~lana 3. stav 2. ovog zakona.
Odredba ovog ~lana nije postojala u ranijim zakonima, jer je sud bio u
svakom slu~aju ovla{ten po slu`benoj du`nosti odrediti izvo|enje dokaza koje
stranke nisu predloìle, ako su ti dokazi bitni za odlu~ivanje. Na~elo istra`nosti
u prikupljanju procesne gra|e, me|utim, napu{teno je u novom zakonu, pa
sud u pravilu vi{e nije ovla{ten po slu`benoj du`nosti odre|ivati izvo|enje
dokaza ukoliko ih nisu predloìle same stranke. Jedini izuzetak od ovog pravila koji zakon predvi|a odnosi se na zahtjeve kojima stranke ne mogu raspolagati.
229
Odredba ~lana 3. st. 2. Zakona predvi|a da sud ne}e dozvoliti dispozicije

stranaka koje su protivne prinudnim propisima. Kako bi utvrdio da li se
zaista radi o takvim raspolaganjima, sud je ovla{ten utvr|ivati i ~injenice
koje stranke nisu iznijele (~lan 7. st. 2.). U cilju utvr|ivanja ovih ~injenica,
odredbom ~lana 124. sudu se daje i ovla{tenje da strankama naloì da izvode
dokaze kojima se te ~injenice utvr|uju iako stranke te dokaze nisu
predloìle.
U pogledu tro{kova izvo|enja dokaza koje sud odredi u skladu s ovom odredbom, Zakon ne predvi|a izri~ito ko je duàn podmiriti ih. Iz odredbe ~lana
385. st. 4. Zakona, me|utim, da se zaklju~iti da }e sud u takvom slu~aju
naloìti jednoj ili objema strankama da poloè iznos potreban za podmirenje
tro{kova, a ako one to ne u~ine predujam }e se isplatiti iz sredstava suda.
Odluka o tome ko }e kona~no snositi tro{kove jedna ili obadvije stranke ili
sud, zavisi}e od rezultata dokazivanja (~lan 386. st. 4.).
Iako ovaj zakon ne predvi|a druge izuzetke od raspravnog na~ela, treba

napomenuti da ovla{tenje suda da po slu`benoj du`nosti odre|uje izvo|enje
dokaza proizilazi i iz odredaba zakona koje ure|uju postupak u sporovima
iz porodi~nih odnosa (~lan 72. Porodi~nog zakona RS, te ~l. 413. i 424. ranijeg Zakona o parni~nom postupku FBiH koji se primjenjuje na osnovu
odredbe ~lana 459. novog Zakona o parni~nom postupku). Ovim odredbama
predvi|eno je da presudom kojom se utvr|uje da brak ne postoji ili se brak
poni{tava ili razvodi sud odlu~uje i o za{titi, odgoju i izdràvanju zajedni~ke
djece, a presudom kojom se odlu~uje o povjeravanju djece na za{titu i odgoj
jednom od roditelja ili nekoj drugoj fizi~koj ili pravnoj osobi sud odlu~uje i
o izdràvanju djece. Sud, odstupaju}i od na~ela dispozicije, ovu odluku donosi
bez obzira da li je tuìtelj takav zahtjev postavio u tu`bi. Ukoliko same stranke
ne predlaù dokaze radi utvr|enja ~injenica bitnih za dono{enje odluka o
ovim pitanjima, jedini na~in za sud da formira svoje uvjerenje o postojanju
pravno relevantnih ~injenica na osnovu kojeg }e donijeti ovu odluku je da
strankama naloì da dostave dokaze na ovu okolnost ili ih eventualno sam
pribavi (npr. podatke o zaposlenosti i visini prihoda stranaka radi dono{enja
odluke o izdràvanju). Imaju}i u vidu da je zakonodavac, u cilju za{tite interesa maloljetne djece, smatrao za shodno da odstupi od na~ela dispozicije, kao
opravdano se name}e i odstupanje od raspravnog na~ela. Sud }e na isti na~in
postupiti i u slu~aju regulisanom odredbama ~lana 410. ranijeg ZPP-a FBiH i
~lana 69. Porodi~nog zakona RS, koje sudu daju ovla{tenje da ~injenice na
kojima stranka zasniva svoj zahtjev u bra~nom sporu utvr|uje i kad te
~injenice nisu me|u strankama sporne.
^lan 125.
(1) Ne treba dokazivati ~injenice koje je stranka priznala pred sudom tokom
parnice.
(2) Ako stranka porekne ~injenice koje je priznala, sud }e ocijeniti da li }e
te ~injenice smatrati priznatim ili osporenim.
230
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(3) înjenice ~ije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se

moè dokazivati da te ~injenice ne postoje, ako zakonom nije {to drugo
odre|eno.
(4) Ne treba dokazivati ~injenice koje su op}epoznate.
1
U odnosu na ranije odredbe ~lana 205. ZPP-a FBiH i ~lana 221. ZPP-a RS, u
novoj odredbi ~lana 125. u stavu 1. brisano je da sud moè narediti da se
dokazuju i priznate ~injenice ako stranke idu za tim da raspolaù zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Stav 2. sadrì su{tinski istu odredbu kao i
prije, u ne{to izmijenjenoj formulaciji, dok su stav 3. i 4. ostali isti.
Op{te napomene. Odredbe ~lana 125. isklju~uju potrebu dokazivanja odre|enih

~injenica - priznatih, presumptivnih i op{tepoznatih ~injenica. Prije no {to se
pristupi detaljnijim obja{njenjima ovih odredbi, potrebno je ukratko napomenuti koje su to ~injenice koje treba dokazivati. Naime, dosada{nji Zakoni o
parni~nom postupku (~lan 204. ZPP-a FBiH i ~lan 220. ZPP-a RS) izri~ito su
regulisali koje su ~injenice predmet dokazivanja. Ova je odredba brisana u
novom zakonu, bez jasno vidljivog razloga, ali se sistemskim tuma~enjem
Zakona moè zaklju~iti da jo{ uvijek vaì pravilo da dokazivanje obuhvata
sve ~injenice koje su va`ne za dono{enje odluke.
Predmet dokazivanja su, dakle, ~injenice. (U pravnoj teoriji se pravilno isti~e

da bi bilo ispravnije govoriti o dokazivanju tvrdnji o ~injenicama ili ~injeni~nih
navoda. U praksi ova konstatacija, me|utim, nije od posebnog zna~aja, jer se
utvr|ivanjem istinitosti jedne tvrdnje stranke utvr|uje i postojanje ~injenice o
kojoj je ta tvrdnja iznesena.)
înjenice su doga|aji, zbivanja ili stanja iz pro{losti ili sada{njosti za koje
pravna norma vezuje nastanak, promjenu ili prestanak nekog pravnog odnosa
(npr. radnja kojom je nanesena {teta, fizi~ko svojstvo stvari, prebivali{te
stranke, izjava volje itd.).
Predmet dokazivanja, osim ~injenica iz vanjskog svijeta, mogu biti i ~injenice

koje se ti~u ljudske svijesti, kao {to je ~injenica da je stranka za ne{to znala
(savjesnost). âlija u tom smislu govori o vanjskim i unutra{njim ~injenicama.
(v. âlija-Omanovi}, Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., str. 214)
Dokazuju se u prvom redu pravno relevantne ~injenice koje su neposredno

relevantne - ~injenice od kojih neposredno zavisi zasnivanje, promjena ili
prestanak nekog pravnog odnosa. Me|utim, predmet dokazivanja su i posredno relevantne ~injenice, tzv. indicije, na osnovu kojih se stvara zaklju~ak o
postojanju neposredno relevantnih ~injenica. (v. Triva - Belajec - Dika,
Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 397).
Za ishod spora moè od zna~aja biti i nepostojanje neke ~injenice, pa i negativna ~injenica moè biti predmet dokazivanja. Ovo }e biti slu~aj ako od
dokazivanja nepostojanja odre|ene ~injenice zavisi osnovanost tu`benog zahtjeva (npr. kad se tu`bom tvrdi da tuèni nije ispunio neku svoju obavezu koja
231
se sastoji u ~injenju, ili kad se u tu`bi za povra}aj nedugovanog tvrdi da

potraìvanje nikada nije postojalo). (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
7
Dokazuju se u pravilu samo ~injenice koje su me|u strankama sporne, tj. o

~ijem postojanju stranke iznose kontradiktorne tvrdnje.
Pravna pravila nikada nisu predmet dokazivanja, jer je sud duàn po

slu`benoj du`nosti poznavati odnosno utvrditi njihov sadràj.
Isto pravilo vaì i za strano pravo na koje upu}uje koliziona norma. O sadrìni
stranog prava stranka moè podnijeti javnu ispravu koju je izdao nadle`ni
organ strane dràve (certificat de coutume - v. ~lan 13. st. 3. Zakona o
rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima), ali ako to stranka ne u~ini, sud se mora sa stranim pravom upoznati
na drugi na~in i ono se ne moè uzeti kao nedokazana ~injenica.
10
S druge strane, sud nije duàn da poznaje akte pravnih osoba (statute, pravilnike i sl.), (tako i Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo,
2004., str. 128, suprotno Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989.,
str. 244), pa }e se po prijedlogu stranke izvesti dokaz ~itanjem takvih akata,
ako sud utvrdi da se iz njih mogu utvrditi pravnorelevantne ~injenice.
11
Pravila ili stavovi iskustva mogu biti predmet dokazivanja. Pravila iskustva su
pravila op{teg ìvotnog iskustva ili pravila pojedinih struka ili nauka, zasnovana na dugotrajnom posmatranju ìvotnih pojava ili rezultatu nau~nog
istraìvanja, za koje je osnovano pretpostaviti da vaè i za budu}e slu~ajeve.
Sud donosi odluku o predmetu spora primjenom ovih pravila, kao i pravnih
pravila, na utvr|eno ~injeni~no stanje. O pravilima iskustva sud moè sticati
znanje privatno ili koristiti svoja ranije ste~ena znanja, ali ako ona sudu nisu
poznata, mogu se i dokazivati, naj~e{}e vje{ta~enjem (v. Triva - Belajec - Dika,
12
Stav 1. Priznanje ~injenice je izjava jedne od stranaka data tokom parnice

pred sudom o tome da se sagla{ava s tvrdnjom protivne strane o postojanju
ili nepostojanju neke ~injenice koja je za stranku koja daje tu izjavu nepovoljna (v. Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 392), odnosno ~injenice na kojoj protivnik utemeljuje svoj
zahtjev ili prigovore. Priznati se mogu samo ~injenice, a ne i pravna kvalifikacija.
13
Priznanjem se predmetna ~injenica smatra utvr|enom, pa je iz tog razloga

nije potrebno utvr|ivati. Radi se, dakle, o utvr|ivanju ~injenice dispozicijom,
tj. raspolaganjem stranaka.
14
Zbog toga, iako je iz odredbe stava 1. brisano izri~ito ovla{tenje suda da

zahtijeva dokazivanje priznatih ~injenica ako smatra da stranke idu za tim
da raspolaù zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ono jo{ uvijek
proizilazi iz op{tih na~ela ZPP-a. Sud, naime, ne}e uvaìti raspolaganja strana-
232
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ka koja su protivna prinudnim propisima, pa tako ni priznanje ~injenice

(~lan 3. st. 2.). Osim toga, ako je sud ovla{ten da, u slu~aju sumnje da se
radi o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati, utvr|uje ~injenice koje
stranke nisu iznijele (~lan 7. st. 2.), moè se uzeti da takvo ovla{tenje obuhvata i mogu}nost utvr|ivanja odnosno dokazivanja ~injenica koje su stranke
priznale.
15
Odredba stava 1. ovog ~lana odnosi se samo na ~injenice koje su priznate.

Prema tome, moraju se utvr|ivati ne samo one ~injenice koje su sporne, tj.
u pogledu kojih je stranka iznijela opre~ne tvrdnje, ve} i one koje protivna
stranka nije osporila, ali ih nije ni priznala.
16
Pri tome ipak treba imati u vidu da se priznanje moè dati eksplicitno ili
konkludentno. Konkludentno priznanje postoji ako se iz pona{anja stranke
moè zaklju~iti da priznaje odre|enu ~injenicu. Tako, ako je stranka osporila
samo neke navode protivnika, a o drugima se nije izjasnila, opravdano se moè
smatrati da priznaje navode o kojima se nije izjasnila. Suprotan zaklju~ak,
me|utim, treba donijeti ako iz uzro~ne povezanosti osporenih ~injenica i onih
o kojima se stranka nije izjasnila proizilazi da se osporavanjem jednih navoda konkludentno osporavaju i drugi. Ne moè se, dakle, samo na osnovu toga
da neka ~injenica nije osporena zaklju~iti da je priznata. Budu}i da je priznanje ~injenica na kojima protivna stranka zasniva svoj zahtjev nepovoljno
za stranku, izvo|enje zaklju~ka o postojanju konkludentnog priznanja treba
primjenjivati vrlo restriktivno.
17
Priznanje se moè dati tokom cijelog postupka, od dostavljanja tu`be tuènom,

sve dok se moè uticati na utvr|ivanje ~injeni~nog stanja. U smislu na~ela
procesne ekonomije, ovakva priznanja bi u pravilu trebalo u~initi najkasnije
na pripremnom ro~i{tu, kako se ne bi moralo odre|ivati izvo|enje dokaza o
tim ~injenicama, ali budu}i da se radi o dispozitivnim radnjama stranaka one
se mogu preduzeti tokom cijelog postupka.
18
Priznanje dato izvan postupka nema zna~aj priznanja koje, u smislu st. 1.
ovog ~lana, dokazivanje ~ini izli{nim. Ako parni~na stranka da izjavu o priznanju ~injeni~nih navoda tu`be izvan parnice, pa i dok parnica traje, ovakva izjava nema zna~aj parni~ne radnje priznanja ~injeni~nih navoda tu`be koja
bi otklanjala potrebu dokazivanja ovih navoda pred sudom, ali to priznanje
nije bez ikakvog zna~aja i sud je duàn da ga ceni u okviru svih izvedenih
dokaza i po svojoj slobodnoj oceni. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-8136/73,
19
Za stranku priznanje moè u~initi njen zakonski zastupnik, kao i punomo}nik.
20
Dokazivanje ~injenica koje je stranka priznala pred sudom tokom parnice protivno je odredbi ovog stava, te moè predstavljati relativno bitnu povredu
odredaba parni~nog postupka (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 80/87 od 14.4.1987,
objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
233
21
Priznanje ~injenica treba razlikovati od priznanja tu`benog zahtjeva. Su{tinska

razlika sastoji se u tome {to je u priznanju tu`benog zahtjeva sadràno, pored
pre}utnog priznanja pravno relevantnih i drugih ~injenica (tj. priznanja istinitosti ~injeni~ne osnove zahtjeva protivnika), i priznanje materijalnopravne osnovanosti samog zahtjeva koji je predmet spora. Stoga se, kao posljedica priznanja ~injeni~nih navoda, njihova istinitost ne mora utvr|ivati dokazivanjem,
ali je sud duàn cijeniti da li iz tako priznatih ~injenica proisti~e osnovanost
tu`benog zahtjeva. Priznanje tu`benog zahtjeva, s druge strane, dovodi do
presude po priznanju, pa se ne mora ocjenjivati ni istinitost ~injeni~nih navoda, niti materijalnopravna osnovanost tu`benog zahtjeva. (Distinkcija se moè
napraviti i u smislu da ~injeni~ne navode mogu priznati obje parni~ne stranke,
a tu`beni zahtjev samo tuèni, te da se ~injenice mogu priznati izri~ito i konkludentno, a tu`beni zahtjev samo izri~ito.) (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o
pojmova, Beograd, 1980., str. 399; Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no
procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 405)
Punomo}nik koji nije advokat ne moè bez izri~itog ovla{tenja tuènog

priznati tu`beni zahtjev, ali moè priznati ~injenice iz kojih proizilazi tu`beni
zahtjev (Vrhovni sud BiH broj Rev. 575/87 od 14.7.1988. godine, objavljeno u
Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 600).
22
Izuzetak od pravila da se priznate ~injenice ne dokazuju propisuju odredbe

~lana 410. ranijeg ZPP-a FBiH, koji se primjenjuje na osnovu ~lana 459. ovog
zakona i ~lana 69. Porodi~nog zakona RS. Ovim odredbama je predvi|eno da
sud moè ~injenice na kojima stranka zasniva svoj zahtjev u bra~nom sporu
utvr|ivati i kad te ~injenice nisu me|u strankama sporne, osim ako se zahtijeva sporazumni razvod braka.
23
Stav 2. Dato priznanje stranka moè pore}i djelimi~no ili u cijelosti, eksplicitnom izjavom ili ograni~iti dodavanjem drugih ~injenica. Ranija odredba je to
izri~ito predvi|ala, dok nova odredba govori samo o poricanju.
24
U pravnoj nauci op{teprihva}en je stav da se priznanje moè pore}i do onog

stadija u postupku u kome se mogu iznositi nove ~injenice i novi dokazi. Prema
novim pravilima parni~nog postupka, to bi zna~ilo da bi se, uz izuzetke iz ~lana
102. i 207. Zakona, poricanje priznanja moglo iznijeti najkasnije na pripremnom
ro~i{tu. Ovakav stav nam se ~ini prihvatljivim i iz razloga procesne ekonomije,
jer bi poricanje priznanja u kasnijoj fazi postupka dovelo do njegovog nepotrebnog
produètka s obzirom da bi se, nakon poricanja, ranije priznate ~injenice morale
dokazivati, {to bi iziskivalo odràvanje bar jo{ jednog ro~i{ta za glavnu raspravu.
25
Ako stranka priznatu ~injenicu porekne, sud }e cijeniti da li tu ~injenicu sma tra priznatom ili osporenom. Me|utim, ve} poricanje priznanja zna~i da }e se
istinitost priznate pa osporene ~injenice morati dokazivati, te }e sud tek na
osnovu rezultata tog dokazivanja biti u stanju da utvrdi vjerodostojnost razloga poricanja (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 402).
234
KOMENTARI
26
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ako punomo}nik stranke na ro~i{tu prizna odre|enu ~injenicu, stranka koja

je prisutna na ro~i{tu moè izmijeniti ili opozvati to priznanje. Me|utim, ako
je punomo}nik stranke priznao odre|enu ~injenicu u podnesku ili na ro~i{tu
na kojem stranka nije bila prisutna, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili
opozove, sud }e cijeniti obje izjave u skladu sa odredbom ovog stava (v. ~lan
303.).
Sud }e izjavu parni~ne stranke kojom mijenja izjavu svog punomo}nika

o priznanju ~injenica datu na ro~i{tu kome stranka nije prisustvovala cijeniti
u smislu ~lana 221. stav 2. Zakona o parni~nom postupku. (Vrhovni sud BiH
broj P`-197/90 od 13.12.1990. godine, objavljeno u Porobi} i dr., Zakoni o
parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str.
725)
Ako je priznanje punomo}nika stranke u koliziji sa sadràjem pismenih
isprava, opravdano je prihvatiti opozivanje priznanja ~injenice. (Vrhovni sud
BiH, P`-184/87 od 20.11.1987. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse
Vrhovnog suda BiH, broj 4/87)
27
Stav 3. Zakonska presumpcija ili pretpostavka je pravilo po kome je sud

duàn da jednu ~injenicu (pretpostavljena ~injenica) uzme kao postoje}u ako
se dokaè da postoji neka druga zakonom odre|ena ~injenica (presumptivna
baza).
28
Cilj zakonskih presumpcija je da olak{aju dokazivanje odre|enih ~injenica,

kako radi za{tite odre|enih kategorija, tako i radi ostvarenja procesne ekonomije (v. Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo,
2000., str. 394.). Naime, odre|ene ~injenice je u pravilu vrlo te{ko ili nemogu}e
dokazati. Zato zakon predvi|a da je dovoljno dokazati postojanje neke druge
posredno relevantne ~injenice, koju je ina~e lak{e dokazati, te iz njenog postojanja pretpostavlja i postojanje one prve, neposredno relevantne ~injenice.
29
Dakle, iako bi se iz ove zakonske odredbe moglo zaklju~iti suprotno, kod

zakonskih pretpostavki dokazivanje nije u potpunosti isklju~eno, ali je znatno
olak{ano, jer stranka koja se poziva na zakonsku pretpostavku mora dokazati samo postojanje presumptivne baze (~injenice za ~ije se postojanje veè postojanje presumptivne ~injenice).
30
U pravilu su zakonske pretpostavke oborive (presumptio iuris tantum), pa se

moè dokazivati da, uprkos postojanju presumptivne baze, pretpostavljena
~injenica ne postoji (npr. javna isprava dokazuje istinitost onoga {to se njome
potvr|uje, ocem djeteta ro|enog u braku ili 300 dana po prestanku braka
smatra se suprug majke, kad je du`niku vra}ena obveznica pretpostavlja se
da je obaveza ispunjena, ali u svakom od ovih slu~ajeva moè se dokazivati
suprotno). U tom slu~aju, me|utim, teret dokazivanja prelazi sa stranke koja
se na ~injenicu poziva na onu koja njeno postojanje osporava.
31
neoDokazivanje suprotnog je isklju~eno samo ako to zakon izri~ito predvi|a (n

borive zakonske pretpostavke - presumptio iuris et de iure).
235
32
Stav 4. Ne dokazuju se ni op}epoznate ili notorne ~injenice, a sud ih moè

uzeti u obzir i kada ih stranke nisu iznijele. Zakon ne predvi|a izri~ito koji
je to stepen notornosti potreban. Dok je sudska praksa u tom smislu prili~no
neujedna~ena, u pravnoj nauci se op}epoznatim ~injenicama smatraju kako one
~injenice koje su poznate svakom prosje~nom ~ovjeku ili znatnom broju ljudi
u cijeloj zemlji, tako i doga|aji lokalnog zna~aja poznati ljudima u uòj sredini u kojoj se obavlja su|enje (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd,
1989., str. 246 i Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 399).
33
Da li jednu ~injenicu treba smatrati za op}epoznatu odlu~uje sud po slobodnoj ocjeni. Stranka moè dokazivati da odre|ena ~injenica nije notorna, pa bi
u tom slu~aju trebalo provesti redovan postupak dokazivanja.
34
Privatno znanje sudije, tj. znanje koje je stekao van svoje slu`bene du`nosti,
ne smatra se op}epoznatom ~injenicom.
35
Osim ~injenica navedenih u odredbama ovog ~lana, ne mogu biti predmet

dokazivanja ni ~injenice utvr|ene krivi~nom presudom ako se odnose na postojanje krivi~nog djela za koje je optuèni progla{en krivim, ili krivi~ne odgovornosti u~inioca. (~l. 12.)
^lan 126.
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne moè sa sigurno{}u
utvrditi neku ~injenicu, o postojanju te ~injenice zaklju~it }e primjenom
pravila o teretu dokazivanja.
^lan 126. identi~an je odredbama sadrànim u ~l. 206. ranijeg ZPP-a FBiH i
221a. ranijeg ZPP-a RS.
Iako zakon ne sadrì posebna pravila o stepenu dokazanosti odre|ene ~injenice

koji mora biti ispunjen da bi sud na toj ~injenici zasnovao svoju odluku, iz
odredbe ovog ~lana proizilazi da sud u pravilu mora biti siguran u postojanje ili nepostojanje odre|ene ~injenice. Pod sigurno{}u bi trebalo smatrati takav
stepen uvjerenosti u postojanje neke ~injenice kod kojeg bi bila isklju~ena
svaka razumna sumnja u mogu}nost postojanja ne~eg drugog (v. Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
396) i (v. i komentar uz ~lan 123/6).
Ako sud na osnovu izvedenih dokaza ne moè do}i do takvog stepena

uvjerenosti, duàn je utvrditi na kojoj je stranci teret dokazivanja postojanja
ili nepostojanja te ~injenice, a onda o njenom postojanju ili nepostojanju formirati zaklju~ak koji }e za tu stranku biti nepovoljan. Naime, primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud }e uzeti da nije istinita tvrdnja za ~iju istinitost stranka koja se na odre|enu ~injenicu poziva u svoju korist nije bila u
stanju pruìti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava (v. Triva - Belajec
- Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str 410).
236
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Pod teretom dokazivanja (v. komentar uz ~lan 123/13, 14 i 15) smatra se kako
du`nost stranke da sudu pruì dokaze, tj. da ozna~i dokazna sredstva koja
kod suda treba da stvore uvjerenje u istinitost njenih navoda (subjektivni teret
dokazivanja), tako i du`nost stranke da tim sredstvima dokaè svoje ~injeni~ne
navode, jer }e u protivnom snositi rizik nedokazanosti tih navoda (objektivni
teret dokazivanja), tj. izgubiti parnicu ako sud ne do|e do uvjerenja o postojanju sporne ~injenice.
U novom zakonu, me|utim, ova distinkcija gubi na zna~aju, jer se subjektivni i objektivni teret dokazivanja preklapaju. Za razliku od toga, prema ranije vaè}im odredbama, stranke nisu snosile subjektivni teret dokazivanja, jer
je i sud imao ovla{tenje da izvodi dokaze po slu`benoj du`nosti, kako bi potpuno i istinito utvrdio sporne ~injenice od kojih zavisi odluka o tu`benom
zahtjevu. U skladu s novim pravilima parni~nog postupka, dakle, vjerovatno
}e i ova odredba na}i {iru primjenu, jer je sud moè primijeniti ~im na osnovu
dokaza koje je stranka predloìla i izvela nije mogu}e utvrditi istinitost
odre|ene ~injenice na koju se poziva, bez obaveze suda da tu ~injenicu
poku{ava sam utvrditi.
Dok raniji zakoni nisu sadràvali izri~itu odredbu o tome koja stranka snosi
teret dokazivanja, odredba ~lana 123. st. 1. sada propisuje da je svaka stran ka du`na dokazati ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, pa odatle
proizilazi i da ta stranka snosi {tetne posljedice nemogu}nosti da se te
~injenice utvrde dokazivanjem. Stranke svoje zahtjeve zasnivaju na ~injenicama za koje materijalno pravo veè nastupanje pravnih posljedica koje one èle
ostvariti svojim zahtjevom. Stoga odredba ~lana 123. st. 1. odgovara i ranijem
stavu pravne nauke da svaka strana snosi teret dokazivanja ~injenice koja joj
po materijalnom pravu ide u prilog (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo,
Beograd, 1989., str. 250).
Teret dokazivanja kod zakonske presumpcije je ne{to druga~iji (v. komentar

uz ~lan 125/27-31). Stranka koja se poziva na odre|enu ~injenicu na koju
ukazuju pravila o zakonskoj presumpciji jo{ uvijek snosi teret dokaza, ali je
taj teret olak{an utoliko {to je du`na dokazati samo tzv. presumptivnu bazu
- ~injenicu za ~ije se postojanje veè postojanje pravno relevantne ~injenice.
Me|utim, ako je ova ~injenica dokazana, a protivna stranka tvrdi da u
konkretnom slu~aju ne postoji pretpostavljena ~injenica, teret dokazivanja pada
na nju.
^lan 127.
Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu {tete, na nov~ani
iznos ili na zamjenjive stvari, ali se ta~na visina iznosa odnosno koli~ina
stvari ne moè utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim
te{ko}ama, sud }e o tome odlu~iti prema svojoj ocjeni.
Dosada{nji zakoni o parni~nom postupku (~lan 207. u ZPP-u FBiH i 223. u

ZPP-u RS) sadràvali su istu odredbu kao i ~lan 127., s jedinom terminolo{kom
237
razlikom koja se sastojala u odre|enju da }e sud odlu~iti prema slobodnoj

ocjeni, umjesto prema svojoj ocjeni kako stoji u odredbi ~lana 127.
Formulacija je izmijenjena vjerovatno da bi se podvukla razlika izme|u slobodne ocjene dokaza koju predvi|a ~lan 8. i ocjene suda iz ovog ~lana, koja
ne podrazumijeva ocjenu dokaza, ve} odre|ivanje primjerenog iznosa naknade,
kada je iz odre|enih razloga nije mogu}e ta~no utvrditi. Nova odredba tako|e
upu}uje na ta~nu visinu iznosa.
2
Odredba ovog ~lana sadrì pravilo o utvr|ivanju iznosa {tete ili visine nekog
iznosa po ocjeni suda, bez dokazivanja. Njena primjena dolazi u obzir samo
ako su ispunjena tri uslova:
1) da se tu`beni zahtjev odnosi na potraìvanja naknade {tete, nov~anog
iznosa ili zamjenljive stvari;
2) da je sud utvrdio osnovanost same osnove tu`benog zahtjeva, dakle postojanje prava na naknadu {tete, nov~anog iznosa ili zamjenjive stvari; te
3) da se visina naknade {tete, nov~anog iznosa ili zamjenjive stvari moè
utvrditi samo s nesrazmjernim te{ko}ama ili se ne moè uop{te utvrditi.
Sud je taj koji utvr|uje kada se do ta~ne kvantifikacije prava moè do}i samo
uz nesrazmjerne te{ko}e ili je to potpuno nemogu}e. Nesrazmjerne te{ko}e
obi~no podrazumijevaju nesrazmjerne tro{kove, pa do primjene ove odredbe
dolazi u pravilu kada bi utvr|ivanje ta~nog iznosa ili koli~ine iziskivali veliki gubitak vremena ili bi tro{kovi utvr|ivanja dostizali visinu samog zahtjeva.
U osnovi je ova odredba, dakle, u funkciji na~ela procesne ekonomije.
Ako utvrdi da su ispunjeni uslovi iz ove odredbe, sud }e po svojoj ocjeni

utvrditi visinu iznosa ili koli~inu stvari, a to }e u pravilu u~initi na osnovu
svog li~nog iskustva, op{teg ìvotnog iskustva, kao i na osnovu djelomi~no
provedenog dokazivanja.
Prema prihva}enom stavu sudske prakse, odre|ivanje ta~nog iznosa u skladu

s ovom odredbom moè se provoditi tek kad se dokazivanjem stvar rasvijetli
do mogu}e, odnosno srazmjerne mjere. Tek kad se stvar izvo|enjem adekvatnih dokaza odnosno fiksiranjem nespornih ~injenica do mogu}e odnosno
srazmjerne mjere rasvijetli, dolazi do primjene slobodna ocjena o kojoj je rije~
u ~lanu 223. ZPP-a. No ni u tom svom dijelu ona nije diskrecionarna u
pravom smislu te rije~i, ve} mora biti rezultat razumnog odmjeravanja utemeljenog na prikupljenim pomo}nim elementima, pravilima logi~nog mi{ljenja i
ìvotnog iskustva, a k tome i valjano obrazloèna. (Vrhovni sud Jugoslavije
Rev. 89/68, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa
1980., str. 404).
Primjena ove odredbe u sudskoj praksi najra{irenija je kod utvr|ivanja nov~ane

naknade nematerijalne {tete za pretrpljeni strah, fizi~ke i du{evne bolove, ali
je na{la mjesta i kod odre|ivanja naknade tro{kova o{te}enicima koji zbog
{tetnih imisija nisu mogli koristiti godi{nji odmor i sedmi~ni odmor u svojoj
ku}i za odmor (Vrhovni sud Hrvatske G`-32/79), naknade tro{kova odràvanja groba (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 1816/86), naknade tro{kova djeci koja
238
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
su snosila izdràvanje roditelja koji je imao zaklju~en ugovor o doìvotnom

izdràvanju s tre}om osobom, jer ta tre}a osoba svoju obavezu izdràvanja
nije izvr{ila (Vrhovni sud Hrvatske Rev 282/93) i sl. (sve objavljeno u Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str.
400).
7
Odredba ~lana 127. odnosi se na utvr|ivanje ~injeni~nog stanja, a ne na primjenu materijalnog prava: po ovom pravilu utvr|uje se iznos novca ili koli~ina
stvari, dakle rje{ava se ~injeni~no pitanje, a ne pitanje osnovanosti tu`benog
zahtjeva. (Tako i Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb 1986, str. 135). U teoriji, me|utim, postoje i razli~ita mi{ljenja, pa tako
Dika i dr. smatraju da utvr|ivanje visine prema odredbi ovog ~lana predstavlja u sadràjnom smislu odlu~ivanje, i stoga je pravno vrednovanje, pa
se zbog gre{aka u primjeni odredbe ovoga ~lana moè izjaviti i revizija (v.
str. 400).
^lan 128.
(1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.
(2) Na prijedlog stranke, podnesen najkasnije na pripremnom ro~i{tu, sud
moè odlu~iti da se odre|eni dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljeni sud). U tom slu~aju zapisnici o izvedenim dokazima pro~itat }e se
na glavnoj raspravi.
(3) Kad sud donese odluku iz stava 2. ovog ~lana, u zamolnici za izvo|enje
dokaza ukratko }e opisati predmet spora, izloìti stanje parnice i odrediti koji }e se dokazi izvesti, uz naznaku o kojim okolnostima treba oso bito voditi ra~una.
(4) O ro~i{tu za izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom obavijestit }e se
stranke.
(5) Sudija zamoljenog suda ima pri izvo|enju dokaza sva ovla{tenja koja ima
sudija kad se dokazi izvode na glavnoj raspravi.
(6) Protiv rje{enja suda kojim se odre|uje izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom nije dopu{tena posebna àlba.
Ovom odredbom ve}im dijelom su preuzete odredbe ranijih ~lanova 208. ZPPa FBiH i 224. ZPP-a RS, uz odre|ene izmjene koje su nazna~ene u komentaru uz svaki stav.
Treba napomenuti da su u novom zakonu brisane dosada{nje odredbe ~lanova 209. ZPP-a FBiH i 225. ZPP-a RS, koje su predvi|ale mogu}nost da predsjednik vije}a ili zamoljeni sudija kome je povjereno izvo|enje nekog dokaza
izvodi i druge dokaze ako smatra da je to svrsishodno.
239
Stav 1. Novom odredbom stava 1. odre|eno je da se dokazi izvode na glavnoj

raspravi. Ova je odredba izraz na~ela neposrednosti (~lan 4.) koje nalaè da
se dokazi provedu neposredno pred sudom koji }e donijeti odluku o predmetu spora. Ovo je pravilo bilo sadràno i u ranijoj odredbi stava 1. ovog
~lana, koja je u novom zakonu podijeljena u dva stava.
Izuzetno, dokazi se mogu izvoditi i na pripremnom ro~i{tu, ali samo radi

odlu~ivanja o pitanjima koja se odnose na procesne pretpostavke (v. komentar uz ~lan 79/3).
Stav 2. Odredba stava 2. predvi|a da sud, izuzetno od op{teg pravila iz

stava 1., moè odrediti da se odre|eni dokazi izvedu pred zamoljenim
sudom. Ovaj institut predstavlja jedan od zna~ajnijih izuzetaka od na~ela
neposrednosti, jer dokaz provodi sud koji ne}e donositi odluku o predmetu
spora. Raniji su zakoni predvi|ali da se dokazi na glavnoj raspravi izvode
pred vije}em, te da vije}e moè odlu~iti da se dokazi, osim pred zamoljenim sudom, izvode i pred predsjednikom vije}a. Po{to u prvom stepenu,
prema odredbama ovog zakona, uvijek postupa sudija pojedinac, ovakva je
odredba postala izli{na.
U skladu sa na~elom dispozicije, odnosno raspravnim na~elom, nova odredba

predvi|a da se izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom moè odrediti samo
na inicijativu stranke.
Ovakav prijedlog stranka moè staviti najkasnije na pripremnom ro~i{tu, jer

se na pripremnom ro~i{tu odlu~uje koji }e se dokazi izvoditi na glavnoj
raspravi i zakazuje se glavna rasprava.
Ako sud udovolji ovom zahtjevu stranke, na glavnoj raspravi }e se provesti

dokaz ~itanjem zapisnika o izvo|enju dokaza pred zamoljenim sudom. To
zna~i da je potrebno da dokaz pred zamoljenim sudom bude izveden prije
glavne rasprave. (Zbog toga odràvanje glavne rasprave u ovom slu~aju u
pravilu ne}e biti mogu}e u roku predvi|enom ~lanom 94. ovog zakona.)
Tekst zakona ne odre|uje pod kojim uslovima se moè traìti izvo|enje

dokaza pred zamoljenim sudom: prema ranijem pravilu, sud je ovakvu odluku
mogao donijeti ako su na to upu}ivali va`ni razlozi. Odgovor na ovo pitanje
djelomi~no pruà odredba ~lana 24. Zakona koja predvi|a da svaki sud obavlja radnje u postupku na svom podru~ju, a ako postoji opasnost od odgode
i na podru~ju drugog suda. U pravilu, dakle, sud ne moè preduzimati radnje na podru~ju drugog suda. Osim toga, razlozi procesne ekonomije ponekad
nalaù da se provo|enje pojedinih radnji u postupku povjeri drugom sudu.
Stoga je uobi~ajeno da se izvo|enje odre|enog dokaza traì od zamoljenog
suda ako je njegovo izvo|enje mogu}e jedino na podru~ju drugog suda, ili
ako bi njegovo izvo|enje pred sudom koji vodi postupak bilo skop~ano s
nesrazmjernim tro{kovima ili gubitkom vremena.
10
Naj~e{}e se od dokaza pred zamoljenim sudom izvodi saslu{anje svjedoka i

uvi|aj. Treba napomenuti da u novom zakonu zakonodavac nije prihvatio rani-
240
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
je opredjeljenje da se saslu{anje stranaka u pravilu ne moè izvoditi pred

zamoljenim sudijom.
11
Stav 3. Zamolnica za izvo|enje dokaza je pismeni akt koji jedan sud upu}uje
drugom traè}i pruànje pravne pomo}i izvo|enjem odre|enog dokaza. U
zamolnici je potrebno navesti sve podatke koji su neophodni zamoljenom sudu
da bi mogao postupiti po molbi. Nova odredba stava 3. koja reguli{e sadràj
zamolnice je ne{to detaljnija od dosada{njih odredaba, te predvi|a da }e se
u zamolnici ukratko opisati predmet spora, izloìti stanje parnice i odrediti
koji }e se dokazi izvesti, uz naznaku o kojim okolnostima treba osobito voditi ra~una. Po na{em mi{ljenju, u zamolnici bi trebalo nazna~iti i datum za
koji je odre|ena glavna rasprava, kako bi zamoljeni sud mogao do tog datuma postupiti po molbi i postupaju}em sudu dostaviti zapisnik sa ro~i{ta na
kojem je proveden dokaz.
12
Ako se zamolnicom traì izvo|enje vje{ta~enja, zamoljeni sud bi, po prijed logu stranke, mogao biti ovla{ten i da imenuje vje{taka koji }e vje{ta~enje
provesti, jer strankama obi~no nisu poznati vje{taci sa podru~ja drugog suda.
(Ranijim odredbama ~l. 233. ZPP-a FBiH i 251. ZPP-a RS ova je mogu}nost
bila i izri~ito predvi|ena, ali je u novom zakonu brisana, jer vje{taka predlaù
samo stranke. Zato smatramo da bi se ovo ovla{tenje moglo dati zamoljenom
sudu samo po prijedlogu stranke.)
13
Stav 4. Stranke uvijek moraju biti obavije{tene o ro~i{tu pred zamoljenim

sudom. (Neobave{tavanje stranke od strane zamolnog suda o danu saslu{anja
svedoka {to je onemogu}ilo stranku da prisustvuje zamolnom saslu{anju svedoka predstavlja bitnu povredu Zakona o parni~nom postupku. - Vi{i
privredni sud Srbije P`-633/80, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 100) Ranije
vaè}im odredbama zakona o parni~nom postupku bila je ostavljena mogu}nost
strankama da ne pristupe ro~i{tu. Redaktori zakonskog teksta novog zakona
takvu mogu}nost nisu predvidjeli, vjerovatno imaju}i u vidu da je du`nost
izvo|enja dokaza sa suda prenesena na stranke, pa je prisustvo stranaka
ro~i{tu na kojem se izvode dokazi neophodno. Ipak, uzimaju}i u obzir da je
osnovna svrha izvo|enja dokaza pred zamoljenim sudom smanjenje procesnih tro{kova, odnosno pobolj{anje efikasnosti postupka, bilo bi protivno samoj
su{tini ovog instituta prisiljavati stranke da prisustvuju ro~i{tu koje }e se, na
primjer, odràti u inostranstvu, te bi sami tro{kovi pristupa stranke na ro~i{te
prema{ivali vrijednost spora. Iz tog razloga, smatramo da stranke nisu du`ne
pristupiti na ro~i{te koje se odràva pred zamoljenim sudom, te da usljed
toga ne bi mogle trpjeti posljedice izostanka sa ro~i{ta predvi|ene ovim
zakonom. Dokaze u tom slu~aju izvodi sudija zamoljenog suda.
14
Stav 5. Sudija zamoljenog suda ima sva ovla{tenja koja ima sud na glavnoj
raspravi u pogledu rukovo|enja raspravom. Prema ranije vaè}im odredbama
~lana 209. ZPP-a FBiH i ~lana 225. ZPP-a RS, sudija zamoljenog suda je bio
ovla{ten izvoditi i druge dokaze ako je to smatrao svrsishodnim. Ova je odredba brisana u novom zakonu, u prvom redu iz razloga {to sud vi{e ne moè
po slu`benoj du`nosti odre|ivati izvo|enje dokaza, ve} to ~ini samo na pri-
241
jedlog stranaka. Same stranke, u pravilu, tako|e ne bi mogle predloìti

izvo|enje novih dokaza na ro~i{tu pred zamoljenim sudom, jer dokazne prijedloge moraju staviti najkasnije na pripremnom ro~i{tu na kojem }e sud i
odlu~iti o izvo|enju dokaza.
15
Po izvo|enju dokaza, zamoljeni sud dostavlja sudu pred kojim se vodi postupak zapisnik sa ro~i{ta, kako bi mogao biti pro~itan na glavnoj raspravi.
16
Stav 6. Po{to se radi o odluci o upravljanju postupkom, protiv rje{enja suda

kojim se odre|uje izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom nije dozvoljena
àlba.
^lan 129.
(1) Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne moè izvesti u rokovima
predvi|enim ovim zakonom, sud rje{enjem moè odrediti duì rok za
izvo|enje dokaza.
(2) Kad odre|eni rok protekne, rasprava }e se provesti bez obzira na to {to
odre|eni dokaz nije izveden.
Iako reguli{e istu materija koja je bila obuhva}ena ranijim odredbama ~lana
210. ZPP-a FBiH i 226. ZPP-a RS, ovaj ~lan sadrì ne{to druga~iju odredbu
koja uzima u obzir i izmjene drugih dijelova zakona (posebno odredbe kojima se odre|uju rokovi za odre|ivanje glavne rasprave, kao i za odgodu,
odnosno odlaganje ro~i{ta).
Stav 1. Ako se neki od dokaza ~ije izvo|enje predlaè stranka, a koje sud
prihvati, ne moè izvesti na ro~i{tu za glavnu raspravu (koje bi se u pravilu trebalo odrediti u roku od 30 dana od odràvanja pripremnog ro~i{ta) sud
moè odrediti duì rok za pribavljanje odnosno izvo|enje tog dokaza.
Okolnosti koje bi opravdale odre|ivanje posebnog roka bile bi nemogu}nost
pribavljanja isprave, nemogu}nost saslu{anja svjedoka koji se nalazi na lije~enju
ili u inostranstvu, saslu{anje svjedoka od strane zamoljenog suda u inostranstvu i sl.
S obzirom da se radi o sudskom roku, sud ga, na prijedlog zainteresovane

stranke stavljen prije proteka tog roka, moè i produìti ako za to postoje
opravdani razlozi (~lan 323. st. 2. i 3. Zakona). (v. Ze~evi}, Komentar Zakona
o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 132)
Stav 2. Ako u roku koji je sud odredio dokaz ne bude izveden, sud }e
zaklju~iti glavnu raspravu i odluku donijeti na osnovu ostalih provedenih
dokaza.
Terminolo{ki ispravnije bi bilo u ovoj odredbi nazna~iti da }e se glavna rasprava zaklju~iti (umjesto provesti), bez obzira na to {to predmetni dokaz nije
izveden. Iz postoje}e formulacije moglo bi se zaklju~iti, s jedne strane, da }e
242
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
se predmetni dokaz izvoditi izvan glavne rasprave, a s druge strane da glavna rasprava ne}e ni biti otvorena prije pribavljanja predmetnog dokaza.
Mi{ljenja smo da zakonodavac nije imao intenciju to propisati ovom odredbom, jer takvu mogu}nost ve} predvi|a ~lan 94. ovog zakona. S obzirom da
~lan 94. ostavlja mogu}nost da sud iz opravdanih razloga odstupi od pravila
da se glavna rasprava ima zakazati u roku od 30 dana od dana odràvanja
pripremnog ro~i{ta, sud bi primjenom te odredbe mogao glavnu raspravu
zakazati i u ne{to duèm roku, u kojem }e se predmetni dokaz mo}i pribaviti, bez odre|ivanja posebnog roka za pribavljanje pojedinog dokaza. U
tom slu~aju rasprava bi bila otvorena i provedena tek po pribavljanju tog
dokaza, dok bi, u slu~aju koji predvi|a odredba ~lana 129. Zakona, rasprava
bila otvorena, svi dokazi provedeni, a naknadni rok bi bio ostavljen samo za
provo|enje pojedinog dokaza.
2. Uvi|aj
1
Odredbe novog ZPP-a reguli{u materiju uvi|aja na isti na~in kao i ranije
odredbe parni~nih procesnih zakona. Jedina se izmjena sastoji u brisanju dosada{nje odredbe koja je predvi|ala mogu}nost da vije}e ovlasti predsjednika
vije}a da izvr{i uvi|aj (raniji ~lan 228. ZPP-a RS i ~lan 212. ZPP-a FBIH). Ova
je odredba, usljed izmjene odredaba o sastavu suda koje vi{e ne predvi|aju
su|enje u vije}u u prvom stepenu, postala izli{na.
^lan 130.
(1) Uvi|aj se poduzima kad je za utvr|ivanje neke ~injenice ili za razja{njenje neke okolnosti potrebno neposredno opaànje suda.
(2) Uvi|aj se moè obavljati i uz sudjelovanje vje{taka.
Ranije odredbe ~l. 227. ZPP-a RS i 211. ZPP-a FBiH u potpunosti su preuzete
i u novom zakonu.
Stav 1. Uvi|aj je neposredno ~ulno opaànje suda o svojstvima i stanjima

stvari ili lica (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 261).
Uvi|aj je najpouzdanije dokazno sredstvo, jer njime sud utvr|uje, odnosno
razja{njava postojanje ili nepostojanje odre|ene ~injenice li~nim opaànjem, bez
posrednika. Me|utim, njegova je primjena ograni~ena ~injenicom da se njime
mogu dokazivati samo ~injenice u sada{njosti, koje su mnogo rje|e sporne
nego ~injenice u pro{losti. Isto tako, evidentne stvari obi~no i nisu predmet
dokazivanja, jer o njima nema spora, pa se uvi|aj obi~no vr{i radi pregleda
stvari ili osoba koji su posredno relevantne za utvr|ivanje va`nih ~injenica (v.
Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986.).
Iako se uvi|aj obi~no vr{i razgledanjem odre|ene stvari dakle uz upotrebu

~ula vida, moè se preduzeti i kada se sporna okolnost moè utvrditi upotrebom nekog drugog ~ula sluha, mirisa, okusa ili opipa.
243
Uvi|ajem sud obi~no utvr|uje sporne ~injenice, ali se i neposredno obavje{tava

o ~injenicama koje nisu sporne me|u strankama, ali je za pravnu ocjenu, u
kojoj se stranke ne slaù, potrebno neposredno opaànje suda (v. Pozni},
Uvi|aj se vr{i u sudu, ali ako se stvar koju treba razgledati ne moè donijeti
u sud, ili bi njeno dono{enje prouzrokovalo znatne tro{kove, {to je naj~e{}e
slu~aj, uvi|aj se vr{i izvan sudske zgrade, na licu mjesta.
Uvi|aj se obi~no vr{i pred parni~nim sudom koji odlu~uje u sporu. Me|utim,
ako se stvar koju treba razgledati nalazi na teritoriji drugog suda, a nema
uslova da u skladu s odredbom ~lana 24. Zakona (opasnost zbog odlaganja)
uvi|aj provede raspravni sud, uvi|aj moè obaviti zamoljeni sud (~lan 128.
st. 2-5.).
Stranke, te njihovi punomo}nici i zastupnici moraju biti obavije{teni o danu

i satu vr{enja uvi|aja. Izostanak uredno obavije{tene stranke sa uvi|aja ima
iste posljedice kao i izostanak sa bilo kojeg drugog ro~i{ta za glavnu raspravu
(~lan 97.). Stranke moraju biti obavije{tene o vremenu vr{enja uvi|aja i ako
uvi|aj vr{i zamoljeni sud (~lan 128. st. 4.), ali u tom slu~aju stranke nisu
du`ne pristupiti na ro~i{te (v. komentar uz ~lan 128/13).
Stav 2. Ako je za izvo|enje dokaza potrebno stru~no znanje kojim

raspolaè, sud moè uvi|aj provesti i uz u~e{}e vje{taka. Vje{tak u
slu~aju sudu pomaè i daje mu obja{njenja da bi bolje uo~io i razumio
vanu ~injenicu. Ako vje{tak sam utvr|uje i razja{njava neke ~injenice,
o izvo|enju dokaza vje{ta~enjem.
U primjeni novog zakona postavilo se pitanje na koji na~in provesti uvi|aj

bez odlaganja, odnosno odgode ro~i{ta za glavnu raspravu. U tom smislu bilo
bi ispravno glavnu raspravu zapo~eti provo|enjem uvi|aja, a zatim, nakon
provedenog uvi|aja, odrediti nastavak glavne rasprave, istog ili sljede}eg dana.
Glavnu raspravu, me|utim, ~esto nije mogu}e nastaviti jer se u praksi na{ih
sudova, prilikom vr{enja uvi|aja, naj~e{}e vr{i i vje{ta~enje, pa je vje{taku
potrebno ostaviti odre|eni rok za izradu nalaza i mi{ljenja. U tom slu~aju,
odlaganje ro~i{ta za glavnu raspravu name}e se kao neophodno, iako sam
zakon ne predvi|a ovaj razlog za odlaganje (~lan 112.).
sud ne
takvom
dokaziradi se
Postoji aposlutno bitna povreda odredaba parni~nog postupka ako je

uvi|aj, umjesto sudije pojedinca, vije}a ili predsjednika vije}a, izvr{io stru~ni
saradnik. (Vrhovni sud BiH, Rev. 637/88 od 16.3.1989. godine, objavljeno u
Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH, broj 2/89)
^lan 131.
Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od strana ka, kod tre}e osobe, kod organa vlasti ili kod pravne osobe kojoj je povjereno vr{enje javnog ovla{tenja, na odgovaraju}i }e se na~in primije-
244
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
niti odredbe ~l. 134. do 136. ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih
organa ili pravnih osoba.
1
Odredba ~lana 131. Zakona ne sadrì izmjene u odnosu na ranije vaè}e

parni~ne procesne zakone, osim {to izri~ito upu}uje na odredbe ~l. 134. do
136. ovog zakona, dok su ranije vaè}e odredbe upu}ivale samo na primjenu
odredbi ovog zakona. U pogledu terminologije, preuzet je tekst odredbe ranijeg ZPP-a FBiH koji govori o pravnoj osobi kojoj je povjereno vr{enje
javnog ovla{tenja (~lan 213. ZPP-a FBiH), za razliku od prevazi|enih termina
iz ZPP-a RS - samoupravna organizacija ili zajednica (~lan 229. ZPP-a RS).
Ako se stvar koja je predmet uvi|aja nalazi kod jedne od stranaka, kod tre}e
osobe, dràvnog organa ili pravne osobe kojoj je povjereno vr{enje javnog
ovla{tenja, primjenjuju se odredbe ovog zakona o pribavljanju isprava (v.
komentar uz ~l. 134-136.).
3. Isprave
U odredbama ~l. 132-136. koje ure|uju upotrebu isprava kao dokaznog sredstva nema zna~ajnijih izmjena u odnosu na odredbe ranije vaè}eg parni~nog
procesnog zakonodavstva (~l. 214-218. ZPP-a FBiH i 230-234. ZPP-a RS).
Odraàvaju}i nova procesna na~ela (posebno potpuno napu{tanje istra`nog
na~ela), izmjenama se uglavnom predvi|a da je za bilo koju radnju koju radi
pribavljanja isprava ili provjeravanja njihove autenti~nosti preduzima sud
potrebna inicijativa stranke.
^lan 132.
(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje
nadle`nosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u
vr{enju javnog ovla{tenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga {to se u
njoj potvr|uje ili odre|uje.
(2) Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima
u pogledu dokazne snage izjedna~ene s javnim ispravama.
(3) Dopu{teno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvr|ene
~injenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
(4) Ako se posumnja u autenti~nost isprave, stranka moè traìti da sud traì
da se o tome izjasni organ od kojega bi ona trebalo da potje~e.
Jedina novina sadràna u odredbama ~lana 132. u odnosu na ranije odredbe

~lana 214. ZPP-a FBiH i 230. ZPP-a RS sadràna je u stavu 4., te predvi|a
da sud na zahtjev stranke moè zatraìti izja{njenje o autenti~nosti isprave od
organa od kojeg bi isprava trebalo da poti~e.
245
Op{te napomene.
javne isprave. U
pod ispravom se
misao. (v. Triva 1986., str. 420).
Zna~aj isprava kao dokaznog sredstva je izuzetan, jer isprave, u odnosu na

druga dokazna sredstva, predstavljaju relativno trajan i pouzdan trag o rele vantnim doga|ajima.
Isprave se u pravnoj teoriji dijele na javne i privatne, doma}e i inostrane,

dispozitivne i dokumentarne.
Javna isprava je, prema odredbi stava 1. ovog ~lana, isprava koju je u
propisanom obliku izdao dràvni organ u granicama svoje nadle`nosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u vr{enju javnog ovla{tenja
koje joj je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu. Sve ostale
nejavne), bez
isprave se smatraju privatnim (Pozni} koristi ispravniji izraz n
obzira da li ih je izdalo neko fizi~ko lice, pravno lice ili dràvni organ (v.
komentar uz ovaj ~lan pod 14, 15 i 16).
Kriterij za podjelu na doma}e i inostrane isprave je mjesto izdavanja ili izdava~a. Ovo je razlikovanje zna~ajno, jer zakon inostranim ispravama daje istu
dokaznu snagu kao i doma}im, ali pod uslovom uzajamnosti, te ako ne{to
drugo nije predvi|eno me|unarodnim ugovorom (~lan 133.).
Dispozitivne isprave su one isprave kojima se neposredno zasniva nastanak,

preina~enje i prestanak nekog pravnog odnosa (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon
o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 411), nezavisno od toga da li njihovu
formu propisuje zakon ili su je izabrale stranke. Dispozitivne isprave mogu
biti javne (kao {to su pravosna`ne presude i rje{enja sudova i drugih organa),
i privatne (ugovori, potvrde i sl.).
Za razliku od toga, dokumentarnim ili dokaznim ispravama se ne zasniva

pravni odnos, ve} one sluè kao dokaz o sadrìni nekog pravnog odnosa, prava
ili obaveze, koji je nastao prije sa~injavanja isprave i postoji nezavisno od nje
(javne dokumentarne isprave su npr. izvodi iz mati~nih knjiga, uvjerenja o
{kolovanju i sl., a privatne - priznanice o dugu, o isplati duga itd.).
Stav 1. Odredba stava 1. propisuje {ta se smatra javnom ispravom i odre|uje

njenu dokaznu snagu.
10
Da bi se isprava smatrala javnom, potrebno je da bude izdata:

1)
2)
3)
246
Zakon
praksi,
smatra
Belajec
ne defini{e pojam isprave, ve} daje definiciju samo

a i u pravnoj nauci gra|anskog procesnog prava,
svaki predmet na kome je pismom zabiljeèna neka
- Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
od ovla{tenog organa ili pravne osobe,

u granicama nadle`nosti tog organa ili pravne osobe, i
u propisanoj formi.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Nedostatak makar i jednog od ovih elemenata oduzima ispravi svojstvo javne

isprave (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 421).
O tome {ta se smatra javnom ispravom postoji bogata sudska praksa:
[tambilj (prezentat) prijemne kancelarije na primjerku àlbe sa podacima

koje je upisao - utisnuo radnik suda, ima zna~aj javne isprave u smislu ~lana
230. Zakona o parni~nom postupku, pa vaì pretpostavka ta~nosti podataka
koje sadrì i samo se pouzdanim dokazima moè ta pretpostavka oboriti.
(Vrhovni sud BiH, Gvl-27/87 od 29.1.1988. godine, objavljeno u Biltenu sudske
prakse Vrhovnog suda BiH, br. 1/88)
Zapisnik o sudskom poravnanju ima zna~aj javne isprave, pa se pretpostavlja da je njegov sadràj istinit dok se ne dokaè suprotno. (Vrhovni
sud BiH broj Rev. 660/88 od 14.7.1989. godine, objavljeno u Porobi} i dr.,
Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo,
2004., str. 581)
Zelenu kartu osiguranja i u njoj nazna~eni podatak da je imalac vozila zaklju~io ugovor o osiguranju od odgovornosti za {tetu prema tre}im licima kod inostranog osigurava~a treba tretirati kao javnu ispravu, sa pretpostavkom da je ta~no ono {to je sadràno u ispravi dok se suprotno ne
dokaè. (Vrhovni sud BiH broj Rev. 710/83 od 19.2.1984. godine, objavljeno
u Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom
praksom, Sarajevo, 2004., str. 582)
11
S obzirom da i fizi~ke osobe, a ne samo pravne, mogu biti nosioci javnih

ovla{tenja (notari, revizori i sl.), te u vr{enju tih ovla{tenja izdavati javne
isprave (tako i Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 407), mi{ljenja smo da se ova zakonska odredba analogno treba primjenjivati i na isprave izdate od tih osoba.
12
U pogledu dokazne snage javne isprave, zakon stvara presumpciju autenti~nosti

javne isprave (da je ispravu izdao organ koji je ozna~en kao izdava~), kao i
istinitosti njenog sadràja. Stoga sud ne ocjenjuje istinitost ovih ~injenica, niti se
one moraju dokazivati drugim dokaznim sredstvima (v. ~lan 125. st. 3.). Zakon,
dakle, unaprijed odre|uje dokaznu vrijednost javne isprave, pa time ograni~ava
ovla{tenje suda da je ocjenjuje prema na~elu slobodne ocjene dokaza.
13
Radi se, me|utim, o oborivoj zakonskoj pretpostavci (presumptio iuris tantum),

pa se moè dokazivati suprotno - tj. da su u javnoj ispravi neistinito utvr|ene
~injenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (stav 3. - v. komentar pod
18). Radi otklanjanja sumnje u pogledu autenti~nosti, sud moè, na prijedlog
stranke, zatraìti da se o tome izjasni organ od kojeg isprava poti~e (stav 4.).
14
Za razliku od javnih isprava, privatne isprave ne potvr|uju istinitost onoga

{to sadrè po samom zakonu, pa sud po prigovoru stranke mora uvijek ispitati njihovu istinitost.
247
Izvod iz vjerovnikove kartice dugovanja nije glede dokazne snage izjedna~en sa javnom ispravom. (Vrhovni sud FBiH, P`-131/97 od 19.8.1997.
godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH,
broj 2/97)
Pisma stranaka smatraju se privatnim ispravama i mogu imati dokaznu
snagu samo ako je njihova istinitost priznata ili utvr|ena. (Vrhovni privredni sud Srbije, Sl-2680/71, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska
praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 99)
15
Kao i kod javnih isprava, moè biti sporna kako autenti~nost potpisa na privatnoj ispravi tako i istinitost njenog sadràja. Ovjerom potpisa na privatnoj
ispravi ona ne dobija vrijednost ili dokaznu snagu javne isprave (suprotno
Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 262), ve} samo javni
organ potvr|uje autenti~nost potpisa, pa se moè smatrati da je isprava autenti~na, ali se time ne potvr|uje i istinitost sadràja isprave.
16
Iako zakon to izri~ito ne propisuje, obi~no se pretpostavlja da je izdava~ ~iji

je potpis na ispravi ovjeren dao izjavu sadrànu u ispravi. U tom slu~aju,
ako izdava~ ne osporava svoj potpis na ispravi, teret dokazivanja da sadrìna
izjave ne poti~e od njega bio bi na izdava~u.
17
Stav 2. Dokaznu snagu javne isprave mogu imati i druge isprave koje su
posebnim zakonom izjedna~ene sa javnim ispravama.
18
Stav 3. Pretpostavka istinitosti sadràja i autenti~nosti javne isprave su oborive

zakonske pretpostavke. Prema tome, moè se dokazivati kako da su u ispravi
neistinito utvr|ene ~injenice, tako i da je isprava nepravilno sastavljena.
(Dokazivanje da je isprava nepravilno sastavljena obuhva}a dokazivanje da
ispravu nije izdao organ koji je u ispravi ozna~en kao izdava~, da po svom
sadràju isprava ne odgovara izvorniku, ili da nije sastavljena u propisanoj
formi (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb,
1986., str. 422). Pri tome se mogu koristiti sva dokazna sredstva.
19
U slu~aju osporavanja istinitosti javne isprave, teret dokazivanja je na stranci

koja je osporava. U pogledu autenti~nosti, ovo pravilo o teretu dokazivanja
primjenjuje se ako isprava nema vanjskih nedostataka koji izazivaju sumnju u
njenu autenti~nost. Naprotiv, ako vanjski nedostaci izazivaju opravdanu sumnju u njenu autenti~nost, teret dokazivanja je na onome ko se na takvu
ispravu poziva kao javnu. (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 423).
20
Ne moè se dokazivati neistinitost pravomo}nih ili kona~nih sudskih odluka

ili odluka donesenih u upravnom postupku. Ove odluke mogu se pobijati
samo vanrednim pravnim sredstvima u postupku predvi|enom zakonom.
21
Stav 4. Ako postoji sumnja o autenti~nosti isprave stranka moè traìti od

suda da od organa koji je na ispravi naveden kao izdava~ isprave zatraì
izja{njenje o tome.
248
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

134
^lan 133.
Ako me|unarodnim ugovorom nije {to drugo odre|eno, inostrane javne
isprave koje su propisno ovjerene imaju, uz uslov uzajamnosti, istu
dokaznu snagu kao i doma}e javne isprave.
1
Odredba ovog ~lana u potpunosti je preuzeta iz ranijih ~l. 215. ZPP-a FBiH
i 231. ZPP-a RS.
Inostrane javne isprave, kao i doma}e, u pravilu dokazuju istinitost onog {to
je u njima sadràno. Uslov da se stranoj javnoj ispravi prizna ovakva dokazna snaga je da bude propisno ovjerena (legalizovana), te da postoji uzajam nost tj. da i strana zemlja na{im javnim ispravama daje istu dokaznu snagu
pred njenim sudovima. Uzajamnost moè biti i fakti~ka.
Me|unarodnim multilateralnim ili bilateralnim ugovorom moè biti predvi|eno i

ne{to drugo, pa se u tom slu~aju postupa u skladu sa rje{enjima tog ugovora.
Javne isprave koje su izdali nadle`ni organi SR Njema~ke imaju dokaznu

snagu kao i doma}e isprave ako su snabdjevene potvrdom vjerodostojnosti
(apostille). (Vrhovni sud BiH, Gvl-26/89 od 20.12.1990. godine, objavljeno u
Porobi} i dr., Zakoni o parni~nom postupku sa komentarom i sudskom praksom, Sarajevo, 2004., str. 582)
4
Da bi imala snagu pred na{im parni~nim sudom, inostrana isprava, ako je

sastavljena na stranom jeziku, mora biti prevedena (~lan 134. st. 2.).
^lan 134.
(1) Stranka je du`na sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svo jih navoda.
(2) Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod.
(3) Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili pravne osobe kojoj je povjereno vr{enje javnog ovla{tenja, a sama stranka ne moè isposlovati da
se isprava preda ili pokaè, sud }e po prijedlogu stranke narediti tom
organu, odnosno osobi, da ispravu dostave sudu.
U novom zakonu, u odnosu na ranije odredbe ~lanova 216. ZPP-a FBiH i 232.
ZPP-a RS, na~injena je neznatna izmjena u stavu 3. kojom se predvi|a da }e
sud samo po prijedlogu stranke narediti dostavljanje isprave. Ranijom formulacijom se predvi|alo da }e sud ispravu pribaviti po slu`benoj du`nosti.
Zakon predvi|a razli~ita pravila o pribavljanju odnosno ediciji isprava, u zavisnosti od toga ko je dràlac isprave: odredba ovog ~lana predvi|a pribavljanje odnosno podno{enje isprave od strane same stranke, dok ~l. 135. i 136.
Zakona ure|uju pribavljanje isprava od protivne stranke odnosno tre}ih osoba.
249
Stav 1. Svaka stranka je du`na dokazati ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev (~lan 123.), pa je u tom smislu sama du`na podnijeti i isprave na koje
se poziva.
Isprave se podnose u izvorniku, prepisu ili fotokopiji (~lan 335. st. 1.). Prepis
i fotokopija mogu biti obi~ni ili ovjereni.
Dokaz ispravom se ne moè uzeti kao nevjerodostojan samo zbog toga

{to je stranka ispravu podnijela u neovjerenom prepisu (Vrhovni sud Srbije,
U. 10098/68, objavljeno u Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku
sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd
1980, str. 412), ali ako to zahtijeva suprotna strana sud }e pozvati podnositelja da sudu podnese ispravu u izvorniku (~lan 335. st. 3.): Kad je isprava
kao dokaz priloèna u prepisu ili fotokopiji, a suprotna strana ospori njenu
autenti~nost, sud je na zahtjev ove stranke duàn da pozove stranku da podnese ispravu u izvorniku, po{to se u tom slu~aju sudska odluka ne moè
zasnovati na fotokopiji odnosno prepisu. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 100/95,
5
Ako stranka ne èli sudu podnijeti izvornik isprave koja se nalazi kod nje ili
koju je predala u prepisu, sud }e to cijeniti u skladu s odredbom ~lana 135.
st. 5. ovog zakona.
Stav 2. Isprave sastavljene na stranom jeziku moraju biti prevedene na jedan

od jezika koji su u slu`benoj upotrebi pred sudovima u Federaciji odnosno
Republici Srpskoj (~lan 6.), a prevod ovjeren od strane ovla{tenog sudskog
tuma~a. Ne postoji povreda odredaba parni~nog postupka kad sud, odlu~uju}i
o tu`benom zahtjevu, ne vodi ra~una o ispravi sastavljenoj na stranom jeziku
uz koju stranka nije podnijela i ovjereni prevod. (Vrhovni sud Hrvatske Rev.
77/84 o d 11.12.1984., objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona o
Stav 3. Ako stranka ne moè sama pribaviti ispravu od dràvnog organa ili
pravne osobe koja vr{i javna ovla{tenja, moè zatraìti od suda da tom organu
ili pravnoj osobi naloì da ispravu dostavi ili pokaè sudu. Stranka u tom
slu~aju mora u~initi vjerovatnim da je navedenu ispravu bezuspje{no poku{ala
sama pribaviti. Ako se isprava ne moè dostaviti sudu zbog glomaznosti ili
zato {to je neprekidno potrebna dràvnom organu kod kojeg se nalazi, sud
moè izvr{iti uvid u tu ispravu, s tim {to je duàn o tome sa~initi zapisnik,
ili moè zahtijevati prepis dijela isprave, fotokopiju ili izvod. (v. Ral~i} Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom,
obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 414)
Sud moè, na prijedlog stranke,

pismena obavje{tenja o pravno
isprava koja sadrì obavje{tenja
svaka druga isprava (v. Pozni},
str. 264).
250
od dràvnih organa ili ustanova zatraìti i

relevantnim ~injenicama. Tako pribavljena
upotrebljava se u cilju dokazivanja kao i
Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989.,
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lan 135.
(1) Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod
druge stranke, sud moè tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljaju}i joj za to odre|eni rok.
(2) Stranka ne moè uskratiti podno{enje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je rije~ o ispravi
koju je po zakonu du`na predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom
na njen sadràj smatra zajedni~kom za obje strane.
(3) U pogledu prava stranke da uskrati podno{enje drugih isprava na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati odredbe ~l. 139. i 140. ovog zakona.
(4) Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu pori~e da se isprava
kod nje nalazi, mogu se radi utvr|ivanja te ~injenice izvoditi dokazi.
(5) Sud }e, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakvog je zna~aja {to
stranka koja drì ispravu ne}e postupiti po rje{enju suda kojim joj se
nalaè da podnese ispravu ili pori~e da se isprava kod nje nalazi.
(6) Protiv odluke suda iz stava 1. ovog ~lana nije dopu{tena posebna àlba.
1
Odredba ovog ~lana odgovara odredbama ~l. 217. ranijeg ZPP-a FBiH i 233.
ranijeg ZPP-a RS, uz manje izmjene: u stavu 1. predvi|a se da sud moè
pozvati protivnu stranu na podno{enje isprave, umjesto ranijeg imperativnog
sud }e; stav 4., u skladu sa novim na~elom da stranke izvode dokaze (~lan
7. Zakona), propisuje da se dokazi mogu izvoditi umjesto da sud moè
izvoditi dokaze; u stavu 5. brisane su rije~i prema svom uvjerenju i protivno uvjerenju suda.
Odredbe ~lana 135. predvi|aju na~in pribavljanja isprave kada se ona nalazi
kod protivne stranke, kao i pravila u pogledu obaveze stranke da ovu ispravu
podnese.
Stav 1. Kad jedna od stranaka tvrdi da se isprava na koju se ona poziva nalazi
kod protivne stranke, sud moè pozvati protivnu stranku da tu ispravu podnese, odre|uju}i joj rok za to. Pri tome }e sud, kao i za sve druge dokaze,
cijeniti da li navedena isprava moè posluìti kao dokaz neke pravno relevantne
~injenice (zbog toga se novom odredbom predvi|a da sud moè stranku pozvati da podnese ispravu, umjesto dosada{njeg sud }e). Sud }e o ovom pitanju u pravilu odlu~ivati na pripremnom ro~i{tu, te ako odlu~i da se navedena
isprava ima pro~itati na glavnoj raspravi rje{enjem }e naloìti protivnoj stranci da ispravu podnese. Pri tome bi bilo pravilno odrediti rok za podno{enje
predmetne isprave prije glavne rasprave, kako bi se primjerak isprave, radi
pripreme, mogao dostaviti drugoj stranci prije po~etka glavne rasprave.
St. 2. i 3. Prema odredbi stava 3. ovog ~lana, stranka moè uskratiti

podno{enje isprave iz istih razloga iz kojih svjedok moè uskratiti svjedo~enje
251
ili odgovor na pojedino pitanje, tj. iz razloga predvi|enih u ~l. 139. i 140.
Me|utim, stranka ne moè ~ak ni iz tih razloga uskratiti podno{enje isprave
u sljede}im slu~ajevima (stav 2.):
1)
2)
3)
ako se sama pozvala na ispravu za dokaz svojih navoda, ~ak i ako

naknadno povu~e prijedlog za izvo|enje dokaza ~itanjem te isprave;
ako je ispravu du`na po zakonu predati ili pokazati (npr. ako je ispravu
primila na ~uvanje, ako je i druga stranka suvlasnik isprave, ako se radi
o slu~aju iz ~lana 441. ZOO - obaveza cedenta da cesionaru preda ispravu
o dugu i sl.); ili
ako se isprava, s obzirom na njenu sadrìnu, smatra zajedni~kom za obje
stranke (ugovor o zakupu, kupoprodaji ili sl. u kojem su parni~ne stranke
ugovorne strane, testament ako su parni~ne stranke nasljednici itd.).
Stav 4. Ako stranka pori~e da se isprava nalazi kod nje, mogu se na tu okolnost provoditi dokazi, s tim {to }e teret dokaza biti na stranci koja se na
ispravu poziva. Ako izvo|enje ovih dokaza pokaè da se isprava ne nalazi
kod protivne stranke, sud }e opozvati svoje rje{enje kojim je naloìo stranci
da podnese ispravu, te pozvati osobu kod koje se isprava nalazi, ukoliko je
ona poznata, da ispravu preda.
Stav 5. Sud ne moè stranku prisiliti na odre|eno procesno pona{anje, pa tako

ne moè prema stranci primijeniti sredstva prisile ni kako bi stranka podnijela
ispravu, ~ak ni u slu~ajevima iz st. 2. u kojima takva obaveza stranke bezuslovno
postoji (v. komentar pod 4). Me|utim, protivna strana }e u ovim slu~ajevima
naj~e{}e u posebnoj parnici kondemnatornom tu`bom mo}i zahtijevati njenu predaju, jer je obaveza stranke na predaju isprave utvr|ena i materijalnim zakonom.
U parnici u kojoj se ~itanje isprave predlaè kao dokaz sud ima samo
mogu}nost da prilikom dono{enja odluke cijeni od kakvog je zna~aja {to stranka koja drì ispravu ne}e da postupi po rje{enju suda kojim joj se nalaè
njena predaja, ili {to pori~e da se isprava kod nje nalazi.
Stav 6. Protiv rje{enja kojim se nalaè predaja isprave stranci nije dozvoljena posebna àlba, jer se radi o rje{enju o upravljanju postupkom.
^lan 136.
(1) Sud moè, na prijedlog stranke, narediti tre}oj osobi da podnese ispravu
samo kad je ona po zakonu du`na pokazati je ili je podnijeti ili kad je
rije~ o ispravi koja je po svojem sadràju zajedni~ka za tu osobu i
stranku koja se poziva na ispravu.
(2) Prije nego {to donese odluku kojom tre}oj osobi nare|uje da podnese
ispravu, sud }e pozvati tre}u osobu da se o tome izjasni.
(3) Kad tre}a osoba pori~e svoju du`nost da podnese ispravu koja se kod
nje nalazi, sud }e rije{iti je li tre}a osoba du`na podnijeti ispravu.
252
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(4) Kad tre}a osoba pori~e da se isprava nalazi kod nje, mogu se radi
utvr|ivanja te ~injenice izvoditi dokazi.
(5) Pravomo}no rje{enje o du`nosti tre}e osobe da podnese ispravu moè se
izvr{iti prema pravilima izvr{nog postupka. Sud }e ovo rje{enje po
slu`benoj du`nosti dostaviti nadle`nom izvr{nom sudu radi prinudnog
izvr{enja.
(6) Tre}a osoba ima pravo na naknadu opravdanih tro{kova koje je imala u
vezi s podno{enjem isprava. Odredbe ~lana 146. ovog zakona na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati i u tom slu~aju.
1
Odredbom ~lana 136. propisuju se uslovi pod kojima se tre}oj osobi moè
naloìti da podnese ispravu na koju se poziva jedna od stranaka. Raniji ~lanovi
218. ZPP-a FBiH i 234. ZPP-a RS sadràvali su iste odredbe, uz ve} spomenute
neznatne razlike (postupanje suda na prijedlog stranke - stav 1., izvo|enje
dokaza od strane stranaka, a ne suda - stav 4., te obaveza za sud da pravomo}no rje{enje o du`nosti tre}e osobe da podnese ispravu, po slu`benoj
du`nosti, dostavi nadle`nom izvr{nom sudu radi prinudnog izvr{enja - stav 5.).
St. 1 i 2. Ako stranka koja se na ispravu poziva smatra da se ta isprava

nalazi kod tre}e osobe, moè staviti prijedlog da sud pozove tu osobu da
navedenu ispravu dostavi sudu. Tre}om osobom se smatra svaka osoba koja
nije stranka u postupku, tj. kako osobe koje nisu u~esnici u postupku tako i
umje{a~, punomo}nik, zakonski zastupnik stranke ili svjedok.
Sud moè, nakon {to ocijeni da li se radi o dokazu koji treba provoditi u
predmetnom postupku, te nakon {to tre}u osobu pozove da se o tome izjasni (stav 2.), pozvati tu osobu da navedenu ispravu podnese u odre|enom roku.
Tre}a osoba, izja{njavaju}i se po pozivu suda, moè pore}i da se isprava nalazi

kod nje, ili moè samo poricati da je du`na da tu ispravu podnese. Naime,
tre}a osoba u pravilu nije du`na podnijeti ispravu: takva obaveza tre}e osobe
postoji samo ako se radi o ispravi koju je ona po zakonu du`na pokazati ili
podnijeti ili ako se radi o ispravi koja je po svom sadràju zajedni~ka za to
lice i stranku koja se poziva na ispravu (v. komentar uz ~lan 135/4).
Stav 3. Ako tre}a osoba ne pori~e da se predmetna isprava nalazi kod nje,
ali pori~e da je du`na navedenu ispravu podnijeti, sud }e o tome donijeti
odluku.
Stav 4. Ako ova osoba pori~e da se isprava uop{te nalazi kod nje o toj se
okolnosti mogu izvoditi dokazi. S obzirom da, po novom zakonu, sud nije
vi{e u mogu}nosti sam nalagati provo|enje dokaza, dokazi na ovu okolnost
}e se provoditi na prijedlog stranaka.
Stav 5. Za razliku od pribavljanja isprave od protivne stranke, od tre}eg lica

se du`nost predaje isprave moè ostvariti i prinudnim putem. Tre}e lice ima
pravo àlbe protiv rje{enja kojim mu se nalaè predaja isprave, ali nakon {to
253
ovo rje{enje postane pravomo}no i izvr{no moè se izvr{iti po pravilima

izvr{nog postupka za predaju pokretnih stvari.
8
Novi zakon predvi|a obavezu parni~nog suda da pravomo}no rje{enje po

slu`benoj du`nosti uputi nadle`nom izvr{nom sudu.
Stav 6. Podno{enje isprave moè za tre}u osobu biti skop~ano sa odre|enim

tro{kovima (dolazak u sud radi dono{enja isprave, tro{kovi po{tarine i sl.). U
tom slu~aju, tre}a osoba }e imati pravo na naknadu tih tro{kova u skladu s
odredbom ~lana 146. Zakona, koja predvi|a pravo svjedoka na naknadu opravdanih tro{kova.
4. Svjedoci
Odredbe Zakona o svjedocima sadrè nekoliko bitnih izmjena u odnosu na

dosada vaè}e parni~ne procesne zakone. Novi zakon, tako, ne predvi|a
mogu}nost suo~enja svjedoka (raniji ~lan 228. ZPP-a FBiH i 244. ZPP-a RS).
Suèna je mogu}nost svjedoka da uskrati odgovor na pojedina pitanja, tako
da se kao opravdan razlog navodi samo opasnost od izlaganja krivi~noj odgovornosti sebe ili srodnika (novi ~lan 140., a ranije vaè}i ~l. 222. ZPP-a FBiH
i 238. ZPP-a RS). Dosljedno ovoj izmjeni, brisan je kao suvi{an i ~lan koji je
predvi|ao u kojim slu~ajevima svjedok ne moè zbog opasnosti od kakve
imovinske {tete uskratiti svedo~enje (~lan 223. ranijeg ZPP-a FBIH i 239. ranijeg ZPP-a RS). Zbog vrlo malog zna~aja i rijetke primjene u praksi odredaba
o zakletvi svjedoka, novi zakon je prihvatio rje{enje usvojeno u prethodnom
ZPP-u FBIH, pa ne predvi|a zaklinjanje svjedoka (raniji ZPP RS sadràvao je
ove odredbe u ~l. 246-247.). Odredbe o ka`njavanju svjedoka (raniji ~lan 230.
ZPP-a FBiH i 248. ZPP-a RS) premje{tene su u novoj sistematici zakona u
poglavlje o nepo{tivanju suda ~l. 410. i 413. st. 2.
^lan 137.
(1) Svaka osoba koja se poziva kao svjedok du`na je odazvati se pozivu, a
ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno du`na je i svjedo~iti.
(2) Kao svjedoci mogu se saslu{ati samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o ~injenicama koje se dokazuju.
(3) Stranka koja predlaè da se odre|ena osoba saslu{a kao svjedok mora
prije toga nazna~iti o ~emu ona treba svjedo~iti i navesti njeno ime i
prezime i boravi{te.
254
Odredbe st. 1. i 2. ~lana 137. preuzete su u potpunosti iz ranije vaè}ih ~l.

219. ZPP-a FBiH i 235. ZPP-a RS. Odredba stava 3. je u dosada{njim zakonima bila izdvojena u poseban ~lan - 225. u ZPP-u FBiH i 241. u ZPP-u RS,
s tim {to je, za razliku od nove odredbe, propisivala da stranka u prijedlogu
za saslu{anje svjedoka treba navesti i njegovo zanimanje.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Op{te napomene. Svjedok je lice koje sudu daje iskaz o svojim opaànjima
~injenica u pro{losti, koje bi mogle biti od zna~aja za utvr|ivanje istinitosti
navoda koji se dokazuju.
Svjedok, za razliku od vje{taka, sudu prenosi samo svoje ~ulno opaànje, bez
izno{enja svog mi{ljenja ili zaklju~aka. Svedoci mogu samo da iznesu neke
~injenice o zdravlju, pona{anju i govoru testatora koje mogu posluìti ve{tacima kao osnov za davanje nalaza i mi{ljenja. Njihovo mi{ljenje i zaklju~ivanje o psihi~kom i zdravstvenom stanju testatora nije va`no, jer oni, kao laici,
nisu stru~ni da daju odgovaraju}e mi{ljenje o ura~unljivosti ili neura~unljivosti
jednog lica (Vrhovni sud Vojvodine G`-1231/68, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000., str. 100)
Svojstvo svjedoka ima i lice koje raspolaè stru~nim znanjem potrebnim za

razumijevanje opaène ~injenice, tzv. svjedok-sstru~njak (v. Pozni}, Gra|ansko
procesno pravo, Beograd, 1989., str. 266). Za razliku od vje{taka, koji obi~no
daje svoje mi{ljenje na osnovu ~injenica koje se mogu utvrditi u sada{njosti,
svjedok-stru~njak daje iskaz o svom ~ulnom opaànju ~injenica iz pro{losti.
Ipak, u slu~aju svjedo~enja svjedoka-stru~njaka bit }e relativno te{ko potpuno
eliminisati zaklju~ke svjedoka o opaènome, jer se stru~nost tog svjedoka ogleda upravo u mogu}nosti da iz odre|enih pojava koje je opazio izvu~e
odre|ene zaklju~ke. Takvo bi bilo svjedo~enje ljekara koji je stranku lije~io u
pro{losti, o odre|enim okolnostima u vezi njenog zdravstvenog stanja u to vrijeme.
Stav 1. Odredba ovog stava propisuje op{tu obavezu svih osoba da svjedo~e.
Ova du`nost odnosi se kako na dràvljane Bosne i Hercegovine tako i na
strane dràvljane, osim osoba sa diplomatskim imunitetom, koje mogu biti
saslu{ane samo ako na to pristanu. Osobe s diplomatskim imunitetom mogu
biti saslu{ane pred na{im sudom ili pred zamoljenim sudom u svojoj zemlji,
prema pravilima o me|unarodnoj pravnoj pomo}i (v. Ral~i} - Tanaskovi},
i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 416).
Sud rje{enjem koje donosi na pripremnom ro~i{tu odre|uje izvo|enje dokaza

saslu{anjem svjedoka, te odre|uje da }e se svjedok pozvati na glavnu
raspravu. U pozivu svjedoku navodi se ime i prezime, ime jednog roditelja
svjedoka, vrijeme i mjesto saslu{anja, pravna stvar u kojoj }e biti saslu{an,
nazna~enje da se poziva kao svjedok, posljedice izostanka, te pravo na
naknadu tro{kova (v. ~lan 142.).
Svjedok koji je pozvan da svjedo~i duàn je:

1)
2)
3)
da se odazove pozivu i pristupi sudu, ~ak i kad mu nije ni{ta poznato

o okolnosti o kojoj treba da svjedo~i;
da da iskaz, osim u slu~ajevima predvi|enim zakonom (~l. 138-140.);
da u iskazu govori istinu za la`no svjedo~enje propisana je krivi~na
odgovornost (v. ~lan 365. KZ RS i 348. KZ FBiH).
255
Svjedoka koji ne pristupi po pozivu suda ili bez opravdanih razloga odbije
da svjedo~i sud }e kazniti u skladu s odredbama ~lana 410. Zakona.
U pravnoj nauci postoje razli~ita mi{ljenja o tome da li }e sud prilikom ocjene

dokaza uzeti u obzir ~injenicu da je svjedok uskratio iskaz. U na{oj teoriji bilo
je prihva}eno stanovi{te da sud, u skladu s na~elom slobodne ocjene dokaza,
smije slobodno cijeniti i takvo pona{anje svjedoka (v. Pozni}, Gra|ansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 269). Me|utim, imaju}i u vidu da sud vi{e nema
obavezu da traì istinu, ve} da svoju odluku zasniva na dokazima koje predloè
i izvedu stranke, mi{ljenja smo da bi bilo neprimjereno cijeniti u korist ili na {tetu
jedne stranke okolnost da je svjedok uskratio iskaz bez opravdanih razloga.
10
Stav 2. Zakon ne sadrì ograni~enja u pogledu sposobnosti odre|enog lica da

bude svjedok. Osim stranaka i njihovih zakonskih zastupnika, svjedok moè
biti bilo koje lice, bez obzira na njegov uzrast ili du{evno stanje (svjedok moè
biti maloljetnik ili du{evno bolesno lice), bez obzira na koji je na~in do{lo do
saznanja o relevantnim ~injenicama iz pro{losti (neposredno ili posredno,
slu~ajno ili je bilo pozvano da prisustvuje kao svjedok zaklju~enju nekog
pravnog posla), bez obzira na njegovu zainteresovanost za ishod spora ili rodbinske ili druge veze sa nekom od stranaka, kao i bez obzira na eventualnu
raniju osu|ivanost zbog davanja la`nog iskaza. Sud }e, me|utim, vjerodostojnost iskaza svakog svjedoka cijeniti u skladu s odredbom ~lana 8. Zakona.
11
Jedini uslov koji osoba treba ispunjavati da bi bila svjedok jeste da je sposobna dati obavje{tenja o ~injenicama koje se dokazuju. Tako ne bi mogla biti
saslu{ana kao svjedok osoba koja nije bila sposobna, iz bilo kojeg razloga
(zbog svojih psihi~kih ili fizi~kih nedostataka ili zbog svog trenutnog du{evnog
stanja) u vrijeme kad se dogodila ~injenica o kojoj treba da svjedo~i, tu
~injenicu opaziti i zapamtiti, ili to opaànje nije u stanju prenijeti sudu u vrijeme kad treba da bude saslu{ana.
12
Stranka i njen zakonski zastupnik ne mogu biti saslu{ani kao svjedoci, ali
punomo}nik stranke ili umje{a~ mogu. Niti jednim propisom nije odre|eno
da se punomo}nik stranke ne moè saslu{ati kao svjedok, niti sud moè
unaprijed njegov iskaz ocijeniti kao nevjerodostojan, ako se ne zna {to je i
kako je on iskazao, a ~injenica {to je punomo}nik stranke, sama po sebi ne
~ini njegov iskaz nevjerodostojnim (Okru`ni sud u Bjelovaru G`-94/80 od
2.4.1980, objavljeno u Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 415).
13
Materijalni suparni~ari tako|e ne mogu biti svjedoci, dok formalni suparni~ari

mogu o zahtjevu u kome nemaju poloàj stranke.
14
Osoba koja je bila saslu{ana kao svjedok moè se, u izuzetnim slu~ajevima,
uzeti i za vje{taka (~l. 153. st. 1.).
15
Kao svjedok moè biti saslu{an i sudija, ali ako je u istom predmetu
predloèn ili saslu{an kao svjedok ne}e mo}i vi{e obavljati sudijsku du`nost
(~l. 357. st. 1.).
256
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
16
Stav 3. U svom prijedlogu za izvo|enje dokaza saslu{anjem svjedoka, stranka je du`na navesti o kojim ~injenicama svjedok treba da svjedo~i, kako bi
sud mogao procijeniti da li su te ~injenice bitne za odlu~ivanje o predmetu
spora, da li su sporne me|u strankama, te da li ih uop{te treba dokazivati
(op{tepoznate ~injenice i presumptivne ~injenice ~ije postojanje zakon pretpostavlja). Stranka je du`na navesti i op{te podatke o toj osobi - ime i prezime (ne traì se vi{e navo|enje zanimanja svjedoka), te mjesto boravi{ta kako
bi joj se mogao uru~iti poziv. Novi zakon vi{e ne predvi|a du`nost suda da
stranci pomogne da prona|e adresu svjedoka kada ona to nije u stanju sama
u~initi.
17
Prijedlog za saslu{anje svjedoka, kao i podaci iz stava 3. obi~no se navode u

tu`bi ili odgovoru na tu`bu, ali mogu biti izneseni i na pripremnom ro~i{tu.
^lan 138.
Ne moè se saslu{ati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povri jedila du`nost ~uvanja slu`bene ili vojne tajne, dok je nadleàn organ
ne oslobodi te du`nosti.
^l. 220. ranijeg ZPP-a FBiH i 236. ranijeg ZPP-a RS sadràvali su identi~nu
odredbu o zabrani saslu{anja svjedoka o ~injenicama koje predstavljaju
slu`benu ili vojnu tajnu.
Povreda slu`bene, kao i vojne tajne, predstavlja krivi~no djelo (~l. 329. i 355.
KZ-a RS i ~l. 388 i 415. KZ-a FBiH), pa je svjedok koji bi svojim iskazom
povrijedio du`nost ~uvanja tajne duàn uskratiti iskaz sve dok ga nadle`ni
organ ne oslobodi te du`nosti.
O ovome sud vodi ra~una i po slu`benoj du`nosti, pa ako osoba pozvana

kao svjedok èli da svjedo~i o ~injenicama koje predstavljaju slu`benu ili vojnu
tajnu sud je ne smije saslu{avati.
Zakon ne sadrì izri~itu odredbu po kojoj sud ne moè zasnovati svoju odluku
na iskazu osobe koja je svjedo~ila protivno odredbama o ~uvanju tajne, pa
bi sud na takvom iskazu mogao zasnovati svoju odluku, odnosno uzeti ga za
dokaz neke ~injenice (tako Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 417, suprotno Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o
pojmova, Beograd, 1980., str. 417). Triva smatra da bi ovakvo postupanje suda
moglo predstavljati relativno bitnu povredu postupka (v. Triva - Belajec - Dika,
vojna tajna je podatak ili

Prema odredbi ~lana 2. Krivi~nog zakona FBiH, v
isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadle`nog organa
Federacije donesenim na osnovu zakona progla{ena vojnom tajnom, a
sslu`bena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili
op}im aktom nadle`ne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i op}ini done-
257
senim na osnovu zakona progla{ena slu`benom tajnom. Krivi~ni zakon

Republike Srpske u ~lanu 329. propisuje da se vojnom tajnom smatraju
podaci ili dokumenti koji su zakonom, drugim propisom ili odlukom
nadle`nog organa donesenim na osnovu zakona i u skladu sa zakonom
progla{eni vojnom tajnom i ~ije bi odavanje imalo teè {tetne posljedice za
Vojsku Republike Srpske ili odbranu ili bezbjednost zemlje, a u ~lanu 355.
da se kao slu`bena tajna smatraju podaci ili dokumenti koji su zakonom,
drugim propisom ili odlukom nadle`nog organa donesenim na osnovu zakona
progla{eni slu`benom tajnom i ~ije bi odavanje imalo ili moglo da ima {tetne
posljedice za slu`bu.
6
Svjedok koji smatra da ne moè

je duàn da se odazove pozivu
svjedok moè se saslu{ati o svim
stavljaju slu`benu odnosno vojnu
Ako se svjedok poziva na du`nost ~uvanja slu`bene ili vojne tajne, sud }e
se obratiti nadle`nom organu da ocijeni da li ~injenice koje bi iznio svjedok
zna~e povredu tajne i zatraì}e oslobo|enje od ~uvanja tajne. Organ nadleàn
da oslobodi osobu du`nosti ~uvanja tajne je onaj koji je odre|enu ~injenicu
proglasio tajnom.
Primjena ove odredbe ne moè se izbje}i isklju~enjem javnosti sa glavne

rasprave.
Oslobo|enje du`nosti ~uvanja tajne, odnosno svjedo~enja o tim ~injenicama,

moè biti uslovljeno isklju~enjem javnosti sa rasprave na kojoj }e ta osoba
biti saslu{ana kao svjedok, pa }e u tom slu~aju sud isklju~iti javnost.
svjedo~iti zbog du`nosti ~uvanja tajne ipak

suda, te da sud o tome obavijesti. Ovakav
drugim ~injenicama, osim o onim koje predtajnu.
^lan 139.
(1) Svjedok moè uskratiti svjedo~enje:
1) o onome {to mu je stranka kao svom punomo}niku povjerila;
2) o onome o ~emu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom
ispovjedniku ispovjedala;
3) o ~injenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji
obaveza da se kao tajna ~uva ono {to se saznalo u obavljanju tog
poziva ili djelatnosti.
(2) Sud }e upozoriti te osobe da u slu~ajevima navedenim u stavu 1. ovog
~lana mogu uskratiti davanje iskaza.
1
258
Odredba ~lana 139. nije izmijenjena u odnosu na tekst ranijih zakona

(~lan 221. ranijeg ZPP-a FBiH i 237. ZPP-a RS). Manjom redakcijskom izmjenom u stavu 2. samo je dodatno nagla{eno da se mogu}nost uskra}ivanja svjedo~enja odnosi isklju~ivo na slu~ajeve navedene u stavu 1. ovog
~lana.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Stav 1. U cilju za{tite interesa pojedinaca, kao i zbog posebnog odnosa povjerenja, bez kojeg bi obavljanje odre|enih djelatnosti bilo nemogu}e, Zakon
predvi|a da odre|ene osobe koje su u vr{enju svoje funkcije, poziva ili posla
saznale za neke ~injenice ili podatke imaju pravo uskratiti svjedo~enje.
Odavanje takvih ~injenica predstavljalo bi povredu du`nosti ~uvanja profesionalne tajne, a naj~e{}e i krivi~no djelo. Tako krivi~ni zakoni propisuju da }e
se advokat, branitelj, javni bilje`nik, doktor medicine, doktor stomatologije,
babica ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik starateljstva, vjerski
ispovjednik ili druga osoba (~lan 187. Krivi~nog zakona FBiH), odnosno
advokat, ljekar ili drugo lice (~lan 173. Krivi~nog zakona Republike Srpske)
koji neovla{}eno otkriju tajnu koju su saznali u vr{enju svog zvanja, kazniti
kaznom zatvora do jedne godine (KZ FBiH) odnosno nov~anom kaznom ili
zatvorom do jedne godine (KZ RS).
Imaju}i u vidu da oba zakona predvi|aju da krivi~no djelo ne postoji ako se

tajna otkrije u op{tem interesu ili interesu druge osobe koji je prete`niji od
interesa ~uvanja tajne, zakon odluku o uskra}ivanju svjedo~enja prepu{ta svjedoku. Stoga o ovoj du`nosti ~uvanje tajne sud ne vodi ra~una po slu`benoj
du`nosti, ali je duàn navedene osobe upozoriti na mogu}nost uskra}ivanja
davanja iskaza.
Ako sama stranka koja je osobama navedenim u ovom ~lanu povjerila

odre|ene podatke predloì da se one kao svjedoci saslu{aju o tim okolnostima, ili se ne protivi takvom prijedlogu protivne stranke, smatra se da ih je
oslobodila du`nosti ~uvanja tajne, pa u tom slu~aju ova lica ne mogu uskratiti svjedo~enje.
Stav 1. ta~ka 1. Punomo}nik moè uskratiti svjedo~enje o ~injenicama koje je saznao u sporu u kojem je zastupao stranku, i to u bilo kojem predmetu i bilo kad.
Stav 1. ta~ka 2. Sve{tenik moè uskratiti svjedo~enje samo o onome {to je

saznao u vjerskom obredu ispovjedanja, ali ne i onome {to je saznao vr{e}i
poziv sve{tenika uop{te.
Stav 1. ta~ka 3. Advokat, ljekar i druga lica mogu uskratiti svjedo~enje samo ako
postoji obaveza da ono {to su saznali u vr{enju svog poziva ~uvaju kao tajnu.
Za razliku od drugih punomo}nika (ta~ka 1.), advokat moè uskratiti
svjedo~enje o okolnostima koje je saznao u vr{enju svog poziva i ako za njih
nije saznao u svojstvu punomo}nika stranke, dakle ako je za njih saznao u
vr{enju svog poziva od neke tre}e osobe. Prije nego {to pristane da bude
saslu{an kao svjedok u sporu u kojem je punomo}nik jedne od stranaka,
odvjetnik mora prethodno ocijeniti postoji li i njegova du`nost po odredbama kodeksa odvjetni~ke etike da uskrati svjedo~enje u tom sporu. (Vrhovni
sud Hrvatske G`-319/80 od 17.3.1981, objavljeno u Dika îzmi}, Komentar
Osobe koje se pozivaju na razloge uskra}ivanja svjedo~enja iz ovog stava ne

moraju dokazivati da bi iz njihovog svjedo~enja mogle proiste}i {tetne
259
posljedice za osobu na koju se tajna odnosi dovoljno je da u~ine vjerovatnim da su za te okolnosti saznale u vr{enju svog poziva.
9
Sud, nakon izja{njenja stranaka, cijeni opravdanost razloga uskra}ivanja svje do~enja, te o tome donosi rje{enje. Protiv ovog rje{enja nije dozvoljena posebna àlba (v. ~lan 141).
10
Stav 2. Ako je sudu poznato da postoje razlozi koji bi mogli dovesti do

mogu}nosti uskra}ivanja svjedo~enja, upozori}e svjedoka na tu mogu}nost. Ako
to ne u~ini, a osoba pozvana kao svjedok ne uskrati svjedo~enje, ne postoji
bitna povreda pravila postupka, i iskaz se moè koristiti radi utvr|ivanja relevantnih ~injenica.
^lan 140.
(1) Svjedok moè uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izloìo opasnosti od krivi~nog gonjenja sebe ili
svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u
pobo~noj liniji do tre}eg stepena zaklju~no, svoga bra~nog druga ili
srodnike po tazbini do drugog stepena zaklju~no i onda kad je brak
prestao, osobu s kojom ìvi u vanbra~noj zajednici ili njene srodnike
do drugog stepena zaklju~no, te svog staraoca ili staranika, usvojioca
ili usvojenika.
(2) Sud }e upozoriti svjedoka da moè uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.
Za razliku od prethodnog ~lana, odredba ovog ~lana ne predvi|a mogu}nost

uskra}ivanja svjedo~enja uop{te, ve} samo odgovora na pojedino pitanje. Ova
se mogu}nost odnosi na svaku osobu.
Iako ve}im dijelom preuzima ranije odredbe ~l. 222. ZPP-a FBiH i 238. ZPPa RS, zakonodavac je u novu odredbu ~lana 140. unio i vrlo zna~ajne izmjene. Mogu}nost uskra}ivanja odgovora na pojedino pitanje znatno je suèna,
pa se kao opravdan razlog uskra}ivanja navodi jedino izlaganje svjedoka ili
njegovih bliskih srodnika opasnosti od krivi~nog gonjenja. Dosada{njim odredbama nisu bili taksativno nabrojani razlozi iz kojih je mogao biti uskra}en
pojedini odgovor, ve} se svjedok mogao pozivati na bilo koji vaàn razlog, a
posebno izlaganje opasnosti od krivi~nog gonjenja, imovinske {tete ili te{ke
sramote za sebe ili svoje srodnike. Kako imovinska {teta vi{e ne predstavlja
razlog za uskra}ivanje svjedo~enja, u novom zakonu brisana je i odredba
~lana 223. ZPP-a FBiH odnosno 239. ZPP-a RS koja je predvi|ala u kojim
slu~ajevima svjedok ne moè uskratiti svjedo~enje zbog opasnosti od
imovinske {tete. S druge strane, krug bliskih srodnika zbog ~ijih interesa svjedok ima pravo uskratiti odgovor na pitanje je pro{iren, te su obuhva}eni i
osoba s kojom svjedok ìvi u vanbra~noj zajednici i njeni srodnici do drugog stepena (ove osobe uklju~ene su u krug bliìh srodnika i u ~l. 301. i
357. Zakona).
260
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Stav 1. Prema ZPP-u, samo srodstvo svjedoka sa nekom od stranaka nije razlog
za uskra}ivanje svjedo~enja, kao {to je to slu~aj u krivi~nom postupku. Ipak,
op{ta obaveza svjedo~enja je i u parni~nom postupku ograni~ena pravom svjedoka da pre{uti takve ~injenice ~ije bi izno{enje ugroàvalo osnovna prava ili
interese samog svjedoka ili osoba ~ije interese on ima moralnu obavezu da za{titi.
Djelimi~no se opravdanost ovakvog rje{enja moè na}i i u ~injenici da }e svjedok, bez obzira na prijetnju krivi~ne odgovornosti, nastojati da za{titi nave dene interese, nekada i po cijenu davanja la`nog iskaza. Ovakvo svjedo~enje
ne}e doprinijeti ta~nom utvr|ivanju ~injenica, pa je primjerenije svjedoka osloboditi obaveze davanja odgovora.
Dok je ranija odredba predvi|ala vrlo {irok krug razloga zbog kojih je mogao
biti uskra}en odgovor na pojedino pitanje, novi zakon je po tom pitanju prili~no
restriktivan, te je kao jedini valjan razlog ostavio izlaganje opasnosti od krivi~nog
gonjenja samog svjedoka ili osoba navedenih u stavu 1. ovog ~lana.
Opravdanost uskra}ivanja odgovora na pojedino pitanje cijeni sud nakon

izja{njenja stranaka. Odluka suda je, po novim pravilima postupka, znatno
olak{ana ograni~enjem razloga uskra}ivanja samo na opasnost od izlaganja
krivi~nom gonjenju.
Protiv ovog rje{enja nije dozvoljena posebna àlba (v. ~lan 141.).
Stav 2. Sud ne vodi ra~una po slu`benoj du`nosti o postojanju okolnosti zbog

kojih svjedok moè uskratiti odgovor na pojedino pitanje, ali je duàn svjedoka upozoriti na ovu mogu}nost. Svjedok moè na to biti upozoren prije
saslu{anja ili neposredno prije postavljanja odre|enog pitanja. Ako svjedok ipak
pristane odgovoriti na takva pitanja, smatra se da se odrekao ove povlastice
(v. Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo,
2000, str. 420).
^lan 141.
(1) Opravdanost razloga za uskra}ivanje svjedo~enja ili odgovora na pojedi na pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba svjedo~iti, nakon {to
se o tome izjasne stranke.
(2) Protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lana stranke nemaju pravo na posebnu
àlbu.
(3) Svjedok moè rje{enje iz stava 1. ovog ~lana pobijati u àlbi protiv
rje{enja o nov~anoj kazni ili o zatvoru zbog toga {to je uskratio
svjedo~enje ili odgovor na pojedino pitanje.
Ranija odredba stava 1. ~l. 224. dosada{njeg ZPP-a FBiH i 240. dosada{njeg
ZPP-a RS predvi|ala je mogu}nost saslu{anja stranaka u vezi uskra}ivanja svjedo~enja ili odgovora na pojedina pitanja. Nova odredba ~lana 141. predvi|a
261
samo obavezno izja{njenje stranaka. Ranija odredba stava 2. razdvojena je u

sada{nje st. 2. i 3., bez su{tinskih izmjena.
2
Stav 1. Odluku o opravdanosti razloga za uskra}ivanje svjedo~enja i odgovora na pojedina pitanja donosi sud, nakon izja{njenja stranaka. Ovu odluku
donosi sud pred kojim svjedok treba svjedo~iti, dakle sud pred kojim se vodi
postupak ili zamoljeni sud ako je odre|eno da se saslu{anje svjedoka vr{i
pred tim sudom.
Kao {to je istaknuto, ranija odredba ovog ~lana predvi|ala je i mogu}nost

saslu{anja stranaka radi ocjene opravdanosti razloga uskra}ivanja svjedo~enja i
odgovora na pojedina pitanja. Naime, ako se neki od razloga za uskra}ivanje iskaza ili odgovora na pojedina pitanja odnosi na samu stranku (du`nost
~uvanja tajne stranke ili za{tita stranke od krivi~nog gonjenja), da bi se utvrdila opravdanost tog razloga moè biti potrebno saslu{ati stranku na tu okolnost. Zakonodavac se vjerovatno rukovodio ~injenicom da }e u ve}ini slu~ajeva
ipak samo izja{njenje stranke biti dovoljno, te da nema potrebe odlagati
raspravu radi pozivanja stranaka ako nisu prisutne na ro~i{tu. Ipak, mi{ljenja
smo da, ukoliko to stranke predloè, a sud smatra cjelishodnim, nema zapreke
da se na ove okolnosti provede i dokaz saslu{anjem stranke.
St. 2. i 3. Dok stranke nemaju pravo na posebnu àlbu protiv rje{enja suda
kojim se odlu~uje o opravdanosti razloga uskra}ivanja, svjedok ovu odluku
moè pobijati u àlbi protiv rje{enja o nov~anoj kazni ili zatvoru radi
uskra}ivanja svjedo~enja ili odgovora na pojedino pitanje. Naime, ako sud ocijeni da su razlozi uskra}ivanja neopravdani, a svjedok uprkos takvoj odluci
suda uskrati svjedo~enje ili odgovor na pojedino pitanje, sud prema njemu
moè primijeniti odredbe ~lana 410. st. 2., te izre}i kaznu od 100 do 1.000
KM, a ako i poslije toga svjedok odbije svjedo~iti moè odrediti i kaznu zatvora. U àlbi protiv takvog rje{enja svjedok se moè àliti i na rje{enje kojim
se odbijaju razlozi uskra}ivanja iskaza odnosno odgovora. U tom slu~aju, àlba
protiv ovog rje{enja odlaè njegovo izvr{enje (~lan 413.).
^lan 142.
(1) Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime
i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U
pozivu }e se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka
predvi|ene odredbama ~lana 410. ovog zakona i na pravo na naknadu
tro{kova iz ~lana 146. ovog zakona.
(2) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili te{kih tjelesnih mana ne mogu
odazvati pozivu mogu se saslu{ati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.
262
Za razliku od ranijih odredbi ~l. 226. ZPP-a FBiH i 242. ZPP-a RS, novi ~lan
142. predvi|a da se u pozivu svjedoku, umjesto zanimanja svjedoka, navodi
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ime jednog roditelja svjedoka. Ova je izmjena odraz dosada{nje prakse, jer
se ni dosada zanimanje obi~no nije navodilo, jer nije od su{tinskog zna~aja
za identitet svjedoka, a uz to ga stranka koja predlaè saslu{anje svjedoka
~esto ne poznaje. Uporedbom sa odredbom ~lana 137. stav 3., me|utim, moè
se uo~iti manja nedosljednost: navedenom odredbom se od stranke ne traì
da u prijedlogu za saslu{anje svjedoka navede ime jednog roditelja svjedoka,
pa se postavlja pitanje odakle }e ovaj podatak biti poznat sudu.
2
Stav 1. U pismenom pozivu svjedoku navode se op{ti podaci o svjedoku (ime

i prezime i ime jednog roditelja), te obavje{tenja za svjedoka koja se ti~u
pravne stvari u kojoj je pozvan da svjedo~i, vremena i mjesta odràvanja
ro~i{ta na koje svjedok treba pristupiti, te naznaka da se poziva kao svjedok.
U pozivu svjedok mora biti obavije{ten o posljedicama neopravdanog izostanka, a ako sud propusti da ga na to upozori smatra se da ne postoji du`nost
svjedoka da se odazove pozivu suda.
Svjedok mora biti pravovremeno obavije{ten i o pravu na naknadu tro{kova

predvi|enom odredbom ~lana 146. Zakona.
Stav 2. Svjedoci koji zbog svog zdravstvenog stanja, dobi ili drugih okolnosti ne mogu pristupiti sudu du`ni su sud o tome obavijestiti, te se u tom
slu~aju smatra da su ispunili svoju du`nost odazivanja pozivu. Ovakvi svjedoci mogu biti saslu{ani u svom stanu, bolnici, stara~kom domu ili drugim
prostorijama u kojima borave.
Stranke kojima je poznato ovakvo stanje svjedoka mogu ve} prilikom stavljanja prijedloga za saslu{anje predloìti da se svjedok saslu{a u prostorijama
u kojima boravi.
Pod uslovima iz ~lana 128. Zakona svjedoka moè saslu{ati i zamoljeni sud
(v. komentar uz ~lan 128/9).
^lan 143.
(1) Svjedoci se saslu{avaju pojedina~no i bez prisustva svjedoka koji }e se
kasnije saslu{avati. Svjedok je duàn odgovore davati usmeno.
(2) Svjedok }e se najprije opomenuti da je duàn govoriti istinu i da ne
smije ni{ta pre{utjeti, a nakon toga }e se upozoriti na posljedice davanja la`nog iskaza.
(3) Zatim }e se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja,
boravi{te, mjesto i datum ro|enja, godine ìvota i njegov odnos sa
strankama.
Odredbe ~lanova 143. i 144. propisuju postupak izvo|enja dokaza saslu{anjem

svjedoka.
263
^lan 143. nije izmijenjen u odnosu na ~lanove 227. ranijeg ZPP-a FBiH i 243.
ranijeg ZPP-a RS, izuzev stava 3. prema kojem sud svjedoka prije po~etka
svjedo~enja, izme|u ostalog, pita i za datum ro|enja, ali ne i za njegovo zanimanje, kao {to je to ranije bio slu~aj.
Stav 1. Svjedoci se saslu{avaju pojedina~no i bez prisustva drugih svjedoka,

kako bi iskaz svakog od njih bio {to vjerodostojniji, odnosno kako svojim iskazima ne bi uticali jedni na druge. Iz istog razloga predvi|eno je i da svjedok
nakon izvr{enog saslu{anja ostaje u sudnici ako mu to sud naloì (~lan 108.).
Treba napomenuti da je u novom zakonu ispu{tena ranija odredba koja je predvi|ala mogu}nost suo~avanja svjedoka u slu~aju da daju kontradiktorne iskaze.
(biv{i ~l. 228. st. 3. ZPP-a FBiH i 244. st. 3. ZPP-a RS). Imaju}i u vidu izri~itu
odredbu stava 1. ovog ~lana koja propisuje saslu{anje bez prisustva drugih svjedoka, moè se zaklju~iti da suo~enje svjedoka po novom zakonu vi{e nije mogu}e,
pa }e sud iskaz svakog svjedoka cijeniti u skladu s odredbom ~lana 8. Zakona.
Svjedok je duàn da odgovore daje usmeno, osim ako je nijem ili iz drugih
razloga ne moè govoriti. Usmeno davanje iskaza, u {irem smislu, podrazumijeva i da se iskaz ne moè sastojati u ~itanju napisanog teksta, zbog {to
bolje ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka i isklju~enja mogu}ih zloupotreba (pripremanja iskaza unaprijed i sl.). Ipak, smatra se da se svjedok moè
sluìti pismenim zabilje{kama, pogotovo u pogledu odre|enih tehni~kih
podataka, mjera, datuma i sl. (v. Dika - îzmi}, Komentar Zakona o
parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 425).
Stav 2. Prije postavljanja pitanja sud }e svjedoka upozoriti da je duàn govoriti istinu i da ne smije pre{utjeti ni{ta o ~injenicama o kojima mu se
postavljaju pitanja, te ga upozoriti na posljedice davanja la`nog iskaza.
Davanje la`nog iskaza , prema krivi~nim zakonima oba entiteta (~lan 348. KZ
FBiH i ~lan 365. KZ RS), predstavlja krivi~no djelo, za koje je zaprije}ena
nov~ana kazna ili kazna zatvora do dvije (RS) odnosno tri (FBiH) godine.
Stav 3. Nakon navedenih upozorenja, svjedoku se postavljaju op{ta pitanja ime i prezime, ime jednog roditelja, boravi{te, mjesto i datum ro|enja, godine
ìvota i njegov odnos sa strankama (srodstvo, odnos netrpeljivosti ili posebno
prijateljski odnosi). Op{ta pitanja svjedoku postavlja sud.
Odgovor na op{ta pitanja ~ini dio iskaza svjedoka, pa se du`nost davanja

istinitih odgovora odnosi i na ovaj dio iskaza svjedoka.
Op{ta pitanja postavljaju se svjedoku kako bi se utvrdili bitni podaci o svjedoku, u kakvom je odnosu svjedok sa strankama, kao i okolnosti zbog kojih
svjedok moè uskratiti svjedo~enje odnosno odgovor na pojedina pitanja. Ako
sud u ovoj fazi saslu{anja svjedoka sazna za te okolnosti, duàn je upozoriti ga i na pravo uskra}ivanja svjedo~enja.
10
Prema shvatanju nekih autora, nepravilno je umjesto op{tih podataka konstatovati da je svjedok li~no poznat sudu, jer navedeni podaci ne sluè samo
264
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
za utvr|ivanje identiteta svjedoka od strane prvostepenog suda, ve} mogu biti

od koristi i drugostepenom sudu kojem npr. starost svjedoka moè ukazati
na njegovu mo} zapaànja (v. Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 426).
^lan 144.
(1) Poslije op}ih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predloìla, a
nakon toga suprotna stranka.
(2) Sud uvijek moè postavljati pitanja svjedoku.
(3) Svjedok }e se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o ~emu svjedo~i.
1
Iako odredba ~lana 144. djelomi~no sadrì odredbe ranijih ~l. 228. ZPP-a FBiH
i i 244. ZPP-a RS (sada{nji stav 3. preuzet je iz stava 2. ranijih odredbi),
su{tinski se bitno razlikuje od njih, te predvi|a sasvim druga~iji postupak
saslu{anja svjedoka u odnosu na dosada{nja rje{enja.
Stav 1. U skladu s na~elom da stranke izvode dokaze (~l. 7. i 123. Zakona),

svjedoka najprije ispituju stranke, i to prvo stranka koja ga je predloìla,
nakon toga protivna stranka, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo stranka
koja ga je predloìla (~lan 105.).
Ako stranka ima punomo}nika koji je prisutan na glavnoj raspravi, svjedok

se uvijek ispituje preko punomo}nika (v. ~lan 300.).
Dok je ranija odredba izri~ito predvi|ala da }e se svjedok najprije pozvati da

iznese sve {to mu je poznato o ~injenicama o kojima treba svjedo~iti, a nakon
toga mu se mogu postavljati pitanja radi provjere, dopune ili razja{njenja,
novi zakon ne sadrì bilo kakva ograni~enja u ovom smislu. Ispitivanje svjedoka moè, dakle, po~eti kako pozivanjem svjedoka da iznese sve {to mu je
poznato o relevantnim ~injenicama, tako i postavljanjem vrlo konkretnih i
detaljnih pitanja (suprotno Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku,
Sarajevo, 2004., str. 145). I ova odredba na odre|en na~in odraàva op{te
principe novog parni~nog postupka, a posebno raspravno na~elo, te napu{tanje
istra`nog na~ela i na~ela traènja istine. Imaju}i u vidu da teret dokazivanja
u potpunosti leì na strankama, te da sam sud vi{e nema obavezu da nastoji da utvrdi istinu, kao logi~no se nametnulo rje{enje da se strankama ostavi
i diskrecija u pogledu na~ina ispitivanja svjedoka i ~injenica koje od njega
èle saznati. (Naime, postavljanjem pitanja svjedoku na odre|eni na~in, a
posebno postavljanjem konkretnih pitanja o pojedinim okolnostima, stranke
navode svjedoka da svjedo~i samo o onim ~injenicama o kojima one to èle.
S druge strane, postavljanjem uop{tenih pitanja, svjedoku se omogu}ava da
iznese sve {to mu je poznato, pa se na taj na~in vjerovatno dobija najiscrpniji i najjasniji odgovor. Ovakav odgovor doprinosi potpunijem utvr|ivanju
~injeni~nog stanja, ali stranci koja svjedoka ispituje to ne mora uvijek biti u
interesu.)
265
Ipak, ovo je pravilo korigovano mogu}no{}u suda da, u svakom trenutku, u toku
saslu{anja svjedoka, svjedoku postavlja pitanja (v. komentar uz ovaj ~lan pod 9).
Sud je duàn starati se da stranke svjedoku postavljaju pitanja koja se odnose

na predmet spora, te da ne postavljaju kapciozna i sugestivna pitanja (pitanja koja polaze od pretpostavke da je svjedok ve} dao odgovor koji u stvari
nije dao, te pitanja u kojima je ve} sadràno kako na njih treba odgovoriti)
(v. ~lan 107. st. 2. i 3.).
Ako ne dopusti postavljanje odre|enog pitanja, odnosno davanje odgovora na

to pitanje, sud je duàn na zahtjev stranke ovo pitanje unijeti na zapisnik,
kako bi drugostepeni sud, odlu~uju}i po àlbi, mogao ocijeniti da li je, eventualno, zbog zabrane postavljanja tog pitanja, ostalo nepotpuno utvr|eno
~injeni~no stanje (~lan 107. st. 4.).
Ako svjedok nakon saslu{anja, po nalogu suda, ostane u sudnici, stranka moè
predloìti njegovo ponovno saslu{anje (~lan 108.).
Stav 2. Sud moè svjedoku postavljati pitanja u svakoj fazi njegovog

saslu{anja, kako bi se iskaz svjedoka upotpunio ili kako bi se otklonile
odre|ene protivrje~nosti i nejasno}e iz tog iskaza. Sud, dakle, moè ispitivati
svjedoka nakon {to stranke zavr{e ispitivanje ili tokom njihovog ispitivanja
traìti od svjedoka poja{njenja pojedinih odgovora. Isti je princip izraèn i u
odredbi ~lana 106. Zakona.
10
Dok je iz na~ela na kojima se zasnivao raniji ZPP (na~elo materijalne istine,

elementi istra`nog na~ela) proizilazilo da sud nije vezan za prijedlog stranaka u pogledu pitanja koja }e postavljati svjedoku (v. i Triva - Belajec - Dika,
Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 430), nova osnovna
na~ela ovog zakona znatno mijenjaju ulogu suda u tom pogledu. Sud donosi
rje{enje o tome koji }e se dokazi izvesti (~lan 94.), na osnovu prijedloga stranaka. Ovim se rje{enjem odre|uju i ~injenice o kojima }e se svjedoci saslu{avati.
Prema tome, svjedok ne bi mogao biti ispitivan (ni od suda ni od protivne
stranke) o nekim drugim ~injenicama, bez obzira da li o njima posjeduje saznanja i bez obzira da li bi one bile od zna~aja za rje{avanje predmeta spora.
(Podrazumijeva se da druga stranka moè, u odgovaraju}oj fazi postupka,
predloìti saslu{anje istog svjedoka o drugim ~injenicama, pa ako je sud prihvatio taj prijedlog svjedok }e se ispitivati i o tim ~injenicama.)
11
Stav 3. Ako stranke propuste svjedoka pitati odakle mu je poznato ono o

~emu svjedo~i, a to ne proizilazi iz samog iskaza svjedoka, u~ini}e to sud.
Na osnovu ove informacije utvr|uje se posebno da li je svjedok do sazna-nja
o ~injenicama o kojima svjedo~i do{ao svojim neposrednim ~ulnim zapaànjem,
ili posredno, iz razgovora s drugim osobama, ili na neki tre}i, posredan na~in.
Ove su okolnosti od naro~itog zna~aja za ocjenu vjerodostojnosti i dokazne
snage svjedokovog iskaza.
12
Ve} je istaknuto da su dosada vaè}e odredbe ~l. 228. st. 3. ZPP-a FBiH i
244. st. 3. ZPP-a RS predvi|ale mogu}nost suo~enja svjedoka ako se njihovi
266
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
iskazi ne podudaraju u pogledu va`nih ~injenica. U novom zakonu ovaj institut nije na{ao svoje mjesto.
^lan 145.
(1) Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslu{at }e se preko
tuma~a.
(2) Ako je svjedok gluh, postavljat }e mu se pitanja pismeno, a ako je nijem
pozvat }e se da pismeno odgovara. Ako se saslu{anje ne moè obaviti
na taj na~in, pozvat }e se kao tuma~ osoba koja se sa svjedokom moè
sporazumjeti.
(3) Sud }e tuma~a upozoriti na du`nost vjernog preno{enja pitanja koja se
svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.
1
Odredbama ~lana 145. u potpunosti su preuzete odredbe ranije vaè}ih zakona

(~l. 229. ZPP-a FBiH i 245. ZPP-a RS). Ovaj ~lan propisuje na~in na koji sud
postupa kada zbog odre|enih razloga direktna usmena komunikacija suda ili
stranaka sa svjedokom nije mogu}a, tj. ako svjedok ne zna jezik na kojem
se vodi postupak ili je gluh ili nijem.
Stav 1. Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslu{ava se

preko tuma~a. Ako svjedok poznaje bilo koji od jezika koji su u slu`benoj
upotrebi u sudu (bosanski, hrvatski, srpski ~lan 6. Zakona), ova se odredba ne primjenjuje, jer se svi u~esnici u postupku mogu ravnopravno sluìti
tim jezicima (~lan 314.).
Svjedok se saslu{ava preko tuma~a ~ak i ako svi u~esnici u postupku poznaju jezik kojim se sluì svjedok.
Tro{kove prevoda snosi stranka koja je predloìla saslu{anje svjedoka (~lan

315. st. 2.).
Stav 2. Jedini izuzetak od na~ela da se svjedok saslu{ava usmeno predvi|en

je za slu~aj da je svjedok gluh ili nijem, pa se gluhom svjedoku mogu pis meno postavljati pitanja, a nijem svjedok moè na njih pismeno odgovarati.
Ako se svjedok ne moè saslu{ati na taj na~in, saslu{anje }e se izvr{iti preko
tuma~a koji se sa svjedokom moè sporazumjeti.
Stav 3. Sud }e tuma~a uvijek upozoriti na du`nost vjernog preno{enja pitanja svjedocima i odgovora koje svjedok daje.
Na odre|ivanje i pozivanje tuma~a, njegovu du`nost da se odazovu pozivu

suda, oslobo|enje du`nosti tuma~enja i izuze}e shodno se primjenjuju odredbe
o vje{tacima (~lan 162).
Tuma~ uvijek potpisuje zapisnik o saslu{anju svjedoka preko tuma~a (~lan 376.).
267
^lan 146.
(1) Svjedok ima pravo na naknadu putnih tro{kova i tro{kova za prehranu
i preno}i{te, te na naknadu izmakle zarade, nastalih usljed njegove
obaveze da svjedo~i.
(2) Svjedok mora zahtijevati naknadu odmah nakon saslu{anja, ina~e gubi
pravo na nju. Sud je duàn na to upozoriti svjedoka.
(3) U rje{enju kojim se odmjeravaju tro{kovi svjedoka sud }e odrediti da se
odre|eni iznos isplati iz poloènog predujma, a ako predujam nije
poloèn naredit }e stranci da odre|eni iznos plati svjedoku u roku od
osam dana. @alba protiv tog rje{enja ne zadràva izvr{enje rje{enja.
1
Odredba ovog ~lana identi~na je dosada{njim odredbama ~l. 231. ZPP-a FBiH i
249. ZPP-a RS, ako se izuzme dopuna stava 1. kojom se izri~ito predvi|a (iako
je ovo proizilazilo i iz dosada{nje odredbe) da se pravo svjedoka da traì naknadu
odnosi isklju~ivo na tro{kove nastale usljed njegove obaveze da svjedo~i.
Stav 1. Pravo na naknadu pripada svjedocima koji su se odazvali pozivu suda

i svjedo~ili. Pravo na naknadu pripada i svjedocima koji su pristupili, ali bez
njihove krivice nisu saslu{ani (npr. zbog odgode rasprave ili zato {to su
stranke naknadno odustale od prijedloga da se svjedok saslu{a.) S druge
strane, ako rasprava bude odgo|ena zbog zaka{njenja svjedoka, svjedok nema
pravo na naknadu tro{kova u tom smislu odluka Vrhovnog suda Vojvodine
G`-471/60. Ovo pravo, me|utim, ne pripada svjedoku koji je bez opravdanog
razloga odbio svjedo~iti.
Pravo na naknadu odnosi se na tro{kove nastale usljed obaveze svjedo~enja,

i to putne tro{kove, tro{kove prehrane i preno}i{te, te izmaklu zaradu.
Sud je duàn svjedoka upozoriti na ovo njegovo pravo u pozivu za ro~i{te

(v. ~lan 142.).
Prema stavu sudske prakse, izostanak svjedoka se smatra opravdanim, te se

zbog njega ne moè kazniti, ako mu prethodno nisu osigurani putni tro{kovi
dolaska u sud radi svjedo~enja. (Vi{i privredni sud Srbije P`-2976/72, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog
Stav 2. Svjedok mora postaviti zahtjev za naknadu tro{kova najkasnije nakon

saslu{anja, na {to ga je sud duàn upozoriti (ali iz stava sudske prakse navedenog u komentaru uz ovaj ~lan pod (5) proizilazi da to moè u~initi i ranije, odmah po prijemu poziva). Ako propusti zatraìti naknadu po izvr{enom
saslu{anju, svjedok gubi pravo na naknadu, osim ako ga je sud propustio upozoriti na ovu obavezu.
Stav 3. Ukoliko sud na pripremnom ro~i{tu, po dono{enju rje{enja kojim se

odre|uje saslu{anje svjedoka, naloì stranci koja je predloìla izvo|enje ovog
268
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
dokaza da poloì predujam za podmirenje tro{kova svjedoka, stranka je to

du`na i u~initi. U praksi, sudovi ovo gotovo nikada ne ~ine, jer svjedoci u
najve}em broju slu~ajeva ne potraùju tro{kove. Me|utim, treba napomenuti
da isto tako nije rijedak slu~aj da sud propusti upozoriti svjedoka o njegovom pravu na naknadu tro{kova, kako u pismenom pozivu tako i na raspravi
nakon saslu{anja.
8
Sud }e rje{enjem odmjeriti koji tro{kovi pripadaju svjedoku te, ako je predujam bio poloèn, odrediti da }e se tro{kovi svjedoka isplatiti iz tog predujma, a u protivnom naloìti stranci da odre|eni iznos plati svjedoku u roku
od 8 dana.
Protiv rje{enja o tro{kovima svjedoka i svjedok i stranka imaju pravo posebne àlbe, ali àlba ne odlaè izvr{enje rje{enja.
5. Vje{taci
U poglavlju o dokazima, uz op{te odredbe, odredbe o vje{tacima su pretrpjele najradikalnije izmjene. Zakonodavac je nastojao ograni~iti upotrebu
ovog dokaznog sredstva od strane suda, pa je naglasak stavljen na inici jativu stranaka , kao i za ostale dokaze (~lan 147.), a ujedno je vje{ta~enje
u jednoj oblasti ograni~eno na samo jednog vje{taka (~lan 149.). Iz tog
razloga je i izostavljena iz zakona odredba koja je predvi|ala na koji }e
na~in sud postupiti ako se nalazi dva ili vi{e vje{taka ne podudaraju (raniji ~lanovi 243. ZPP-a FBiH i ~lan 261. ZPP-a RS). U skladu sa dosada{njom
praksom, predvi|ena je obavezna izrada pismenog nalaza i mi{ljenja, te
njihovo dostavljanje strankama najmanje osam dana prije glavne rasprave.
Istovremeno se nastojala izbje}i mogu}nost produètka trajanja postupka
zbog nedostavljanja izvje{taja vje{taka ili njegovog nedolaska na glavnu
raspravu , pa je odredbama ~l. 155. i 157. Zakona predvi|eno na koji }e
na~in sud postupiti u takvim slu~ajevima. Novom odredbom kojom se
predvi|a da se vje{tak uvijek poziva na glavnu raspravu dosljedno se
sprovode na~ela usmenosti i neposrednosti, te se strankama i sudu daje
mogu}nost da od vje{taka zatraè razja{njenja u vezi njegovog nalaza i
mi{ljenja. Novi zakon vi{e ne predvi|a da sud rukovodi vje{ta~enjem (raniji ~lan 241. ZPP-a FBiH i ~lan 259. ZPP-a RS), ve} se u pogledu postupka izvo|enja dokaza vje{ta~enjem upu}uje na shodnu primjenu odredaba
o saslu{anju svjedoka (~lan 161.). Odredbe o ka`njavanju vje{taka zbog neopravdanog izostanka s ro~i{ta ili nedostavljanja nalaza i mi{ljenja u roku
koji odredi sud premje{tene su iz ove glave u poglavlje o nepo{tivanju
suda (~lan 411.).
^lan 147.
Sud moè, na prijedlog stranke, odrediti izvo|enje dokaza vje{ta~enjem
kada je radi utvr|enja ili razja{njenja odre|ene ~injenice potrebno stru~no
znanje kojim sud ne raspolaè.
269
U odredbi ~lana 147. Zakona, za razliku od odredbi ranije vaè}ih zakona o

parni~nom postupku (~lan 232. ZPP-a FBiH i ~lan 250. ZPP-a RS) nagla{ava
se da se vje{ta~enje odre|uje na prijedlog stranke. Ova izmjena nije bila
neophodna, jer je ve} u osnovnim na~elima predvi|eno da se svi dokazi
izvode na prijedlog stranaka, pa to nije potrebno ponavljati. Uz to, prema
odredbi ~lana 124. ovog zakona, vje{ta~enje, izuzetno, moè odrediti i sud po
slu`benoj du`nosti ako se radi o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati, pa su u tom smislu ove dvije odredbe protivrje~ne.
Vje{ta~enje se odre|uje kada sud ne posjeduje stru~no znanje iz odre|ene

oblasti (nauke, tehnike, umjetnosti ili neke druge djelatnosti) koje je neophodno radi utvr|enja ili razja{njenja odre|enih ~injenica bitnih za odlu~ivanje.
Vje{tak, dakle, pomaè sudu pri utvr|ivanju ili razja{njenju odre|enih ~injenica koje su va`ne za utvr|ivanje istinitosti navoda koji su predmet dokazivanja tako {to, na osnovu svog stru~nog znanja, zapaà ~injenice koje postoje u
~asu su|enja i koje bi i sam sud mogao opaàti kada bi raspolagao potrebnim znanjem, iznosi sudu ta zapaànja (nalaz), te daje zaklju~ak o njihovom
zna~aju, djelovanju, uzrocima i posljedicama (mi{ljenje) (v. Triva - Belajec Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb. 1986., str. 434 i Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 433).
Osim na osnovu neposrednog opaànja ~injenica koje u ~asu vje{ta~enja i dalje

postoje, vje{tak svoj nalaz i mi{ljenje moè zasnivati i na stru~noj ocjeni
~injenica koje proizilaze iz iskaza svjedoka koji su prisustvovali doga|aju ili
drugih materijalnih dokaza koji su tada konstatovani (npr. zapisnik saobra}ajne
policije, istra`nog sudije, zapisnik o obezbje|enju dokaza i sl.). (v. Ral~i} Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom,
obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 433)
Kao predmet vje{ta~enja moè se odrediti i samo izno{enje stavova iskustva

u oblasti u kojoj je vje{tak stru~an, npr. obavijest o odre|enim tehni~kim normama, o stavovima medicinske nauke ili specijalnim uzansama (v. Pozni},
Sadràj pravnih propisa ne moè biti predmet vje{ta~enja, jer je sud duàn
poznavati pravo, pa ne moè pozivati vje{taka da da odgovor na pravna
pitanja.
Predmet ve{ta~enja ne mogu biti propisi koji se na odre|eni slu~aj imaju

primeniti, ve} samo propusti lica u pona{anju ili primeni tih propisa.
(Vrhovni sud Srbije G`-4259/74, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna
Ve{tak se ne moè izja{njavati o stepenu i procentu krivice, ve} samo
o propustima u~esnika u saobra}aju, koji su u uzro~noj vezi sa nastankom
{tete, a zaklju~ak o doprinosu u nastanku {tetnih posljedica donosi samostalno sud. (Vrhovni sud Srbije G`-2074/76, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi},
Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 101)
270
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
U praksi se ipak vje{taci ~esto upu{taju u ocjenu pravnih pitanja, pa ~ak i

ocjenu osnovanosti tu`benog zahtjeva, pa sud ovakve zaklju~ke vje{taka ne
treba uzeti u obzir.
7
Vje{ta~enje nije neophodno provoditi ako sud moè sam utvrditi odre|ene
~injenice, npr. obi~nim ra~unskim operacijama ili na drugi na~in (drugim
dokaznim sredstvima, na osnovu nespornih navoda stranaka i sl.).
Parni~ni sud nije duàn vje{ta~enjem utvr|ivati iznos zateznih kamata

obra~unatih za period docnje tuènog u pla}anju glavnog duga, ako je tuìtelj
priloìo obra~un iz koga su vidljivi svi elementi na osnovu kojih je sa~injen,
a tuèni nije osporio na odre|en na~in nijedan od elemenata obra~una.
(Vrhovni sud FBiH broj P`-90/98 od 19.5.1998. godine, objavljeno u Biltenu
sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 2/98)
Kada u privrednom sporu tuìlac traì isplatu potraìvanja iz odre|enog
pravnog posla, nepotrebno je vje{ta~enjem poslovnih knjiga utvr|ivati ukupni saldo me|usobnih potraìvanja parni~nih stranaka (Vrhovni sud BiH broj
suda BiH, broj 1/88).
8
Za vje{taka moè biti odre|ena svaka osoba koja ispunjava uslove da bude
svjedok, a uz to ima stru~no znanje potrebno za razja{njenje neke ~injenice.
Za razliku od svjedoka, koji sud obavje{tavaju o svojim zapaànjima o pro{lim

doga|ajima, koja sud vi{e ne moè da opaà, a koja naj~e{}e nisu poznata
ni drugim licima, vje{taci zapaànje odre|enih ~injenica preduzimaju po nalogu
suda. Oni opaàju ~injenice koje postoje u sada{njosti, pa bi se isti zadatak
mogao povjeriti i drugim licima koja posjeduju njihovo stru~no znanje. Stoga
su, za razliku od svjedoka, vje{taci obi~no zamjenljivi.
10
Od vje{taka treba razlikovati svjedoke-sstru~njake - to su lica koja su koriste}i

svoju stru~nost zapaàla ~injenice u pro{losti, bez naloga suda, pa se oni smatraju obi~nim svjedocima i saslu{avaju po pravilima o saslu{avanju svjedoka.
(v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986.,
str. 434) (v. i komentar uz ~lan 137/4)
11
Sud nalaz i mi{ljenje vje{taka cijeni kao i sve druge dokaze, u skladu s
na~elom slobodne ocjene dokaza iz ~lana 8. Zakona. Sud nije vezan nalazom
i mi{ljenjem, te ako na|e da je protivan pravilima logi~kog zaklju~ivanja i
iskustva ne}e ga prihvatiti.
înjenice va`ne za presu|enje utvr|uje sud, a ne ve{tak (Vrhovni sud

Srbije, Rev. 3771/97, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 97)
Psihijatrijsko vje{ta~enje svakako je odlu~an putokaz pri utvr|ivanju
umne odnosno poslovne sposobnosti neke osobe, ali ne i jedini dokaz koji
sud treba imati u vidu. (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 1522/81, objavljeno u
271
Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000.,

str. 434)
12
U skladu s na~elom slobodne ocjene i izbora dokaza, zakon ne obavezuje sud

da odre|ene ~injenice utvr|uje isklju~ivo vje{ta~enjem, odnosno stranke da
odre|ene ~injenice dokazuju isklju~ivo ovim dokaznim sredstvom. Ipak, treba
imati u vidu stavove sudske prakse u pogledu situacija za koje se smatra da
sud ne posjeduje stru~no znanje, te je obavezno utvr|ivanje odre|enih ~injenica vje{ta~enjem:
Pitanje da li je tuèni obezbedio odgovaraju}e mere za{tite na radu predstavlja stru~no, a ne obi~no fakti~no pitanje, pa se isto ima razjasniti
ve{ta~enjem, a ne samo putem svedoka. (Vi{i privredni sud Srbije Sl-1053/71,
Kapitaliziranje nov~ane rente zbog smanjene radne sposobnosti vr{i se
po pravilima za koje je potrebno stru~no znanje, kojim sud ne raspolaè, pa
stoga, u smislu ~lana 239. ZPP-a, izra~unavanje visine naknade {tete u
ovakvom slu~aju treba poveriti ve{taku aktuaru. (Vrhovni sud Vojvodine G`2560/76, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz
gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 101)
Sud ne raspolaè potrebnim stru~nim znanjem da oceni uverenje o
le~enju od sterilnosti po{to to spada u domen ve{taka lekara odgovaraju}e
struke. (Vrhovni sud Srbije G`-714/92, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi},
Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str.
100)
^lan 148.
(1) Stranka koja predlaè vje{ta~enje du`na je u prijedlogu nazna~iti predmet i obim vje{ta~enja, te predloìti osobu koja }e obaviti vje{ta~enje.
(2) Protivna stranka }e se izjasniti o predloènom vje{taku, kao i o predme tu i obimu vje{ta~enja.
(3) Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti odre|ena
za vje{taka i predmetu i obimu vje{ta~enja, odluku o tome }e donijeti
sud.
1
272
Odredbe ranije vaè}ih parni~nih procesnih zakona (~l. 233. ZPP-a FBiH i
251. ZPP-a RS), koje je zamijenila nova odredba ~lana 148., predvi|ale su da
vje{take odre|uje parni~ni sud, nakon {to o tome saslu{a stranke, s tim da
umjesto odre|enog vje{taka sud uvijek moè odrediti drugog. Istim odredbama bila je predvi|ena i mogu}nost da sud ovlasti zamoljenog sudiju ili predsjednika vije}a da odrede vje{take kada im je povjereno izvo|enje dokaza
vje{ta~enjem.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Stav 1. Nova odredba predvi|a du`nost stranke koja predlaè vje{ta~enje da

u prijedlogu nazna~i predmet i obim vje{ta~enja, kao i osobu koja }e
vje{ta~enje izvr{iti.
Budu}i da vje{tak svoj zadatak obavlja po nalogu suda i u okvirima u kojima je to odre|eno rje{enjem o vje{ta~enju, a da sud to rje{enje donosi na
osnovu prijedloga stranke, neophodno je da stranka u svom prijedlogu precizno ozna~i koje se ~injenice trebaju utvrditi vje{ta~enjem, te koje postoje}e
~injenice, okolnosti ili predmete vje{tak treba razmotriti da bi do{ao do potreb nih zapaànja i zaklju~aka. Iako su stranke i ranije u praksi ~esto u svojim
prijedlozima za izvo|enje vje{ta~enja navodile obim i predmet vje{ta~enja, ipak
je preovladavala praksa da stranka predloì samo vje{ta~enje po vje{taku
odre|ene struke, uz veoma uop{teno navo|enje okolnosti koje treba utvrditi,
bez navo|enja drugih detalja. (Npr. predlaè se samo vje{ta~enje po vje{taku
ljekaru, na okolnost visine tu`benog zahtjeva.)
Obaveza stranke da predloì odre|enog vje{taka tako|e predstavlja novinu,

jer je sud, prema dosada{njim pravilima postupka, mogao usvojiti prijedlog
stranke u pogledu li~nosti vje{taka, ali tim prijedlogom nije bio vezan. Ovom
odredbom dosljedno se primjenjuje princip strana~ke inicijative u predlaganju
dokaza.
Osim toga, novo rje{enje otklanja i osnov za dosada{nje primjedbe u pogledu odre|ivanja uvijek istih vje{taka od strane pojedinih sudija. S obzirom da
je izbor u potpunosti prepu{ten strankama, njihov jedini rukovode}i kriterij
za izbor vje{taka }e biti stru~nost i iskustvo vje{taka, pa ovakvim primjedbama vi{e nema mjesta.
St. 2. i 3. Nakon izja{njenja protivne stranke o predloènom vje{taku, predmetu i obimu vje{ta~enja, sud donosi odluku o tome.
Ako protivna strana nema primjedbi u pogledu predmeta i obima vje{ta~enja,

sud bi, u pravilu, trebao donijeti odluku kojom se prihvata prijedlog, te
vje{ta~enje odrediti u pogledu onih okolnosti koje je predloìla stranka.
Me|utim, sud, pri tome, kao i za sve druge dokazne prijedloge, cijeni da li
se vje{ta~enje odnosi na ~injenice koje su pravno relevantne. Ukoliko utvrdi
da to nije slu~aj, i pored saglasnosti stranaka, odbi}e prijedlog za izvo|enje
vje{ta~enja, bilo u cijelosti, bilo djelomi~no, u pogledu samo odre|enih okolnosti ~ije se utvr|ivanje predlaè.
Ako sud odredi vje{ta~enje, a stranke su saglasne u pogledu osobe vje{taka,

sud je vezan tim prijedlogom.
Ako stranke ne postignu sporazum u pogledu vje{taka, te predmeta i obima

vje{ta~enja, odluku o tome donosi sud. Pri tome je mogu}e da se protivna
strana protivi izvo|enju vje{ta~enja uop{te ili se samo ne slaè sa predmetom
i obimom vje{ta~enja, te predlaè vje{ta~enje na neke druge okolnosti, odnosno ne slaè se sa izborom vje{taka, pa predlaè nekog drugog vje{taka. U
svakom slu~aju, sud }e postupiti kao i kada su se stranke saglasile, te }e,
273
cijene}i da li }e vje{ta~enje doprinijeti utvr|enju pravno relevantnih ~injenica,

donijeti odluku o tome treba li vje{ta~enje uop{te provoditi.
Zakonom, me|utim, nije izri~ito predvi|eno da li bi sud mogao odrediti pred met i obim vje{ta~enja druga~iji od onog koji su predloìle stranke, odnosno
odrediti vje{taka kojeg nije predloìla nijedna od stranaka. Mi{ljenja smo da
bi sud u manjoj mjeri mogao odstupiti od prijedloga stranaka, kako bi preciznije formulisao rje{enje o vje{ta~enju i time vje{taku dao precizniju uputu
u pogledu predmeta i obima vje{ta~enja, ali ne bi mogao odrediti vje{ta~enje
u pogledu sasvim drugih ~injenica, jer bi to predstavljalo odstupanje od
odredbe ~lana 7. ovog zakona. S druge strane, ako se stranke ne slaù u
pogledu osobe vje{taka, a oba vje{taka koje predlaù posjeduju adekvatne kvalifikacije za potrebnu vrstu vje{ta~enja, sud nema posebnog kriterija po kojem
bi izvr{io izbor jednog od dva predloèna vje{taka, pa bi u tom slu~aju bilo
ispravno odrediti i tre}u osobu koju nije predloìla nijedna od stranaka.
9
Iako novi zakon vi{e ne sadrì odredbu koja je predvi|ala da sud moè
ovlastiti zamoljeni sud da odredi vje{taka kada mu je povjereno izvo|enje
dokaza vje{ta~enjem, smatramo da bi se ovaj zadatak ipak mogao povjeriti
zamoljenom sudu, ako to stranke predlaù, jer strankama obi~no nisu poznati
vje{taci sa podru~ja drugog suda.
10
Protiv odluke suda kojom se odre|uju vje{tak, predmet i obim vje{ta~enja nije
dopu{tena àlba (~lan 159.).
^lan 149.
(1) Vje{ta~enje obavlja jedan vje{tak.
(2) Sud moè na prijedlog stranke odrediti vi{e vje{taka za razli~ite vrste
vje{ta~enja.
(3) Vje{taci se odre|uju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vje{taka za
odre|enu vrstu vje{ta~enja.
(4) Sloènija vje{ta~enja povjerit }e se prvenstveno stru~nim ustanovama kao
{to su bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i sli~no.
(5) Ako postoje ustanove za odre|ene vrste vje{ta~enja, kao {to su vje{ta~enje
la`nog novca, rukopisa, daktiloskopsko vje{ta~enje i sli~no, takva
vje{ta~enja povjerit }e se u prvom redu tim ustanovama.
274
Dok odredbe st. 3., 4. i 5. ovog ~lana nisu bitnije mijenjane u odnosu na
ranije zakonodavstvo (~l. 234. ranijeg ZPP-a FBiH i 252. ZPP-a RS), pravila iz
st. 1. i 2. sadrè zna~ajne novine. I ranije je vje{ta~enje u pravilu vr{io jedan
vje{tak, ali je kod sloènih vje{ta~enja moglo biti odre|eno dva ili vi{e vje{taka.
Prema novom zakonu, od pravila da vje{ta~enje obavlja jedan vje{tak nema
izuzetka, osim ako se radi o razli~itim vrstama vje{ta~enja. Treba napomenuti
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
da iz tog razloga nije preuzeta ni odredba ~lana 261. ZPP-a RS i 243. ZPP-a
FBiH koja je predvi|ala mogu}nost ponavljanja vje{ta~enja sa istim ili drugim
vje{tacima kada se njihovi nalazi i mi{ljenja bitno razilaze.
2
Stav 1. Odredba stava 1. jedna je od kontroverznijih odredbi novog zakona.

Ona predstavlja jedno od ograni~enja na~ela slobodne ocjene, odnosno slobodnog izbora dokaza. Jedno od obilje`ja ovog na~ela je da zakon ne obavezuje niti ograni~ava sud u pogledu dokaznih sredstava kojima se mogu
utvr|ivati odre|ene ~injenice. Ova zakonska odredba, me|utim, predvi|a da
sud ne moè radi utvr|ivanja odre|enih ~injenica odrediti vje{ta~enje od strane
dva vje{taka.
U osnovi novog rje{enja stoji na~elo ekonomi~nosti nastojanje da se postupak provede {to brè i sa {to manje tro{kova.
Uz to je zakonodavac nastojao ograni~iti upotrebu vje{taka kao dokaznog sredstva, jer se smatralo da je ona pretjerana u odnosu na prava drugih evropskih zemalja. Tako|e je cijenjeno da se sudovi u prevelikoj mjeri oslanjaju na
nalaze i mi{ljenja vje{taka, zasnivaju}i svoje odluke isklju~ivo na ovom dokazu
(v. Tematski izvje{taj VI, Svjedo~enje sudskih vje{taka: Upotreba i zloupotreba vje{ta~enja, Program procjene sudskog sistema Misije Ujedinjenih nacija u
Bosni i Hercegovini JSAP, novembar 2000, str. 22-25), pa se jedan od razloga ograni~enja iz stava 1. ovog ~lana moè na}i i u ovoj ~injenici.
Nesumnjivo je da u najve}em broju slu~ajeva za vr{enje vje{ta~enja nije

potrebno u~e{}e vi{e vje{taka, pa samo pravilo nije sporno. Me|utim, apsolutna nemogu}nost odstupanja od ovog pravila ~ini se krajnje nefleksibilnom.
Moè se ~ak postaviti pitanje ne dovodi li ovakav pristup do suprotnog efekta od onog koji se èlio posti}i. Naime, ako kod sloènijih vje{ta~enja jedna
od stranaka, po mi{ljenju suda, osnovano prigovara nalazu ili mi{ljenju
vje{taka, sud, prema ovom pravilu, ne}e imati mogu}nosti da sporne ~injenice
utvrdi na drugi na~in. U takvoj situaciji sud moè ili pokloniti vjeru nalazu
vje{taka, iako nije ubije|en u njenu ispravnost, ili }e relevantne ~injenice ostati neutvr|ene, pa }e odluka suda biti donesena na {tetu stranke koja snosi
teret dokazivanja, iako bi, eventualno, drugim vje{ta~enjem bilo mogu}e otkloniti sumnje u nalaz i mi{ljenje prvog vje{taka ili, naprotiv, do}i do druga~ijeg
nalaza i mi{ljenja. Sud, dakle, nema mogu}nosti da nalaz vje{taka podvrgne
provjeri ili kritici putem vje{ta~enja po drugom vje{taku, ~ak i kad bi to bilo
opravdano. îni nam se da se time sud, pri odlu~ivanju, ~ini jo{ vi{e zavisnim od vje{taka i njegovog mi{ljenja, jer nema mogu}nosti da, primjenom
na~ela slobodnog sudijskog uvjerenja, cijeni oba nalaza, te nakon njihove analize i upore|ivanja pokloni vjeru onome koji je zasnovan na pravilima logi~kog
razmi{ljanja.
Pravilo stava 1. predstavlja i jedno od ograni~enja raspravnog na~ela pa se i

u tom smislu postavlja pitanje njegove cjelishodnosti. Naime, napu{tanjem
istra`nog na~ela, teret dokazivanja koji snose stranke je uvelike oteàn. Stranke
su du`ne upotrijebiti sva sredstva koja im stoje na raspolaganju kako bi
dokazale svoje zahtjeve. Zato bi bilo nu`no strankama omogu}iti da se, radi
275
dokazivanja tvrdnji na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, koriste i ~injenicom

da u nauci, tehnici, kao i drugim djelatnostima, ~esto postoje razli~ita shvatanja o jednom istom pitanju, te da ovakva razli~ita mi{ljenja suprotstave pred
sudom, a da sud kona~no cijeni koje je od njih logi~nije i ispravnije. Me|utim,
prema odredbi stava 1. ovog ~lana, ako svaka od stranaka predlaè razli~itog
vje{taka radi utvr|ivanja istih okolnosti, sud }e, svojom odlukom da vje{ta~enje
obavi samo jedan od njih, drugu stranku onemogu}iti da svoj zahtijev potkrijepi nalazom i mi{ljenjem vje{taka.
7
Stav 2. Vi{e vje{taka moè biti angaòvano u jednoj istoj parnici ako se radi
o vje{ta~enju iz razli~itih oblasti, npr. ako je potrebno istovremeno izvr{iti i
vje{ta~enje od strane vje{taka saobra}ajne struke radi utvr|enja propusta
u~esnika u saobra}ajnoj nezgodi, te od strane vje{taka medicinske struke radi
utvr|ivanja intenziteta i trajanja fizi~kih i psihi~kih bolova i straha.
Stav 3. Odredba stava 3. predvi|a da se vje{taci odre|uju prvenstveno iz reda

imenovanih sudskih vje{taka, ali za vje{taka moè biti odre|eno i drugo lice
za koje sud smatra da raspolaè potrebnim stru~nim znanjem. I ranija je sudska praksa stajala na stanovi{tu da sud nije vezan za listu sudskih vje{taka,
nego moè po potrebi za vje{taka odrediti i drugu osobu (Vrhovni sud
Hrvatske, Rev. 1849/80 od 17.2.1981. godine, objavljeno u Dika - îzmi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 436). U
pravilu }e se vje{tak odrediti izvan liste imenovanih sudskih vje{taka ako za
odre|enu vrstu vje{ta~enja nema stalnog sudskog vje{taka, ako je on sprije~en
ili postoji opasnost od odga|anja. Me|utim, odstupanje od liste vje{taka mogu}e
je i ako neko lice ima bolje kvalifikacije, odnosno uè stru~no znanje za
vje{ta~enje u konkretnoj stvari, nego vje{taci sa liste. Rezultat ovakvog pristupa je da se vje{ta~enje povjerava najstru~nijem licu iz jedne oblasti, bez obzira da li se radi o imenovanom sudskom vje{taku ili ne. Na ovaj }e na~in sud
postupiti naro~ito ako su stranke saglasne u pogledu li~nosti vje{taka.
S druge strane, ~injenica da je nalaz i mi{ljenje izradio imenovani sudski

vje{tak nije od zna~aja, ako sud to vje{ta~enje nije odredio u konkretnom
predmetu. Zna~aj nalaza i mi{ljenja vje{taka u parnici ima samo nalaz i
mi{ljenje vje{taka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, bez obzira na to {to se radi o stalnom sudskom vje{taku. (@upanijski sud
u Bjelovaru G`-1473/98 od 4.11.1998. godine, objavljeno u Dika - îzmi},
10
Sud moè odrediti za vje{taka i osobu koja je dràvljanin druge dràve ako
takva osoba po propisima u Bosni i Hercegovini, moè biti imenovana za
stalnog sudskog vje{taka od strane nadle`nog tijela za imenovanje stalnih sudskih vje{taka. (Vrhovni sud FBiH broj Rev. 22/99 od 6.7.1999. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 2/99)
11
U ve}ini sistema drugih zemalja, unaprijed utvr|ene liste sudskih vje{taka nisu
poznate. I u na{em pravu, ~ini se, postoji tendencija da se ovom pitanju pristupi fleksibilnije, te da se dokazivanje stru~nosti i kredibiliteta vje{taka vr{i
na drugi na~in. Zakoni o krivi~nom postupku entiteta, tako, uop{te ne spo-
276
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
minju liste vje{taka, odnosno imenovane sudske vje{take, pa sud u tom pogledu ni~im nije vezan.
12
St. 4. i 5. Odre|ivanje vje{ta~enja od strane stru~nih ustanova (instituta, zavoda, laboratorija, fakulteta i sl.) predvi|ale su i odredbe ranije vaè}ih zakona
o parni~nom postupku, ali se novim zakonom izri~ito predvi|a da }e se to
~initi kod sloènih vje{ta~enja. Obi~no }e to biti slu~ajevi kada su za obavljanje odre|enog vje{ta~enja potrebna odre|ena tehni~ka sredstava i oprema
koje posjeduju samo takve ustanove.
13
Ako postoje ustanove za odre|ene vrste vje{ta~enja, kao {to su vje{ta~enje

la`nog novca, rukopisa, daktiloskopsko vje{ta~enje i sli~no, takva vje{ta~enja
povjerit }e se u prvom redu tim ustanovama.
14
Kada ustanova vr{i vje{ta~enje, pismeni nalaz i mi{ljenje obi~no sa~injava grupa
stru~njaka, a nalaz potpisuje i rukovodilac ustanove, dok se neko od stru~nih
lica iz te ustanove odre|uje da na raspravi pruì potrebna obja{njenja.
15
Triva zbog toga smatra da ~ak i kada se vje{ta~enje povjerava stru~noj

ustanovi, vje{tak moè biti samo fizi~ko lice, jer vje{ta~enje preduzimaju
~lanovi te ustanove. (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno
pravo, Zagreb, 1986., str. 435) U tom pravcu ide i sudska praksa: Kad je
vje{ta~enje povjereno stru~noj ustanovi, ona odre|uje jednu ili vi{e osoba koje
}e u njezino ime obaviti vje{ta~enje. (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 1001/90 od
11.9.1990., objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 434)
16
Raniji su zakonski propisi izri~ito predvi|ali da protiv rje{enja iz ovog ~lana

nije dozvoljena àlba. I iz odredbi novog zakona moè se izvu}i isti zaklju~ak,
jer pravilo iz ~lana 159. ovog zakona predvi|a da nije dozvoljena àlba protiv rje{enja kojima se odre|uju predmet i obim vje{ta~enja, kao i vje{tak koji
}e obaviti vje{ta~enje (rje{enja iz ~lana 148. i 150. Zakona). Kako se odluke iz
ovog ~lana odnose upravo na odre|ivanje vje{taka, to se podrazumijeva da
àlba protiv takvog rje{enja nije dozvoljena.
^lan 150.
Izvo|enje dokaza vje{ta~enjem odre|uje sud rje{enjem koje sadrì:
1) ime i prezime i zanimanje vje{taka,
2) predmet spora,
3) obim i predmet vje{ta~enja,
4) rok za podno{enje pismenog nalaza i mi{ljenja.
^lan 150. Zakona sadrì novu odredbu kojom se reguli{e sadràj rje{enja kojim
se odre|uje vje{ta~enje.
Odredba ~lana 94. ovog zakona predvi|a da }e se na kraju pripremnog ro~i{ta

odrediti koji }e se dokazi provoditi, pa se odredbom ~lana 150. detaljno re-
277
guli{e {ta treba da sadrì odluka suda kojom se odre|uje izvo|enje dokaza
vje{ta~enjem.
3
Stav 1. ta~ka 1. Rje{enjem o odre|ivanju vje{ta~enja odre|uje se najprije koji

}e vje{tak obaviti vje{ta~enje, pa zakon predvi|a navo|enje njegovog imena i
prezimena i zanimanja. U praksi se obi~no ne navodi zanimanje vje{taka, ve}
njegova struka, odnosno oblast za koju vje{ta~i (vje{tak gra|evinske struke,
finansijske struke itd.).
Stav 1. ta~ka 2. Predmet spora se u pravilu ne navodi u samoj izreci rje{enja,

ve} se, kao i kod svake sudske odluke, navodi u njegovom uvodu.
Stav 1. ta~ka 3. Od posebnog je zna~aja odre|ivanje predmeta i obima

vje{ta~enja, jer su u ranijoj praksi vje{taci vrlo ~esto pozivani samo da izvr{e
vje{ta~enje, bez posebnog odre|enja predmeta i obima (v. Ze~evi}, Komentar
Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 150). Neprecizno odre|ivanje predmeta i obima vje{ta~enja ili njihov potpuni izostanak, ~esto su rezultirali potrebom brojnih dopuna nalaza i mi{ljenja, a time i nepotrebnim
produènjem trajanja postupka. I u ranijoj sudskoj praksi se ovo smatralo propustom suda (Kod odre|ivanja ve{taka i naloga za ve{ta~enje sud je duàn
dati ve{taku konkretan nalog, a ne pau{alno re{enje o uvr|ivanju {tete, jer
takva vrsta ve{ta~enja ne predstavlja stru~nu pomo} sudu za re{avanje
konkretnog spora - Vi{i privredni sud Srbije P`-105/95, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000., str. 100), pa je novi zakon sada izri~ito propisao ovu obavezu.
Stav 1. ta~ka 4. ^lan 154. propisuje obavezu vje{taka da pismeni nalaz i

mi{ljenje uvijek dostavi sudu prije glavne rasprave. I ranije je ovo bila
uobi~ajena praksa, ali je zbog ~estih propusta vje{taka da sudu dostave nalaz
i mi{ljenje do glavne rasprave dolazilo do odga|anja rasprave. U~estala je bila
i praksa da se rasprava odgodi na neodre|eno vrijeme, dok vje{tak ne dostavi
nalaz i mi{ljenje, pa se de{avalo da vje{tak vje{ta~enje ne obavi ni za godinu
dana. Odatle i opredjeljenje zakonodavca da rok za izradu nalaza i mi{ljenja
propi{e kao obavezni element rje{enja o odre|ivanju vje{ta~enja. Iako se radi
o nesumnjivom pobolj{anju u pogledu efikasnosti postupka, smatramo da ipak
nije bilo neophodno isto pitanje regulisati na isti na~in na dva mjesta u zakonu.
(osim u ~lanu 150., obaveza odre|ivanja roka predvi|a se i u ~lanu 82. Zakona).
Prema odredbama novog zakona, rok za izradu nalaza i mi{ljenja ograni~en

je time {to se na pripremnom ro~i{tu odre|uje datum odràvanja glavne
rasprave, a vje{tak svoj nalaz i mi{ljenje mora dostaviti prije glavne rasprave,
i to u roku koji }e omogu}iti sudu da ga dostavi strankama bar osam dana
prije odràvanja glavne rasprave.
Rje{enje o vje{ta~enju donosi se, u pravilu, na kraju pripremnog ro~i{ta, zajedno sa rje{enjem iz ~lana 94. Zakona.
Ako vje{tak treba da razgleda neki predmet radi vje{ta~enja, a taj se predmet nalazi kod neke od stranaka, primjenjuju se odredbe o du`nosti predaje
278
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
isprava (~l. 134. i 135.), pa }e rje{enjem iz ovog ~lana sud naloìti stranci da
u odre|enom roku preda predmet sudu ili da vje{taku omogu}i da predmet
pregleda.
10
Protiv rje{enja iz ovog ~lana nije dopu{tena àlba (~lan 159.).

^lan 151.
(1) Vje{tak se uvijek poziva na ro~i{te za glavnu raspravu.
(2) Prepis rje{enja iz ~lana 150. ovog zakona dostavlja se vje{taku zajedno
sa pozivom na ro~i{te za glavnu raspravu.
(3) U pozivu }e sud upozoriti vje{taka da svoje mi{ljenje mora iznijeti savjesno i u skladu s pravilima nauke i vje{tine i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja nalaza i mi{ljenja u ostavljenom roku, odnosno neo pravdanog izostanka sa ro~i{ta i pravu na nagradu i naknadu tro{kova.
^lan 151. sadrì nove odredbe, s tim {to stav 3. ve}im dijelom odgovara ranijoj odredbi ~lana 257. ZPP-a RS i 239. ZPP-a FBiH.
Stav 1. Pravilo da se vje{tak uvijek poziva na glavnu raspravu izraz je na~ela

neposrednosti i usmenosti. Iako je vje{tak duàn svoj nalaz i mi{ljenje dostaviti u pismenoj formi prije glavne rasprave, izvo|enje dokaza vje{ta~enjem vr{i
se tako {to vje{tak usmeno iznosi svoj nalaz i mi{ljenje. Ovim se omogu}ava
strankama i sudu da postavljanjem pitanja i stavljanjem primjedbi na nalaz i
mi{ljenje od vje{taka traè razja{njenja, te eventualne ispravke i dopune
nalaza.
Istina je da kod jednostavnijih vje{ta~enja prisustvo vje{taka na glavnoj

raspravi nije neophodno ako nijedna stranka nema primjedbi niti pitanja za
vje{taka. Sud, me|utim, ne moè unaprijed pretpostaviti da li }e stranke prihvatiti nalaz vje{taka, te se zato ova odredba, iako je u praksi nai{la i na
odre|ene kritike, pokazala kao nu`na. Ipak, imaju}i u vidu da se iz pismenog
nalaza i mi{ljenja vje{taka nekada mogu utvrditi sve ~injenice koje su sud i
stranke èljeli utvrditi vje{ta~enjem, zakonodavac je u ~lanu 157. Zakona predvidio da }e se glavna rasprava odràti i ako vje{tak ne pristupi na ro~i{te.
U primjeni novog zakona postavilo se pitanje ko snosi tro{kove pristupa

vje{taka na ro~i{te ako stranka koja je predloìla vje{ta~enje nije zahtijevala
da se vje{tak pozove. Treba uzeti da prema novom zakonu izvo|enje dokaza
vje{ta~enjem podrazumijeva kako izradu pismenog nalaza i mi{ljenja tako i
njihovo izno{enje na ro~i{tu, pa sve te tro{kove snosi stranka koja je
vje{ta~enje predloìla, pod uslovom, naravno, da je posebnim propisima predvi|eno pravo vje{taka na naknadu za pristup na ro~i{te.
Stav 2. Zajedno sa pozivom za glavnu raspravu, vje{taku se dostavlja i rje{enje

kojim se odre|uje vje{ta~enje iz ~lana 150. ovog zakona. Kao {to je ve} nave-
279
deno, rje{enje o vje{ta~enju donosi se na pripremnom ro~i{tu, zajedno sa

rje{enjem iz ~lana 94. Zakona kojim se odre|uje koji }e se dokazi izvoditi na
glavnoj raspravi, te se vje{taku, umjesto posebnog rje{enja o vje{ta~enju, moè
dostaviti i zapisnik sa pripremnog ro~i{ta (v. komentar uz ~lan 82/3).
6
Stav 3. Poziv vje{taku za glavnu raspravu sadrì iste podatke kao i poziv
svjedoku (~lan 142. u vezi s ~lanom 161.), s tim {to se vje{tak u pozivu upozorava i na:
du`nost da svoje mi{ljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima nauke
i vje{tine;
du`nost vje{ta~enja, odnosno posljedice neopravdanog izostanka sa ro~i{ta,
kao i nedostavljanja nalaza i mi{ljenja u datom roku (odre|ivanje drugog vje{taka - ~lan 155. st. 1., te nov~ana kazna i naknada prouzrokovanih tro{kova strankama ~lan 411.);
pravo na nagradu i naknadu tro{kova (~lan 160.).
^lan 152.
(1) Vje{taci su du`ni odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mi{ljenje.
(2) Sud }e vje{taka na njegov zahtjev osloboditi du`nosti vje{ta~enja iz razlo ga iz kojih svjedok moè uskratiti svjedo~enje ili odgovor na pojedino
pitanje.
(3) Sud moè vje{taka na njegov zahtjev osloboditi du`nosti vje{ta~enja i iz
drugih opravdanih razloga. Oslobo|enje od du`nosti vje{ta~enja moè
traìti i ovla{teni zaposlenik organa ili pravne osobe u kojoj vje{tak radi.
Zakonodavac u ~lan 152. nije unio bilo kakve izmjene u odnosu na ranije
odredbe ~lana 235. ZPP-a FBiH i ~lana 253. ranijeg ZPP-a RS.
Stav 1. Svako lice koje po ocjeni suda ima stru~no znanje potrebno da izvr{i
odre|eno vje{ta~enje moè biti odre|eno za vje{taka. To je lice du`no i izvr{iti
vje{ta~enje, tj. odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mi{ljenje.
Vje{tak koji se ne odazove pozivu suda ili bez opravdanog razloga odbije
vje{ta~iti bi}e ka`njen kaznom iz ~lana 411. ovog zakona, ali, za razliku od
svjedoka, ne moè biti prisilno doveden niti mu moè biti odre|ena kazna
zatvora. Odredba ~lana 411. predvi|a i mogu}nost da sud, na zahtjev stranke,
vje{taku naredi da stranci naknadi tro{kove koje joj je prouzrokovao svojim
neopravdanim nedolaskom, nedostavljanjem nalaza i mi{ljenja, ili odbijanjem
da svjedo~i.
Du`nost odazivanja pozivu suda odnosi se i na ona lica koja smatraju da ne

raspolaù znanjem ili sredstvima potrebnim za vje{ta~enje, kao i koja smatraju da zbog drugih razloga nisu du`na vje{ta~iti jer }e odluku o opravdanosti tih razloga naknadno donijeti sud. U navedenim slu~ajevima, vje{tak bi
morao sud obavijestiti o razlozima nemogu}nosti da vje{ta~i odmah po prije-
280
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
mu rje{enja o odre|ivanju vje{ta~enja, odnosno odmah po saznanju za razloge

za osloba|anje od du`nosti vje{ta~enja.
5
Du`nost vje{ta~enja podrazumijeva i du`nost vje{taka da nalaz iznese savjesno i u skladu s pravilima nauke i vje{tine (v. ~lan 151/6), te, kao i svjedoci, da govori istinu i ni{ta ne pre{uti o svom znanju o predmetu vje{ta~enja.
Davanje la`nog iskaza vje{taka predstavlja krivi~no djelo (~l. 348 KZ FBiH i
365. KZ RS). Iskaz odnosno nalaz vje{taka bi se smatrao la`nim ako se u
njemu ne navede sve {to je vje{tak zapazio ili na{ao pregledom stvari ili ako
je naveo da je na{ao ili zapazio ne{to {to ne postoji, kao i ako u svom
stru~nom mi{ljenju, protivno svojoj savjesti i poznavanju pravila nauke ili
vje{tine, izvede nepravilne zaklju~ke. (v. Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o
Stavovi 2. i 3. propisuju razloge iz kojih vje{tak, na njegov zahtjev ili zahtjev

organizacije u kojoj je zaposlen, moè biti oslobo|en du`nosti vje{ta~enja.
Odredba stava 2. upu}uje na razloge iz kojih svjedok moè uskratiti

svjedo~enje ili odgovor na pojedina pitanja (~l. 139. i 140.). Za razliku od
svjedoka, me|utim, vje{tak ne moè, iz razloga navedenih u ~lanu 140.
Zakona, traìti da bude oslobo|en davanja nalaza samo u dijelu postavljenog
zadatka. Ako takvi razlozi postoje, sud }e vje{taka u potpunosti osloboditi
du`nosti vje{ta~enja.
Druge opravdane razloge za oslobo|enje od du`nosti vje{ta~enja (stav 3.)

mogu predstavljati zauzetost, bolest, odlazak na duì godi{nji odmor, neposjedovanje uè stru~nosti koja se traì za konkretno vje{ta~enje i sli~no.
Ako na|e da postoje razlozi za oslobo|enje od du`nosti vje{ta~enja, sud }e

odrediti nekog drugog vje{taka. Imaju}i u vidu da vje{taka predlaù stranke,
upitno je da li je sud u takvom slu~aju duàn od stranaka traìti izja{njenje
ili moè sam odrediti novog vje{taka. Ako stranke ni prilikom prvobitnog
odre|ivanja vje{taka nisu postigle saglasnost, pa je odluku o odre|ivanju
vje{taka donio sud, tada izja{njenje stranaka ne bi bilo neophodno. U drugim
slu~ajevima bi bilo cjelishodno ponovo zatraìti od stranke koja je predloìla
vje{ta~enje da predloì drugog vje{taka, kao i od protivne stranke da se o
tome izjasni. Me|utim, smatramo da bi se od ovog pravila moglo odstupiti
ako to nalaù razlozi procesne ekonomije (tj. ako zbog izja{njenja stranaka ne
bi bilo mogu}e obaviti vje{ta~enje prije odràvanja glavne rasprave).
10
Po{to su vje{taci obi~no lica koja su u stalnom radnom odnosu, oslobo|enje

od du`nosti vje{ta~enja moè traìti i ovla{teni radnik pravnog lica u kojem
vje{tak radi ako je vje{tak sprije~en prihvatiti vje{ta~enje zbog poslova u
ustanovi u kojoj radi.
11
U pogledu prava na àlbu protiv ovog rje{enja vidi komentar uz ~lan 159/3.
281
^lan 153.
(1) Vje{tak }e biti izuzet iz istih razloga iz kojih moè biti izuzet sudija, ali
se izuzetno za vje{taka moè uzeti i osoba koja je ranije bila saslu{ana
kao svjedok.
(2) Stranka je du`na podnijeti zahtjev za izuze}e vje{taka ~im sazna da postoji razlog za izuze}e, a najkasnije prije po~etka izvo|enja dokaza vje{ta~enjem.
(3) U zahtjevu za izuze}e vje{taka stranka je du`na navesti okolnosti na koji ma temelji svoj zahtjev za izuze}e.
(4) O zahtjevu za izuze}e odlu~uje sud.
(5) Protiv rje{enja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuze}e nije dopu{tena
posebna àlba.
(6) Ako je stranka saznala za razlog za izuze}e poslije obavljenog vje{ta~enja
i prigovara vje{ta~enju iz tog razloga, sud }e postupiti kao da je zahtjev
za izuze}e stavljen prije obavljenog vje{ta~enja.
1
^lanovi 236. ranijeg ZPP-a FBiH i 254. ranijeg ZPP-a RS preuzeti su u ovoj
odredbi, s odre|enim manjim izmjenama. U stavu 1. nagla{ava se da se samo
izuzetno za vje{taka moè uzeti osoba koja je ranije bila saslu{ana kao svjedok. U stavu 2. brisana je druga re~enica koja je predvi|ala da je stranka
du`na izjasniti se o izuze}u prilikom njenog saslu{anja o osobi vje{taka, prije
odre|ivanja vje{taka. Stranka, naime, moè saznati za izuze}e i poslije
saslu{anja odnosno izja{njenja, a i postoje}a odredba je dovoljno odre|ena u
pogledu vremena u kojem se moè traìti izuze}e. U stavu 4. izostavljena je,
tako|e, druga re~enica kojom je bilo propisano da o zahtjevu za izuze}e moè
odlu~ivati zamoljeni sudija ako mu je povjereno izvo|enje dokaza vje{ta~enjem. U stavu 5. ranijim je pravilom bilo odre|eno da protiv rje{enja kojim
se prihvata zahtjev za izuze}e nije dopu{tena àlba uop{te, a protiv rje{enja
kojim se ovaj zahtjev odbija nije dopu{tena posebna àlba. Prema novoj odredbi, protiv oba rje{enja mogu}e je izjaviti àlbu zajedno sa àlbom protiv
kona~ne odluke.
Stav 1. Dok se odredba ~lana 152. odnosi na zahtjev za izuze}e odnosno

oslobo|enje od du`nosti vje{ta~enja koji podnosi sam vje{tak, ovaj ~lan reguli{e
mogu}nost izuze}a vje{taka na zahtjev stranaka, obezbje|uju}i tako nepristrasnost vje{taka. Iako je vje{tak samo jedno od dokaznih sredstava, njegov je
stvarni uticaj na presu|enje tako veliki da zakon predvi|a njegovo izuze}e iz
istih razloga iz kojih je propisano za sudiju (v. Pozni}, Gra|ansko procesno
pravo, Beograd, 1989., str. 271).
Razlozi za izuze}e vje{taka isti su kao i razlozi za izuze}e sudije, predvi|eni

u ~lanu 357. Zakona. Za razliku od sudije, koji ne moè suditi ako je u istom
predmetu bio saslu{an kao svjedok, vje{tak u izuzetnim slu~ajevima moè biti
angaòvan ~ak i u takvoj situaciji. Me|utim, imaju}i u vidu da su vje{taci u
282
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
pravilu zamjenljivi, po{to su rijetki slu~ajevi u kojima bi samo jedan vje{tak

mogao obaviti vje{ta~enje jer samo on posjeduje stru~no znanje iz odre|ene
oblasti, u pravilu se moè izbje}i da se jedno lice u istom postupku pojavi
u ulozi i svjedoka i vje{taka.
4
Stranka se ne moè pozivati na nedovoljnu stru~nost vje{taka kao razlog za

njegovo izuze}e.
Okolnost da je jedna od stranaka prije odre|ivanja vje{taka u postupku

angaòvala tog istog vje{taka nije razlog za njegovo izuze}e. Za vje{taka sud
moè odrediti i osobu koju je jedna od stranaka bila prethodno angaìrala
da utvrdi odre|ene ~injenice. (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 2265/85 od
27.2.1986. godine, objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 439)
Stav 2. i stav 6. Rok za podno{enje zahtjeva za izuze}e odre|en je odredbama st. 2. i 6. ovog ~lana. Odredba stava 2. propisuje da je stranka du`na
zahtjev za izuze}e staviti u {to ranijoj fazi postupka, tj. ~im sazna za razloge
za izuze}e. Ovakav zahtjev moè se staviti najkasnije do po~etka izvo|enja
dokaza vje{ta~enjem.
Ako stranka, me|utim, sazna da postoje razlozi za izuze}e tek nakon {to je
vje{ta~enje ve} obavljeno, moè prigovoriti vje{ta~enju iz tog razloga, pa }e
sud postupiti na isti na~in kao da je podnesen zahtjev za izuze}e prije obavljenog vje{ta~enja (stav 6.).
Stav 3. Stranka mora svoj zahtjev za izuze}e obrazloìti, tj. navesti razloge
na koje se poziva, kako bi sud mogao ispitati osnovanost tog zahtjeva.
Stav 4. Sud }e prilikom odlu~ivanja o zahtjevu za izuze}e ispitati njegovu

osnovanost. Ako je potrebno da provjeri navode stranke iznesene u zahtjevu,
sud to moè u~initi na isti na~in kao {to to ~ini povodom zahtjeva za izuze}e
sudije saslu{anjem vje{taka ~ije se izuze}e traì, a po potrebi i obavljanjem
drugih izvi|aja (~lan 359. st. 4.).
10
Stav 5. Protiv rje{enja kojim se odlu~uje o zahtjevu za izuze}e, bilo da se on

usvaja ili odbija, nije dopu{tena posebna àlba, ali se ono moè pobijati u
àlbi protiv kona~ne odluke.
^lan 154.
(1) Vje{tak svoj pismeni nalaz i mi{ljenje uvijek dostavlja sudu prije rasprave,
ukoliko sud ne odredi druga~ije.
(2) Vje{tak mora uvijek obrazloìti svoje mi{ljenje.
Dosada{njim odredbama ~lana 242. ZPP-a FBiH i 260. ZPP-a RS bilo je

propisano da }e sud odrediti da li }e vje{tak iznijeti svoj nalaz i mi{ljenje
283
samo usmeno, ili }e ih podnijeti pismeno prije rasprave. Nova odredba kao
pravilo uvodi dostavljanje pismenog nalaza ili mi{ljenja, a samo izuzetno sud
moè odrediti druga~ije. Stav 2. ovog ~lana ostao je isti. Raniji stav 3. navedenih ~lanova predvi|ao je da }e se po mogu}nosti nalaz i mi{ljenje dostaviti strankama prije ro~i{ta, dok je u novom zakonu ta odredbe izdvojena u
poseban ~lan 156. kojim se predvi|a da se nalaz i mi{ljenje uvijek dostavljaju strankama osam dana prije glavne rasprave.
2
Stav 1. propisuje obavezu vje{taka da uvijek izradi nalaz i mi{ljenje u pismenoj formi, te da ih dostavi sudu prije rasprave, osim u slu~ajevima u kojima je sud odredio ne{to drugo.
I u dosada{njoj je praksi vje{tak gotovo redovno podnosio pismeni nalaz i

mi{ljenje, pa izmjena zakonskog teksta ne dovodi do neke posebne promjene
u praksi.
Mogu}nost da sud postupi i druga~ije zna~i da bi sud eventualno mogao

odrediti da vje{tak svoj nalaz i mi{ljenje dostavi tek na glavnoj raspravi, bilo
u pismenoj formi, bilo da ih izloì usmeno. Radi se o izuzetku kojem bi sud
mogao pribje}i samo u situacijama koje to opravdavaju, npr. ako to nalaù
razlozi hitnosti, a obje su stranke s tim saglasne, jer smatraju da }e se na
nalaz i mi{ljenje mo}i izjasniti i ako sa njim budu upoznati tek na glavnoj
raspravi. U protivnom bi se ovom odredbom dovelo u pitanje pravo stranaka da raspravljaju, jer bi im fakti~ki bilo onemogu}eno da se upoznaju sa
nalazom i mi{ljenjem vje{taka i o njemu se izjasne.
Stav 2. Vje{tak je u svakom slu~aju duàn svoje mi{ljenje obrazloìti, bilo da

ga iznosi pismeno ili usmeno. Vje{tak je, dakle, duàn sudu iznijeti i metode
kojima se sluìo pri zapaànju ~injenica, te pravila nauke ili vje{tine koja je
primijenio. Ova du`nost vje{taka da da obrazloènje svog mi{ljenja odraz je
prava suda i stranaka da rad vje{taka podvrgnu analizi i kritici. (Vrhovni sud
Srbije, Rev. 571/78)
^lan 155.
(1) Ako vje{tak ne dostavi nalaz i mi{ljenje u ostavljenom roku, sud }e,
nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne,
odrediti drugog vje{taka.
(2) Ako vje{tak dostavi nalaz ili mi{ljenje koji su nejasni, nepotpuni ili pro tivrje~ni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud }e pozvati vje{taka da
ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza
i mi{ljenja.
(3) Ukoliko vje{tak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz
i mi{ljenje, sud }e, uz prethodno izja{njenje stranaka, odrediti drugog
vje{taka.
284
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredbe ~lana 155. Zakona reguli{u na~in na koji sud postupa kada vje{tak
dostavi nalaz i mi{ljenje koji su nejasni ili nepotpuni ili ih uop{te ne dostavi
u ostavljenom roku. Raniji ~l. 243. ZPP-a FBiH i 261. ZPP-a RS sadràvali su
sli~ne odredbe, ali su se one ve}im dijelom odnosile na postupak kada su
nalazi vi{e vje{taka me|usobno protivrje~ni.
Stav 1. odre|uje na koji na~in }e sud postupiti ako vje{tak ne dostavi nalaz
i mi{ljenje u ostavljenom roku. Sud }e o ovom propustu vje{taka obavijestiti
stranke, te ih pozvati da se o tome izjasne. Zakonskim tekstom nije precizno
odre|eno o ~emu stranke treba da se izjasne: logi~no bi bilo za pretpostaviti
da stranke mogu predloìti da se vje{taku ostavi naknadni rok, kao i da mogu
predloìti drugog vje{taka. Nakon prijema izja{njenja stranaka, sud }e odrediti drugog vje{taka u skladu sa odredbom ~lana 147. ovog zakona ako su
se stranke sporazumjele o osobi drugog vje{taka tog }e vje{taka i odrediti, a
ako ne, vje{taka }e izabrati i odrediti sam sud.
Iako zakon izri~ito predvi|a da }e se stranke o odre|ivanju drugog vje{taka

izjasniti pismeno, jasno je da one to mogu u~initi i usmeno na raspravi ukoliko je u me|uvremenu odràna glavna rasprava.
Zakon ni{ta ne odre|uje o razlozima iz kojih vje{tak nije postupio po nalogu

suda u ostavljenom roku (v. Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 154). Iako bi, nesumnjivo, bilo ispravnije to izri~ito
predvidjeti, smatramo da se moè uzeti da, ako je vje{tak obavijestio sud o
razlozima nedostavljanja nalaza, pa sud na|e da su ti razlozi opravdani (npr.
zbog bolesti, sloènosti vje{ta~enja, privremene nedostupnosti odre|enih
podataka neophodnih za vje{ta~enje i sl.), a ne}e dovesti do neprimjerenog
produènja postupka (npr. duè odsustvo iz zemlje ili te{ka bolest), treba
produìti rok za vje{ta~enje i o tome obavijestiti stranke.
S druge strane, ako sud na|e da razlog nedostavljanja nalaza nije opravdan,
postupi}e u skladu s odredbom ovog stava. Na isti na~in sud treba postupiti i ako ga vje{tak nije obavijestio o razlogu nedostavljanja nalaza, jer sud nije
duàn sam poku{avati da utvrdi te razloge.
Stav 2. Ako su nalaz ili mi{ljenje nejasni, nepotpuni ili protivrje~ni, sud }e
pozvati vje{taka da ih dopuni ili ispravi, uz napomenu o tome u kojem je
smislu potrebno izvr{iti dopunu ili ispravku, te }e mu za to ostaviti naknadan
rok.
Zakon ne daje izri~it odgovor na pitanje o na~inu na koji }e sud postupiti

ako se na samoj glavnoj raspravi na osnovu primjedbi stranaka,, utvrdi da je
nalaz nepotpun ili protivrje~an. Ako se vje{tak na ove primjedbe ne moè
izjasniti na samoj glavnoj raspravi, sud bi, na zahtjev stranke, morao naloìti
vje{taku da dostavi pismenu dopunu ili ispravku, te bi to bio opravdan razlog
za odlaganje u smislu ~lana 112. st. 1. ta~ka 2. U tom slu~aju, ponovo bi trebalo odrediti rok za dostavu dopune ili ispravke nalaza, imaju}i u vidu da
one, kao i prvobitni nalaz, moraju biti dostavljene strankama najmanje osam
dana prije odràvanja sljede}eg ro~i{ta za glavnu raspravu.
285
Ovakav bi se zaklju~ak mogao izvu}i i iz dosada{nje sudske prakse, koja

nepodijeljeno stoji na stanovi{tu da se vje{tak mora pozvati da se izjasni o
primjedbama koje je stranka dala na njegov nalaz:
Ako parni~ni sud propusti da pozove ve{taka da se izjasni na primedbe

stranke na dati stru~ni nalaz, onda stoji ~injenica nepotpuno utvr|enog
~injeni~nog stanja. (Vi{i privredni sud Vojvodine P`-1123/74, objavljeno u
Ral~i} - Tanaskovi}, Zakon o parni~nom postupku sa komentarom, sudskom
praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 442)
Stranci je onemogu}eno raspravljanje pred sudom kad njezini prigovori
na nalaz i mi{ljenje vje{taka nisu dostavljeni vje{taku, niti je on o njima
saslu{an na glavnoj raspravi. (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 1614/85 od
13.11.1985. godine, objavljeno u Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom
postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 446)
Propu{tanjem da od vje{taka zatraì da se na traènje stranke izjasni o
odre|enoj odlu~noj okolnosti u svezi s njegovim nalazom i mi{ljenjem, sud
toj stranci onemogu}uje raspravljanje pred sudom (Vrhovni sud Hrvatske Rev.
3073/90 od 13.1.1991. godine, objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona o
Ne moè se stranka pozivati na manjkavost vje{ta~enja samo zbog
ra~unske gre{ke u osnovnom nalazu, ako je sudski vje{tak, postupaju}i po
primjedbi protivne stranke na nalaz vje{taka tu gre{ku otklonio u dopunskom
nalazu. Bitno je da je dopunski nalaz dostavljen strankama na izja{njenje
povodom ove ra~unske gre{ke i da je od suda ispravka prihva}ena (Vrhovni
privredni sud Srbije Sl-1289/73, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 102)
8
Stav 3. Ako vje{tak ne postupi po pozivu suda iz stava 2., sud }e postupiti
kao da nalaz nije ni dostavljen, tj. odredi}e drugog vje{taka.
U svakom od slu~ajeva koje predvi|a ovaj ~lan vjerovatno }e do}i do odgode

ili odlaganja ro~i{ta za glavnu raspravu usljed nedostatka nalaza i mi{ljenja
vje{taka.
^lan 156.
Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mi{ljenje vje{taka najmanje osam
dana prije ro~i{ta za glavnu raspravu.
Odredba ~lana 156. je nova, s tim {to je i ranija odredba stava 3. ~lana 260. ZPPa RS odnosno 242. ZPP-a FBiH predvi|ala da }e sud, po mogu}nosti, dostaviti
strankama pismeni nalaz i mi{ljenje prije ro~i{ta na kome }e se o njima raspravljati.
^lan 154. predvi|a da vje{tak u pravilu uvijek dostavlja svoj pismeni nalaz
i mi{ljenje sudu u roku koji sud odredi. Nakon {to primi nalaz i mi{ljenje,
286
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
sud }e ga dostaviti strankama prije glavne rasprave, i to najmanje osam dana.

Sud, dakle, ve} prilikom odre|ivanja roka koji se ostavlja vje{taku za izradu
nalaza i mi{ljenja mora imati u vidu odredbu ovog ~lana. (Ovo je i izri~ito
predvi|eno odredbom ~lana 82. st. 2.)
3
Svrha ove odredbe je da se strankama omogu}i da se upoznaju s rezultatima vje{ta~enja, da se pripreme za raspravljanje o njima na glavnoj raspravi,
kao i da pripreme eventualna pitanja za vje{taka radi razja{njenja i dopune
nalaza i mi{ljenja.
Okolnost {to parni~na stranka nije obavije{tena o vremenu i mjestu medicinskog vje{ta~enja van ro~i{ta za glavnu raspravu ne predstavlja bitnu
povredu odredaba parni~nog postupka, jer joj time nije onemogu}eno raspravljanje pred sudom o rezultatima vje{ta~enja. (Vrhovni sud BiH, Rev. 522/88
od 13.10.1988)
Strana koja prigovara nalazu vje{taka, du`na je da stavi odre|ene
konkretne primjedbe, a nije dovoljno da prigovori samo uop{teno. Navod
stranke da je iskaz vje{taka nestru~an je nedovoljan, jer se time ne dokazuje, niti iznosi o ~emu se smatra da je nalaz nestru~an. Izja{njenje o nalazu
vje{taka mora biti izri~ito opredijeljeno i u njemu ta~no navedeno u ~emu
se sastoji nestru~nost nalaza. (Vi{i privredni sud Vojvodine P`-1281/74, objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog
4
Ukoliko sud, u smislu izuzetka iz ~lana 154. st. 1., odredi da vje{tak ne}e
dostavljati pismeni nalaz i mi{ljenje prije rasprave, ova odredba se, naravno,
ne primjenjuje.
^lan 157.
(1) Ro~i{te za glavnu raspravu }e se odràti i ako vje{tak ne pristupi na
glavnu raspravu.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, sud moè na prijedlog stranke odloìti
raspravu i zakazati novo ro~i{te na koje }e ponovo pozvati vje{taka, ako
utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi neophodno radi razja{njenja
ili dopune nalaza i mi{ljenja.
Nova odredba ~lana 157. reguli{e na~in na koji sud postupa ako vje{tak ne
pristupi na glavnu raspravu.
Stav 1. Kako bi se strankama i sudu omogu}ilo da od vje{taka traè eventualna razja{njenja, dopune ili ispravke njegovog pismenog nalaza i mi{ljenja,
pravilom iz ~lana 151. propisano je da se vje{tak uvijek poziva na glavnu
raspravu. Budu}i da, prije odràvanja same rasprave, sud ne moè znati da
li }e stranke imati primjedbi na nalaz i mi{ljenje vje{taka, ili traìti njihovo
razja{njenje ili dopune, predvi|eno je obavezno pozivanje vje{taka u svakom
287
slu~aju. Me|utim, ukoliko vje{tak ne pristupi na glavnu raspravu, a na samoj

raspravi se utvrdi da su nalaz i mi{ljenje jasni, potpuni i konzistentni, te da
stranke nemaju primjedbi na njih, niti pitanja za vje{taka, bilo bi protivno
na~elu procesne ekonomije odlagati raspravu. Zato se predvi|a da se glavna
rasprava moè odràti i u odsustvu vje{taka.
3
U tom slu~aju, umjesto usmenog izlaganja nalaza i mi{ljenja od strane vje{taka,

ovaj dokaz se izvodi ~itanjem pismenog nalaza i mi{ljenja od strane suda.
Stav 2. Ukoliko, me|utim, jedna ili obje stranke predlaù da se vje{tak ipak
saslu{a, a sud utvrdi da su razja{njenje ili dopuna nalaza neophodni, u skladu
sa odredbom ~lana 112. st. 1. ta~ka 1., odloì}e raspravu, zakazati novo ro~i{te,
na koje }e ponovo pozvati vje{taka, i istovremeno, ako je izostanak vje{taka
neopravdan, izre}i kaznu zbog nepristupanja na ro~i{te u skladu s odredbom
~lana 411. ovog zakona.
Iz odredbe stava 2. ovog ~lana, kao i iz op{te odredbe o odlaganju glavne

rasprave (~lan 112.), proizilazi da sud, i ako bi od vje{taka èlio traìti odre|ena razja{njenja ili dopune, ne bi mogao po slu`benoj du`nosti, bez prijedloga stranke, odloìti ro~i{te radi ponovnog pozivanja vje{taka.
^lan 158.
Sud }e vje{taku dopustiti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja
strankama i drugim vje{tacima u vezi predmeta vje{ta~enja.
Odredba ~lana 158. sadrì odre|ene izmjene u odnosu na dosada{nje odredbe

~l. 241. st. 2. ranijeg ZPP-a FBiH i 259. st. 2. ranijeg ZPP-a RS (v. komentar
uz ovaj ~lan pod 4, 5 i 6).
Vje{tak mora biti u mogu}nosti da stvori sveobuhvatnu sliku o predmetu

spora kako bi mogao sudu pomo}i da utvrdi odnosno razjasni odre|ene
~injenice.
Zbog toga se vje{taku dozvoljava razmatranje spisa predmeta. Vje{taku se u

praksi uvijek daje spis na razmatranje, jer samo rje{enje o vje{ta~enju obi~no
ne sadrì dovoljno podataka o predmetu spora. Me|utim, uvid u spis je
od naro~itog zna~aja kada se nalaz i mi{ljenje ne mogu dati na osnovu
pregleda stvari odnosno lica mjesta, jer stvari i tragovi vi{e ne postoje, ve}
na osnovu pismenih dokaza, iskaza svjedoka ili stranaka, koji se nalaze u
spisu.
Iz istog razloga predvi|a se i ovla{tenje vje{taka da strankama postavlja pitanja, a time i du`nost stranaka da vje{taku daju potrebna razja{njenja.
Ako je u predmetu odre|eno vje{ta~enje iz razli~itih oblasti od strane dva ili

vi{e vje{taka, oni mogu jedan od drugog traìti razja{njenja neophodna za
izradu njihovog nalaza i mi{ljenja.
288
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Za razliku od ranijih procesnih zakona, nova odredba ne predvi|a vi{e

mogu}nost izvo|enja novih dokaza da bi se utvrdile okolnosti koje su od
va`nosti za stvaranje mi{ljenja vje{taka. Ako bi vje{tak u svom nalazu i mi{ljenju ukazao da ne raspolaè odre|enim ~injenicama koje su mu neophodne,
moglo bi se eventualno dopustiti strankama da u skladu s odredbom ~lana
102. ovog zakona naknadno predloè izvo|enje novih dokaza radi utvr|ivanja tih ~injenica, ali sud sam ne bi mogao odre|ivati izvo|enje novih dokaza.
^lan 159.
Protiv rje{enja suda iz ~l. 148., 150., 152. i 155. ovog zakona, nije
dopu{tena àlba.
Odredba ~lana 159. propisuje protiv kojih odluka suda iz odjeljka o vje{tacima nije dopu{tena àlba. I u dosada vaè}em parni~nom procesnom zakonodavstvu postojala je ovakva odredba (~lan 244. ZPP-a FBiH i 262. ZPP-a RS),
ali se u novom zakonu, usljed izmjena u drugim ~lanovima ovog odjeljka,
upu}uje na druge odredbe, odnosno druge odluke suda protiv kojih àlba nije
dozvoljena.
Radi se o rje{enjima kojima sud:

odre|uje vje{ta~enje, tj. odre|uje predmet, obim, i osobu vje{taka - ~l.
148. i 150.;
odlu~uje o zahtjevu za oslobo|enje od du`nosti vje{ta~enja (152.);
poziva vje{taka da dopuni ili ispravi svoj nalaz i mi{ljenje ili odre|uje
drugog vje{taka u slu~aju nedostavljanja nalaza i mi{ljenja, ili dopune ili

ispravke nalaza i mi{ljenja (155.).
U pogledu prava na àlbu protiv rje{enja iz ~lana 152. odredbe zakona su

nejasne i kontradiktorne. Naime, odredba ~lana 159. predvi|a da àlba protiv
tog rje{enja nije dopu{tena. Me|utim, odredba ~lana 413. Zakona propisuje da
àlba protiv rje{enja, kojim se vje{taku izri~e nov~ana kazna ne zadràva
izvr{enje rje{enja osim ako se u toj àlbi pobija i odluka suda kojom nisu
usvojeni razlozi vje{taka za uskra}ivanje vje{ta~enja. Time se, dakle, podrazumijeva da vje{tak ima pravo àlbe protiv odluke iz ~lana 152., i to zajedno
sa àlbom protiv rje{enja o nov~anoj kazni. (Prema dosada{njim odredbama,
protiv ovog rje{enja bila je dozvoljena posebna àlba.)
Stranke, s druge strane, nemaju pravo àlbe na rje{enje kojim se usvaja ili
odbija zahtjev za oslobo|enje vje{taka od du`nosti vje{ta~enja. Odredba ~lana
161. Zakona, istina, upu}uje na shodnu primjenu odredaba o svjedocima, a te
odredbe propisuju da je àlba protiv rje{enja o opravdanosti razloga za
uskra}ivanje svjedo~enja ili odgovora na pojedina pitanja strankama dozvoljena u àlbi na kona~nu odluku. Me|utim, odredba ~lana 159. izri~ito isklju~uje
pravo na àlbu. Kako zakon propisuje da se odredbe o svjedocima shodno
primjenjuju na vje{take samo ako nije druga~ije predvi|eno odredbama ovog
poglavlja, ima se primijeniti odredba ~lana 159. ovog zakona, iako nije sasvim
razumljivo opredjeljenje zakonodavca da napravi ovakvu distinkciju izme|u
289
rje{enja koje se odnose na uskra}ivanje svjedo~enja odnosno uskra}ivanje

vje{ta~enja.
^lan 160.
Vje{tak ima pravo na naknadu putnih tro{kova, tro{kova za prehranu i
preno}i{te i tro{kova vje{ta~enja, te pravo na razumnu nagradu za obavljeno vje{ta~enje.
1
Odredbom ~lana 160., za razliku od ranijih odredbi ~lana 238. ZPP-a FBiH i 256.
ZPP-a RS, isklju~eno je pravo vje{taka na naknadu izgubljene zarade, jer se smatralo da vje{tak moè imati pravo ili na naknadu izgubljene zarade ili na nagradu, ali ne na obadvoje. Nova odredba tako|e govori o razumnoj nagradi.
Vje{tak ima pravo na naknadu svih tro{kova koje je imao povodom

vje{ta~enja. Ovi tro{kovi obuhvataju putne tro{kove, te tro{kove prehrane i
preno}i{ta koje je vje{tak imao povodom pristupa na glavnu raspravu, kao i
tro{kove vje{ta~enja. Pod tro{kovima vje{ta~enja podrazumijevaju se izdaci za
upotrebu tehni~kih instrumenata, tro{kovi izrade i umnoàvanja nalaza i
mi{ljenja, tro{kovi prevoza do mjesta vje{ta~enja i sl.
Budu}i da vje{tak vje{ta~enje obavlja po nalogu suda, ima pravo i na razumnu nagradu za izvr{enu uslugu. Primjerenost nagrade koju potraùje vje{tak
cijeni sud.
Kad je sud povjerio vje{ta~enje stru~noj ustanovi (...) onda se nagrada

i tro{kovi za izvr{eno vje{ta~enje ispla}uju ustanovi, jer u odnosu na sud kao
sudionik u postupku pojavljuje se samo ustanova. (Vrhovni sud Vojvodine
G`-346/81)
4
Vje{tak naknadu i nagradu mora traìti odmah nakon obavljenog vje{ta~enja,

ina~e gubi pravo na njih (v. ~lan 146. st. 2. koji se primjenjuje na osnovu
~lana 161.).
Sud je duàn, u pozivu za glavnu raspravu, odnosno uz dostavljanje rje{enja

o vje{ta~enju, vje{taka upozoriti na njegovo pravo na naknadu tro{kova i
naknadu (~lan 151. st. 3.), kao i na rok u kojem ih moè zahtijevati. (~lan
146. st. 2.).
Sud }e, u pravilu, prije odre|ivanja vje{ta~enja naloìti stranci koja je

vje{ta~enje predloìla da na ime ovih tro{kova uplati predujam, pa }e se sredstva naknade tro{kova i nagrade vje{taka isplatiti iz tog predujma (~lan 385.
st. 1., te shodna primjena ~lana 146. st. 3.). Sud }e odustati od izvo|enja
dokaza vje{ta~enjem ako stranka ne poloì iznos potreban za podmirenje
tro{kova u roku koji odredi sud (385. stav 3.).
U ranijoj se praksi postavljalo pitanje predujma tro{kova kada sud po

slu`benoj du`nosti odredi izvo|enje vje{ta~enja. Ovo pitanje nije vi{e aktuel-
290
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
no, osim u slu~ajevima kada sud odre|uje izvo|enje dokaza radi sumnje da
se radi o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati. Sud }e u takvom
slu~aju naloìti jednoj ili objema strankama da poloè iznos potreban za podmirenje tro{kova, a ako one to ne u~ine predujam }e se isplatiti iz sredstava suda (~lan 385. st. 4.), dok }e kona~na odluka o tome ko snosi tro{kove
zavisiti od rezultata dokazivanja (~lan 386. st. 4.).
8
Pravo àlbe protiv rje{enja kojim su odre|eni tro{kovi vje{ta~enja i nagrada

vje{taku imaju stranke i vje{tak ako mu tro{kovi nisu priznati u punom iznosu. Protiv rje{enja o odmjeravanju tro{kova i nagrade vje{taku dopu{tena je
posebna àlba, pa se stoga ono ne moè pobijati u àlbi protiv odluke o
glavnoj stvari. (Vrhovni sud Hrvatske G`-3885/70 od 9.2.1972. godine, objavljeno u Dika - îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
^lan 161.
Ako odredbama ovog zakona nije druga~ije odre|eno, na izvo|enje
dokaza vje{ta~enjem na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe o
saslu{anju svjedoka.
Uno{enjem u zakonski tekst nove odredbe ~lana 161. koja predvi|a shodnu
primjenu odredaba o saslu{anju svjedoka na izvo|enje dokaza vje{ta~enjem,
dosada{nje odredbe ~l. 239., 240. i 241. ZPP-a FBiH odnosno 257., 258. i 259.
ZPP-a RS postale su izli{ne. Ove odredbe propisivale su postupanje prilikom
pozivanja i saslu{anja vje{taka, odnosno izlaganja njegovog nalaza i mi{ljenja,
pa su ve}im dijelom brisane, dok su njihovi pojedini dijelovi preuzeti u druge
~lanove. Dio odredbe o pozivanju vje{taka iz ~lana 239. ZPP-a FBiH odnosno
257. ZPP-a RS prenesen je u ~lan 151. st. 3., a odredba o razmatranju spisa
i davanju razja{njenja vje{taku iz ~l. 241. st. 2. ZPP-a FBiH i ~l. 259. st. 2.
ZPP-a RS u novi ~lan 158. Zakona.
Odredbe kojima se reguli{e izvo|enje dokaza saslu{anjem svjedoka najve}im

dijelom se primjenjuju i na izvo|enje dokaza vje{ta~enjem, osim ukoliko
suprotno proizilazi iz samog smisla odredbe ili je odredbama o vje{ta~enju
odre|eno druga~ije.
Primjena odredbe ~lana 137. st. 2. podrazumijeva da se za vje{taka mogu

odrediti samo osobe koje su sposobne vje{ta~iti na okolnosti koje su predmet
vje{ta~enja.
Vje{tak ne moè dati svoj nalaz i mi{ljenje ako bi time povrijedio du`nost
~uvanja slu`bene ili vojne tajne (~lan 138.).
Primjena ~l. 139. i 140. izri~ito je predvi|ena i u ~lanu 152. Zakona, pa vje{tak
moè biti oslobo|en du`nosti vje{ta~enja iz istih razloga iz kojih svjedok moè
uskratiti svjedo~enje ili odgovor na pojedino pitanje. Za razliku od svjedoka,
vje{tak ne bi mogao traìti da iz razloga predvi|enih ~lanom 140. bude
291
oslobo|en davanja nalaza samo u dijelu postavljenog zadatka. Ako sud utvrdi
da postoje razlozi iz tog ~lana, vje{taka }e osloboditi du`nosti vje{ta~enja u potpunosti. Druga~ije postupanje bilo bi suprotno kako na~elu ekonomi~nosti, jer bi
iziskivalo angaòvanje dva vje{taka, tako i odredbi ~lana 149. Zakona koja predvi|a da vje{ta~enje obavlja jedan vje{tak. Odluku o opravdanosti razloga za
oslobo|enje od du`nosti vje{ta~enja donosi sud (~lan 141. st. 1.), ali odredba
~lana 159. izri~ito predvi|a da protiv te odluke strankama nije dopu{tena àlba,
pa se odredba ~lana 141. st. 2. ne primjenjuje. O primjeni odredbe ~lana 141.
st. 3. i pravu vje{taka da se àli na ovakvu odluku vidi komentar uz ~lan 159/3.
6
Poziv za vje{taka sadrì podatke iz ~lana 142., s tim {to, uz ove podatke,
mora sadràti i upozorenja iz ~lana 151. st. 3. Zakona.
Odredba o pojedina~nom saslu{anju svjedoka iz ~lana 143. st. 1. nije relevantna

za vje{take. Smisao ove odredbe je da sprije~i uticaj iskaza jednog svjedoka
na ostale svjedoke, pa se u pogledu vje{ta~enja ovaj smisao gubi, posebno
imaju}i u vidu da, prema novim odredbama, u konkretnom predmetu ne moè
vje{ta~iti vi{e vje{taka iste struke. Osim toga, odredba ~lana 158. ovog zakona
isklju~uje primjenu ~lana 143., jer predvi|a da vje{tak moè postavljati pitanja
drugim vje{tacima.
Prije po~etka saslu{anja vje{taka, na glavnoj raspravi sud }e vje{taka upozoriti

na du`nost da govori istinu i posljedice davanja la`nog iskaza, te }e mu
postaviti op{ta pitanja i pitanja o odnosu sa strankama (~lan 143. st. 2. i 3.).
Vje{taka prvo ispituje stranka koja ga je predloìla a nakon toga suprotna

stranka, s tim {to sud uvijek moè postavljati pitanja vje{taku (~lan 144.).
10
Pravo na naknadu tro{kova i nagradu vje{taka je posebno regulisano odredbom ~lana 160., ali se primjenjuju i odredbe ~lana 146. st. 2. i 3. u pogledu
obaveze vje{taka da zahtijeva naknadu odmah nakon obavljenog vje{ta~enja,
te isplate naknade odnosno nagrade iz poloènog predujma.
^lan 162.
Odredbe ~l. 148. stav 1., 149. stav 3., 151. st. 1. i 3., i ~l. 152., 153. i
159. ovog zakona na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na tuma~e.
I u novom zakonu preuzeta su pravila ranijih zakona (~lan 245. ranijeg ZPPa FBiH i 263. ZPP-a RS) koja propisuju shodnu primjenu odredaba o vje{taci ma na tuma~e.
Tuma~ je vrsta vje{taka jer svojim stru~nim znanjem omogu}ava odvijanje

postupka. Za razliku od vje{taka, me|utim, tuma~i sudu obi~no ne pomaù u
razja{njenju odre|enih ~injenica relevantnih za odlu~ivanje o predmetu spora,
ve} omogu}avaju u~esnicima u postupku da komuniciraju izme|u sebe i sa
sudom (ako je neko od lica koje u~estvuje u postupku gluhonijemo ili ne
poznaje jezik koji je u upotrebi u sudu).
292
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Dok je sud slobodan pri odre|ivanju izvo|enja dokaza vje{ta~enjem, tuma~a

je obavezan pozvati, kada zakon to propisuje. Ipak, novi zakon i ovdje inicijativu u znatnoj mjeri prebacuje na stranke, pa sud vi{e ne odre|uje tuma~e
po slu`benoj du`nosti, ve} po prijedlogu stranke. Stranke tako|e obezbje|uju
tro{kove prevo|enja, i to kako procesnih radnji koje one same poduzimaju,
tako i onih koje se odnose na izvo|enje dokaza koje su predloìle (~lan 315.).
Shodna primjena odredaba navedenih u ovom ~lanu podrazumijeva da stranke

u pravilu same predlaù tuma~a, da se protivna stranka izja{njava o osobi
tuma~a, a ako nema sporazuma da ga odre|uje sud (~lan 148.). Tuma~i se
odre|uju sa liste, tj. iz reda imenovanih sudskih tuma~a (149. st. 3.), i uvijek se pozivaju na ro~i{te za glavnu raspravu (151. st. 1. i 3.), a i na pripremno ro~i{te ukoliko je to potrebno. Me|utim, za razliku od slu~aja u kojem
vje{tak ne pristupi na glavnu raspravu (~lan 157.), rasprava se ne bi mogla
odràti ukoliko ne pristupi tuma~, jer bi njeno odvijanje bilo nemogu}e usljed
nemogu}nosti sporazumijevanja izme|u u~esnika u postupku. Za tuma~e
tako|e vaè pravila o du`nosti da se odazovu pozivu suda, oslobo|enju od
te du`nosti (~lan 152.), te izuze}u (~lan 153.).
Treba napomenuti da zakon ne predvi|a da se na tuma~e na odgovaraju}i

na~in primjenjuje i odredba ~lana 160. Zakona koja predvi|a pravo na
naknadu tro{kova i nagradu, pa je za pretpostaviti da je do ovog propusta
do{lo oma{kom redaktora zakonskog teksta, jer se svakako ovo pravo tuma~a
podrazumijeva.
6. Saslu{anje stranaka
Iako se izmjene u ovom odjeljku ne ~ine su{tinskim, izostavljanjem odre|enih

odredbi, zna~ajno se izmijenio karakter ovog dokaznog sredstva. Za razliku od
nekada{njeg ZPP-a SFRJ i dosada{njeg ZPP-a RS, dokazno sredstvo saslu{anja
stranaka izjedna~eno je sa drugim dokaznim sredstvima i nema vi{e supsidijaran karakter. (Ovakvo je rje{enje zakonodavac ve} bio prihvatio u ranijem
ZPP-u FBiH.) Ovaj dokaz, dakle, moè se izvoditi bilo kada i radi dokazivanja
bilo kojih ~injenica, a ne vi{e samo u nedostatku drugih dokaza. Saslu{anje
stranaka pred zamoljenim sudom moè se izvoditi pod istim uslovima kao i
bilo koji drugi dokaz, na {to upu}uje izostavljanje iz zakona ranije odredbe ~l.
266. ZPP-a RS i 248. ZPP-a FBiH, kojom je bila predvi|ena ova mogu}nost
samo pod izuzetnim okolnostima. Prema novim odredbama, izvo|enje ovog
dokaza sastoji se uvijek od saslu{anja obje stranke, a tek ako jedna stranka
uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda saslu{a}e se samo druga
stranka (brisana je odredba ranijeg stava 1. ~lanova 265. ZPP-a RS i 247. ZPP-a
FBIH kojom je bilo predvi|eno da sud moè odlu~iti da se saslu{a samo jedna
stranka ako drugoj stranci nisu poznate sporne ~injenice ili ako njeno saslu{anje
nije mogu}e). Izostavljena je i odredba kojom je bilo predvi|eno da u slu~aju
ve}eg broja stranaka na jednoj strani sud odlu~uje da li }e saslu{ati sva ova
lica ili samo neka od njih (stav 3. ranijih ~l. 267. ZPP-a RS i 249. ZPP-a FBiH),
kao i odredba da }e sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakvog je
zna~aja {to stranka nije do{la na saslu{anje ili je uskratila iskaz (stav 2. rani-
293
jih ~lanova 269. ZPP-a RS i 251. ZPP-a FBiH). Poziv strankama se ne uru~uje
li~no, ve} je sud o saslu{anju stranke duàn obavijestiti punomo}nika stranke
(dosada{nji stav 1. ~lana 268. ZPP-a RS i ~lana 250. ZPP-a FBiH).
^lan 163.
Na prijedlog stranke, sud }e odred iti izvo|enje dokaza saslu{anjem
stranaka.
1
Dosada{nje odredbe ~lanova 246. ZPP-a FBiH i 264. ZPP-a RS predvi|ale su,
kao i odredba ovog ~lana, kada se odre|uje dokaz saslu{anjem stranaka.
Razlika je postojala ve} u dosada vaè}im zakonima: dok je po Zakonu
Republike Srpske saslu{anje stranaka imalo karakter supsidijarnog dokaznog
sredstva, kojem se moglo pribje}i samo kada nema drugih dokaza ili kada na
osnovu drugih izvedenih dokaza sud nije mogao formirati svoje uvjerenje,
raniji ZPP FBiH je napustio navedena ograni~enja pri kori{tenju ovog dokaznog
sredstva, izjedna~iv{i ga tako u ve}oj mjeri sa ostalim dokazima. U tom smislu, napu{tena je i zabrana saslu{anja stranaka u postupku obezbje|enja
dokaza. (~lan 272. ranijeg ZPP-a RS). Novi zakon je prihvatio opredjeljenje
ZPP-a FBiH, pa je saslu{anje stranaka stavljeno u isti rang sa ostalim dokaznim sredstvima, a iz istog razloga je izostavljena i odredba koja je znatno
ograni~avala mogu}nost saslu{anja stranaka pred zamoljenim sudijom (raniji
~l. 266. ZPP-a RS i 248. ZPP-a FBiH).
Kao i izvo|enje svih ostalih dokaza, saslu{anje stranaka odre|uje se na pri jedlog jedne od stranaka ili obje stranke (v. komentar uz ~lan 147/1).
Prilikom izvo|enja dokaza saslu{anjem stranaka, sud koristi stranke kao izvor
saznanja o pravno relevantnim ~injenicama: stranke sudu prenose svoja
opaànja pro{lih zbivanja, na isti na~in kao {to to ~ine svjedoci. Neophodno
je, dakle, uo~iti razliku izme|u usmenih ili pismenih izja{njenja stranaka, kao
parni~nih radnji kojima stranke izraàvaju svoje dispozicije, svoje stavove o
sporu i tome kako ga treba rije{iti, s jedne strane, i saslu{anja stranaka kao
dokaznog sredstva, posredstvom kojeg stranke sudu prenose svoje znanje o
odre|enim bitnim ~injenicama.
S obzirom da su stranke glavni akteri parni~nog postupka, one su i najbolje

obavije{tene o predmetu spora: kako su im obi~no poznate sve odlu~ne
~injenice, njihov prikaz spornog doga|aja je najpotpuniji, najsveobuhvatniji i,
kao takav, za sud najkorisniji. Me|utim, zbog njihovog subjektivnog odnosa
prema sporu i opravdane zainteresovanosti za uspjeh u parnici, izjave stranaka su istovremeno najsumnjivije vrijednosti i kao takve najnepouzdaniji izvor
saznanja za sud.
Upravo iz tog razloga je u na{em ranijem parni~nom postupku dokaz

saslu{anjem stranaka imao supsidijaran karakter tj. sud ga je mogao izvoditi
samo u nedostatku drugih dokaza ili kada i pored drugih izvedenih dokaza
~injeni~no stanje nije moglo biti potpuno i pravilno utvr|eno.
294
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Novi zakon, s druge strane (kao i ZPP FBiH iz 1998. godine), polazi od pretpostavke da je na~elo slobodne ocjene dokaza dovoljna garancija da }e sud
ispravno cijeniti ovaj dokaz, kao i sve druge, te ostavlja mogu}nost njegove
ravnopravne upotrebe. Ako stranke predlaù vi{e dokaznih sredstava radi dokazivanja istih ~injenica, sud }e odrediti izvo|enje onih dokaza koji u pravilu predstavljaju pouzdaniji izvor saznanja. Isto tako, sud }e po svom slobodnom
uvjerenju cijeniti vjerodostojnost svih izvedenih dokaza, pa kao {to ima u vidu
mogu}u pristrasnost svjedoka, tako }e cijeniti i iskaze parni~nih stranaka.
Kao {to je navedeno u komentaru pod 1, imaju}i u vidu novo mjesto

saslu{anja stranaka u sistemu dokaza, neopravdano bi bilo zadràti druga
ograni~enja u pogledu ovog dokaznog sredstava, pa iz tog razloga novi zakon
nije prihvatio ranija pravila da se dokaz saslu{anjem stranaka ne moè
provoditi u postupku obezbje|enja dokaza (v. komentar uz ~lan 169/3) i da
se ovaj dokaz pred zamoljenim sudom moè izvoditi samo pod odre|enim
uslovima (stari ~l. 248. ZPP-a FBiH i 266. ZPP-a RS).
Ranija sudska praksa stajala je na stanovi{tu da je zbog posebnog karaktera

ovog dokaza, a posebno njegove relativne nepouzdanosti, neposrednost prilikom njegovog izvo|enja jo{ zna~ajnija nego kod drugih dokaza. Tako je bio
prihva}en stav da se prlikom odràvanja ro~i{ta pred izmijenjenim vije}em ne
moè ~itati ranije dat iskaz stranaka, ve} se one moraju ponovo saslu{ati.
(Kad se odloèno ro~i{te drì pred izmenjenim ve}em i glavna rasprava zbog
toga po~inje iznova, onda se ne moè pro~itati zapisnik o izvo|enju dokaza
saslu{anjem stranaka, ve} ako je potreban i ovaj dokaz, sud mora ponovo
saslu{ati stranke, Vrhovni sud Srbije G`-5232/71, objavljeno u ]osi} Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd,
2000., str. 104). Imaju}i u vidu napomene navedene u komentaru uz ~lan 114.,
smatramo da ovaj stav sudske prakse vi{e nije primjenjiv s obzirom da je
saslu{anje stranaka u svemu izjedna~eno sa ostalim dokaznim sredstvima.
Dok se prema dosada{njim odredbama saslu{anje stranaka provodilo na kraju

dokaznog postupka, nakon izvo|enja svih ostalih dokaza, novi zakon predvi|a
da dokazni postupak na glavnoj raspravi zapo~inje saslu{anjem stranaka (~lan
99.). Zakonodavac se za ovakvo rje{enje opredijelio vjerovatno kako bi
onemogu}io stranke, koje mogu prisustvovati cijelom postupku, da naknadno
prilago|avaju svoj iskaz onome {to je proiza{lo iz ve} izvedenih dokaza, a
naro~ito iz iskaza svjedoka. S druge strane, svjedoci, koji se saslu{avaju nakon
saslu{anja stranaka, ali ne mogu biti upoznati sa sadràjem njihovog iskaza,
ne}e biti pod uticajem tog iskaza.
^lan 164.
Sud }e odlu~iti da se saslu{a samo jedna stranka, ako druga stranka
uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda.
^lan 247. ranijeg ZPP-a FBiH i ~lan 265. ranijeg ZPP-a RS izmijenjeni su u
novom zakonu brisanjem dosada{nje odredbe stava 1. Ova odredba propisi-
295
vala je uslove pod kojima je sud mogao odrediti saslu{anje samo jedne stranke
ako drugoj stranci nisu poznate sporne ~injenice ili njeno saslu{anje nije
mogu}e. Detaljnije o ovoj izmjeni v. komentar uz ovaj ~lan pod 3, 4 i 5. U
sada{njoj odredbi (raniji stav 2.) umjesto mogu}nosti saslu{anja jedne stranke
u slu~aju izostanka druge, predvi|a se njeno obavezno saslu{anje (sud }e
odlu~iti umjesto sud moè odlu~iti).
2
Saslu{anje stranaka se, u pravilu, izvodi tako da se saslu{avaju obje stranke.

U prvom redu, na~elo ravopravnosti stranaka u postupku, odnosno na~elo kontradiktornosti, nalaè sudu da objema strankama omogu}i da budu saslu{ane.
Osim toga, imaju}i u vidu ionako upitnu vjerodostojnost izjava stranaka,
obostrano saslu{anje predstavlja zna~ajnu korekciju slabosti ovog dokaznog
sredstva. (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo,
Zagreb, 1986., str. 441) Stranke bi stoga mogle predlagati samo izvo|enje
dokaza saslu{anjem stranaka, tj. obje stranke, a ne, kao {to je u praksi ~esto
slu~aj, saslu{anjem samog tuìtelja ili samog tuènog. Ukoliko stranke tako i
ne postupe, sud bi, u pravilu, morao odrediti saslu{anje obje stranke. (Po~injena je bitna povreda odredaba parni~nog postupka (...) kad je sud o spornoj
~injenici odlu~io izvesti dokaz saslu{anjem stranaka, a nije saslu{ao obje
stranke, ve} samo jednu, premda nisu postojale okolnosti (...) koje bi opravdale saslu{anje samo jedne stranke. - Okru`ni sud u Slavonskoj Poègi G`283/78, objavljeno u Dika îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku
FBiH, Sarajevo, 2000., str. 451)
Dosada{nji zakoni o parni~nom postupku predvi|ali su, ipak, da sud moè

odrediti saslu{anje samo jedne stranke ako drugoj stranci nisu poznate sporne
~injenice ili njeno saslu{anje nije mogu}e. Tako, ako sud ve} prilikom
odre|ivanja koji }e se dokazi izvoditi utvrdi da postoji jedna od ovih okolnosti, moè odrediti saslu{anje samo jedne stranke.
Novi zakon, me|utim, nije preuzeo ovo pravilo, pa odredba ~lana 164. predvi|a mogu}nost da se odluka o saslu{anju samo jedne stranke donese tek na
glavnoj raspravi, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove
pozivu suda. Sud, dakle, (na pripremnom ro~i{tu) uvijek donosi odluku da
se saslu{aju obadvije stranke, a tek prilikom provo|enja te odluke, na glavnoj
raspravi, moè odlu~iti da se saslu{a samo jedna od njih, ukoliko druga nije
pristupila ili ne èli biti saslu{ana.
Svrha napu{tanja gore opisanog ovla{tenja suda nije najjasnija, a ovakav se

pristup ne ~ini ni prakti~nim. Naime, iz nove odredbe proizilazi da sud mora
odrediti saslu{anje obje stranke, ~ak i ako jedna od stranaka ili njen
punomo}nik ve} na pripremnom ro~i{tu izjavljuju da stranka ne èli biti
saslu{ana, jer joj npr. nisu poznate relevantne ~injenice ili }e u vrijeme
odràvanja glavne rasprave biti na lije~enju, ili da nije u mogu}nosti dati iskaz
zbog obaveze ~uvanja tajne. Ovakav se pristup ~ini potpuno nesvrsishodnim.
Iz istog razloga i Ze~evi} smatra da ako sud ima pouzdane informacije da iz
bilo kog razloga jedna od stranaka ne moè pristupiti kod suda radi
saslu{anja, besmisleno je donositi odluku da se ta stranka saslu{a (v. Ze~evi},
Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 159). Me|utim,
296
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
smatramo da iako se ovakav zaklju~ak, u prakti~nom smislu, name}e kao jedini logi~an, zakon za njega ne pruà podlogu.
6
Stranka nije du`na odazvati se pozivu suda, niti dati iskaz. Stranke, za razliku od svjedoka, mogu uskratiti davanje iskaza bez navo|enja razloga. Prema
tome, ako se stranka ne odazove pozivu suda za saslu{anje ili na ro~i{te pristupi ali odbije dati iskaz, protiv nje se ne mogu primijeniti bilo kakve sankcije (~lan 167.).
^lan 165.
(1) Za stranku koja nema parni~nu sposobnost saslu{at }e se njen zakonski
zastupnik. Sud moè odlu~iti da se umjesto ili pored zakonskog zastup nika, saslu{a sama stranka, ako je njeno saslu{anje mogu}e.
(2) Za pravnu osobu saslu{at }e se osoba koja je zakonom ili pravilima
pravne osobe odre|ena da je zastupa.
Zakonodavac je u ~lanu 165. novog zakona preuzeo ranije odredbe ~l. 249.
ZPP-a FBiH i 267. ZPP-a RS, s tim {to je izostavljena odredba ranijeg stava
3. Ovom odredbom bila je ostavljena mogu}nost sudu da, ako u parnici
u~estvuje vi{e osoba na jednoj strani, odlu~i da li }e saslu{ati sve te osobe ili
samo neke od njih.
Stav 1. Odredba stava 1. predvi|a da }e se za parni~no nesposobne stranke

koje su fizi~ka lica, u pravilu, saslu{ati njihovi zakonski zastupnici roditelj,
staratelj i sl. Budu}i da zakonski zastupnik i ina~e zastupa interese te poslovno
nesposobne osobe i za nju stupa u pravne odnose, u pravilu }e imati i bolja
saznanja o bitnim ~injenicama, pa je njegovo saslu{anje svrsishodnije.
Me|utim, za saslu{anje stranke nije neophodno da ona bude parni~no

sposobna. Stranka prilikom saslu{anja, naime, ne obavje{tava sud o svojim
procesnim dispozicijama. Stoga parni~na sposobnost stranke, koja je bitna za
u~e{}e stranke u postupku kao procesnopravnog subjekta, nije od zna~aja
za njeno saslu{anje (kao {to nije neophodna ni za saslu{anje svjedoka.) (v.
Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986.,
str. 442). Iz tog razloga zakon predvi|a da se moè saslu{ati i sama
parni~no nesposobna stranka, pod uslovom da je njeno saslu{anje mogu}e,
tj. da je mogla opaziti ~injenice koje se dokazuju, te da je u stanju prenijeti ih sudu (analogno ~lanu 137. koji propisuje koja se osoba moè saslu{ati
kao svjedok).
Sud moè odlu~iti da saslu{a i zakonskog zastupnika i stranku ili samu

stranku.
Iako je odredba stava 1. izri~ita u pogledu ovla{tenja suda da odlu~i o eventualnom saslu{anju parni~no nesposobne stranke, ovakvo se ovla{tenje suda
kosi sa na~elom dispozicije stranaka, te raspravnim na~elom, prema kojima su
297
isklju~ivo stranke te koje predlaù koji }e se dokazi izvesti. U postupku u

kojem sud vi{e nema obavezu traganja za istinom, nema, dakle, posebnog
razloga da sud, bez prijedloga stranke, ili protivno takvom prijedlogu, odredi
saslu{anje parni~no nesposobne stranke umjesto ili pored njenog zakonskog
zastupnika. Zato smatramo da bi se sud ovim ovla{tenjem trebao koristiti vrlo
restriktivno.
6
Umjesto stranke ne moè biti saslu{an njen punomo}nik.
Stav 2. Ova odredba predvi|a da se za stranku koja je pravna osoba saslu{ava

njen zastupnik. Pravna osoba nema parni~nu sposobnost, pa se za nju moè
samo saslu{ati osoba koja je odre|ena da je zastupa. Ni za pravnu osobu to
ne moè biti punomo}nik stranke, pa se tako ne moè saslu{avati ni pravobranilac za stranku koju zastupa.
Brisanjem odredbe ranijeg stava 3. ovog ~lana (vidi komentar pod 1), sud vi{e
nema ovla{tenje da sam odlu~uje o saslu{anju suparni~ara kao stranaka.
Trebalo bi smatrati da }e sud ovu odluku donijeti na osnovu prijedloga samih
stranaka. Tako, ako u parnici na jednoj strani u~estvuje vi{e tuìlaca ili vi{e
tuènih, sud }e u pravilu odrediti saslu{anje svih suparni~ara, ali ako same
stranke predlaù saslu{anje samo jednog od njih nema razloga za saslu{anjem
i ostalih suparni~ara. (Druga~ije Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 159) Treba napomenuti da se formalni suparni~ari
mogu saslu{ati i kao svjedoci o ~injenicama koje su od zna~aja za zahtjeve
drugih suparni~ara, dok se u pravilu jedinstveni i drugi materijalni suparni~ari
saslu{avaju samo kao stranke.
^lan 166.
(1) Poziv na ro~i{te dostavit }e se punomo}niku stranke, koji je duàn o
tome stranku obavijestiti, odnosno, ako stranka nema punomo}nika, stran ci ili osobi koja }e se za stranku saslu{ati.
(2) U pozivu }e se nazna~iti da }e se na ro~i{tu izvoditi dokaz saslu{anjem
stranaka i da }e stranka koja do|e na ro~i{te biti saslu{ana u odsutnosti druge stranke.
Odredbom ~lana 166. preuzete su dosada{nje odredbe ~lanova 250. ranijeg

ZPP-a FBiH i 268. ranijeg ZPP-a RS, uz odre|ene izmjene u oba ~lana (v.
komentar pod 2 i 5).
Stav 1. Za razliku od dosada{njih zakona, nova odredba stava 1. predvi|a da

se poziv za ro~i{te na kojem }e se izvesti saslu{anje stranaka ne upu}uje
direktno stranci ve} njenom punomo}niku. Ova je izmjena unesena iz
prakti~nih razloga, jer je punomo}nik stranke naj~e{}e prisutan na pripremnom ro~i{tu na kojem se i odre|uje izvo|enje dokaza saslu{anjem stranke, pa
ga je mogu}e o tome odmah obavijestiti. Time se izbjegava mogu}e odga|anje
glavne rasprave zbog neuredne dostave stranci koja treba biti saslu{ana. S
298
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
druge strane, pretpostavlja se da stranka u svakom slu~aju mora biti u stalnom kontaktu sa punomo}nikom, pa ovakav na~in dostave nema za stranku
bilo kakvih {tetnih posljedica.
3
Ako stranka nema punomo}nika, poziv se dostavlja stranci, odnosno osobi

koja }e se za nju saslu{ati.
Kada su stranka, njen zakonski zastupnik ili punomo}nik prisutni na pripremnom ro~i{tu, obavijest o ro~i{tu na kojem }e se izvr{iti saslu{anje stranaka }e
im se usmeno saop{titi i unijeti u zapisnik. Ukoliko na pripremno ro~i{te za
stranku (naj~e{}e tuènog) niko nije pristupio, ili ako se pripremno ro~i{te ni
ne odràva, posla}e se pismeni poziv.
Stav 2. Odredbom ~lana 164. propisano je da }e se u slu~aju izostanka jedne

stranke ili njenog uskra}ivanja iskaza saslu{ati prido{la stranka. Odredba stava
2. ~lana 166. predvi|a obavezu suda da stranke upozori na tu posljedicu
izostanka. Raniji zakoni ostavljali su sudu mogu}nost da saslu{a drugu stranku,
dok sada{nja odredba ~lana 164. to imperativno nalaè, pa se ovo odraàva i
na tekst odredbe stava 2. ovog ~lana (}e biti saslu{ana, umjesto ranijeg
moè biti saslu{ana).
Poziv za stranku sadrì iste podatke kao i poziv svjedoku (~lan 142. u vezi
sa ~lanom 168. Zakona), s tim {to se u pozivu za stranku navodi da }e se
na ro~i{tu izvoditi dokaz saslu{anjem stranaka. Za razliku od poziva svjedoku,
poziv stranci ne sadrì napomenu o pravu na naknadu tro{kova, a umjesto
napomene o posljedicama izostanka svjedoka treba navesti upozorenje iz ovog
stava o mogu}nosti saslu{anja druge stranke.
Ako su punomo}nik stranke ili sama stranka prisutni na ro~i{tu na kojem se

odre|uje izvo|enje dokaza saslu{anjem stranaka, sud }e ih usmeno upozoriti na odredbu st. 2 i to unijeti u zapisnik.
Uz napomenu da novi zakon poznaje samo relativno bitne povrede pravila

postupka (~lan 209. Zakona), moè se uzeti da je i dalje primjenjiv raniji stav
sudske prakse u pogledu propusta suda da upozori stranku na mogu}nost
saslu{anja druge stranke u slu~aju njenog izostanka: Kad sud odredi
izvo|enje dokaza saslu{anjem stranaka, onda je duàn da prisutne stranke
upozori na posledice izostanka sa ro~i{ta na kome }e se taj dokaz izvesti. U
nedostatku takvog upozorenja, saslu{anje samo jedne stranke predstavljalo bi
bitnu povredu odredaba parni~nog postupka. (Vrhovni sud Srbije G`-315/76,
objavljeno u ]osi} - Krsmanovi}, Aktuelna sudska praksa iz gra|ansko-procesnog prava, Beograd, 2000., str. 104).
^lan 167.
Ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije
odazvala pozivu suda radi saslu{anja niti se stranka moè prisiliti na
davanje iskaza.
299
Kao i dosada{njim zakonima (~lan 251. ZPP-a FBiH i ~lan 269. ZPP-a RS), i
novim zakonom se isklju~uje primjena bilo kakvih prisilnih mjera na stranku
koja se ne odazove pozivu radi saslu{anja ili koja odbije dati iskaz. Za razliku od ranijih odredbi, u ~lanu 167. ispu{ten je stav 2. kojim je bilo
predvi|eno da }e sud s obzirom na sve okolnosti cijeniti od kakvog je zna~aja
{to stranka nije do{la na saslu{anje ili {to je uskratila iskaz.
Op{te je pravilo da niko nije duàn iznositi okolnosti koje bi mu mogle {tetiti.
Stoga i zakon predvi|a da je stranka slobodna odlu~iti da li }e u postupku dati
iskaz u svojstvu stranke. Ako stranka ne èli bilo pristupiti po pozivu suda radi
saslu{anja, bilo dati iskaz, ne moè se na to prisiliti bilo kakvim sankcijama.
Jedina negativna posljedica koja je za stranku mogla proiza}i iz uskra}ivanja

iskaza, prema ranije vaè}im zakonima, bila je mogu}nost da sud prilikom
dono{enja odluke eventualno negativno ocijeni zna~aj takvog pona{anja stranke.
Brisanje odredbe st. 2. trebalo bi protuma~iti kao volju zakonodavca da li{i
sud ove mogu}nosti da prilikom dono{enja odluke posebno uzima u obzir
~injenicu da stranka nije do{la na saslu{anje ili je uskratila iskaz.
Brisanje ove odredbe iz novog zakona ~ini se dosljednim imaju}i u vidu odredbu stava 1. ovog ~lana. Ukoliko se stranci ostavlja sloboda da odlu~i da li }e
davati iskaz ili ne, te se ne predvi|aju bilo kakve sankcije protiv stranke koja
uskrati davanje iskaza, sud ovoj okolnosti ne bi trebao pridavati bilo kakav
zna~aj, a pogotovo iz nje ne bi za stranku trebale proiste}i bilo kakve negativne posljedice. Pri tome treba imati u vidu i da stranke o razlogu nedolaska nisu obavezne obavijestiti sud, pa je u takvim okolnostima, kada sudu
uop{te nije poznat razlog nedolaska stranke ili uskra}ivanja iskaza, nemogu}e
procijeniti opravdanost tih razloga, a time i zna~aj ovakvog pona{anja stranke.
Mi{ljenja smo da ovakvo ovla{tenje suda ne proizilazi ni iz op{teg na~ela slobodne ocjene dokaza iz ~lana 8., pa sud, dakle, nema vi{e mogu}nost da pri likom dono{enja odluke posebno uzima u obzir zna~aj pasivnog pona{anja
stranke. (Suprotno Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo,
2004., str. 161; vidi i komentar uz ~lan 137/9)
Ako pristane da da iskaz, stranku vezuje du`nost da govori istinu, kako prema
odredbi ~lana 9. Zakona, tako i prema odredbama vaè}ih krivi~nih zakona
oba entiteta (~l. 365. KZ RS i 348. KZ FBiH.) Naime, davanjem la`nog iskaza
stranka ~ini krivi~no djelo ako je sud na njenom iskazu zasnovao svoju odluku
(npr. ako nije bilo drugih dokaza). Zaprije}ena kazna za ovo krivi~no djelo je
nov~ana kazna ili kazna zatvora do 3 godine (FBiH) odnosno nov~ana kazna
ili kazna zatvora do 2 godine (RS).
^lan 168.
Odredbe o izvo|enju dokaza saslu{anjem svjedoka primjenjivat }e se i
pri izvo|enju dokaza saslu{anjem stranaka, ako za saslu{anje stranaka nije
{to drugo propisano.
300
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredba sadràna u ranijim ~l. 252. ZPP-a FBiH i 271. ZPP-a RS nije izmijenjena ni u novom zakonu, te predvi|a shodnu primjenu odredaba o
saslu{anju svjedoka i na saslu{anje stranaka.
Pravila koja se primjenjuju prilikom saslu{anja svjedoka (~l. 137-146.) primjenjuju se i na izvo|enje dokaza saslu{anjem stranaka, osim ako odredbama
ovog odjeljka (~l. 163-168.) ili drugim odredbama ovog zakona (npr. ~l. 104.)
nije druga~ije propisano.
Primjena navedenih odredaba zna~i da se moè saslu{ati samo ona stranka

koja je sposobna sudu dati obavijesti o ~injenicama koje se dokazuju (~lan
137.); da je sud prije saslu{anja stranke duàn upozoriti stranku na du`nost
da govori istinu i posljedice davanja la`nog iskaza (~lan 143.); da se strankama najprije postavljaju op{ta pitanja (~lan 143.), te se ispituju na isti na~in
kao i svjedoci (~lan 144.), imaju}i u vidu i posebna pravila o saslu{anju stranaka iz ~lana 104. (stranku najprije ispituje njen punomo}nik, a ako nema
punomo}nika sud); saslu{anje stranke koja je gluha, nijema ili ne poznaje
jezik suda vr{i se u skladu s odredbom ~lana 145.; du`nost ~uvanja slu`bene
i vojne tajne odnosi se i na stranke (~lan 138.); te da se stranka koja nije u
stanju do}i pred sud moè saslu{ati u prostorijama u kojima boravi (~lan
142.).
S druge strane, na stranke se ne primjenjuje pravilo o du`nosti odazivanja

pozivu suda i davanja iskaza, kao ni odredbe o prinudnim mjerama koje se
primjenjuju u slu~aju nedolaska svjedoka ili njegovog odbijanja da svjedo~i.
Poziv na ro~i{te na kojem }e se izvoditi dokaz saslu{anjem stranaka ne
dostavlja se strankama izravno, ve} preko njihovog punomo}nika, i to uz
napomenu o mogu}nosti saslu{anja samo jedne stranke u slu~aju izostanka
druge. Kod saslu{anja stranaka ne vaì ni pravilo o pojedina~nom saslu{anju,
bez prisustva druge stranke, jer stranke mogu prisustvovati ~itavom toku
raspravljanja, uklju~uju}i i saslu{anje protivne stranke. Odredbe ~l. 139. i 140.
ovog zakona o uskra}ivanju iskaza odnosno odgovora na pojedino pitanje
nemaju prakti~ni zna~aj, jer stranka svakako moè uskratiti davanje iskaza (v.
komentar uz 167/4. i 5.). Tako|e, stranka ne ostvaruje pravo na naknadu
tro{kova po pravilima koja se primjenjuju na svjedoke, ve} u okviru zahtjeva za naknadu parni~nih tro{kova.
7. Osiguranje dokaza
Dokazi se u pravilu izvode u toku postupka u kome sluè za utvr|ivanje

relevantnih ~injenica, i to u fazi glavne rasprave. Institut osiguranja ili obezbje|enja dokaza omogu}ava da se, u slu~ajevima u kojima se za to ukaè
potreba, odre|eni dokazi hitno izvedu, prije pokretanja samog postupka ili u
toku postupka, ali u ranijoj fazi, jer bi njihovo kasnije izvo|enje bilo
onemogu}eno ili oteàno.
Osiguranje dokaza predstavlja izuzetak od na~ela neposrednosti: osigurani

dokazi se ne provode na glavnoj raspravi neposredno, ve} se na glavnoj
301
raspravi samo ~ita zapisnik o izvo|enju ovih dokaza, a postupak osiguranja

dokaza naj~e{}e ne provodi sud odnosno sudija koji }e voditi postupak u
kojem }e se ti dokazi upotrijebiti. Osim toga, osiguranje dokaza znatno odstupa i od na~ela ekonomi~nosti - u fazi u kojoj se dokazi osiguravaju nemogu}e
je utvrditi da li }e njihovo izvo|enje biti neophodno, pa se kasnije moè
ukazati potpuno nepotrebnim. Me|utim, imaju}i u vidu da je osnovna funkcija parni~nog postupka pruànje sudske za{tite povrije|enim subjektivnim pravima, u slu~ajevima u kojima bi ostvarenje prava stranke bilo dovedeno u
pitanje nemogu}no{}u izvo|enja odre|enih dokaza kojima stranka dokazuje
bitne ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, odstupanje od ova dva klju~na
na~ela parni~nog postupka ukazuje se opravdanim.
3
Najzna~ajnije izmjene u odredbama ovog dijela sastoje se u mogu}nosti osig uranja svih dokaza, uklju~uju}i i saslu{anje stranaka ({to je u ranijem ZPP-u
RS bilo isklju~eno), te u ograni~enju mogu}nosti provo|enja ovog postupka
nakon pravomo}nog okon~anja postupka samo na postupak po prijedlogu za
ponavljanje postupka.
^lan 169.
(1) Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz ne}e mo}i izvesti ili da }e
njegovo kasnije izvo|enje biti oteàno, moè se tokom, a i prije pokre tanja parnice predloìti da se taj dokaz izvede.
(2) Osiguranje dokaza moè se traìti i tokom postupka po prijedlogu za
ponavljanje postupka.
Nova odredba predvi|a iste uslove za obezbje|enje dokaza kao {to je to bio
slu~aj i u ranijim zakonima (~lan 253. ranijeg ZPP-a FBiH i 272. ranijeg ZPP-a
RS). Za razliku od zakona koji je vaìo u Republici Srpskoj, ve} u ranijem
federalnom ZPP-u iz 1998. godine bila je brisana odredba stava 2. koja je
isklju~ivala osiguranje dokaza saslu{anjem stranaka, pa ni novi zakon ne sadrì
ovu odredbu. Odredba sada{njeg stava 2. predvi|a mogu}nost provo|enja postupka obezbje|enja dokaza nakon pravomo}nosti odluke kojom se postupak
okon~ava, samo u toku postupka za ponavljanje postupka, za razliku od ranijih odredbi koje su dozvoljavale osiguranje dokaza i prije ili u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima, uklju~uju}i, dakle, i reviziju.
Stav 1. Ako okolnosti ukazuju na to da se neki dokaz ne}e mo}i provesti na

glavnoj raspravi ili }e njegovo izvo|enje biti oteàno, stranka koja predlaè
provo|enje tog dokaza moè predloìti da se taj dokaz izvede i prije, te da
se na glavnoj raspravi upotrijebi tako {to }e se pro~itati zapisnik o njegovom
izvo|enju. Ovakav slu~aj postoja}e ako je isprava u takvom stanju da moè
vremenom propasti ili se odnosi u inostranstvo; ako tragove na licu mjesta
treba brzo razgledati da ne bi bili uni{teni; ako je svjedok ~ije se saslu{anje
predlaè na samrti ili treba da otputuje u inostranstvo na duè vrijeme; ako
stranka {tetu nastalu na odre|enoj stvari èli sama odmah otkloniti, pa predlaè
da se vje{ta~enjem utvrdi priroda i obim {tete prije njenog otklanjanja i sl.
302
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
U postupku obezbje|enja dokaza mogu se koristiti sva dokazna sredstva

~itanje isprava, saslu{anje svjedoka, vje{ta~enje, uvi|aj i saslu{anje stranaka. U
pogledu provo|enja dokaza saslu{anjem stranaka, treba naglasiti da je u ranijem ZPP-u RS, kao i u ranijem ZPP-u SFRJ bila izri~ito isklju~ena mogu}nost
osiguranja ovog dokaza. Saslu{anje stranaka smatralo se najnepouzdanijim
dokaznim sredstvom, pa se stoga prilikom izvo|enja ovog dokaza davao ve}i
zna~aj na~elu neposrednosti. Ve} u ZPP-u FBiH iz 1998. godine ova je odredba brisana, pa je ovakvo opredjeljenje prihvatio zakonodavac i u novom
zakonu. Ovakav pristup smatramo tim prije opravdanim {to novi zakon
saslu{anje stranaka i dokaznu snagu ovog dokaznog sredstva ne tretira ni{ta
druga~ije od drugih dokaza.
Postupak osiguranja dokaza provodi se uvijek po prijedlogu stranaka. U

pravnoj teoriji smatra se da bi u toku parnice trebalo priznati pravo i sudu
da po slu`benoj du`nosti odredi osiguranje dokaza radi spre~avanja
nedopu{tenih dispozicija stranaka. (v. Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko
parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 417, kao i Ral~i} - Tanaskovi},
Stranke mogu staviti prijedlog za osiguranje dokaza prije pokretanja parni~nog

postupka, tokom parni~nog postupka (u tom smislu je neprecizan zakonski
tekst koji govori o parnici, a ne parni~nom postupku, pa bi se moglo
pogre{no shvatiti da se radi o momentu zasnivanja litispendencije tako i
Dika i îzmi} u Komentaru Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo,
2000., str. 456) ili u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka (v.
komentar uz ovaj ~lan 7.). Imaju}i u vidu zabranu izno{enja novih ~injenica
i predlaganja novih dokaza nakon pripremnog ro~i{ta, smatramo da bi se prijedlog za obezbje|enje dokaza nakon pripremnog ro~i{ta mogao odnositi samo
na dokaze ~ije je provo|enje ve} odre|eno na pripremnom ro~i{tu, odnosno
na dokaze koje stranka nije bez svoje krivnje bila u mogu}nosti predloìti na
pripremnom ro~i{tu.
Tro{kove postupka osiguranja dokaza snosi predlagatelj. Ove tro{kove predlagatelj moè potraìvati kao dio parni~nih tro{kova u parnici u kojoj je upotrijebljen dokaz izveden u postupku osiguranja dokaza (~lan 399.).
Stav 2. Osim prije pokretanja parnice i u njenom toku, prijedlog za osiguranje dokaza moè se staviti i u postupku povodom prijedloga za ponavljanje postupka. Za razliku od ranijih odredbi, ne moè se vi{e traìti osiguranje dokaza po pravomo}nosti presude prije pokretanja vanrednih pravnih
lijekova, niti u postupku po reviziji. Nije sasvim jasan ratio ove odredbe.
Naime, i u postupku po reviziji, ako je zbog pogre{ne primjene materijalnog
prava ili zbog povrede pravila postupka ~injeni~no stanje nepotpuno
utvr|eno, drugostepena presuda moè biti ukinuta i vra}ena drugostepenom
sudu na ponovno su|enje (~lan 250. st. 2.). U tom slu~aju mogu}e je i
provo|enje dokaza koji nisu ranije provedeni, pa je cjelishodno i njihovo
obezbje|enje.
303
^lan 170. (ZPP FBiH)

(1) Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen tokom parni~nog postup ka, za postupanje je nadleàn sud pred kojim je postupak u toku.
(2) Kad se traì osiguranje dokaza prije pokretanja postupka, te u izuzetnim
slu~ajevima ako je postupak ve} u toku, nadleàn je niì sud prvog ste pena na ~ijem se podru~ju nalaze stvari koje treba razgledati odnosno
sud na ~ijem podru~ju boravi osoba koju treba saslu{ati.
^lan 170. (ZPP RS)
Ako je prijedlog za obezbje|enje dokaza stavljen u toku parni~nog
postupka, za postupanje je nadleàn sud pred kojim je postupak u
toku.
Kad se traì obezbje|enje dokaza prije pokretanja postupka, kao i u
izuzetnim slu~ajevima ako je postupak ve} u toku, nadleàn je sud prvog
stepena na ~ijem se podru~ju nalaze stvari koje treba razgledati odnosno sud na ~ijem podru~ju boravi lice koje treba saslu{ati.
1
Odredba ~lana 170. st. 2. u Zakonu Republike Srpske predvi|a nadle`nost

suda prvog stepena, dok federalni ZPP upu}uje na niì sud prvog stepena, iz razloga {to u Federaciji prvostepenu nadle`nost izuzetno mogu imati
i kantonalni sudovi (u slu~ajevima naknade {tete zbog klevete u~injene putem
sredstava javnog informisanja).
Odredbama ~l. 254. ranijeg ZPP-a FBiH i 257. ranijeg ZPP-a RS nadle`nost u
postupku osiguranja dokaza bila je propisana na isti na~in kao i u novom
zakonu. Ranija odredba stava 3. ovog ~lana koja je predvi|ala nadle`nost sudije pojedinca brisana je kao nepotrebna.
Stav 1. Ako je parni~ni postupak ve} pokrenut, pa se dokazi obezbje|uju u

toku tog postupka, nadleàn je sud pred kojim se vodi postupak. Smatramo
da bi se ovo pravilo trebalo primijeniti i na prijedloge za obezbje|enje
pokrenute tokom postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka, pa bi
nadleàn bio sud pred kojim je taj postupak u toku. (Tako i Ze~evi} u
Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004., str. 163)
Stav 2. Ako se osiguranje dokaza vr{i prije pokretanja postupka, nadleàn je

(niì) sud prvog stepena - op}inski odnosno osnovni sud na ~ijem podru~ju
se nalaze stvari koje treba razgledati, odnosno na ~ijem podru~ju boravi lice
koje treba saslu{ati.
Ovaj sud izuzetno je nadleàn i ako je postupak ve} u toku, u slu~ajevima

u kojima postoji opasnost od odlaganja.
304
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
REPUBLICI SRPSKOJ ^lan l71

172
^lan 171.
U podnesku kojim se traì osiguranje dokaza predlaga~ je duàn navesti
~injenice koje se imaju dokazati, dokaze koje treba izvesti i razloge iz
kojih smatra da se kasnije dokaz ne}e mo}i izvesti ili da }e njegovo
izvo|enje biti oteàno. U podnesku treba navesti ime i prezime protivnika, osim ako iz okolnosti proistje~e da on nije poznat.
1
Odredba ~lana 171, koja propisuje sadràj podneska kojim se traì osiguranje
dokaza, ne sadrì izmjene u odnosu na ranije vaè}e propise (raniji ~l. 255.
ZPP-a FBiH i 274. ZPP-a RS).
Stranka koja predlaè provo|enje dokaza u svakom je slu~aju du`na navesti

~injenice koje treba dokazati, te dokaze koje treba izvesti. U podnesku kojim
traì osiguranje dokaza, predlaga~ je osim ovih okolnosti duàn navesti i
razloge iz kojih smatra da se kasnije dokaz ne}e mo}i izvesti ili da }e
njegovo izvo|enje biti oteàno, jer }e na osnovu ovih razloga sud cijeniti
opravdanost osiguranja dokaza.
Iako zakon to izri~ito ne propisuje, u pravnoj teoriji se smatra da se u prijedlogu za osiguranje dokaza mora u~initi vjerovatnim i postojanje odre|enog osnovanog zahtjeva koji se temelji na ~injenicama koje se mogu dokazati dokazima ~ije se osiguranje predlaè (Triva - Belajec - Dika, Gra|ansko parni~no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 416). Dika i dr. umjesto o zahtjevu koji bi
mogao upu}ivati na to da osiguranje moè predlagati samo potencijalni tuìtelj
radije govore o pravoza{titnoj koristi ~ije ostvarenje, u parnici koja te~e ili }e
tek biti pokrenuta zavisi od osiguranja dokaza (v. Dika - îzmi}, Komentar
Zakona o parni~nom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 456 i 458).
U istom podnesku predlaga~ je duàn navesti ime protivnika ako je ono poznato. Predlaga~ev protivnik je uvijek poznat ako se dokaz obezbje|uje tokom
trajanja parni~nog postupka u pravilu }e to biti druga parni~na stranka.
Me|utim, ako se dokazi osiguravaju prije po~etka parnice, u odre|enim
slu~ajevima ne}e biti mogu}e odrediti protivnika jer je on jo{ uvijek nepoznat (npr. ako se utvr|uje {teta koju je po~inilo nepoznato lice i sl.). (Vidi
~lan 172. st. 5. o postavljanju privremenog zastupnika nepoznatom protivniku)
^lan 172.
(1) Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza sud }e dostaviti protivniku, ako je poznat, ostavljaju}i mu odgovaraju}i rok za odgovor.
(2) Izuzetno, ako postoji opasnost za osiguranje dokaza, sud }e o prijedlogu
odlu~iti i bez prethodnog izja{njenja protivnika.
(3) U rje{enju kojim se usvaja prijedlog sud }e odrediti ro~i{te za izvo|enje
dokaza, navesti }e ~injenice o kojima }e se izvoditi dokazi, te dokaze
koji }e se izvesti.
305
(4) Ako protivniku nije prije bio dostavljen podnesak u kojem je stavljen
prijedlog za osiguranje dokaza, on }e mu se dostaviti zajedno s rje{enjem
suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza.
(5) Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravi{te sud moè
radi sudjelovanja na ro~i{tu za izvo|enje dokaza, postaviti privremenog
zastupnika (~lan 296.). O tom postavljanju nije potrebno izdati oglas.
(6) Sud moè u izuzetnim slu~ajevima odrediti da izvo|enje dokaza zapo~ne
i prije nego {to se rje{enje kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza
dostavi protivniku.
(7) Protiv rje{enja suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza, te
protiv rje{enja kojim se odlu~uje da izvo|enje dokaza zapo~ne prije nego
{to se rje{enje dostavi protivniku, nije dopu{tena àlba.
1
Odredbe ~l. 256. ZPP-a FBiH i 275. ZPP-a RS, osim nekoliko neznatnih izmjena, gotovo u potpunosti su preuzete u ~lan 172., kojim se propisuje postu pak povodom prijedloga za osiguranje dokaza (v. komentar uz ovaj ~lan pod
2 - rok za davanje odgovora; pod 3 - izdvajanje druge re~enice ranijeg stava
1. u poseban stav 2.; pod 5 - izostavljen dio odredbe o odre|ivanju vje{taka;
pod 8 - hitnim slu~ajevima u starim odredbama, izuzetnim slu~ajevima u
novoj odredbi).
Stav 1. Prije dono{enja odluke o prijedlogu za osiguranje dokaza, sud u pravilu prijedlog dostavlja protivniku predlaga~a. Nova odredba ovog stava, za
razliku od ranije vaè}ih, predvi|a da }e sud prilikom dostave prijedloga protivniku ostaviti odgovaraju}i rok za odgovor na prijedlog. Sudu je ostavljena
diskrecija da, imaju}i u vidu sve okolnosti, a posebno hitnost provo|enja postupka obezbje|enja dokaza, odredi koji je rok za dostavljanje izja{njenja protivnika, u konkretnom slu~aju, odgovaraju}i. Po prijemu izja{njenja protivnika
ili proteku ostavljenog roka, sud donosi rje{enje kojim odlu~uje o prijedlogu.
Stav 2. Sud moè odlu~iti o prijedlogu i bez prethodnog izja{njenja protivni ka, ali samo u izuzetnim slu~ajevima. Takav }e slu~aj postojati kada protivnik
nije poznat, ili ako postoji opasnost da se u protivnom dokazi, zbog proteka
vremena, ne}e mo}i izvesti. Izdvajanjem ove odredbe iz ranijeg stava 1. u
poseban stav 2. i dodavanjem rije~i izuzetno, nagla{ena je obaveza suda da,
u skladu sa na~elom kontradiktornosti iz ~lana 5. ovog zakona, u pravilu uvijek omogu}i izja{njenje protivniku, te po odredbi ovog stava postupa zaista
samo izuzetno.
Prijedlog za osiguranje moè se protivniku dostaviti i naknadno, zajedno sa

rje{enjem o osiguranju (stav 4.).
Stav 3. Odredba stava 3. propisuje sadràj rje{enja kojim se usvaja prijedlog

za osiguranje dokaza. Ako sud usvoji prijedlog za osiguranje dokaza, istim
rje{enjem }e odrediti ro~i{te za izvo|enje dokaza, navesti ~injenice koje se
dokazuju i dokaze koji }e se izvesti. U odnosu na ranije vaè}e odredbe, nova
306
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
odredba izostavlja dio koji je predvi|ao da }e sud, ako je potrebno, imenovati i vje{take. Razlog ove izmjene treba traìti u ~injenici da su po novom
zakonu stranke same du`ne predloìti vje{taka koji }e obaviti vje{ta~enje.
6
Stav 4. Rje{enje o usvajanju prijedloga za osiguranje dokaza dostavlja se protivniku. Zajedno sa rje{enjem, protivniku }e se dostaviti i podnesak kojim se
predlaè osiguranje dokaza, ako mu, u skladu sa odredbom stava 2. ovog
~lana, nije ve} bio dostavljen.
Stav 5. Ako je nepoznat protivnik ili njegovo boravi{te, sud mu moè postaviti privremenog zastupnika radi sudjelovanja na ro~i{tu za izvo|enje dokaza,
u skladu s odredbom ~lana 296. ovog zakona. Na privremenog zastupnika
primjenjuje se i odredba ~lana 297. ovog zakona koja reguli{e prava i du`nosti
privremenog zastupnika, ali je obaveza izdavanja oglasa o postavljanju privremenog zastupnika iz ~lana 298. izri~ito isklju~ena.
Stav 6. U pravilu, sud ne moè po~eti sa izvo|enjem dokaza prije dostave

rje{enja o usvajanju prijedloga za osiguranje dokaza protivniku. Me|utim, u
izuzetnim slu~ajevima (raniji su zakoni govorili o hitnim slu~ajevima, ali smatramo da su{tinska razlika ne postoji), sud moè odrediti da izvo|enje dokaza
zapo~ne i prije nego {to rje{enje kojim se usvaja prijedlog za osiguranje
dokaza bude dostavljeno protivniku. O ovome }e sud odlu~iti u samom
rje{enju kojim usvaja prijedlog za osiguranje dokaza.
Moè se primijetiti da odredbe o postupku obezbje|enja dokaza sadrè niz

izuzetaka od na~ela kontradiktornosti iz ~lana 5. ovog zakona: mogu}nost
dono{enja rje{enja o usvajanju prijedloga bez izja{njenja protivnika (stav 2.),
izvo|enje dokaza prije dostave ovog rje{enja protivniku (stav 6.), pa ~ak i
isklju~enje obaveze ogla{avanja postavljanja privremenog zastupnika (stav 5.).
Ovi se izuzeci mogu opravdati kako hitno{}u postupka obezbje|enja dokaza,
tako i ~injenicom da }e se protivniku u svakom slu~aju omogu}iti da se o
osiguranom dokazu i njegovoj dokaznoj vrijednosti izjasni u glavnom
parni~nom postupku u kojem ovaj dokaz bude upotrijebljen.
10
Stav 7. Protiv rje{enja kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza iz stava

3. ovog ~lana, kao ni protiv rje{enja da se zapo~ne sa izvo|enjem dokaza
prije dostavljanja rje{enja protivniku (st. 6.), nije dozvoljena àlba.
11
@alba je dozvoljena protiv rje{enja kojim se odbija prijedlog za izvo|enje

dokaza.
^lan 173.
(1) Ako su dokazi izvedeni prije nego {to je postupak pokrenut, zapisnik o
izvo|enju dokaza ~uvat }e se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni.
(2) Ako je postupak u toku, a osiguranje dokaza nije izveo sud koji vodi
postupak, zapisnik }e se dostaviti tome sudu.
307
Odredbe ~lana 173., kojima se reguli{e postupanje sa zapisnikom o izvo|enju

dokaza u postupku osiguranja, identi~ne su odredbama ~lana 257. ranije
vaè}eg ZPP-a FBiH i ~lana 276. ZPP-a RS.
Stav 1. O izvo|enju dokaza u postupku obezbje|enja dokaza sastavlja se

zapisnik. Ako parni~ni postupak jo{ nije pokrenut, ovaj }e se zapisnik ~uvati
kod suda pred kojim je dokaz izveden. Prepisi zapisnika ili primjerci pismenih nalaza i mi{ljenja sudskih vje{taka mogu se dati strankama.
Stav 2. Ako je postupak u toku, a osiguranje nije izveo sud koji vodi postupak, zapisnik }e se dostaviti sudu pred kojim te~e postupak.
Zapisnik o osiguranju dokaza }e se, na prijedlog stranke, pro~itati kao dokaz

u parnici. Sud moè odlu~iti da se osigurani dokaz ne provodi, jer ~injenica koja se njime dokazuje nije relevantna, ili nije sporna me|u strankama,
ili njegovo izvo|enje, s obzirom na druge provedene dokaze, nije vi{e neophodno.
Smatramo da sud tako|e moè, u skladu s na~elom neposrednosti, odbiti

provo|enje osiguranog dokaza ako je njegovo neposredno izvo|enje jo{ uvijek mogu}e. U svakom slu~aju, sud moè na prijedlog bilo koje stranke predlaga~a ili protivnika - odlu~iti da ponovo neposredno provede osigurani
dokaz, ako je to jo{ uvijek mogu}e.
VII SUDSKE
ODLUKE
UVOD ZA GLAVU VII

1
Jedna od najzna~ajnijih novina u ovom zakonu odnosi se na rokove i na~in

dono{enja presude nakon zavr{etka prvostupanjskog postupka. Vi{e ne postoji obveza objavljivanja presude na ro~i{tu, nego sud u roku od 30 dana od
dana zaklju~enja glavne rasprave donosi presudu izvan ro~i{ta i njen prijepis
stavlja na raspolaganje strankama u zgradi suda. U slu~aju da sudac ne izradi presudu u roku od 30 dana, duàn je o razlozima pismeno izvijestiti predsjednika suda.
Rok za izvr{enje ~inidbe koja se nalaè presudom je 30 dana, a ako se ne
radi o nov~anom davanju taj rok moè biti i duì.
308
Da bi se ublaìle negativne posljedice neuredne dostave presude i njihov utjecaj na dugo trajanje postupka, ure|eno je da }e sud, nakon zaklju~enja glavne
rasprave, nazo~ne stranke obavijestiti o nadnevku dono{enja presude, odsutnu
stranku o tome pismeno obavijestiti, te presudu staviti strankama na raspolaganje u zgradi suda. Rok za izjavljivanje àlbe te~e od prvog narednog dana
dono{enja presude odnosno stavljanja presude na raspolaganje strankama u
zgradi suda neovisno o tome da li je stranka primila presudu. Samo u
izuzetnim okolnostima sud moè, na zahtjev stranke, odlu~iti da se dostava
presude izvr{i na na~in predvi|en odredbama o dostavljanju.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Presuda zbog propu{tanja i presuda drugostupanjskog suda donesena izvan

rasprave dostavit }e se stranci, tako|er sukladno odredbama o dostavljanju,
kao i presuda donesena u slu~aju da je sudac prekora~io rok izrade presude.
3
Umjesto presude zbog izostanka, uvedena je presuda zbog propu{tanja koju

sud donosi ukoliko je to tuìtelj u tu`bi predloìo, a tuèni nije u zakonskom roku od 30 dana podnio odgovor na tu`bu, te ukoliko zahtjev nije
o~igledno neutemeljen. Protiv ove presude àlba nije dopu{tena, nego samo
povrat u prija{nje stanje. U ovom postupku utvr|uje se samo je li tuèni iz
opravdanih razloga propustio u zakonskom roku podnijeti odgovor na tu`bu.
U slu~aju da je sud pogre{no ocijenio da zahtjev nije o~igledno neutemeljen,

name}e se pitanje opravdanosti nedopu{tenosti àlbe s aspekta zakonitosti
odluke. Zakonodavac odgovor daje u ~injenici da je tuèniku ostavljen dugi
rok od 30 dana za podno{enje odgovora na tu`bu uz upozorenje na
mogu}nost dono{enja presude zbog propu{tanja, pa njegovo propu{tanje da
podnese odgovor na tu`bu zna~i svjesni pristanak na sve {tetne posljedice
koje iz toga proizlaze.
U svakom slu~aju, o~ekivanja zakonodavca su da }e ove odredbe uveliko
pove}ati procesnu disciplinu stranaka i doprinijeti ve}oj efikasnosti postupka.
1. ZAJEDNI~KE
ODREDBE
^lanak 174.
Sud donosi odluke na ro~i{tu ili izvan ro~i{ta.
1
Mogu}nost dono{enja odluka na ro~i{tu i izvan ro~i{ta postojala je i u ranijem Zakonu o parni~nom postupku, ali o tome nije postojala posebna odredba. U pravilu, sud je odlu~ivao na ro~i{tu, donosio rje{enja o upravljanju parnicom i druga rje{enja (~lanak 325. FBiH odnosno 343. RS), te imao obvezu
donijeti i objaviti presudu nakon zaklju~enja glavne rasprave (~lanak 317.
stavak 3. FBiH odnosno ~lanak 335. stavak 2. RS). Samo u slu~ajevima predvi|enim kao izuzetak sud je donosio odluku bez objavljivanja izvan ro~i{ta
(~lanak 317. stavak 4. i ~lanak 329. FBiH odnosno ~lanak 335. stavak 4. i
~lanak 347. RS).
Zbog bitnih izmjena dana{njeg ZPP-a u postupku dono{enja presude vi{e ne

postoji obveza objavljivanja presude na ro~i{tu. Sud u roku od 30 dana od
dana zaklju~enja glavne rasprave u pisanom obliku donosi presudu izvan
ro~i{ta i njen prijepis ili otpravak stavlja na raspolaganje strankama u zgradi
suda (~lanak 184.).
Me|utim, sud moè presudu donijeti i objaviti na ro~i{tu. Ovakva presuda

imala bi pravni u~inak vezanosti suda za presudu (~lanak 197. stavak 1.). U
odnosu na stranke pravni u~inak, i dalje, nastao bi tek stavljanjem presude na
raspolaganje strankama u zgradi suda odnosno nakon primitka presude kada
309
se dostavlja prema pravilima o dostavi (~lanak 197. stavak 2.). Izuzetak bi bio
onda kada bi se stranke, nakon objavljivanja presude na ro~i{tu, odrekle prava
àlbe na presudu. Tada bi presuda postala pravomo}na danom dono{enja
odnosno objavljivanja na ro~i{tu i na isti na~in vezala bi i sud i stranke. U
tom slu~aju stranke bi se mogle odre}i i prava na otpravak prijepisa presude.
Dono{enje presude na ro~i{tu na{lo bi prakti~nu primjenu u sporovima male
vrijednosti i u manje sloènim sporovima u kojima bi se moglo o~ekivati odricanje prava àlbe na presudu. Posebice, ovakvo postupanje imalo bi primjenu
u slu~aju dono{enja presude na temelju priznanja (~lanak 180.) i presude na
temelju odricanja (~lanak 181.) na koji na~in bi se izbjegla mogu}nost opoziva izjave o priznanju odnosno o odricanju do dono{enja presude izvan ro~i{ta.
Istovremeno, cijenimo da sud ne}e imati interes donositi i objavljivati presude
na ro~i{tu u sloènijim stvarima u kojima nije o~ekivati da }e se stranke odre}i
prava àlbe na presudu, jer bi se na taj na~in ishitrio u~inak vezanosti suda
za tu presudu (~lanak 197.).
4
Po sada{njem ZPP-u, u pravilu, i dalje postoji obveza suda na ro~i{tu donositi i objavljivati rje{enja o upravljanju parnicom i druga rje{enja (~lanak 198.),
te donositi takva rje{enja izvan ro~i{ta (~lanak 199.).
Rje{enje na koje stranka ima pravo àlbe, na temelju kojeg se moè odmah
traìti ovrha ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom, sud je u obvezi dostaviti strankama u ovjerovljenom prijepisu (~lanak 198.) s time {to je u obvezi
ovakvo rje{enje obrazloìti kada se njime odbija prijedlog stranke ili kada se
rje{ava o prijedlozima stranaka koji su u me|usobnoj opreci i onda kada sud
ocijeni da je to potrebito (~lanak 200.).
^lanak 175.
(1) Sud donosi odluke u obliku presude ili rje{enja.
(2) O tu`benom zahtjevu sud odlu~uje presudom, a u postupku zbog
smetanja posjeda rje{enjem.
(3) O svim drugim pitanjima sud odlu~uje rje{enjem.
(4) Odluka o tro{kovima u presudi smatra se rje{enjem.
Uz stavak (1) U stavku 1. ovog ~lanka sadràne su odredbe koje ure|uju

sudske odluke, presude i rje{enja, za razliku od prethodnog ZPP-a koji je
imao posebne odredbe za svaku od ovih odluka (~lanak 306-324. za presude
i ~lanak 325-329. za rje{enja FBiH odnosno ~lanak 325-341. za presude i ~lanak
343-347. za rje{enja RS).
Uz stavak (2) Presudom se odlu~uje o utemeljenosti tu`benog zahtjeva ,

presudom se tu`beni zahtjev odbija ili prihva}a kako glede glavne stvari
310
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
tako i glede sporednih tra`bina. Od rezultata glavne rasprave ovisi ho}e

li sud prihvatiti ili odbiti tu`beni zahtjev. Pravomo}na presuda je izvor
prava za konkretni pravni odnos i ona predstavlja individualni zakon za
stranke.
O zahtjevu radi smetanja posjeda sud donosi rje{enje, iako je rije~ o glavnoj
stvari, jer u takvim parnicama sud odlu~uje samo o za{titi posljednjeg fakti~nog stanja, a ne o pravu stranaka, i takva odluka ima privremeni karakter.
Ova odredba interpretirana je u sudskoj praksi kako slijedi:
U povodu prigovora tuènika o proma{enoj pasivnoj legitimaciji sud ne}e

donijeti posebno rje{enje, jer se radi o prigovoru materijalnog, a ne procesnog
prava, ve} }e sud presudom odlu~iti o tu`benom zahtjevu. (Citat iz sudske
odluke: @upanijski sud u Bjelovaru broj G`-27/99 od 4. velja~e 1999.)
Ako se sudska odluka koja se donosi u obliku rje{enja pogre{no ozna~i
kao presuda, ili obrnuto, takva pogre{na oznaka ne utje~e na njezino vaènje.
Tako, Odluka drugostupanjskog suda i kad je donesena u obliku presude
smatra se rje{enjem. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Jugoslavije Rev.
broj 2495/64.)
3
Uz stavak (3) O svim drugim pitanjima koja se odnose na upravljanje postupkom i rukovo|enjem na glavnoj raspravi sud odlu~uje rje{enjem. Procesna
rje{enja mogu biti ona kojima se kona~no odlu~uje o tu`bi (rje{enje o odbacivanju tu`be - ~lanak 67.; o utvr|enju da se smatra da je tu`ba povu~ena ~lanak 84. stavak 1. i 97. stavak 3.), kojima se odlu~uje o odre|enim procesnim
pretpostavkama, ali koja ne dovode do okon~anja parnice (rje{enje o relativnoj
nadle`nosti ~lanak 17., 18., 19.), ona kojima se mijenja procesnopravni odnos
(rje{enje kojim se dopu{ta objektivna preinaka tu`be - ~lanak 57., rje{enje kojim
se dopu{ta povrat u prija{nje stanje - ~lanak 328-333., rje{enje vi{eg suda kojim
se ukida pobijana odluka i predmet vra}a na ponovno su|enje - ~lanak 227.),
rje{enja koja se ti~u upravljanja postupkom (rje{enje o zakazivanju i odgodi
ro~i{ta - ~lanak 111-117., o izvo|enju dokaza - ~lanak 124-129.).
Rje{enjem se odlu~uje u svim slu~ajevima u kojima se ne rje{ava meritorno
o tu`benom zahtjevu, a u postupku zbog smetanja posjeda i onda kad se
rje{ava o tu`benom zahtjevu.
Uz stavak (4) Odluka o tro{kovima koja je sastavni dio presude smatra se

rje{enjem. U slu~aju kada sud odlu~uje samo o tro{kovima kao sporednoj
tra`bini donosi rje{enje. Ovo ne}e biti slu~aj i onda kada glavni zahtjev ~ini
tra`bina parni~nih tro{kova. Primjerice, kada stranka uskrati pla}anje nagrade
za zastupanje i drugih tro{kova koje je odvjetnik imao za ra~un stranke, odvjetnik ima pravo posebnom tu`bom traìti svoju nagradu za zastupanje i
druge tro{kove. Njegova tra`bina u cjelini predstavlja glavnu stvar o kojem
zahtjevu sud odlu~uje presudom. Tro{kovi koji nastanu povodom te parnice
ponovo predstavljaju sporednu tra`binu i odluka o tim tro{kovima smatra se
rje{enjem.
311
2. PRESUDA
a) Op}e odredbe
^lanak 176.
(1) Presudom sud odlu~uje o zahtjevu koji se ti~e glavne stvari i sporednih
tra`bina.
(2) Ako postoji vi{e zahtjeva, sud }e o svim tim zahtjevima odlu~iti jednom
presudom.
1
Odredbe ovoga ~lanka odgovaraju ~lanku 306. stavak 1. i 2. ranijeg ZPP-a FBiH
odnosno ~lanku 325. stavak 1. i 2. ranijeg ZPP-a RS. Dakle, ispu{tena je odredba stavka 3. navedenih ~lanaka, jer novim zakonom nije uop}e predvi|ena
djelomi~na presuda, pa tako ni u slu~aju kada je vi{e parnica spojeno radi
zajedni~kog raspravljanja, a za kona~nu odluku sazrela je samo jedna parnica.
Uz stavak (1) Presuda u pravnotehni~kom smislu treba imati uvod, izreku

(dispozitiv), obrazloènje, uputu o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka, potpis
ure|uju}eg suca (~lanak 190. i 191.).
Presudom se utvr|uje sadràj pravnog odnosa (deklaratorna za{tita), presudom se nalaè tuèniku da u korist tuìtelja ne{to u~ini, trpi ili propusti (kondemnatorna za{tita) i presudom se postoje}i pravni odnos preina~uje ili ukida
(konstitutivna za{tita).
Ovakva podjela vrijedi samo u slu~aju kada se tu`beni zahtjev prihva}a.
Me|utim, ukoliko se tu`beni zahtjev odbija, za sve vrste zahtjeva (deklaratorni, konstitutivni i kondemnatorni) donosi se deklaratorna presuda, uvijek
negativna.
a) Deklaratornom presudom u odnose me|u strankama unosi se izvjesnost i

sigurnost. Presuda ove vrste, primjerice, bila bi ona kojom se utvr|uje da je
tuìtelj vlasnik nekretnine na temelju dosjelosti ili bilo kojem drugom temelju,
da postoji pravo slu`nosti na poslu`nom dobru u korist povlasnog dobra, da
je prestao dug prema tuèniku i svaka druga utvr|uju}a presuda.
b) Kondemnatornom presudom se ne mijenja postoje}i pravni odnos, ve} se

tuènoj stranci nalaè da ne{to u~ini, trpi ili propusti. Ukoliko sud u kondemnatornoj presudi nalaè ~injenje, potrebito je odrediti i rok za ispunjenje
~inidbe, tzv. paricijski rok, ~ija je svrha garancija tuènoj strani da tuìtelj u
tom roku ne moè ostvarivati svoje pravo prisilnim putem.
Ovo je razlogom {to pravomo}no{}u ove presude tuìtelj ne ostvaruje potpunu pravnu za{titu, nego tek njenom ovrhom, po isteku roka ostavljenog za
dobrovoljno ispunjenje. Presudom ove vrste, primjerice, tuèniku se nalaè da
ukloni ogradu s tuìteljeve nekretnine, da tuìtelju plati svotu novca, da trpi
da se na njegovom stanu izvedu odre|eni radovi i sl.
312
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
c) Konstitutivnom presudom mijenja se ili ukida postoje}i pravni odnos, tako

da se krajnji cilj postiè pravomo}no{}u presude. Presuda ove vrste bila bi,
primjerice, da se ukida ili ustanovljuje pravo slu`nosti, da prestaje obveza
uzdràvanja, da se rastavlja brak stranaka i sl.
Dopunsku presudu, na zahtjev stranaka, sud donosi kad je propustio odlu~iti

o djelu zahtjeva koji je raspravljen u postupku.
Za razliku od dosada{njeg, u ovom zakonu vi{e ne postoji djelomi~na presuda niti me|upresuda. Eliminacija ovih vrsta odluka imala je za cilj ve}u efikasnost postupka. Me|utim, mi{ljenja smo da se ovakvo o~ekivanje ne}e u potpunosti ostvariti, posebice ako se efikasnost cijeni u {irem smislu, a evo razloga za to.
Ne dovodi se u pitanje da se u pojedinim slu~ajevima tuìtelj moè na}i u
takvoj situaciji da mu se nametne kako pravni tako i prakti~an interes da se
o dijelu njegovog zahtjeva rije{i u najkra}em roku (odluka o dijelu zahtjeva
moè biti osnova za ostvarivanje nekog drugog njegovog prava kredit radi
zasnivanja hipoteke uvjetovan pravom vlasni{tva na nekretnini; stranka bi znatno lak{e pobolj{ala svoju te{ku materijalnu situaciju sudskom odlukom na
naknadu nematerijalne {tete nego je to slu~aj s materijalnom, posebice rentom
za ~iju utemeljenost i visinu je potrebito provesti sloènije dokaze) {to bi
sasvim sigurno opravdalo dono{enje djelomi~ne presude, i u {irem smislu
takvo postupanje suda bilo bi u slu`bi efikasnosti sudskog postupka.
Svakako, ne treba izgubiti iz vida da efikasnost postupka ne smije biti sama
sebi svrha. Cijenimo da institut djelomi~ne presude treba ponovo na}i svoje
mjesto u zakonu, s time {to se treba primjenjivati restriktivno cijene}i sve
okolnosti slu~aja.
Jo{ manje postoji opravdanje za isklju~enje iz Zakona instituta me|upresude.

Dosada{nja sudska praksa potvr|uje da se me|upresudom (~lanak 311. ranijeg ZPP-a FBiH odnosno ~lanak 330. ranijeg ZPP-a RS) znatno ubrzavao
parni~ni postupak. Kada se ima u vidu da se me|upresudom rje{avalo samo
u slu~aju kada je bila u sumnji utemeljenost tu`benog zahtjeva i samo onda
kada bi sud u toj sumnji prevagu dao utemeljenosti zahtjeva, nakon pravomo}nosti te odluke ostavljen je jasan prostor za rje{avanje visine zahtjeva i
s time u svezi opravdanje za dalje parni~ne tro{kove.
U nerijetkim slu~ajevima dokazivanje visine zahtjeva povezano je sa znatnim
tro{kovima koji po nekoliko puta prema{uju tro{kove dokazivanja utemeljenosti zahtjeva, pa nije potrebito obrazlagati da za stranku ovi drugi tro{kovi potpuno nepotrebno nastaju u slu~aju odbijanja zahtjeva i nije potrebito re}i da
prvostupanjski sud u sumnji utemeljenosti zahtjeva, u pravilu, provodi dokaze
i na visinu zahtjeva, nakon ~ega donosi odluku kojom zahtjev prihva}a ili ga
odbija. U apelacionom postupku, u slu~aju kada sud odbija zahtjev, lako je
zaklju~iti da tro{kovi nastali radi utvr|enja visine zahtjeva nepotrebno nastali
tro{kovi. Ovakvi razlozi podupiru razmi{ljanje da je me|upresuda u slu`bi
na~ela efikasnosti postupka.
313
Prakti~no, potreba za me|upresudom naro~ito je nagla{ena u sporovima radi

masovnih naknada {teta koje potje~u iz istog uzroka. Primjerice, u Mostaru
se jo{ uvijek vodi postupak po tu`bi vi{e od stotine osoba radi naknade {tete
na obiteljskim ku}ama i stvarima u ku}ama nastale zbog plavljenja Neretve,
u javnosti poznato pod imenom plavni val. Utemeljenost zahtjeva je sporna.
Treba li re}i koji nepotrebni tro{kovi }e nastati zbog utvr|ivanja visine {tete,
u slu~aju da se u kona~nici utvrdi da je tu`beni zahtjev neutemeljen! Cijenimo
da je u Zakon nu`no uklju~iti institut me|upresude i primjenjivati ga, tako|er
restriktivno, u naro~ito opravdanim slu~ajevima.
8
Presude se razlikuju i s obzirom na postupak koji je prethodio njihovom

dono{enju. Zakon poznaje kontradiktornu presudu - proveden postupak
raspravljanja pred sudom, presudu na temelju priznanja - tuènik priznao
tu`beni zahtjev, presudu na temelju odricanja - tuìtelj se odrekao tu`benog
zahtjeva, i presudu zbog propu{tanja - tuènik propustio dostaviti odgovor na
tu`bu.
Posljednja presuda predstavlja novinu u ovom zakonu. Posve je napu{ten institut presude zbog izostanka u o~ekivanju zakonodavca da }e specifi~na vrsta
presude radi propu{tanja doprinijeti ve}oj strana~koj disciplini i efikasnosti
postupka. (Vi{e o ovoj vrsti presude uz komentar ~lanka 182. i 183. ovog
zakona.)
Sud drugog stupnja }e preina~iti presudu suda prvog stupnja ako je taj
sud iz ~injenica {to ih je utvrdio izveo nepravilan zaklju~ak o postojanju
drugih ~injenica, a na tim je ~injenicama utemeljena presuda, ali pri tome
sud drugog stupnja nije ovla{ten preocjenjivanjem izvedenih dokaza (iskaz
stranaka) utvr|ivati dodatne ~injenice koje nije utvrdio sud prvog stupnja.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RH, Rev. 2197/90 od 14.2.1991.)
Prednja sudska praksa prema dana{njem ZPP-u nije primjenjiva kada je u
pitanju preocjenjivanje isprava i posredno izvedenih dokaza pred prvostupanjskim sudom, jer u tom slu~aju drugostupanjski sud ima pravo na sjednici
vije}a ili na temelju odràne rasprave druk~ije ocijeniti isprave i posredno izvedene dokaze i na taj na~in preina~iti prvostupanjsku presudu (~lanak 229.
stavak 1. to~ka 2.).
9
Uz stavak (2) Kumulacija tu`benih zahtjeva u smislu stavka 2. ovoga ~lanka

objektivna
postoji kada je protiv jednog tuènika istaknuto vi{e zahtjeva (o
kumulacija). Me|utim, postoji i kumulacija stranaka kada se na jednoj ili obadvije parni~ne strane nalazi vi{e osoba (suparni~ari). Radi postizanja efikasnosti postupka sud }e o svim zahtjevima odlu~iti jednom presudom.
Pravni teoreti~ar gra|anskog prava Sini{a Triva iz Zagreba u knjizi

Gra|ansko procesno pravo izdanje, Narodne novine, 1983., za presudu kaè
(citat): Izreka suda o utemeljenosti tu`benog zahtjeva manifestira se kao
zaklju~ak (conclusio) logi~kog silogizma u kojem je praemissa major apstraktna pravna norma, a praemissa minor ~injeni~no stanje koje je sud utvrdio. Zadatak suda ne ograni~ava se na utvr|ivanje relevantnih ~injenica, ni
314
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
na to da utvrdi sadràj prava koje se na te ~injenice odnosi. Njegov je

zadatak da iz supsumiranja ~injenica pod pravnu normu izvede i sankcionira zaklju~ak o na~inu na koji treba urediti pravni odnos me|u strankama.
înjeni~no stanje i pravna norma predstavljaju tek podlogu za izricanje presude.
^lanak 177.
(1) Sud moè naloìti tuèniku da obavi odre|enu ~inidbu samo ako je ona
dospjela do zaklju~enja glavne rasprave.
(2) Ako sud prihvati zahtjev za uzdràvanje, moè obvezati tuènika i na
~inidbe koje nisu dospjele.
(3) Presuda kojom se tuènik obvezuje predati ili preuzeti stvari dane u
najam ili zakup moè se donijeti i prije prestanka tih odnosa.
1
Ovom odredbom ure|eni su uvjeti dono{enja kondemnatorne presude, presude na ~inidbu, a u cijelosti odgovara odredbi ~lanka 307. ranijeg ZPP-a FBiH
odnosno 326. ranijeg ZPP-a RS.
Uz stavak (1) Po~injemo s citatom iz sudske prakse: Za dono{enje kondemnatorne presude bitan uvjet je dospjelost ~inidbe do zaklju~enja glavne
rasprave odnosno do momenta na koji se odnosi izreka o utemeljenosti
tu`benog zahtjeva. (Vrhovni sud Federacije BiH broj P`-113/99 od 5.8.1999.)
Dospjelost ~inidbe je fakti~no pitanje koje se utvr|uje za svaki konkretan
slu~aj. Dospjelost ~inidbe nije smetnja za podno{enje tu`be, ali mora nastupiti prije zaklju~enja glavne rasprave, u protivnom sud mora odlu~iti o meritumu spora i odbiti zahtjev. Razlog za to treba traìti u ~injenici da sada{nji
ZPP ne sadrì odredbe kojima ovla{}uje sud da tu`bu odbaci u slu~aju
preuranjenosti podno{enja tu`be.
Me|utim, ove odredbe ne treba shvatiti da je tuìtelj za sva vremena izgubio slu~aj samo zbog toga {to ~inidba nije dospjela na dan presu|enja. Naime,
onda kada ~inidba postane dospjelom tuìtelj }e imati pravo po istoj pravnoj
stvari podnijeti tu`bu i ostvariti to pravo, jer pravomo}nost donesene presude
odnosi se samo na ~injeni~no stanje u vrijeme njenog dono{enja.
O~igledno je da odredbe ovoga ~lanka ure|uju postupanje suda samo u

slu~aju dospjelosti zahtjeva za ~inidbu odnosno pri dono{enju kondemnatornih
presuda. Me|utim, pravni odnos iz tu`be koja pretpostavlja deklaratornu pre sudu tako|er mora postojati u vrijeme zaklju~enja glavne rasprave da bi sud
mogao odlu~iti o takvom zahtjevu tako da se i ovom slu~aju cijeni dospjelost
zahtjeva.
Ovakvo pravno razmi{ljanje na{lo je potvrdu u sudskoj praksi:
315
Presu|ena stvar nastala za konkretan slu~aj odnosi se samo na ~injenicu

dospjelosti na dan dono{enja prvostupanjske presude. Protekom daljeg roka
~injenice za isti pravni odnos se mijenjaju, pa po novoj tu`bi za istu pravnu
stvari ne vrijedi institut presu|ene stvari i po dospije}u ~inidbe sud }e udovoljiti zahtjevu. (Citat iz sudske odluke: Vi{i privredni sud R. Hrvatske, broj
P`-114/79 od 12.3.1979.)
Okolnost da se o odre|enoj tra`bini vodi spor, ne utje~e na njezinu
dospjelost. (Citat iz sudske odluke:: Vrhovni sud R. Hrvatske, broj Rev. 46/03
od 6.8.2003.)
Prema stajali{tu sudske prakse, nedopu{tena osuda na nedospjelu ~inidbu predstavlja relativno bitnu procesnu povredu. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud Hrvatske broj G`-341/82; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 307.)
4
Uz stavak (2) Od pravila iz stavka 1. ovoga ~lanka propisani su izuzetci u

stavku 2. i 3. istoga ~lanka. Predvi|ena je mogu}nost obvezivanja tuènika na
~inidbu koja nije dospjela u slu~aju zahtjeva za uzdràvanje, te mogu}nost
obvezivanja tuènika na predaju ili preuzimanje stvari kod najma ili zakupa
i prije prestanka tih odnosa.
Mi{ljenja smo da je zakonodavac ovdje propustio navesti jo{ jedan vid budu}ih
davanja, a odnosi se na rentu budu}e nematerijalne {tete za koju je po
redovitom toku izvjesno da }e trajati i u budu}nosti, a koja je propisana
~lankom 203. Zakona o obveznim odnosima. Za ovaj slu~aj treba smatrati da
postoji pravna praznina i analogijom primijeniti prednje odredbe.
Ustaljena je praksa sudova da se tuènik obvezuje na pla}anje budu}e rente
koja nije dospjela, budu}e obveze na uzdràvanje ili pla}anja zakonske zatezne
kamate na glavnicu do dana isplate, ali samo u slu~aju kada takva obveza
predstavlja nastavak dospjele obveze.
Ako obveza tuènika na neku ~inidbu postoji pod uvjetom da tuìtelj u korist
tuènika u isto vrijeme izvr{i neku drugu ~inidbu (kod ugovora o prodaji,
predaja stvari i isplata cijene), sud }e izre}i da se tuèniku nalaè ispunjenje obveze kad tuìtelj dokaè da je ispunio ili da je spreman ispuniti svoju
obvezu prema tuèniku. Sud nije ovla{ten da povodom kondemnatornog zahtjeva osudi i samoga tuìtelja na neko ~injenje, jer na{ zakon ne poznaje
institut judicium duplex. Prakti~no, to bi zna~ilo da sud ne moè presudom
obvezati tuènika na predaju stvari i istovremeno tuìtelja na isplatu cijene,
osim ako za isplatu cijene nije podnesena protutu`ba.
Primjeri u sudskoj praksi:
Kad se radi o budu}oj {teti, ona se moè dosuditi prije dospjelosti samo
ako budu}a {teta predstavlja nastavak {tete koju o{te}eni ve} trpi u vrijeme
zaklju~enja glavne rasprave. Ako {teta treba nastupiti nakon zaklju~enja
rasprave, smatra se nedospjelom. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Srbije
316
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
broj G`-2390/77; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika

Sud ne moè naloìti tuèniku da tuìtelju isplati pla}u
trebaju nastupiti tek u budu}nosti. (Citat iz sudske odluke:
Hrvatske, broj Rev. 3060/98 od 2.2.1999; Komentar zakona o
tupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz
6
u iznosima koji
Vrhovni sud R.
parni~nom pos~lanak 307.)
Uz stavak (3) Prije prestanka ugovornog odnosa o najmu ili zakupu sud moè
donijeti presudu o predaji stvari koje su predmet ugovora. Zakon ne pravi
razliku o tome jesu li predmet ugovora pokretnine ili nekretnine. Ovakva
situacija moè nastati npr. kada zakupac odmah nakon primitka otkaza izvijesti zakupodavca da mu stvar koja je predmet ugovora ne}e predati ili ako
je to o~igledno iz njegovog pona{anja.
^lanak 178.
Ako je tuìtelj u tu`bi traìo da mu se dosudi odre|ena stvar, a istodobno je u tu`bi ili do zaklju~enja glavne rasprave izjavio da je voljan
umjesto stvari primiti odre|enu nov~anu svotu, sud }e, ako prihvati
tu`beni zahtjev, izre}i u presudi da se tuènik moè osloboditi davanja
stvari, ako plati tu nov~anu svotu.
U parnicama u kojima predmet spora nije nov~ani iznos, ve} neka stvar,
tuìtelj ima pravo na poseban institut procesnog prava - alternativno ovla{tenje
(facultas alternativa), da umjesto stvari primi odre|en nov~ani iznos. Ova
odredba u cjelini je preuzeta iz ranijeg Zakona o parni~nom postupku (~lanak
308. FBiH odnosno ~lanak 327. RS.)
Ako je predmet spora nov~ana tra`bina ne postoje uvjeti za alternativno
ovla{tenje. Za postojanje alternativnog ovla{tenja za tuènika neophodna je
izjava tuìtelja da je voljan, umjesto stvari, primiti odre|eni nov~ani iznos. S
obzirom da tra`bina na temelju alternativnog ovla{tenja nije predmet spora,
sud se ne moè upu{tati u ispitivanje odgovara li ozna~eni nov~ani iznos vrijednosti stvari. Isto tako, tuènik se ne moè obvezati na isplatu tog nov~anog
iznosa. U dispozitivu presude samo se navodi ovla{tenje tuèniku da se osloba|a predaje stvari ukoliko tuìtelju isplati iznos koji je on zatraìo. Zatraèni
nov~ani iznos ne moè biti predmet ovrhe. Prisilna ovrha moè se traìti samo
za ~inidbu predaje stvari. Facultas alternativa ne predstavlja objektivnu kumulaciju zahtjeva.
Kako navedeni nov~ani iznos nije predmet tu`benog zahtjeva, sud nije
ovla{ten upu{tati se u ispitivanje odgovara li nov~ani iznos vrijednosti stvari,
odnosno sud ne moè ocjenjivati ni ispitivati adekvatnost visine iznosa koju
tuìtelj traì umjesto du`ne ~inidbe. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske: broj G`-966/76 od 3.7.1979; G`-5/79 od 17.5.1979; Komentar zakona
~lanak 308.)
317
Naru~itelj moè zahtijevati od izvo|a~a da ukloni nedostatak, ali ne

moè postavljati alternativni nov~ani zahtjev u visini vrijednosti radova koje
bi trebalo izvesti, ako te radove nije izvr{io, jer se tu ne radi o procesnom
alternativnom ovla{tenju. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske, Rev.
broj 532/86 od 27. svibnja 1986; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH,
2
Alternativno ovla{tenje tuènika (facultas alternativa) treba razlikovati od obveze

s alternativnom ~inidbom gdje su obadvije alternativne ~inidbe predmet spora.
Alternativni tu`beni zahtjev ima pravni temelj u pravilima imovinskog prava
(predaja stvari ili pla}anje nov~ane protuvrijednosti). U tom slu~aju tuènik
ima pravo izbora jedne od alternativno utvr|enih obveza kako u parni~nom
tako i u ovr{nom postupku.
Na isti na~in rije{io je sud:
Ako tuìtelj traì da mu se dosudi stanovita stvar ili isplati odre|eni

iznos (alternativno postavljeni tu`beni zahtjev), sud je duàn ispitati je li zahtjev da se isplati taj iznos utemeljen i primjeren. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud Hrvatske, broj G`-560/76 od 16. studenog 1976; Komentar zakona
~lanak 308.)
Me|utim, prednja odredba je neprimjenjiva u obvezno pravnim odnosima, ako
nije izraèna kao volja stranaka:
Vjerovnik ne moè tu`bom zahtijevati isporuku robe ili alternativno

nov~anu protuvrijednost robe ako alternativna obveza ne proizlazi iz ugovora, stoga }e sud, ukoliko je zahtjev za isporuku robe utemeljen, nametnuti
obvezu du`niku da isporu~i robu, a odbiti alternativni zahtjev za isplatu.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RS, Rev. 29/02 od 9.5.2003.)
Osoba koja je dala u zajam odre|ene pokretne stvari, moè zahtijevati
samo vra}anje tih stvari, a ne isplatu i cijene, ali ako je bilo ugovoreno
vra}anje zajma robe u novcu, moè zahtijevati alternativno vra}anje stvari ili
isplatu u novcu, s pravom izbora na strani du`nika. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud FBiH, broj P`-289/98 od 26.1.1999.)
^lanak 179.
(1) Kad se stranci u presudi nalaè izvr{iti kakvu ~inidbu, dredit }e se i rok
u kojem je tu ~inidbu du`na izvr{iti.
(2) Ako posebnim propisima nije druk~ije odre|eno, rok za izvr{enje ~inidbe
je 30 dana, ali za ~inidbe koje se ne sastoje u nov~anom davanju sud
moè odrediti duì rok. U mjeni~nim i ~ekovnim sporovima taj je rok
15 dana.
318
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(3) Rok za izvr{enje ~inidbe po~inje te}i prvoga dana nakon dono{enja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja sukladno odredbama ovoga
zakona o dostavi, prvoga dana nakon dostave prijepisa presude stranci
kojoj je naloèno izvr{enje.
1
Ranijim odredbama Zakona o parni~nom postupku ovaj odnos bio je ure|en

na potpuno istovjetan na~in (~lanak 309. FBiH odnosno ~lanak 328. RS), s tom
razlikom {to su ranije bili odre|eni kra}i rokovi u izvr{enju ~inidbe.
Uz stavak (1) Kada se kondemnatornom presudom nalaè izvr{enje pozitivne

~inidbe (ne propu{tanje ili trpljenje) u izreci presude obvezno je odrediti rok
izvr{enja ~inidbe, tzv. paricijski rok.
U {irem smislu rije~i, pogre{no je ovaj rok smatrati rokom za dobrovoljno
izvr{enje ~inidbe, jer istekom ovoga roka tuènik ne gubi pravo na takvo
ispunjenje ~inidbe. Su{tina ovog roka sastoji se u garanciji tuèniku da tuìtelj
do njegovog isteka nema pravo na prisilnu ovrhu ~inidbe. Paricijski rok je
zakonski rok izvr{enja gra|anskopravne obveze iz presude, a ne rok za
izvr{enje parni~ne radnje, tako da se na nj ne odnose odredbe procesnog
prava o rokovima. Paricijski rok je dilatorni rok koji se prekida izjavljivanjem
redovitih pravnih lijekova.
Deklaratorne i konstitutivne presude mogu sadràvati odredbu o paricijskom

roku za izvr{enje obveze naknade parni~nih tro{kova. U svakom slu~aju, ne postoji obveza suda uno{enja u izreku presude teksta da je tuènik duàn ~inidbu ispuniti pod prijetnjom ovrhe, jer na ovrhu stranka ima pravo po zakonu.
U izreci kondemnatorne presude nije potrebito posebno istaknuti da je

tuèni obvezan du`nu ~inidbu ispuniti pod prijetnjom ovrhe, ve} je dovoljno
i sukladno zakonu da se u presudi odredi samo paricijski rok. (Citat iz
sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske, broj G`-2147/78; Komentar zakona
~lanak 309.)
4
Uz stavak (2) Ovim zakonom rok za izvr{enje ~inidbe, paricijski rok, ukoliko
posebnim propisom nije druga~ije odre|eno, iznosi 30 dana {to je novina u
odnosu na prethodni ZPP koji je propisivao rok od 15 dana (~lanak 309. FBiH
odnosno ~lanak 328. RS)
Intencija zakonodavca bila je pove}anje paricijskog roka radi smanjenja broja
ovr{nih sudskih predmeta, a i zbog toga {to je dosada{nja sudska praksa
pokazala da tendencija stalnog smanjenja rokova u prethodnom razdoblju nije
imala pozitivan u~inak s aspekta optimalne za{tite interesa parni~nih stranaka.
Paricijski rok je, u pravilu zakonski rok. Rok za izvr{enje nov~ane

~inidbe iznosi 15 dana, pa sud nije ovla{ten postupiti druk~ije, osim ako
posebni propisi ne odre|uju {to drugo. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske G`-3846/75 od 7. listopada 1976; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 309.)
319
Paricijski rokovi, su u pravilu zakonski rokovi. Me|utim, dopu{teno je sudu

da taj rok, uz ograni~enje da ne moè biti kra}i od 30 dana, odredi u
druk~ijem trajanju za ~inidbe koje se ne sastoje u nov~anom davanju. Ovo
je razumljivo, jer postoje ~inidbe takvog sadràja da ih nije mogu}e obaviti
u roku od 30 dana (izgradnja gra|evine, izgradnja puta).
5
Uz stavak (3) Sukladno izmjenama u na~inu dono{enja presude odnosno u

izuzetnim slu~ajevima dostave prijepisa presude odre|eni su i po~etci paricijskog roka. To je prvi dan nakon dono{enja presude, odnosno prvi dan nakon
dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloèno izvr{enje ~inidbe. Rok za
izjavljivanje pravnog lijeka neovisan je od paricijskog roka, mada naj~e{}e rok
za izjavljivanje àlbe i paricijski rok traju jednako.
Ovakav na~in ra~unanja po~etka paricijskog roka odnosi se na prvostupanjsku
presudu na koju nije izjavljena àlba i na presudu drugostupanjskog suda
kojom je prvostupanjska presuda potvr|ena ili preina~ena.
Dakle, rok za ovrhu presude na koju nije izjavljena àlba po~inje te}i prvoga dana po isteku paricijskog roka, a u slu~aju da je àlba izjavljena ovaj
rok po~inje te}i prvog dana od dana pravomo}nosti prvostupanjske odnosno
drugostupanjske presude.
b) Presuda na temelju priznanja
^lanak 180.
(1) Ako tuènik do zaklju~enja glavne rasprave prizna tu`beni zahtjev, sud
}e bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihva}a tu`beni
zahtjev (presuda na temelju priznanja).
(2) Sud ne}e donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno
potrebitim uvjetima, ako na|e da je rije~ o zahtjevu kojim stranke ne
mogu raspolagati (~lanak 3. stavak 2.).
(3) Dono{enje presude na temelju priznanja odgodit }e se ako je potrebito
da se o okolnostima iz stavka 2. ovoga ~lanka, prije toga pribave obavijesti.
(4) Priznanje tu`benog zahtjeva, na ro~i{tu ili u pismenom podnesku, tuènik
moè i bez pristanka tuìtelja opozvati do dono{enja presude.
Ovom odredbom ure|en je oblik presude na temelju priznanja i uvjeti za

njeno dono{enje, a u cjelini odgovara odredbi ~lanka 312. ranijeg ZPP-a FBiH
odnosno ~lanku 331. ranijeg ZPP-a RS.
Uz stavak (1) Presuda na temelju priznanja donosi se na temelju jednostrane

parni~ne radnje tuènika kojom on daje izrijekom izjavu o priznanju tu`benog
zahtjeva, a time u su{tini daje izjavu da je tuìteljev zahtjev za pruànje
320
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
pravne za{tite na zakonu utemeljen. Priznanje tu`benog zahtjeva ne moè biti

vezano ni uz kakav uvjet ili rok. Priznanje moè biti dano u pisanom podnesku tuènika ili usmeno na pripremnom ro~i{tu odnosno na glavnoj raspravi
do njenog zaklju~enja. Za dono{enje presude na temelju priznanja ne traì se
pristanak tuìtelja, jer tuìtelj nema nikakav pravni interes za nastavak postupka. Ovakvom presudom tuìtelj dobiva istu kvalitetu pravne za{tite kao i
na temelju meritorne presude.
U procesno pravnom smislu treba razlikovati priznanje tu`benog zahtjeva od
priznanja ~injenica. Priznanje tu`benog zahtjeva ima za posljedicu da se bez
raspravljanja donese presuda kojom se tu`beni zahtjev prihva}a, dok priznanje ~injenica pred sudom ima za posljedicu da te ~injenice ne treba dokazivati, a na temelju takve izjave ne moè se donijeti presuda na temelju priznanja.
Sud je ovla{ten donijeti presudu na temelju priznanja i kad je tuèni

priznao tu`beni zahtjev izraèn u DEM, a tuìtelj na ro~i{tu izmijenio zahtjev na isplatu u KM u istom iznosu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Federacije BiH broj P`. 170/98 od 22.9.1998; Bilten Vrhovnog suda FBiH, broj
1/99; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
Ne moè se donijeti presuda na temelju priznanja, ako je u trenutku
njenog dono{enja u sudskom spisu postojao podnesak tuìtelja kojim
preina~ava tu`bu pove}anjem tu`benog zahtjeva. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud BiH, broj Rev. 112/88 od 8.12.1988; Bilten sudske prakse
Vrhovnog suda FBiH, broj 4/88)
Tuìtelj moè pove}ati tu`beni zahtjev i nakon priznanja zahtjeva sve
do dono{enja presude na temelju priznanja. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud BiH, broj Rev. 376/87 od 14.4.1988.)
Punomo}nik koji nije odvjetnik ne moè bez danog ovla{tenja tuènog
priznati tu`beni zahtjev, ali moè priznati ~injenice iz kojih proizlazi tu`beni
zahtjev. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj Rev. 575/87 od
14.7.1988; Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, broj 2/89)
U uvjetima visokog stupnja inflacije sud ne moè donijeti presudu na temelju priznanja, ako ne pruì mogu}nost tuìtelju da pove}a tu`beni zahtjev
sukladno porastu inflacije. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj
Rev. 201/90 od 25.1.1991; Bilten sudske prakse Vrhovnog suda FBiH, broj 2/91)
Da bi izjava o priznanju tu`benog zahtjeva bila podobna za dono{enje
presude na temelju priznanja u smislu odredaba ~lanka 312. FZPP-a, mora
biti jasno i odre|eno izraèna u odnosu na tu`beni zahtjev koji je predmet
spora. Sadràj izjave o priznanju sada{njih, pro{lih i budu}ih tra`bina, ne
moè predstavljati temelj za zaklju~ak o priznanju tu`benog zahtjeva koji je
321
bio predmet raspravljanja. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Srbije Gzz137/87; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
Ako se tuènici u parnici pojavljuju kao jedinstveni suparni~ari, oni se
smatraju kao jedna parni~na stranka, pa se sukladno tome, presuda na temelju
priznanja moè donijeti samo ako su svi suparni~ari priznali tu`beni zahtjev.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Srbije, Gzz-178/79; Komentar zakona o
~lanak 312.)
Priznanje tu`benog zahtjeva je, naime radnja koja niti koristi niti {teti
obi~nom suparni~aru koji je nije poduzeo. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud Hrvatske, Rev. 2645/91 od 27. velja~e 1992; Komentar zakona o parni~nom
Priznanje tu`benog zahtjeva odnosi se i na zahtjev o naknadi tro{kova,
ako su ti tro{kovi prethodno opredijeljeno navedeni. (Citat iz sudske odluke:
Okru`ni sud u Zagrebu, G`-2689/72 od 13.6.1972.)
3
Uz stavak (2) Sud ne}e donijeti presudu na temelju priznanja samo u slu~aju
kada je rije~ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (raspolaganja
suprotna prisilnim propisima ~lanak 3. stavak 2. ZPP-a). Iz sudske prakse,
naj~e{}e se radi o stvarima od dru{tvenog interesa (raspolaganje neizgra|enim
gra|evnim zemlji{tem, dr.), o za{titi interesa djece (povjeravanje djece jednom
od roditelja, obveza uzdràvanja djece, dr.), ni{tavim ugovorima (ugovor o
prometu nekretnina ~iji potpisi ugovara~a nisu ovjerovljeni kod suda, dr.). U
svim ovim slu~ajevima sud ne}e dopustiti raspolaganja stranaka koja su u protivnosti s dru{tvenim interesom, interesima djece, prisilnim propisima i sl.
O tome se potvrdno izjasnila sudska praksa:
Ne postoje pretpostavke za dono{enje presude na temelju priznanja kad

priznanje tu`benog zahtjeva predstavlja nedopu{tenu dispoziciju tuènika koja
je u protivnosti s prisilnim propisima. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske, G`-55/84 od 21. lipnja 1984; Pregled sudske prakse 25/182 - prilog
~asopisu Na{a zakonitost)
Sud je po~inio bitnu povredu parni~nog postupka kada je donio presudu na temelju priznanja kojom se utvr|uje da su tuìtelji na temelju ugovora s biv{im vlasnikom stekli valjan pravni naslov za pravo kori{tenja neizgra|enog podru{tvljenog gra|evnog zemlji{ta. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud BiH, broj Gvl-46/88 od 9.2.1989.)
Priznanje tu`benog zahtjeva kojim je zatraèna ugovorna kazna
obra~unata na nov~anu obvezu nedopu{teno je raspolaganje. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske broj G`-49/94 od 12.4.1995; Komentar zakona
~lanak 312)
322
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredbe o zakonskoj zateznoj kamati su prisilne naravi pa sud ne smije

donijeti presudu na temelju priznanja, ako ta kamata tu`bom nije zatraèna
sukladno zakonu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske Rev.
1311/93 od 7. rujna 1993.)
4
U bra~nim i paternitetskim sporovima nema mjesta za dono{enje presude na

temelju priznanja, jer se odluka u tim stvarima temelji na primjeni prisilnih
propisa (~lanak 138. stavak 2., ~lanak 73. Porodi~nog zakona Slu`beni list
SRBiH broj 21/79, 42/89).
Uz stavak (3) U slu~aju dvojbe o pravu raspolaganja o zahtjevu kojim stranke

ne mogu raspolagati sud }e odgoditi dono{enje presude na temelju priznanja do pribavljanja odgovaraju}ih obavijesti koje moè pribaviti po slu`benoj
du`nosti. U slu~aju da utvrdi da se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu
raspolagati, donijet }e meritornu odluku kojom }e zahtjev odbiti.
Postoji apsolutno bitna povreda odredaba parni~nog postupka ako sud

donese presudu na temelju priznanja prava vlasni{tva, a ne utvrdi makar i,
po slu`benoj du`nosti, da je pravo vlasni{tva ste~eno dosjelosti prije podru{tvljenja gra|evnog zemlji{ta. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH, broj
Gvl-30/89 od 19.04.1990; Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, broj 2/90)
6
Uz stavak (4) Presuda na temelju priznanja konstitutivno djeluje na parni~ni

postupak, jer sve do dono{enja presude tuènik moè opozvati izjavu o priznanju.
U praksi tuènik naj~e{}e ne}e imati mogu}nosti opozvati izjavu o priznanju,
jer }e sud odmah donijeti presudu na temelju priznanja. Ovo ne}e biti slu~aj
samo onda kada sud odgodi dono{enje ove odluke radi pribavljanja obavijesti
iz stavka 3 ovoga ~lanka.
Presuda na temelju priznanja moè se pobijati àlbom samo iz razloga

povrede odredbi parni~nog postupka i radi toga {to je izjava o priznanju dana
u zabludi, pod utjecajem prisile ili prijevare (~lanak 208. stavak 2.).
Povreda odredaba parni~nog postupka sagledava se u ~injenici da je sud ovu

presudu donio na nezakonit na~in, da za to nisu bili ispunjeni uvjeti
propisani ovom odredbom (tuènik priznao samo ~injenice, sud donio ovu
presudu unato~ tome {to je tuènik prije dono{enja presude opozvao izjavu
o priznanju).
c) Presuda na temelju odricanja
^lanak 181.
(1) Ako se tuìtelj do zaklju~enja glavne rasprave odrekne tu`benog zahtje va, sud }e bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija
tu`beni zahtjev (presuda na temelju odricanja).
323
(2) Za odricanje od tu`benog zahtjeva nije potreban pristanak tuènika.

(3) Tuìtelj moè do dono{enja presude, na ro~i{tu ili u pisanom podnesku,
opozvati odricanje od tu`benog zahtjeva bez pristanka tuènika.
1
Ova odredba odgovara ~lanku 313. ranijeg ZPP-a FBiH odnosno ~lanku 332.
ranijeg ZPP-a RS, s tom razlikom {to ne sadrì odredbe koje se odnose na
postupanje suda u slu~aju odricanja od tu`benog zahtjeva kojim stranke ne
mogu raspolagati kao i u takvim slu~ajevima odga|anja dono{enja presude
radi pribave potrebne obavijesti.
Odstupanje je razumljivo, jer cijenimo da za ove odredbe nije bilo mjesta ni
u ranijem ZPP-u s obzirom da negativan u~inak presude na temelju odricanja ne moè proizvesti {tetne posljedice na postoje}i odnos za{ti}en odredbama ~lanka 3. stavak 2. ovoga zakona.
Uz stavak (1) Odricanje od tu`benog zahtjeva je jednostrana parni~na radnja

tuìtelja na temelju koje sud donosi presudu na temelju odricanja. Izjava
tuìtelja o odricanju od tu`benog zahtjeva smatra se odricanjem prava na sudsku za{titu odre|enog sadràja formuliranog u tu`bi. Tuìtelj se moè odre}i
tu`benog zahtjeva do zaklju~enja glavne rasprave.
Odricanje od tu`benog zahtjeva i dono{enje presude na temelju odricanja treba

promatrati u kontekstu odredbi ~lanka 67. stavak 1. to~ka 4. i to~ka 6. ovog
zakona koje u interpretaciji glase: ...sud donosi rje{enje kojim se tu`ba odbacuje, ako utvrdi: ...4) da je stvar pravomo}no presu|ena ...6) da se tuìtelj pred
sudom odrekao tu`benog zahtjeva. O~igledno je da zakonodavac izjavi o odricanju od tu`benog zahtjeva pred sudom daje zna~aj trajnog ga{enja prava koje
je bilo predmetom zahtjeva, a kad se ova ~injenica dovede u svezu s odredbom da se presuda o odricanju donosi nakon izjave o odricanju od zahtjeva
onda se name}e zaklju~ak da ovakva izjava proizvodi u~inak pravomo}ne presude negativnog utvr|enja, jer je sud obvezan odbaciti tu`bu onda kada se
tuìtelj odrekao tu`benog zahtjeva, pa i onda kada formalno nije donesena presuda na temelju odricanja. Lako je zaklju~iti da ovo ima zna~enje da presuda
o odricanju ima samo deklaratoran zna~aj (tzv. negativna deklaratorna presuda).
Potvrdu ovakvog stajali{ta nalazimo i u odredbama ~lanka 193. ZPP-a biv{e
SFRJ (Slu`beni list SFRJ broj 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90
i 35/91) koje za ovaj odnos interpretiraju isklju~ivo izjavu o odricanju od tu`benog zahtjeva na temelju koje je sud donosio samo rje{enje o povla~enju
tu`be, me|utim s pravnim u~inkom presu|une stvari. Tuìtelj po istoj stvari
nije imao pravo ponovo podnijeti novu tu`bu, a sud je bio duàn po slu`benoj
du`nosti paziti na odricanje od tu`benog zahtjeva i u slu~aju utvr|enja da ono
postoji, odbaciti tu`bu, iako bi sud uz tuìteljevu izjavu da povla~i tu`bu i
odri~e se tu`benog zahtjeva donosio samo rje{enje o povla~enju tu`be.
Radi ~isto}e pravnog odnosa, tek novelom istoga zakona (Slu`beni list SFRJ
broj 27/90) uvedena je presuda na temelju odricanja, {to jo{ jasnije prikazuje
njezin deklaratorni pravni u~inak.
324
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odricanje od tu`benog zahtjeva u bra~nim i paternitetskim sporovima ima

pravni u~inak povla~enja tu`be (~lanak 74. stavak 5., ~lanak 138. stavak 3.
Porodi~nog zakona, Slu`beni list SRBiH broj 21/79, 42/89).
4
Uz stavak (2) Za pravovaljano odricanje od tu`benog zahtjeva nije potreban

pristanak tuènika, prvo zbog toga {to tuìtelj sukladno odredbama ~lanka 3.
stavak 1. ovoga zakona ima pravo slobodno raspolagati svojim zahtjevom,
drugo {to tuènik ne moè dokazati svoj pravni interes za protivljenje. Takvo
pona{anje bilo bi u protivnosti s odredbama ~lanka 9. ovoga zakona koje
obvezuju stranke da savjesno koriste prava koja su im priznata ovim zakonom
i odredbama ~lanka 10. istoga zakona koje ovla{}uju sud da onemogu}e svaku
zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. Presuda o odricanju
za tuènika zna~i potpun uspjeh u parnici koji bi, ina~e, postigao presudom
kojom se tu`beni zahtjev odbija.
Uz stavak (3) Tuìtelj moè do dono{enja presude opozvati izjavu o odricanju za koji opoziv nije potrebna suglasnost tuènika. Prakti~no, ova mogu}nost
bit }e svedena na minimum, jer se presuda ove vrste, u pravilu donosi na
raspravi odmah nakon dane izjave o odricanju, ili odmah po zaklju~enju
rasprave, ponajvi{e zato {to se radi o vrlo jednostavnom obliku presude za
~ije dono{enje nije potrebito posebno vrijeme. Nije zanemariti da }e i sud
imati svoj interes donijeti ovakvu presudu bez odlaganja kako bi sprije~io svoju
obvezu raspravljati o zahtjevu i donositi meritornu odluku.
d) Presuda zbog propu{tanja
^lanak 182.
(1) Kad tuènik, kome je uredno dostavljena tu`ba u kojoj je tuìtelj
predloìo dono{enje presude zbog propu{tanja, ne dostavi pismeni odgovor na tu`bu u zakonskom roku, sud }e donijeti presudu kojom se pri hva}a tu`beni zahtjev (presuda zbog propu{tanja), osim ako je tu`beni
zahtjev o~igledno neutemeljen.
(2) Tu`beni zahtjev je o~igledno neutemeljen:
1) ako je tu`beni zahtjev o~igledno protivan ~injenicama navedenim u
tu`bi;
2) ako su ~injenice na kojima se temelji tu`beni zahtjev u o~iglednoj
protivnosti s dokazima koje je sam tuìtelj predloìo ili s ~injenicama koje su op}epoznate.
(3) Ako je zahtjev o~igledno neutemeljen, sud }e donijeti presudu kojom se
odbija tu`beni zahtjev.
(4) Presuda zbog propu{tanja ne}e se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva
kojim stranke ne mogu raspolagati.
325
Uz stavak (1) Potpuna novina u na{em gra|anskom procesnom pravu je pre suda zbog propu{tanja. Ratio legis ove vrste presude je ja~anje procesne discipline parni~nih stranaka i ubrzanje postupka, tako da ona stranka koja
poku{ava propu{tanjem rokova ili propu{tanjem po{tivanja procesnih obveza
polu~iti koristi pretrpi negativne posljedice. Slijedom prednjeg, na temelju
odredaba ~lanka 69. ovog zakona sud je obvezan u svim slu~ajevima tu`bu
dostaviti tuèniku na odgovor i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja
odgovora na tu`bu u zakonskom roku (~lanak 70.) i u slu~aju da tuènik ne
dostavi odgovor na tu`bu sud je, u pravilu, duàn donijeti presudu zbog
propu{tanja.
Da bi sud mogao donijeti presudu zbog propu{tanja kojom se tu`beni zahtjev prihva}a, predvi|eni su vrlo strogi uvjeti koji moraju biti kumulativno
ispunjeni:
da je tuìtelj predloìo dono{enje presude zbog propu{tanja,
da je sud obavijestio tuènika o posljedicama propu{tanja dostaviti odgo

vor na tu`bu u odre|enom roku,
da je tu`ba tuèniku uredno dostavljena,
da tu`beni zahtjev nije o~igledno neutemeljen.
Prva tri uvjeta lako je ispitati, jer su tehni~ke naravi i utvr|uju se iz odgovaraju}ih isprava: iz tu`be koja mora sadràvati tuìteljev prijedlog da sud
donese presudu zbog propu{tanja, iz sudskog podneska koji se dostavlja
tuèniku uz tu`bu kojim se tuènik pou~ava {to treba sadràvati odgovor na
tu`bu i na posljedice propu{tanja dostavljanja odgovora na tu`bu u zakonskom roku (~lanak 70. stavak 2.) i iz dostavne knjige ili povratnice o urednoj dostavi tu`be tuèniku. êtvrti uvjet predstavlja pravnu ocjenu suda na
temelju tu`be i priloènih dokaza da zahtjev nije o~igledno neutemeljen.
Iz naprijed navedenih zakonskih odredbi evidentno je da se dono{enje presude zbog propu{tanja temelji na presumpciji priznavanja ~injeni~nih navoda
tu`be od strane tuènika, budu}i su mu uz dostavu tu`be sa svim dokazima
priop}eni svi navodi i u primjerenom roku (30 dana) ostavljena mogu}nost
o~itovanja odnosno procesna mogu}nost sprje~avanja dono{enja pozitivne
sudske odluke.
Uz stavak (2) Kako je zakonodavac isklju~io dono{enje ove presude samo u

iznimnim slu~ajevima, samo onda kada je o~igledno da je zahtjev neutemeljen, u praksi ova odredba ne bi trebala stvarati pote{ko}e u svojoj primjeni,
tim vi{e {to je odredbama stavka 2. ovog ~lanka eksplicitno propisano da je
tu`beni zahtjev o~igledno neutemeljen kada je o~igledno protivan ~injenicama
navedenim u tu`bi ili ako su ~injenice na kojima se temelji tu`beni zahtjev
u o~iglednoj protivnosti s dokazima koje je tuìtelj predloìo ili s ~injenicama koje su op}epoznate. U ovom slu~aju zakon je propisao dono{enje presude kojom se tu`beni zahtjev odbija.
Uz stavak (3) Dakle, u svim slu~ajevima kada je zahtjev utemeljen, pa i

onda kada je sud u sumnji da je utemeljen, sud je ovla{ten donijeti presudu
zbog propu{tanja, a tek tamo gdje nikakve sumnje nema da je zahtjev
326
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
neutemeljen ne}e donijeti ovu presudu, nego presudu kojom tu`beni zahtjev
odbija.
Me|utim, dijelimo mi{ljenje da odredba stavka 3. ovog ~lanka ne bi mogla biti
prostorno smje{tena u odjeljak pod nazivom d) Presuda zbog propu{tanja, jer
po svojoj prirodi i pravnom u~inku nema za posljedicu sankciju zbog propu{tanja, nego daje ovla{tenje sudu da na tuìteljevu {tetu donese presudu kojom
se odbija tu`beni zahtjev kada utvrdi da je zahtjev o~igledno neutemeljen.
Ovoj odredbi trebalo je dati mjesto u odjeljku 2. Prethodno ispitivanje tu`be
i dostava tu`be, jer bi sud ve} u toj fazi imao mogu}nost ocijeniti o~iglednu
neutemeljenost zahtjeva.
5
Uz stavak (4) Sukladno s ovla{tenjima suda iz odredbe ~lanka 3. stavak 2.

ovoga zakona, da ne uvaì raspolaganja stranaka koja su u protivnosti s prisil nim propisima, sud ne}e donijeti presudu zbog propu{tanja ako se radi o
zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati. (Upu}uje se
na komentar ~lanka 180. - presuda na temelju priznanja.)
^lanak 183.
(1) Protiv presude zbog propu{tanja nije dopu{tena àlba, ali tuènik moè
podnijeti prijedlog za povrat u prija{nje stanje sukladno odredbama ovog
zakona.
(2) Pravodobno podnesen prijedlog iz stavka 1. ovoga ~lanka, sprje~ava da
presuda zbog propu{tanja postane pravomo}na.
(3) Ako prijedlogu tuènika iz stavka 1. ovoga ~lanka bude udovoljeno,
tuènik }e podmirivati sve opravdane tro{kove postupka koji su nastali
do dono{enja presude zbog propu{tanja.
Uz stavak (1) Protiv presude zbog propu{tanja nije dopu{tena àlba, ali je
ostavljena mogu}nost da tuènik moè izjaviti prijedlog za povrat u prija{nje
stanje sukladno odredbama ~lanka od 328. do 333. ovog zakona.
Ovakvo odre|enje zakonodavca naspram procesnih propusta tuènika smatramo izrazito strogim, jer se zadanim pravnim sredstvom ni izdaleka ne moè
posti}i pravna za{tita koju pruà àlba. U prvom redu, da bi sud uop}e ispitivao zakonitost odluke glede merituma, tuènik mora prvo dokazati da je iz
opravdanih razloga koje nije mogao predvidjeti niti izbje}i propustio dati
odgovor na tu`bu, time vi{e {to pojam opravdanih razloga koje nije mogao
predvidjeti niti izbje}i nije egzaktno definiran, tako da }e vrlo ~esto o
tuma~enju ove odredbe od strane suda ovisiti tuènikova mogu}nost da za{titi
svoje pravo.
Ovo tim vi{e dobiva na zna~aju kada se ima u vidu da je ovim zakonom i
sam institut povrata u prija{nje stanje u zna~ajnoj mjeri suèn u odnosu na
327
prethodni Zakon o parni~nom postupku (~lanak 106. do 111. FBiH odnosno

~lanak 117. do 122. RS). Tako je kod ocjene razloga zbog kojih se moè udovoljiti ovom zahtjevu, propisano da to moraju biti opravdani razlozi koji se
nisu mogli predvidjeti niti izbje}i (u ranijem ZPP-u ti razlozi su trebali biti
samo opravdani - ~lanak 106. stavak 1. FBiH odnosno ~lanak 117. stavak 1.
RS), dok su rokovi za izjavljivanje prijedloga za povra}aj znatno skra}eni, subjektivni rok na osam dana (ranije 15 dana ~lanak 107. stavak 2. FBiH odnosno ~lanak 118. stavak 2. RS), a objektivni rok na 60 dana (ranije tri mjeseca
~lanak 107. stavak 3. FBiH odnosno ~lanak 118. stavak 3. RS).
2
Drugo, za mnogo zna~ajniju zabrinutost isti~emo ~injenicu uskra}ivanja

tuèniku prava na àlbu odnosno prava na djelotvoran pravni lijek na sudsku odluku, {to je u izravnoj protivnosti s Ustavom Federacije BiH (~lanak 2.
glave c) Pravo na jednakost pred zakonom) odnosno s Ustavom RS (~lanak
16. stavak 2.) i ~lankom 13. Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama kojima je zajam~eno pravo na djelotvoran pravni lijek u gra|anskim
stvarima.
Uz stavak (2) Pravodobno podnesen prijedlog za povra}aj u prija{nje stanje

sprje~ava da presuda zbog propu{tanja postane pravomo}na. Ako sud dopusti
prijedlog za povrat u prija{nje stanje, donijeti }e rje{enje kojim }e ukinuti
presudu zbog propu{tanja i parnica se vra}a u ono stanje u kojem se nalazila prije propu{tanja (~lanak 328. stavak 2.).
U slu~aju da sud rje{enjem odbije prijedlog za povrat u prija{nje stanje, protiv takvog rje{enja tuèniku je dopu{tena àlba (~lanak 333. stavak 2.).
Me|utim, ovo pravo na àlbu puno ne ohrabruje, jer se àlba i u tom slu~aju
odnosi samo na utemeljenost prijedloga za povra}aj u prija{nje stanje, ne moè
se izjaviti zbog nezakonitosti presude zbog propu{tanja, tako da meritum te
odluke odnosno zakonitost postupka njenog dono{enja trajno ostaju izvan
dometa pravnog lijeka.
Ne moè se odbiti prijedlog za povra}aj u prija{nje stanje samo zbog

propu{tanja ro~i{ta zakazanog radi raspravljanja o prijedlogu. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud FBiH, P`-199/97 od 30.9.1997.)
4
Uz stavak (3) Odredba o tuènikovoj obvezi podmirenja tro{kova nastalih

povodom prijedloga za povra}aj u slu~aju da prijedlogu bude udovoljeno sukladna je s odredbom ~lanka 388. ovoga zakona koja obvezuje stranku da,
neovisno o ishodu parnice, protivnoj stranci naknadi tro{kove koje je prouzro~ila svojom krivnjom.
e) Dono{enje, pismena izrada i dostava presude
^lanak 184.
(1) Sud }e donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od
30 dana od dana zaklju~enja glavne rasprave.
328
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(2) Ukoliko sudac prekora~i rok iz stavka 1. ovoga ~lanka, duàn je u

pismenom obliku izvijestiti predsjednika suda o razlozima prekora~enja.
1
Uz stavak (1) Prema ranijim odredbama ZPP-a (~lanak 317. FBiH odnosno 335.
RS), u slu~aju kada je glavna rasprava odràna pred vije}em odmah po
zaklju~enju rasprave presudu su donosili predsjednik vije}a i ~lanovi vije}a, a
objavljivao je predsjednik vije}a. Samo u sloènijim slu~ajevima dono{enje presude moglo se odgoditi za osam dana. Obveza pisane izrade i dostave presude bila je propisana u roku od 8 dana (~lanak 319. FBiH odnosno 337. RS).
Po{to su ovi rokovi po naravi instruktivni, u sudskoj praksi uglavnom nisu

po{tovani, a zbog njihovog prekora~enja u procesnom smislu nisu bile predvi|ene nikakve procesne posljedice. Zbog ovakvog postupanja i nedore~enih
propisa u praksi su nastajale {tetne posljedice za stranke, a i za sud (prekomjerno trajanje postupka, sporije prikazivanje zavr{enih predmeta, nesigurnost
u pravnim odnosima, pove}anje tro{kova, gomilanje kamata u sporovima zbog
pla}anja).
Jedna od najzna~ajnijih novina u ovom zakonu je dono{enje presude i izrada pisanog otpravka presude u roku od 30 dana ra~unaju}i od dana
zaklju~enja rasprave, a bez obveze njenog objavljivanja. Izvjesno je da je svrha
ove odredbe maksimalno pove}anje procesne discipline u izradi presude od
strane suda.
Dono{enje presude predstavlja intelektualnu radnju suca kojom on odre|uje
sadràj presude u okviru postavljenog tu`benog zahtjeva. Sud je vezan za
svoju presudu tek od njenog dono{enja (~lanak 197. stavak 1.). Presuda prema
strankama ima u~inak od dana dono{enja odnosno od dana kada im je
dostavljena (~lanak 197. stavak 2.).
Postupak dono{enja presude je pojednostavljen. U svim sporovima u prvom
stupnju i u postupku obnove postupka sudi sudac pojedinac, a tek u drugom stupnju i u postupku odlu~ivanja po reviziji sudi vije}e od trojice sudaca (~lanak 13.).
Uz stavak (2) U stavku 2. propisana je obveza suca da u slu~aju prekora~enja

roka u dono{enju presude i izradi njenog pisanog otpravka u roku od 30
dana izvijesti predsjednika suda uz navo|enje razloga prekora~enja. Kad se
ima u vidu da je sud u obvezi na glavnoj raspravi saop}iti strankama dan
dono{enja odnosno preuzimanja presude, onda se name}e zaklju~ak da bi u
tom slu~aju sud bio obvezan i stranke izvijestiti o odgodi dono{enja presude
kako je to i propisano odredbama ~lanka 188. ovoga zakona, onda je posve
sigurno da suci ne}e dopustiti da im se nametnu takve obveze, da }e izbje}i
svako prekora~enje, osim u slu~aju kada po prirodi stvari to ne}e biti mogu}e
(bolest suca, elementarne nepogode, ratne okolnosti).
329
^lanak 185.
(1) Nakon zaklju~enja glavne rasprave, sud }e nazo~ne stranke obavijestiti o
nadnevku dono{enja presude. Ako jedna od stranaka nije bila nazo~na
glavnoj raspravi, sud }e je pismeno izvijestiti o nadnevku dono{enja pre sude.
(2) Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomo}nici, du`ni su sami
preuzeti presudu u zgradi suda, te im sud ne}e dostavljati presudu sukladno odredbama ovog zakona o dostavi.
(3) Ako su stranke bile uredno obavije{tene o nadnevku dono{enja presude,
rok za àlbu protiv presude po~inje te}i prvoga narednoga dana nakon
dono{enja presude.
1
Uz stavak (1) Dan dono{enja presude u procesnopravnom smislu je novina

u ovom zakonu i, u pravilu, ne preklapa se s danom zaklju~enja glavne
rasprave, a ima vi{estruki pravni zna~aj. Na taj dan strankama se uru~uje
pisani otpravak presude, osim u izuzetnim slu~ajevima kada postoji opravdan
razlog, na taj dan stranci se dostavlja otpravak presude (~lanak 186.), od toga
dana po~inje te}i rok za izjavljivanje àlbe, dono{enjem presude sud je vezan
za svoju odluku (~lanak 197. stavak 1.), presuda se publicira. Stranku koja
nije bila nazo~na glavnoj raspravi sud je obvezan pisano izvijestiti o nadnevku
dono{enja presude (~lanak 185. stavak 1.).
Rok za pisanu izradu presude, odre|en u ~lanku 337. stavak 1. ZPP-a,

ima instruktivni karakter i procesna povreda ove odredbe nema za posljedicu
ukidanje prvostupanjske presude. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Republike Srpske, Rev. 5/95 od 25.5.1995.)
2
Kako je ve} re~eno, raniji ZPP u procesnopravnom smislu pravio je razliku

izme|u dono{enja, objavljivanja i dostavljanja pisanog otpravka presude. Sud
je bio duàn presudu donijeti odmah nakon zaklju~enja glavne rasprave koju
je objavljivao predsjednik vije}a (~lanak 317. stavak 3. FBiH odnosno ~lanak
335. stavak 2. RS), a u roku od 8 dana bio je duàn dostaviti strankama
ovjerovljen prijepis presude (~lanak 319. FBiH odnosno 337. RS). U sloènijim
predmetima sud je mogao odgoditi dono{enje presude za osam dana u kojem
slu~aju presuda se nije objavljivala, nego se stranci dostavljao ovjerovljen prijepis presude (~lanak 317. stavak 4. FBiH odnosno 335. stavak 3. RS). Me|utim,
nijedna od ovih radnji, u pravilu, nije imala utjecaj na rok izjavljivanja àlbe.
Rok za àlbu ra~unao se od dana primitka presude.
Uz stavak (2) Preuzimanje presude vr{e stranke odnosno njihovi punomo}nici

u zgradi suda. Tek, naprijed spomenuti izuzetak ~lanka 186. ovoga zakona
dopu{ta da sud stranci dostavi otpravak presude u okolnostima kada za to
postoje opravdani razlozi i ako za to postoji zahtjev stranke.
Uz stavak (3) Jedna od najva`nijih procesnopravnih posljedica dono{enja presude je od tog momenta vezanost suda za svoju odluku i od toga dana da
330
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

187
te~e rok za izjavljivanje àlbe (smatra se da su na taj dan stranke uredno

primile presudu).. Tako, desit }e se da je rok za àlbu po~eo te}i i onda kada
stranka propusti preuzeti presudu na dan dono{enja, a ako je propusti
preuzeti u roku od 30 dana od dana dono{enja presuda postaje pravomo}na
bez obzira {to je stranka uop}e nije primila.
^lanak 186.
(1) U iznimnim okolnostima, sud moè na zahtjev stranke odlu~iti da se
dostava presude obavi na na~in predvi|en odredbama ovog zakona o
dostavi.
(2) Stranci koja nije bila uredno obavije{tena o nadnevku dono{enja presude,
sud }e u svakom slu~aju dostaviti presudu sukladno odredbama ovog
zakona o dostavi.
1
Uz stavak (1) Odredbama ovoga ~lanka, kako je re~eno i u prethodnom ~lanku

185., propisan je izuzetak od pravila dostave presude po odredbama pravila
o dostavi iz ovog zakona, a razumljivo je da zbog novog na~ina dostavljanja
ovakva posebna odredba nije mogla biti u sadràju ranijeg ZPP-a.
Racio legis za ovaj izuzetak je u ~injenici da su neizbje`ne situacije kada
stranka ima opravdan razlog za dostavu presude prema odredbama zakona o
dostavi. U zakonu nisu definiranee izuzetne okolnosti, ostavljeno je sudu na
ocjenu da one postoje, pri ~emu ih sud sagledava za svaku pojedinu stranku
na poseban na~in. Drìmo da }e to biti slu~ajevi kada bi udaljenost stranke
od suda (podrazumijeva se i punomo}nik stranke) prouzro~ila znatne tro{kove
zbog dolaska u sud, kada se radi o stranci koja je invalid, kada stranka u~ini
vjerojatnim da zbog drugih okolnosti ne}e biti u prilici do}i u sud radi preuzimanja presude.
Uz stavak (2) Prednji izuzetak, sasvim razumljivo, primjenjuje se i u slu~aju

kada stranka nije bila uredno obavije{tena o nadnevku dono{enja presude, jer
bi, u protivnom, zbog propusta suda, za stranku po~eo te}i rok za àlbu a
da prethodno o tome nije obavije{tena, odnosno da nije obavije{tena o danu
dono{enja presude.
^lanak 187.
Presuda zbog propu{tanja i presuda drugostupanjskoga suda donesena
bez rasprave, dostavlja se strankama sukladno odredbama ovog zakona o
dostavi.
Zbog pravne naravi presude zbog propu{tanja koja se donosi bez odràvanja
ro~i{ta, kada tuènik u zakonskom roku nije dao odgovor na tu`bu, odnosno
presude drugostupanjskog suda koja je donesena po àlbi bez rasprave,
dostavljanje se vr{i po pravilima o dostavi.
331
189
190
^lanak 188.
U slu~aju iz ~lanka 184. stavak 2. ovoga zakona, sud }e ~im bude saz nao da }e do}i do odgode nadnevka dono{enja presude o tome obavi jestiti stranke, nakon ~ega }e strankama presudu dostaviti prema odred bama ovoga zakona o dostavi.
1
Smisao ove odredbe treba traìti u za{titi interesa stranaka. Stranke koje su
obavije{tene o odgodi dono{enja presude ne}e vi{e biti u obvezi preuzimati
presudu u zgradi suda, sud }e im dostaviti presudu prema odredbama o sudskoj dostavi. Tada, naravno, rok za àlbu ra~unat }e se od dana dostave za
svaku stranku posebice.
Mada zakon nije definirao obvezu suda da prekora~enje roka odredi u danima i o tome izvijesti predsjednika suda i stranke, cijenimo da se taj rok mora
izraziti u danima, u protivnom nastala bi situacija da sud ne bi bio vremenski ograni~en u dono{enju presude nakon {to je prekora~io zakonski rok
njenog dono{enja.
^lanak 189.
U slu~ajevima iz ~lanka 186., 187. i 188. ovoga zakona, rok za podno{enje
pravnoga lijeka po~inje te}i prvoga narednoga dana nakon dostave pri jepisa presude.
Kako su odredbama citiranim u ovom ~lanku propisani izuzetci kada se presuda dostavlja po pravilima o sudskoj dostavi, to je po~etak roka za àlbu
odre|en prvog narednog dana nakon dostavljanja prijepisa presude, za razliku od po~etka roka za izjavljivanje àlbe od dana dono{enja presude kada
su stranke uredno obavije{tene o nadnevku dono{enja presude i kada presudu
preuzimaju u zgradi suda, a razumljivo je da ovakva odredba nije mogla biti
sastavni dio ranijeg ZPP-a.
^lanak 190.
Izvornik presude potpisuje sudac.
I prema ranijem Zakonu o parni~nom postupku (~lanak 319. stavak 2. FBiH

odnosno 337. stavak 2. RS) bilo je propisano da izvornik presude potpisuje
predsjednik vije}a.
U praksi se jo{ uvijek postavlja pitanje {to se smatra izvornikom presude. Je

li to izreka presude unesena na zapisnik suda o glavnoj raspravi nakon
zaklju~enja rasprave ili, pak, izvornik je presuda u posebnom obliku s punim
sadràjem (uvod, izreka, obrazloènje, uputa o pravnom lijeku) koju potpisuje sudac?
332
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ovaj zakon s razlogom nije propisao obvezu suda da izreku presude unosi
u zapisnik o glavnoj raspravi. Naime, po novom zakonu sud nije u obvezi
donijeti niti objaviti presudu odmah po zaklju~enju glavne rasprave, nego je
obvezan donijeti je u roku od 30 dana od dana zaklju~enja glavne rasprave,
pa sama ta ~injenica isklju~uje pravo i obvezu suda da izreku presude unosi
u zapisnik, jer ona i nije sastavni dio zapisnika s obzirom da je donesena u
posebnom obliku nakon glavne rasprave na dan po volji suca u okviru roka
od 30 dana.
Dakle, po sada{njem ZPP-u izvornikom presude smatra se ba{ presuda done sena u posebnom obliku u punom sadràju (uvod, izreka, obrazloènje, uputa
o pravnom lijeku) koju je potpisao sudac, dok svaki drugi primjerak takve
presude predstavlja prijepis ili otpravak presude koji se dostavlja strankama
u roku od 30 dana od dana zaklju~enja glavne rasprave (~lanak 184.).
Sudac koji je presudu donio nije u obvezi potpisati prijepis presude. To moè
u~initi osoba ovla{tena od strane suda, a u praksi ova radnja naj~e{}e se obavlja tako da ovla{tena osoba stavlja svoj potpis pored {tembilja s tekstom
To~nost otpravka ovjerava.
3
Po ranijem ZPP-u (~lanak 317. i 318. FBiH odnosno 335. i 336. RS) postojala
je obveza uno{enja u zapisnik glavne rasprave izreke presude iz razloga {to
se presuda, u pravilu, donosila i objavljivala odmah nakon odràne glavne
rasprave i kao takva bila je sastavni dio zapisnika, a i zbog toga {to je sud,
u pravilu, sudio u zbornom sastavu, pa je bilo potrebito da se odluka donese
uz sudjelovanje sudaca porotnika koji bi potpisivali zapisnik o vije}anju, a
donesena odluka kao izvornik se unosila u zapisnik.
^lanak 191.
(1) Pismeno izra|ena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloènje i uput stvo o pravu na izjavljivanje pravnoga lijeka protiv presude.
(2) Uvod presude sadrì: naziv suda, ime i prezime suca, ime i prezime i
prebivali{te, odnosno boravi{te stranaka, njihovih zastupnika i punomo}nika, kratku oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost, dan
zaklju~enja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i
punomo}nika koji su toj raspravi bili nazo~ni, te dan kad je presuda
donesena.
(3) Izreka presude sadrì odluku o prihvatu ili odbijanju pojedinih zahtjeva
koji se ti~u glavne stvari i sporednih traènja, te odluku o postojanju ili
nepostojanju tra`bine istaknute radi prebijanja.
(4) U obrazloènju sud }e izloìti: zahtjeve stranaka i njihove navode o
~injenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, dokaze i ocjenu dokaza, kao
i propise na kojima je sud utemeljio presudu.
333
(5) U obrazloènju presude zbog propu{tanja, presude na temelju priznanja

ili presude na temelju odricanja, iznijet }e se samo razlozi koji oprav davaju dono{enje takvih presuda.
1
Ova odredba preuzeta je iz ranijeg Zakona o parni~nom postupku (~lanak 320.

FBiH odnosno 338. RS), s time {to je sukladno sadràju novog ZPP-a u stavku
5. ovoga ~lanka presuda zbog izostanka zamijenjena presudom zbog propu{tanja.
Uz stavak (1)
Presuda kao individualizacija zakona za stranke mora biti
izra|ena u pisanom obliku jasnim jezikom i formulacijom razumljivom za
stranke. Presudom se u cjelini iznosi sadràj odluke suda tako da stranke na
transparentan na~in mogu spoznati sve okolnosti od zna~aja kako za ~injeni~ne
tako i za pravne razloge dono{enja takve odluke i pri tome na valjan na~in
odredit se prema izjavljivanju àlbe na presudu.
Ako u presudi nije dana pouka o pravnom lijeku, stranka ima pravo
àliti se u zakonskom roku. Ako je, pak, u pouci naveden kra}i rok od zakonskog, stranka ima pravo izjaviti àlbu u okviru zakonskog roka, po{to sud
nema ovla{tenje skratiti zakonski rok. Obrnuto, ako sud gre{kom navede u
pouci duì rok za àlbu od zakonskog roka, àlba se smatra pravodobnom,
ako je izjavljena u roku koji je naveden u pouci, jer je pogre{nom pravnom
poukom stranka dovedena u zabludu glede duìne roka, pa zbog toga ne
smije trpjeti {tetne posljedice. (Na~elan stav Pro{irene op}e sjednice Vrhovnog
suda SFRJ, broj 1/66 Zb. XI/2-III; Komentar zakona o parni~nom postupku
FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 319.)
3
Uz stavak (2) U uvodu presude se vr{i identifikacija sudionika u postupku:

suda odnosno suca, stranaka, njihovih zakonskih zastupnika odnosno
punomo}nika; predmeta spora; sudjelovanja stranaka na glavnoj raspravi; dana
zaklju~enja glavne rasprave i dana dono{enja presude.
Identifikacija presude se utvr|uje prema uvodu i izreci presude, a ima zna~aj
da se izme|u istih stranaka po istoj pravnoj stvari ne mogu voditi dva odvojena postupka niti donijeti dvije odluke.
U slu~aju da se utvrdi da se istovremeno vode dva postupka, sud je duàn
odbaciti tu`bu koja je kasnije zaprimljena na temelju odredaba litispendencije
(~lanak 67. stavak 3.), a tako|er je duàn odbaciti tu`bu zbog presu|ene stvari
(ne bis in idem) u slu~aju da utvrdi da je po istoj stvari ve} donesena pravomo}na odluka (~lanak 67. stavak 4. i ~lanak 196. stavak 2.).
Uz stavak (3) Glavni dio presude je izreka presude (dispozitiv). Izrekom se

prihva}a ili se odbija tu`beni zahtjev glede glavne stvari i sporednih tra`bina.
Izreka presude sadrì zahtjev o postojanju ili nepostojanju tra`bine istaknute
radi prijeboja.
U izreci presude sud je duàn odlu~iti o zahtjevu stranke, zato se ne moè
prihvatiti formulacija presude kojom se odbija tuìtelj sa zahtjevom. Poneki put
334
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
formulacija izreke presude nije dovoljno jasna, a nekada ostavlja utisak da je

zahtjevu udovoljeno i onda kada je zahtjev odbijen. Odluka o zahtjevu treba
biti potpuno odre|ena, a ako je njome udovoljeno zahtjevu podobna za ovrhu.
5
Odluka kojom sud zahtjev prihva}a ili ga odbija, radi jasno}e prava ili obveza,
primjerice mogla bi glasiti: Utvr|uje se da je tuìtelj vlasnik nekretnine k.~.
234/3 livada Vinine povr{ine 540 m2 iz zk.ul. broj 347 KO Mostar..., a cijenimo da nije potrebito posebno isticati da se tu`beni zahtjev prihva}a i nakon
toga upisati sadràj zahtjeva kao: Prihva}a se tu`beni zahtjev koji glasi:
Utvr|uje se da je tuìtelj vlasnik nekretnine k.~. 234/3 livada povr{ine 540 m2
iz zk. ul. broj 347 KO Mostar....
U slu~aju negativne odluke, izreka bi mogla glasiti: Odbija se tu`beni zahtjev da se utvrdi da je tuìtelj vlasnik nekretnine k.~. 234/3 livada Vinine
povr{ine 540 m2 iz zk. ul. broj 347 KO Mostar...: dok formulacija Odbija se
tu`beni zahtjev koji glasi: Utvr|uje se da je tuìtelj vlasnik nekretnine... moè
stvoriti privid da je zahtjevu udovoljeno
Cijenimo da o zahtjevu sud ne bi trebao odlu~iti pau{alno Odbija se tu`beni
zahtjev u cjelini.
Ovakva odluka nema cjelovit sadràj i ne moè se ispitati identitet odbijenog
zahtjeva. Ovo postaje problem pri ispitivanju pravomo}nosti takve odluke.
Kako se identifikacija odluke vr{i na temelju podataka iz uvoda i izreke presude, te ~injeni~ne osnove iz obrazloènja presude, a kako u ovakvom slu~aju
u izreci presude ne postoji sadràj odbijenog zahtjeva, preostaje da se pravomo}nost utvr|uje iz obrazloènja presude, {to nije ni precizno ni pouzdano,
a problem nastaje tek onda kada u obrazloènju uop}e nije formuliran zahtjev koji je odbijen.
Odre|ena i jasna je odluka suda kada se njome odbija zahtjev u dijelu iznad
dosu|enog iznosa, primjerice: Zahtjev za isplatu naknade {tete iznad
dosu|enog iznosa se odbija.
Uvijek pri dono{enju odluke sud treba imati u vidu da odlu~uje o zahtjevu,
a ne o tuìtelju.
Evo kako je to interpretirano u sudskoj praksi:
Izreka presude kojom se odbija tu`beni zahtjev bez navo|enja sadràja

tu`benog zahtjeva je nerazumljiva i radi se o nedostatku zbog kojeg se presuda ne moè ispitati. (Citat iz sudske odluke: @upanjski sud u Bjelovaru
G`-469/98-2 od 16. srpnja 1998; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH,
U presudi po àlbi konstatacija da je neka presuda u odnosu na
odre|enu stranku ili odre|en dio zahtjeva neizmijenjena, jer je stranka koja
ima za to pravni interes nije pobijala, unosi se u obrazloènje, a ne u izreku
presude. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RH Rev. 250/92 od 15.4.1992.)
335
Presudom moè biti prihva}en samo potpuno i precizno odre|en tu`beni

zahtjev, tako da se presuda moè prisilno izvr{iti u sudskom ovr{nom postupku. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud BiH broj P`-46/91 od 18.4.1991.)
Kada izrekom presude nije to~no odre|en onaj dio zemlji{ne parcele ~ija
se predaja u posjed traì, tako da bi se prigodom izvr{enja mogao identificirati, ostvarena je bitna povreda odredaba parni~nog postupka iz ~lanka 354.
stavak 2. to~ka 13. ZPP-a. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RS Rev.
93/00 od 23.11.2000.)
Postoji apsolutno bitna povreda odredaba parni~nog postupka ako izreka presude kojom se utvr|uje da postoji pravo slu`nosti ne sadrì potpune
zemlji{no-knji`ne oznake povlasnog i poslu`nog dobra. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud BiH, broj Gvl-23/89 od 15.2.1990.)
Razumljiva je izreka presude u kojoj je re~eno da }e se protuvrijednost
strane valute izra~unati po srednjem te~aju na dan isplate zato {to je mjerodavan te~aj banke u mjestu ispunjenja. Ako te banke imaju razli~it te~aj,
obra~un }e se obaviti po najnièmu od njih. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni
sud Hrvatske, Rev. 990/93 od 14. travnja 1993; Komentar zakona o parni~nom
Sudska kompenzacija nastaje tek odlukom suda koja ima konstitutivni
karakter (compensatio per iudicem ), a u slu~aju da sud utvrdi da tuènikova tra`bina nije bila egzistentno i kompenzibilno presuda ima kondemnatorni
karakter. Tako primjerice, osporavanje tu`benog zahtjeva ne moè biti razlog
za odbijanje kompenzacijskog prigovora ako se u parnici utvrdi da je tu`beni
zahtjev utemeljen i da stoji tra`bina tuìtelja, te da ima mjesta prijeboju ove
tra`bine s tra`binom tuènika. Ovo iz razloga {to osporavanje tu`benog zahtjeva ne isklju~uje pravo tuènika na isticanje prigovora radi prijeboja. O
tom prigovoru sud je duàn odlu~iti kad utvrdi da je tu`beni zahtjev utemeljen. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Srbije, Rev. 130/82 od 18.2.1982.)
Sud je duàn u izreci presude odlu~iti o postojanju, odnosno nepostojanju tra`bine istaknute u prijeboju, a ne samo o zahtjevu protutu`be, kada
je tuèni do nespornog iznosa tu`be stavio prigovor prijeboja, a za preostali
iznos svoje tra`bine podnio protutu`bu. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
BiH broj P`-63/90, od 13.12.1990; Bilten sudske prakse Vrhovnog suda FBiH
broj 1/91)
Zahtjev za prebijanje moè se istaknuti ne samo u obliku protutu`be,
ve} i u obliku prigovora. O tom zahtjevu sud mora odlu~iti u izreci presude
bez obzira na to u kojem obliku je zahtjev istaknut. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud Hrvatske, broj G`-4582/72; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 320.)
Sud prekora~uje tu`beni zahtjev kada svoju odluku temelji na ~injeni~noj
osnovi druk~ijoj od one na koju se pozvao tuìtelj. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud RH, Rev. 2790/91 od 11.3.1992.)
336
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stavak (4) Najopse`niji dio presude je obrazloènje. Ono sadrì sve objektivne i subjektivne elemente spora, kao i razloge ~injeni~ne i pravne naravi
zbog kojih je odlu~eno kao u izreci presude. Slijedom redoslijeda u sastavljanju presude, u obrazloènju se prvo navode zahtjevi stranaka, jer oni
odre|uju granice raspravljanja i odlu~ivanja, zatim ~injenice na kojima se ti
zahtjevi temelje, potom dokazi i ocjena dokaza, i na kraju se navode propisi
na temelju kojih je odluka donesena.
U praksi nije rijedak slu~aj optere}enosti presuda nepotrebnim ~injenicama i

navodima stranaka {to zamagljuje su{tinu stvari i nije u slu`bi ekonomi~nosti
postupka. Tu`beni zahtjev je potrebito jasno izraziti, bilo izrijekom interpretiraju}i ga u tekstu u kojem glasi ili, pak, pozivaju}i se na njegov tekst iz
izreke presude. înjenice na kojima se zahtjevi temelje opisuju se prema
navodima tuìtelja, a one kojima se dokazuje neutemeljenost zahtjeva prema
tuènikovim navodima. Nakon ovog izlaganja moè se definirati {to je me|u
strankama ostalo sporno i koji dokazi su provedeni na te okolnosti.
Na izri~it i jasan na~in potrebito je da sud obrazloì zbog ~ega je poklonio
vjeru pojedinim dokazima i koje ~injenice je na temelju njih utvrdio, a kojim
dokazima i za{to nije poklonio vjeru, i zbog toga koje ~injenice nisu dokazane.
Pri interpretaciji nalaza i mi{ljenja vje{taka treba se ograni~iti na one ~injenice

kojima sud utvr|uje ili razja{njava druge ~injenice potrebite za presu|enje, a
za koje nema stru~no znanje. Primjerice, pri ocjeni nalaza i mi{ljenja prometne
struke sud cijeni ~injenice na temelju kojih utvr|uje propuste voza~a i s time
u svezi njihovu odgovornost za nastanak predmetne {tete (brzina kretanja vozila, me|usobno rastojanje vozila, pravodobna reakcija voza~a, kretanje lijevom
stranom i sl.).
Vje{tak nije ovla{ten utvr|ivati krivnju voza~a. To je uvijek ovla{tenje samo
suda. Sud utvr|uje propuste, krivnju odnosno odgovornost sudionika nezgode,
a vje{tak utvr|uje samo ~injenice za koje sud nema stru~no znanje (~lanak
147.), a koje su sudu potrebite radi utvr|enja odgovornosti tuènika odnosno
utemeljenosti zahtjeva. U svakom slu~aju sud se kriti~ki odnosi prema nalazu
i mi{ljenju tako da moè prihvatiti ~injenice koje je utvrdio vje{tak, ali isto
tako njegovom nalazu i mi{ljenju u cjelini ili u dijelu moè i ne pokloniti
vjeru.
Na kraju, potrebito je nalaz i mi{ljenje interpretirati kao vje{takov nalaz i
mi{ljenje, a ne vje{ta~ki nalaz i mi{ljenje, {to ima sasvim drugo jezi~no
zna~enje.
Utvr|eno ~injeni~no stanje sud dovodi u svezu s materijalnim propisima, te

propise kao materijalno pravo primjenjuje na konkretan slu~aj i donosi odluku.
Prigodom primjene propisa potrebito je navesti propis u punom nazivu i
slu`beno glasilo u kojem je objavljen (izuzetak je ako se radi o op}epoznatom
propisu koji se primjenjuje dugi niz godina, primjerice: Zakon o obveznim
odnosima), a dopu{teno ga je u daljem tekstu koristiti u najavljenom
skra}enom obliku.
337
10
Presuda treba imati kako ~injeni~ne tako i pravne razloge. Na jasan na~in
trebaju biti prezentirani propisi koji predstavljaju pravnu osnovu za dono{enje
presude. Sud donosi odluku na temelju slobodnog suda~kog uvjerenja (~lanak
8. u svezi s ~lankom 2. stavak 2.), a pri tome primjenjuju}i odgovaraju}i
propis. Dosada{nja sudska praksa naj~e{}e je pokazivala primjere ukidanja presuda bez pravnih razloga zbog bitne povrede parni~nog postupka, jer se presuda nije mogla ispitati.
Me|utim, postavlja se pitanje prema novom ZPP-u postoji li prostor za to.
Ako bi drugostupanjski sud uz ~injeni~nu gra|u iz spisa predmeta i primjenu
odgovaraju}ih propisa s aspekta pozitivne ili negativne presude prvostupanjskog suda presudio na isti na~in, onda ne postoje zakonske pretpostavke da
se takva presuda ukine i ponovo donese u istom obliku uz potrebito pravno
obrazloènje. Cijenimo da u tom slu~aju drugostupnjskom sudu ostaje samo
mogu}nost da u obrazloènju potvr|uju}e presude dade odgovaraju}e pravno
obrazloènje.
Po ovom pitanju potvrdno se izjasnila sudska praksa prema ranijem ZPP-u:
Presuda koja u svom obrazloènju ne sadrì jasan stav o postojanju

odre|enog odnosa me|u strankama i odre|enog prava odnosno du`nosti iz
toga odnosa, niti pravilo materijalnog prava po kome je taj pravni odnos
razrije{en, ima bitnih nedostataka zbog kojih se ne moè ispitati pravilnost i
zakonitost te izreke. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni Sud RS, Gvl-12/00 od
26.2.2001; Rev. 148/00 od 20.4.2001.)
Kada prvostupanjska presuda u obrazloènju sadrì samo ponavljanje
utvr|enog ~injeni~nog stanja i utvr|uje da je u svezi izloènog i utvr|enog
~injeni~nog stanja donesena presuda kao u izreci, a izostane ocjena izvedenih
dokaza u smislu ~lana 8. ZPP-a, onda je time po~injena bitna povreda odredbi parni~nog postupka iz ~lanka 336. stavak 2. to~ka 13. preuzetog ZPP-a, jer
se ne navode razlozi o odlu~enim ~injenicama koje su trebale biti stvarna i
pravna osnova za odluku (sada ~lanak 336. stavak 2. to~ka 13. ZPP-a). (Citat
iz sudske odluke: Vrhovni sud Federacije BiH, broj Rev. 1/2001, Okru`ni sud
u Zagrebu, G`-7560/77 od 20.6.1978; Komentar zakona o parni~nom postupku
FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 320.)
Obveza je sudova navesti propise materijalnog prava na kojima utemeljuju svoju odluku (~l. 320. st. 4.) kako bi se strankama pruìla {to potpunija
mogu}nost da ocijene pravilnost primjene materijalnog prava. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 590/83 od 5. svibnja 1983; Komentar
zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo,
2000., uz ~lanak 320.)
Pozivanje suda u obrazloènju samo
vje{taka, bez navo|enja koje su ~injenice i
utvr|enim, ne moè nadomjestiti razloge o
presuda ima nedostatke zbog kojih se ne
odluke: Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 93/93
338
op}enito na nalaz i mi{ljenje

zbog kojih se razloga smatraju
odlu~uju}im ~injenicama. Takva
moè ispitati. (Citat iz sudske
od 26. sije~nja 1994.; Komentar
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo,

2000., uz ~lanak 320.)
11
One dokaze koje sud nije cijenio iz nekog opravdanog razloga nije potrebito
sadràjno interpretirati, ali je potrebito navesti zbog ~ega ih sud nije cijenio.
Ako vi{e dokaza dokazuje istu ~injenicu, mogu se interpretirati zajedno, s tim
{to je potrebito navesti zbog ~ega im je sud poklonio vjeru svima zajedno
ako su to isti razlozi, odnosno pojedina~no, ako su razlozi razli~iti. Ako
utvr|enje pojedinih ~injenica isklju~uje postojanje drugih ~injenica, potrebito
je obrazloìti koji razlozi su za to.
Dakle, sud je u obvezi svestrano analizirati sve ~injenice dovode}i ih u
me|usobnu svezu, savjesno i bri`ljivo cijeniti svaki dokaz posebice i sve
dokaze zajedno, a nakon toga po slobodnoj ocjeni odlu~iti koje }e ~injenice
uzeti kao dokazane (~lanak 8.) i primijeniti materijalni propis koji je unaprijed postavio kao pravni temelj za taj odnos.
12
Nerazumljiva i nepotpuna je odluka o tro{kovima koja ne sadrì to~nu speci fikaciju radnji za koje je sud priznao nagradu za zastupanje kao i specifikaci ju materijalnih tro{kova koji su priznati i u kojoj nisu dani razlozi zbog ~ega
pojedini tro{kovi nisu priznati.
13
Na kraju, moè se zaklju~iti da sud na najbolji na~in moè pri}i izradi presude ako prvo utvrdi propis na temelju kojeg }e donijeti presudu, a zatim
utvrdi ~injenice koje opravdavaju primjenu toga propisa, utvrdi dokaze koji ma su te ~injenice dokazane, te izvr{i eliminaciju onih dokaza kojima nije
poklonio vjeru odnosno koje je odbio cijeniti iz opravdanog razloga i na
takvo stanje primjeni materijalni propis.
Osim za stranke, presuda sluì i za kontrolu rada suda koja se vr{i kroz
instancioni postupak u povodu izjavljenog pravnog lijeka.
f) Dopunska presuda
^lanak 192.
(1) Ako je sud propustio odlu~iti o djelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o
kojima se mora odlu~iti presudom, a koji su ve} raspravljeni, stranka
moè u roku od 30 dana od dana primitaka presude predloìti parni~nom
sudu da se presuda dopuni.
(2) Nepravodobni ili neutemeljeni prijedlog za dopunu presude odbacit }e
odnosno odbiti sud bez odràvanja ro~i{ta.
Uz stavak (1) Dopunska presuda se donosi u slu~aju kada je sud propustio odlu~iti o djelu tu`benog zahtjeva ili o svim zahtjevima kojima se mora
odlu~iti presudom, a koji su ve} raspravljeni. Procesni institut dopunske presude poznat je u na{em dosada{njem zakonodavstvu (~lanak 321. ZPP-a rani-
339
jeg ZPP-a FBiH odnosno 339. ranijeg ZPP-a RS). U ovom zakonu izvr{ena je
izmjena utoliko {to je za dono{enje ove vrste presude potrebito da su zahtjevi za koje se traì dopuna ve} raspravljeni, tako da sud nema pravo ponovo otvarati raspravu i po ovom pitanju dopustiti izvo|enje novih dokaza.
Name}e se pitanje kako }e sud postupiti u slu~aju kada na|e da po zahtjevu za dopunsku presudu nije raspravljeno. Kako je zakon jasan da se ova
presuda donosi samo onda kada je zahtjev raspravljen a presuda kako po
svom sadràju moè biti takva da se njome zahtjevu udovolji ili da se odbije, proizlazi da }e sud u slu~aju kada ocijeni da zahtjev nije raspravljen,
donijeti rje{enje kojim }e odbiti prijedlog za dono{enje dopunske presude.
Me|utim, zakon nije dao odgovor kakvu pravnu sudbina ima zahtjev o kojem
sud nije odlu~io ni dopunskom presudom. Name}e se zaklju~ak da bi u tom
slu~aju tuìtelj mogao ponovo podnijeti tu`bu radi rje{avanja po tom zahtjevu.
2
U ranijem ZPP-u (~lanak 322. stavak 1. FBiH odnosno 340. stavak 1. RS) sud
je mogao dopunsku presudu donijeti i o zahtjevu koji je propustio raspraviti, s tim da bi ponovo otvorio raspravu i raspravio zahtjev.
Po zahtjevu za dono{enje dopunske presude sud postupa samo po prijedlogu
stranke, nikada po slu`benoj du`nosti. Tuìtelj ima interes da sud odlu~i o
svim njegovim zahtjevima, a i tuènik moè imati takav interes, jer se
rje{enjem stvari u cjelini otklanja pravna nesigurnost i isklju~uje mogu}nost
pokretanja novog spora. Stranka ovo svoje pravo moè koristiti samo u prekluzivnom roku od 30 dana. U ranijem zakonu ovaj rok je iznosio 15 dana
(~lanak 321. stavak 1. FBiH odnosno 339. stavak 1. RS). Izmjena ovog roka je
sukladna odre|enju roka za àlbu od 30 dana.
U slu~aju da stranke propuste podnijeti zahtjev za dopunsku presudu, tuìtelj
ima pravo novu tu`bu podnijeti po tom zahtjevu. (Ostaje problem zastare tra`bine, jer se o pravodobnosti zahtjeva cijeni u okviru instituta povla~enja tu`be.)
Prijedlog za dopunu presude moè podnijeti samo stranka u prekluzivnom roku za dono{enje dopunske presude, odnosno u roku od 15 dana
od dana kada je krnja presuda dostavljena stranci koja predlaè dopunu.
Protekom roka prestaje litispendencija o zahtjevu o kojemu nije odlu~eno, pa
je mogu}nost o istom zahtjevu pokrenuti novu parnicu. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud BiH, Rev. 654/82; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi}, Sarajevo, 2000., uz ~lanak 321.)
Kad se stranka àli zbog toga {to prvostupanjski sud nije odlu~io o jednom od alternativno postavljenih zahtjeva, takva se àlba smatra prijedlogom
da se donese dopunska presuda. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske Rev. 100/85 od 13. prosinca 1985; Komentar zakona o parni~nom
Kad prvostupanjski sud nije odlu~io o svim zahtjevima, a tuìtelj se ne
àli, niti stavlja prijedlog za dono{enje dopunske presude, smatra se kao da
340
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
toga tu`benog zahtjeva i nema, odnosno da je tuìtelj u tom dijelu povukao

tu`bu. (Citat iz sudske odluke: Okru`ni sud u Splitu G`-2629/82 od 15. srpnja 1982; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
3
Uz stavak (2) Ako je prijedlog za dono{enje dopunske presude podnesen

nepravodobno (po isteku roka od 30 dana) odnosno ako je nedopu{ten (podnesen od neovla{tene osobe), sud }e rje{enjem prijedlog odbaciti. Protiv ovog
rje{enja moè se izjaviti posebna àlba, jer se ne radi o rje{enju kojim se
upravlja postupkom (~lanak 233.). Ako je prijedlog neutemeljen (sud odlu~io
o svim zahtjevima, o zahtjevu nije raspravljeno), sud }e rje{enjem odbiti prijedlog.
Nepravodobni ili neutemeljeni prijedlog za dopunu presude odbacit }e

odnosno odbiti predsjednik vije}a bez odràvanja ro~i{ta. Prijedlog je
nepravodoban ako je podnesen nakon proteka roka od 15 dana od primitka
presude. Ako je prvostupanjski sud propustio odlu~iti o dijelu tu`benog zahtjeva, a stranka nije pravodobno predloìla tom sudu dono{enje dopunske
presude, dono{enje takve presude ne moè se traìti u drugostupanjskom postupku. (Citat iz sudske odluke: Vi{i trgova~ki sud Hrvatske P`. 1734/95 od
21. listopada 1997.god; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
^lanak 193.
Kad sud na|e da je prijedlog za dopunu presude utemeljen, bez
ponovnog otvaranja glavne rasprave donijet }e, u roku od osam dana,
presudu o zahtjevu koji nije rije{en (dopunska presuda).
1
Ako je prijedlog za dopunu presude utemeljen, bez ponovnog raspravljanja

sud }e donijeti dopunsku presudu u roku od osam dana, za razliku od
prethodnog zakona kojim je bio predvi|en rok od 15 dana (~lanak 321. stavak
1. FBiH odnosno 339. stavak 1. RS). Razlog za skra}ivanje ovog roka je ekonomi~nost postupka, a i realne pretpostavke za ovakvu presudu s obzirom da
je sud ve} raspravio o tom dijelu tu`benog zahtjeva.
Ako se prijedlog za dopunu presude odnosi samo na tro{kove postupka, o

tom zahtjevu sud odlu~uje dopunskim rje{enjem (vidjeti komentar uz ~lanak
175.).
Ako se prijedlog za dopunu presude odnosi samo na tro{kove postupka, odluku o prijedlogu donosi predsjednik vije}a bez odràvanja ro~i{ta. O
prijedlogu za dopunu presude koji se odnosi samo na tro{kove odlu~uje se
rje{enjem. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske, Rev. 288/83 od
29. sije~nja 1986; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika
341
^lanak 194.
(1) Ako je uz prijedlog za dopunu presude podnesena i àlba protiv pre sude, prvostupanjski }e sud zastati s dostavom te àlbe drugostupanjskom
sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok
ne protekne rok za àlbu protiv te odluke.
(2) Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena àlba, ta àlba
zajedno sa àlbom protiv prvobitne presude dostavit }e se drugostupanjskom sudu.
(3) Ako se prvostupanjska presuda pobija àlbom samo zato {to prvostupanjski sud nije presudom odlu~io o svim zahtjevima stranaka koji su pred met parnice, àlba }e se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda.
1
Uz stavak (1) Razlozi procesne efikasnosti uvjetovali su opredjeljenje zakonodavca da dva neovisna procesna sredstva àlbu na presudu i prijedlog za
dopunu presude, procesno veè na na~in da se àlba ne dostavlja drugostupanjskom sudu na rje{avanje dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za àlbu protiv te odluke. Prihva}anje
ovakvog rje{enja iz ranijeg zakona (~lanak 323. ZPP-a FBiH odnosno ~lanak
341. ZPP-a RS) smatramo naro~ito opravdanim iz razloga {to po ovom zakonu
ne postoji mogu}nost dono{enja djelomi~ne presude.
Donesena djelomi~na presuda (tzv. krnja presuda) u nastavku postupka

slijedi samostalnu procesnu sudbinu, pa prijedlog za dopunu presude ne bi
trebao imati utjecaj na eventualnu àlbu protiv te presude, a ni obrnuto.
Me|utim, F ZPP ipak procesno povezuje ova dva nezavisna pravna sredstva,
o~ito radi spre~avanja mogu}nosti tehni~kih komplikacija. (usp. Triva str 490.
GPP Narodne novine, 1986.; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH,
Odredbama drugog stavka, u okviru razloga efikasnosti postupka, sudu je
naloèno da drugostupanjskom sudu istovremeno dostavi na rje{avanje àlbu
na prvobitnu presudu i àlbu na dopunsku presudu radi dono{enja jedinstvene odluke.
2
Uz stavak (2) Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena àlba, ta
àlba zajedno sa àlbom protiv prvobitne presude dostaviti }e se drugostupanjskom sudu.
Uz stavak (3) U slu~aju da se prvostupanjska presuda pobija àlbom samo

iz razloga {to je sud propustio odlu~iti o svim zahtjevima iznijetim u parnici, àlba }e se smatrati prijedlogom za dono{enjem dopunske presude
(primjena na~ela falsa nominatio non nocet) i o njoj kao o prijedlogu za
dopunsku presudu odlu~it }e prvostupanjski sud. Odredba je preuzeta iz
ranijeg zakona (~lanak 323. stavak 3. FBiH odnosno ~lanak 341. stavak 3.
RS).
342
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Na identi~an rije{eno je:
Kad se prvostupanjska presuda pobija àlbom samo zato {to prvostupanjski sud nije presudom odlu~io o svim zahtjevima, àlba }e se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda, jer pogre{na kvalifikacija
pravnog sredstva nema utjecaj na njegov tretman (falsa nominatio non nocet),
pa ako se takva àlba gra{kom dostavi drugostupanjskom sudu, on }e predmet vratiti prvostupanjskom sudu. (Citat iz sudske odluke: @upanijski sud u
Bjelovaru, G`-915/83-3 od 15. listopada 1998; Komentar zakona o parni~nom
Prednja odredba upu}uje da je prvostupanjski sud uvijek duàn ispitati sadràj
àlbe kako bi utvrdio odnosi li se na dono{enje dopunske presude, a odmah
zatim provjeriti je li zahtjev koji je predmet àlbe raspravljen (uvjet iz ~lanka
192. stavak 1.), pa ako jeste donijeti dopunsku presudu, u protivnom donijeti
rje{enje kojim }e odbiti takav prijedlog i stranci dati mogu}nost àlbe na
rje{enje.
Propust suda da izvr{i prednju provjeru u izravnoj je protivnosti s na~elom
ekonomi~nosti postupka i ima za posljedicu da se àlba nepotrebno dostavlja drugostupanjskom sudu na rje{avanje koji je treba vratiti radi postupanja
po navedenim odredbama.
4
Promatrano s gledi{ta merituma spora, àlbu treba razlikovati od prijedloga za

dono{enje dopunske presude, jer se àlba izjavljuje na prvostupanjsku odluku
suda, a prijedlog se izjavljuje zbog nedostatka odluke suda o dijelu tu`benog
zahtjeva. Tako }e stranka u slu~aju odricanja prava na àlbu imati pravo u
zakonskom roku izjaviti prijedlog za dopunu presude.
g) Ispravak presude
^lanak 195.
(1) Pogre{ke u imenima i brojevima, i druge o~ite pogre{ke u pisanju i
ra~unanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s
izvornikom ispravit }e sud u svako doba.
(2) Ispravak }e se obaviti posebnim rje{enjem i unijeti na kraju izvornika, a
strankama }e se dostaviti prijepis rje{enja.
(3) Ako izme|u izvornika i prijepisa presude postoji nesuglasnost glede koje
odluke sadràne u izreci presude, strankama }e se dostaviti ispravljeni
prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude zamjenjuje
prija{nji prijepis presude. U takvom slu~aju rok za izjavu pravnoga lije ka glede ispravljenog dijela presude te~e od dana dostave ispravljenog
prijepisa presude.
(4) O ispravku presude sud moè odlu~iti bez saslu{anja stranaka.
343
Razumljivo je da je ova odredba u potpunosti preuzeta iz ranijeg ZPP-a (~lanak

324. FBiH odnosno ~lanak 342. RS), jer i po ovom zakonu na isti na~in mogu
nastati stanovite pogre{ke u presudi i potreba za njihovim ispravljanjem.
Uz stavak (1) Pri izradi presude mogu}e je da nastanu pogre{ke u imenima

i brojevima i druge o~ite pogre{ke u pisanju i ra~unanju, koje se kao pogre{ke
zbog o~iglednosti ne dovode u pitanje i koje ne odraàvaju stvarnu volju suda
prigodom dono{enja presude, te koje ne utje~u na su{tinu odluke.
O ovakvim gre{kama sud vodi ra~una i ispravlja ih po slu`benoj du`nosti,
ali }e postupiti i po prijedlogu stranaka. Ispravkom se nikada ne zadire u
sadràj volje suda izraène u trenutku dono{enja presude, jer bi to bilo u
protivnosti s na~elom vezanosti suda za presudu od dana njenog dono{enja
odnosno pravnog u~inka presude prema strankama od dana dono{enja odnosno dostavljanja (~lanak 197.). Pravo na ispravak presude nije vezano rokom,
tako da i sud i stanke mogu traìti ispravak u bilo koje vrijeme.
Sudska praksa primjenjiva na dana{nji zakon:
Ispravljati se mogu gre{ke koje su nastale prigodom pisanog redigiranja

donesene odluke, odnosno sastavljanja prijepisa presude, a ne i gre{ke i
nedostaci koji su rezultat pogre{no izraène volje suda u trenutku dono{enja
presude. (Triva, str. 507. GPP Narodne novine, 1996.; Komentar zakona o
~lanak 324.)
Odredbe ~lanka 324. i 329. FZPP-a odnose se isklju~ivo na mogu}nost
ispravka presude i rje{enja kao odluke suda, a nikako i na mogu}nost ispravka sudske nagodbe bez obzira na to je li ona sklopljena u tijeku parnice ili,
pak prije pokretanja parnice. (Citat iz sudske odluke: @upanijski sud u Rijeci
G`-472/97 od 14. sije~nja 1998; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH,
Protiv drugostupanjskog rje{enja kojim je odbijen prijedlog stranke za
ispravak presude revizija je dopu{tena. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske Rev. 238/93 od 10. studenog 1993; Komentar zakona o parni~nom
Kada je presudom utvr|eno pravo vlasni{tva na zgradi, ali nisu u potpunosti navedene oznake ~estica na kojima se ona nalazi, naknadno uno{enja
podataka tih ~estica smatra se ispravkom presude. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud Hrvatske G`-74/82 od 28.10.1982.; Pregled sudske prakse 22/171
prilog ~asopisu Na{a zakonitost)
3
344
Uz stavak (2) Ispravak presude obavlja sud na na~in da se ispravak unosi na

kraj izvornika presude, a strankama otprema rje{enje o ispravci. Protiv rje{enja
o ispravci dopu{tena je àlba. Ako bi àlba na presudu bila izjavljena samo
radi ispravka presude, po prirodi stvari, treba je smatrati prijedlogom za
ispravak.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ranijim ZPP-om (~lanak 324. stavak 1. FBiH odnosno ~lanak 342. stavak 1.
RS) bilo je propisano da ispravak vr{i predsjednik vije}a koji je presudu donio.
Me|utim zbog pravne prirode pogre{aka ~ija o~iglednost se ne dovodi u pitanje i radi ekonomi~nosti postupka sada{njim odredbama odstupilo se od takve
uvjetovanosti. Bila je ocjena da bi ovakva odredba mogla biti ko~nica u
ispravku presuda (primjerice, odsustvo ili zauzetost ure|uju}eg suca i sl.), tako
da je dana{njim odredbama omogu}eno da ispravak izvr{i bilo koji sudac
doti~nog suda.
4
Uz stavak (3) U stavku 3. ure|en je na~in rje{avanja neuskla|enosti izme|u

izvornika i prijepisa presude u kojem slu~aju nije rije~ o pogre{kama, nego
se radi o neuskla|enosti izme|u izvornika i prijepisa presude glede neke
odluke sadràne u izreci presude.
U tom slu~aju, nakon {to sud uo~i propust, duàn je izraditi ispravljeni prijepis presude koji }e dostaviti strankama s posebnom naznakom da se tim
prijepisom zamjenjuje prija{nji prijepis. Ovaj novi prijepis treba dostaviti
strankama prema pravilima o dostavljanju, jer rok za izjavljivanje pravnog
lijeka glede ispravljenog djela te~e od dana dostave ispravljenog prijepisa pre sude.
Na identi~an na~in rije{ili su sudovi:
Kada se pojavi nesuglasnost izme|u prijepisa presude i izvornika, tada

se kao sadràj odluke uzima ono {to je sadràno u izvorniku. (Citat iz
sudske odluke: Vi{i privredni sud u Beogradu P`-4215/83 od 16. velja~e 1984;
Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi},
Kada se radi o ispravku u izreci presude, potrebito je strankama dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom zamjenjuje
prija{nji prijepis presude, jer bi se u protivnom stranka koja nije izjavila àlbu
protiv presude na{la u situaciji da u àlbi protiv rje{enja o ispravku moè
iznositi samo razloge glede postojanja pretpostavki za ispravak presude, dakle
procesne prigovore, a ne i su{tinske prigovore. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud Hrvatske Rev. 238/95 od 01. oùjka 1995; Komentar zakona o
~lanak 324.)
5
Uz stavak (4) Nekada se ispravak ne}e mo}i izvr{iti bez saslu{anja stranaka,
zbog ~ega je ovom odredbom propisana mogu}nost provo|enja takve radnje
odnosno, u pravilu, propisan je njen izostanak.
h) Pravomo}nost presude
^lanak 196.
(1) Presuda koja se vi{e ne moè pobijati àlbom postaje pravomo}na.
345
(2) Sud tijekom cijelog postupka po slu`benoj du`nosti pazi je li stvar pravo mo}no presu|ena, i ako ustanovi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o
kojemu je ve} pravomo}no odlu~eno, odbacit }e tu`bu.
(3) Ako je u presudi odlu~eno o tra`bini koju je tuènik istakao prigovorom
radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju te tra`bine postaje
pravomo}na.
1
Uz stavak (1) Ovaj zakon kao i prethodni (~lanak 315. ZPP-a FBiH odnosno
~lanak 333. RS) ure|uje pravomo}nost presude onda kada se presuda ne moè
pobijati àlbom (fformalna pravomo}nost). Preciznije kazano, odluka o utemeljenosti tu`benog zahtjeva sadràna u izreci presude koja se ne moè pobijati àlbom postaje pravomo}na.
Nastupanjem pravomo}nosti sudska odluka po sili zakona (ex lege) dobiva
pravnu snagu. Pravomo}no presu|ena stvar ne dopu{ta ni ponovni postupak
pred sudom niti ponovno su|enje po istoj stvari (materijalna pravomo}nost;
ne bis in idem). Takva presuda za konkretnu pravnu stvar u odnosu na
stranke predstavlja individualni zakon.
Op}e je pravilo da pravomo}na presuda djeluje me|u parni~nim strankama

(ssubjektivne granice pravomo}nosti).
Objektivna granica pravomo}nosti odre|uje dio sudske odluke koji postaje

pravomo}an, a to je samo izreka (dispozitiv), jer obrazloènje nikada ne posta je pravomo}no.
Me|utim, pravomo}na presuda ima pravni u~inak i prema tre}im osobama,

umje{a~, tre}a
bilo izravno koje su na bilo koji na~in bile sudionici postupka (u
osoba obavije{tena o parnici neovisno da li je i izravno sudjelovala u njoj) ili
neizravno u me|usobnim odnosima povodom takve presude (pravomo}no
utvr|ene tra`bine zastarijevaju za 10 godina, pravomo}no utvr|ena naknada
nematerijalne {tete postaje prenosiva na nasljednike, pravomo}nost presude je
pretpostavka za ovrhu).
Kod ocjene trenutka nastupanja pravomo}nosti treba imati u vidu temeljne

zakonske postavke na temelju kojih presuda koja se ne moè pobijati àlbom
postaje pravomo}na, te da pravodobno izjavljena àlba sprje~ava pravomo}nost
presude u dijelu koji se pobija àlbom (~lanak 203. stavak 2.).
Prakti~no, to }e zna~iti da }e presuda donesena u prvom stupnju postati pravomo}na: kada u àlbenom roku nijedna stranka nije izjavila àlbu, kada se u
àlbenom roku stranke odreknu prava na àlbu, kada stranke koje su pravodobno izjavile àlbu odustanu od àlbe prije nego drugostupanjski sud donese odluku
o àlbi i kad drugostupanjski sud donese presudu kojom se àlba odbija.
Drugostupanjska presuda postaje pravomo}na danom dono{enja, a ne danom
dostavljanja, tako da je dan dostavljanja drugostupanjske presude za pravomo}nost irelevantan.
346
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ovaj zakon prihva}a na~elo nedjeljive pravomo}nosti, {to ima zna~enje da presuda ne postaje pravomo}na ukoliko je bilo koja parni~na stranka izjavila àlbu.
O pravomo}nosti u sudskoj praksi:
Za postojanje presu|ene stvari potrebito je da su ispunjena tri uvjeta:

da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, identitet zahtjeva i identitet ~injeni~nog osnova. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Vojvodine Rev.
189/84 od 25.6.1984; Vrhovni sud Makedonije Gzz-43/84 SP-7/85, str. 43;
Vrhovni sud Makedonije Gzz-43/84; Rev. 475/84 od 24.10.1984. SP 1/85 str. 52,
SP-12/85)
Okolnost da je sud u pravomo}no okon~anoj parnici pogre{no odlu~io
o visini zatezne kamate ne daje pravo na pokretanje nove parnice radi isplate
razlike kamata jer se radi o presu|enoj stvari. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud R. Hrvatske broj Rev. 760/1997 od 28.5.1997., Rev. 2137/91 od
20.2.1992; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo
Pravomo}nost sudske odluke ne zastarijeva. Moè zastarjeti samo pravo
na ostvarenje zahtjeva sankcioniranog pravomo}nom odlukom. (usp. Triva,
GPPP, 537 Nar. novine 1986; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH,
Stavovi suda o prejudicijelnom pitanju izneseni u obrazloènju presude
ne postaju pravomo}ni. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske Rev.
2212/88 od 5.4.1989; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo
Pravomo}na strana odluke sprje~ava da se o identi~nom zahtjevu odlu~i
u parnici pred doma}im sudom, ako se odluci stranog suda priznaje pravomo}nost i ovr{nost {to je uvjetovano ispunjenjem pretpostavke za priznanje
strane odluke. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1613/84
od 13.11.1984; PSP 27/137; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH,
6
Uz stavak (2) Ovaj stavak obvezuje sud da tijekom cijelog postupka po

slu`benoj du`nosti vodi ra~una o tome je li stvar pravomo}no presu|ena. O
pravomo}no presu|enoj stvari ne moè se ponovo raspravljati, postojanje
pravomo}ne presude je negativna procesna pretpostavka za novo su|enje, tako
da sud u obadva slu~aja tu`bu mora odbaciti.
Kada je u pravomo}no okon~anoj parnici tuèniku naloèno da tuìtelju

plati odre|enu nov~anu svotu, ne moè tuènik, u svojstvu tuìtelja u novoj
parnici, traìti da se utvrdi da tuìtelj iz ranije parnice (sada u svojstvu
tuènika) nema pravo na isplatu te nov~ane svote. Radi se, naime, o
presu|enoj stvari, jer se u novoj parnici zapravo traì poni{tenje u~inka pravomo}ne presude, zato tu`bu za utvr|enje valja odbaciti. (Citat iz sudske
odluke: Vrhovni sud R. Hrvatske broj Rev. 760/1997 od 28.5.1997.)
347
Ne radi se o pravomo}no presu|enoj stvari ako se u sporu izme|u istih

parni~nih stranaka tu`bom zahtjeva naknade {tete zbog neispla}enog nov~anog
iznosa {tete dosu|enog ranijom pravomo}nom presudom donesenom 1987. koji
je u me|uvremenu potpuno obezvrije|en.
Visina takve {tete, prvo se obra~unava u dinarima (sredstvo pla}anja u
vrijeme dono{enja ranije presude) na dan pravomo}nosti presude zajedno s
dosu|enom kamatom koja je do toga dana dospjela; dobiveni iznos, konvertiran u neku od ~vrstih valuta po te~aju na dan pravomo}nosti ranije presude, predstavlja {tetu koja je pretrpljena zbog nepla}anja ranije pravomo}no
dosu|enog, a sada obezvrije|enog iznosa naknade; tuìla~koj stranci na taj
iznos pripada i pravo na zateznu kamatu od pada u zaka{njenje (od pravomo}nosti ranije presude) do naplate, po stopi koja se pla}a na neoro~ene
{tedne uloge u toj valuti u mjestu ispunjenja obveze do 18.5.2001., a od
19.5.2001. kao dana stupanja na snagu Zakona o visini stope zatezne kamate
(Slu`beni glasnik RS broj 19/01) po stopi propisanoj tim zakonom; naknada
se dosu|uje u konvertibilnim markama kao sada{njem sredstvu pla}anja.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud RS Rev. 108/01 od 15.11.2002.)
Protivno navodima revizije u ovom slu~aju postoji subjektivni i objektivni identitet spora, budu}i da su u obje parnice iste stranke, {to vi{e i u
istom procesnom poloàju i tu`beni zahtjev u obje parnice odnosi se na priznanje prava vlasni{tva na nekretninama biv{e ku}ne zadruge na temelju
naslje|ivanja te izdanja tabularne isprave. Okolnost {to su tuìtelji u ovoj parnici traìli da im se sporne nekretnine dosude u cjelini (svakom po 1/3), a
u ovoj parnici traè po dijela tih nekretnina i {to se u prvoj parnici pozivaju na pravo nasljedstva iza majke odnosno bake, a u ovoj parnici pozivaju se na nasljedstvo iza majke, ne utje~e na identitet spora, kako je to pravilno ocijenio i drugostupanjski sud. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske, broj Rev. 1267/85 od 29.8.1985.; PNZ 30/118)
Zapreku za vo|enje parnice predstavlja ne samo okolnost {to je u nekoj
ranijoj parnici odlu~eno o tu`benom zahtjevu identi~nog sadràja, ve} i kada
su ta dva zahtjeva sadràjno kontradiktorna tako da su uzajamno inkopatibilna, pa utemeljenost jednog zahtjeva isklju~uje mogu}nost utemeljenosti drugog zahtjeva. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske, broj Rev. broj
495/84 od 10.4.1984.)
7
Uz stavak (3) Ako je tuènik tijekom parnice istakao procesnopravni prigovor

kojim se traì prebijanje njegove tra`bine s tu`benim zahtjevom, sud }e o
takvom prigovoru odlu~iti u izreci presude neovisno od toga da li se takav
prigovor prihva}a ili se odbija. Procesno ovakav prigovor predstavlja poseban
na~in ostvarivanja samostalnog zahtjeva tuènika prema tuìtelju, i to u granicama tuìteljevog zahtjeva, s tim da se zahtjev iz prigovora u iznosu iznad
vrijednosti tu`benog zahtjeva moè ostvarivati u posebnoj parnici.
Pravomo}nost ovog djela odluke nastupa zajedno s ostalim djelom izreke presude.
Treba imati na umu da se procesni prigovor radi prijeboja ili kompenzacije moè
ista}i samo tijekom prvostupanjskog postupka (~lanak 207. stavak 3.) i samo onda
kada zahtjev i tra`bina iz prigovora za prijeboj predstavljaju nov~ana davanja.
348
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

198
Odluka o prijeboju ima konstitutivni karakter, za razliku od izvansudske izjave

o prijeboju ili kompenzaciji koja postaje obvezuju}a od dana izjavljivanja i koji
odnos se ure|uje po pravilima obveznog prava.
^lanak 197.
(1) Sud je vezan za svoju presudu ~im je donesena.
(2) Presuda prema strankama ima u~inak od dana dono{enja, a u slu~ajevi ma u kojima strankama prema odredbama ovog zakona presudu dostavlja sud od dana kada im je dostavljena.
1
Prema ranijem zakonu (~lanak 316. FBiH odnosno ~lanak 334. RS) sud je bio
vezan za svoju presudu ~im je objavljena. Zbog izmjena ovoga zakona u
na~inu dono{enja presude izmijenjeni su uvjeti vezanosti suda za svoju presudu odnosno u~inak presude prema strankama u odnosu na raniji istoimeni
zakon.
Uz stavak (1) Danom dono{enja presude, dan kada su stranke obavije{tene

da do|u u zgradu suda radi preuzimanja presude i kada je prijepis presude
pripremljen za stranke, sud je vezan za svoju odluku, ne moè je vi{e povu}i
niti preina~iti. To moè u~initi samo drugostupanjski sud povodom izjavljenog
pravnog lijeka. Ovim zakonom znatno je pojednostavljena procedura dono{enja
presude u cilju ubrzanja ovog dijela postupka.
Ispravkom se ne moè mijenjati sadràj izreke presude kada je on rezultat pogre{ne odluke suda o utemeljenosti zahtjeva, a to niti u slu~aju kad
se stranke s tim suglase, jer je sud vezan presudom ~im je objavljena odnosno otpravljena (~lanak 316. stavak 1. ZPP-a), a ne postoji odredba FZPP-a
koja bi davala mogu}nost sudu da mijenja svoju presudu prema sporazumu
stranka ili po slu`benoj du`nosti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud
Hrvatske Gzz-35/98 od 17.9.1998. - IO 1/1999-156; Komentar zakona o
~lanak 316.)
3
Uz stavak (2) Presuda je dostavljena njenim stavljanjem na raspolaganje

strankama u zgradi suda, a samo izuzetno dostava se veè za primitak presude nakon dostave po pravilima o dostavi (~~lanak 186.). Nakon dostave presuda se vi{e ne moè dopunjavati ili mijenjati. U tome se izraàva vezanost
suda za svoju presudu. Sud moè poslije toga samo ispraviti pogre{ke u
imenima, brojevima, pisanju i ra~unanju.
3. Rje{enje
^lanak 198.
(1) Sva rje{enja koja se donose na ro~i{tu objavljuje sudac.
349
(2) Rje{enje koje je na ro~i{tu objavljeno dostavit }e se strankama u ovjerovljenom prijepisu samo ako je protiv toga rje{enja dopu{tena posebna
àlba, ili ako se na temelju rje{enja moè odmah traìti ovrha, ili ako
to zahtjeva upravljanje parnicom.
(3) Sud je vezan za svoja rje{enja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije {to drugo odre|eno.
(4) Kad se rje{enje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima u~inak
~im je objavljeno.
1
Ova odredba je preuzeta iz ranijeg ZPP-a (~lanak 325. FBiH odnosno 343. RS).
Uz stavak (1) Rje{enjem sud odlu~uje o procesnim pitanjima kada upravlja

parnicom. Ovakva rje{enja donosi i na ro~i{tu objavljuje sudac. Sud nije vezan
za ova rje{enja i moè ih izmijeniti. Protiv ovih rje{enja, u pravilu, nije
dopu{tena posebna àlba, a nezadovoljna stranka ih moè pobijati àlbom na
odluku o glavnoj stvari.
U rje{enja ove vrste spadaju rje{enja kojima sud odbija prigovor stranaka na
nadle`nost suda, kojima odlu~uje o preina~avanju tu`be, dopu{tenosti protutu`be, o spajanju i razdvajanju vi{e parnica, zakazivanju, odgodi i odlaganju
ro~i{ta, provo|enju dokaza, o odràvanju reda u sudnici i o drugim pitanjima koja se ti~u upravljanja parnicom.
Sud nije vezan za rje{enje o upravljanju postupkom, pa sud moè

ukinuti ili izmijeniti svoje rje{enje. Ali, suprotno, sud je vezan rje{enjem kojim
je dopustio povrat u prija{nje stanje jer se ne radi o rje{enju o upravljanju
parnicom. (Citat iz sudske odluke: @upanijski sud u Zagrebu G`. 6711/97 od
8.9.1998.-ING PSP 1998/8-182; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH,
3
Uz stavak (2) Me|utim, uvijek je dopu{tena posebna àlba na rje{enje kada

se sud ogla{ava apsolutno nenadle`nim i tu`ba odbacuje ili kada se sud
ogla{ava stvarno ili mjesno nenadle`nim, kada tu`bu odbacuje zbog neurednosti, kada odbija prijedlog za povra}aj u prija{nje stanje, i u drugim slu~ajevima kada se rje{enjem onemogu}ava dalje vo|enje parnice kod toga suda.
Ako se protiv rje{enja moè izjaviti posebna àlba, ono se dostavlja strankama u pisanom obliku bez obzira jesu li bile nazo~ne na ro~i{tu. Isto se postupa u slu~aju kada se na temelju rje{enja moè traìti ovrha ili ako to zahtjeva upravljanje parnicom.
Rje{enje o odbacivanju tu`be kao neuredne smatra se donesenim tek kada

je otpremljeno. Ovakvo rje{enje nije mogu}e donijeti ako je prije otpremanja
pristigao podnesak stranke kojim ispravlja tu`bu iako je takav podnesak pristigao nakon isteka roka odre|enog od strane suda. (Citat iz sudske odluke:
Vrhovni sud BiH G`-560/71 ZSO; XVII/1-76; Komentar zakona o parni~nom
350
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

200
S obzirom na odredbe ~lanka 67. stavak 1. to~ka 4. ovoga zakona kojima je

propisana obveza suda da nakon prethodnog ispitivanja tu`be, tu`bu odbaci
u slu~aju utvr|enja da je predmetna stvar pravomo}no presu|ena, po ovom
zakonu neprihvatljivo je pravno stajali{te u nastavku teksta:
Rje{enje o odba~aju tu`be zbog presu|ene stvari ne smije se donijeti u

prethodnom ispitivanju tu`be, ve} tek na pripremnom ro~i{tu. (Citat iz
sudske odluke: Okru`ni sud u Zagrebu G`-492/78 od 26.9.1987., - PSP 16/8064; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo îzmi},
5
Uz stavak (3) Sud je vezan za svoja rje{enja od dana njihovog objavljivanja

na ro~i{tu odnosno od dana dostavljanja strankama, osim u slu~aju kada se
rje{enje odnosi na upravljanje parnicom.
Ova posljednja rje{enja sud moè tijekom parnice ukinuti i izmijeniti sukladno odredbama ovoga zakona (o odgodi odnosno odlaganju rasprave sudac je
duàn izvijestiti predsjednika suda ~lanak 115.). Protiv ovakvih rje{enja nije
dopu{tena posebna àlba.
Uz stavak (4) Rje{enje koje se u pisanom obliku ne dostavlja strankama ima

u~inak odmah nakon objavljivanja, te samim time me|u strankama postaje
ovr{no. (Vidjeti komentar uz ^lanak 174. i 175.)
^lanak 199.
Rje{enja koja sud donosi izvan ro~i{ta priop}uju se strankama dostavom
ovjerovljenog prijepisa rje{enja.
Odredbama ovoga ~lanka propisano je da se rje{enja koja sud donosi izvan

ro~i{ta priop}avaju strankama dostavom ovjerovljenog prijepisa rje{enja. Dakle,
za razliku od rje{enja donesenog na ro~i{tu, rje{enje doneseno izvan ro~i{ta
dostavlja se uvijek strankama bez obzira na mogu}nost njegova pobijanja
àlbom odnosno na mogu}nost ovrhe. Ovjerovljeni prijepis rje{enja donesenog
izvan ro~i{ta dostavlja se strankama i kada nije dopu{tena posebna àlba, kao
i onda kad nema mogu}nosti da se odmah pristupi ovrsi rje{enja.
Odredba odgovara ~lanku 326. stavak 1. ranijeg ZPP-a FBiH odnosno ~lanku
344. stavak 1. ranijeg ZPP-a RS. Odredba stavka 2. ranijeg zakona kao
nepotrebna je ispu{tena.
^lanak 200.
(1) Rje{enje mora biti obrazloèno ako se njime odbija prijedlog stranke ili
ako se njime rje{ava o prijedlozima stranaka koji su me|u sobom u
opreci, a moè biti obrazloèno i u drugim slu~ajevima kad je to
potrebno.
351
(2) Pismeni sastav rje{enja treba sadràti uvijek uvod i izreku, a obrazloènje
samo ako prema stavku 1. ovoga ~lanka rje{enje mora biti obrazloèno.
1
Ova odredba je u potpunosti preuzeta iz ranijeg istoimenog zakona (~lanak

327. FBiH odnosno ~lanak 345. RS).
Uz stavak (1) Za razliku od presude, rje{enje ne mora biti uvijek obrazloèno.

U dva slu~aja takva obveza postoji, i to: kad sud odbija prijedlog stranke ili
kad sud donosi rje{enje na temelju opre~nih prijedloga stranaka. U ostalim
slu~ajevima obrazloènje nije obvezno, ali je ostavljeno sudu da ocijeni kada
je to potrebito.
Dakle, obveza obrazloènja rje{enja nije uvjetovana dono{enjem rje{enja na
ro~i{tu ili izvan ro~i{ta, niti pravom stranke da na takvo rje{enje moè izjaviti posebnu àlbu, nego je za to isklju~ivo bitan sadràj rje{enja i pretpostavke
za njegovo dono{enje.
Na isti na~in potvrdno se izjasnila dosada{nja sudska praksa:
Rje{enje kojim se odbija prijedlog stranke jest svako rje{enje kojim sud
ne udovoljava nekom prijedlogu koji je stranka istaknula u parnici i takvo
rje{enje mora biti obrazloèno. Primjerice, to su rje{enja kojima se odbija: prijedlog tuìtelja da sud donese presudu zbog izostanka, prihva}anje nagodbe
stranaka, prijedlog za isklju~enje javnosti na glavnoj raspravi i sl. Tako i
rje{enje kojim se odbija prijedlog stranke za povrat u prija{nje stanje mora
sadràvati obrazloènje. (Citat iz sudske odluke: Okru`ni sud u Zagrebu G`172/87 od 3. velja~e 1987; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH,
Rje{enje kojim se prihva}a privremena mjera zabrane optere}enja ili
otu|enja stvari koje su u sporu, mora biti obrazloèno. U protivnom, sud
bi po~inio bitnu povredu odredaba parni~nog postupka, zbog ~ega se pobijano rje{enje mora ukinuti. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Srbije
G`-5529/65 od 22. svibnja 1966. Jankovi}, str. 365; Komentar zakona o
~lanak 327.)
3
Uz stavak (2) Pisani sastav rje{enja treba sadràvati uvod i izreku, a obra zloènje samo ako prema stavku 1. ovog ~lanka rje{enje mora biti obrazloèno.
To }e uvijek biti slu~ajevi kada stranka moè izjaviti posebnu àlbu.
^lanak 201.
Rje{enja o kaznama izre~enim prema odredbama ovoga zakona izvr{avaju
se po slu`benoj du`nosti.
352
Ova odredba u cjelini odgovara ~lanku 328. ranijeg ZPP-a FBiH odnosno ~lanku
346. ranijeg ZPP-a RS.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Pri primjeni ove odredbe treba paziti u kojim slu~ajevima àlba ne odlaè
ovrhu, a u kojim slu~ajevima je propisano odlaganje ovrhe zbog àlbe.
Odredbe ~lanka 406. do ~lanka 413. ovoga zakona ure|uju mogu}nost izricanja kazne od strane suda zbog nepo{tivanja suda i uskra}ivanja svjedo~enja
ili vje{ta~enja.
Odredbama ~lanka 413. izrijekom je propisano u kojim slu~ajevima àlba na
rje{enje o kazni ne odlaè ovrhu rje{enja, a u kojim slu~ajevima takva odgoda je propisana.
U praksi su nastale dileme kako pokrenuti ovr{ni postupak na temelju rje{enja

o kazni, s obzirom da se pokre}e po slu`benoj du`nosti, i da li postoji sukob
interesa ako se ovrha provodi kod suda koji je kaznu izrekao.
Nema sumnje da u ovakvim slu~ajevima sud ne sastavlja nikakav posebni
ovr{ni prijedlog u kojem bi za traìtelja ovrhe bio naveden sud odnosno za
ovr{enika osoba prema kojoj je izre~ena kazna. Ovrha se provodi po slu`benoj
du`nosti jednostavno na temelju rje{enja suda o kazni bez ikakvog posebnog
prijedloga za ovrhu i nema nikakvog sukoba interesa da ovrhu provede sud
koji je kaznu izrekao.
Rje{enje o izricanju kazni treba biti obrazloèno, jer se na temelju sadràja

obrazloènja moè ocijeniti je li izre~ena kazna pravilna. Protiv rje{enja o izricanju kazni u parni~nom postupku dopu{tena je posebna àlba, pa se mora
dostaviti i strankama.
^lanak 202.
(1) Odredbe ~lanka 179., ~l. 190. do 195. i ~lanka 197. stavak 2. ovoga zakona
na odgovaraju}i na~in }e se primjenjivati i na rje{enja.
(2) Odredbe ~l. 184. do 186. i ~l. 188. i 189. ovoga zakona na odgovaraju}i
}e se na~in primjenjivati i na rje{enja iz ~lanka 198. stavak 2. ovoga
zakona.
Odredbama ovoga ~lanka propisana je da }e se odredbe navedene u ovom

~lanku koje se odnose na presudu na odgovaraju}i na~in primjenjivati i na
rje{enja. Ovo je opravdano i ekonomi~no za postupak, jer se u obadva slu~aja
radi o sudskim odlukama. Odredba je preuzeta iz ranijeg zakona (~lanak 329.
ZPP-a FBiH odnosno 347. ZPP-a RS).
Kada sud odlu~i presudom umjesto rje{enjem, to ne predstavlja bitnu

povredu parni~nog postupka. (Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud Hrvatske
Rev. 863/84, Triva, str. 509; Komentar zakona o parni~nom postupku FBiH,
353
POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA
GLAVA VIII
REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI
1
Kao {to proizilazi iz naslova ove glave, ista obuhvata odredbe koje reguli{u
redovne pravne lijekove, sadràne u ~lanovima 203-236. kako Zakona o
parni~nom postupku RS (Sl. Glasnik RS 58/03 i 85/03 - u daljem tekstu ZPP
RS), tako i Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH (Sl. Novine FBiH
53/03 u daljem tekstu ZPP FBiH).
Stupanjem na snagu Zakona o parni~nom postupku FBiH stavljene su van
snage odredbe o redovnim pravnim lijekovima sadràne u ~lanovima 330-363.
ranijeg Zakona o parni~nom postupku FBiH (Sl. Novine FBiH 42/98 i 3/99
u daljem tekstu raniji ZPP FBiH), a stupanjem na snagu Zakona o parni~nom
postupku RS, stavljene su van snage odredbe o redovnim pravnim ljekovima
sadràne u ~lanovima 348-381. ranijeg Zakona o parni~nom postupku RS (Sl.
List SFRJ 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Sl. Glasnik
RS 17/93, 14/94 i 32/94 u daljem tekstu raniji ZPP RS).
Zahvaljuju}i ~injenici da se novo parni~no procesno zakonodavstvo zasniva
prvenstveno na raspravnom na~elu, to su i odredbe o redovnim pravnim
lijekovima sadràne u ZPP-u RS i ZPP-u FBiH pretrpjele odre|ene izmjene u
odnosu na rije{enja sadràna u ranijem ZPP-u RS i ranijem ZPP-u FBiH.
Te izmjene se prvenstveno odnose na bitne elemente àlbe, mogu}nost izjavljivanja novih ~injenica u àlbi samo pod odre|enim uslovima, nemogu}nost isticanja prigovora zastare i kompenzacije u àlbi pod uslovima da isti nisu isticani u postupku, afirmacija rasprave pred drugostepenim sudom, granice ispitivanja prvostepene presude, restriktivna mogu}nost ukidanja prvostepenih
odluka po àlbi.. O svemu ovome bi}e vi{e rije~i u komentarima pojedinih
odredaba kojima se reguli{u redovni pravni lijekovi i postupak po redovnim
pravnim lijekovima.
1. @alba protiv presude
a) Pravo na àlbu
^lan 203.
Protiv presude donijete u prvom stepenu stranke mogu izjaviti àlbu u
roku od 30 dana od dana dono{enja presude, odnosno, ako se presu da dostavlja u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju, 30
dana nakon dostavljanja prepisa presude, ako u ovom zakonu nije
odre|en drugi rok. U mjeni~nim i ~ekovnim sporovima ovaj rok je 15
dana.
354
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Blagovremeno izjavljena àlba spre~ava da presuda postane pravosna`na

u dijelu koji se pobija àlbom.
O àlbi protiv presude odlu~uje drugostepeni sud.
1

odgovara odredbama ~lana 348. ranijeg ZPP-a RS odnosno odredbama ~lana
330. ranijeg ZPP-a FBiH. I jednim i drugim odredbama je propisano pravo na
àlbu protiv prvostepene presude kao i prekluzivni rok u kojem je stranka
u mogu}nosti da izjavi àlbu.
Razlika je u duìni prekluzivnog àlbenog roka, koji je po novom parni~nom
procesnom zakonodavstvu duì, a i u tome {to se po novom parni~nom procesnom zakonodavstvu ovaj rok ra~una ne samo od dana dostavljanja presude
ve} i od dana dono{enja presude, zavisno od toga na koji na~in je stranki
uru~ena presuda.
Uz stav 1. Pod pravnim lijekovima se podrazumijevaju procesne radnje stranaka s ciljem da se donesena odluka preina~i ili ukine kako bi se o istom
spornom odnosu donijela nova sudska odluka.
Uobi~ajena podjela pravnih lijekova je, podjela istih na redovne i vanredne

pravne lijekove.
Redovni pravni lijek je àlba protiv presude i àlba protiv rje{enja, a vanred ni pravni lijek je revizija protiv presude i revizija protiv rje{enja, te prijedlog za ponavljanje postupka.
Osnovna razlika izme|u redovnog i vanrednih pravnih lijekova je ta {to se

redovni pravni lijek izjavljuje protiv nepravosna`ne odluke, a vanredni pravni
lijek protiv pravosna`ne odluke.
Kako je dvostepenost pravilo u odlu~ivanju, to se àlba kao redovan pravni

lijek moè izjaviti samo protiv prvostepene odluke.
@alba kao redovan pravni lijek ima osobine devolutivnog, suspenzivnog i dvostranog pravnog lijeka. Osobine devolutivnosti ovog pravnog lijeka proizilaze iz
~injenice da o àlbi protiv prvostepene odluke odlu~uje vi{i sud, odnosno drugostepeni sud. Dakle, izjavljivanjem àlbe protiv prvostepene odluke zasniva se
nadle`nost vi{eg instancionog suda da ispita zakonitost i pravilnost prvostepene odluke koja se napada àlbom. Suspenzivno svojstvo àlbe proizilazi pak
iz ~injenice da se njome spre~ava nastupanje pravosna`nosti sudske odluke,
odnosno njome se spre~ava nastupanje pravosna`nosti onog dijela sudske
odluke koji se pobija àlbom, ukoliko se odluka pobija samo u dijelu, a ne u
cjelini. Pri tome se ima u vidu da suspenzivno dejstvo àlbe ima samo blagovremeno izjavljena àlba. Dvostrano dejstvo, pak, kao osobenost àlbe prioizilazi
iz ~injenice {to protivna strana ima prava da se izjasni o navodima àlbe. Iz
toga proizilazi i obaveza suda da izjavljenu àlbu protiv prvostepene odluke
dostavi protivnoj strani na odgovor.
355
Prema ovom zakonu, izuzev presude zbog propu{tanja (~lan 182.) àlba se
moè izjaviti protiv svake prvostepene presude, bez obzira da li se radi o
potpunoj presudi, dopunskoj presudi, presudi na osnovu priznanja ili presudi na osnovu odricanja.
@albu moè izjaviti samo lice koje je ovla{teno, po zakonu, na podno{enje

àlbe. Stoga, ako je àlbu izjavilo lice koje nije ovla{teno na podno{enje àlbe
ili pak lice koje se odreklo àlbe ili lice koje je odustalo od ve} izjavljene
àlbe, ili lice koje nema pravni interes za àlbu, takva àlba je nedozvoljena.
10
Rok za izjavljivanje àlbe je propisan zakonom i kao takav se ne moè mijenjati. Ali, ako je sud pogre{nom pravnom poukom doveo u zabludu àlitelja
u pogledu roka za izjavljivanje àlbe, ima se uzeti da je blagovremena àlba
izjavljena u roku koji je odredio sud u pravnoj pouci.
11
Za razliku od ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstva stavom prvim ovog

~lana je propisano da se rok za àlbu ne ra~una samo od dana dostavljanja
prepisa odluke, presude, ve} i od dana dono{enja presude, zavisno od toga
na koji na~in je stranki uru~ena presuda (vidi ~lan 184-191.). @alba izjavljena
van roka nije blagovremena.
12
Uz stav 2. No, àlba izjavljena u roku spre~ava da presuda postane pravosna`na, u ~emu se ogleda i jedna od osnovnih karakteristika àlbe kao
redovnog pravnog lijeka, a to je njeno suspenzivno djelovanje.
13
Uz stav 3. Zahvaljuju}i ~injenici da je jedno od osnovnih pravila u odlu~ivanju dvostepenost, {to podrazumijeva da se àlba moè izjaviti samo protiv
prvostepene presude, odredbama stava tre}eg ovog ~lana je propisano da o
àlbi odlu~uje drugostepeni sud. Iz ove ~injenice proizilazi i devolutivno dejstvo àlbe, po{to se izjavljivanjem àlbe protiv prvostepene presude uspostavlja nadle`nost vi{eg instancionog suda.
14
Bez obzira na devolutivni karakter àlbe kao pravnog lijeka, valja napomenuti da je u ovla{tenju prvostepenog suda, tj. suda koji je donio pobijanu odluku
- presudu, da u smislu odredaba ~lana 213. ovog zakona odbaci neblagovremenu i nedozvoljenu àlbu. Opreza radi valja napomenuti da je u smislu
odredaba ~lana 213. prvostepeni sud nadleàn da odbaci àlbu i kao nepotpunu.
15
Takva ovla{tenja prvostepenog suda ne uti~u na ovla{tenja drugostepenog suda

da to isto u~ini ukoliko u smislu odredaba ~lana 213. ovoga zakona nije u~inio
prvostepeni sud (~lan 225. ovoga zakona).
16
Kako je odredbama ovog ~lana regulisana àlba protiv presude, u tom smislu je i dat komentar ovog ~lana, uz napomenu da }e o àlbi protiv rje{enja
sa odre|enim izuzecima biti vi{e rije~i u komentaru odredaba ~l. 233-236. ovoga
zakona.
17
U prilog komentaru ove odredbe je i sljede}a sudska praksa:
356
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ako je stranka do dono{enja odluke drugostepenog suda odustala od izjavljene àlbe, drugostepeni sud }e àlbu obi~nog ume{a~a odbaciti, jer obi~ni ume{a~
nije ovla{ten za podno{enje àlbe u slu~aju da se stranka kojoj se on pridruìo
odrekla prava na àlbu ili je od àlbe odustala. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 142/81)
Ako je prvostepenom odlukom odbijen tu`beni zahtjev prema jednom
od tuènika, drugi tuènik nije ovla{}en da se àli protiv tog dijela prvostepene presude. (Vrhovni sud Hrvatske, G`-4124/77)
Protiv prvostepene presude umje{a~ moè izjaviti àlbu u propisanom
roku od dana uru~enja presude stranci, a ne od dana uru~enja presude
umje{a~u. (Vrhovni sud Vojvodine, Rev. 667/85 od 5.12.1985)
Kada tuèni tokom glavne rasprave u parnici za naknadu {etet prizna
osnov tu`benog zahtjeva, a prigovora samo visini {tete, umje{a~u na njegovoj strani ne pripada pravo da u àlbi protiv prvostepene presude isti~e prigovor podijeljene odgovornosti, odnosno da pobija odluku prvostepenog suda o
postojanju i obimu odgvornosti tuènog za {tetu, jer je to u suprotnosti sa
radnjama stranke kojoj se pridruìo. (Vrhovni sud BiH, Rev. G`-53/81)
Vlasnik motornog vozila i osiguravaju}a organizacija kod koje je vozilo
osigurano od odgovornosti za {tete pri~injene tre}im licima su solidarni
obveznici, ali nisu jedinstveni suparni~ari, tako da àlba jednog od njih ne
koristi drugima. (Vrhovni sud Srbije, G`-3224/76)
Kad je poslednji dan roka pao na dan kada odre|eni sud nije radio,
rok isti~e protekom prvog narednog dana. Bez uticaja je za{to sud nije radio,
kao {to je bez uticaja i da li su toga dana radili drugi sudovi i po{ta. Bitno
je da je zainteresovanoj stranki onemogu}eno da toga dana preduzme
odre|enu radnju kod odre|enog suda. (Savezni sud, Gzs-46/75)
Odredbama ZPP-a nije predvi|ena procesna mogu}nost da se àlba protiv presude smatra sastavnim dijelom revizije. (Vrhovni sud Vojvodine, Rev.
10/87 od 14.1.1987.)
Tuèni u odnosu na koga je tu`beni zahtjev usvojen ne moè zbog
nedostatka pravnog interesa izjaviti àlbu protiv onog dijela prvostepene presude kojim je tu`beni zahtjev odbijen u odnosu na ostale tuène. (Vrhovni
sud Hrvatske, G`-3593/74 od 25.11.1974.)
^lan 204.
Stranka se moè odre}i prava na àlbu od trenutka prijema presude.
Do dono{enja odluke drugostepenog suda stranka moè odustati od ve}
izjavljene àlbe.
Odricanje ili odustanak od àlbe ne moè se opozvati.
357
Uop{teno: Principijelno, odredba ~lana 204. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH se ne

razlikuje od odredbe ~lana 349. ranijeg ZPP-a RS i odredbe ~lana 331. ranijeg
ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. i 2. Pravo da izjavi àlbu zavisi od volje stranke kojoj to pravo

po zakonu pripada. Stoga se stranka kojoj po zakonu pripada pravo da
izjavi àlbu ovog prava moè odre}i, ili pak odustati od ve} izjavljene
àlbe.
Su{tinska razlika izme|u prava ovla{tene stranke da se odrekne prava na

àlbu i da odustane od ve} izjavljene àlbe je u tome {to se stranka moè
odre}i prava na àlbu od dana prijema presude, a prije izjavljivanja àlbe,
a odustati od àlbe moè tek po{to je izjavila àlbu, a prije dono{enja odluke
drugostepenog suda po njoj.
No, posljedice su iste. Odricanjem od prava na àlbu ili pak odustankom od

ve} izjavljene àlbe presuda postaje pravosna`na.
Za odricanje od prava na àlbu i za odustanak od ve} izjavljene àlbe nije

potreban pristanak druge strane.
Povodom izjave stranke da se odri~e prava na àlbu ili pak odustaje od ve}
izjavljene àlbe ne provodi se postupak, a prema nekim pravnim shvatanjima
ne donosi se niti odluka. No, zahvaljuju}i ~injenici da je u pravnoj nauci vrlo
bitna forma, smatramo da je vi{e argumenata na strani onih koji drè da se
u slu~aju odricanja od prava na àlbu, odnosno u slu~aju odustanka od ve}
izjavljene àlbe, ipak donosi odluka, i to rje{enje kojim se prihvata izjava o
odricanju odnosno odustanku.
Uz stav 3. Kako su izjave o odricanju od prava na àlbu i o odustanku od

ve} izjavljene àlbe neopozive, to bi sud, ukoliko stranka koja se odrekla prava
na àlbu ili pak odustala od ve} izjavljene àlbe, ponovo izjavi àlbu, u
zakonom propisanom roku istu odbacio kao nedozvoljenu jer je u tom slu~aju
àlba izjavljena od neovla{tenog lica.
Ovim se èli ukazati i na lo{u praksu sudova koji odbacuju àlbe i u slu~aju
kada je stranka prvi put u drugostepenom postupku odustala od izjavljene
àlbe.
Iz sudske prakse:
Kad stranka odustane od ve} izjavljenog pravnog lijeka, sud }e to utvrditi posebnim rje{enjem. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1184/84 od 8.8.1984.)
358
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
b) Sadrìna àlbe
^lan 205.
@alba mora da sadrì:
1) ozna~enje presude protiv koje se izjavljuje àlba,
2) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu,
3) razlog àlbe,
4) potpis podnosioca àlbe.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 205. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH se razlikuju u odnosu

na odredbe ~lana 350. ranijeg ZPP-a RS i odredbe ~lana 332. ranijeg ZPP-a
FBiH, obzirom da je novim parni~nim procesnim zakonodavstvom propisano
da su svi elementi àlbe obavezni, za razliku od ranijeg parni~nog procesnog
zakonodavstva koje je propisivalo da su obavezni elementi àlbe samo
ozna~enje odluke presude koja se pobija i potpis àlitelja.
@albu kao redovan pravni lijek valja smatrati podneskom stranke koja, nezadovoljna prvostepenom presudom, odlukom, traì da se ista ukine ili preina~i,
kako bi se o istom spornom odnosu donijela nova sudska odluka.
Kao svaki podnesak, u smislu odredaba ~lana 334. ovoga zakona, i àlba treba
da sadrì sve {to je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti.
Pored ovih podataka, koje treba da sadrì svaki podnesak u smislu odredaba
~lana 334. ovoga zakona, àlba mora da sadrì i sve podatke propisane odredbama ovog ~lana, tj.: ozna~enje presude protiv koje se izjavljuje àlba, izjavu
da se presuda pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu, razloge àlbe i potpis
podnosioca àlbe.
Ozna~enje presude koja se pobija àlbom je potrebno da bi se izbjegla svaka

sumnja u pogledu identiteta presude, odluke koja se pobija àlbom. Ozna~enje
presude se vr{i, prije svega, ozna~avanjem suda koji je donio tu presudu,
broja i datuma iste. Ali, nije neprihvatljivo da se ima uzeti da je presuda koja
se pobija àlbom ozna~ena i onda kada iz sadràja àlbe, ~injeni~nih navoda
iste jasno proizilazi o kojoj presudi je rije~.
Za razliku od ranijih rje{enja u parni~nom procesnom zakonodavstvu, stranka je du`na, kako bi joj àlba bila uredna i potpuna, da ta~no navede koji
dio presude, odluke pobija, odnosno da li je pobija u cjelini.
Razlozi àlbe su svrstani u 3 grupe: zbog povrede odredaba parni~nog postupka, zbog pogre{nog i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja i zbog povrede
materijalnog prava (~l. 208.). Ali, da bi àlba imala razloge, odredbe ovog ~lana
zahtijevaju da se iznesu konkretne povrede procesnog i materijalnog prava ili
~injenice iz kojih proizilazi pogre{no i nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje.
I na kraju, kako bi sud mogao cijeniti da li je àlba izjavljena od ovla{tenog

lica ili ne, potrebno je da àlba ima potpis àlitelja. @albu izjavljenu po
359
punomo}niku ili zakonskom zastupniku, odnosno zastupniku po zakonu, potpisuje punomo}nik, zakonski zastupnik, odnosno zastupnik po zakonu.
9
U slu~aju da àlba nema sve elemente propisane odredbom ~lana 205. ovog
zakona, sud }e istu, za razliku od ranijih rje{enja u parni~nom procesnom
zakonodavstvu, smatrati nepotpunom i neurednom, te sa istom postupiti u
smislu odredaba ~lana 206. ovog zakona.
10
Ne ukazuje se suvi{nim komentaru ove odredbe dodati i sljede}e izvode iz

sudske prakse:
Kad àlba pored nedostatka potpisa ne sadrì ni razlog àlbe, pa sud

pozove àlioca da u odre|enom roku dopuni àlbu, taj rok vrijedi i za otklanjanje nedostatka potpisa. Ako u odre|enom roku àlilac ne dostavi sudu podnesak sa potpisom, àlba se odbacuje. (Vrhovni sud Jugoslavije, Rev. 184/68)
Ako u àlbi protiv presude nisu navedeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, sud je duàn da od àlioca zahteva da àlbu dopuni u naknadnom roku koji mu odredi, a to i u slu~aju ako àlioca zastupa kvalifikovani
punomo}nik.
U naknadnom, od suda odre|enom roku, dopunjena àlba se smatra
blagovremenom i ako se dostavi sudu po isteku roka za àlbu.
Dopuna àlbe smatra se blaagovremenom ako je àlilac preda po isteku
roka za àlbu, ali svakako pre isteka naknadnog roka, koji je sud duàn da
odredi za dopunu àlbe. (Vrhovni sud Slovenije, Pzz-4/73)
Drugostepeni sud prilikom re{avanja àlbe ne}e uzeti u obzir dopunu
àlbe kada je podneta po proteku roka koji je odredio sud. (Vrhovni sud
Vojvodine, G`-990/75)
@alba protiv presude je blagovremeno podnesena, ako je izjavljena
telegramom predatim po{ti posljednjeg dana roka za izjavu àlbe, a potpisani
pismeni podnesak sa obrazloènjem àlbe upu}en sudu po{tom preporu~eno
tre}eg dana od dana predaje telegrama po{ti. (Vrhovni sud BiH, P`-426/86 od
22.4.1987.)
Nedozvoljena je àlba tuènog na presudu kojom je tu`beni zahtjev
odbijen, pa i kada tuèni nije zadovoljan razlozima kojima se obrazlaè odbijanje tu`benog zahtjeva. (Vrhovni sud BiH, P`-447/86 od 18.3.1987.)
^lan 206.
Ako àlba ne sadrì podatke iz ~lana 205. ovog zakona (nepotpuna àlba),
prvostepeni sud }e rje{enjem, protiv koga nije dozvoljena àlba, pozvati
àlioca da u roku od 8 dana dopuni ili ispravi àlbu.
Ako àlilac u roku iz stava prvog ovog ~lana ne postupi po traènju
suda, sud }e rje{enjem odbaciti àlbu kao nepotpunu.
360
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uop{teno: Odredba ~lana 206. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH se razlikuje od odredbe

~lana 351. ranijeg ZPP-a RS i ~lana 333. ranijeg ZPP-a FBiH. Razlika se ogleda u tome {to }e prvostepeni sud pozvati àlitelja da uredi àlbu kada ista
ne sadrì bilo koji elemenat propisan odredbom ~lana 205. novog parni~nog
procesnog zakonodavstva, a ne samo, kako je to bilo propisano ranijim
parni~nim procesnim zakonodavstvom, kada àlba ne sadrì ozna~enje odluke
koja se pobija ili kada ne sadrì potpis àlitelja. Razlika je i u roku koji se
ostavlja strankama - àliteljima, da otklone nedostatke nepotpune àlbe. Sada
je propisan zakonski rok od 8 dana, a ranije je to bio sudski rok.
Uz stav 1. Zahvaljuju}i ~injenici da je cilj nove koncepcije zakona o parni~nom

postupku brz i efikasan postupak, zasnovan prvenstveno na raspravnom
na~elu, za razliku od ranijih postupaka odnosno ranijih rje{enja u parni~nom
procesnom zakonodavstvu, odredbom ~lana 206. se striktno propisuje da ukoliko àlba nema sve podatke koje propisuje odredba ~lana 205. ovoga zakona,
(pa makar i jedan od ovih podataka) ista se smatra nepotpunom.
Kako bi se ipak omogu}ilo otklanjanje nedostataka àlbe koji se ti~u njene

nepotpunosti, u smislu odredaba ~lana 205. ovoga zakona, zakonodavac je
propisao zakonski rok od 8 dana u kojem àlitelj moè, po pozivu suda, da
otkloni ove nedostatke.
Nema sumnje da se odredbama ovog ~lana, a u vezi sa ~lanom 205. istog zakona, na vrlo brz i efikasan na~in primoravaju nesavjesne stranke da ne odugovla~e
postupak po pravnim lijekovima, obzirom da je dosada{nja praksa pokazala da
su bili nerijetki slu~ajevi nesavjesnih stranaka koje su dostavljanjem neurednih
i nepotpunih àlbi uticale na trajanje postupka po pravnim lijekovima.
Za razliku od ranijih rje{enja u parni~nom procesnom zakonodavstvu, a na

koja se pozivamo uporedbe radi i potrebe da se ukaè na novi koncept
zakona o parni~nom postupku, odredbama ovog ~lana se prvi put propisuje
zakonski rok u kojem pozvana stranka odnosno àlitelj treba da otkloni
nedostatke nepotpune àlbe.
Uz stav 2. Mada protiv rje{enja kojim se stranka poziva da dopuni i ispravi

svoju àlbu nema àlbe, protiv rje{enja kojim se odbacuje àlba kao nepotpuna stranka ima pravo àlbe.
Ukoliko prvostepeni sud propusti odbaciti àlbu kao nepotpunu, to }e uraditi drugostepeni sud prema odredbi ~lana 224. stav 1., ta~ka 1. i 225. ovoga
zakona.
Shodno odredbama ~lana 254. stav 3. ovog zakona, protiv rje{enja drugostepenog suda kojim se odbacuje àlba revizija je uvijek dozvoljena.
Opreza radi valja napomenuti da se àlba odbacuje ako su za to ispunjeni

uslovi temeljem ~l. 206 ovoga zakona, obzirom da je tom odredbom propisano
odbacivanje àlbe, a nikada temeljem ~l. 334. u vezi sa ~l. 336. ovoga zakona,
kao {to je to slu~aj, na primjer, sa tu`bom.
361
10
Potpunijem komentru ove odredbe mogu da posluè i dosada{nji primjeri iz

sudske prakse:
Kad àlba pored nedostatka potpisa ne sadrì ni razlog àlbe, pa sud

pozove àlioca da u odre|enom roku dopuni àlbu, taj rok vrijedi i za otklanjanje nedostatka potpisa. Ako u odre|enom roku àlilac ne dostavi sudu
podnesak sa potpisom, àlba se odbacuje. (Vrhovni sud Jugoslavije, Rev.
184/68)
Ako u àlbi protiv presude nisu navedeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, sud je duàn da od àlioca zahteva da àlbu dopuni u naknadnom roku koji mu odredi, a to i u slu~aju ako àlioca zastupa kvalifikovani
punomo}nik.
U naknadnom, od suda odre|enom roku, dopunjena àlba se smatra
blagovremenom i ako se dostavi sudu po isteku roka za àlbu.
Dopuna àlbe smatra se blagovremenom ako je àlilac preda po isteku
roka za àlbu, ali svakako pre isteka naknadnog roka, koji je sud duàn da
odredi za dopunu àlbe.(Vrhovni sud Slovenije, Pzz-4/73)
Drugostepeni sud prilikom re{avanja àlbe ne}e uzeti u obzir dopunu
àlbe kada je podneta po proteku roka koji je odredio sud. (Vrhovni sud
Vojvodine, G`-990/75)
@alba protiv presude je blagovremeno podnesena, ako je izjavljena
telegramom predatim po{ti posljednjeg dana roka za izjavu àlbe, a potpisani
pismeni podnesak sa obrazloènjem àlbe upu}en sudu po{tom preporu~eno
tre}eg dana od dana predaje telegrama po{ti. (Vrhovni sud BiH, P`-426/86
od 22.4.1987.)
Nedozvoljena je àlba tuènog na presudu kojom je tu`beni zahtjev
odbijen, pa i kada tuèni nije zadovoljan razlozima kojima se obrazlaè odbijanje tu`benog zahtjeva. (Vrhovni sud BiH, P`-447/86 od 18.3.1987.)
^lan 207.
U àlbi se ne mogu iznositi nove ~injenice i predlagati novi dokazi, osim
ako àlilac pruì dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti odnosno predloìti do zaklju~enja glavne rasprave.
Pozivaju}i se na nove ~injenice, àlilac je duàn navesti dokaze kojima
bi se te ~injenice utvrdile, a predlaù}i nove dokaze, duàn je navesti
~injenice koje tim dokazima treba utvrditi.
Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu iznijeti pred prvoste penim sudom ne mogu se iznositi u àlbi.
Ako su usljed izno{enja novih ~injenica i predlaganja novih dokaza
prouzrokovani tro{kovi u postupku povodom àlbe, ove tro{kove }e neza -
362
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
visno od ishoda spora snositi ona stranka koja je iznijela nove ~injenice,
odnosno predloìla nove dokaze.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 207. novog parni~nog procesnog zakonodavstva se razlikuje od odredbe ~lana 352. ranijeg ZPP-a RS i odredbe ~lana 334. ranijeg ZPPa FBiH. Naime, zahvaljuju}i raspravnom na~elu na kojem po~iva novo parni~no
procesno zakonodavstvo, odredbom ~lana 207. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je propisano da se nove ~injenice mogu iznositi u àlbi samo izuzetno, a prigovor zastare
i prigovor kompenzacije ne moè ako nije prethodno istaknut u postupku.
Uz stav 1. înjenice i dokazi izneseni u àlbi su novi samo ako nisu iznijeti
u prvostepenom postupku. Ako ih je stranka iznijela u prvostepenom postupku, a sud ih nije uvaìo, takve ~injenice i dokazi nisu novi i u tom smislu
se ne mogu iznositi u àlbi.
Za razliku od ranijih postupaka, stav 1. ovoga ~lana propisuje jedno pravilo,

da se u àlbi ne mogu iznositi nove ~injenice i predlagati novi dokazi.
No, da bi pravilo bilo pravilo u pravom smislu te rije~i, zakonodavac je predvidio i izuzetak, tako {to je propisao da ako àlilac pruì dokaze da nove
~injenice i nove dokaze nije mogao iznijeti, odnosno predloìti, bez svoje krivice, do zaklju~enja glavne rasprave, u tom slu~aju se mogu iznositi u àlbi,
nove ~injenice i predlagati novi dokazi.
Ovakva formulacija st. I ovoga ~lana proizilazi iz samog smisla novog koncepta Zakona o parni~nom postupku (kojem je cilj brz i efikasan postupak)
zasnovanog prvenstveno na raspravnom na~elu, a posebno odredba ~l. 102. st.
2. ovoga zakona, kojim odredbama je propisano da stranke mogu u toku
glavne rasprave iznositi nove ~injenice i predlagati nove dokaze samo ako
u~ine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bile u mogu}nosti iznijeti
odnosno predloìti na pripremnom ro~i{tu.
Pravilnim tuma~enjem ove odredbe (~l. 207.) proizilazi i to da ukoliko àlitelj,

i pored toga {to je u àlbi iznio nove ~injenice i predloìo nove dokaze, ne
dostavi dokaz da iste nije mogao iznijeti odnosno predloìti bez svoje krivice
do zaklju~enja glavne rasprave, drugostepeni sud ne}e uzeti u obzir nove
~injenice i nove dokaze iznijete i predloène u àlbi. Koji }e dokaz sud uzeti
kao mjerodavan u pogledu nepostojanja krivice àlitelja da blagovremeno
iznese nove ~injenice i predloì nove dokaze, zavisit }e od slobodne ocjene
suda u svakom konretnom slu~aju.
Uz stav 2. Stavom II ovog ~lana je propisano da je, pozivaju}i se na nove

~injenice, àlilac duàn navesti dokaze kojima bi se te ~injenice utvrdile, a
predlaù}i nove dokaze duàn je navesti ~injenice koje tim dokazima treba
utvrditi.
[ta ako se desi da àlitelj u àlbi iznese nove ~injenice ali ne predloì dokaze
radi utvr|enja tih ~injenica ili predloì dokaze ali ne navede ~injenice koje
bi se tim dokazima utvrdile?
363
Prema odredbi ~l. 205. ovoga zakona takvu àlbu treba smatrati nepotpunom
jer je àlitelj duàn da ukoliko prvostepenu presudu pobija zbog pogre{no i
nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja navede i ~injenice i dokaze iz kojih
proizilazi pogre{no i nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje.
10
Kako je takva àlba nepotpuna, onda se istovremeno name}e i obaveza

prvostepenom sudu da u smislu odredaba ~l. 206. ovoga zakona pozove àlitelja da otkloni nedostatke.
11
Ukoliko bi nove ~injenice i novi dokazi, koji nisu izneseni i predloèni u àlbi,
u smislu odredaba ~l. 207. ovoga Zakona, bili i jedini àlbeni razlog, a àlitelj
ne uredi àlbu u roku propisanom Zakonom, takvu àlbu }e sud odbaciti.
Ukoliko pak to ne bude jedini àlbeni razlog, sud ne}e àlbu odbaciti, ve} }e
povodom ostalih àlbenih razloga iz kojih je mogu}e ispitati zakonitost i
pravilnost pobijane presude odlu~iti o istoj.
12
Svakako, sama ~injenica da su tek u àlbi prvi put iznesene nove ~injenice
i predloèni novi dokazi, pod uslovima propisanim st. I ovoga ~lana, ne zna~e
i istovremeno angaòvanje suda povodom njih (npr. otvaranje glavne rasprave
da se utvrde nove ~injenice), obzirom da sud moè odbiti da uvaì nove
~injenice i nove dokaze ako ocijeni da se i pored postojanja novih ~injenica
i novih dokaza ~injeni~no utvr|enje u prvostepenom postupku ne bi izmije nilo.
13
Ina~e, za razliku od ranijih postupaka, ukoliko drugostepeni sud ocijeni da su

nove ~injenice i novi dokazi relevantni sa aspekta potpunog i pravilnog
~injeni~nog utvr|enja, drugostepeni sud, u smislu odredaba ~l. 217. ovog
zakona, vi{e nije ovla{ten da zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog
stanja ukine odluku i predmet vrati na ponovni postupak, ve} naprotiv, kada
ocijeni da je radi pravilnog utvr|ivanja ~injeni~nog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove ~injenice ili izvesti nove dokaze, drugostepeni sud }e zakazati raspravu.
14
Uz stav 3. Stavom III ovoga ~lana je propisano pravilo, bez izuzetka, da se

prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu iznijeti pred prvostepenim sudom ne mogu iznositi u àlbi.
15
Zabranjuju}i da se prvi put u àlbi iznese prigovor zastare potraìvanja, zakonodavac je, bez sumnje, na vrlo efikasan na~in sankcionisao nesavjesne stranke
koje su zloupotrebom ovla{tenja prigovor zastare potraìvanja, slobodno re~eno, ~uvale za kraj, jer se prigovor zastare prvi put istaknut u àlbi smatrao novom ~injenicom koja je bila razlog ukidanja prvostepene odluke, zbog
pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja.
16
[to se pak ti~e zabrane da se prvi put u àlbi istakne prigovor kompenzacije ili prebijanja, treba imati u vidu da taj prigovor nije mogu}e istaknuti prvi
put u àlbi, jer taj prigovor u sebi fakti~ki sadrì kompenzacionu protivtu`bu
o kojoj treba da odlu~i prvostepeni sud, a nikako drugostepeni sud u postupku ispitivanja prvostepene odluke povodom àlbe.
364
KOMENTARI
17
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Iz sudske prakse:
Prigovor radi prebijanja ne moè se iznositi u àlbi, ako nije prethodno

iznesen pred prvostepenim sudom. (Vrhovni sud BiH, P`-422/90 od 18.4.1991.)
18
Uz stav 4. I na kraju, bez obzira {to nova rje{enja parni~nog procesnog zakonodavstva daju mogu}nosti isticanja novih ~injenica i novih dokaza u àlbi
samo pod uslovom propisanim stavom 1. ovoga ~lana, zakonodavac je,
rukovode}i se principom pravi~nosti i potrebe po{tovanja osnovnih pravila koja
propisuje ovaj zakon, odlu~io da na sno{enje tro{kova, bez obzira na ishod
spora, a izazvanih povodom izno{enja novih ~injenica i predlaganja novih
dokaza, na iste obaveè stranku kojoj je data mogu}nost i{la u korist.
c) Razlozi zbog kojih se presuda moè pobijati
^lan 208.
Presuda se moè pobijati:
1) zbog povreda odredaba parni~nog postupka;
2) zbog pogre{no ili nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja;
3) zbog pogre{ne primjene materijalnog prava.
Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se
pobijati zbog povrede odredaba parni~nog postupka ili zbog toga {to je
izjava o priznanju, odnosno o odricanju data u zabludi ili pod uticajem
prinude ili prevare.
Uop{teno: Odredba ~lana 208. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH se razlikuje od odredbe ~lana
353. ranijeg ZPP-a RS i ~lana 335. ranijeg ZPP-a FBiH upravo po tome {to u odredbama ~lana 208. nema vi{e stava koji propisuje nemogu}nost pobijanja presude zbog
izostanka, a zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja. Ovo stoga
{to novo parni~no procesno zakonodastvo i ne poznaje presudu zbog izostanka.
Uz stav 1. Prvostepena presuda se moè pobijati kako zbog nepravilnosti

u~injenih u postupku tako i zbog nepravilnosti u odlu~ivanju. Isticanjem tih
nepravilnosti u àlbi, àlitelj daje àlbene razloge.
Razlozi àlbe su svrstani u tri grupe, a to su: povreda odredaba parni~nog

postupka, pogre{no ili nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{na primjena materijalnog prava.
Povreda odredaba parni~nog postupka postoji ako sud u toku postupka nije
primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo
od uticaja na dono{enje zakonite i pravilne presude (~lan 209.).
Pogre{no ili nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje postoji kada je sud neku
odlu~nu ~injenicu pogre{no utvrdio, odnosno kada je nije utvrdio. Nepotpuno
365
utvr|eno ~injeni~no stanje postoji i kada na to ukazuju nove ~injenice ili novi
dokazi (~lan 210.).
6
Pogre{na primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo da primijeni ili kada takvu odredbu nije
pravilno primijenio (~lan 211.).
U jednoj àlbi se moè iznositi vi{e razloga iste vrste, a mogu se iznositi i
razlozi samo za jednu, dvije ili sve vrste povreda, zavisno od toga u koju
grupu spadaju nepravilnosti u~injene prilikom dono{enja prvostepene presude.
Da bi àlba bila potpuna, a kako je to propisano odredbom ~lana 205., a u

vezi sa ~lanom 206. ovoga zakona, àlitelj, izme|u ostalog, mora navesti
razloge àlbe. Ukoliko àlitelj ne navede razloge iz kojih pobija prvostepenu
presudu, taj sud }e ga rje{enjem pozvati da dopuni àlbu u roku od 8 dana.
Ako u zakonskom roku od 8 dana àlitelj ne dopuni àlbu, tj. ne navede
razloge àlbe, prvostepeni sud }e istu odbaciti rje{enjem protiv kojeg je
dozvoljena àlba (~l. 205. u vezi sa ~l. 206.).
Opreza radi, valja napomenuti da se prema ranijem Zakonu o parni~nom postupku àlba nije smatrala nepotpunom ako nisu navedeni razlozi àlbe, ali
sada, zahvaljuju}i novoj koncepciji Zakona o parni~nom postupku utemeljenoj
na raspravnom na~elu, to predstavlja obavezan dio àlbe bez kojeg se ne moè
postupiti po àlbi.
10
Tek po takvoj àlbi, koja sadrì sve elemente iz ~l. 205. ovoga zakona, {to
zna~i i razloge àlbe, drugostepeni sud moè da postupi ispituju}i zakonitost
i pravilnost pobijane prvostepene presude. Postupaju}i po potpunoj àlbi, drugostepeni sud po slu`benoj du`nosti pazi, u smislu odredaba ~lana 221. ovoga
zakona, na pravilnu primjenu materijalnog prava i povrede odredaba
parni~nog postupka koje se odnose na strana~ku sposobnost i zastupanje.
11
Uz stav 2. Za razliku od kondemnatorne presude, donesene nakon usmenog,

neposrednog i javnog raspravljanja, presuda na osnovu priznanja i presuda
na osnovu odricanja mogu se pobijati samo zbog povrede odredaba parni~nog
postupka ili zbog toga {to je izjava o priznanju odnosno odricanju data u
zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.
12
Ovo zna~i da bi àlba izjavljena protiv presude na osnovu priznanja i presude na osnovu odricanja, a zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog
stanja i zbog pogre{ne primjene materijalnog prava, bila nedozvoljena i sud
bi je odbacio kao takvu.
13
Nemogu}nost isticanja pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja i

pogre{na primjene materijalnog prava u àlbi protiv presude na osnovu priznanja i presude na osnovu odricanja opravdava se time da ove presude nisu
donijete nakon meritornog raspravljanja i odlu~ivanja, ve} odmah nakon izjave
tuènog da priznaje tu`beni zahtjev odnosno nakon izjave tuìtelja da se
odri~e tu`benog zahtjeva, kada prestaje svako dalje angaòvanje suda, sem u
366
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
pravcu ispitivanja zloupotreba u smislu odredaba ~lana 3. stav 2. Zakona o

parni~nom postupku.
14
Istina, zakonodavac je radi za{tite zakonitosti uop{te dozvolio da se presuda

na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja moè pobijati i zbog toga
{to je izjava o priznanju odnosno odricanju data u zabludi ili pod uticajem
prinude ili prevare.
15
Iz sudske prakse:
Zabluda kao razlog pobijanja presude na temelju priznanja moè dovesti

do uspjeha samo ako je bila opravdana (izvinjavaju}a), tj. ako je tuènik koji
se na nju poziva postupao sa du`nom pa`njom kada je provjeravao ~injenice
o kojima ovisi priznanje tu`benog zahtjeva. (Privredni sud Hrvatske, P`1749/89 od 20.11.1990.)
^lan 209.
Povreda odredaba parni~nog postupka postoji ako sud u toku postupka
nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a
to je bilo od uticaja na dono{enje zakonite i pravilne presude.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 209. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je pretrpjela radikalne

izmjene u odnosu na odredbe iz ~lana 354. ranijeg ZPP-a RS i odredbe ~lana
336. ranijeg ZPP-a FBiH. Ove promjene se ogledaju u tome {to je u sada{njem
parni~nom procesnom zakonodavstvu povreda postupka definisana uop{teno,
kao povreda bilo koje odredbe ZPP-a, pod uslovom da je to uticalo na zakonitost i pravilnost pobijane presude, za razliku od ranijeg parni~nog procesnog
zakonodavstva koje je propisivalo trinaest apsolutno bitnih povreda na koje je
sud pazio po slu`benoj du`nosti i koje su neminovno vodile ukidanju prvostepene odluke po àlbi.
Prema ranijem parni~nom procesnom zakonodavstvu ostale povrede odredaba
parni~nog postupka su bile tako|e bitne ukoliko su uticale na dono{enje
pravilne i zakonite odluke. Ina~e, i po ranijim i po sada{njim postupcima
povreda postupka postoji ako sud nije primijenio koju odredbu ZPP-a ili ju
je pogre{no primijenio, a to je uticalo na dono{enje pravilne i zakonite odluke.
Pravilnim tuma~enjem ove odredbe da se zaklju~iti da se relevantnom povredom odredaba parni~nog postupka smatra samo ona povreda odredaba
parni~nog postupka koja je bila od uticaja na dono{enje zakonite i pravilne
odluke. Drugim rije~ima, ako je u~injena povreda odredaba parni~nog postupka koja nije bila od uticaja na dono{enje pravilne i zakonite odluke, takva
povreda odredaba parni~nog postupka nije povreda koju propisuje odredba
~lana 208., a u vezi sa ~lanom 209. ovoga zakona.
Da li je povreda odredaba parni~nog postupka, koja podrazumijeva da sud u

toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog
367
zakona, uticala na dono{enje zakonite i pravilne odluke ispituje drugostepeni

sud u svakom konkretnom slu~aju. To zna~i da jedna te ista povreda odredaba parni~nog postupka u jednom slu~aju moè predstavljati povredu odredaba parni~nog postupka koja je uticala na zakonitost i pravilnost prvostepene
odluke, a u drugom slu~aju ne mora.
4
Kako je odredbom ~lana 221. ovog zakona propisano da drugostepeni sud po

slu`benoj du`nosti, izme|u ostalog, pazi na povrede odredaba parni~nog postupka koje se odnose na strana~ku sposobnost i zastupanje, da bi drugostepeni sud mogao ispitati da li postoji koja druga povreda odredaba parni~nog
postupka sem one na koju pazi po slu`benoj du`nosti, na to àlitelj mora
ukazati u àlbi. Ukoliko àlitelj na to ne ukaè u àlbi, drugostepeni sud
nema ovla{tenja, sem onih propisanih odredbom ~lana 221. ovog zakona, da
po slu`benoj du`nosti to ispituje, pa makar one i postojale.
Zahvaljuju}i raspravnom na~elu kao temelju nove koncepcije zakona o

parni~nom postupku, ukoliko àlitelj u razlozima navede da je u~injena povreda odredaba parni~nog postupka, isti treba da navede koja je povreda u~injena i kako je ista uticala na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
Za razliku od ranijih rje{enja u procesnom zakonodavstvu kada je zbog (bitnih) povreda odredaba parni~nog postupka drugostepeni sud morao ukidati
odluke prvostepenih sudova, ovim zakonom je propisano da }e samo ukoliko
drugostepeni sud na|e da se radi o povredama sadrànim u odredbama ~lana
227. ovoga zakona ukinuti odluku prvostepenog suda, a u svim ostalim slu~ajevima ne}e, obzirom da postoji mogu}nost otklanjanja istih u smislu odredaba
~lana 217. ovoga zakona i na raspravi pred drugostepenim sudom.
îni se da komentaru ovog ~lana mogu da posluè i primjeri iz dosada{nje

sudske prakse:
Dono{enje sudske odluke prema tuènom koji je prestao da postoji za

vrijeme vo|enja parni~nog postupka predstavlja povredu parni~nog postupka.
Sud je obavezan da u toku cijelog postupka po slu`benoj du`nosti pazi da
li lice koje se pojavljuje kao stranka moè biti stranka u postupku. Kako je
tuèni statusnom promjenom prestao da postoji, to je presudom odlu~eno
prema licu koje nije postojalo i koje ne moè biti stranka u postupku. (Vi{i
privredni sud Srbije, P`-2601/89 od 21.4.1989.)
Drugostepeni sud je u~inio povredu odredaba parni~nog postupka u
slu~aju kada je ograni~avaju}i se na razloge àlbe previdio povredu odredaba parni~nog postupka koju je u~inio prvostepeni sud time {to je donio presudu na osnovu priznanja punomo}nika stranke koji nije bio na to ovla{ten.
(Vrhovni sud Vojvodine, Rev. 48/98)
Koneksni zahtjevi tu`be i
o àlbi obeju stranaka, pa se
samo o jednoj àlbi ne moè
presude. (Vrhovni sud Srbije,
368
protivtu`be zahtevaju istovremeno odlu~ivanje

propust drugostepenog suda koji je odlu~io
otkloniti dono{enjem dopunske drugostepene
Rev. 4485/95 od 17.10.1995.)
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Postoji povreda odredaba parni~nog potsupka kad prvostepeni sud u

razlozima presude ne ocijeni sve zahtjeve stranaka, ili kad drugostepeni sud
ne ocijeni sve odlu~ne navode àlbe, ako je to moglo biti od uticaja na
dono{enje pravilne i zakonite presude. (Savezni sud, Gzs-43/75)
Ako je tu`ba odba~ena zbog pravnosna`no presu|ene stvari, drugostepeni sud ~ini povredu odredaba parni~nog postupka, kada zaklju~uju}i da se
ne radi o presu|enoj stvari, odlu~uje u meritumu i odbija tu`beni zahtjev.
(Vrhovni sud Srbije, Prev. 124/93)
Pobijanje presude zbog pogre{ne ocjene dokaza je pobijanje zbog
povrede odredaba parni~nog potsupka, a ne zbog pogre{no ili nepotpuno
utvr|enog ~injeni~nog stanja. (Okru`ni sud u Kragujevcu, G`-397/91)
Sud ~ini povredu odredaba parni~nog postupka kada u slu~aju odsustva strana~ke legitimacije tu`bu odbaci, umjesto da o istoj meritorno odlu~i.
(Vrhovni sud Vojvodije, Rev. 611/90)
U~injena je povreda odredaba parni~nog postupka kada je sud odrào
ro~i{te za glavnu raspravu, iako nijedna od stranaka, na ro~i{te, nije pristupila. (Vrhovni sud Srbije, G`-814/85)
^lan 210.
Pogre{no ili nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje postoji kada je sud
neku odlu~nu ~injenicu pogre{no utvrdio, odnosno kada je nije utvrdio.
Nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje postoji i kada na to ukazuju nove
~injenice ili novi dokazi.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 210. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH su identi~ne odredbama ~lana 355. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 337. ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Pravilnost utvr|enog ~injeni~nog stanja se moè osporiti zbog pogre{no utvr|enog ~injeni~nog stanja ili zbog nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja.
Pogre{no utvr|eno ~injeni~no stanje postoji kada je sud izveo pogre{an

zaklju~ak o postojanju ili nepostojanju neke odlu~ne ~injenice iako je temeljem pravilne ocjene izvedenih dokaza i ostale procesne gra|e trebao suprotno zaklju~iti.
Uz stav 2. Nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje pak postoji kada sud ne

zauzme stav u pogledu neke odlu~ne ~injenice. To }e biti slu~aj kada sud nije
uzeo u obzir sve dokaze, bez obzira da li su izvedeni na ro~i{tu (ili kada je
propustio da utvrdi odlu~ne ~injenice).
Kao poseban slu~aj nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja valja izdvojiti

slu~aj izno{enja u àlbi novih ~injenica ili predlaganja novih dokaza. No, u
369
slu~aju izno{enja novih ~injenica u àlbi i predlaganja novih dokaza, u àlbi

}e postojati nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje samo ako drugostepeni sud
na|e, ocijeni da u cilju pravilno utvr|enog ~injeni~nog stanja treba utvrditi
nove ~injenice ili izvesti nove dokaze. U tom su~aju, za razliku od ranijeg
procesnog zakonodavstva, drugostepeni sud ne}e ukinuti odluku, ve} }e u
smislu odredaba ~lana 217. ovoga zakona otvoriti raspravu pred drugostepenim sudom.
6
Zbog pogre{no ili nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja se ne moè izjaviti revizija, ali u smislu ~lana 250. ovoga zakona, ako revizijski sud na|e da
je zbog pogre{ne primjene materijalnog prava, ili zbog povrede postupka
~injeni~no stanje nepotpuno utvr|eno i da zbog toga nema uslova za
preina~enje pobijane presude, rje{enjem }e usvojiti reviziju, ukinuti u cjelini
ili djelimi~no presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno
su|enje istom ili drugom vije}u drugostepenog suda.
Koje }e ~injenice sud uzeti za odlu~ne valja posmatrati u kontekstu obaveze

suda da po slu`benoj du`nosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava
u smislu odredaba ~l. 2., 221. i 241. ovoga zakona i obaveze stranaka u smislu ~lana 7. i 123. ovoga zakona. Naime, odredbom ~lana 7. ovoga zakona je
propisano da su stranke du`ne da iznesu sve ~injenice na kojima zasnivaju
svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojim se utvr|uju te ~injenice, a odredbom ~lana 123. ovoga zakona je propisano da je svaka stranka du`na da
dokaè ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, a sud }e slobodnom ocjenom
dokaza utvrditi ~injenice na osnovu kojih }e donijeti odluku.
Stoga }e, za razliku od ranijih postupaka, koji su po~ivali na na~elu materijalne istine i obaveze suda da utvrdi sve odlu~ne ~injenice radi utvr|enja
materijalne istine, shodno odredbama ovog zakona, sud biti u obavezi da cijeni
odlu~ne ~injenice s aspekta pravilne primjene materijalnog prava, na {to je
obavezan po slu`benoj du`nosti, te ~injenica i dokaza koje su stranke ponudile
sudu.
Iz sudske prakse:
Nepotpuno utvr|enje moè biti rezultat ili pogre{ne materijalnopravne

kvalifikacije ~injeni~nog stanja ili okolnosti da stranke nisu iznijele sve relevantne ~injenice tokom postupka u kojemu je donesena pobijana odluka.
Nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje ne postoji kada na to upu}uju
~injenice nastale nakon momenta na koji se odnosi pravomo}nost presude.
Kada tuèni u àlbi navodi da nije pasivno legitimisan, on ne iznosi
novu ~injenicu, ve} isti~e materijalnopravni prigovor. (Vrhovni sud Hrvatske,
Rev. 32101/94 od 3.12.1997.)
Prigovor zastare istaknut u àlbi predstavlja àlbeni razlog pogre{no ili
nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja. (Visoki Trgova~ki sud Hrvatske, P`1082/94 od 29.3.1994.)
370
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lan 211.
Pogre{na primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio
odredbu materijalnog prava koju je trebalo da primijeni ili kada takvu
odredbu nije pravilno primijenio.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 211. novog parni~nog procesnog zakonodavstva ne

donosi ni{ta novo u odnosu na odredbe ~lana 356. ranijeg ZPP-a RS i odredbe
~lana 338. ranijeg ZPP-a FBiH.
Pogre{na primjena materijalnog prava postoji kada sud uop{te nije primijenio
postoje}u normu ili pravilo koje se odnosi na ~injeni~no stanje utvr|eno u
sporu, ili kada je primijenio neku drugi normu ~ija je va`nost ve} prestala
(vidi Komentar Zakona o parni~nom postupku sa sudskom praksom i obrascima autora Tomislava Ral~i}a i Vitoje Tanaskovi}a, Beograd, 1977., str. 664 i
665).
Pogre{na primjena materijlnog prava postoji i onda kada sud nije primijenio
normu ili pravno pravilo kojim je ure|en sporni odnos, ve} je primijenio neku
drugu normu ili pravno pravilo koje se odnosi na drugi slu~aj (vidi Komentar
Zakona o parni~nom postupku sa sudskom praksom i obrascima autora
Tomislava Ral~i}a i Vitoje Tanaskovi}a, Beograd, 1977., str. 664 i 665).
Zahvaljuju}i velikoj razu|enosti pravnih propisa u smislu ~este izmjene postoje}ih propisa, postojanja mnogih op{tih propisa uìh dru{tvenopoliti~kih
zajednica, postojanja mnogih op{tih akata, bez sumnje, na sudu je velika
obaveza da pravilno primijeni materijalno pravo na potpuno i pravilno
utvr|eno ~injeni~no stanje u spornom odnosu. Podvesti ~injeni~no stanje pod
pravnu normu ili pravno pravilo je najbitniji element pravilne i zakonite
odluke. Zato je poznavanje materijalnog prava i pravne teorije od velikog
zna~aja za dono{enje pravilne i zakonite odluke, jer ukoliko sud u tome bude
neuspje{an, pogre{na primjena materijalnog prava }e voditi i pogre{nom
presu|enju spora.
Valja napomenuti da pogre{na primjena materijalnog prava ne postoji samo

onda kada je sud pogre{no primijenio pravnu normu ili pravno pravilo
doma}eg prava, odnosno nije primijenio ove pravne norme i pravila, ve} i
onda kada sud neku normu inostranog prava nije primijenio ili je nepravilno primijenio, pod uslovom da je na primjenu norme inostranog prava bio
obavezan zakonom.
Kada se govori o pravilnoj primjeni materijalnog prava, bez zna~aja je da li

se radi o prinudnom propisu ili dispozitivnim normama.
Ponekad je te{ko razgrani~iti da li se radi

stanju ili pogre{noj pravnoj ocjeni utvr|ene
izjave stranaka kod usmenog ugovora su
izjavama leì odricanje duga, prijem duga,
o pogre{no utvr|enom ~injeni~nom

~injenice u parnici. Tako, npr., same
fakti~ko pitanje, a da li u takvim
opro{taj duga i sl., pravno je pita-
371
nje (vidi Komentar Zakona o parni~nom postupku sa sudskom praksom i obrascima autora Tomislava Ral~i}a i Vitoje Tanaskovi}a, Beograd, 1977., str. 664 i 665).
7
Zbog zna~aja pravilne primjene materijalnog prava odredbom ~lana 2. st. 2.

ovoga zakona je propisano da sud u postupku primjenjuje materijalno pravo
po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog
prava, a odredbama ~l. 221. i 241. ovoga zakona je, izme|u ostalog, propisano
da drugostepeni sud i revizioni sud paze po slu`benoj du`nosti na pravilnu
primjenu materijalnog prava.
U pravilu, zbog pogre{ne primjene materijalnog prava, instancioni sudovi ne

ukidaju odluke nièstepenih sudova, ve} ih preina~avaju ukoliko je ~injeni~no
stanje potpuno i pravilno utvr|eno (~lan 229. i ~lan 250. stav 1.), izuzev u
slu~aju koji predvi|a odredba ~lana 250. stav 2. ovoga zakona, a kojom odredbom je propisano da ako revizijski sud na|e da je zbog pogre{ne primjene
materijalnog prava ili zbog povrede pravila postupka ~injeni~no stanje nepotpuno utvr|eno i da zbog toga nema uslova za preina~enje pobijane presude
rje{enjem }e usvojiti reviziju, ukinuti u cjelini ili djelimi~no presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno su|enje istom ili drugom vije}u
drugostepenog suda.
O komentiranom svjedo~e i navedene odluke iz sudske prakse:
Pogre{na primjena materijalnog prava kao osnova za preina~enje prvostepene presude postoji kada je prvostepeni sud podveo utvr|eno ~injeni~no
stanje pod pogre{no izabranu matarijalnu normu ili normu koja je ukinuta i
izmijenjena, ili kada je ugovor koji je trebao primijeniti, pogre{no protuma~io.
(Vrhovni sud Crne Gore, Rev. 148/86)
Prigovor nedostatka pasivne legitimacije jest materijalnopravni prigovor,
pa njegoo usvajanja dovodi do odbijanja tu`benog zahtjeva, a ne odbacivanja tu`be. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 431/87 od 11.6.1987 i Rev. 1597/90
od 1.2.1990.)
Kad je sud utemeljio svoju odluku na odredbi materijalnog prava koju
nije trebao primijeniti, pogre{na primjena materijalnog prava ne postoji ako
bi i uz primjenu materijalnopravne odredbe koju je trebalo primijeniti, valjalo donijeti jednaku odluku. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 463/93 od 17.11.1993)
d) Postupak po àlbi
^lan 212.
@alba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom
broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
1
372
Uop{teno: Odredba ~lana 212. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH ne donosi ni{ta novo u odnosu na odredbu ~lana 357. ranijeg ZPP-a RS i odredbu ~lana 339. ranijeg ZPP-a FBiH.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Mada o àlbi odlu~uje drugostepeni sud, àlba se podnosi sudu koji je donio
prvostepenu presudu.
Ovo stoga {to je prvostepeni sud u smislu odredaba ~lana 213. do 215. ovoga
zakona duàn prethodno preduzeti mjere povodom àlbe, pa tek onda istu,
zajedno sa spisom i odgovorom na àlbu, ako je podnijet u roku (~lan 214.),
dostaviti drugostepenom sudu na odluku.
@alba nije neuredna ako na istoj nije nazna~en sud koji odlu~uje o àlbi ili
je pak pogre{no nazna~en sud koji odlu~uje o àlbi. @alba nije neblagovremena ako je van roka za àlbu ista pristigla nadle`nom prvostepenom sudu,
ukoliko je u zakonskom roku, a usljed o~igledne oma{ke ili pak neznanja,
dostavljena drugostepenom sudu, ili pak nekom drugom sudu.
@alba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju

primjeraka za sud i protivnu stranku. Ukoliko je na protivnoj strani vi{e lica,
àlba se dostavlja svakom od njih ukoliko nisu imali zajedni~kog punomo}nika
ili zakonskog zastupnika, ili zastupnika po zakonu. @alba se dostavlja na
odgovor i umje{a~u protivne strane, ali se ne dostavlja na odgovor umje{a~u
i suparni~aru na strani àlitelja.
Ukoliko àlitelj ne dostavi àlbu u dovoljnom broju primjeraka, sud }e pozvati àlitelja da to u~ini s pozivom na odredbe ~lana 334. a u vezi sa ~lanom
336. ovoga zakona. No, sud nije ovla{ten odbaciti àlbu kao neurednu u smislu odredaba iz ~lana 336. ovoga zakona ukoliko àlitelj ne dostavi àlbu u
dovoljnom broju primjeraka i nakon poziva àlitelju da to u~ini, obzirom da
su odredbe kojima se reguli{e odbacivanje àlbe sadràne u ~lanu 206. ovoga
zakona a u vezi sa ~lanom 205. ovoga zakona.
Iz sudske prakse:
Ne moè se odbaciti àlba protiv presude zato {to nije podnesena u

dovoljnom broju primjeraka. (Vrhovni sud Jugoslavije, Rev. 847/63)
^lan 213.
Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu àlbu odbacit }e rje{enjem
prvostepeni sud bez odràvanja ro~i{ta.
@alba je neblagovremena ako je izjavljena poslije isteka zakonskog roka
za njeno podno{enje.
@alba je nedozvoljena ako je àlbu izjavilo lice koje nije ovla{teno za
podno{enje àlbe, ili lice koje se odreklo ili je odustalo od àlbe ili ako
lice koje je izjavilo àlbu nema pravnog interesa za podno{enje àlbe.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 213. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH koja odgovara odredbama ~lana 358. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 340. ranijeg ZPP-a FBiH
373
nam ne donosi u su{tini ni{ta novo. Jedina razlika je u tome {to, zahvaljuju}i
~injenici da pred prvostepenim sudom sudi sudija pojedinac, àlbu vi{e ne
moè odbaciti predsjednik vije}a.
2
Uz stav 1. Kao {to je to propisano odredbama ~lana 212. ovoga zakona àlba
se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu odnosno odluku. îm
àlba stigne prvostepenom sudu, isti je u obavezi da po slu`benoj du`nosti
ispita da li je àlba blagovremena, potpuna i dozvoljena.
Ukoliko prvostepeni sud na|e da je àlba neblagovremena, nepotpuna ili
nedozvoljena, odbaci}e istu rje{enjem bez odràvanja ro~i{ta. Da bi prvostepeni sud rje{enjem odbacio àlbu kao nepotpunu, potrebno je da prethodno
zatraì od àlitelja da upotpuni àlbu, pa tek onda ako ovaj ne postupi po
rje{enju prvostepenog suda u smislu odredaba ~lana 205. a u vezi sa ~lanom
206. ovoga zakona prvostepeni sud }e istu odbaciti kao nepotpunu. Ako pak
prvostepeni sud na|e da je àlba blagovremena, potpuna i dozvoljena, ne}e
donositi o tome nikakvo rje{enje ve} }e takvu àlbu dostaviti na odgovor protivnoj stranki, a nakon toga u smislu odredaba ~lana 214. i 215. ovoga zakona,
zajedno sa spisom, drugostepenom sudu.
Opreza radi, valja napomenuti da ukoliko prvostepeni sud ne odbaci àlbu
kao neblagovremenu, nepotpunu i nedozvoljenu to }e u~initi drugostepeni sud
u smislu odredaba ~lana 224. stav 1. ovoga zakona, odnosno odredaba ~lana
225. ovoga zakona. Protiv rje{enja kojim je prvostepeni sud odbacio àlbu kao
neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu je dozvoljena àlba, a protiv
rje{enja drugostepenog suda kojim se odbacuje àlba kao neblagovremena,
nepotpuna ili nedozvoljena, dozvoljena je revizija.
Uz stav 2. Prema odredbama ovoga ~lana, àlba je neblagovremena ako je

izjavljena van roka propisanog zakonom, tj. van roka koji propisuje odredba
~lana 203. ovoga zakona. Rok od 30 dana propisan odredbama ~lana 203. ovoga
zakona u kojem àlitelj moè izjaviti àlbu protiv prvostepene odluke se
ra~una od dana dono{enja odluke odnosno od dana dostavljanja odluke, zavisno od toga na koji na~in je stranki, a sada àlitelju, uru~ena odluka (~lan
185. stav 3. i ~lan 189.).
Da li je àlba potpuna prvostepeni sud je obavezan ispitati s aspekta
pravilne primjene odredbe ~lana 205. ovoga zakona, kojom odredbom je
propisano da je potpuna àlba samo ona koja sadrì sve podatke ozna~ene
u ta~kama od 1. do 4. ~lana 205. ovoga zakona (àlba mora da sadrì:
ozna~enje presude protiv koje se izjavljuje àlba, izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu, razloge àlbe i potpis podnosioca àlbe).
Odmah se primje}uje da zakonodavac ne veè za àlbu rije~ neuredna, ve}
nepotpuna, obzirom da se àlba u smislu odredaba ~lana 205., a u vezi sa
~lanom 206. ovoga zakona moè odbaciti samo kao nepotpuna, a ne i kao
neuredna u smislu odredaba ~lana 334., a u vezi sa ~lanom 336. ovoga
zakona.
374
Iz sudske prakse:
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Kad se ne moè sa sigurno{}u utvrditi da li je àlba podnesena prije

proteka àlbenog roka za njezino podno{enje, treba uzeti da je àlba
pravodobna. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1186/86 od 30.9.1987.)
@alba protiv presude je blagovremeno podnesena, ako je izjavljena telegramom predatim po{ti posljednjeg dana roka za izjavu àlbe, a potpisani pismeni
podnesak sa obrazloènjem àlbe upu}en sudu po{tom preporu~eno tre}eg dana
od dana predaje telegrama po{ti. (Vrhovni sud BiH, P`-426/86 od 22.4.1987.)
5
Uz stav 3. Prema odredbama ovoga ~lana àlba je nedozvoljena ako je àlbu

izjavilo lice koje nije ovla{}eno za podno{enje àlbe ili lice koje se odreklo ili
je odustalo od àlbe, ili ako lice koje je izjavilo àlbu nema pravnog interesa
za podno{enje àlbe. @alba je uvijek nedozvoljena ako ju je izjavilo lice koje
nije ovla{}eno na podno{enje àlbe (nije stranka, ni umje{a~), ve} to u~ini neko
tre}e lice, ili kada àlbu podnese u ime stranke punomo}nik, a ne dostavi
punomo}je u roku koji mu odredi sud. @alba je nedozvoljena i kada je àlbu
izjavilo lice koje se odreklo prava na àlbu odnosno lice koje je ve} odustalo
od izjavljene àlbe. U ovom slu~aju zakonodavac ima u vidu situaciju kada
àlbu izjavi lice koje se odreklo prava na àlbu i kada àlbu izjavi lice koje
je ranije ve} odustalo od izjavljene àlbe, pa zahvaljuju}i ~injenici da su izjave
o odricanju od àlbe i o odustanku od àlbe neopozive to su i àlbe ovih lica
fakti~ki àlbe od neovla{tenih lica, jer nakon odricanja i odustanka od àlbe
takvo lice vi{e nije ovla{teno da podnese àlbu (vidi komentar ~lana 204.).
@alba je nedozvoljena i kada je istu podnijelo lice koje nema pravni interes
na podno{enje àlbe. Pravni interes je pitanje materijalnog prava, ali moè
biti i pitanje procesnog prava. Tako àlbu moè podnijeti i stranka koja je
potpuno uspjela u parnici, dok se tuèni protiv prvostepene presude ne àli.
Moglo bi se re}i da tuìlac u ovom slu~aju nema pravni interes da vodi parnicu, ali ako se tuìlac u àlbi poziva na pogre{no i nepotpuno utvr|eno
~injeni~no stanje, bitne povrede postupka ili pogre{nu primjenu materijalnog
prava, ne moè se re}i da je ovakva àlba nedozvoljena. Ocjenu ovih pitanja moè vr{iti samo drugostepeni sud.
Tuìlac moè ~ak àlbu izjaviti da bi pogodovao poloàju tuènog, jer ga je
pobijedio u parnici neta~nim tvr|enjima, neistinitim dokazima, odnosno la`nim
kazivanjem svjedoka, pa ne èli osudu tuènog u takvim okolnostima, iako se
on ne àli, zato {to je revoltiran nepravi~no{}u presude. U tom slu~aju, drugostepeni sud ne moè da preina~i presudu na {tetu tuìtelja, ali je moè
ukinuti, radi otklanjanja bitnih povreda, utvr|ivanja pravog ~injeni~nog stanja
ili pravilne primjene materijalnog prava, odnosno odredbe ~lana 3. stav 3.
(op. cit. Tomislav Ral~i} - Vitoje Tanaskovi}, ZPP sa komentarom, sudskom
praksom i obrascima, Beograd, 1977., str. 667).
Iz sudske prakse:
Ako podnositelj àlbe nije je stranka u sporu odnosno, ako nije dokazao
da je sljednik stranke, àlbu treba odbaciti kao nedopu{tenu. (Vrhovni sud
Hrvatske, Rev. 185581 od 3.3.1982.)
375
Stranka koja je u cijelosti uspjela u parnici nema pravnog interesa za

podno{enje àlbe. (Vrhovni sud hrvatske, Rev. 1921/87 od 2.6.1988.)
Tuìlac koji je potpuno uspeo u sporu nema pravni interes za
podno{enje àlbe protiv prvostepene presude, pa podnetu àlbu treba odbaciti kao nedozvoljenu. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 1230/89 od 2.8.1989.)
Tuìtelj nema pravni interes za podno{enje àlbe protiv rje{enja kojim
je utvr|eno povla~enje tu`be, samo zato {to je tu`bu, pravilnim postupanjem
trebalo odbaciti saglasno odredbi ~l. 333. st. 2. ZPP-a.
Time {to tu`bu nije odbacio, nego utvrdio da je tu`ba povu~ena i ukinuo platni nalog, za tuìoca nije nastupila neka druga teà posljedica pa on,
stoga i nema pravnog interesa pobijati takvu odluku. (Privredni sud Hrvatske,
P`-3348/90 od 5.4.1991.)
^lan 214.
Primjerak blagovremene, potpune i dozvoljene àlbe dostavi}e prvostepeni
sud protivnoj stranci odmah, a najdocnije u roku od osam dana od dana
prijema àlbe. Protivna stranka moè u roku od osam dana od prijema
àlbe podnijeti tom sudu odgovor na àlbu.
Primjerak odgovora na àlbu dostavi}e prvostepeni sud àliocu odmah, a
najdocnije u roku od osam dana od prijema odgovora na àlbu.
Neblagovremeno podnijet odgovor na àlbu ne}e se uzeti u razmatranje.
Podnesci primljeni po prijemu odgovora na àlbu ili po isteku roka za
odgovor na àlbu ne}e se uzimati u razmatranje, osim u slu~ajevima u
kojima sud izri~ito od stranke zatraì dodatno izja{njenje.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 214. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH se principijelno ne razlikuje od odredaba ~lana 359. ranijeg ZPP-a RS i odredaba ~lana 341. ranijeg
ZPP-a FBiH. Kada kaèmo principijelno, mislimo na su{tinu, pri ~emu su zanemarljive razlike u formulaciji utemeljenoj na osnovnim principima novog i ranijeg parni~nog zakonodavstva.
Uz stav 1. Tek kada utvrdi da je àlba blagovremena, potpuna i dozvoljena,

prvostepeni sud }e istu dostaviti protivnoj strani na odgovor.
Ukoliko prvostepeni sud na|e da àlba nije blagovremena, potpuna ili pak
dozvoljena, istu }e odbaciti rje{enjem, bez odràvanja ro~i{ta. (~lan 213. stav
1. ovoga zakona).
Za razliku od ranijih rje{enja u parni~nom procesnom zakonodavstvu, ovom

odredbom je, zahvaljuju}i novoj koncepciji zakona o parni~nom postupku
propisano da }e sud àlbu dostaviti na odgovor protivnoj stranci odmah, a
najkasnije u roku od 8 dana od dana prijema àlbe.
376
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Prilikom dostvljanja àlbe na odgovor, prvostepeni sud je u obavezi da pou~i

parni~nu stranku da ista moè u roku od 8 dana od dana prijema àlbe
izjaviti odgovor na àlbu.
Dok se àlba obavezno dostavlja na odgovor protivnoj strani, {to je saglasno

na~elu kontradiktornosti, dotle protivna strana nije u obavezi, ako to ne}e, da
dostavi odgovor na àlbu.
No, ako protivna strana bude koristila svoje pravo da dostavi odgovor na
àlbu, onda }e to svoje pravo biti u obavezi da iskoristi u zakonskom roku
od 8 dana od dana prijema àlbe. U protivnom, takav odgovor na àlbu sud
ne}e uzeti u razmatranje. I ovdje odmah moèmo da uo~imo razliku izme|u
dosada{njih rje{enja u zakonu o parni~nom postupku i rje{enja koja propisuje ovaj zakon o parni~nom postupku.
Dostavljaju}i odgovor na àlbu, mada to zakon izri~ito ne propisuje, ali imaju}i

u vidu duh ovoga zakona, protivna stranka je du`na da se izjasni o razlozima
àlbe i prigovorima iznijetim u àlbi, a eventualno i o novim ~injenicama i novim
dokazima. U odgovoru se mogu iznositi i ~injenice koje se odnose na blagovremenost i dozvoljenost àlbe, kao i razlozi koji se ti~u primjene materijalnog prava.
Svakako, odgovor na àlbu se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud

i protivnu stranku.
10
Ako stranka ne podnese odgovor na àlbu, ona ne moè trpjeti {tetne

posljedice, a neprihvatljiva je i pretpostavka o osnovanosti àlbe samo zato {to
je protivna strana nije osporila.
11
Iz sudske prakse:
Propu{tanje da se blagovremena àlba dostavi protivnoj stranci predstavlja povredu odredaba parni~nog postupka iz ~l. 343. st. 2. t. 6. ZPP-a.
(Napomena: Radi se o ZPP-u iz 1956. g.) (Vrhovni sud Jugoslavije, Rev. 301/69)
Podnesak kojim se po isteku roka za àlbu obja{njavaju ili dopunjavaju navodi blagovremeno podnijete àlbe, prvostepeni sud }e, po dostavljanju
kopije tog podneska protivnoj stranci, poslati drugostepenom sudu.
Ukoliko je ovakav podnesak dostavljen direktno od stranke drugostepenom sudu pre odlu~ivanja o àlbi, ovaj sud }e dostaviti kopiju tog podneska protivnoj stranci.
Ako se obja{njenja odnosno deo obja{njenja iz ovakvog podneska odnose
na deo prvostepene presude koji nije pobijan blagovremeno podnesenom
àlbom, sa takvim podneskom odnosno njegovim delom postupit }e se kao
sa neblagovremenom àlbom. (Zaklju~ci sa Savetovanja gra|anskih i
gra|ansko-privrednih odjeljenja Saveznog suda, Vrhovnih sudova republika i
pokrajina i Vrhovnog vojnog suda biv{e SFRJ od 10. i 11. juna 1981. godine)
12
Uz stav 2. Ukoliko protivna strana dostavi blagovremen odgovor na àlbu, isti

}e se dostaviti àlitelju koji moè izjaviti odgovor na odgovor.
377
13
I ovdje je, zakonodavac bio precizan i jasan u smislu rokova u kojima se

odgovor na àlbu dostavlja protivnoj stranki, tj. àlitelju. Naime, za razliku
od ranijih postupaka, a zahvaljuju}i novoj koncepciji zakona o parni~nom postupku, odgovor na àlbu se dostavlja àlitelju odmah, a najkasnije u roku
od 8 dana od dana prijema blgovremenog odgovora na àlbu.
14
Preciznim tuma~enjem odredaba ovog ~lana proizilazi da se blagovremena, potpuna i dozvoljena àlba, te blagovremen odgovor na àlbu obavezno dostavljaju protivnoj strani. U smislu odredaba ~lana 355. ovog zakona àlbu i odgovor na àlbu dostavlja sud, a ne stranka.
15
Uz stav 3. Zahvaljuju}i novoj koncepciji zakona o pqrni~nom postupku, utemeljenoj prvenstveno na raspravnom na~elu, zakonodavac, za razlliku od ranijih rje{enja
propisuje da se ne}e uzeti u razmatranje neblagovremen odgovor na àlbu.
16
Uz stav 4. Izuzetak je propisan stavom 4. ovoga ~lana koji propisuje da se

podnesci primljeni po prijemu odgovora na àlbu ili po isteku roka za odgovor na àlbu ne}e uzimati u razmatranje, osim u slu~ajevima u kojima sud
izri~ito od stranke zatraì dodatno izja{njenje.
17
Tako|e je potrebno napomenuti, da mada sud ne}e uzeti u razmatranje

neblagovremeno podnijet odgovor na àlbu, sud nije u obavezi da ovakav
odgovor na àlbu odbaci, ve} da ga ne uzima u razmatranje.
^lan 215.
Po prijemu odgovora na àlbu ili po proteku roka za odgovor na àlbu
prvostepeni sud }e àlbu i odgovor na àlbu, ako je podnijet, sa svim
spisima dostaviti drugostepenom sudu najdocnije u roku od osam dana.
Ako àlilac tvrdi da su u prvostepenom postupku povrije|ene odredbe
parni~nog postupka, sudija prvostepenog suda da}e obja{njenje povodom
navoda àlbe koji se ti~u tih povreda, a po potrebi }e da provjeri istinitost tih navoda u àlbi.
Uop{teno: Principijelno, novom odredbom ~lana 215. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH

se ne donosi ni{ta novo u odnosu na odredbu ~lana 360. ranijeg ZPP-a RS i
~lana 342. ranijeg ZPP-a FBiH, sem rokova u kojima je prvostepeni sud u
obavezi da dostavi spis drugostepenom sudu.
Uz stav 1. Nakon {to postupi shodno odredbama ~l. 213. i 214. ovoga zakona,
prvostepeni sud }e najkasnije u roku od osam dana dostaviti kompletan spis
sa àlbom i odgovorom na àlbu, ako je podnijet, drugostepenom sudu.
Dostavljaju}i spis drugostepenom sudu, zavr{ava se postupak prvostepenog
suda po àlbi i zapo~inje postupak pred drugostepenim sudom.
Uz stav 2. Kako bi drugostepeni sud mogao da odlu~i o àlbi bez smetnji i

odugovla~enja, stavom drugim ovoga ~lana je propisano da ako àlilac tvrdi
378
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
da su u prvostepenom postupku povrije|ene odredbe parni~nog postupka

sudija prvostepenog suda da}e obja{njenje povodom navoda àlbe koji se ti~u
tih povreda, a po potrebi }e da provjeri istinitost tih navoda u àlbi.
4
Drugim rije~ima, stavom drugim ovoga ~lana je dat nalog, obaveza prvostepenom sudu da dadne obja{njenje povodom navoda àlbe kojima se ukazuje na povredu postupka pred prvostepenim sudom, samo ako je to mogu}e,
kako bi se otklonili nedostaci odnosno smetnje i omogu}ilo drugostepenom
sudu da odlu~uje po àlbi protiv prvostepene presude.
U tom pravcu je prvostepenom sudu dozvoljeno da ispituje, provjeri istinitost navoda u àlbi, provo|enjem izvi|aja na te okolnosti.
Nasuprot prednjem, sudija prvostepenog suda ne}e biti u obavezi da dadne

obavje{tenje povodom navoda àlbe da je u prvostepenom postupku u~injena povreda postupka, ako to nije mogu}e.
Ovakvo tuma~enje odredbe ~l. 215. st. 2. proizilazi iz ~injenice {to prvostepeni sud ne}e biti uvijek u mogu}nosti dati obja{njenje povodom povreda
u~injenih u prvostepenom postupku, a to }e biti slu~aj kada je za takvo
obja{njenje potrebno provesti dokaze, na {to prvostepeni sud vi{e nije ovla{ten
dono{enjem prvostepene presude.
Radi pravilnog tuma~enja stava II ovoga ~lana potrebno je navesti da }e

prvostepeni sud, shodno svojim obavezama iz stava drugog ovoga ~lana, biti
u obavezi, ukoliko se u àlbi predlaè povra}aj u pre|a{nje stanje, dono{enje
dopunske presude, ispravak presude, da odlu~i o ovim prijedlozima prije
nego {to kompletan spis, u smislu stava I ovoga ~lana, dostavi drugostepenom sudu.
Ako se u àlbi pak tvrdi da su u prvostepenom postupku povrije|ene odredbe

parni~nog postupka, sudija tog suda je duàn da dadne obja{njenje o ovim
navodima, ako je to mogu}e. To }e biti slu~aj kada se u àlbi isti~e da postoje razlozi za izuze}e sudije, da je o tu`benom zahtjevu zaklju~eno sudsko
poravnanje u drugoj parnici, da se tuìlac odrekao tu`benog zahtjeva, da je
svjedok pravnosna`no osu|en za la`no svjedo~enje, a na njegovoj izjavi je
zasnovana presuda, kada }e sudija provesti izvi|aje radi provjere istinitosti
ovih navoda prije dostavljanja spisa drugostepenom sudu.
10
No, ako se u àlbi ukazuje da je izreka presude nerazumljiva, da protivrje~i

sama sebi ili razlozima presude, prvostepeni sud ne}e dati obja{njenje
povodom ovih povreda.
11
Da bi prvostepeni sud mogao da postupi shodno stavu drugom ovoga ~lana,

isti se mora upoznati sa sadràjem àlbe. S obzirom na veliki broj predmeta,
prvostepeni sud u nemalom broju slu~ajeva se propusti upoznati sa sadràjem
àlbe, pa samim tim propusti da postupi shodno stavu drugom ovoga ~lana.
U takvim slu~ajevima zakonodavac je predvidio rje{enje u odredabama ~lana
216. st. 2. ovoga zakona, o ~emu }e kasnije biti rije~i.
379
12
Iz sudske prakse:
Predsjednik vije}a prvostepenog suda (sudija prvostepenog suda ) duàn

je izvi|ajima utvrditi istinitost àlbenih navoda da je po{tanski dostavlja~
predao primjerak presude drugom licu, a ne àliocu, iako o tome nema
bilje{ke na dostavnici. (Vrhovni sud BiH, Rev. 615/89 od 26.4.1989.)
Ako se ni nakon provedenih izvi|aja ne moè sa sigurno{}u utvrditi je
li podnesak dostavljen stranci, treba uzeti da joj nije dostavljen, ako je to u
njezinu interesu. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1212/86 od 26.11.1986 i Rev.
1632/86 od 20.8.1986.)
Kad se ni nakon izvi|aja ne moè sa sigurno{}u utvrditi da je sud za
sve vrijeme trajanja glavne rasprave na kojoj je donesena prvostupanjska presuda bio propisno sastavljen, valja uzeti da je ostvarena povreda odredaba
parni~nog postupka. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1926/89 od 7.11.1989.)
^lan 216.
Kada spisi po àlbi stignu drugostepenom sudu odre|uje se sudija izvjestilac.
Sudija izvjestilac moè, po potrebi, od prvostepenog suda da pribavi
izvje{taj o povredama odredaba parni~nog postupka i da zatraì da se
radi utvr|ivanja tih povreda sprovedu provjere.
1
Uop{teno: Ne bi se moglo re}i da odredba ~lana 216. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH

donosi i{ta novo u odnosu na odredbe ~lana 361. ranijeg ZPP-a RS i odredbe
~lana 343. ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Odre|ivanjem sudije izvjestioca, moè se re}i, po~inje postupak po

àlbi pred drugostepenim sudom.
U pravilu, sudiju izvjestioca odre|uje predsjednik vije}a drugostepenog suda,

ali sudija izvjestilac moè biti odre|en i na drugi na~in, rasporedom rada po
kome se predmeti jedne iste vrste dodjeljuju u rad odre|enom sudiji.
Sudija izvjestilac prou~ava detaljno predmet i u sjednici vije}a iznosi njegovu

sadrìnu ostalim ~lanovima vije}a, koje, pored sudije izvjestioca, sa~injavaju,
predsjednik vije}a i ~lan vije}a.
Uz stav 2. Ako prilikom prou~avanja predmeta za sjednicu vije}a sudija izvjestilac utvrdi da presuda nije uru~ena svim strankama uredno, da àlba nije
potpisana, ili nedostaje punomo} lica koje je umjesto stranke potpisalo àlbu,
da àlba nije dostavljena na odgovor protivniku odnosno odgovor na àlbu
àliocu, iako je dat u roku, vrati}e predmet prvostepenom sudu da bi otklonio te propuste, obzirom da su to smetnje za dalje vo|enje postupka pred
drugostepenim sudom koje mogu da dovedu do povreda odredaba parni~nog
380
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
postupka pred drugostepenim sudom i stvore razlog za reviziju stranke protiv odluke, koja bude donijeta i zahva}ena tim povredama. (vidi Zakon o
parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima autora
Tomislava Ral~i}a i Vitoje Tanaskovi}a, Beograd, 1977., str. 671).
6
Ako sudija izvjestilac prilikom pripremanja predmeta za sjednicu vije}a pak

utvrdi da se u àlbi iznose razlozi o povredama odredaba parni~nog postupka, isti je ovla{ten, ako na|e da je to potrebno, da zahtijeva od prvostepenog
suda da pribavi izvje{taj o povredama i da zatraì da se, radi utvr|ivanja
postojanja tih povreda sprovedu izvi|aji, u pravilu, van ro~i{ta (da se uzme
izjava od sudije o postojanju razloga za izuze}e, da se pribave spisi u kojima je zaklju~eno poravnanje ili u kojima se tuìlac odrekao istovjetnog zahtjeva ili da bi se zdruìli spisi predmeta u koje je sud izvr{io uvid u toku
dokaznog postupka, ali ih je nakon toga razdruìo, odnosno da se provjere
drugi navodi stranaka o dokazima koje àlilac navodi) (vidi Zakon o
Tomislava Ral~i}a i Vitoje Tanaskovi}a, Beograd, 1977.. str. 671).
Nakon {to prethodno ocjeni da li je àlba blagovremena i dozvoljena odnosno potpuna i da li ima razloga da se predmet vrati prvostepenom sudu, radi
dono{enja dopunske presude, ispravka presude, ili da bi bilo cjelishodno da
drugostepeni sud odlu~i u raspravi, sudija izvjestilac }e na po~etku svog
referisanja, o tome obavjestiti vije}e drugostepenog suda. (vidi Zakon o
Tomislava Ral~i}a i Vitoje Tanaskovi}a, Beograd, 1977., str. 671).
Nakon toga vije}e moè odlu~iti da se spis vrati prvostepenom sudu radi
ocjene blagovremenosti, dozvoljenosti ili potpunosti àlbe, dono{enja dopunske
presude ili ispravka presude, kao i da zastane sa odlukom po àlbi dok se
ti nedostatci ne otklone.
Mada iz odredaba stava 2. ovoga ~lana ne proizilazi jasno kada je izvjestilac

ovla{ten, u kojoj fazi postupka vratiti prvostepeni spis tom sudu u smislu
odredaba ~l. 215. st. 2. a u vezi sa ~l. 216. stav II, pravilnim tuma~enjem ove
odredbe u duhu ostalih odredaba ovog zakona moè se izvesti zaklju~ak da
je sudija izvjestilac ovla{ten vratiti predmet prvostepenom sudu (u smislu ~l.
215. st. 2. i ~l. 216. st. 2.) samo kada o tome odlu~i vije}e drugostepenog
suda, a sudija izvjestilac je, na osnovu takve odluke vije}a, u smislu odredaba ~l. 216. st. 2., ovla{ten da vrati spis.
10
U prilog ovakvom tuma~enju je i dosada{nja praksa suda, a bez sumnje i

potreba da se osujeti svaki poku{aj zloupotrebe ovla{tenja.
11
Iz sudske prakse:
Predsjednik vije}a prvostepenog suda (sudija prvostepenog suda) duàn

je izvi|ajima utvrditi istinitost àlbenih navoda da je po{tanski dostavlja~
predao primjerak presude drugom licu, a ne àliocu, iako o tome nema
bilje{ke na dostavnici. (Vrhovni sud BiH, Rev. 615/89 od 26.4.1989.)
381
Ako se ni nakon provedenih izvi|aja ne moè sa sigurno{}u utvrditi je

li podnesak dostavljen stranci, treba uzeti da joj nije dostavljen, ako je to u
njezinu interesu. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1212/86 od 26.11.1986 i Rev.
1632/86 od 20.8.1986.)
Kad se ni nakon izvi|aja ne moè sa sigurno{}u utvrditi da je sud za
sve vrijeme trajanja glavne rasprave na kojoj je donesena prvostupanjska presuda bio propisno sastavljen, valja uzeti da je ostvarena povreda odredaba
parni~nog postupka. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1926/89 od 7.11.1989.)
^lan 217.
Drugostepeni sud odlu~uje o àlbi na sjednici vije}a ili na osnovu
odràne rasprave.
Drugostepeni sud }e zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog
utvr|ivanja ~injeni~nog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi
nove ~injenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti ve} izvedene dokaze,
kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parni~nog postupka u prvostepenom postupku potrebno odràti raspravu pred drugostepenim sudom.
Drugostepeni sud odrà}e sjednicu vije}a, odnosno raspravu, u roku od
45 dana nakon {to od prvostepenog suda primi spise po àlbi.
Drugostepeni sud }e donijeti odluku u roku od 30 dana od dana
odràvanja sjednice vije}a na kojoj je odlu~eno o àlbi, odnosno, ako je
odràna rasprava, u roku od 30 dana od dana zaklju~enja rasprave.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 217. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH su izmijenjene odredbe

~lana 362. ranijeg ZPP-a RS i odredbe ~lana 344. ranijeg ZPP-a FBiH. U ~emu
se ogledaju te izmjene ukaza}e komentar ~lana 217. ZPP-a.
Uz stav 1. Odredbom ovog ~lana je prije svega propisan na~in postupanja

drugostepenog suda kada odlu~uje o àlbi, a svakako i rokovi u kojim drugostepeni sud mora odràti sjednicu vije}a odnosno raspravu, kao i rokovi u
kojima mora donijeti odluku.
Iz stava prvog ovoga ~lana jasno proizilazi da drugostepeni sud odlu~uje o

àlbi na dva na~ina, na sjednici vije}a, bez rasprave, i na osnovu rasprave
pred drugostepenim sudom.
Da je naj~e{}i na~in postupanja drugostepenog suda kada odlu~uje o àlbi

ipak na sjednici vije}a, bez rasprave, proizilazi iz odredaba stava 2. ovoga
~lana kojim je propisano kada i u kojim slu~ajevima drugostepeni sud odlu~uje
na osnovu rasprave pred drugostepenim sudom.
Uz stav 2. Za razliku od ranijih postupaka, prvi put je stavom 2. ovoga ~lana

propisano da }e drugostepeni sud zakazati raspravu kada ocijeni da je radi
382
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
pravilnog utvr|ivanja ~injeni~nog stanja potrebno pred drugostepenim sudom

utvrditi nove ~injenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti ve} izvedene
dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parni~nog postupka
u prvostepenom postupku potrebno odràti raspravu pred drugostepenim
sudom.
6
Naime, prema ranijem Zakonu o parni~nom postupku, zasnovanom prvenstveno na principu materijalne istine, drugostepeni sud je zakazivao raspravu
(pred drugostepenim sudom) samo u slu~aju kada na|e da je radi pravilnog
utvr|enja ~injeni~nog stanja potrebno, pred drugostepenim sudom, ponovo
izvesti ve} izvedene dokaze. U tom slu~aju drugostepeni sud je imao
ovla{tenja da druk~ijom ocjenom ve} izvedenih dokaza druga~ije cijeni, u
odnosu na prvostepeni sud, i ~injeni~na utvr|enja temeljem istih dokaza.
Zahvaljuju}i ovakvoj koncepciji rasprave pred drugostepenim sudom, propisane

ranijim Zakonom o parni~nom postupku, na raspravi pred drugostepenim
sudom se nisu mogle utvr|ivati nove ~injenice iznijete u àlbi niti, izvoditi
novi dokazi predloèni u àlbi. To se opravdavalo ~injenicom, da ako bi drugostepena presuda bila zasnovana na novim ~injenicama ili novim dokazima,
onda bi bilo povrije|eno ustavno pravo stranke da izjavi àlbu protiv takve
prvostepene presude.
No, parni~no procesno zakonodavstvo, koje je propisivalo da se na raspravi
pred drugostepenim sudom mogu ponoviti samo ve} izvedeni dokazi pred
prvostepenim sudom, a radi pravilnog utvr|enja ~injeni~nog stanja, stajalo je
na stanovi{tu da na toj raspravi pred drugostepenim sudom stranke mogu
iznositi nove ~injenice i predlagati nove dokaze. U tom slu~aju, ukoliko drugostepeni sud ocijeni da su takve ~injenice i takvi dokazi relevantni sa aspekta pravilno i potpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja, ukinuo bi prvostepenu
presudu iz tih razloga i predmet vratio prvostepenom sudu da odrì glavnu
raspravu i utvrdi odlu~ne ~injenice.
Kada se ima u vidu pravni koncept sada{njeg, novog Zakona o parni~nom

postupku, koji se zasniva prvenstveno na raspravnom na~elu i ima za cilj brz
i efikasan postupak, onda ne treba da iznena|uje ~injenica da je odredbom
stava II ovoga ~lana afirmisan novi koncept rasprave pred drugostepenim
sudom u odnosu na dosada{nji.
Kao {to je ve} jednom re~eno, prvi put se stavom II ovoga ~lana propisuje,
da }e drugostepeni sud zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilno
utvr|enog ~injeni~nog stanja potrebno pred tim sudom utvrditi nove ~injenice
ili izvesti nove dokaze, ili ponovo izvesti ve} izvedene dokaze, kao i kada
ocijeni da je zbog povrede odredaba parni~nog postupka u prvostepenom postupku potrebno odràti raspravu pred drugostepenim sudom.
10
No, valja napomenuti da prema novom parni~nom zakonodavstvu drugostepeni sud potpuno ili pravilno utvr|eno ~injeni~no stanje cijeni sa aspekta
pravilne primjene materijalnog prava, na {to je obavezan po slu`benoj du`nosti,
i obaveze stranaka u smislu odredaba ~l. 7. i 123. ovoga zakona, da iznesu
383
~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvedu dokaze radi utvr|ivanja tih ~injenica (Vidi komentar ~l. 210.).
11
Kada su u pitanju nove ~injenice na koje se ukazuje u àlbi i novi dokazi

koji se predlaù u àlbi, nije suvi{no da napomenemo da se àlitelj moè
pozivati na nove ~injenice i nove dokaze, prvi put istaknute u àlbi, samo
pod uslovima propisanim odredbom ~l. 207. ovoga zakona, tj. ako dokaè
da iste, bez svoje krivice, nije mogao iznijeti odnosno predloìti do
zaklju~enja glavne rasprave pred drugostepenim sudom (vidi komentar ~l.
207.).
12
Imaju}i u vidu prednje, jasno je da drugostepeni sud vi{e nije ovla{ten ukinuti odluku prvostepenog suda zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog
~injeni~nog stanja.
13
No, imaju}i u vidu i ~injenicu da je temelj novog koncepta Zakona o

parni~nom postupku raspravno na~elo, drugostepeni sud ne}e otvoriti raspravu
u smislu odredaba ~l. 217. ovoga zakona radi pravilnog utvr|enja ~injeni~nog
stanja ako se àlbom ukazuje na nove ~injenice i nove dokaze, koji, i kada
bi se proveli, ne bi doveli do druga~ijeg presu|enja.
14
Teè}i svom cilju da postupak pred sudom uop{te u~ini brìm i efikasnijim,
stavom drugim ovoga ~lana je propisano da se na raspravi pred drugostepenim sudom mogu otkloniti i povrede parni~nog postupka u~injene pred
prvostepenim sudom. Svakako da i u ovom slu~aju zakonodavac ima u vidu
povrede propisane odredbom ~l. 209. ovoga zakona, izuzev povreda koje su
sadràne u odredbama ~l. 227. ovoga zakona (vidi komentar ~l. 209.).
Zahvaljuju}i ovakvoj koncepciji rasprave pred drugostepenim sudom, taj sud
na osnovu odràne rasprave moè ukinuti odluku prvostepenog suda zbog
povreda postupka u~injenih pred prvostepenim sudom samo u smislu odredaba ~l. 227. ovoga Zakona, a u svim ostalim slu~ajevima tu povredu postupka moè otkloniti.
15
Iz sudske prakse:
Drugostepeni sud sud ne moè bez odràvanja rasprave preina~iti

prvostepenu presudu i dosuditi ve}i iznos na ime naknade nematerijalne
{tete, kad se ova sastoji iz vi{e vidova, a u prvostepenoj presudi nije
ozna~eno koliko se dosu|uje za svaki pojedini vid. (Vrhovni sud Jugoslavije,
Gz-67/71)
16
384
Uz stav 3. i 4. Kako bi sproveo u ìvot poznatu latinsku izreku Bis dat qui
cito dat, zakonodavac je propisao i rokove u kojima ne samo prvostepeni
sud ve} i drugostepeni sud mora postupati. Tako je stavom III ovoga ~lana
propisano da }e drugostepeni sud odràti sjednicu vije}a odnosno raspravu u
roku od 45 dana nakon {to od prvostepenog suda primi spis po àlbi, a
donijeti pak odluku u roku od 30 dana od dana odràvanja sjednice vije}a
odnosno od dana odràne, tj. zaklju~ene rasprave.
KOMENTARI
17
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Svakako da ovi rokovi mogu imati svoju primjenu samo u situaciji koja
podrazumijeva zaduènje sudija sa optimalnim brojem predmeta, kako brzina
rje{avanja predmeta ne bi uticala na kvalitet istih.
^lan 218.
Na raspravu se pozivaju stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili
punomo}nici, kao i oni svjedoci i vje{taci za koje sud odlu~i da se
saslu{aju.
Ako sa rasprave izostane àlilac, rasprava se ne}e odràti, a odluka }e
se donijeti na osnovu navoda àlbe i odgovora na àlbu.
Ako sa rasprave izostane stranka koja nije àlilac, sud }e raspravljati o
àlbi i donijeti odluku.
U pozivu za raspravu stranka }e biti upozorena na posljedice nedolaska
na raspravu.
Uop{teno: Odredba ~lana 218. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH donosi odre|ene novine
u odnosu na odredbu ~lana 363. stav 1. i 2. ranijeg ZPP-a RS i odredbu ~lana
345. stav 1. i 2. ranijeg ZPP-a FBiH o kojima }e biti rije~i u tekstu ovog
komentara.
Uz stav 1. Odluku o otvaranju rasprave pred drugostepenim sudom donosi

vije}e drugostepenog suda, a nakon {to sudija izvjestilac upozna vije}e drugostepenog suda sa sadràjem predmeta, odlukom prvostepenog suda, àlbenim navodima i odgovora na àlbu, ako je podnijet.
Donose}i odluku da otvori raspravu pred drugostepenim sudom, vije}e drugostepenog suda nije obavezno donijeti rje{enje o otvaranju rasprave. Ukoliko
pak donese rje{enje o otvaranju rasprave, {to ni slu~ajno ne ukazuje na
nepravilnost u postupku, isto }e uz poziv dostaviti strankama odnosno njihovim punomo}nicima ili pak zakonskim zastupnicima odnosno zastupnicima
po zakonu (koje, po na{em mi{ljenju, zakonodavac neopravdano ispu{ta).
Odlu~uju}i da otvori raspravu (pred drugostepenim sudom), vije}e drugostepenog suda }e, s obzirom na razloge otvaranja rasprave pred tim sudom, postupaju}i u smislu odredaba ~l. 221. ovoga zakona, pozvati stranke, njihove
punomo}nike ili pak zakonske zastupnike odnosno zastupnike po zakonu, ako
ih imaju, te svjedoke i vje{take, ukoliko odlu~i da ih, radi otklanjanja
nedostataka u~injenih u prvostepenom postupku, saslu{a na raspravi pred drugostepenim sudom.
Uz stav 2. Za razliku od ranijih postupaka, novim Zakonom o parni~nom postupku je propisano da }e se rasprava pred drugostepenim sudom odràti
samo ako na nju do|e àlitelj, a u protivnom ne}e, bez obzira {to je do{la
suprotna strana.
385
Naime, èle}i da sankcioni{e nedisciplinovanog àlitelja, a imaju}i u vidu novi

pravni koncept vaè}eg Zakona o parni~nom postupku, zakonodavc je stavom
II ovoga ~lana propisao da se rasprava pred drugostepenim sudom ne}e
odràti ako na istu ne do|e àlitelj, bez obzira {to je do{la protivna strana.
U tom slu~aju, drugostepeni sud }e odlu~iti kao da rasprava nije ni zakazana,
tj. u sjednici vije}a, na osnovu stanja spisa, àlbe i odgovora na àlbu, ako
je podnijet.
Nema sumnje da u tom slu~aju drugostepeni sud dolazi u odre|ene

pote{ko}e, jer da je mogao presuditi bez otvaranje rasprave on bi to u~inio
ve} na sjednici vije}a. Dolaze}i u situaciju da mora odlu~iti u smislu odredaba stava 2. ovog ~lana, drugostepeni sud }e tada suditi prema odredbama
o teretu dokazivanja (~lan 126.).
Uz stav 3. Stavom III ovoga ~lana je propisano da ako sa rasprave izostane

suprotna strana, a do|e àlitelj, rasprava }e se odràti.
Uz stav 4. Jedini uslov za ovakvo postupanje suda u smislu st. II i III je u

tome {to je sud obavezan upozoriti stranke na posljedice nedolaska na
raspravu, jer bi u protivnom to predstavljalo povredu u smislu odredaba ~l.
209. ovoga zakona u~injenu pred drugostepenim sudom, zbog koje bi takva
odluka drugostepenog suda mogla biti ukinuta u revizionom postupku.
10
Imaju}i u vidu prednja rje{enja novog Zakona o parni~nom postupku, jasno

je da, za razliku od ranijih postupaka, drugostepeni sud ne}e odràti raspravu
i kada sa iste izostanu obje stranke, {to ukazuje da }e i u tom slu~aju odlu~iti
o àlbi u sjednici vije}a.
^lan 219.
Rasprava pred drugostepenim sudom po~inje kratkim izlaganjem izvjesti oca o stanju predmeta, bez izno{enja njegovog mi{ljenja o osnovanosti
àlbe.
Poslije toga pro~ita}e se presuda ili dio presude na koji se odnosi àlba,
a po potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom; zatim
}e àlilac obrazloìti svoju àlbu, a protivna strana odgovor na àlbu.
Uop{teno: Odredba ~lana 219. novog ZPP-a kako Republike Srpske tako i
Federacije BiH se razlikuje od odredbe ~lana 363. stav 3., 4. i 5. ranijeg ZPPa RS i odredaba ~lana 345. stav 3., 4. i 5. ranijeg ZPP-a FBiH, ne samo u
tehnici provo|enja rasprave nego i u ovla{tenjima stranaka koja imaju na
raspravi. Naime, prema novom parni~nom procesnom zakonodavstvu stranke
nemaju ovla{tenja na raspravi pred drugostepenim sudom i}i van okvira svoje
àlbe u pogledu izno{enja ~injenica i dokaza koji nisu izneseni u àlbi.
Uz stav 1. Kao {to je ve} re~eno, odluku o otvaranju rasprave pred drugoste penim sudom donosi vije}e tog suda. No, za razliku od ranijih postupaka, to
386
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
isto vije}e koje je odlu~ilo da otvori raspravu pred drugostepenim sudom i

predsjedava toj raspravi.
3
Raspravu vodi sudija izvjestilac tako {to na samom po~etku rasprave, ukoliko
na|e da su za nju ispunjene procesne pretpostavke, ukratko izlaè stanje pred meta tako {to ukratko iznosi sadràj spisa, odluku prvostepenog suda i navode
àlbe, ne izja{njavaju}i se o osnovanosti iste, a svakako i navode odgovora na
àlbu, ako je podnijet.
Uz stav 2. Stavom II ovoga ~lana je propisano da }e se poslije toga pro~itati

presuda ili dio presude na koji se odnosi àlba, a po potrebi zapisnik o glavnoj
raspravi pred prvostepenim sudom.
Mada se odredbom ovoga ~lana, u stavu 2., ne propisuje ko je od ~lanova

vije}a zaduèn da pro~ita presudu ili dio presude na koji se odnosi àlba
odnosno zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom, iz ~ega se
moè zaklju~iti da to, shodno odredabama stava 1. ovoga ~lana, ~ini sudija
izvjestilac, valja napomenuti da je dosada{njim Zakonom o parni~nom postupku bilo predvi|eno da te radnje ~ini predsjednik vije}a drugostepenog suda.
No, obzirom na zakonsku formulaciju stava 2. ovoga ~lana ne}e biti propust
u postupku ako te radnje koje je duàn da sprovede sud sprovede sudija
izvjestilac, jer da je zakonodavac izri~ito htio da te radnje sprovede predsjednik vije}a on bi to i propisao.
Nakon {to drugostepeni sud postupi u smislu odredaba ~lana 219. st. 1. ovoga
zakona, stavom II ovoga ~lana je propisano da se rasprava pred drugostepenim sudom nastavlja tako {to àlitelj obrazlaè svoju àlbu, a protivna strana
svoj odgovor na àlbu, ako ga je dala.
Iznose}i svoju àlbu, àlitelj nema ovla{tenja da se kre}e mimo navoda

àlbe, jer je smisao rasprave pred drugostepenim sudom da isti postupaju}i
u smislu odredaba ~l. 221. ovoga zakona otkloni nedostatke prvostepenog
postupka.
Potom se izvode dokazi koje je drugostepeni sud odlu~io izvesti na raspravi

pred tim sudom, odnosno sprovode radnje u cilju otklanjanja nedostataka
u~injenih u prvostepenom postupku, svakako u okviru àlbenih razloga i
slu`benih ovla{tenja drugostepenog suda, nakon ~ega se progla{ava da je
rasprava zaklju~ena.
Odluka drugostepenog suuda se uvijek donosi u vije}u, bez obzira na na~in

dono{enja odluke u smislu odràvanja sjednice vije}a ili pak rasprave pred
drugostepenim sudom.
10
O na~inu odràvanja rasprave pred drugostepenim sudom u smislu njenog

toka i rukovo|enja bi}e vi{e rije~i u odredbama ~l. 220. ovoga zakona.
387
221
^lan 220.
Ako u ~l. 217. do 219. ovog Zakona nije {to drugo odre|eno, odredbe
o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom shodno se primjenjuju i na
raspravu pred drugostepenim sudom.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 220. ZPP-a RS i ZPP-a

ju od odredaba ~lana 364. ranijeg ZPP-a RS i
obzirom da se istima reguli{e analogna primjena
rasprava pred prvostepenim sudom na raspravu
Propisuju}i da }e se ako {to drugo nije odre|eno odredbama ~l. 217-219. ovoga
zakona, na raspravu pred drugostepenim sudom primjenjivati odredbe o
glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom, zakonodavac je prevashodno imao
u vidu odredbe kojima se reguli{e tok i odràvanje rasprave, tj. odredbe ~lana
97-122. ovoga zakona.
To zna~i da se ukoliko odredbama ~l. 217-219. ovoga ~lana nije {to drugo
propisano, na raspravu pred drugostepenim sudom primjenjuju odredbe koje
se odnose na tok glavne rasprave, javnost glavne rasprave, rukovo|enje
glavnom raspravom ili odràvanje reda na glavnoj raspravi.
FBiH se fakti~ki ne
346. ranijeg ZPP-a
odredaba kojima se
pred drugostepenim
razlikuFBiH s
reguli{e
sudom.
e) Granice ispitivanja prvostepene presude

^lan 221.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome
se pobija àlbom, u granicama razloga navedenih u àlbi, paze}i po slu`benoj du`nosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parni~nog postupka koje se odnose na strana~ku sposobnost i zastupanje.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 221. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovaraju odredbama

~lana 365. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 347. ranijeg ZPP-a FBiH. Kakve
su sve izmjene donijele odredbe novog parni~nog procesnog zakonodavstva u
pogledu granica ispitivanja prvostepene presude, govori sljede}i komentar.
Odredbama ovog ~lana zakonodavac je propisao u kojim granicama se kre}e

drugostepeni sud kada ispituje zakonitost i pravilnost prvostepene presude
povodom izjavljene àlbe.
Zahvaljuju}i preciznosti zakonodavca, samo su odredbama ~lana 221. ovog

zakona odre|ene granice ispitivanja prvostepene presude.
Odredbe ~lana 221. ovog zakona se razlikuju od odredaba ~lan 365. ranijeg
ZPP-a RS i odredaba ~lana 347. ranijeg ZPP-a FBiH, u djelu gdje je tim ranijim zakonima bilo propisano da ako se iz àlbe ne vidi u kom se dijelu presuda pobija, drugostepeni sud }e uzeti da se presuda pobija u dijelu u kome
stranka nije uspjela u sporu, te dijelu gdje je bilo propisano, paze}i po
388
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
slu`benoj du`nosti na bitne povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lana

354. stav 2., odnosno 336. stav 2. tih zakona.
5
Osnovna razlika koja se jasno uo~ava je u tome {to zakonodavac, odredbama ~lana 221. ovog zakona, nije predvidio mogu}nost da se iz àlbe ne vidi
u kom dijelu se pobija prvostepena presuda. Ovo stoga {to je odredbom ~lana
205., a u vezi sa ~lanom 206. ovog zakona propisano da je jedan od bitnih,
obaveznih elemenata àlbe, da àlitelj u istoj navede u kom dijelu pobija
prvostepenu presudu, odnosno da li istu pobija u cjelini.
Tako|e, prema odredbama ~lana 221. ovog zakona, drugostepeni sud vi{e nije
u obavezi da po slu`benoj du`nosti pazi na 13 apsolutno bitnih povreda postupka koje su bile propisane odredbama ~lana 354. stav 2. ranijeg ZPP-a RS
i odredaba ~lana 336. stav 2. ranijeg ZPP-a FBiH.
Ovo stoga {to je odredbom ~lana 209. ovog zakona propisano da povreda postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo od uticaja na dono{enje
zakonite i pravilne presude. Pri tome zakonodavac ne izdvaja niti jednu od
tako propisanih povreda postupka kao bitnu, bez obzira {to je odredbom ~lana
221. ovog zakona propisano da na strana~ku sposobnost i zastupanje drugoste peni sud pazi po slu`benoj du`nosti.
Obzirom da je prevashodna obaveza suda da pravilno primijeni materijalno

pravo, iz tih razloga je drugostepeni sud obavezan po slu`benoj du`nosti, a
temeljem ~lana 221. ovog zakona, prilikom ispitivanja zakonitosti i pravilnosti prvostepene presude po àlbi paziti i na pravilnu primjenu materijalnog
prava.
Kada se ima u vidu da je temelj novog parni~nog procesnog zakonodavstva,

fakti~ki raspravno na~elo, propisano odredbama ~lana 7. ovog zakona, onda ne
treba da iznena|uju zakonska rje{enja sadràna u odredbama ~lana 221. ovog
zakona.
Pravilnim tuma~enjem odredaba ~lana 221. ovog zakona proizilazi da drugostepeni sud nije ovla{ten ispitati zakonitost i pravilnost prvostepene presude u
dijelu koji se ne pobija àlbom. Ovo stoga {to u smislu odredaba ~lana 196.
ovog zakona dio presude koji se vi{e ne moè pobijati àlbom postaje pravosnaàn.
10
Ispituju}i zakonitost i pravilnost prvostepene presude u pobijanom dijelu, drugostepeni sud ispituje zakonitost i pravilnost prvostepene presude, izme|u
ostalog, u granicama razloga koje je stranka iznijela u àlbi u smislu ~lana
208. ovog zakona. Kada po|emo od ~injenice da je temelj novog parni~nog
procesnog zakonodavstva raspravno na~elo propisano odredbama ~lana 7. ovog
zakona, a da je u smislu odredaba ~lana 205., a u vezi sa ~lanom 206. ovog
zakona àlitelj duàn navesti razloge u smislu odredaba ~lana 208. ovog zakona iz kojih pobija prvostepenu presudu, proizilazi da drugostepeni sud ne
389
bi ni mogao postupiti po àlbi u kojoj nisu navedeni razlozi zbog kojih se

pobija prvostepena presuda, pri ~emu je àlitelj duàn da i obrazloì svoje
razloge, jer golo navo|enje razloga ne podrazumijeva razloge àlbe u smislu
11
Iz sudske prakse:
Kada je stranka u àlbi navela koje dijelove prvostupanjske presude

pobija, ali glede nekih od njih nije pobliè obrazloìla svoju àlbu, drugostupanjski sud je ipak duàn ispitati tu presudu u svim pobijanim dijelovima.
(Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 80/91 od 20.2.1991)
Treba smatrati da se àlba kojom se presuda pobija u pogledu glavnice
odnosi i na odluku o kamatama iako to u àlbi nije navedeno.
Iz obrazloènja:
Izjavljuju}i àlbu protiv prvostepene presude za sporni iznos od 380.000
dinara, tuèna se ujedno àlila i na odluku o kamatama ioko u àlbi nije
spomenula da se àli i zbog kamata. Naime, treba smatrati da se àlba kojom
se pobija glavnica odnosi i na kamate na tu glavnicu iako to nije izri~ito
navedeno. Drugostepeni sud u pobijanoj presudi nije donio odluku o kamatama, ve} samo o spornom dijelu glavnice iako je bio duàn odlu~iti i o
kamatama na sporni dio glavnice. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 2308/87 od
13.9.1988.)
@albeni sud ~ini povredu odredaba parni~nog postupka kada zbog prekora~enja tu`benog zahtjeva preina~i prvostupanjsku preusudu, iako glede toga
nije postojao zahtjev stranke.
Iz obrazloènja:
@albeni sud nije mogao primjenom odredbe ~l. 372. ZPP-a presudu prvog
stupnja preina~iti zbog prekora~enja tu`benog zahtjeva, jer po odredbi ~l. 365.
st. 3. na tu bitnu povredu odredaba parni~nog postupka àlbeni sud ne pazi
po slu`benoj du`nosti, ve} samo na zahtjev stranke, a revident u svojoj àlbi
nije isticao taj àlbeni razlog ni na jedan na~in, pa ga nije istaknuo ni opisno. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev. br. 1623/94 od 8.1.1998.)
f) Odluke drugostepenog suda o àlbi
^lan 222.
Odluke drugostepenog suda donose se poslije vije}anja glasanjem.
U prostoriji u kojoj se vr{i vije}anje i glasanje mogu biti prisutni samo
~lanovi vije}a i zapisni~ar. Kada treba donijeti odluku o jednostavnijim
pitanjima, vije}e moè donijeti odluku i u samom zasjedanju.
1
390
Uop{teno: Odredbe ~lana 222. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovaraju odredbama ~lana
130. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 119. ranijeg ZPP-a FBiH. Su{tinski, u
ovom dijelu nam novo parni~no procesno zakonodavstvo ne donosi ni{ta novo.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stav 1. Obzirom da drugostepeni sud sudi u zbornom sastavu (izuzev

odlu~ivanja povodom prjedloga za ponavljnje postupka), to se i odluke dru gostepenog suda donose poslije vije}anja, a putem glasanja.
Pod vije}anjem se podrazumijeva raspravljanje o svim ~injeni~nim i pravnim

pitanjima vezanim za dono{enje odluke, u {to spada: pretresanje spornih
~injenica, raspravljanje o njihovom zna~aju, pravnim shvatanjima, procesnim
smetnjama, osnovanosti i neosnovanosti prijedloga, odnosno zahtjeva sa
stanovi{ta materijalnog prava ili postupka (Zakon o parni~nom postupku sa
komentarom, sudskom praksom i obrascima autora Tomislava Ral~i}a i Vitoje
Tanaskovi}a, NIP Knjièvne novine, Beograd, 1977., str. 266).
Pod glasanjem se podrazumijeva tjelesna manifestacija ~lanova vije}a kojom se

~lan vije}a sa da ili ne izja{njava u pogledu stava o odre|enom pitanju
odnosno odluci koji se zauzima nakon vije}anja.
Uz stav 2. Kako Zakon propisuje, u prostorijama u kojima se vr{i vije}anje i

glasanje mogu biti prisutni samo ~lanovi vije}a i zapisni~ar.
Sudijski pripravnik ili sudijski saradnik moè biti prisutan u prostorijama u

kojima se vr{i vije}anje i glasanje samo u svojstvu zapisni~ara.
Prilikom vije}anja i glasanja Zakon ne predvi|a mogu}nost prisustva bilo kog

drugog, izuzev ~lanova vije}a i zapisni~ara, koji su du`ni ~uvati kao tajnu,
sam tok vije}anja i glasanja.
Mada ~lan vije}a ne moè biti pozvan na odgovornost po osnovu svog mi{ljenja
odnosno stava prilikom vije}anja i glasanja, ~injenica je da ~lan vije}a moè
imati druge {tetne posljedice ukoliko otkrije tajnu koja se ti~e vije}anja i glasanja.
U jednostavnim slu~ajevima Zakon predvi|a mogu}nost dono{enja odluke i u

zasjedanju ukoliko nakon kra}e konsultacije ~lanovi vije}a postignu saglasnost
o odluci. Ako toga nema, vije}e se povla~i na vije}anje i glasanje u druge
prostorije.
10
Prednji navodi komentara ukazuju da ukoliko bi se ukazala potreba upoznavanja studenata prava sa samim vije}anjem i glasanjem to bi se moglo izvesti
samo na simuliranom odnosno isceniranom slu~aju.
^lan 223.
Predsjednik vije}a rukovodi vije}anjem i glasanjem i glasa posljednji. On
se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.
Za svaku odluku vije}a potrebna je ve}ina glasova.
^lanovi vije}a ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi pred sjednik vije}a.
391
^lan vije}a koji je pri glasanju o kom ranijem pitanju ostao u manjini
ne moè se uzdràti od glasanja o pitanju o kome se ima docnije odlu~iti.
Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se odlu~uje glasovi podijele na vi{e razli~itih mi{ljenja, tako da nijedno od njih nema ve}inu,
pitanja }e se razdvojiti i glasanje }e se ponavljati sve dok se ne postigne
ve}ina. Ako se u pogledu visine nov~anog iznosa ili koli~ine glasovi podijele na vi{e od dva mi{ljenja, ponovo }e se raspravljati o razlozima za
svako mi{ljenje. Ako se i poslije toga ne moè posti}i ve}ina, glasovi dati
za najve}i nov~ani iznos ili koli~inu doda}e se glasovima datim za najbliì
manji nov~ani iznos ili koli~inu dok se ne postigne ve}ina.
1

~lana 131. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 120. ranijeg ZPP-a FBiH, ne
donose}i ni{ta novo.
Uz stav 1. Kada Zakon propisuje da predsjednik vije}a rukovodi vije}anjem i

glasanjem, to zna~i da se on stara da se svestrano i potpuno rasprave sva pitanja bitna za odluku, pri ~emu odre|uje i red kojim }e se ta pitanja raspravljati, vode}i ra~una o pravilima logike i me|usobne povezanosti pojedinih pitanja.
Tako npr., ukoliko se raspravlja o sporu za naknadu {tete u kojem je sporna
i odgovornost za {tetu i visina {tete, pravila logike name}u da se prvo raspravi
o pitanju odgovornosti za {tetu, pa ako vije}e na|e da postoji odgovornost
za {tetu raspravlja}e se nakon toga i o visini {tete.
Zahvaljuju}i ba{ ovoj ulozi predsjednika vije}a, koji ina~e takvu ulogu dobija
kao najiskusniji u poslu, Zakon propisuje da predsjednik vije}a glasa posljednji kako ne bi svojim mi{ljenjem odnosno stavom uticao na stav odnosno
glasanje dugih ~lanova vije}a u pogledu pojedinih pitanja.
Uz stav 2. Propisuju}i da se odluka vije}a donosi ve}inom glasova, zakonodavac podrazumijeva da je odluka donesena ako za nju glasaju dvoje sudija
kao ~lanovi vije}a od trojice sudija, odnosno trojica sudija kao ~lanovi vije}a
od petorice.
Uz stav 3. Kako bi bilo mogu}e da se rasprave sva pitanja neophodna za

dono{enje odluke, niti jedan ~lan vije}a ne smije da odbije da glasa o pitanju koje je postavio predsjednik vije}a.
Uz stav 4. Pri tome se ~lanu vije}a ne osporava njegovo pravo da izdvoji u

zapisniku svoje mi{ljenje, ali ukoliko je ostao u manjini (u pogledu svog
mi{ljenja) ne moè da se uzdrì od glasanja u pogledu docnijih pitanja.
Uz stav 5. Samo glasanje ne predstavlja problem ukoliko su ~lanovi vije}a

saglasni u stavu u pogledu odre|enih pitanja o kojima se glasa.
No, tehnika glasanja postaje sloèna ukoliko ~lanovi vije}a prilikom glasanja
o pojedinim pitanjima izraze razli~ita mi{ljenja i stav, pa samim tim se i glaso-
392
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
vi podijele. U tom slu~aju zakonodavac je propisao da ako niti jedno od

mi{ljenja u pogledu odre|enog pitanja nema ve}inu pitanja }e se razdvojiti i
glasa}e se dok se ne postigne ve}ina. Razdvajanje pitanja se vr{i tako da se
o razdvojenom, izdvojenom pitanju, glasa sa da ili ne.
9
Tako npr., ako se u sporu radi naknade {tete mi{ljenja u pogledu pitanja
odgovornosti za {tetu podijele tako da jedan ~lan vije}a smatra da nema
odgovornosti, drugi da ima odgovornosti i da {tetu treba naknaditi, a tre}i
da odgovornost postoji, ali da je zahtjev zastario i da ga treba odbiti, prvo
}e se glasati o odgovornosti za {tetu, pa po{to se ve}inom glasova odlu~i o
odgovornosti za {tetu glasa}e se o zastarjelosti potraìvanja. Pri tome se ne
osporava pravo ~lanu vije}a koji je zastupao mi{ljenje da odgovornosti nema
da to svoje mi{ljenje i izdvoji u zapisniku o vije}anju i glasanju.
10
Ako se u pogledu nov~anog iznosa ili koli~ine glasovi podijele na vi{e od dva
mi{ljenja, zakonodavac propisuje da se prvo raspravlja o razlozima za svako
mi{ljenje, pa ako se i tad ne postigne ve}ina glasova glasovi dati za najve}i
nov~ani iznos doda}e se glasovima datim za najbliì manji nov~ani iznos ili
koli~ini dok se ne postigne ve}ina.
Npr., ako se u pogledu pitanja o visini pravi~ne nov~ane naknade mi{ljenja
podjele tako da jedan ~lan vije}a smatra da iznos od 10.000 KM predstavlja
satisfakciju, drugi pak da iznos od 18.000 KM predstavlja satisfakciju, a tre}i
~lan vije}a (odnosno predsjednik vije}a, jer on glasa posljednji) da iznos od
20.000 KM predstavlja satisfakciju, onda }e se glasovi dati za iznos od 18.000
KM dodati glasovima za iznos od 20.000 KM, nakon ~ega }e se izno{enjem
svih relevantnih ~injenica ponovo do}i do jednog iznosa pribliàvanjem ovih
zadnjih iznosa, pa samim tim i ve}ine glasova.
11
Kako zapisnik o vije}anju i glasanju nema konstitutivni zna~aj, to vije}e moè

da odustane od svoje odluke i da izmijeni odluku sve dok je ne objavi, a
ako je odmah ne objavi dok pismeni otpravak ne po{alje strankama.
^lan 224.
Drugostepeni sud moè u sjednici vije}a ili na osnovu odràne rasprave:
1) odbaciti àlbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu;
2) odbiti àlbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;
3) ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu
na ponovno su|enje;
4) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tu`bu; ili
5) preina~iti prvostepenu presudu.

~lana 366. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 348. ranijeg ZPP-a FBiH.
Principijelno, u ovom dijelu nam novo parni~no procesno zakonodavstvo ne
donosi promjene.
393
Odlu~uju}i o àlbi protiv prvostepene presude, bilo u sjednici vije}a bilo na

osnovu odràne rasprave, drugostepeni sud moè, ali i mora, donijeti jednu
od odluka propisanih ta~kama od 1. do 5. ovoga ~lana. Argumentum a contrario, iz odredbe ovoga ~lana, proisti~e da drugostepeni sud, povodom àlbe,
bilo u sjednici vije}a ili pak na osnovu odràne rasprave, ne moè donositi
nikakve druge odluke osim onih pobliè navedenih u t. 1-5. ovoga ~lana.
Kako drugostepeni sud moè ispitati zakonitost i pravilnost prvostepene presude samo povodom blagovremene, potpune i dozvoljene àlbe, to je odredbom ~lana 225. ovog zakona dato ovla{tenje drugostepenom sudu da prethodno ispita blagovremenost, potpunost i dozvoljenost àlbe, bez obzira {to je to
u~inio i prvostepeni sud.
Ako utvrdi da je àlba neblagovremena, nepotpuna ili pak nedozvoljena,

odbaci}e je rje{enjem drugostepeni sud (~lan 225. ovog zakona).
Ako je àlba, pak, blagovremena, potpuna i dozvoljena, drugostepeni sud }e

pristupiti ispitivanju osnovanosti àlbe s aspekta zakonitosti i pravilnosti
prvostepene presude. Ispituju}i zakonitost i pravilnost prvostepene presude, a
povodom àlbe izjavljene protiv iste, drugostepeni sud moè:
a) odbiti àlbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu pod uslovima propisanim odredbama ~lana 226. ovog zakona,
b) ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na
ponovno su|enje, pod uslovima propisanim odredbama ~lana 227., stav 1.
i 3. ovog zakona,
c) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tu`bu pod uslovima propisanim
odredbama ~lana 227., stav 2. i 3. ovog zakona,
d) preina~iti prvostepenu presudu pod uslovima propisanim odredbama ~lana
229. ovog zakona.
Imaju}i prednje u vidu, jasno je da drugostepeni sud, odlu~uju}i o àlbi protiv presude prvostepenog suda, moè da donosi odluke meritorne prirode i
odluke procesne prirode. Odluke o àlbi procesne prirode se donose u vidu
rje{enja, a odluke o àlbi meritorne prirode se donose u vidu presude ili pak
rje{enja.
Tako }e drugostepeni sud:

rje{enjem odbaciti àlbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu
(~lan 225. ovog Zakona),

presudom odbiti àlbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu
(~lan 226. ovog Zakona),

rje{enjem ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom
sudu na ponovno su|enje (~lan 227., stav 1. i 3. ovog zakona),

rje{enjem ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tu`bu (~lan 227., stav
2. i 3. ovog zakona),
presudom preina~iti prvostepenu presudu (~lan 229., ovog zakona).
Ukoliko je protiv jedne presude izjavljeno vi{e àlbi, drugostepeni sud }e o

tim àlbama odlu~iti jednom presudom.
394
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odlu~uju}i kao u ta~kama od 1. do 5. ovog ~lana, drugostepeni sud nije vezan

za kona~an prijedlog àlitelja u pogledu odluke o àlbi. Drugim rije~ima, mada
àlitelj predlaè ukidanje prvostepene presude, drugostepeni sud moè
potvrditi ili pak preina~iti prvostepenu presudu, ili obrnuto.
10
U prilog prednjem se izja{njava i sudska praksa:
Konstatacija da je neka presuda u odnosu na odre|enu stranku ili

odre|eni dio zahtjeva neizmijenjena, jer je stranka koja za to ima pravni
interes nije pobijala, unosi se u obrazloènje, a ne u izreku presude.
Iz obrazloènja:
Valjalo je ukinuti i konstataciju drugostupanjskog suda iz izreke presude
tog suda da presuda u odnosu na tuènika pod 2) ostaje neizmijenjena.
Treba napomenuti da i ina~e nema osnove da se ovakve konstatacije
unose u izreku odluke àlbenog suda.
Sadràj odluke drugostupanjskog suda propisan je ~lankom 366. ZPP-a pa
u skladu sa tim propisom valja sastavljati izreku. (Vrhovni sud Hrvatske,
Rev. 250/92 od 15.4.1992.)
Konstatacija u izreci drugostepene sudske odluke, da u delu u kojem nije
pobijana àlbom prvostepena presuda ostaje neizmijenjena, nema zna~aj
sudske odluke, pa joj stoga nije mesto u izreci. (Savezni sud, Gzs-27/94)
Sud nije ovla{ten odbaciti nepotpunu àlbu kad je àlitelja dopisom, a ne
rje{enjem, pozvao da je u odre|enom roku dopuni. (Vrhovni sud R. Hrvatske
br. Rev. 1360/98 od 18.4.2001. godine. Informator 5052-5053. 7. i 10.8.2002.)
^lan 225.
Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu àlbu odbaci}e drugostepeni
sud rje{enjem, ako to nije u~inio prvostepeni sud.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 225. novog parni~nog procesnog zakonodavstva

otjelotvorenog u ZPP-u RS i ZPP-u FBiH nam u odnosu na odredbe ~lana 367.
ranijeg ZPP-a RS i odredbe ~lana 349. ranijeg ZPP-a FBiH ne donose ni{ta novo.
Odredbom ~lana 205. i 206. Zakona o parni~nom postupku (u daljem tekstu

ZPP) te odredbama ~lana 213., stav 2. i 3. ovog zakona je propisano kada se
àlba smatra neblagovremenom, nepotpunom i nedozvoljenom.
Mada je odredbom ~lana 213., stav 1. ovog zakona propisano da }e neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu àlbu odbaciti rje{enjem prvostepeni sud
bez odràvanja ro~i{ta, odredbom ~lana 225. ovog zakona je tako|e propisano
da }e neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu àlbu odbaciti drugoste peni sud rje{enjem, ako to nije u~inio prvostepeni sud.
Iz prednjeg jasno proizilazi da na blagovremenost, potpunost i dozvoljenost

àlbe paze i prvostepeni sud i drugostepeni sud po slu`benoj du`nosti.
395
Ova zakonska rje{enja nalaze upori{te u odredbama iz kojih proizilazi:

da je po isteku roka za àlbu propisanog odredbama ~lana 203. ovog
zakona stranka prekludirana u svom pravu na àlbu protiv prvostepene

presude i presuda u smislu odredaba ~lana 196. ovog zakona postaje pravosna`na, pa je vi{e i nije mogu}e ispitati po àlbi,
da àlbu protiv prvostepene presude mogu izjaviti samo ovla{tena lica
(~lan 203. ovog zakona),

da sud nije ovla{ten ispitati prvostepenu presudu povodom nepotpune
àlbe obzirom na zakonsku obavezu àlitelja da u postupku koji po~iva

na raspravnom na~elu navede sve elemente àlbe u smislu ~lana 205., a
u vezi sa ~lanom 206. ovog zakona.
Ukoliko prvostepeni sud odbaci àlbu u smislu odredaba ~lana 213., stav 1.
ZPP-a, protiv tog rje{enja je dozvoljena àlba, a ukoliko drugostepeni sud
odbaci àlbu u smislu odredaba ~lana 225. ZPP-a protiv tog rje{enja je dozvoljena revizija.
Iz prakse sudova:
Sud nije ovla{ten odbaciti nepotpunu àlbu kad je àlitelja dopisom, a

ne rje{enjem, pozvao da je u odre|enom roku dopuni.
Iz obrazloènja:
Presudom suda prvog stupnja prihva}en je tu`beni zahtjev tuìteljice, te
je presu|eno da joj je tuènik duàn isplatiti 391.141,32 kn sa zakonskom
zateznom kamatom kao i nadoknaditi joj parni~ni tro{ak u iznosu od 36.957,00
kn.
Odlu~uju}i o àlbi tuènika protiv presude suda prvog stupnja @upanijski sud u O. àlbu je odbacio kao nepotpunu.
Protiv pravomo}nog rje{enja suda drugog stupnja reviziju je izjavio
tuènik zbog bitne povrede odredaba parni~nog postupka. Predlaè ukidanje
pobijanog rje{enja, te da se predmet vrati na ponovni postupak.
Revizija je osnovana.
Tuènik je protiv presude suda prvog stupnja pravovremeno izjavio àlbu
koja nije bila potpisana, pa se takva àlba smatra nepotpunom (~l. 351. st. 1.
Zakona o parni~nom postupku - Nar. nov., br. 53/91, 91/92 i 112/99 - u nastavku teksta: ZPP). Sud prvog stupnja dopisom je pozvao tuènika da u roku
osam dana àlbu potpi{e, jer }e u protivnom àlbu odbaciti kao nepotpunu.
Tuènik je dostavio tri primjerka potpisane àlbe, ali nakon proteka roka
od osam dana, koji mu je dao sud prvog stupnja i ba{ 20. studenoga 1997.
Drugostupanjski je sud pak svojim rje{enjem od 22. sije~nja 1998. odbacio
àlbu kao nepotpunu.
Prema odredbi ~l. 351. st. 1. ZPP-a, prvostupanjski sud je rje{enjem protiv kojeg nije dopu{tena àlba, trebao pozvati tuènika da dopuni àlbu.
Kako tako nije postupljeno, ve} je tuènik pozvan dopisom na dopunu
àlbe, u~injena je bitna povreda odredaba parni~nog postupka iz ~l. 354. st.
1. ZPP-a kad drugostupanjski sud pored te povrede àlbu odbacuje kao nepotpunu, a zbog koje se bitne povrede revizija moè izjaviti. (~l. 385. st. 1. t.
2. ZPP-a). Vrhovni sud Republike Hrvatske,, br. Rev. 1360/98 od 18.4.2001.
Informator, broj 5052-5053. 7. i 10.8.2002.
396
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

227
^lan 226.
Drugostepeni sud }e presudom odbiti àlbu kao neosnovanu i potvrditi
prvostepenu presudu kad na|e da ne postoje razlozi zbog kojih se pre suda pobija, a ni razlozi na koje pazi po slu`benoj du`nosti.
1

~lana 368. ranijeg ZPP-a RS i 350. ranijeg ZPP-a FBiH, uz napomenu da novim
odredbama nisu izmijenjene ranije odredbe.
Radi lak{eg razumijevanja odredaba ovoga ~lana potrebno je podsjetiti se, da

drugostepeni sud povodom àlbe, u smislu odredaba ~lana 221. Zakona o
parni~nom postupku (u daljem tekstu ZPP), ispituje prvostepenu presudu u
dijelu koji se pobija àlbom, a u okviru razloga àlbe istaknutih u smislu
odredaba ~lana 208. ZPP-a, paze}i po slu`benoj du`nosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parni~nog postupka koje se odnose na
strana~ku sposobnost i zastupanje.
Ako na|e da ne postoje razlozi na koje se u àlbi ukazuje, kao niti razlozi
na koje drugostepeni sud pazi po slu`benoj du`nosti, taj sud }e odbiti àlbu
i potvrditi prvostepenu presudu.
Obzirom da drugostepeni sud ispituje zakonitost i pravilnost prvostepene presude u smislu odredaba ~lana 221. ZPP-a samo u dijelu koji se pobija àlbom,
to }e isti, u smislu odredaba ~lana 226. ovog zakona, odlu~iti samo u pogledu pobijanog dijela (ukoliko se prvostepena presuda ne pobija u cjelini).
U nepobijanom dijelu (ako se prvostepena presuda ne pobija u cjelini) prvostepena presuda je uvijek neizmijenjena, ali se izrekom drugostepene presude
smatra samo odluka o àlbi u pogledu pobijanog dijela, a ne i neizmijenjeni
dio prvostepene presude.
Iz sudske prakse:
Konstatacija u izreci drugostepene sudske odluke, da u delu u kojem

nije pobijana àlbom prvostepena presuda ostaje neizmijenjena, nema zna~aj
sudske odluke, pa joj stoga nije mesto u izreci. (Savezni sud, Gzs-27/94)
^lan 227.
Drugostepeni sud }e u sjednici vije}a ili na osnovu odràne rasprave
rje{enjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti istom prvoste penom sudu radi odràvanja nove glavne rasprave, ako utvrdi da pos toji jedan od sljede}ih razloga iznesenih u àlbi:
1) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na
osnovu priznanja ili presudu na osnovu odricanja,
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a naro~ito propu{tanjem dostavljanja nije data mogu}nost da raspravlja pred sudom,
397
3)
4)
a to je postupanje bilo od uticaja na dono{enje zakonite i pravilne

presude,
ako je sud donio presudu bez glavne rasprave,
ako je presudu donio sudija koji se po zakonu mora izuzeti.
Ako drugostepeni sud utvrdi da je u postupku pred prvostepenim sudom

odlu~eno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadlenosti ili o zahtjevu o kome
ve} te~e parnica ili o kome je ve} prije pravosna`no presu|eno ili koga
se tuìlac odrekao ili o kome je ve} zaklju~eno sudsko poravnanje,
ukinu}e prvostepenu presudu i odbaciti tu`bu.
Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tuìlac
ili tuèni u~estvovalo lice koje ne moè biti stranka u postupku, ili ako
stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovla{teno lice, ili ako parni~no
nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski
zastupnik, odnosno punomo}nik stranke nije imao potrebna ovla{tenja za
vo|enje parnice, odnosno vr{enje pojedinih radnji u postupku, ukoliko
vo|enje parnice, odnosno vr{enje pojedinih radnji u postupku nije bilo
naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinu}e prvostepenu
presudu i vratiti predmet nadle`nom prvostepenom sudu ili }e ukinuti
prvostepenu presudu i odbaciti tu`bu.
Kada drugostepeni sud ukine presudu prvostepenog suda i vrati predmet istom sudu na ponovno su|enje, moè narediti da se nova glavna
rasprava odrì pred drugim sudijom.
U obrazloènju rje{enja kojim se prvostepena presuda ukida treba navesti
koje su odredbe parni~nog postupka povrije|ene i u ~emu se povrede
sastoje.
1

~lana 369. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 351. ranijeg ZPP-a FBiH, te s
obzirom na pravnu koncepciju novog parni~nog procesnog zakonodavstva
donose odre|ene novine.
Uz stav 1. Za razliku od ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstava koje je

propisivalo bitne povrede odredaba parni~nog postupka dijele}i ih na relativno
bitne (kada sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog
zakona, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na dono{enje zakonite i pravilne
presude) i apsolutno bitne (trinaest taksativno navedenih bitnih povreda odredaba parni~nog postupka na koje je sud pazio po slu`benoj du`nosti i koje
su kao takve ukazivale da postoji povreda postupka), a {to je sve u svemu
vodilo velikom broju ukidanja prvostepenih presuda (od strane drugostepenog
suda zbog bitnih povreda odredaba parni~nog postupka) obzirom da nije bilo
mogu}nosti otklanjanja relativno bitnih povreda, a apsolutno bitne povrede su
vodile neprikosnoveno ukidanju prvostepenih odluka, moè se slobodno re}i
da je odredbom ~lana 227. Zakona o parni~nom postupku (u daljem tekstu
ZPP) zakonodavac broj ukinutih odluka, zbog povreda odredaba parni~nog
postupka, redukovao na najmanju mogu}u mjeru.
398
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Tako je stavom 1. ovoga ~lana propisano da }e drugostepeni sud, u sjednici

vije}a ili na osnovu odràne rasprave, rje{enjem ukinuti prvostepenu presudu
i predmet vratiti istom prvostepenom sudu radi odràvanja nove glavne
rasprave ako utvrdi da postoji jedan od sljede}ih razloga iznesenih u àlbi:
ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu
priznanja ili presudu na osnovu odricanja,

ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a naro~ito propu{tanjem do
stavljanja nije data mogu}nost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na dono{enje zakonite i pravilne presude,
ako je sud donio presudu bez glavne rasprave,
ako je presudu donio sudija koji se po zakonu mora izuzeti.
Drugim rije~ima, ako se na ove povrede odredaba parni~nog postupka (nabrojane u stavu 1. ~lana 227. u ta~kama od 1. do 4. ovog zakona) ne ukazuje
u àlbi, drugostepeni sud ne}e mo}i ukinuti odluku prvostepenog suda zbog
ovih povreda odredaba parni~nog postupka bez obzira {to one mo`da postoje, jer na njih ne pazi po slu`benoj du`nosti. Ali je isto tako i ~injenica, da
ukoliko se na iste ukaè u àlbi, pa drugostepeni sud na|e da one postoje,
ne}e ih mo}i otkloniti u postupku pred drugostepenim sudom, pa ni na
raspravi pred drugostepenim sudom, ve} }e zbog istih morati ukinuti odluku
prvostepenog suda i predmet vratiti na ponovno su|enje.
Uz stav 2. Prema odredbama ~lana 227. stav 2. ovog Zakona, ako drugoste peni sud utvrdi da je u postupku pred prvostepenim sudom odlu~eno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadle`nosti ili o zahtjevu o kome ve} te~e parnica
ili o kome je ve} prije pravosna`no presu|eno ili koga se tuìlac odrekao ili
o kome je ve} zaklju~eno sudsko poravnanje, ukinu}e prvostepenu presudu i
odbaciti tu`bu.
Vezuju}i odredbu ~lana 227. stav 2. ovog zakona sa odredbom ~lana 221.
istog zakona mogao bi se izvu}i zaklju~ak da na povrede odredaba
parni~nog postupka iz ~lana 227. stav 2. ZPP-a drugostepeni sud ne pazi
po slu`benoj du`nosti, ali je ~injenica da stavom 2. odredba ~lana 227. ZPPa, za razliku od stava 1. istog ~lana ovog zakona, nije propisano da na ove
povrede odredaba parni~nog postupka drugostepeni sud pazi ako se na njih
ukaè u àlbi.
Polaze}i od op{teg pravila, ne bis in idem (da se o istoj stvari ne moè

suditi dva puta), a u ~emu i jeste smisao odredaba ~lana 227. stav 2. ZPP-a,
onda bi slu`bena postupanja drugostepenog suda radi otklanjanja povreda
odredaba parni~nog postupka propisanih odredbama ~lana 227. stav 2. bila
opravdana, tim prije {to se radi o povredama odredaba parni~nog postupka
na koje prvostepeni sud pazi po slu`benoj du`nosti u toku cijelog postupka
(~lan 16., ~lan 60., ~lan 93. i ~lan 196. ovog zakona).
Uz stav 3. Za razliku od stava 2. odredaba ~lana 227. ZPP-a, koji stvara

odre|ene dileme, ~injenica je da se stavom 3. odredaba ~lana 227. ZPP-a
propisuju povrede na koje drugostepeni sud bez sumnje pazi po slu`benoj
du`nosti, a iste se ti~u strana~ke sposobnosti i zastupanja.
399
Kako drugostepeni sud na ove povrede odredaba parni~nog postupka (~lan

227. stav 3. ZPP-a) pazi po slu`benoj du`nosti, to }e isti, zavisno od
mogu}nosti otklanjanja ovih nedostataka pred prvostepenim sudom, ukinuti
prvostepenu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak ili pak ukinuti
prvostepenu presudu i odbaciti tu`bu.
9
Drugostepeni sud }e uvijek ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet na

ponovno su|enje ukoliko postoji mogu}nost da se povrede odredaba parni~nog
postupka koje se ti~u strana~ke sposobnosti i zastupanja otklone pred prvostepenim sudom, a ukoliko pak ne postoji mogu}nost otklanjanja ovih povreda
odredaba parni~nog postupka drugostepeni sud }e ukinuti prvostepenu presudu i tu`bu odbaciti.
10
Uz stav 4. Stavom 4. odredbe ~lana 227. ZPP-a je propisano da kada drugostepeni sud ukine presudu prvostepenog suda i vrati predmet istom sudu
na ponovno su|enje moè narediti da se nova glavna rasprava odrì pred
drugim sudijom.
11
Mada zakonom nije propisano kada }e drugostepeni sud odlu~iti da se nova

glavna rasprava odrì pred drugim sudjiom, moglo bi se prihvatiti da }e to
biti slu~ajevi kada je sudija prvostepenog suda nepravilno ocijenio izvedene
dokaze, kada nije postupio po uputama drugostepenog suda iz ranijih ukidnih rje{enja, ili kada postoje razlozi za izuze}e sudije.
12
Uz stav 5. Svakako, kako bi prvostepeni sud mogao otkloniti povrede postupka na koje mu se ukazuje u ukinutoj odluci drugostepenog suda, drugostepeni sud }e biti duàn navesti koje odredbe parni~nog postupka su
povrije|ene i u ~emu se povreda sastoji.
^lan 228.
Prvostepeni sud je duàn, odmah po prijemu rje{enja drugostepenog
suda, da odredi pripremno ro~i{te ili ro~i{te za glavnu raspravu, koje
}e se odràti najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema rje{enja
drugostepenog suda, te da izvede sve parni~ne radnje i da raspravi
sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom
rje{enju.

~lana 371. i ~lana 377. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 353. i ~lana 359.
ranijeg ZPP-a FBiH. Novim odredbama ~lana 228. ZPP-a su modifikovane ranije odredbe shodno novom pravnog konceptu parni~nog procesnog zakonodavstva.
Polaze}i od potrebe da se postupak pred sudom u~ini brìm i efikasnijim,

zakonodavac je propisao rok u kojem prvostepeni sud, po prijemu ukidnog
rje{enja drugostepenog suda, treba da odredi i odrì pripremno ro~i{te odnosno ro~i{te za glavnu raspravu.
400
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odre|uju}i ovaj rok, zakonodavac propisuje da je prvostepeni sud duàn

odmah, po prijemu ukidnog rje{enja drugosepenog suda, da odredi pripremno ro~i{te, odnosno ro~i{te za glavnu raspravu, te da isto odrì najkasnije u
roku od 30 dana od dana prijema rje{enja od drugostepenog suda.
Istom odredbom je propisana i obaveza prvostepenog suda da izvede sve

parni~ne radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja je ukazao drugostepeni sud u svom rje{enju.
To zna~i da }e prvostepeni sud biti u obavezi da postupi po uputama drugostepenog suda (da izvede sve parni~ne radnje i raspravi sva sporna pitanja na koja je ukazao drugostepeni sud) ne upu{taju}i se u ocjenu cjelishodnosti takvih uputa drugostepenog suda, bez obzira koliko bio uvjeren u
ispravnost svojih zaklju~aka o suvi{nosti izvo|enja radnji i raspravljanja
spornih pitanja na koje je ukazao drugostepeni sud. Naprotiv, duàn je da
brzo i efikasno sprovede sve parni~ne radnje i raspravi sva sporna pitanja na
koja je ukazao drugostepeni sud.
Ukoliko prvostepeni sud ne bi postupio po uputama drugostepenog suda i

sproveo sve parni~ne radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja mu je
ukazano u ukidnom rje{enju drugostepenog suda, isti bi dao mogu}nost drugostepenom sudu da ponovo ukine odluku prvostepenog suda.
No, bez obzira na obavezu prvostepenog suda da sprovede sve parni~ne radnje i razjasni sva sporna pitanja na koja mu je ukazao drugostepeni sud, isti
nije vezan pravnim shvatanjima drugostepenog suda.
Ali provo|enjem svih parni~nih radnji i raspravljanjem svih spornih pitanja

u ponovnom postupku prvostepeni sud daje mogu}nost da se odluka prvostepenog suda, ukoliko ponovo bude napadnuta àlbom, preina~i (pod uslovom
da se drugostepeni sud ne saglasi sa pravnim stavom prvostepenog suda).
Propisuju}i da je prvostepeni sud duàn, odmah po prijemu rje{enja drugostepenog suda, da odredi pripremno ro~i{te ili ro~i{te za glavnu raspravu, zakonodavac je imao u vidu odre|ene faze postupka u kojima se predmet nalazi,
a ne mogu}nosti i slobodu prvostepenog suda da sam cijeni da li }e zakazati pripremno ro~i{te ili ro~i{te za glavnu raspravu.
10
Ovo je potrebno napomenuti jer se u praksi prvostepenih sudova, ve} na

samom po~etku primjene novog Zakona o parni~nom postupku, znalo desiti
da prvostepeni sudovi, zbog nedovoljnog poznavanja novog Zakona o
parni~nom postupku, nakon odrànog ro~i{ta za glavnu raspravu, zakaù
ponovno pripremno ro~i{te, {to zakon o parni~nom postupku ni u kom slu~aju
niti predvi|a niti propisuje.
11
U prilog prednjem se izja{njava i sudska praksa kako slijedi:
Pravni stav izraèn u ukidnom rje{enju àlbenog suda ne veè ni prvostepeni sud, a ni àlbeni kad u nastavku postupka pravomo}no odlu~uje u istom sporu.
401
Iz obrazloènja:
Revidentov prigovor bitne povrede odredaba parni~nog postupka svodi
se na tvrdnju da je u pobijanoj presudi drugostepeni sud zauzeo stanovi{te
suprotno od onoga izraènoga u njegovom ukidnom rje{enju koje je u ovom
predmetu donio 7. svibnja 1971. Ovaj revizijski sud ne nalazi bilo kakve
suprotnosti izme|u dviju navedenih odluka drugostepenog suda, ali kad bi
one i postojale, ne bi se uop}e radilo o povredi, a pogotovo ne o bitnoj
povredi odredaba parni~nog postupka.
Pravni stav izraèn u ukidnom rje{enju àlbenog suda ne veè, naime,
ni prvostepeni sud (argumentum a contrario iz ~l. 371. st. 1. ZPP-a), a kamoli
taj isti àlbeni sud. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 2443/82 od 26.5.1983.)
Nakon ukidanja njegove presude prvostepeni sud je duàn izvesti sve
parni~ne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud, ali nije vezan za pravno shva}anje vi{eg suda izraèno u ukidnom
rje{enju. (Vrhovni sud Hrvatske, II Rev. 18/83 od 31.3.1983.)
Prvostepeni sud nije obavezan da prihvati pravni stav i mi{ljenje vi{eg
suda, ali je obavezan da postupi po konkretnim primjedbama istog.
Prvostepeni sud je duàn da izvede sve parni~ne radnje i raspravi sva sporna
pitanja na koja ukazuju vi{i sudovi u smislu ~l. 377. i 399. ZPP-a. (Okru`ni
sud u Kraljevu, G`-957/89 od 14.9.1989.)
^lan 229.
Drugostepeni sud }e, u sjednici vije}a ili na osnovu odràne rasprave,
presudom preina~iti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od
sljede}ih razloga iznesenih u àlbi:
1) ako je utvrdio da postoji povreda odredaba parni~nog postupka, osim
u slu~ajevima iz ~lana 227. ovog zakona;
2) ako je u sjednici vije}a druga~ijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza ve} izvedenih pred prvostepenim sudom utvrdio
druk~ije ~injeni~no stanje nego {to je ono u prvostepenoj presudi;
3) ako je poslije odràne rasprave, na osnovu novih dokaza ili
ponovnog izvo|enja ve} izvedenih dokaza, utvrdio druk~ije ~injeni~no
stanje nego {to je ono u prvostepenoj presudi;
4) ako smatra da je ~injeni~no stanje u prvostepenoj presudi pravilno
utvr|eno, ali da je prvostepeni sud pogre{no primijenio materijalno
pravo;
5) ako je utvrdio da je prvostepenom presudom prekora~en tu`beni
zahtjev.
1
Uop{teno: Odredbom ~lana 229. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je izmijenjena odredba ~lana 373. ranijeg ZPP-a RS i odredba ~lana 355. ranijeg ZPP-a FBiH.
Novi pravni koncept na kojem je utemeljeno novo parni~no procesno zakonodavstvo, a koji podrazumijeva prije svega brz i efikasan postupak, donio je
i izmjene, u odnosu na dosada{nji Zakon o parni~nom postupku, u pogledu
402
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ovla{tenja drugostepenog suda, da povodom àlbe preina~i odluku prvoste penog suda. Zahvaljuju}i ~injenici da je svrha novog pravnog koncepta
vaè}eg Zakona o parni~nom postupku (u daljem tekstu ZPP) brz i efikasan
postupak, to su i ovla{tenje drugostepenog suda u pogledu preina~enja odluka prvostepenog suda ve}a i obimnija u odnosu na dosada{nje postupke.
3
Tako je, propisuju}i mogu}nost u ta~kama od 1. do 5. ovoga ~lana u kojima

drugostepeni sud moè preina~iti odluku prvostepenog suda, prvi put predvi|ena mogu}nost preina~enja odluke prvostepenog suda, svakako pod
odre|enim uslovima, zbog povrede odredaba parni~nog postupka (ta~ka 1.
ovog ~lana).
Ta~kom 3. ovog ~lana je fakti~ki isklju~ena mogu}nost ukidanja odluka prvostepenog suda zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja, pa i
onda kad na to ukazuju nove ~injenice i novi dokazi.
Ta~kom 5. ovog ~lana je propisana obaveza drugostepenog suda da u slu~aju

prekora~enja tu`benog zahtjeva od strane prvostepenog suda drugostepeni sud
preina~i odluku prvostepenog suda, svakako ako se na to ukazuje u àlbi.
Propisuju}i u ta~ki 1. ovog ~lana da }e drugostepeni sud u sjednici vije}a ili

na osnovu odràne rasprave presudom preina~iti prvostepenu presudu ako
utvrdi, u okviru àlbenih razloga, da postoji povreda odredaba parni~nog postupka, osim u slu~ajevima iz ~lana 227. ovog zakona, zakonodavac je imao
u vidu povredu odredaba parni~nog postupka propisanu odredbama ~lana 209.
ovog zakona, izuzimaju}i povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lana 227.
istog zakona.
Drugim rije~ima, ukoliko se àlbom osnovano ukazuje na povrede odredaba
parni~nog postupka propisane ~lanom 209. ovog zakona, uvijek postoji
mogu}nost preina~enja odluke prvostepenog suda iz tih razloga (da li u sjednici vije}a ili na osnovu odràne rasprave u smislu odredaba ~lana 217. ovog
zakona) izuzimaju}i povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lana 227. ovog
zakona, obzirom da njihovo postojanje (povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lana 227. ovog zakona) vodi uvijek ukidanju odluke prvostepenog suda
(vidi komentar ~lana 227. ovog zakona).
Ta~kom 2. ovog ~lana je propisano da }e drugostepeni sud preina~iti odluku

prvostepenog suda ako u sjednici vije}a druk~ijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza (ve} izvedenih pred prvostepenim sudom) utvrdi druk~ije
~injeni~no stanje nego {to je ono u prvostepenoj presudi. To zna~i da je
ta~kom 2. ovog ~lana propisano ovla{tenje drugostepenog suda da preina~i
prvostepenu presudu ako na|e da je prvostepeni sud pogre{no ocijenio ove
dokaze, pa je zato donio nepravilnu odluku. Uslov za primjenu ove odredbe
je da prvostepeni sud nije neposredno izvodio niti jedan drugi dokaz sem
~itanje isprava i zapisnika.
Kako u ovom slu~aju prvostepeni sud nije neposredno izvodio dokaze ve} je
svoj zaklju~ak o istinitosti i neistinitosti spornih ~injenica gradio logi~kim
403
zaklju~ivanjem, a ne neposrednim opaànjem, u istoj situaciji je i drugostepeni sud, pa po{to se njegov zaklju~ak (o istinitosti ili neistinitosti nekih
~injenica) moè razlikovati od zaklju~ka prvostepenog suda, na istom
~injeni~nom i dokaznom materijalu, to je dato ovla{tenje drugostepenom sudu
da preina~i odluku prvostepenog suda ako na|e da je zaklju~ak prvostepenog
suda nepravilan.
8
Ta~kom 3. ovog ~lana, kao {to je to ve} re~eno, ukazuje se na nemogu}nost

ukidanja odluka prvostepenog suda zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog
~injeni~nog stanja, pa i onda kad na to ukazuju nove ~injenice i novi dokazi.
Ovo stoga {to je odredbom ~lana 217. stav 2. ZPP-a propisano da }e drugostepeni sud zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvr|ivanja ~injeni~nog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove
~injenice ili izvesti nove dokaze, ili ponovo izvesti ve} izvedene dokaze, pa
ako, u smislu ~lana 229. ta~ka 3. ovog zakona, na|e druk~ije ~injeni~no stanje
nego {to je ono u prvostepenoj presudi, preina~i}e prvostepenu presudu.
Ta~kom 4. ovog ~lana je propisana situacija kada prvostepeni sud na potpuno

i pravilno utvr|eno ~injeni~no stanje pogre{no primijeni materijalno pravo,
odnosno izvu~e pogre{an pravni zaklju~ak. To }e biti slu~aj kada nije primijenio odre|enu normu materijalnog prava, ili je normu materijalnog prava
nepravilno primjenio. Obzirom da drugostepeni sud pazi po slu`benoj du`nosti
na pravilnu primjenu materijalnog prava, tim prije je isti ovla{ten preina~iti
prvostepenu presudu u smislu odredaba ~lana 229. ta~ka 4. ovog zakona.
10
Ukoliko se u àlbi ukaè da je prvostepeni sud presudom prekora~io tu`beni

zahtjev, ta~kom 5. odredaba ~lana 229. ZPP-a je data mogu}nost drugostepenom sudu da u tom slu~aju preina~i odluku prvostepenog suda svode}i je
u granice tu`benog zaahtjeva. Zna~i, drugostepeni sud vi{e ne moè zbog
prekora~enja tu`benog zahtjeva u~injenog presudom prvostepenog suda ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti na ponovno su|enje, {to je bio u
mogu}nosti po dosada{njem ZPP-u.
^lan 230.
Drugostepeni sud ne moè da preina~i presudu na {tetu stranke koja se
àlila ako je samo ona izjavila àlbu.
Uop{teno: Odredbe ~lana 230. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH u potpunosti po svom

sadràju odgovaraju odredbama ~lana 374. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana
356. ranijeg ZPP-a FBiH.
Zabrana reformatio in peius je poznata i ranijem parni~nom procesnom

zakonodavstvu.
Ona postoji, kako to prizilazi iz ove odredbe, samo ako jedna stranka izjavi
àlbu, a ako su se àlile obje stranke, pobijaju}i prvostepenu presudu u cjelini ova zabrana ne postoji.
404
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Zabrana preina~enja prvostepene presude na {tetu stranke koja se jedina àlila

protiv iste nalazi svoje upori{te u ~injenici da je protivna stranka zadovoljna
presudom i da je npr. tuèni, u dosu|uju}em dijelu, pristao da izvr{i
odre|enu radnju ili pak da se uzdrì od odre|ene radnje, odnosno da kao
tuèni neko pravo prizna tuìtelju, tako da je u tom dijelu presuda postala
pravosna`na i vi{e se ne moè pobijati àlbom, pa ni drugostepeni sud ne
moè povodom àlbe tuìtelja preina~iti prvostepenu presudu, kojom je djelimi~no usvojen zahtjev, i odbiti zahtjev tuìtelja u cjelini, makar smatrao da
je presuda nepravilna.
U istoj situaciji je i tuèni kada kao jedini àlitelj izjavi àlbu protiv
dosu|uju}eg dijela prvostepene presude, jer i tada drugostepeni sud ne moè
na njegovu {tetu preina~iti prvostepenu presudu tako {to }e ga obavezati i
na ono zbog ~ega je prvostepenom presudom tuìtelj odbijen.
Kao {to to proizilazi iz predmetne odredbe, drugostepeni sud ne}e mo}i

preina~iti prvostepenu presudu na {tetu stranke koja se àlila, ali to ne zna~i
da ne}e mo}i taj dio presude ukinuti (i vratiti predmet na ponovni postupak) ili pak potvrditi.
^lan 231.
U obrazloènju presude odnosno rje{enja drugostepeni sud }e ocijeniti
àlbene navode koji su od odlu~nog zna~aja.
Uop{teno: Ova odredba ~lana 231. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovara odredbi
~lana 375. ZPP-a RS i 357. ZPP-a FBiH. U su{tini propisuju isto, ali su, zahvaljuju}i novom pravnom konceptu Zakona o parni~nom postupku, razli~ite
u redakcijskom smislu.
Odredbom ~lana 191. ovog zakona je propisano da pismeno izra|ena presuda mora da ima uvod, izreku, obrazloènje i pouku o pravnom lijeku.
Ova odredba se odnosi i na presudu drugostepenog suda odnosno rje{enje

drugostepenog suda, sa odstupanjem u odnosu na pouku o pravnom lijeku.
Shodno odredbama ~lana 224. ovog zakona, a kojima je propisano koje odluke
mora i moè (povodom àlbe protiv prvostepene presude) da donese drugostepeni sud, jasno je da izreka drugostepene presude odnosno rje{enja treba
da sadrì odluku kojom se pobijana presuda potvr|uje, preina~uje ili ukida.
Kada }e drugostepeni sud donijeti jednu od odluka iz ~lana 224. ovog zakona,
propisano je odredbama ~lana 225-229. ovog zakona.
Obrazloènje drugostepene presude odnosno rje{enja treba da sadrì razloge

zbog kojih je drugostepeni sud potvrdio prvostepenu presudu ili pak ukinuo
ili preina~io. Drugim rije~ima, obrazloènje drugostepene presude, odnosno
rje{enja treba da sadrì odgovor na razloge àlbe, tako da se vidi koje àlbene
razloge je taj sud usvojio, a koje nije i zbog ~ega. Kako postoji mogu}nost
405
isticanja u àlbi razloga koji nisu bitni sa aspekta predmeta spora, to dru gostepeni sud ima obavezu da ocijeni samo àlbene navode, odnosno razloge
koji su bitni, odlu~ni s aspekta predmeta spora.
6
Ako drugostepeni sud presudom (~lan 226. ovog zakona) potvrdi presudu
prvostepenog suda, onda }e u obrazloènju svoje odluke dati razloge za{to
nije prihvatio kao osnovane àlbene navode odnosno razloge. Pri tome treba
ista}i da je dovoljno da se drugostepeni sud pozove na razloge prvostepene
presude kako ih ne bi ponavljao u drugostepenoj presudi.
Ako je pak drugostepeni sud ukinuo rje{enjem (~lan 227. ovog zakona) presudu prvostepenog suda, onda mora da navede razloge zbog kojih je moralo
do}i do njenog ukidanja. Ti nedostaci i propusti zbog kojih se mora ukinuti
presuda prvostepenog suda su navedeni u ~lanu 227. ovog zakona.
Navode}i povrede postupka zbog kojih je drugostepeni sud morao ukinuti
presudu prvostepenog suda, treba u razlozima drugostepenog rje{enja navesti
konkretnu odredbu parni~nog postupka koja je povrije|ena i na koji na~in je
ista povrije|ena, te na koji na~in je mogu}e otkloniti ovu povredu postupka.
Ako drugostepeni sud presudom (~lan 229. ovog zakona) preina~i presudu
prvostepenog suda iz razloga propisanih odredbama ~lana 229. ovog zakona,
onda }e morati da navede razloge zbog kojih je odlu~io da preina~i prvostepenu presudu. Ukoliko je to u~inio zbog druk~ijeg (novog) ~injeni~nog stanja, mora}e da iznese to druk~ije (novo ~injeni~no stanje), a ukoliko je pak
preina~ena prvostepena presuda zbog pogre{ne primjene materijalnog prava
drugostepeni sud }e biti obavezan da navede norme materijalnog prava koje
je primijenio i na osnovu koje se odlu~io preina~iti prvostepenu presudu.
Isti slu~aj je i kada se prvostepena presuda preina~ava zbog povrede postupka iz ~lana 209. ovog zakona (pri ~emu su izuzete povrede postupka iz ~lana
227. ovog zakona), a {to podrazumijeva da }e drugostepeni sud biti u obavezi
da navede povredu odredaba parni~nog postupka koja je povrije|ena i razloge
na koji na~in je ista otklonjena.
^lan 232.
Drugostepeni sud dostavi}e svoju odluku strankama i drugim zainteresovanim licima, kao i sudu prvog stepena.

~lana 376. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 358. ranijeg ZPP-a FBiH. Pri
tome valja ista}i da donose i odre|ene izmjene, na {to ukazuje komentar ~lana
232. ZPP-a.
Jedna od odredaba ovog zakona kojim se na eklatantan na~in ukazuje na

potrebu novog parni~nog procesnog zakonodavstva, da postupak u~ini {to
brìm i efikasnijim, jeste upravo ova odredba.
406
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Prema ranijim zakonskim rje{enjima drugostepeni sud bi kompletan spis sa

svojom odlukom u dovoljnom broju primjeraka, za sud, stranke i zainteresovana lica, dostavljao sudu prvog stepena, koji bi odluku drugostepenog suda
dalje, prema odredbama o dostavljanju, dostavio strankama i drugim zainteresovanim licima.
No, prema ovoj odredbi drugostepeni sud ima obavezu da dostavi svoju
odluku strankama, drugim zainteresovanim licima, kao i sudu prvog ste pena .
Mada se u ovoj odredbi nigdje ne pominje obaveza drugostepenog suda

da prvostepenom sudu vrati spis tog suda, kada se imaju u vidu odredbe
~lana 243-245. ovog zakona, onda je jasno da }e drugostepeni sud dostavljanjem svoje odluke sudu prvog stepena istom dostaviti i prvostepeni
spis.
Odluke drugostepenog suda dostavljaju se strankama i drugim zainteresovanim licima, kao i sudu prvog stepena (sa spisom tog suda), prema pravilima
o dostavljanju propisanim odredbama ovog zakona.
2. @alba protiv rje{enja
^lan 233.
Protiv rje{enja prvostepenog suda dozvoljena je àlba ako u ovom zakonu
nije odre|eno da àlba nije dozvoljena.
Ako ovaj zakon izri~ito odre|uje da posebna àlba nije dozvoljena,
rje{enje prvostepenog suda moè se pobijati samo u àlbi protiv kona~ne
odluke.

~lana 378. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 360. ranijeg ZPP-a FBiH. Pri
tome se ima u vidu da u ovom ~lanu novi Zakon o parni~nom postupku ne
donosi ni{ta novo.
Uz stav 1. @albom kao redovnim pravnim lijekom se moè pobijati ne samo

presuda prvostepenog suda ve} i rje{enje prvostepenog suda.
No, dok je àlba protiv presude prvostepenog suda uvijek dozvoljena, sem
presude zbog propu{tanja, povodom koje je dozvoljen prijedlog za povra}aj
u pre|a{nje stanje, dotle je àlba protiv rje{enja prvostepenog suda dozvoljena samo ako zakonom izri~ito nije dozvoljena.
Drugim rije~ima, ako zakonom nije izri~ito propisano da àlba protiv
odre|enog rje{enja prvostepenog suda nije dozvoljena, stranka odnosno lice na
koje se odnosi rje{enje prvostepenog suda moè uvijek izjaviti àlbu protiv
tog rje{enja.
407
Iz prakse sudova:
Protiv rje{enja vi{eg suda prvog stupnja kojim se oglasio stvarno nenadle`nim i predmet ustupio nièm sudu prvog stupnja iste vrste, nije
dopu{tena àlba. (Vrhovni sud Srbije, G`-1139/78), citirano prema Komentar
ZPP FBiH str. 652, izdanje OSCE, Sarajevo, 2000.
Dopu{tena je àlba protiv rje{enja prvostupanjskog suda kojim se odbacuje revizija kao nepravodobna. (Vrhovni sud Hrvatske, G`-13/79 od
15.2.1979.), Pregled sudske prakse, br. 15, str. 250, Zagreb.
I protiv rje{enja prvostupanjskog suda o pro{irenju tu`be na novog
tuènika, dopu{tena je àlba. (@upanijski sud u Bjelovaru, G`-277/97 od
14.2.1997.) Izbor odluka br. 1/97-116, Izanje Vrhovnog suda RH, Zagreb.
@alba je dopu{tena i protiv rje{enja kojim sud odbacuje prijedlog da se
tu`ba odbaci. (Vrhovni sud Vojvodine, G`-341/59), Glasnik Adv. komore
Vojvodine, br. 2/60.
5
Uz stav 2. Kada Zakon propisuje da protiv odre|enog rje{enja prvostepenog

suda nije dozvoljena posebna àlba, to rje{enje se moè pobijati u àlbi protiv kona~ne odluke prvostepenog suda. To }e uglavnom biti ona rje{enja koja
nemaju uticaja na odluku o glavnoj stvari ili koja u ve}oj mjeri ne zadiru u
procesna pitanja stranaka i drugih u~esnika u postupku.
Svakako da to ne vaì za rje{enja protiv kojih izri~ito nije dozvoljena àlba.
O àlbi protiv rje{enja prvostepenog suda odlu~uje drugostepeni sud. To zna~i

da }e protiv rje{enja okru`nog odnosno kantonalnog suda koja su ovi sudovi
donijeli u prvom stepenu, zahvaljuju}i devolutivnom svojstvu àlbe, odlu~ivati
instancioni sudovi, u odnosu na njih. Svakako da se u ovim slu~ajevima radi
o rje{enjima okru`nih odnosno kantonalnih sudova donesenih u prvom stepenu, ali kojima se postupak pravosna`no ne zavr{ava. Zakon predvi|a i odre|ene izuzetke, kao {to je to u slu~aju prijedloga za ponavljanje postupka (vidi
~lan 263 stav 4. ZPP-a).
O àlbi protiv rje{enja koja je donio zamoljeni sudija odlu~uje njegov drugostepeni sud.
Iz sudske prakse:
Rje{enje suda prvog stupnja protiv kojega posebna àlba nije dopu{tena
ne postaje pravomo}no samim dono{enjem jer se ono moè pobijati àlbom,
ali ne samostalnom, ve} onom podnesenom protiv kona~ne odluke. (Vrhovni
sud Republike Hrvatske, Gzz-41/93 od 15.12.1993.) Izbor odluka za 1994. g.,
str. 309.
408
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

235
^lan 234.
Blagovremeno podnijeta àlba zadràva izvr{enje rje{enja, ako ovim
zakonom nije druga~ije propisano.
Rje{enje protiv koga nije dozvoljena posebna àlba moè se odmah
izvr{iti.
1
Uop{teno: ^lan 234. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovara ~lanovima ranijih

propisa, i to ~lanu 379. ranijeg ZPP-a RS i ~lanu 361. ranijeg ZPP-a FBiH. Pri
tome se ima u vidu da su ove odredbe po svom sadràju gotovo identi~ne.
Uz stav 1. U principu, ako je àlba dozvoljena protiv rje{enja prvostepenog

suda, ona ima suspenzivno dejstvo, tj. odlaè izvr{enje tog rje{enja (pod
uslovom da je podnesena blagovremeno i od ovla{tenog lica), izuzev ako
zakonom nije izri~ito propisano da takva àlba ne odlaè izvr{enje tog rje{enja.
U slu~aju da je protiv prvostepenog rje{enja izjavljena blagovremena i dozvoljena àlba, ali da je zakonom propisano da àlba protiv tog rje{enja ne
zadràva izvr{enje rje{enja, to rje{enje je mogu}e izvr{iti i prije nego {to o
àlbi odlu~i drugostepeni sud.
Uz stav 2. Ako je zakonom propisano da protiv rje{enja prvostepenog suda

nije dozvoljena posebna àlba, onda je to rje{enje odmah izvr{no.
Imaju}i u vidu prednje slu~ajeve, podrazumijeva se da je suvi{no govoriti da

àlba izjavljena protiv rje{enja prvostepenog suda protiv kojeg upo{te nije
dozvoljena àlba ili nije dozvoljena posebna àlba nema odlo`no dejstvo. No,
ukoliko je rje{enjem odre|en paricioni rok (~lan 179. ovog zakona), onda se
on mora po{tovati.
U pogledu dozvoljenosti i blagovremenosti àlbe vidi komentar ~lanova 233.

ovog zakona i 236., a u vezi sa ~lanom 203. i 213. istog zakona.
^lan 235.
Rje{avaju}i o àlbi, drugostepeni sud moè:
1) odbaciti àlbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu;
2) odbiti àlbu kao neosnovanu i potvrditi rje{enje prvostepenog suda;
3) uvaìti àlbu i rje{enje preina~iti ili ukinuti, i po potrebi predmet
vratiti na ponovni postupak.
Uop{teno: Odredba ~lana 235. novog parni~nog procesnog zakonodavstva odgovara odredbama ~lana 380. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 362. ranijeg
ZPP-a FBiH. Su{tinski odredbe ovog ~lana se ne razlikuju od ranijih odredaba.
Odredbama ovog ~lana su propisane odluke koje drugostepeni sud moè i

mora donijeti odlu~uju}i o àlbi protiv rje{enja prvostepenog suda.
409
Odlu~uju}i o àlbi protiv rje{enja prvostepenog suda, drugostepeni sud je prevashodno u obavezi da ispita da li je àlba dozvoljena u smislu odredaba
Tek tada, drugostepeni sud ima ovla{tenje i mogu}nosti ispitati, bez obzira {to
je to u~inio i prvostepeni sud, da li je àlba blagovremena, potpuna i dozvoljena u smislu odredaba ~lana 203., 205., 206. i 213. stav 2. i 3. ovog Zakona,
a u vezi sa ~lanom 236. ovog zakona.
Ako drugostepeni sud na|e da je àlba neblagovremena, nepotpuna ili

nedozvoljena, odbaci}e je rje{enjem (ta~ka 1. ovog ~lana).
Ako, pak, drugostepeni sud na|e da àlba nije osnovana, ispituju}i pobijano
rje{enje prvostepenog suda u smislu odredaba ~lana 221. ovog zakona, a u
vezi sa ~lanom 236. istog zakona, niti iz razloga navedenih u àlbi (~lan 208.
ovog zakona), a niti iz razloga na koje ovaj sud pazi po slu`benoj du`nosti,
rje{enjem }e potvrditi prvostepeno rje{enje (ta~ka 2. ovog ~lana).
Ukoliko drugostepeni sud na|e da je àlba osnovana sa aspekta datih razloga, ili pak slu`benih ovla{tenja drugostepenog suda, isti ima mogu}nosti, da
ukine rje{enje prvostepenog suda, ili pak preina~i ili da ukine i predmet vrati
na ponovno su|enje (ta~ka 3. ovog ~lana).
Kakvu }e odluku donijeti drugostepeni sud zavisi}e od nedostataka kojima je

zahva}eno pobijano prvostepeno rje{enje.
Ukoliko se àlbom osnovano ukazuje da je rje{enje prvostepenog suda zasnovano na pogre{no i nepotpuno utvr|enom ~injeni~nom stanju, ili pak da je
u~injena povreda odredaba parni~nog postupka iz ~lana 209. ovog zakona (pri
~emu nijedna od u~injenih povreda nije iz ~lana 227. ovog zakona), drugostepeni
sud }e rje{enjem ukinuti rje{enje prvostepenog suda i predmet vratiti na ponovno
su|enje ukoliko ove nedostatke nije mogao otkloniti u sjednici vije}a, jer u smislu odredaba ~lana 236. Zakona o parni~nom postupku nije mogu}e, odlu~uju}i
o àlbi protiv prvostepenog rje{enja, otvoriti raspravu pred drugostepenim sudom.
10
Ukoliko je ove povrede mogu}e otkloniti u sjednici vije}a, postoji mogu}nost

da drugostepeni sud ne ukida rje{enje prvostepenog suda, ve} da preina~i ili
pak potvrdi rje{enje prvostepenog suda.
11
Ako se pak radi o povredama odredaba parni~nog postupka iz ~lana 227.

Zakona o parni~nom postupku, drugostepeni sud je u obavezi da ukine
rje{enje prvostepenog suda (i predmet vrati na ponovno su|enje).
12
I na kraju, valja napomenuti da }e drugostepeni sud imati mogu}nosti

preina~iti rje{enje prvostepenog suda ako su ispunjeni uslovi propisani odredbama ~lana 229. ta~ka 4. i 5. ovog zakona.
13
Pozivaju}i se u komentaru ovoga ~lana na odredbe kojima je regulisana àlba

protiv presude prvostepenog suda, takva ovla{tenja su crpljena iz odredaba
410
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
~lana 236. ovog zakona, o kojoj odredbi }e biti rije~i ve} u narednom komentaru.
14
Re{avaju}i po àlbi protiv prvostepene odluke prema ~ijoj je izreci i

obrazloènju odluke tu`ba odba~ena, àlbeni sud ne moè ulaziti u meritum
spora i odbiti tu`beni zahtev, ve} moè odlu~iti samo o tome je li tu`ba
pravilno odba~ena. (Vrhovni sud Jugoslavije, Gz-80/66), Na{a zakonitost br.
3-67 i Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 654/64, Na{a zakonitost br. 5-6/64
Protiv rje{enja drugostupanjskog suda nije dopu{tena àlba. (Vrhovni
sud Hrvatske, Rev. 50/68), Zbirka sudskih odluka br. 2/68-106
^lan 236.
U postupku po àlbi protiv rje{enja shodno }e se primjenjivati odredbe
koje vaè za àlbu protiv presude, osim odredaba o odràvanju rasprave
pred drugostepenim sudom.
1
Uop{teno: Novo parni~no procesno zakonodavstvo u odredbama ~lana 236.

donosi odre|ene izmjene u odnosu na odredbe ~lana 381. ranijeg ZPP-a RS i
odredbe ~lana 363. ranijeg ZPP-a FBiH.
Da se u postupku po àlbi protiv rje{enja shodno primjenjuju odredbe koje

vaè za àlbu protiv presude jasno proizilazi iz komentara odredaba ~lana
235. ovog zakona.
Jedine odredbe koje se ne}e primjenjivati u postupku po àlbi protiv rje{enja,

(u odnosu na postupak po àlbi protiv presude) su odredbe kojima se reguli{e
rasprava pred drugostepenim sudom. Kakve posljedice to ima obja{njeno je u
komentaru ~lana 235. ovog zakona.
Za razliku od ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstva, prvostepeni sud je,

prema odredbama ovog ~lana (236. ZPP-a), obavezan odgovor na àlbu dostaviti àlitelju.
IX - VANREDNI
1
PRAVNI LIJEKOVI
Materija vanrednih pravnih lijekova u vaè}em parni~nom zakonodavstvu

entiteta je pretpjela korjenite promjene. Te promjene se prvenstveno ogledaju
u propisivanju jedino dva vanredna pravna lijeka - revizija i ponavljanje postupka, umjesto ~etiri u ranijem zakonodavstvu RS i to: revizija, zahtjev za
za{titu zakonitosti, zahtjev za za{titu zakonitosti saveznog javnog tuìoca (premda je ~lanom 8. Zakona o izmjeni Zakona o parni~nom postupku, Slu`beni
glasnik RS broj 17/93, bilo propisano da se: ...ne}e primjenjivati odredbe
~lana 409-420..., kojom odredbom nije brisan ovaj vanredni pravi lijek) i po-
411
navljanje postupka, dok je prethodno parni~no zakonodavstvo FBiH u sistemu vanrednih pravnih lijekova poznavalo reviziju, zahtjev za za{titu zakonitosti i ponavljanje postupka.
2
Dalje promjene se ogledaju u promjeni nov~anog cenzusa, vezanosti razloga

revizije za postupanje pred drugostepenim sudom, rokova za (neobavezuju}i)
odgovor na podnijeti lijek i rokova za odràvanje sjednice vije}a koje odlu~uje
o reviziji i za dono{enje odluke nakon odràne sjenice vije}a, nadle`nost prvostepenog suda, nadle`nosti i granice odlu~ivanja drugostepenog suda, odluke
revizionog suda i suda nadle`nog za odlu~ivanje po prijedlogu za ponavljanje postupka;; vrste i dejstvo tih odluka povodom podnijetog pravnog lijeka,
kao i druge razlike. Svakako da treba posebno nazna~iti da se odluka revi zionog suda proteè na drugostepenu odluku, a samo izuzetno i na odluku
prvostepenog suda, u slu~aju definisanom ~lanom 249. stav 2. ZPP-a. Dakle,
vi{e nema mogu}nosti ukidanja drugostepene i prvostepene presude i vra}anje
spisa predmeta prvostepenom sudu na ponovno odlu~ivanje. Zna~ajna izmjena je uvedena i odredbom ~lana 252. ZPP-a prema kojoj revizioni sud svoju
odluku, osim drugostepenom i prvostepenom sudu, dostavlja direktno i stran kama, {to do sada nije bio slu~aj.
U pogledu ponavljanja postupka, osnovne razlike prema rje{enjima prethodnog procesnog zakonodavstva, generalno, ogledaju se u: donekle restriktivnijim uslovima i postupku postupanja po prijedlogu u smislu da stranka uz
ispunjenje taksativno propisanih uslova za podno{enje ovog pravnog lijeka
mora u~initi vjerovatnim da bi uvaènjem prijedloga za nju novodonijeta odluka bila povoljnija; u promjeni suda nadle`nog za odlu~ivanje po prijedlogu;
u sastavu suda koji odlu~uje (sudija pojedinac drugostepenog suda koji nije
u~estvovao u dono{enju ranije drugostepene odluke); u neodràvanju ro~i{ta
za ispitivanje procesnih pretpostavki u vezi prijedloga, u neobaveznosti rasprave radi odlu~ivanja po prijedlogu, u razdvojenosti postupka za odlu~ivanje po
prijedlogu od postupka za slu~aj usvajanja prijedloga, u apsolutnoj nedozvoljenosti àlbe protiv odluke suda kojim se usvaja prijedlog i postupku nakon
eventualnog uvaènja prijedloga.
Sagledavaju}i u cjelini zakonsko rje{enje ove glave ZPP-a, da se zaklju~iti da

joj je osnovna karakteristika znatno ubrzanje postupka dono{enja odluke po
vanrednom pravnom lijeku, tj. svo|enje parni~nog postupka na radikalno
dvostepeni (Triva, Belajec, Dika: Novo parni~no procesno pravo; Informator
Zagreb 1977, str. 114), {to doprinosi po{tovanju zahtjeva za su|enje u vremenski razumnom roku.
Odredbe entitetskih Zakona o parni~nom postupku u ovoj glavi se razlikuju

samo u nazivu relevantnog Vrhovnog suda. Obzirom na nemogu}nost redakcijskih izmjena teksta pojedinih ~lanova koji sadrè nazive entiteta i Vrhovnog
suda, jer bi time do{lo do kr{enja principa autenti~nosti sadràja zakona i
zabrane izmjene teksta zakona od strane neovla{}enog lica, te nazive treba
~itati u kontekstu koji se zakon primjenjuje - ZPP Federacije Bosne i
Hercegovine ili ZPP Republike Srpske.
412
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
1. Revizija
^lan 237.
Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosna`ne presude donesene u
drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa pre sude.
Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosna`ne presude ne prelazi iznos od 10.000 konvertibilnih maraka.
Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske moè dozvoliti reviziju u svim
predmetima, ako ocijeni da bi odlu~ivanje po reviziji bilo od zna~aja za
primjenu prava u drugim slu~ajevima.
1
Novina ove odredbe u odnosu na odredbu ~lana 382. prethodnog ZPP-a RS

(SFRJ) i ~lana 364. ZPP-a FBiH je u tome {to je u sada vaè}oj odredbi napu{ten
princip negativne enumeracije, tj. propisivanje u kojim sporovima, obzirom na
predmet spora i vrijednost, revizija nije dozvoljena, kao i princip pozitivne enumeracije, tj., odre|ivanje u kojim je sprovima revizija izri~ito dozvoljena.
Umjesto toga, zakonodavac se opredijelio za generalni pristup, uslovljavaju}i
dozvoljenost revizije imovinskim cenzusom i da je rije~ o pobijanom dijelu
pravosna`ne presude. Dalja novina je da Vrhovni sud entiteta moè izuzetno
odobriti i reviziju u svim predmetima mimo imovinskog cenzusa, ako ocijeni
da bi to odlu~ivanje bilo od zna~aja za primjenu prava u drugim slu~ajevima.
Tako|e, odredbama o reviziji je isklju~eno u~e{}e javnog tuìoca u postupku
revizije, jer je zahtjev za za{titu zakonitosti, za ~ije je podno{enje javni tuìlac
ovla{}en, ispu{ten kao pravni lijek. Napominje se da je zakonskim rje{enjima
prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH lice ovla{teno za ulaganje zahtjeva za za{titu
zakonitosti bio i tuìlac i javni tuìlac. U Republici Srpskoj jedini ovla{teni subjekt za podno{enje tog vanrednog pravnog lijeka je bio javni tuìlac.
Uz stav (1): Revizija je vanredni pravni lijek koji nema suspenzivno dejstvo.
Moè se izjaviti samo protiv presude donijete u drugostepenom postupku ili
rje{enja drugostepenog suda kojim se postupak pravosna`no zavr{ava (vidjeti
~lan 254. stav 1. ZPP-a). Takav je stav i sudske prakse: Revizija se moè
izjaviti samo protiv pravomo}ne presude donesene u drugom stupnju. Stoga
reviziju izjavljenu protiv pravomo}ne prvostepene presude valja odbaciti
(VSH, Rev. 1951/81 od 17.2.1982. g.). Zbog nesuspenzivnog dejstva, drugoste pena presuda se moè odmah izvr{iti. Ako je presuda drugostepenog suda
donijeta po àlbi jedne stranke, a druga stranka se nije àlila na prvostepenu
presudu, onda i ta druga stranka ima pravo na podno{enje revizije (nema
primjene pravila zabrane preskakanja pravnih lijekova), bez obzira da li je
prvostepena presuda potvr|ena ili preina~ena na {tetu te druge stranke. Uslov
za ocjenu dozvoljenosti tako izjavljene revizije je da li revident ima pravni
interes za podno{enje revizije (~lan 247. stav 2. ZPP-a).
Rok za podno{enje revizije je 30 dana i ra~una se od dana uru~enja drugostepene presude strankama.
413
Uz stav (2): Na~in na koji je dat sadràj ovog stava govori da je napu{teno
prethodno rje{enje (~lan 382. stav 2., 3. i 4. ZPP-a RS odnosno ~lan 364. stav
2., 3. i 4. ZPP-a FBiH) kojim se propisivalo u kojim sporovima revizija nije
dopu{tena (zavisno od predmeta spora) ili u kojima je izri~ito dopu{tena.
Da bi revizija bila dozvoljena, vrijednost pobijanog dijela pravosna`ne presude

mora iznositi vi{e od 10.000,00 KM. Pri tome, jasno, nije od zna~aja vrijed nost spora kako ga je tuìlac nazna~io (vidjeti ~lan 316. ZPP-a), ili ako ga je
sud, eventualno, odredio (vidjeti npr. ~lan 321. stav 3. ZPP-a), ve} vrijednost
onog dijela pravosna`ne presude koji se pobija revizijom. Pri tome u ocjenu
dozvoljenosti revizije uzima se u obzir vrijednost glavnog potraìvanja, ne i
sporednih potraìvanja (kamate, parni~ni tro{kovi). U tom pravcu vrijedi i
sljede}i stav: Kad se tu`beni zahtjev odnosi na budu}a davanja, vrijednost
predmeta spora utvr|uje se na temelju odredbe ~l. 36. ZPP-a pa je stoga za
ocjenu pitanja dopu{tenosti revizije mjerovadna ta vrijednost, a nije odlu~no
koji je iznos tuìtelj ozna~io u tu`bi. (VS RH Rev. 1037/79 od 14.11.1979.).
Dakle, iz ove odredbe proizlazi da je revizija dopu{tena u svim sporovima uz

ispunjenje uslova pravosna`nosti drugostepene presude i da vrijednost pobijanog dijela te presude prelazi 10.000,00 KM. Me|utim, pojedinim propisima
koji reguli{u odre|enu oblast prava je mogu}e propisati izvjesna ograni~enja
u dozvoljenosti podno{enja revizije. Tako npr. prema odredbi ~lana 14. Zakona
o izvr{nom postupku oba entieta protiv pravosna`nog rje{enja donesenog u
postupku izvr{enja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova.
Uz stav (3): Ovom odredbom je propisano da izuzetno Vrhovni sud moè

dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlu~ivanje po reviziji bilo od zna~aja za primjenu prava u drugim slu~ajevima. Zna~aj ove
odredbe leì u tome da je mogu}e da je predmet spora takav, iako po vrijednosti pobijanog dijela presude ne prelazi propisani cenzus, da moè imati
uticaja na kreiranje sudske prakse, pa i na usvajanje odre|enog pravnog
shvatanja koje je od zna~aja za jedinstvenu primjenu prava. Stoga, ocjena
ispunjenja ovog razloga zavisi od svakog konkretnog slu~aja. Tako|e, ovakvu
situaciju bi bilo korisno unaprijed nazna~iti u samoj reviziji.
Naznaka vrijednosti spora, kao obavezni element tu`be - vidjeti ~lan 53. stav
2. ta~ka 5.; Sadràj revizije, analogno sadràju àlbe - vidjeti ~lan 205. u vezi
sa ~lanom 253. ZPP-a. Postupak u parnicama zbog smetanja posjeda - vidjeti
glava 27. ZPP-a.
^lan 238.
O reviziji odlu~uje Vrhovni sud Republike Srpske.
414
Ovom odredbom se propisuje stvarna nadle`nost Vrhovnog suda da odlu~uje

o podnijetoj reviziji. Ova odredba je u skladu sa rje{enjima iz Zakona o
sudovima i sudskoj slu`bi RS, te Zakona o Vrhovnom sudu FBiH, kojima se
propisuje stvarna nadle`nost Vrhovnog suda.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

240
^lan 239.
Podnijeta revizija ne zadràva izvr{enje pravosna`ne presude protiv koje
je izjavljena.
1
Odredbom ~lana 237. stav 1. ZPP-a je propisano da se revizija podnosi protiv pravosna`ne presude. To zna~i da revizija nema suspenzivno dejstvo, pa
se u smislu odredbe ~lana 23. stav 1. ta~ka 1. u vezi sa ~lanom 25. stav 1.
i 2. Zakona o izvr{nom postupku takva presuda smatra izvr{nom ispravom,
podobnom za izvr{enje.
Kako su ~lanom 47. Zakona o izvr{nom postupku razlozi prigovora protiv

rje{enja o izvr{enju dati samo primjerice, smisao odredbe ~lana 239. ZPP-a je u
tome da se izri~ito nagla{ava da podnijeta revizija ne zadràva izvr{enje pravosna`ne presude protiv koje je izjavljena. Dakle, u slu~aju da je podnijet prijedlog za izvr{enje presude, prigovor podno{enja revizije se ne}e mo}i usvojiti.
^lan 240.
Revizija se moè izjaviti:
1) zbog povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lana 209. ovog zakona koja je u~injena u postupku pred drugostepenim sudom;
2) zbog pogre{ne primjene materijalnog prava;
3) zbog prekora~enja tu`benog zahtjeva ako je ta povreda u~injena u
postupku pred drugostepenim sudom.
Revizija se ne moè izjaviti zbog pogre{no ili nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja.
Razlikovanje ove odredbe u odnosu na prethodno vaè}e procesno zakonodavstvo u entitetima se ogleda u tome {to su, kao revizioni, ispu{teni razlozi
apsolutne povrede odredaba parni~nog postupka. Naime, ranije parni~no
zakonodavstvo je poznavalo podjelu povrede odredaba parni~nog postupka kao
relativno i apsolutno bitne povrede odredaba parni~nog postupka (~lan 354.
ZPP-a RS (SFRJ) i 336. ZPP-a FBiH). Me|utim, odredbom ~lana 209. vaè}eg
ZPP-a povreda odredaba parni~nog postupka je definisana kao povreda koja
postoji ...ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio
koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na dono{enje zakonite i
pravilne odluke (~lan 209. ZPP-a). Ova definicija je odgovarala ranijoj definiciji relativno bitne povrede postupka. Sljede}a razlika se ogleda i u tome {to vi{e
nema ograni~enja razloga za reviziju ako se pobija presuda po priznanju.
Kako to proizlazi iz cjelokupnog ratio legis odredaba o reviziji, ovom odredbom se daju razlozi podno{enja revizije, ali povodom postupka pred drugostepenim sudom. Istina, to eksplicitno ne proizlazi iz rje~nika ta~ke 2. ovog
~lana, ali nema sumnje da je tako, jer je odredbom 237. stav 1. ZPP-a
odre|ena vrsta presude koja se moè pobijati revizijom, a dodatno, ~lanom
250. ZPP-a propisan je domet odluke revizionog suda.
415
Uz stav 1. ta~ka (1): Definicija povrede odredaba parni~nog postupka je data

~lanom 209. ZPP-a. Ograni~enje je u tome da je do povrede odredaba
parni~nog postupka do{lo u postupku pored drugostepenim sudom. Pravila
postupanja drugostepenog suda, od momenta kada predmet stigne u drugostepeni sud pa do dostavljanja odluke, propisana su odredbama ~lanova
216-232. ZPP-a. U tom postupku sud je duàn da po slu`benoj du`nosti
pazi samo na primjenu materijalnog prava i strana~ku sposobnost i zastu panje. Zakonska je presumpcija da }e drugostepeni sud zakonito, savjesno
i bri`ljivo ispitati svaki àlbeni navod, po slu`benoj du`nosti paziti na primjenu materijalnog prava, strana~ku sposobnost i zastupanje i donijeti
zakonitu odluku po àlbi, primjenom pravila propisanih za rad drugostepenog suda. U tom smislu: Kad stranka u pravnom leku navede razloge
zbog kojih osporava odluku nièstepenog suda, instancioni sud je duàn da
ceni i obrazloènje razloga izjavljenog pravnog leka i kad je ono podneseno po proteku roka za izjavljivanje pravnog leka (VS Srbije Rev. 5812/98
od 21.10.1998.). Povreda postupka }e postojati i u slu~aju ako drugostepeni
sud propusti da ocijeni i àlbeni navod o povredi odredbe ~lana 151. stav
1. ZPP-a (analogno): Sud ~ini (apsolutno bitnu) povredu postupka ako
umjesto samostalnog utvr|ivanja i ocjene svih odlu~nih ~injenica, uklju~uju}i
i one za koje je bilo neophodno angaòvanje vje{taka, samo upu}uje na
sadrìnu i kvalitet nalaza vje{taka (VS RCG, P`-302/99 od 18.4.2000. godine).
Neodlu~ivanje po svim podnijetim àlbama, ve} samo o nekim, tako|e predstavlja povredu odredaba parni~nog postupka: Ukoliko drugostepeni sud
propusti da odlu~i o àlbi jedne od stranaka, onda na taj na~in ~ini povredu postupka iz ~lana 354. stav 2. ta~ka 7. Zakona o parni~nom postupku
(VS RCG Gzz-10/94 od 8.12.1994.). U pogledu sadràja obrazloènja drugostepene odluke (~lan 231. ZPP-a): Propust drugostepenog suda da u
obrazloènju presude, odnosno rje{enja ocijeni àlbene navode koji su od
odlu~nog zna~aja i da ozna~i razloge koje je uzeo u obzir po slu`benoj
du`nosti, predstavlja povredu postupka u ~l. 354. st. 1. u vezi sa ~l. 375.
st. 1. Zakona o parni~nom postupku (zbog ~ega se presuda mora ukinuti) (VS RCG Rev. 31/94 od 8.3.1994.).
Uz stav 1. ta~ka (2): Prema odredbi ~lana 211. ZPP-a, pogre{na primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava
koju je trebalo da primijeni ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
Dakle, ako je to slu~aj, ostvaren je revizioni razlog. Tako|e, ...revizijom se ne
moè isticati prigovor zastare potraìvanja, ako se do pravosna`nosti presude
stranka nije pozvala na zastaru, pa budu}i da sud ne pazi na zastaru po
slu`benoj du`nosti, ne radi se o pogre{noj primjeni prava (VS BiH, Rev.
167/83 od 16.3.1983.).
Uz stav 1. ta~ka (3): Prema odredbi ~lana 2. ZPP-a, sud odlu~uje u granica ma zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Kako je ovaj revizioni razlog dozvoljen samo ako je nastao u postupku pred drugostepenim sudom, to zna~i da
je do prekora~enja tu`benog zahtjeva do{lo dono{enjem odluke po àlbi, bilo
nakon odràne rasprave ili sjednice vije}a drugostepenog suda. Tada }e
revizioni sud, shodno odredbi ~lana 251. ZPP-a, presudom preina~iti pobijanu
presudu.
416
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stav (2): Izri~ito je zabranjeno izjavljivanje revizije zbog pogre{no ili nepot puno utvr|enog ~injeni~nog stanja. Pitanje visine materijalne {tete, ~injeni~no
je pitanje, pa kada se prigovara njezinom utvr|enju a da se ne isti~e da je
u postupku dokazivanja u~injena bitna povreda odredaba parni~nog postupka, niti se ukazuje na pogre{nu primjenu neke materijalno-pravne norme,
iznosi se u biti prigovor pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja,
zbog ~ega se revizija ne moè izjaviti (~lan 385. st. 3. ZPP-a). Proizlazi dakle
da je u odnosu na dio presuda kojim je odlu~eno o od{tetnim zahtjevima
na naknadu materijalne {tete revizija neosnovana (VS RH, Rev. 144/95 od
19.8.1998. g.). Me|utim, ovu zabranu je potrebno razmatrati i kroz sadràj
odredbe ~lana 250. ZPP-a. Naime, nije rijedak slu~aj da je do pogre{ne primjene materijalnog prava do{lo usljed povrede odredaba parni~nog postupka,
temeljem kojih su odlu~ne, pravno relevantne ~injenice pogre{no utvr|ene, ili
nisu uop{te utvr|ene. Ovim se krug zatvara, tj. na osnovu tako utvr|enog
~injeni~nog stanja do{lo je do nepravilne primjene prava, koja za uzrok ima,
u biti, nepoznavanje prava; zbog tog nepoznavanja prava dokazni postupak
je usmjeren u pogre{nom pravcu.
Sadràj obrazloènja odluke drugostepenog suda - vidjeti ~lan 231. ZPP-a

Odluka revizijskog suda, u slu~aju postojanja povrede odredaba parni~nog postupka - vidjeti ~lan 249. stav 1. ZPP-a.
^lan 241.
Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kome se
ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, paze}i po
slu`benoj du`nosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba
parni~nog postupka koje se odnose na strana~ku sposobnost i zastupanje.
Ovom odredbom se propisuju granice ispitivanja presude, a povodom podnijete revizije. Po slu`benoj du`nosti sud pazi samo na primjenu materijalnog
prava (~lan 211. ZPP-a) i na povrede odredaba parni~nog postupka, koje se
odnose na strana~ku sposobnost i zastupanje (~lan 291-312. ZPP-a). Ispitivanje
}e se ograni~iti na razloge date revizijom.
Ako iz revizije nije mogu}e zaklju~iti u kom dijelu se pobija drugostepena

presuda, sud ne}e pozvati stranku da je dopuni ili ispravi, ve} }e uzeti da
se presuda pobija u dijelu u kojem je njen tu`beni zahtjev pravosna`no odbijen, analogno odredbi ~lana 221. ZPP-a; dakle, revizija se smatra potpunom.
Shodno odredbi ~lana 253. ZPP-a, revizija, kao i àlba, treba da sadrì: oznaku
suda i predmeta, izjavu u kom dijelu se presuda pobija, razloge revizije i
potpis revidenta.
Revizija }e biti nepotpuna ako se iz nje ne moè utvrditi koja se presuda

pobija i ako nedostaje potpis revidenta - tada sud poziva stranku da te
nedostatke otkloni i daje joj rok za to postupanje. Ukoliko stranka postupi
kako joj je naloèno, revizioni sud }e nastaviti sa procesuiranjem revizije; no,
417
243
ako stranka ne postupi, slijedilo bi odbacivanje revizije kao nepotpune.

Zakonodavac nije propisao {ta se smatra nepotpunom revizijom, ali ovakvo
postupanje slijedi iz odredbe ~lana 253. ZPP-a, koja stoji u vezi sa ~lanom
205. i 206. ZPP-a.
^lan 242.
Stranke mogu u reviziji iznositi nove ~injenice i predlagati nove dokaze
samo ako se oni odnose na povrede odredaba parni~nog postupka koje
su u~injene u postupku pred drugostepenim sudom.
1
Uzimaju}i u obzir da je po vaè}em ZPP-u dejstvo revizije ograni~eno samo

i jedino na presudu drugostepenog suda, a samo izuzetno i na presudu
prvostepenog suda (vidjeti ~lan 249. stav 2. i 3. ZPP-a), to se ova odredba
prakti~no ne razlikuje od odredbe ~lana 387. prethodnog ZPP-a RS (SFRJ) i
~lana 369. ZPP-a FBiH. Naime, tim odredbama je bilo predvi|eno da se mogu
iznositi nove ~injenice i predlagati novi dokazi ako se oni odnose na bitne
povrede odredaba parni~nog postupka zbog kojih se revizija moè izjaviti.
Stav da bitnog razlikovanja nema leì u ~injenici da je i odredbama ~lana 385.
stav 1. ta~ka 2. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ) te ~lana 367. stav 1. ta~ka
2. ZPP-a FBiH bilo predvi|eno rje{enje identi~no ovom iz sada{njeg ~lana.
Razlog za ovakvo propisivanje leì u tome {to revizijski sud odlu~uje samo
na osnovu ~injeni~nog stanja i procesne gra|e koja je bila na raspolaganju
drugostepenom sudu (ili koju je taj sud utvrdio i prikupio). Revizijom se ne
mogu iznositi nove ~injenice i predlagati novi dokazi u pogledu meritorne
odluke suda o tu`benom zahtjevu, jer se revizija ne moè izjaviti zbog
pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja. Takav je stav i sudske
prakse: Prigovor apsolutne ni{tavosti ugovora ne moè se prvi put isticati u
reviziji kad uklju~uje i isticanje prigovora nepotpuno ili pogre{no utvr|enog
~injeni~nog stanja (VS RH Rev. 1548/91 od 14.11.1991.).
Me|utim, temeljem ove odredbe strankama je dozvoljeno iznositi nove

~injenice i predlagati nove dokaze, ali u pravcu dokazivanja da je drugostepeni sud, postupaju}i po àlbi, po~inio povredu odredaba parni~nog postupka. Dakle, misli se na postupanje drugostepenog suda, kako u pogledu samog
procesuiranja àlbe u nejavnoj sjednici tako i u situaciji da je otvorio glavnu
raspravu, u kom slu~aju }e se, ako {ta drugo nije propisano, primijeniti
odredbe ZPP-a koje vaè za raspravu pred prvostepenim sudom. Stoga: U
reviziji se mogu iznositi nove ~injenice i dokazi ako se odnose na bitne
povrede postupka koje mogu biti revizijski razlog (VS Srbije, Rev. 3805/95
od 13.9.1995. godine).
^lan 243.
Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu
dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
418
presudu,
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

245
Iz sistema vanrednih pravnih lijekova vaè}im ZPP-om isklju~en je zahtjev za

za{titu zakonitosti, pa je utoliko i razlikovanje u odnosu na prethodno procesno zakonodavstvo (~lan 388. ZPP-a RS (SFRJ), odnosno ~lan 370. ZPP-a FBiH).
Revizija se podnosi putem prvostepenog suda. Odredbama ~lana 244. i 245.

ZPP-a je propisano ovla{}enje prvostepenog suda povodom izjavljene revizije.
Ukoliko revizija nije dostavljena u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, prvostepeni sud }e revidenta pozvati da dostavi nedostaju}i broj
primjeraka, shodno odredbi ~lana 336. stav 4. ZPP-a. Me|utim, mi{ljenja smo
da za slu~aj da stranka propusti da postupi kako joj je naloèno ne bi trebalo reviziju odbaciti, kako to proizlazi iz zadnje re~enice ~lana 336. stav 4.
ZPP-a, ve} bi trebalo da sud na tro{ak stranke izvr{i prepis revizije i priloga. Ovakvo rje{enje je postojalo u odredbama ~lana 109. stav 5. prethodno
vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ) te ~lana 98. stav 5. ZPP-a FBiH.
^lan 244.
Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju odbaci}e rje{enjem prvostepeni
sud, bez odràvanja ro~i{ta.
Revizija je blagovremena ako je podnijeta u roku od 30 dana od dana uru~enja

prepisa drugostepene presude. U otpravku drugostepene presude se ne mora
nazna~iti pravna pouka o pravu na ulaganje revizije. Za dostavljanje drugostepene presude nije propisana li~na dostava (vidjeti ~lan 340. stav 1. ZPP-a).
Revizija je nepotpuna, shodno odredbi ~lana 206. stav 1. u vezi sa ~lanom

253. ZPP-a, ako iz njenog sadràja nije mogu}e utvrditi koja se presuda pobija ili ako nije potpisana. Ako je to slu~aj, sud }e pozvati stranku da u roku
od 8 dana otkloni neodostatak. Ukoliko stranka ne postupi kako joj je
naloèno, tada prvostepeni sud takvu reviziju, kao i neblagovremenu, odbacuje rje{enjem bez odràvanja ro~i{ta.
Zakonodavac nije dao izri~ito ovla{}enje prvostepenom sudu da ispituje dozvoljenost revizije.
Nepotpun podnesak - vidjeti ~lan 336. ZPP-a, Sadràj àlbe - vidjeti ~lan 205.
ZPP-a, Ovla{}enje prvostepenog suda da odbaci nedozvoljenu àlbu - vidjeti
~lan 213. ZPP-a, Ovla{}enje drugostepenog suda da odbaci nedozvoljenu àlbu
- vidjeti ~lan 224. stav 1. ta~ka 1. ZPP-a, Shodna primjena pravila postupka
pred drugostepenim sudom - vidjeti ~lan 253. ZPP-a, Odbacivanje nedozvoljene revizije od strane revizijskog suda - vidjeti ~lan 247. stav 1. ZPP-a.
^lan 245.
Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud }e dostaviti
protivnoj stranci.
419
U roku od osam dana od dana dostavljanja revizije protivna stranka

moè podnijeti sudu odgovor na reviziju.
Po prijemu odgovora na reviziju ili po proteku roka za odgovor, prvostepeni sud }e dostaviti reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnijet,
sa svim spisima, revizijskom sudu.
Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom
sudu.
1
Uz stav (1): Kada prvostepeni sud primi reviziju i utvrdi da je blagovreme na (~lan 237. stav 1. ZPP-a) i potpuna (vidjeti komentar uz ~lan 244. ta~ka
2.), dostavlja protivnoj stranci primjerak radi odgovora.
Uz stav (2): Protivna stranka moè u roku od osam dana od dana dostavljanja dati odgovor na reviziju. Dovoljno je da je odgovor dat u jednom primjerku, jer se odgovor na reviziju ne dostavlja revidentu..
Uz stav (3): Nakon {to je odgovor stigao u propisanom roku, ili nakon proteka roka za odgovor koji nije dostavljen, prvostepeni sud }e spise predmeta
u koje je uloèna revizija i odgovor na reviziju (ako je dat) dostaviti direktno revizijskom sudu.
Me|utim, ovdje se moè pojaviti problem u praksi, jer prema odredbi ~lana
232. ZPP-a drugostepeni sud dostavlja svoju odluku direktno strankama. To
zna~i da je dostavnica kojom se utvr|uje blagovremenost revizije (stav 1. ovog
~lana) ostala u spisu predmeta drugostepenog suda. Postavlja se pitanje - kako
prvostepeni sud moè ispitati blagovremenost revizije ako u spisu predmeta
tog suda nema dostavnice o dostavljenoj odluci po àlbi? Smatramo da rje{enje
leì u odredbi stava 4. ovog ~lana.
Uz stav (4): Ovom odredbom se propisuje da se primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja i drugostepenom sudu, ~ija se odluka pobija revizijom. Cijenimo da je ratio postojanja ovakvog zakonskog rje{enja u vezi sa
stavom 1. ovog ~lana, tj. u na~inu ispitivanja blagovremenosti revizije. Iz ovoga
bi slijedilo da drugostepeni sud, odmah po prijemu primjerka revizije i eventualno odgovora, bez odlaganja obavje{tava prvostepeni sud o datumu uru~enja
drugostepene odluke, {to je uslov za ocjenu blagovremenosti revizije.
Dostavljanje - vidjeti ~lan 339. ZPP-a.

^lan 246.
O reviziji, revizijski sud odlu~uje bez rasprave.
420
Revizijski sud o reviziji odlu~uje u nejavnoj sjednici u sastavu vije}a od tro jice sudija. Pred revizijskim sudom ni pod kojim uslovima ne moè do}i do
rasprave, koja je dozvoljena u drugostepenom postupku (~lan 217. ZPP-a).
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

248
^lan 247.
Nedozvoljenu reviziju odbaci}e revizijski sud rje{enjem, kao i neblagovre menu ili nepotpunu reviziju, ako to u granicama svojih ovla{tenja nije
u~inio prvostepeni sud.
Revizija je nedozvoljena ako ju je izjavilo lice koje nije ovla{}eno na
podno{enje revizije, ili lice koje je odustalo od revizije, ili ako lice koje je
izjavilo reviziju nema pravni interes za podno{enje revizije, ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne moè izjaviti.
1
Uz stav (1): Ovom odredbom su propisana ovla{}enja revizijskog suda u

pogledu postupanja sa nedozvoljenom revizijom, kao i sa neblagovremenom
ili nepotpunom revizijom, ako prethodno prvostepeni sud, u granicama
ovla{}enja datim mu odredbom ~lana 244. ZPP-a, ve} nije odbacio neblagovremenu ili nepotpunu reviziju.
Dakle, samo revizijski sud je ovla{}en da ispituje dozvoljenost revizije.
Revizija se odbacuje rje{enjem, protiv koga nije dozvoljena àlba.
Uz stav (2): Ovom odredbom se daje definicija nedozvoljene revizije. Tako,

revizija je nedozvoljena (alternativno):
ako je izjavljena od lica neovla{}enog za izjavljivanje revizije;
ako je lice odustalo od ve} izjavljene revizije;
ako lice koje je izjavilo reviziju nema pravni interes za njeno izjavljivanje;
ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne
moè izjaviti. U tom smislu: Ako je povreda postupka u~injena prema

odre|enom procesnom subjektu, onda se samo on moè pozivati na tu
povredu (VS Srbije Rev. 5315/98 od 13.10.1998.).
Ovla{tenja prvostepenog suda po reviziji - vidjeti ~lan 244. ZPP-a.

^lan 248.
Revizijski sud }e presudom odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da
ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.
Granice ispitivanja revizije su propisane odredbom ~lana 241. ZPP-a. Tako,

razlozi za izjavljivanje revizije ne}e postojati i revizija }e biti odbijena ako
revident nije u reviziji naveo neki od razloga iz kojih se revizija moè izjaviti. Po slu`benoj du`nosti, revizijski sud pazi samo na primjenu materijalnog
prava i na pravila o strana~koj sposobnosti i zastupanju (~lan 241. ZPP-a).
Kada revizijski sud na|e da je revizija neosnovana, u izreci }e se navesti

samo da se revizija odbija kao neosnovana.
Razlozi za izjavljivanje revizije: vidjeti ~lan 240. ZPP-a.
421
^lan 249.
Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parni~nog postupka zbog koje
se revizija moè izjaviti, osim povreda odre|enih u st. 2. i 3. ovog
~lana, revizijski sud }e, s obzirom na prirodu povrede, presudom prei na~iti presudu drugostepenog suda ili rje{enjem ukinuti u cjelini ili dje limi~no presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno
su|enje istom ili drugom vije}u drugostepenog suda, odnosno drugom
nadle`nom sudu.
Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom odlu~eno
o zahtjevu koji nije u sudskoj nadle`nosti ili o kome je ve} prije pra vosna`no presu|eno ili koga se tuìtelj odrekao ili o kome je ve}
zaklju~eno sudsko poravnanje, revizijski sud }e ukinuti rje{enjem done sene odluke i odbaciti àlbu.
Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom, kao
tuìlac ili tuèni u~estvovalo lice koje ne moè biti stranka u postupku,
ili ako stranku u postupku koja je pravno lice nije zastupalo ovla{}eno
lice ili ako parni~no nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomo}nik stranke nije imao
potrebna ovla{}enja za vo|enje parnice ili za pojedine radnje u postup ku, ako vo|enje parnica odnosno vr{enje pojedinih radnji u postupku
nije bilo naknadno odobreno, revizijski sud }e s obzirom na prirodu
povrede, postupiti po odredbama st. 1. ili 2. ovog ~lana.
1
Osnovno razlikovanje ove odredbe prema odredbama prethodnog parni~nog

zakonodavstva (~lan 394. ZPP-a RS (SFRJ) odnosno ~lan 377. ZPP-a FBiH) je
u tome {to je revizijski sud, kada na|e postojanje neke od povreda opisane
stavom 1. tih ~lanova, mogao ukinuti i prvostepenu presudu i vratiti predmet tom sudu na ponovni postupak. Sada to vi{e nije mogu}e, tj. revizijski
sud u slu~aju iz stava 1. ovog ~lana moè ukinuti samo drugostepenu pre sudu i tom sudu vratiti predmet na ponovno odlu~ivanje.
Uz stav (1): Ovom odredbom se propisuju vrste odluka revizijskog suda ako
na|e da su drugostepenom presudom po~injene povrede odredaba parni~nog
postupka zbog kojih je revizija dozvoljena, osim situacija iz stava 2. i 3. ovog
~lana. U takvom slu~aju, sud }e, imaju}i u vidu prirodu povrede: (a) presu dom preina~iti presudu drugostepenog suda, ili (b) rje{enjem ukinuti u cjelini ili djelimi~no presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno
su|enje tom sudu u istom ili promijenjenom sastavu vije}a, odnosno drugom
sudu.
Uz stav (2): Revizijski sud }e rje{enjem ukinuti odluke oba nièstepena suda
(drugostepeni i prvostepeni sud) i tu`bu odbaciti ako na|e da je tim odlukama odlu~eno o stvari koja ne spada u sudsku nadle`nost ili je rije~ o zahtjevu o kome ve} postoji pravosna`na odluka, ili se tuìlac odrekao zahtjeva, ili o kom zahtjevu je ve} zaklju~eno sudsko poravnanje (principi res
iudicata).
422
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stav (3): Ova odredba predstavlja realizaciju obaveze revizijskog suda da

po slu`benoj du`nosti pazi na strana~ku sposobnost i zastupanje stranke u
postupku, saglasno odredbi ~lana 241. Stoga, ako u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom budu po~injene ovakve povrede odredaba
parni~nog postupka, tada revizijski sud, zavisno od prirode te povrede, postupa prema stavu 1. ovog ~lana, tj. presudom }e preina~iti presudu drugostepenog suda ili rje{enjem ukinuti u cjelini ili djelimi~no tu drugostepenu presudu i predmet vratiti na ponovno odlu~ivanje istom sudu u istom
ili promijenjenom sastavu vije}a, odnosno vratiti predmet drugom sudu na
ponovno odlu~ivanje; ili rje{enjem ukinuti obje nièstepene odluke i tu`bu
odbaciti.
Povreda postupka, kao uslov za dozvoljenost revizije - vidjeti ~lan 209. ZPPa u vezi sa ~lanom 240 stav 1. ta~ka 1.
^lan 250.
Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogre{no primijenjeno,
presudom }e usvojiti reviziju i preina~iti pobijanu presudu.
Ako revizijski sud na|e da je zbog pogre{ne primjene materijalnog prava
ili zbog povrede pravila postupka ~injeni~no stanje nepotpuno utvr|eno
i da zbog toga nema uslova za preina~enje pobijane presude, rje{enjem
}e usvojiti reviziju, ukinuti u cjelini ili djelimi~no presudu drugostepenog
suda i predmet vratiti na ponovno su|enje istom ili drugom vije}u drugostepenog suda.
Uz stav (1): Pravilna primjena materijalnog prava je revizijski razlog na koji

sud pazi po slu`benoj du`nosti (vidjeti ~lan 241. ZPP-a).
Pogre{na
~injenice
utvr|ene,
presudom
zijski sud
Uz stav (2): Revizija se ne moè izjaviti zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog

~injeni~nog stanja (~lan 240. stav 2. ZPP-a). Me|utim, katkad je te{ko napraviti jasnu razliku izme|u procesnih i ~isto (materijalno) pravnih pitanja. Mogu}e
je da je dokazni postupak usmjeren u pogre{nom pravcu, ~injeni~no stanje
nepotpuno utvr|eno, {to je posljedica povrede odredaba parni~nog postupka
(vidjeti komentar uz ~lan 240. (6)).
U takvoj situaciji nema uslova za preina~enje pobijane drugostepene presude,

pa }e revizioni sud biti obavezan da reviziju uvaì i u cjelini ili djelimi~no
ukine drugostepenu presudu i vrati je tom sudu na ponovno odlu~ivanje, u
istom ili promijenjenom sastavu vije}a (vidjeti shodno, komentar uz ~lan 249.
(2)).
primjena materijalnog prava podrazumijeva da su sve odlu~ne

pravilno utvr|ene. Kada su takve, pravno relevantne ~injenice
odluka revizijskog suda ne zavisi od toga da li je drugostepenom
prvostepena presuda preina~ena ili potvr|ena. U oba slu~aja revi}e uvaìti reviziju i preina~iti drugostepenu presudu.
423
252
253
^lan 251.
Ako utvrdi da je pravosna`nom presudom donesenom u drugom stepe nu prekora~en tu`beni zahtjev, revizijski sud }e presudom preina~iti pobi janu presudu.
1
Uop{teno gledano, prekora~enje tu`benog zahtjeva }e postojati ako je sud

odlu~ivao van granica postavljenog zahtjeva.
Prekora~enje tu`benog zahtjeva je odredbom ~lana 240. stav 1. ZPP-a

predvi|eno kao revizijski razlog na ~ije postojanje sud ne pazi po slu`benoj
du`nosti. Iz teksta ovog ~lana jasno proizlazi da to prekora~enje mora biti
u~injeno tek u postupku dono{enja drugostepene presude. Dakle, ako je do
prekora~enja tu`benog zahtjeva do{lo pred prvostepenim sudom i ta povreda
nije otklonjena presudom drugostepenog suda, revizijski sud ne}e uvaìti ovaj
razlog kao revizioni.
Ako revizijski sud utvrdi da je drugostepeni sud prekora~io tu`beni zahtjev,

presudom preina~ava drugostepenu presudu.
Granice tu`benog zahtjeva - vidjeti ~lan 2. ZPP-a. Nedozovljena raspolaganja

stranaka - vidjeti ~lan 3. ZPP-a.
^lan 252.
Revizijski sud dostavlja svoje odluke strankama kao i prvostepenom i drugostepenom sudu.
Ova odredba je izmijenjena u odnosu na odredbu ~lana 398. prethodnog ZPPa RS (SFRJ) i ~lana 380. ZPP-a FBiH, koje odredbe su propisivale da se odluke
revizijskog suda dostavljaju prvostepenom sudu preko drugostepenog suda, uz
dodatni stav 2. ZPP-a RS (SFRJ) koji je propisivao da se revizija dostavlja i
nadle`nom javnom tuìocu.
Smisao ove odredbe, da se odluka revizionog suda dostavlja neposredno

strankama, saglasna je zahtjevima procesne ekonomije i efikasnosti u postupku. Svakako da se odluka revizijskog suda dostavlja nièstepenim sudovima, jer je drugostepena presuda svakako i bila predmet ocjene revizionog
suda, a pod uslovima iz ~lana 249. stav 2. i 3. ZPP-a i presuda prvostepenog suda.
Dostavljanje drugostepene presude - vidjeti ~lan 232. ZPP-a.

^lan 253.
Ako u ~l. 237. do 252. ovog zakona nije {to drugo odre|eno, u postupku povodom revizije shodno }e se primjenjivati odredbe ovog zakona o
424
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
àlbi protiv presude, osim odredbi o odràvanju rasprave pred drugoste penim sudom.
1
Ova odredba je u potpunosti identi~na odredbi ~lana 381. prethodno vaè}eg

ZPP-a FBiH, dok je ~lanom 399. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ) bilo taksativno nabrojano koje }e se odredbe ZPP-a o àlbi protiv presude primjenjivati u postupku po reviziji. Ujedno, ta odredba nije poznavala izuzetak vezan
za pravila odràvanja rasprave pred drugostepenim sudom.
Stoga, shodna primjena odredaba ZPP-a o àlbi protiv presude }e se odnositi na:
sadràj revizije - ~lan 205. ZPP-a,

odricanje od revizije - ~lan 204. stav 1. ZPP-a,
odustanak od ve} podnijete revizije - ~lan 204. stav 2. ZPP-a,
nepotpunu reviziju - ~lan 206. u vezi sa ~lanom 205. ZPP-a,
povredu odredaba parni~nog postupka, nastala pred drugostepenim sudom
- ~lan 209-235. ZPP-a, osim odredaba ~lanova 217. stav 2. i 219. ZPP-a,
pogre{nu primjenu materijalnog prava - ~lan 211. ZPP-a,
nerazmatranje neblagovremenog odgovora na reviziju - ~lan 214. stav 3.
ZPP-a,
zabranu reformatio in peius - ~lan 230. ZPP-a,
sadràj obrazloènja presude/rje{enja revizijskog suda - ~lan 231. ZPP-a.
^lan 254.
Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rje{enja drugostepenog suda kojim
je postupak pravosna`no zavr{en.
Revizija protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravosna`ne presude.
Revizija je uvijek dozvoljena protiv rje{enja drugostepenog suda kojim se
izjavljena àlba odbacuje, odnosno kojim se potvr|uje rje{enje prvostepe nog suda o odbacivanju revizije.
U postupku povodom revizije protiv rje{enja shodno }e se primjenjivati
odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.
Uz stav (1): Odredbom ovog stava se daje ovla{tenje strankama da uloè

reviziju protiv rje{enja drugostepenog suda kojim se postupak pravosna`no
okon~ava. Pravosna`no zavr{avanje postupka rje{enjem drugostepenog suda
nastaje u sljede}im slu~ajevima: odba~aj neblagovremene, nepotpune ili
nedozvoljene àlbe (~lan 225. i 235. ZPP-a); ukidanje prvostepene presude i
odbacivanje tu`be (~lan 224. ta~ka 4 ZPP-a); te ostale odluke drugostepenog
suda povodom àlbe protiv prvostepenog rje{enja. To }e biti rje{enja:
kojim se tu`ba odbacuje zbog apsolutne nenadle`nosti (~lan 16. stav 2.
ZPP-a),
425
kojim se tu`ba odbacuje kao neuredna, u slu~aju da nedostatak nije

otklonjen u datom roku (~lan 336. stav 3. ZPP-a),
povodom nedostataka strana~ke sposobnosti i zastupanja, ako ovaj nedostatak nije otklonjen (~lan 295. stav 4. ZPP-a),
kojim nastupa fikcija povla~enja tu`be iz ~lana 336. stav 3. ZPP-a.
U tom smislu: Revizija protiv rje{enja donesenog u drugom stupnju dopu{tena je samo kada se parni~ni postupak koji se ina~e meritorno zavr{ava presudom zavr{i nekim procesnim rje{enjem (npr. to }e biti u slu~ajevima odbacivanja tu`be podnesene nakon proteka propisanog roka za njeno podno{enje,
odbacivanja tu`be zbog apsolutne nenadle`nosti suda, odbacivanja tu`be zbog
presu|ene stvari ili zbog litispendencije, nedostatka u pogledu strana~ke ili
parni~ne sposobnosti, kao i u slu~aju drugih procesnih smetnji koje spre~avaju
vo|enje postupka) (VS FBiH Rev. 131/99 od 20.8.1999. godine). Ali: Protiv
rje{enja o prekidu postupka nije dopu{tena revizija (VS BiH Rev. 88/89 od
19.10.1989.). Kako je revizija vanredno pravno sredstvo koje se ulaè protiv
pravosna`ne presude, to slijedi da se ona ne moè izjaviti protiv rje{enja
donijetih u parnicama zbog smetanja posjeda, {to je izri~ito propisano odredbom ~lana 426. stav 4. ZPP-a.
2
U rje{enja iz stava 1. ovog ~lana ne spada rje{enje iz ~lana 235. ta~ka 3. ZPPa, kojim se prvostepeno rje{enje ukida i predmet vra}a prvostepenom sudu
na ponovno odlu~ivanje.
Uz stav (2): Ovom odredbom se propisuje zabrana ulaganja revizije protiv

onih rje{enja donijetih u sporovima u kojima revizija ne bi bila dozvoljena
ni protiv presude. Dakle, rije~ je o uslovu za podno{enje revizije iz ~lana 237.
stav 2. ZPP-a (imovinski cenzus).
Uz stav (3): Ovom odredbom je propisana apsolutna dozvoljenost revizije protiv rje{enja drugostepenog suda kojim se àlba odbacuje ili kojim se potvr|uje
rje{enje prvostepenog suda o odbacivanje àlbe. Ovakvo zakonsko rje{enje leì
u procesnom karakteru drugostepenog rje{enja, koje moè sadràvati povredu odredaba parni~nog postupka, {to je razlog za ulaganje revizije, shodno
odredbi ~lana 240. stav 1. ta~ka 1. ZPP-a.
Postupak u parnicama zbog smetanja posjeda - vidjeti glava 27. ZPP-a.

2. Ponavljanje postupka
^lan 255.
Postupak koji je odlukom suda pravosna`no zavr{en moè se po prijedlogu stranke ponoviti:
1) ako je pri dono{enju odluke u~estvovao sudija koji je po zakonu
morao biti izuzet;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogu}nost
da raspravlja pred sudom;
426
KOMENTARI
3)
4)
5)
6)
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ako je u postupku kao tuìlac ili tuèni u~estvovalo lice koje ne

moè biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice
nije zastupalo ovla{}eno lice, ili ako parni~no nesposobnu stranku nije
zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno
punomo}nik stranke nije imao potrebna ovla{tenja za vo|enje parni ce ili za pojedine radnje u postupku, ukoliko vo|enje parnice, odnosno vr{enje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobre no;
ako se odluka suda zasniva na la`nom iskazu svjedoka ili vje{taka
ili na ispravi koja je falsifikovana ili u kojoj je ovjerena neistinita
sadrìna;
ako je do odluke suda do{lo usljed krivi~nog djela sudije, zakonskog
zastupnika ili punomo}nika stranke, protivne stranke ili kog tre}eg
lica;
ako stranka sazna za nove ~injenice ili na|e ili stekne mogu}nost da
upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti
donijeta povoljnija odluka da su te ~injenice ili dokazi bili upotrije bljeni u ranijem postupku.
Uvodnim napomenama uz obja{njenje dato za Glavu IX - Vanredni pravni

lijekovi, date su osnovne razlike u odnosu na rje{enja iz prethodno vaè}ih
ZPP-a RS (SFRJ) i ZPP-a FBiH. Korisno je ukazati i na sljede}e:
Prethodno vaè}e procesno zakonodavstvo u ~lanu 391. ta~ka 1. ZPP-a (FBiH)

i ~lanu 421. ta~ka 1. ZPP-a (RS/SFRJ) predvi|alo je kao razlog ponavljanja postupka i okolnost da je u dono{enju odluke u~estvovao sudija koji je rje{enjem
suda bio izuzet. Sada vaè}om odredbom ~lana 255. ta~ka 1. predvi|a se kao
razlog samo da je u dono{enju odluke u~estvovao sudija koji je po zakonu
morao biti izuzet.
Ta~ke 4. i 5. prethodno vaè}ih zakona su sada vaè}im zakonom spojene u

jednu ta~ku - ta~ku 4. ~lana 255. ZPP-a, i u potpunosti su jednake tim
prethodno vaè}im odredbama.
Ta~ka 6. prethodno vaè}ih zakona odgovara ta~ki 5. sada vaè}eg zakona, uz

brisanje dijela te odredbe kojom je u ovaj razlog bio nazna~en i sudija porotnik, {to je i razumljivo, jer je odredbom ~lana 13. ZPP-a odre|eno da u
prvostepenom postupku sudi sudija pojedinac, a u drugostepenom postupku
vije}e od trojice sudija, koji, naravno, nisu sudije porotnici.
Ta~ke 7. i 8. prethodno vaè}eg ZPP-a RS i ZPP-a FBiH (mogu}nost upotrebe

ranije presude suda koja je donijeta me|u istim strankama, te zasnivanje
odluke suda na drugoj odluci suda ili nekog organa, koja je pravosna`no
preina~ena, ukinuta ili poni{tena) te ta~ka 8. ~lana 391. prethodno vaè}eg
ZPP-a FBiH (zasnivanje odluke suda na na prethodnom pitanju, a sud ili drugi
organ je to pitanje kasnije rije{io u bitnim ta~kama druk~ije) su brisane.
Ponavljanje postupka je vanredni lijek koji se podnosi protiv odluke suda

kojom je postupak pravosna`no zavr{en. To moè biti presuda, ali i rje{enje.
427
Kada je rije~ o rje{enju kao odluci suda protiv koje je dozvoljeno podnijeti
prijedlog za ponavljanje postupka, treba naglasiti da to moè biti rje{enje u
parnicama zbog smetanja posjeda (~lan 423. ZPP-a); rje{enje o odbacivanju tu`be
zbog nenadle`nosti (~lan 16. stav 2. ZPP-a), neotklanjanja nedostataka tu`be
(~lan 336. stav 3. i 4. ZPP-a), kao i druga rje{enja donijeta temeljem odredbe
~lana 67. ZPP-a. Me|utim, ranija praksa je stala na stanovi{te da izjava o odricanju od tu`benog zahtjeva, kao i sudsko poravnanje imaju karakter dispozitivnih radnji stranaka, da stoga i nisu sudske odluke, usljed ~ega je prevladao
stav da u takvim predmetima, iako je postupak okon~an dono{enjem rje{enja,
nije dozvoljeno ulaganje prijedloga za ponavljanje postupka. Iz ovoga bi slijedilo da se ovi pravni poslovi mogu pobijati u posebnim parnicama, jer u
sebi sadràvaju odre|enu izjavu volje koje imaju odre|eno pravno dejstvo.
7
Prijedlog za ponavljanje postupka se podnosi u formi prijedloga. ^lanom 259.

ZPP-a propisan je sadràj prijedloga za ponavljanje postupka.
Razlozi za podno{enje prijedloga su taksativno odre|eni i upravljeni su na

~injeni~no stanje i povrede odredaba parni~nog postupka:
428
ta~ka 1. - u~e{}e sudije u dono{enju odluke, koji je po zakonu morao

biti izuzet;
ta~ka 2. - nezakonitim postupanjem suda, stranci nije bilo omogu}eno
raspravljanje u postupku; ali: Nema osnova za ponavljanje postupka u
smislu ~lana 381. st. 3. ZPP-a zbog toga {to stranci nije dostavljen primerak zahteva za za{titu zakonitosti po{to nije na|ena na adresi u spisima (VS Srbije, Gzz-139/75). No: Kad je zbog odbijanja primitka pismena ono stranci dostavljeno na na~in propisan u ~l. 144. ZPP-a, stranci
nije bila uskra}ena mogu}nost da raspravlja pred sudom. (VS RH, Rev.
1870/98 od 6.10.1998.)
Ova povreda }e postojati i u slu~aju da je tuìlac ozna~io tuènog kao
lice nepoznatog boravi{ta, iako je adresa poznata, pa je time nezakonito
postavljen privremeni zastupnik.
ta~ka 3. - rje{enjem pravosna`no okon~an postupak moè se ponoviti ako
je u postupku kao tuìlac ili tuèni u~estvovalo lice koje ne moè biti
stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo
ovla{}eno lice, ili ako parni~no nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomo}nik stranke nije
imao potrebna ovla{tenja za vo|enje parnice, ili za pojedine radnje u
postupku, ukoliko vo|enje parnice, odnosno vr{enje pojedinih radnji u
postupku nije bilo naknadno odobreno.
ta~ka 4. - ako se odluka suda zasniva na la`nom iskazu svjedoka ili
vje{taka ili na ispravi koja je falsifikovana ili u kojoj je ovjerena neistinita sadrìna. Ovom odredbom se predvi|a mogu}nost ponavljanja postupka iz razloga postojanja krivi~nog djela davanja la`nog iskaza (~lan 365.
KZ RS/~lan 348. KZ FBiH), falsifikovanje isprave (~lan 377. KZ RS/~lan
373. KZ FBiH) te navo|enje na ovjeravanje neistinitog sadràja (~lan 381.
KZ RS), odnosno ovjerovljivanje neistinog sadràja (~lan 375. KZ FBiH).
Ovakva formulacija ta~ke 4. ~lana 255. ZPP-a ne zna~i apriori postojanje
navedenih krivi~nih djela, ve} je treba shvatiti kao orijentaciju za bliè
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
odre|ivanje neke norme Krivi~nog zakona. U svakom slu~aju, bitno je da

je krivi~no djelo, po~injeno od strane lica pobrojanih ovom odredbom,
imalo odre|eni uticaj na sadrìnu parni~ne odluke. Tako: Okolnost {to je
svjedok, na osnovu ~ijeg je iskaza, pored ostaloga, bilo presu|eno, u drugom predmetu kao tuènik dao razli~itu izjavu, ne moè biti razlog za
ponavljanje postupka, osim ako bi bio u pitanju la`ni iskaz, {to se dokazuje krivi~nom presudom (Okru`ni sud Split, G`-1149/83 od 20.5.1983.).
ta~ka 5. - ako je odluka zasnovana na krivi~nom djelu sudije, zakonskog
zastupnika ili punomo}nika stranke, protivne stranke ili kog tre}eg lica.
Da bi ovaj uslov bio zadovoljen mora se raditi o krivi~nom djelu navedenih lica koja stoje u vezi sa predmetom raspravljanja. Identi~no kao za
ta~ku 4. ovog ~lana, postojanje krivi~nog djela se dokazuje ili
pravosna`nom presudom ili razmatra kao prethodno pitanje u parni~nom
postupku (~lan 12. ZPP-a).
ta~ka 6. - ako stranka sazna za nove ~injenice ili na|e ili stekne
mogu}nost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku
mogla biti donijeta povoljnija odluka da su te ~injenice ili dokazi bili
upotrijebljeni u ranijem postupku.
Nove ~injenice }e biti osnov za ponavljanje postupka, uz uslov da su
postojale u vrijeme vo|enja postupka, i to do one faze u kojoj su mogli
biti upotrijebljeni, ali da stranka za njih nije znala ili nije mogla upotrijebiti dokaze kojim bi se takva odlu~na ~injenica utvrdila. Pravo na
izno{enje takvih ~injenica pripada samo onoj stranci koja ih bez svoje
krivnje nije ranije iznijela: Zaturenost dokumentacije predstavlja propust
stranke izazvan njenom krivicom, zbog ~ega se u tom slu~aju ponavljanje postupka ne moè dozvoliti (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1161/99 od
16.4.1999.). Ali: Nove ~injenice koje su postojale pre zaklju~enja glavne
rasprave, a tuìlac za njih nije znao, ili nije imao mogu}nost da ih upotrebi, mogu biti osnov za ponavljanje postupka u smislu ~lana 381. st. 1.
ta~. 9. ZPP-a (Savezni sud, Gzz-24/77). Da bi se prema ovom razlogu
dozvolilo ponavljanje postupka, potrebno je prethodno utvrditi da li bi
one uticale na dono{enje povoljnije odluke za podnosioca prijedloga da
se za njih znalo. Dakle, nema presumpcije da postojanje nove ~injenice
ili mogu}nost upotrebe novog dokaza automatski zna~i i dono{enje povoljnije odluke za podnosioca prijedloga. U tom smislu: Ne mogu do}i u
obzir kao razlog za ponavljanje postupka nove ~injenice i novi dokazi
ukoliko nijesu takve prirode i takvog zna~aja da predstavljaju razlog
podoban za ponavljanje postupka, {to se ne moè pretpostaviti, ve} to
u svakom konkretnom slu~aju treba dokazati. (VS RCG, Rev. 180/94, od
7.7.1994. godine).
Zakonodavac je isklju~io mogu}nost podno{enja prijedloga za ponavljanje postupka iz razloga pogre{ne primjene materijalnog prava - Pogre{na primjena
materijalnog prava nije razlog zbog koga se moè traìti ponavljanje postupka koji je odlukom suda pravosna`no zavr{en (VS RS, Rev. 85/96 od 5.3.1997.).
10
Sadràj prijedloga za ponavljanje postupka - vidjeti ~lan 259. ZPP-a. Izuze}e

sudije - vidjeti ~lan 357. ZPP-a. Privremeni zastupnik - ~lan 296. stav 2. ZPPa. Prethodno pitanje - vidjeti ~lan 12. ZPP-a.
429
257
^lan 256.
Iz razloga navedenih u ~lanu 255. ta~ke 1. do 3. ovog zakona ne moè
se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha izni jet u ranijem postupku.
Zbog okolnosti navedenih u ~lanu 255. ta~ke 1. i 6. ovog zakona, ponavljanje postupka moè se dozvoliti samo ako stranka bez svoje krivice
nije mogla te okolnosti da iznese prije nego {to je raniji postupak zavr{en
pravosna`nom sudskom odlukom.
1
Uz stav (1): Ovom odredbom se propisuje da iz razloga ta~aka 1-33.

prethodnog ~lana (postupanje sudije koji je po zakonu morao biti izuzet,
nemogu}nost raspravljanja stranke usljed nezakonitog postupanja suda, te
prigovori na strana~ku sposobnost i zastupanje) ponavljanje postupka ne}e biti
dozvoljeno ako su oni bezuspje{no isticani u ranijem postupku. Rije~ je o
razlozima vezanim za pravila postupka koji se mogu isticati tokom prvostepenog postupka, u postupku po àlbi, ~ak i u postupku po reviziji, i koji su
takve prirode da mogu dovesti do druga~ije odluke suda od prethodno
donijete.
Uz stav (2): Prema ovoj odredbi, ako postoje razlozi iz ta~ke 1. (postupanje
sudije koji je po zakonu morao biti izuzet) i ta~ke 6. (nove ~injenice i upotreba novih dokaza), ponavljanje postupka se moè dozvoliti samo ako stranka
bez svoje krivice nije mogla te okolnosti da iznese prije nego {to je raniji
postupak zavr{en pravosna`nom sudskom odlukom. Osnov za ovakvo propisivanje leì u odredbi ~lana 7. stav 1. ZPP-a. Ukoliko stranka ne postupi saglasno odredbi ~lana 7. ZPP-a, a do pravosna`no okon~anog postupka, ponavljanje postupka ne}e se dozvoliti: Stranka, ~ijom krivicom predloèni dokaz
nije izveden u pravnosna`no okon~anom postupku, ne moè taj razlog koristiti kao osnov za ponavljanje postupka. (VS Srbije, Rev. 168/83).
Izuze}e sudije - vidjeti ~lan 357. ZPP-a. Do kada se moè traìti izuze}e vidjeti ~lan 358. ZPP-a. Obaveza stranaka da iznesu sve ~injenice i izvedu sve
dokaze na kojima temelje zahtjev - vidjeti ~lan 7. stav 1. ZPP-a.
^lan 257.
Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i
to:
1) u slu~aju iz ~lana 255. ta~ka 1. ovog zakona od dana kad je stran ka saznala za taj razlog;
2) u slu~aju iz ~lana 255. ta~ka 2. ovog zakona od dana kad je odlu ka dostavljena stranci;
3) u slu~aju iz ~lana 255. ta~ka 3. ovog zakona, ako je u postupku
kao tuìlac ili tuèni u~estvovalo lice koje ne moè biti stranka
u postupku, od dana kad je odluka dostavljena tom licu; ako
stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovla{}eno lice ili ako
430
KOMENTARI
4)
5)
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
parni~no nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, od

dana kad je odluka dostavljena stranci, odnosno njenom zakon skom zastupniku, a ako zakonski zastupnik odnosno punomo}nik
stranke nije imao potrebno ovla{}enje za vo|enje parnice ili za
pojedine radnje u postupku, od dana kad je stranka saznala za
taj razlog;
u slu~ajevima iz ~lana 255. ta~ke 4. i 5. ovog zakona, od dana kad
je stranka saznala za pravosna`nu presudu u krivi~nom postupku, a
ako se krivi~ni postupak ne moè sprovesti onda od dana kad je
saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne moè pokrenuti;
u slu~aju iz ~lana 255. ta~ka 6. ovog zakona, od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove ~injenice, odnosno nova dokazna sred stva.
Ako bi rok odre|en u stavu 1. ovog ~lana po~eo da te~e prije nego {to
je odluka postala pravosna`na, taj }e se rok ra~unati od pravosna`nosti
odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek, odnosno od dostavljanja pravosna`ne odluke vi{eg suda izre~ene u posljednjem stepenu.
Po proteku roka od pet godina od dana kad je odluka postala pravosna`na, prijedlog za ponavljanje postupka ne moè se podnijeti, osim ako
se ponavljanje traì iz razloga navedenih u ~lanu 255. ta~ke 2. i 3. ovog
zakona.
1
Uz stav (1): Ovom odredbom je odre|en subjektivni rok za podno{enje prijedloga za ponavljanje postupka. On iznosi 30 dana od dana nastanka
odre|enog razloga temeljem koga se prijedlog podnosi. Tako tridesetodnevni
rok po~inje te}i za slu~ajeve:
iz ~lana 255. ta~ka 1 - po~ev od dana saznanja za nastupanje razloga;

iz ~lana 255. ta~ka 2. - po~ev od dana kada je odluka dostavljena
stranci;
iz ~lana 255. ta~ka 3.;
od dana kada je odluka dostavljena licu koje je u~estvovalo u postupku
kao tuìlac ili tuèni, a nije moglo biti stranka u postupku;
ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovla{}eno lice ili ako
parni~no nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, od dana
kada je odluka dostavljena stranci, odnosno njenom zakonskom zastupniku;
ako zakonski zastupnik odnosno punomo}nik stranke nije imao potrebno
ovla{tenje za vo|enje parnice ili za pojedine radnje u postupku, od dana
kada je stranka saznala za taj razlog;
iz ~lana 255. ta~ke 4. i 5. - od dana kada je stranka saznala za
pravosna`nu presudu u krivi~nom postupku, a ako se krivi~ni postupak
ne moè sprovesti od dana kada je saznala za obustavu tog postupka ili
za okolnosti zbog kojih se postupak ne moè pokrenuti;
iz ~lana 255. ta~ka 6. - od dana kada je stranka mogla iznijeti sudu nove
~injenice, odnosno nova dokazna sredstva.
431
Ako je rije~ o razlogu za ponavljanje postupka iz ~lana 255. stav 1. ta~ka 2.

ZPP-aa, tada rok po~inje te}i od dana kada je odluka suda dostavljena stranci, a ne od dana kada je stranka stvarno saznala za postojanje odluke (VS RH,
G`-77/85 od 12.9.1985. g.). Tako|e i: Rok za podno{enje prijedloga za ponavljanje postupka zbog toga {to stranci nezakonitim postupanjem nije bila dana
mogu}nost da raspravlja pred sudom po~inje te}i od dana kad je odluka stranci dostavljena, a ne od dana kad je stranka doznala za odluku. Ako odluka
stranci nije dostavljena, nije postala ni pravomo}na pa se u odnosu na nju,
postupak ni ne moè ponoviti. (VS RH, Rev. 1821/85 od 4.11.1985.).
Isto pravilo vrijedi i za razloge za ponavljanje postupka iz ~lana 255. stav 1.

ta~ka 3. ZPP-a - naime, i tada se rok ra~una od dana kada je odluka dostavljena stranci ili zakonskom zastupniku ili punomo}niku. Da bi rok po~eo te}i, mora
se raditi o valjanom zakonskom zastupniku, punomo}niku, odnosno rok }e se
ra~unati od dana kada stranka postane parni~no sposobna ili kad joj se odredi
novi zakonski zastupnik. No, ako je razlog ponavljanja postupka taj {to punomo}nik nije imao potrebnih ovla{}enja za vo|enje parnice ili za pojedine radnje
u postupku, tada se rok ra~una od dana kada je stranka saznala za taj razlog.
Ako je rije~ o razlozima za ponavljanje postupka iz ta~ke 4. i 5. ovog ~lana,

rok }e se ra~unati od dana kada je podnosilac prijedloga saznao za postojanje pravosna`ne krivi~ne presude: Rok od 30 dana propisan u ~l. 423. st.
1. t. 4. ZPP-a ne po~inje da te~e od dana prijema prvostepene presude u
krivi~nom postupku, ve} od dana saznavanja za pravosna`nu presudu u
krivi~nom postupku. Ovaj rok ne moè da po~ne da te~e pre nastupanja
pravosna`nosti presude u krivi~nom postupku koja se uzima kao osnov za
ponavljanje parni~nog postupka (Op{tinski sud Bitolj, P-133/79 od 18.11.1988.).
Ako se, pak, krivi~ni postupak ne moè provesti, npr., zbog zastarjelosti
gonjenja, tada }e tridesetodnevni rok po~eti te}i od dana kada je stranka saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se krivi~ni postupak ne moè pokrenuti.
Kad je u pitanju razlog iz ta~ke 6. ~lana 255. stav 1. ZPP-a, rok }e se ra~unati
od dana kada je stranka stekla mogu}nost da iznese nove ~injenice, odnosno da upotrijebi nove dokaze, uz uslov da je za nju, temeljem tih novih
~injenica ili upotrebe novih dokaza, mogla biti donijeta povoljnija odluka. Te
nove ~injenice treba da su nastale u vrijeme dok je u postupku ~ije se ponavljanje traì, njihovo izno{enje bilo mogu}e (Savezni sud, Gzs-29/76).
Interesantan je stav Vrhovnog suda RS u pogledu odnosa razloga za ponavljanje postupka iz ta~ke 4. ~lana 255. ZPP-a i ta~ke 6. iste odredbe: Sadrìna
izreke pravosna`ne presude krivi~nog suda kojom je utvr|eno da je tuìlac
upotrijebio falsifikovanu ispravu radi dokazivanja da je vlasnik sporne stvari,
~iju predaju traì, ne moè otkloniti zna~aj novog dokaza, odnosno nove
~injenice, zbog koje se moè traìti ponavljanje postupka u smislu ~lana 421.
ta~ka 9. ZPP-a. (Rev. 3/02 od 26.7.2002.).
Uz stav (2): Ovom odredbom se otklanja mogu}nost nastupanja prekluzije za

stranku. Naime, mogu}a je situacija da stranka stekne mogu}nost da upotrijebi neki od razloga za ponavljanje postupka u vrijeme kada taj razlog vi{e
432
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

259
ne moè koristiti kao àlbeni razlog, a postupak po àlbi jo{ uvijek te~e, dakle
u vrijeme kada presuda jo{ nije pravosna`na. Stoga }e se rok za podno{enje
prijedloga za ponavljanje postupka ra~unati od dana pravosna`nosti, ako protiv nje nije izjavljen pravni lijek, odnosno od dana dostavljanja pravosna`ne
odluke vi{eg suda izre~ene u posljednjem stepenu. Pri tome treba imati na
umu da drugostepene odluke postaju pravosna`ne danom njihovog dono{enja,
a da stranka sti~e saznanje o toj odluci (i njenoj pravosna`nosti) tek nakon
izvjesnog vremena (neophodno potrebnog za dostavljanje te drugostepene
odluke). U tom smislu se i sudska praksa opredijelila: Ako je za stranku
nastala mogu}nost izno{enja novih ~injenica odnosno novih dokaznih sredstava prije nego li je odluka u postupku ~ije se ponavljanje traì postala pravomo}na, tada rok za podno{enje prijedloga za ponavljanje postupka ne moè
po~eti te}i prije nego li je odluka postala pravomo}na, {to zna~i i odluka
vi{eg suda povodom izjavljene àlbe dostavljena stranci. (@upanijski sud u
Rijeci, G`-593/98 od 26.2.1999.).
7
Ovom odredbom se defini{e objektivni rok od pet godina od dana

pravosna`nosti odluke, ~ijim protekom se ponavljanje postupka vi{e ne moè
zahtijevati. Izuzetno, taj rok ne vrijedi u slu~aju postojanja razloga iz ta~aka
2. i 3. ~lana 255. ZPP-aa. Stoga prozilazi da su ti razlozi ograni~eni samo subjektivnim, tridesetodnevnim rokom, koji te~e od dana dostavljanja odluke (~lan
255. ta~ka 2. ZPP-a), odnosno saznanja za razlog za ponavljanje postupka (~lan
255. ta~ka 3. ZPP-a).
^lan 258.
O prijedlogu za ponavljanje postupka odlu~uje drugostepeni sud, i to
sudija pojedinac koji nije u~estvovao u dono{enju drugostepene odluke
u ranijem postupku.
Kao novina u odnosu na prethodno zakonsko rje{enje (vidjeti uvodne

napomene u ovoj glavi - pod (3)), ovom odredbom se izri~ito defini{e da o
prijedlogu za ponavljanje postupka odlu~uje sudija pojedinac drugostepenog
suda, koji nije u~estvovao u dono{enju drugostepene odluke u ranijem postupku. Dakle, rije~ je o isklju~ivoj nadle`nosti drugostepenog suda da odlu~uje
o podnijetom prijedlogu.
^lan 259.
Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio
odluku u prvom stepenu.
U prijedlogu se naro~ito moraju navesti: zakonski osnov po kome se traì
ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnijet u zakon skom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlaga~a, te u~initi
vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za predlaga~a biti
donesena povoljnija odluka.
433
Uz stav (1): Ovim stavom se propisuje da se prijedlog za ponavljanje postupka uvijek podnosi sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. Kako je
pravosna`no okon~an postupak osnovni uslov za podno{enje prijedloga za
ponavljanje postupka, a imaju}i u vidu da su za su|enje u parni~nom postupku u prvom stepenu isklju~ivo nadle`ni osnovni/op}inski sudovi, to proizlazi da se prijedlog za ponavljanje postupka podnosi osnovnom, tj. op}inskom
mjesno i stvarno nadle`nom sudu. Svrha ovakve odredbe je u ovla{tenjima
prvostepenog suda na preduzimanje odre|enih procesnih radnji povodom podnijetog prijedloga.
Uz stav (2): Pored elemenata koji svaki podnesak (pismeno) treba da sadrì,
saglasno odredbi ~lana 334. stav 2. ZPP-a, ovom odredbom se dodatno propisuje {ta naro~ito prijedlog za ponavljanje postupka treba da sadrì. U pogledu
ranije izraènih stavova sudske prakse, da navo|enje zakonskog osnova za
ponavljanje postupka predstavlja navo|enje ~injenica koje su u ~lanu 255.
predvi|ene kao osnov za ponavljanje postupka, a ne ta~no navo|enje zakonskog propisa (npr. ~lan 255. ta~ka 2. ZPP-a), smatramo da treba zadràti.
Tako|e, zavisno od razloga za ponavljanje postupka, potrebno je predo~iti okolnosti (dokaze) u vezi blagovremenosti prijedloga. Uz prijedlog je potrebno
priloìti i dokaze na kojima se temelje navodi prijedloga.
Kona~no, potrebno je u~initi vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku

mogla za predlaga~a biti donesena povoljnija odluka. Ovo zna~i da je, uz
sve prethodno opisane elemente prijedloga, potrebno nazna~iti kako bi razlog
ponavljanja, na koji se podnosilac prijedloga poziva, uticao na dono{enje
(povoljnije) odluke da je bio ispunjen u ranijem postupku. To }e zavisiti od
svakog konkretnog slu~aja.
^lan 260.
Neblagovremene, nepotpune ili nedozvoljene prijedloge za ponavljanje
postupka odbaci}e rje{enjem prvostepeni sud bez odràvanja ro~i{ta.
Ako prvostepeni sud ne odbaci prijedlog, dostavi}e primjerak prijedloga
protivnoj stranci, koja ima pravo da u roku od 15 dana odgovori na prijedlog.
Uz stav (1): Ovom odredbom se propisuje ovla{}enje prvostepenog suda da

ispituje blagovremenost, potpunost i dozvoljenost prijedloga za ponavljanje
postupka.
Prijedlog je neblagovremen ako je podnijet mimo roka iz ~lana 257. ZPP-a,

koji po~inje te}i zavisno od razloga za ponavljanje.
Prijedlog je nepotpun ako se iz njegovog sadràja ne moè zaklju~iti protiv koje

odluke se podnosi, ako ne sadrì sve podatke iz ~lana 260. stav 2. ZPP-a, te ako
nije potpisan. Nepotpunost prijedloga }e postojati tek ako primjena odredaba
~lana 336. ostane bezuspje{na. U tom pravcu: Predlog za ponavljanje postupka
434
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ne moè biti odba~en kao nepotpun u smislu ~lana 425. st. 1. ZPP-a ako sud
nije prethodno postupio po st. 1. ~l. 109. Zakona o parni~nom postupku, odnosno vratio predlog tuìocu, ukazao mu na nedostatke i zahtevao odgovaraju}u
dopunu u odre|enom roku (Okru`ni sud Zrenjanin, G`-312/96 od 11.2.1998.).
4
Zakonodavac nije propisao kakav prijedlog }e se smatrati nedozvoljenim. No,

prema dobro razvijenoj praksi, on }e biti nedozvoljen, primjerice, ako je izjavljen od strane neovla{}enog lica (prijedlog moè podnijeti stranka, njen
punomo}nik ili zakonski zastupnik); ako se ne zasniva na zakonom propisanom
razlogu za ponavljanje postupka (npr. podnijet iz razloga pogre{ne primjene
materijalnog prava); ako se njime pobija nepravosna`na odluka; ako se pobija
odluka kojom je u cijelosti usvojen tu`beni zahtjev podnosioca prijedloga..
Prvostepeni sud ispituje blagovremenost, potpunost i dozvoljenost prijedloga

bez odràvanja ro~i{ta i o tome donosi rje{enje. Ovo ovla{}enje nije dato drugostepenom sudu. Iz toga bi slijedilo da drugostepeni sud uop{te ne ispituje
prijedlog u svjetlu ovla{tenja prvostepenog suda iz ~lana 260. stav 1. ZPP-a.
Dalje slijedi da bi temeljem propisa iz ~lana 258. ZPP-a drugostepeni sud morao
meritorno odlu~iti po prijedlogu ~ak i ako je o~igledno da nisu ispunjeni uslovi
za meritorno odlu~ivanje usljed propusta prvostepenog suda. Kako je ovakvo
zakonsko rje{enje novina u vaè}em parni~nom zakonodavstvu, preostaje da se
sudska praksa odredi prema ovom pitanju. Cijenimo da nema prepreke za shodnu primjenu odredbe ~lana 247. ZPP-a,, odnosno odredbe 224. ZPP-a. Me|utim,
na ovakvo postupanje drugostepenog suda nema ni upu}uju}e norme.
Protiv rje{enja kojim prvostepeni sud odbacuje prijedlog, àlba je uvijek

dozvoljena.
Uz stav (2): Nakon radnji opisanih stavom 1. ovog ~lana, ukoliko na|e da
nisu ispunjeni uslovi za njegovu primjenu (prijedlog je blagovremen, potpun
i dozvoljen), prvostepeni sud dostavlja primjerak prijedloga protivnoj stranci
na odgovor, koja ima pravo dati odgovor u roku od 15 dana. Odgovor na
prijedlog nije obavezan.
Neblagovremen prijedlog za ponavljanje postupka - vidjeti ~lan 257. ZPP-a.

Postupak sa nepotpunim podneskom - vidjeti ~lan 336. ZPP-a. Punomo} za
podno{enje prijedloga - vidjeti ~lan 305. i 307. ZPP-a.
^lan 261.
Po prijemu odgovora na prijedlog ili po isteku roka za davanje odgovora, prvostepeni sud }e prijedlog i odgovor na prijedlog, ako je podni jet, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najdocnije u roku od
osam dana.
Ovom odredbom, kao novom u odnosu na prethodno zakonodavstvo, propisuje se postupanje prvostepenog suda po prijemu odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka, odnosno nakon proteka roka za odgovor koji nije dat.
435
263
U spise predmeta se ulaè odgovor (ako je dat) i svi spisi predmeta, zajedno sa
prijedlogom i eventualno odgovorom se dostavljaju drugostepenom sudu radi
meritornog odlu~ivanja o prijedlogu.
^lan 262.
Drugostepeni sud odlu~uje o prijedlogu za ponavljanje postupka, po pravilu, bez odràvanja rasprave.
Ako sud ocijeni da je odràvanje rasprave neophodno, postupi}e u skladu
sa odredbama ~lana 218. do 220. ovog zakona.
1
Ova odredba predstavlja realizaciju norme iz ~lana 258. ZPP-aa (ovla{}enje drugostepenog suda za odlu~ivanje po prijedlogu).
Uz stav (1): O prijedlogu za ponavljanje postupka odlu~uje drugostepeni sud,

po pravilu, bez odràvanje rasprave. Za odlu~ivanje je, saglasno odredbi ~lana
258. ZPP-a nadleàn sudija pojedinac, i to onaj koji nije u~estvovao u
dono{enju drugostepene odluke u ranijem postupku. Po pravilu, odluka o prijedlogu }e se donijeti bez odràvanja rasprave ako je sadrìna prijedloga takva
da se bez dodatnih utvr|enja moè donijeti meritorna odluka po prijedlogu.
Uz stav (2): Ako sudija pojedinac ocijeni da je ipak potrebno otvoriti raspravu
radi odlu~ivanja o prijedlogu, primijeni}e odredbe ~lana 218-220. ZPP-a.
Specifi~nost ove odredbe je u tome {to se primjenjuju pravila o raspravi pred
drugostepenim sudom, u kojoj odluku donosi vije}e od trojice sudija, a ipak
tu raspravu vodi i odluku donosi sudija pojedinac. Ovakvo rje{enje ipak ima
svoju podlogu u odredbi ~lana 263. stav 4. ZPP-a, prema kojoj odluku o àlbi
protiv rje{enja o odbijanju prijedloga za ponavljanje postupka donosi tro~lano
vije}e tog istog suda, ~ime se shodno obezbje|uje ispravan sastav suda u
dvostepenom postupku.
U vezi stava (1) i (2) zajedno: Kako je prethodno postavljena dilema ovla{}enja
drugostepenog suda da procesno ispituje prijedlog, ako je rije~ o takvom propustu prvostepenog suda (vidjeti komentar uz ~lan 260. stav 1. pod (5)),
mi{ljenja smo da u ovoj fazi drugostepeni sud moè izvr{iti tu korekciju propusta prvostepenog suda, uz ogradu da se o tome ipak treba odrediti budu}a
sudska praksa.
Rasprava pred drugostepenim sudom - vidjeti ~lanove 218-220. ZPP-a.

Dvostepenost u odlu~ivanju po prijedlogu za ponavljanje postupka - vidjeti
~lan 263. stav 4. ZPP-a.
^lan 263.
Nakon {to drugostepeni sud donese odluku o prijedlogu, sudu prvog ste pena vra}a sve spise s dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke.
436
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
U rje{enju kojim se dozvoljava ponavljanje postupka izre}i }e se da se

ukida odluka donesena u ranijem postupku.
Protiv rje{enja drugostepenog suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka àlba nije dozvoljena.
@alba protiv rje{enja drugostepenog suda kojim se odbija prijedlog za
ponavljanje postupka podnosi se istom sudu, koji o àlbi odlu~uje u
vije}u trojice sudija.
1
Ovom odredbom se propisuje postupanje drugostepenog suda nakon {to je

donio odluku o prijedlogu za ponavljanje postupka.
Uz stav (1): Po dono{enju odluke o prijedlogu, drugostepeni sud dostavlja

prvostepenom sudu spise predmeta i odluku o prijedlogu, u dovoljnom broju
primjeraka za taj sud i stranke. Iz formulacije ... s dovoljnim brojem ovjerenih
prepisa svoje odluke proizlazi da se dostavljanje odluke drugostepenog suda
o prijedlogu vr{i putem prvostepenog suda. Ovo bi bilo u suprotnosti sa usvojenim principom da vi{estepeni sudovi dostavljaju svoje odluke i strankama,
pored prvostepenog suda.
Uz stav (2): Ovom odredbom se propisuje sadràj izreke rje{enja kojim se

dozvoljava ponavljanje postupka. Stoga, ukoliko sud na|e da je prijedlog osnovan, donosi rje{enje kojim dozvoljava ponavljanje postupka i istovremeno
ukida odluke donijete u ranijem postupku.
Rje{enje iz prethodnog stava ima povratno dejstvo, {to zna~i da dozvoljavanjem ponavljanja postupka i ukidanjem ranije odluke prestaje princip pravosna`nosti te sada ukinute odluke. Ovim se otvara veoma osjetljivo pitanje
pravosna`nosti. Na~elo pravne sigurnosti nalaè da se pravosna`na presuda
ne mijenja. Ipak, razlozi zakonitosti ovdje imaju supremaciju nad pravnom
sigurno{}u, jer je njihov zahtjev da se ukine ranija odluka, iako je pravosna`na i donese nova, zakonita odluka. Stoga, nakon dozvole ponavljanja i
ukidanja ranije odluke, ponovo se raspravlja o osnovanosti tu`benog zahtjeva.
Uz stav (3): Ovom odredbom se izri~ito propisuje da protiv rje{enja kojim se

dozvoljava ponavljanje postupka àlba nije dozvoljena. Ovakvim rje{enjem
suprotna strana nije ostala bez pravne za{tite, jer ona svakako ima pravo àlbe
protiv odluke koja }e se donijeti u ponovljenom postupku.
Uz stav (4): Ukoliko je sud odlu~io da odbije prijedlog za ponavljanje, àlba

protiv tog rje{enja je dozvoljena. Podnosi se istom, drugostepenom sudu, koji
o njoj odlu~uje u vije}u trojice sudija. Obzirom na izmijenjene odredbe
Zakona, kao relevantno, moè se prihvatiti sljede}e stanovi{te: Kada je u
pitanju re{enje doneto od strane àlbenog suda, a povodom predloga za ponavljanje postupka koji se isklju~ivo odnosi na postupak pred àlbenim
sudom, takvo re{enje treba u smislu ~l. 400. st. 1. ZPP-a smatrati re{enje drugostepenog suda, kojim je postupak pravnosna`no zavr{en i protiv njega se
moè izjaviti revizija, a ne àlba (VS Vojvodine, Rev. 250/83).
437
265
Dostavljanje odluke po àlbi - vidjeti ~lan 232. ZPP-a. Dostavljanje odluke po

reviziji - vidjeti ~lan 252. ZPP-a. Sastav suda u drugostepenom postupku vidjeti ~lan 13. ZPP-a.
^lan 264.
U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom ne moè postupati
sudija koji je odlu~ivao u ranijem postupku.
Prvostepeni sud }e odrediti pripremno ro~i{te odmah po prijemu rje{enja
drugostepenog suda, a najdocnije u roku od osam dana.
Uz stav (1): Kada se dozvoli ponavljanje postupka i ukine ranija odluka, za

postupaju}eg sudiju se odre|uje sudija koji nije odlu~ivao u ranijem postupku.
Uz stav (2): Ovom odredbom se propisuje rok od najvi{e osam dana za

odre|ivanje pripremnog ro~i{ta. U smislu ovog stava, primjenjuju se sva pravila propisana za pripremno ro~i{te.
Pripremno ro~i{te - vidjeti odredbe ~lanova 75-85. ZPP-a.

3. Odnos izmedu prijedloga za ponavljanje postupka i revizije
^lan 265.
Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se moè izjaviti i revizija, sma tra}e se da je stranka izjavila reviziju.
Ako stranka izjavi reviziju iz razloga {to je u prvostepenom ili drugoste penom postupku odlu~eno o zahtjevu o kome je ve} prije pravosna`no
presu|eno ili koga se tuìlac ve} odrekao ili o kome je zaklju~eno sudsko poravnanje, i istovremeno ili poslije toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz bilo kojeg razloga iz ~lana 255. ovog zakona, sud
}e prekinuti postupak povodom prijedloga za ponavljanje postupka do
zavr{etka postupka po reviziji.
Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kog razloga, osim iz razloga navedenih
u stavu 2. ovog ~lana, i istovremeno ili poslije toga podnese prijedlog
za ponavljanje postupka iz razloga iz ~lana 255. stav 1. ta~ke 4. i 5. ovog
zakona, koji su potkrijepljeni pravosna`nom presudom donesenom u
krivi~nom postupku, sud }e prekinuti postupak po reviziji do zavr{etka
postupka povodom prijedloga za ponavljanje postupka.
U svim ostalim slu~ajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno
ili poslije toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka, sud }e odlu~iti
438
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
koji }e postupak nastaviti, a koji prekinuti, uzimaju}i u obzir sve okol nosti, a naro~ito razloge zbog kojih su oba pravna lijeka podnijeta i
dokaze koje su stranke predloìle.
1
Ovim odredbama se reguli{e pitanje postupanja po oba vanredna lijeka ukoliko su paralelno podnijeti (istovremeno ili jedan za drugim).
Uz stav (1): Ovim stavom je dato rje{enje za slu~aj da je stranka u roku za

izjavljivanje revizije izjavila prijedlog za ponavljanje postupka, ali iz razloga
iz kojeg se moè izjaviti i revizija (~lan 240. stav 1. ta~ka 1. ZPP-a - povrede
odredaba parni~nog postupka, koje odgovaraju razlozima za ponavljanje postupka iz ~lana 255. ta~ke 1-3. ZPP-a). Tada se smatra da je stranka izjavila
reviziju. Ovo je povoljnije za stranku, jer o reviziji odlu~uje najvi{i redovni
sud - revizijski sud - koji po slu`benoj du`nosti pazi na povrede odredaba
parni~nog postupka koje se odnose na strana~ku sposobnost i zastupanje i na
primjenu materijalnog prava.
Uz stav (2): Ako je revizija podnijeta iz razloga {to je u nekom od ranijih

postupaka (prvostepenom ili drugostepenom) odlu~eno o zahtjevu o kome ve}
postoji pravosna`na odluka, ili koga se tuìlac odrekao ili je o tom zahtjevu
zaklju~eno sudsko poravnanje, pa se istovremeno sa revizijom ili naknadno
podnese i prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga datih ~lanom 255. ZPPa, sud je duàn neki od tih postupaka prekinuti. Prema odredbi ovog stava,
sud tada prekida postupak po prijedlogu za ponavljanje postupka. Razlog za
ovakvo zakonsko rje{enje je jednostavan: revizijski razlozi dati ovim stavom
imaju obilje`je prethodnog pitanja za odlu~ivanje po prijedlogu za ponavljanje postupka. Naime, prema odredbi ~lana 249. stav 2. ZPP-a, ako revizijski
sud na|e da postoje povrede u smislu res iudicata, tada se ukidaju nièstepene odluke i tu`ba odbacuje. Kod takvog stanja stvari nije ni mogu}e
odlu~ivati o prijedlogu, jer je postupak ~ije se ponavljanje traì ni{tavan.
Uz stav (3): Za slu~aj da stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga osim
razloga presu|ene stvari, odricanja tuìoca od zahtjeva ili razloga zaklju~enog
poravnanja (stav 2. ovog ~lana), pa potom podnese i prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga datih odredbom ~lana 255. ta~ke 4. i 5.. (odluka suda
se zasniva na la`nom iskazu svjedoka, vje{taka ili na falsifikovanoj ispravi ili
ispravi u kojoj je ovjeren neistinit sadràj, ili je do odluke suda do{lo usljed
krivi~nog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomo}nika stranke, protivne
stranke ili tre}eg lica) i te razloge potkrijepi pravosna`nom krivi~nom presudom, sud prekida postupak po reviziji do okon~anja postupka po prijedlogu
za ponavljanje postupka. Razlog ovakvog zakonskog rje{enja leì u tome {to
su ti razlozi vezani za ~injeni~no stanje u predmetu, {to ne predstavlja razlog
za ulaganje revizije. Ukoliko bi se prijedlog za ponavljanje postupka uvaìo,
nema mjesta odlu~ivanju po reviziji, jer se dozvoljavanjem ponavljanja postupka ukida i odluka koja je bila predmet revizije.
Uz stav (4): U ostalim slu~ajevima sud cijeni koji }e postupak prekinuti. Pri
tome se rukovodi na~elom ekonomi~nosti, tj. cijeni koja odluka po kom
pravnom lijeku je svrsishodnija. Svakako da se vodi ra~una i o razlozima iz
439
267
kojih su ti lijekovi uloèni, sa ciljem da se otkloni potreba za meritornim

odlu~ivanje po drugom pravnom lijeku.
^lan 266.
Odredbe ~lana 265. st. 1. i 3. ovog zakona primijeni}e se i kad je stran ka najprije podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, a poslije toga
izjavila reviziju.
U svim ostalim slu~ajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i nakon toga izjavi reviziju, sud }e, po pravilu, prekinuti postupak po reviziji do zavr{etka postupka povodom prijedloga za
ponavljanje postupka, osim ako na|e da postoje ozbiljni razlozi da postupi druga~ije.
1
Uz stav (1): Pravila iz ~lana 265. stavovi 1-33. ZPP-aa se primjenjuju i za slu~aj
da je stranka prvo izjavila prijedlog za ponavljanje postupka,, pa istovremeno
sa njim ili naknadno i reviziju. Dakle, nije od zna~aja koji je pravni lijek prvi
podnijet.
Uz stav (2): Ako se ne radi o slu~ajevima koji su posebno regulisani odredbama stava 1. i 2. ~lana 265. ZPP-a, uz uslov da je prijedlog za ponavljanje postupka podnijet prije revizije, sud cijeni razloge podno{enja jednog i
drugog pravnog lijeka i, po pravilu, donosi rje{enje kojim prekida postupak
po reviziji do zavr{etka postupka koji se vodi po prijedlogu za ponavljanje
postupka. Odluka o ovome }e zavisiti, prema na~elu ekonomi~nosti (~lan 10.
ZPP-a), od razloga iz kojih je pravni lijek podnijet. To zna~i da je sud duàn
postupiti po onom pravnom lijeku koji prema datim razlozima i priloènim
dokazima ukazuje da je lijek osnovan.
Prekid postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka - vidjeti ~lan 265. stav

2. ZPP-a. Prekid postupka po reviziji - vidjeti ~lan 265. stav 3. ZPP-a.
^lan 267.
Rje{enje iz ~lana 265. ovog zakona donosi prvostepeni sud ako prijedlog
za ponavljanje postupka stigne prvostepenom sudu prije nego {to je predmet povodom revizije upu}en revizijskom sudu. Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne po{to je predmet povodom revizije upu}en revizijskom sudu, rje{enje iz ~lana 265. ovog zakona donosi revizijski sud.
Rje{enje iz ~lana 266. ovog zakona donosi prvostepeni sud, osim ako je
predmet, u vrijeme kad revizija stigne prvostepenom sudu, povodom pri jedloga za ponavljanje postupka upu}en vi{em sudu radi dono{enja
odluke, u kom slu~aju rje{enje donosi vi{i sud.
Protiv rje{enja suda iz st. 1. i 2. ovog ~lana nije dozvoljena àlba.
440
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Za stav (1) i (2) zajedno: Ovim odredbama se odre|uje nadle`ni sud koji
donosi rje{enje o prekidu postupka po pravnom lijeku.
Uz stav (2): Protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lana.
Nadle`ni sud za odlu~ivanje po prijedlogu za ponavljanje postupka - vidjeti

~lan 258. ZPP-a. Nadle`ni sud za odlu~ivanje po reviziji - vidjeti ~lan 238.
ZPP-a.
441
Dio tre}i
X - SUDSKE
MJERE OSIGURANJA
^lanak 268.
(1) Za odlu~ivanje o prijedlogu za osiguranje, uklju~uju}i i osiguranje na imovini protivnika osiguranja koja se nalazi izvan Federacije odnosno Bosne i
Hercegovine, koji je podnesen prije pokretanja parni~nog postupka kao i
tijekom tog postupka, nadleàn je sud koji postupa po tu`benom zahtjevu. Odluku o mjeri osiguranja donosi sud koji postupa u prvom stupnju,
a neposredno vi{i sud kada je prijedlog za njezino dono{enje podnesen
nakon dostave predmeta tom sudu radi odlu~ivanja o pravnom lijeku.
(2) Nakon pravomo}nosti odluke o tu`benom zahtjevu, o prijedlogu za osiguranje odlu~uje sud koji bi bio nadleàn za odlu~ivanje o tu`benom zahtjevu u prvom stupnju.
1
Ova materija, a koju sada reguliraju sudske mjere osiguranja, prije je bila regulirana putem instituta prethodnih i privremenih mjera Zakona o izvr{nom
postupku (~lanak 252. do 274.), koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona
o izvr{nom postupku (Slu`beni list Republike Bosne i Hercegovine 2/92 - primjenjivao se i u FBiH i u RS), i ima dosta novina u odnosu na prija{nji
zakon - odnosno bolje su razra|ene pojedine prija{nje odredbe.
Bitne razlike izme|u privremenih i prehodnih mjera po prija{njem zakonu:
privremenim se mjerama osiguravalo i nov~ano i nenov~ano potraìvanje, dok
su prethodne mjere bile podobne za osiguranje samo nov~anih potraìvanja.
Privremenim se mjerama pruàla samo fakti~na za{tita, dok se na temelju
prethodnih mjera sticalo uvjetno zalo`no pravo. Prethodna mjera sluìla je za
osiguranje ostvarenja budu}e prisilne ovrhe, a privremenim mjerama mogu}e
je bilo osiguranje ne samo budu}e ovrhe nego i ostvarenje privremenog stanja u pogledu nekog spornog odnosa ako je to bilo potrebno radi sprje~avanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive {tete. Za odre|ivanje prethodne mjere
bilo je potrebno postojanje odluke koja nije ovr{na, a privremena mjera se
mogla odrediti i bez bilo kakve odluke i prije pokretanja sudskog ili upravnog
postupka, tijekom postupka, a i nakon okon~anja tih postupaka. Sada su ove
razlike stopljene jedinstveno u institut sudskih mjera osiguranja.
442
Odredba ovog ~lanka je u potpunosti novina u odnosu na prija{nje odredbe

~lanka 252. i 262. ZIP-a, jer je, a {to se ti~e nadle`nosti, prija{nji ZPP
odre|ivao da ako je pokrenut koji sudski postupak, za odlu~ivanje je nadleàn
sud pred kojim je postupak pokrenut, dok u slu~aju da postupak nije
pokrenut za odlu~ivanje mjesno je nadleàn sud koji bi bio nadleàn za
odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i nije uklju~ivao i osiguranje na imovini
protivnika osiguranja koja se nalazila izvan FBiH odnosno RS, dok se sada
nadle`nost veè za tu`beni zahtjev - odnosno postupa sud koji je nadleàn
da postupa po tu`benom zahtjevu.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Op}enito: Sudske mjere osiguranja su sredstva vremenski ograni~enog osiguranja tra`bina predlagatelja osiguranja koje se mogu odrediti prije ili u tijeku
parni~nog postupka. Privremene mjere: Sredstva vremenskih ograni~enog osiguranja budu}eg ostvarenja vjerovnikova potraìvanja na temelju izvr{ne
isprave (konzervacijska funkcija), ali u odre|enom sve {irem krugu slu~ajeva
i kao sredstva vremenski ograni~enog trajanja, potpunog ili djelomi~nog
namirenja, potraìvanja vjerovnika, prije okon~anja postupka o glavnom pitanju (anticipativna funkcija), odnosno, provizornog ure|enja odnosa me|u
strankama do njihovog kona~nog ure|enja (regulacijska funkcija). Treba,
me|utim, naglasiti da ne}e uvijek biti mogu}e povu}i o{tru granicu izme|u
pojedinih mjera s obzirom na njihovu funkciju zato {to }e neke od njih ~esto
biti vi{e funcionalne, u pravilu anticipativnog-regulacijskog karaktera. (M.
Dika, Godi{njak 1, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse,
Zagreb, 1994., str. 144)
Prema novom Zakonu o ovr{nom postupku (Slu`bene novine FBiH broj 32/03)
novi termini su za vjerovnika - traìtelj ovrhe, za du`nika - ovr{enik,
potraìvanje - tra`bina.
Mjerom osiguranja se ne smije prejudicirati kona~na odluka. Zato se mjerom

osiguranja ne bi smio iscrpiti sadràj tra`bine predlagatelja osiguranja odnosno njegovo privremeno ostvarenje.
Mjerom osiguranja ne smije se prejudicirati kona~na odluka. (Vrhovni

privredni sud Sl-1196/96; objavljeno u Komentar ZPP FBIH, Mihajlo Dika,
Jozo îzmi}, OSCE, Sarajevo, 2000.)
6
Cilj mjere osiguranja jest osiguranje tra`bine, a ne njezino ostvarenje. Ipak u

nekim slu~ajevima svrhu osiguranja ne}e bit mogu}e ostvariti na druga~iji na~in
nego da se sasvim (ili privremeno) ostvari tra`bina predlagatelja osiguranja
(npr. u parnicama zbog smetanja posjeda stana isklju~ivanjem struje i vode).
Mjere osiguranja kao sredstva osiguranja tra`bine predlagatelja osiguranja predstavljaju posebnu vrstu ovrhe, koja se uz odre|ene pretpostavke moè provesti
ako je potrebno bez odga|anja osigurati zahtjev predlagatelja osiguranja.
Osiguravaju se tra`bine i prava predlagatelja osiguranja. Te tra`bine moraju

biti egzistentne, {to zna~i da se ne bi mogli ostvarivati ubudu}e ili tek mogu}e
tra`bine, a za osiguranje su podobna sva prava koja se mogu prenositi.
O prijedlogu za osiguranje sud odlu~uje rje{enjem. Za dono{enje rje{enja

moraju biti ispunjeni uvjeti iz ~lanka 269., a rje{enjem se moè odrediti jedna
ili vi{e mjera osiguranja, ovisno o svrsi osiguranja odnosno o za{titi interesa
traìtelja ovrhe predlagatelja osiguranja (~~lan 271.).
Uz stavak 1: O prijedlogu za osiguranje odlu~uje sud koji je nadleàn (stvarno

i mjesno) da postupa po postavljenom tu`benom zahtjevu, odnosno po
podne{enoj tu`bi, a koja je podnesena radi opravdavanja mjere osiguranja (o
nadle`nosti vidi ~lanak 15-552.).
443
10
Uz stavak 2: Kad je prijedlog za osiguranje podnesen nakon {to je predmet

po àlbi upu}en drugostupanjskom sudu, kao vi{em sudu koji odlu~uje po
àlbi, onda taj sud donosi odluku o podnesenom prijedlogu za osiguranje.
^lanak 269.
(1) Mjera osiguranja moè se odrediti:
1) ako predlagatelj osiguranja u~ini vjerovatnim postojanje tra`bina ili
prava, i
2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja
mogao sprije~iti ili znakovito oteàti ostvarenje tra`bine, posebice time
{to }e svoju imovinu otu|iti, prikriti, opteretiti ili na drugi na~in
njome raspolagati odnosno promijeniti postoje}e stanje stvari ili na
koji drugi na~in {tetno utjecati na prava predlagatelja osiguranja.
(2) Ako druk~ije nije zakonom odre|eno, sud }e odredit mjeru osiguranja
samo pod uvjetom da predlagatelj osiguranja, u roku koji odredi sud,
prema odredbama Zakona o ovr{nom postupku, da jamstvo za {tetu koja
bi protivniku osiguranja mogla nastati odre|ivanjem i provedbom mjere
osiguranja. Ako predlagatelj osiguranja ne da jamstvo u odre|enom roku,
sud }e odbiti prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja. Na njegov zahtjev, sud moè osloboditi predlagatelja osiguranja od obveze davanja jamstva ako sud ustanovi da on nije u financijskoj mogu}nosti dati jamstvo.
(3) Bosna i Hercegovina, njezini entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, grad i
op}ine su izuzeti od obveze iz stavka 2. ovoga ~lanka.
Uvjeti za odre|ivanje sudskih mjera osiguranja odgovaraju uvjetima za odre|ivanje: privremenih mjera ~lanak 263. ZIP-a i prethodnih mjera ~lanak 253.
ZIP-a, dok je novina st. 3., odnosno nitko nije bio izuzet od obveze iz st. 2.
Odredba st. 2. sli~na je odredbi ~l. 270. prija{njeg ZIP-a, osim {to se sada
odre|uje u kom slu~aju se predlagatelj osiguranja osloba|a davanja jamstva.
Uz stavak 1: Za odre|ivanje mjera osiguranja potrebno je da se ispune dva

uvjeta: da predlagatelj osiguranja u~ini vjerovatnim postojanje potraìvanja i
postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao sprije~iti
i znatno oteàti naplatu tra`bine time {to }e svoju imovinu otu|iti, prikriti ili
na drugi na~in njome raspolagati.
Uz stavak 1 t. 1: Postojanje tra`bine moè se dokazivati svim dokaznim sredstvima (~lanak 123-173.), ali je bitno da se dokazi mogu brzo i lako izvesti.
Ako predlagatelj osiguranja ne u~ini vjerovatnim postojanje tra`bine, onda
nedostaje osnovni uvjet za odre|ivanje mjere osiguranja.
Stoga kad se radi o tu`benom zahtjevu kojim se traì samoutvr|enje postojanje kakvog prava ili pravnog odnosa - dakle deklaratorni tu`beni zahtjev,
onda ne postoji potraìvanje koje bi se moglo osigurati privremenom mjerom.
(PsH, P`-74/92 od 4.2.1992. godine)
444
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Mjere osiguranja se u pravilu ne bi mogle odrediti ni u povodu konstitutivnih

tu`benih zahtjeva, me|utim, u nekim bi slu~ajevima to ipak bilo mogu}e (npr.
mjere osiguranja radi smje{taja djece).
4
Uz stavak 1 t. 3: Opasnost mora biti subjektivna, mora potjecati od protivnika osiguranja. Subjektivna opasnost se odnosi na aktivno djelovanje ili
propu{tanje protivnika osiguranja usmjerena na sprje~avanje ili oteàvanje
naplate tra`bine. Za odre|ivanje mjere osiguranja radi osiguranja nov~ane
tra`bine nije dovoljna samo objektivna opasnost, dakle ona koja je nezavisna
od pona{anja protivnika osiguranja. Naprotiv, pretpostavka za odre|ivanje ove
mjere osiguranja jest subjektivna opasnost, koja se sastoji u aktivnom djelovanju ili propu{tanju protivnika osiguranja usmjerena na sprje~avanje ili
oteàvanje naplate tra`bine (kao npr. rasprodaja robe po neprimjereno niskim
cijenama, zanemarivanje odràvanja stvari, skrivanje stvari).
Okolnost da je protivnik osiguranja prezaduèn ili trajnije nelikvidan nije

dovoljna okolnost za odre|ivanje ove mjere osiguranja, jer nedostaju aktivnosti protivnika osiguranja usmjerene na to da sprije~i ili oteà naplata tra`bine.
(PsH, P`-1546/91 od 14.5.1991. godine),
Za izdavanje mjere osiguranje nije dovoljno da se samo u~ini vjerovatnom opasnost, ve} i da protivnik osiguranja svojim radnjama ili propustima
oteàva naplatu predlagatelja osiguranja (subjektivna opasnost). (Vrhovni
privredni sud, Sl-1296/63 objavljeno u Komentar ZPP FBiH, Mihajlo Dika,
Jozo îzmi}, OSCE, Sarajevo, 2000.),
Kupac koji je prodavatelju uru~io akceptni nalog za osiguranje isplate
kupovne cijene ne moè ishoditi mjeru osiguranja zabrane naplate akceptnog
naloga. Mjera osiguranja se donosi radi privremenog osiguranja nov~anog
potraìvanja tuìtelja. U konkretnom je slu~aju tuìtelj tu`bom od 17.9.1990.
godine zahtijevao raskid ugovora i povrat prodajne cijene, a u ~injeni~nom
supstratu tu`be tvrdi da je za osiguranje isplate te cijene izdao akceptne
naloge i mjerom osiguranja zahtjeva zabranu naplate po tim nalozima. Tvrdi,
dakle, da nije platio cijenu, a povrat traì tu`bom. Iz takve tu`be i prijedloga za mjeru osiguranja valja zaklju~iti da tuìtelj ne samo da nije u~inio
vjerovatnim postojanje nov~anog potraìvanja nego da takvog potraìvanja ni
nema. Tako je otpao temeljni uvjet za dono{enje priveremene mjere, te se
pobijano rje{enje u tom dijelu ukazuje nezakonitim. (PsH, P`-128/91 od
29.1.1991. godine; objavljeno u Izvr{ni postupak u praksi, Ivica Crni} u
suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.),
Opasnost da }e protivnik osiguranja osujetiti ili znatno oteàti naplatu
potraìvanja mora biti subjektivne prirode. Sama ~injenica da je protivnik
osiguranja prezaduèn nije dovoljna okolnost. Predlagatelj osiguranja ne
mora u~initi vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti ukoliko bi predloènom mjerom osiguranja protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu
{tetu. (Visoki trgova~ki sud RH P`-3905/98 od 13.1.1999. godine; objavljeno
u Izvr{ni postupak u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi},
Informator 1994.)
445
Uz stavak 2: Sud }e odrediti mjeru osiguranja ako predlagatelj osiguranja

poloì jamstvo za pokri}e {tete koja bi mogla nastati protivniku osiguranja
odre|ivanjem i sprovo|enjem mjere osiguranja, u kom slu~aju bi protivnik
osiguranja prema podnositelju osiguranja imao pravo na naknadu {tete koja
mu je pri~injena odre|ivanjem i sprovo|enjem mjere osiguranja za koju je
naknadno utvr|eno da je bila neosnovana ili da je predlagatelj osiguranja nije
opravdao - ~lanak 288.
Od davanja jamstva sud moè osloboditi predlagatelja osiguranja ako iz

dostavljenih dokaza proizlazi da isti nije u materijalnoj situaciji da moè podmiriti te tro{kove.
Jamstvo se daje u gotovu novcu. Iznimno sud moè odrediti davanje osiguranja u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira koji imaju burzovnu
vrijednost te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na trì{tu i koje se
mogu brzo i jednostavno unov~iti.
Sud moè prije dono{enja presude na zahtjev tuìtelja, koji u~ini vjerojatnim da je njegovo autorsko pravo povrije|eno, odrediti privremeno oduzimanje predmeta (npr. zapljenu etiketu, promotivnih materijala) i njihovo
~uvanje radi sprije~avanja nastanka nenadoknadive {tete, te stvaranja zablude
na trì{tu. (Visoki trgova~ki sud RH P`-3104/97 od 15.1.1998. godine; objavljeno u Izvr{ni postupak u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi},
Informator, 1994.)
^lanak 270.
Jamstvo iz ~lanka 269. ovog zakona vra}a se u roku od osam dana od
dana prestanka vaènja mjere osiguranja. Ukoliko u me|uvremenu protivnik osiguranja podnese tu`bu za naknadu {tete, nadle`ni sud za postupanje u tom predmetu odlu~it }e o vaènju odre|enog jamstva.
1
Rje{enje o odre|ivanju mjere osiguranja (~lanak 279.) sadrì izme|u ostalog i

vrijeme za koje je mjera odre|ena. Pa kad protekne rok odre|en naprijed
navedenim rje{enjem, i zakonom propisani rok od 8 dana od dana prestanka
vaènja mjere osiguranja, vra}a se i jamstvo predlagatelja osiguranja, a dato
na ime {tete koja bi protivniku osiguranja mogla nastati odre|ivanjem i
provedbom mjere osiguranja.
Protivnik osiguranja ima po op}im pravilima imovinskog prava prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu {tete koja mu je nanesena mjerom osiguranja za koju je ustanovljeno da je bila neutemeljena ili koju predlagatelj
osiguranja nije opravdao. Pa ukoliko u me|uvremenu protivnik osiguranja podnese tu`bu za naknadu {tete, a jamstvo jo{ nije vra}eno predlagatelju osiguranja, nadle`ni sud }e odlu~iti o vaènju odre|enog jamstva.
446
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lanak 271.
(1) Radi osiguranja nov~ane tra`bine mogu se odrediti slijede}e mjere:
1) zabrana protivniku osiguranja da otu|i, sakrije, optereti ili raspolaè
odre|enom imovinom u vrijednosti koja je dostatna za osiguranje
tra`bine predlagatelja osiguranja. Ova zabrana }e se zabiljeìti u
odgovaraju}im javnim registrima;
2) ~uvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz to~ke 1. ovoga stavka,
i to polaganjem u polog suda ako je to mogu}e ili predajom u posjed tre}oj osobi;
3) zabrana du`niku protivnika osiguranja da isplati protivniku osiguranja tra`binu ili da mu preda stvar, kao i zabrana protivniku osigu ranja da primi stvar, da naplati tra`binu, i da njome raspolaè. Ova
zabrana se moè izre}i i svakoj drugoj osobi od koje protivnik osiguranja moè zahtijevati isplatu ili predaju stvari;
4) predbilje`ba zalo`nog prava na nekretnini protivnika osiguranja ili na
pravo uknjiènom na nekretnini do vrijednosti dosu|ene glavne
tra`bine s kamatama i tro{kovima.
(2) Mjera iz stavka 1. to~ka 4. ovoga ~lanka moè se odrediti samo ukoliko
o tra`bini vjerovnika ve} postoji odluka suda koja nije postala ovr{na.
(3) Rje{enja o odre|ivanju mjera osiguranja iz stavka 1. ovog ~lanka dostavljaju se protivniku osiguranja, du`niku protivnika osiguranja ako je
potrebito, i odgovaraju}im javnim registrima. Mjera osiguranja smatra se
provedenom dostavom protivniku osiguranja ili du`niku protivnika osiguranja, ako mu se dostavlja, ili odgovaraju}em javnom registru, ovisno
o tome koji je od ova tri nadnevka primitka raniji po vremenu.
(4) Na podru~ju gdje ne postoje zemlji{ne knjige mjere osiguranja iz ovog
~lanka provest }e se primjenom odgovaraju}ih pravila ovr{nog postupka.
1
Mjere iz stavka 1. ovog ~lanka odgovaraju prija{njim mjerama osiguranja

nov~anih potraìvanja (~lanak 257., 256. i 266. ZIP-a), dok odredba st. 2. traì
postojanje odluke suda koja nije postala ovr{na, a {to prije nije bio uvjet, i
novina je {to se propisuje na~in ~uvanja imovine koja je dostatna za osiguranje tra`bine predlagatelja osiguranja.
Za odre|ivanje mjere osiguranja moraju biti ispunjeni odre|eni uvjeti, i to da
predlagatelj osiguranja u~ini vjerojatnim postojanje tra`bine, te da u~ini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao sprije~iti
ili znatno oteàti naplatu tra`bine time {to }e svoju imovinu otu|iti, prikriti
ili na drugi na~in njome raspolagati (~lanak 269. st. 1.).
Uz stavak 1: Ovdje su taksativno navedene vrste mjera osiguranja radi osiguranja nov~ane tra`bine, tako da sud osim nabrojenih druge mjere ne bi
mogao odrediti. Prema ~lanku 271. sud ima izbor iz vi{e mjera osiguranja.
Pri tome mjerodavni kriterij za izbor je za{tita vjerovnika (predlagatelja osiguranja).
447
Sud je duàn, odlu~uju}i o vrsti privremene mjere, odrediti onu privremenu mjeru kojom }e se za{tititi interes vjerovnika, pa i zabranu otu|enja
broda. (VpsH, P`-2150/85, od 5.11.1985.; objavljeno u Izvr{ni postupak u
praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.)
3
Uz stavak 1 t. 1: Predbilje`ba je uvjetni upis sticanja, ograni~enja ili gubljenja zemlji{noknji`nog prava. Do prebilje`be zalo`nog prava dolazi u slu~aju
kad nisu ispunjeni uvjeti za njegovu uknji`bu. U rje{enju o odre|ivanju
privremene mjere uz zabranu otu|enja ili optere}enja ne mora se (ali se
moè) odrediti i ~uvanje stvari. (Triva-Belajec-Dika, Sudsko izvr{no pravo,
op}i dio, drugo izdanje, 1984, strana 395), Ima mi{ljenja da se zabranom
raspolaganja nekretninama ne mora zabiljeìti u zemlji{noj knjigi ako predlagatelj osiguranja ili sud na|e da bi i takva mjera bez zabilje`be bila dovoljno
za o~uvanje interesa predlagatelja osiguranja. (Sini{a Triva, Gra|ansko procesno pravo, drugo izdanje, 1972, strana 396),
U sudskoj praksi me|utim izraèn stav da se privremena mjera zabrane

otu|enja ili optere}enja nekretnina izvr{ava upisom u zemlji{nu knjigu, a ne
izvr{enjem nov~ane kazne protivnika osiguranja za slu~aj otu|enja ili
optere}enja nekretnina suprotno privremenoj mjeri. Prema tom stavu smatra
se da je privremena mjera izvr{ena upisom glavnog sadràja privremene mjere
u zamlji{nu knjigu. (OS Osijek, G`-421/87 od 19.2.1987. godine, PSP 33/194;
objavljeno u Izvr{ni postupak u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi},
Informator, 1994.),
Privremena mjera zabrane otu|enja ili optere}enja nekretnina izvr{ava se
upisom u zemlji{nu knjigu, a ne izvr{enjem nov~ane kazne du`nika za slu~aj
otu|enja ili optere}enja nekretnina suprotno privremenoj mjeri. Upisom
glavnog sadràja privremene mjere u zemlji{nu knjigu smatra se da je privremena mjera izvr{ena. (Os Osijek, G`-421/87 od 19.11.1987. godine, PSP 33/162;
Informator, 1994.).
4
Uz stavak 1 t. 2: Imovina koja je dostatna za osiguranje tra`bine predlagatelja osiguranja ~uva se polaganjem u polog suda ili predajom u posjed tre}oj
osobi.
Uz stavak 1 t. 3: Radi za{tite interesa predlagatelja osiguranja tako|er se

moè zabraniti du`niku protivnika osiguranja da isplati protivniku osiguranja
tra`binu ili da mu preda stvar, kao i zabrana protivniku osiguranja da primi
stvar, da naplati tra`binu i da njome raspolaè. Ove zabrane mogu se izre}i
i svakoj tre}oj osobi koja duguje ne{to predlagatelju osiguranja po bilo kojoj
osnovi.
Uz stavak 1 t. 4: Mjera predbilje`be zalo`nog prava na nekretnini protivnika

osiguranja ili na pravu uknjiènom na nekretnini do vrijednosti dosu|ene
glavne tra`bine s kamatama i tro{kovima moè se odrediti samo ako o tra`bini
vjerovnika - predlagatelja osiguranja, ve} postoji odluka suda koja nije postala ovr{na.
448
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stavak 2: Sudska odluka kojom je naloèno ispunjenje pozitivne tra`bine

jest ovr{na ako je postala pravomo}na i ako je protekao rok za dobrovoljno
ispunjenje (paricijski rok). Sudska odluka kojom je naloèno ispunjenje negativne tra`bine ovr{na je ako je postala pravomo}na, osim ako je u ovr{noj
ispravi odre|en poseban rok za uskla|ivanje pona{anja ovr{enika s njegovom
obvezom. Dakle, istek paricijskog roka u pravilu ne bi bio pretpostavka za
ovr{nost odluka kojima je naloèno ispunjenje negativne ~inidbe. Odluka donesena u upravnom postupku ovr{na je, u pravilu, ako je postala kona~na
odnosno istekom paricijskog roka.
Uz stav 3: Rje{enje o odre|ivanju mjere osiguranja iz st. 1. ovog ~lanka dostavlja se protivniku osiguranja, du`niku protivnika osiguranja i odgovaraju}im
javnim registrima, a u ovisnosti koja je mjera osiguranja odre|ena. Mjera osiguranja smatra se provedenom od nadnevka dostave bilo protivniku osiguranja, du`niku protivnika osiguranja, ili odgovaraju}em javnom registru (~l. 279.).
Uz stav 4: Na podru~ju za koje ne postoje zemlji{ne knjige na odgovaraju}i

se na~in primjenjuju pravna pravila koja na tom podru~ju vaè o ispravama
koje se uz prijedlog za ovrhu podnose kao dokaz prava vlasni{tva na nekretnini koja je predmet ovrhe, a i pravna pravila o tome u koje }e se javne
knjige ili na drugi na~in upisati rje{enje o ovrsi na nekretnini.
Mjera osiguranja za osiguranje nov~anog potraìvanja odre|uje se samo

na prijedlog predlagatelja osiguranja. Rje{enjem nadle`nog Okru`nog
privrednog suda odbijen je du`nikov prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja nalogom slu`bi dru{tvenog knjigovodstva da se zabrani vjerovniku
raspolaganje nov~anim sredstvima navedenim u mjeri osiguranja. Prema odredbama ~lanka 268. ZPP-a, mjera osiguranja se moè odrediti prije pokretanja
i u toku parni~nog postupka. Odredbom ~lanka istog zakona propisano je da
se mjera osiguranja moè odrediti ako je predlagatelj osiguranja u~inio
vjerovatnim postojanje potraìvanja i opasnost naplate, {to upu}uje na
zaklju~ak da se ona moè odrediti samo na prijedlog predlagatelja osiguranja, a ne i protivnika osiguranja, te podnijeta revizija od strane protivnika osiguranja ne utje~e na mogu}nost stavljanja prijedloga za izdavanje mjere osiguranja po prijedlogu protivnika osiguranja. (VsH, Rev. 82/82 od 13.7.1982.
godine; objavljeno u Izvr{ni postupak u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne
Grubi}, Informator, 1994.),
Sud moè usvojiti prijedlog za izdavanje mjere osiguranja radi osiguranja nov~anog potraìvanja samo ako utvrdi da protivnik osiguranja konkretnim radnjama odnosno propustima nastoji da osujeti ili znatno oteà naplatu
potraìvanja predlagatelja osiguranja. Za ovakvo utvr|enje nije dovoljna samo
okolnost da je protivnik osiguranja prezaduèn odnosno krajnje nelikvidan.
(Zaklju~ak savjetovanja gra|anskih odjela sudova od 1. i 2.6.1988. godine.),
Privremena mjera obezbje|enja nov~ane tra`bine ne moè se odrediti
samo zbog ~injenice da je tuèni prezaduèn. (Vrhovni sud FBiH P`-118/98
od 23.6.1998. godine; objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda FBiH
broj 2, svibanj-rujan 1998.),
449
Privremena mjera za obezbje|enje nov~anog potraìvanja moè se odrediti ako povjerilac dokaè do stepena vjerovatno}e: 1. Da postoji potraìvanje povodom koga se vr{i obezbje|enje, 2. Da postoji opasnost da }e se ostvarenje potraìvanja bez odre|ivanja takve mjere osujetiti ili znatno oteàti.
Dokaz postojanja opasnosti zamjenjuje dokaz vjerovatno}e da je privremena
mjera potrebna da bi se sprije~ila upotreba sile ili nastanak nenadoknadive
{tete. Izuzetno, privremena mjera moè se po prijedlogu povjerioca odrediti
i kada nije dokazana vjerovatno}a o postojanju potraìvanja i opasnosti ukoliko povjerilac poloì jemstvo za {tetu koja bi du`niku mogla nastati, ali ne
i u situaciji ako sud na|e da se {teta koja bi mogla nastati ne bi mogla
adekvatno nadoknaditi u novcu. (Vrhovni sud Republike Srpske G`-1/00 od
24.3.2000. godine; objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda RS, broj
1, juni 2004.),
Mjerama osiguranja zabrane iz ~lanka 271. osigurava se vjerovnikovo
nov~ano potraìvanje ne samo u odnosu prema du`nikovom dobrovoljnom
raspolaganju ve} i u odnosu prema radnjama tre}ih osoba - djeluje prema
svima, a ne samo u odnosu prema du`nikovom dobrovoljnom raspolaganju.
(Zaklju~ak savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela sudova od 10. i
11.6.1981. godine).
^lanak 272.
(1) Radi osiguranja tra`bine koja je upravljena na odre|enu stvar ili njezin
dio mogu se odrediti sljede}e mjere osiguranja:
1) zabrana protivniku osiguranja otu|enja, skrivanja, optere}enja ili
raspolo`be imovinom na koju je upravljena tra`bina. Ako se imovina
nalazi u Bosni i Hercegovini, ova }e se zabrana zabiljeìti u odgovaraju}im javnim registrima;
2) ~uvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz to~ke 1. ovoga stavka,
i to polaganjem u polog suda, ako je to mogu}e, ili predajom u
posjed tre}oj osobi;
3) zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti {tetu imovini na koju je upravljena tra`bina ili nalog protivniku
osiguranja da obavi odre|ene radnje potrebite da bi se sa~uvala
imovina ili da bi se odràlo postoje}e stanje stvari;
4) ovla{tenje predlagatelju osiguranja da poduzme odre|ene aktivnosti.
(2) Odredbe stavka 3. i 4. ~lanka 271. ovog zakona primjenjuju se i u
slu~aju osiguranja tra`bina usmjerenih na odre|enu stvar ili jedan njezin
dio.
(3) Mjere osiguranja iz ovog ~lanka ne smiju u cijelosti obuhvatiti zahtjev
koji se njima osigurava.
1
450
Op}enito: Osiguravanje tra`bine koja je upravljena na odre|enu stvar ili njezin

dio u prija{njm zakonu bila je regulirana pod odredbama ~lanka 268. gdje se
govori o osiguranju nenov~anog potraìvanja.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stavak 1 t. 1: Kad se sredstva osiguranja sastoje u zabrani, ona se smatraju provedenim dostavom osobi kojoj su izre~ena odnosno zemlji{noknji`nom odjelu suda (~~lanak 271). Otu|enje i optere}enje pokretnina koje
protivnik osiguranja obavi protivno zabrani bez pravnog je u~inka, osim ako
ima mjesta primjeni pravila o za{titi po{tenog stjecatelja.
Osoba koja tu`bom traì neko pravo koje nije upisano u zemlji{nim
knjigama ne moè osnovano zahtijevati zabilje`bu spora, ali moè traìti izdavanje mjere osiguranja zabranom otu|enja i optere}enja nekretnine, ako zato
postoje zakonom predvi|eni uvjeti. (O.s. [ibenik G`-531/80 od 8.12.1980.
Grubi}, Informator, 1994.)
3
Op}enito: U~inak zabilje`be zabrane otu|enja ili optere}enja nekretnina kod

mjera osiguranja radi osiguranja nenov~anih tra`bina razlikuje se od u~inka
zabilje`be ove zabrane kod mjere osiguranja radi osiguranja nov~anih tra`bina
po tome {to se na temelju dobrovoljne raspolo`be protivnika osiguranja moè
ste}i neko pravo na nekretnini samo ako predlagatelj osiguranja bude pravomo}no odbijen sa svojim zahtjevom.
Osim toga, predlagatelj osiguranja moè na temelju ovr{ne isprave protiv protivnika osiguranja traìti ovrhu izravno protiv osobe koja je na temelju dobrovoljne raspolo`be protivnika osiguranja stekla odre|eno pravo na nekretnini
nakon upisa zabrane.
Uz stavak 1 t. 2: Imovina na koju je usmjereno osiguranje - upravljena

tra`bina ~uva se u sudu ili se predaje u posjed tre}oj osobi.
Uz stavak 1 t. 3: U~inak ostalih zabrana navedenih u ~lanku jest u tome {to

osobama kojima je zabrana izre~ena odgovaraju predlagatelju osiguranja za
{tetu koju su mu nanijeli time {to su nakon dostave zabrane postupili protivno zabrani. Osobe kojima je zabrana izre~ena mogu se svoje odgovornosti
osloboditi tako da poloè u sud predmete na koje se zabrana odnosi ili ih
predaju osobi (~uvaru ili upravitelju) koju sud odredi.
Uz stavak 1 t. 4: Kao mjera osiguranja moè se odrediti odnosno ovlastiti

predlagatelj osiguranja da poduzima odre|ene aktivosti, a u smislu osiguranja predmetne tra`bine odnosno odrànja postoje}eg stanja.
Uz stavak 2: Mjere koje se mogu odrediti radi osiguranja nov~ane tra`bine, i

to: zabrana du`niku protivnika osiguranja da isplati protivniku osiguranja tra`binu ili da mu preda stvar, kao i zabrana protivniku osiguranja da primi stvar,
da naplati tra`binu, i da njome raspolaè, kao i predbilje`ba zalo`nog prava na
nekretnini protivnika osiguranja ili na pravo uknjièno na nekretnini do vrijednosti dosu|ene glavne tra`bine s kamatama i tro{kovima, primjenjuju se i u
slu~aju osiguranja tra`bina usmjerenih na odre|enu stvar ili jedan njezin dio.
Mjera osiguranja je sredstvo osiguranja potraìvanja pa ne smije biti

odre|ena takva mjera kojom se ne postiè ta svrha ve} se njome kona~no
451
ostvaruje potraìvanje. U smislu odredbi ~lanka radi osiguranja nenov~anog

potraìvanja moè se odrediti svaka mjera kojom se postiè svrha takog osiguranja, a osobito one nabrojane u ~lanku 272. i 273. Prvostupanjski sud nije
odredio ni jednu od navedenih mjera ve} mjeru osiguranja koja je potpuno
identi~na postavljenom tu`benom zahtjevu, tj. naredio je predaju nekretnine
tuìtelju. Odre|ena mjera osiguranja kojom se prejudicira rje{enje tu`benog
zahtjeva protivna je ~lanku a i samom institutu osiguranja potraìvanja. (P.s.
H, P`-198/90 od 4.9.1990. godine; objavljeno u Izvr{ni postupak u praksi,
Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.),
Radi osiguranja nenov~anog potraìvanja moè se odrediti mjera osiguranja, kojom se postiè svrha osiguranja nenov~anog potraìvanja. Ako
vjerovnik nema nov~anog potraìvanja, koje bi trebalo osigurati, nema uvjeta
za izdavanje mjere osiguranja. (Visoki trgova~ki sud RH P`-2791/96 od
suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.),
Radi osiguranja nenov~anog potraìvanja moè se odrediti svaka mjera
kojom se postiè svrha takvog osiguranja. Potraìvanje, zahtjev za predaju
broda, ne moè se osigurati mjerom osiguranja kojom bi se du`niku naloìlo
da brod preda vjerovniku jer bi time do{lo do ostvarenja potraìvanja a ne
do njegovog osiguranja. Isto tako svrha osiguranja se ne postiè mjerom osiguranja zabrane otu|enja broda kraj nesporne ~injenice da du`nik nije vlasnik broda. (Visoki trgova~ki sud RH P`-199/94 od 1.2.1994. godine; objavljeno u Izvr{ni postupak u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi},
Informator, 1994.),
Tu`ba stvarno pravnog karaktera (npr. hipotekarna tu`ba) ne moè se
obezbje|ivati privremenim mjerama predvi|enim za obezbje|enje nov~anih
tra`bina (Vrhovni sud FBiH P`-232/99 od 18.8.1999. godine; objavljeno u
Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda FBiH broj 2 svibanj-prosinac 1999.
godine),
Privremena mjera zabrane isporuke po akceptnim nalozima moè se
donijeti i radi obezbje|enja nenov~anog tu`benog zahtjeva i opravdana je ~im
sud utvrdi da su akceptni nalozi izdani bez upisanog datuma dospje}a.
(Vrhovni sud FBiH P`-242/99 od 15.2.2000. godine; objavljeno u Biltenu sudske
prakse Vrhovnog suda FBiH broj 1, sje~anj-lipanj 2000. godine),
Jedna od privremenih mjera za obezbje|enje nenov~anog potraìvanja, je
i zabrana otu|enja i optere}enja pokretnih stvari na koje je upravljeno
potraìvanje uz popis i predaju stvari na ~uvanje. Zabranu raspolaganja ne
mora pratiti i mjera ~uvanja, ali se moè izre}i i mjera zabrane upotrebe
stvari uz uslov postojanja objektivne mogu}nosti da do|e do smanjenja vrijednosti kvantima stvari. (Vrhovni sud Republike Srpske G`-1/00 od 24.3.2000.
godine; objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda RS, broj 1, juni
2004.).
452
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lanak 273.
(1) Radi osiguranja drugih prava ili odràvanja postoje}eg stanja mogu se
izre}i sljede}e mjere osiguranja:
1) zabrana protivniku osiguranja da poduzima odre|ene aktivnosti ili
nalog da poduzme odre|ene aktivnosti u cilju odràvanja postoje}eg
stanja ili sprje~avanja nastanka {tete suprotnoj stranci;
2) ovla{tenje predlagatelju osiguranja da poduzme odre|ene aktivnosti;
3) povjeravanje odre|ene imovine protivnika osiguranja tre}oj osobi na
~uvanje i skrb;
4) odlaganje postupka ovrhe po prijedlogu tre}ih osoba, pod uvjetima
predvi|enim zakonom kojima se ure|uje ovr{ni postupak; i
5) druge mjere koje sud odredi kao nu`ne za osiguranje tu`benog zahtjeva predlagatelja osiguranja.
(2) Odredba ~lanka 271. stavak 3. na odgovaraju}i se na~in primjenjuje i na
mjere osiguranja iz stavka 1. ovoga ~lanka.
1
Odredbe ovog ~lanka obuhva}aju odredbe ~lanka 268. prija{njeg zakona budu}i
da je ovdje rije~ o osiguranju prava ili odrànju postoje}eg prava. Vidi komentar uz ~lanak 271.
Uz stavak 1. t. 4.: Odlaganje postupka ovrhe je izuzetak od na~ela sudskog

kretanja postupka ovrhe. Kad se jednom pokrene, daljnji postupak ovrhe te~e
po slu`benoj du`nosti.
Ovrha se odlaè, u ovom slu~aju, na prijedlog tre}ih osoba. Odlaganje izvr{enja
moè biti potpuno i djelomi~no, u ovisnosti o tome na {to je prijedlog za
odlaganje upravljen i drugih okolnosti slu~aja koje sud ocijeni. Kada usvaja
prijedlog za odlaganje, sud je duàn da u rje{enju odredi vrijeme za koje se
ovrha odlaè. Odlu~uju}i o prijedlogu za odlaganje ovrhe, sud mora voditi
ra~una o interesima stranaka.
Ovrha se moè odgoditi samo zbog razloga koji ima ograni~eno vremensko trajanje i po snazi intenziteta je takav da kumulativno s op}om pretpostavkom o nastanku znatnije {tete opravdava odgodu ovrhe pravomo}ne
sudske odluke. (Os. Split G`-1310/83 od 27.5.1983. godine; objavljeno u Izvr{ni
postupak u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.),
Rje{enje kojim se odlaè ovrha mora sadràvati razloge zbog kojih se
ovrha odlaè. (Vi{i privredni sud Srbije P`-913/79; objavljeno u Komentar
ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977.).
3
Uz stavak 2: Rje{enja o odre|ivanju mjera osiguranja ovog ~lanka dostavljaju

se protivniku osiguranja, du`niku protivnika osiguranja, a koje je potrebito i
odgovaraju}im javnim registrima. Mjera osiguranja smatra se provedenom
dostavom protivniku osiguranja ili du`niku protivnika osiguranja, ako mu se
dostavlja, ili odgovaraju}em javnom registru, ovisno o tome koji je od ova tri
nadnevka primitka raniji po vremenu.
453
Prijedlog ovr{enika tuìteljstvu da podigne zahtjev za za{titu zakonitosti

protiv ovr{ne isprave nije razlog za odga|anje dozvoljene ovrhe. (Os. Sisak
G`-1030/83 od 19.7.1983. godine; objavljeno u Izvr{ni postupak u praksi, Ivica
Crni} u suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.),
Ovrha se moè odgoditi samo zbog razloga koji ima ograni~eno vremensko trajanje i po snazi intenziteta je takav da kumulativno s op}om pretpostavkom o nastanku znatnije {tete opravdava odgodu ovrhe pravomo}ne
sudske odluke. (Os. Split G`-1310/83 od 27.5.1983. godine; objavljeno u
Izvr{ni postupak u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi}, Informator,
1994.),
Pod pojmom znatnijom {tetom podrazumijeva se ve}i iznos i postojanje okolnosti koje upu}uju da ovr{enik ne bi mogao da ostvari povrat
ispla}enog iznosa. (Zaklju~ak savjetovanja od 10. i 11.6.1981. godine),
U postupku radi otvaranja nu`nog prolaza moè se odrediti mjera osiguranja koja se sastoji u otvaranju vremenski ograni~enog nu`nog prolaza.
(Vrhovni sud RH G`-31/97 od 12.10.1999. godine; objavljeno u Izvr{ni po-stupak u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.),
Okolnost da se u postupku radi smetanja posjeda predlaè odre|ivanje
privremene mjere radi predaje klju~eva, ~ijim bi prihva}anjem bio konzumiran dio tu`benog zahtjeva, ne opravdava samo po sebi njezino odbijanje.
(@upanijski sud u Rijeci, G`-1294/04 od 14.6.2004. godine, objavljeno u Sudskoj
praksi RH 2004; objavljeno u Izvr{ni postupak u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.),
Sud u FBiH moè priznati odluku suda R. Slovenije o izdavanju
privremene mjere u sporu o ~uvanju, podizanju i odgoju djeteta koji se vodi
izme|u roditelja djece, od kojih je jedan dràvaljanin R. Slovenije. (Vrhovni
sud FBiH G`-18/98 od 20.10.1998. godine; objavljeno u Biltenu sudske prakse
Vrhovnog suda FBiH broj 1, sije~anj-travanj 1999. godine),
U sporu radi utvr|ivanja o~instva i uzdràvanja, sud moè odrediti
privremenu mjeru radi uzdràvanja maloljetnog djeteta koje je o~instvo
u~injeno vjerojatnim te ako je uzdràvanje djeteta ugroèno (~l. 380. Zakona
o braku i porodi~nim odnosima - vidjeti sada ~l. 394. do 404. pre~i{}enog
teksta ZBPO-a - op. ur.). (VsH G`-576/81 od 13.10.1981. godine, PSP 20/84;
Informator, 1994.),
Postoje razlozi za odre|ivanje mjera osiguranja kojom se suizdava~u
zabranjuje prodaja u inozemstvu drugog fototipskog izdanja knjige koja pripada kulturnopovjesnom nasljedstvu kada to ~ini protivno ugovoru s
ustanovom (muzejom) koja ~uva original i sa drugim izdava~em koji je po
ugovoru jedini ovla{ten da prodaje primjerke fototipskog izdanja u inozemstvu. (Vrhovni sud FBiH, G`-66/86; objavljeno u Komentar ZPP FBiH,
Mihajlo Dika, Jozo îzmi}, OSCE, Sarajevo, 2000.).
454
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lanak 274.
(1) Protivnik osiguranja koji postupi suprotno odluci suda o zabrani da otu|i,
sakrije, optereti ili raspolaè imovinom odgovoran je po pravilima
gra|anskog prava. Nakon zabilje`be zabrane, sve dok takva zabrana traje,
nije mogu} upis u registar bilo kakvih promjena prava nastalih na temelju
dragovoljne raspolo`be protivnika osiguranja.
(2) Otu|enje ili optere}enje suprotno nalogu suda o zabrani da otu|i, sakri je, optereti ili raspolaè imovinom nema pravni u~inak prema predla gatelju, osim ako ima mjesta primjeni pravila o za{titi savjesnog stje catelja.
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga ~lanka na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i u slu~aju postupanja osoba suprotno odluci suda o odre|ivanju
drugih mjera osiguranja.
(4) Mjerom osiguranja ne stje~e se zalo`no pravo, osim u slu~aju opravdanja predbilje`be zalo`nog prava iz to~ke 4. stavka 1. ~lanka 271. ovog
zakona.
1
Ovaj ~lanak je novina u odnosu na prija{nje odredbe ZIP-a, osim {to je prije
isto bilo odre|eno da se privremenom mjerom ne stje~e zalo`no pravo - ~lanak
266.
Uz stavak 1: Protivnik osiguranja koji postupi suprotno odluci suda o zabrani

da otu|i, sakrije, optereti ili raspolaè imovinom odgovoran je po pravilima
gra|anskog prava, odnosno po odredbama Zakona o obveznim odnosima i
Zakona o osnovnim vlasni~kopravnim odnosima.
Uz stavak 2: Pravni posao kojim protivnik osiguranja otu|i ili optereti pokretnine protivno mjeri osiguranja kojom mu je to zabranjeno bez pravnog je
u~inka, dakle ni{tav, ako su obje stranke u zloj vjeri. Me|utim, u slu~aju da
tre}i po{teni stjecatelj, {to zna~i da nije znao niti je morao znati za zabranu,
sklopi ugovor, isti }e ostati na snazi, a protivnik osiguranja koji je povrijedio
zabranu snosit }e odgovaraju}e posljedice (~lanak 103. st. 2. ZOO-a).
Uz stavak 3: U slu~aju postupanja osoba suprotno od onog {to je utvr|eno

odlukom suda o odre|ivanju drugih mjera osiguranja (misli se na sve mjere
koje sud moè izre}i a taksativno su navedene u ~lanku 271., 272., 273.)
odgovorni su kako je to opisano u st. 1. i 2. ovog ~lanka.
Uz stavak 4: Izre~enom mjerom osiguranja ne stje~e se zalo`no pravo, osim

u slu~aju opravdanja predbilje`be zalo`nog prava na nekretnini protivnika osiguranja ili na pravo uknjièno na nekretnini.
Mjerom osiguranja ne stje~e se zalo`no pravo, ~ak ni uvjetno. (Vrhovni

privredni sud, Sl-407/59; objavljeno u Izvr{ni postupak u praksi, Ivica Crni}
u suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.)
455
276
Svaka predbilje`ba osniva stjecanje, prijenos, ograni~enje ili ukinu}e stvarnog

prava jedino pod uvjetom njezina opravdanja i samo u onom obujmu u kojem
bude opravdana.
Opravdanje biva na temelju izjave pogodne za uknji`bu onog protiv kojega
je predbilje`ba postignuta, na temelju odluke koju je izrekla sudska vlast u
parnici protiv onoga protiv koga je predbilje`ba postignuta, na osnovu
potvrde da je nastupila ovr{nost predbiljeène sudske odluke, ili na osnovu
pravomo}ne odluke nadle`ne vlasti koja ima da odlu~i o postojanju osiguranog zahtjeva.
^lanak 275.
Sud moè, s obzirom na okolnosti slu~aja, odrediti vi{e mjera osiguranja, ako je to potrebito.
1
Odredbe ovog ~lanka odgovaraju ~lanku 275. ZIP-a.
U prijedlogu za odre|ivanje mjere osiguranja predlagatelj osiguranja mora

to~no odrediti kakvu mjeru traì.
Me|utim, ovaj zakon predvi|a da se za osiguranje iste tra`bine moè odrediti i vi{e mjera osiguranja ako je to potrebno da bi se postigla svrha osiguranja (za{tita vjerovnika-predlagatelja osiguranja). Sud }e u prvom redu
odrediti onu mjeru osiguranja koja je najprikladnija da bi se ostvarila svrha
osiguranja, a izme|u jednako prikladnih treba odrediti onu koja je najmanje
tegobna za protivnika osiguranja.
^lanak 276.
(1) Mjera osiguranja moè se predloìti prije pokretanja i tijekom sudskog
postupka te nakon zavr{etka tog postupka, sve dok ovrha ne bude provedena.
(2) P r i j e d l o g s e p o d n o s i u p i s a n o m o b l i k u . A k o j e v e z a n z a p a r n i ~ n i
postupak koji je u tijeku, prijedlog se moè iznijeti i usmeno na
ro~i{tu.
(3) U prijedlogu za odre|ivanje mjera osiguranja predlagatelj osiguranja mora
ista}i zahtjev u kojem }e ozna~iti tra`binu ~ije osiguranje traì, odrediti
kakvu mjeru traì, sredstva i predmet mjera osiguranja. U prijedlogu se
moraju navesti ~injenice na kojima se temelji tu`beni zahtjev, te predloìti
dokaze kojima se ti navodi potkrjepljuju. Predlagatelj osiguranja duàn je
dokaze, ako je to mogu}e, priloìti uz prijedlog.
(4) Na usmeno podneseni prijedlog za odre|ivanje mjera osiguranja na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe stavka 3. ovog ~lanka.
456
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Stavak jedan ovog ~lanka odgovara ~lanku 263. ZIP-a, dok je ostalo novina:
npr. definira se sadràj prijedlog, a koji prije nije bio definiran ve} ga je sudska praksa odre|ivala.
Uz stavak 1: Mjera osiguranja moè se predloìti u svim stadijima parni~nog

postupka, kao i prije nego je postupak pokrenut, tako i nakon njegova
zavr{etka, a sve dok ovrha ne bude provedena, odnosno dok nije postupljeno
po odluci suda. Kad se prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja pokre}e
nakon okon~anja nekog postupka, za ocjenu njegove dopustivosti potrebno je
ocijeniti ne radi li se o prijedlogu za odre|ivanje mjere osiguranja prije pokretanja nekog novog postupka.
U praksi se postavilo i pitanje moè li u postupku koji je pokrenut odre|ivanjem mjere osiguranja predloìti pasivna strana. Zauzet je stav da mjere osiguranja moè predloìti samo aktivna strana, dakle tuìtelj.
Uz stavak 2: Prijedlog za odre|ivanje mjera osiguranja u pravilu se podnosi

u pisanom obliku. Me|utim, ako se taj prijedlog podnosi u vezi parni~nog
postupka koji je u tijeku, taj prijedlog osim {to se moè podnijeti pismeno
moè se podnijeti i usmeno na ro~i{tu, a koji prijedlog mora sadràvati sve
potrebito navedeno u stavku 3. ovog ~lanka.
Uz stavak 3: U prijedlogu za odre|ivanje mjere osiguranja predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem mora to~no odrediti tra`binu koja se
osigurava, odrediti mjeru kakvu traì i vrijeme njezina trajanja, sredstva osiguranja kojima }e se mjera osiguranja pravilno ostvariti te predmet osiguranja. U prijedlogu se moraju navesti ~injenice na kojima se zahtjev temelji te
predloìti dokazi kojima se navodi potkrjepljuju. Kao ~injenice treba navesti
one okolnosti iz kojih proizlazi vjerovatnost postojanja trad`bine i opasnost u
smislu ~lanka 269.
Dokazi kojima se trebaju u~initi vjerojatnim ove okolnosti trebaju biti takvi da
se mogu brzo i lako izvesti. U prijedlogu za odre|ivanje mjere osiguranja
predlagatelj osiguranja moè izjaviti da se umjesto mjere osiguranja zadovoljava davanjem odre|enog jamstva od strane protivnika osiguranja (~l. 284.).
Uz stavak 4: Usmeno podneseni prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja koji

je podnesen u toku parni~nog postupka, mora da sadrì sve {to i tako podneseni pismeni prijedlog.
U ostavinskom se postupku nakon njegova zavr{etka ne moè odrediti

mjera osiguranja, ve} o prijedlogu za njezino odre|ivanje treba odlu~iti u
izvr{nom postupku te ga tretirati kao prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja prije pokretanja parnice. (Os. Zadar G`-1105/97 od 15.6.1998. godine;
Informator, 1994.),
Ako za trajanja parnice za odre|ivanje mjere osiguranja naumi predloìti
tuènik, on to moè u~initi jedino u najavi svoje tu`be odnosno prijedloga za
457
pokretanje drugog postupka za za{titu svog ugroènog prava. Mora se, dakle,
uzeti da tuènik to ~ini prije pokretanja nekog postupka. Ali u tom slu~aju
tuènik u svom prijedlogu mora navesti ne samo koje je njegovo pravo ugroèno nego i koju }e parnicu ili upravni postupak pokrenuti, a sud u rje{enju
kojem odre|uje mjeru osiguranja mora odrediti i rok u kojem tuènik mora
podnijeti tu`bu odnosno prijedlog za pokretanje postupka radi opravdanja mjere
osiguranja. (Os. Dubrovnik G`-510/87 od 20.7.1998. godine; objavljeno u Izvr{ni
postupak u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.),
Prijedlog za izdavanjem mjere osiguranja ne moè se odbiti samo zbog
toga {to je tu`ba o glavnoj stvari odba~ena prije nego {to rje{enje kojim je
tu`ba odba~ena postane pravomo}na. (Vrhovni sud Srbije G`-1347/69; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P.,
Beograd, 1977.).
^lanak 277.
(1) Osim u slu~ajevima odre|enim ovim zakonom, mjera osiguranja ne moè
se odrediti ako protivnik osiguranja nije imao mogu}nost o~itovati se o
prijedlogu za njezino odre|ivanje.
(2) Prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja sud zajedno s prilozima dostavlja protivniku osiguranja uz obavijest da protivnik osiguranja moè podnijeti pismeni odgovor na prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja u
roku od osam dana.
1
Uz stavak 1: O~itovanje o prijedlogu za odre|ivanje mjere osiguranja jest radnja protivnika osiguranja kojom se o~ituje o osnovanosti istog prijedloga.
Na prijedlog predlagatelja osiguranja, istaknutim s prijedlogom za odre|ivanje
mjere osiguranja, sud moè odrediti privremenu mjeru osiguranja bez
prethodnog obavje{}ivanja i saslu{avanja protivnika osiguranja ako predlagatelj
osiguranja u~ini vjerojatnim da je mjera osiguranja utemeljena i hitna i da bi
se druk~ijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja. Osim u naprijed
navedenoj situaciji, mjera osiguranja ne moè se odrediti ako protivnik osiguranja nije imao mogu}nost o~itovati se o prijedlogu za njezino dono{enje.
Uz stavak 2: Dostavljanjem prijedloga za odre|ivanje mjere sigurnosti na o~itovanje protivniku osiguranja, predsjednik vije}a treba ga upoznati da se moè
u roku od 8 dana o~itovati na predmetni prijedlog. Rok za odgovor je odre|en
zakonom i sud ga ne moè mijenjati.
O~itovanje o prijedlogu za odre|ivanje mjere sigurnosti treba biti podnesen u
dovoljnom broju primjeraka (za sud i podnositelja zahtjeva). Odgovor se moè
izjaviti i na zapisnik.
458
Sadràj o~itovanja nije odre|en zakonom, ali u istom bi se stranka trebala

izjasniti o razlozima prijedloga za odre|ivanje mjere sigurnosti, a eventualno
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
je odre|en novim ~injenicama i dokazima. U odgovoru se mogu isticati i

~injenice koje se ti~u dopu{tenosti prijedloga, kao i razlozi koji se ti~u primjene materijalnog prava.
Stranka nije obvezna podnijeti odgovor na prigovor za odre|ivanje mjere sigurnosti pa ne moè trpjeti {tetne posljedice ako se o istom nije o~itovala.
^lanak 278.
(1) Na prijedlog predlagatelja osiguranja, istaknut s prijedlogom za odre|ivanje mjere osiguranja, sud moè odrediti privremenu mjeru osiguranja bez
prethodnog obavje{}ivanja i saslu{anja protivnika osiguranja ako predla gatelj osiguranja u~ini vjerovatnim da je mjera osiguranja utemeljena i
hitna i da bi se druk~ijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja.
(2) Sud dostavlja odluku iz stavka 1. ovog ~lanka protivniku osiguranja
odmah. Protivnik osiguranja u roku od tri dana u svom odgovoru moè
osporiti razloge za odre|ivanje privremene mjere osiguranja, nakon ~ega
sud mora zakazati ro~i{te u naredna tri dana. Odgovor protivnika osiguranja mora biti obrazloèn.
(3) Nakon odrànog ro~i{ta iz stavka 2. ovoga ~lanka sud }e posebnim
rje{enjem ukinuti rje{enje o odre|ivanju privremene mjere ili zamijeniti
to rje{enje novim rje{enjem o odre|ivanju mjere osiguranja, sukladno
~lanku 279. ovog zakona. Protiv novog rje{enja o odre|ivanju mjere osiguranja dopu{tena je àlba sukladno ~lanku 282. ovoga zakona.
1
Ova odredba je novina budu}i da se propisuje procedura odre|ivanja

privremene mjere osiguranja bez prethodnog obavje{}ivanja i saslu{anja protivnika osiguranja.
Uz stavak 1: Mjere osiguranja mogu se odrediti na prijedlog stranke i po

slu`benoj du`nosti (~l. 279.). Bez obzira na mogu}nost utvr|ivanja iznimno
kratkih sudskih rokova, odre|ene parni~ne radnje u postupku moraju se
provesti pa se postupak ne moè okon~ati dovoljno brzo da bi se tuìtelju
pruìla djelotvorna sudska za{tita, jer postoje slu~ajevi u kojima se nasilno
promijenjeno stanje posjeda mora uspostaviti tijekom istog dana, {to uvjetuje
mogu}nost odre|ivanja mjera osiguranja u ovim parnicama po slu`benoj
du`nosti i bez saslu{anja protivne stranke.
Mjere osiguranja mogu se odrediti radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog o{te}enja ili spre~avanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive {tete.
Za odre|ivanje ovih privremenih mjera dovoljno je ~initi vjerojatnim da bi
navedene posljedice mogle nastati, te se njihovo nastajanje ne mora nesumnjivo dokazati.
Uz stavak 2: Nakon {to je sud odredio odgovaraju}i privremenu mjeru osiguranja bez prethodnog obavje{}ivanja i saslu{anja protivnika osiguranja, a iz
459
zakonom odre|enih razloga sud }e istu odluku dostaviti protivniku osiguranja odmah, a koji u roku od 3 dana od dana prijema iste moè u svom
odgovoru osporiti razloge za odre|ivanje privremene mjere osiguranja, a nakon
~ega }e sud, a u pogledu odre|ivanja odgovaraju}e privremene mjere, zakazati ro~i{te u naredna 3 dana. [to se ti~e odgovora protivnika osiguranja, vidi
komentar uz ~lanak 277. pod 2.
4
Uz stavak 3: Nakon odrànog ro~i{ta u svezi odre|ivanja privremene mjere

osiguranja sud }e posebnim rje{enjem ukinuti doneseno rje{enje o odre|ivanju privremene mjere odnosno zamijeniti to rje{enje novim rje{enjem o
odre|ivanju mjera osiguranja, ovisno o okolnostima o kojim ovisi odre|ivanje
mjere osiguranja.
Protiv takvog rje{enja o mjeri osiguranja moè se izjaviti àlba u zakonu
propisanom roku od 8 dana od dana dostave rje{enja.
^lanak 279.
(1) U rje{enju o odre|ivanju mjera osiguranja sud }e odrediti vrstu mjere,
sredstva kojima }e se ona prisilno ostvariti i predmet mjere osiguranja,
uz odgovaraju}u primjenu pravila sudbenog ovr{nog postupka. Sud }e
po slu`benoj du`nosti dostaviti rje{enje o odre|ivanju mjere osiguranja
nadle`nom ovr{nom sudu radi njezine prisilne provedbe i odgovaraju}im
javnim registrima radi upisa.
(2) Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izre~eni u rje{enju o
odre|ivanju mjere osiguranja potrebito izmijeniti sredstva ili predmete
osiguranja, predlagatelj osiguranja moè predloìti tu izmjenu u istom postupku, na temelju ve} izre~enih naloga ili zabrana.
(3) Rje{enje
Zakona
stupku,
vijest o
o odre|ivanju mjere osiguranja ima u~inak rje{enja o ovrsi iz

o ovr{nom postupku. Mjera osiguranja obvezuje stranke u pokao i osobe koje su u svezi s njima, a nakon {to prime obaizdavanju mjere osiguranja.
(4) Rje{enja iz st. 1. i 2. ovoga ~lanka moraju biti obrazloèna.

(5) U slu~aju odre|ivanja mjere osiguranja po slu`benoj du`nosti, sud }e na
odgovaraju}i na~in primijeniti odredbe ovoga ~lanka.
1
Odredbe ovog ~lanka su novina budu}i da je ~lanak 272. prija{njeg ZIP-a

samo odre|ivao da rje{enje kojim se odre|ivala privremena mjera odre|uje
trajanje te mjere osiguranja, odnosno rok u kojem je vjerovnik tebao podnijeti tu`bu odnosno prijedlog za pokretanje odgovaraju}eg postupka
Uz stavak 1: Po prijedlogu za osiguranje mjerom osiguranja sud odlu~uje

rje{enjem. U zakonu je propisan minimum elemenata koje rje{enje o
odre|ivanju mjere osiguranja mora sadràvati: ime odnosno naziv predlagate-
460
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
lja osiguranja i protivnika osiguranja, tra`bina koja se osigurava, sredstvo te

predmet osiguranja. Osim toga, rje{enje o odre|ivanju mjera osiguranja mora
sadràvati vrijeme za koje je mjera odre|ena, rok u kojem protivnik osiguranja mora izvr{iti nalog odnosno poloìti osiguranje da bi sprije~io provo|enje
mjere osiguranja, te rok u kojem predlagatelj osiguranja mora podnijeti tu`bu
ili pokrenuti drugi postupak radi opravdanja mjere osiguranja (to u slu~aju
kad se odre|ivanje mjere osiguranja traì dok postupak jo{ nije pokrenut).
Nadle`nom ovr{nom sudu sud }e po slu`benoj du`nosti dostaviti rje{enje o
odre|ivanju mjere osiguranja, a u slu~aju da se odre|ene privremene mjere
ne izvr{e, radi njihove prisilne provedbe, kao i gruntovnici da se u zemlji{nu
knjigu upi{e zabilje`ba mjere osiguranja, odnosno drugim odgovaraju}im javnim registrima, a opet radi zabilje`be iste mjere.
3
Uz stavak 2: Kad je radi ostvarenja naloga ili zabrane iz rje{enja o odre|ivanju mjere osiguranja potrebno radi efikasnijeg osiguranja izmijeniti predmet ili
sredstva osiguranja, predlagatelj osiguranja to moè predloìti u istom postupku koji se vodi radi opravdanja mjere osiguranja, a na temelju ve} izre~enih
naloga ili zabrana.
Uz stavak 3: Rje{enje o odre|ivanju mjere osiguranja ima u~inak rje{enja o

ovrsi, {to bi zna~ilo da ne bi trebalo donositi posebno rje{enje o ovrsi, jer je
ono sadràno ve} u rje{enju o mjeri osiguranja.
Privremenu mjeru koju je donio u toku postupka parni~ni sud provodi

izvr{ni sud po pravilima izvr{nog postupka, ali nije bilo mjesta dono{enju
posebnog rje{enja o izvr{enju jer je ono sadràno ve} u rje{enju o mjeri osiguranja. Prijedlog pak vjerovnika za izvr{enje mjere osiguranja trebalo je
shvatiti samo kao prijedlog za provo|enje mjere osiguranja. (Os. Split, G`1944/87, od 24.VII 1987; G`-2586/87, od 8.X 1987. PSP 35/154; objavljeno u
1994.)
5
Uz stavak 4: Rje{enje o odre|ivanju mjere osiguranja mora biti obrazloèno

te se u obrazloènju utvr|uje je li predlagatelj osiguranja dokazao postojanje
okolnosti koje opravdavaju dono{enje rje{enja o odre|ivanju mjere osiguranja.
Uz stavak 5: Sve {to je re~eno o rje{enju o odre|ivanju mjere osiguranja na

prijedlog predlagatelja osiguranja primjenjuje se i u slu~aju odre|ivanja mjere
osiguranja po slu`benoj du`nosti.
Pravilima parni~nog postupka sud moè ali ne mora prije izdavanja mjere
osiguranja odràti usmenu raspravu, odnosno traìti od protivnika osiguranja
da se izjasni o prijedlogu izdavanja mjere osiguranja. (Vrhovni privredni sud
Sl-1918/68; objavljeno u Komentar ZPP FBIH, Mihajlo Dika, Jozo îzmi},
OSCE, Sarajevo, 2000.),
Privremenu mjeru koju je donio u toku postupka parni~ni sud, provodi
izvr{ni sud po pravilima ovr{nog postupka, ali nije bilo mjesta dono{enju
posebnog rje{enja o ovrsi jer je ono sadràno ve} u rje{enju o mjeri osigu-
461
281
ranja. Prijedlog pak vjerovnika za izvr{enje mjere osiguranja trebalo je shvatiti samo kao prijedlog za provo|enje mjere osiguranja. (Os. Split, G`1944/87,od 24. VII. 1987; G`-2586/87, od 8.X. 1987, PSP 35/154; objavljeno u
1994.),
Rje{enjem o odre|ivanju mjere osiguranja sud odre|uje i vrijeme trajanja iste mjere. (@upanijski sud u Bjelovaru G`-1635/97-2 od 6.6.1997. godine;
Informator, 1994.),
Ne moè se, u pravilu, odrediti privremena mjera obezbje|enja identi~nog
sadràja kao i dosu|uju}a presuda. (Vrhovni sud FBiH P`-39/99 od 18.5.1999.
godine; objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda FBiH broj 2,
svibanj-prosinac 1999. godine).
^lanak 280.
(1) Kada je mjera osiguranja odre|ena prije podno{enja tu`be, odlukom o
odre|ivanju mjere osiguranja odredit }e se rok ne duì od 30 dana u
kojem predlagatelj osiguranja mora podnijeti tu`bu.
(2) Predlagatelj osiguranja podnosi sudu dokaz da je pokrenuo postupak sukladno stavku 1. ovoga ~lanka.
1
Odredbe ovog ~lanka odgovaraju odredbama ~lanka 272. st. 1. prija{njeg ZIPa, samo {to je ovdje odre|en rok koji ne smije biti duì od trideset dana u
kojem predlagatelj osiguranja mora podnijeti tu`bu.
Uz stavak 1: Mjeru osiguranja sud odre|uje rje{enjem. U rje{enju kojim se

ta mjera odre|uje sud odre|uje i vrijeme njenog trajanja. Ona moè biti
odre|ena i prije pokretanja parnice, odnosno drugog postupka radi opravdanja mjere. U takvom slu~aju sud mora odrediti predlagatelju osiguranja primjeren rok za podno{enje tu`be, ali vode}i ra~una i o interesima protivnika
osiguranja, u kome se ograni~ava pravo raspolaganja stvarima na koje se osiguranje odnosi. Sud moè na prijedlog predlagatelja osiguranja naknadnim
rje{enjem produìti vrijeme trajanja mjere osiguranja, ali samo pod uvjetom
da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera odre|ena, te da nije
isteklo vrijeme za koje je mjera odre|ena.
Uz stavak 2: Predlagatelj osiguranja duàn je podnijeti sudu dokaz da je

pokrenuo odgovaraju}i postupak u odre|enom roku.
^lanak 281.
(1) Izre~ena mjera osiguranja ostaje na snazi do naredne odluke suda o mjeri
osiguranja.
462
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(2) Ukoliko tu`beni zahtjev nije prihva}en prvostupanjskom presudom,

nadle`ni sud moè mjeru osiguranja ostaviti na snazi dok odluka o
tu`benom zahtjevu ne postane pravomo}na.
(3) Izre~ena mjera osiguranja ostaje na snazi najduè do isteka roka od 30
dana po nastupanju uvjeta za prisilnu ovrhu.
(4) Mjeru osiguranja upisanu u javne knjige sud bri{e po slu`benoj du`nosti.
1
Uz stavak 1-22.: Prijedlog za osiguranje moè se podnijeti prije pokretanja

parni~nog postupka i tijekom parni~nog postupka. O prijedlogu za osiguranje
sud uvijek odlu~uje rje{enjem. U slu~aju da sud donese rje{enje i izda mjeru
osiguranja, a tu`beni zahtjev tuìtelja bude odbijen prvostupanjskom presudom,
nadle`ni sud tu mjeru osiguranja moè ostaviti na snazi sve do odluke suda
o àlbi, tj. dok odluka o tu`benom zahtjevu ne postane pravomo}na.
Uz stavak 3.: Izre~ena mjera osiguranja ostaje na snazi najduè do isteka roka
od 30 dana po nastupanju uvjeta za prisilnu ovrhu, odnosno po proteku roka
za dobrovoljno izvr{enje od kada te~e naprijed navedeni rok od trideset dana.
Uz stavak 4.: Kad se radi o mjerama osiguranja koje su upisane u javne knjige,
obi~no su to mjere osiguranja na nekretninama, iste sud bri{e po slu`benoj
du`nosti, tj. ne mora postojati zahtjev stranke za brisanje te mjere osiguranja.
Iako je u samoj mjeri osiguranja kojom je bilo

optere}enje spornih nekretnina navedeno da ono traje
sude, nema prepreke da se i posebnim rje{enjem, a
mjera osiguranja u zemlji{nim knjigama, utvrdi da li
guranja ukinuta pravomo}nom presudom. (Vrhovni
2518/83; objavljeno u Izvr{ni postupak u praksi, Ivica
Grubi}, Informator, 1994.),
zabranjeno otu|enje i
do pravomo}nosti preradi brisanja zabilje`be
je donesena mjera osisud Hrvatske br. G`Crni} u suradnji Vesne
Revizija {to ju je uloìo tuìtelj je izvanredni pravni lijek, bez suspenzionog djelovanja na pravomo}nost presude, pa je pravilno zaklju~io prvostupanjski sud kad je smatrao trajanje mjere osiguranja ograni~enim na vrijeme do nastupa pravomo}nosti presude, nakon ~ega tuìtelj ima mogu}nost
svoja prava ostvarivati na osnovu presude u izvr{nom postupku i u tom postupku predvi|enim pravnim sredstvima. (Os. Split G`-991/86 od 4.4.1986.
Grubi}, Informator, 1994.)
^lanak 282.
(1) Protiv prvostupanjskog rje{enja o mjeri osiguranja moè se izjaviti àlba
u roku od osam dana od dana dostave rje{enja.
(2) @alba se dostavlja protivniku osiguranja koji moè u roku od tri dana
od njezina primitka podnijeti sudu odgovor na àlbu.
463
(3) O àlbi odlu~uje drugostupanjski sud u roku od petnaest dana od dana

dostave prvostupanjskom sudu odgovora na àlbu ili isteka roka za
podno{enje odgovora na àlbu.
(4) @alba ne odlaè ovrhu rje{enja iz stavka 1. ovoga ~lanka.
(5) @alba protiv rje{enja o odre|ivanju mjere osiguranja koje je u prvom
stupnju izdao kantonalni sud ili Vrhovni sud Federacije nije dopu{tena.
(6) @alba protiv rje{enja o privremenoj mjeri osiguranja nije dopu{tena.
1
Op}enito: @alba protiv rje{enja je redovni, devolutivni pravni lijek, i u pravilu je suspenzivnog karaktera. U na~elu, za ovu àlbu vrijede ista pravila
kao i za àlbu protiv presude.
Uz stavak 1: Protiv rje{enja o mjeri osiguranja prvostupanjskog suda àlbu

moè izjaviti svaka osoba na koju se odnosi sadràj rje{enja, u roku od 8
dana od dana prijema rje{enja. To, dakle, moè biti stranka, umje{a~ i svaka
druga osoba kojoj je rje{enjem naloèna neka obveza.
Rje{enje o odre|ivanju mjere osiguranja mora se pismeno izraditi i

dostaviti strankama, jer rok za dobrovoljno ispunjenje obveze te~e od dana
dostave prijepisa odluke protivniku osiguranja. (Os. Zagreb, G`-1616/84 od
suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.)
3
Uz stavak 2: Dostavljanjem àlbe protivnoj stranci na odgovor predsjednik vije}a

treba je upoznati da moè u roku od 3 dana podnijeti odgovor na àlbu. Rok
za odgovor je odre|en zakonom i sud ga ne moè mijenjati. I kad je odgovor na àlbu podnesen nakon isteka roka od 3 dana, ne}e se odbaciti, ve} }e
se dostaviti drugostupanjskom sudu koji }e ga uzeti u obzir ako je to jo{
mogu}e. Nepravovremeno podneseni odgovor na àlbu sud }e uzeti u razmatranje ako je stigao prije odlu~ivanja àlbe. Ako je àlba data na zapisnik kod
parni~nog suda, protivnoj }e se stranci dostaviti primjerak tog zapisnika.
Odgovor na àlbu treba biti podnesen u dovoljnom broju primjeraka. Odgovor
se moè izjaviti i na parni~ni zapisnik kod suda.
Sadràj odgovora nije odre|en zakonom, ali u odgovoru bi se stranka trebala

izjasniti o razlozima àlbe i prigovorima iznijetim u àlbi, a eventualno i o
novim ~injenicama i novim dokazima. U odgovoru se mogu isticati i ~injenice
koje se ti~u dopu{tenosti àlbe, kao i razlozi koji se ti~u primjene materijalnog prava. Stranka nije obvezna podnijeti odgovor na àlbu pa ista ne moè
trpjeti {tetne posljedice ako odgovor nije podnijela.
Uz stavak 3-44.: O izjavljenoj àlbi odlu~uje drugostupanjski sud u roku od

15 dana od dana dostave prvostupanjskom sudu odgovora na àlbu odnosno
istekom roka za podno{enje odgovora na àlbu. @alba na rje{enje o mjeri osiguranja nije suspenzivnog karaktera a {to bi zna~ilo da ne odlaè ovrhu.
464
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stavak 5-66.: Protiv rje{enja o odre|ivanju mjere osiguranja koje je u prvom

stupnju donio kantonalni sud ili Vrhovni sud FBiH àlba nije dopu{tena kao
ni protiv rje{enja o privremenoj mjeri osiguranja, budu}i da sud mora zakazati ro~i{te u naredna tri dana nakon dostavljenog odgovora od strane protivnika osiguranja, pa }e sud posebnim rje{enjem odlu~iti o odre|enoj privremenoj
mjeri, na koje je dopu{tena àlba.
^lanak 283.
(1) Ako su izre~ene mjere odre|ene ~lankom 271. stavak 1. to~. 1. i 2. i
~lankom 272. stavak 1. to~. 1. i 2. ovog zakona, sud }e na prijedlog protivnika osiguranja ili ~uvara odrediti prodaju pokretnina koje su podlo`ne
brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od znakovitog pada cijene tih
stvari.
(2) Prodaja stvari iz stavka 1. ovoga ~lanka obavit }e se po pravilima o ovrsi
na pokretninama.
(3) Ako je odre|ena mjera osiguranja iz ~lanka 271. stavak 1. to~ka 3. ovog
zakona, sud moè, na prijedlog predlagatelja osiguranja ili protivnika osiguranja, odrediti da se na predlagatelja osiguranja prenese pravo na
ispunjenje tra`bine u slu~aju u kojem postoji opasnost da se ta tra`bina,
zbog zaka{njenja u njezinu ostvarenju, ne}e mo}i realizirati ili da }e se
izgubiti pravo na regres prema tre}im osobama.
(4) Svota koja se dobije prodajom pokretnina ili naplatom tra`bine ~uvat }e
se u sudskom pologu dok se ne obustavi mjera osiguranja ili dok predlagatelj osiguranja ne predloì ovrhu, a najduè 30 dana po{to tra`bina
postane ovr{na. Druge koristi dobivene ostvarenjem tra`bina poloìt }e se
u sudski polog ako je to mogu}e, ili }e se na koji drugi na~in odredi ti njihovo ~uvanje do obustave mjere osiguranja, odnosno dok predla gatelj osiguranja ne predloì ovrhu, ali najduè 30 dana po{to tra`bina
postane ovr{na.
Odredbe ovog ~lanka odgovaraju ~lanku 258. ZIP-a, s tim {to se u st. 4 ovog
~lanka dodaje {ta se radi s drugim koristima dobivenim ostvarenjem tra`bina.
Uz stavak 1: Ako su izre~ene mjere: 1) zabrane protivniku osiguranja da otu|i,

sakrije, optereti ili raspolaè odre|enom imovinom u vrijednosti koja je dostatna za osiguranje tra`bine predlagatelju osiguranja; 2) ~uvanje imovine na koju
se odnosi zabrana iz to~ke 1. i to polaganjem u polog suda ako je to mogu}e
ili predajom u posjed tre}oj osobi; 3) zabrane protivniku osiguranja otu|enja,
skrivanja i optere}enja ili raspolo`be imovinom na koji je upravljena tra`bina;
4) ~uvanja imovine na koju se odnosi zabrana iz to~ke 3. i to polaganjem u
polog suda ako je to mogu}e ili predajom u posjed tre}oj osobi. Sud }e na
prijedlog protivnika osiguranja ili ~uvara odrediti prodaju pokretnina ~iji je
vijek trajanja ograni~en, stvari koje imaju sezonsku cijenu ili ako postoji opasnost od znakovitog pada vrijednosti - cijene predmetnih stvari.
465
Uz stavak 2: Prodaja stvari se obavlja putem usmenog javnog nadmetanja ili

neposrednom pogodbom. Na~in prodaje odre|uje zaklju~kom sud paze}i na
postignu}e najpovoljnijeg unov~enja stvari. Javno nadmetanje provodi sudski
ovr{itelj ili druga osoba odre|ena od suda. Prodaja neposrednom pogodbom
obavlja se izme|u kupca, s jedne strane, i ovla{tene osobe, s druge strane.
Svota koja se dobije prodajom pokretnina ili naplatom tra`bine ~uvat }e se
u sudskom pologu dok se ne obustavi mjera osiguranja.
Prodaju pokretnina odre|uje slu`beno lice, koje prethodno provjerava da ne
stoje smetnje da se prodaji moè pristupiti (da je podnijet dopunski prijedlog za prodaju, da je rje{enje o izvr{enju postalo pravomo}no, da je protekao
rok od 15 dana od izvr{enog popisa, da ne postoji prigovor ovr{enika odnosno tre}e osobe da je provo|enje ovrhe na popisanim stvarima nedozvoljeno,
a sud o prigovoru nije odlu~io).
U praksi sudova zapaèna je pojava da se prodaja stvari na javnoj dra`bi,
kao redovan oblik unov~enja stvari po pravnim pravilima ovr{nog postupka,
realizirala u malom postotku, {to je doprinosilo odugovla~enju postupka ovrhe
i uve}anju ukupnih tro{kova. Zakon o ovrsi daje podjednak tretman prodaji
stvari putem usmenog javnog nadmetanja i neposrednom pogodbom izme|u
kupca, s jedne strane, i slu`bene osobe, s druge strane. Pri tom, sud }e se
opredijeliti za onaj na~in prodaje preko kojeg }e se posti}i najpovoljnije
unov~enje stvari. Slu`bena osoba odre|uje mjesto, dan i vrijeme kada }e se
odràti ro~i{te na kome }e se stvari prodati putem nadmetanja. U oglas treba
unijeti imena stranaka, ozna~iti stvari koje }e se prodavati, njihovu procijenjenu vrijednost, kao i ostale uvjete prodaje. Osim putem oglasne plo~e, prodaja se moè objaviti i u lokalnim novinama. Oglas o prodaji stvari treba da
bude objavljen bar na 8 dana prije prodaje. Kupac na javnom nadmetanju ne
moè biti sam ovr{enik, sudac ili druga osoba koja slu`beno u~estvuje u postupku prodaje.
Uz stavak 3: Ako je odre|ena mjera osiguranja zabrane du`niku protivnika osiguranja da isplati protivniku osiguranja tra`binu ili da mu preda stvar, kao i
zabrana protivniku osiguranja da primi stvar, da naplati tra`binu i da njome
raspolaè, sud moè, a na prijedlog bilo predlagatelja ili protivnika osiguranja,
odrediti da se na predlagatelja osiguranja prenese pravo na ispunjenje tra`bine,
ako postoji opasnost da se ista ne}e mo}i ostvariti zbog zaka{njenja u njezinu
ostvarenju ili da }e se izgubiti pravo na regres prema tre}im osobama.
Uz stavak 4: Iznos novca koji se dobije prodajom predmetne pokretnine ili

naplatom tra`bine ~uvat }e se u sudskom pologu dok se ne obustavi mjera
osiguranja odnosno dok predlagatelj osiguranja ne predloì ovrhu, a najduè
30 dana po{to tra`bina postane ovr{na. Tra`bina postaje ovr{na, odnosno nakon
{to je sudska odluka kojom je odlu~eno o predmetnoj tra`bini jest ovr{na ako
je postala pravomo}na i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje (paricijski rok). Tako|er }e se i druge koristi dobivene ostvarenjem tra`bina ako
je to mogu}e poloìti u sudski polog ili }e sud na koji drugi na~in odrediti
njihovo ~uvanje do obustave mjere osiguranja, odnosno dok predlagatelj osiguranja ne predloì ovrhu, ali najduè 30 dana po{to tra`bina postane ovr{na.
466
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

285
^lanak 284.
(1) Predlagatelj osiguranja moè u prijedlogu za odre|ivanje mjere osiguranja ili naknadno izjaviti da se, umjesto mjere osiguranja, zadovoljava
davanjem odre|enog jamstva od strane protivnika osiguranja.
(2) Davanje jamstva umjesto mjere osiguranja moè se odrediti i na prijedlog protivnika osiguranja ukoliko se s tim prijedlogom suglasi predlagatelj
osiguranja.
1
Odredbe ovog ~lanka odgovaraju ~lanku 269. ZIP-a, s tim {to stavak 2. ovog
~lanka jo{ odre|uje da je, u slu~aju davanja jamstva koje se moè odrediti i
na prijedlog protivnika osiguranja, potrebno da se s tim prijedlogom suglasi
predlagatelj osiguranja, a {to po prija{njem zakonu nije bilo potrebno.
Uz stavak 1 : Predlagatelj osiguranja moè u prijedlogu za odre|ivanje

mjere osiguranja, ali i naknadno, izjaviti da se, umjesto mjere osiguranja,
zadovoljava davanjem odre|enog jamstva od strane protivnika osiguranja.
Ovdje se u biti radi o ponudi protivnika osiguranja da se davanjem
odre|enog jamstva oslobodi mjere osiguranja. Budu}i da ponudu daje predlagatelj osiguranja, zatraèno jamstvo ne mora predstavljati ekvivalent vrijednosti tra`bine koja se osigurava. Prihvati li protivnik osiguranja polaganje jamstva, odre|ivanje mjere osiguranja postaje bespredmetno, pa }e u
takvom slu~aju sud postupak obustaviti i ukinuti ve} provedene radnje (~l.
285.).
Uz stavak 2: Davanje jamstva umjesto mjere osiguranja moè se odrediti na

prijedlog protivnika osiguranja. Ovdje se radi o ponudi protivnika osiguranja i predlagatelja osiguranja da se umjesto odre|ivanja mjere osiguranja
zadovolji polaganjem jamstva. O tome ho}e li dozvoliti davanje jamstva
umjesto mjere osiguranje odlu~uje sud. U tom slu~aju sud bi morao voditi
ra~una da jamstvo treba da bude primjereno vrijednosti tra`bine koja se osigurava.
^lanak 285.
(1) Ako predlagatelj osiguranja u roku odre|enim rje{enjem o odre|ivanju
mjere osiguranja ne podnese dokaz iz ~lanka 280. ovoga zakona, sud }e
obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje.
(2) Na prijedlog protivnika osiguranja postupak }e se obustaviti i ukinuti
provedene radnje ako su se okolnosti zbog kojih je mjera odre|ena kasnije promijenile tako da vi{e nije potrebita.
(3) Sud }e na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti
provedene radnje i u sljede}im slu~ajevima:
1) ako protivnik osiguranja poloì sudu du`ni iznos tra`bine koja se
osigurava, s kamatama i tro{kovima;
467
2)
3)
ako protivnik osiguranja u~ini vjerojatnim da je tra`bina u vrijeme

dono{enja rje{enja o odre|ivanju mjere osiguranja ve} bila napla}ena
ili dovoljno osigurana;
ako je pravomo}no ustanovljeno da tra`bina nije nastala ili da je
prestala.
(4) U slu~ajevima iz st. 1. i 3. to~. 2. i 3. ovoga ~lanka tro{kove prouzro~ene

odre|ivanjem i provedbom mjere osiguranja predlagatelj osiguranja duàn
je naknaditi protivniku osiguranja.
1
Odredbe ovog ~lanka odgovaraju ~lanku 260. st. 1., 2., 3. i ~lanku 273.
Uz stavak 1: Kad je mjera osiguranja odre|ena prije podno{enja tu`be, a

predlagatelj osiguranja u roku odre|enom rje{enjem o odre|ivanju mjere osiguranja ne podnese dokaz iz ~lanka 280. ovog zakona, tj. dokaz da je podnio tu`bu u ostavljenom roku, sud }e obustavit postupak i ukinuti provedene
radnje.
Ovakav na~in postupanja ~est je u postupcima u razvodu braka u kojem
supru`nici imaju malodobnu djecu, pa kad se odredi mjera osiguranja povjeravanja malodobne djece predlagatelj osiguranja u roku od 30 dana mora podnijeti tu`bu i pruìti dokaz o tome da ju je podnio. Ako ne pruì dokaz o
podno{enju tu`be za razvod braka, sud }e obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje.
Uz stavak 2 : Pored naprijed navedenog, sud }e na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje ako su se nakon
izdavanja mjere osiguranja izmijenile okolnosti zbog kojih je mjera
odre|ena, tako da vi{e nije potrebita. Ovo naj~e{}e biva u parnicama za
smetanje posjeda.
Uz stavak 3. t. 1-33.: Isto tako, sud }e na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje u slu~aju kad protivnik osiguranja poloì sudu du`ni iznos tra`bine koja se osigurava s kamatama i tro{kovima, te u slu~aju ako u~ini vjerojatnim da je tra`bina u vrijeme dono{enja
rje{enja ve} bila napla}ena ili dovoljna. Ovako isto sud }e postupiti i u slu~aju
ako je pravomo}nom odlukom utvr|eno da je tra`bina nastala ili da je prestala. Ovo se de{ava u postupcima nov~anih potraìvanja.
Ako predlagatelj osiguranja ne dokaè da je podnio tu`bu u ostavljenom roku
ili ako je sud na prijedlog protivnika osiguranja obustavio postupak i ukinuo
provedene radnje zbog toga {to je protivnik osiguranja poloìo du`ni iznos
tra`bine ili je u~inio vjerojatnim da je tra`bina ve} bila napla}ena ili dovoljno
osigurana, tro{kove oko odre|ivanja i provedbe mjere osiguranja predlagatelj
osiguranja duàn je nadoknaditi protivniku osiguranja.
468
Uz stavak 4.: Dakle, tro{kove oko izdavanja mjere osiguranja koje je bespotrebno prouzro~io predlagatelj osiguranja uvijek }e nadoknaditi predlagatelj osiguranja protivniku osiguranja.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

287
Iako je u samoj naredbi kojom je bilo zabranjeno otu|enje i optere}enje

spornih nekretnina navedeno da ono traje do pravomo}nosti presude, nema
prepreke da se i posebnim rje{enjem, a radi brisanja zabilje`be naredbe u
zemlji{nim knjigama, utvrdi da je donesena naredba ukinuta pravomo}nom
presudom. (Vrhovni sud Hrvatske G`-2518/73; objavljeno u Izvr{ni postupak
u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.),
Sud moè na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje ako su se kasnije promijenile okolnosti tako da mjera osiguranja vi{e nije potrebna. Izdavanje akceptnog naloga od strane protivnika
osiguranja za ~iju naplatu nema pokri}a na ra~unu nije valjan razlog za obustavu postupka o izdanoj mjeri osiguranja i ukidanje provedenih radnji.
(Visoki trgova~ki sud RH P`-2487/96 od 15.10.1996. godine; objavljeno u Izvr{ni
postupak u praksi, Ivica Crni} u suradnji Vesne Grubi}, Informator, 1994.).
^lanak 286.
(1) Tro{kove nastale u tijeku postupka osiguranja prethodno podmiruje predlagatelj osiguranja.
(2) Ako je prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja podnesen tijekom
parni~nog ili drugog sudskog postupka, sud nadleàn za odlu~ivanje o
tu`benom ili drugom zahtjevu odlu~it }e tko podmiruje tro{kove izdavanja i provedbe mjera osiguranja.
1
Uz stavak 1.: Tro{kove postupka u vezi postupka osiguranja prethodno snosi

predlagatelj osiguranja. Predlagatelj osiguranja duàn je tro{kove postupka predujmiti u roku koji sud odredi. Sud je duàn obustaviti osiguranje ako tro{kovi
ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se osiguranje ne moè provesti.
Ako u roku ne budu predujmljeni tro{kovi o kojima ovisi poduzimanje samo
neke radnje, ta se radnja ne}e provesti. Tro{kove postupka pokrenutoga po
slu`benoj du`nosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava. Protivnik
osiguranja duàn je predlagatelju osiguranja naknaditi tro{kove koji su bili
potrebni za osiguranje. Predlagatelj osiguranja duàn je protivniku osiguranja
naknaditi tro{kove koji su neosnovano prouzro~eni (~l. 285.).
Uz stavak 2.: U slu~aju kad prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja bude

podnesen tijekom parni~nog ili kojeg drugog sudskog postupka, sud nadleàn
za odlu~ivanje o postavljenom tu`benom zahtjevu ili drugom zahtjevu (vidi
~l. 268.), a koji zahtjevi su podneseni radi opravdanja mjere osiguranja, odlu~it
}e tko }e podmiriti tro{kove izdavanja i provedbe mjere osiguranja.
^lanak 287.
Predlagatelj osiguranja ima po op}im pravilima imovinskog prava pravo
na naknadu {tete koja mu je nanesena nepostupanjem osoba koje su bile
du`ne postupiti po rje{enju o odre|ivanju mjere osiguranja.
469
Ovo je novina jer nije bilo mogu}nosti naknade {tete nepostupanjem tre}e
osobe.
Rje{enje o odre|ivanju mjere osiguranja je obvezuju}e za osobu na koju se

odnosi, tj. ista je du`na postupiti odnosno izvr{iti to rje{enje.
U slu~aju da osoba koja je bila du`na da postupi po rje{enju kojim je bila
odre|ena mjera osiguranja ne postupi po istom, tada predlagatelj osiguranja
odnosno osoba koja je traìla mjeru osiguranja ima pravo na naknadu {tete
od te osobe, po op}im pravilima imovinskog prava.
Predlagatelj osiguranja tu`bu podnosi sudu koji je mjesno nadleàn za

tuènog, a sukladno odredbama ZPP-a koje govore o odre|ivanju mjesne
nadle`nosti u slu~aju naknade {tete.
^lanak 288.
Protivnik osiguranja ima po op}im pravilima imovinskog prava prema
predlagatelju osiguranja pravo na naknadu {tete koja mu je nanesena
mjerom osiguranja za koju je ustanovljeno da je bila neutemeljena ili
koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.
Ova odredba odgovara ~lanku 274. ZIP-a.
Predlagatelj osiguranja odgovara protivniku osiguranja za posljedice neopravdane mjere osiguranja. Protivnik ima pravo na naknadu {tete koja mu je nanesena mjerom osiguranja za koju je utvr|eno da je bila neosnovana ili je predlagatelj osiguranja nije opravdao.
Naime, prema odredbi ~lanka 185. ZOO-a odgovorna osoba du`na je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego {to je {teta nastala, a ako uspostavljanjem
prija{njeg stanja ne otklanja {tetu potpuno odgovorna osoba du`na je zaostatak
{tete nadoknaditi u novcu. Kad uspostavljanje prija{njeg stanja nije mogu}e
ili kad sud smatra da nije nu`no da to u~ini odgovorna osoba, sud }e odrediti da ona isplati o{te}eniku odgovaraju}u svotu novca na ime naknade {tete.
Prema odredbama ~lanka 189. ZOO-a o{te}enik ima pravo kako na naknadu
obi~ne {tete tako i na naknadu izmakle koristi.
Smatra se da je mjera osiguranja neosnovana ako bude ukinuta u postupku povodom pravnog lijeka. Odgovornost za {tetu nastupa dostavom odluke
kojom je mjera osiguranja ukinuta protivniku osiguranja. Drugi uvjet za
odgovornost predlagatelja osiguranja za {tetu jest propu{tanje roka koji mu
je odre|en za podno{enje tu`be ili pokretanje drugog postupka radi opravdanja mjere osiguranja. Odgovornost za naknadu {tete nastupa kad protivnik
osiguranja ishodi odluku suda da se mjera osiguranja ukida zbog
propu{tenog roka. Za odgovornost predlagatelja osiguranja u ovom slu~aju
nije bitno je li on nakon propu{tenog roka podnio tu`bu ili ~ak uspio u
sporu.
470
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

290
Predlagatelj osiguranja odgovara po osnovi objektivne odgovornosti, tj. bez

obzira na krivnju. Iako o tome nema odredbi, mislimo da predlagatelj osiguranja odgovara za cjelokupnu {tetu (i obi~nu {tetu i izmaklu korist) protivniku
osiguranja. Njegova odgovornost za {tetu proteè se, me|utim, samo do
trenutka dok protivnik osiguranja ne stekne mogu}nost da od suda traì ukidanje mjere osiguranja, a ne i za {tetu koja bi nastala nakon tog vremena.
^lanak 289.
Tra`bine naknade {tete iz ~l. 287. i 288. ovoga zakona zastarijevaju u
roku od godine dana od prestanka vaènja rje{enja kojim je mjera osiguranja izre~ena.
Pravo predlagatelja osiguranja na naknadu {tete koja mu je nanesena nepostupanjem osoba koje su bile du`ne postupati po rje{enju o odre|ivanju mjere
sigurnosti i pravo protivnika osiguranja prema predlagatelju osiguranja na
naknadu {tete koja mu je nanesena mjerom osiguranja za koju je ustanovljeno da je bila neutemeljena ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao
zastarijeva u roku od godine dana od prestanka vaènja rje{enja kojim je
mjera osiguranja izre~ena (ovo je novina).
^lanak 290.
Mjere osiguranja provodi sud koji bi bio nadleàn za provedbu ovrhe
pravomo}ne presude.
Pravomo}no rje{enje kojim je odre|ena mjera osiguranja provodi ovr{ni sud,

tj. onaj sud koji je nadleàn i za provedbu ovrhe pravomo}nih presuda.
471
Dio ~etvrti
OP[TE ODREDBE
GLAVA XI
STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI
1
Glava XI novog parni~nog procesnog zakonodavstva u odredbama ~lana 291299. Zakona o parni~nom postupku Republike Srpske (Sl. glasnik RS br. 58/03
i 85/03 - u daljem tekstu ZPP RS) i Zakona o parni~nom postupku FBiH (Sl.
novine FBiH 53/03 - u daljem tekstu ZPP FBiH) u okviru op{tih odredaba
propisuje stranke i njihove zakonske zastupnike.
Ovim odredbama stavljene su van snage odredbe ~lana 77-88. ranijeg Zakona
o parni~nom postupku Republike Srpske (Sl. list SFRJ 4/77, 36/80, 69/02, 58/84,
74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Sl. glasnik RS br. 17/93, 14/94, 32/94 - u daljem tekstu, raniji ZPP RS) i odredbe ~lana 69-79. ranijeg Zakona o parni~nom
postupku FBiH (Sl. novine FBiH br. 42/98 i 3/99 - u daljem tekstu, raniji ZPP
FBiH).
Principijelno gledano, i po novom i po ranijem parni~nom procesnom zakonodavstvu stranke i njihovi zakonski zastupnici imaju isti pravni poloàj.
^lan 291.
Stranka u postupku moè biti svako fizi~ko i pravno lice.
Posebnim propisom moè se odrediti ko osim fizi~kih i pravnih lica moè
biti stranka u postupku.
Parni~ni sud moè, izuzetno, sa pravnim dejstvom u odre|enoj parnici,
priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruìvanja koji nemaju
strana~ku sposobnost u smislu odredba stava 1. i 2. ovog ~lana ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u su{tini ispunjavaju bitne uslove
za sticanje strana~ke sposobnosti, a naro~ito ako raspolaù imovinom na
koju se moè sprovesti izvr{enje.
Protiv rje{enja iz stava 3. ovog ~lana, kojim se priznaje svojstvo stranke
u parnici, nije dozvoljena posebna àlba.
Uop{teno: Odredbama ~lana 291. novog parni~nog procesnog zakonodavstva

odgovaraju odredbe ~lana 77. ranijeg ZPP-a RS i odredbe ~lana 69. ranijeg
ZPP-a FBiH. Su{tinski izme|u njih nema razlike.
Uz stav 1. Odredbama ovog ~lana zakonodavac je propisao ko moè biti

strankom u parni~nom postupku.
472
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
To pravo pripada samo fizi~kim i pravnim licima, uz izuzetak da sud moè,

u odre|enim slu~ajevima, kada na|e da za to postoje zakonom propisani
uslovi (npr., da posjeduju odre|enu imovinu i ovla{tenja da njome raspolaù
u granicama zakona), priznati svojstvo stranke u postupku i nekim oblicima
udruìvanja koja nisu ni fizi~ka ni pravna lica.
Biti strankom u postupku zna~i imati pravnu sposobnost koja se naj~e{}e ne

podudara sa parni~nom sposobno{}u.
Pravna sposobnost, koja pripada fizi~kim i pravnim licima kao strankama u

postupku, podrazumijeva da isti, po pravilima materijalnog prava, mogu biti
nosioci prava i obaveza. Fizi~ka lica takvo svojstvo sti~u ro|enjem, a izuzetno
ve} od momenta za~e}a, pod uslovima da se dijete ìvo rodi (pravo nasljedstva priznato je djetetu koje je u momentu otvaranja naslje|a bilo za~eto, pod
uslovom da se ìvo rodi).
Svojstvo pravnog lica imaju dràva, entiteti, op{tine, preduze}a, mjesne zajednice i drugi kolektiviteti kojima je materijalnim propisima priznato svojstvo
pravnog lica. Jedna od bitnih karakteristika pravnog lica je da u pravnom
prometu mogu u~estvovati kao nosioci prava i obaveza.
Kada kaèmo da se pravna sposobnost ~esto ne podudara sa parni~nom sposobno{}u, onda prevashodno mislimo na situaciju da sposobnost biti strankom u postupku u smislu zakona, ne zna~i istovremeno i sposobnost stranke u postupku
da sama vr{i parni~ne radnje, koja sposobnost je izjedna~ena sa poslovnom
sposobno{}u fizi~kih lica u pravnom prometu (vidi komentar ~lana 292. i 293.).
Od strana~ke sposobnosti (biti stranka u postupku) treba razlikovati stvarnu

legitimaciju u sporu, koja podrazumijeva materijalnopravni odnos stranke
prema predmetu spora.
Naime, u parnici uvijek u~estvuju dvije stranke. Na jednoj strani je tuìtelj,

a na drugoj tuèni, bez obzira koliko lica u~estvovalo i na jednoj i na drugoj strani. Tuìtelj je stranka koja od suda traì za{titu svog subjektivnog
prava, a tuèni je stranka prema kojoj se taj zahtjev ostvaruje.
Tuìlac je aktivno legitimisan ako je on nosilac prava koje je predmet spora,
a tuèni je pasivno legitimisan ako na njemu leì obaveza koja odgovara tom
pravu. Kao primjer moè da posluì spor radi ispunjenja ugovora o prodaji,
gdje je tuìtelj kao kupac aktivno legitimisan da traì predaju u posjed
kupljene stvari, a tuèni kao prodavac je pasivno legitimisan obzirom na njegovu obavezu da preda kupljenu stvar. Izuzetno se parnica pokre}e i kada
ne postoji suprotan interes izme|u stranaka, a to su slu~ajevi kada, za promjenu prava ili pravnog odnosa, nije dovoljna samo saglasnost stranaka, ve}
je nu`na i odluka suda (razvod braka i kada su stranke saglasne da se brak
razvede vidi komentar ~lana prvog ovog zakona).
Mada spor naj~e{}e poti~e iz pravnog odnosa koji postoji izme|u stranaka,
moè se desiti da se isti odnosi i na pravni odnos izme|u tre}ih lica, ako
473
stranke iz postojanja odnosno nepostojanja tog pravnog odnosa izvode

odre|eno pravo (poni{taj braka u odre|enim slu~ajevima mogu traìti, pored
bra~nih drugova, i tre}a lica ako imaju neposredan pravni interes).
10
Kao i o strana~koj sposobnosti, tako i o postojanju materijalnopravnog odnosa,

tj. stvarne legitimacije stranaka u sporu, sud vodi ra~una po slu`benoj
du`nosti, obzirom da stvarna legitimacija zavisi od materijalnog prava koje se
primjenjuje na odre|eno ~injeni~no stanje.
11
Razlika je u tome {to su nedostaci u pogledu strana~ke sposobnosti lica koja

u~estvuju u postupku procesnog karaktera, a nedostaci koji se ti~u stvarne
legitimacije stranaka u sporu, pak, materijalnopravnog karaktera.
12
Stoga }e, u slu~aju nedostataka koji se ti~u strana~ke sposobnosti lica koje
u~estvuju u postupku, sud odlu~iti procesnim rje{enjem, a u pogledu
nedostataka koji se ti~u stvarne legitimacije stranaka u parnici sud }e odlu~iti
meritorno, presudom, kojom odbija tu`beni zahtjev kao neosnovan.
13
Iz prakse sudova:
I op}inska i oblasna {kolska uprava samo su organi odnosne upravne

vlasti bez vlastite imovine te ne dolaze u obzir kao subjekti imovinskih prava;
svojstvo juridi~kog bi}a imaju op}ina odnosno dràva, ~ija je imovina.
(Rje{enje Stola sedmorice Odjeljenje B u Zagrebu br. Rev. 192-27 od 22.3.1927.
g.); Verona-Zuglia Gr. par. postupak, str. 170-171., sent. 13 i 14-a, Zagreb.
1932.;
Oblasna {kolska uprava nije samostalno juridi~ko bi}e, nego organ uprave
bez svoje zasebne imovine, pa nema sposobnost in iudicio standi. (Rje{enje
Stola sedmorice Odjeljenje B u Zagrebu br. Ut-204-26 od 16.11.1929. g.);
Reìjski odbor Mesne zajednice nema svojstvo pravnog lica i on ne moè
biti stranka u sporu. Stranka moè biti samo Mesna zajednica ili op{tina, {to
zavisi od toga u ~ije ime i za ~iji ra~un, odnosno sa ~ijim ovla{tenjem je
reìjski odbor poslovao. (VS Srbije, Rev. 316/76, Akt. sudska praksa iz Gr.
proc. prava, str. 33, sent. 257, Posl. biro, Beograd, 1996.)
Sud kao dràvni organ nema svosjtvo pravnog lica, pa sledstveno tome
nema ni strana~ku sposobnost u smislu ~l. 77. st. 1. ZPP-a. Zato u sporovima iz radno-pravnih odnosa u sudu tuèna moè birti samo republika u kojoj
sud vr{i sudsku vlast (VS Srbije, Gzz-93/94), Parnica u praksi, str. 79, sent.
17, Posl. biro, Beograd, 2002.;
Osnovna {kola ima svosjtvo pravnog lica pa samim tim i strana~ku
sposobnost. (VS Srbije, Rev. 1863/97); Parnica u praksi, str. 81, sent. 23,
Posl. biro, Beograd, 2002.;
Organi uprave nisu pravna lica (a to nije ni Skup{tina op{tine) pa ne
mogu biti stranka u parnici u smisu ~l. 77. ZPP-a. (VS Srbije, Prev. 3806/98);
474
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Parnica u praksi, str. 83, sent. 24, Posl. biro, Beograd, 2002.; Isto i VPS
Hrvatske P`-12807/86 od 11.11.1986, @upanijski sud u Puli G`-980/96 od
7.10.1996; @upanijski sud u Rijeci G`-946/97, Izbor odluka br. 2/97-131, citirano prema Komentar ZPP Federacije BiH, str. 157, Izdanje OSCE, Sarajevo,
2000.;
Kada je u tu`bi ozna~ena radnja, a nije ozna~en i njen vlasnik, takva
tu`ba je neuredna jer ne postoji stranka u postupku po{to radnja nema svosjtvo pravnog lica. Postupanje po tu`bi protiv tako ozna~ene stranke u
parni~nom postupku predstavlja bitnu povredu odredaba ZPP-a iz ~l. 354. st.
2. t. 10. (Rje{enje Vi{eg pr. suda u Beogradu, P`-7469/2000 od 25.4.2001.),
Parnica u praksi, str. 84-85, sent. 28, Posl. biro, Beograd, 2002.;
Skup{tina op{tine nema svojstvo pravnog lica, ni strana~ku sposobnost.
Iz obrazloènja:
Skup{tina op{tine (dalje: S.O.) je organ vlasti op{tine, kao teritorijalne jedinice u kojoj vr{i vlast u poslovima utvr|enim Ustavom i zakonom. Zato S.O.
nema svojstvo pravnog lica ni strana~ku sposobnost u smislu ~l. 71. st. 1.
Zakona o parni~nom postupku. Onaj ko nema strana~ku sposobnost, ne moè
imati ni stvarnu legitimaciju. Stoga se u ovom slu~aju kao tuìlac ne moè
pojaviti S.O.B., ve} Op{tina B. (Vrhovni sud Republike Srpske, Rev. 132/98 od
11.12.1998.) Bilten Vrhovnog suda Republike Srpske, br. 1/99;
Pravna osoba moè biti stranka u postupku, iako joj nedostaje aktivna i
pasivna legitimacija. (Vrhovni sud R. Hrvatske br. Rev. 1650/00 od 26.10.2000.
godine Informator, Zagreb, br. 5002, 13.2.2002. godine);
Federalno ministarstvo ne moè biti stranka u parni~nom postupku.
(Vrhovni sud Federacije BiH, P`-271/98 od 8.12.1998. godine);
Nadzorni odbori trgova~kog dru{tva nemaju strana~ku sposobnost.
(Vrhovni sud R. Hrvatske br. Rev. 202/00 od 5.7.2001. godine - Informator
5021 od 20.4.2002. godine).
14
Uz stav 2. Zakonodavac jo{ predvi|a da se posebnim propisom moè odrediti ko osim fizi~kih i pravnih lica moè biti strankom u postupku.
15
Uz stav 3. Stavom tre}im ovoga ~lana je propisano da parni~ni sud moè

izuzetno, u odre|enoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima
udruìvanja koji nemaju strana~ku sposobnonst, pod odre|enim uslovima.
Takvo pravno dejstvo, tj. priznanje strana~ke sposobnosti nekim oblicima
udruìvanja odnosi se samo na odre|enu parnicu, u kojoj je to svojstvo priznato odre|enim oblicima udruìvanja.
To je bio ~est slu~aj u radnim sporovima, priznavanjem svojstva stranke radnim zajednicama dràvnih organa koje su raspolagale sredstvima za rad u
granicama zakona, pa samim tim i posjedovale imovinu, {to je ina~e atribut
pravnog lica, nuàn za u~estvovanje u pravnom prometu.
475
16
Uz stav 4. Protiv rje{enja kojim se odre|enim oblicima udruìvanja priznaje

svojstvo stranke u postupku za odre|enu parnicu nije dozvoljena posebna
àlba, ve} se isto moè pobijati samo u àlbi protiv kona~ne odluke, a ako
se to svojstvo ne priznaje jednoj asocijaciji zakon ne isklju~uje posebno pravo
na àlbu protiv tog rje{enja suda.
^lan 292.
Stranka koja je potpuno poslovno sposobna moè sama vr{iti radnje u
postupku (parni~na sposobnost).
Punoljetno lice kome je djelimi~no ograni~ena poslovna sposobnost
parni~no je sposobno u granicama svoje poslovne sposobnosti.
Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parni~no je
sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost.
Uop{teno: Odredbe ~lana 292. ZPP-a RS i 292. ZPP-a FBiH odgovaraju odredbama ~lana 79. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 71. ranijeg ZPP-a FBiH.
Moè se slobodno re}i da izme|u njih nema nikakve razlike.
Uz stav 1. Kao {to je pomenuto u komentaru prednjeg ~lana, pravna sposobnost, tj. sposobnost biti strankom u postupku, nije uvijek izjedna~ena sa
parni~nom sposobno{}u, koja podrazumijeva sposobnost stranke da sama vr{i
radnje u postupku, tj. da sama preduzima parni~ne radnje.
Ova sposobnost stranke, da sama vr{i radnje u postupku, tj. da sama preduparni~na sposobnost), izjedna~ena je sa poslovnom
zima parni~ne radnje (p
sposobno{}u fizi~kih lica u pravnom prometu, a koja podrazumijeva sposobnost lica da svojim izjavama volje zasniva, mijenja i ukida prava i obaveze.
Iz prednjeg bi proizilazilo da parni~nu sposobnost imaju samo fizi~ka lica, a

ne i pravna lica.
No, ovakvo stanovi{te su nova pravna stanovi{ta prevazi{la obzirom da su

pravna lica, prema odredbama materijalnog prava, u pravnom prometu nosioci prava i obaveza, pa im je samim tim svojstvena poslovna sposobnost, koja
podrazumijeva parni~nu sposobnost.
Ali kako parni~na sposobnost istovremeno zahtijeva i tjelesnu manifestaciju

radi izvr{avanja parni~nih radnji u postupku, koju tjelesnu manifestaciju pravna lica nisu u mogu}nosti izvesti, to im nedostaje postulaciona sposobnost, iz
kojih razloga ih u parnici zastupaju zastupnici koji mogu taj vid manifestacije ispoljiti.
Odredbom ~lana 292. se propisuje da fizi~ka lica kao stranke u postupku

nemaju uvijek poslovnu sposobnost , pa samim tim ni parni~nu sposobnost.
476
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stav 2. Nasuprot mogu}nosti da maloljetna lica, tj. lica koja jo{ nisu navr{ila
18 godina ìvota, ipak budu poslovno sposobna u odre|enom obimu, a shodno materijalnopravnim propisima, u kom obimu imaju i parni~nu sposobnost,
zakonodavac je propisao da u odre|enim slu~ajevima punoljetno lice nema potpunu poslovnu sposobnost, ve} da je ograni~eno poslovno sposoban, tako da
je u okviru te svoje djelimi~ne poslovne sposobnosti i parni~no sposoban.
To }e biti slu~ajevi kada je punoljetno lice djelimi~no li{eno poslovne sposobnosti zbog du{evne bolesti ili fizi~kih nedostataka, zbog kojih nije u stanju
da se samo i potpuno stara o svojim interesima. Organ starateljstva moè
odrediti poslove koje ovo lice moè samo vr{iti.
10
U slu~aju da je punoljetno lice potpuno li{eno poslovne sposobnosti, isto se

izjedna~ava sa maloljetnim licem u ìvotnoj dobi do 14 godina.
11
Uz stav 3. Naime, fizi~ka lica sti~u potpunu poslovnu sposobnost, pa samim

tim i parni~nu sposobnost, kada navr{e 18 godina ìvota, tj. kad postanu
punoljetna. Do tada, a u periodu od 14 do 18 godina, ona su djelimi~no
poslovno sposobna, pa samim tim i djelimi~no parni~no sposobna, s obzirom
da su parni~no sposobna u okviru svoje poslovne sposobnosti. Ukoliko maloljetno lice, pod uslovima propisanim Zakonom, dobije odobrenje suda za
zaklju~enje braka, isto na osnovu tog odobrenja postaje potpuno poslovno
sposobno, pa samim tim i parni~no sposobno.
Posebnim, materijalnim propisima je odre|eno koje sve punova`ne pravne
poslove mogu da zaklju~e maloljetnici u starosnoj dobi od 14 do 18 godina
ìvota, tj. u periodu dok su djelimi~no poslovno sposobni. Do navr{enih 14
godina ìvota fizi~ka lica nemaju poslovnu sposobnost, pa samim tim ni
parni~nu sposobnost.
^lan 293.
Stranku koja nema parni~nu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.
Zakonski zastupnik odre|uje se zakonom ili aktom nadle`nog dràvnog
organa donesenim na osnovu zakona.
U toku cijelog postupka sud }e po slu`benoj du`nosti paziti da li lice
koje se pojavljuje kao stranka moè biti stranka u postupku i da li je
parni~no sposobno, da li parni~no nesposobnu stranku zastupa njen
zakonski zastupnik i da li zakonski zastupnik ima posebna ovla{}enja
kada su ona potrebna.
Uop{teno: Odredbe ~lana 293. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovaraju u potpunosti odredbama ~lana 80. i 82. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 72. i 74.
ranijeg ZPP-a FBiH. Naime, sadrìna odredaba novog parni~nog procesnog
zako-nodavstva u pogledu zastupanja parni~no nesposobne stranke i obaveze
suda da po slu`benoj du`nosti pazi na to je identi~na ranijim odredbama.
477
Uz stav 1. Kao {to to proizilazi iz odredaba ovoga ~lana, istima se reguli{e

zastupanje parni~no nesposobne stranke i obaveza suda da u toku cijelog postupka po slu`benoj du`nosti pazi na strana~ku sposobnost i zastupanje
parni~no nesposobne stranke.
Propisuju}i da stranku koja nema parni~nu sposobnost zastupa zakonski zastupnik, zakonodavac je prevashodno imao u vidu zastupnike u parni~nom
postupku kao lica koja u ime i za ra~un stranke preduzimaju procesne radnje u parni~nom postupku.
Ti zastupnici se razlikuju od zastupnika fizi~kih ili pravnih subjekata u nekom

njihovom me|usobnom materijalnopravnom odnosu, obzirom da je zastupanje
subjekata materijalnopravnog odnosa (npr. strana u ugovoru) regulisano materijalnim, a ne procesnim pravom.
Drugim rije~ima, zastupnik vodi parnicu umjesto stranke i u njegovo ime, tako
da prema stranci koju on zastupa neposredno djeluju radnje suda i suprotne
stranke, a radnje koje je preduzeo zastupnik imaju zna~aja kao i da ih je i
sama stranka preduzela. Svakako da se pri tome zastupnici u toku postupka
moraju legitimisati i djelovati u okviru svojih ovla{tenja proiza{lih iz Ustava,
Zakona, statuta, akta nadle`nog organa ili ugovora (punomo}i).
Uz stav 2. Pojam zastupnika u parni~nom postupku podrazumijeva zakonske

zastupnike, zastupnike po zakonu (statutu ili drugom op{tem aktu) i ugovorne (dobrovoljne) zastupnike ili punomo}nike.
a) Zakonski zastupnici zastupaju lica koja nemaju parni~nu sposobnost ili pak
osobe koje iz drugih razloga nisu u stanju da se same brinu o svojim pravima i interesima. Drugim rije~ima, lica koja nemaju parni~nu sposobnost, po
sili zakona, zastupaju druga fizi~ka lica, poslovno i parni~no sposobna lica
odre|ena zakonom ili aktom nadle`nog organa.
Izuzetno, zakonski zastupnik se moè postaviti i parni~no sposobnoj osobi koja

nije u mogu}nosti da sama {titi svoje interese u parnici, npr. odsutnoj osobi
nepoznatog boravi{ta.
Zbog nedostatka poslovne sposobnosti ili, izuzetno, {to nije u mogu}nosti da iz

gore pomenutih razloga sama preduzima radnje u postupku, zakonskog zastupnika ne postavlja sama stranka, ve} to ~ini neko drugi zakonodavac, koji zakonom odredi odre|ena lica kao zakonske zastupnike, ili pak nadle`ni organ (sud
ili organ starateljstva), koji svojim aktom imenuje odre|ena lica kao zastupnike.
10
Zakonski zastupnici su roditelji koji zastupaju svoju djecu, usvojioci koji zastupaju usvojenike, staraoci, ste~ajni upravnik kada preduze}e izgubi parni~nu
sposobnost nastupanjem posljedica otvaranja ste~ajnog postupka, privremeni
zastupnik, te kona~no zastupnik za primanje pismena.
11
Roditelji kao zakonski zastupnici su po samom zakonu zakonski zastupnici

svoje maloljetne djece u slu~aju kada ona nemaju poslovnu i parni~nu sposob-
478
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
nost. Mada roditeljsko pravo oba roditelja vr{e zajedni~ki, zastupanje }e imati
procesne u~inke i onda kada jedan od roditelja u sporazumu s drugim preduzima parni~ne radnje. Pretpostavka je da se jedan od roditelja ve} saglasio
sa parni~nim radnjama preduzetim po prisutnom roditelju zastupniku. Kada
se odsutni roditelj ne slaè sa radnjama drugog roditelja - parni~nog zakonskog zastupnika, sud je duàn da se obrati organu starateljstva.
12
Organ starateljstva kao zakonski zastupnik maloljetnog djeteta se javlja u

slu~ajevima kada je po zakonu ovla{ten da u ime maloljetnog djeteta pred
sudom pokrene spor o izdràvanju odnosno pove}anju izdràvanja, odnosno
podnese prijedlog za izvr{enje kada roditelj kod koga se dijete nalazi na za{titi
i vaspitanju kao neposredni i redovni zakonski zastupnik bez opravdanih razloga ne koristi to pravo.
13
Staralac kao zakonski zastupnik lica pod starateljstvom je fakti~ki njegov

zakonski zastupnik, s tim {to tu ulogu moè da vr{i organ starateljstva
neposredno ili preko neke druge osobe koju on na osnovu zakona odredi.
14
Postavljeni staralac odsutnom licu, kao staralac za poseban slu~aj, tako|e

ima poloàj zakonskog zastupnika.
15
Ste~ajni upravnik kao zakonski zastupnik se javlja u situaciji kada je nad

pravnim licem otvoren ste~ajni postupak ili mu je pak zabranjen rad od strane
nadle`nog organa pa isto, pod takvim okolnostima, izgubi svoju poslovnu i
parni~nu sposobnost. Likvidacioni i ste~ajni upravnik koje sud postavlja u
ovakvim slu~ajevima javljaju se kao svojevrsni zakonski zastupnici pomenutih
subjekata.
16
Privremeni zastupnik u parnici, u smislu odredaba ~lana 296. ovog zakona

tako|e je zakonski zastupnik.
17
Zastupnik za prijem pismena propisan odredbama ~lana 353. ovog zakona

je tako|e zakonski zastupnik, ali koji je ovla{ten za preuzimanje samo jedne
parni~ne radnje, i to prijem pismena u ime i za ra~un stranke koju zastupa.
18
b) Zastupnici po zakonu ili organi zastupnici su zastupnici pravnih lica u

parni~nom postupku.
19
Zastupaju}i stajali{te da pravna lica imaju poslovnu sposobnost (obzirom da

prema odredbama materijalnog prava u pravnom prometu mogu biti nosioci
prava i obaveza), pa su samim tim i parni~no sposobna, ve} u Zakonu
parni~nom postupku koji je donesen 1976. godine je ispu{tena odredba ranijeg Zakona o parni~nom postupku o zakonskim zastupnicima pravnih lica.
Prihvataju}i shvatanje pravne teorije prema kojem pravna lica imaju poslovnu,
pa samim tim i parni~nu sposobnost, jasno je da iste ne zastupa zakonski
zastupnik, ve} zastupnik odre|en zakonom ili op{tim aktom pravnog lica. To
su prije svega organi zastupnici, koji su nu`ni zastupnici, jer im je zakonom
povjereno da {tite i zastupaju interese odre|enih subjekata (preduze}a, ustanova, republika, op{tina, gradova itd.).
479
20
Zastupnici po zakonu se razlikuju od zakonskih zastupnika prvenstveno po

tome {to su to organi zastupnici, a ne, u pravilu, fizi~ka lica kao zakonski zastupnici i {to zastupnici po zakonu zastupaju parni~no sposobne stranke.
21
Razlog zbog ~ega je zakonodavac predvidio da pravna lica, kao poslovno

sposobna, zastupaju organi zastupnici, tj. zastupnici po zakonu, jeste taj {to
pravna lica nemaju postulacionu sposobnost, koja podrazumijeva odre|ene tjelesne manifestacije prilikom izvr{avanja parni~nih radnji.
22
Zastupnici po zakonu ili organi zastupnici su:

direktor preduze}a odnosno ustanove, kada na osnovu ovla{tenja iz zakona
zastupa preduze}e odnosno ustanovu,
javno pravobranila{tvo, kada na osnovu ovla{tenja iz zakona vr{i poslove
pravne za{tite imovinskih prava i interesa republike, grada ili op{tine i njihovih organa, poslove pravne za{tite drugih organa i organizacija koje se finansiraju iz budèta, te kada takve poslove vr{i radi za{tite imovinskopravnih
interesa fondova koji imaju svojstvo pravnog lica, kao i kada im je propisima odre|eno da vr{i poslove pravne za{tite imovinskopravnih interesa javnih
preduze}a i drugih pravnih lica koje osniva dru{tveno-politi~ka zajednica.
23
c) Za razliku od zakonskih zastupnika i zastupnika po zakonu, koji predstavljaju nu`ne zastupnike, punomo}nici su voljni zastupnici koji zastupaju parni~no sposobne stranke na osnovu njihovih izjava volje da za njihovo ime i za
njihov ra~un vr{e radnje u parnici.
24
Uz stav 3. Stavom tre}im ovoga ~lana je propisano da u toku cijeloga postupka sud po slu`benoj du`nosti pazi da li lice koje se pojavljuje kao stranka moè biti stranka u postupku i da li je parni~no sposobno, da li parni~no
nesposobnu stranku zastupa njen zakonski zastupnik i da li zakonski zastupnik ima posebna ovla{tenja kada su ona potrebna.
25
Ova obaveza suda, u smislu njegovog slu`benog postupanja, provla~i se kroz

prvostepeni postupak, postupak po àlbi i postupak po reviziji (~lan 66., 221.,
241.).
26
Tako je ve} u postupku prethodnog preispitivanja tu`be (~lan 66.) prvostepeni

sud obavezan da ispita sve nedostatke koji se ti~u strana~ke sposobnosti i zastupanja stranke u smislu stava 3. ovog ~lana.
27
Odredbom ~lana 221. i ~lana 241. ovog zakona, a kojim odredbama su

propisane granice ispitivanja prvostepene odluke po àlbi i drugostepene
odluke po reviziji, propisano je da su povrede postupka koje se ti~u strana~ke
sposobnosti i zastupanja stranaka jedine povrede postupka na koje sud pazi
po slu`benoj du`nosti.
28
O ozbiljnosti ovih povreda postupka ukazuju i ovla{tenja prvostepenog suda

da u fazi prethodnog ispitivanja tu`be istu odbaci zbog ovih nedostataka,
odnosno ovla{tenja instancionog suda da zbog ovih povreda postupka ukine
odluke nièstepenih sudova.
480
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
29
Pri tome valja ukazati na obavezu suda da, u smislu odredaba ~lana 295. i
odredaba ~lana 216. ovog zakona, poku{a otkloniti ove povrede postupka, ako
je to mogu}e, prije nego {to donese odluku proiza{lu iz ovih nedostataka.
30
Pa i kada donese odluku utemeljenu na nedostacima koji se ti~u strana~ke

sposobnosti i zastupanja stranaka u smislu odredaba ~lana 227. stav 3. i ~lana
249. stav 3. ovog zakona, postoji mogu}nost vra}anja predmeta na ponovni
postupak obzirom na mogu}nost otklanjanja ovih povreda pred prvostepenim
odnosno drugostepenim sudom.
31
Iz prakse sudova:
Okolnost da tuìteljicu kao parni~no nesposobnu stranku nije zastupao

zakonski zastupnik (niti joj je postavljen staratelj) nema karakter apsolutno
bitne povrede odredaba parni~nog postupka sa sankcijom ukidanja presude
(~l. 369. ZPP-a) - u situaciji kad je tuìteljica u cijelosti uspjela u parnici. (U
konkretnom se slu~aju na postojanje bitne povrede odredaba parni~nog postupka pozivala tuèna u svojoj reviziji). (Vrhovni sud Hrvatske br. Rev.
704/78, Pregled sudske prakse br. 15/79, str. 57, sent. br. 248);
Roditelji zastupaju svoje malodobno dijete. Stoga, nakon punoljetnosti
djeteta, ako ne do|e do produènja roditeljskog prava, roditelj nije ovla{ten
(ni u parnici za razvod braka) na zahtjev za pla}anje uzdràvanja protiv drugog roditelja. (Vrhovni sud Hrvatske br. Gzz-28/79 od 14.6.1979. i broj Gzz29/79 od 10.10.1979.), Pregled sudske prakse br. 16, str. 148.
^lan 294.
Zakonski zastupnik moè u ime stranke preduzimati sve radnje u postupku, ali ako je za podno{enje ili povla~enje tu`be, za priznanje, odnosno za odricanje od tu`benog zahtjeva, za zaklju~enje poravnanja ili za
preduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima odre|eno
da zastupnik mora imati posebna ovla{tenja, on moè te radnje preduzimati samo ako ima takva ovla{tenja.
Lice koje se pojavljuje kao zakonski zastupnik du`no je da na zahtjev
suda dokaè da je zakonski zastupnik. Kada je za preduzimanje
odre|enih radnji u postupku potrebno posebno ovla{tenje, zakonski zastupnik je duàn da dokaè da ima takvo ovla{tenje.
Kada sud ustanovi da zakonski zastupnik lica pod starateljstvom ne
pokazuje potrebnu pa`nju u zastupanju, obavijesti}e o tome organ
starateljstva. Ako bi usljed propu{tanja zastupnika mogla nastati {teta za
lice pod starateljstvom, sud }e zastati sa postupkom i predloìti da se
odredi drugi zakonski zastupnik.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 294. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH su identi~ne po svom sadràju
odredbama ~lana 81. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 73. ranijeg ZPP-a FBiH.
481
Uz stav 1. Propisuju}i u stavu 1. ovog ~lana da zakonski zastupnik moè u

ime stranke preduzimati sve radnje u postupku, ali ako je za podno{enje ili
povla~enje tu`be, za priznanje odnosno za odricanje od tu`benog zahtjeva, za
zaklju~enje poravnanja ili za preduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima odre|eno da zastupnik mora imati posebna ovla{tenja, da on
te radnje moè preduzimati samo ako ima takva ovla{tenja, zakonodavac je
fakti~ki propisao da je zakonski zastupnik, u na~elu, ovla{ten preduzimati sve
radnje u postupku, ali ukoliko je posebnim propisom propisano da mu je u
odre|enim slu~ajevima za raspolaganje sa zahtjevom (za podno{enje ili
povla~enje tu`be, za priznanje odnosno za odricanje od tu`benog zahtjeva, za
zaklju~enje poravnanja ili za preduzimanje drugih radnji u postupku) potreb no posebno ovla{tenje, zakonski zastupnik je ovla{ten preduzimati te radnje
(vr{iti raspolaganja sa zahtjevom) samo na osnovu ovla{tenja organa starateljstva. U protivnom, te radnje su bez pravnog u~inka.
Koji su to slu~ajevi u kojima je zakonskom zastupniku potrebno posebno

ovl{tenje organa starateljstva za raspolaganje sa zahtjevom propisano je posebnim zakonom, prije svega Porodi~nim zakonom.
Tako, iako roditelji kao zakonski zastupnici malodobne djece upravljaju njihovom imovinom, za otu|enje te imovine, ukoliko je to u interesu djece,
potrebno je posebno ovla{tenje organa starateljstva.
Staraocu {ti}enika koji upravlja imovinom {ti}enika u okviru redovnog poslovanja i upravljanja imovinom (a {to obuhvata raspolaganje plodovima ostvarenim
kori{tenjem imovine, njihovo namjensko tro{enje za potrebe {ti}enika) potrebno
je posebno ovla{tenje organa starateljstva za raspolaganje tom imovinom.
U granicama ovih ovla{tenja (u pogledu imovine maloljetnika, odnosno

{ti}enika) kre}u se i ovla{tenja roditelja odnosno staratelja kao zakonskih zastupnika za preduzimanje procesnih radnji u parnici u zavisnosti od predmeta spora. Ukoliko se predmet spora odnosi na redovno upravljanje imovinom maloljetnika odnosno {ti}enika, roditeljima odnosno starateljima u pogledu procesnih ovla{tenja u parnici ne}e biti potrebno posebno ovla{tenje organa
starateljstva, i obrnuto, ukoliko se predmet spora odnosi na poslove u vezi sa
raspolaganjem imovinom maloljetnika odnosno {ti}enika roditeljima, odnosno
starateljima }e biti potrebno posebno ovla{tenje organa starateljstva za preduzimanje procesnih radnji u parnici koje podrazumijevaju raspolaganje sa zahtjevom.
Iz sudske prakse:
Roditelji kao zakonski zastupnici maloljetnog djeteta moraju imati odobrenje oragana starateljstva za priznanje tu`benog zahtjeva. (Vrhovni sud
Hrvatske br. G`-2064/69 od 9.2.1970, Zbirka sudskih odluka, knjiga XV, sveska 3, str. 281)
8
482
Uz stav 2. Propisuju}i u stavu drugom ovog ~lana da je lice koje se pojavlju je kao zakonski zastupnik du`no da na zahtjev suda dokaè da je zakonski
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
zastupnik, jasno proizilazi da ta obaveza zakonskog zastupnika postoji samo

kada sud od istog zatraì taj dokaz.
9
U pravilu, sud }e taj dokaz traìti od staratelja kao zakonskog zastupnika

{ti}enika, ali i od roditelja kao zakonskih zastupnika maloljetne djece, ukoliko posumnja da lice koje se pojavljuje kao zakonski zastupnik ima to
ovla{tenje.
10
Zakonski zastupnici maloljetne djece odnosno {ti}enika }e to svojstvo dokazati tako {to }e roditelji priloìti izvod iz mati~ne knjige ro|enih ili pak odluku
suda ili organa starateljstva o povjeravanju djeteta jednom od roditelja, a
staratelj kao zakonski zastupnik {ti}enika }e to svojstvo dokazati rje{enjem
organa starateljstva odnosno drugom odgovaraju}om ispravom.
11
Za razliku od dokaza kojima zakonski zastupnici dokazuju ovla{tenje za zastupanje, sud }e uvijek od zakonskog zastupnika zatraìti posebno ovla{tenje
organa starateljstva kao dokaz da je zakonski zastupnik ovla{ten u parnici
preduzeti radnje koje ne bi mogao po redovnom toku stvari.
12
Zastupnik pravnog lica je tako|e obavezan da na zahtjev suda dostavi dokaz

o ovla{tenju za zastupanje i obimu ovla{tenja. Obzirom na na~in zastupanja
pravnog lica (vidi komentar ~lana 293. ovog zakona), to }e biti izvod iz upisa
u javni registar (za preduze}a i gra|ansko-pravna lica) o licu ovla{tenom za
zastupanje i obimu ovla{tenja. Opreza radi, valja napomenuti da op{tine,
republike, entitete, zastupa republi~ko javno pravobranila{tvo kao organ zastupnik propisan zakonom.
13
Obzirom na mogu}nost da zakonski zastupnik prenese svoja ovla{tenja na

punomo}nika, treba ista}i da u tom slu~aju punomo}nik zastupa stranku, a
ne zakonskog zastupnika. Prenose}i ovla{tenja na punomo}nika, zakonski zastupnik ima mogu}nost da prenese onoliko ovla{tenja koliko ih ima.
14
Uz stav 3. Propisuju}i u stavu 3. ovog ~lana da }e sud kada ustanovi da

zakonski zastupnik lica pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pa`nju u zastupanju, o tome obavijestiti organ starateljstva, jasno je da je zakonodavac u
ovim odredbama prevashodno imao u vidu nesavjesno postupanje staraoca kao
zakonskog zastupnika lica pod starateljstvom, a ne i postupanje roditelja kao
zakonskih zastupnika maloljetne djece. Cilj ove odredbe je da za{titi lica pod
starateljstvom, a nesavjesno postupanje staraoca se prema odredbama ovoga
~lana odnosi na neodazivanje sudskim pozivima, nepostupanje po nalogu suda,
pasivni odnos u obezbje|ivanju dokaza i izno{enju ~injenica va`nih za odluku
o zahtjevima stranaka, izostajanju sa ro~i{ta itd.
Kako je u preostalom dijelu stava 3. ovog ~lana propisano da }e ako bi usljed
propu{tanja zastupnika mogla nastati {teta za lice pod starateljstvom, sud zastati sa postupkom i predloìti da se odredi drugi zakonski zastupnik, nisu
rjetka pravna gledi{ta da rje{enje suda o zastoju postupka u ovom slu~aju
valja smatrati rje{enjem o prekidu postupka, kako bi se lice pod starateljstvom
za{titilo u sudskom postupku radi eventualnog proteka nekog roka.
483
^lan 295.
Kada sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao stranka ne moè biti stranka u postupku, a taj se nedostatak moè otkloniti, pozva}e tuìoca da
izvr{i potrebne ispravke u tu`bi ili }e preduzeti druge mjere da bi se
postupak mogao nastaviti sa licem koje moè biti stranka u postupku.
Isto tako, kada sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da
zakonski zastupnik nema posebna ovla{tenja kada su ona potrebna,
zatraì}e da nadle`ni organ starateljstva postavi staraoca parni~no nesposobnom licu, odnosno pozva}e zakonskog zastupnika da pribavi posebna ovla{tenja, ili }e preduzeti druge mjere koje su potrebne da bi
parni~no nesposobna stranka bila pravilno zastupana.
Sud }e odrediti stranci rok za uklanjanje nedostataka iz stava 1. i 2. ovog
~lana. Dok se ne uklone ovi nedostaci, u postupku se mogu preduzimati
samo one radnje zbog ~ijeg odlaganja bi mogle da nastanu {tetne
posljedice za stranku.
Ako se nedostaci iz stava 1. i 2. ovog ~lana ne mogu ukloniti ili ako
odre|eni rok bezuspje{no protekne, sud }e rje{enjem ukinuti radnje
sprovedene u postupku ukoliko su zahva}ene ovim nedostacima i
odbaci}e tu`bu ako su nedostaci takve prirode da spre~avaju dalje
vo|enje parnice.
Protiv rje{enja kojim se nare|uju mjere za uklanjanje nedostataka nije
dozvoljena àlba.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 295. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH u potpunosti odgovaraju odredbama ~lana 83. ranijeg ZPP-a RS i ~lana 75. ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Odredbama ovog ~lana se propisuju ovla{tenja i obaveza suda da

paze}i po slu`benoj du`nosti na strana~ku sposobnost i zastupanje parni~no
nesposobne stranke iskoristi zakonom propisane mogu}nosti za otklanjanje ovih
nedostataka prije nego {to sud donese odluku.
Pri tome se sudu daju ovla{tenja i obaveze da pozove tuìtelja, a kako je

propisano stavom 1. ovog ~lana da u odre|enom roku koji mu ostavi sud
(stav 3. ovog ~lana) ispravi nedostatke koji se ti~u strana~ke sposobnosti.
Uz stav 2. Stavom 2. ovog ~lana je sud ovla{ten i obavezan pozvati zakonskog zastupnika da sudu dostavi potrebna ovla{tenja za zastupanje, tako|e
ostavljaju}i mu odre|en rok u smislu stava 3. ovog ~lana za otklanjanje ovog
nedostatka.
No, pored tih ovla{tenja i obaveza, sud ima ovla{tenje i obavezu da sam, u
smislu stava 1. ovog ~lana, preduzme mjere da bi se otklonili nedostaci
strana~ke sposobnosti, odnosno shodno stavu 2. ovog ~lana da se obrati organu
starateljstva da se parni~no nesposobnoj stranki postavi zakonski zastupnik u
484
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
vidu staraoca ili pak da sam postavi privremenog zastupnika takvoj stranci
dok organ starateljstva ne postavi zakonskog zastupnika toj stranci.
6
Rok koji je prvostepeni sud ostavio strankama odnosno zakonskim zastupnicima radi otklanjanja nedostataka propisan stavom 3. ovog ~lana je sudski rok,
tako da se isti moè i produàvati.
Iz sudske prakse:
Ako je stranka djelimi~no li{ena poslovne sposobnosti, u parnici je mora

zastupati staralac, a ako joj nije postavljen, sud je duàn da traì od Centra
za socijalni rad da joj postavi staraoca radi zastupanja u postupku za
odre|ivanje nosioca stanarskog prava. (Okru`ni sud u Poàrevcu, G`-109/90)
- citirano iz knjige Najnovija sudska praksa iz parni~nog postupka, autora
Tomislava Krsmanovi}a i @arka Bogdanovi}a, str. 66, sent. br. 15 i 16, Beograd,
1999.);
Kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski
zastupnik nema potrebno ovla{tenje kada je ono potrebno, zatraì}e da
nadle`ni organ starateljstva postavi staraoca parni~no nesposobnom licu, odnosno pozva}e zakonskog zastupnika da pribavi posebno ovla{tenje. (Vrhovni
sud Srbije Rev. 6414/97 od 14.4.1998.) (Parnica u praksi, autora Tomislava
Krsmanovi}a, str. 83, sent. br. 25, Poslovni biro, Beograd, 2002.);
Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne moè biti
stranka u postupku, a taj se nedostatak moè otkloniti, nije ovla{ten odbaciti tu`bu prije nego {to je poduzeo odgovaraju}e mjere radi otklanjanja
tog nedostatka. (Vrhovni sud R. Hrvatske II Rev. 202/00 od 5.7.2001.
godine).
8
Uz stav 3. Razlika izme|u ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstva i

sada{njeg je u tome {to je prema ranijem zakonu sud mogo ostaviti stranki
odnosno zakonskom zastupniku ovaj rok, a sada sud ima obavezu da strankama odnosno zakonskim zastupnicima ostavi rok radi ispravljanja ovih
nedostataka.
Radi efikasnosti sudskog postupka, stavom 3. je propisano da }e sud dok te~e

rok u kojem se mogu otkloniti navedeni nedostaci preduzeti samo one radnje zbog ~ijeg odlaganja bi mogle da nastanu {tetne posljedice (npr.
obezbje|ivanje dokaza, izdavanje privremene mjere).
10
Uz stav 4. Ukoliko rok za uklanjanje nedostataka bezuspje{no protekne ili se

nedostaci opisani u stavu 1. i 2. ne mogu otkloniti, sud }e tu`bu odbaciti, a
ukoliko su ve} sprovedene radnje zahva}ene takvim nedostacima, sud }e ih
ukinuti.
11
Uz stav 5. Polaze}i od toga da se rje{enjem kojim se nare|uju mjere za uklanjanje nedostataka ne {teti niti jednoj stranki, stavom 4. ovog ~lana je
propisano da àlba protiv ovog rje{enja nije dozvoljena.
485
12
Shodno odredbama ~lana 66. ovog zakona sud }e postupiti u smislu ovog
~lana (~lan 295.) u fazi prethodnog ispitivanja tu`be. No, ~injenica je da u
smislu odredaba ~lana 293. stav 3. ovog zakona sud u toku cijelog postupka,
po slu`benoj du`nosti, pazi na strana~ku sposobnost i zastupanje parni~no
nesposobne stranke. Dovode}i u vezu odredbu ~lana 293. ovog zakona sa
odredbama ovog ~lana proizilazi da su ovla{tenja i obaveze suda u smislu
odredaba ~lana 295. ovog zakona mjerodavne za cijeli prvostepeni postupak,
ukoliko u fazi prethodnog preispitivanja tu`be (~lan 66. ovog zakona) nisu otklonjeni nedostaci u smislu odredaba ovog ~lana.
^lan 296.
ZPP RS
Ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaè da bi redovan
postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuènom trajao dugo, pa
bi zbog toga mogle da nastanu {tetne posljedice za jednu ili obje stranke,
sud }e tuènom postaviti privremenog zastupnika.
Pod uslovima iz stava 1. ovog ~lana, sud }e postaviti tuènom privre menog zastupnika naro~ito u slu~ajevima:
1) ako tuèni nije parni~no sposoban, a nema zakonskog zastupnika,
2) ako postoje suprotni interesi tuènog i njegovog zakonskog zastupnika,
3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika,
4) ako je boravi{te tuènog nepoznato, a tuèni nema punomo}nika,
5) ako se tuèni ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomo}nika
u Republici Srpskoj, nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije
moglo izvr{iti.
O postavljanju privremenog zastupnika sud }e bez odlaganja obavijestiti
organ starateljstva, kao i stranke kada je to mogu}e.
^lan 296.
ZPP FBiH
(1) Ako se tokom postupka pred prvostepenim sudom pokaè da bi redovan
postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuènom trajao dugo,
tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati {tetne
posljedice, sud }e tuènom postaviti privremenog zastupnika.
(2) Uz uvjet iz stava 1. ovog ~lana, sud }e postaviti tuènom privremenog
zastupnika osobito u slu~ajevima:
1) ako tuèni nije parni~no sposoban, a nema zakonskog zastupnika,
2) ako postoje protivni interesi tuènog i njegovog zakonskog zastupnika,
3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika,
4) ako je boravi{te tuènog nepoznato, a tuèni nema punomo}nika,
5) ako se tuèni ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomo}nika
u Federaciji, nalaze u inostranstvu, a dostava se nije mogla obaviti.
486
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
(3) O postavljanju privremenog zastupnika sud }e bez odga|anja obavijesti ti organ starateljstva, kao i stranke kada je to mogu}e.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 296. ZPP-a RS i 296 ZPP-a FBiH odgovaraju odredbama ~lana 84. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 76. ranijeg ZPP-a FBiH,
te valja ista}i da su{tinski izme|u istih nema razlike.
Uz stav 1. Odredbama ovog ~lana u stavu 1. je propisano da ukoliko bi postupak postavljanja zakonskog zastupnika tuènom trajao dugo, usljed ~ega bi
mogle da nastupe {tetne posljedice za stranke, sud }e tuènom postaviti
privremenog zastupnika.
Istom odredbom, u stavu 2. su propisani i naro~iti slu~ajevi u kojima }e sud

postupiti u smislu odredaba stava 1. ovog ~lana, uz obavezu istog, a kako to
proizilazi iz stava 3. ovog ~lana, da odmah i bez odlaganja o tome obavijesti
organ starateljstva, kao i stranke kada je to mogu}e.
Pravilnim tuma~enjem ove odredbe da se zaklju~iti da }e pod uslovima

propisanim zakonom (ako se pokaè da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuènom trajao dugo, usljed ~ega bi mogle da nastupe {tetne posljedice za stranke) sud biti u obavezi postaviti privremenog
zastupnika tuènom.
Naime, redovan postupak postavljanja zakonskog zastupnika parni~no nesposobnoj stranci podrazumijeva postupak koga provodi organ starateljstva po
pravilima utvr|enim posebnim propisima.
Govore}i o pravilima postavljanja zakonskog zastupnika odnosno staraoca,

treba napomenuti da se, u pravilu, sud obra}a organu starateljstva sa zahtjevom da se postavi zakonski zastupnik odnosno staralac parni~no nesposobnoj stranci, ili stranci koja iz drugih razloga nije u mogu}nosti da preduzima radnje u postupku, a nema zakonskog zastupnika, ili u odnosu na predmet spora postoje suprotni interesi izme|u stranke i njegovog zakonskog zastupnika.
No, odredbama ovog ~lana su propisane mogu}nosti kada sud, sam, pod
uslovima propisanim zakonom, moè postaviti privremenog zastupnika
tuènom. Iz prednjeg jasno proizilazi da se pod uslovim propisanim zakonom
(kada bi postupak postavljanja zakonskog zastupnika tuènom trajao dugo,
usljed ~ega bi nastupile {tetne posljedice za stranke) privremeni zastupnik od
strane suda moè postaviti samo tuènom.
Razloge za to zakonodavac nalazi u ~injenici da je sudska za{tita subjektivnih

prava Ustavom zagarantovana, te da je sud, u granicama svoje nadle`nosti,
duàn da pruì za{titu, na osnovu punova`nog zahtjeva uz preduzimanje
odgovaraju}ih mjera, da interesi protivne strane u parnici budu za{ti}eni.
Cijene}i zakonske uslove pod kojima je mogu}e da sud postavi privremenog

zastupnika, moè se zaklju~iti da je jedan od najbitnijih uslova, koji opravda-
487
va ovakvo postupanje suda, potreba hitnog postupanja i spre~avanja {tetnih

posljedica za stranke. Dovoljno je da u pogledu nastupanja {tetnih posljedica
za stranke postoji veliki stepen vjerovatno}e da }e takve posljedice nastati. To
}e npr. biti slu~ajevi zakonskog izdràvanja, koje zahtijeva hitno postupanje
suda u uslovima kad tuìtelj nema sredstava za ìvot, a na drugoj strani postoji imovina iz koje se izdràvanje moè naplatiti.
10
Uz stav 2. Slu~ajevi propisani stavom 2. ovog ~lana u kojima }e sud postaviti tuènom privremenog zastupnika su primjera radi navedeni i nisu jedini
slu~ajevi, obzirom da je zakonodavac propisao da }e sud, u smiislu ove
zakonske odredbe, postaviti tuènom privremenog zastupnika u naro~ito navedenim slu~ajevima, a {to ne isklju~uje mogu}nost postavljanja privremenog zastupnika i u drugim slu~ajevima pod uslovima propisanim stavom 1. ovog ~lana.
11
Tako je u ta~ki 1. stavu 2. ovog ~lana zakonodavac predvidio mogu}nost da

sud sam postavi privremenog zastupnika tuènom u slu~aju kada je tuèni
parni~no nesposoban a nema zakonskog zastupnika. To }e biti slu~ajevi kada
se kao tuèni pojavljuje malodobno dijete, a nema roditelja odnosno staratelja, ili ako je tuèni u toku parnice izgubio parni~nu sposobnost, a nema
zakonskog zastupnika, ili kada zakonski zastupnik parni~no nesposobnog
tuènog umre, ili mu prestane ovla{tenje za zastupanje i tome sli~no.
12
U ta~ki 2. stav 2. ovog ~lana zakonodavac je predvidio mogu}nost postavljanja

privremenog zastupnika tuènom ako postoje suprotni interesi tuènog i njegovog
zakonskog zastupnika. To }e biti slu~ajevi kada u sporu postoje suprotni interesi
izme|u roditelja i malodobne djece, staraoca i {ti}enika, usvojioca i usvojenika itd.
13
U ta~ki 3. stav 2. ovog ~lana je zakonodavac propisao da }e sud postaviti

privremenog zastupnika tuènom pod uslovima iz stava 1. ovog ~lana ako
obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika. To }e biti slu~ajevi kada jedan
te isti zakonski zastupnik zastupa dva poslovno nesposobna lica koja imaju
razli~ite interese.
14
Ta~kom 4. stav 3. se propisuje mogu}nost postavljanja privremenog zastupnika tuènom kada je boravi{te nepoznato, a tuèni nema punomo}nika. To }e
biti slu~aj kada je u momentu podno{enja tu`be boravi{te tuènog bilo nepoznato, a tuèni nema punomo}nika. Nepoznato boravi{te tuènog podrazumijeva da je njegovo boravi{te nepoznato i u zemlji i u inostranstvu, a da je
sud do tih podataka do{ao detaljnom provjerom.
15
I na kraju, ta~kom 5. stav 2. ovog ~lana je propisana mogu}nost postavljanja

privremenog zastupnika od strane suda, pod uslovima iz stava 1. ako se tuèni
ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomo}nika u Republici Srpskoj,
nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo izvr{iti.
16
Iz prakse sudova:
Propis ~l. 79. ZPP-a, prema kojem o postavljanju privremenog zastupnika tuènom sud ima izdati oglas te ga objaviti u republi~kom slu`benom listu
488
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
i na oglasnoj plo~i suda, ne odnosi se na postavljanje staratelja koje odsutnoj osobi ~ije boravi{te nije poznato vr{i organ starateljstva (~lan 50. Osnovnog
zakona o starateljtvu). To rje{enje starateljskog organa obavezno je za sud
koji nije ovla{ten ispitivati da li ga je upravni organ i objavio. (Vrhovni sud
Hrvatske, G`-1244/61 od 23.10.1961.) citirano prema: Dr. Ilija Babi}: Komentar
Porodi~nog zakona, str. 502, ent. br. 2, izadnje NIP Slu`beni list Sarajevo,
1990.
17
Uz stav 3. Obzirom da je zastupnik kojeg postavlja sud u smislu odredaba

ovog ~lana privremeni, stoga je logi~na obaveza suda propisana stavom 3.
ovog ~lana da isti bez odlaganja obavijesti organ starateljstva (koji je fakti~ki
i dalje u obavezi da u odre|enoj proceduri postavi zakonskog zastupnika
tuènom) i stranke, ako je to mogu}e, kako bi se stvorila mogu}nost pristupa istih na sud.
18
Obaveza suda propisana stavom 3. ove odredbe proizilazi iz potrebe da se

tuènom, kojem je sud, pod uslovima propisanim stavom 1. ovog ~lana,
postavio privremenog zastupnika, postavi zakonski zastupnik u redovnom postupku pred organom starateljstva, kao i da se, ako je to mogu}e, jer kompleksnost parni~nog postupka to nalaè, omogu}i pristup strankama na sud.
^lan 297.
Privr emeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i
du`nosti zakonskog zastupnika.
Ta prava i du`nosti privremenog zastupnika vr{i sve dok se tuèni ili
njegov punomo}nik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca.
Uop{teno: Odredbe ~lana 297. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH su gotovo identi~ne

odredbama ~lana 85. ranijeg ~lana ZPP-a RS i odredbama ~lana 77. ranijeg
ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Ovom odredbom se fakti~ki reguli{te svojstvo i uloga privremenog zastupnika u parni~nom postupku, ali i privremeni karakter njegovog djelovanja.
Kako je odredbom ovog ~lana propisano da privremeni zastupnik u postupku ima sva prava i obaveze kao i zakonski zastupnik, onda je u pogledu
prava i obaveza privremenog zastupnika u postupku dovoljno vidjeti komentar koji je dat uz ~lanove 293. i 294. ovoga zakona.
No, sama rije~ privremeni ukazuje da je uloga ovog zastupnika privremenog

karaktera. To i jeste osnovna razlika izme|u privremenog zastupnika i zakonskog zastupnika.
Uz stav 2. Dok zakonski zastupnik zastupa stranku u toku cijelog postupka, zakonodavac je u st. 2. propisao da ulogu zastupnika privremeni za-
489
stupnik vr{i sve dok se tuèni ili njegov punomo}nik ne pojave na sudu,
odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio zakonskog
zastupnika.
6
Moè i na drugi na~in prestati uloga privremenog zastupnika u postupku, a

to }e, kako to pravila logike name}u, biti u situacijama koje dovode do
prestanka razloga zbog kojih je postavljen privremeni zastupnik.
Kada postavlja zakonskog zastupnika koji treba da zamijeni privremenog zastupnika tuènom, organ starateljstva moè postaviti za zakonskog zastupnika
dotada{njeg privremenog zastupnika, obzirom da za to nema zakonskih smetnji, a isti ve} ima uvida u predmet.
^lan 298.
ZPP RS
Ako je privremeni zastupnik postavljen tuènom iz razloga navedenih u
~lanu 296. stav 2. ta~ke 4. i 5. ovog zakona, sud }e u roku od osam
dana izdati oglas koji }e objaviti u Slu`benom glasniku Republike
Srpske i na oglasnoj tabli suda.
^lan 298.
ZPP FBiH
Ako je privremeni zastupnik postavaljen tuènom iz razloga navedenih u
~lanu 296. stav 2. ta~. 4. i 5. ovog zakona, sud }e u roku od osam dana
izdati oglas koji }e objaviti u Slu`benim novinama Federacije BiH,
slu`benom glasilu kantona i na oglasnoj plo~i suda.
Uop{teno: Odredbe ~lana 298. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH se me|usobno razlikuju, obzirom da je odredbama ovog ~lana, onako kako ga propisuje ZPP FBiH,
izme|u ostalog, propisano da }e se oglas o postavljanju privremenog zastupnika tuènom objaviti i u slu`benom glasilu kantona, koji dio odredbe ZPP
RS ne poznaje. Ina~e, odredbe ~lana 298. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovaraju
odredbama ~lana 86. stav 1. ZPP-a RS i odredbama ~lana 78. ZPP-a FBiH, a
iste se su{tinski ne razlikuju.
Kao {to proizlazi iz odredaba ovoga ~lana, sud }e, u slu~aju postavljanja
privremenog zastupnika, na temelju ~l. 296. stav 2. ta~ke 4. i 5., izdati oglas
(o postavljanju privremenog zastupnika tuènom) i isti objaviti u odre|enom
roku od 8 dana, u Slu`benom glasniku Republike Srpske i na oglasnoj tabli
suda, odnosno Slu`benim novinama Federacije BiH, te slu`benom glasilu kantona i na oglasnoj plo~i suda.
Za razliku od ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstva, odredbama ovog

~lana je propisan rok 8 dana u kojem }e sud izdati oglas (o postavljanju
privremenog zastupnika tuènom) i isti objaviti.
490
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Tako|e, novo parni~no procesno zakonodavstvo ne propisuje sadrìnu oglasa

(o postavljanju privremenog zastupnika tuènom) koji }e sud izdati i objaviti, ve} to ostavlja na ocjenu sudu.
Prema ranijem Zakonu o parni~nom postupku sud je imao i obavezu i

mogu}nosti da, izme|u ostalog, oglas objavi i na drugi pogodan na~in, {to ne
propisuje novi Zakon o parni~nom postupku.
Pravilnim tuma~enjem ove odredbe da se zaklju~iti da je zakonodavac predvidio izdavanje i objavljivanje oglasa o postavljanju privremenog zastupnika
samo u slu~ajevima kada je tuèni parni~no sposoban, ali ne zna za spor,
odnosno kada je tuèni parni~no nesposoban, ali njegovo zakonski zastupnik
ne zna za spor iz razloga propisanih zakonom (nepoznatog boravi{ta, dostavljanje se nije moglo izvr{iti).
Imaju}i u vidu ~injenicu da su u stavu drugom navedeni samo

slu~ajevi kada sud moè postaviti privremenog zastupnika, dolazi
zaklju~ka da slu~ajevi propisani odredbom ~lana 296. stav 2. ta~ka 4.
bi bili jedini slu~ajevi u kojima bi sud imao obavezu izdati i objaviti
postavljanju privremenog zastupnika.
Obzirom da se privremeni zastupnik postavlja samo pod uslovima koje propisuju

odredbe ~lana 296. st. 1. ovoga zakona, koji uslovi, prije svega, podrazumijevaju,
hitno postupanje, to na sam postupak u parnici, kada je tuènom postavljen privremeni zastupnik, ne uti~e postupanje suda u pogledu izdavanja i objavljivanja oglasa.
Iz sudske prakse:
naro~iti
se do
i 5. ne
oglas o
Propis ~l. 79. ZPP-a, prema kojem o postavljanju privremenog zastupnika

tuènom sud ima izdati oglas te ga objaviti u republi~kom slu`benom listu i
na oglasnoj plo~i suda, ne odnosi se na postavljanje staratelja koje odsutnoj
osobi ~ije boravi{te nije poznato vr{i organ starateljstva (~lan 50. Osnovnog
zakona o starateljtvu). To rje{enje starateljskog organa obavezno je za sud koji
nije ovla{ten ispitivati da li ga je upravni organ i objavio. (Vrhovni sud Hrvatske, G`-1244/61 od 23.10.1961.) citirano prema: Dr. Ilija Babi}: Komentar Porodi~nog zakona, str. 502, ent. br. 2, izdanje NIP Slu`beni list, Sarajevo, 1990.
^lan 299.
ZPP RS
Parni~na sposobnost u Republici Srpskoj procjenjuje se po zakonima
Republike Srpske.
^lan 299.
ZPP FBiH
Parni~na sposobnost u Federaciji procjenjuje se po zakonima Federacije.
491
Uop{teno: Odredbe ~lana 299. ZPP-a RS i ~lana 299. ZPP-a FBiH odgovaraju
odredbama ~lana 88. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 79. ranijeg ZPP-a
FBiH. Postoje odre|ena odstupanja, ali se ista ti~u posljedica sveobuhvatnih
promjena koje su uticale na dono{enje novog Zakona o parni~nom postupku.
Kada kaèmo da postoje odre|ena odstupanja u novom parni~nom procesnom

zakonodavstvu, a u pogledu odredaba koje se ti~u procjenjivanja parni~ne
sposobnosti, onda se slobodno moè re}i da odredba ~lana 299., kojom se
fakti~ki reguli{e mjerodavno pravo za odre|ivanje parni~ne sposobnosti, dobija svoju punu i ~istu redakcijsku formu tek u sada{njem izdanju.
Kao {to smo i rekli, ovom odredbom je propisano mjerodavno pravo za ocjenu
parni~ne sposobnosti, a kada imamo u vidu da je parni~na sposobnost izjedna~ena sa poslovnom sposobno{}u, onda se moè zaklju~iti da se parni~na
sposbnost u Republici Srpskoj procjenjuje prema zakonima Republike Srpske
kojima je propisana poslovna sposobnost, a parni~na sposobnost u Federaciji
BiH procjenjuje prema zakonima Federacije kojima je propisana poslovna
sposobnost.
O poslovnoj sposobnosti i parni~noj sposobnosti vidi komentar ~l. 292. i 293.
ovoga zakona.
Ako strani dràvljanin nije parni~no sposoban po pravu dràve ~iji je

dràvljanin, a parni~no je sposoban po pravu Republike Srpske, moè preduzimati radnje u postupku pred sudovima u Republici Srpskoj.
Oboriva je pravna pretpostavka da je stranka koja u~estvuje u parni~nom
postupku parni~no sposobna. Zato se ne mogu prihvatati kao osnovani
uop{teni navodi revizije da protivna stranka nema parni~nu sposobnost bez
izno{enja bilo kakvih argumenata u prilog te tvrdnje, ako sudovi nisu tokom
prvostepenog i drugostepenog postupka o tome do{li ni do kakvog saznanja
i pored toga {to na postojanje parni~ne sposobnosti paze po slu`benoj
du`nosti. (Vrhovni sud Republike Srpske, Rev. 317/01 od 7.6.2002. godine,
Bilten Vrhovnog suda RS, br. 1/04)
GLAVA XII
PUNOMO]NICI
1
Odredbama ~lana 300-312. sadrànim u glavi XII Zakona o parni~nom postupku Republike Srpske (Sl. glasnik Republike Srpske br. 58/03 i 85/03 u daljem tekstu ZPP RS) i Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH (Sl. novine
Federacije BiH br. 53/03 u daljem tekstu ZPP FBiH) regulisani su
punomo}nici u parni~nom postupku.
o parni~nom postupku Republike Srpske (Sl. list SFRJ br. 4/77, 36/80, 69/82,
492
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Sl. glasnik RS 17/93, 14/94 i 32/94 u
daljem tekstu, raniji ZPP RS) i odredbe ~lana 80-91. ranijeg Zakona o
parni~nom postupku Federacije BiH (42/98 i 3/99 u daljem tekstu, raniji
ZPP FBiH). Kakve su sve izmjene donijele odredbe novog parni~nog procesnog zakonodavstva u ovom dijelu bi}e rije~i u komentaru navedenih
odredaba.
^lan 300.
Stranke mogu preduzimati radnje u postupku li~no ili preko punomo}nika.
Stranka koju zastupa punomo}nik moè uvijek do}i pred sud i davati
izjave pored svog punomo}nika, ali suprotnu stranu, svjedoke i vje{take
moè ispitivati samo preko punomo}nika ako je on prisutan na glavnoj
raspravi.
1
Uop{teno: Odredbama ~lana 300. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovaraju odredbe

~lana 89. ranijeg ZPP-a RS i odredbe ~lana 80. ranijeg ZPP-a FBiH. Moèmo
odmah re}i da nam novo parni~no procesno zakonodavstvo u pogledu ove
odredbe donosi odre|ene izmjene. Naime, novim Zakonom o parni~nom postupku se propisuje da stranka suprotnu stranu, svjedoke i vje{take moè ispitivati samo preko punomo}nika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi, {to
nije poznavalo ranije parni~no procesno zakonodavstvo.
Uz stav 1. Na{e procesno zakonodavstvo priznaje poslovno i parni~no sposobnim strankama i postulacionu sposobnost, {to se ogleda u tome da mogu, bez
obaveznog posredovanja punomo}nika, same preduzimati radnje u postupku.
Prema tome, vaè}i sistem parni~nog procesnog prava, po pravilu, ne obavezuje stranku da za poslove zastupanja u parnici angaùje advokate ili pak
advokatska dru{tva kao kvalifikovane i profesionalno organizovane
punomo}nike koji se u vidu zanimanja odnosno djelatnosti i uz naknadu bave
pruànjem pravne pomo}i, niti da za navedene poslove ovla{}uju druge kvalifikovane punomo}nike sa pravnim obrazovanjem.
Prema odredbi st. 1. ovoga ~lana, zakonodavac je, ustvari, ostavio na volju
parni~nim strankama da li~no i same preduzimaju parni~ne radnje ili pak da
za obavljanje navedenih radnji angaùju drugo, po pravilu, posebno kvalifikovano lice punomo}nika, koje }e u njihovo ime i za njihov ra~un, u granicama ovla{tenja odre|enih u punomo}i, preduzimati parni~ne radnje sa takvim
procesnim u~inkom kao da su ih i one same preduzele.
Nu`ni zastupnici stranaka u parni~nom postupku odre|eni zakonom, izuzev

javnog i vojnog pravobranila{tva, tako|e mogu preduzimati procesne radnje
u parni~nom postupku preko punomo}nika, bilo da se pojavljuju kao zakonski zastupnici fizi~kih lica (npr. roditelji kao zakoniti zastupnici malodobne
djece) ili pak kao organi - zastupnici odre|enih pravnih lica (npr. direktori
preduze}a ili druga lica statutom pravnog lica kao zastupnici tog pravnog lica),
493
s tim da punomo}nik kojega ovlaste navedeni nu`ni zastupnici, u tom slu~aju,

ne preduzima radnje u njihovo ime, ve} u ime stranke, jer su procesna
ovla{tenja i njihov procesnopravni u~inak u parni~nom postupku rezervisani
samo za stranku.
5
Uz stav 2. U stavu 2. ovoga ~lana zakonodavac ustvari bliè razra|uje postulacionu sposobnost stranaka u parni~nom postupku i postavlja njene granice.
S jedne strane, stranka ima potpunu postulacionu sposobnost kada su u pitanju izjave koje stranka daje pred sudom, jer ona moè pred sudom iste davati
uvijek i pored svoga punomo}nika.
Ovdje se me|utim postavlja pitanje {ta zakonodavac podrazumijeva pod terminom izjava. Pod ovim terminom, kako to proisti~e iz smisla ostalih odredaba u Zakonu, podrazumijevaju se sve procesne aktivnosti kojima one na
bilo koji na~in disponiraju parnicom u naj{irem smislu.
To su, po pravilu i naj~e{}e, one procesne aktivnosti stranaka kojima one, u

skladu sa na~elom dispozicije, na neposredan ili posredan na~in raspolaù svojim zahtjevima stavljenim u postupku, bez obzira da li ti zahtjevi dolaze sa
aktivne ili pak pasivne strane parni~nog procesnog odnosa. Tu, npr., spadaju
izjave o preina~enju, pro{irenju, odricanju od tu`be, povla~enju tu`be i sl.,
odgovor na tu`bu, izjave o podno{enju protivtu`be, priznanju relevantnih
~injenica, priznanju tu`benog zahtjeva, izjave o odustajanju i odricanju od
pravnih lijekova, izjave kojima se dodatno, obrazlaù inicijalni parni~ni podnesci i sli~no.
Me|utim, kada je u pitanju takva procesna aktivnost stranaka kao {to je ispitivanje suprotne stranke u postupku, ispitivanje vje{taka i svjedoka, zakonodavac uvodi ograni~enje postulacione sposobnosti stranke tako {to propisuje
da stranka ne moè samostalno da ispituju suprotnu stranku, vje{taka i svjedoka ako je njen punomo}nik prisutan na glavnoj raspravi, ve} to moè ~initi
samo preko njega kao svog punomo}nika.
Argumentum a contrario iz odredbe alineje II stava 2. ovoga ~lana moè se

izvesti i zaklju~ak da stranka moè samostalno ispitivati suprotnu stranku,
vje{take i svjedoke u slu~aju kada njen punomo}nik nije prisutan glavnoj
raspravi. Ovakav stav se oslanja i na na~elo procesne ekonomije koje je
dosljedno sprovedeno u ovom zakonu.
10
Ograni~enje postulacione sposobnosti o kojem je gore bilo rije~i zakonodavac

je uveo smatraju}i da je u interesu stranke, koja, po pravilu, nije vi~na pravu,
da ispitivanje suprotne stranke, vje{taka i svjedoka obave punomo}nici koje
stranka uglavnom bira iz reda posebno kvalifikovanih pravnih i fizi~kih lica
koja se profesionalno bave pruànjem pravne pomo}i (advokati i advokatska
dru{tva), imaju}i pri tome u vidu i razloge procesne ekonomije, koji nalaù
da se parni~ni postupak sprovede u {to kra}em vremenu i sa {to manje
izdataka za sud i stranke.
11
U prilog prednjem, primjer iz sudske prakse:
494
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Stranke mogu davati li~no izjave tokom postupka iako imaju zastupnike
- advokate. I izjava data od same stranke ima va`nost i obavezuje stranku.
(V.S Srbije, G`-3598/63 i G`-5314/73 od 26.12.1974.)
^lan 301.
(ZPP RS)
Punomo}nik moè biti advokat, advokatsko dru{tvo ili zaposleni kod
slu`be za besplatnu pravnu pomo}, kao i za pravna lica zaposleni kod
tog pravnog lica, a za fizi~ka lica bra~ni odnosno vanbra~ni drug stranke
ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini.
Ako utvrdi da punomo}nik koji je advokat ne vr{i svoju du`nost u
skladu sa Zakonom o advokaturi, sud }e o tome obavijestiti nadle`nu
advokatsku komoru.
^lan 301.
(ZPP FBiH)
(1) Punomo}nik moè biti advokat, advokatsko dru{tvo ili uposlenik slu`be
za besplatnu pravnu pomo}, kao i, za pravne osobe uposlenik te pravne
osobe, a za fizi~ke osobe bra~ni odnosno vanbra~ni drug stranke ili srodnik po krvi ili po tazbini.
(2) Ako sud utvrdi da punomo}nik koji je advokat ne obavlja svoju du`nost
u skladu sa Zakonom o advokaturi, sud }e o tome izvijestiti nadle`nu
advokatsku komoru i, ako je to mogu}e, stranku koju advokat zastupa.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 301. novog ZPP-a RS i novog ZPP-a FBiH nisu ba{
identi~ne. Naime, ve} u stavu drugom odredaba ~lana 301. ZPP-a FBiH se
govori da }e sud, ako je to mogu}e, u slu~aju da advokat ne obavlja svoju
du`nost u skladu sa Zakonom o advokaturi obavijestiti, izme|u ostalog, i stranku. Ovaj dio u stavu drugom odredbe ~lana 301. ZPP-a RS se ne propisuje.
Ina~e, odredbe ~lana 301. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovaraju odredbama ~lana
90. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 81. ranijeg ZPP-a FBiH koje odredbe
se, moèmo slobodno re}i, su{tinski razlikuju. O kakvim je razlikama izme|u
ovih odredaba rije~, govori sljede}i komentar.
Uz stav 1. U novom Zakonu o parni~nom postupku vi{e nema op{tih odredaba o tome ko moè biti punomo}nik u parni~nom postupku, ve} zakonodavac neposredno i taksativno odre|uje koja sve lica to mogu biti.
Nedostatak op{tih odredaba o tome ko moè biti punomo}nik ukazuje na to

da se po ovom pitanju zakonodavac oslonio na odredbe ovoga zakona o zastupnicima i op{tim uslovima za zastupanje u parni~nom postupku, o kojima
je ve} bilo rije~i u ovom komentaru.
495
Naime, samo lica koja imaju poslovnu i parni~nu sposobnost mogu izjaviti
pravnorelevatnu volju, pa time i ovlastiti neko drugo poslovno i parni~no
sposobno fizi~ko lice ili pravno lice odre|eno ovim zakonom da ih zastupa u
parni~nom postupku. Prema tome, u parni~nom postupku punomo}nik moè
biti, prije svega, svako potpuno poslovno sposobno fizi~ko lice. Punomo}nik
moè izuzetno biti i pravno lice, i to samo ako se radi o advokatskom dru{tvu.
Ovi parni~ni zastupnici imenovani voljom poslovno i parni~no sposobnog

pravnog subjekta, bilo da je taj subjekt fizi~ko ili pravno lice, zovu se
punomo}nici ili ugovorni zastupnici. Oni svoje ovla{tenje za zastupanje izvode
iz volje stranke odnosno lica koje ga ovlastilo, pa se u pravnoj teoriji jo{ nazivaju i voljnim zastupnicima.
Krupna novela u na{em parni~nom procesnom zakonodavstvu data je u st.

1. ovoga ~lana, kojom je propisano da punomo}nik moè biti advokatsko
dru{tvo. Obzirom da advokatska dru{tva, prema vaè}em Zakonu o advokaturi, imaju svojstvo pravnog lica, to zna~i da se ovom novelom, u na{e procesno zakonodavstvo, prvi put uvodi mogu}nost da i pravno lice moè biti
punomo}nik u parni~nom postupku.
Mogu}nost da punomo}nik stranke bude i pravno lice je ve} prisutna u materijalnom pravu, {to se najbolje uo~ava u odredbi ~l. 89. st. 3. Zakona o obligacionim odnosima. Obzirom da i pravna lica imaju poslovnu i parni~nu sposobnost, smatramo da je pomenuta novela cjelishodno i racionalno rje{enje u
na{em novom procesnom zakonodavstvu.
Smatramo cjelishodnim i opravdanim i to {to se pomenuta novela odnosi samo

na odre|ena pravna lica, ta~nije na advokatska dru{tva. Naime, pored advokata pojedinaca, samo ova lica koja se profesionalno bave pruànjem pravne
pomo}i gra|anima, obzirom na stru~nu osposobljenost i iskustvo svojih ~lanova - advokata, mogu svakoj stranki pruìti svu potrebnu stru~nu pomo} u
zastupanju.
Advokatska dru{tva nemaju postulacionu sposobnost, pa stoga ne mogu sama,

neposredno, pred sudom preduzimati odre|ene procesne radnje. Stoga, u ime
dru{tva, one procesne radnje koje zahtijevaju aktivno fizi~ko prisustvo i u~e{}e
punomo}nika pred sudom preduzimaju ~lanovi advokatskog dru{tva advokati, a pod uslovima utvr|enim ovim zakonom i advokatski pripravnici
zaposleni u dru{tvu.
10
Pored advokata, kao fizi~kog lica, i advokatskog dru{tva, kao pravnog lica,
punomo}nik moè biti lice zaposleno kod slu`be za besplatnu pravnu pomo}.
Besplatnu pravnu pomo} u na{oj zemlji pruàju mnoge slu`be ustanovljene
posebnim zakonskim propisima.
Pod slu`bom za besplatnu pravnu pomo} se podrazumijevaju sve one slu`be
koje pruàju strankama pravnu pomo} bez naknade, bez obzira na njihovu
unutra{nju organizaciju, na~in finansiranja ili pak pripadnost nekoj {iroj asocijaciji.
496
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
11
Punomo}nici pravnih lica mogu biti lica zaposlena kod tog pravnog lica, ali
to mogu biti i advokati i advokatska dru{tva. Kao {to je i ranije navedeno,
zakonom odre|eni zastupnik pravnog lica moè ovlastiti drugo lice da, umjesto
njega, zastupa preduze}e u parni~nom postupku. To lice }e u velikom broju
slu~ajeva biti zaposleni kod toga pravnog lica koji je stru~no osposobljen za
obavljanje poslova zastupanja pred sudovima i te poslove obavlja u okviru
svojih redovnih poslova i radnih zadataka koji su predvi|eni unutra{njom
organizacijom i sistematizacijom poslova i radnih zadataka tog pravnog lica.
Zaposleni kod pravnog lica kao punomo}nik gotovo po pravilu je diplomirani
pravnik sa odre|enim iskustvom u struci, a nije rijedak slu~aj da ima i
poloèn pravosudni ispit, obzirom na ograni~enje koje je postojalo u ranijem
Zakonu o parni~nom postupku prema kojem su, ukoliko vrijednost predmeta
spora prelazi odre|eni nov~ani iznos, punomo}nici pravnih lica morali imati
poloèn pravosudni ispit.
12
Novi Zakon o parni~nom postupku vi{e ne propisuju da punomo}nici pravnih

lica moraju imati posebne stru~ne kvalifikacije. Isti princip zakonodavac
uspostavlja kada su u pitanju srodnici parni~ne stranke kao punomo}nici. Ni
od ovih lica, ~iji je srodni~ki odnos sa strankom precizno odre|en u st. 1.
ovoga ~lana, zakonodavac ne traì da budu pravno obrazovana niti stru~no
osposobljena za zastupanje u parni~nom postupku.
Uvo|enjem tzv. srodni~ke klauzule kod propisivanja uslova ko moè od
fizi~kih lica biti punomo}nik u parni~nom postupku, zakonodavac ustvari
suàva krug fizi~kih lica koja mogu biti punomo}nici u parni~nom postupku,
{to unekoliko doprinosi brèm i efikasnijem vo|enju parni~nog postupka.
13
Trenutno zakonsko rje{enje pitanja ko moè biti punomo}nik u parni~nom

postupku svakako treba pozdraviti, ali i razumjeti kao prelaznu soluciju ka
definitivnoj reintegraciji institucije obaveznog zastupanja stranaka od strane
profesionalnih punomo}nika advokata i advokatskih dru{tava u sistem na{eg
procesnog prava, {to }e, bez sumnje, dodatno pove}ati ekspeditivnost i efikasnost u radu na{ih sudova, a strankama obezbijediti znatno ve}e garancije za
stru~no i kvalitetno zastupanje i realizaciju njihovih interesa u sporu.
14
Iz sudske prakse:
Zajednica osiguranja imovine i lica ne moè u sporu da se pojavi kao

punomo}nik radne organizacije, ~ije je vozilo osigurano za {tetu pri~injenu
tre}im licima. (Okru`ni sud u Ni{u, G`-3846/77)
15
Uz stav 2. Pa`ljivim tuma~enjem odredaba st. 2. ovoga ~lana dolazi se do

zaklju~ka da je i u ovim odredbama sadràn principijelni smisao novog
parni~nog procesnog zakonodavstva, gdje sud po slu`benoj du`nosti vodi ra~una
o profesionalnom odnosu advokata kao punomo}nika u parni~nom postupku.
Intencija zakonodavca kod propisivanja ove odredbe je bila da se izvr{avanje
du`nosti advokata kao profesionalnog punomo}nika u parni~nom postupku stavi
pod obaveznu i kontinuiranu kontrolu suda. Ipak, sud je ovla{ten da utvr|uje
samo da li punomo}nik kao advokat vr{i svoju du`nost u skladu sa Zakonom
497
303
o advokaturi, pa ukoliko utvrdi da to nije slu~aj ima obavezu da o tome izvijesti nadle`nu advokatsku komoru odnosno stranku ako je to mogu}e. Koje su
du`nosti advokata, bliè je propisano Zakonom o advokaturi.
^lan 302.
Radnje u postupku koje punomo}nik preduzima u granicama punomo}ja
imaju isto pravno dejstvo kao da ih je preduzela i sama stranka.
1
Uop{teno: Odredbama ~lana 302. novog parni~nog procesnog zakonodavstva

odgovara odredba ~lana 92. ranijeg ZPP-a RS i odredba ~lana 82. ranijeg ZPPa FBiH. Su{tinski, iste se ne razlikuju.
Radnje koje punomo}nik preduzima u postupku u ime i za ra~un stranke koja

ga je ovlastila su ograni~ene ovla{tenjem za zastupanje odnosno punomo}jem.
Navedene radnje punomo}nika kao voljnog zastupnika stranke vezuju stranku

samo u granicama punomo}i koje je ona dala punomo}niku, pa stoga te radnje imaju isto dejstvo kao da ih je i sama stranka preduzela. Radnje koje je
lice koje je postupalo kao punomo}nik preduzelo, a nisu navedene u
punomo}ju, ne vezuju stranku.
Propu{tanje pojedinih procesnih radnji od strane punomo}nika ima iste

posljedice kao da je propu{tanje poteklo od same stranke.
Ako stranka nije pismeno ili usmeno na raspravnom zapisniku ograni~ila

ovla{tenja punomo}nika, ve} je izdala punomo}je za vo|enje parnice advokatu
u smislu ~l. 305. st. 1. Zakona o parni~nom postupku, odnosno izdala je
punomo} u kojoj nije bliè odredila ovla{tenja punomo}nika koji nije advokat
(~l. 307. ZPP-a), parni~ne radnje ovih punomo}nika imaju u~inak na protivnu
stranku i u slu~aju kada je koji od ovih punomo}nika dobio od stranke
ograni~enja u vidu usmene instrukcije koje se nije drào.
Obzirom da radnje punomo}nika imaju pravno dejstvo samo ako se

punomo}nik kretao u okviru ovla{tenja iz punomo}i, za sud i protivnu stranku
su mjerodavna samo ovla{tenja koja su sadràna u punomo}i.
Kada stranka ima punomo}nika, gotovo sve odredbe koje se odnose na stranku
odnose se i na punomo}nika.
Iako je djelovao preko datih ovla{tenja, stranka moè i naknadno odobriti

odnosno priznati radnje svoga punomo}nika.
^lan 303.
Stranka moè izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomo}nika na ro~i{tu
na kome je ta izjava data.
498
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ako je punomo}nik priznao neku ~injenicu na ro~i{tu na kome stranka

nije prisustvovala ili je neku ~injenicu priznao u podnesku, a stranka to
priznanje docnije izmijeni ili opozove, sud }e cijeniti obje izjave u smislu ~lana 125. stav 2. ovog zakona.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 303. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovara odredbama

~lana 93. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 83. ranijeg ZPP-a FBiH. Ove
odredbe novog parni~nog procesnog zakonodavstva nam ne donose ni{ta
novo.
Uz stav 1. Radnje koje punomo}nik preduzima u granicama punomo}ja

proizvode pravno dejstvo odmah ~im su u~injene.
Pravno dejstvo ovih radnji stranka moè sprije~iti samo ako je i sama prisutna ro~i{tu na kome je izjava data i pod uslovom da odmah, dakle na
istom ro~i{tu, izmijeni ili opozove izjavu svoga punomo}nika.
Izjave koje je punomo}nik dao na ro~i{tu mogu se odnositi na ~injeni~no stanje ili dokaze, ali isto tako i na akte disponiranja kao {to su povla~enje tu`be,
odricanje od tu`benog zahtjeva, priznanje tu`benog zahtjeva, odricanje od
pravnog lijeka i sl.
Izjave punomo}nika koje se odnose na ~injeni~no stanje stranka moè opozvati ili odmah na istom ro~i{tu kojem prisustvuje, kada }e se kao mjerodavna uzeti izjava stranke, ali i kasnije, uz posljedicu da se u tom slu~aju
ne moè a priori prihvatiti kao mjerodavna izjava stranke o poricanju, ve}
}e je sud cijeniti saglasno pravilu iz ~l. 125. st. 2. Zakona o parni~nom postupku, dok izjave punomo}nika koje imaju karakter akata dispozicije kasnije ne moè opozvati, niti ih moè opozvati ako nije ni bila prisutna ro~i{tu
na kome je takva izjava data.
Ako stranka odmah, na istom ro~i{tu na kome su i date, opozove navedene

izjave, sprije~it }e njihovo pravno dejstvo, tako da izjava punomo}nika koja
predstavlja akt dispozicije, bez obzira na njen zna~aj, ne}e proizvoditi pravno
dejstvo, a u pogledu ~injeni~nih navoda uzimaju se u obzir ~injeni~ni navodi stranke.
Naime, kada je stranka prisutna davanju izjave od strane punomo}nika, pa

istu izjavu izmijeni ili opozove na tom ro~i{tu, smatra se da su izjave
punomo}nika i stranke date istovremeno, s tim da se pravno dejstvo priznaje samo izjavi stranke.
Kako svako pravilo ima svoj izuzetak, tako je slu~aj i sa ovim, jer u procesnoj situaciji kada je punomo}nik tuènog priznao tu`beni zahtjev u podnesku ili na ro~i{tu, tuèni kao stranka ne mora odmah na istom ro~i{tu opozvati priznanje, ve} to moè u~ini i kasnije i u slu~aju kada nije bio prisutan na tom ro~i{tu, sve do dono{enja presude na osnovu priznanja, jer u tom
roku i punomo}nik moè opozvati dato priznanje. Ovakav zaklju~ak proisti~e
iz odredbe ~l. 180. st. 4. Zakona o parni~nom postupku.
499
Uz stav 2. Iz smisla ove zakonske odredbe proisti~e da stranka moè kasnije izmijeniti i opozvati izjave svoga punomo}nika koje se odnose na ~injeni~no
stanje date na ro~i{tu na kome stranka nije prisustvovala ili pak date u podnesku.
10
U takvoj procesnoj situaciji sud }e izjavu stranke kojom mijenja ili opoziva
izjavu svoga punomo}nika o priznanju neke ~injenice uzeti kao poricanje
onoga {to je ve} priznala, te potom ocijeniti da li }e ~injenice na koje se
odnose izjave smatrati priznatim ili osporenim, sve saglasno op{tim i posebnim pravilima o ocjeni izvedenih dokaza, a naro~ito postupaju}i po pravilu
iz ~l. 125. st. 2. ZPP-aa.
11
Iz sudske prakse:
Ako je punomo}nik preduzeo neku dispozitivnu radnju (na primjer,

zaklju~io nagodbu) na ro~i{tu na kojem nije bila prisutna stranka koja mu je
dala neograni~enu punomo}, stranka takvu izjavu ne moè vi{e naknadno
izmijeniti ili opozvati. (V.S. Hrvatske, G`-2354/77 od 5.10.1978 i O.s. Zagreb,
P-1856/74 od 24.2.1977.)
^lan 304.
Stranka moè ovlastiti punomo}nika da preduzima samo odre|ene radnje ili da preduzima sve radnje u postupku.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 304. ZPP-a RS i odredba ~lana 304. ZPP-a FBiH odgovara odredbama ~lana 94. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 84. ranijeg ZPPa FBiH. Su{tinski, ovdje nema izmjena.
Punomo} u parni~nom postupku je ovla{tenje i legitimacija punomo}nika za

preduzimanje odre|enih ili svih parni~nih radnji u postupku koje stranka kao
vlastodavac pravnim poslom daje punomo}niku.
U materijalnopravnom smislu punomo} je izjava vlastodavca kojom ovaj

ovla{}uje punomo}nika da ga zastupa pred sudom, te da sud i protivna strana
u sporu mogu prema njemu da preduzimaju pravne radnje sa procesnopravnim u~inkom.
U procesnom smislu, punomo} je isprava (javna ili privatna) kojom se dokazuje postojanje ovla{tenja za zastupanje. Tom ispravom se punomo}nik legitimi{e
prema sudu i protivnoj stranki kao zastupnik u parnici.
Ovla{tenje za zastupanje punomo}nik dobija od samog parni~no sposobnog

fizi~kog lica, od zakonskog zastupnika parni~no nesposobne stranke (naprimjer: roditelj daje punomo} za zastupanje svog malodobnog djeteta) i kona~no
od organa zastupnika pravnog lica (na primjer: punomo} izdaje direktor preduze}a).
500
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ovla{tenje za zastupanje parni~ni punomo}nik izvodi iz gra|anskopravnog

odnosa zasnovanog izme|u njega i stranke. Tako pravni osnov toga ovla{tenja
moè biti ugovor o nalogu, ugovor o radu, ugovor o djelu i sl.
Granice ovla{tenja punomo}nika kao voljnog zastupnika parni~ne stranke

odre|uje sama stranka ovla{}uju}i ovoga za preduzimanje samo jedne radnje
u postupku (punomo} za prijem pismena), svih ili samo nekih radnji u postupku (da zastupa stranku na odre|enom ro~i{tu, da sa~ini odgovor na tu`bu
ili drugi podnesak, da podnese pravni lijek i sl.) ili pak da je zastupa u
cijelom postupku ili pak samo u odre|enoj fazi postupka (punomo} za
vo|enje parnice), te da je zastupa u svim njenim parnicama protiv odre|enog
ili odre|enih lica (generalna punomo}).
Ovom zakonskom odredbom propisan je obim punomo}ja za vo|enje odre|ene
parnice bilo da se ista izdaje prije ili poslije pokretanja parnice. Vaè}e procesno zakonodavstvo, nema posebnih propisa o tzv. generalnoj punomo}i, koju
smo gore pomenuli, tj. ne reguli{e takvu vrstu punomo}ja po obimu na osnovu
koje punomo}nik ima ovla{tenje da neko fizi~ko ili pravno lice zastupa u svim
njegovim parnicama.
Me|utim, iz propisa materijalnog prava proisti~e da postoji i generalno

punomo}je koje sadrì ovla{tenje za preduzimanje svih pravnih radnji u
vezi sa poslovnom djelatno{}u vlastodavca, sa njegovom imovinom ili
odre|enim pravnim odnosom, uklju~uju}i tu i pokretanje sporova pred
sudom, pa stoga treba uzeti da takvo punomo}je ne proizvodi samo pravno
dejstvo u materijalnopravnim odnosima izme|u u~esnika pravnog odnosa,
ve} i procesno dejstvo u parnici koja se povodom tog pravnog odnosa me|u
njima vodi. Ovakvo punomo}je se deponuje kod suda i zavodi u poseban
upisnik, a punomo}niku izdaje potvrda da se njegovo punomo}je nalazi u
tom sudu, tako da ga za svaki spor koji se vodi pred tim sudom ne mora
predavati.
U bra~nim pak sporovima punomo} ima posebnu sadrìnu propisanu

Porodi~nim zakonom. Generalna punomo} koju izdaju fizi~ka lica se ne moè
priznati u bra~nim i paternitetskim sporovima (razvod braka, utvr|ivanje
odnosno osporavanje o~instva odnosno materinstva), zbog posebne sadrìne
punomo}i propisane drugim zakonima.
10
Vaè}i ZPP pravi razliku izme|u punomo}i date advokatu i punomo}i date
licu koje nije advokat, daju}i ovom prvom {ira ovla{tenja, {to se opravdava
stru~no{}u advokata kao profesionalnih zastupnika u parnici.
11
Iz prakse sudova:
Kod suda kod koga je punomo}je deponovano advokat nije duàn da

prilaè punomo}je, ve} samo da se pozove na broj pod kojim je isto deponovano. Kod drugih sudova advokat je duàn uvijek da priloì uredno punomo}je. (Stav usvojen na sastanku vi{ih privrednih sudova odrànom 25. i 26.
juna 1980. g. u Brezovici)
501
^lan 305.
Ako je stranka izdala advokatu punomo}je za vo|enje parnice, a nije
bliè odredila ovla{}enja u punomo}ju, advokat je na osnovu ovakvog
punomo}ja ovla{}en:
1) da vr{i sve radnje u postupku, a naro~ito da podnese tu`bu, da je
povu~e, da da odgovor na tu`bu, da prizna tu`beni zahtjev ili da
se odrekne tu`benog zahtjeva, da zaklju~i poravnanje, da podnese
pravni lijek i da se odrekne ili odustane od njega, kao i da zahti jeva izdavanje mjera obezbje|enja;
2) da stavlja zahtjev za izvr{enje i obezbje|enje i da preduzima potreb ne radnje u postupku povodom takvog zahtjeva;
3) da od protivne stranke primi dosu|ene tro{kove;
4) da pismeno ovlasti drugog advokata na preduzimanje samo pojedinih
radnji u postupku, osim zastupanja na glavnoj raspravi.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 305. ZPP-a RS i odredba ~lana 305. ZPP-a FBiH
su identi~ne. One odgovaraju odredbama ~lana 95. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 85. ranijeg ZPP-a FBiH. Kada kaèmo odgovaraju, pri tome ne
mislimo da nam u ovim odredbama novo parni~no procesno zakonodavstvo
ne donosi neke izmjene. O kakvim izmjenama je rije~ ukazuje sljede}i
komentar.
Punomo} za vo|enje parnice se naj~e{}e defini{e prema obimu ovla{tenja koje

punomo}nik na osnovu takvog punomo}ja ima, odnosno prema broju dispozitivnih procesnih radnji koje moè da vr{i. Prema tome, ako je stranka nekom
licu ko moè biti punomo}nik dala ovla{tenje da u njeno ime moè vr{iti sve
parni~ne radnje, tada govorimo o punomo}i za vo|enje parnice.
Punomo} za vo|enje parnice moè biti izdata kako advokatu tako i drugom
licu koje nije advokat.
Ovom zakonskom odredbom se bliè ure|uje punomo} za vo|enje parnice

koju je stranka izdala advokatu, te odre|uju ovla{tenja advokata - punomo}nika stranke, na osnovu takve punomo}i. U ovakvom punomo}ju, ako nisu
izri~ito ozna~ene radnje koje punomo}nik koji je advokat ne smije preduzeti,
po samom zakonu nastaje pozitivna presumpcija da advokat ima ovla{tenje
stranke, da vr{i sve radnje u postupku, a naro~ito radnje pobliè navedene
u t. 1-4. ovoga ~lana. Dakle, ako stranka pak èli da ograni~i ovla{tenja
advokata, onda to mora izri~ito navesti u punomo}ju za vo|enje parnice, po
principu negativne enumeracije.
Sintagma sve radnje u postupku koju zakonodavac koristi u t. 1. ovoga

~lana podrazumijeva ne samo dispozitivne radnje kao {to su podno{enje tu`be,
odgovora na tu`bu, priznanje i odricanje od tu`benog zahtjeva, zaklju~ivanje
poravnanja, podno{enje pravnog lijeka, odricanje ili pak odustajanje od njega,
te zahtjevanje izdavanja mjere obezbje|enja, ve} i druge parni~ne radnje kao
{to su prijem tu`be, protivtu`be, da primi druge podneske, saop{tenja ili
naloge suda, da traì povra}aj u pre|a{nje stanje itd.
502
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Na osnovu parni~nog punomo}ja advokat je ovla{ten i da zahtijeva izdavanje

mjera obezbje|enja, pri ~emu se misli na sudske mjere obezbje|enja koje se
donose u toku parni~nog postupka, a isto tako i da po t. 2. stavlja zahtjev
za izvr{enje i obezbje|enje, pri ~emu se misli na zahtjeve za izvr{enje i obezbje|enje koji se stavljaju na osnovu pravosna`ne i izvr{ne sudske odluke donesene u parni~nom postupku i na osnovu procesne punomo}i koju je izdala
stranka koja zahtijeva izvr{enje, odnosno u ~iju korist se izvr{enje sprovodi.
Punomo} obuhvata ovla{tenje na pokretanje izvr{nog postupka i vr{enje svih

procesnih radnji u izvr{nom postupku koje moè da preduzima traìlac
izvr{enja, iz ~ega se moè zaklju~iti da se pravno dejstvo procesnog
punomo}ja za vo|enje parnice proteè i na izvr{ni postupak. Nasuprot prednjem, ne postoji mogu}nost da se pravno dejstvo procesnog punomo}ja koje
je u toku parnice izdala stranka protiv koje je pokrenut izvr{ni postupak
odnosi i na zastupanje te stranke u izvr{nom postupku.
Kada je u pitanju ovla{tenje punomo}nika-advokata navedeno u t. 3. ovoga ~lana,

potrebno je ukazati da se ono nalazilo i u ranijem zakonu. Ina~e, navedena
odredba je, prema nekim autorima, uvedena u zakonski tekst iz razloga kako
bi se punomo}nicima-advokatima olak{ala naplata usluga za njihov rad u zastupanju stranke. Me|utim, nema sumnje da je formulacija ovla{tenja advokata iz
t. 3. ovoga ~lana stvorila velike te{ko}e u praksi sudova i postala generator
zloupotreba ovog ovla{tenja. Po svojoj pravnoj prirodi, ovo ovla{tenje nije procesne, ve} materijalnopravne prirode i ono zna~i ovla{tenje punomo}nika-advokata za prijem dosu|enih tro{kova postupka. Stoga ovaj punomo}nik-advokat ne
moè, na osnovu ovoga ovla{tenja, zahtijevati naplatu dosu|enih tro{kova tako
{to }e se umjesto traìoca izvr{enja namiriti on kao njegov punomo}nik..
Advokat, na osnovu ovoga ovla{tenja u punomo}i, ima pravo da primi ispunjenja obaveze isplate tro{kova spora dosu|enih sudskom odlukom i to u
slu~aju kada suprotna stranka èli dobrovoljno da ispuni ovu ~inidbu.
Pogotovu punomo}nik-advokat ne moè na osnovu ovoga ovla{tenja u okviru
punomo}ja za vo|enje parnice primiti isplatu dosu|enog potraìvanja ili druge
~inidbe na koju je protivna strana osu|ena, pa i u slu~aju kada suprotna
stranka èli da dobrovoljno ispuni pomenute ~inidbe. U sudskoj praksi su
brojni primjeri pogre{nog tuma~enja ovla{tenja iz t. 3. ove zakonske odredbe.
Iz navedenog razloga smatramo propustom zakonodavca {to ovu odredbu,
kojoj ina~e zbog njene materijalnopravne prirode i nije mjesto u procesnom
zakonu, nije brisao iz teksta zakona.
Odredba iz t. 4. ovoga ~lana je zna~ajno izmijenjena u odnosu na tekst iste

odredbe u ranijem zakonu. Prema ovoj zakonskoj odredbi punomo}nik koji je
advokat je na osnovu ponomo}ja za vo|enje parnice ovla{ten da pismeno
ovlasti drugog advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku,
ali ga ipak ne moè pismeno ovlastiti na preduzimanje radnji zastupanja na
glavnoj raspravi. Zna~i da punomo}nik-advokat, na osnovu punomo}i za
vo|enje parnice, ne moè, kao po ranijem zakonu, prenositi na drugog
advokata sva ovla{tenja koja ima na osnovu te punomo}i, odnosno prenositi
punomo}je na drugog advokata.
503
Ipak, po t. 4. ovoga ~lana, advokat moè pismeno ovlastiti drugog advokata

da preduzima samo pojedine radnje u postupku, na primjer da izjavi àlbu,
da podnese odgovor na tu`bu i sl. Po na{em mi{ljenju, advokat moè pismeno ovlastiti drugog advokata da zastupa stranku na pripremnom ro~i{tu,
obzirom da se zabrana prenosa ovla{tenja u pogledu zastupanja odnosi samo
na glavnu raspravu.
10
Potpunijem komentaru ove odredbe posluì}e sljede}i primjeri iz sudske

prakse:
Kada je punomo} izdana odvjetniku, tada u zastupanju stranke

punomo}nik ima sva ovla{tenja iz ~l. 88. (sada ~lan 305.) ZPP-a. Ako se odvjetniku èli uskratiti koje od ovla{tenja, u punomo}i se to mora izri~ito
navesti. (VS Hrvatske G`-2354/77 od 5.10.1978.);
Dostava je uredno izvr{ena i na ruke advokata koga je ovlastio advokat
kome je stranka izdala punomo}je, u granicama ovla{tenja iz ~l. 88. (sada
~lan 305.) ZPP-a. (Vi{i privredni sud u Sarajevu, P`-67/76);
Punomo}nik radne organizacije iako je pravnik, ne moè povu}i
prigovor, bez posebnog ovla{tenja u punomo}ju, jer ovakvo ovla{tenje,
prema odredbama ZPP-a, ima samo advokat. (Vi{i privredni sud Srbije,
P`-289/80);
Ne mogu se devizna sredstva u postupku izvr{enja po izvr{noj ispravi,
umjesto povjeriocu, ispla}ivati bez posebnog ovla{tenja na ìro-ra~un
punomo}nika povjerioca, pa ni u slu~aju da je on advokat. (VPS Srbije, P`3017/82 od 26.3.1982.);
Na temelju punomo}i koju je stranka izdala advokatu za vo|enje parnice, a nije pobliè odredila u punomo}i ovla{tenja, advokat nije ovla{ten na
temelju takve punomo}i zastupati du`nika u izvr{nom postupku. (Okru`ni
sud u Splitu, G`-421/86 od 21.2.1986.);
Punomo}je koje je stranka izdala odre|enom advokatu ne prenosi se na
preuzimatelja njegove advokatske kancelarije, pa je preuzimatelju stoga potrebno novo punomo}je da bi bio ovla{ten da stranku zastupa u parnici.
(Vrhovni sud Vojvodine, G`-1282/75 i G`-1430/72 od 31.5.1973. g.).
^lan 306.
Advokata kome je stranka dala punomo}je moè, uz izri~ito ovla{}enje
stranke, zamjenjivati drugi advokat, a pred sudom prvog stepena i advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen.
1
504
Uop{teno: Odredba ~lana 306. novog parni~nog procesnog zakonodavstva je

jedinstvena. Ovu odredbu nije poznavalo ranije parni~no procesno zakonodavstvo.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ovom odredbom se bliè reguli{e situacije kada i pred kojim sudovima

advokata-p
punomo}nika mogu zamjenjivati drugi advokati odnosno advokatski
pripravnici koji su kod njega zaposleni.
Ovu zakonsku odredbu prije svega treba razlikovati od odredbe t. 4. ~l. 305.
ovoga zakona koja govori o ovla{tenju advokata-punomo}nika da pismeno
ovlasti drugog advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku
izuzev zastupanja na glavnoj raspravi.
Ovdje se prije svega vi{e ne govori o ovla{tenju advokata, ve} ovla{tenju

stranke. Naime, prema ovoj odredbi, advokata kome je stranka dala punomo}je
moè zamjenivati drugi advokat, a pred sudom prvog stepena i advokatski
pripravnik koji je kod njega zaposlen, ali samo ako u tom pravcu postoji
izri~ito ovla{tenje stranke. Pravnotehni~ki takva punomo} sadrì i izri~itu
izjavu stranke, odnosno ovla{tenje da advokata koji je opunomo}en moè zamjenjivati drugi advokat i advokatski pripravnik. Termin zamjenjivanje
podrazumijeva povremene supstitucije opunomo}enog advokata, a ne i njegovu trajnu supstituciju u preduzimanju parni~nih radnji, jer bi se u protivnom gubio smisao ovla{tenja datih prvobitnom advokatu, ako on trajno ne
preduzima radnje za koje je ovla{ten.
Smisao i razlog uno{enja u zakonski tekst ove odredbe je da se stranki obezbjedi nesmetano i kontinuirano zastupanje po stru~nom licu u slu~aju iznenadne kra}e ili duè sprije~enosti prvobitno opunomo}enog advokata da preduzima radnje u postupku.
Osim toga, i razlozi procesne ekonomije su bili tako|e od uticaja na inkorporaciju ove odredbe, jer je poznato da bi privremena ili trajna sprije~enost
opunomo}enog advokata imala uticaja na nesmetano odvijanje parnice.
Pod zamjenjivanjem treba razumjeti preduzimanje svih radnji u postupku

koje proisti~u iz punomo}ja za vo|enje parnice, uklju~uju}i tu i zastupanje
stranke na glavnoj raspravi, ako opunomo}enog advokata zamjenjuje drugi
advokat.
Ako, me|utim, opunomo}enog advokata, po izri~itom ovla{tenju stranke, zamjenjuje advokatski pripravnik, on to moè ~initi samo ako je kod njega
zaposlen, i to samo u postupku pred prvostepenim sudom. Prema tome, ni
po izri~itom ovla{tenju stranke opunomo}enog advokata ne}e mo}i zamjenjivati advokatski pripravnik zaposlen kod drugog advokata.
^lan 307.
Ako stranka u punomo}ju nije bliè odredila ovla{}enja punomo}nika,
punomo}nik koji nije advokat moè na osnovu ovakvog punomo}ja da
vr{i sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izri~ito ovla{}enje
za povla~enje tu`be, za priznanje ili za odricanje od tu`benog zahtjeva,
za zaklju~enje poravnanja, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i
505
za preno{enje punomo}ja na drugo lice, kao i za podno{enje vanrednih

pravnih lijekova.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 307. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je gotovo identi~na

odredbi ~lana 96. ranijeg ZPP-a RS i odredbi ~lana 86. ranijeg ZPP-a FBiH.
Ova zakonska odredba nije pretrpjela nikakve izmjene u odnosu na raniji

zakon.
Ako stranka koja je dala punomo} u istoj nije bliè odredila ovla{tenja
punomo}nika, i punomo}nik koji nije advokat moè, u na~elu, vr{iti sve radnje u postupku, ali iz ove zakonske odredbe proisti~e da u ovom slu~aju
zakon, nasuprot pozitivnoj pretpostavki iz odredbe iz ~l. 305. Zakona, ustanovljava tzv. negativnu pretpostavku, tj. da radnje koje nisu navedene u
punomo}i punomo}nik koji nije advokat ne moè da preduzima.
Stoga se za punomo}nika koji nije advokat i traì da u punomo}i izri~ito

budu navedena ovla{tenja punomo}nika za preduzimanje tzv. dispozitivnih
radnji zbog kojih bi za stranku mogle nastupiti {tetne posljedice.
Prema tome, bez izri~itog ovla{tenja stranke punomo}nik koji nije advokat ne
moè u~ini niti jedan od akata raspolaganja parnicom, pa stoga ne moè ni
priznati tu`beni zahtjev niti se od njega odre}i. Isto tako ne moè bez izri~itog
ovla{tenja povu}i tu`bu, zaklju~iti poravnanje, a ni odre}i se ili odustati od
pravnog lijeka.
On moè da zahtijeva izdavanje mjera obezbje|enja koje se donose u toku

parni~nog postupka i moè izjaviti àlbu, ali ne moè bez izri~itog ovla{tenja
izjaviti reviziju niti podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka.
Tako|e ne moè bez izri~itog ovla{tenja stranke prenijeti punomo}je na drugo

lice. Izgleda nam da zakonodavac nije bio dosljedan u terminologiji kada se
u ovom ~lanu koristi terminom prenos punomo}ja. Ovo iz razloga {to prema
odredbi ~l. 305. ZPP-a vi{e ne postoji tzv. prenos punomo}ja, kako je to ina~e
bilo predvi|eno u ~l. 95. st. 1. t. 4. ZPP-a RS, odnosno ~l. 85. st. 1. t. 4. ZPPa FBiH. Odredba ~l. 305 vaè}eg ZPP-a poznaje samo mogu}nost advokata
kojem je izdato punomo}je za vo|enje parnice da pismeno ovlasti drugog
advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku, izuzev zastupanja na glavnoj raspravi.
Ovo ovla{tenje advokata - parni~nog punomo}nika, mnogo je uè od ovla{tenja
za prenos punomo}ja koje podrazumijeva prenos svih ovla{tenja iz punomo}i,
pa stoga nije jasno kako bi mogao punomo}nik koji nije advokat, makar i uz
izri~ito ovla{tenje stranke, prenijeti punomo} na drugo lice i time imati vi{e
ovla{tenja nego parni~ni punomo}nik advokat iz odredbe ~l. 305. ZPP-a.
506
Punomo}nik koji nije advokat ne moè na osnovu punomo}ja za vo|enje parnice, a poslije pravomo}no okon~anog postupka, pokrenuti izvr{ni postupak,
niti ima ovla{tenje da primi od suprotne strane dosu|ene tro{kove spora, jer
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
su to radnje koje se preduzimaju poslije okon~anja parni~nog postupka, a on

je ovla{ten da preduzima samo radnje u tom postupku.
9
Zahvaljuju}i ~injenici da ova zakonska odredba nije pretrpjela izmjene, u prilog

ovom komentaru }e posluìti dosada{nja suska praksa:
Punomo}nik koji nije advokat, ako nema izri~ito ovla{tenje, ne moè

povu}i prigovor, po{to povla~enje prigovora u su{tini zna~i priznanje tu`benog
zahtjeva. (Vi{i privredni sud u Beogradu, br. P-2613/70 i P-5133/70, Vrh. priv.
sud br. Sl. 2174/71 od 21.1.1972. g.);
Punomo}nik koji nije advokat, moè da u postupku pred sudom u ime
stranke izjavi pravni lijek (misli se na redovni pravni lijek - primjedba autora) bez
da za to bude posebno ovla{}en, jer preduzimanje ove radnje ne predstavlja nijednu od radnji iz ~l. 96. ZPP-a (sada ~lana 307.) za koje je uvijek potrebno izri~ito
ovla{}enje vlastodavca. (Okru`ni sud u Negotinu, G`-1251/75 od 27.10.1975. g.);
Kad radnu organizaciju zastupa kao punomo}nik njen radnik na osnovu
punomo}ja, onda on ne moè priznati tu`beni zahtjev, ako u punomo}ju nije
bliè ozna~eno i ovla{}enje za priznanje tu`benog zahtjeva. (Vrhovni sud Srbije,
Gzz-178/79);
Licu koje nije zakonski zastupnik stranke niti advokat, neophodno je izri~ito
punomo}je predvi|eno u ~l. 96. ZPP-a (sada ~lan 3073) da moè podneskom ili
na bilo koji na~in, povu}i tu`bu. (V.S. Crne Gore, P`-322/78 od 25.6.1979. g.);
Punomo}nik organizacije udruènog rada koji nije advokat i koji ovu
naj~e{}e zastupa po generalnoj punomo}i moè valjano preduzimati dispozitivne radnje iz ~l. 96. ZPP-a (sada ~lan 307.), samo ako je na te radnje izri~ito
ovla{ten takvom generalnom punomo}i.
Ovla{tenim zastupnikom, bez punomomo}i pored inokosnog poslovodnog
organa organizacije udruènog rada (~l. 438. st. 2. ZUR) smatra se samo onaj
radnik ~ija su posebna ovla{}enja i odgovornosti utvr|ena statutom ili drugim
op{tim aktom OUR i ako su takva ovla{tenja upisana u sudski registar. (V.S.
Bosne i Hercegovine, Rev. 71/80 od 14.3.1980. g.).
^lan 308.
Stranka izdaje punomo}je pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.
Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpi{e stavi}e na pismeno punomo}je umjesto potpisa otisak kaìprsta. Ako se u ovom slu~aju
punomo}je izdaje licu koje nije advokat, potrebno je prisustvo dvojice
svjedoka koji }e se potpisati na punomo}ju.
Ako posumnja u istinitost pismenog punomo}ja, sud moè rje{enjem
odrediti da se podnese ovjereno punomo}je. Protiv ovog rje{enja nije
dozvoljena àlba.
507
Uop{teno: Odredba ~lana 308. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je gotovo identi~na

odredbi ~lana 97. ranijeg ZPP-a RS i odredbi ~lana 87. ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. U ovoj zakonskoj odredbi izvr{ena je samo jedna izmjena, tako da

se tekst ovoga ~lana u starom i novom zakonu razlikuju samo po tome {to
je u vaè}em zakonu, u stavu 1 ovoga ~lana navedeno da se punomo} izda je usmeno na raspravni zapisnik. Iz teksta ovoga ~lana u odnosu na raniji
zakon su ispu{tene rije~i kod suda. Obzirom da zakonodavac uvodi obavezu
da se punomo} izdaje usmeno tako {to se unosi u raspravni zapisnik, moè
se zaklju~iti da se ova punomo}, za razliku od ranijeg zakona, vi{e ne moè
izdati na zapisnik kod suda, van ro~i{ta. Ina~e, pismena forma punomo}ja je
obavezna kada se punomo} ne izdaje usmeno na raspravni zapisnik.
Uz stav 2. Smatra se da je stranka - vlastodavac, izdala punomo}je kada ga

potpi{e. U slu~aju usmene punomo}i smatra}e se da je stranka izdala
punomo}je kada se njena izjava o davanju ovla{tenja unese u raspravni zapisnik. U slu~aju kada je stranka nepismena ili nije u stanju da se potpi{e,
smatra}e se da je izdala punomo}je kada na punomo}je stavi otisak kaìprsta. Ako ovakva stranka izdaje punomo}je licu koje nije advokat, za
punova`nost punomo}ja je potrebno prisustvo dvojice svjedoka koji trebaju da
se potpi{u na punomo}ju. Stranka koja nije u stanju da stavi otisak kaìprsta moè izdati punomo}je tako {to }e takvu izjavu dati usmeno na raspravni
zapisnik. Za prihvatanje punomo}ja od strane punomo}nika zakon ne predvi|a
nikakvu formu, jer se smatra da punomo}nik obavezu zastupanja prihvata
izri~itom izjavom ili pak pre}utno preduzimanjem radnji zastupanja.
Uz stav 3. Za punova`nost pismenog punomo}ja zakonodavac ne zahtijeva

posebnu formu u vidu ovjere od strane suda odnosno dràvnog organa, ali
ako posumnja u istinitost pismenog punomo}ja sud moè posebnim rje{enjem
naloìti stranci da podnese ovjerenu punomo}. U tom slu~aju ovjereno
punomo}je sluì kao dokaz da je pismeno punomo}je, koje je sudu ranije
podneseno, istinito. Protiv rje{enja kojim se stranki nalaè da podnese ovjerenu
punomo} àlba nije dozvoljena.
Iz sudske prakse:
Ako se parni~nim spisima prilaè prijepis punomo}i, njezina fotokopija ili

punomo} umnoèna na {apirografu, ona mora biti ovjerena prema Zakonu o
ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa. (VS Vojvodine, Rev. 353/81 od
26.6.1981. g.);
Kad sud odredi da se podnese ovjerena punomo}, izdavanju takve punomo}i ne trebaju prisustvovati svjedoci. (VS Hrvatske, Rev. 1748/84 od 4.12.1984.);
Za valjanost punomo}i {to je stranka, koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se, izdaje osobi koja nije odvjetnik, potrebno je ne samo da
stranka na pismenu punomo} stavi ostisak kaìprsta, ve} se traì i prisutnost
dvojice svjedoka koji }e se potpisati na punomo}i. (VS Hrvatske, Rev. 607/86
od 27.3.1986. g.).
508
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lan 309.
Punomo}nik
punomo}je.
je
duàn
da
pri
prvoj
radnji
postupku
podnese
Sud moè dozvoliti da radnje u postupku za stranku privremeno izvr{i

lice koje nije podnijelo punomo}je, ali }e istovremeno narediti tom licu
da naknadno u odre|enom roku podnese punomo}je ili odobrenje stranke
za izvr{enje parni~nih radnji.
Dok ne protekne rok za podno{enje punomo}ja, sud }e odloìti dono{enje
odluke. Ako taj rok bezuspje{no protekne, sud }e nastaviti postupak, ne
uzimaju}i u obzir radnje koje je izvr{ilo lice bez punomo}ja.
Sud je duàn da u toku cijelog postupka pazi da li je lice koje se
pojavljuje kao punomo}nik ovla{}eno za zastupanje. Ako sud utvrdi da
lice koje se pojavljuje kao punomo}nik nije ovla{}eno za zastupanje,
ukinu}e parni~ne radnje koje to lice preduzelo ako te radnje stranka
naknadno nije odobrila.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 309. novog parni~nog procesnog zakonodavstva

odgovaraju odredbama ~lana 98. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 88. ranijeg ZPP-a FBiH i ne donose nam u su{tini ni{ta novo.
Uz stav 1. Punomo} predstavlja ispravu kojom se dokazuje postojanje

ovla{tenja za zastupanje.
Tom ispravom se punomo}nik legitimi{e prema sudu i protivnoj stranki kao

zastupnik u parnici, pa je to razlog {to zakon nalaè da punomo}nik ve} pri
prvoj radnji u postupku podnese punomo}je. Pravilo je da se punomo} podnosi sudu u izvorniku, a u slu~aju generalnog punomo}ja, moè se podnijeti
i prepis punomo}ja. Me|utim, ako to suprotna stranka zahtijeva, sud }e pozvati punomo}nika da podnese punomo}je u izvorniku, saglasno odredbi ~l.
335. st. 3. ZPP-a. Ako pak sud posumnja u istinitost punomo}ja, naloì}e
posebnim rje{enjem protiv kojega àlba nije dozvoljena da podnese ovjereno
punomo}je, saglasno oderdbi ~l. 308. st. 3. ZPP-a. Lice koje se u svostvu
punomo}nika prvi put pojavljuje na ro~i{tu moè zadovoljiti uslov iz st. 1.
ovoga ~lana ukoliko stranka koja prisustvuje tom ro~i{tu pomenutom licu
usmeno izda punomo}je na raspravni zapisnik.
Uz stav 2. i 3. U praksi, sud u svakom konkretnom slu~aju cijeni da li }e

licu koje se pojavilo pred sudom kao punomo}nik stranke, a nije podnijelo
punomo}je, dozvoliti da za tu stranku privremeno preduzima parni~ne radnje.
Ako sud tom licu dozvoli privremeno vr{enje procesnih radnji, istovremeno }e
mu naloìti da u odre|enom roku podnese punomo}je ili odobrenje stranke
za izvr{enje tih radnji pod prijetnjom da se radnje izvr{ene po navedenom
licu, za slu~aj nepostupanja po nalogu suda u ostavljenom roku, ne uzmu u
obzir, kao da i nisu u~injene.
509
U praksi, sud uglavnom dozvoljava privremeno preduzimanje procesnih radnji, pogotovo ako se za punomo}nika izdaje lice koje je advokat.
Preduzete radnje po punomo}niku kojem je sud u smislu ove zakonske

odredbe privremeno odobrio vr{enje parni~nih radnji imaju uslovno dejstvo,
{to zna~i da }e se uzeti u obzir samo ako lice postupi po nalogu suda i u
ostavljenom roku dostavi pismenu punomo} ili pak ako te radnje stranka
naknadno odobri. Rok za dostavljanje punomo}ja odnosno odobrenja stranke
je tzv. sudski sudski rok iz ~l. 323. st. 2. koji se moè, na prijedlog zainteresovanog lica, produìti, iz opravdanih razloga..
Ako je, naprimjer, lice koje se izdaje za punomo}nika dostavilo sudu obavezni
odgovor na tu`bu, a nije priloìlo punomo}je za zastupanje, sud ne}e donijeti
presudu zbog propu{tanja u smislu ~l. 182. st. 1. ZPP-a i kada je to suprotna strana predloìla, ako je parni~na radnja predaje odgovora na tu`bu koju
je u ime stranke preduzeo pomenuti punomo}nik izvr{ena u zakonskom roku
i ako je to lice u ostavljenom roku za podno{enje punomo}ja ili odobrenja
stranke punomo} odnosno odobrenje stranke dostavilo.
Uz stav 4. Sud je obavezan da u toku cijelog postupka pazi da li je lice koje

pojavljuje kao punomo}nik ovla{teno za zastupanje.
10
Ukoliko sud utvrdi da pomenuto lice nije ovla{teno za zastupanje, ukinu}e

parni~ne radnje koje je to lice preduzelo, izuzev u slu~aju ako ih stranka nije
naknadno odobrila.
11
Ukoliko drugostepeni sud utvrdi da punomo}nik stranke nije imao potrebno

ovla{tenje za vo|enje parnice odnosno vr{enje pojedinih radnji u postupku, a
to vo|enje parnice odnosno vr{enje pojedinih radnji u postupku nije bilo
naknadno odobreno, sud }e s obzirom na prirodu ove povrede ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet prvostepenom sudu ili }e ukinuti prvostepenu
presudu i odbacioti tu`bu, saglasno odredbi ~l. 227. st. 3. ZPP-a. Ako je priroda povrede takva da se vi{e ne moè otkloniti u ponovnom postupku (stranka je npr. u me|uvremenu umrla, tako da vi{e ne moè odobriti radnje lica
koje se izdavalo za punomo}nika), presudu treba ukinuti i tu`bu odbaciti.
12
U prilog ovom komentaru se izja{njava i dosada{nja sudska praksa:
Lice koje nije podnijelo punomo}je od stranke moè za stranku valjano izjaviti i àlbu ako u roku odre|enom od suda podnese punomo}je ili saglasnost
stranke sa izjavljivanjem àlbe. (VS Jugoslavije, Rev. 189/70 od 13.7.1970. g.);
Ako je na podnesku ozna~eno da stranku zastupa punomo}nik koji je
podnesak i potpisao uz stavljanje svoga pe~ata, sud je duàn da to lice
pozove radi dostavljanja punomo}i ako ista nije podnesena. (Vi{i privredni
sud Vojvodine, P`-1081/73 od 15.3.1973 g.);
Kada se punomo}nik stranke poziva na generalno punomo}je deponovano u sudu, onda je sudska pisarnica du`na da provjeri da li takvo
510
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
punomo}je zaista postoji i da li nije opozvano. To se ima konstatovati u

predmetu uz navo|enje poslovnog broja pismena uz koji je priloèn izvornik
punomo}ja odnosno redovnog broja upisnika sudske uprave pod kojim je deponovano generalno punomo}je. (~l. 106. Pravilnika o unutra{njem poslovanju
sudova - sudski poslovnik) (VS Vojvodine, Rev. 324/78 od 24.11.1978. g.);
Sud je povredio zakon ako punomo}niku stranke nije ostavio rok za
podno{enje urednog punomo}ja. (Okru`ni privredni sud u Titogradu, P`3212/75 od 28.10.1977. i VS Crne Gore, P`-649/77 od 7.3.1979. g.);
Ako se parni~nim spisima prilaè prijepis punomo}i, njezina fotokopija ili
punomo} umnoèna na {apirografu, ona mora biti ovjerena prema Zakonu o
ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa. (VS Vojvodine, Rev. 353/81 od
26.6.1981. g.);
Ako je tu`bu za razvod braka podnio u ime bra~nog druga punomo}nik
koji nije dao specijalnu punomo}, a ovaj nedostatak tu`be sud ne moè otkloniti jer je lice ozna~eno kao tuìlac u me|uvremenu umrlo, tu`bu treba
odbaciti.
U takvom slu~aju nasljednici tuìoca ne mogu nastaviti postupak radi
dokazivanja da je postojao osnov za razvod braka istican do smrti tuìoca.
(VS Bosne i Hercegovine, Rev. 661/83 od 19.1.1984. g.);
Naknadnim dostavljanjem punomo}i sudu ratihabiraju se procesne radnje
obavljene bez punomo}i bilo da se radi o radnjama punomo}nika ili zamjenika punomo}nika parni~ne stranke.
Nedostatak u zastupanju moè se otkloniti i u drugostepenom postupku,
ali na tro{ak stranke koja ga je uzrokovala svojim propustom. (VS Hrvatske,
Rev. 396/85 od 9.7.1985. g.).
^lan 310.
Stranka moè u svako vrijeme opozvati punomo}je, a punomo}nik ga
moè u svako vrijeme otkazati.
Opozivanje odnosno otkaz punomo}ja mora se saop{titi sudu pred kojim
se vodi postupak, pismeno ili usmeno na raspravnom zapisniku.
Opozivanje odnosno otkaz punomo}ja vaì za protivnu stranku od ~asa
kada joj je saop{teno.
Poslije otkaza punomo}ja punomo}nik je duàn da jo{ 15 dana vr{i rad nje za lice koje mu je izdalo punomo}je ako je potrebno da od njega
otkloni kakvu {tetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 310. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovara odredbi ~lana 99.
ranijeg ZPP-a RS i odredbi ~lana 89. ranijeg ZPP-a FBiH. U principu, novo parni~no
procesno zakonodavstvo nam ovdje ne donosi ni{ta novo, sem duìh rokova.
511
Uz stav 1. Stranka opoziva punomo} koju je izdala punomo}niku, a punomo}nik otkazuje punomo} koju mu je stranka izdala. Opoziv odnosno otkaz
punomo}ja se moè dati u svako vrijeme, {to bi trebalo da zna~i u toku
cijelog postupka. Opoziv i otkaz se, me|utim, mogu, dati i prije pokretanja
postupka, naprimjer u vremenu izme|u podno{enja tu`be i njenog prijema u
sudu, pa se i iz toga razloga zakonodavac koristi rije~ima u svako vrijeme.
Uz stav 2. i 3. Za djelovanje opoziva i otkaza punomo}ja izme|u stranke i

punomo}nika zakon ne propisuje pismenu formu, ve} je dovoljna usmena
forma saop{tenjem opoziva ili otkaza.
Kada je u pitanju djelovanje opoziva odnosno otkaza prema sudu ili protivnoj
stranki, zakon propisuje obavezu da opoziv odnosno otkaz mora biti saop{ten
sudu pred kojim se vodi postupak i to pismeno ili pak usmeno na raspravnom
zapisniku.
Ako se saop{tenje opoziva odnosno otkaza vr{i podneskom, radi se o tzv. podnesku-saop{tenju koje se daje van rasprave predvi|enom u ~l. 334. st. 1. ZPPa, pa se stoga jedan primjerak toga podneska, saglasno ~l. 334. st. 4. ZPP-a
dostavlja suprotnoj stranki radi obavje{tenja.
Ako je saop{tenje opoziva odnosno otkaza izvr{eno usmeno, na ro~i{tu, na

raspravnom zapisniku suda pred kojim se vodi postupak, sud }e o tome obavjestiti protivnu stranku, ako nije bila prisutna na ro~i{tu.
Za protivnu stranku opoziv odnosno otkaz punomo}ja vaì od ~asa kada joj
je saop{ten.
Uz stav 4. Vaè}i zakon uvodi kra}i rok u kojem je punomo}nik, poslije

otkaza, duàn da vr{i parni~ne radnje za stranku. Taj rok sada iznosi 15 dana.
Ova obaveza punomo}nika moè prestati i prije isteka navedenog roka ako
ga stranka od nje sama oslobodi ili prije isteka pomenutog roka ovlasti drugog punomo}nika.
10
Naravno, posebno treba naglasiti da punomo}nik nema obavezu da u pomenutom roku preduzima sve procesne radnje, ve} samo one ~ije bi propu{tanje
za stranku moglo proizvesti {tetne posljedice, kao naprimjer, propu{tanje roka
za izjavljivanje pravnog lijeka, izostanak sa ro~i{ta, propu{tanje roka za
podno{enje odgovora na tu`bu, kao i propu{tanje drugih, tzv. prekluzivnih
rokova.
11
Umrloj stranci se ne moè otkazati punomo}. Stoga, kad je umro vlastodavac, pukom izjavom vlastoprimca sudu da vi{e ne zastupa stranku (vlastodavca) ne prestaje punomo}. U takvom slu~aju punomo} mora prestati
otkazom saop}enim nasljednicima umrlog vlastodavca ili opozivom punomo}i
od strane nasljednika. (Okru`ni sud u Splitu, G`-521/87 od 27.2.1987. g.);
512
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Prestankom obavljanja odvjetni~ke djelatnosti ne prestaje punomo} koju

je izdala stranka. (Okru`ni sud u Zagrebu, G`-4323/87 od 23.6.1987. g.).
^lan 311.
Ako je punomo}niku dato ovla{tenje da moè vr{iti sve radnje u pos tupku, a stranka odnosno njen zakonski zastupnik umre ili postane
poslovno nesposoban, ili ako zakonski zastupnik bude razrije{en du`nosti,
punomo}nik je ovla{}en da i dalje preduzima radnje u postupku, ali
nasljednik odnosno novi zakonski zastupnik moè opozvati punomo}je.
U slu~ajevima navedenim u stavu 1. ovog ~lana punomo}niku koji nije
advokat uvijek prestaju ovla{tenja koja se u punomo}ju moraju izri~ito
navesti (~lan 307.).
1
Uop{teno: Odredba ~lana 311. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH ogovara odredbama

~lana 100. ranijeg ZPP-a RS i 90. ranijeg ZPP-a FBiH. U ovom dijelu nam
novo parni~no procesno zakonodavstvo ne donosi novine.
Uz stav 1. Trenutkom smrti fizi~kog lica ne prestaju njegova prava i obaveze,

ve} prelaze na njegove sukcesore.
Istovremeno sa ovom materijalnopravnom sukcesijom nastupa i procesnoprav na sukcesija ukoliko je umrlo fizi~ko lice bilo stranka u nekom postupku.
Posljedice ove procesnopravne sukcesije se ogledaju u tome da sukcesori umrle
parni~ne stranke postaju strankom u tom postupku i prava i obaveze ustanovljene ugovorom o punomo}stvu sa stranke su pre{la na njih, pa stoga nakon
smrti njihovog pravnog prethodnika oni, kao njegovi sukcesori, odlu~uju da li
}e postoje}eg punomo}nika zadràti ili }e mu punomo} opozvati.
Zakonodavac je ovom odredbom omogu}io da zbog smrti stranke, odnosno

njenog zakonskog zastupnika, kao i zbog gubitka poslovne sposobnosti, ne
do|e do zastoja u postupku, ako ve} postoji ovla{}eni punomo}nik te stranke
odnosno zakonskog zastupnika koji u slu~aju smrti zakonskog zastupnika i
dalje {titi interese zastupane stranke, a u slu~aju smrti same stranke {titi
interes njenih sukcesora u pravu sve dok mu oni punomo} ne opozovu odnosno dok im on punomo} ne otkaè.
Uz stav 2. U slu~ajevima iz st. 1. ovoga ~lana punomo}nik koji je advokat

nastavlja da i nakon smrti stranke vlastodavca, do opoziva, vr{i sve procesne
radnje u granicama datog punomo}ja, dok punomo}nik koji nije advokat ne
moè da vr{i one procesne radnje u postupku za koje mu je prema ~l. 307.
vaè}eg ZPP-a potrebno izri~ito ovla{tenje, i to bez obzira da li je takvo
ovla{tenje sadràno u punomo}ju. Zato zakonodavac i kaè da punomo}niku
koji nije advokat uvijek prestaju ovla{tenja koja se u punomo}ju moraju
izri~ito navesti. Naime, za procesne radnje iz ~l. 307. ZPP-a punomo}niku koji
nije advokat je potrebno ovla{tenje sukcesora umrlog, odnosno novog zakonskog zastupnika.
513
U slu~aju smrti stranke punomo}je izdato advokatu ne prestaje da vaì samo

u odnosu na radnje u postupku za vo|enje parnice. Prema tome, ono prestaje u odnosu na radnje koje vr{e nakon okon~anja parnice. Dakle, na osnovu
ovoga punomo}ja punomo}nik koji je advokat ne moè preduzimati radnje u
postupku izvr{enja, jer je parni~ni postupak zavr{en, jer su mu ovla{tenja
suèna odredbom ~l. 100. st. 1., obzirom da se u tekstu st. 1. ovoga ~lana
navodi da je punomo}nik ovla{ten da i dalje preduzima radnje u postupku, pri ~emu se misli samo na parni~ni, a ne i na izvr{ni postupak.
Iz sudske prakse:
U slu~aju smrti stranke-vlastodavca punomo}je izdato advokatu u

parni~nom postupku ne prestaje da vaì samo u odnosu na radnje u postupku za vo|enje parnice (u parni~nom postupku), ali sa tim punomo}jem
punomo}nik ne moè preduzimati i radnje u postupku izvr{enja iz ~l. 88. st.
1. t. 2. ZPP-a jer su ova ovla{tenja punomo}nika suèna odredbom ~l. 93. st.
1. ZPP-a. (Vrhovni sud Srbije, Gzz-179/76 od 20.7.1976. g.)
Napomena: Odluka je donesena u vrijeme vaènja ZPP-a iz 1956. godine
tako da gore navedene odredbe odgovaraju odredbama ~l. 305. st. 1. t. 2. i
~l. 311. st. 1. vaè}eg ZPP-a.
^lan 312.
Prestankom pravnog lica prestaje i punomo}je koje je ono izdalo.
U slu~aju ste~aja, punomo}je koje je izdao ste~ajni du`nik prestaje kad po
vaè}im propisima nastupe pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka.
Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog ~lana, punomo}nik je duàn da
jo{ 15 dana vr{i radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni {tetu.
1

odgovara odredbama ~lana 101. ranijeg ZPP-a RS i 91. ranijeg ZPP-a FBiH.
Izmjene se odnose samo na rokove koji su propisani novim ZPP-om.
Uz stav 1. i 2. Za razliku od prethodnog ~lana, koji se odnosi samo na

punomo}nike fizi~kih lica, gornje odredbe se odnose na punomo}nika pravnog
lica.
Kada prestane da postoji pravno lice, punomo}je koje je izdao ovla{teni organ
- zastupnik pravnog lica (direktor, upravnik, rektor, dekan), prestaje, a zajedno sa njim i ovla{tenja koja je imao punomo}nik toga pravnog lica na osnovu
izdate punomo}i.
U slu~aju ste~aja, kada nastupe pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka po odredbama posebnog vaè}eg zakona, punomo} koju je izdao ste~ajni
514
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
du`nik prestaje, a zajedno sa njim i ovla{tenja koja je imao punomo}nik toga

pravnog lica u ste~aju na osnovu izdate punomo}i. Ovo iz razloga {to me|u
posljedice otvaranja ste~ajnog postupka spada prestanak ovla{tenja organa zastupnika pravnog lica, organa upravljanja pravnog lica i sl. Sud }e u interesu
pravilne primjene ove zakonske odredbe uvijek morati utvrditi da li su nastupile pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka.
5
Uz stav 3. Obaveza je punomo}nika pravnog lica da i onda kada je pravno

lice prestalo postojati ili su za pravno lice nastupile posljedice otvaranja
ste~ajnog postupka nastavi da vr{i procesne radnje, ali samo u slu~aju ako je
to potrebno da bi od stranke koju je zastupao otklonio {tetu.
Vaè}i zakon uvodi kra}i rok u kojem je punomo}nik, poslije otkaza, duàn
da vr{i parni~ne radnje za stranku. Taj rok sada iznosi 15 dana.
GLAVA XIII
1
Pitanje jezika u postupku je u prethodnom parni~nom zakonodavstvu bilo

regulisano odredbama ~lanova 102-104. ZPP-a RS (SFRJ), odnosno ~lanovima
92-94. ZPP-a FBiH. Osnovno razlikovanje sada vaè}eg ZPP-a u odnosu na
prethodno zakonodavstvo je u tome {to je prethodnim zakondavstvom na
sudu bila obaveza da obezbijedi prevo|enje, i to na tro{ak suda.
JEZIK U POSTUPKU
^lan 313.
Pozivi, odluke i druga sudska pismena upu}uju se strankama i
drugim u~esnicima u postupku na jednom od jezika iz ~lana 6. ovog
zakona.
Odredba ~lana 313. ZPP-a odgovara ~lanu 103. stav 1. ZPP-a RS (SFRJ) odnosno ~lanu 93. ZPP-a FBiH.
Ova odredba predstavlja konkretizaciju odredbe ~lana 6. ZPP-aa, prema kojoj

su u parni~nom postupku slu`beni jezici jezik srpskog naroda, jezik bo{nja~kog
naroda i jezik hrvatskog naroda.
Ovakvom formulacijom, dato je pravo sudu da sam odredi na kom jeziku }e

komunicirati sa strankama i drugim u~esnicima u postupku. Stoga je mogu}a
situacija da sud komunicira sa strankama i u~esnicima u postupku na jed nom od jezika iz ~lana 6. ZPP-a, a da stranke ili neka od stranaka/u~esnika
u postupku komunicira sa drugom strankom/u~esnikom u postupku i sudom
na drugom jeziku iz ~lana 6. ZPP-a.
U svakom slu~aju, sud koji vodi postupak je taj koji odre|uje na kom jeziku
se pismena iz ovog ~lana upu}uju navedenim licima.
515
315
Cijene}i da je pitanje upotrebe jezika iz ~lana 6. ZPP-a rezultat usagla{avanja entitetskih Ustava sa Odlukom Ustavnog suda BiH broj 5/98 od 18. i
19.8.2000. godine, pa time i samog ZPP-a, opredijeljena sudska praksa u ovoj
oblasti jo{ ne postoji, pa preostaje da se u budu}em vremenu ta praksa tek
uspostavi. Tu }e, svakako, biti od zna~aja i pitanje upotrebe pisma, na na~in
kako je definisano ~lanom 6. ZPP-a. To }e dalje zahtijevati raspravu {iroke
stru~ne javnosti, gdje }e biti nu`no uklju~iti i stru~njake iz oblasti lingvistike.
U svakom slu~aju, va`no je napomenuti da po{to odredbe entitetskih Ustava

o upotrebi jezika i pisma ne sadrè odredbu da se na~in upotrebe jezika i
pisma reguli{e zakonom, niti takvi zakoni, usagla{eni sa vaè}im Ustavima entiteta postoje, mogu}e su veoma razli~ite situacije kada je rije~ o ovoj materiji.
^lan 314.
Stranke i drugi u~esnici u postupku pri u~e{}u u postupku upotrebljava ju jedan od jezika iz ~lana 6. ovog zakona.
Ovaj ~lan ZPP-a bi djelimi~no odgovarao odredbi ~lana 102. stav 1. ZPP-a RS
(SFRJ) odnosno ~lanu 92. stav 1. ZPP-a FBiH.
Ovom odredbom se propisuje obaveza, pravo i sloboda stranaka i drugih

u~esnika u postupku (zakonski zastupnici stranaka, punomo}nici, tre}a lica (~l.
372. ZPP-a), umje{a~i, svjedoci, vje{taci) da u postupku pred sudom upotrebljavaju jedan od jezika iz ~lana 6. ZPP-aa.
Formulacijom ove odredbe daje se jednak tretman i pismenim i usmenim procesnim radnjama stranaka i drugih u~esnika. Pored toga, radi se o zakonskoj
obavezi i pravu upotrebe jednog od jezika iz ~lana 6. ZPP-a, tako da sud
nije obavezan pou~avati stranke i druge u~esnike o pravu (i obavezi) upotrebe
nekog od tih jezika.
Me|utim, iako ova odredba vodi ka po{tovanju na~ela ekonomi~nosti postupka (~lan 10. ZPP-a), ipak je mogu}e da se ovom odredbom pretvori u svoju
suprotnost, obzirom na razli~ite varijante upotrebe jezika i pisma, {to nije uzeto
u obzir pri izradi Zakona. I ovdje }e biti od zna~aja budu}i zakon o slu`benoj
upotrebi jezika i pisma.
^lan 315.
Stranke i umje{a~i koji ne poznaju nijedan od jezika iz ~lana 6. ovog
zakona obezbijedi}e o svom tro{ku usmeno i pismeno prevo|enje procesnih radnji koje preduzimaju, kao i druga usmena i pismena prevo|enja
za svoje potrebe.
Stranke i umje{a~i du`ni su obezbijediti i prevo|enje koje se odnosi na
izvo|enje dokaza koje su predloìli.
516
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Prevo|enje vr{e tuma~i.

1
Ovaj ~lan ZPP-a predstavlja interpretaciju odredaba ~lana 102. stav 2. i 3. i

~lana 105. ZPP-a RS (SFRJ) te ~lana 92. stav 3. i 4. ZPP-a FBiH.
Uz stav (1): Stavom 1. ove odredbe se name}e obaveza strankama da o svom

tro{ku obezbijede prevod procesnih radnji u pismenoj i usmenoj formi koje
one preduzimaju, i to na jezik koji je u slu`benoj upotrebi u sudu.
Uz stav (2): Ovom odredbom su obuhva}ene sve procesne radnje koje se u

postupku preduzimaju (npr. podno{enje tu`be, odgovor na tu`bu, saslu{anje
svjedoka, vje{ta~enje, ~itanje isprava, uvi|aj itd.).
Samostalno obezbje|ivanje prevo|enja procesnih radnji je propisano kao

obaveza da prevod bude u~injen od strane ovla{tenog sudskog tuma~a..
Kako je propisana obaveza stranaka i umje{a~a da o svom tro{ku obezbijede

prevo|enje, to zna~i da izdaci nastali anga`manom tuma~a ulaze u tro{kove
parni~nog postupka. O odredbama u vezi naknade tro{kova vidjeti detaljnije
u Glavi XXIV - Tro{kovi postupka (~lanovi 383-405. ZPP-a).
Uz stav (3): Samo lica koja imaju licencu ovla{tenog sudskog tuma~a za
odre|eni jezik mogu se angaòvati kao tuma~i.
GLAVA XIV
1
Odredbe ove glave su ostale neizmijenjene prema odredbama ~lanova 35-40.

ZPP-a RS (SFRJ) te prema odredbama ~lanova 29-35. ZPP-a FBiH, sa izuzetkom
odredbe ~lana 322. ZPP-a koji je novouvedeni u pogledu ZPP-a RS, a bio je
uveden ~lanom 35. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH u istovjetnom tekstu.
VRIJEDNOST SPORA
^lan 316.
Tuìlac je duàn u tu`bi navesti vrijednost predmeta spora, osim u
slu~ajevima u kojima se vrijednost spora ne moè izraziti u novcu.
Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glav nog zahtjeva.
Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traènja ne uzimaju se u obzir
pri odre|ivanju vrijednosti spora ako ne ~ine glavni zahtjev.
Ova odredba, u su{tini, odgovara odredbi ~lana 35. prethodno vaè}eg ZPP-a
RS (SFRJ) odnosno odredbi ~lana 29. ZPP-a FBiH.
517
Uz stav (1): Ovom odredbom se defini{e obaveza tuìoca da nazna~i vrijednost spora. Osnovni razlog za ovu obavezu leì u izra~unavanju takse na
tu`bu i radnji u postupku na koje se pla}a sudska taksa (vijdjeti, npr. Zakon
o sudskim taksama RS, Slu`beni glasnik RS broj 18/89, 23/99 i 65/03), a koje
stranke preduzimaju u postupku, kao i za odmjeravanje nagrade za rad
punomo}nika advokata, predvi|ena Tarifom o tro{kovima i nagradi za rad
advokata, koji ulaze u tro{kove parni~nog postupka (vidjeti ~lan 387. stav 2.
ZPP-a).
Pored toga, ozna~avanje vrijednosti spora je obavezni element tu`be (vidjeti

~lan 53. stav 2. ta~ka 5. ZPP-a). Ukoliko u tu`bi nije nazna~ena vrijednost
spora, sud je ovla{ten, temeljem odredbe ~lana 336. ZPP-a, pozvati tuìtelja da
ovaj nedostatak ispravi tako {to }e ozna~iti vrijednost spora. Propust da se
ispo{tuje ovakav nalog je sankcionisan odredbama stava 3. istog ~lana.
Tako|e, od ozna~avanja vrijednosti spora zavisi i mogu}nost izjavljivanja revizije (~lan 237. stav 2. ZPP-a) i utvr|ivanja vrste parni~nog postupka (postupak u parnicama male vrijednosti - ~lan 429. stav 1. ZPP-a). Kada je rije~ o
odnosu vrijednosti spora prema dozvoljenosti izjavljivanja revizije, potrebno je
nazna~iti da, izuzetno, Vrhovni sud moè dozvoliti reviziju u svim predmetima ukoliko ocijeni da bi odlu~ivanje po reviziji bilo od zna~aja za primjenu
prava u drugim slu~ajevima (~lan 237. stav 3. ZPP-a).
Uz stav (2): Pod glavnim zahtjevom se podrazumijeva zahtjev stranke

povodom kojeg se vodi parnica, a sporednim zahtjevom se smatraju oni koji
se isti~u pored glavnog i stoje u vezi s njim - kamate, parni~ni tro{kovi i
drugo.
Tuìlac nije ovla{ten da slobodno odre|uje tu vrijednost. Kriteriji za odre|ivanje vrijednosti spora su objektivne prirode, ali kod odre|ivanja vrijednosti
spora, trebalo bi voditi ra~una i o institutu precium affectionis. U svakom
slu~aju, tuìlac ozna~ava vrijednost spora, a sud je utvr|uje. Vrijednost spora
se utvr|uje obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podno{enja tu`be,
na osnovu ~injeni~nih navoda tu`be. Utvr|ena vrijednost spora se ne moè
mijenjati i eventualno ozna~avanje vrijednosti spora druga~ije od prvobitno
ozna~enog i utvr|enog bez ikakvog je dejstva.
Uz stav (3): Potraìvanja iz stava 3. ovog ~lana su u pravilu akcesorne prirode

u odnosu na glavni tu`beni zahtjev i ne zbrajaju se u vrijednost glavnog
tu`benog zahtjeva. Me|utim, ako su predmet posebne parnice, predstavljaju
glavno potraìvanje. Tu je svakako izuzetak kod parni~nih tro{kova, koji ne
mogu biti predmet posebne parnice obzirom na odredbu ~lana 396. stav 2.
ZPP-a, prema kojoj se zahtjev za naknadu tro{kova dostavlja sudu najkasnije
do zavr{etka raspravljanja koje prethodi odlu~ivanju o tro{kovima ili ako je
u pitanju dono{enje odluke bez prethodnog raspravljanja, kada se zahtjev za
naknadu tro{kova stavlja u prijedlogu o kome sud odlu~uje (glavni zahtjev).
Vrijednost spora nije od zna~aja kod odre|ivanja sastava suda, jer je odredbom ~lana 13. ZPP-a odre|en sastav suda - u prvostepenom postupku sudi-
518
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

318
ja pojedinac, a u drugostepenom i postupku odlu~ivanja po reviziji - vije}e

trojice sudija.
^lan 317.
Ako se zahtjev odnosi na budu}a davanja koja se ponavljaju, vrijednost
predmeta spora ra~una se po njihovom zbiru, ali najvi{e do iznosa koji
odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina.
1
Prema ovoj odredbi, koja sadràjno odgovara ~lanu 36. prethodno vaè}eg ZPPa RS (SFRJ) te ~lanu 30. ZPP-a FBiH, budu}a davanja koja se ponavljaju
odnose se na sporove o zakonskom izdràvanju, doìvotnom idràvanju, u
sporovima o naknadi {tete kada se naknada ostvaruje kao renta, kao i kad
je rije~ o drugim slu~ajevima povremenog davanja.
Kada se zahtjev odnosi na budu}a davanja za vrijeme kra}e od pet godina,

tada se kao vrijednost predmeta spora uzima zbir davanja za taj konkretni
period. Ako se budu}a davanja ne sastoje u nov~anom davanju, vrijednost
spora se utvr|uje prema vrijednosti koju je tuìlac ozna~io u tu`bi, s tim {to
vrijednost mora biti ozna~ena za pojedina~no davanje (vidjeti ~lan 53. ZPP-a
- sadrìna tu`be, te ~lan 321. ZPP-a).
^lan 318.
Ako jedna tu`ba protiv istog tuènog obuhvata vi{e zahtjeva koji se zasnivaju na istom ~injeni~nom i pravnom osnovu, vrijednost se odre|uje
po zbiru vrijednosti svih zahtjeva.
Ako zahtjevi u tu`bi proizlaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv
vi{e tuènih, vrijednost se odre|uje prema vrijednosti svakog pojedinog
zahtjeva.
Ova je odredba identi~na odredbi ~lana 37. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ)
odnosno ~lana 31. ZPP-a FBiH.
Uz stav (1): Odredbe ovog ~lana odnose se na kumulativno postavljene

tu`bene zahtjeve, a ne na alternativno postavljene zahtjeve ili na eventualne
zahtjeve.
înjeni~ni osnov tu`benog zahtjeva predstavlja odre|eni ìvotni doga|aj na

kojem tuìlac temelji neko pravo, tj. obavezu koja je predmet spora, dok je
pravni osnov pravna kvalifikacija odre|enih ~injenica,, primjena odgovaraju}ih
pravnih normi na te ~injenice iz kojih za stranku proizlaze odre|ena prava
ili obaveze.
Kada je rije~ o alternativno postavljenom zahtjevu, nagla{ava se da se takav

zahtjev postavlja na osnovu odre|enog pravnog odnosa iz kojeg proizlazi da
519
320
je du`nik ovla{ten izvr{iti obavezu na vi{e na~ina. Tako|e, du`nik ima pravo
izbora na~ina izvr{enja obaveze, izme|u vi{e predvi|enih na~ina. Ako su na~ini
izvr{enja razli~ite vrijednosti, vrijednost spora se odre|uje prema onom koji je
najmanje vrijednosti, jer se du`nik moè osloboditi obaveze ispunjenjem i
takve obaveze.
5
Uz stav (2): U pogledu stava 2. ovog ~lana, u praksi se moè pojaviti kao
dilema b i za situaciju kada vi{e lica podnosi tu`bu protiv istog tuènog a
svoje zahtjeve zasnivaju na istom ~injeni~nom i pravnom osnovu ili se vrijednost spora odre|uje prema zbiru vrijednosti svih zahtjeva. Dio sudske prakse
se priklonio ovom drugom stajali{tu: ...kad vi{e tuìtelja isti~e protiv tuènika
vi{e zahtjeva koji se zasnivaju na istoj ~injeni~noj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora utvr|uje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. (VSH, Rev. 1215/82 od 23.2.1983. godine). Ovdje se akcent daje na formulaciju iz stava 1. ovog ~lana: jedna tu`ba protiv istog tuènog.
Isticanje vi{e zahtjeva u jednoj tu`bi - vidjeti komentar uz ~lan 55. ZPP-a.
^lan 319.
Kad se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz
odnosa kori{}enja stana odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se ra~una
prema jednogodi{njoj najamnini odnosno zakupnini, osim ako se radi o
najamnom ili zakupnom odnosu zaklju~enom na kra}e vrijeme.
Prema odredbi ovog ~lana, koja je identi~na ~lanu 38. prethodno vaè}eg ZPPa RS tj. ~lanu 32. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH, pravilo o utvr|ivanju vrijednosti predmeta spora se primjenjuje samo u tu`bama za utvr|enje postojanja ili nepostojanja najamnog ili zakupnog odnosa, prava kori{tenja stana ili
poslovne prostorije. To je i praksa potvrdila: U sporu u kojem se traì iseljenje iz stana osobe koja se tim stanom koristi bez pravne osnove, vrijednost predmeta spora odre|uje se prema jednogodi{njoj stanarini, jer se radi
o sporu iz odnosa kori{tenja stana. (VSH, Rev. 1330/79 od 18.12.1979. godine)
U drugim sporovima gdje se radi o najamnom ili zakupnom odnosu, vrijednost predmeta spora se utvr|uje po pravilima iz ovog zakona zavisno od
sadràja postavljenog zahtjeva. Ako se npr. traì pla}anje duguju}e zakupnine,
vrijednost predmeta spora }e se utvrditi prema visini tog duguju}eg iznosa,
a ne prema visini jednogodi{njeg iznosa zakupnine.
^lan 320.
Ako se tu`bom zahtijeva samo davanje obezbje|enja za izvjesno
potraìvanje ili ustanovljenje zalo`nog prava, vrijednost predmeta spora
odre|uje se prema iznosu potraìvanja koje treba obezbijediti, ali ako
predmet zaloge ima manju vrijednost od potraìvanja koje treba obezbijediti, kao vrijednost predmeta spora uze}e se vrijednost predmeta zaloge.
520
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredba ovog ~lana je identi~na odredbi ~lana 39. prethodno vaè}eg ZPP-a
RS (SFRJ), odnosno odredbi ~lana 33. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH.
Pod pojmom obezbje|enje potraìvanja se podrazumijeva davanje mogu}nosti

povjeriocu da svoje potraìvanje naplati iz unaprijed odre|ene stvari iz
imovine du`nika, ili iz odre|ene stvari koja je vlasni{tvo tre}eg lica (zalog),
ili ispunjenjem odre|enog potraìvanja povjerioca prema tre}em licu (cesija).
Kao vrijednost spora se uzima vrijednost potraìvanja za koje se traì obezbje|enje.
Izuzetak se predvi|en odredbom da se kao vrijednost predmeta spora uzima

vrijednost predmeta zaloge ukoliko je zaloèna stvar manje vrijednosti nego
samo potraìvanje. Ova odredba slijedi pravilo koje vrijedi za alternativne
obaveze, jer se isplatom te manje vrijednosti tuèni osloba|a davanja obezbje|enja, odnosno zaloge. U tom slu~aju tuìlac je duàn nazna~iti u tu`bi
nov~anu vrijednost predmeta zaloge.
^lan 321.
Ako se tu`beni zahtjev ne odnosi na nov~ani iznos, ali tuìlac u tu`bi
navede da pristaje da umjesto ispunjenja tog zahtjeva primi odre|eni
nov~ani iznos, kao vrijednost predmeta spora uze}e se taj iznos.
U drugim slu~ajevima, kad se tu`beni zahtjev ne odnosi na nov~ani iznos,
mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tuìlac nazna~io u tu`bi.
Ako je u slu~aju iz stava 2. ovog ~lana tuìlac suvi{e visoko ili suvi{e
nisko nazna~io vrijednost predmeta spora, sud }e, najdocnije na priprem nom ro~i{tu, a ako pripremno ro~i{te nije odràno, onda na glavnoj
raspravi prije po~etka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na pogodan na~in
provjeriti ta~nost nazna~ene vrijednosti, te rje{enjem odrediti vrijednost
predmeta spora.
Protiv rje{enja iz prethodnog stava nije dozvoljena posebna àlba.
Odredba je identi~na ~lanu 40. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ), odnosno

~lanu 34. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH.
Uop{teno: Odredbom ovog ~lana reguli{e se pitanje utvr|ivanja vrijednosti

predmeta spora kad se tu`beni zahjtev ne odnosi na nov~ano potraìvanje.
To }e, npr., biti tu`ba za utvr|ivanje postojanja ili nepostojanja nekog prava
ili pravnog odnosa; tu`ba za predaju u posjed nepokretne imovine (rei vindicatio) ili, pak, pokretne imovine; tu`ba za izvr{enje ili poni{tenje ugovora.
Uz stav (1) : U stavu 1. ovog ~lana sadràn je izuzetak od datog pravila,

ako je tuìtelj u tu`bi ozna~io da se tuèni moè osloboditi obaveze iz
tu`benog zahtjeva ako mu isplati odre|enu sumu novca (facultas alternativa
solutionis). Tada se vrijednost predmeta spora utvr|uje prema toj sumi novca.
521
Uz stav (2): Ukoliko se tu`beni zahtjev ne odnosi na nov~ano potraìvanje, {to

prema ~lanu 54. stav 1. ZPP-a moè biti zahtjev da sud utvrdi postojanje ili
nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili pak istinitost ili neistinost neke
isprave, mjerodavna je vrijednost spora onako kako je tuìtelj nazna~i u tu`bi.
U vezu sa ovom odredbom treba dovesti i odredbu ~lana 316. stav 1. ZPP-a,
kojom se propisuje obaveza tuìtelja da u tu`bi odredi vrijednost spora. U
svakom slu~aju, tako odre|ena vrijednost spora nije apsolutne prirode, jer
tuìtelj ozna~ava vrijednost spora, a sud je utvr|uje (vidjeti komentar iz paragrafa (6) uz ~lan 316. ZPP-a). Dakle, pojam mjerodavna iz ovog stava treba
shvatiti kao polaznu osnovu za ovla{}enje suda da utvrdi vrijednost spora.
Uz stav (3): Odredba stava 3. ovog ~lana predstavlja svojevrsnu sudsku kon trolu za situaciju ukoliko tuìtelj zloupotrijebi svoje ovla{tenje da ozna~i vrijednost spora nerealno visoko sa ciljem da npr. obezbijedi mogu}nost izjavljivanja revizije na koju ina~e ne bi imao pravo, zbog postavljenog cenzusa
(10.000,00 KM - ~lan 237. stav 2. ZPP-a) ili, pak, nisko, da ishodi da se postupak vodi prema pravilima koja vrijede za parnice male vrijednosti. Tako:
Ako nakon provjere ocijeni da je predmet spora o~ito suvi{e visoko ili suvi{e
nisko ozna~en, sud je ovla{ten izmijeniti vrijednost predmeta spora ozna~enu
u tu`bi samo ako o vrijednosti predmeta spora ovisi stvarna nadle`nost suda,
sastav suda ili pravo na izjavljivanje revizije. (Okru`ni sud u Zadru, G`3/92 od 18.3.1992. godine) Ukoliko se to desi, sud }e tada po slu`benoj
du`nosti ili na inicijativu tuènog, na brz i pogodan na~in provjeriti ozna~enu
vrijednost spora. Koji je to brz i pogodan na~in zavisi od vrste potraìvanja.
To u svakom slu~aju treba da budu metodi koji idu ka po{tovanju na~ela
efikasnosti, dakle da se postupak ne zaustavlja, niti da tom radnjom nastupe
dodatni tro{kovi. No, ukoliko bi postupanje suda u ovom pravcu ipak dovelo
do nastupanja dodatnih tro{kova, cijenimo da bi trebalo da ti tro{kovi padnu
na teret tuìtelja..
Cijene}i da su ovom odredbom dati rokovi u kojima sud mora postupiti, propust suda da to u~ini ima za posljedicu da se pravo na izjavljivanje revizije
cijeni isklju~ivo prema tu`bom ozna~enoj vrijednosti spora bez obzira koliko
odstupa od realne vrijednosti. Ukoliko se radi o tu`bi deklaratornog sadràja
(~lan 54. ZPP-a), nije mogu}e primijeniti odredbu iz stava 3. ovog ~lana,
obzirom da ne postoje objektivni kriterijumi za utvr|ivanje vrijednosti interesa tuìtelja za utvr|enje sadràja nekog prava ili pravnog odnosa.
Uz stav (4): Odredba stava 4. ovog ~lana predstavlja novinu u procesnom

zakonodavstvu. Po{to se ne radi o odluci o glavnom zahtjevu, to se odluka o
vrijednosti predmeta spora donosi rje{enjem, u svjetlu odredbe ~lana 175. stav
3. ZPP-a. Ovo rje{enje se moè pobijati samo àlbom protiv presude kojom
je odlu~eno o glavnoj stvari.
^lan 322.
Ako nov~ani iznos nije izraèn u konvertibilnim markama, ve} u drugoj
valuti, vrijednost predmeta spora se utvr|uje u konvertibilnim markama,
522
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
po srednjem kursu odnosne valute koji je utvrdila nadle`na finansijska

organizacija u vrijeme podno{enja tu`be.
1
u RS. Me|utim, u prethodno vaè}i

Ova odredba predstavlja novost u ZPP-u
ZPP FBiH uvedena je u ~lanu 35. gotovo identi~nog teksta. Jedina razlika je
bila u tome {to se srednji kurs odnosne valute odmjeravao prema kursu
njema~ke marke, {to je razumljivo jer je u vrijeme stupanja na snagu
prethodnog ZPP-a FBiH (1998. godina) postojala njema~ka marka (DEM) kao
plate`no sredstvo i nesporno bila je vaè}e plate`no sredstvo u BiH ~ak i
nakon uvo|enja KM kao zvani~nog sredstva pla}anja u BiH.
Oficijelno sredstvo pla}anja u Bosni i Hercegovini je konvertibilna marka

(prema ~lanu 2. i 38. Zakona o Centralnoj banci BiH (Slu`beni glasnik BiH
broj 1/97). Kao nacionalna moneta, uvodi se konvertibilna marka (Odlukom
Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, od 27.3.1998. godine, nacionalna moneta Bosne i Hercegovine je dobila kona~an izgled), ~iji je paritet, u
vrijeme uvo|enja u opticaj i platni promet, formiran prema njema~koj marki
(DEM) u omjeru 1:1. Stoga, svaki sporni pravni odnos me|u stranakama u
postupku, bez obzira {to se odnosi na potraìvanje u bilo kojoj stranoj valuti, prera~unava se u konvertibilne marke. Osnov prera~unavanja je srednji
kurs konvertibilne marke prema odnosnoj valuti, na dan podno{enja tu`be, a
pri-mjenjuje se kurs koji kreira Centralna banka BiH.
Kao momenat prera~unavanja, {to u biti predstavlja utvr|ivanje vrijednosti

spora, analogno }e se primijeniti pravila iz ~lana 316. stav 1. u vezi sa ~lanom
53. stav 2. ta~ka 5. ZPP-a.
GLAVA XV
ROKOVI I ROÎ[TA
1
Odredbama ~lana 323-333. sadrànim u glavi XV Zakona o parni~nom postupku RS (Sl. glasnik Republike Srpske br. 58/03 i 85/03 - u daljem tekstu
ZPP RS) i Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH (Sl. novine FBiH br.
53/03 - u daljem tekstu ZPP FBiH) regulisani su rokovi i ro~i{ta u parni~nom
postupku.
Ovim odredbama su stavljene van snage odredbe ~lana 111-122. ranijeg Zakona
74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Sl. glasnik RS br. 17/93, 14/94 i 32/94 - u daljem tekstu, raniji ZPP RS) i odredbe ~lana 100-111. ranijeg Zakona o
parni~nom postupku Federacije BiH (Sl. novine Federacije BiH br. 42/98 i 3/99
- u daljem tekstu, raniji ZPP FBiH).
523
1. Rokovi
^lan 323.
Ako rok nije odre|en zakonom, odre|uje ga sud s obzirom na okolnosti slu~aja.
Rok koji sud odredi izuzetno se moè produìti na prijedlog zaintereso vanog lica ako za to postoje opravdani razlozi.
Prijedlog za produènje roka mora se podnijeti prije proteka roka ~ije se
produènje traì.
Protiv rje{enja o produènje roka nije dozvoljena àlba.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 323. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH su gotovo identi~ne odredbama ~lana 111. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 100. ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Zakonske odredbe o rokovima, navedene od ~l. 323-325. ovog

zakona, imaju u vidu tzv.. procesne rokove, u kojima parni~ne stranke ili
pak drugi u~esnici u parni~nom postupku mogu preduzimati odre|ene procesne radnje.
U naj{irem smislu, rok predstavlja vremenski period u kome se moè preduzeti neka procesna radnja, odnosno prije ~ijeg isteka se ista vi{e ne moè
preduzeti.
Rokovi predstavljaju najefikasnije sredstvo za obezbje|enje procesne discipline,

efikasnosti i ekonomi~nosti postupka.
U teoriji procesnog prava i zakonodavnoj praksi rokovi se dijele prema raznim kriterijima. Naj~e{}a podjela rokova je prema organu koji je ovla{ten da
ih propisuje i odre|uje. Tako, naprimjer, organ koji donosi zakone istovremeno
propisuje i odre|uje rokove koji su u funkciji sprovo|enja toga zakona. Taj
organ, kra}e nazvan zakonodavac, ne samo da neposredno propisuje i odre|uje
rokove u samom zakonu ve} nerijetko odre|uje i druge organe koji su
ovla{}eni da odre|uju izvjesne rokove od zna~aja za primjenu toga zakona.
Tako, naprimjer, donosilac ovoga zakona propisuje i odre|uje niz procesnih
rokova koji se naj~e{}e zovu zakonski rokovi, ali istovremeno, naprimjer,
ovla{}uje sud da odredi neke procesne rokove, koji se zovu sudski rokovi.
Pod odre|ivanjem roka treba razumjeti kako utvr|ivanje po~etka i zavr{teka
trajanja roka tako i vremensko odre|ivanje trajanja roka.
Rokovi su subjektivni ako po~etak njihovog toka zavisi od saznanja ovla{tenog

lica za doga|aj koji je bitan za njihovo ra~unanje. Ovi rokovi su u pravilu
kratki (30 dana, mjesec dana, i sl.).
Nasuprot prednjem, objektivni rokovi su, po pravilu, duì (6 mjeseci, godinu

dana), i ra~unaju se od nastupanja neke zna~ajne, naj~e{}e objektivne okolno-
524
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
sti, nezavisno od ~injenice i vremena saznanja za tu okolnost lica koje tu radnju treba preduzeti.
8
Iz razloga pravne sigurnosti i spre~avanja zloupotreba procesnih ovla{tenja kod

subjektivnih rokova, nije rijedak slu~aj kombinovanja subjektivnog i objektivnog roka za preduzimanje izvjesnih procesnih radnji. Zbog te{ko}a ta~nog
utvr|enja po~etka toka subjektivnog roka, ovi rokovi se kombinuju sa objektivnim rokovima, koji su duì, tako da nakon isteka toga objektivnog roka,
lice ovla{teno na preduzimanje procesne radnje, gubi pravo da tu radnju preduzme iako subjektivni rok jo{ nije protekao ili pak nije ni po~eo da te~e.
Kada propu{tanje radnje vezane za rok dovodi do gubitka prava na naknadno preduzimanje te radnje odnosno tzv. prekluzije u postupanju (na pr.
propu{tanje roka za izjavljivanje àlbe, revizije i dr.), govorimo o tzv. prekluzivnim ili peremtornim rokovima. Zakonski rokovi su, po pravilu, prekluzivni rokovi.
10
Ako propu{tanje radnje vezane za rok ne dovodi do prekluzije odnosno {tetnih posljedica koje se ogledaju u nemogu}nosti postupanja, tada je rije~ o
instruktivnim rokovima. Ovim rokovima se ustvari stranke podsti~u na svojevrsnu procesnu disciplinu.
11
Dilatorni rokovi su oni kojima se odre|uje vremenski period prije ~ijeg isteka nije dozvoljeno preduzimati odre|enu procesnu radnju.
12
Iz ove zakonske odredbe proisti~e da zakonodavac dijeli rokove na zakonske

i sudske.
13
Zakonski rokovi su oni ~ije je vremenske granice odredio zakonodavac u

zakonu koji je donio. Za ove rokove se kaè da su zakonom odre|eni, {to
zna~i da na njihove vremenske granice ne mogu uticati ni sud niti stranke u
postupku. Takvi rokovi su, naprimjer, rokovi za izjavljivanje redovnih i vanrednih pravnih lijekova, rok za podno{enje prijedloga za povra}aj u pre|a{nje
stanje, rok za dostavljanje odgovora na tu`bu i protivtu`bu i sl. Zakonski
rokovi se ne mogu produìti.
14
Rokove koje odre|uje sud s obzirom na okolnosti slu~aja, ali, po pravilu, u

granicama koje su utvr|ene zakonom, nazivaju se sudski rokovi.
15
Uz stav 2. îm se kaè da vremenske granice ovih rokova odre|uje sud,

logi~no je za zaklju~iti da ove rokove sud moè produìti. On to moè u~initi
samo na prijedlog zainteresovanog lica. Za razliku od ranijeg zakona,
produènje roka }e dozvoliti samo izuzetno, i to pod uslovom da za to postoje opravdani razlozi. Takav rok je, naprimjer, rok koji sud odredi radi predaje ili pregleda isprava; rok koji sud odredi radi dostavljanja podnesaka ili
priloga u dovoljnom broju primjeraka i sl. Specifi~an sudski rok je rok koji
sud odredi za ispravku ili dopunu podneska. Naime, zakon ipak propisuje
maksimalnu duìnu trajanja ovoga roka (8 dana), daju}i ovla{tenje sudu da
u okviru ovoga roka moè samostalno odre|ivati njegovo trajanje.
525
Zna~i, ako je ve} naloìo stranki da podnesak ispravi u roku od tri dana,
sud ovaj rok, povodom prijedloga zaisteresovanog lica, moè produìti u gore
pomenutim zakonskim granicama, dakle za jo{ 5 dana, ali samo izuzetno, i
to pod uslovom da za takvo produènje postoje opravdani razlozi.
16
Po predlogu stranke ne moè se produìti rok za àlbu protiv presude,

zato {to je spre~ena bole{}u da àlbu podnese u roku. (Okru`ni sud u Ni{u,
G`-2446/82)
17
Uz stav 3. Zainteresovano lice mora podnijeti prijedlog za produànje roka

za izvr{enje radnje prije proteka roka ~ije se produènje traì. U protivnom
gubi pravo na to.
18
Uz stav 4. I na kraju, valja napomenuti da je i prema novom parni~nom procesnom zakonodavstvu regulisano da protiv rje{enja o produènju rokova nije
dozvoljena àlba.
^lan 324.
Rokovi se ra~unaju na dane, mjesece i godine.
Ako je rok odre|en na dane, u rok se ne ura~unava dan kad je izvr{eno
dostavljanje ili saop{tenje, odnosno dan u koji pada doga|aj od kada treba
ra~unati trajanje roka, ve} se za po~etak roka uzima prvi naredni dan.
Rokovi odre|eni na mjesece, odnosno na godine zavr{avaju se protekom
onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgo vara danu kad je rok otpo~eo. Ako nema tog dana u posljednjem mjese cu, rok se zavr{ava posljednjeg dana tog mjeseca.
Ako posljednji dan roka pada na dràvni praznik ili u nedjelju, ili u
neki drugi dan kad sud ne radi, rok isti~e protekom prvog narednog
radnog dana.
Uop{teno: Odredba ~lana 324. novog parni~nog procesnog zakonodavstva ne

donosi ni{ta novo u odnosu na ranije parni~no procesno zakonodavstvo
otjelotvoreno u odredbama ~lana 112. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 101.
ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Odmah treba re}i da ova zakonska odredba ima u vidu zakonske
i sudske rokove.
Odre|eni prekluzivni gra|anskopravni rokovi propisani posebnim materijalnim

zakonima, ~jim protekom se gubi pravo na pravnu za{titu (npr. pravo na
za{titu posjeda), ra~unaju se po tim zakonima, pa se na njih ne odnose
odredbe ovoga ~lana o ra~unanju sudskih i zakonskih rokova.
526
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredbu da se rokovi ra~unaju na dane, mjesece i godine treba razumjeti

tako da se rokovi ra~unaju samo po jedinicama odre|enim punim danom,
od pono}i do pono}i, a ne po jedinicama vremena odre|enim na sate i
minute.
Zakonski rokovi po~inju da teku od dana koji je odre|en zakonom i pri tome
su vezani za prethodni doga|aj.
Sudski rokovi se ra~unaju od dana dostavljanja odnosno saop{tenja odluke

kojom su odre|eni.
Uz stav 2. Ova odredba razli~ito reguli{e po~etak rokova odre|enih na dane

u odnosu na rokove odre|ene na mjesece i godine.
Kod rokova odre|enih na dane u rok se ne ura~unava dan kada je izvr{eno

dostavljanje ili saop{tenje, odnosno dan u koji pada doga|aj od kada treba
ra~unati trajanje roka, nego se za po~etak roka uzima prvi naredni dan.
Uz stav 3. Po~etak roka koji je odre|en na mjesece odnosno godine po~inje

te}i onog dana kada se zbio doga|aj od koga treba ra~unati trajanje roka, a
ne prvog slijede}eg dana. (Vidi odluku @upanijskog suda u Rijeci, G`-352/99
od 8.12.1999.)
10
Rokovi odre|eni na mjesece odnosno godine zavr{avaju se protekom onog

dana posljedenjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu
kada je rok otpo~eo. Ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, rok se
zavr{ava posljednjeg dana tog mjeseca.
11
Uz stav 4. Rok moè po~eti te}i na dràvni praznik ili pak u nedjelju, ili
pak u neki drugi dan kad sud ne radi, ali, pravilnim razumijevanjem ove
odredbe, on ne moè u te dane iste}i. Za pravilnu primjenu ove zakonske
odredbe treba voditi ra~una o posebnim propisima kojima su odre|eni dràvni
praznici, jer ako posljednji dan roka pada na dràvni praznik rok isti~e protekom prvog narednog radnog dana. Isto pravilo vaì kada rok pada u nedjelju, pa }e i tada rok iste}i protekom prvog narednog radnog dana.
12
Pod formulacijom neki drugi dan kada sud ne radi treba razumjeti one
dane kada u sudu ne radi slu`ba za prijem pismena, pa je slijedom toga
zainteresovanoj stranki onemogu}eno da tog dana preduzme odre|enu radnju
kod toga suda.
13
Iz sudske prakse:
Kao dan kada sud ne radi uzima se ne samo subota i nedjelja, ve} i
svaki drugi dan kad sud ne radi i kad stranka ne moè predati podnesak
neposredno sudu. (VS Hrvatske, Rev. 330/86 od 12.3.1986.)
Zna~i, u takvim slu~ajevima vaì pravilo da rok isti~e protekom prvog
narednog radnog dana.
527
14
Iz smisla ove zakonske odredbe proisti~e da }e ovo pravilo vaìti i u slu~aju ako
toga dana, u mjestu suda, bez obzira {to taj sud ne radi, radi slu`ba PTT za
prijem i otpremu po{tanskih po{iljki ili neki drugi sud. Bitno je, naime, da toga
dana stranka nije mogla da preduzme odre|enu radnju pred odre|enim sudom.
15
U tom smislu su i sljede}e sudske odluke objavljene u knjizi Komentar ZPP

FBiH, autora dr. Mihajla Dike i mr. Joze îzmi}a, str. 206, izdanje OSCE,
Sarajevo, 2000.
Ako zadnji dan roka pada u subotu kada ne radi sud kojem se àlba
treba predati, rok isti~e prvog narednog radnog dana (VSJ, U`-61/69 od
12.2.1969. godine).
Kada je zadnji dan roka pao na dan kada odre|eni sud nije radio, rok
isti~e protekom prvog narednog radnog dana (VS Gzs-46/75 od 27.8.1975.
godine).
Kada posljednji dan za podno{enje zahtjeva za nastavak postupka nakon
mirovanja pada u nedjelju, podnesak je podnesen u roku ako je narednog
dana predat sudu ili preporu~enom po{iljkom po{ti (VpsS, P`-1930/81).
^lan 325.
(ZPP RS)
Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnijet u roku ako je
prije nego {to rok istekne predat nadle`nom sudu.
Ako je podnesak upu}en preko po{te preporu~enom po{iljkom ili telegrafskim putem, dan predaje po{ti smatra se kao dan predaje sudu kome je
upu}en, a ako je podnesak upu}en telefaksom danom predaje smatra se
dan prijema telefaksa u sud.
Ako je podnesak upu}en elektronskom po{tom, kao vrijeme predaje sudu
smatra se vrijeme koje je nazna~eno na verifikaciji kvalifikovanog elektronskog potpisa.
Ako je podnesak upu}en telegrafski, a ne sadrì sve {to je potrebno da
bi se po njemu moglo postupiti, smatra}e se da je dat u roku ako uredan podnesak naknadno bude predat sudu ili bude upu}en sudu preporu~enom po{iljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama po{ti.
Za lica koja se nalaze na obaveznoj vojnoj slu`bi u Vojsci Republike
Srpske, dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnim ustanovama smatra se kao dan predaje sudu.
Odredba stava 4. ovog ~lana odnosi se i na ostala lica koja se nalaze
na slu`bi u vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama u mjestima
u kojima ne postoji redovna po{ta.
528
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Za lica li{ena slobode dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno

ustanove za izvr{enje krivi~nih i prekr{ajnih sankcija smatra se kao dan
predaje sudu.
Ako je podnesak koji je vezan za rok predat ili upu}en nenadle`nom
sudu prije istekaa roka, a stigne nadle`nom sudu poslije isteka roka, smatra}e se da je na vrijeme podnijet.
Odredbe st. 1. do 7. ovog ~lana primjenjuju se i na rok u kome se po
posebnim propisima mora podi}i tu`ba, kao i na rok zastarjelosti
potraìvanja ili nekog drugog prava.
^lan 325.
(ZPP FBiH)
(1) Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku ako
je prije no {to rok protekne predan nadle`nom sudu.
(2) Ako je podnesak upu}en preko po{te preporu~enom po{iljkom ili telegraf ski, dan predaje po{ti smatra se danom predaje sudu kojem je upu}en,
a ako je podnesak upu}en telefaksom danom predaje smatra se dan prijema tekefaksa u sud.
(3) Ako je podnesak upu}en elektronskom po{tom, kao vrijeme predaje sudu
smatra se vrijeme koje je nazna~eno na verifikaciji kvalifikovanog elektronskog potpisa.
(4) Ako je podnesak upu}en telegrafski, a ne sadrì sve {to je potrebno da
bi se po njemu moglo postupiti, smatra}e se da je predan u roku ako
uredan podnesak naknadno bude predat sudu ili bude upu}en sudu pre poru~enom po{iljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama
po{ti.
(5) Za osobe koje se nalaze na obaveznoj vojnoj slu`bi u Vojsci Federacije,
dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi smatra se
kao danom predaje sudu.
(6) Odredba stava 4. ovog ~lana odnosi se na ostale osobe koje se nalaze
na slu`bi u vojnim jedinicama odnosno vojnim ustanovama ili {tabovima
vojske Federacije u mjestima u kojima ne postoji redovna po{ta.
(7) Za osobe li{ene slobode dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno
ustanove za izvr{enje krivi~nih i prekr{ajnih sankcija smatra se kao
danom predaje sudu.
(8) Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upu}en nenadle`nom
sudu prije proteka roka, a stigne nadle`nom sudu nakon proteka roka,
smatra}e se da je na vrijeme podnesen.
529
(9) Odredbe st. 1. do 7. ovog ~lana primjenjuju se i na rok u kojem se

prema posebnim propisima mora podi}i tu`ba, te na rok zastare
potraìvanja ili nekog drugog prava.
1

~lana 113. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 102. ranijeg ZPP-a FBiH. Moglo
bi se re}i da izme|u ovih odredaba postoje razlike utoliko ukoliko je napredovao i na~in komunikacije.
Uz stav 1. Da bi se odrào rok iz st. 1. ovog ~lana potrebno je da podnesak bude predat nadle`nom sudu prije nego {to istekne rok za njegovo
podno{enje propisan zakonom.
Zakonski termin predati u st. 1. ovog ~lana podrazumijeva neposrednu

predaju podneska u nadle`nom sudu, i to slu`bi za prijem pismena. Ovaj
termin zakonodavac koristi i u slu~ajevima iz st. 5., 6. i 7. ovoga ~lana, u
kojim slu~ajevima se pretpostavlja da je podnesak predat sudu onoga dana
kada je predat vojnoj jedinici odnosno vojnoj ustanovi, te zatvoru ili drugoj
ustanovi za izvr{enje krivi~nih sankcija, mada se u tom slu~aju, ustvari, ne
radi o neposrednoj predaji sudu. U ostalim slu~ajevima, ako se ne radi o
neposrednoj predaji podneska u sudu, zakon koristi termin uputiti. Na primjer, podnesak upu}en putem po{te, telegrafski, elektronskom po{tom i sl.
Pod nadle`nim sudom smatra se sud koji je stvarno i mjesno naleàn za postupanje po navedenom podnesku u odre|enoj pravnoj stvari. Ako bi podnesak
bio predat nenadle`nom sudu, dolazi do primjene pravila iz st. 8. ovoga ~lana.
Ova odredba se odnosi samo na podneske koji su vezani za rok, dakle one
kod kojih zakon (procesni ili materijalni) propisuje odre|eno vrijeme u kome
isti mogu biti podneseni sudu. Takvi podnesci su, po pravilu, pravni lijekovi
(àlba, revizija, prijedlog za ponavljanje postupka i sl.), a i neke tu`be, kao
na primjer tu`ba za smetanje posjeda, tu`ba u nekim radnim sporovima i sl.
Pravilima o unutra{njem poslovanju sudova se propisuje da se uz pismeno

koje je vezano za rok obavezno prilaè i omot u kojem je to pismeno stiglo.
Ovo se propisuje iz prakti~nih razloga kako bi se sa {to manje te{ko}a i na
nesumnjiv na~in utvrdila blagovremenoost predmetne procesne radnje.
Iz sudske prakse:
Kad je na podnesku stavljen {tambilj s naznakom dana kad je podnesak

zaprimljen, treba, sve dok se ne dokaè suprotno, smatrati da je zaprimljen
toga dana, neovisno o ~injenici {to uz otisak {tambilja suda nema potpisa
ovla{tene osobe, te {to podnesak nije evidentiran u popisu zaprimljenih pismena navedenog dana. (Vrhovni sud Hrvatske, Gzz-53/98 od 14.10.1998. g.)
7
530
Sudska praksa je jedinstvena da se smatraju blagovremenim podnesci koji su

predati sudu i nakon proteka roka ako je stranka tako postupila postupaju}i
po pogre{nom uputstvu o pravnom lijeku koje je dobila od suda.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Iz sudske prakse:
Zbog pogre{ne pouke o pravnom leku stranka ne moè trpeti posledice,

ako je postupila po datoj pouci. Jer, kada je zabludu prouzrokovao sam sud,
stranka ne moè biti li{ena ovog Ustavom zagarantovanog prava na ulaganje pravnog leka, pa i u slu~aju ako je stranku zastupao advokat. (Vrhovni
sud Srbije, G`-4381/66)
Time {to je podnesak koji je vezan za rok predan ili upu}en
nenadle`nom organu mjesto nadle`nom sudu, rok se ne moè odràti.
9
Uz stav 2. Izuzetak od pravila iz st. 1. ovoga ~lana predvi|en je u slu~aju

posredne predaje - upu}ivanja podnesaka putem po{te, i to preporu~enom
po{iljkom ili telegrafskim putem, u kom slu~aju nastupa presumpcija da se
dan predaje podneska po{ti smatra kao dan predaje sudu kome je upu}en.
U slu~aju da se podnesak upu}uje telefaksom, kao dan predaje smatra se dan
kada je telefaks primljen u sudu.
10
Iz sudske prakse:
Kad se ne moè sa sigurno{}u utvrdtiti da li je àlba predana po{ti kao

obi~na ili preporu~ena po{iljka, treba uzeti da je upu}ena preporu~enom
po{iljkom. U sumnji treba uzeti da je àlba upu}ena preporu~enom po{iljkom,
jer bi se u protivnom moglo dogoditi da ne~iji propust na po{ti {teti stranci u parnici, koja tom propustu ni~im nije doprinijela. (Vrhovni sud Hrvatske,
II Rev. 79/84 od 31.10.1985.)
11
Uz stav 3. Kada je podnesak upu}en sudu elektronskom po{tom, zakon vi{e

ne koristi termin dan predaje, ve} vrijeme predaje, propisuju}i da se pod
tim pojmom podrazumijeva ono vrijeme koje je nazna~eno na verifikaciji kvalifikovanog elektronskog potpisa.
12
Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu (Sl. glasnik Republike

Srpske br. 36/02) ne poznaje termin elektronska po{ta, ve}, pored ostalih, i termine elektronsko poslovanje i elektronska poruka koji su pobliè definisani
u ~l. 2. pomenutog zakona. Stoga je za pravilno razumjevanje termina elektronska po{ta potrebno koristiti definicije iz ~l. 2. pomenutog zakona. Pod elektronskom po{tom treba, u stvari, podrazumijevati sve ono {to obuhvata pojam
elektronskog poslovanja, s jedne strane, te elektronske poruke, s druge strane.
Elektronsko poslovanje predstavlja elektronsku razmjenu standardizovanih poslovnih poruka u pravnom prometu izme|u ra~unarskih sistema subjekata elektronskog poslovanja. Elektronska poruka ozna~ava niz podataka koji su elektronski
generisani, poslani, primljeni ili sa~uvani na elektronskim, opti~kim ili sli~nim medijima. Za pojam elektronskog potpisa i verifikovanog elektronskog potpisa, tako|e vidi odredbe ~l. 2. Zakona o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu.
13
Uz stav 4. I neuredan podnesak (ne sadrì sve da bi se po njemu moglo

postupati), koji je upu}en sudu telegrafski, smatra}e se blagovremenim (pre-
531
datim sudu u zakonskom roku) ako bude naknadno ure|en i predat ili
upu}en sudu preporu~enom po{iljkom u roku od tri dana od dana predaje
telegrama po{ti.
14
Iz sudske prakse:
O potpunoj se àlbi radi i onda kada stranka u roku uputi sudu brzojav iz kojeg je vidljivo koja se presuda pobija i tko je (od stranaka) izjavio
àlbu. Takav podnesak (àlba), jer sadrì sve {to je potrebno da bi se po njoj
moglo postupiti, nije podnesak iz ~l. 113. st. 3. ZPP-a (sada 225. stav 4.).
Stoga ako podnosilac takve àlbe uputi sudu izvan propisanog roka podnesak nazvan dopuna àlbe, opravdanje àlbe, ili pod nekim sli~nim
nazivom, sud je ovla{ten i duàn takav podnesak odbaciti kao nepravovremen. (Vrhovni sud Hrvatske, G`-1537/79 od 12.6.1979.; G`-1552/79 od
12.6.1979; G`-1476/79 od 13.6.1979.)
15
Uz stav 5. Kada su u pitanju lica koja se nalaze na obaveznoj vojnoj slu`bi

(sluènje vojnog roka, vojna vje`ba i sl.) u Vojsci Republike Srpske odnosno
Vojsci Federacije BiH, kao dan predaje podneska sudu smatra}e se dan kada
podnesak bude predat vojnoj jedinici ili vojnim ustanovama. Kada se ima smatrati da se odre|eno lice nalazi na obaveznoj vojnoj slu`bi, te {ta se smatra
vojnim jedinicama i ustanovama, bliè je ure|eno posebnim zakonskim propisima, kao na primjer Zakonom o vojsci.
16
Uz stav 6. Isto vaì i za ostala lica koja se nalaze u slu`bi u vojnim jedini cama odnosno vojnim ustanovama, uz uslov da njihova slu`ba u vojnim jedinicama ili ustanovama nije obavezna, ali samo ako se te vojne jedinice odnosno ustanove nalaze u mjestima u kojima ne postoji redovna po{ta.
17
Treba napomenuti da je u st. 6. ovoga ~lana napravljena redakcijska gre{ka

kada je na po~etku navedeno: Odredba stav 4. ovog ~lana..., a trebalo je
da bude navedeno Odredba st. 5. ovoga ~lana.... Naime, odredba o vremenu
predaje podneska vezanog za rok koja se odnosi na lica koja se nalaze na
obaveznoj slu`bi u Vojsci Republike Srpske odnosno Vojsci Federacije BiH, a
koja se analogno primjenjuje i na ostala lica koja nisu na obaveznoj slu`bi,
nalazi se u st. 5. ~l. 325., a ne stavu 4. istoga ~lana.
18
Uz stav 7. Kada su pak u pitanju lica koja su li{ena slobode, tako|e vaì
pretpostavka da je podnesak koji je vezan za rok predat sudu u roku pod
uslovom da je u okviru zakonskog roka predat upravi zatvora odnosno
ustanove za izvr{enje krivi~nih i prekr{ajnih sankcija. Kao dan predaje podneska sudu smatrat }e se dan kada je isti predat upravi zatvora odnosno
ustanove za izvr{enje krivi~nih i prekr{ajnih sankcija. Uprava zatvora odnosno ustanove du`na je licu li{enom slobode pruìti pomo} u vezi preduzimanja pojednih radnji za za{titu njegovih prava. Ona je tako|e du`na da na
primljenom podnesku nazna~i dan njegovog prijema u upravi.
19
Uz stav 8. Smisao ove odredbe i intencija zakonodavca je bila u tome da se

otklone eventualne {tetne posljedice za stranku koje bi mogle nastupiti zbog
532
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
gre{ke odnosno neznanja podnosioca. Vaè}i zakon vi{e ne traì da se postupanje podnosioca ima okarakterisati kao o~igledna oma{ka ili neznanje, ve} je
dovoljno da se ispune objektivni uslovi navedeni u ovoj zakonskoj odredbi.
20
Dakle, ako je podnesak koji je vezan za rok predat ili upu}en nenadle`nom
sudu prije isteka roka za preduzimanje konkretne procesne radnje, a
nadle`nom sudu stigne nakon isteka toga roka, smatra}e se da je podnesen
na vrijeme.
21
Uslovi za primjenu ove zakonske odredbe su, dakle:

da se radi o podnesku vezanom za rok;
da je podnesak upu}en ili predat nenadle`nom sudu prije isteka roka za
preduzimanje procesne radnje;

da isti podnesak stigne nadle`nom sudu poslije isteka roka.
Ova zakonska odredba se, dakle, ne}e mo}i primijeniti ako bude izostao makar
i jedan od navedenih uslova, ve} }e se raditi o sasvim drugim procesnim
situacijama.
22
Iz sudske prakse:
@alba je blagovremena ako je gre{kom predata vi{em sudu umjesto

prvostepepenom sudu. (Rje{enje Vi{eg pr. suda u Sarajevu, P`-203/78 od
13.6.1978.)
Time {to je podnesak koji je vezan za rok predan ili upu}en
nenadle`nom organu mjesto nadle`nom sudu, rok se ne moè odràti.
23
Uz stav 9. Odredbom stava 8. ovoga ~lana je omogu}eno da se odredbe o

odràvanju rokova iz st. 2-7. ovog ~lana primjenjuju i kada se radi o odràvanju tzv. prekluzivnih materijalnopravnih i zastarnih rokova. To istovremeno
zna~i da se ova odredba ne odnosi na op{ta pravila o rokovima i njihovom
produàvanju, o ~emu je bilo rije~i u prethodnim ~lanovima ovog komentara.
Ova odredba se ne odnosi ni na rokove koji su vezani za institut povra}aja
u preda{nje stanje o kojem }e vi{e biti rije~i u nastavku ovog komentara.
2. Ro~i{ta
^lan 326.
Ro~i{te odre|uje sud kad je to zakonom propisano.
Sud }e na ro~i{te pozvati stranke i ostala lica ~ije prisustvo smatra potreb nim.
U pozivu sud }e nazna~iti mjesto, prostoriju i vrijeme odràvanja ro~i{ta,
te navesti stranke i predmet spora.
533
Sud }e u pozivu naro~ito upozoriti stranke i ostale u~esnike u postup ku na zakonske posljedice izostanka sa ro~i{ta.
1

Principijelno gledano, novo parni~no procesno zakonodavstvo nam ovdje ne
donosi radikalne promjene.
Uz stav 1. R
Ro~i{te je vremenski trenutak odre|en radi zajedni~kog preduzimanja radnji suda sa strankama i eventualno drugim sudionicima u postupku
na nekom mjestu. (dr. Mihajlo Dika i mr. sci. Jozo îzmi}, Komentar ZPP-a
FBiH, str. 211, OSCE, Sarajevo, 2000.) Ono je instrument ostvarenja na~ela kontradiktornosti, neposrednosti, javnosti i usmenosti parni~nog postupka.
Naime, prema stavu 1. ovoga ~lana sud }e odrediti ro~i{te samo kad je to
zakonom propisano. Imaju}i u vidu koncepciju novog ZPP-a i intenciju zakonodavca da se parni~ni postupak sprovede u {to kra}em vremenu i sa {to
manje tro{kova, odre|ivanje ro~i{ta je svedeno samo na slu~ajeve kada je to
zakon propisao.
Prema tome, sud vi{e nije ovla{ten da odre|uje ro~i{ta van slu~ajeva kada je
to zakonom propisano, pa ~ak i u situaciji kada odre|ivanje ro~i{ta zahtijevaju potrebe postupka, kako je to bilo regulisano ranijim parni~nim procesnim zakonodavstvom.
U ovom ~lanu nema odredbe o àlbi protiv odluke o odre|ivanju ro~i{ta, za

razliku od ranijih postupaka, ve} to proisti~e iz ostalih odredaba ovog Zakona,
kojima je propisano da protiv odluke o odre|ivanju ro~i{ta nije dozvoljena
àlba.
Uz stav 2. Na ro~i{te koje je propisano zakonom (pripremno ro~i{te, nastavak

pripremnog ro~i{ta, ro~i{te za glavnu raspravu, nastavak ro~i{ta za glavnu
raspravu, ro~i{te pred drugostepenim sudom, ro~i{te za povra}aj u pre|a{nje
stanje i sl.) sud je obavezan da pozove stranke i ostala lica ~ije prisustvo
smatra potrebnim.
Koja su to lica ~ije je prisustvo potrebno na konkretnom ro~i{tu ocjenjuje sud,

u zavisnosti od vrste ro~i{ta odnosno faze u kojoj se postupak nalazi. To }e
biti, u zavisnosti od stadijuma postupka, tuma~i, svjedoci, vje{taci i sl.
Uz stav 3. Pismeno kojim sud poziva stranke da pristupe na ro~i{te koje je

odredio (poziv) mora sadràvati mjesto odràvanja ro~i{ta, prostoriju u kojoj
}e se ro~i{te odràti, kao i vrijeme odràvanja ro~i{ta. U pozivu tako|e moraju biti navedene stranke i predmet spora, te odre|ena upozorenja za stranke
i ostale u~esnike u postupku.
Uz stav 4. Sud je, naime, duàn da u pozivu posebno upozori stranke i ostale
u~esnike u postupku na zakonske posljedice izostanka sa ro~i{ta. Tako }e sud,
u pozivu, obavezno upozoriti stranke i ostale u~esnike na posljedice nedola-
534
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

328
ska na pripremno ro~i{te, ro~i{te za glavnu raspravu, ro~i{te za povra}aj u

pre|a{nje stanje i sl.
10
...da bi u postupku (u sporu male vrijednosti) izostanak tuìtelja sa

(prvog) ro~i{ta za glavnu raspravu imao za posljedicu da se tu`ba smatra
povu~enom, tuìtelj mora biti uredno pozvan na ro~i{te. Taj poziv nije uredan ako u njemu tuìtelj nije bio upozoren na navedenu posljedicu njegova
izostanka sa ro~i{ta. (Vrhovni sud Hrvatske, Gzz-37/92 od 15.12.1992. g.)
^lan 327.
Ro~i{te se, po pravilu, odràva u sudskoj zgradi.
Sud moè odlu~iti da se ro~i{te odrì van sudske zgrade kad na|e da
je to nu`no ili da }e se na taj na~in u{tedjeti u vremenu ili u tro{kovi ma postupka. Protiv ovog rje{enja nije dozvoljena àlba.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 327. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH nam ne donose ni{ta
novo u odnosu na odredbe ~lana 115. ranijeg ZPP-a RS i odredbe ~lana 104.
ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Pravilo da se ro~i{ta odràvaju u najve}em broju slu~ajeva, u sudskoj zgradi odnosi se na sva ro~i{ta, pa i ona pred zamoljenim sudijom.
Uz stav 2. Van sudske zgrade, ro~i{ta se odràvaju izuzetno, i to samo ako

sud ocijeni da je to nu`no ili da }e tako u{tedjeti na vremenu i tro{kovima
postupka.
Odràvanje ro~i{ta van sudske zgrade je, po pravilu, nu`no kada postoji potreba da se izvr{i uvi|aj na mjestu koje se nalazi van suda. Takvih slu~ajeva }e
biti mnogo u parnicama radi utvr|enja stvarnih ili nekih drugih prava, parnicama za naknadu {tete i sl.
U slu~aju odre|ivanja uvi|aja van sudske zgrade, radi u{tede u vremenu i

tro{kovima postupka, sud }e u najve}em broju slu~ajeva, pored stranaka, pozvati svjedoke i vje{take, i istovremeno odràti i glavnu raspravu.
Protiv rje{enja kojim se odre|uje ro~i{te van sudske zgrade àlba nije dozvoljena.
3. Povra}aj u pre|a{nje stanje
^lan 328.
Ako stranka propusti ro~i{te ili rok za preduzimanje neke radnje u pos tupku i usljed toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud }e toj
535
stranci na njen prijedlog dozvoliti da naknadno izvr{i tu radnju (povra}aj

u pre|a{nje stanje) ako ocijeni da je do propu{tanje do{lo usljed oprav danih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbje}i.
Kad se dozvoli povra}aj u pre|a{nje stanje, parnica se vra}a u ono stanje u kome se nalazila prije propu{tanja i ukidaju se sve odluke koje je
sud zbog propu{tanja donio.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 328. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH, odgovaraju odredbama

Neznatne promjene koje nam donosi novo parni~no procesno zakonodavstvo
ti~u se novog pravnog koncepta parni~nog postupka.
Uz stav 1. Povra}aj u pre|a{nje stanje ( restitutio in integrum) je specifi~an

institut procesnog prava kojim se strankama daje mogu}nost da otklone negativne posljedice propu{tanja roka ili ro~i{ta tako {to }e tu procesnu radnju,
po odobrenju suda, naknadno preduzeti.
Pravna priroda ovoga instituta je sporna u pravnoj nauci i sudskoj praksi. U

osnovi postoje dva opre~na gledi{ta. Prema jednima, povra}aj u pre|a{nje
stanje je pravno sredstvo, a prema drugima nije.
Zakonodavna praksa se o~igledno priklonila ovom drugom gledi{tu, obzirom

da se povra}aj u pre|a{nje stanje, ni u ranjim niti u vaè}em Zakonu o
parni~nom postupku, ne svrstava u pravne lijekove.
Stav 1. ovog ~lana koji propisuje uslove pod kojima }e sud dozvoliti povra}aj
parnice u stadijum u kojem je bila prije propu{tanja se razlikuje od prethodnih zakonodavnih rje{enja ovog procesnog instituta. Dosljedno sprovode}i
osnovnu koncepciju reforme procesnog zakonodavstva da se budu}i postupci
moraju sprovesti u {to kra}em roku i sa {to manje izdataka, zakonodavac je
propisao znatno stroìje uslove usvajanje prijedloga za povra}aj u pre|a{nje
stanje, odnosno vra}anje parnice u stanje u kojem se ista nalazila prije
propu{tanja. Uslovi da bi se dozvolio povra}aj u pre|a{nje stanje su:
da stranka propusti rok ili ro~i{te za preduzimanje neke procesne radnje;
da je posljedica toga propu{tanja gubitak prava stranke da preduzme tu
procesnu radnju;
da je do propu{tanja (roka ili ro~i{ta) do{lo iz opravdanih razloga;
da se ti razlozi nisu mogli predvidjeti niti izbje}i.
Pod propu{tanjem treba razumjeti nepreduzimanje odre|enih procesnih radnji

u odre|eno vrijeme. Tako, naprimjer, propu{tanje }e postojati ukoliko àlba na
presudu ne bude izjavljena u àlbenom roku. Tu se, konkretno, radi o
propu{tanju roka koji ima zna~ajne procesne posljedice, kako za stranku kojoj
se propu{tanje moè pripisati tako i na ostale aktere parni~nog procesnog
odnosa.
Kada stranka propusti ro~i{te za koje je vezano izvo|enje odre|enih radnji
(pripremno ro~i{te, ro~i{te za glavnu raspravu, ro~i{te pred drugostepenim
536
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
sudom), nastupa prekluzija u pogledu izvr{enja tih procesnih radnji. Tako,

naprimjer, stranka koja nije najkasnije na pripremnom ro~i{tu predloìla
izvo|enje odre|enih dokaza tu radnju vi{e ne}e mo}i izvr{iti ni u jednoj kasnijoj fazi parni~nog postupka, {to zna~i da za preduzimanje te parni~ne radnje nastupa apsolutna prekluzija. Isto tako, kada stranka koja je izjavila àlbu
u kojoj je predloìla izvo|enje odre|enih dokaza propusti ro~i{te pred drugostepenim sudom, ta se rasprava ne}e ni odràti, a za stranku koja je izjavila àlbu je nastupila prekluzija da izvr{i procesnu radnju izvo|enja dokaza
predloènih u àlbi.
7
Kada govorimo o institutu povra}aja u pre|a{nje stanje i propu{tanju

parni~nih radnji zbog kojih se moè dozvoliti povra}aj u pre|a{nje stanje,
moramo naglasiti da izvr{enje tih parni~nih radnji mora uvijek biti vezano za
odre|eni rok ili ro~i{te, a ne i za odre|eni stadijum postupka nezavisno od
proteka odre|enog roka ili ro~i{ta. Propu{tanje }e postojati i u slu~aju da
stranka sudu ne dostavi odgovor na tu`bu odnosno protivtu`bu u zakonskom
roku, ako tuìlac ne do|e na pripremno ro~i{te ili ro~i{te za glavnu raspravu
i sl.
Me|utim, za dozvolu povra}aja u pre|a{nje stanje nije dovoljno obi~no

propu{tanje roka ili ro~i{ta, ve} samo ono koje je kvalifikovano takvom
pravnom posljedicom, kao {to je gubitak prava stranke na preduzimanje
propu{tene procesne radnje. Propu{tanjem roka za izjavljivanje àlbe
stranka gubi pravo da izjavi àlbu protiv presude, propu{tanjem da,
najkasnije na pripremnom ro~i{tu, predloì izvo|enje odre|enih dokaza
stranka to pravo, nakon zaklju~enja pripremnog ro~i{ta, definitivno gubi,
tako da je, u naknadnim stadijumima postupka, prekludirana u tom
pravu.
Iz sudske prakse:
Povrat u prija{nje stanje moè se dopustiti samo ako je stranka

propu{tanjem ro~i{ta ili roka izgubila pravo na preduzimanje radnje. (Okru`ni
sud u Beogradu, G`-8943/73 od 2.12.1973.)
Je li stranka izgubila pravo na preduzimanje parni~ne radnje ocjenjuje se
prema tome moè li ona tu radnju jo{ preduzeti u konkretnoj parnici, a nije
odlu~no {to to moè u~initi u novoj parnici tj. ponovo ustati sa tu`bom.
(Privredni sud Hrvatske, P`-3531/90 od 19.12.1990.)
10
Katkad se odre|enim propu{tanjima pridaje zna~enje konkludentne izjave

volje, pribjegava se zakonskim presumpcijama, fikcijama da je stranka
propu{tanjem htjela manifestirati odre|eno aktivno drànje. Time {to procesno pravo unaprijed odre|uje koje }e posljedice pogoditi stranku zbog
propu{tanja, procesni sustav ostvaruje mogu}nost da se stranke sluè
propu{tanjem kao modusom za manifestiranjem procesno relevantne volje.
Pasivnost je u tom slu~aju modus za manifetsaciju aktivnosti. (Dr. M. Dika,
mr. sci. Jozo îzmi}, Komentar ZOO FBiH, str. 216 i 217, OSCE, Sarajevo,
2000.)
537
11
U pravnoj teoriji i sudskoj praksi je zauzet stav da se povra}aj u preda{nje

stanje moè traìti samo zbog propu{tanja zakonskih procesnih rokova.
12
Iz sudske prakse:
Povrat u prija{nje stanje moè se dopustiti samo zbog propu{tanja

procesnih, ali ne i materijalno-pravnih rokova. (Vrhovni sud Srbije, U3399/70)
13
Povra}aj u pre|a{nje stanje ne moè se traìti zbog propu{tanja sudskih rokova, jer se oni mogu produìti na zahtjev stranke.
14
Za dozvolu povra}aja u pre|a{nje stanje moraju postojati opravdani razlozi,

ali kvalifikovani tako da se svrstavaju u kategoriju razloga koji se nisu mogli
predvidjeti niti izbje}i. Kvalifikaciju opravdanih razloga propu{tanja njihovom
nepredvidivo{}u i neizbje`no}u nastupanja, prvi put u doma}e procesno
zakonodavstvo uvodi vaè}i Zakon o parni~nom postupku. Dakle, prema odredbi stava 1. ovoga ~lana nije dovoljno za dozvolu povra}aja u pre|a{nje stanje da razlozi propu{tanja budu opravdani, ve} i da se nastupanje tih opravdanih razloga nije moglo predvidjeti niti izbje}i.
15
Opravdan razlog propu{tanja spada u tzv. pravne standarde ~iji sadràj sud
ispituje u svakom konkretnom slu~aju. Ovaj pravni standard je u ovom
zakonu poo{tren tako {to su postavljeni dodatni uslovi pod kojima se moè
propu{tanje opravdati.
16
Potrebno je naime da stranka koja je propustila rok ili ro~i{te navede i dokaè
postojanje takvog opravdanog razloga koji ju je sprije~io u preduzimanju procesne radnje koji ima karakter nepredvidljivosti i neizbje`nosti. Uslov je da
stranka nastupanje opravdanog razloga nije mogla predvidjeti niti izbje}i, jer
ako to nije slu~aj sud ne}e mo}i dozvoliti povra}aj u pre|a{nje stanje bez
obzira {to je razlog propu{tanja opravdan i {to su ispunjeni i ostali uslovi za
povra}aj u pre|a{nje stanje.
17
Prvo treba dati odgovor na to {ta spada u pravi standard opravdan razlog
propu{tanja. Na ovo pitanje ranija sudska praksa je dala odre|ene odgovore.
To moè biti kvar na automobilu za vrijeme putovanja stranke na ro~i{te, iznenadna bolest zbog koje stranka nije mogla preduzeti parni~nu radnju niti
ovlastiti drugu na preduzimanje te radnje.
18
Iz sudske prakse:
Postoje opravadni razlozi za propu{tanje ro~i{ta ukoliko stranka, ~ije je

sjedi{te izvan mjesta sjedi{ta suda, pravovremeno, preporu~enom po{iljkom,
po{alje punomo} advokatu u sjedi{tu suda, a ova punomo} ne bude uru~ena
zbog odsutnosti advokata i stranka za to dozna nakon odrànog ro~i{ta.
(Pravni stav XVI koordinacionog sastanka delegacija vi{ih privredenih sudova
i privrednih odjeljenja vrhovnih sudova republika i pokrajina, odrànog od
6-8. aprila 1983. godine u Novom Sadu.)
538
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
19
Me|utim, navedeni opravdan razlog mora biti neki spoljni doga|aj, koji stranka koja je propustila radnju neposredno nije mogla sama predvidjeti. Taj razlog
moè biti i objektivno predvidiv prema mogu}em i osnovanom predvi|anju
drugih lica ili ustanova koje su za to mjerodavne (naprimjer meteorolo{ki
zavod u pogledu predvi|anja nastupaju}e oluje; seizmolo{ki zavod u pogledu
predvi|anja zemljotresa, zdravstvena ustanova u pogledu predvi|anja
zdravstvenog stanja i zdravstvene sposobnosti nekog lica), pod uslovom da
stranka koja je propustila radnju za njega nije mogla saznati.
20
Prema tome, kao opravdavaju}a nepredvidljivost bi se smatrala samo ona koju

stranka nije mogla sama neposredno predvidjeti, kao i ona koja je, dodu{e,
konkretno bila objektivno predvi|ena odnosno predvidiva, ali stranka za nju
nije mogla saznati, niti je bila du`na da za nju sazna. Nepredvidljivost opravdanog razloga propu{tanja se ne pretpostavlja sama za sebe, ve} se dokazuje u tom smislu da se konkretna okolnost koja razlog propu{tanja ~ini opravdanim nije mogla izbje}i. Prema tome, zakonodavac je ovdje imao u vidu
samo one opravdane razloge (okolnosti, doga|aje) odnosno uzroke kod kojih
je nemogu}nost izbjegavanja njihovog djelovanja vezana uz prethodnu
nemogu}nost njihovog predvi|anja, zbog ~ega se i nije moglo izbje}i njihovo
djelovanje, jer se nisu mogli ni predvidjeti.
21
Sude}i po strogosti uslova predvidivosti koji se po mnogo ~emu pribliàvaju

obilje`jima vi{e sile, u budu}oj praksi sudova }e biti rijetki slu~ajevi kada }e
sud dozvoliti povra}aj u pre|a{nje stanje.
22
Uz stav 2. Kada se povra}aj u pre|a{nje stanje dozvoli, {to sud ~ini posebnim rje{enjem, parnica se vra}a u stanje u kojem se nalazila prije propu{tanja,
pa je prirodno da se ukidaju i sve odluke koje je sud zbog u~injenog
propu{tanja donio. Odluka o dozvoljavanju povra}aja u pre|a{nje stanje ima
konstitutivan zna~aj jer se njenim dono{enjem uspostavlja nova procesna situacija, u kojoj se parnica opet nalazi u onom stanju u kojem je bila prije propu{tanja. Odluke koje je sud donio nakon propu{tanja, ukidaju se po sili zakona.
^lan 329.
Prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje podnosi se sudu kod koga je
trebalo izvr{iti propu{tenu radnju.
Prijedlog se podnosi u roku od osam dana, ra~unaju}i od dana kad je
prestao razlog koji je prouzrokovao propu{tanje, a ako je stranka tek docnije saznala za propu{tanje, od dana kad je za to saznala.
Poslije proteka 60 dana od dana propu{tanja ne moè se traìti povra}aj
u pre|a{nje stanje.
Ako se povra}aj u pre|a{nje stanje predlaè zbog propu{tanja roka, predlaga~ je duàn da istovremeno sa podno{enjem prijedloga izvr{i i
propu{tenu radnju.
539
Uop{teno: Odredbe ~lana 329. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH kojima odgovara odredba ~lana 118. ranijeg ZPP-a RS i odredba ~lana 107. ranijeg ZPP-a FBiH donose
odre|ene izmjene samo u odnosu na rokove.
Uz stav 1. Prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje se po pravilu podnosi

prvostepenom sudu, obzirom da se pred tim sudom, po pravilu, preduzima
ve}ina parni~nih radnji stranaka.
Me|utim, iz ove zakonske odredbe proisti~e mogu}nost da se prijedlog za

povra}aj u pre|a{nje stanje moè podnijeti i sudu drugog stepena, jer se
moè desiti da stranka propusti parni~nu radnju koju je trebala izvr{iti pred
tim sudom. To }e, naprimjer, biti slu~aj kada stranka koja je izjavila àlbu u
kojoj je predloìla otvaranje rasprave pred drugostepenim sudom i izvo|enje
odre|enih dokaza na toj raspravi ne do|e na to ro~i{te. Propu{tanjem ro~i{ta
koje je zakazano pred drugostepenim sudom povodom àlbe, u kom slu~aju
se ta rasprava ne}e ni odràti, za stranku koja je izjavila àlbu je nastupila
prekluzija da izvr{i procesnu radnju izvo|enja dokaza predloènih u àlbi.
Uz stav 2. U odnosu na ranije procesno zakonodavstvo, ovaj zakon propisuje kra}e rokove za podno{enje prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje. Radi
se, ustvari, o subjektivnom i objektivnom roku.
Naime, prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje se mora podnijeti u roku od

8 dana od dana prestanka razloga koji je prouzrokovao propu{tanje. Ovaj rok
se primjenjuje ako je stranka saznala za propu{tanje odmah, dakle u trenutku
kada je radnja i propu{tena. Ako je pak stranka za propu{tanje saznala docnije, osmodnevni rok za podno{enje prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje se ra~una od dana saznanja.
Iz prakse sudova:
Rok za podno{enje prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje ra~una se

od dana primitka odluke koju je sud radi propu{tanja donio, a ne od dana
propu{tanja. (Op{t. sud Titograd, P-1736/6 od 5.7.1977.; Vrhovni sud Hrvatske,
G`-2955/78 od 26.6.1978.)
Prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje mora se podnijeti u roku od 15
(8) dana od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propu{tanje.
Iz obrazloènja:
Tuèni je naveo da je razlog propu{tanja bila bolest direktora tuènog,
pa kada je direktor do{av{i sa bolovanja, na dan 31.5.1971. godine potpisao
podnesak koji u stvari predstavlja prigovor na platni nalog, onda je prestao
razlog koji je prouzrokovao propu{tanje i tuèni je uz prigovor trebao da
zahtjeva povra}aj u pre|a{nje stanje, a najdalje u roku od 15 dana, ne
~ekaju}i odluku suda kojom }e se prigovor odbaciti kao neblagovremen,
obzirom da je on znao da podnosi neblagovremen prigovor zbog bolesti direktora. (Vi{i privredni sud u Beogradu, P`-678/74)
540
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stav 3. Po proteku objektivnog roka od 60 dana od dana propu{tanja

povra}aj u pre|a{nje stanje se vi{e ne moè traìti.
Uz stav 4. Ova odredba se odnosi samo na slu~ajeve propu{tanja roka za preduzimanje neke parni~ne radnje, kao {to je, na primjer, prou{tanje roka za
izjavljivanje àlbe. Obzirom da su rokovi predvi|eni za preduzimanje pismenih
parni~nih radnji stranaka, stranka koja je propustila rok za izvr{enje neke
parni~ne radnje je du`na da istovremeno sa podno{enjem prijedloga izvr{i i
propu{tenu parni~nu radnju. Tako }e stranka koja je propustila rok za àlbu
istovremeno sa prijedlogom za povra}aj u pre|a{nje stanje podnijeti i àlbu.
Iz prakse sudova:
Predlaga~ je duàn da istovremeno sa podno{enjem prijedloga za povra}aj
u pre|a{nje stanje zbog propu{tanja roka izvr{i i propu{tenu radnju. (Vi{i
privredni sud u Beogradu, P`-4376/73)
^lan 330.
Ne moè se zahtijevati povra}aj u pre|a{nje stanje ako je propu{ten rok
za stavljanje prijedloga da se dozvoli povra}aj u pre|a{nje stanje, ili ako
je propu{teno ro~i{te odre|eno povodom prijedloga za povra}aj u
pre|a{nje stanje.
Uop{teno: Odredba ~lana 330. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovara odredbi ~lana
119. ranijeg ZPP-a RS i odredbi ~lana 108. ranijeg ZPP-a FBiH. Principijelno
gledano, ne donosi nam ni{ta novo.
Da se zapo~eti parni~ni postupak ne bi produàvao u nedogled i da bi se

isklju~ila mogu}nost da se pravosna`nost sudske odluke dovodi u pitanje
unaprijed neodre|en broj puta, ovom zakonskom odredbom je propisano da
stranka ne moè zahtijevati povra}aj u pre|a{nje stanje zbog toga {to je propustila rok za podno{enje prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje ili ako
je pak propustila ro~i{te koje je odre|eno povodom prijedloga za povra}aj u
pre|a{nje stanje.
U praksi na{ih sudova je primije}eno pogre{no tuma~enje alineje II ove

zakonske odredbe, pa su sudovi odbijali prijedlog za povra}aj u pre|a{nje
stanje ako stranka koja ga je podnijela nije pristupila na ro~i{te koje je
povodom prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje zbog propu{tenog ro~i{ta
sud zakazao. Naime, dolazak podnosioca prijedloga za povra}aj u pre|a{nje
stanje na ro~i{te koje je povodom takvog prijedloga zakazano smatrano, je
uslovom da se dozvoli povra}aj u pre|a{nje stanje povodom propu{tenog
ro~i{ta, mada ovakav zaklju~ak ne proisti~e iz odredaba ovoga zakona koje
reguli{u institut povra}aja u pre|a{nje stanje. Me|utim, pravilnim tuma~enjem
ove zakonske odredbe u vezi sa ostalim odredbama o povra}aju u pre|a{nje
stanje dolazi se do nedvosmislenog zaklju~ka da propu{tanje ro~i{ta zakazanog
povodom prijedloga, bez obzira koja ga je od stranaka propustila, nije uslov
541
njegovog odràvanja niti dozvole povra}aja u pre|a{nje stanje. Ovo tim prije
jer se navedeno ro~i{te moè odràti i sa samo jednom prisutnom strankom,
a zatim i donijeti pozitivna ili negativna odluka povodom prijedloga.
4
Iz sudske prakse:
Smisao ~l. 119. ZPP-a je u tome da se ne moè zahtijevati povrat u

prija{nje stanje zbog propu{tenog ro~i{ta odre|enog povodom prijedloga za
povrat u prija{nje stanje, ali se ne moè ovaj propis shvatiti tako da je ovim
propu{tanjem postao neutemeljen ili nedopu{ten sam prijedlog za povrat u
prija{nje stanje o kojem se raspravlja na ro~i{tu s kojeg je predlagatelj
izostao. (Vrhovni sud BiH, Gvl-9/80 od 20.3.1980.)
5
Dakle, zabrana koja je propisana ovom zakonskom odredbom odnosi se samo

na traènje povra}aja u pre|a{nje stanje zbog propu{tenog ro~i{ta za povra}aj
u pre|a{nje stanje.
Iz sudske prakse:
Ne moè se odbiti niti odbaciti prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje

samo stoga {to je predlagatelj propustio pristupiti na ro~i{te zakazano radi
raspravljanja o prijedlogu. (Vrhovni sud FBiH, P`-320/98 od 9.2.1998.; @upanijski sud u Rijeci, G`-539/98 od 15.4.1998; Visoki trgova~ki sud Republike
Hrvatske, P`-1948/94 od 21.6.1994; Privredni sud Hrvatske, P`-2251/91 od
15.10.1991.; Vrhovni sud Crne Gore, P`-163/79; Vrhovni privredni sud, Sl2505/71; Vrhovni privredni sud Vojvodine, P`-872/73)
^lan 331.
Sud }e odmah odlu~iti o prijedlogu za povra}aj u pre|a{nje stanje i nastaviti postupak.
1
Uop{teno: Ovo je potpuno nova zakonska odredba koja nije postojala u ranijem procesnom zakonodavstvu.
Donesena je upravo u smislu dosljednog sprovo|enja koncepta novog procesnog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini, koji ima za cilj da se parni~ni
postupak u~ini dovoljno efikasnim da u~esnici parni~nog procesnog odnosa u
{to kra}em vremenu i sa {to manje tro{kova do|u do rje{enja spornog
pravnog odnosa.
Sud vi{e nema mogu}nosti da povodom prijedloga za povra}aj u pre|a{nje

stanje prekine parni~ni postupak do pravosna`nog okon~anja postupka po prijedlogu, ve} ima obavezu da o istom odlu~i odmah i nastavi zapo~eti parni~ni
postupak.
Me|utim, iako vi{e nema mogu}nosti da postupak prekine dono{enjem

odluke, ne moèmo a da ne primijetimo da povodom prijedloga za povra}aj
542
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
u pre|a{nje stanje ipak dolazi do izvjesnog zastoja u parni~nom postupku, {to uostalom proisti~e i iz same formulacije ove zakonske odredbe,
kada se navodi da }e sud nakon {to odlu~i o prijedlogu ...nastaviti postupak....
^lan 332.
Neblagovremene i nedozvoljene prijedloge za povra}aj u pre|a{nje stanje odbaci}e sud rje{enjem.
Po prijedlogu za povra}aj u pre|a{nje stanje sud }e zakazati ro~i{te, osim
ako su ~injenice na kojima se prijedlog zasniva op{tepoznate.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 332. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH u potpunosti odgovaraju odredbama ~lana 121. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 110. ranijeg ZPPa FBiH.
Uz stav 1. Neblagovremen je prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje ako je

podnesen nakon isteka subjektivnog roka koji iznosi 8 dana, ra~unaju}i rok
od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propu{tanje roka odnosno ro~i{ta.
Valja napomenuti da se ovaj rok druga~ije ra~una u slu~aju kada stranka nije
odmah saznala za razlog koji je prouzrokovao propu{tanje, ve} je do tog saznanja do{la kasnije. U tom slu~aju se ovaj subjektivni rok ra~una od dana
kada je stranka saznala za propu{tanje.
Prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje je neblagovremen i ako je podnesen

nakon proteka objektivnog roka od 60 dana od trenutka propu{tanja, bez obzira na to kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propu{tanje odnosno bez
obzira na vrijeme saznanja za propu{tanje.
Nedozvoljen je prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje u slu~aju kada stranka zbog propu{tenog roka ili ro~i{ta nije izgubila mogu}nost da u kasnijoj
fazi postupka preduzme propu{tenu parni~nu radnju.
Prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje je nedozvoljen i ako je podnesen od

neovla{tenog lica.
Iz sudske prakse:
Ne moè se odbiti niti odbaciti prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje

samo stoga {to je predlagatelj propustio pristupiti na ro~i{te zakazano radi
raspravljanja o prijedlogu. (Vrhovni sud FBiH, P`-320/98 od 9.2.1998; @upanijski sud u Rijeci, G`-539/98 od 15.4.1998; Visoki trgova~ki sud Republike
Hrvatske, P`-1948/94 od 21.6.1994.; Privredni sud Hrvatske, P`-2251/91 od
15.10.1991.; Vrhovni sud Crne Gore, P`-163/79; Vrhovni privredni sud, Sl2505/71; Vrhovni privredni sud Vojvodine, P`-872/73)
543
Smisao ~l. 119. ZPP-a (sada ~l. 330.) je u tome da se ne moè zahtijevati povrat u prija{nje stanje zbog propu{tenog ro~i{ta odre|enog povodom
prijedloga za povrat u prija{nje stanje, ali se ne moè ovaj propis shvatiti
tako da je ovim propu{tanjem postao neutemeljen ili nedopu{ten sam prijedlog za povrat u prija{nje stanje o kojem se raspravlja na ro~i{tu s kojeg je
predlagatelj izostao. (Vrhovni sud BiH, Gvl-9/80 od 20.3.1980.)
8
Uz stav 2. Ova odredba ukazuje na obavezu suda da nakon prijema prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje zakaè ro~i{te za raspravljanje o prijedlogu, ali samo u slu~aju kada ustanovi da je isti blagovremen i dozvoljen.
U suprotnom, ako je prijedlog neblagovremen i nedozvoljen, sud }e ga odbaciti, bez prethodnog odràvanja ro~i{ta.
10
Prema tome, prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje ne moè biti niti odbijen niti usvojen ako sud prethodno nije odrào ro~i{te za raspravljanje po pri jedlogu.
11
O osnovanosti prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje sud moè odlu~iti ne

samo u slu~aju kada jedna od stranaka ne pristupi na to ro~i{te ve} i ako
obje sa njega izostanu. U tom pravcu se izjasnila i sudska praksa.
12
Iz sudske prakse:
O osnovanosti prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje sud je duàn

odlu~iti i kad stranke nisu pristupile na ro~i{te koje je zakazano povodom
tog prijedloga. (Privredni sud Hrvatske, P`-1853/91 od 9.4.1991.)
13
Izuzetno, sud moè meritorno odlu~ivati o prijedlogu bez zakazivanja ro~i{ta za

povra}aj u pre|a{nje stanje samo ako su ~injenice na kojima se prijedlog zasniva op{tepoznate. Ipak, ovakvo postupanje suda je mogu}e samo u slu~aju ako
op{tepoznate ~injenice na koje se poziva podnosilac govore u prilog usvajanja
prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje. Op{tepoznate (notorne) su one ~injenice koje se sa sigurno{}u mogu utvrditi (poplava, epidemija, zemljotres i sl.)
ili pak one koje je sam sud prilikom obavljanja svog slu`benog posla utvrdio.
14
Drugim rije~ima, u slu~aju dozvoljenosti i blagovremenosti prijedloga, te postojanja op{tepoznatih ~injenica sud moè o prijedlogu za povra}aj u pre|a{nje
stanje odlu~ivati bez odràvanja ro~i{ta za povra}aj, ali samo ako iz postojanja navedenih op{tepoznatih ~injenica slijedi odluka kojom se usvaja prijedlog
za povra}aj u pre|a{nje stanje.
15
Iz sudske prakse:
Tek ako su ~injenice na kojima se temelji prijedlog za povra}aj u

pre|a{nje stanje op{tepoznate, sud odlu~uje o prijedlogu bez odràvanja
ro~i{ta, ali ovakvom postupku ima mjesta ako op{tepoznate ~injenice govore
u prilog dopu{tanja prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje. (Okru`ni sud
u Sisku, G`-503/82 od 15.3.1982.)
544
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lan 333.
Protiv rje{enja kojim se usvaja prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje
nije dozvoljena posebna àlba.
Protiv rje{enja kojim se odbija prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje
nije dozvoljena posebna àlba, osim ukoliko je prijedlog podnijet zbog
dono{enja presude zbog propu{tanja.
1

Uo~avaju se odre|ene razlike na koje }e ukazati sljede}i komentar.
Uz stav 1. I ovaj ~lan se znatno razlikuje od rje{enja u ranijem procesnom

zakonodavstvu.
Naime, protiv rje{enja kojim se usvaja prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje nije dozvoljena posebna àlba, {to zna~i da se protiv toga rje{enja ne
moè izjaviti samostalna àlba, ali je àlba protiv ovoga rje{enja ipak dozvoljena u okviru àlbe na odluku o glavnoj stvari.
Ovakvo zakonodavno rje{enje uliva vi{e pravne sigurnosti od rje{enja u ranijem procesnom zakonodavstvu, prema kojem àlba protiv rje{enja kojim se
usvaja prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje nije uop{te bila dozvoljena.
Davanjem mogu}nosti da se u okviru àlbe protiv odluke o glavnoj stvari odlu~i
i o pravilnosti rje{enja o usvajanju prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje
otvara mogu}nost da se, povodom àlbe, u postupku pred drugostepenim
sudom otklone eventualne {tetne posljedice koje stranku mogu pogoditi dono{enjem pogre{ne odluke povodom prijedloga za povra}aj u pre|a{nje stanje.
Uz stav 2. Posebna àlba nije dozvoljena ni protiv rje{enja kojim se odbija

prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje, {to zna~i da se i ova odluka suda
moè pobijati samo zajedno sa àlbom protiv odluke o glavnoj stvari.
Izuzetno, a zbog naro~ito te{kih pravnih posljedica koje nastupaju dono{enjem

presude zbog propu{tanja (presudom se usvaja tu`beni zahtjev, {to zna~i da
pasivna strana u procesnom odnosu gubi spor), protiv rje{enja kojim se odbija prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje zbog dono{enja presude zbog
propu{tanja, dozvoljena je posebna àlba. Ina~e odredbom ~l. 183. st. 1. ovoga
zakona propisano je da protiv presude zbog propu{tanja nije dozvoljena àlba,
ali da pasivna strana u sporu (tuèni), u takvom slu~aju, moè podnijeti prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje, koji, ako je blagovremeno podnesen,
spre~ava da presuda zbog propu{tanja postane pravosna`na. Propisivanjem
posebne àlbe protiv rje{enja kojim se odbija prijedlog za povra}aj u pre|a{nje
stanje, podnesene zbog dono{enja presude zbog propu{tanja, daje se jo{ jedna
mogu}nost tuènoj strani u sporu da se, preispitivanjem rje{enja kojim je odbijen njezin prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje, otklone {tetne posljedice
koje je poga|aju dono{enjem presude zbog propu{tanja, a samim tim i eventualno pobolj{a njena procesna situacija u teku}oj parnici.
545
GLAVA XVI - PODNESCI

^lanak 334.
(1) Tu`ba, odgovor na tu`bu, protutu`ba, odgovor na protutu`bu, pravni
lijekovi i druge izjave, prijedlozi i priop}enja koji se daju izvan rasprave,
podnosi se pismeno (podnesci). Uvjet pisanog oblika ispunjavaju podnesci
upu}eni brzojavom, telefaksom ili elektronskom po{tom. Ovakvi podnesci
se smatraju potpisanim, ako je u njima ozna~en po{iljatelj.
(2) Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadràti sve ono {to je potrebito
da bi se u svezi s njima moglo postupiti. Osobito trebaju sadràti:
oznaku suda, ime i prezime odnosno naziv pravne osobe, prebivali{te ili
boravi{te, odnosno sjedi{te stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i
punomo}nika, ako ih imaju, predmet spora, sadràj izjave i potpis pod nositelja.
(3) Ako izjava sadrì kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti
~injenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev.
(4) Podnesci koji se dostavljaju elektroni~kom po{tom moraju biti ovjerovljeni kvalificiranim elektroni~kim potpisom.
(5) Podnesci s prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci, predaju se sudu
u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
1
Op}enito: Materija ovog poglavlja je u prija{njem ZPP-u FBIH (Slu`bene

novine FBiH 2/98) bila regulirana u odredbama ~lanka 95-99., a u RS odredbama ~lanka 106-110. Zna~ajnijih razlika u odnosu na prija{nji ZPP s obzirom
na predmetu materiju nema, osim dodavanja ostalih (novih) telekomunikacijskih medija koji ispunjavaju uvjete pisanog oblika podneska, a ujedno
omogu}avaju brù, efikasniju i jednostavniju korespondenciju (elektronska
po{ta, telefax), te ostalih prate}ih tehni~ko-tehnolo{kih elemenata vezanih za
pravilno i{~itavanje takovih medijskih sredstava. Prija{nji ZPP su u ovom
poglavlju sadràvali i odredbe o ka`njavanju osoba koje u podnesku vrije|aju
sud (ZPP FBiH ~lanak 99. - RS ~lanak 110.), dok se te odredbe sada nalaze
pod poglavljem XXV - NEPO[TIVANJE SUDA ~lanak 407.
Podnesci su procesne radnje poduzete u pismenom obliku van rasprave. To

P
su pismena kojima se stranke obra}aju sudu ili preko suda protivnoj stranci
sa odre|enim zahtjevima, prijedlozima ili obavijestima, vr{e}i svoja procesna
ovla{tenja. (Sini{a Triva, Gra|ansko procesno pravo, drugo izdanje, Zagreb,
1972., str. 299)
^lanak 14. ZPP-a odre|uje da ako za pojedine radnje nije zakonom odre|en
oblik u kome se mogu poduzeti stranke mogu parni~ne radnje poduzimati
ne samo usmeno na ro~i{tu nego i pisanim putem izvan ro~i{ta.
546
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stavak 1.: U ovom stavku se propisuje koja djelovanja odnosno procesne

radnje zahtijevaju pismenu formu, pa se tako navodi da pisanu formu traì
tu`ba, odgovor na tu`bu, protutu`ba, odgovor na protutu`bu, pravni lijekovi
i druge izjave, prijedlozi i priop}enja koja se daju izvan rasprave. Tu`ba je
prva procesna radnja stranke kojom se pokre}e postupak (~lanak 53.) koja se
poduzima u pismenom obliku. Odgovor na tu`bu tuèni je duàn najkasnije
u roku od 30 dana nakon prijema tu`be s prilozima dostaviti sudu. Tuèni
moè u odgovoru na tu`bu, a najkasnije na pripremnom ro~i{tu, podnijeti
protutu`bu, ako je zahtjev protutu`be u vezi s tu`benim zahtjevom, ili ako
se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutu`bom traì utvr|enje nekog prava
ili pravnog odnosa o ~ijem postojanju ili nepostojanju zavisi u cijelosti ili djelomi~no odluka o tu`benom zahtjevu. Nakon odràvanja pripremnog ro~i{ta protutu`ba se moè podnijeti samo ako tuèni na to pristane i ako sud ocijeni
da podno{enje protutu`be nije usmjereno na odugovla~enje postupka.
Komunikacija stranaka sa sudom se obavlja i putem brzojava, telefaxa ili elekBrzojav se predaje na po{ti na
tronske po{te. Ove medije zakon ne definira. B
na~in da po{iljatelj na za to ve} predvi|enom obrascu, napi{e tekst i na kraju
potpi{e svoje ime. Prilikom predaje brzojava ne utvr|uje se identitet po{iljatelja pa svatko moè poslati brzojav na tu|e ime. Imaju}i u vidu da predaja
brzojava ne podlijeè nikakvoj kontroli, sudovi bi trebali, kad ovako poduzeta radnja ide na {tetu stranke, uvijek na pogodan na~in provjeriti je li uistinu
potje~e od nje kao ovla{tenog po{iljatelja. (Zeli} P., Nova rje{enja u Zakonu
o parni~nom postupku RBiH, Sarajevo, 1998. godine)
Uz stavak 2. i 3.: Odredbe ovog stavka okvirno odre|uju {to sve osobito trebaju sadràvati podnesci da bi sud po njima mogao postupati. Sadràj pojedinih zna~ajnih podnesaka odre|en je detaljnije posebnim zakonskim odredbama (npr. àlba, revizija, tu`ba).
Forma podnesaka nije zakonom propisana, ali st. 2. ovog ~lanka upu}uje na
logi~an redoslijed kojim treba da budu navedeni podaci u podnesku, iz kojih
bi se trebali vidjeti podaci: o kojem sudu se radi, o strankama i njihovim zastupnicima i o predmetu spora, poslije ~ega treba da slijedi jasno izloèna
sadrìna izjave koja se podneskom priop}ava sudu i naravno i potpis stranke
odnosno potpis njezinog zastupnika. Kad se u podnesku isti~e zahtjev,
prethodno se navode ~injenice na kojima se taj zahtjev zasniva i dokazi za
utvr|enje tih ~injenica ako su sporne, a zatim se precizno navodi i sam zahtjev u pogledu pravnog osnova zahtjeva.
Podnesak je, neuredan ako ne sadrì vlastoru~ni potpis podnositelja, kao

jedan od temeljnih elemenata propisanih ovim ~lankom da bi se po njemu
moglo postupati. (VSS, G`-3094/76 od 10.9.1976. godine; objavljeno u Komentar
ZPP Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godine);
Okru`ni sud je na{ao da se tuèna, podneskom od 20.4.1976. godine
pridruìla zahtjevu tuìtelja za razvod braka. Me|utim, ovaj podnesak je
neuredan jer ne sadrì vlastoru~ni potpis podnositelja kao jedan od osnovnih
elemenata da bi se po njemu moglo postupati. (Rje{enje Vrhovnog suda
547
Srbije G`-3094/76 od 10.10.1976. godine; objavljeno u Komentar ZPP Milka

J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godine);
@alba izjavljena telegrafskim putem smatra se potpunom ako je u brzojavu pored oznake koja se pobija brzojavom, navedeno ime kojim se identificira podnositelj àlbe. I pored toga {to na brzojavu nema neposrednog potpisa podnositelja àlbe, ve} se potpis prenosi mehani~ki - brzojavnim putem
kao i sadràj brzojava, treba prihvatiti da takva àlba sadrì potpis podnositelja àlbe, {to je u skladu s modernizacijom u komuniciranju u svim podru~jima
ìvota i pojavom ure|aja za prijenos teksta i slike. (Stajali{te XL zajedni~ke
sjednice biv{eg Saveznog suda, republi~kih i pokrajinskih sudova u Vrhovnog
vojnog suda od 23 i 24.5.1989. godine).
6
Uz stavak 4: Podnesci koji se dostavljaju elektroni~kom po{tom moraju biti

ovjerovljeni kvalificiranim elektroni~kim potpisom koji potpis je pohranjen i
ozna~en posebnim kodom u datoteku podataka, a prema internacionalnim
standardima na osnovi kojih se vr{i identifikacija odnosno autenti~nost potpisa.
Uz stavak 5: U zakonu je izri~ito propisano da se odre|eni podnesci, koji se

trebaju dostaviti protivnoj stranci (npr. tu`ba, àlba), podnose sudu u
dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Op}enito: Za valjanost podneska nije od presudne va`nosti kako }e stranka

nazvati svoje pismeno. Nezavisno od toga kako je nazvano, sud }e ga tretiFALSA DENOMINATIO NON NOCET).
rati s obzirom na njegov sadràj (F
Izri~ito navedeni elementi podneska isti~u se zbog toga {to ih zakon smatra
va`nim i u pravilu pogodnim da bi se na osnovi podneska moglo postupati,
no to ne zna~i da }e se svaki podnesak koji ne sadrì sve naprijed navedene
vidi ~lanak 336.).
elemente smatrati neprikladnim za daljnji postupak (v
Pisani podnesci àlbe i dopuna àlbe ~ine jednu cjelinu. Odnosno dopuna àlbe ~ini cjelinu àlbi ako je blagovremena - podnesena u roku, a ako
nije ista je bespredmetna., (VSH Rev. 765/96 od 8.5.1996. godine; objavljeno
u Komentar ZPP FBIH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
Ne smatra se nepotpisanom, a prema tome ni neurednom, tu`ba koju je
potpisao u ime tuìtelja odvjetnik ovla{ten za podno{enje tu`be valjanom
punomo}i koja je priloèna uz tu`bu, jer je dovoljno da takvu tu`bu potpi{e
samo odvjetnik. (OS Poèga, G`-343/81 od 10.4.1981. godine).
^lanak 335.
(1) Isprave koje se prilaù u podnesku podnose se u izvorniku, prijepisu ili
presliku.
(2) Ako stranka priloì ispravu u izvorniku, sud }e takvu ispravu zadràti,
a protivnoj stranci dopustiti da je razgleda. Kad prestane potreba da se
548
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
takova isprava drì u spisima predmeta, vratit }e se podnositelju na njegov zahtjev, ali sud moè traìti od podnositelja da spisima priloì pri jepis ili preslik isprave.
(3) Ako je isprava priloèna u prijepisu ili presliku, sud }e na zahtjev pro tivne stranke pozvati podnositelja da podnese sudu ispravu u izvorniku,
a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda. Sud }e odrediti rok u kojem
se isprava ima predati odnosno pregledati.
(4) Protiv tih rje{enja nije dopu{tena àlba.
1
Ova materija je u prija{njem ZPP-u FBIH regulirana odredbama ~lanka 97, a

u RS odredbama ~lanka 108. na istovjetan na~in.
Op}enito: Isprave su posebno dokazno sredstvo. Isprave u gra|anskom procesnom pravu jesu predmeti na kojima su pismom zabiljeène neke misli koje
pruàju podatke o ~injenicama. (Sini{a Triva, Gra|ansko procesno pravo,
drugo izdanje, Zagreb, 1972., str. 110)
U zakonu se pravi razlika izme|u javnih isprava i drugih isprava i izme|u
doma}ih i stranih isprava. Isprave se mogu podnositi sudu u izvorniku, prijepisu
ili presliku. Ako je isprava podnijeta u prijepisu, sud }e, na zahtjev protivne
stranke ili ako sam posumnja u postojanje isprave ili da prijepis ne odgovara
izvorniku, zatraìti od stranke da podnese izvornik. Izvornik se poslije upotrebe
na zahtjev stranke vra}a. Pri tom, ako se radi o ispravi kra}eg sadràja, sud moè sadràj isprave unijeti u zapisnik i konstatirati da je izvornik vra}en stranci,
a moè u spisima zadràti prijepis uz konstataciju da prijepis odgovara izvorniku.
Uz stavak 1.: Uz podneske na osnovu kojih sud odlu~uje bez raspravljanja

stranka mora podnijeti ispravu u izvorniku ili u ovjerenom prijepisu, kao
naprimjer: sporazum stranaka o mjesnoj nadle`nosti.
Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod (npr.
kod priznanja stranih sudskih odluka).
Uz stavak 2.: Isprava koja je priloèna u izvorniku ne dostavlja se protivnoj

stranci. Tu ispravu protivna stranka moè razgledati samo u sudu, nakon
vra}anja izvornika stranci na njegov zahtjev, u spis se prilaè prijepis ili preslik isprave, a sve po traènju suda, naravno da bi bio evidentan trag o ~injenicama na koje su upu}ivale predmetne isprave.
Uz stavak 3.: Rok predvi|en u ovom ~lanku je sudski rok, a {to bi zna~ilo
rok koji se moè produàvati, ovisno o okolnostima (~~lanak 323.).
Uz stavak 4.: Odluke u svezi predmetnih isprava donose se u obliku rje{enja.

Budu}i da se radi o odlukama kojima se upravlja postupkom, protiv njih nije
dopu{tena posebna àlba, a stranka koja nije odlukom zadovoljna moè napadati ispravnost postupanja suda u àlbi na odluku o tu`benom zahtjevu odnosno glavnoj stvari.
549
^lanak 336.
(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrì sve {to je potrebito da bi se po
njemu moglo postupati, sud }e podnositelju vratiti podnesak radi ispravke
ili dopune, uz navode {to treba ispraviti ili dopuniti, i odredit }e rok za
ispravku ili dopunu podneska, koji ne moè biti duì od osam dana.
(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan
sudu u roku odre|enom za dopunu ili ispravku, smatrat }e se da je
podnesen sudu onoga dana kad je prvi put bio podnesen.
(3) Smatrat }e se da je podnesak povu~en ako ne bude vra}en sudu u
odre|enom roku, a ako bude vra}en bez ispravke odnosno dopune,
odbacit }e se.
(4) Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka,
sud }e pozvati podnositelja da ih u odre|enom roku podnese. Ako podnositelj ne postupi po tom nalogu, sud }e podnesak odbaciti.
1
Prija{nji ZPP FBiH ~l. 98., RS ~l. 109. je odre|ivao da }e se prilikom vra}anja
podneska podnositelju radi ispravke ili dopune odrediti rok za ponovno
podno{enje podneska, dok se odredbama ovog ZPP-a odre|uje da taj rok ne
moè biti duì od osam dana, i jo{ su prija{nji ZPP-i odre|ivali da u slu~aju
nedostavljanja sudu u dostatnom broju primjeraka predmetnih podnesaka, sud
iznimno moè odrediti da se podnesci i prilozi prepi{u na tro{ak stranke.
Uz stavak 1.: Stavak 2. ~l. 334. odre|uje {to podnesci trebaju osobito da
sadràvaju. Kad je podnesak nerazumljiv, odnosno kad ne sadrì sve {to je
potrebito da bi se po njemu moglo postupati, sud }e podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode {to treba ispraviti ili dopuniti. A
prednje iz razloga da bi se nakon ispravke odnosno dopune pruìla odgovaraju}a sudska za{tita radi koje se pokre}e postupak.
U skladu s na~elom pruànja pomo}i neukoj stranci sud je duàn

poduzeti mjere kojima bi se otklonili nedostaci u podnesku kako ne bi predstavljali smetnju za daljnje vo|enje postupka i pruànje sudske za{tite.
Prija{nji ZPP je u ~l. 11. odre|ivao da stranku, koja se iz neznanja ne koristi
svojim pravima koja joj pripadaju prema ovom Zakonu, sud }e upozoriti koje
parni~ne radnje moè poduzeti - u ovim se odredbama ogleda na~elo
pruànja pomo}i neukoj stranci. (VPSH, P`-514/78 od 5.7.1978. godine; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P.,
Beograd, 1977. godine);
Sud je duàn pozvati da dopuni nepotpuni podnesak i stranku koju zastupa odvjetnik. (VSH Rev. 3391/93 od 30.3.1994. godina; objavljeno u
Komentar ZPP FBiH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
Sud nije ovla{ten odbaciti tu`bu koju tuìtelj nije potpisao, ve} je treba
vratiti tuìtelju da je potpi{e. (VSH, G`-1065/76 od 23.3.1976. godine; objav-
550
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P.,
Sud }e pozvati tuìtelja da tu`bu dopuni kad tu`bom nisu obuhva}eni
svi nu`ni suparni~ari. (VSH, Rev. 1934/85 od 27.11.1986. godine; objavljeno u
Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977.
godine);
Tu`ba nije podnesena za postupanje kad protivno propisima nije prevedena na strani jezik. (OS u Splitu, G`-3614/89 od 16.3.1990. godine; objavljeno u Komentar ZPP FBiH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
Sud nije duàn dati da se tu`ba prevede, a prijevod tu`be na strani
jezik, kad je potreban, treba dostaviti tuìtelju. (VSH II Rev. 87/85 od
31.10.1985. godine; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav
K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godina),
Nije dopu{tena revizija protiv drugostupanjskog rje{enja kojim je
potvr|eno prvostupanjsko rje{enje o odbacivanju àlbe protiv rje{enja kojim
je podnositelj pozvan da podnesak ispravi. (OS u Splitu, G`-1931/84 od
5.6.1984. godine; objavljeno u Komentar ZPP FBiH, Mihajlo D., Jozo ^.,
OSCE, 2000. godine).
3
Uz stavak 2: Podnesak koji nakon pouke suda o ispravci bude ispravljen u

zadanom roku smatrat }e se da je predan sudu onog dana kada je prvi put
predan.
Ispravljeni podnesak vra}en sudu u roku odre|enom za ispravku, ili

nakon tog roka, ako sud propusti da po isteku tog roka konstatira povla~enje
podneska, smatrat }e se da je podnesen sudu onog dana kad je podnesen
prvi put. (VSGC, P`-365/81 od 8.7.1982. godine; Objavljeno u Komentar
ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godine)
4
Uz stavak 3: Sud }e podnesak rje{enjem odbaciti ako stranka poslije pouke

koju joj je dao sud, odnosno u roku kojeg joj je sud odredio, ne dostavi
ispravljen odnosno dopunjen podnesak, koji onemogu}uje daljnji nastavak postupka.
Pou~avanje stranke ograni~eno je na potrebiti sadràj podneska u skladu s ~l.
334. st. 2. ZPP-a, a {to bi zna~ilo da se stranka ne pou~ava u odnosu na
materijalno pravo koje moè ostvariti prema podnesenom tu`benom zahtjevu,
a koje joj pou~avanje moè pruìti odgovaraju}a kvalificirana osoba.
Formalni nedostaci bili bi: ako podnesak ne sadrì podatke koji su neophodni za ocjenu nadle`nosti, odnosno ne sadrì podatke o adresi stranke (prebivali{te-boravi{te), vrijednosti spora, u sporu o stvarnim pravima na nekretnini
nije ozna~eno mjesto gdje se nekretnina nalazi itd., ako je u tu`bi istaknuto
vi{e zahtjeva koji ne mogu biti obuhva}eni jednom tu`bom (~lanak 55.), ako
podnesak nije napisan na slu`benom jeziku suda itd.
551
Ispravka podneska moè biti ispravljena i u sudu, {to }e se naravno uvijek

u~initi kad se radi o manjim nedostacima, kao {to je npr. ozna~avanje ili
ispravka adrese, pravilno ozna~avanje stranke. Vra}anje podneska podnosiocu
svrsishodno je samo kad je podnesak nerazumljiv ili sadrì druge sli~ne
nedostatke, tako da u daljnjem toku postupka navodi iz tog podneska ne
mogu da se koriste ili bi mogli izazvati zabunu.
Kad stranka ne vrati podnesak u odre|enom roku, sud }e rje{enjem

utvrditi da se smatra povu~enim, a ne}e ga odbaciti. (VSH Rev. 125/89 od
6.6.1989. godine; objavljeno u Komentar ZPP FBiH Mihajlo D., Jozo ^.,
OSCE, 2000. godine);
Sud nije ovla{ten odbaciti podnesak koji je dodu{e ispravljen, ali ipak
nije podesan za raspravljanje. (VSH, Rev. 2660/92 od 2.6.1993. godine; objavljeno u Komentar ZPP FBiH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
Sud ne moè odbaciti tu`bu kao neurednu samo zbog toga {to tuìtelj
u ostavljenom roku nije dostavio novu adresu tuènika koji je tijekom parnice promijenio prebivali{te, odnosno stan. (VS BiH, G`-1676/76; objavljeno u
Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977.
godine);
Rok za pribavljanje adrese stranke koji odredi sud jednoj stranci nije
prekluzivan, te ako stranka, makar i sa zaka{njenjem, dostavi traènu adresu,
nakon toga tu`ba se ne moè smatrati povu~enom u smislu odredaba ovog
~lanka. (VSK, G`-21/73 od 2.2.1973. godina; objavljeno u Komentar ZPP,
Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godine);
Nema mjesta odbacivanju tu`be kao nepodnesene zbog toga {to tuìtelj
nije priloìo dokumentaciju na koju se poziva u tu`bi (VPS Sarajevo, P`.
1467/7), ve} }e u takvom slu~aju sud nastaviti postupak i bez takve dokumentacije, pa ako tuìtelj ne uspije dokazati neku svoju tvrdnju, to }e onda
biti na njegovu {tetu (VSH, G`-4617/75 od 14.1.1976. godine). Ali, sud moè
odbaciti tu`bu kao neurednu u slu~aju kad tuìteljica tu`bu nije potpisala a
prido{li punomo}nik nije u odre|enom roku dostavio punomo} za izvr{enje
parni~ne radnje. (Okru`ni sud u Beogradu, G`-3027/82, VSS Rev. 1620/8;
objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P.,
Beograd 1977. godine).
5
Uz stavak 4: U slu~aju kad podnesci nisu dostavljeni u dovoljnom broju primjeraka, a podnositelj ne otkloni ovaj nedostatak po nalogu suda, podnesak se
odbacuje.
Razlikovanje bitnih od nebitnih elemenata podneska kojim se izjavljuje àlba
dovodi do posebnog reìma za slu~aj da ga stranka ne ispravi. Ako àlba
ne sadrì sve elemente odre|ene ~l. 205. ZPP-a, koji su odre|eni kao bitni
elementi iste, sud }e istu odbaciti, u protivnom sud }e àlbu dostaviti
neposredno Vi{em sudu na daljnji postupak, budu}i da se radi o nebitnim
elementima.
552
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
GLAVA XVII - DOSTAVA
PISMENA
1) Op}e odredbe
a) Na~in dostave pismena
^lanak 337.
Pismena se dostavljaju preko po{te, preko ovla{tene pravne osobe re-g
gistrirane za obavljanje poslova dostave ili preko ovla{tene slu`bene osobe
suda.
1
Op}enito: Na~in dostavljanja je detaljnije reguliran odredbama ovog ZPP-a uz

odre|ene novine. Sva tri na~ina dostave, dakle dostavljanje preko po{te,
ovla{tene pravne osobe registrirane za obavljanje poslova dostave ili ovla{tene
slu`bene osobe suda, ravnopravna su za razliku od ranije vaè}ih odredbi
ZPP-a FBiH - ~l. 122. i RS ~l. 133. - koje su propisivale da se dostava, u
pravilu, vr{i preko po{te, nadle`ne slu`be op}ine ili, neposredno u sudu,
odre|enog radnika suda. Ova novina vjerovatno je uvjetovana dosada{njim
stalnim problemom pravilne - uredne sudske dostave.
Na~elo saslu{anje stranaka ne bi se moglo efikasno ostvarivati ako se svakoj

stranci ne bi pruìla mogu}nost da sazna za mjesto i vrijeme poduzimanje
parni~nih radnji i za njihov sadràj. Ostvarenju ovog zadatka sluì i dostavljanje pismena. Dostavljanje je odre|ena zakonom propisana aktivnost
nadle`nih organa usmjerena na to da se adresatima pruì mogu}nost da saznaju za sadràj pismena koja im se upu}uju. Dostaviti pismeno adresatu ne
zna~i, dakle, nu`no i uru~iti ga adresatu, a jo{ manje upoznati ga sa
sadràjem pismena koje se dostavlja.
Dostavljanje treba da se obavlja prema proceduri odnosno pravilima propisanim zakonom da bi naravno proizvelo svoj u~inak. Tako, npr. uredno dostavljanje presude ima za posljedicu da po~inje te}i rok za pravni lijek itd. Kad
je izvedeno na na~in koji je predvi|en zakonom, dostavljanje proizvodi svoje
djelovanje bez obzira da li se adresat sa sadràjem pismena upoznao.
Dostava se u pravilu obavlja putem po{te jer je tako najekonomi~nije s

obzirom da pismena treba dostavljati nekad i osobama izvan sjedi{ta suda. I
onda kad se sudska pismena dostavljaju preko po{te, trebaju se dostavljati u
skladu s odredbama ZPP-a (VSH Rev. 2581/86 od 14.5.1987. godine; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P.,
Beograd, 1977. godine),
Ako se ne radi o dostavi sudskog pismena nego obi~ne preporu~ene pismovne po{iljke, za pitanje je li preporu~ena pismena po{iljka uredno dostavljena, mjerodavni su propisi o po{tanskim uslugama, a ne oni parni~nog postupka. (VSH, Rev. 2434/94 od 26.2.1997. godine; objavljeno u Komentar ZPP
FBiH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
553
Dostava pismena neposredno u sudu je propisani na~in dostave pa je

dostava pismena (poziva) uredno obavljena i u slu~aju kad je uru~eno u sudu
odvjetni~kom pripravniku. Kako je prema zakonu mogu}e pismeno uru~iti
(~lanak 340) i namje{teniku u odvjetni~kom uredu, a namje{tenik je i odvjetni~ki pripravnik, drìmo da nema zapreke pripravniku pismeno uru~iti i
neposredno u sudu. (PsH, P`-634/92 od 2.6.1992. godine; objavljeno u
Komentar ZPP FBiH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
Kad se pismeno dostavlja preko djelatnika suda ili neposredno u sudu,
dostava se obavlja bez omota ukoliko posebnim propisom nije druk~ije
odre|eno (usp. Pravilnik o unutarnjem poslovanju sudova @upanije zapadnohercegova~ke).
^lanak 338.
(1) Kad dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama u inozemstvu ili
strancima koji uìvaju pravo imuniteta, dostava }e se obaviti diplomatskim
putem, ako u me|unarodnom ugovoru ili u ovom zakonu nije {to drugo
odre|eno.
(2) Dràvljanima Bosne i Hercegovine u inozemstvu dostava se obavlja putem
po{te ili preko nadle`nog konzularnog, odnosno diplomatskog
predstavni{tva Bosne i Hecegovine u toj dràvi.
1
Na~in dostave osobama iz ovog ~lanka skoro je identi~an odredbama prija{njeg

ZPP-a FBiH ~l. 125., osim {to je sada predvi|ena mogu}nost da se dràvljanima BiH u inozemstvu dostava moè obaviti i putem po{te, dok su odredbe
RS ~l. 136. jo{ odre|ivale da je dostava pismena osobama iz stavka 2. ovog
~lanka pravovaljana samo ako osoba kojoj se pismeno dostavlja pristane na to
da ga primi.
Op}enito: Ovdje se odre|uje na~in dostave pismena osobama koje se nalaze

u inozemstvu (stranim fizi~kim i pravnim osobama), i na{im dràvljanima u
inozemstvu, kao i strancima koje se nalaze u na{oj zemlji, ali uìvaju pravo
imuniteta. (IImunitet je pravo odnosno privilegija pojedinca, pravnih osoba, da
budu izuzeti od primjene odre|enih propisa koji se ina~e na druge osobe
redovito primjenjuju.)
Uz stavak 1.: Dostava pismena se obavlja diplomatskim putem, odnosno preko

nadle`nog ministarstva, a dostavu u inozemstvu vr{i zamoljeni sud strane
dràve, ovisno o prebivali{tu - boravi{tu stranke kojoj se pismeno ima dostaviti. Uz pismeno koje se dostavlja treba biti priloèna zamolnica i dostavnica koja sluì kao dokaz da je dostavljanje izvr{eno. Me|unarodnim ugovorom
moè biti odre|en drugi na~in dostave.
Dostavljanje parni~noj stranci - stranom licu u Njema~koj, mora se vr{iti

diplomatskim putem, pa ako poziv za ro~i{te sa tu`bom nije tako dostavljen,
ne postoje zakonske pretpostavke za dono{enje presude zbog izostanka. -
554
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
vi{e ne postoji presuda zbog izostanka ve} presuda zbog propu{tanja (Vrhovni sud Bih P`-8636/90 od 29.10.1990. godine; objavljeno u Biltenu sudske
prakse Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj 4. oktobar-decembar 1990.
godine).
5
Uz stavak 2.: Za dràvljane Bosne i Hercegovine u inozemstvu predvi|en je

dostavljanje preko nadle`nog konzularnog odnosno diplomatskog predstavni{tva, i putem po{te.
Vidi komentar uz pravnu pomo} u prometu s inozemnim sudovima ~lanak
414-4418. Vidi komentar uz ~lanak 25. - stranci koji uìvaju prava imuniteta.
b) Dostava fizi~kim i pravnim osobama
^lanak 339.
(1) Dostava fizi~kim osobama obavlja se predajom pismena osobi kojoj se
dostava ima obaviti, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno.
(2) Ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno, dostava tijelima vlasti i pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovla{tenoj za primanje
pismena, ili, ako se takva osoba ne zatekne u uredu odnosno poslovnoj
prostoriji, uposleniku koji se tu zatekne.
Prija{njim odredbama ZPP-a FBiH ~l. 123., i RS ~l. 134., na isti je na~in regulirana dostava tijelima vlasti i pravnim osobama, dok st. 1. kao novina
propisuje na~in dostave fizi~kim osobama. Prija{nje odredbe ZPP-a su u ~l.
132. FBiH i ~l. 142. RS propisivale koja se pismena moraju osobno dostaviti
stranci, njezinom zakonskom zastupniku odnosno punomo}niku. Novina je i
to {to se po novom ZPP-u pismeno moè uru~iti uposleniku koji se tu zatekne
tek ako se osoba za prijem pismena ne zatekne u uredu ili poslovnoj prostoriji, a ranije odredbe ZPP-a su dopu{tale mogu}nost ili-ili.
Op}enito: Dostavom pismena u biti se ostvaruje zakonito raspravljanje odnosno daje se mogu}nosti i drugoj strani da se upozna sa predmetnim
sadràjima na vrijeme. Ova procesna radnja predstavljala je veliku pote{ko}u
u radu sudova ne zbog lo{e zakonske regulative ve} zbog nedovoljno razvijene svijesti gra|ana o suradnji odnosno obavljanju svojih du`nosti.
Uz stavak 1.: Za neke je podneske propisana obvezna osobna dostava (npr.

tu`ba). U ovom slu~aju se pismena dostavljaju osobi na koju oni glase, a u
ostalim slu~ajevima njezinom zakonskom zastupniku odnosno punomo}niku
(~lanak 340.).
Stranci koja ima zakonskog zastupnika, odnosno punomo}nika, osobno se

dostavljaju pozivi kad je potrebno njezino osobno prisustvo u sudu, primjerice radi saslu{anja ili davanja izjave. (VSH, Rev. 1632/86 od 20.8.1986.
godine; objavljeno u Komentar ZPP FBiH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000.)
555
Uz stavak 2.: Dostava pismena tijelima vlasti i pravnim osobama u pravilu

se obavlja predajom predmetnog pismeno osobi ovla{tenoj za primanje pismena ili ako se takva osoba ne zatekne u uredu odnosno poslovnoj prostoriji uposleniku koji se tu zatekne. Ako se dostava ovako ne moè obaviti, a dostavlja~ ustanovi da se sjedi{te tijela vlasti odnosno ured ili
poslovne prostorije pravne osobe nalaze na adresi na kojoj se dostava
poku{ava obaviti, na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lanka 346.
ovoga zakona. Kad se ustanovi da se ured ili poslovne prostorije pravne
osobe ne nalaze na adresi koja je upisana kao sjedi{te te pravne osobe u
odgovaraju}em registru pravnih osoba, a njezino novo sjedi{te nije poznato, na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lanka 348. st. 3. do 7.
ovoga zakona.
Dostava dràvnim tijelima i pravnim osobama obavlja se, u naj{irem smislu, predajom pismena osobi ovla{tenoj za primanje pismena ili radniku koji
se zatekne u uredu odnosno poslovnoj prostoriji. - prema odredbama ovog
ZPP-a nema vi{e ove mogu}nosti ili-ili vidi komentar uz st 2. (OS Split,
G`-730/90 od 8.6.1990. godine; objavljeno u Komentar ZPP FBIH Mihajlo D.,
Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
Poseban je slu~aj kad pravna osoba ima svoj po{tanski pretinac i kad
po{ta odlaè pismo u pretinac pravne osobe na koju glasi i time se dostava
ima smatrati izvr{enom. Kad je ovla{tena osoba za prijem po{tanskih po{iljaka s po{tanskog pretinca predignula po{iljku i na povratnici potvrdila primitak, taj se dan smatra danom primitka sudske po{iljke. (VPS, Sl-2145/69;
Vrataru zgrade koji nije u radnom odnosu kod radne organizacije kojoj
sud treba da dostavi pismeno ne moè se predati pismeno, jer on nije
slu`benik te organizacije koji se zatekao u kancelariji, odnosno poslovnoj prostoriji. (VsS Beograd, G`-455/66; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota
J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godine).
^lanak 340.
(1) Kad stranku zastupa zakonski zastupnik odnosno punomo}nik, dostava se
obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomo}niku.
(2) Kad tijela vlasti ili pravne osobe za svog punomo}nika odrede osobu koja
je njihov uposlenik, dostava se moè obaviti i sukladno odredbi ~lanka
339. stavak 2. ovog zakona.
(3) Ako stranka ima vi{e zakonskih zastupnika
dovoljno je dostavu obaviti jednom od njih.
odnosno
punomo}nika,
(4) Dostava odvjetniku kao punomo}niku moè se obaviti i predajom pisme na osobi koja je zaposlena u njegovom odvjetni~kom uredu.
556
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredbe prija{njeg ZPP-a FBiH u ~l. 123., 128., 129., i RS ~l. 133., 138., 139.
su odre|ivale da u slu~aju kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno
punomo}nika da se dostava obavlja istima ako istim zakonom nije druk~ije
odre|eno (npr. tako su se stranci iako je ona imala svog zakonskog zastupnika odnosno punomo}nika osobno dostavljali pozivi kad je bilo potrebno njezino osobno prisustvo u sudu), dok u ostalom nema razlike.
Uz stavak 1.: Pravila o dostavljanju punomo}niku odnosno zakonskom zastupniku stranke kogentne su naravi.
Pravilo o dostavljanju punomo}niku a ne stranci kogentne je naravi pa

ni stranke ne mogu izbje}i njegovu primjenu klauzulama u punomo}i. (VsJ,
Rev. 2751/65; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K.,
Dragoljub P., Beograd 1977. godine);
Stranci koja ima punomo}nika dostava se obavlja tom punomo}niku.
(VsH, Rev. 3774/94 od 12.3.1998.). a ne stranci, osim ako ZPP-om nije {to
drugo odre|eno. odnosno kad se ne radi o osobnoj dostavi pismena (@upanijski sud u Splitu, G`-432/97 od 12.12.1997. godine; objavljeno u Komentar
ZPP FBIH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE 2000. godine);
Uru~enje poziva punomo}niku, odnosno zakonskom zastupniku stranke
izjedna~ava se glede pravnih posljedica sa uru~enjem poziva samoj stranci.
Kad stranka ima punomo}nika, dostava se obavlja isklju~ivo njemu a ne njegovu zamjeniku. (VsH, II Rev. 100/92 od 5.7.1994. godine; objavljeno u
Komentar ZPP FBIH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
Kad je pismeno (pobijana presuda) dostavljeno i stranci i njezinom
punomo}niku, rok za izjavljivanje revizije po~eo je te}i od dana kad je prijepis presude dostavljen punomo}niku, jer se, prema odredbi ~lanka 340. ZPPa, stranci koja ima punomo}nika dostava obavlja punomo}niku. (VsH, Rev.
1254/96 od 16.10.1996. godine; objavljeno u Komentar ZPP FBIH Mihajlo D.,
Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
Kad dostavu treba izvr{iti odvjetniku, nije potrebna dostava u vlastite
ruke. (Okru`ni sud Vara`din, G`-549/81 od 11. svibnja 1981. godine;
objavljeno u Komentar ZPP FBIH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000.
godine)
3
Uz stavak 2.: Dostava pismena tijelima vlasti ili pravnim osobama obavlja se
predajom pismena osobi ovla{tenoj za primanje pismena ili, ako se takva osoba
ne zatekne u uredu odnosno u poslovnim prostorijama, uposleniku koji se tu
zatekne.
Uz stavak 3.: Kad stranka ima vi{e zakonskih zastupnika odnosno

punomo}nika koji je zastupaju u predmetnom sporu, onda se pismena dostavljaju samo jednom od njih, i to se dostavljanje uvijek ne mora vr{iti istoj
osobi, osim ako stranka nije nazna~ila da se pismena izri~ito dostavljaju jednom od njih, te se to ima smatrati urednom dostavom.
557
Ako stranka ima vi{e zakonskih zastupnika ili punomo}nika, dovoljno je

izvr{iti dostavu jednom od njih. Ako stranka ima vi{e punomo}nika, rok za
àlbu po~inje te}i kad je presuda dostavljena prvome od njih. (VsH, Rev.
1772/82 od 3.10.1982. godine; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota
J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godine)
5
Uz stavak 4.: Dostava odvjetniku moè se obaviti i predajom pismena osobi

koja je zaposlena u njegovom odvjetni~kom uredu.
Dostava odvjetniku uredna je i ako je izvr{ena njegovom namje{teniku

u odvjetni~kom uredu, a pri tome nije bitno {to na povratnici nedostaje pe~at
- faksimil odvjetnika. (VpSS, P`-1272/85 od 20.3.1985. godine; objavljeno u
Komentar ZPP FBIH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godina);
Poziv mora biti dostavljen i zakonskom zastupniku, odnosno
punomo}niku stranke. (VsH, G`-35/87 od 19.1.1988. godine; objavljeno u
Povreda postupovne odredbe po kojoj se stranci koja ima punomo}nika
dostava obavlja izravno stranci, a ne punomo}niku, ne moè utjecati na
dono{enje pravilne i zakonite odluke pa zato nema zna~enje relativno bitne
povrede odredaba parni~nog postupka. Ona me|utim moè biti od zna~aja
samo kod ocjene pitanja pravodobnosti pravnog lijeka podnesenog protiv
odluke koja nije dostavljena punomo}niku, budu}i da je po~etak roka za
podno{enje tog pravnog lijeka mjerodavno vrijeme kad je odluka dostavljena
punomo}niku, a ne izravno stranci. (VsH, Rev. 3774/94 od 12.3.1998. godine;
objavljeno u Komentar ZPP FBIH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
Dostava odvjetniku kao punomo}niku moè se obaviti predajom pismena njegovu pripravniku. (VsH, Rev. 1733/84 od 20.10.1984. godine; objavljeno
u Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd,
1977. godine);
Kad dva ili vi{e odvjetnika imaju zajedni~ki ured, predaja pismena bilo
kojem od njih smatra se urednom iako se pismeno ne odnosi na odvjetnika
koji ga je primio. (VsK, P`-11/84 od 27.9.1984. godine; objavljeno u Komentar
ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godine);
Uobi~ajno je da se odvjetnicima dostava moè obaviti i putem dostavnog
pretinca koji se uspostavlja u pogodnoj prostoriji u zgradi suda. U tom slu~aju
sud je duàn utvrditi vrijeme u kom odvjetnici mogu pismena preuzimati iz
pretinca, kao i osigurati u tom vremenu nazo~nost radnika suda koji }e im
pismeno iz pretinca predati. Ako, pak, odvjetnici ne preuzmu pismena u
odre|eno vrijeme, ovla{teni djelatnik suda o tome }e izvijestiti predsjednika
suda radi poduzimanja odgovaraju}ih mjera. (Pravilnik o unutarnjem poslovanju sudova @ZH, ~lanak 86.);
Ako odvjetnik kao punomo}nik ovlasti drugog odvjetnika za zastupanje
na odre|enom ro~i{tu, sud nije izvr{io uredno dostavljanje ako je presudu
558
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

342
njemu uru~io, jer je presudu bio duàn dostaviti punomo}niku koji je

neposredno ovla{ten od stranke. (VsH, Rev. 1256/84 od 30.1.1984. godine;
Beograd, 1977. godine).
^lanak 341.
(1) Vojnim osobama, pripadnicima policije i pripadnicima kopnenog, rije~nog,
pomorskog i zra~nog prometa dostava se moè obaviti i preko njihova
stoèra, odnosno neposrednog starje{ine.
(2) Osobama li{enim slobode dostava se obavlja preko uprave zatvora, odnosno uprave ustanove za izvr{enje kaznenih i prekr{ajnih sankcija.
1
Na~in dostave osobama iz ovog ~lanka na isti je na~in reguliran i prija{njim

odredbama ZPP-a FBiH ~l. 124., 127., a u RS ~l. 135., 137.
Uz stavak 1.: Vojnim osobama, pripadnicima policije i pripadnicima kopnenog, rije~nog, pomorskog i zra~nog prometa dostava se moè obaviti i
preko njihova stoèra, odnosno neposrednog starje{ine. Ovaj poseban na~in
dostavljanja odre|en je s obzirom na posebnost vr{enja predmetnih
du`nosti.
Uz stavak 2.: Naprijed re~eno se odnosi na osobe koje se nalaze u zatvoru

odnosno pritvoru kojima se pismeno dostavljaju preko uprave zatvora, odnosno uprave ustanove u kojoj se nalaze na izdràvanju izre~enih kazni.
Nadle`na osoba u zapovjedni{tvu, odnosno neposredni starje{ina du`ni

su predati pismeno adresatu i osigurati da se uredno ispuni dostavnica.
Dostava izvr{ena u trenutku predaje pismena osobi kojoj je pismo upu}eno.
(VsBiH, K`-1148/68; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav
K., Dragoljub P., Beograd 1977. godine)
^lanak 342.
(1) Dostava pravnoj osobi moè se obaviti i putem njezine poslovne jedinice,
ako spor proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice.
(2) Dostava pravnoj osobi koja ima sjedi{te u inozemstvu moè se obaviti i
putem njezina zastupstva, odnosno predstavni{tva u Bosni i Herecegovini
ili Federaciji.
1
Na~in dostave pravnoj osobi bio je reguliran odredbama ZPP-a FBiH u ~l.
123., 126., a RS u ~l. 134. na identi~an na~ini osim {to se po odredbama ovog
ZPP-a dostava pravnoj osobi koja ima sjedi{te u inozemstvu moè obaviti i
putem njezina zastupstva odnosno predstavni{tva u BiH, dok se prije ovakva
dostava mogla izvr{iti samo u FBiH.
559
Uz stavak 1: Kao {to je odre|eno odredbom ovog ~lanka, dostava pravnoj

osobi se moè obaviti i putem njezine poslovne jedinice, kad je predmet spora
vezan odnosno proizlazi iz njene poslovne jedinice, a {to je najekonomi~nije
s obzirom da je ista stranka u postupku.
Uz stavak 2: Isto tako dostava pravnoj osobi koja ima sjedi{te u inozemstvu
dostava se moè obaviti putem njenog zastupni{tva odnosno predstavni{tva u
BiH, a {to bi u usporedbi sa dostavljanjem fizi~kim osobama predstavljalo
njenog punomo}nika za primanje pismena, odnosno zastupnika.
c) Vrijeme i mjesto dostave
^lanak 343.
(1) Dostava se obavlja svakim danom, u bilo koje vrijeme, u stanu ili na
radnom mjestu fizi~ke osobe, u sjedi{tu tijela vlasti, u uredu odnosno
poslovnim prostorijama pravne osobe kojoj se dostava ima obaviti, ili u
sudu kad se osoba kojoj se dostava ima obaviti tamo zatekne.
(2) Dostava se moè obaviti na bilo kojem mjestu, ako se obavlja osobnim
uru~enjem pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti.
Prija{nji ZPP-a FBiH ~l. 130. i RS ~l. 140. je odre|ivao da se dostava obavlja
radnim danom, i to danju, dok sa sada odre|uje svakim danom, u bilo koje
vrijeme Prija{nji ZPP je u formulaciji ove odredbe koristio pojam radnog
dana koji se definirao kao svi dani u godini, osim nedjelja i dràvnih praznika, pa i subota. (Mihajlo Dika, Jozo îzmi}, Komentar Zakona o parni~nom
postupku, Sarajevo, 2000. godine, str. 247)
Uz stavak 1.: U ovom stavku odre|uje se vrijeme i mjesto, odnosno kada i

gdje se vr{i dostava adresatima. Pa se tako dostava obavlja svakim danom, u
bilo koje vrijeme, u stanu ili na radnom mjestu fizi~ke osobe, u sjedi{tu tijela
vlasti, u uredu odnosno poslovnim prostorijama pravne osobe, ili u sudu kad
se osoba kojoj se dostava ima obaviti tamo zatekne. Pod odredbom da se
dostava vr{i samo danju, podrazumijeva se da je to uredovno vrijeme onoga
kome se vr{i dostava.
Stan je svaki prostor prikladan za stanovanje u kojem adresat makar i privreS

meno boravi.
Radno mjesto je mjesto na kojem adresat obi~no obavlja neku djelatnost.
Ovla{tenje za dostavljanje u sudu odnosi se na sudsku zgradu u kojoj se
nalazi sjedi{te parni~nog suda. (Mihajlo Dika, Jozo îzmi}, Komentar Zakona
o parni~nom postupku, Sarajevo, 2000. godine)
560
Uz stavak 2.: Kako podneske protivnoj stranci, osim tu`be, protutu`be i

pravnih lijekova, moè dostaviti i sama stranka, tako se i ta dostava moè
obaviti na bilo kojem mjestu.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

345
2) Dostava putem po{te

^lanak 344.
Dostava putem po{te obavlja se:
1) preporu~enom pismonosnom po{iljkom s povratnicom, ili
2) obi~nom pismonosnom po{iljkom, u kojoj se uz pismeno dostavlja i
obrazac o potvrdi primitka, koji osoba kojoj se pismeno dostavlja
mora potpisati i vratiti sudu.
1
Odredbe ovog ~lanka su novina jer u prija{njem ZPP-u nije bio reguliran
na~in dostave putem po{te.
Uz stavak 1.: Ako je podnesak upu}en sudu preko po{te preporu~enom pismonosnom po{iljkom s povratnicom, dan predaje po{ti smatra se danom
predaje sudu kome je poslan.
Uz stavak 2.: Efekt iz komentar stavka 1. se ne postiè obi~nom po{tanskom

po{iljkom, odnosno nije relevantan datum predaje pismena po{ti, ve} je vaàn
datum kad pismeno stigne u sud i od tada se ra~una blagovremenost.
3) Dostava preko ovla{tene pravne osobe ili ovla{tene slu`bene osobe suda
a) Dostava fizi~kim osobama
^lanak 345.
(1) Ovla{tena pravna osoba registrirana za obavljanje poslova dostave i
ovla{tena slu`bena osoba suda dostavu fizi~kim osobama, u pravilu, obavljaju predajom pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti.
(2) Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu,
dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih odraslih ~lanova
doma}instva koji je duàn primiti pismeno, a ako se oni ne zateknu u
stanu, pismeno }e se predati ku}epazitelju ili susjedu ako oni na to pristanu.
(3) Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima
dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostava se moè obaviti osobi
koja na istom mjestu radi, ako ona pristane primiti pismeno.
(4) Predaja pismena drugoj osobi nije dopu{tena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik osobe kojoj se dostava ima obaviti.
(5) Osobe kojima se prema odredbi st. 2. i 3. ovoga ~lanka dostava obavi
umjesto osobi kojoj se pismeno ima dostaviti, du`ne su pismeno pre dati toj osobi, na {to }e ih dostavlja~ i upozoriti prigodom uru~enja pis mena.
561
(6) Kad se dostava obavi prema odredbama st. 2. ili 3. ovoga ~lanka, osoba
kojoj se pismeno imalo dostaviti o tome }e biti obavje{tena slanjem pismene obavijesti preko po{te, obi~nom pismonosnom po{iljkom. U pismenoj obavijesti navodi se predmet spora, vrsta pismena koje se ima
dostaviti, nadnevak, sat i mjesto dostave pismena, te ime i prezime osobe
koja je primila pismeno. Obavijest se mora poslati tijekom istog dana ili
slijede}eg radnog dana nakon obavljene dostave.
1
Na~in dostave osobi reguliran je prija{njim odredbama ~l. 131. ZPP-a FBiH i
~l. 141. RS. Novina u odnosu na naprijed navedene ~lanke ZPP-a FBiH i RS
su odredbe st. 1., 5., 6., i to da se propisuje tko obavlja dostavu fizi~kim
osobama, da se upozoravaju osobe koje su primile pismeno o du`nosti predaje pismena za adresata, a od strane dostavlja~a, te da se {alje obavijest
adresatu o uru~enom pismenu osobama iz st. 2., 3. preko po{te, obi~nom pismonosnom po{iljkom.
Uz stavak 1-22.: Svrha je dostavnih aktivnosti da se pismeno uru~i neposredno adresatu. No ne moè se uvijek posti}i takav rezultat. Da se zbog toga
ne oteà normalan tok postupka predvi|eno je da se u slu~aju da se osoba
kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava obavlja
predajom pismena nekom od odraslih ~lanova doma}instva, koji je duàn
primiti pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno se predaje
ku}epazitelju ili susjedu, ako on na to pristane. (Sini{a Triva, Gra|ansko-procesno pravo, drugo izdanje, Zagreb, 1972., str. 178). Dakle, tre}i (ku}epazitelj,
susjed) nisu du`ni primiti pismena koja nisu njima adresirana. Du`ni su ih
primiti samo odrasli ~lanovi doma}instva kome adresat pripada.
Odrasli ~lan doma}instva je svaka osoba sposobna za rasu|ivanje, odnosno

osoba koja je u stanju shvatiti zna~aje svoje zakonske obveze, {to treba procijeniti u svakom konkretnom slu~aju. Prema stajali{tu doma}e sudske prakse
odraslim ~lanom primateljeva doma}instva kojemu se moè uru~iti poziv smatra se me|u ostalima i osoba stalno zaposlena u ku}anstvu, a koju predstavlja svaka osoba starija od 15 godina koja je zaposlena u primateljevu
ku}anstvu. (VsRH Rev. 2434/94 od 26.2.1997. godine)
3
Uz stavak 3.: Isto tako, ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj
se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tu ne zatekne, dostava se obavlja
osobi koja radi na istom radnom mjestu, samo u slu~aju ako ta osoba pristane primiti predmetno pismeno za adresata.
Uz stavak 5.: Sve osobe koje za adresata prime pismeno, dakle odrasli ~lan
doma}instva, susjed, ku}epazitelj, osoba koja radi na istom radnom mjestu kao
adresat i dr., du`ne su pismeno predati adresatu, a na {to }e biti posebno i
upozorene od strane dostavlja~a. Propu{tanjem du`nosti da se o pismenu izvijesti adresat, osobe koje su primile pismeno mjesto njega izlaù se odgovornosti za {tetu koju bi zbog toga mogao pretrpjeti adresat.
Uz stavak 6: Kad se pismeno dostavilo odnosno ostavilo za adresata kod

drugih osoba, isti }e dobiti obavijest od dostavlja~a u kojoj }e biti navedene
562
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
osnovne generalije iz pismena na koje se isto odnosi, kao ime i prezime osobe
koja je primila pismeno.
Kad se ne moè sa sigurno{}u utvrditi je li pismeno dostavljeno stranci,

uzima se da nije dostavljeno, ako je to u njezinom interesu. (VsH, Rev. 1212/86
od 26.11.1986. godine, Rev. 1632/86 od 20.8.1986. godine; objavljeno u Komentar
Ako se kao primalac dostave za parni~nu stranku pojavljuje uvijek jedna
osoba, ima se smatrati da je stranka izvr{enu dostavu primila uredno.
(Rje{enje Vi{eg privrednog suda Vojvodine P`. 1262/74 od 31.10.1974. godine;
Beograd, 1977. godine).
^lanak 346.
(1) Ako se pismeno ne moè dostaviti na na~in predvi|en ~lankom 345.
ovoga zakona, a dostavlja~ ustanovi da osoba kojoj se pismeno ima
dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostava poku{ava obaviti, ostavit
}e se u stanu ili u prostorijama gdje ta osoba radi, ili pribiti na vrata
stana ili prostorije, pismenu obavijest da }e pismeno biti ostavljeno u
sudu i da ga ta osoba tamo moè preuzeti u roku od 15 dana od dana
poku{aja dostave. U pismenoj obavijesti navodi se i predmet spora, vrsta
pismena koje se ima dostaviti, nadnevak i sat kada je obavijest ostavlje na, te naziv i adresa suda gdje se pismeno moè preuzeti.
(2) Tijekom istog dana ili sljede}eg radnog dana nakon poku{aja dostave iz
stavka 1. ovoga ~lanka, pismena obavijest s podacima navedenim u tom
stavku poslat }e se osobi kojoj se dostava ima obaviti i preko po{te,
obi~nom pismonosnom po{iljkom.
(3) Dostava }e se smatrati obavljenom na dan kada osoba kojoj se pismeno
ima dostaviti preuzme pismeno u sudu, a ako pismeno ne bude preuze to, protekom roka iz stavka 1. ovog ~lanka.
1
Ovo je novina u odnosu na odredbe dostavljanja prija{njeg ZPP-a FBiH i RS

(~l. 132. st. 2. - ~l. 142. st. 2.). U slu~aju kad se osoba kojoj se pismeno ima
dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava treba obaviti, odnosno kad dostavlja~ ustanovi da osoba kojoj se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na
kojoj se dostava poku{ava, pa se odre|uje, a {to je novina, sadràj pismene
obavijesti kojom se adresat obavje{tava da je predmetno pismeno ostavljeno u
sudu, te da se adresat preko po{te obi~nom pismonosnom po{iljkom
obavje{tava o poku{aju dostave i da se dostava smatra obavljenom danom
preuzimanja predmetnog pismena u sudu odnosno protekom roka iz st. 1. u
slu~aju nepreuzimanja istog.
Uz stavak 1-22.: Ako nije mogu}e pismeno uru~iti osobi na koju isto glasi,
odnosno njezinom odraslu ~lanu doma}instva, susjedu, ku}epazitelju, osobi
563
koja s njim radi, a ustanovljeno je da je adresa dostave to~na, ostavit }e se

u stanu ili prostorijama gdje ta osoba radi, ili pribiti na vrata stana ili prostorije, pismena obavijest da }e pismeno koje bi isti trebao primiti biti ostavljeno u sudu i da ga moè preuzeti u roku od 15 dana od dana poku{aja
dostave, te }e mu se ista obavijest poslati i preko po{te obi~nom pismenosnom po{iljkom.
3
Uz stavak 3: Kad osoba kojoj se pismeno ima dostaviti, a nakon obavijesti da

isto pismeno nalazi u sudu, dostava se smatra obavljenom na dan preuzimanja, a ako isto ne bude preuzeto dostava se smatra obavljenom protekom roka
15 dana od dana poku{aja dostave.
^lanak 347.
(1) Ako se dostavlja tu`ba, a tuènik kojem se tu`ba ima dostaviti se ne
zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavlja~ }e se obavijestiti
kada bi i na kojem mjestu mogao tuènika zate}i, te }e mu kod jedne
od osoba navedenih u ~lanku 345 st. 2. i 3. ovog zakona ostaviti, ili,
ako to nije mogu}e, na vrata stana ili prostorije gdje se dostava obavlja pribiti pismenu obavijest da radi primanja tu`be bude u odre|eni dan
i sat u svom stanu, odnosno na svom radnom mjestu.
(2) Ako dostavlja~, i nakon {to je postupio na na~in predvi|en u stavku 1.
ovoga ~lanka, u vrijeme odre|eno u obavijesti ne zatekne tuènika kojem
se tu`ba ima dostaviti, dostava }e se obaviti prema odredbama ~lanka
345. i 346. ovoga zakona.
(3) Druga pismena, osim tu`be, mogu se dostaviti prema odredbi st. 1. i 2.
ovoga ~lanka, ako je to ovim zakonom izrijekom odre|eno ili ako sud
cijeni da je prigodom dostave potreban ve}i oprez.
Novina u odnosu na prija{nje odredbe ZPP-a FBiH ~l. 132. i u RS ~l. 142. su
da je propisana posebna dostava tu`be u slu~aju da se tuènik ne zatekne
tamo gdje se dostava ima obaviti, zatim kako postupati u slu~aju ako se tu`ba
ne dostavi po st. 1., dok je st. 3. sli~an odredbama st. 1. prija{njeg ZPP-a.
Uz stavak 1.: Ako se tuènik kojem se tu`ba ima dostaviti ne zatekne tamo
gdje se dostava treba obaviti (za tu`bu je propisana osobna dostava),
dostavlja~ }e se obavijestiti kada bi i na kojem mjestu mogao tuènika
zate}i, te }e nekom od njegovih odraslih ~lanova doma}instva, susjedu,
ku}epazitelju, osobi koja radi na istom mjestu kao i on, ostaviti obavijest,
ili }e se pismena obavijest pribiti na vrata stana ili prostorije da adresat
radi primanja tu`be bude u odre|eni dan i sat u svom stanu odnosno na
radnom mjestu.
Uz stavak 2.: Ako dostavlja~ ne uspije dostaviti tu`bu u vrijeme odre|eno u

obavijesti, dostava }e se obaviti, odnosno odraslom ~lanu doma}instva,
ku}epazitelju ili susjedu, ostavit }e u stanu ili prostorijama gdje adresat radi,
564
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ìvi, pismenu obavijest da }e pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga tamo

moè preuzeti u roku od 15 dana od dana poku{aja dostave.
4
Uz stavak 3.: Sva druga pismena, osim tu`be - za koju je propisano obvezno
osobno dostavljanje, mogu se dostaviti prema odredbi ovog ~lanka i drugim
osobama iz ~l. 345. st. 2. i 3.
Procesna pravila razlikuju obi~nu i osobnu dostavu. Obi~na, kao i osobna dostava, zahtijevaju da se pismeno preda izravno primatelju, ali procesna
pravila propisuju jednostavniji na~in kod obi~ne dostave za postizanje u~inka
dostavljanja. Kad dostavlja~ zatekne primatelja na mjestu dostavljanja, nema
procesne razlike u na~inu dostavljanja, jer i kod obi~ne i osobne dostave pismeno se uru~uje osobno primatelju. (Kapeli K, Dostava pismena po{tom,
NZ, IXL, 1977., br. 11-12, str. 1367-1373);
Kad se radi o osobnoj dostavi, datumom uru~enja pismena smatra se dan
kad je pismeno primila ovla{tena osoba ili ovla{teni radnik pravne osobe koja
je stranka u sporu, a ne bilo koja osoba koja se zatekne u zajedni~kim prostorijama. (VSK, P`-17/78 od 8.5.1978.; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J.,
@ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godine);
Rje{enje koje se dostavlja pisano ima prema strankama u~inak tek kad
im je dostavljeno. (VSH, Rev. 1990/98 od 28.04.1999. godine; objavljeno u
Apsolutno su povrije|ene odredbe parni~nog postupka kad poziv na
ro~i{te na kojem }e se izvoditi dokaz saslu{anjem stranaka nije dostavljen
stranci, ve} je umjesto toga protuzakonito pribijen na vrata njezina stana
(VsH, Rev. 2294/89 od 19.12.1989. godine; objavljeno u Komentar ZPP FBIH,
Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo
gdje se dostava ima obaviti, dostavlja~ }e se obavijestit kad bi i na kojem
mjestu mogao tu osobu zate}i i ostavit }e nekome od odraslih ~lanova
doma}instva adresata, ku}epazitelju ili susjedu, odnosno osobi koja radi na
istom mjestu kao adresat pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u
odre|eni dan i sat u svom stanu odnosno na svome radnom mjestu. Kad
dostavlja~ ne zatekne u stanu adresata kojemu se treba uru~iti pismeno po
pravilima o osobnoj dostavi, a prethodno ga je obavijestio da u odre|eni
dan i sat bude u svom stanu, dostava se smatra uredno izvr{enom tek kad
je potom pismeno uru~eno nekom od uku}ana ili susjeda osobe kojoj se pismeno treba uru~iti. - odnosno prema sada{njem ZPP-u pismenu obavijest
da }e pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga tamo moè preuzeti u roku
od 15 dana od dana poku{aja dostave, i da }e se dostava smatrati obavljenom na dan kada osoba kojoj se pismeno ima dostaviti preuzme pismeno
u sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, protekom roka od 15 dana.
(Okru`ni sud u Zagrebu, G`-1985/81 od 21.4.1981. godine; objavljeno u
Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd,
1977. godine).
565
^lanak 348.
(1) Ako se ustanovi da je osoba kojoj se pismeno ima dostaviti privremeno
odsutna i da joj osobe navedene u ~lanku 345. st. 2. i 3. ovoga zakona
ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratit }e pismeno sudu uz naz naku gdje se odsutni nalazi, a dostava }e ponovno biti poku{ana u odgovaraju}e vrijeme.
(2) Ako dostavlja~ utvrdi da osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se dostava poku{ava obaviti, ali istodobno ustanovi
to~nu adresu te osobe, dostava }e se obaviti na naknadno ustanovljenoj
adresi. Ako dostavlja~ ne moè ustanoviti to~nu adresu osobe kojoj se
pismeno ima dostaviti, pismeno }e se vratiti sudu, a sud }e od stranke,
koja je prvotno sud obavijestila o adresi te osobe, zatraìti da dostavi
to~nu adresu.
(3) Ako je ustanovljeno da tuènik kome se dostava ima obaviti ne stanuje
na adresi svog posljednjeg poznatog boravi{ta ili prebivali{ta, a njegovo
sada{nje boravi{te ili radno mjesto se ne mogu ustanoviti, dostava pismena }e se obaviti istodobnim objavljivanjem pismena na oglasnoj plo~i
suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u
Federaciji.
(4) Dostava se smatra obavljenom protekom roka od 15 dana od dana
objavljivanja.
(5) U objavi se, osim pismena koje se ima dostaviti, navodi i ime i prezime
osobe kojoj se dostava obavlja, predmet spora i obavijest o tome kada
se dostava pismena smatra obavljenom. Prigodom objave u dnevnim novinama, ako je pismeno koje se dostavlja predugo da bi bilo objavljeno
u cijelosti, objavljuje se samo kratak sadràj pismena.
(6) Osoba kojoj se dostava obavlja, bit }e obavije{tena o objavi slanjem pis mene obavijesti preko po{te, obi~nom pismonosnom po{iljkom, na adresu
njezinog posljednjeg poznatog boravi{ta.
(7) Tro{kove objave u dnevnim novinama predujmljuje tuìtelj.
1
Stavak jedan ovog ~lanka identi~an je ~lancima 133. prija{njeg ZPP-a FBiH i
143. prija{njeg ZPP-a RS, osim {to ovaj dodaje da }e dostava biti poku{ana u
odgovaraju}e vrijeme, dok je ostalo novina.
Op}enito: Obzirom da predaja pismena odraslom ~lanu doma}instva,

ku}epazitelju ili susjedu adresata, odnosno osobi koja radi na istom radnom
mjestu kao adresat, proizvodi djelovanje kao da je pismeno predato osobi kojoj
je upu}eno, dostavlja~ je duàn da prije predaje nekom od naprijed navedenih osoba provjeri da li se adresat nalazi u mjestu, odnosno da li }e mu
pismeno biti na vrijeme predato. U slu~aju sumnje, vratit }e pismeno sudu
sa odgovaraju}im obavje{tenjem. Ako dostavlja~ utvrdi to~nu adresu adresata,
566
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
dostava }e se obaviti na naknadno ustanovljenoj adresi, ako istu ne moè

to~no utvrditi pismeno se vra}a sudu, a sud }e od stranke, a koja je vezana
za adresata, zatraìti da dostavi to~nu adresu. Isto tako, ako se ne moè
ustanoviti tuènikova adresa posljednjeg boravi{ta odnosno prebivali{ta, a {to
se odnosi na radno mjesto, pismeno se objavljuje na na~in da }e se istaknuti na oglasnoj plo~i suda i objaviti u najmanje jednim dnevnim novinama koje
se distribuiraju u Federaciji. Pismeno koje se objavljuje treba da sadrì ime i
prezime adresata, predmet spora i obavijest o tome kad se dostava pismena
smatra obavljenom, {to bi bili osnovni elementi.
Nema
suda, ako
sud BiH
Vrhovnog
uslova za dostavljanje pismena stranci pribijanjem na oglasnoj tabli

je sudu poznata adresa njegova boravi{ta u inostranstvu. (Vrhovni
G`-5/90 od 14.6.1990. godine; objavljeno u Biltenu sudske prakse
suda Bosne i Hercegovine broj 4, oktobar-decembar 1990. godine)
b) Dostava pravnim osobama
^lanak 349.
(1) Ovla{tena pravna osoba registrirana za obavljanje poslova dostave i

ovla{tena slu`bena osoba suda dostavu tijelima vlasti i pravnim osobama,
u pravilu, obavljaju predajom pismena jednoj od osoba iz ~lanka 339.
stavak 2. ovoga zakona.
(2) Ako se dostava ne moè obaviti prema odredbi stavka 1. ovoga ~lanka,
a dostavlja~ ustanovi da se sjedi{te tijela vlasti odnosno ured ili poslovne
prostorije pravne osobe nalaze na adresi na kojoj se dostava poku{ava
obaviti, na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lanka 346. ovoga
zakona.
(3) Ako se ustanovi da se ured ili poslovne prostorije pravne osobe ne nalaze
na adresi koja je upisana kao sjedi{te te pravne osobe u odgovaraju}em
registru pravnih osoba, a njezino novo sjedi{te nije poznato, na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lanka 348. st. 3. do 7. ovoga zakona.
1
Uz stav 1.: Dostava tijelima vlasti i pravnim osobama obavlja se predajom

pismena osobi ovla{tenoj za primanje pismena ili, ako se takva osoba ne
zatekne u uredu odnosno poslovnoj prostoriji, uposleniku koji se tu zatekne.
Uz stav 2.: Ako se dostava ne moè izvr{iti prema odredbama st. 1 ovog
~lanka, a dostavlja~ ustanovi da se sjedi{te tijela vlasti odnosno ureda ili
poslovne prostorije pravne osobe nalaze na adresi na kojoj se dostava
poku{ava obaviti, ostavit }e se u uredu ili poslovnim prostorijama pismena
obavijest da }e predmetno pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga se tamo
moè preuzeti u roku od 15 dana od dana poku{aja dostave.
Uz stav 3: Kad se ustanovi da se ured ili poslovne prostorije pravne osobe

ne nalaze na adresi koja je upisana kao sjedi{te te pravne osobe u odgovara-
567
ju}em registru pravnih osoba, a njezino novo sjedi{te nije poznato, dostava
pismena }e se obaviti objavljivanjem pismena na oglasnoj plo~i suda i u najmanje jednim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.
c) Odbijanje primitka pismena
^lanak 350.
Kad osoba kojoj je pismeno upu}eno, odnosno odrasli ~lan njezina
doma}instva, odnosno ovla{tena osoba ili uposlenik tijela vlasti ili pravne
osobe odbije primiti pismeno, dostavlja~ }e pismeno ostaviti u prostoriji
gdje se dostava obavlja ili }e ga pribiti na vrata te prostorije. Na
dostavnici }e zabiljeìti dan, sat i razlog odbijanja primitka, te mjesto gdje
je pismeno ostavljeno, i time se smatra da je dostava obavljena.
1
Odbijanje primanja predmetnog sudskog pismena na isti je na~in regulirano

prija{njim odredbama ZPP-a FBiH ~lanak 134. i ~lanak 144. RS.
Op}enito: Odredba ovog ~lanka predstavlja mjeru protiv nesavjesnih stranaka

koje odbijaju prijem sudskih pismena. O na~elu savjesnosti vidi komentar uz
~lanak 9., a o zabrani zloupotrebe prava komentar uz ~lanak 10.
Pretpostavka da je dostavljanje izvr{eno u slu~aju kad je prijem pismena odbijen nastupa samo ako je prijem odbijen bez zakonitog razloga.
Presumira se da je poziv uredno dostavljen iako adresatu nije ni

neposredno ni posredno uru~en, tek ako je adresat odbio bez zakonita razloga primiti poziv. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev. 1870/98 od 9.10.1998.
godine; objavljeno u Komentar ZPP FBIH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000.
godine),
Ako adresati, odnosno osobe obvezne na primanje pismena odbiju primiti pismena bez zakonita razloga ili ga bace ili uni{te prije nego {to pro~itaju,
takvo neosnovano protivljenje ne moè osujetiti nastupanje pravnih posljedica dostavljanja. (VsS Gzz-61/73; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota
3
Dostavlja~ je duàn pismeno ostaviti u stanu ili u prostorijama gdje adresat

radi, ili pismeno treba pribiti na vrata stana ili prostorije. Dostavlja~ na
dostavnici mora zabiljeìti dan, sat i razlog odbijanja primitka, kao i mjesto
gdje je pismeno ostavio, i time se smatra da je pismeno uredno dostavljeno.
(VsH Rev. 455/98; objavljeno u Komentar ZPP FBIH, Mihajlo D., Jozo ^.,
OSCE, 2000. godine)
Naprijed navedenom praksom se o~igledno prihva}a
znao za sadràj pismena. Ovaka konsekvencija je
potrebu da se pravosudna aktivnost nesmetano
gra|anima zajam~i za{tita prava u parnici. Do takve
568
i fikcija da je adresat saneizbje`na s obzirom na

odvija odnosno da se
fikcije dolazi i kad stran-
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ka u toku parnice zanemari brigu da joj se dostavljanje uredno obavlja, pa

o promjeni adrese ne obavijesti sud.
Kad je zbog odbijanja primitka pismena ono stranci dostavljeno na na~in

propisan ovim ~lankom, stranci nije bila uskra}ena mogu}nost raspravljanja
pred sudom. (VSH Rev. 1870/98 od 6.10.1998. godina; objavljeno u Komentar
ZPP FBiH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine)
d) Dostavnica
^lanak 351.
(1) Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavlja~.
Primatelj }e na dostavnici ~itko, slovima, napisati dan primitka, svoje ime
i prezime i u kojem svojstvu prima pismeno.
(2) Ako je primatelj nepismen ili se nije u stanju potpisati, dostavlja~ }e postupiti kao u stavku 1. ovoga ~lanka, te staviti napomenu za{to primatelj
nije stavio svoj potpis.
(3)
Ako primatelj odbije potpisati dostavnicu, dostavlja~ }e to zabiljeìti na

dostavnici i ispisati slovima dan predaje i time se smatra da je dostava
obavljena.
(4) Ako je dostava obavljena prema odredbi ~lanka 347. stavak 1. ovoga
zakona, na dostavnicu }e se pored potvrde o primitku pismena nazna~iti
da je prethodila pismena obavijest.
(5) Kad je prema odredbama ovog zakona pismeno predano drugoj osobi, a
ne onoj kojoj se pismeno imalo dostaviti, na dostavnicu }e dostavlja~
nazna~iti odnos tih dviju osoba.
(6) Ako se dostava obavlja prema odredbama ~lanka 346. ovoga zakona,
dostavlja~ }e to nazna~iti na dostavnici kao i dan i sat kada je dostava
poku{ana i mjesto gdje je ostavljena pismena obavijest.
(7) Ako je na dostavnici neto~no ili ne~itko nazna~en nadnevak dostave ili
je dostavnica nestala, dostava se moè dokazivati i na drugi na~in.
1
Na identi~an na~in se regulira pitanje dostavnice - dokaza o izvr{enom dostavljanju, prija{njim odredbama ZPP-a FBiH ~lanak 139. i ~lanak 149. RS, osim
{to se u ovom ~lanku u stavu jedan dodaje da je primatelj predmetnog pismena duàn na dostavnici ~itko nazna~iti svoje ime, prezime i u kojem svojstvu prima isto.
Op}enito: Dostavnica je javna isprava koja sluì kao dokaz o izvr{enom

dostavljanju, pa se i na nju odnose zakonske presumpcije o dokaznoj snazi
javnih isprava. (Triva, Gra|ansko-procesno pravo, II izdanje, Zagreb, 1972.
569
godine, str. 350), Urednost dostavljanja je vrlo zna~ajna za ~itav tijek

parni~nog postupka te ima posebne i odlu~ne pravne posljedice. Po~etka tijeka postupka, odziv stranaka i ostalih sudionika u postupku, ra~unanje rokova, nastupanje pravomo}nosti i izvr{nosti sudske odluke, samo su neka najzna~ajnija procesna pitanja na koje odlu~uju}e utje~e urednost dostavljanja
(usp. KAPEL, k., Dostava pismena po{tom, NZ, XLI, 1987., br. 11-12, str.
1367-1373).
Ako je za sudsku odluku ili drugo pismeno koje se dostavlja po{tom,

potrebit dokaz o primitku, dostava se uvijek obavlja u omotu s povratnicom,
a u ostalim slu~ajevima prilaè se dostavnica. Dostava obi~nih (kratkih) obavijesti strankama vr{i se u omotu bez dostavnice (Usp. Pravilnik o unutarnjem poslovanju sudova ùpanije Zapadnohercegova~ke, ~l. 82.),
Sudac je duàn pa`ljivo provjeriti, prema ~injenicama i dokazima koji su
mu na raspolaganju, je li dostava podneska bila uredna. Pored toga, potrebno je da propisi omogu}uju provjeru urednosti dostave podnesaka. Tako npr.
ako je dopu{teno pozivanje stranaka obi~nim pismom, tada nema nikakvog
dokaza o dospje}u poziva adresatu. Dokaz o urednosti dostave pruà
dostavnica. Dostavnica je javna isprava koja sluì kao dokaz o izvr{enoj
dostavi, pa se i na nju odnose zakonske presumpcije o dokaznoj snazi javnih
isprava, odnosno za ~injenice navedene u dostavnici vaì presumpcija istinitosti dok se ne dokaè suprotno. Odluka @upanijskog suda u Splitu, G`2101/97 od 31.10.1997. godine; objavljeno u Komentar ZPP FBiH, Mihajlo D.,
Jozo ^., OSCE, 2000. godine),
Na jednoj dostavnici moè se vr{iti dostava samo jednoj osobi. Tako je
prema stajali{tu sudske prakse, presuda zbog izostanka (koje vi{e po novom
ZPP-u nema - presuda zbog propu{tanja) ni{tava ako je npr. sud izrekao
kontumacionu presudu ne ~ekaju}i dostavnicu, odnosno na osnovu takve
dostavnice iz koje se je moglo vidjeti da izostala stranka nije uredno pozvana, ili je kona~no sama dostavnica neispravno ispunjena bilo krivnjom
dostavlja~a, koji je iz zle namjere ili iz nehata unio krive podatke u
dostavnicu, ili je mo`da i sam dostavlja~ bio zaveden u bludnju pa predao
poziv nekom drugom mo`da istoimenom licu. (VS NRS, G`. 4661/62, VS NRS,
G`. 1850/62; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K.,
Dragoljub P., Beograd, 1977. godine)
3
Uz stavak 1: Izvr{enje dostavljanja potvr|uje svojim potpisom na dostavnici

dostavlja~ i adresat ili osoba kojoj je pismeno uru~eno sa djelovanjem prema
adresatu. Ako dostavnica nestane, dostavljanje se moè dokazati i na drugi
na~in. Primalac }e na dostavnici slovima sam napisati dan primitka.
Dostavnica je primarno, ali ne i jedino dokazno sredstvo za utvr|ivanje

dostave. Ako nestane, dostava se moè dokazivati i na drugi na~in, npr. rezultatima potra`nice. (VSH Rev. 1178/91 od 20.6.1991. godine, OS u Zadru, G`.
1167/85 od 13.10.1985. godina; ili uvidom u poslovne knjige stranaka. (VS
BiH, P`-236/84; objavljeno u Komentar ZPP FBiH Mihajlo D., Jozo ^., OSCE
2000. godine)
570
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stavak 2., 3., 4., 5.: Ako je primalac nepismen ili se ne moè potpisati,
dostavlja~ }e slovima napisati njegovo ime i dan primitka i stavit }e napomenu
za{to primalac nije stavio svoj potpis. Ako primalac odbije da potpi{e
dostavnicu, dostavlja~ }e to zabiljeìti na dostavnici i napisati slovima dan
predaje i time se smatra da je dostavljanje izvr{eno. U slu~ajevima osobnog
dostavljanja na dostavnici, osim potvrde o primitku pismena, nazna~uje da je
prethodila pismena obavijest. Kad je po odredbama zakona pismeno predano
drugoj osobi a ne adresatu, na dostavnici se ozna~ava odnos tih dviju osoba.
Uz stavak 7: Ako je na dostavnici neto~no ili ne~itko ozna~en nadnevak dostavljanja, smatra se da je dostavljanje izvr{eno onog dana kad je pismeno
predano, a {to se utvr|uje svim relevantnim dokaznim sredstvima.
Ako je na dostavnici neto~no nazna~en datum dostave smatrat }e se da

je dostava obavljena onog dana kad je pismeno predato, {to se utvr|uje
raspoloìvim dokaznim sredstvima. Teret dokazivanja da je na dostavnici
pogre{no nazna~en datum uru~enja pismena, leì na zainteresiranoj stranci.
(VS BiH, P`-282/82 od 27.9.1982. godine; objavljeno u Komentar ZPP, Milka
Ako postoji dostavnica, ne moè se dostavljanje dokazivati na drugi na~in,
pa ni putem potra`nice. (VPS, Sl-2571/68; objavljeno u Komentar ZPP, Milka
Datum na dostavnici o uru~enju presude je mjerodavan za ocjenu blagovremenosti uloène àlbe, a ne podaci u datumniku odvjetnika, ukoliko nema
dokaza da je presuda uru~ena odvjetniku prema datumu navedenom u
datumniku. (VsS, G`-102/68 od 12.9.1968. godine; objavljeno u Komentar
Ako je sporan potpis na dostavnici o uru~enju rje{enja upravnom postupku, nadle`ni organi du`ni su na shodan na~in uz u~e{}e stranke nesumnjivo utvrditi ~iji je potpis. (VsS, U-9785/73; objavljeno u Komentar ZPP,
Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godine);
Ne moè se istinitost podataka o danu dostavljanja na uredno popunjenoj
dostavnici uspje{no obarati samo pozivom na podatke iz internog protokola
stranke - dru{tveno-pravnog lica o datumu prijema sudskog pismena. (Vrhovni
sud Bih, P`-806/89 od 30.8.1990. godine; objavljeno u Biltenu sudske prakse
Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj 4, oktobar-decembar 1990. godine).
4) Promjena adrese
^lanak 352.
(1) Ako stranka ili njezin zastupnik u tijeku postupka ili prije proteka roka
od {est mjeseci nakon pravomo}nog okon~anja postupka promijene adresu
na koju se dostava obavlja, du`ni su o tome odmah obavijestiti sud.
571
(2) Ako protiv pravomo}ne odluke, unutar roka iz stavka 1. ovoga ~lanka,
bude izjavljena revizija, taj se rok produùje sve dok ne protekne {est
mjeseci od dostave stranci odluke u povodu revizije kojom se revizija
odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preina~uje.
(3) Ako je protiv pravomo}ne odluke unutar roka iz stavka 1. ovoga
~lanka podnesen prijedlog za ponavljanje postupka, taj se rok produùje do proteka roka od {est mjeseci nakon pravomo}nosti prvostu panjske odluke u tom postupku protiv kojeg nije izjavljena àlba,
odnosno do proteka roka od {est mjeseci od dostave stranci odluke
o àlbi kojom se postupak za ponavljanje postupka pravomo}no
zavr{ava.
(4) Ako u povodu izvanrednog pravnog lijeka pravomo}na odluka bude ukinuta i predmet vra}en na ponovno su|enje, smatrat }e se da rok iz
stavka 1. ovog ~lanka nije ni po~eo te}i.
(5) Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni
adrese, sud }e odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju objavom
pismena na oglasnoj plo~i suda, sve dok stranka ili njezin zastupnik ne
obavijeste sud o svojoj novoj adresi.
(6) Dostava iz stavka 5. ovoga ~lanka smatra se obavljenom nakon proteka
15 dana od dana objave pismena na oglasnoj plo~i suda.
(7) Kad punomo}nik za primanje pismena do proteka rokova iz st. 1. do 3.
ovoga ~lanka promijeni svoju adresu, a o tome ne obavijesti sud, sud }e
stranci na njezin tro{ak imenovati zastupnika za primanje pismena preko
kojeg }e obavljati sve dostave, dok ne primi obavijest stranke o postavljanju novoga punomo}nika.
1
Pitanje promjene adrese je u prija{njem ZPP-u FBiH ~lanak 135. i ~lanak 145.
RS {to se ti~e same tehnike dostave na isti na~in regulirano, dok se u ovom
~lanku jo{ odre|uju na~in postupanja u povodu izjavljenih pravnih lijekova,
a radi se i o druga~ijim rokovima. Prije se odre|ivalo da je stranka ili njezin
zakonski zastupnik o promjeni adrese du`na obavijestiti sud do dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak zavr{ava, a sada se odre|uje u tijeku
postupka ili prije proteka roka od {est mjeseci nakon pravomo}nog okon~anja
postupka.
Uz stavak 1.: O promjeni adrese na koju se u dosada{njem tijeku postupka

vr{ila dostava predmetnih sudskih pismena strankama odnosno njihovim zastupnicima, odnosno prije proteka roka od {est mjeseci nakon pravomo}nog
okon~anja predmetnog postupka, isti su du`ni obavijestiti sud, a radi daljnje
uredne dostave predmetnih pismena, u slu~aju daljnjeg nastavka predmetnog
postupka.
Sud nije duàn da traga za adresom tuènog, sve dok tuìtelj ne iscrpi
sve mogu}nosti da sazna adresu. (VS FBiH broj P`-10/99 od 31.3.1999. godine;
572
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda FBiH br. 1, sije~anj-travanj

1999. godine).
3
Uz stavak 2.: Po blagovremeno izjavljenoj reviziji rok iz naprijed navedenog

stavka o obavijesti promjene adrese na kojoj bi se predmetna pismena trebala
dostaviti produùje se sve dok ne protekne 6 mjeseci od dostave odluke stranci u povodu izjavljene revizije.
Uz stavak 5. i 6. : Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijesti sud o

promjeni adrese, a dostavlja~ od susjeda ili na drugi na~in ne sazna njenu
novu adresu, sva daljnja dostavljanja za tu stranku odnosno zastupnika
vr{e se objavom pismena na oglasnoj plo~i suda, a ista se smatraju obavljenim nakon proteka roka od 15 dana od dana objave pismena na oglasnoj plo~i suda.
Ogla{avanje na sudskoj plo~i ne moè se primijeniti ako prije toga

tu`ba nije dostavljena tuèniku. (VSJ, Rev. 598/65; objavljeno u Komentar
ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977.
godine);
Stranka - pravna osoba du`na je o promjeni svog sjedi{ta obavijestiti sud,
a ako to ne u~ini sud je ovla{ten sve daljnje dostave u parnici obavljati za
tu stranku stavljanjem pismena na oglasnu plo~u (VtsH, P`-914/96 od
12.12.1996. godine; objavljeno u Komentar ZPP FBiH, Mihajlo D., Jozo ^.,
OSCE, 2000. godine).
5
Uz stavak 7.: Kad punomo}nik za primanje pismena do proteka rokova iz

stavka 1 do 3 ovog ~lanka, odnosno po proteku roka od 6 mjeseci nakon
pravomo}nog okon~anja postupka, {est mjeseci od dostave stranci odluke u
povodu revizije, a o tome ne obavijesti sud, sud }e stranci na njezin tro{ak
imenovati zastupnika za primanje pismena, preko kojega }e se obavljati dostava pismena.
Ovla{tenje imenovanog zastupnika od strane suda prestaje kad sud primi
obavijest od stranke da je postavila novog punomo}nika.
Ne postoji promjena adrese ako stranka ode na lije~enje izvan mjesta

stalnog boravi{ta. (VsJ, G`-79/64; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J.,
@ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godine),
Kad pravna osoba do dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak zavr{ava promijeni sjedi{te ili samo adresu ureda odnosno poslovnih prostorija, dostava se ima obaviti shodnom primjenom pravila o dostavi za slu~aj
kad stranka (fizi~ka osoba) promijeni prebivali{te ili stan, a o tome ne obavijesti sud. - prema sada{njim odredbama ZPP-a u ovom slu~aju bi se dostava pismena obavila istodobnim objavljivanjem pismena na oglasnoj plo~i suda
i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distrubuiraju u Federaciji
(VtsH, P`-2086/93 od 15.2.1994. godine; objavljeno u Komentar ZPP FBIH,
Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine)
573
5. Punomo}nik i zastupnik za primanje pismena

^lanak 353.
(1) Tuìtelj ili njegov zastupnik koji se nalazi u inozemstvu, a nemaju
punomo}nika u Bosni i Hercegovini du`ni su ve} prigodom podno{enja
tu`be imenovati punomo}nika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini.
Ako oni tako ne postupe, sud }e ih pozvati da u odre|enom roku imenuju punomo}nika za primanje pismena, uz upozorenje da }e u suprotnom
sud tu`bu odbaciti.
(2) Tuènika ili njegovog zastupnika koji se nalazi u inozemstvu, a nemaju
punomo}nika u Bosni i Hercegovini, sud }e ve} prigodom dostave prvog
pismena pozvati da u primjerenom roku postave punomo}nika za pri manje pismena u Bosni i Hercegovini, uz upozorenje da }e u suprotnom
sud tuèniku na njegov tro{ak postaviti zastupnika za primanje pismena
i preko toga zastupnika obavijestiti tuènika odnosno njegova zastupnika
o tom postavljanju.
(3) Stranci koja opozove punomo} punomo}niku za primanje pismena i
istodobno ne postavi drugog takvog punomo}nika, sud }e dostavu obavljati objavom pismena na oglasnoj plo~i suda, sve dok ta stranka ne
postavi drugog punomo}nika za primanje pismena.
(4) Ako punomo}nik za primanje pismena otkaè punomo}, a stranka ne
imenuje drugog takvog punomo}nika u roku od 30 dana od dana kad
je sud obavije{ten o otkazu punomo}i, sud }e stranci na njezin tro{ak
imenovati zastupnika za primanje pismena, te obavljati sve dostave preko
imenovanog zastupnika dok ne primi obavijest stranke o postavljanju
novog punomo}nika.
(5) Sredstva za pokri}e tro{kova postavljenog zastupnika tuènika za primanje pismena duàn je predujmiti tuìtelj.
1
U odnosu na prija{nji ZPP FBiH ~lanak 136. i ~lanak 146. RS, sada{nji ZPP
razlikuje odnosno posebno regulira situaciju kad se tuìtelj ili njegov zastupnik odnosno tuènik ili njegov zastupnik nalaze u inozemstvu a nemaju
punomo}nika u BiH i predvi|a razli~ite situacije, te definira situaciju u slu~aju
otkazivanja-opoziva punomo}nika za primanje pismena.
Uz stav 1.: Dostavljanje se moè oduljiti i komplicirati osobito kad se stranka bilo tuìtelj bilo tuèni odnosno njihovi zastupnici nalaze u inozemstvu, pa
se te te{ko}e otklanjaju imenovanjem punomo}nika za primanje pismena u
BiH - odnosno osobe ovla{tene jedino da za stranku primi pismeno koje joj
sud upu}uje i koja je du`na obavijestiti stranku o primljenim pismenima.
Punomo}nik za primanje pismena ovla{ten je primiti pismena i o tome

obavijestiti stranku, a nije ovla{ten poduzimati parni~ne radnje u ime stranke,
pa slijedom toga ni podnijeti àlbu protiv prvostupanjske presude. (PSH, P`-
574
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

355
3072/90 od 26.10.1991. godine; objavljeno u Komentar ZPP FBIH, Mihajlo D.,

Jozo ^., OSCE, 2000. godine)
^lanak 354.
(1) Ako vi{e osoba zajedni~ki tuè, a nemaju zajedni~kog zakonskog zastup nika, odnosno punomo}nika, sud ih moè pozvati da u odre|enom roku
imenuju zajedni~kog punomo}nika za primanje pismena. Ako sami
tuìtelji u ostavljenom roku ne imenuju takvog punomo}nika, sud }e
jednog od njih odrediti za zajedni~kog punomo}nika za primanje pisme na i o tome obavijestiti stranke.
(2) Odredbe stavka 1. ovoga ~lanka primjenjivat }e se i kad je vi{e osoba
tuèno, kao jedinstveni suparni~ari.
1
Na identi~an je na~in regulirana predmetna situacija i u prija{njem ZPP-u

FBiH ~lanak 137. i ~lanak 147. RS.
Op}enito: O punomo}niku odnosno zastupniku za primanje pismena, vidi

komentar uz ~lankak 353.
Uz stav 1-22.: Odredbe ovog stavka govore o tzv. aktivnim suparni~arima (vi{e
tuìtelja) koji ne imenuju punomo}nika odnosno zajedni~kog zakonskog zastupnika za primanje pismena. U tom slu~aju sud }e ih pozvati da u
odre|enom roku istog imenuju, ina~e }e sam odrediti jednog od njih za zajedni~kog punomo}nika za primanje pismena. Pri odabiru istog sud }e se
rukovoditi o pravnim interesima tuìtelja, kao i o drugim okolnostima predmetnog slu~aja, a vodit }e ra~una da se postigne procesna ekonomija, tj. da
se provede racionalniji, brì i jeftiniji postupak.
Kad je vi{e osoba tuèno, na njih se odredba stavka 1. ovog ~lanka primjenjuje samo ako se nalaze u poloàju jedinstvenih suparni~ara.
6) Dostava od strane stranaka
^lanak 355.
(1) Dostavu podneska protivnoj strani, osim tu`be, protutu`be i pravnih
lijekova, moè obaviti i sama stranka.
(2) U slu~aju iz stavka 1. ovoga ~lanka, stranka }e jedan primjerak dostaviti osobno protivnoj stranci, odnosno njezinu zakonskom zastupniku,
odnosno punomo}niku, a jedan primjerak }e predati sudu uz napomenu
i dokaz da je dostava drugoj strani ve} obavljena.
(3) Na dostavu iz stavka 2. ovoga ~lanka na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~l 337. do 354. ovoga zakona, osim odredaba ~lanka 345.
575
st. 2. do 6., ~l. 346. do 348., ~lanka 349. st. 2. i 3., ~lanka 350. i ~lanka
351. st. 2. do 6. ovoga zakona.
(4) Dostava obavljenja na na~in iz stavka 2. ovoga ~lanka smatra se urednom dostavom.
1
Novina ovog ZPP-a je da dostavu podnesaka protivnoj stranci, osim tu`be,

protutu`be i pravnih lijekova, moè obaviti i sama stranka, koja se za to
obveè, a razlog koje je ekonomi~nost postupka. U slu~aju ovakve dostave
primjerak podneska dostavlja se protivnoj stranci, odnosno njezinu zakonskom
zastupniku ili punomo}niku, a drugi primjerak se dostavlja sudu, uz dokaz
da je dostava drugoj strani obavljena. Svrha je ove novine da se postigne
procesna ekonomija odnosno da se postupak provede {to racionalnije, brè, i
jeftinije.
GLAVA XVIII
1
Odredbom ove glave defini{e se materija razgledanja i prepisivanja spisa

parni~nog predmeta. Kako se vidi iz teksta ovog ~lana ZPP-a, stranke to pravo
imaju neograni~eno, dok se ono ograni~ava ostalim licima, jer moraju dokazati da imaju opravdani interes da im se dozvoli razgledanje i prepisivanje
spisa. Uo~ava se da je zakonsko rje{enje ovog ~lana identi~no rje{enju iz ~lana
150. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ), odnosno ~lana 140. prethodno vaè}eg
ZPP-a FBiH.
PREGLEDANJE I PREPISIVANJE SPISA
^lan 356.
Stranke imaju pravo da pregledaju i prepisuju spise parnice u kojoj
u~estvuju.
Ostalim licima koja imaju opravdan interes moè se dozvoliti pregledanje i prepisivanje pojedinih spisa.
Kad je postupak u toku, dozvolu za pregledanje i prepisivanje daje sudi ja, a kad je postupak zavr{en, predsjednik suda, odnosno radnik u sudu
koga on odredi.
576
Uz stav (1): Spis predmeta neke parni~ne stvari predstavlja skup podnesaka,
priloga i drugih pismena koja su u toku postupka sudu dostavile stranke i
njihovi punomo}nici. Tu svakako spadaju i isprave koje je sud sastavio ili
pribavio. Neotu|ivo je pravo stranke da pregleda i prepisuje spise predmeta.
To pravo moè vr{iti sama stranka ili u njeno ime punomo}nik odnosno zakonski zastupnik. Svakako, ovo pravo pripada i pravobraniocu, tuìla{tvu i
umje{a~u. Pregledanje i prepisivanje spisa se obavlja u prostorijama suda,
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
naj~e{}e u sudskoj pisarnici, ili u drugoj podesnoj prostoriji suda, uz prisustvo ovla{tenog radnika suda (upisni~ar), a u radnom vremenu suda. Zapisnici
o vije}anju i glasanju, sudske zabilje{ke i sli~no, prethodno se izdvajaju iz
sadràja spisa. Spisi predmeta se ne iznose izvan zgrade suda, osim samog
suda kada obavlja parni~nu radnju van zgrade suda (npr. uvi|aj). To ne bi
smjeli ~initi ni vje{taci.
2
Uz stav (2): Ostalim licima moè se dozvoliti pregledanje i prepisivanje spisa,

ali pod uslovom da dokaù da imaju opravdan interes za takve radnje. Ti
razlozi mogu biti raznovrsni, ali su to naj~e{}e razlozi prikupljanja procesne
gra|e za neki drugi sudski ili upravni postupak, u nau~ne svrhe i sli~no.
Ovom odredbom definisan opravdan interes ne mora biti pravni interes. O
postojanju interesa i njegovoj opravdanosti, u sklopu odluke kojom se dozvoljava ili zabranjuje pregledanje i/ili prepisivanje spisa, odlu~uje nadle`na osoba
unutar suda - sudija, predsjednik suda ili tre}e lice, po nalogu predsjednika
suda.
U praksi su se pojavile nedoumice da li ovla{tena lica Nezavisne pravosudne

komisije, ustanovljene odgovaraju}om Odlukom Visokog predstavnika za BiH,
u vr{enju svojih ovla{tenja, tako|e definisanih posebnim odlukama Visokog
predstavnika iz avgusta 2002. godine i januara 2003. godine, mogu iznositi
spise iz zgrade suda, a {to su radili. Nakon pa`ljivog prou~avanja tih odluka, izvla~i se zaklju~ak da ni ta lica ne mogu iznositi spise izvan zgrade suda.
Kako je u BiH na snazi Zakon o slobodi pristupa informacijama (Slu`beni

glasnik RS broj 20/01 i Slu`beni list FBiH broj 32/01, ZSPI), moè se
postaviti pitanje tro{kova nastalih prepisivanjem spisa, kao i pitanje obaveze
dokazivanja postojanja opravdanog interesa.
Ukoliko se zahtjev stranke ili tre}eg lica shvati kao zahtjev za pristup informacijama, stranka (prema tom zakonu) uop{te nije du`na dokazivati postojanje opravdanog interesa (vidjeti ~lan 11. stav 2. ZSPI). Sud moè odbiti
zahtjev lica za pregledanje i prepisivanje spisa, ali tada mora to u~initi u pismenoj formi (vidjeti ~lan 14. ZSPI i dalje). No, u smislu stava 1. ovog ~lana
ZPP-a, to pravo se ni pod kojim uslovima ne moè uskratiti stranki u
parni~nom postupku.
Tro{kovi nastali povodom pregledanja i prepisivanja spisa (npr. tro{kovi

fotokopiranja isprava, zapisnika i drugih pismena) bi po logici stvari padali
na teret onog lica koje vr{i pregledanje i prepisivanje spisa. Me|utim, prema
odredbi ~lana 16. Zakona o slobodi pristupa informacijama, tro{kovi
umnoàvanja za prvih 10 strana se ne napla}uju.
Uz stav (3): Odredbu ovog stava treba tuma~iti zajedno sa stavovima 1. i 2.

u smislu da dozvolu za pregledanje i prepisivanje spisa daje sudija ako je
postupak u toku, a predsjednik suda ili lice koje on ovlasti - obi~no rukovodilac sudske pisarnice - ako je postupak zavr{en. Smatramo da je smisao
ovakvog zakonskog odre|enja u tome {to nakon okon~anja postupka spisi
predmeta se arhiviraju i postaju objekt kontrole ali i odogovornosti sudske
577
uprave. U smislu stava 1. ovog ~lana, nema smetnje da stranka prepisuje i/ili
pregleda spise predmeta i nakon njegovog okon~anja. Me|utim, lica iz stava
2. ovog ~lana se mogu susresti sa nemogu}no{}u (odbijanjem) da pregledaju
spise, bilo one u kojima se postupak vodi ili u kojima je postupak okon~an.
S tim u vezi, smatramo da je rije~ o reliktu pro{log dru{tvenog ure|enja koje
je prevazi|eno, te da se svakom licu, bez obaveze dokazivanja opravdanog
interesa, omogu}i pregledanje i/ili prepisivanje spisa, bez obzira da li se postupak vodi ili je okon~an. Stoga, svrhu ovakvog propisivanja vidimo samo u
smislu kontrole ili evidentiranja da je neko lice traìlo pregled ili prepisivanje spisa i ni{ta vi{e, pogotovo imaju}i na umu intenciju zakondavca u
dono{enju ZSPI. Zacijelo, ovakvom stanovi{tu moè biti protivljenja sa pozicije maksime da kasniji zakon derogira raniji, ali smatramo da je ZSPI lex
specialis u odnosu na ZPP, obzirom da je su{tina ZSPI dosljedna primjena
~lana 10. Evropske Konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda
(sloboda izraàvanja), koja sloboda je podvrgnuta vrlo uskim ograni~enjima.
GLAVA XIX
I Z U Z E ] E
1
U prethodnom procesnom zakonodavstvu, materija izuze}a je bila regulisana

odredbama ~lanova 71-76. ZPP-a RS (SFRJ) te ~lanovima 63-68. ZPP-a FBiH.
Upore|enjem tih prethodno vaè}ih odredbi sa vaè}im, uo~ava se jedna
veoma bitna razlika - ~im sudija sazna da je podnijet zahtjev za njegovo
izuze}e ili ako sazna da postoji razlog za njegovo izuze}e, o tome bez odlaganja obavje{tava predsjednika suda, ali ne prekida rad na predmetu. Naprotiv,
nastavlja rad sve dok predsjednik suda ne odlu~i po zahtjevu za izuze}e.
^lan 357.
Sudija ne moè suditi:
1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomo}nik stranke, ako
je sa tom strankom u odnosu saovla{}enika, saobaveznika ili
regresnog saobaveznika, ili ako je u istom predmetu saslu{an ili predloèn kao svjedok ili vje{tak;
2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomo}nik stranke srod nik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, a u pobo~noj liniji
do ~etvrtog stepena, ili mu je bra~ni, odnosno vanbra~ni drug ili
srodnik po tazbini, odnosno srodnik vanbra~nog druga do drugog
stepena, bez obzira da li su brak, odnosno vanbra~na zajednica pre stali ili ne;
3) ako je staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomo}nika;
4) ako je u istom predmetu u~estvovao u dono{enju odluke nièg suda
ili drugog organa;
5) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.
578
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ova odredba je u su{tini identi~na odredbi ~lana 71., odnosno 63. prethodno
vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ) i ZPP-a FBiH. ^lanom 71. ta~ka 2. ZPP-a RS je kao
razlog za izuze}e bila predvi|ena i situacija da je sudija stalno ili privremeno
radio u radnoj zajednici, organizaciji udruènog rada (oblik organizovanja
privrednih subjekata prema Ustavu SFRJ iz 1974. i Zakona o udruènom radu)
ili drugom dru{tvenom ili gra|anskopravnom licu koje je stranka u postupku. Prethodni ZPP FBiH je u ovom ~lanu sadràvao i stav 2. da se ta~ka 4.
(istovjetna sada{njoj ta~ki 4. ovog ~lana) ne primjenjuje kada se o pravnom
lijeku odlu~uje u sjednici sudaca.
Nepristrasnost sudije je osnovni uslov objektivnog su|enja i zakonitog

dono{enja odluke. Zakonskom regulacijom osnova za izuze}e sudije obezbje|uju se zahtjevi nepristrasnog su|enja iz ~lana 6. Evropske konvencije za
za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
^lanom 41. Zakona o Visokom sudskom i tuìla~kom savjetu odre|eni su

kriteriji prema kojima se cijeni da li kandidat za mjesto sudije moè da
obavlja tu funkciju. Pored kriterija objektivne prirode, nazna~en je i kriterij sposobnosti da nepristrasno, savjesno, revnosno, odlu~no i odgovorno obavlja zadatke koji se odnose na funkciju za koju se kandidat prijavljuje.
Ovako postavljeni kriteriji predstavljaju polazni osnov za dalje regulisanje

materije izuze}a sudije, u objektivnom i subjektivnom smislu.
Objektivni osnovi za izuze}e sudije se defini{u i kao razlozi koji su prema

op}im mjerilima toliko zna~ajni da, u pravilu, samim postojanjem opravdavaju sumnju u nepristrasnost suca - apsolutni razlozi za izuze}e (Mihajlo Dika,
Jozo îzmi}, Komentar ZPP FBiH, Sarajevo, 2000., str. 143), koji dovode do
izuze}a sudije po sili zakona; dok su druga grupa razloga okolnosti koje
same po sebi ne stvaraju apsolutnu osnovu sumnje, ali bi mogle u konkretnom slu~aju negativno utjecati na su~evu nepristrasnost - relativni razlozi za
izuze}e (isti izvor).
Osnovi za izuze}e sudije dati ovim ~lanom su prinudne prirode.
Apsolutni razlozi za izuze}e su navedeni taksativno u ovom ~lanu, ta~ke 14. Na apsolutne razloge za izuze}e sud pazi po slu`benoj du`nosti, a na postojanje tih razloga mogu ga upozoravati i stranke u postupku. Ti razlozi su
takve prirode da se osnovano pretpostavlja da uti~u na nepristrasnost sudije.
Nije od zna~aja da li bi postojanje nekog od razloga iz ta~ke 1-4. ovog ~lana
zaista i doveli do pristrasnog su|enja, dovoljno je samo nastupanje nekog od
navedenih razloga. Ukoliko neki od razloga i nastupi, sudija }e odmah o tome
obavijestiti predsjednika suda.
Ta~ka 1. ovog ~lana, odnosi se i na umje{a~a; odnos saovla{}enika }e postojati ako je i sudija povjerilac po osnovu pravnog odnosa koji je predmet spora
u kome on treba da odnese odluku po tu`bi; odnos saobveznika }e postojati
ako je sudija du`nik u predmetnom pravnom odnosu.
579
Ta~ka 4. se odnosi na situaciju ako je sudiji, nakon imenovanja za sudiju

vi{eg suda, dodijeljen u rad predmet po pravnom lijeku protiv odluke nièstepenog suda a on je donio tu nièstepenu odluku, ili je ~lan vije}a tog vi{eg
suda; ili je prije imenovanja na funkciju sudije donio odluku kao funkcioner
upravnog organa, a ta odluka je predmet ocjene u sudskom postupku (upravni
spor). Ali, potrebno je napraviti razliku u na~inu kako sudija vr{i sudijsku
funkciju, da bi ona bila razlog za izuze}e: Sudac je sudjelovao u dono{enju
odluke ako je svoju suda~ku du`nost obavljao na ro~i{tu na kojem je
odlu~eno o zahtjevu stranke, a ne i ako je proveo odre|ene parni~ne radnje
koje su prethodile tom ro~i{tu. (VSH, II Rev. 33/86 od 10.3.1986. g.).
Osnovanost zahtjeva za izuze}e }e zavisiti i od uloge sudije u postupku:
Sudija ne moè vr{iti sudijsku du`nost u predmetu po kome je kao svedok
saslu{an, a ne ako je samo bio predloèn za svedoka. Ne postoji povreda
odredaba parni~nog postupka kad je kao predsednik ve}a postupao sudija koji
je samo predloèn za svedoka a nije saslu{an kao svedok u istom predmetu. (VSJ, Rev. 70/72 od 29.3.1972. g.). Tako|e i: Okolnost da je sudac u svojstvu predsjednika nadle`nog SIZ sudjelovao u dono{enju odluke o kupnji
stana i potpisao ugovor o kori{}enju stana, koji je kasnije dodijeljen tuènome,
nije razlog za njegovo izuze}e u parnici za otkaz ugovora o kori{tenju stana.
(VSH, Rev. 700/84 od 5.9.1984. g.)
10
Relativni razlozi za izuze}e su dati ta~kom 5. ovog ~lana. Nije ih mogu}e

taksativno nabrojati, jer nije mogu}e unaprijed predvidjeti sve one situacije i
okolnosti koje dovode u sumnju nepristrasnost sudije. Razlozi u svakom
slu~aju mogu biti veoma raznoliki: prijateljstvo ili neprijateljstvo sa strankom,
srodstvo koje nije obuhva}eno ta~kom 2. ovog ~lana itd.
11
Da bi se zaista i ostvario razlog za pristrasnost, potreban je ne samo dokaz

postojanja razloga za izuze}e ve} i dokaz da taj razlog in concreto ugroàva
nepristrasnost sudije.
12
O izuze}u vje{taka - vidjeti odredbu ~lana 153. ZPP-a.

^lan 358.
Stranka podnosi zahtjev za izuze}e sudije ~im sazna da postoji koji od
razloga za izuze}e, a najdocnije do zavr{etka rasprave, a ako nije bilo
rasprave, do dono{enja odluke.
Stranka moè u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek poimeni~no
navesti sudiju koji ne bi mogao u~estvovati u dono{enju odluke zbog
razloga iz ~lana 357. ovog zakona.
Stranka moè traìti izuze}e samo poimeni~no odre|enog sudije koji u
predmetu postupa.
Stranka je du`na da u zahtjevu navede okolnosti zbog kojih smatra da
postoji neki od zakonskih osnova za izuze}e.
580
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ova odredba odgovara sadràju ~lana 73. ZPP-a RS (SFRJ) i ~lanu 65. Razlika
je u tome {to su prethodni ZPP-i propisivali obavezu stranke da traì izuze}e,
nakasnije do zavr{etka rasprave, odnosno do dono{enja odluke.
Uz stav (1): Ovim ~lanom predvi|a se pravo stranke da traì izuze}e sudije. Rokovi
koji su dati za podno{enje zahtjeva za izuze}e sudije su dati iz razloga po{tovanja na~ela ekonomi~nosti postupka (~lan 10. ZPP-a). Propu{tanje tih rokova nema
nekih zna~ajnih posljedica ukoliko je rije~ o apsolutnim razlozima za izuze}e (~lan
357. ta~ka 1-4. ZPP-a), obzirom da je prema ~lanu 227. stav 1. ta~ka 4. ZPP-a, kao
bitna povreda odredaba parni~nog postupka, koja za posljedicu ima ukidanje
nièstepene odluke i vra}anje nièstepenom sudu na ponovni postupak, predvi|ena
i situacija ako je presudu donio sudija koji se po zakonu morao izuzeti. Analogno
tome, a u smislu ~lana 240. stav 1. ta~ka 1. ZPP-a u vezi sa ~lanovima 209. i
227. stav 1. ta~ka 4. ZPP-a, nastupa ista posljedica u postupku po reviziji.
Ukoliko se radi o relativnom razlogu za izuze}e, pa stranka propusti rok za

isticanje tog razloga, tada ona gubi pravo da ga isti~e kako u postupku po
àlbi, tako i u postupku po vanrednom pravnom lijeku.
Uz stav (2): Odredba stava 2. ovog ~lana je vezana za sastav suda koji
odlu~uje po pravnom lijeku. Obzirom da stranka unaprijed ne zna kojem }e
se sudiji njen predmet dodijeliti u rad, a ukoliko smatra da su se kod nekog
od sudija tog suda stekli razlozi za izuze}e, du`na je to navesti u pravnom
lijeku ili u odgovoru na njega. Vode}i ra~una o sadràju odredbe stava 3. ovog
~lana, to bi zna~ilo da stranka, nakon {to dobije informaciju o sastavu vije}a
(u postupku po pravnom lijeku), podnosi zahtjev za izuze}e.
Uz stavove (3) i (4): Izuze}e se ne moè traìti generalno. Zahtjev mora biti
odre|en, uz navo|enje imena i prezimena konkretnog sudije i uz konkretne razloge za izuze}e. Navodi stranke treba da budu {to precizniji, jer je samo na osnovu preciznog i konkretizovanog zahtjeva za izuze}e predsjednik suda u mogu}nosti da odlu~i da li zaista postoje razlozi za sumnju u nepristrasnost sudije.
^lan 359.
O zahtjevu za izuze}e sudije odlu~uje predsjednik suda.
Ako stranka traì izuze}e predsjednika suda, odluku o izuze}u donosi
predsjednik neposredno vi{eg suda.
O zahtjevu za izuze}e predsjednika Vrhovnog suda Republike Srpske
odlu~uje op{ta sjednica ovog suda.
Prije dono{enja rje{enja o izuze}u uze}e se izjava od sudije ~ije se izuze}e
traì, a po potrebi izvr{i}e se i drugi izvi|aji.
Protiv rje{enja kojim se usvaja zahtjev za izuze}e nije dozvoljena àlba,
a protiv rje{enja kojim se zahtjev odbija nije dozvoljena posebna àlba.
581
Ova odredba je gotovo identi~na sa prethodnim rje{enima iz ~lana 66. ZPPa FBiH, samo {to je ~lan 74. stav 3. ZPP-a RS (SFRJ) u krug lica o ~ijem se
izuze}u odlu~ivalo uklju~ivao i predsjednika Vrhovnog vojnog suda ili
Saveznog suda.
Uz stav (1): O zahtjevu za izuze}e sudije odlu~uje predsjednik suda. Prema

stanovi{u prakse, propust predsjednika suda se, po ranijem ZPP-u, ne smatra
apsolutnom povredom odredaba parni~nog postupka: Ne postoji bitna povreda odredaba parni~nog postupka, ako predsjednik suda propusti da odlu~i o
zahtjevu za izuze}e sudije koji je u rje{enju o ukidanju prvostepene presude
izrazio stav o nekom pravnom pitanju (kao ~lan vije}a). (VS BiH, Rev. 153/90
od 28.12.1990. g.). Oblik odluke je rje{enje. Ukoliko se rje{enjem udovoljava
zahtjevu po osnovu ~lana 357. ta~ke 1-4. ZPP-a, govori se o apsolutnim razlozima za izuze}e i tada rje{enje o izuze}u ima deklaratorni karakter. No, ukoliko je i pitanju razlog iz ta~ke 5. istog ~lana, rije~ je o relativnom razlogu
za izuze}e, i rje{enje kojim se udovoljava zahtjevu za izuze}e ima konstitutivni karakter.
Rje{enje kojim se odlu~uje o zahtjevu za izuze}e sudije nije parni~na radnja

suda, ve} je to akt sudske uprave.
Uz stav (2): Zahtjev za izuze}e predsjednika suda se moè traìti samo ukoliko on u predmetnom sporu vr{i du`nost sudije.
Uz stav (3): Ukoliko je rije~ o zahtjevu za izuze}e predsjednika Vrhovnog

suda, odluku o zahtjevu donosi op{ta sjednica tog suda (vidjeti ~lan 31. stav
2. ta~ka 5. Zakona o sudovima i sudskoj slu`bi RS (Slu`beni glasnik RS
broj 13/00, 16/00, 70/01, 77/02, 85/03 i 96/03, te odgovaraju}e odredbe Zakona
o Vrhovnom sudu FBiH, Slu`beni list FBiH broj 2/95, 4/95, 3/96, 20/01 i
44/01).
Uz stav (4): Prije nego se donese odluka po zahtjevu za izuze}e, sudija }e

dati pismeno izja{njenje na okolnosti osnova po kojem se traì njegovo izuze}e.
Izvi|aji }e se provesti ukoliko postoji protivrje~nost izme|u navoda zahtjeva
za izuze}e i izjave sudije ~ije se izuze}e traì, a ne radi se o op{tepoznatim
okolnostima.
Uz stav (5): Protiv rje{enja kojim se odbija zahtjev za izuze}e nije dozvolje na posebna àlba, jer se time spre~ava odugovla~enje postupka zloupotrebom
ovog procesnog prava stranaka. Ta odluka se moè pobijati àlbom protiv
glavne stvari. Ukoliko drugostepeni sud, prilikom odlu~ivanja po àlbi protiv
prvostepene presude, ne odlu~i i po àlbi kojom je odbijen zahtjev za izuze}e
sudije, ~ini povredu odredaba parni~nog postupka, saglasno odredbi ~lana 209.
ZPP-a. Ako tre}estepeni sud u postupku revizije na|e da postoji ova povreda, to }e biti razlog za ukidanje drugostepene presude rje{enjem i vra}anje
predmeta istom drugostepenom sudu na ponovno su|enje (vidjeti ~lan 249.
stav 1. ZPP-a).
582
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lan 360.
Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuze}e ili ~im sazna
da postoji neki od razloga za izuze}e iz ~lana 357. ovog zakona, duàn
je da odmah o tome obavijesti predsjednika suda, a da postupak nasta vi bez odlaganja do dono{enja odluke o izuze}u. Ako se radi o izuze}u
predsjednika suda, on }e odrediti sebi zamjenika iz reda sudija tog suda,
a ako to nije mogu}e, postupi}e po ~lanu 49. ovog zakona.
1
Ova odredba predstavlja suprotno rje{enje u odnosu na ~lanove 75. odnosno

67. ranije vaè}ih propisa u RS i FBiH. Naime, sada vaè}om odredbom
propisano je da sudija nastavlja rad na predmetu do dono{enja odluke o zahtjevu za izuze}e, dok je ranije rje{enje predvi|alo da sudija prekida svaki
rad, osim onih radnji koje ne trpe odlaganje.
îm sazna da je podnijet zahtjev za njegovo izuze}e, ili da je ostvaren neki od

razloga za izuze}e iz ~lana 357. ZPP-a, sudija }e o tome odmah obavijestiti predsjednika suda. Time se pokre}e postupak propisan odredbom ~lana 359. stav 4.
ZPP-a, jer se, u pravilu, zahtjev za izuze}e ulaè u spise predmeta po kojem
postupa odnosni sudija, a relativno rijetko se podnosi direktno predsjedniku suda.
Sudija }e nastaviti postupak bez odlaganja, a sve do dono{enja odluke po

zahtjevu za izuze}e.
Me|utim, iako je cilj ovakvog rje{enja po{tovanje na~ela procesne ekonomije,

otvara se dilema koliko je ovakvo rje{enje ispravno za slu~aj da predsjednik
suda ocijeni da je zahtjev osnovan. Naime, ukoliko predsjednik suda uvaì
zahtjev za izuze}e, a sudija je u me|uvremenu preduzeo odre|ene procesne
radnje, na {to je obavezan, one ne}e biti od zna~aja i moraju se ukinuti, {to
upravo dovodi do kr{enja na~ela ekonomi~nosti, jer je potrebno ispitati zakonitost vr{enja tih radnji, sada po drugom sudiji kojem se predmet dodjeljuje u
rad. Takvo postupanje dovodi dalje do pove}anja tro{kova postupka (npr. zastupanje po punomo}niku advokatu, tro{kovi uvi|aja, tro{kovi dolaska svjedoka radi saslu{anja i sli~no), koji se moraju nadoknaditi. Pri tome, stranku koja
je podnijela zahtjev za izuze}e ne smije se opteretiti obavezom pla}anja tako
nastalih tro{kova, niti bi suprotna stranka bila du`na da ih snosi. Ipak, dio
stru~ne javnosti ne smatra da preduzimanje parni~nih radnji za vrijeme do
dono{enja odluke o zahtjevu za izuze}e predstavlja (bitnu) povredu odredaba
parni~nog postupka (VS RH Rev. 29/94 od 13.11.1995. g.).
Cijenimo da je vjerovatno ispravnije bilo rje{enje iz prethodnog Zakona o

parni~nom postupku (~lan 75. ZPP-a RS, odnosno ~lan 67. ZPP-a FBiH), prema
kojem je sudija duàn obustaviti svaki rad na predmetu, a ako je u pitanju
izuze}e iz osnova postojanja okolnosti koje dovode u sumnju u njegovu pristrasnost taj sudija moè preduzimati samo one radnje koje ne trpe odlaganje, do dono{enja odluke o zahtjevu za izuze}e.
S tim u vezi, a vode}i ra~una da je rje{enje o izuze}u sudije akt sudske

uprave, primjereno bi bilo odredbama ~lana 359. ZPP-a dodati i odredbu u
583
vezi posebnog roka u kom predsjednik suda mora donijeti odluku po zahtjevu za izuze}e. Taj rok bi trebalo da bude {to je mogu}e kra}i (3 dana). To
bi dalje za sobom povla~ilo i manje intervencije u odredbama Glave IV Pripremno ro~i{te, te u Glavi X - Glavna rasprava, ~lan 111. ZPP-a.
7
Kako je u prethodnim razmatranjima re~eno, izuze}e predsjednika suda se

moè traìti samo ako je on postupao kao sudija u predmetu. No, i bez obzira na to, o zahtjevu za njegovo izuze}e duàn je obavijestiti predsjednika
neposredno vi{eg suda.. Ukoliko je rije~ o situaciji da nijedan drugi sudija ne
moè zamijeniti predsjednika suda, tada }e predsjednik tog neposredno vi{eg
suda odrediti drugi sud sa svog podru~ja da postupa u predmetu (delegacija suda).
^lan 361.
Odredbe ovog zakona o izuze}u sudija primjenjiva}e se shodno i na zapisni~are.
O izuze}u zapisni~ara odlu~uje sudija.
Ova je odredba ostala ista kao i ~lanovi 76. i 68. prethodnih zakona u RS i
FBiH. Izvr{ena su samo neophodna prilago|enja u pogledu lica koje odlu~uje
o izuze}u zapisni~ara, jer je ranije za su|enje u prvom stepenu bilo nadle`no
vije}e, a sada je sudija pojedinac.
Uz stavove (1) i (2): Razlozi za izuze}e sudije (~lan 357. ZPP-a) vrijede i za
zapisni~are. Sudija odlu~uje o zahtjevu za izuze}e zapisni~ara u svakoj fazi
postupka, zaklju~no sa dostavljanjem cjelokupnog spisa drugostepenom sudu
radi odlu~ivanja po àlbi (~lan 215. ZPP-a).
GLAVA XX
SUPARNIÂRI
1
Odredbama ~lana 362-368. Zakona o parni~nom postupku RS (Sl. glasnik RS

br. 58/03 i 85/03 - u daljem tekstu ZPP RS) i Zakona o parni~nom postupku
FBiH (Sl. novine FBiH br. 53/03 - u daljem tekstu, ZPP FBiH) su regu-lisani
ili bolje re}i propisani suparni~ari u parni~nom postupku.
Ovim odredbama su stavljene van snage odredbe 196-203. ranijeg Zakona o

parni~nom postupku Republike Srpske (Sl. list SFRJ br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84,
74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Sl. glasnik RS br. 17/93, 14/94 i 32/94 - u daljem tekstu, raniji ZPP RS) i odredbe ~lana 181-188. ranijeg Zakona o
parni~nom postupku FBiH (Sl. novine FBiH br. 42/98 i 3/99 - u daljem tekstu, raniji ZPP FBiH). Kakve promjene nam donosi novo parni~no procesno
zakonodavstvo u pogledu ovih odredaba ukazuje sljede}i komentar.
584
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lan 362.
Vi{e lica mogu jednom tu`bom tuìti odnosno biti tuèni (suparni~ari):
1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obaveze proisti~u iz istog ~injeni~nog i pravnog
osnova (materijalni suparni~ari);
2) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koji se
zasnivaju na bitno istovrsnom ~injeni~nom i pravnom osnovu, i ako
postoji stvarna i mjesna nadle`nost istog suda za svaki zahtjev i za
svakog tuènog (formalni suparni~ari);
3) ako je to drugim zakonom odre|eno.
Do zaklju~enja pripremnog ro~i{ta moè, pod uslovima iz stava 1. ovog ~lana,
uz tuìoca pristupiti novi tuìlac, ili tu`ba moè biti pro{irena na novog
tuènog sa njegovim pristankom.
Lice koje pristupa tu`bi, odnosno na koje se tu`ba pro{iruje, mora primiti
parnicu u onom stanju u kome se ona nalazi kad ono u nju stupa.
1

~lana 196. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 181. ranijeg ZPP-a FBiH, uz
napomenu da u pogledu ovih odredaba novo parni~no procesno zakonodavstvo ne donosi ni{ta novo.
Uz stav 1. Suparni~arstvo (lat. Litis consortium) je institut procesnog prava

koji predvi|a mogu}nost da se u parni~nom procesnom odnosu na|e vi{e lica,
kako u ulozi tuìlaca, tako i u ulozi tuènih. Prema stanovi{tu teorije procesnog prava, ovaj institut postoji iz razloga procesne ekonomije i pravne sigurnosti, s ciljem da se izme|u vi{e lica u jednoj parnici jednom odlukom
na cjelishodan i isti na~in raspravi njihov pravni odnos.
U ulozi suparni~ara se mogu pojaviti kako fizi~ka tako i pravna lica.
Formulacija vi{e lica mogu jednom tu`bom tuìti odnosno biti tuèni..., u
stavu 1. ovoga ~lana, ukazuje da zakonodavac ovdje misli samo na ona lica
koja uop{te mogu biti nosioci procesnih prava i obaveza u parnici, dakle lica
koja imaju strana~ku sposobnost.
Ukoliko se o radi o mnoìni subjekata na aktivnoj strani odnosno u procesnoj ulozi tuìoca, govorimo o aktivnom suparni~arstvu, a ako se pak vi{e lica
pojavljuje na pasivnoj strani, odnosno u procesnoj ulozi tuènih, rije~ je o
pasivnom suparni~arstvu. Ako se na aktivnoj i pasivnoj strani nalazi vi{e
stranaka (vi{e tuìlaca i vi{e tuènih), tada postoji obostrano suparni~arstvo.
Po pravilu, suparni~arstvo se zasniva trenutkom pokretanja parnice, ali je

mogu}e zasnivanje suparni~arstva i u toku parni~nog postupka. To }e biti u
slu~aju kada stranka umre u toku parnice, a na njeno mjesto stupaju njeni
nasljednici kao univerzalni sukcesori. Tada dolazi i do tzv. procesnopravne
sukcesije kao posljedice materijalnopravne sukcesije. Suparni~arstvo se zasniva
585
u toku parnice i u slu~aju pravne posljedice otvaranja ste~aja nad pravnim

licem, kada u parnicu stupaju pravni sljedbenici toga pravnog lica koje je
prestalo da postoji.
7
U ovoj odredbi, u stavu 1., za razliku od ranijeg zakona, zakonodavac preciznije defini{e osnovne vrste suparni~arstva, odre|uju}i ih kao materijalno (st.
1. t. 1.) i formalno (st. 1. t. 2.) suparni~arstvo.
Iz zakonske definicije materijalnog suparni~arstva proisti~e da se ono pojavljuje u dva osnovna oblika i to kao: materijalno suparni~arstvo iz pravne zajednice i materijalno suparni~arstvo iz istog ~injeni~nog i pravnog osnova.
Materijalno suparni~arstvo iz pravne zajednice postoji kada se akteri procesnog

odnosa, bili oni na aktivnoj ili pasivnoj strani, u pogledu predmeta spora,
nalaze u svojevrsnoj pravnoj zajednici pod kojom podrazumijevamo specifi~an
pravni odnos koji karakteri{e zajedni{tvo njegovih u~esnika s obzirom na prava
i obaveze koji ~ine sadràj tog pravnog odnosa. Materijalnopravna veza izme|u
u~esnika pravnog odnosa je postojala i prije podno{enja tu`be. Takva pravna
zajednica (koju ima u vidu odredba st. 1. t. 1. ovoga ~lana) postoji kada je
to zakonom odre|eno, kao, naprimjer, u slu~aju susvojine, zajedni~ke svojine,
ortakluka, nasljedni~ke zajednice, solidarne odgovornosti i sl. Prema tome,
suparni~arstvo iz pravne zajednice }e postojati, uvijek i nezavisno od parnice,
ako su vi{e lica prema predmetu spora u poloàju zajedni~ara na stvari;
suvlasnika stvari; sukorisnika stvari ili prava, kao, naprimjer: nasljednici u
pogledu zaostav{tine; ortaci u toku trajanja ortakluka; bra~ni drugovi u pogledu imovine ste~ene zajedni~nim radom i ulaganjem u toku trajanja braka i
bra~ne zajednice; ~lanovi porodi~nog doma}instva u odnosu na imovinu
ste~enu radom; nosioci prava stvarne slu`benosti u pogledu predmeta
slu`benosti; solidarni povjerioci ili du`nici u pogledu predmeta solidarne
obaveze i dr.
10
Prema praksi sudova:
I kod solidarne obaveze mogu}no je da se spor razli~ito re{i u odnosu

na pojedine solidarne obveznike odnosno poverioce, jer iz same solidarnosti
obligacije ne proizilazi jednakost re{enja spora. Naime, i kod solidarne obligacije u nekom pogledu mogu postojati razli~iti odnosi izme|u poverilaca i pojedinih du`nika i obratno. (Vrhovni sud Jugoslavije, G`-98/67 od 25.12.1967,
objavljeno u knjizi Jankovi} - Karamarkovi} - Petrovi}: Komentar ZPP - III
izdanje, str. 243, sent. br. 5, Savremena administracija, Beograd, 1990.)
11
586
Materijalno suparni~arstvo kod koga prava i obaveze suparni~ara proisti~u iz

istog ~injeni~nog i pravnog osnova (idem factum - idem ius) postoji kada se
prava i obaveze, s obzirom na koje su suparni~ari istakli svoje zahtjeve ili s
obzirom na koje su oni istaknuti protiv njih, zasnivaju na istom pravno generativnom ~injeni~nom stanju i kada o njima treba odlu~iti primjenom istog
pravnog pravila, dakle kada postoji sadràjna podudarnost obiju premisa
logi~kog silogizma presude. Primjer za to je tu`ba tre}ega protiv bra~nih drugova radi poni{taja njihovoga braka - u povodu te tu`be bi sud trebao na
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
temelju istih ~injenica (braka i razloga za poni{taj), primjenom istoga pravila

(zakonske odredbe koja predvi|a mogu}nost traìti poni{taj zbog odre|enih
razloga), odlu~iti o zahtjevu za poni{taj. (Dika - îzmi}: Komentar ZPP
FBiH, str. 348, OSCE, Sarajevo, 2000.) To }e, naprimjer, biti slu~aj kada su
vi{e lica, u~esnici nekog doga|aja, kao na primjer kada su zajedni~kom radnjom nekome pri~inila {tetu, smetala neko lice u posjedu stvari.
12
Kod imovinskopravnih sporova iz osnova vanugovorne naknade {tete, za postojanje ovog vida materijalnog suparni~arstva }e biti dovoljno da ~injeni~na
osnova bude podudarna (na pr. ista saobra}ajna nesere}a), pa stoga ne bi trebalo insistirati da se radi o istoj vrsti materijalne ili nematerijalne {tete. U ovu
vrstu materijalnog suparni~arstva spadaju i slu~ajevi kada vi{e lica koja su
u~estvovala u tu~i odgovara za {tetu nanesenu tre}em; kada vi{e putnika zahtjeva naknadu {tete koja je prouzrokovana u istoj saobra}ajnoj nesre}i; kada
vi{e jemaca odgovara po istoj mjenici; kada vi{e zakonskih nasljednika traì
utvr|enje nedostojnosti za naslje|ivanje jednog ili vi{e nasljednika i sl.
13
Postoji mesna nadle`nost istog suda kada se tu`ba odnosi na solidarne

du`nike sa razli~itim sedi{tem, jer su oni u pravnoj zajednici u pogledu predmeta spora, radi ~ega imaju svojstvo materijalnih suparni~ara iz ~l. 196. st. 1.
t. 1. ZPP-a (sada ~l. 362. st. 1. t. 1. ZPP-a - prim. autora). Prema ~l. 50. ZPPa (sada ~l. 46. ZPP-a), ako je jednom tu`bom tuèno vi{e lica, a za njih ne
postoji mesna nadle`nost istog suda, nadleàn je sud koji je nadleàn za jednog
od njih, a ako me|u njima ima glavnih i sporednih obveznika, sud koji je
mesno nadleàn za koga od glavnih obveznika. (Vrhovni sud SR Crne Gore,
P`-221/90 od 21.6.1990, objavljeno u ~asopisu Sudska praksa, br. 2/91, str. 50)
14
Procesna zajedinica u parni~nom procesnom odnosu u kojem se na strani

tuìlaca, tuènih ili pak na obje strane pojavljuje ve}i broj lica, ali koja, u
odnosu na predmet spora, nisu u pravnoj zajednici, niti njihova prava i
obaveze proisti~u iz istog ~injeni~nog ili pravnog odnosa, zove se procesnom
zajednicom formalnih suparni~ara ili, skra}eno, formalnim suparni~arstvom.
15
Van parni~nog postupka, izme|u ovih lica zajednica u stvari i ne postoji, tako
da ne bi bila povrije|ena pravila procesnog i materijalnog prava ako bi se
oni pojavili kao stranke u posebnim sporovima, povodom posebnih tu`bi.
Ratio legis ove odredbe je u zahtjevima koje postavlja na~elo procesne
ekonomije i potrebi za jednakom primjenom zakona na vi{e sli~nih, ali ipak
odvojenih ìvotnih situacija odnosno pravnih osnova. (Ral~i} - Tanaskovi}:
Komentar ZPP, str. 394, NIP Knjièvne novine, Beograd, 1977.).
16
Zakonske pretpostavke za zasnivanje ove vrste suparni~arstva moraju se kumalitivno ispuniti, i to:
da su u odnosu na sve suparni~are predmet spora zahtjevi odnosno oba
veze iste vrste, {to sa aspekta gra|anskog materijalnog prava prava zna~i
da postoje potraìvanja (npr., naknade {tete i sl.), odnosno obaveze (npr.,
nov~ane obaveze i sl.) iste vrste;
587
da se ti zahtjevi ili obaveze zasnivaju na bitno istovrsnom ~injeni~nom i

pravnom osnovu, {to zna~i da se ovdje ne radi o istom ~injeni~nom i
pravnom osnovu (idem factum, idem ius) kao u slu~aju materijalnog
suparni~arstva, ve} o bitno istovrsnom ~injeni~nom i pravnom osnovu
(simile factum, simile ius), {to zna~i da je dovoljno za zasnivanje ove
vrste suparni~arstva da se u konkretnom slu~aju radi o bitno istovrsnim
tipovima, oblicima ~injeni~nog stanja na koje }e se primijeniti bitno istovrsna pravna norma;
da je isti sud stvarno i mjesno nadleàn za svaki zahtjev i za svakog
tuènog.
17
Smatramo da u slu~aju formalnog suparni~arstva isti sud mora biti mjesno

nadleàn za svakog suparni~ara, jer se odredba ~l. 46. ovoga zakona, kojom
se u okviru odredaba o supsidijarnoj mjesnoj nadle`nosti propisuje i nadle`nost
za suparni~are, odnosi samo na materijalne, a ne i na formalne suparni~are.
18
Postoji mesna nadle`nost istog suda kada se tu`ba odnosi na solidarne

du`nike sa razli~itim sedi{tem, jer su oni u pravnoj zajednici u pogledu predmeta spora, radi ~ega imaju svojstvo materijalnih suparni~ara iz ~l. 196. st. 1.
t. 1. ZPP-a (sada ~l. 362. st. 1. t. 1. ZPP-a - prim. autora). Prema ~l. 50. ZPPa (sada ~l. 46. ZPP-a), ako je jednom tu`bom tuèno vi{e lica, a za njih ne
postoji mesna nadle`nost istog suda, nadleàn je sud koji je nadleàn za jednog
od njih, a ako me|u njima ima glavnih i sporednih obveznika, sud koji je
mesno nadleàn za koga od glavnih obveznika. (Vrhovni sud SR Crne Gore,
P`-221/90 od 21.6.1990., objavljeno u ~asopisu Sudska praksa, br. 2/91, str. 50)
19
Primjera radi navodimo da formalno suparni~arstvo postoji u slu~aju kada vi{e

lica povre|enih u istoj saobra}ajnoj nesre}i traì naknadu {tete od istog
tuènog, ili pak kada o{te}eni tu`bom traì naknadu {tete od osiguravaju}eg
dru{tva i {tetnika kao tuènih, kada davalac stana na kori{tenje ili SIZ
stanovanja tuì vi{e korisnika stanova iz iste zgrade za naplatu stanarine ili
drugih zajedni~kih tro{kova, kada zadruga jednom tu`bom tuì vi{e kooperanata za ispunjenje ugovora o kooperaciji, kada vi{e radnika, jednom tu`bom
tuì preduze}e za isplatu plata i drugih naknada, u~esnici konkursa kada jednom tu`bom traè njegov poni{taj, kupci stanova kada ih tuì gra|evinsko
preduze}e koje im je prodalo stanove traè}i razliku izme|u ugovorene i prodajne cijene i sl.
20
U slu~aju formalnog suparni~arstva, svaki suparni~ar je samostalna stranka u

parnici. Radnje ili propu{tanja nekog od njih niti {tete niti koriste ostalim formalnim suparni~arima. Formalni suparni~ari su stoga uvijek obi~ni suparni~ari.
Svaki formalni suparni~ar moè preduzimati dispozitivne parni~ne radnje.
Svaki formalni suparni~ar moè isticati prigovore koji se samo njega ti~u i
koji samo njemu koriste. Isto tako, svaki formalni suparni~ar moè ista}i
prigovor prebijanja i prigovor zastarjelosti potraìvanja, podnijeti protivtu`bu,
povu}i tu`bu, zaklju~iti sudsko poravnanje, priznati tu`beni zahtjev, preina~iti
tu`bu i izjaviti pravni lijek.
588
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
21
U odnosu na formalne suparni~are prekluzivni i zastarni rokovi teku posebno, a i postupak se moè prekinuti u odnosu na svakog formalnog suparni~ara
pojedina~no. U odnosu na svakog formalnog suparni~ara sud moè donositi
posebno odluke, a i tu`ba se moè odbaciti u odnosu na svakog formalnog
suparni~ara.
22
Obzirom da kod formalnog suparni~arstva zahtjevi ne stoje ni u kakvoj

pravnoj zajednici, niti poti~u iz istog ~injeni~nog i pravnog osnova, formalno
suparni~arstvo ne moè nikada biti nu`no.
23
I kod solidarne obaveze mogu}no je da se spor razli~ito re{i u odnosu

na pojedine solidarne obveznike odnosno poverioce, jer iz same solidarnosti
obligacije ne proizilazi jednakost re{enja spora. Naime, i kod solidarne obligacije u nekom pogledu mogu postojati razli~iti odnosi izme|u poverilaca i pojedinih du`nika i obratno. (Vrhovni sud Jugoslavije, G`-98/67 od 25.12.1967,
objavljeno u knjizi Jankovi} - Karamarkovi} - Petrovi}: Komentar ZPP - III
izdanje, str. 243, sent. br. 5, Savremena administracija, Beograd, 1990.)
24
Drugim materijalnopravnim i procesnim zakonima se propisuju slu~ajevi nastanka suparni~arstva van slu~ajeva koji su predvi|eni ovim zakonom, kao na
primjer pravila o podno{enju izlu~nih tu`bi, tu`bi za pobijanje pravnih poslova van ste~aja i u ste~aju itd.
25
Uz stav 2. Ovom odredbom su predvi|eni slu~ajevi zasnivanja tzv. naknadnog

suparni~arstva, {to zna~i da se radi o zasnivanja suparni~arstva nakon pokretanja parnice. Otuda i razlikovanje prvobitnog suparni~arstva (koje nastaje tek
pokretanjem parnice, odnosno podno{enjem tu`be) od naknadnog suparni~arstva, koje nastaje u toku parnice.
26
Naknadno suparni~arstvo moè biti i materijalno i formalno.
27
Ono se moè manifestovati u dva oblika, i to kao pristupanje tu`bi i pro{irenje tu`be.
28
Pristupanje tu`bi postoji u takvoj procesnoj situaciji kada u parnicu, do

zaklju~enje pripremnog ro~i{ta, uz postoje}eg tuìoca, pristupa novi tuìlac. U
ovom slu~aju radi se o naknadnom aktivnom suparni~arstvu, jer se mnoìna
subjekata u procesnom odnosu manifestuje na aktivnoj odnosno tuìla~koj
strani. Uslov za pristupanje tu`bi je tako|e i svojevrsna manifestacija volje
novog tuìoca da u~ini ovu procesnu radnju. On to moè u~initi pismenim
podneskom ili usmeno odgovaraju}om izjavom na pripremnom ro~i{tu.
Prema mi{ljenju koje preovladava u pravnoj teoriji, ako se naknadnim pristupanjem zasniva obi~no materijalno ili formalno suparni~arstvo, za pristupanje
tu`bi je potreban i pristanak tuènog, mada ovo nije izri~ito propisano ovom
zakonskom odredbom. Ovo stoga {to nakon pristupanja novog tuìoca tuèni
iz procesnog odnosa sa ranijim tuìocem postaje tuènim i u novom proce-
589
snom odnosu sa novim tuìocem koji je naknadno pristupio tu`bi. U odnosu

na novog tuìoca, a saglasno stavu 4. ovoga ~lana, on bi morao prihvatiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kada u nju stupa novi tuìlac. To
istovremeno zna~i da bi postoje}i tuèni bio prekludiran da iznosi sve one
prigovore koje bi ina~e mogao iznijeti protiv novog tuìoca u posebnoj parnici, kao, naprimjer, prigovor mjesne nenadle`nosti. U sudskoj praksi je,
me|utim, zauzet stav da pristanak tuènog, odnosno njegovo protivljenje pristupanju novog tuìoca u parnicu, ima zna~aja samo u slu~aju kada umjesto
prvobitnog tuìoca u parnicu stupa novi tuìlac, a ne i u na{em slu~aju pristupanja tu`bi, tj. kada uz postoje}eg tuìoca pristupa novi. (U tom smislu je
i odluka Okru`nog suda u Splitu G`-2750/90 od 26.10.1990, Pregled sudske
prakse br. 47.)
29
Pro{irenje tu`be postoji u takvoj procesnoj situaciji kada u parnicu, uz postoje}eg tuènog, stupa novi tuèni, koji pristane da tu`ba bude na njega
pro{irena. U ovom slu~aju radi se o naknadnom pasivnom suparni~arstvu, jer
se mnoìna subjekata u procesnom odnosu manifestuje na pasivnoj, odnosno
strani koja u parnici ima procesni poloàj tuènog. Da bi nastao ovaj vid
suparni~arstva, zakonodavac prvenstveno postavlja da moraju biti ispunjeni
op{ti uslovi za zasnivanje suparni~arstva, koji su predvi|eni u st. 1. ovoga
~lana, dakle svi oni uslovi koji su predvi|eni za nastanak materijalnog odnosno formalnog suparni~arstva. Od posebnih uslova zakonodavac traì da tuèni
pristane na pro{irenje tu`be, {to moè manifestovati kako pismenom i
usmenom izjavom, tako i neposrednim upu{tanjem u parnicu. (U tom smislu je i odluka Vrhovnog suda Hrvatske G`-2378/78 od 14.4.1979, Pregled
sudske prakse br. 15.)
30
U slu~aju kada parnici pristupa novi tuìlac sa svojim novim tu`benim zahtjevom, odnosno ako se tu`ba sa novim zahtjevom pro{iruje na novog
tuènog, ne radi se o procesnim situacijama pristupanja tu`bi i pro{irenja
tu`be koje ima u vidu st. 2. ovoga ~lana, jer one pretpostavljaju pristupanje
tu`bi odnosno pro{irenje tu`be povodom koje ve} te~e parnica. U slu~aju kada
novi tuìlac pristupa tu`bi sa novim zahtjevom radi se o podno{enju nove
tu`be.
31
Uz stav 3. Osoba koja pristupa tu`bi, kao i ona na koju se ona pro{iruje,
moraju primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju
stupa, {to zna~i da na nju djeluju svi dotada nastali procesni u~inci parnice.
Tako, naprimjer, u odnosu na novog tuènog, u slu~aju pro{irenja tu`be se
smatra da je tu`ba podnesena kad je podnesena protiv prvobitno tuènog.
(Vidi odluku Vrhovnog suda Hrvatske br. 1914/90 od 19.12.1990., Pregled
sudske prakse br. 50)
^lan 363.
Tuìlac moè tuìti dva ili vi{e tuènih i tako {to }e traìti da tu`beni
zahtjev bude usvojen prema sljede}em tuènom za slu~aj da bude pravosna`no odbijen prema onom koji je u tu`bi naveden prije njega.
590
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Na na~in predvi|en u stavu 1. ovog ~lana moè tuìlac tu`bom obuh vatiti dva ili vi{e tuènih samo ako prema svakom od njih isti~e isti
zahtjev ili ako prema pojedinim od njih isti~e razli~ite zahtjeve koji su
u me|usobnoj vezi, i ako je isti sud stvarno i mjesno nadleàn za svaki
od zahtjeva.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 363. novog parni~nog procesnog zakonodavstva,

mogli bismo re}i, u potpunosti odgovara odredbama ~lana 197. ranijeg ZPP-a
RS i odredbama ~lana 182. ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Ovaj procesni institut je najjednostavnije razumjeti na primjeru.

Naime, tuìlac kao ovla{tenik nekog potraìvanja nije u potpunosti siguran ko
mu, od vi{e lica, u~esnika nekog gra|anskopravnog odnosa, duguje ispunjenje neke nov~ane ili nenov~ane obaveze, pa iz navedenog razloga jednom
tu`bom obuhvati sva ta lica ozna~avaju}i ih kao tuène, traè}i od suda da
o njegovom tu`benom zahtjevu odlu~i protiv jednog od ovih lica, a protiv
ostalih tuènih samo pod uslovom da taj zahtjev, postavljen prema prvom
tuènom, ne prihvati.
Op{ti uslov za ovu subjektivnu kumulaciju ili bolje re~eno supsidijarnu (eventualnu) alternaciju tuènika je u tome da tuìlac jednom tu`bom obuhvati
dva ili vi{e tuènih, traè}i da zahtjev bude usvojen prema sljede}em tuènom
po redu, za slu~aj da ne bude usvojen prema onome tuènom koji je naveden u tu`bi prije njega.
Tu`beni zahtjev moè biti usvojen prema sljede}em tuènom samo pod
uslovom da bude pravosna`no odbijen prema tuènom koji je kao prvotuèni
ozna~en u tu`bi.
Naravno da tu`beni zahtjev ne moè biti usvojen prema njima obojici obzirom
da se ovdje radi o supsidijarnom (eventualnom) zahtjevu, a ne o alternativnom zahtjevu, niti o facultas alternativa. Kod ovog procesnog instituta koji
se u pravnoj teoriji zove eventualno ili supsidijarno suparni~arstvo tuìlac
disponira svojim zahtjevom tako {to traì od suda da o zahtjevu odlu~i prema
vi{e potencijalnih obveznika - tuènih, i to prema redoslijedu koji je on utvrdio i odredio.
U situaciji kada sud utvrdi da je zahtjev osnovan prema prvom tuènom

suparni~aru, on }e donijeti odluku prema tome tuènom, dok u pogledu ostalih supsidijarnih suparni~ara, imaju}i u vidu ograni~enje iz ~l. 2. st. 1. ZPPa, ne}e ni odlu~ivati, jer to tuìlac nije ni traìo.
Ako sud utvrdi da je zahtjev neosnovan prema svim suparni~arima, odbi}e

zahtjev u cjelini. Supsidijarno (eventualno) suparni~arstvo je uvijek formalno
i pasivno suparni~arstvo.
U tom smislu su i sljede}e sudske odluke objavljene u knjizi Zakon o

parni~nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima autora T.
Ral~i}a i V. Tanaskovi}a, str. 400-401, NIP Knjièvne novine, Beograd, 1977:
591
Ukoliko je u slu~aju predvi|enom u ~lanu 197. ZPP-a (sada 363. ZPP-a)

prema prvotuènom zahtjev osnovan, sud ne donosi odluku da je prema drugotuènom zahtjev neosnovan.
Samo ukoliko bi tu`beni zahtjev bio neosnovan prema svim tuènicima u
tom slu~aju izrekom presude moraju biti obuhva}eni svi tuènici, odnosno
prema svima se ima odbiti tu`beni zahtjev. (Vrhovni sud Srbije G`-3474/64);
Kada se po tu`bi iz ~lana 197. ZPP-a (sada 363. ZPP-a) usvoji supsidijarno
postavljen tu`beni zahtjev prema drugotuènom, a prema prvotuènom tu`beni
zahtjev odbije, onda ako vi{i sud rje{avaju}i po àlbi na|e da se prvostepena
presuda u dosu|uju}em dijelu treba ukinuti ima ukinuti tu presudu i u
dijelu kojim je odbijen tu`beni zahtjev prema prvotuènom, bez obzira {to
tuìlac nije izjavio àlbu protiv tog dijela prvostepene presude, jer su ovakvi
tu`beni zahtjevi me|usobno nerazdvojni. (Vrhovni sud Jugoslavije G`-83/65);
Kada tuìlac jednom tu`bom obuhvati dva ili vi{e tuènih i traì da tu`beni
zahtjev bude usvojen prema sljede}em tuènom za slu~aj da ne bude usvojen
prema onome koji je u tu`bi naveden kao prvi, te kada sud udovolji tu`benom
zahtjevu prema prvotuènom, onda se tu`beni zahtjev prema sljede}em prvotuènom ne odbija, ve} se rje{enjem utvr|uje da parnica protiv njeg prestaje
te}i nastupanjem pravosna`nosti. (Vrhovni sud Hrvatske G`-1468/72).
9
Valja napomenuti da su u tom smislu i sudske odluke objavljene u knjizi

Komentar ZPP, tre}e dopunjeno izdanje Savremena administracija, Beograd
1990. godine, autora Jankovi} - Karamarkovi} - Petrovi} na str. 244-245, i to:
odluke Saveznog suda Gzs-32/75 i Vi{eg privrednog suda Srbije 3869/73.
10
Uz stav 2. Da bi se moglo zasnovati eventualno (supsidijarno) suparni~arstvo

na na~in kako je to propisano u st. 1. ovoga ~lana, potrebno je da se ispune
i sljede}i uslovi:
da je prema svakom tuènom suparni~aru istaknut isti zahtjev, ili
da su prema pojedinim od tuènih suparni~ara istaknuti razli~iti zahtje

vi, ali uz uslov da su ti zahjtevi u me|usobnoj vezi.
11
Istovjetnost odnosno razli~itost zahtjeva se odnosi na predmet spora u parnicama koje se vode prema svakom od suparni~ara.
12
Iako razli~iti zahtjevi sa razli~itim predmetom spora mogu biti stavljeni pema
pojedinim eventualnim suparni~arima, ti zahtjevi ipak moraju biti koneksni, tj.
u me|usobnoj vezi, {to zna~i povezani prije svega svojom ~injeni~nom
osnovom, a eventualno i pravnom osnovom.
13
Zahtjev }e biti isti ako tuìlac, na primjer, tuì vi{e lica da mu predaju njegovu stvar, ozna~avaju}i u tu`bi kao tuènog prvo dràoca koji mu je tu
stvar oduzeo, ali nakon saznanja da se stvar kod istoga ne nalazi, ve} da je
kod drugog lica, pod uslovom da je to ta~no, tuì i drugog (eventualnog)
dràoca. Zahtjev }e biti isti i kada tuìlac tuì vi{e pravnih lica ne znaju}i
koji }e od njih biti odgovoran za naknadu {tete, a smatra da bi trebali da
odgovaraju po redoslijedu koji je ozna~io u tu`bi.
592
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
14
Zahtjevi su razli~iti, ali ipak u me|usobnoj (~injeni~noj odnosno pravnoj) vezi,

u slu~aju kada je tuìlac traìo od prvog tuènog povra}aj stvari, jer je njegov punomo}nik prekora~io ovla{tenja u zaklju~enju ugovora sa njim, ali tuì
istovremeno i svog punomo}nika da mu nadoknadi {tetu za slu~aj da sud
na|e da je prvotuèni savjestan. Zahtjevi su u vezi kada tuìlac tuì prvog
tuènog traè}i njegovo iseljenje iz stana koji je kupio, a eventualnim zahtjevom traì da mu drugotuèni prodavac stana, preda drugi stan ili vrati
primljenu kupoprodajnu cijenu sa naknadom pretrpljene {tete.
15
Za zasnivanje supsidijarnog suparni~arstva postoji i op{ti uslov da isti sud

mora biti stvarno i mjesno nadleàn za svaki od zahtjeva. Iako se to ne navodi u zakonskom tekstu, isti sud treba biti stvarno i mjesno nadleàn i za
svakog od tuènih. (U tom smislu je i odluka VS Hrvatske br. Rev. 162/85
od 30.5.1985. objavljena u Pregledu sudske prakse br. 29.)
16
Ako, naime, sud ne bi bio nadleàn za supsidijarnog tuènika, ne bi mogao

u odnosu na njega razdvojiti postupak, oglasiti se nenadle`nim i ustupiti predmet nadle`nom sudu, ve} bi morao odbaciti tu`bu u odnosu na supsidijarnog
tuènog. Dakle, treba imati na umu da koncept instituta supsidijarnog
suparni~arstva, koji polazi od pretpostavke da je supsidijarno tuèni samo
uslovno tuèni, ne bi dozvolio da se razdvajanjem postupka uslovni parni~ni
postupak pokrenut protiv njega pretvori u bezuslovni. U tom slu~aju ne bi
postojali uslovi za zasnivanje supsidijarnog suparni~arstva i tu`ba u odnosu
na supsidijarnog tuènog bi morala biti odba~ena kao nedozvoljena.
17
Za sve supsidijarne zahtjeve treba biti predvi|ena i ista vrsta postupka, jer
se samo pod tim uslovom postupak moè istovremeno voditi protiv primarnog
i supsidijarnog tuènog.
18
Zbog toga {to supsidijarni tuèni moè biti doveden u poziciju da mora trpjeti da se postupak protiv njega vodi uslovno, njemu ne bi trebalo, po pravilu, tu`bu ni dostavljati prije nego {to se pravosna`no odlu~i o zahtjevu protiv primarno tuènog.
19
Kona~no, treba napomenuti i ne{to o odnosu zahtjeva istaknutih prema primarno i supsidijarno tuènom. Taj odnos, prema stavu pravne teorije i prakse,
nije odnos materijalnopravnog inkopatibiliteta u smislu da zahtjev prema supsidijarnom tuènom treba odbiti ako bude prihva}en onaj koji je postavljen
prema primarnom, ve} se radi o odnosu procesnopravnog inkopatibiliteta, {to
zna~i da dono{enje pozitivne meritorne odluke o zahtjevu prema primarno
tuènom isklju~uje mogu}nost odlu~ivanja o supsidijarnom zahtjevu.
Realizacijom rezolutivnog uslova (prihvatanje zahtjeva prema primarnom
tuènom) smatrat }e se da supsidijarni tuèni nije ni bio tuèni. (Vidi Dika
- îzmi}: Komentar ZPP FBiH, str. 353, OSCE, Sarajevo, 2000.)
20
U prilog prednjem vidi odluke VS Hrvatske, Vi{i pr. sud Srbije br. P-43/66
Zbirka sudskih odluka br. 1/66-127; VS Hrvatske, br. G`-1468/72, Zbirka sudskih odluka br. 4/76-171.
593
^lan 364.
Lice koje u cjelini ili djelimi~no traì stvar ili pravo o kome izme|u
drugih lica ve} te~e parnica moè pred sudom pred kojim ta parnica
te~e tuìti obje stranke jednom tu`bom, sve dok se postupak pravosna`no
ne zavr{i.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 364. novog parni~nog procesnog zakonodavstva,

mogli bismo re}i, u potpunosti odgovaraju odredbama ~lana 198. ranijeg ZPPa RS i ~lana 183. ranijeg ZPP-a FBiH.
Po ovoj tu`bi, koja se u pravnoj teoriji, zakonodavnoj i sudskoj praksi zove

tu`bom iz glavnog mije{anja ili tu`ba glavne intervencije, zasniva se isklju~ivo
pasivno suparni~arstvo, pri ~emu se u ulozi tuènih pasivnih suparni~ara
pojavljuju stranke, dakle tuìlac i tuèni, me|u kojima ve} te~e parnica,
povodom iste stvari ili prava koje, u cjelini ili djelimi~no, sada od njih kao
tuènih potraùje tre}e lice ili glavni intervenijent. To tre}e lice, glavni intervenijent, dolazi u poloàj tuìoca, a ranije parni~ne stranke, izme|u kojih ve}
te~e parnica povodom iste stvari, dolaze u poloàj tuènog.
Ovo tre}e lice, za koje se u pravnoj teoriji i sudskoj praksi ~esto koristi termin glavni umje{a~, nikako ne treba poistovje}ivati sa procesnim institutom
umje{a~a u parnici, koji institut je posebno regulisan odredbama 369-371. ZPP-a.
Naime, tre}e lice koje svojom tu`bom u procesnoj situaciji predvi|enoj u ovom
~lanu zasniva poseban vid zakonskog pasivnog suparni~arstva ima poloàj
stranke u parnici, za razliku od tzv. obi~nog umje{a~a koji se pridruùje jednoj od stranaka u teku}oj parnici zbog pravnog interesa da stranka kojoj se
pridruìo u toj parnici uspije. To tre}e lice, odnosno glavni intervenijent iz
odredbe ovoga ~lana, ima poloàj stranke i zasniva podno{enjem tu`be posebnu parnicu dovode}i tom procesnom aktivno{}u do uspostavljanja posebne vrste
pasivnog suparni~arstva. Sud u takvoj situaciji ima pred sobom dvije tu`be o
kojima i povodom kojih treba donijeti odre|ene procesne i meritorne odluke.
Nasuprot navedenoj situaciji, u slu~aju obi~nog mije{anja, koje imaju u vidu

odredbe ~l. 369-371., umje{a~ nema poloàj stranke, niti njegovom procesnom
aktivno{}u nastaje suparni~arstvo, ve} je njegova uloga akcesorne prirode i
zavisi od aktivnosti stranke kojoj se pridruìo. Izuzetak od ovoga pravila bi
bio samo u slu~aju ako bi umje{a~, u smislu ~l. 371. st. 5., po pristanku svih
parni~nih stranaka stupio u parnicu umjesto stranke kojoj se pridruìo. U tom
slu~aju dolazi do preina~enja tu`be u subjektivnom smislu, koja promjena je
mogu}a kako na strani tuìoca tako i na strani tuènog.
U ovom ~lanu se, dakle, radi o posebnom vidu tzv .zakonskog pasivnog
suparni~arstva, koje se propisuje ne samo ovim zakonom nego moè biti predvi|eno i drugim zakonima materijalnopravnog karaktera. Osnovna pretpostavka
za uspostavljanje ovoga vida suparni~arstva jeste da me|u parni~nim strankama protiv kojih se podnosi tu`ba glavne intervencije ve} te~e parnica, i to
povodom iste stvari ili prava.
594
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Tre}e lice koje podnosi ovu tu`bu (glavni intervenijent, glavni umje{a~) moè
u odnosu na oba tuèna (tj. tuìoca i tuènog kao parni~ne stranke u parnici koja ve} te~e me|u njima) postaviti isti zahtjev, {to zna~i traìti istu stvar
ili pravo koje je ve} predmetom spora izme|u njih, ili pak postaviti razli~ite
zahtjeve, tako {to }e prema jednoj od stranaka u ranijoj parnici postaviti zahtjev za predaju stvari, a prema drugoj zahtjev za utvr|enje postojanja odnosno nepostojanja nekog prava.
Tu`ba iz glavnog mije{anja se moè podnijeti po~ev od kada parnica po~ne

da te~e pa sve do pravosna`nog okon~anja postupka.
Tu`ba tre}eg lica ili glavnog intervenijenta izaziva privla~enje (aatrakciju) svih
oblika stvarne i mjesne nadle`nosti. Tako }e sud pred kojim je otpo~ela parnica te}i biti nadleàn da sudi i po ovoj tu`bi glavnog mije{anja, odnosno u
slu~aju ovog oblika pasivnog suparni~arstva, iako za to ina~e ne bi bio nadleàn.
10
Odluka po tu`bi glavnog intervenijenta je prethodno pitanje za odluku u

sporu po tu`bi izme|u stranaka u postoje}oj parnici. Postupaju}i po ovoj tu`bi
sud }e, po pravilu, spojiti parnice radi jedinstvenog raspravljanja, a moè
odlu~iti i da prekine postupak dok odluka o tu`bi glavnog umje{a~a ne
postane pravosna`na, i to u slu~aju da nije do{lo do spajanja parnica. Ako
glavni umje{a~ uspije sa zahtjevom i odluka o tome postane pravosna`na,
tuìlac u ranijoj parnici }e izgubiti parnicu jer ovo suparni~arstvo djeluje i u
drugoj parnici obzirom na prejudicijelan karakter odluke o tu`benom zahtjevu glavnog umje{a~a. Ako glavni intervenijent izgubi parnicu, sud }e nastaviti sa raspravljanjem u parnici koja je ve} otpo~ela izme|u tuìoca i tuènog
i donijeti odluku u pogledu predmeta spora.
^lan 365.
Svaki suparni~ar u parnici je samostalna stranka i njegove radnje ili
propu{tanja ne koriste niti {tete drugim suparni~arima.
Uop{teno: Ova odredba ~lana 365. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovara odredbama ~lana 200. ranijeg ZPP-a RS i ~lana 185. ranijeg ZPP-a FBiH. Moèmo slobodno re}i da nam ne donosi ni{ta novo.
Najpoznatija podjela suparni~arstva u pravnoj teoriji i sudskoj praksi jeste

podjela na obi~no i jedinstveno suparni~arstvo.
Obi~no suparni~arstvo je pravilo u parni~nim procesnim odnosima, a jedin stveno suparn~arstvo je izuzetak.
U ovom ~lanu su data bitna obilje`ja obi~nog suparni~arstva.
Sintagma da je svaki obi~ni suparni~ar samostalna stranka u parnici zna~i da

pretpostavke za pokretanje parni~nog postupka i zasnivanje parnice u odnosu na svakog obi~nog suparni~ara moraju biti samostalno ispunjene.
595
Posljedice i efekti radnji pojedinih obi~nih suparni~ara u pogledu svoga djelovanja su ograni~eni na one obi~ne suparni~are koji su ih preduzeli, pa stoga,
kao {to sam zakon kaè, radnje ili propu{tanja niti koriste niti {tete drugim
obi~nim suparni~arima.
Svaki suparni~ar moè samostalno i odvojeno od drugih vr{iti dispozitivne radnje koje se odnose na raspolaganje zahtjevom, pa ga tako priznati ili ga se
odre}i, priznati ~injenice i sl. Radnje preina~enja i povla~enja tu`be, izjavljiva-nja pravnih lijekova, povla~enja pravnih lijekova, odricanja od prava na
pravni lijek vrijede samo za onog suparni~ara koji ih je preduzeo. Izuzetno,
radnje suparni~ara koje se odnose na redovan tok postupka, prijedlog za odlaganje ro~i{ta i sli~no, djeluju i prema ostalim suparni~arima radi obezbje|enja
jedinstvenosti i kontinuiteta parnice.
Rokovi za preduzimanje parni~nih radnji teku za svakog obi~nog suparni~ara

samostalno, tako da rokovi teku prema jednom, ne uti~u na druge, a pravosna`nost za svakog suparni~ara nastupa odvojeno.
Spor prema pojedinim suparni~arima moè biti razli~ito rije{en, ~ak i u slu~aju
kada je prema njima istaknut isti zahjev.
10
U sudskoj praksi su zabiljeèni sljede}i slu~ajevi obi~nog suparni~arstva: solidarni du`nici kada trebaju da ispune obavezu prema tre}em; osiguravaju}e
dru{tvo i {tetnik kada su, kao solidarni du`nici, tuèni u parnici za naknadu
{tete; roditelji kada solidarno odgovaraju za {tetu koju su po~inila njihova
maloljetna djeca; tuèni zemlji{noknji`ni vlasnici u parnici radi utvr|enja prava
vlasni{tva odràjem.
11
U prilog iznesenom su i sudske odluke objavljene u knjizi Komentar ZPP

tre}e izdanje, str. 246-247 autora Jankovi} Karamarkovi} Petrovi} u izdanju Savremena administracija, Beograd, 1990.
Zahtjev za naknadu {tete nastale usljed povrede ne mora se jednako

rije{iti prema svim tuènicima, jer to nije odre|eno zakonom, niti
proizilazi iz prirode pravnog odnosa jer jedan tuènik moè da prizna
zahtjev u cjelosti, a drugi da ne prizna. Prema tome, izjavljena àlba
jednog tuènog, kao procesualna radnja, niti {teti, niti koristi drugom
tuèniku kao suparni~aru. (Vrhovni sud Srbije G`-4999/72 od 17.1.1973.
godine);
Kada se radi o obi~nom, a ne jedinstvenom suparni~arstvu, svaki od
suparni~ara je samostalna stranka i njihove radnje ili propu{tanja ne koriste
niti {tete drugim suparni~arima. (Vrhovni sud Jugoslavije Rev. 149/68 od
17.7.1968. godine);
Kada suparni~ari nisu jedinstveni, a samo jedan od njih izjavi àlbu protiv prvostepene presude, ta presuda }e postati pravomo}na u odnosu na drugog suparni~ara koji se nije àlio. (VSH, GZZ-40/86 od 3. srpnja 1976.
godine);
596
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Roditelji koji odgovaraju solidarno za {tetu koju su po~inila njihova maloljetna djeca nemaju poloàj jedinstvenih suparni~ara za naknadu {tete.
(Vrhovni sud Hrvatske Rev. 1323/86 od 16.10.1986. godine).
12
Radi potpunijeg uvida u sudsku praksu vidi odluke: Visokog trgova~kog suda
R. Hrvatske br. P`-2184/91 od 26.10.1993. godine - Zbirka odluka br. 3/93; VS
Hrvatske br. Rev. 1324/89 od 6.12.1989. godine - Pregled sudske prakse br.
51; VS Hrvatske Rev. 1323/86 od 16.10.1986. godine - Pregled sudske prakse
br. 33; VS Hrvatske br. Rev. 2533/82 od 29.6.1983. godine - Pregled sudske
prakse br. 23; VS Hrvatske br. Rev. 1287/93 od 7.9.1994. godine - Izbor odluka br. 1/1995.
^lan 366.
Ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor moè rije{iti
samo na jednak na~in prema svim suparni~arima (jedinstveni suparni~ari),
smatraju se oni kao jedna parni~na stranka, tako da se u slu~aju ako
pojedini suparni~ari propuste koju parni~nu radnju dejstvo parni~nih radnji koje su izvr{ili drugi suparni~ari proteè i na one koji te radnje nisu
preduzeli.

~lana 201. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 186. ranijeg ZPP-a FBiH, i pri
tome nam ne donosi ni{ta novo.
Nije rijedak slu~aj da se vi{e lica, povodom nekog spornog pravnog odnosa,
na|e u svojevrsnoj materijalnopravnoj zajednici koja, zbog prirode pravnog
odnosa u toj zajednici, nalaè da se nastali spor moè rije{iti samo na jednak na~in prema svim u~esnicima tog pravnog odnosa.
Ukoliko se razrje{enje tako determinisanog spornog pravnog odnosa zatraì

podno{enjem tu`be nadle`nom sudu, u~esnici toga odnosa mogu se na}i u
istoj strana~koj ulozi, bilo na aktivnoj ili pasivnoj strani, tj. kao tuìoci ili
tuèni sjedinjeni u postupku unutra{njom materijalnopravnom vezom koju
name}e Zakon ili priroda njihovog pravnog odnosa. (Navedeno prema ~lanku
Suparni~arstvo posrednog i neposrednog dràoca autora Slobodana Stani{i}a,
str. 41, Advokatura, br. 9-10, Advokatska komora Republike Srpske, Banja
Luka, 2003. g.)
Zakon, dakle, u slu~aju procesne zajednice jedinstvenih suparni~ara stvara fikciju jedne parni~ne stranke i onda kada u mnoìni subjekata (fizi~kih ili
pravnih lica) svako od njih moè imati poloàj parni~ne stranke, pa ~ak i u
skupini kao {to je obi~no suparni~arstvo.
Ova fikcija jedne stranke istovremeno implicira i mnoge druge procesnopravne posljedice, tako da propusti koje u~ini jedan od jedinstvenih
suparni~ara (naprimjer propusti rok za izjavljivanje àlbe) ne uti~u {tetno ni
na njega ako su drugi preduzeli tu parni~nu radnju, a ako ima razli~itih pre-
597
duzetih radnji koje mogu i}i na {tetu pojedinih suparni~ara (naprimjer: priznanje duga, odricanje od zahtjeva, odricanje od àlbe) ni one ne djeluje samo
na druge, ve} i na takvog suparni~ara.
6
U pravnoj teoriji i sudskoj praksi vaì pravilo da se kod razli~itih parni~nih

radnji jedinstvenih suparni~ara uzima u obzir ona koja je najpovoljnija za sve,
s obzirom da parni~ne radnje jedinstveni suparni~ari treba da preduzimaju
zajedni~ki i usagla{eno, jer tek tako, kao skupina, predstavljaju jednu parni~nu
stranku. (Navedeno prema djelu T. Ral~i}a i V. Tanaskovi}a: ZPP sa komenatrom, i sudskom praksom i obrascima, str. 404-405, izdanje NIP Knjièvne
novine, Beograd, 1977.)
Za razliku od obi~nog suparni~arstva, o kojem je bilo rije~i u prethodnom

~lanu gdje je svaki suparni~ar samostalna stranka, kod jedinstvenog
suparni~arstva, ba{ iz razloga {to se zametnuti spor prema svima u toj procesnoj zajednici mora rije{iti na jedinstven na~in, po zakonu ili po prirodi
pravnog odnosa, oni svi zajedno predstavljaju jednu parni~nu stranku. Tako,
naprimjer, kod aktivnog jedinstvenog suparni~arstva - oni svi zajedno predstavljaju tuìla~ku stranku, kod pasivnog jedinstvenog suparni~arstva - tuènu
stranku, a kod obostranog jedinstvenog suparni~arstva - i jednu i drugu.
Jedinstveno suparni~arstvo postoji kod nedjeljivih stvarnih prava ili nedjeljivih

obligacija, kada suparni~ari ~ine jedinstvenu pravnu zajednicu ili se nalaze u
me|usobnoj zavisnosti.
Pobroja}emo samo neka od nedjeljivih stvarnih prava: zaloga, stvarne

slu`benosti, zajedni~ka imovina bra~nih drugova prije diobe, imovina nasljednika prije diobe zaostav{tine odnosno dono{enja rje{enja o naslje|ivanju, pravo
zajedni~kog kori{tenja zemlji{ta, prostorija u zgradi i dr. (Navedeno prema
djelu T. Ral~i}a i V. Tanaskovi}a: ZPP sa komenatrom, i sudskom praksom
i obrascima, str. 405-406, izdanje NIP Knjièvne novine, Beograd, 1977.)
10
Nedjeljive obligacije se u pravnoj teoriji defini{u kao takve obligacije ~iji se

predmet ne moè podijeliti ni ispuniti u vi{e istovrsnih dijelova a da se pri
tome ne izmjeni njegova su{tina ili se ne smanji njegova vrijednost. (Prof. dr.
Slobodan Perovi}: Komentar Zakona o obligacionoim odnosima, Savremena
administracija, Beograd, 1995. str. 837) Tako na primjer, predmet obligacije je
nedjeljiv ako se odnosi na nedjeljivu stvar, kao {to je automobil, fotoaparat,
konj i dr. Jedinstvenu pravnu zajednicu ~ine, naprimjer: sanasljednici, suvlasnici, korisnici neke stvari ili prava, korisnici stana, bra~ni drugovi, zajedni~ki
zakupci i dr.
11
Dakle, kada predmet spora predstvlja neko ovla{tenje iz ovakve pravne zajednice, odnosno obavezu za sve njih, onda se spor moè rije{iti samo na jednak na~in prema svima njima kao jedinstvenim suparni~arima.
12
Jedinstveno suparni~arstvo moè biti voljno jedinstveno u slu~aju ako nije

neophodno da u procesnu zajednicu u|u svi nosioci spornog pravnog
odnosa.
598
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
13
Nasuprot iznesenom, suparni~arstvo je nu`no jedinstveno kada se sudska

za{tita, zbog apsolutne nedjeljivosti pravnog odnosa, moè ostvariti samo ako
navedena procesna zajednica obuhvati sve subjekte pravnog odnosa.
(Navedeno prema ~lanku Suparni~arstvo posrednog i neposrednog dràoca
autora Slobodana Stani{i}a, str. 43, Advokatura, br. 9-10, Advokatska komora Republike Srpske, Banja Luka, 2003. g.)
14
Pomenuti pravni odnos je kod voljnog jedinstvenog suparni~arstva jedinstven

i djeljiv, a u slu~aju nu`nog jedinstvenog suparni~arstva tako|e jedinstven, ali
nedjeljiv.
15
Procesna situacija jedinstvenog suparni~arstva stvara fikciju jedne parni~ne

stranke, slijedom ~ega svaki suparni~ar moè preduzimati korisne radnje, a
niko od njih {tetne radnje, pri ~emu niti jedna od njih ne gubi svoju procesnu individualnost.
16
Za razliku od voljnih, nu`ni suparni~ari na aktivnoj strani ne mogu

pojedina~no povu}i tu`bu. Ni jedni ni drugi ne mogu priznati pojedina~no
tu`beni zahtjev, ve} takva dispozitivna radnja ima u~inka samo ako su je svi
preduzeli. Ukoliko bi neki od suparni~ara ipak priznao tu`beni zahtjev, takva
njegova radnja nema pravnog dejstva, jer bi se to protivilo osnovnom principu jedinstvenog suparni~arstva da se spor mora rije{iti na jednak na~in
prema svim suparni~arima.
17
Dok voljni jedinstveni suparni~ari ne moraju, nu`ni jedinstveni suparni~ari

moraju biti obuhva}eni istom procesnom zajednicom, tako da nepotpunost procesne zajednice voljnih i nu`nih jedinstvenih suparni~ara ne proizvodi jednake
posljedice.
18
Kod nu`nog jedinstvenog suparni~arstva, u slu~aju nepotpunosti procesne

zajednice pasivnih nu`nih jedinstvenih suparni~ara tu`ba se smatra neurednom, pa sud u takvom slu~aju mora postupiti po odrebama ~l. 336. Zakona
o parni~nom postupku i pozvati tuìoca da tu`bu dopuni, pod prijetnjom
njenog odbacivanja. (U prilog tome je i Na~elno mi{ljenje pro{irene op{te sjednice Saveznog suda br. 1/60 od 4.4.1960. godine)
19
Me|utim, u na{oj pravnoj teoriji je bilo i drugih mi{ljenja prema kojima navedena nepotpunost procesne zajednice nu`nih jedinstvenih suparni~ara predstavlja razlog za odbijanje tu`benog zahtjeva zbog nedostatka stvarne legitimacije. (B. Pozni}: Gra|ansko procesno pravo, str. 346, Savremena administracija, Beograd, 1989., Z. Ivo{evi}: Suparni~arstvo, str. 104, Pravno ekonomski centar, Beograd 1979., S. Culja: Gra|anski parni~ni postupak FNRJ, str.
437, 1957.)
20
Parni~ne radnje djelatnih jedinstvenih suparni~ara prostiru se na nedjelatne

samo ako su za njih korisne, a ne prostiru se ako su za njih {tetne.
21
Sudska praksa je verifikovala sljede}e slu~ajeve nu`nog jedinstvenog suparni~ara:
599
22
kada mu` osporava o~instvo djetetu koje je rodila njegova èna u braku, u kom
slu~aju tu`bom moraju biti obuhva}eni kao tuèni njegova supruga i dijete;
kada se podnosi tu`ba za poni{taj braka, kada kao tuèni moraju biti
obuhva}ena oba bra~na supru`nika;
u slu~aju zahtjeva za poni{atj ugovora o prometu nepokretnosti, kada
tu`bom moraju biti obuhva}eni prodavac i kupac;
u sporu radi konstituisanja prava slu`benosti preko poslu`nog dobra u
suvlasni{tvu, kada tu`bom moraju biti obuhva}eni svi suvlasnici;
u sporu radi utvr|enja prava svojine po osnovu sticanja u porodi~noj
zajednici, kada tu`bom moraju biti obuhva}eni svi ~lanovi porodi~ne
zajednice koji su u~estvovali u sticanju imovine;
u sporu testamentalnih nasljednika radi utvr|enja punova`nosti testamenta, kada moraju biti tuèni svi zakonski nasljednici itd.
U prilog iznesenom su i sudske odluke objavljene u knjizi Komentar ZPP

tre}e dopunjeno izdanje, str. 248-250, Savremena administracija, Beograd,
1990. godine, autora Jankovi} - Karamarkovi} - Petrovi}.
Zakonski nasljednici, koji pretenduju na naslije|e, jedinstveni su

suparni~ari, pa stoga svi moraju biti obuhva}eni parnicom, budu}i da postoji potreba da se spor rije{i na jednak na~in prema svima. (Vrhovni sud
Kosova G`-67/79);
Tu`bom za izmjenu odluke o povjeravanju malodobnog djeteta na ~uvanje i vaspitanje tre}em licu treba obuhvatiti oba roditelja. (Vrhovni sud Srbije
282/81);
U parnici za raskid ugovora o doìvotnom izdràvanju koju pokre}e primalac izdràvanja protiv nasljednika davaoca izdràvanja, nasljednici imaju
poloàj jedinstvenih suparni~ara. (Vrhovni sud Hrvatske Rev. 81/86 od
8.10.1987. godine);
U sporovima za diobu suvlasni~ke zajednice tu`bom moraju biti
obuhva}eni svi suvlasnici, jer se radi o nu`nom suparni~arstvu. (Okru`ni sud
u Zadru 715/82 od 9.3.1983. godine);
Suvlasnici nekretnina imaju u postupku njene diobe svojstvo nu`nih
suparni~ara. (Vrhovni sud Hrvatske G`-142/83 od 7.3.1984. godine).
^lan 367.
Ako rokovi za izvr{enje odre|ene parni~ne radnje za pojedine jedinstvene
suparni~are isti~u u razno vrijeme, tu parni~nu radnju moè svaki
suparni~ar preduzeti sve dok ma i za jednog od njih jo{ te~e rok za
preduzimanje te radnje.
1
600

KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
S obzirom na to da suparni~arstvo samo po sebi pretpostavlja mnoìnu stranaka na aktivnoj i pasivnoj strani, postoji realna pretpostavka da im presuda
ili rje{enje ne}e biti uru~eni istovremeno, bilo to iz razloga {to im se prebivali{ta odnosno boravi{ta ne nalaze u istom mjestu ili pak iz razloga {to su
neki od njih odsutni.
U takvoj situaciji rokovi za preduzimanje parni~nih radnji se produàvaju i

za one jedinstvene suparni~are kojima su rokovi ve} po~eli te}i od momenta
dostave sudske odluke, tako da oni mogu izjaviti àlbu ili drugi pravni lijek
i kasnije, sve dok traje rok za izjavljivanje pravnog lijeka jedinstvenom
suparni~aru kojem je posljednjem uru~ena sudska odluka.
Odredba ovoga ~lana se odnosi i na zakonske i sudske rokove, uz napomenu

da je njeno dejstvo od posebnog zna~aja na zakonske rokove, koji se, za razliku od sudskih, ne mogu produàvati odlukom suda.
Ako jedinstveni suparni~ari imaju punomo}nika za prijem pismena, rokovi za

preduzimanje radnji bi se ra~unali od dostave pismena u vezi sa kojim rokovi
po~inju te}i tome punomo}niku.
Iz sudske prakse:
Jedinstveni suparni~ari tretiraju se kao jedna stranka, tako da se u slu~aju,

ako pojedini suparni~ari propuste koju parni~nu radnju, u~inak parni~nih radnji koje su izvr{ili drugi suparni~ari proteè i na one suparni~are, koji te radnje nisu preduzeli. (VS Jugoslavije, G`-21/71 od 22.6.1971)
^lan 368.
Svaki suparni~ar ima pravo da podnosi prijedloge koji se ti~u toka parnice.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 368. novog ZPP-a odgovaraju ~lanovima 203. ranijeg
ZPP-a RS i odredbama ~lana 188. ranijeg ZPP-a FBiH.
Ova odredba se odnosi na sve vrste suparni~arstva, dakle i na obi~no i na

jedinstveno suparni~arstvo. Po ovoj odredbi sve parni~ne radnje koje se ti~u
toka parni~nog postupka moè sa u~inkom prema ostalim suparni~arima preduzimati svaki suparni~ar.
Svaki suparni~ar moè traìti odlaganje ro~i{ta, produènje sudskog roka, nastavak prekinutog postupka, izvo|enje odre|enih dokaza, obezbje|enje dokaza,
da se dozvoli povra}aj u pre|a{nje stanje i dr.
Procesni u~inak pojedinih parni~nih radnji prema ostalim suparni~arima zavisi od toga da li se radi o obi~nom ili jedinstvenom suparni~arstvu.
601
GLAVA XXI
UÊ[]E TRE]IH LICA U PARNICI
1
Zakon o parni~nom postupku Republike Srpske (Sl. glasnik br. 58/03 i 85/03
- u daljem tekstu, ZPP RS) i Zakon o parni~nom postupku FBiH (Sl. novine
FBiH br. 53/03 - u daljem tekstu, ZPP FBiH) u odredbama ~lana 369-372.
sadrànim u ovoj glavi reguli{u u~e{}e tre}ih lica u parnici. Ovim odredbama
stavljene su van snage odredbe ~lana 204-211. ranijeg Zakona o parni~nom
postupku RS (Sl. list SFRJ br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90,
35/91, Sl. glasnik RS br. 17/93, 14/94 i 32/94 - u daljem tekstu, raniji ZPP RS)
i odredbe ~lana 189-195. ranijeg Zakona o parni~nom postupku FBiH (Sl.
novine FBiH br. 42/98 i 3/99 - u daljem tekstu, raniji ZPP FBiH). Kakve promjene nam donosi novo parni~no procesno zakonodavstvo u pogledu ovih odredaba ukazuje sljede}i komentar.
1. U~e{}e umje{a~a
^lan 369.
Lice koje ima pravni interes da u parnici koja te~e me|u drugim licima
jedna od stranaka uspije moè se pridruìti ovoj stranci.
Umje{a~ moè stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravosna`nosti odluke o tu`benom zahtjevu, kao i u toku postupka nastavljenog podno{enjem vanrednog pravnog lijeka.
Izjavu o stupanju u parnicu umje{a~ moè dati na ro~i{tu ili pismenim
podneskom.
Podnesak umje{a~a dostavlja se objema parni~nim strankama, a ako je
izjava umje{a~a data na ro~i{tu prepis odnosnog dijela zapisnika dostavi}e
se samo onoj stranci koja je sa ro~i{ta odustala.
Uop{teno: Odredba ~lana 369. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH ne donosi ni{ta su{tinski novo u odnosu na odredbu ~lana 206. ranijeg ZPP-a RS i odredbu ~lana
190. ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Odredbama ovoga ~lana se ure|uju uslovi i pravne posljedice

obi~ne intervencije (mije{anja) tre}e osobe u parnicu, za razliku od tzv.
glavnog mije{anja o kojem je bilo rije~i u komentaru ~l. 364. ZPP-a. Za razliku od ranijeg zakona, novi ZPP napu{ta procesni institut umje{a~a sa
poloàjem jedinstvenog suparni~ara.
Ina~e, obi~ni umje{a~, za razliku od glavnog umje{a~a, nije stranka, ve} tre}e
lice koje se u postoje}oj parnici koja izme|u parni~nih stranaka te~e
pridruùje jednoj od njih, a sve to iz razloga {to ima pravni interes da stranka kojoj se pridruùje u toj parnici uspije odnosno ne izgubi spor.
602
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Op{ti uslov za mije{anje u parnicu jeste postojanje pravnog interesa

umje{a~a da stranka kojoj se pridruùje kao njen pomaga~ u toj parnici
uspije. Umje{a~ }e imati pravni interes kada bi odluka u toj parnici djelovala na njegove pravne odnose. Taj bi interes, dakle, postojao kada bi pravni
poloàj umje{a~a bio pobolj{an ako bi stranka kojoj se pridruìo uspjela u
parnici, odnosno pogor{an ako bi je izgubila. Tako, naprimjer, osiguravaju}e
dru{tvo ima pravni interes za intervenciju na strani svoga osiguranika kada
je ovaj tuèn radi naknade {tete prouzrokovane motornim vozilom koje je
osigurano kod tog dru{tva. Pravni interes za intervenciju na strani sticaoca
prava svojine ima raniji vlasnik stvari koji je pravnim poslom prenio svojinu na stvari na sticaoca, kada je on uznemiren u pogledu prava svojine
od strane tre}ih lica. Ovdje se radi o za{titi od pravnog uznemiravanja
odnosno evikcije koju je raniji vlasnik duàn da pruì sticaocu. Isto tako
investitor ima pravnog interesa da interveni{e u parnici na strani tuènog
izvo|a~a radova.
U tom smislu vidi odluke Vrhovnog priv. suda br. Sl-224/73; Saveznog suda,
br. Gzs-51/76; Vi{eg pr. suda Srbije br. P`-1436/72, VS Srbije br. G`-2619/76;
Okru`nog suda u Splitu br. G`-1873/84 od 15.6.1984, sve objavljene u knjizi
Jankovi} - Karamarkovi} - Petrovi}: Komentar ZPP - III dopunjeno izdanje,
strana 253-254, Savremena Administracija, Beograd, 1990.
Postojanje pravnog interesa za intervenciju umje{a~ mora dokazati.
Uz stav 2. Umje{a~ moè stupiti u parnicu od trenutka podno{enja tu`be, u

toku prvostepenog i drugostepenog postupka, sve do pravosna`nosti odluke
o tu`benom zahtjevu. On to moè u~initi i izjavljivanjem redovnog pravnog
lijeka. Nakon pravosna`nosti odluke o tu`benom zahtjevu on se moè uklju~iti
u postupak koji je nastavljen podno{enjem vanrednog pravnog lijeka.
U prilog navedenom vidi odluku Okr. suda u Karlovcu, br. G`-885/76 od

24.11.1976. objavljenu u knjizi Jankovi} - Karamarkovi} - Petrovi}: Komentar
ZPP - III dopunjeno izdanje, strana 253-254, Savremena administracija,
Beograd, 1990.
Uz stav 3. Umje{a~ koji namjerava da interveni{e u parnici na strani jedne

od parni~nih stranaka daje izjavu o stupanju u parnicu, podneskom ili na
ro~i{tu. U podnesku }e umje{a~ dati pismeno obrazloènje postojanja pravnog
interesa za mije{anje i u tom pravcu, ukoliko je to potrebno, predo~iti dokaze.
Kod dokazivanja pravnog interesa umje{a~ treba da dokaè vjerovatnost njegovog postojanja.
10
Uz stav 4. Podnesak sa izjavom o mije{anju , odnosno prepis dijela zapisnika na kome je umje{a~ dao izjavu o stupanju u parnicu, sud je
obavezan da dostavi strankama da bi se ove o~itovale o u~e{}u umje{a~a,
s tim {to se prepis dijela zapisnika koji se odnosi na izjavu o stupanju u
parnicu u svojstvu umje{a~a dostavlja samo onoj stranki koja je sa ro~i{ta
izostala.
603
^lan 370.
Svaka stranka moè osporiti umje{a~u pravo da u~estvuje u postupku i
predloìti da se umje{a~ odbije.
Do pravosna`nosti rje{enja kojim se odbija u~e{}e umje{a~a, umje{a~ moè
u~estvovati u postupku i njegove parni~ne radnje ne mogu se isklju~iti.
Protiv odluke suda kojom prihvata u~e{}e umje{a~a nije dozvoljena posebna àlba.
1

~lana 207. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 191. ranijeg ZPP-a FBiH. Naime,
odredbama ranijeg parni~nog procesnog zakonodavstva je bilo regulisano da
sud moè i bez izja{njenja stranaka odbiti sudjelovanje umje{a~a ako utvrdi
da ne postoji pravni interes umje{a~a, {to sada zakon ne poznaje. Bez sumnje, ovo je posljedica novog koncepta parni~nog procesnog prava.
Uz stav 1. Pravo je svake stranke da ospori u~e{}e umje{a~u i da predloì

da se isti odbije, jer i same stranke mogu imati interese, razli~ite od umje{a~a,
zbog kojih bi se protivile njegovoj intervenciji. Taj }e interes naro~ito imati
suprotna strana, jer joj se u~e{}em umje{a~a potencijalno oteàva poloàj u
parnici, pove}avaju tro{kovi parnice, a time i eventualna obaveza da te
tro{kove ona i nadoknadi ako izgubi spor, i to ne samo drugoj stranki ve} i
umje{a~u.
Uz stav 2. Kako bi se umje{a~u omogu}ilo da ostvari cilj zbog kojega interveni{e, on moè da u~estvuje u postupku sa svim ovla{tenjima koja mu pripadaju kao umje{a~u. Uzima se da on ta ovla{tenja ima pod rezolutivnim
uslovom da njegova intervencija bude naknadno odobrena. Umje{a~ ima
ovla{tenja (pod rezolutivnim uslovom) sve do pravosna`nosti rje{enja kojim
se odbija njegovu u~e{}e u parnici. Stoga se njegove parni~ne radnje ne mogu
isklju~iti, ali ako bude doneseno pravosna`no rje{enje o odbijanju u~e{}a
umje{a~a preduzete radnje umje{a~a se ne}e uzeti u obzir.
Uz stav 3. Sud odlu~uje o prihvatanju u~e{}a umje{a~a, i to posebnim

rje{enjem, cijene}i dozvoljenost i osnovanost intervencije, kao i izja{njenja
stranaka u tom pravcu.
On je duàn posebno ocijeniti postojanje pravnog interesa umje{a~a za intervenciju.
Protiv ovoga rje{enja o prihvatanju u~e{}a umje{a~a u parnici nije dozvoljena

posebna àlba, {to zna~i da je posebna àlba uvijek dozvoljena protiv rje{enja
suda kojim se odbija u~e{}e umje{a~a u parnici. Po nekim autorima (Vidi Dika
- îzmi}: Komentar ZPP FBiH, str. 367, OSCE, Sarajevo, 2000.), pored ovoga
rje{enja, kojim se meritorno odlu~uje o osnovanosti intervencije, sud je ovla{ten
da donosi i procesna rje{enja, tj. da odlu~i da li je prijedlog za intervenciju
dozvoljen, pa bi u slu~aju negativne odluke suda o dozvoljenosti intervencije
604
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
protiv takve odluke suda tako|e bila dozvoljena posebna àlba. Pravo na ovu
àlbu bi trebalo priznati ne samo strankama ve} i umje{a~u.
^lan 371.
Umje{a~ mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u
trenutku kad se umije{a u parnicu. U daljem toku parnice on je ovla{}en
da stavlja prijedloge i preduzima sve ostale parni~ne radnje u rokovima
u kojima bi te radnje mogla da preduzme stranka kojoj se pridruìo.
Ako je umje{a~ stupio u parnicu do pravosna`nosti odluke o tu`benom
zahtjevu, ovla{}en je da podnese i vanredni pravni lijek.
Ako umje{a~ podnese pravni lijek, primjerak njegovog podneska dostavi}e
se i stranci kojoj se pridruìo.
Parni~ne radnje umje{a~a imaju za stranku kojoj se pridruìo pravno
dejstvo ako nisu u suprotnosti sa njenim radnjama.
Po pristanku svih parni~nih stranaka umje{a~ moè stupiti u parnicu kao
stranka umjesto stranke kojoj se pridruìo.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 371. novog ZPP-a, mogli bismo re}i, u cijelosti odgovara ~lanovima 208. ranijeg ZPP-a RS i ~lanovima 192. ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Ovom zakonskom odredbom ure|en je pravni poloàj obi~nog

umje{a~a u parnici, odnos umje{a~a prema strankama i mogu}nost njegovog
uklju~ivanja u parnicu u svojstvu stranke.
Na umje{a~a, u trenutku mije{anja u parnicu odnosno njegovog pridruìvanja

jednoj od stranaka, djeluju svi dotada{nji u~inci parnice, {to zna~i svi pozitivni i negativni efekti parnice (na primjer, do tada nastupjele prekluzije zbog
propu{tanja stranke da u~ini neku parni~nu radnju, kao {to je, naprimjer,
propu{tanje roka za izjavljivanje àlbe i sl.). Njega vezuju i sve radnje koje
je preduzela stranka kojoj se pridruìo.
Nakon {to se pridruì jednoj od stranaka u parnici, intervenijent ima pravo

da stavlja prijedloge i preduzima sve ostale pravne radnje u rokovima koje
bi mogla da preduzima stranka kojoj se pridruìo. Ali kako on nije stranka,
imaju}i u vidu cilj njegove intervencije, a to je da u sporu uspije stranka
kojoj se pridruìo, po mi{ljenju nekih autora (Vidi Dika - îzmi}, op. cit., str.
368), on ne bi mogao da disponira postupkom odnosno da preduzima dispozitivne parni~ne radnje, {to zna~i da bi mogao da preduzima samo radnje koje
su povoljne za stranku kojoj se pridruìo.
Uz stav 2. Za razliku od ranijeg ZPP-a, umje{a~ bi sada bio ovla{}en da podnese vanredni pravni lijek samo ako je stupio u parnicu do pravosna`nosti
odluke o tu`benom zahtjevu.
605
Uz stav 3. Primjerak pravnog lijeka, bilo redovnog ili vanrednog, ima se

dostaviti i stranci kojoj se pridruìo. Umje{a~u se pozivi i druga pismena trebaju dostavljati neposredno, jer je on ovla{ten da preduzima radnje u rokovima u kojima bi ih preduzimala stranka kojoj se pridruìo. (U tom smislu je
odluka VS Hrvatske br. Rev. 1393/84 i Rev. 160/82, objavljene u Pregledu
sudske prakse br. 28 i 22)
Uz stav 4. Parni~ne radnje umje{a~a koje ovaj preduzima u svoje ime imaju
pravno dejstvo za stranku kojoj se pridruìo samo ako nisu u suprotnosti sa
njenim radnjama. U slu~aju kontradiktornih radnji stranke i umje{a~a, mjerodavna je parni~na radnja koju je preduzela stranka. U slu~aju sumnje u
zna~enje ovih radnji (da li su u suproptnosti sa radnjama stranke ili ne), radnje umje{a~a bi trebalo tuma~iti u skladu sa radnjama koje je preduzela
parni~na stranka kojoj se pridruìo.
Uz stav 5. Ako parni~ne stranke na to pristanu, umje{a~ moè stupiti u parnicu kao stranka umjesto stranke kojoj se pridruìo. U ovom slu~aju dolazi
do preina~enja tu`be u subjektivnom smislu, pa je za takvo preina~enje potreban pristanak obiju stranaka i samog umje{a~a.
2. Obavje{tenje tre}eg o parnici
^lan 372.
Ako tuìlac ili tuèni treba tre}e lice da obavijesti o otpo~etoj parnici, da
bi se time zasnovalo odre|eno gra|anskopravno djelovanje, oni mogu,
sve dok se parnica pravosna`no ne dovr{i, to u~initi podneskom preko
parni~nog suda, u kome }e se navesti razlog obavje{tenja i u kakvom se
stanju nalazi parnica.
Stranka koja je tre}e lice obavijestila o parnici ne moè zbog toga traìti
prekid otpo~ete parnice, produènje rokova, odgodu ili odlaganje ro~i{ta.
Uop{teno: Odredba ~lana 372. odgovara odredbama ~lana 211. ranijeg ZPP-a
RS i odredbama ~lana 195. ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Ratio ove zakonske odredbe jeste u tome da se u odnosu na

tre}ega u korist stranke zasnuje izvjestan gra|anskopravni u~inak, kao na
primjer, pravo na regres, prekid zastarjelosti, pravo na ostvarenje zahtjeva za
odgovornost zbog nedostataka stvari.
Obavje{tavanjem se u odnosu na tre}e lice mogu zasnovati i odre|eni procesnopravni u~inci jer se obavje{tavanjem tre}em licu omogu}ava eventualno uklju~ivanje u parnicu u svojstvu umje{a~a, a time i za{tita njegovog
interesa.
Obavje{tenje tre}eg lica o parnici se moè dati nakon {to parnica po~ne da
te~e pa sve do njenog pravosna`nog okon~anja.
606
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Obavje{tenje se daje preko parni~nog suda, dakle suda pred kojim se vodi
parnica.
Ne bi bilo u duhu novog koncepta ZPP-a da se ova obavje{tenja daju preko

prvostepenog suda i onda kada se predmet ve} nalazi kod instancionog suda.
Obavje{tenje tre}eg lica o parnici proizvodi u odnosu na to lice u~inak koji

se sadràjno podudara sa intervencijskim u~inkom.
Prema sudskoj praksi koju citiraju autori M. Dika i J. îzmi} u svom djelu
Komentar ZPP FBiH, str. 374, OSCE, Sarajevo, 2000.:
{tetnik ne moè u u regresnoj parnici koju osiguravatelj pokrene protiv
njega isticati prigovore koje je propustio istaknuti u parnici izme|u

o{te}enog i osigurava~a zato {to se nije umije{ao premda ga je osigurava~ pozvao da to u~ini - VS Hrvatske, Rev. 1238/85, Pregled sudske prakse br. 35,
u postupku protiv regresnog du`nika, regresni povjerilac kao tuìlac se
ne moè pozivati na intervencijski u~inak pravosna`ne presude donesene

u prija{njoj parnici koju je tre}e lice vodilo protiv regresnog povjerioca
kao tuènog, ako on o toj parnici nije obavijestio regresnog du`nika -VS
Hrvatske, Rev. 226/82, Pregled sudske prakse br. 22.
Uz stav 2. Obavje{tavanje tre}eg lica o parnici ne moè uticati na tok postupka pa stoga stranka koja je tre}e lice o parnici obavijestila ne moè zbog
toga traìti odgodu ili odlaganje ro~i{ta, produ|enje rokova, jer bi se to protivilo na~elu procesne ekonomije, koje je jedno od najva`nijih oslonaca koncepta novog parni~nog procesnog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini.
GLAVA XXII
ZAPISNICI
1
Odredbama ove glave propisuju se radnje, prava i obaveze suda, stranaka i

ostalih u~esnika u postupku povodom parni~nog postupka a u vezi sa zapisnikom kao javnom ispravom koja predstavlja trag onoga {to je na raspravi
preduzeto. U odnosu na prethodno vaè}e parni~no zakonodavstvo, bitnih raz lika nema. Postojanje razlika u ~lanovima 374. i 377. ZPP-a prema ranije
vaè}em zakonu }e se nazna~iti uz te ~lanove.
^lan 373.
Zapisnik se sastavlja o radnjama preduzetim na ro~i{tu.
Zapisnik se sastavlja i o va`nijim izjavama ili saop{tenjima koje stranke
ili drugi u~esnici daju van ro~i{ta. O manje va`nim izjavama ili saop{tenjima ne}e se sastavljati zapisnik, nego }e se samo staviti slu`bena bilje{ka
u spisu.
607
Zapisnik pi{e zapisni~ar.

1
Ova je odredba identi~na odredbi ~lana 112. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH,
odnosno ~lana 123. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ).
Uz stav (1): Zapisnik je javna isprava koja predstavlja pismeni trag i dokaz
o preduzetim procesnim radnjama suda, stranaka i drugih u~enika u postupku, koje su unijete u zapisnik. U njega se unosi bitni sadràj radnji koje su
sud, stranke i u~esnici u postupku preduzeli (izjave, saop{tenja, prijedlozi,
iskazi, odluke suda). U pogledu dokazne snage zapisnika primjenjuju se pravila iz ~lana 135. ZPP-a.
Uz stav (2): Prema stavu 2. ovog ~lana, zapisnik se sastavlja i povodom drugih
radnji, osim o radnjama preduzetim na ro~i{tu. To su radnje raspolaganja procesnopravnim i materijalnopravnim ovla{}enjima. Ovom odredbom je predvi|ena mogu}nost da stranka pristupi pred sud i van ro~i{ta preduzme
odre|enu radnju koja je zna~ajna za tok postupka (npr. izjava o povla~enju
tu`be). Tada }e se sa~initi zapisnik kojim stranka daje tu izjavu. Druge, kao
manje va`ne radnje, mogu biti npr. saop{tenje stranke o promjeni adrese,
adrese svjedoka, kao i u vezi tro{kova postupka i sli~no. Tada se ne}e sastavljati zapisnik, nego }e se samo sa~initi slu`bena zabilje{ka u spisu. Tako sa~injena slu`bena zabilje{ka nema dokaznu snagu zapisnika, ali joj se ne moè
osporiti odre|eni dokazni zna~aj. Slu`benu zabilje{ku moè sastaviti sudija, ali
i stru~ni saradnik u sudu, kao i administrativni radnik suda. Elementi slu`bene
zabilje{ke, po prirodi stvari, trebalo bi da budu: oznaka spisa predmeta, ime
i prezime davaoca izjave, kratak sadràj onoga {to se unosi u slu`benu zabilje{ku, datum i potpis sastavlja~a zabilje{ke, te potpis davaoca izjave.
U vezi prve re~enice stava 2. ovog ~lana, potrebno je nazna~iti razlikovanje

vaè}eg ZPP-a u odnosu na prethodno vaè}i ZPP RS (preuzeti ZPP SFRJ,
shodno odredbi ~lana 12. Ustavnog zakona za provo|enje Ustava RS, Slu`beni
glasnik RS broj 21/92) i prethodno vaè}i ZPP FBiH (Slu`bene novine FBiH
broj 42/98).
Naime, odredbom ~lana 106. stav 4. prethodnog ZPP-a RS, te ~lana 95. stav
4. prethodnog ZPP-a FBiH, koje su identi~ne i koje glase: Izjava koja se daje
podneskom, moè se, umjesto podneskom, dati usmeno na zapisnik kod
parni~nog suda, izri~ito je bilo predvi|eno pravo stranke da izvjesnu izjavu
da pred sudom, o ~emu se sastavlja zapisnik, {to ujedno predstavlja i obavezu
suda da tako postupi. To zna~i da bi se npr. i sama tu`ba, te pravni lijek,
kao i ostale izjave koje su od zna~aja za postupanje suda u postupku morale
uzeti na zapisnik, a po prirodi su takve da ih je i sama stranka mogla u~initi
podneskom. Kod takvog stanja stvari, tako sa~injen zapisnik je morao ispunjavati sve elemente podneska, predvi|ene odredbom ~lana 106. stav 2.
prethodnog ZPP-a RS te ~lana 95. stav 2. prethodnog ZPP-a FBiH, koje su,
opet, identi~nog sadràja.
No, kako ~lan 334. ZPP-a ne sadrì odredbe kojom bi se stranci dalo pravo da
va`ne izjave daje na zapisnik, umjesto podneskom, to je mogu}e da se otvara
608
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
pitanje da li je sud obavezan da takvu izjavu primi na zapisnik. Cijenimo da

odgovor na to pitanje treba traìti primjenom odredbe ~lana 14. ZPP-a prema
kojoj: Ako za pojedine radnje nije zakonom odre|en oblik u kome se mogu
preduzeti, stranke preduzimaju parni~ne radnje pismeno van ro~i{ta ili usmeno
na ro~i{tu, ali i primjenom na~ela efikasnosti (~lan 10. ZPP-a), prema kojem je
sud duàn da postupak sprovede bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova i
da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
7
Uz stav (3): Zapisnik uvijek pi{e zapisni~ar, bez obzira da li je rije~ o zapisniku o radnjama preduzetim na ro~i{tu ili je rije~ o zapisniku koji se sastavlja prema stavu 2. ovog ~lana. Sudija ne moè sastavljati zapisnik.
Odredbe ovog zakona o izuze}u sudija se primjenjuju i na zapisni~are (~lan 361.

ZPP-a), a zapisnik o vije}anju i glasanju je regulisan odredbom 377. ZPP-a.
Javna isprava - ~lan 132. stav 1. ZPP-a,

Povla~enje tu`be - ~lan 59. ZPP-a,
Izmjena ili opoziv izjave punomo}nika stranke na ro~i{tu - ~lan 303. stav 1.
ZPP-a,
Davanje punomo}ja usmeno na zapisnik - ~lan 308. stav 1. ZPP-a,
Opoziv punomo}ja - ~lan 310. stav 1. ZPP-a,
Izvo|enje dokaza pred drugim sudom (zamoljeni sud) - ~lan 128. stav 2.
ZPP-a,
Zapisnk o obezbje|enju dokaza - ~lan 173. ZPP-a,
Zapisnik o sporazumu o sudskom poravnanju/nagodbi - ~lan 90. ZPP-a,
Saop{tenje o promjeni adrese - ~lan 352. ZPP-a.
^lan 374.
U zapisnik se unosi: naziv suda, mjesto gdje se vr{i radnja, dan i ~as
kad se vr{i radnja, nazna~enje predmeta spora i imena prisutnih strana ka ili tre}ih lica i njihovih zakonskih zastupnika ili punomo}nika.
Zapisnik treba da sadrì bitne podatke o sadrìni preduzete radnje. U
zapisnik o glavnoj raspravi naro~ito }e se unijeti: da li je rasprava bila
javna ili je javnost bila isklju~ena, sadrìna izjava stranaka, njihovi prije dlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navo|enje
sadrìne iskaza svjedoka i vje{taka, kao i odluke suda donijete na ro~i{tu,
odnosno izvorniku odluke poslije zaklju~enja glavne rasprave.
Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ni{ta brisati, doda ti ili mijenjati. Precrtana mjesta moraju ostati ~itka.
^lan 374. ZPP-a je identi~no dat u ZPP-u RS, kao i u ZPP-u FBiH, dok je
jedina razlika jezi~ke prirode, koja nema zna~aj sadràjne razlike. Tako|e,
sadràjno odgovara ~lanu 113. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH i ~lanu 124.
prethodno vaè}eg ZPP-a RS, uz pro{irenje stavom 3. koji je postojao kao
samostalan ~lan 114. ZPP-a FBiH, odnosno ~lan 125. ZPP-a RS (SFRJ).
609
Odredbama ovog ~lana se odre|uju elementi koje on mora sadràvati. Ti

podaci, generalno, sluè identifikaciji predmeta, spora i stranaka.
Uz stav (1): Tako, iz naziva suda i predmeta spora, vidi se stvarna i mjesna
nadle`nost suda.
Podaci o vremenu preduzimanja radnje su od zna~aja za ocjenu da li je radnja

preduzeta u zakonskom roku ukoliko je preduzimanje radnje ograni~eno rokom,
te od kada po~inje pravno dejstvo preduzete radnje. Podaci o imenima prisutnih
stranaka, tre}ih lica i njihovih zakonskih zastupnika ili punomo}nika su od zna~aja
za primjenu procesnih pravila vezanih za na~elo usmenosti i neposrednosti (~lan
4. ZPP-a) te na~ela raspravnosti (~lan 5. ZPP-a). Pod pojmom tre}a lica podrazumijevaju se zakonski zastupnici stranaka (~lan 293.), punomo}nici (~lan 301.),
umje{a~i (~lan 369.), svjedoci (~lan 137.), vje{taci (~lan 147., te ~lan 149.). Tako|e,
podaci o danu i ~asu kada je radnja preduzeta su od zna~aja za odre|ivanje
obaveza pla}anje sudske takse, te nagrade i tro{kova za rad advokata, {to sve
skupa ima uticaja na odmjeravanje tro{kova postupka, kao i za utvr|ivanje
izostanka sa ro~i{ta (detaljnije, vidjeti odredbu Glave XV - Rokovi i ro~i{ta
Pododjeljak 3. - Povra}aj u pre|a{nje stanje - ~lanovi 328-333. ZPP-a). Svakako
da se u zapisnik unosi i punomo} data na ro~i{tu (~lan 308. stav 1. ZPP-a).
Tako|e, podaci o strankama, njihovim zakonskim zastupnicima i punomo}nicima su od zna~aja za odlu~ivanje drugostepenog suda u smislu odredbe ~lana
227. stav 3. ZPP-a (strana~ka sposobnost, razlog da vi{estepeni sud sud ukine
nièstepenu presudu i predmet vrati tom sudu, ili da ukine nièstepenu presudu i tu`bu odbaci).
Uz stav (2): U zapisnik }e se naro~ito unijeti: da li je rasprava bila javna ili

je javnost bila isklju~ena (~lan 119.), sadrìna izjava stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navo|enje sadrìne
iskaza svjedoka i vje{taka, kao i odluke suda donijete na ro~i{tu, odnosno u
izvorniku odluke poslije zaklju~enja glavne rasprave.
U zapisnik se unose okolnosti koje su od zna~aja za preduzetu radnju. Tako,

izjava stranaka i drugih u~esnika se ne}e doslovce unijeti u zapisnik, ve}
nakon {to se izjava saslu{a, sudija u zapisnik diktira su{tinu te izjave, na
na~in kojim nema dileme u pogledu tuma~enja i shvatanja onoga {to je lice
~ija se izjava unosi u zapisnik reklo. Ukoliko se to lice nejasno izraàva, sudija }e prethodno otkloniti sve nejasno}e (npr. dodatnim pitanjima) i u zapisnik }e unijeti onu izjavu pri kojoj to lice, kona~no, ostaje.
U pogledu uno{enja ponu|enih i izvedenih dokaza, treba se pozivati na podneske, isprave, uz navo|enje broja i datuma tih pismena, organa ili pojedinaca koji su sa~inili te isprave, kako bi se izbjeglo ponavljanje ve} prethodno unijetog. Ako postoji odstupanje izme|u izjava i sadràja tih isprava, u
zapisnik se unose samo ta odstupanja.
Ukoliko se postupak ne vodi na jeziku stranke ili drugih u~esnika u postup ku, u zapisnik }e se unijeti pouka tim licima o pravu da o svom tro{ku
610
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
obezbijede pismeno i usmeno prevo|enje preduzetih radnji u postupku. O

saslu{anju svjedoka, vidjeti komentar uz ~lan 144. ZPP-a, a o saslu{anju stranke
vidjeti komentar uz ~lan 163. te ~lan 168. ZPP-a.
10
U zapisnik se, na zahtjev stranaka, unose i ona pitanja koja sud nije dozvolio da se postave. U zapisnik }e se obavezno unijeti sadràj rjje{enja o upravljanju postupkom donijetim na ro~i{tu, kao i odluke suda (rje{enje i presuda) donijete poslije zaklju~enja glavne rasprave.
11
Uz stav (3): Zapisnik se vodi uredno i ~itko, bez brisanja, dodavanja ili izmjena. Ukoliko se neka mjesta ipak precrtavaju, ta mjesta moraju biti ~itljiva.
12
Osnovna je pretpostavka da se zapisnik pi{e pisa}om ma{inom ili personal nim ra~unarom. Izuzetno, zapisnik }e se pisati hemijskom olovkom ili nalivperom, naro~ito ako se radi o zapisniku koji se pi{e u preduzimanju radnje
van sudske zgrade (npr. uvi|aj). Tada, odmah nakon povratka u sud, radi se
prepis zapisnika (pisa}om ma{inom ili ra~unarom), ta~no onako kako je izvorno
sa~injen, ovjerava se sudskim pe~atom i potpisom sudije ili ovla{tenog sudskog slu`benika koji je radnju preduzeo i dostavlja se strankama u postupku.
13
Precrtavanje je dozvoljeno samo ako se radi o o~iglednim gre{kama u pisanju (npr. imena i brojevi), tako da ta mjesta ipak ostanu ~itljiva.
14
Ukoliko je naknadno data izjava koja se razlikuje od prethodno unijete,

prethodni tekst se ne}e precrtati, ve} }e se unijeti taj novi tekst uz obja{njenje davaoca izjave za{to se mijenja navod. No, ukoliko je do gre{ke u
uno{enju teksta u zapisnik do{lo usljed pogre{nog razumijevanja onoga {to je
stranka rekla, tada se ta gre{ka mora odmah ispraviti. U praksi, to se ~ini
tako {to se pogre{no unijeti tekst stavi u zagrade ili se precrta vodoravnom
linijom, u svakom slu~aju tako da ostane ~itljiv.
^lan 375.
Zapisnik se sastavlja na taj na~in {to sudija kazuje glasno zapisni~aru {ta
}e unijeti u zapisnik, a po odobrenju sudije, stranka ili njen punomo}nik
glasno kazuju {ta }e se unijeti u zapisnik.
Stranke imaju pravo da pro~itaju zapisnik ili da zahtijevaju da im se
pro~ita, kao i da stave svoje prigovore na sadrìnu zapisnika.
To pravo imaju i druga lica ~ija je izjava unijeta u zapisnik, u pogledu
onog dijela zapisnika koji sadrì njihovu izjavu.
Ispravke ili dodaci u pogledu sadrìne zapisnika koje treba izvr{iti povodom prigovora stranaka ili drugih lica, ili po slu`benoj du`nosti, unije}e
se na kraju zapisnika. Na zahtjev ovih lica unije}e se i prigovori koji
nisu usvojeni.
611
Ova odredba nije pretrpjela nikakve izmjene u odnosu na prethodno vaè}i

~lan 115. ZPP-a FBiH, tj. ~lan 126. ZPP-a RS (SFRJ).
Iz teksta stava 1. ovog ~lana jasno proizlazi da sudija diktira zapisni~aru

sadràj izjave stranke ili drugog u~esnika u postupku, a stranke i u~esnici
mogu i sami, po odobrenju suda, diktirati svoj iskaz direktno u zapisnik. Dok
sudija diktira, niko ga ne smije prekidati. Tek kada on zavr{i diktiranje, stranke
i u~esnici u postupku mogu mu ukazati na pogre{ne formulacije datog iskaza
i zahtijevati ispravku, ili staviti prigovor na unijeti sadràj.
Sadràj podnesaka se ne unosi u zapisnik. U zapisnik }e se unijeti izjava koja
odstupa od podneska, uz navo|enje razloga odstupanja i, eventualno, dopune.
Uz stav (2): Sud, po slu`benoj du`nosti, ne ~ita strankama sadràj zapisnika.

No, stranke mogu same pro~itati ga ili traìti da im se pro~ita i time imaju
mogu}nost da stave prigovor na unijeti sadràj. Isto vrijedi i za druga lica
koja su dala izjavu, ali samo u dijelu u kojem je njihova izjava unijeta u
zapisnik. Cijenimo da je ovakvo rje{enje dato iz jednostavnog razloga {to je
mogu}e da zapisni~ar ili nije razumio ili nije ~uo ono {to mu sudija diktira,
pa se i na ovaj na~in vr{i dodatna kontrola rada suda.
Uz stav (3): Stranke, njihovi zastupnici i umje{a~i imaju pravo da kontroli{u

cijeli zapisnik, dok je pravo kontrole od strane svjedoka i vje{taka ograni~eno
samo na dio zapisnika u koji je unijeta njihova izjava.
Uz stav (4): Ispravke ili dodaci u vezi sadrìne zapisnika, a dati su kao prigovor na ve} unijeti sadràj, unose se na kraju zapisnika, a prije potpisivanja
zapisnika. Isto vrijedi i za prigovore koji su odbijeni.
^lan 376.
Zapisnik potpisuju sudija, zapisni~ar, stranke, odnosno njihovi zakonski
zastupnici ili punomo}nici, kao i tuma~.
Svjedok i vje{tak potpisuju svoj iskaz na zapisniku kad se njihovo
saslu{anje vr{i pred zamoljenim sudom.
Nepismeno lice ili lice koje se ne moè potpisati stavi}e na zapisnik otisak kaìprsta, a zapisni~ar }e ispod otiska upisati njegovo ime i prezime.
Ako se koja stranka, njen zakonski zastupnik ili punomo}nik, svjedok ili
vje{tak udalji prije potpisivanja zapisnika ili ne}e da potpi{e zapisnik, to
}e se zabiljeìti u zapisniku i nave{}e se razlog koji je iznijet.
612
Razlikovanje ovog ~lana prema prethodno vaè}im ~lanovima 116. ZPP-a FBiH,
odnosno 127. ZPP-a RS (SFRJ) je jedino u tome {to je u sada vaè}em stavu
1. ovog ~lana navedeno sudija umjesto predsjednik vije}a. Jasno je da ovakvo odre|enje ima podlogu u ~lanu 13. stav 1. ZPP-a.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stav (1): Zapisnik potpisuju sudija,

zakonski zastupnici ili punomo}nici, te
koji se sa~injava van ro~i{ta, potpisuje ga
je izjava data, zapisni~ar, te lice koje je
Ukoliko ro~i{tu prisustvuju zastupnici stranaka, samo oni }e potpisati zapisnik, ne i stranke.
Zna~aj potpisa tuma~a je u tome {to se njime jam~i da je prijevod vjerno

unesen u zapisnik, kao i da je tuma~ zakonito i savjesno izvr{io svoju
du`nost.
Tako|e, zapisnik }e potpisati i umje{a~ (~lan 369.).
Uz stav (2): Svjedok i vje{tak potpisuju svoj iskaz na zapisniku samo kada
se njihovo saslu{anje vr{i pred zamoljenim sudom. To zna~i da ova lica ne
potpisuju zapisnik koji se vodi pred sudom koji vodi postupak, ali, u smislu ~lana 375. stav 3., imaju pravo kontrole tog dijela zapisnika.
Uz stav (3): Odredba stava 3. ovog ~lana predvi|a da nepismeno lice ili lice
koje se ne moè potpisati stavlja na zapisnik otisak kaìprsta, a zapisni~ar
}e ispod otiska upisati njegovo ime i prezime. Kako ovom odredbom nije
predvi|eno da li se stavlja otisak lijevog ili desnog kaìprsta, u zapisnik je
potrebno navesti i s koje ruke je uzet otisak. Me|utim, uop{te nije definisana situacija kako postupiti kada otisak kaìprsta treba da stavi lice koje to
objektivno nije u mogu}nosti (npr. invalid). Cijenimo da je tada potrebno da
sudija nakon uzimanja iskaza od takvog lica opi{e iz kojih se razloga otisak
kaìprsta ne moè uzeti, ali tako da se ni na koji na~in ne povrijedi dostojanstvo i subjektivno stanje tog lica. ZPP FBiH pravi razliku u odnosu na
ZPP RS u ovoj odredbi tako {to je umjesto rije~i kaìprsta navedeno prsta,
{to smatramo da je ispravnije rje{enje. Uzimanje otiska prsta je dokaz identifikacije lica koje je dalo izjavu i potpuno je nebitno da li je rije~ o kaìprstu
ili bilo kojem drugom prstu. Pri tome, notorno je da ne postoje dva lica sa
identi~nim papilarnim linijama. Na ovaj na~in izbjegnute su mogu}e komplikacije i {arolikost u praksi kako postupiti ako to lice jednostavno nema
nijedan kaìprst.
Uz stav (4): U zapisnik se unosi odsustvo stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomo}nika, svjedoka ili vje{taka prije potpisivanja zapisnika,, odnosno njihovo odbijanje da potpi{u zapisnik. U zapisnik }e se unijeti razlozi
odsustva ili odbijanja da se zapisnik potpi{e, ukoliko su ta lica navela razloge.
I u ovoj odredbi ZPP FBiH pravi razliku u odnosu na ZPP RS tako {to su
umjesto rije~i ne}e navedene rije~i ne èli. U ovom dijelu bi trebalo
izvr{iti redakciju zakonskog teksta ZPP-a FBiH i rije~i ne èli zamijeniti
rije~ju ne}e.
Izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom - ~lan 128.
zapisni~ar, stranke, odnosno njihovi

tuma~i. Ukoliko je rije~ o zapisniku
sudija ili stru~ni saradnik pred kojim
dalo izjavu.
613
^lan 377.
Ako se odluka donosi u vije}u, o vije}anju i glasanju sastavlja se pose ban zapisnik. Ako je kod vi{eg suda u postupku u vezi sa pravnim lije kom odluka donijeta jednoglasno, ne}e se sastavljati zapisnik, nego }e se
u izvorniku odluke staviti bilje{ka o vije}anju i glasanju.
Zapisnik o vije}anju i glasanju sadrì tok glasanja i odluku koja je donijeta.
Zapisnik potpisuju svi ~lanovi vije}a i zapisni~ar. Zapisnik o vije}anju i
glasanju zatvori}e se u poseban omot. Ovaj zapisnik moè razgledati
samo vi{i sud kad rje{ava o pravnom lijeku, i u tom slu~aju zapisnik }e
se ponovo zatvoriti u poseban omot i na omotu nazna~iti da je zapisnik
razgledan.
Bilje{ku o glasanju potpisuju svi ~lanovi vije}a.
1
Su{tinsko razlikovanje ove odredbe ZPP-a prema prethodno vaè}im (~lan 117.
ZPP-a FBiH te ~lan 128. ZPP-a RS) je u brisanju druge re~enice stav 2. ~lana
117. ZPP-a FBiH ({to je odgovaralo stavu 3. ~lana 128. ZPP-a RS), a kojom je
bilo predvi|eno da se odvojena mi{ljenja priklju~uju zapisniku o vije}anju i
glasanju ako nisu unijeta u sam zapisnik.
Uz stav (1): Ovom odredbom je predvi|ena situacija za sastavljanje posebnog

zapisnika o vije}anju i glasanju, ukoliko se odluka donosi u vije}u. Dakle, ova
se odredba primjenjuje u postupku pred vi{im sudom koji odlu~uje po
pravnom lijeku, obzirom da prema ~lanu 13. ZPP-a u prvostepenom postupku i po prijedlogu za ponavljanje postupka sudi sudija pojedinac.
U zapisnik se unosi: naziv suda, broj predmeta, sastav suda (ime i prezime
predsjednika vije}a, imena i prezimena ~lanova vije}a, uz naznaku ko je sudija izvjestilac), ime i prezime zapisni~ara, predmet spora, o kakvom se pravnom
lijeku radi, ko je podnosilac, mjesto i vrijeme vije}anja i glasanja.
Prema drugoj re~enici ovog stava, ukoliko je odluka vi{eg suda povodom
pravnog lijeka jednoglasna, poseban zapisnik se ne}e sastavljati, ve} }e se samo
u izvorniku odluke nazna~iti kratka bilje{ka o sastavu vije}a (ime i prezime
predsjednika vije}a, imena i prezimena ~lanova vije}a, ko je od ~lanova vije}a
sudija izvjestilac), te oznaka da je odluka donijeta jednoglasno. Takvu bilje{ku
potpisuju svi ~lanovi vije}a.
Zakonom nije predvi|ena obaveza ~lana vije}a koji je izdvojio mi{ljenje da to

mi{ljenje obrazloì i tako se unese u zapisnik, ili da ga se priloì uz zapisnik.
Uz stav (2): Zapisnik sadrì tok vije}anja i glasanja, te kakva je odluka donijeta.
Uz stav (3): Zapisnik potpisuju svi ~lanovi vije}a te zapisni~ar. Tajnost glasanja i vije}anja je obezbije|ena odredbom da se zapisnik zatvara u poseban
614
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
omot, a da ga moè otvoriti samo vi{i sud kada odlu~uje o pravnom lijeku,
uz vra}anje u omot i obaveznu naznaku na omotu da je zapisnik razgledan.
8
Pravila o glasanju vije}a - ~lan 223. Rokovi u kojima drugostepeni sud donosi
odluku - ~lan 217. Rok za dono{enje odluke po reviziji - ~lan 253.
GLAVA XXIII
PREKID POSTUPKA
1
Odredbama ove glave se propisuju uslovi za prekid postupka i pravila postupanja suda za slu~aj da do prekida postupka mora do}i po sili zakona ili
ako sud, u skladu sa ovim odredbama, tako odlu~i. U pore|enju sa odredbama ~lanova 196-199., te ~lana 202. ZPP-a, odnosno ~lanova 212-215. te ~lana
218. prethodno vaè}ih ZPP-a FBiH-RS (SFRJ), razlika nema, izuzev u pogledu odredbe 379. stav 3. sada vaè}eg ZPP-a.
^lan 378.
Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parni~nu sposobnost, a nema
punomo}nika u toj parnici;
2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovla{tenje
za zastupanje, a stranka nema punomo}nika u toj parnici;
3) kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, odnosno kad
nadle`ni organ pravosna`no odlu~i o zabrani rada;
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka;
5) kad usljed rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;
6) kad je to drugim zakonom odre|eno.
Ova odredba u potpunosti odgovara ~lanu 196. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH,
odnosno ~lanu 212. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ).
Prekid postupka moè nastupiti u svim stadijima postupka, do pravosna`nog

okon~anja postupka, i tada prestaju te}i svi zakonski i sudski rokovi; radnje
stranaka, u pravilu, nemaju dejstvo prema protivnoj stranki. Tako|e, sud nema
ovla{}enje na preduzimanje radnji u postupku osim onih kojima je cilj nastavljanje postupka.
Odredbom ovog ~lana taksativno se odre|uju slu~ajevi u kojima po sili zakona

dolazi do prekida postupka, kada nastupi neka od zakonom navedenih okolnosti. Tada se donosi rje{enje o prekidu postupka, koje ima deklaratorni karakter, a àlba protiv tog rje{enja nema suspenzivno dejstvo.
Uz ta~ku (1): Prvi slu~aj je situacija kada stranka umre ili izgubi parni~nu
sposobnost, a u parnici nema punomo}nika. Prekid postupka }e nastupiti i
kada umre jedan od jedinstvenih ili nu`nih suparni~ara, a nema punomo}nika
615
u parnici. Ako je stranka u parnici imala punomo}nika, u slu~aju njene smrti,

postupak se ne}e prekinuti. U tom smislu: Ne moè se prekidati parri~ni
postupak kada stranka koja je umrla u toku parnice ve} ima punomo}nika,
pa je nepravilna odluka suda da se protiv univerzalnog naslednika umrle
stranke podnosi nova tu`ba, jer takav naslednik moè samo preuzeti postupak ako je isti eventualno prekinut. (Okru`ni sud u Kraljevu, G`-738/74)
5
No, ako je stranka u parnici imala zakonskog zastupnika, postupak se preki da, jer zakonski zastupnik ne moè biti zakonski zastupnik nasljednika umrle
stranke.
Uz ta~ku (2): Drugi je slu~aj kada umre zakonski zastupnik, ili mu prestane
ovla{}enje za zastupanje, a stranka nema punomo}nika.
Tre}i je slu~aj kada stranka kao pravno lice prestane postojati, odnosno kada
nadle`ni organ pravosna`no odlu~i o zabrani rada (vidjeti, npr. ~lan 137. KZ
RS (Slu`beni glasnik RS broj 49/03) - kazna prestanka pravnog lica). Prekid
parni~nog postupka nastupa otvaranjem ste~ajnog postupka nad jednom od
stranaka u sporu. Sudsko re{enje o prekidu postupka je samo deklaratornog
zna~aja jer prekid postupka nastupa po samom zakonu (Vi{i privredni sud
Srbije, P`-2882/96 od 23.5.1996. godine). Ali: Parni~ni se postupak nije mogao
prekinuti zbog fakti~kog prestanka poslovanja pravne osobe - stranke u postupku, ukoliko nije prestala postojati provo|enjem postupka likvidacije ili
ste~aja. (VS FBiH, P`-130/99 od 21.9.1999. godine). Ako je rije~ o transformaciji ili sukcesiji preduze}a: Okolnost da izme|u tuènog i njegovog pravnog
prednika nije izvr{en diobni bilans nije razlog za prekid postupka u parnici
za naknadu {tete. (VS RS, Rev-318/01 od 7.6.2002. godine).
Uz ta~ku (4): êtvrti slu~aj prekidanja postupka je nastupanje posljedica

otvaranja ste~ajnog postupka. Prema ~lanu 45. stav 3. Zakonu o ste~aju
(Slu`beni glasnik RS broj 67/02 i Zakona o ste~ajnom postupku Slu`bene
novine FBiH broj 29/03 i 32/04) pravne posljedice otvaranja ste~aja nastupaju u podne onog dana kada je donijeto rje{enje o otvaranju ste~ajnog postupka, ako sat otvaranja ste~aja nije naveden u rje{enju. Parni~ni postupak
se ne}e prekinuti ako je prije njegovog pokretanja nad takvom strankom
otvoren ste~ajni postupak, a u parnici je zastupa ste~ajni upravnik. Ali, ako
se u toku postupka nad strankom otvori ste~ajni postupak, sud }e prvo
rje{enjem utvrditi prekid postupka. Ukoliko se nakon toga ostvare zakonske
pretpostavke za nastavak postupka, sud se moè oglasiti nenadle`nim i predmet ustupiti sudu pred kojim se vodi ste~ajni postupak.
Uz ta~ku (5): Peti slu~aj prekida postupka se odnosi kako na ratno stanje ili
neposrednu ratnu opasnost, tako i na vanredne situacije pripisive prirodnim
doga|ajima, elementarnim nepogodama i sli~no (npr. poplave, razorniji
zemljotres).
10
Prva ~etiri slu~aja prekida postupka su uzrokovana naru{avanjem procesnog

balansa izme|u stranaka; dakle, radi se o situaciji kada stranka ne moè valjano zastupati i braniti svoje interese, dok se peti slu~aj prekida postupka
616
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
neposredno ti~e suda. I tada se posredno ti~e i stranaka, jer sud koji bi trebalo da vodi postupak ne moè postupati.
11
Uz ta~ku (6): Postupak }e se prekinuti ako je tako odre|eno drugim zakonom,

npr. ako se izme|u istih lica istovremeno vodi brakorazvodna parnica pred
doma}im, a i pred sudom druge dràve, nezavisno od strana~ke uloge stranaka: Tu`ba pred sudom Savezne Republike Jugoslavije ne odbacuje se zbog
toga {to je izme|u istih stranaka u istoj stvari pred stranim sudom u toku
ranije pokrenuti postupak, nego se na zahtev stranke postupak prekida
(Vrhovni sud Srbije, Rev. 1408/95 od 19.4.1994. godine). Prema Zakonu o
rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima, doma}i sud }e prekinuti postupak, uz uslov da je prvo pred stranim
sudom pokrenut postupak u istoj stvari, ako za taj spor ne postoji isklju~iva
nadle`nost doma}eg suda i ako postoji fakti~ka uzajamnost.
12
Parni~na sposobnost stranke - ~lan 292. Jedinstveni i nu`ni suparni~ari ~lan

362., 366.
^lan 379.
Osim slu~ajeva posebno predvi|enih u ovom zakonu, prekid postupka
sud }e odrediti:
1) ako je odlu~io da sam ne rje{ava o prethodnom pitanju,
2) ako se stranka nalazi na podru~ju koje je zbog vanrednih doga|aja,
kao {to su poplave i sli~no, odsje~eno od suda.
Sud moè odrediti prekid postupka ako se odluka o tu`benom zahtjevu
ne moè donijeti prije nego {to bude donesena odluka u postupku povo dom privrednog prestupa ili u krivi~nom postupku.
Ova odredba odgovara ~lanu 197. ZPP-a FBiH, tj. ~lanu 213 ZPP-a RS (SFRJ),
uz razlikovanje prethodno vaè}eg zakonodavstva u stavu 3., gdje je sada{nji
tekst stava 3. dat u obliku: Sud moè odrediti prekid postupka ako odluka o
tu`benom zahtjevu zavisi od toga da li je u~injen privredni prestup ili da li
u~injeno krivi~no djelo za koje se goni po slu`benoj du`nosti, ko je u~inilac
i da li je on krivi~no odgovoran, a naro~ito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vje{tak dao la`ni iskaz ili da je isprava upotrebljena kao dokaz la`na.
Odredbama ovog ~lana zakona, taksativno se utvr|uju razlozi zbog kojih sud
odlukom prekida postupak. Temeljem ostvarenja nekog od uslova iz stava 1.
sud obavezno prekida postupak, a ostvarenjem uslova iz stava 2. sud moè
prekinuti postupak. Osnovna razlika ovog ~lana u odnosu na odredbe ~lana
378. ZPP-a je u tome {to prema ovoj odredbi odluka suda ima konstitutivni
karakter.
@alba protiv rje{enja kojim je utvr|en (~lan 378.) ili odre|en prekid postupka (~lan 379.) nema suspenzivno dejstvo, {to zna~i da pravne posljedice prekida postupka nastupaju odmah po dono{enju rje{enja.
617
Uz stav (1) ta~ka (1): Tako, u prvom slu~aju, sud je duàn prekinuti postupak ako odlu~i da sam ne rje{ava o prethodnom pitanju. Stoga: Parni~ni sud
}e re{enjem prekinuti postupak kada postoji prethodno pitanje iz nadle`nosti
drugog organa i sa~eka}e da se ono pravosna`no okon~a u nadle`nom postupku. Ali, kada za ocenu pitanja nije potreban poseban postupak, parnica
se ne}e prekinuti, ve} ocenu moè dati i sam parni~ni sud (VSS, G`-3821/76
od 15.10.1976. godine). Tako|e i: Ako se u parnici koju SRJ vodi o gra|anskopravnim obavezama ili pravima biv{e SFRJ kao tuìlac ili tuèni javlja strano
pravno ili fizi~ko lice, sud moè prekinuti postupak ako odlu~i da ne re{ava
prethodno pitanje oko deobe prava i obaveza izme|u republika, biv{ih ~lanica SFRJ (Pravno shvatanje Vi{eg privrednog suda, 24.12.1993. godine). U
pogledu gra|anskopravne odgovornosti: Sud ne mora prekinuti parni~ni postupak do okon~anja krivi~nog postupka protiv {tetnika, po{to gra|anskopravnu odgovornost za naknadu {tete u parnici moè sam u parnici utvrditi nezavisno od ishoda krivi~nog postupka i krivi~nopravne odgovornosti (Vi{i
privredni sud Srbije, P`-1177/83). U vezi dejstva presude inter partes:Ako
parni~ni sud ne}e biti vezan pravomo}nom odlukom donesenom u drugom
postupku, jer se ne vodi me|u istim strankama, nije ovla{ten prekinuti postupak (VSH, Gzz-9/89 od 30.4.1989. godine). Ako postojanje krivi~ne odgovornosti nije prethodno pitanje: Kad postojanje krivi~ne odgovornosti nije
prejudicijelno za odlu~ivanje o tu`benom zahtjevu, nema mjesta odre|ivanju
prekida parni~nog postupka (Okru`ni sud u Zagrebu, G`-4916/84). U
parni~nom postupku sud nije vezan za pitanje prekr{ajne odgovornosti:
Parni~ni sud nije vezan pravosna`nom odlukom suda za prek{aje kojom je
o{te}eni ogla{en krivim za prek{aj (VS RS, Rev. 30/95 od 20.7.1995. godine).
Uz ta~ku (2): Sud je duàn prekinuti postupak ako utvrdi da se stranka nalazi
na podru~ju odsje~enom od suda zbog vanrednih doga|aja - poplave, snje`ni
nameti i sli~no.
Uz stav (2): Sud moè prekinuti postupak ako se odluka o tu`benom zahtjevu
ne moè donijeti prije nego se donese odluka u postupku povodom privrednog
prestupa ili u krivi~nom postupku. Osu|uju}a krivi~na presuda je uvijek apsolutni dokaz krivi~nopravne odgovornosti osu|enog, pa je parni~ni sud ovla{ten
da prekine postupak i sa~eka odluku krivi~nog suda dok se u krivi~nom postupku ne odlu~i o krivi~noj odgovornosti, ako od njenog postojanja zavisi postopravne odgovornosti lica protiv koga se vodi krivi~ni postupak.
janje gra|anskop
Me|utim, odredba stava 2. ovog ~lana, iako identi~na u oba entiteta BiH, nije
uskla|ena sa pozitivnim zakonodavstvom Republike Srpske. Naime, ~lanom 20.
Zakona o dopunama Zakona o prekr{ajima RS (Slu`beni glasnik RS broj
21/96) odre|eno je da danom stupanja na snagu tog zakona prestaje da vaì
Zakon o privrednim prestupima RS (Slu`beni glasnik RS broj 12/94), tako
da u Republici Srpskoj privredni prestup kao pravni institut vi{e ne postoji.
Stoga, smatramo da bi trebalo izvr{iti redakciju teksta ~lana 379. stav 2. ZPPa tako da se rije~i privrednog prestupa zamijene rije~ima povrede propisa
o privrednom ili finansijskom poslovanju.
Prethodno pitanje - ~lan 12.
618
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lan 380.
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju te}i svi rokovi odre|eni za
vr{enje parni~nih radnji.
Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne moè preduzimati nikakve
radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaklju~enja glavne
rasprave sud moè na osnovu te rasprave donijeti odluku.
Parni~ne radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postup ka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo
po~inje tek po{to postupak bude nastavljen.
1
Ova odredba nije izmijenjena u odnosu na odredbu ~lana 198. prethodno

vaè}eg ZPP-a FBiH, tj. odredbu ~lana 214. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ).
Odredbom ovog ~lana su utvr|ene posljedice prekida postupka, bez obzira da

li je rije~ o zakonskom razlogu za prekid postupka ili je do prekida postupka do{lo na osnovu odluke suda.
Pravne posljedice prekida postupka se ti~u rokova (stav 1.), mogu}nosti preduzimanja radnji od strane suda (stav 2.) i dejstva radnji koje je stranka preduzela (stav 3.).
Uz stav (1): Tako prekidom postupka, prestaju te}i procesni rokovi (~lan 323.
ZPP-a) - npr. rok za predaju ispravljenog podneska ili tu`be (~lan 336. ZPPa); rok za izvo|enje dokaza (~lan 128. i 129. ZPP-a); rok za odgovor na tu`bu
(~lan 70. ZPP-a); rok za àlbu (~lan 203. ZPP-a) itd.
Uz stav (2): Ni sud nije ovla{ten preduzimati bilo kakve radnje u postupku
za vrijeme prekida, ali je mogu}e donijeti odluku (rje{enje ili presudu) ako
je prekid nastupio poslije zaklju~enja glavne rasprave. Dalja posljedica ovakve
situacije je da se, iako je presuda donijeta, ona ne moè dostaviti strankama
u postupku, pa stoga ni rok za àlbu ne te~e.
Uz stav (3): Ako je neka od stranaka preduzela neku parni~nu radnju nakon
prekida postupka, ta radnja nema pravno dejstvo prema suprotnoj stranci;
dejstvo te radnje nastupa tek nastavljanjem postupka.
Me|utim, prema nekim stanovi{tima (@upanijski sud u Rijeci, G`-1645/97 od

7.1.1998. g.), odricanje od tu`benog zahtjeva nema dejstvo dok se ne nastavi prekinuti postupak. Suprotan tome je stav da se tuìlac za vrijeme
prekida postupka moè odre}i tu`benog zahtjeva i na taj na~in se parnica
gasi (M. Jankovi}, @. Jankovi}, H. Karamarkovi} i D. Petrovi} - Komentar
ZPP-a, Savremena administracija, Beograd, 1990., str. 264). Cijenimo da je
ovaj drugi stav primjereniji , jer poloàj stranaka i njihova prava i obaveze
u postupku treba cijeniti prvenstveno kroz na~elo dispozicije (~lan 3.), kao
i pravnu prirodu instituta presude na osnovu odricanja od tu`benog zahtjeva (~lan 181.), jer za odricanje od tu`benog zahtjeva nije potreban pristanak
619
tuènog i presudom se tu`ba odbija i ta pravna stvar ima status res

iudicata .
^lan 381.
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u ~lanu 378. ta~ke 1. do
4. ovog zakona nastavi}e se kad nasljednik ili staralac zaostav{tine, novi
zakonski zastupnik, ste~ajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica
preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da
to u~ine.
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u ~lanu 379. stav 1.
ta~ka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak }e se nastaviti kad se pravosna`no zavr{i postupak pred sudom ili drugim nadle`nim organom, ili
kad sud na|e da vi{e ne postoje razlozi da se ~eka na njegov zavr{etak.
U svim ostalim slu~ajevima prekinuti postupak nastavi}e se na prijedlog
stranke ~im prestanu razlozi prekida.
Rokovi koji su usljed prekida postupka prestali da teku po~inju za zain teresovanu stranku te}i u cjelini iznova od dana kad joj sud dostavi
rje{enje o nastavljanju postupka.
Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka rje{enje o nastavljanju postupka dostavlja se po odredbama ~lana 347. ovog zakona.
1
Ova odredba je identi~na odredbi ~lana 199. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH,
odnosno ~lana 215. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ).
Uz stav (1): Prvim stavom ovog ~lana su propisani uslovi pod kojima }e se
nastaviti postupak, a koji je pokrenut iz razloga navedenih odredbom ~lana
378. stav 1-4. (prekid postupka po sili zakona, vidjeti komentar uz ~lan 378.
stav 1. ta~ke 1-4. ZPP-a), i odre|ena su lica ovla{}ena na preuzimanje postupka, stavljanjem prijedloga za njegovo nastavljanje. Lica koja preuzimaju
postupak dostavljaju sudu podnesak kojim ga obavje{tavaju da oni preuzimaju postupak i istovremeno predlaù nastavak postupka. Pravo na podno{enje
ovakvog prijedloga pripada i suprotnoj stranci, koja ima pravni interes za nastavljanje i okon~anje postupka. Takva stranka je du`na, uz prijedlog dostaviti i dokaze iz kojih sud moè utvrditi da su prestali razlozi iz kojih je postupak prekinut.
Uz stav (2): Prema stavu 2. ovog ~lana, postupak prekinut iz ralzoga ~lana
379. stav 1. ta~ka 1. i stav 2. ZPP-a (prekid postupka ex constitutionem, vidjeti komentar uz ~lan 379. ZPP-a) nastavlja se po saznanju suda da je drugi
postupak pred sudom ili drugim nadle`nim organom pravosna`no okon~an ili
kad sud na|e da vi{e ne stoje razlozi da se ~eka zavr{etak takvog postupka. Dakle, u ovoj situaciji parni~ni sud djeluje po slu`benoj du`nosti, a odluka o nastavku postupka je deklarativne prirode.
620
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stav (3): U svim ostalim slu~ajevima, {to }e biti razlog iz ~lana 379. stav
1. ta~ka 2. ZPP-a (podru~je na kome se stranka nalazi je usljed vanrednih
doga|aja odsje~eno od suda), postupak }e se nastaviti po prijedlogu stranke,
a po prestanku razloga prekida. Rje{enje suda o nastavku postupka ima kon stitutivni karakter.
Uz stav (4): Nastavljanjem postupka, rokovi koji su prestali te}i usljed prekida postupka za zainteresovanu stranku po~inju te}i iznova, a pravne posljedice
nastavka postupka imaju dejstvo od dana dostavljanja rje{enja o nastavku postupka strankama.
Uz stav (5): Za dostavljanje rje{enja o prekidu postupka onoj stranci koja nije
podnijela prijedlog obavezna je li~na dostava.
Li~na dostava - vidjeti ~lan 347. ZPP-a.

^lan 382.
@alba protiv rje{enja kojim se utvr|uje (~lan 378.) ili odre|uje (~lan 379.)
prekid postupka ne zadràva izvr{enje rje{enja.
Ako je sud na ro~i{tu odbio prijedlog za prekid postupka i odlu~io da
se postupak odmah nastavi, protiv tog rje{enja nije dozvoljena posebna
àlba.
Ni ova odredba nije pretpjela nikakve izmjene u odnosu na prethodno vaè}e

zakonodavstvo (~lan 202. ZPP-a FBiH, tj. ~lan 218. ZPP-a RS (SFRJ)).
Uz stav (1): Prema stavu 1. ovog ~lana, àlba protiv rje{enja kojim se
utvr|uje ili odre|uje prekid postupka je dozvoljena, ali nema suspenzivno
dejstvo. Protiv takvog rje{enja revizija nije dopu{tena (VS BiH, Rev. 383/89
od 19.2.1990. g.).
Uz stav (2): S druge strane, prema stavu 2. ovog ~lana, ako je sud odbio
prijedlog za prekid postupka i odlu~io da se postupak odmah nastavi, posebna àlba nije dozvoljena, ve} se ova odluka moè pobijati u okviru àlbe o
glavnoj stvari. U prilog ovakvom rje{enju svakako da govore razlozi procesne
ekonomije i spre~avanja zloupotrebe procesnih ovla{tenja stranaka:
Nedopu{teno je izjavljivanje posebne àlbe protiv rje{enja kojim je sud odbio
prijedlog za prekid postupka ako je odmah i nastavio raspravljanje u toj
pravnoj stvari. (@upanijski sud u Rijeci, G`-835/1998 od 26.2.1999. godine)
GLAVA XXIV
1
Odredbama ove glave daje se definicija parni~nih tro{kova, od ~ega se sastoje, propisuju se pravila o odmjeravanju tro{kova postupka u korist ili protiv
stranaka i drugih u~esnika u postupku, pravila o postupanju suda u odlu~iva-
621
nju po zahtjevima za naknadu tro{kova, zavisno od vrste i faze postupka u

kojoj se odlu~uje o takvom zahtjevu, kao i uslovi i postupak za osloba|anje od
obaveze pla}anja tro{kova postupka. U pore|enju sa istovrsnim odredbama
prethodno vaè}eg parni~nog zakonodavstva, uo~ava se da nekih znatnih odstupanja nije bilo. U onim odredbama u kojima ta odstupanja postoje (~lanovi
385., 389., 394., 396., 398., 400., 402., 404. i 405. ZPP-a) posebno }e se nazna~iti.
U vaè}em ZPP-u ispu{tene su odredbe ~lanova 161-163. ZPP-a FBiH, tj. ~lanova 174-176. ZPP-a RS (SFRJ), koje su govorile o postupanju suda radi imenovanja punomo}nika stranke ako je to nu`no za za{titu njenih prava i interesa.
TRO[KOVI POSTUPKA
1. Parni~ni tro{kovi
^lan 383.
Parni~ne tro{kove sa~injavaju izdaci u~injeni u toku ili povodom postupka.
Parni~ni tro{kovi obuhvataju i nagradu za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
1
Ova je odredba identi~na odredbama ~lanova 141. prethodno vaè}eg ZPP-a

FBiH, tj. 151. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ).
Uz stav (1): Zakon o parni~nom postupku defini{e tro{kove postupka kao

izdatke u~injene u toku postupka i kao izdatke u~injene povodom postupka.
Pojam tro{kova u toku postupka je veoma {irok i moè se odnositi na: tro{ak
takse na tu`bu i presudu i druge parni~ne radnje; tro{kove vje{taka i svjedoka za pristup sudu; nagradu vje{taku za obavljeno vje{ta~enje; tro{kove sudskih organa povodom izlaska iz zgrade suda radi izvo|enja dokaza; tro{kove
obezbje|enja dokaza; tro{kove objavljivanja oglasa itd.
Tro{kovima povodom postupka se smatraju izdaci koji mogu nastati ne samo

za vrijeme trajanja postupka ve} i prije nego je postupak pokrenut, uz uslov
da su nastali u funkciji pokretanja postupka. Stoga, to primjerice mogu biti
tro{kovi nastali u poku{aju postizanja poravnanja prije pokretanja postupka;
tro{kovi opomene pred tu`bu; tro{kovi nastali u postupku pred drugim
organom koji je odlu~ivao o prethodnom pitanju; izdaci prouzrokovani po{tarinom i pripremom za u~estvovanje u parnici itd.
Uz stav (2): Generalno, u tro{kove postupka spadaju i izdaci pla}anja nagrade

za rad advokata - sastav tu`be i odgovora na tu`bu, sastav podnesaka;
pravnih lijekova, kao i za zastupanje stranke u postupku pred sudom. Tako|e,
u tro{kove postupka spadaju i tro{kovi koje je advokat imao povodom i u
vezi sa preduzetim radnjama u postupku, kao {to su: izdaci bankarskih i PTT
usluga; tro{kovi prevoza iz sjedi{ta advokatske kancelarije do sjedi{ta suda koji
vodi postupak, naknada za odsustvo iz kancelarije za vrijeme prisustva raspravi
622
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

385
ili drugoj radnji koju sud preduzima, te tro{kovi pau{ala. Visina nagrade i
tro{kova za rad advokata je propisana Tarifom o nagradama i naknadama za
rad advokata.
6
Kada u~estvuje u postupku, ombudsman/ombudsmen (~lan 394. ZPP-a) ima

pravo na naknadu tro{kova postupka, ali ne i pravo na nagradu, na {to (javno)
pravobranila{tvo (~lan 395. ZPP-a) ima pravo.
^lan 384.
Svaka stranka prethodno sama snosi tro{kove koje je prouzrokovala svo jim radnjama.

Ova se odredba prvenstveno odnosi na tuìoca i na tuènog, ali i na ostale

u~esnike u parnici - umje{a~a, javnog pravobranioca i ombudsmana. Ako
nijedna stranka pre pokretanja postupka nije predloìla drugoj da se izvr{i
prebijanje, tada su obe stranke krive {to je do{lo do parnice pa su du`ne
snositi svaka svoje tro{kove postupka. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-782/88)
Tro{kovi tuìoca koje on u smislu ove odredbe prethodno snosi odnose se na

pla}enu taksu na tu`bu; nagradu advokatu za sastav tu`be i podnesaka;
tro{kove dolaska pred sud; tro{kove prouzrokovane izvo|enjem dokaza koje
je sam predloìo (~lan 385. stav 1.); pla}enu taksu na odluku, izdatke (tro{kovi
i nagrade) za sastav pravnih lijekova, kao i nagradu advokatu za zastupanje.
Tro{kovi tuènog se ogledaju u izdacima za sastav odgovora na tu`bu i podnesaka ukoliko ih je sa~inio advokat; tro{kovima prouzrokovanim izvo|enjem
dokaza koje je predloìo, tro{kovima uzrokovanim pisanjem pravnih lijekova
i nagradi advokatu za zastupanje. Tro{kovi umje{a~a su analogni tro{kovima
tuìoca i tuènog.
U vezi tro{kova ombudsmana i (javnog) pravobranioca vidjeti komentar uz

~lanove 394. i 395.
Tro{kovi nastali u postupku obezbje|enja/osiguranja dokaza - ~lan 286.

^lan 385.
Kad stranka predloì izvo|enje dokaza, du`na je da po nalogu suda una prijed poloì iznos potreban za podmirenje tro{kova koji }e nastati povodom izvo|enja dokaza.
Kad izvo|enje dokaza predloè obje stranke, sud }e odrediti da iznos
potreban za podmirenje tro{kova poloè obje stranke na jednake dijelove.
623
Sud }e odustati od izvo|enja dokaza ako iznos potreban za podmirenje

tro{kova ne bude poloèn u roku koji sud odredi.
Izuzetno od odredbe stava 3. ovog ~lana, ako sud po slu`benoj du`nosti
odredi izvo|enje dokaza radi utvr|ivanja ~injenica u vezi sa primjenom
~lana 3. stav 2. ovog zakona, a stranke ne poloè odre|eni iznos, pre dujam tro{kova za izvo|enje dokaza isplati}e se iz sredstava suda.
1
Razlikovanje ove odredbe prema odredbi ~lana 143. prethodno vaè}eg ZPP-a
FBiH, tj. ~lana 153. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ) je u stavu 2. ovog
~lana, kojim je bilo definisano istovrsno postupanje suda, ali i za slu~aj da
sud po slu`benoj du`nosti odredi izvo|enje dokaza.
Uz stav (1): Tro{kovi izvo|enja dokaza, definisani ovom odredbom, mogu biti
vezani za uvi|aj (~lan 130.); pribavljanje isprave kao dokaznog sredstva (~lan 134.,
136.), tro{kove naknade prevoza, ishrane, no}enja i izgubljene zarade svjedoka
(~lan 146.); nagradu vje{taku za vje{ta~enje i tro{kova koje je imao (~lan 160.)
Kad stranka predloì izvo|enje dokaza, du`na je unaprijed poloìti iznos potreban za podmirenje tro{kova koji }e nastati izvo|enjem tog dokaza: Lice koje
traì konstituisanje prava stvarne slu`benosti snosi tro{kove postupka koji prethodi ustanovljenju ovog prava (VSS, Gzz-224/86 od 10.12.1986. godine). Odluku o
polaganju tro{kova donosi sud uz odre|ivanje roka u kome se to polaganje mora
u~initi. Ako je deponovani iznos nedovoljan, sud nalaè stranci da ga dopuni.
Ako je deponovani iznos ve}i od iznosa nastalih tro{kova, ta razlika se vra}a.
Uz stav (2): Kada izvo|enje dokaza predloè obje stranke, sud }e odrediti da
iznos potreban za podmirenje tro{kova poloè obje stranke na jednake
dijelove. To }e naro~ito biti u situaciji kada obje stranke osporavaju ~injenice
koje su od zna~aja za rje{enje spora i pri tome imaju suprotne stavove; sud
tada odre|uje da tro{kove podmiruju obje stranke na jednake dijelove.
Uz stav (3): Rok u kome su stranke du`ne poloìti potreban iznos tro{kova
je sudski, a ne prekluzivni, pa ga sud moè i produìti.
Sud }e odustati od izvo|enja dokaza ako stranka ne predujmi iznos potreban za podmirenje tro{kova u datom roku.
Uz stav (4): Ukoliko je rije~ o raspolaganjima stranaka koja su u suprotnosti

sa prinudnim propisima (~lan 3. stav 2.), sud }e im u smislu ~lana 124.
naloìti da izvedu i one dokaze koji su bitni za dono{enje odluke a koje
stranke nisu predloìle. Tada }e im sud odrediti da poloè odre|eni iznos na
ime tro{kova. Ukoliko to one ne urade, predujam tro{kova za izvo|enje takvih
dokaza se ispla}uje iz sredstava suda.
^lan 386.
Stranka koja u cjelini izgubi parnicu du`na je da protivnoj stranci naknadi tro{kove.
624
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Ako stranka djelimi~no uspije u parnici, sud moè, s obzirom na posti gnuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje tro{kove ili da
jedna stranka naknadi drugoj srazmjeran dio tro{kova.
Sud moè odlu~iti da jedna stranka naknadi sve tro{kove koje je druga
stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni tro{kovi.
Prema rezultatu dokazivanja sud }e odlu~iti da li }e tro{kove iz ~lana
385. stav 4. ovog zakona snositi jedna ili obje stranke ili }e ti tro{kovi
pasti na teret tro{kova suda.
1

Ova odredba se odnosi na tro{kove parni~nog postupka o kojima sud odlu~uje

istovremeno sa odlukom o glavnoj stvari (tu`benom zahtjevu). Osnovni kriterij za odlu~ivanje o tro{kovima postupka je na~elo rizika, tj. na~elo odgovornosti za uspjeh u parnici.
Uz stav (1): Parni~ni tro{kovi se dosu|uju stranci a ne njenom punomo}niku.
Kako je odluka o tro{kovima vezana za odluku o glavnoj stvari, to zna~i da

}e se tro{kovi u cijelosti dosuditi tuìocu samo ako je i tu`beni zahtjev usvo jen u cijelosti. U parnici radi konstituisanja nu`nog prolaza preko tu|eg
zemlji{ta, po{to se postupak vodi isklju~ivo u interesu tuìoca, tuìlac je duàn
da snosi tro{kove parni~nog postupka (Savezni sud, Gzz-19/83). Ukoliko je
tu`beni zahtjev odbijen ili odba~en, tuìlac }e biti obavezan da tuènome
nadoknadi prouzrokovane tro{kove. Sud donosi odluku o tro{kovima samo ako
stranke postave zahtjev za njihovu naknadu u smislu ~lana 396. ZPP-a.
Odredba ovog ~lana se primjenjuje i kad je sud odlu~ivao i po prigovoru

kompenzacije (~lan 196. stav 3. ZPP-a).
Uz stav (2): Stavom 2. ovog ~lana odre|en je na~in odlu~ivanja o parni~nim

tro{kovima kada se spor okon~a djelimi~nim usvajanjem tu`benog zahtjeva.
Ako stranka djelimi~no uspije u sporu, sud moè, obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje tro{kove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj srazmjeran dio tro{kova.
Sudska praksa je stala na stanovi{te da: ...kad su stranke djelomi~no uspjele

u sporu, prilikom odre|ivanja razmjernog dijela parni~nih tro{kova sud treba
voditi ra~una ne samo o visini odbijenog odnosno prihva}enog tu`benog zahtjeva ve} i o osnovi tu`benog zahtjeva. (PsH, P`-3325/90 od 14.1.1992.
godine). Tako|e, kod parcijalnog uspjeha stranaka u postupku potrebno je pridjelomi~ni uspjeh i rrazmjerni dio tro{kolikom odre|ivanja tro{kova izraze d
va ocjenjivati ne samo kvantitativno ve} i kvalitativno, kako obzirom na
osnovu tako i obzirom na visinu usvojenog odnosno odbijenog dijela tu`benog
zahtjeva (Zaklju~ak VSH sa sjednice od 6.6.1980. godine).
625
Kad su vrijednosti koje su tuìocu dosu|ene jednake vrijednostima za koje

mu je odbijen tu`beni zahtjev, sud i u ovakvoj situaciji moè odlu~iti da
svaka stranka snosi svoje tro{kove. No, ovakva odluka se ne moè donijeti
ako tuènii u toku postupka nije imao nikakve tro{kove. Stoga, ako je tuèni
imao tro{kove, sud moè tuìo~eve tro{kove, koji bi mu pripali da je u
cijelosti uspio u sporu, umanjiti srazmjerno uspjehu tuènog jer se djelimi~no
odbijanje zahtjeva tuìoca smatra djelimi~nim uspjehom tuènog.
uèni u postupku osporavao osnov tu`benog zahtjeva, zbog

Ukoliko je tu
~ijeg su dokazivanja izvo|eni dokazi vje{ta~enjem za koja je tuìlac
prethodno predujmio tro{kove , tada }e sud u cijelosti dosuditi te tro{kove
tuìocu , bez obzira na visinu dosu|enog iznosa: U slu~ajevima kada tuèni
osporava tu`beni zahtev u osnovi i visini, zbog ~ijeg dokazivanja se izvode
dokazi za koje tuìlac prethodno snosi tro{kove, onda }e se ti tro{kovi
priznati tuìocu u celini, bez obzira na visinu dosu|enog iznosa. (VSK,
Gzz-5/84)
10
Uz stav (3): Stranci se mogu dosuditi tro{kovi i kada samo u neznatnom

dijelu nije uspjela u parnici, primjerice ako joj nisu dosu|ena sporedna
potraìvanja (~lan 176. ZPP-a): Prilikom dosu|ivanja srazmjernog dijela
naknade parni~nih tro{kova, djelimi~ni uspjeh u parnici odre|uje se prema
vrijednosti glavnog zahtjeva. (Vi{i privredni sud Hrvatske, P`-3838/79). Za
ovakvu odluku, uslov je da povodom dijela tu`benog zahtjeva, kojim tuìlac
nije uspio u postupku, nisu nastali posebni tro{kovi.
11
Uz stav (4): Smisao odredbe stava 4. ovog ~lana je u tome da odluka suda
iz kojih izvora }e se nadoknaditi nastali tro{kovi zavisi od toga koja je od
stranaka dala povoda da se ti dokazi izvedu: U slu~aju subjektivnog
preina~enja tu`be, prvobitni tuèni ima pravo na naknadu prouzrokovanih
parni~nih tro{kova. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-2326/73 od 14.11.1973.
godine)
12
Odluka o tro{kovima, sadràna u presudi, smatra se rje{enjem i mora biti

obrazloèna. Obrazloènje odluke mora sadràvati opredijeljen zahtjev stranke
za naknadu tro{kova.
13
@alba protiv odluke o parni~nim tro{kovima - ~lan 233. i ~lan 236. ZPP-a.
^lan 387.
Pri odlu~ivanju koji }e se tro{kovi nadoknaditi stranci sud }e uzeti u
obzir samo one tro{kove koji su bili potrebni radi vo|enja parnice. O
tome koji su tro{kovi bili potrebni, kao i o visini tro{kova, odlu~uje sud
ocjenjuju}i bri`ljivo sve okolnosti.
Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge tro{kove, ovi
tro{kovi odmjeri}e se po toj tarifi.
626
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

Uz stav (1): Ovom odredbom je dato ovla{tenje sudu da cijeni koji su tro{kovi
bili potrebni za vo|enje parnice. Koji su tro{kovi bili potrebni, sud }e odlu~iti
bri`ljivo ocjenjuju}i sve okolnosti.
U pravilu, ne}e biti problema kod odlu~ivanja o zahtjevu za naknadu tro{kova

koji se sastoje od tro{kova po{tarine, taksa, tro{kova fotokopiranja, tro{kova
nastalih pla}anjem nagrade advokatu za sastav podnesaka i sli~no. Me|utim,
problemi se javljaju kod tro{kova nagrade za rad advokata, ~ije je sjedi{te
kancelarije van sjedi{ta suda. Tada }e sud priznati te tro{kove u visini nagrade
i tro{kova advokata iz sjedi{ta suda. Sud, me|utim, ovla{}enjem iz stava 1.
ovog ~lana, moè priznati i tako pove}ane tro{kove ako ocijeni da je takvo
zastupanje bilo svrsishodno.
Ako stranka angaùje dva ili vi{e advokata da je zastupaju, u pravilu, prizna}e joj se tro{kovi koje je imala samo u visini nagrade i tro{kova za rad
jednog advokata. No, ako je predmet takve kompleksnosti i ~injeni~ni materijal tako obiman da je po ocjeni suda, bilo korisno angaòvati vi{e advokata, takvoj stranci se mogu priznati tro{kovi nastali zastupanjem po vi{e
advokata..
Ako je punomo}nik stranke lice koje nije advokat ili advokatsko dru{tvo (~lan
301.), stranki se mogu priznati tro{kovi zastupanja po tom licu, i to su tro{kovi
koje bi stranka imala da je sama vodila parnicu. Takvom licu ne pripada pravo
na nagradu za zastupanje, pa se takvom zahtjevu stranke ne moè udovoljiti. Isto vrijedi za slu~aj da pravno lice zastupa njen radnik. No, ukoliko se
pravno lice nalazi van sjedi{ta suda, njegovom radniku, koji pred sudom zastupa to pravno lice, prizna}e se tro{kovi javnog prevoza i izgubljene zarade
za vrijeme zastupanja (dnevnica).
U vezi tro{kova koje je sama stranka imala, prizna}e joj se tro{kovi koji se
priznaju i svjedocima (~lan 146. stav 1. ZPP-a). Ukoliko je imala punomo}nika,
a prisustvovala je ro~i{tu zajedno sa punomo}nikom, cijenimo da je svrsishodno priznati joj tro{kove nastale na taj na~in (npr. putni tro{kovi i izgubljena
zarada) samo ukoliko je njeno prisustvo i u~e{}e u postupku manifestovano
radnjama u smislu ~lana 300. i 303 stav 1. ZPP-a. Ukoliko je stranka, pak,
prisutna na ro~i{tu zajedno sa svojim punomo}nikom a drì se pasivno, tada
ne bi imala pravo na tro{kove koje je sama imala dolaskom pred sud. O
ovom pitanju sudska praksa treba dati stanovi{te.
Uz stav (2): Pri odlu~ivanju o naknadi tro{kova postupka, koji se sastoje od

nagrade i naknade za rad advokata, sud odlu~uje prema principima Tarife o
nagradama i naknadi tro{kova za rad advokata/odvjetnika (Slu`beni glasnik
RS broj 45/00, te Slu`bene novine FBiH broj 22/04).
627
389
^lan 388.
Stranka je du`na da nezavisno od ishoda parnice naknadi protivnoj stranci tro{kove koje je prouzrokovala svojom krivicom ili slu~ajem koji se
njoj dogodio.
1

Ovom zakonskom odredbom se, po na~elu odgovornosti za krivnju, ustanovljava obaveza stranke da nezavisno od ishoda spora nadoknadi protivnoj stranci tro{kove koje joj je prouzrokovala svojom krivicom ili slu~ajem koji se njoj
dogodio.
Do ovakve situacije }e do}i npr. kada stranka u àlbenom postupku iznosi ili
predlaè nove dokaze.
Odgoda ro~i{ta na prijedlog stranke - ~lan 112. Produènje roka po zahtjevu

zainteresovanog lica - ~lan 323. Povla~enje tu`be - ~lan 390.
^lan 389.
Ako nije bilo povoda za podno{enje tu`be zbog toga {to je tuèni ve}
priznao svoju obavezu i bio je spreman ispuniti, ili zbog drugih razloga, tuìlac }e naknaditi tuènom parni~ne tro{kove.
Prethodno procesno zakonodavstvo (~lan 146. ZPP-a FBiH, ~lan 156. ZPP-a RS)
je ovu odredbu formulisalo na na~in: Ako tuèni nije dao povod za tu`bu i
ako je u odgovoru na tu`bu, odnosno na pripremnom ro~i{tu, a ako se ne
odràva pripremno ro~i{te onda na glavnoj raspravi, prije nego {to se upustio
u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tu`beni zahtjev, tuìlac }e naknaditi
tuènom parni~ne tro{kove. Uo~ava se da i sada vaè}i ZPP obavezuje tuìoca
da tuènom plati prouzorokovane parni~ne tro{kove i kada je do ispunjenja
tra`bine tuìoca do{lo prije podno{enja tu`be, pa je tuìlac ipak podnio tu`bu.
U smislu ove odredbe, smatra}e se da nije bilo povoda za podno{enje tu`be

ako je npr. tuìtelj podnio tu`bu prije nego {to je ~inidba dospjela, ili ako je
tuèni prije pokretanja postupka izri~ito priznao obavezu i ponudio izvr{enje,
ili, pak, ako je tuìtelj neosnovano odbio prijem obaveze tuènog. U takvoj
situaciji tuènom pripada pravo na naknadu tro{kova nastalih pokretanjem
postupka. Tako: Bez obzira na vrednost spora i uspeh u parnici, stranka koja
iznudi drugoj stranci parni~ne radnje, koje nemaju zna~aja za vo|enje spora,
du`na je da joj nadoknadi tro{kove nastale u vezi sa tim radnjama. (VSS,
Gzz-8/80) Ako je do priznanja tu`benog zahtjeva do{lo u kasnijoj fazi postupka: Smatra se da je tuèni dao povoda tu`bi, te je duàn naknaditi tuìocu
tro{kove postupka, ukoliko je u àlbi protiv re{enja o privremenoj meri i na
prvom ro~i{tu za glavnu raspravu osporio tu`beni zahtev, iako je na docnjem ro~i{tu priznao tu`beni zahtev. (VSM, Gzz-44/82) Tako|e: Ako se tuènik
628
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
u po~etku protivio tu`benom zahtjevu, a zatim mu u cijelosti udovoljio, nema

pravo na naknadu parni~nih tro{kova, ve} naprotiv, to pravo pripada
tuìtelju. (VSH, Rev. 485/92 od 9.6.1992. godine).
3
Ukoliko bi tuèni priznao tu`beni zahtjev nakon pokretanja postupka, moè

se donijeti presuda na osnovu priznanja (~lan 180.), pa bi se na tuènog
primijenile odredbe ~lanova 386. i 389. ZPP-a.
Zahtjev tuènog za naknadu tro{kova - ~lan 390.
^lan 390.
Tuìlac koji povu~e tu`bu duàn je da protivnoj stranci naknadi parni~ne
tro{kove, osim ako je povla~enje tu`be uslijedilo poslije ispunjenja zahtjeva od strane tuènog.
Stranka koja odustane od pravnog lijeka du`na je da protivnoj stranci
naknadi tro{kove nastale povodom pravnog lijeka.
1
Ni ova odredba nije pretrpjela nikakve izmjene (~lan 148. ZPP-a FBiH, ~lan
158. ZPP-a RS)
Ova se zakonska odredba primjenjuje ako se parni~ni postupak okon~ava

povla~enjem tu`be i tada je tuìlac obavezan da tuènome naknadi parni~ne
tro{kove: Tuèni ima pravo na naknadu parni~nih tro{kova nastalih usled
njegovog dolaska na zakazano ro~i{te, iako je tuìlac pre ro~i{ta podneskom
sudu povukao tu`bu, a o ovm povla~enju tuèni pre odrànog ro~i{ta nije
bio obave{ten. (Vi{i privredni sud Srbije, br. 1036/79) No, on tu obavezu ne}e
imati ako je do povla~enja tu`be do{lo nakon ispunjenja zahtjeva (tu`benog
zahtjeva) od strane tuènog.
Uz stav (1): Ukoliko je u tu`bi bilo istaknuto vi{e tu`benih zahtjeva (~lan 55.
ZPP-a), a tuìlac samo u odnosu na neke od njih povu~e tu`bu, bi}e obavezan
da tuènom nadoknadi tro{kove nastale u vezi sa tim povu~enim zahtjevima,
uz uslov da je povla~enje uslijedilo prije (eventualnog) ispunjenja zahtjeva od
strane tuènog te uz uslov da je tuèni stavio opredijeljeni zahtjev za
naknadu tako nastalih tro{kova. No, ako je do ovakvog povla~enja do{lo nakon
ispunjenja zahtjeva od strane tuènog, ne primjenjuje se ova odredba, ve}
odredbe ~lanova 386-388. ZPP-a.
Ako je tu`ba povu~ena, ali ne iz razloga {to je tuèni udovoljio tu`benom

zahtjevu, osnovana je pretpostavka da je tu`ba neosnovano podnijeta.
Uz stav (2): Kako stranka moè odustati od izjavljenog pravnog lijeka, to }e

ona biti u obavezi da suprotnoj stranci nadoknadi tro{kove nastale povodom
izjavljivanja tog pravnog lijeka. U smislu ~lana 396. stav 5. ZPP-a, suprotna
629
392
stranka je du`na u roku od 15 dana podnijeti opredijeljen zahtjev za nadoknadu tako nastalih tro{kova postupka.
^lan 391.
Svaka stranka snosi svoje tro{kove ako je parnica zavr{ena sudskim poravnanjem, a u poravnanju nije druga~ije ugovoreno.
Tro{kovi poravnanja koje je poku{ano, ali nije uspjelo, ulaze u parni~ne
tro{kove.
1
Odredbe ~lanova 149. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH i 159. prethodno vaè}eg
ZPP-a RS (SFRJ) su identi~ne ovoj odredbi.
Uz stav (1): Sudskim poravnanjem, regulisanim odredbama ~lanova 87-93. ovog

zakona,, stranke se mogu sporazumjeti u cjelini ili djelimi~no o predmetu
spora. Prema odredbi ~lana 90. stav 3. Zakona, poravnanje sadrì i sporazum
o tro{kovima. Ukoliko, pak, stranke ne postignu sporazum o tro{kovima, mogu
se dogovoriti da sud donese odluku o tro{kovima postupka (~lan 90. stav 3.
ZPP-a). Ali taj prijedlog ne}e imati karakter poravnanja: Predlog stranaka da
sud naknadno odlu~i o parni~nim tro{kovima ne predstavlja sporazum o
tro{kovima parni~nog postupka u smislu ~lana 159. stav 1. ZPP-a, pa u
odsustvu takvog sporazuma svaka stranka ima snositi svoje parni~ne tro{kove.
(VSS, Gzz-178/81)
U takvoj situaciji sud donosi odluku o tro{kovima tako {to odre|uje da svaka
stranka snosi svoje tro{kove.
Uz stav (2): Ako je poravnanje poku{ano, pa nije uspjelo, nastali tro{kovi ulaze
u parni~ne tro{kove i o njima sud odlu~uje primjenom pravila ove glave zakona.
Ti tro{kovi, u pravilu, predstavljaju tro{kove nastale povodom postupka (~lan
383. ZPP-a) i prethodno ih snosi ona stranka koja je predloìla poravnanje.
^lan 392.
Ako u izlu~noj parnici bude usvojen tu`beni zahtjev za izlu~enje stvari,
a sud utvrdi da je tuèni kao povjerilac u izvr{nom postupku imao
opravdanih razloga da smatra da ne postoje prava tre}ih lica na ovim
stvarima, odredi}e da svaka stranka snosi svoje tro{kove.
Ova odredba je istovjetna odredbi ~lana 150. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH
i 160. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ).
Izlu~na parnica (vidjeti ~lanove 51-53. Zakona o izvr{nom postupku, Slu`beni

glasnik RS broj 59/03 i Slu`bene novine FBiH broj 32/03) je parnica kojom
tre}e lice traì za{titu svojih prava na stvarima koje su predmet izvr{enja
pljenidbom radi naplate nov~anog potraìvanja povjerioca. Ako se tu`ba usvo-
630
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ji, a sud utvrdi da je tuèni kao povjerilac u izvr{nom postupku imao opravdane razloge da smatra da na predmetu izvr{enja nema prava tre}ih lica,
odredi}e da svaka stranka snosi svoje tro{kove. Ako se tu`ba ne usvoji, tada
}e tuìlac biti obavezan da tuènom (povjeriocu iz izvr{nog postupka) nadoknadi tro{kove postupka u smislu ~lana 386. i 396. ZPP-a.
3
U praksi se smatra kao opravdani razlog da povjerilac smatra da na popisanim stvarima ne postoje prava tre}ih lica, kad je rije~ o pljenidbi stvari
bra~nog druga ili ~lana porodi~nog doma}instva du`nika. Suprotno tome, ne}e
postojati opravdani razlog tuènog ako je tuìlac u postupku popisa njegovih stvari podnio dokaze da je on vlasnik popisanih ili zaplijenjenih stvari.
^lan 393.
Suparni~ari snose tro{kove na jednake dijelove.
Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora,
sud }e prema srazmjeri tog udjela odrediti koliki }e dio tro{kova naknaditi svaki od suparni~ara.
Suparni~ari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za tro{kove dosu|ene protivnoj strani.
Za tro{kove prouzrokovane posebnim parni~nim
suparni~ara ostali suparni~ari ne odgovaraju.
radnjama
pojedinih
I ova odredba u potpunosti odgovara sadràju odredbi ~lanova 151. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH i 161. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ).
Uz stav (1): Suparni~arstvo je institut predvi|en ~lanom 362. ZPP-a. Ovom

odredbom je predvi|ena mogu}nost i odre|eni su uslovi pod kojima se u
svojstvu tuìoca ili tuènog moè pojaviti vi{e lica. Suparni~arstvo moè biti
materijalno (vidjeti ~lan 362. stav 1. ta~ka 1. ZPP-a) i formalno (obi~no, ~lan
362. stav 1. ta~ka 2. ZPP-a).
Kakva }e biti odluka suda o tro{kovima postupka, zavisi od oblika suparni~arstva. Ako je rije~ o obi~nom suparni~arstvu, sud }e o tro{kovima postupka
odlu~iti primjenom stava 1. i 2. ovog ~lana, temeljem pretpostavke da je uspjeh obi~nih suparni~ara jednak ili pribli`no jednak.
Uz stav (2): Ako postoji znatna razlika u udjelu suparni~ara u predmetu spora,
sud }e o tro{kovima postupka odlu~iti srazmjerno udjelu svakog od
suparni~ara.
Uz stav (3): Odredba stava 3. ovog ~lana se primjenjuje ako postoji solidarna odgovornost suparni~ara, jer suparni~ari koji solidarno odgovaraju u pogledu glavne tra`bine odgovaraju solidarno i za tro{kove postupka. Ovakav oblik
odgovornosti }e postojati npr. u parnici za naknadu {tete iz osnova sudara
631
dva motorna vozila, u kojoj o{te}enom za nastalu {tetu odgovaraju vlasnici

vozila, slijedom ~ega odgovaraju i za tro{kove postupka.
6
Uz stav (4): Stavom 4. je dat izuzetak od prethodnih pravila, i to tako {to

je odre|eno da za tro{kove nastale posebnim parni~nim radnjama nekog od
suparni~ara, koje drugi suparni~ari nisu prihvatili, odgovara samo suparni~ar
koji ih je preduzeo. Primjerice, to bi mogli biti tro{kovi prouzrokovani ponovnim vje{ta~enjem, tro{kovi uzrokovani ulaganjem pravnog lijeka ili nastavljanjem parnice, bez obzira {to su neki od suparni~ara na pripremnom ro~i{tu ve}
priznali tu`beni zahtjev. Tako: Ako su oba nu`na suparni~ara dala povod za
tu`bu, pa je jedan od njih priznao tu`beni zahtev na pripremnom ro~i{tu, a
drugi ga je osporavao tokom celog prvostepenog postupka i u vezi sa tim
nastanu parni~ni tro{kovi, onda, ako tuìlac u parnici uspe, oba tuènika treba
da mu solidarno naknade tro{kove, a ostale parni~ne tro{kove duàn je da
naknadi tuènik koji je osporavao tu`beni zahtev. (VSS, G`-1949/74 od
13.3.1975. godine)
Nadle`nost za suparni~are - ~lan 46.

^lan 394.
Ako ombudsmen u~estvuje u postupku kao stranka, on ima pravo na
naknadu tro{kova po odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu.
Ovo je za ZPP RS potpuno nova odredba, dok je identi~na odredbi ~lana 152.
prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH.
Ombudmen/ombudsman (Zakon o ombudsmanu za ljudska prava BiH,

Slu`beni glasnik BiH, broj 32/00 i 19/02; Zakon o ombudsmanima FBiH,
Slu`bene novine FBiH broj 32/00 i Zakon o ombudsmenu RS, Slu`beni glasnik RS broj 4/00 i 49/04) je relativno nov institut u pravnom sistemu BiH
i njenih entiteta. Na nivou dràve, uspostavljen je Aneksom VI na Op{ti
okvirni sporazum za mir u BiH, te Zakonom o ombudsmanu za ljudska prava
BiH. Na nivou entiteta FBiH uspostavljen je Ustavom FBiH i Zakonom o
ombudsmanima FBiH, a na nivou entiteta RS Zakonom o ombudsmenu RS.
Osnovni mandat ombudsmena/ombudsmana je da prati i ispituje pojave
kr{enja navodnih ili o~iglednih kr{enja ljudskih prava fizi~kih i pravnih lica,
te da u tom pravcu daje odgovaraju}e preporuke organima vlasti. U vr{enju
tih ovla{}enja ombudsman moè zahtijevati saradnju bilo kog organa vlasti.
Kada u parnici u~estvuje kao stranka, u smislu ove odredbe,

ombudsman/ombudsmen ima pravo na naknadu tro{kova, ali ne i na nagradu.
To su tro{kovi nastali povodom postupka ili u toku postupka, u kojima nije
sadràna nagrada za rad. Nagrada nije ni propisana, jer je rad
ombudsmana/ombudsmena besplatan za stranke.
Cijenimo da ovako definisana odredba ovog ~lana ima podlogu u odredbi ~lana
5. stav 2. Zakona o ombudsmanima FBiH, prema kojoj se ombudsman ne
632
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

396
mije{a u suda~ke funkcije sudova u Federaciji, ali moè pokrenuti sudbene

postupke ili intervenirati tijekom teku}ih postupaka, sukladno relevantnim
odredbama zakona Federacije, kada god ustanovi da je takva akcija striktno
nu`na za djelotvorno obavljanje njegovih du`nosti. Zna~i, ombudsman FBiH
se ipak, na izvjestan na~in, uklju~uje u parni~ni postupak u svojstvu tre}eg
lica. Me|utim, iz teksta odredbe ~lana 4. Zakona o ombudsmenu RS proizlazi
da se u vr{enju zakonom datih ovla{}enja, ombudsmen RS ni na koji na~in
ne moè pojaviti kao u~esnik u postupku pred redovnim sudom.
5
Stoga, obzirom na ovo razlikovanje, cijenimo da u pogledu ZPP-a RS odredbu ovog ~lana treba tuma~iti u svjetlu u~e{}a ombudsmena RS u parni~nom
postupku u kome on {titi svoja prava ili pravne interese.
^lan 395.
Odredbe o tro{kovima primjenjuju se i na stranke koje zastupa javno
pravobranila{tvo. U tom slu~aju tro{kovi postupka obuhvataju i iznos koji
bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu.
Ova odredba je ostala neizmijenjena prema odredbi ~lana 153. prethodno

vaè}eg ZPP-a FBiH, tj. ~lana 163. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ).
Javno pravobranila{tvo zastupa stranke na osnovu zakona (zakonski zastupnik) ili na osnovu punomo}i. Odredbe o tro{kovima postupka se primjenjuju
i na stranke koje zastupa pravobranila{tvo. Iz ovog slijedi da ako je stranku
zastupalo pravobranila{tvo ona ima pravo na naknadu tro{kova postupka, kao
i na naknadu za procesne radnje koje je pravobranila{tvo preduzelo. Ta naknada obuhvata iznos koji bi se isplatio advokatu prema principima Tarife o
nagradama i naknadi tro{kova za rad advokata (Slu`bene novine FBiH broj
22/04 i Slu`beni glasnik RS broj 45/00). Stoga je javno pravobranila{tvo du`no
da postavi opredijeljeni zahtjev za naknadu tro{kova postupka, u smislu ~lana
396. ZPP-a.
^lan 396.
O naknadi tro{kova odlu~uje sud na odre|eni zahtjev stranke bez
raspravljanja.
Stranka je du`na da u zahtjevu opredijeljeno navede tro{kove za koje
traì naknadu. Zahtjev za naknadu tro{kova stranka je du`na da stavi
najdocnije do zavr{etka raspravljanja koje prethodi odlu~ivanju o tro{kovi ma, a ako se radi o dono{enju odluke bez prethodnog raspravljanja stranka je du`na da zahtjev za naknadu tro{kova stavi u prijedlogu o kome
sud treba da odlu~i.
O zahtjevu za naknadu tro{kova sud }e odlu~iti u presudi ili rje{enju
kojim se zavr{ava postupak pred tim sudom.
633
U toku postupka sud }e posebnim rje{enjem odlu~iti o naknadi tro{kova

samo kad pravo na naknadu tro{kova ne zavisi od odluke o glavnoj
stvari.
U slu~aju iz ~lana 390. ovog zakona, ako povla~enje tu`be ili odustanak
od pravnog lijeka nije izvr{en na raspravi, zahtjev za naknadu tro{kova
se moè staviti u roku od 15 dana po prijemu obavje{tenja o odustanku,
odnosno povla~enju tu`be.
1
Ova odredba ima donekle promijenjenu strukturu u odnosu na ranije vaè}e

procesno zakonodavstvo (~lan 154. ZPP-a FBiH; ~lan 164. ZPP-a RS-SFRJ).
Naime, druga re~enica stava 2. ovog ~lana je bila samostalni stav 3. ~lana
164. ZPP-a RS (SFRJ). Tako|e, oba prethodno vaè}a propisa su u datom ~lanu
(154. ZPP-a FBiH; 164. ZPP-a RS) sadràvala samostalni stav (u ZPP-u FBiH
stav 4., a u ZPP-u RS stav 5.) kojim je bilo propisano da za slu~aj usmenog
objavljivanja presude ili rje{enja kojim se nalaè naknada tro{kova sud moè
odlu~iti da }e iznos tro{kova odmjeriti u pismeno izra|enoj presudi odnosno
rje{enju ako se rje{enje ima dostaviti strankama. Razlog brisanja ovog stava
leì u okolnosti da je vaè}im ZPP-om (~lanovi 184. i 185. ZPP-a) napu{ten
princip usmenog objavljivanja presude.
Uz stav (1): Ovom odredbom se propisuje na~in odlu~ivanja o tro{kovima

postupka. Kako je zahtjev za naknadu tro{kova sporedni materijalnopravni
zahtjev, o njemu se odlu~uje na osnovu posebno postavljenog zahtjeva stranaka. O tro{kovima parni~nog postupka nije mogu}e odlu~iti po slu`benoj
du`nosti.
Uz stav (2): Prema stavu 2. ovog ~lana, da bi se o zahtjevu moglo odlu~iti,

potrebno je ispunjenje tri uslova: da je zahtjev za naknadu tro{kova uop{te
postavljen, da je u zahtjevu odre|eno navedeno koji tro{kovi se potraùju
i da je zahtjev postavljen blagovremeno. Zahtjev se postavlja najkasnije do
okon~anja raspravljanja koje prethodi odlu~ivanju o tro{kovima:: Zahtev za
nadoknadu tro{kova podnosi se najdocnije do zavr{etka raspravljanja koje
prethodi odlu~ivanju o tro{kovima, a ako se radi o dono{enju odluke bez
prethodnog raspravljanja, stranka je du`na da zahtev za naknadu tro{kova
nazna~i u predlogu o kome sud treba da odlu~i. Zahtev tuènog za naknadu
tro{kova postavljen u àlbi na re{enje kojim je obavezan na pla}anje
tro{kova parni~nog postupka tuìocu, neosnovan je. (Okru`ni sud
Kragujevac, G`-316/96 od 22.3.1996. godine) Samo izuzetno, ako je rije~ o
povla~enju tu`be ili odustanku od pravnog lijeka koje nije izvr{eno na
glavnoj raspravi, zahtjev za naknadu tro{kova se podnosi u prekluzivnom
roku od 15 dana od dana prijema obavijesti o odustanku odnosno povla~enju
tu`be (stav 4.).
Odre|enim i opredijeljenim zahtjevom za naknadu tro{kova smatra}e se specificirani tro{kovi priloèni uz tu`bu, kao i izjava stranke, data pred zaklju~enje
rasprave, kojom traì tro{kove postupka u visini pla}enih sudskih taksa,
nagrade advokatu za sastav tu`be i zastupanje pred sudom a prema Tarifi o
634
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
nagradama i naknadi tro{kova za rad advokata: Zahtev za naknadu parni~nih

tro{kova postavlja se u tro{kovniku, u kome moraju biti specificirani svi
tro{kovi koji se traè prema izdacima koje je stranka imala povodom procesnih radnji. Ako se na ovaj na~in ne stavi zahtev, smatra}e se kao da i nije
bio postavljen i o njemu sud ne}e odlu~ivati. (VSS, G`-3088/77).
5
Uz stav (3): O zahtjevu za naknadu tro{kova sud odlu~uje odlukom kojom

se i postupak pred tim sudom okon~ava (presuda ili rje{enje). O tro{kovima
postupka se uvijek odlu~uje rje{enjem. Iako je takva odluka, u pravilu,
sadràna u presudi, ona ipak ima karakter rje{enja. Stoga se takva odluka
moè napadati samo àlbom protiv rje{enja ako se istovremeno ne napada i
odluka o glavnoj stvari.
Uz stav (4): Prema stavu 4. sud izuzetno moè rje{enjem odlu~iti o tro{kovima postupka, neposredno nakon {to su tro{kovi nastali, kad ocijeni da stranka treba nadoknaditi tro{kove bez obzira na ishod parnice.. To }e biti npr.
slu~aj kada sud ocijeni da je obavezna platiti tro{kove postupka ona stranka
koja snosi isklju~ivu krivicu za nastanak tog tro{ka ili zbog slu~aja koji se
njoj desio. Tako|e, na zahtjev stranke, sud moè naloìti svjedoku ili vje{taku
da plate tro{kove nastale njihovim neopravdanim izostankom ili odbijanjem
svjedo~enja ili vje{ta~enja (~lanovi 410. stav 3. i ~lan 411. stav 3. ZPP-a).
Uz stav (5): Kad je tu`ba povu~ena na raspravi, zahtjev za naknadu tro{kova

se stavlja neposredno prije no {to sud donese rje{enje o povla~enju tu`be.
Smatra}e se da nisu nastali posebni tro{kovi, nego da se radi o tro{kovima
vezanim za samu raspravu. No, ako do povla~enja tu`be i pravnog lijeka nije
do{lo na raspravi, zahtjev se postavlja u roku od 15 dana od dana prijema
obavijesti o tom povla~enju odnosno odustanku.
Tro{kovi koje je tuma~ duàn da plati - ~lan 411.

^lan 397.
Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlu~i}e i o tro{kovima nastalim
u postupku povodom tog pravnog lijeka.
Kad sud preina~i odluku protiv koje je podnijet pravni lijek ili ukine tu
odluku i odbaci tu`bu, odlu~i}e o tro{kovima cijelog postupka.
Kad se ukine odluka protiv koje je podnijet pravni lijek i predmet vrati
na ponovno su|enje, ostavi}e se da se o tro{kovima postupka povodom
pravnog lijeka odlu~i u kona~noj odluci.
Sud moè postupiti po odredbi stava 3. ovog ~lana i kad odluku protiv
koje je podnijet pravni lijek samo djelimi~no ukine.
Ova odredba u cijelosti odgovara odredbi ~lana 156. prethodno vaè}eg ZPPa FBiH, odnosno odredbi ~lana 166. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ).
635
Uz stav (1): Odredba prvog stava ovog ~lana se odnosi na slu~aj kada nièstepeni ili vi{estepeni sud odbaci pravni lijek kao nedozvoljen, neblagovremen ili
nepotpun, ili kada vi{estepeni sud odbije pravni lijek kao neosnovan i potvrdi nièstepenu odluku.
Osnovna pretpostavka za dosu|ivanje tro{kova postupka je da su za stranku

koja je uspjela u sporu nastali tro{kovi povodom izjavljenog pravnog lijeka,
kao i da je ta stranka u odgovoru na pravni lijek postavila opredijeljeni zahtjev
za naknadu tih tro{kova. Kako u smislu ~lana 214. stav 1. ZPP-a odgovor na
àlbu nije obavezno podnijeti, to }e sud dosuditi tro{kove postupka nastale
povodom datog odgovora na àlbu dosuditi samo ako ocijeni da je odgovor
na àlbu bio potreban radi za{tite prava stranke koja ga je podnijela.
Uz stav (2): Prema stavu 2. ovog ~lana, u slu~aju preina~enja presude ili
njenog ukidanja i odba~aja tu`be propisano je ovla{}enje suda da o tro{kovima postupka odlu~i na jedinstven na~in, tj. tro{kove postupka pred niìm
sudom ne}e dosu|ivati odvojeno od tro{kova postupka nastalim pred àlbenim ili revizijskim sudom.
Uz stav (3): Prema stavu 3. ovog ~lana, kada vi{estepeni sud ukine nièstepenu odluku i predmet vrati nièstepenom sudu na ponovno odlu~ivanje (~lan
227. ZPP-a), o tro{kovima postupka odlu~i}e taj nièstepeni sud. U takvoj
situaciji, taj nièstepeni sud }e voditi ra~una ~ijom su krivicom (~lan 388. ZPPa) nastali tro{kovi pred drugostepenim sudom, od ~ega zavisi odluka o
tro{kovima postupka u toj fazi postupka. Ako su, npr., tro{kovi postupka
prouzrokovani izno{enjem novih ~injenica ili predlaganjem novih dokaza u
àlbi (~lan 207. stav 1. ZPP-a), te tro{kove, nezavisno od ishoda spora, snosi
stranka koja ih je iznijela ili predloìla (~lan 207. stav 4. ZPP-a).
Uz stav (4): Prema odredbi stava 4. ovog ~lana, sud postupa u smislu stava
3. i kada povodom àlbe samo djelimi~no ukida odluku. Ovako }e postupiti
ako je mogu}e izdvojiti i utvrditi tro{kove nastale u odnosu na dio presude
koji se ukida. Ako to nije mogu}e, vi{estepeni sud }e ukinuti i odluku o
tro{kovima postupka i dati nalog nièstepenom sudu da on odlu~i o tro{kovima postupka, zajedno sa odlukom o glavnoj stvari. Ako je u pitanju uvaènje
àlbe samo u pogledu tro{kova: Nema prava na naknadu tro{kova àlbe
stranka ~ija je àlba uvaèna samo u delu koji se odnose, na dosu|ene
parni~ne tro{kove, a odbijena u delu o glavnom zahtevu. (Vi{i privredni sud
Srbije, P`-255/79)
^lan 398.
Odluka o tro{kovima sadràna u presudi moè se napadati samo àlbom
na rje{enje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.
636
Prethodno vaè}i propisi ~lanova 157. ZPP-a FBiH, tj. 167. ZPP-a RS (SFRJ),
koji su svojim stavom 1. bili identi~ni ovoj odredbi, sadràvali su i stav 2.
prema kojem: Ako jedna stranka napada presudu samo u pogledu tro{kova,
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
a druga u pogledu glavne stvari, vi{i sud }e jednom odlukom odlu~iti o oba
pravna lijeka.
2
Presudu je mogu}e pobijati i u pogledu odluke o glavnoj stvari i u pogledu

odluke o tro{kovima postupka.
Ako se pobija samo odluka o tro{kovima postupka, koja je sadràna u pre sudi, smatra se da je rije~ o àlbi protiv rje{enja o parni~nim tro{kovima (~lan
175. stav 4. ZPP-a) i po takvoj àlbi sud }e postupiti u skladu sa odredbama ~lanova 233. do 236. ovog zakona.
Tako|e, kad se àlbom presuda pobija u cjelini, smatra se da se pobija i

odluka o glavnoj stvari i odluka o tro{kovima postupka. Tada vi{estepeni sud
donosi jednu odluku kojom u cjelini odlu~uje o pobijanoj presudi.
2. Tro{kovi u postupku za obezbje|enje dokaza
^lan 399.
Tro{kove postupka za obezbje|enje dokaza snosi stranka koja je podnijela prijedlog za obezbje|enje dokaza. Ona je du`na da naknadi i
tro{kove protivnoj stranci, odnosno postavljenom privremenom zastupniku.
Ove tro{kove stranka moè naknadno ostvarivati kao dio parni~nih
tro{kova, prema uspjehu u parnici.
I u ovoj odredbi postoji identitet sadràja prethodno vaè}ih propisa, i to

~lana 158. ZPP-a FBiH, tj. ~lana 168. ZPP-a RS (SFRJ).
Uz stav (1): Obezbje|enje/osiguranje dokaza (~lanovi 169-173. ZPP-a) se moè

traìti u svakoj fazi postupka - prije pokretanja postupka i u toku parni~nog
postupka, kao i u fazi odlu~ivanja po prijedlogu za ponavljanje postupka (~lan
169. stav 2. ZPP-a). Svrha provo|enja postupka obezbje|enja/osiguranja dokaza
je izvo|enje dokaza za koji se moè pretpostaviti da je potreban i opravdan
za utvr|enje relevantnih ~injenica i prije pokretanja parni~nog postupka, uz
uslov da postoji bojazan da se takav dokaz ne}e mo}i izvesti ili }e njegovo
naknadno izvo|enje biti oteàno (~lan 169. stav 1.).
Tro{kovi koji tako nastanu predstavljaju sastavni dio ukupnih tro{kova

parni~nog postupka, pa je stranka koja ih je snosila u smislu stava 1. ovog
~lana obavezna da i suprotnoj stranci ili privremenom zastupniku naknadi
tro{kove koje su ta lica imala povodom tog postupka.
Uz stav (2): Prema stavu 2. ovog ~lana, stranka ima pravo potraìvati ih od
protivne stranke u parni~nom postupku kao dio ostalih tro{kova postupka, a
prema uspjehu u parnici, i to iz razloga {to se postupak obezbje|enja/osiguranja dokaza okon~ava polaganjem zapisnika o izvedenom obezbje|enju/osiguranju dokaza u parni~ni spis, a ne dono{enjem odluke.
637
3. Oslobo|enje od pla}anja tro{kova postupka

^lan 400.
Sud }e osloboditi od pla}anja tro{kova postupka stranku koja prema svom
op{tem imovnom stanju nije u mogu}nosti da snosi ove tro{kove bez
{tete po nu`no izdràvanje svoje i svoje porodice.
Oslobo|enje od pla}anja tro{kova postupka obuhvata oslobo|enje od
pla}anja taksa i oslobo|enje od polaganja predujma za tro{kove svje doka, vje{taka, uvi|aja, prevo|enja i sudskih oglasa. Sud moè oslo boditi stranke od pla}anja svih tro{kova ili jednog dijela tro{kova postupka.
1
Sadràj ove odredbe vaè}eg ZPP-a je u ranijem procesnom parni~nom zakonodavstvu bio regulisan odredbom ~lana 159. ZPP-a FBiH te ~lanom 172. ZPP-a
RS (SFRJ). Te prethodno vaè}e odredbe su sadràvale sadràjno identi~ne
stavove 3. i 4., kojim je bilo regulisano pitanje osloba|anja stranke od tro{kova
ako bi pla}anjem bila ugroèna njena egzistencija (stav 3.), te obavezu suda
da bri`ljivo cijeni sve okolnosti (vrijednost spora, broj izdràvanih lica stranke,
prihodi stranke i ~lanova njene porodice) kada donosi odluku o osloba|anju
stranke od obaveze pla}anja tro{kova postupka. Ovaj stav 4. je sada samostal ni ~lan 401. ZPP-a.
Uz stav (1): Ovom odredbom zakona se odre|uju uslovi pod kojima }e stranka biti oslobo|ena pla}anja tro{kova postupka. Time se stranci koja pod uslovima iz stava 1. ovog ~lana nije u mogu}nosti da plati tro{kove postupka
omogu}uje pravo na pristup sudu kao elementarni uslov za za{titu procesnih
prava gra|ana, prema ~lanu 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Pravo na osloba|anje od obaveze pla}anja tro{kova postupka je li~no pravo i

vrijedi samo za parnicu u kojoj je dato osloba|anje.
Osnovni kriterij za dono{enje odluke o osloba|anju od ove obaveze je op{te

imovno stanje stranke, pod kojim se smatraju svi vidovi izvora prihoda
stranke, a ne samo primanja po osnovu zaposlenja, te imovno stanje odraslih
~lanova doma}instva stranke. Uslovi i postupak osloba|anja stranke od obaveze
pla}anja sudskih taksa za radnje i podneske u~injene u postupku, kao dio
tro{kova parni~nog postupka, u Republici Srpskoj je definisan Zakonom o sudskim taksama (Slu`beni glasnik RS broj 18/99, 23/99 i 65/03) a u Federaciji
BiH kantonalnim propisima.
Uz stav (2): Prema stavu 2. ovog ~lana, osloba|anje od pla}anja tro{kova postupka obuhvata osloba|anje od pla}anja taksa, kao i osloba|anje od obaveze
polaganja predujma za tro{kove svjedoka, vje{taka, uvi|aja i sudskih oglasa.
Tako|e, sud je ovla{}en da stranku oslobodi od pla}anja svih tro{kova, ili
jednog dijela tro{kova postupka.
638
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

402
^lan 401.
Prilikom dono{enja odluke o oslobo|enju od pla}anja tro{kova postupka
sud }e bri`ljivo ocijeniti sve okolnosti, a naro~ito }e uzeti u obzir vrijed nost predmeta spora, broj lica koja stranka izdràva i prihode koje imaju
stranka i ~lanovi njene porodice.
1
Vidjeti napomenu uz ~lan 400. ZPP-a - (1).
Ovom odredbom se odre|uje postupanje suda kada odlu~uje o prijedlogu

stranke za osloba|anje od obaveze pla}anja tro{kova postupka.
Sud }e cijeniti sve okolnosti, pri ~emu je od zna~aja vrijednost predmeta spora,
broj lica koja stranka izdràva i prihodi koje ostvaruju stranka i ~lanovi njenog
porodi~nog doma}instva: Prilikom odlu~ivanja o zahtevu za osloba|anje od
pla}anja sudskih taksa, sud treba da uzme u obzir visinu izdataka neophodnih
za izdràvanje i ìvot stranke prema stanju njenog zdravlja, godinama starosti i
realnim potrebama u uslovima u kojima ìvi, kao i visinu prihoda koje ostvaruje, ali i pribliàn iznos ukupne takse koju bi prema vrednosti spora imala da
plati, te da u skladu s tim oceni da li bi pla}anjem ukupne takse bila znatno
umanjena sredstva iz kojih se izdràva. (VS Srbije, G`-4397/74 od 28.9.1976. g.)
^lan 402.
Odluku o oslobo|enju od pla}anja tro{kova postupka donosi prvostepeni
sud na prijedlog stranke.
Stranka je du`na da uz prijedlog podnese dokaze o svom imovnom stanju.
Kad je to potrebno, sud moè po slu`benoj du`nosti pribaviti potrebne
podatke i obavje{tenja o imovnom stanju stranke koja traì oslobo|enje,
a moè o tome saslu{ati i protivnu stranku.
Protiv rje{enja suda kojim se usvaja prijedlog stranke za osloba|anje
pla}anja tro{kova postupka nije dozvoljena àlba.
Ova je odredba vrlo sli~na odredbi ~lana 160. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH.
Razlika je jedino u stavu 2. ranijeg ZPP-a FBiH kojim se propisivala obaveza
stranke da dostavi uvjerenje nadle`nog organa uprave o svom imovnom stanju. Raniji ~lan 173. ZPP-a RS (SFRJ) je tako|e imao istu odredbu, ali i
druga~iji stav 3. kojim je bilo regulisano da se u uvjerenju o imovnom stanju mora nazna~iti iznos poreza koji doma}instvo pla}a, kao i drugi izvori prihoda i uop{te imovno stanje stranke kojoj se izdaje uvjerenje.
Uz stav (1): Stranka koja èli ostvariti pravo na oslobo|enje od pla}anja

tro{kova postupka podnosi zahtjev prvostepenom sudu. Taj sud }e biti
nadleàn i za dono{enje odluke o osloba|anju pla}anja tro{kova nastalih i pred
vi{estepenim sudom.
639
404
Uz stav (2): Prema stavu 2. ovog ~lana, uz prijedlog za osloba|anje od pla}anja

tro{kova postupka, stranka je du`na podnijeti dokaze o imovnom stanju, koji
se sastoje od dokaza o visini primanja po osnovu zaposlenja, prihoda od
nekretnina i drugih li~nih primanja.
Uz stav (3): Prema stavu 3. ovog ~lana, sud moè i sam, po slu`benoj
du`nosti, pribaviti potrebne podatke i obavje{tenja o imovnom stanju stranke
koja traì osloba|anje ili o tome saslu{ati protivnu stranku ako mu ona moè
dati potrebna obavje{tenja. Ovo }e naj~e{}e biti slu~aj kada stranka izjavi ili
pruì valjane dokaze da i samo pla}anje taksi u upravnom postupku pribavljanja potrebnih uvjerenja o visini primanja ona nije u stanju da snosi a da
ne ugrozi svoje izdràvanje ili izdràvanje svojih ~lanova doma}instva.
Uz stav (4): Kada sud donese odluku po prijedlogu kojom uvaàva prijedlog
i stranku osloba|a pla}anja tro{kova postupka, àlba nije dozvoljena. Nasuprot
tome, ukoliko sud odbije prijedlog za osloba|anje od tro{kova postupka, àlba
je dozvoljena.
^lan 403.
Predujam za tro{kove od ~ijeg je pla}anja stranka oslobo|ena isplati}e se
iz sredstava suda.
Ovim stavom je izvr{ena izmjena ~lana 162. prethodno vaè}eg ZPP-a FBiH,
tj. ~lana 175. prethodno vaè}eg ZPP-a RS (SFRJ), ali bez su{tinske promjene.
Prijedlog za osloba|anje pla}anja tro{kova postupka se moè staviti u samoj

tu`bi u momentu pokretanja postupka.
Kada je stranka oslobo|ena pla}anja predujma za tro{kove, taj predujam se

ispla}uje iz sredstava suda. Predujam se odnosi na tro{kove svjedoka, vje{taka,
uvi|aja i izdavanja sudskog oglasa.
Predujam tro{kova - ~lan 385.

^lan 404.
Rje{enje o oslobo|enju od pla}anja tro{kova postupka prvostepeni sud moè
u toku postupka ukinuti ako utvrdi da je stranka u stanju da snosi tro{kove
postupka. Tom prilikom sud }e rije{iti da li }e stranka potpuno ili djelimi~no naknaditi i one tro{kove i takse od kojih je ranije bila oslobo|ena.
Prvenstveno se imaju nadoknaditi iznosi ispla}eni iz sredstava suda.
640
Ranijim propisima (~lan 163. ZPP-a FBiH, te ~lan 176. ZPP-a RS) stav 1. ovog
~lana je u drugoj re~enici uklju~io i stvarne izdatke i nagradu postavljenog
punomo}nika.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stav (1): Prema stavu 1. ovog ~lana, ukoliko se promijene okolnosti na

strani stranke koja je oslobo|ena pla}anja tro{kova postupka, tako da ona
postane sposobna da ih snosi, sud }e ukinuti rje{enje o osloba|anju pla}anja
tro{kova i istovremeno }e odlu~iti u kom obimu }e stranka biti obavezna da
snosi tro{kove postupka..
Protiv ovakvog rje{enja dozvoljena je posebna àlba.
Uz stav (2): Ukoliko sud odlu~i prema stavu 1. ovog ~lana, donije}e odluku
da je stranka du`na prvenstveno namiriti iznos koji je ispla}en iz sredstava
suda (~lan 403. ZPP-a).
^lan 405.
Takse i tro{kovi ispla}eni iz sredstava suda ~ine dio parni~nih tro{kova.
O naknadi ovih tro{kova od strane protivnika stranke koja je oslobo|ena
od pla}anja tro{kova postupka sud }e odlu~iti po odredbama o naknadi
tro{kova.
Takse i tro{kove ispla}ene iz sredstava suda napla}uje po slu`benoj
du`nosti prvostepeni sud od stranke koja je du`na da naknadi ove
tro{kove.
Ako je protivnik stranke koja je oslobo|ena od pla}anja tro{kova postupka odlukom suda obavezan da naknadi parni~ne tro{kove, a utvrdi se
da on nije u stanju da te tro{kove plati, sud moè naknadno odrediti
da tro{kove iz stava 1. ovog ~lana plati u cjelini ili djelimi~no stranka
koja je oslobo|ena od pla}anja tro{kova postupka iz onoga {to joj je
dosu|eno. Time se ne dira u pravo ove stranke da za ono {to je platila traì naknadu od protivnika.
U prethodnom procesnom zakonodavstvu, i to ~lan 164. ZPP-a FBiH i ~lan

177. ZPP-a RS (SFRJ) su u stavu 1. sadràvali i odrednicu ...stvarni izdaci i
nagrada postavljenog punomo}nika..., kao dio tro{kova postupka. U ostalom
dijelu, te odredbe su identi~ne sada vaè}oj.
Uz stav (1): Takse i tro{kovi ispla}eni iz sredstava suda, dakle tro{kovi ~ijeg
je pla}anja stranka oslobo|ena, ~ine dio tro{kova postupka.
Uz stav (2): Ako je stranka koja je oslobo|ena pla}anja ovih tro{kova uspjela
u parnici, obaveza pla}anja tro{kova iz stava 1. ovog ~lana pada na teret protivne strane, a saglasno odredbi ~lana 386. Stranka koja je uspjela u parnici,
a oslobo|ena je pla}anja tro{kova, u su{tini nije ni imala tro{kova, pa joj se
tro{kovi ni ne mogu dosuditi. Stoga }e sud pozvati suprotnu stranku da plati
tro{kove predujmljene iz sredstava suda. Ukoliko stranka nije imala drugih
tro{kova osim tro{kova takse: Time {to je tuìtelj, kao posloprimac u radnom sporu, oslobo|en od pla}anja sudskih pristojbi u smislu odredbe iz ~lana
641
16. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama, ne zna~i da je u konkretnom

slu~aju oslobo|en i od du`nosti naknade protivnoj strani prouzro~enih
tro{kova parni~nog postupka, mada se oni odnose samo na izdatke za sudske
pristojbe. (@s Rijeka, G`-1428/96 od 15.1.1997. godine)
4
Uz stav (3): Prema stavu 3. ovog ~lana, predujmljeni tro{kovi iz sredstava

suda se po slu`benoj du`nosti napla}uju od stranke koja je du`na da plati
ove tro{kove.
Uz stav (4): Stav 4. ovog ~lana odre|uje postupanje suda za situaciju kada
protivna stranka nije u stanju da plati tro{kove koje je obavezna. Tada sud
moè odrediti da tro{kove predujmljene iz sredstava suda, djelimi~no ili u
cijelosti plati ona stranka koja je oslobo|ena pla}anja tro{kova, a iz onoga {to
joj je dosu|eno. Na ovaj na~in se toj stranci (koja je oslobo|ena pla}anja
tro{kova) ne dira u pravo da od protivne stranke traì naknadu za ono {to
je platila na ime tro{kova.
GLAVA XXV
NEPO[TOVANJE SUDA
1
Odredbe ove glave predstavljaju novinu u parni~nom zakonodavstvu, jer se

predvi|a sankcionisanje zloupotrebe procesnih prava u~esnika u postupku,
uklju~uju}i i lice koje je prisutno raspravi kao pripadnik javnosti. Cilj odredaba ove glave je u brzom i efikasnom provo|enju postupka, na na~in da
se onemogu}i zloupotreba procesnih ovla{tenja, kao i podizanje autoriteta suda
uop{te. Ova glava ZPP-a predstavlja razradu na~ela ekonomi~nosti iz ~lana 10.
ZPP-a.
^lan 406.
Sud }e u toku postupka kazniti nov~anom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka stranku, zakonskog zastupnika, punomo}nika ili
umje{a~a koji svojim parni~nim radnjama teè zloupotrijebe prava priz nata ovim zakonom.
Razlikovanje ove odredbe u ZPP-u RS u odnosu na ZPP FBiH je samo utoliko {to je ~lanom 406. ZPP-a FBiH propisano ...koji su svojim parni~nim radnjama teè zloupotrijebili..., dakle, izri~ito u pro{lom vremenu, dok je prema
ZPP-u RS rije~ o sada{njem vremenu. Dakle, rije~ je o gramati~koj razlici, koja
ne bi trebalo da predstavlja bilo kakvu te{ko}u u primjeni ove odredbe. I u
jednom i drugom slu~aju, o~ekuje se da sud posegne za ovom mjerom
neposredno nakon {to je do{lo do zloupotrebe prava.
Ovom odredbom se predvi|a nov~ano ka`njavanje stranke, zakonskog zastupnika, punomo}nika ili umje{a~a ukoliko teè zloupotrijebe procesna ovla{tenja
data im u postupku. Iz samog teksta ovog ~lana nije data definicija teè
642
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
zloupotrebe prava, no, iz daljih odredaba ove glave, jasno se vidi koja se to
pona{anja karakteri{u kao teà zloupotreba prava priznata zakonom.
3
Visina nov~ane kazne, propisana u rasponu od 100 KM do 1.000 KM, zavisi

od vrste teè zloupotrebe procesnih prava, teìne posljedice koju ta zloupotreba jeste ili moè proizvesti, te lica koje je po~inilo zloupotrebu. Cijenimo da
je raspon nov~ane kazne prilago|en op{tem imovnom stanju prosje~nog
gra|anina u BiH.
^lan 407.
Nov~anom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka sud }e kazni ti lice koje u podnesku vrije|a sud, stranku ili drugog u~esnika u postupku.
Ako lice koje u~estvuje u postupku ili lice koje kao slu{alac prisustvuje
raspravi, vrije|a sud ili druge u~esnike u postupku, ometa rad ili se ne
pokorava naredbama suda za odràvanje reda, sud }e ga opomenuti. Ako
opomena bude bezuspje{na, sud }e opomenuto lice udaljiti iz sudnice ili
kazniti nov~anom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka, a moè
ga i udaljiti i kazniti nov~anom kaznom.
Ako stranka bude udaljena iz sudnice, ro~i{te }e se odràti i bez njenog
prisustva.
Ako iz sudnice bude udaljen punomo}nik, sud }e na zahtjev stranke
odloìti ro~i{te, a ako stranka nije prisutna ro~i{tu sud }e uvijek odloìti
ro~i{te i obavijestiti stranku da je njen punomo}nik udaljen sa ro~i{ta
zbog naru{avanja reda.
Kad sud kazni nov~anom kaznom ili udalji iz sudnice advokata ili
advokatskog pripravnika kao punomo}nika, obavijesti}e o tome
advokatsku komoru.
Uz stav (1): Ovom odredbom je predvi|eno ka`njavanje lica (stranke,

punomo}nika, umje{a~a, svjedoka, vje{taka) koje svojim podneskom vrije|a
sud, samu stranku ili drugog u~esnika u postupku. ^lanom 100. stav 2. ZPPa je izri~ito propisano da se sudija stara u toku glavne rasprave o odràvanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. No, iako u Glavi 4. Pripremanje glavne
rasprave, Odjeljak 4. Pripremno ro~i{te nije izir~ito navedeno da se odredbe
o nepo{tovanju suda primjenjuju i u ovoj fazi postupka, nema prepreke za
njenu primjenu..
Kao uvredljiv, moè se smatrati onaj podnesak lica kojim se iznosi ne{to
vezano za li~nost sudije ili u~esnika u postupku, a koji je o~igledno suprotan
op{teprihva}enim normama uobi~ajenog jezika u korespodenciji izme|u stranaka ili sa sudom. Tako|e, uvredljivim se moè smatrati onaj podnesak kojim
se, suprotno uobi~ajenim normama pristojnog pona{anja, nagla{avaju neki tje-
643
lesni nedostaci sudije ili u~esnika u postupku, ili se pak na tako neprihvatljiv
na~in opisuju radnje koje su sud ili u~esnici u postupku preduzeli. Sud }e
procijeniti u svakom konkretnom slu~aju da li se podnesak moè smatrati
uvredljivim. Od te procjene zavisi i visina zaprije}ene kazne.
3
Uz stav (2): Ovim stavom predvi|eno je sankcionisanje u~esnika u postupku

i lica koje je prisutno su|enju u svojstvu slu{aoca ukoliko to lice vrije|a sud
ili druge u~esnike u postupku, ometa rad suda ili se ne pokorava naredbama suda za odràvanje reda. Da bi pona{anje tog lica bilo sankcionisano,
potrebno je da sud zaklju~i da iz njegovih postupaka nesumnjivo proizlazi da
je rije~ o vrije|anju suda ili u~esnika u postupku i drugim prethodno opisanim nedozvoljenim pona{anjima. Tada sudu stoji na raspolaganju nekoliko sredstava sankcionisanja vrije|anja, koji zavise od teìne vrije|anja i samog
pona{anja tog lica:
a) opomena;
b) udaljenje iz sudnice ili nov~ano ka`njavanje od 100 KM do 1.000 KM;
c) udaljenje i nov~ano ka`njavanje.
Uz stav (3): Udaljenjem stranke iz sudnice prema uslovima prethodnog stava,

ro~i{te }e se ne}e odgoditi.
Uz stav (4): Ako do|e do udaljenja punomo}nika iz sudnice, do}i }e do odla ganja ro~i{ta samo ako to zahtijeva prisutna stranka. No, ako stranka ne prisustvuje ro~i{tu, do odlaganja ro~i{ta }e obavezno do}i, i o tome }e se stranka obavijestiti. Cijenimo da u ovakvoj situaciji vrijede pravila o odga|anju,
odlaganju i nastavku ro~i{ta iz Glave 5. Glavna rasprava Odjeljak 2.
Uz stav (5): Ako advokat ili advokatski pripravnik budu nov~ano ka`njeni ili
udaljeni iz sudnice, sud }e o toj ~injenici obavijestiti Advokatsku komoru. Svrha
ovoga je pruànje mogu}nosti da Advokatska komora u disciplinskom postupku ocijeni da li je usljed radnji svojih ~lanova do{lo do kr{enja Zakona o
advokaturi, Statuta i Kodeksa pona{anja advokata, te da li je time doveden
u pitanje ugled advokatske profesije, a {to moè biti od uticaja na ocjenu da
li je odnosni advokat ili advokatski pripravnik dostojan za vr{enje advokatske
djelatnosti.
^lan 408.
Sud }e nov~anom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka kazniti punomo}nika za primanje pismena koji protivno odredbi ~lana 352. stav
7. ovog zakona ne obavijesti sud o promjeni adrese.
Sud }e na zahtjev stranke narediti punomo}niku za primanje pismena da
naknadi tro{kove koje je prouzrokovao neopravdanim nedostavljanjem
obavje{tenja o promjeni adrese.
644
Uz stav (1): Saglasno odredbi 353. ZPP-a punomo}nik za primanje pismena je

lice ovla{teno za prijem pismena koje je imenovao tuìlac ili njegov zastupnik
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
koji su u inostranstvu a nemaju punomo}nika u BiH (stav 1.), odnosno tuèni

ili njegov zastupnik koji se nalaze u inostranstvu a nemaju punomo}nika u
BiH. Takvo lice je u smislu ~lana 340. stav 1. ovla{teno za prijem pismena.
2
Odredbom ~lana 357. stav 7. ZPP-a je izri~ito propisano da je punomo}nik

za prijem pismena duàn obavijestiti sud o promjeni adrese do isteka roka
od 6 mjeseci po pravosna`nom okon~anju postupka (~lan 357. stav 1. ZPP-a);
ili ako u tom roku bude izjavljena revizija, rok }e se produìti sve do isteka 6 mjeseci od dostavljanja stranci odluke po reviziji a kojom se revizija
odbija ili odbacuje ili pobijana odluka preina~uje (~lan 357. stav 2. ZPP-a); ili
ako je u istom roku (6 mjeseci, stav 1.) podnijet prijedlog za ponavljane postupka, rok }e produàva sve do isteka 6 mjeseci po pravosna`nosti prvostepene odluke protiv koje nije izjavljena àlba, tj. do isteka {estomjese~nog roka
od dostavljanja stranci odluke o àlbi kojom se postupak ponavljanja postupka pravosna`no okon~ava. Ukoliko punomo}nik za prijem pismena propusti
obavijestiti sud o promjeni adrese, sud tada stranci imenuje zastupnika za prijem pismema na njen tro{ak, sve dok stranka ne obavijesti sud o imenovanju novog punomo}nika.
Nastupanjem neke od opisanih situacija, tj. ukoliko punomo}nik za prijem pismena propusti o tome obavijestiti sud, sud }e ga kazniti nov~anom kaznom
od 100 do 1.000 KM. Cijenimo da nema smetnji iznositi razloge opravdanosti takvog ne~injenja (npr. te{ka bolest), no kako je protiv takvog rje{enja o
ka`njavanju àlba dozvoljena ali ne odlaè izvr{enje (~lan 413. stav 1. ZPPa), te obzirom na duìnu rokova u smislu ~lana 357. stav 1-3. ZPP-a i ulogu
dostavljanja u po{tovanju na~ela efikasnosti, male su {anse na uspjeh takve
àlbe. Ovakvom normom se u stvari daje dodatni zna~aj ulozi punomo}nika
za prijem pismena..
Uz stav (2): Ukoliko su zbog propusta punomo}nika za prijem pismena

prouzrokovani izvjesni tro{kovi (npr. tro{kovi suprotne parni~ne stranke, na
~ije pla}anje je obavezana stranka koja ima imenovanog punomo}nika za prijem pismena), sud moè odlu~iti da takve tro{kove snosi punomo}nik za prijem pismena, ali samo na osnovu zahtjeva stranke..
Za promjenu adrese i rokove, zavisno od stadija postupka - vidjeti ~lan 352.

ZPP-a.
^lan 409.
Sud }e kazniti nov~anom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih mara ka lice koje neosnovano odbije da primi pismeno, te lice koje na neki
drugi na~in ometa dostavljanje pismena, svjesno onemogu}avaju}i ili
oteàvaju}i primjenu odredaba ovog zakona o dostavljanju.
Sud }e na zahtjev stranke narediti licu iz stava 1. ovog ~lana da nakna di tro{kove koje je svojim pona{anjem opisanim u stavu 1. ovog ~lana
prouzrokovalo.
645
Uz stav (1): Krug lica kojima se uru~uje pismeno je definisan odredbama

Glave 17., Dostavljanje pismena. Tako, dostavljanje pismena fizi~kom licu
se vr{i direktno njemu, kad zakonom nije druk~ije odre|eno (~lan 339. stav
1.); dràvnim organima i pravnom licu - predajom pismena licu ovla{}enom
za prijem pismena, a ako se ono ne zatekne tada se dostavljanje vr{i radniku koji se zatekne u poslovnim prostorijama tog lica (~lan 339. stav 2.).
Dostavljanje se dalje vr{i punomo}niku ili zakonskom zastupniku (~lan 340.
ZPP-a), a vojnim licima, pripadnicima policije i pripadnicima saobra}ajnih
slu`bi putem njihovih komandi ili pretpostavljenih starje{ina; licima li{enih
slobode preko ustanova za izvr{enje krivi~nih i prekr{ajnih sankcija (~lan
341.); dostavljanje pravnom licu sa sjedi{tem u inostranstvu se vr{i preko
zastupni{tva ili predstavni{tva u BiH (~lan 342. stav 1.). Dostavljanje vr{i
pravno lice registrovano za poslove dostavljanja i slu`beno lice suda (~lan
345. stav 1. ZPP-a).
Uslov za ka`njavanje takvog lica je da ono svjesno onemogu}ava ili oteàva

primjenu odredaba ZPP-a o dostavljanju pismena. Iz ovoga dalje proizlazi da
iz radnji koje je lice preduzelo, mora proiza}i da je onemogu}avanje ili
oteàvanje dostavljanja bilo svjesno preduzeto. Iz pojma svjesno proizlazi da
je lice postupalo sa namjerom, tj. da je htjelo nastupanje ka`njive posljedice
- onemogu}avanje ili oteàvanje dostavljanja.
Uz stav (2): Kao i u stavu 2. prethodnog ~lana, sud moè, na zahtjev stranke,
tom licu narediti da plati tako prouzrokovane tro{kove.
^lan 410.
Ako svjedok koji je uredno pozvan ne do|e, a izostanak ne opravda ili
se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da
bude saslu{an, sud }e narediti da se prinudno dovede i naknadi tro{kove
dovo|enja i kazniti ga nov~anom kaznom od 100 do 1.000 konvertibil nih maraka.
Ako svjedok do|e i nakon {to je upozoren na posljedice uskrati
svjedo~enje ili odgovor na pojedino pitanje, a sud ocijeni da su razlozi
uskra}ivanja neopravdani, kazni}e ga nov~anom kaznom od 100 do 1.000
konvertibilnih maraka, a ako i poslije toga odbije da svjedo~i moè ga
zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane da svjedo~i ili dok
njegovo saslu{anje ne postane nepotrebno, ali najduè 15 dana.
Sud }e na zahtjev stranke narediti svjedoku da naknadi tro{kove koje je
prouzrokovao svojim neopravdanim izostankom, odnosno neopravdanim
odbijanjem da svjedo~i.
Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, sud }e opozvati svoje
rje{enje o kazni, a moè svjedoka, sasvim ili djelimi~no, osloboditi od
naknade tro{kova. Sud moè opozvati svoje rje{enje o kazni i kad svje dok naknadno pristane da svjedo~i.
646
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
U prethodno vaè}em parni~nom zakonodavstvu ova je odredba bila smje{tena

u Glavu 18. - Dokazi i izvo|enje dokaza, Odjeljak Svjedoci ~lan 248. (ZPPa RS/SFRJ) odnosno ~lan 230 (raniji ZPP FBiH). Te odredbe su vrlo sli~ne sa
odredbom ~lana 410. ZPP-a, osim u dijelu prvog stava ~lana 248./230., koji je
propisivao da sud moè narediti prinudno dovo|enje i pla}anje tro{kova
dovo|enja te ka`njavanje, dok sada vaè}om odredbom sud (obavezno)
nare|uje dovo|enje, pla}anje tih tro{kova dovo|enja i ka`njava ga. Naredna
razlika je u tome {to je prethodno zakonodavstvo sadràvalo stav 3. kojim je
propisano: @alba protiv rje{enja o nov~anoj kazni ili o zatvoru ne zadràva
izvr{enje rje{enja, osim ako se u toj àlbi pobija i odluka suda kojom nisu
usvojeni razlozi svjedoka za uskra}ivanje svjedo~enja ili odgovora na pojedino pitanje, kao i stav 6. kojim je bilo propisano: Vojna lica i radnici milicije ne mogu se zatvoriti, ali }e se o njihovom odbijanju da svjedo~e izvijestiti njihova komanda radi ka`njavanja. Ako je potrebno da se ova lica radi svjedo~enja prinudno dovedu, obrati}e se sud njihovom starje{ini koji }e narediti njihovo prinudno dovo|enje. Odredba navedenog stava 3. je inkorporirana
u odredbu ~lana 413. stav 2. ZPP-a, sa pro{irenjem i u pogledu vje{taka
(pogledati komentar u vezi ~lana 413. ZPP-a) dok odredba stava 6. nije unijeta ni u jednu odredbu pozitivnog procesnog zakonodavstva.
Uz stav (1): Ovom odredbom se propisuju uslovi za prisilno dovo|enje svjedoka, odre|ivanje obaveze da plati tro{kove privo|enja, kao i za nov~ano
ka`njavanje. Osnovna pretpostavka je da je uredno pozvan na raspravu na
kojoj }e se izvesti dokaz njegovim saslu{anjem. Tek ako on ne do|e, a
izostanak nije opravdao, ili ako je do{ao, ali se bez odobrenja suda ili opravdanog razloga udaljio sa mjesta gdje ga treba saslu{ati, sud nare|uje ostale
mjere predvi|ene odredbom ovog ~lana.
Kako se, u pravilu, glavna rasprava ne odga|a ili odlaè, osim usljed ispunjenja uslova iz ~lana 111-113. ZPP-a, imperativnost ove odredbe se ogleda u
tome da }e se sa odràvanjem rasprave zastati dok se uredno pozvani svjedok ne privede, temeljem rje{enja koje sadrì naredbu za privo|enje, obavezu
pla}anja tro{kova privo|enja i izre~enu nov~anu kaznu. Rje{enje o privo|enju
izvr{ava i svjedoku uru~uje sudska policija. Po privo|enju svjedoka, ukoliko
ono bude uspje{no provedeno, rasprava se nastavlja.
Uz stav (2): Kad svjedok do|e na raspravu i kad se pristupi njegovom ispitivanju, prvo ga se upozorava na posljedice uskra}ivanja iskaza, du`nosti da govori istinu, kao i na posljedice davanja la`nog iskaza, a prema ~lanu 143. stav
2. ZPP-a. Odredbama ~lana 139. i 140. su propisani razlozi iz kojih svjedok moè
uskratiti svjedo~enje, odnosno razlozi uskra}ivanja odgovora na pojedina pitanja.
Obaveza je suda da svjedoka upozori na ova prava. Nakon ovoga, pristupa se
saslu{anju svjedoka. Ukoliko on odbije da svjedo~i ili uskrati odgovor, sud cijeni
uskra}ivanje svjedo~enja) i 140. ZPP-a (u
uskrate razloge prema odredbi ~lana 139. (u
}ivanje odgovora na pitanje) i, ukoliko na|e da su neopravdani, donosi rje{enje
o ka`njavanju. Ukoliko i nakon ove sankcije svjedok odbije da svjedo~i, sljede}a
sankcija je izricanje kazne zatvora. Zatvor traje dokle god svjedok ne pristane
da svjedo~i ili dok njegovo saslu{anje postane nepotrebno, a najduè do 15
dana. Nov~ana kazna se moè odrediti samo jedanput, kao i kazna zatvora.
647
Potreba za saslu{anjem svjedoka moè prestati prijedlogom stranke da se ovaj

dokaz ne izvodi, o ~emu sud donosi posebno raspravno rje{enje (vidjeti
vezanost suda za rje{enje o rukovo|enju raspravom - ~lan 109. ZPP-a).
Me|utim, zakonom nije definisana situacija koja nastaje ako svjedok odbija
svjedo~enje, izre~ena mu je kazna zatvora koja je istekla, a stranka ne odustaje od prijedloga za provo|enje ovakvog dokaza. Cijenimo da se ovakva
situacija razrje{ava pravilima o teretu dokazivanja, analogno odredbi ~lana 126.
ZPP-a.
Uz stav (3): Na zahtjev stranke, sud nare|uje svjedoku koji je neopravdano

izostao sa glavne rasprave, ili koji je neopravdano odbio da svjedo~i, da plati
tro{kove nastale ovakvim postupanjem. Dakle, do primjene ove odredbe dolazi
samo ako to stranka zahtijeva i ako su zaista nastupili tro{kovi za tu stranku.
Uz stav
opravda
obaveze
situacije,
(4): Rje{enje o ka`njavanju }e se obavezno opozvati ako svjedok

svoj izostanak, a sud ga moè u cjelini ili djelimi~no osloboditi
naknade tro{kova. Tako|e, rje{enje o kazni se, zavisno od konkretne
moè opozvati ako svjedok naknadno pristane da svjedo~i.
^lan 411.
Sud }e nov~anom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka kazniti vje{taka koji ne dostavi nalaz i mi{ljenje u ostavljenom roku ili ako
ne do|e na ro~i{te iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda.
Sud }e nov~anom kaznom iz stava 1. ovog ~lana kazniti vje{taka koji
bez opravdanog razloga odbije da vje{ta~i.
Sud }e na zahtjev stranke narediti vje{taku da naknadi tro{kove koje je
prouzrokovao svojim neopravdanim nedostavljanjem nalaza i mi{ljenja,
neopravdanim izostankom, odnosno neopravdanim odbijanjem da vje{ta~i.
Rje{enje o kazni sud moè opozvati pod uslovima iz ~lana 410. stav 4.
ovog zakona.
Odredbe ovog ~lana shodno se primjenjuju i na tuma~e.
1
Sli~nu odredbu je sadràvao i ZPP RS (SFRJ) u ~lanu 255. ZPP-a, kao i

prethodni ZPP FBiH u ~lanu 237. Obje odredbe su se nalazile u odjeljku
Vje{taci, Glava 18. - Dokazi i izvo|enje dokaza.
Uz stav (1): Prema odredbi ~lana 82. stav 1. ZPP-a sud odre|uje rok u kome
je vje{tak duàn pripremiti i dostaviti nalaz i mi{ljenje. Prema odredbi ~lana
154. stav 1. ZPP-a, vje{tak ima obavezu da nalaz i mi{ljenje dostavi sudu prije
rasprave, ukoliko sud ne odlu~i druga~ije. No, prema odredbi ~lana 82. stav
2. ZPP-a, pismeni nalaz i mi{ljenje vje{taka se mora dostaviti strankama najkasnije u roku od 8 dana prije odràvanja ro~i{ta za glavnu raspravu. Tako|e,
odredbom ~lana 151. stav 1. ZPP-a je propisano da se vje{tak uvijek poziva
648
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
na glavnu raspravu (vidjeti pozivanje vje{taka na raspravu - ~lan 151. stav 2.

i 3.).
3
Stoga, ukoliko vje{tak ne ispo{tuje neku od ovih obaveza ili ukoliko, iako uredno pozvan, ne do|e na ro~i{te, a izostanak ne opravda, sud }e ga kazniti
nov~anom kaznom u rasponu od 100 KM do 1.000 KM. Analogno odredbi
~lana 410. stav 1. i 2. ZPP-a, ka`njavanje vje{taka se moè izvr{iti samo jedanput, imaju}i u vidu naro~ito odredbe ~lana 152. stav 2. i 3. ZPP-a koje propisuju uslove da se vje{tak oslobodi du`nosti vje{ta~enja.
Uz stav (3): Ukoliko stranka zahtijeva, sud }e naloìti vje{taku da plati

tro{kove prouzrokovane neopravdanim nedostavljanjem nalaza i mi{ljenja, neopravdanim izostankom ili neopravdanim odbijanjem da svjedo~i.
Uz stav (4): Rje{enje o ka`njavanju se moè opozvati pod istim uslovima koji
vrijede za opoziv ka`njavanja svjedoka (~lan 410. stav 4. ZPP-a) ako opravda
izostanak, odnosno ako pristane da svjedo~i. Tako|e, proizlazi da ga sud moè
osloboditi i obaveze pla}anja tako prouzrokovanih tro{kova.
Uz stav (5): Odredbe ovog ~lana o uslovima za ka`njavanje i visini nov~ane

kazne se primjenjuju i na tuma~e.
^lan 412.
Ako lice koje je nov~ano ka`njeno po odredbama ovog zakona ne plati
tu kaznu u odre|enom roku, ona }e se zamijeniti kaznom zatvora, ~ije
trajanje odmjerava sud srazmjerno visini izre~ene kazne u skladu sa
odredbama krivi~nog zakona, ali koje ne moè biti duè od 15 dana.
Kada sud donese rje{enje o nov~anoj kazni, odredi}e rok za izvr{enje te

obaveze. Kako rok za takvu ~inidbu nije posebno odre|en, mi{ljenja smo da
shodno treba primijeniti odredbu ~lana 179. stav 2. ZPP-a, prema kojoj rok
za ~inidbe iznosi 30 dana ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno.
U svakom slu~aju, taj rok ne bi trebalo da bude kra}i od 8 dana niti duì
od 30 dana.
Ukoliko ka`njeno lice ne plati izre~enu kaznu u roku, pristupa se zamjeni

nov~ane kazne kaznom zatvora, ~ije trajanje }e odrediti sud shodnom primjenom odredaba Krivi~nog zakona, uz ograni~enje da kazna zatvora ne moè
biti duà od 15 dana.
Odredbom ~lana 36. stav 3. Krivi~nog zakona je propisano da }e se nov~ana

kazna zamijeniti kaznom zatvora tako {to }e se za svaki zapo~eti dnevni iznos
nov~ane kazne, odnosno ako je nov~ana kazna bila izre~ena u odre|enom
iznosu, za svakih zapo~etih 50 KM nov~ane kazne odrediti jedan dan zatvora. Odredbom stava 4. istog ~lana je propisano da ako osu|eni isplati samo
dio nov~ane kazne ostatak }e se srazmjerno pretvoriti u zatvor, a ako osu|eni
isplati ostatak nov~ane kazne - izvr{enje zatvora }e se obustaviti.
649
^lan 413.
@alba protiv rje{enja iz ~l. 406., 407., 408.. stav 1., 410. stav 1. i 411. stav
1. ovog zakona ne odlaè izvr{enje rje{enja.
@alba protiv rje{enja iz ~l. 410. stav 2. i 411. stav 2. ne zadràva
i z v r { e n j e r j e { e n j a , o si m a k o s e u t o j ` a l b i p o b i j a i o d l u k a s u d a k o j o m
nisu prihva}eni razlozi svjedoka za uskra}ivanje svjedo~enja ili odgovo ra na pojedino pitanje, odnosno razlozi vje{taka za uskra}ivanje
vje{ta~enja.
1
Uz stav (1): Odredbom ovog stava se propisuje da àlba ne odlaè izvr{enje

rje{enja o nov~anom ka`njavanju:
stranke, zakonskog zastupnika, punomo}nika ili umje{a~a koji teè zlou
potrebljavaju prava priznata Zakonom (~lan 406. ZPP-a);
lica koje podneskom ili usmeno vrije|a sud i/ili u~esnike u postupku i
advokata ili advokatskog pripravnika (~lan 407. ZPP-a);

punomo}nika za primanje pismena zbog neobavje{tavanja suda o prom
jeni adrese;
uredno pozvanog svjedoka koji je neopravdano izostao sa ro~i{ta ili se
udaljio sa mjesta gdje treba da se saslu{a;

uredno pozvanog vje{taka koji neopravdano izostane sa ro~i{ta ili ne
dostavi nalaz i mi{ljenje u datom roku.
Svrha propisivanja da àlba protiv takvih rje{enja ne odlaè izvr{enje, iako je

po na~elu dvostepenosti àlba dozvoljena, jeste u tome da se rje{enje brzo i
efikasno izvr{i. Izvr{nost rje{enja o ka`njavanju prije njegove pravosna`nosti,
s druge strane, ima zna~aj i u tome {to sud sa posebnom pa`njom cijeni da
li je nastupio neki od razloga za ka`njavanje.
Uz stav (2): Ovom odredbom se propisuje da àlba izjavljena protiv rje{enja

o ka`njavanju po osnovu:
odbijanja prisutnog svjedoka da svjedo~i ili da pruì odgovor na pitanje, i
pored upozorenja, a sud ocijeni da su razlozi tog odbijanja neopravdani;

neopravdanog odbijanja vje{taka da vje{ta~i nema suspenzivno djestvo. No,
ukoliko se àlbom protiv takvog rje{enja, koje je tako|e izvr{no prije pravosna`nosti, pobija i odluka suda kojom se ne uvaàvaju razlozi svjedoka za odbijanja svjedo~enja ili davanja odgovora na pitanje, kao i odbijanje vje{taka da vje{ta~i, àlba ima suspenzivno dejstvo. Po àlbi se postupa saglasno odredbama Glave 8. - Redovni pravni lijekovi, a shodnom
primjenom odredbe ~lana 236. ZPP-a.
Glava XXVI
PRAVNA POMO]
650
Odredbama ove glave propisuje se institut pravne pomo}i izme|u sudova u

Bosni i Hercegovini i pravna pomo} inostranim sudovima, te se defini{u pra-
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
vila postupanja. Odredbe ove glave u entitetskim zakonima su identi~ne, uz

jedinu razliku naziva entiteta, Vrhovnog suda i Ministarstva pravde (Federalno
ministarstvo pravde) relevantnog entiteta.
2
Tako|e, ove odredbe su veoma sli~ne odredbama prethodno vaè}eg parni~nog

zakonodavstva, dok je odredba ~lana 180. ZPP-a RS (SFRJ) o jeziku komunikacije sudova, preformulisana u ~lanu 417. ZPP-a RS na na~in koji odgovara
odredbama ~lanova 313.-315. ZPP-a, a odredbe prethodnog ZPP-a FBiH su u
potpunosti identi~ne vaè}em ZPP-u FBiH.
^lan 414.
Sudovi u Republici Srpskoj du`ni su u parni~nom postupku pruàti
pravnu pomo} svim sudovima u Bosni i Hercegovini.
Ako zamoljeni sud nije nadleàn da izvr{i radnju za koju je zamoljen,
ustupi}e molbu nadle`nom sudu, odnosno drugom dràvnom organu, i
o tome }e obavijestiti sud od koga je primio molbu, a ako mu nadle`ni
sud odnosno dràvni organ nije poznat, vrati}e molbu sudu koji je podnio molbu.
Ako u jednom mjestu postoji vi{e sudova stvarno nadle`nih za pruànje
pravne pomo}i, molba za pruànje pravne pomo}i moè se podnijeti bilo
kome od tih sudova.
Uz stav (1): Obaveza sudova da jedni drugima pruàju pravnu pomo} je dio
nadle`nosti sudova, definisana relevantnim Zakonom o sudovima i sudskoj
slu`bi (RS), odnosno Zakonom o sudovima (FBiH, na nivou kantona). Tako|e
u upravnom postupku, sud }e pruìti zamolnicom traènu pravnu pomo} u
skladu sa posebnim propisima. Samo izuzetno, upravni organ moè traìti od
suda dostavu sudskog spisa koji mu je potreban za vo|enje upravnog postupka, {to je sud duàn ispo{tovati ukoliko se time ne oteàva sudski postupak. Sud moè odrediti rok u kome je upravni organ duàn vratiti spise predmeta (vidjeti ~lan 31. stav 2. ZOUP-a RS Slu`beni glasnik RS broj 13/02 i
~lan 41. stav 3. ZUP-a FBiH Slu`bene novine FBiH broj 2/98).
Pravna pomo} se uglavnom sastoji u pribavljanju odre|enog spisa ili nekog dokumenta, odnosno obavje{tenja koje je od zna~aja za utvr|enje pravno relevantnih
~injenica u vezi su|enja o glavnoj stvari. Ta pravna pomo} se moè sastojati i
u naredbi za vje{ta~enje po vje{taku odre|enog zanimanja, ako se, npr., predmet
vje{ta~enja nalazi na podru~ju zamolbenog suda. Kako se dokazi izvode na
glavnoj raspravi (vidjeti ~lan 128. stav 1. ZPP-a), saslu{anje stranke ili svjedoka
je mogu}e izvr{iti putem zamolbenog suda samo ako je na pripremnom ro~i{tu,
na prijedlog stranaka ili po slu`benoj du`nosti (shodno ~lanu 7. stav 2. i 124.
ZPP-a) nadle`ni sud odredio da se tako izvedu dokazi (vidjeti ~lan 128. stav 2.
ZPP-a). U takvoj situaciji, zapisnici o oizvedenim dokazima se ~itaju na glavnoj
raspravi (~lan 128. stav 2. ZPP-a). Dalji izuzetak od pravila da se dokazi izvode
na glavnoj raspravi je i odredba ~lana 142. stav 2. ZPP-a, prema kojoj svjedok
651
koji se zbog starosti, bolesti ili te{kih tjelesnih mana ne moè odazvati pozivu
suda moè se salu{ati i u svom stanu, odnosno u prostoriji u kojoj boravi.
3
Akt kojim se od zamolbenog suda traì preduzimanje neke radnje se naziva

zamolnica. U njoj se obavezno navodi naziv suda, broj spisa, oznaku stranaka, predmet spora, te {to preciznije i sadràj radnje koju bi taj zamolbeni
sud trebalo da obavi.
Uz stav (2): Po prijemu zamolnice, zamoljeni sud cijeni jedino da li je stvarno

i mjesno nadleàn za provo|enje zamoljene radnje. Ukoliko utvrdi da nije
nadleàn, zamolnicu ustupa nadle`nom sudu ili dràvnom organu i o tome
obavje{tava sud koji je poslao zamolnicu. Ukoliko mu nije poznato koji bi sud
ili dràvni organ bio nadleàn za postupanje po zamolnici, zamolnicu }e vratiti sudu koji ju je uputio.
Uz stav (3): Uslov za ostvarenje ove odredbe je da u jednom mjestu postoji vi{e sudova koji su stvarno nadle`ni za pruànje pravne pomo}i. Zakonom
o sudovima i sudskoj slu`bi RS (Slu`beni glasnik RS broj 13/00; 15/00; 16/00;
70/01; 77/02; 85/03;96/03 i 114/03) u ~lanu 16. stav 2. ta~ka (|) je propisana
nadle`nost Osnovnog suda da pruà pravnu pomo} sudovima u Bosni i
Hercegovini, a odredbom ~lana 19. stav 3. ta~ka (g) je propisano da Okru`ni
sud pruà me|unarodnu pravnu pomo} u krivi~nim stvarima, a ta~kom (d)
je propisano da taj sud sud vr{i druge poslove predvi|ene zakonom. Iz ovoga
bi proiza{lo da je samo osnovni, tj, op}inski sud stvarno nadleàn da vr{i
poslove pravne pomo}i sudovima u BiH, vode}i ra~una o ukupnom broju
osnovnih/op}inskih sudova u Bosni i Hercegovini (vidjeti i relevantne Zakone
o sudovima kantona FBiH).
Ro~i{te za izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom, ovla{tenja sudije zamoljenog suda, dopu{tenost àlbe protiv rje{enja o izvo|enju dokaza pred zamoljenim sudom - vidjeti ~lan 128. Izvo|enje dokaza u postupku pred arbitraòm
- vidjeti ~lan 444. ZPP-a.
ân 415.
Sudovi }e ukazivati pravnu pomo} inostranim sudovima u slu~ajevima
predvi|enim me|unarodnim ugovorom, kao i kad postoji uzajamnost u
ukazivanju pravne pomo}i. U slu~aju sumnje o postojanju uzajamnosti,
obja{njenje daje Ministarstvo pravde Republike Srpske.
Sud }e uskratiti pravnu pomo} inostranom sudu ako se traì izvr{enje
radnje koja je protivna javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno
Republike Srpske. U takvom slu~aju sud nadleàn za pruànje pravne
pomo}i dostavi}e po slu`benoj du`nosti predmet Vrhovnom sudu
Republike Srpske radi dono{enja kona~ne odluke.
Odredbe ~lana 414. st. 2. i 3. ovog zakona vaè i za postupanje sa mol bom inostranog suda.
652
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

417
Razlikovanje entitetskih ZPP-a u ovom ~lanu je samo u nazivu relevantnog

ministarstva i nazivu entiteta.
Uz stav (1): Uslov za pruànje pravne pomo}i inostranim sudovima je postojanje me|unarodnog ugovora o pruànju pravne pomo}i i ukoliko postoji
uzajamnost u pruànju pravne pomo}i.
Po prijemu molbe za pruànje me|unarodne pravne pomo}i, sud }e prvo

utvrditi da li postoji zaklju~eni me|unarodni ugovor o pruànju me|unarodne pravne pomo}i, te potom da li postoji uzajamnost. Ta uzajamnost moè
biti formalna, koja postoji kada je zaklju~en ugovor o pruànju takve pomo}i
izme|u BiH i odnosne dràve, te fakti~ka, kada zaklju~enog ugovora nema
ali dràva BiH i odnosna dràva u praksi pruàju jedna drugoj pravnu
pomo}. Ako postoji sumnja u postojanje uzjamanosti, sud }e traìti obja{njenje od Ministarstva pravde relevantnog entiteta. Smatra se da uzajamnost postoji, ukoliko je zaklju~en ugovor o pruànju pravne pomo}i sa odnosnom
dràvom.
Uz stav (2): Sud u Bosni i Hercegovini ne}e pruìti pravnu pomo} inostranom sudu ako je u pitanju izvr{enje radnje koja se protivi javnom poretku
BiH odnosno njenog entiteta. Sud principom slobodne ocjene odlu~uje da li
je zamolbena radnja protivna javnom poretku BiH i njenog entiteta. Ako je
zamolnica takve prirode, sud koji je primio zamolnicu }e rje{enjem odbiti
pruànje pomo}i i cio predmet dostaviti relevantnom Vrhovnom sudu entiteta na kona~no odlu~ivanje.
Uz stav (3): Za primjenu ovog stava, vidjeti komentar uz ~lan 414. stav 2. i 3.
^lan 416.
Sudovi ukazuju pravnu pomo} inostranim sudovima na na~in predvi|en
u doma}em zakonu. Radnja koja je predmet molbe inostranog suda moè
se izvr{iti i na na~in koji zahtijeva inostrani sud, ako takav postupak nije
protivan javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske.
Pravna pomo} inostranom sudu se pruà u skladu sa doma}im pozitivnim

procesnim zakonodavstvom. Me|utim, ta pomo} se moè pruìti i na na~in
kako to traì inostrani sud ako se utvrdi da takvo postupanje nije u suprot nosti sa javnim poretkom BiH i njenih entiteta. Pri tome, usagla{enost na~ina
na koji inostrani sud traì pruànje pravne pomo}i sa javnim poretkom BiH
se cijeni prema principima javnog morala, te osnovama politi~kog i privrednog
ure|enja BiH i njenih entiteta.
^lan 417.
Ako me|unarodnim ugovorom nije {to drugo odre|eno, sudovi }e uzi mati u postupak molbe za pravnu pomo} inostranih sudova samo ako
653
su molba i prilozi sastavljeni na jeziku koji je u slu`benoj upotrebi u

Republici Srpskoj ili ako je priloèn ovjereni prevod na tom jeziku.
1
Ovom odredbom se propisuje da doma}i sudovi postupaju po zamolnicama

inostranih sudova samo ako su molba i prilozi uz molbu sastavljeni na jeziku
koji je u slu`benoj upotrebi u odnosnom entitetu, ili ako je uz zamolnicu i
priloge, sa~injene na jeziku inostranog suda, priloèn i ovjereni prevod.
Jezik i pismo u postupku - vidjeti ~lanove 313-315. ZPP-a.

^lan 418.
Ako me|unarodnim ugovorom nije {to drugo odre|eno, molbe doma}ih
sudova za pravnu pomo} dostavljaju se inostranim sudovima diplomatskim putem preko organa uprave nadle`nog za inostrane poslove
Bosne i Hercegovine. Molbe i prilozi moraju biti sastavljeni na jeziku
zamoljene dràve ili uz njih mora biti priloèn njihov ovjereni prevod
na tom jeziku.
654
Po pravilu, doma}i sudovi ne dostavljaju molbe neposredno inostranim sudovima za pruànje pravne pomo}i. Izuzetak je ako je nekim od eventualno postoje}ih me|unarodnih ugovora druga~ije propisano; tada odredbe ugovora
imaju supremaciju nad ovom odredbom ZPP-a.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Dio peti
POSEBNI POSTUPCI
GLAVA XXVII
POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA
1
U odredbama ove glave Zakona o parni~nom postupku Republike Srpske (Sl.

glasnik RS 58/03 i 85/03 - u daljem tekstu, ZPP RS) i Zakona o parni~nom
postupku Federacije BiH (Sl. novine Federacije BiH br. 53/03 - u daljem tekstu, ZPP FBiH) sadràne su odredbe ~lana 419-422. kojima se reguli{e postupak u parnicama iz radnih odnosa, kao jedan od posebnih postupaka.
Ovim odredbama su stavljene van snage odredbe ~lana 433-437. ranijeg Zakona
o parni~nom postupku Republike Srpske (Sl. list SFRS 4/77, 36/80, 69/82, 58/84,
74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Sl. glasnik RS 17/93, 14/94 i 32/94 - u daljem
tekstu, raniji ZPP RS) i odredbe ~lana 425-429. ranijeg Zakona o parni~nom
postupku Federacije BiH (Sl. novine Federacije BiH br. 42/98 i 3/99 - u daljem tekstu, raniji ZPP FBiH).
^lan 419.
Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz radnih
odnosa primjenjiva}e se ostale odredbe ovog zakona.

~lana 433. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 425. ranijeg ZPP-a FBiH. Novo
parni~no procesno zakonodavstvo nam ovdje ne donosi ni{ta novo.
Postupak u parnicama iz radnih odnosa jeste poseban parni~ni postupak ~ija

pravila samo unekoliko odstupaju od pravila redovnog parni~nog postupka koji
se ure|uje ovim zakonom.
Ta odstupanja se odnose na prioritet u rje{avanju ovih sporova u odnosu na

druge sporove koji se rje{avaju po op{tim pravilima u redovnom parni~nom
postupku, te duìnu zakonskih i sudskih rokova.
Zakonski i sudski rokovi su u parnicama iz radnih odnosa kra}i zbog nagla{ene

potrebe hitnog rje{avanja ovih sporova. Zbog toga su odredbe o rokovima
propisane odredbama ovog posebnog postupka specijalne u odnosu na iste
rokove propisane pravilima op{te parni~ne procedure. U svemu ostalom {to
nije propisano pravilima ovog posebnog parni~nog postupka primjenjivat }e se
i u ovim sporovima op{ta procesna pravila sadràna u ovom zakonu.
Parnice iz radnih odnosa su sporovi kojima se raspravljaju sporni pravni odnosi

koji se odnose na zasnivanje i prestanak radnog odnosa zasnovanog ugovorom
655
421
o radu, kao i sporovi koji se vode radi ostvarenja prava i obaveza iz radnog
odnosa, sporovi za naknadu {tete koju zaposleni pretrpi na radu ili u vezi sa
radom, sporovi za naknadu {tete koju zaposleni na radu ili u vezi sa radom
pri~ini svom poslodavcu, sporovi o poni{tavanju pojedinih odluka poslodavca koje
se ti~u ugovora o radu, sporovi zaposlenog i poslodavca u vezi sporazumnog
raskida ugovora o radu, sporovi izme|u poslodavaca i njihovih organizacija, s
jedne strane, i radnika i njihovih organizacija, s druge strane, koji nastaju u vezi
sa radnim odnosima pojedinih radnika ili u vezi sa kolektivnim ugovorom i dr.
6
Iz sudske prakse:
Kad se radni sporovi raspravljaju pred ste~ajnim sudom, primjenjiva}e se

pravila ZPP-a o postupku u parnicama iz radnih odnosa predvi|ena odredbama ~l. 433-437. ZPP-a. (Zaklju~ak br. V usvojen na Savjetovanju gra|anskih
i gra|ansko-privrednih odjeljenja svih sudova od 15. i 16. maja 1985. godine,
Bilten Saveznog suda br. 23/85, str. 19)
^lan 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naro~ito pri odre|ivanju
rokova i ro~i{ta, sud }e uvijek obra}ati naro~itu pa`nju na potrebu hitnog
rje{avanja radnih sporova.
1

~lana 434. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 426. ranijeg ZPP-a FBiH. U
ovom dijelu nam novo parni~no procesno zakonodavstvo ne donosi ni{ta novo.
Smisao ovoga pravila jeste u tome da sud u ovim parnicama preduzima posebne mjere radi hitnog rje{avanja spora, obzirom da se u ovim parnicama
raspravlja o egzistencijalnim pravima zaposlenih.
Te mjere se posebno odnose na sudske rokove koji trebaju biti kra}i nego u
parnicama koje se raspravljaju po pravilima op{teg parni~nog postupka.
I razmak izme|u ro~i{ta tako|e treba biti kra}i, uz rezervu da strankama ipak
treba ostavljati dovoljno vremena za preduzimanje procesnih radnji, ali ipak
samo onoliko koliko je prema datim okolnostima nu`no za preduzimanje
konkretne procesne radnje.
^lan 421.
Sud }e u presudi kojom nalaè izvr{enje neke ~inidbe odrediti rok od
15 dana za njeno izvr{enje.
656

Moèmo slobodno re}i da se izmjene ti~u samo duìne rokova.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Rok za dobrovoljno ispunjenje ~inidbe kojom sud u radnom sporu nalaè

izvr{enje neke radnje od 15 dana je dvostruko kra}i od istoga roka koji zakon
propisuje u redovnom parni~nom postupku.
Me|utim, ovaj rok je u odnosu na ranije procesno zakonodavstvo gotovo

dvostruko duì jer je prema ranijem ZPP-u iznosio svega 8 dana.
Stoga se s razlogom postavlja pitanje da li je propisivanje duèg roka za

izvr{enje ~inidbe u suprotnosti sa op{tom intencijom zakonodavca da parnice
iz radnih odnosa {to kra}e traju, te ciljem da zaposleni svoja egzistencijalna
prava ostvari u najkra}em mogu}em roku.
^lan 422.
Rok za podno{enje àlbe na presudu odnosno rje{enje iz radnih odnosa
iznosi 15 dana.

odgovara odredbama ~lana 437. ranijeg ZPP-a RS i 429. ranijeg ZPP-a FBiH.
I ovdje se novine uglavnom ti~u rokova.
I ovaj zakonski rok je skoro dvostruko duì od roka koji je bio predvi|en
ranijim procesnim zakonodavstvom, pa se stoga ovom zakonskom rje{enju
mogu uputiti iste primjedbe kao i u komentaru prethodnog ~lana.
Ova specijalna odredba odnosi se samo na rok za podno{enje àlbe na presudu i rje{enje iz radnih odnosa, dok u pogledu ostalih pravnih lijekova vaè
rokovi koji su propisani ovim zakonom za te pravne lijekove.
Tako se za izjavljivanje revizije primjenjuje rok propisan odredbom ~l. 237. st.
1. ovog zakona, a za podno{enje prijedloga za ponavljanje postupka rokovi
propisani odredbom ~l. 257. ovoga zakona.
GLAVA XXVIII
POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANJA POSJEDA
1
U ovoj glavi su sadràne odredbe ~lana 423-427. Zakona o parni~nom postupku Republike Srpske (Sl. glasnik 58/03 i 85/03 - u daljem tekstu, ZPP RS) i
Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH (Sl. novine FBiH br. 53/03 - u
daljem tekstu, ZPP FBiH), a kojima se reguli{e postupak u parnicama zbog
smetanja posjeda.
Ovim odredbama novog parni~nog procesnog zakonodavstva su stavljene van

snage odredbe ~lana 438-445. ranijeg Zakona o parni~nom postupku Republike
Srpske (Sl. list SFRJ 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91,
Sl. glasnik RS 17/93, 14/94 i 32/94 - u daljem tekstu, raniji ZPP RS) i odredbe
657
~lana 430-436. ranijeg Zakona o parni~nom postupku FBiH (Sl. novine FBiH
br. 42/98 i 3/99 - u daljem tekstu, raniji ZPP FBiH).
^lan 423.
Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja posjeda primjenjiva}e se ostale odredbe ovog zakona.
1

mogli bismo slobodno re}i, u potpunosti odgovara odredbama ~lana 438. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 430. ranijeg ZPP-a FBiH.
Odredbama ove glave je propisan postupak u parnicama radi za{tite posjeda

(dràvine).
Osnove karakteristike ovoga postupka su njegova hitnost i kra}i rokovi za

izvr{enje procesnih radnji.
Osim toga, materijalnim pravom se propisuje poseban prekluzivni subjektivni

i objektivni rok za podno{enje tu`be u kojem se moè traìti sudska za{tita
zbog smetanja posjeda. Tako, prema ~l. 77. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima (Sl. list SFRJ br. 6/80 i 36/90), subjektivni rok za podno{enje
tu`be zbog smetanja posjeda iznosi 30 dana od saznanja za smetanje i u~inioca. Tu`ba se, me|utim, mora podnijeti nakasnije o roku od jedne godine dana
od nastalog smetanja. Prema tome, subjektivni rok od od 30 dana mora biti
sadràn u objektivnom roku od jedne godine dana.
Ovaj zakon propisuje i poseban prekluzivan rok u kojem se u izvr{nom

postupku moè traìti izvr{enje rje{enja kojim se tuènom po tu`bi za
smetanje posjeda nalaè izvr{enje odre|ene radnje i on iznosi 60 dana od
proteka roka koji je rje{enjem o smetanju posjeda odre|en za izvr{enje te
radnje.
Specifi~nost ovoga postupka je i u tome {to se odluke u parnicama zbog

smetanja posjeda ne donose u obliku presude, ve} u obliku rje{enja.
Protiv rje{enja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda moè se izjaviti àlba, ali ne i revizija.
Dakle, kao i u drugim posebnim postupcima, u postupku u parnicama zbog

smetanja posjeda se primjenjuju izvjesna pravila koja odstupaju od redovne
parni~ne procedure.
Odnos posebnih odredaba koje se primjenjuju u parnicama zbog smetanja

posjeda prema odredbama kojima se ure|uje redovni parni~ni postupak
prosu|uje se prema principu Lex specialis derogat legi generali, {to zna~i
da se pravila parni~ne procedure sadràna u ovoj glavi primjenjuju kao specijalni zakon.
658
KOMENTARI
10
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

425
Ako u okviru odredaba o postupku u parnicama zbog smetanja posjeda ne

postoje posebne odredbe, u ovim parnicama dolazi do supsidijarne primjene
ostalih odredaba ovog zakona.
^lan 424.
Pri odre|ivanju rokova i ro~i{ta po tu`bama zbog smetanja posjeda sud
}e uvijek obra}ati naro~itu pa`nju na potrebu hitnog rje{avanja prema prirodi svakog pojedinog slu~aja. Pri tome, sud moè odrediti i rokove kra}e
od onih predvi|enih odredbama ovog zakona o redovnom postupku.

Iz odredbe ovoga ~lana proisti~e da su sporovi zbog smetanja posjeda hitne

prirode te da iz navedenog razloga moraju imati prioritet u odnosu na neke
druge sporove kod kojih zakon ne propisuje hitnost u postupanju.
Kada se radi o ovakvoj kategoriji sporova, zakonodavac name}e sudu poseban standard u postupanju traè}i od istoga da obrati naro~itu pa`nju prilikom rje{avanja ovih sporova.
Od suda se zahtijeva da u okviru navedenog standarda, imaju}i u vidu

potrebu hitnog rje{avanja ovih sporova, cijeni u svakom konkretnom slu~aju
stepen urgentnosti rje{avanja konkretnog slu~aja, obzirom da ni svi sporovi
zbog smetanja nisu istog zna~aja niti zahtijevaju jednaku hitnost u postupanju. Zbog toga je odredbom ovoga ~lana propisano da u zavisnosti od svakog
pojedinog slu~aja smetanja posjeda i stepena njegove hitnosti odre|uje rokovo i ro~i{ta.
Kao {to se moè primijetiti, ova zakonska odredba ne odnosi se na sve rokove,
ve} samo na one sudske, dakle one koje odre|uje sud. Stoga, ni s pozivom
na ovu odredbu sud ne bi bio ovla{ten modifikovati, tj. skra}ivati propisane
zakonske rokove.
^lan 425.
Raspravljanje o tu`bi za smetanje posjeda ograni~i}e se samo na
raspravljanje i dokazivanje ~injenica posljednjeg stanja posjeda i nasta log smetanja. Isklju~eno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnom
osnovu, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu
{tete.

~lana 441. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 432. ranijeg ZPP-a FBiH. Moè
se re}i da nam u ovom dijelu novo parni~no procesno zakonodavstvo ne
donosi ni{ta novo.
659
Predmet spora u parnicama zbog smetanja posjeda jeste za{tita posjeda od

oduzimanja i uznemiravanja posjeda, kao i uspostavljanje posljednjeg stanja
posjeda.
Tu`bom zbog smetanja posjeda posljednji mirni i fakti~ki dràlac stvari ili
prava (tuìlac) traì da sud utvrdi postojanje ~ina smetanja njegovog posjeda, da svojom odlukom naloì tuènom da uspostavi ono stanje posjeda kakvo
je bilo prije izvr{enog smetanja i da zabrani takvo ili sli~no smetanje posjeda ubudu}e.
Smetanje ne~ijeg posjeda se moè izvr{iti kako oduzimanjem predmeta posjeda tako i uznemiravanjem posjednika.
Postoji oduzimanje posjeda kada je radnjom u~inioca smetanja u potpunosti prestala fakti~ka vlast ranijeg posjednika. Na primjer, promijeni se brava
na vratima stana, tako da raniji posjednik ne moè u}i u stan, zagradi se
ulaz ili izlaz na put, tako da se put vi{e ne moè u tu svrhu upotrebljavati itd.
Uznemiravanje posjeda postoji i kada fakti~ka vlast ranijeg posjednika nije prestala, ali je u izvjesnom smislu ograni~ena. Na primjer, radnju uznemiravanja
moè predstavljati buka koju proizvodi neki ure|aj u blizini stana u kojem
ìvi posjednik, postavljanje p~elinjaka uz me|u sa dvori{tem posjednika,
postavljanje poljskog nu`nika u blizini imanja posjednika, odvo|enje otpadnih
voda u susjedno dvori{te i sl.
Iz odredbe ovog ~lana jasno proisti~e da se u ovim parnicama ne moè

raspravljati o pravu na posjed, o pravnom osnovu posjeda, o savjesnosti ili
nesavjesnosti posjednika, ili pak o naknadi {tete, ve} je ono ograni~eno samo
na pretresanje (raspravljanje) i dokazivanje posljednjeg stanja posjeda i nasta log smetanja (Vidi odluku Vrhovnog suda Hrvatske br. Gzz-77/77 od
13.4.1978.).
Iako u tekstu zakona ne postoji odredba prema kojoj se u ovoj parnici moè
istaknuti prigovor nesavjesnosti posjeda, ovakav prigovor (prema odredbama
~l. 78. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima), izuzetno, moè ista}i
tuèni, i to samo prema onom tuìocu koji mu je prije toga posjed oduzeo
silom, potajno ili prevarom, i pod uslovom da od dana kada je saznao da
mu je tuìlac oduzeo posjed na takav na~in pa do dana kada je povratio
posjed nije protekao rok iz ~l. 77. Zakona o osnovnim svojinskopravnim
odnosima.
^lan 426.
Rok za ispunjenje du`nosti koje su naloène strankama sud }e odrediti
prema okolnostima pojedinog slu~aja.
Rok za podno{enje àlbe iznosi 15 dana.
660
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
U izuzetnim okolnostima sud moè odlu~iti da àlba ne zadràva

izvr{enje rje{enja.
Protiv rje{enja donijetih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije
dozvoljena.
1

~lana 443. ranijeg ZPP-a RS i 434. ranijeg ZPP-a FBiH. Moè se slobodno re}i
da se izmjene ti~u samo rokova.
Uz stav 1. Vode}i ra~una o specifi~nosti i karakteru sporova zbog smetanja

posjeda, a posebno imaju}i u vidu hitnost u rje{avaju ovih sporova, te imaju}i
u vidu da se ovi sporovi, od slu~aja do slu~aja, razlikuju u pogledu posljedica koje moè proizvesti oduzimanje odnosno uznemiravanje ne~ijeg posjeda,
sud je na osnovu ove odredbe, a u skladu sa odredbom ~l. 424. ovog zakona,
ovla{ten da odre|uje i trajanje roka za dobrovoljno ispunjenje ~inidbe
naloène rje{enjem zbog smetanja posjeda. Tako sud moè odrediti da se ~inidba utvr|ena rje{enjem izvr{i odmah, pogotovo kada se ona sastoji u trpljenju ili propu{tanju.
Iz sudske prakse:
Paricioni rok u parnicama zbog smetanja posjeda nikako ne moè biti

duì od àlbenog, pa ni onda kada se radi o pla}anju tro{kova spora
(Okru`ni sud u Banjoj Luci, G`-335/78)
Paricijski rok od 8 dana ra~una se od dana uru~enja rje{enja o smetanju posjeda izvr{eniku, a po proteku paricijskog roka ra~una se daljnji rok
od 30 dana za prinudno izvr{enje. (Vrhovni sud Hrvatske, Gzz-98/76 od
13.4.1977.)
4
Uz stav 2. Novi zakon propisuje duì rok za àlbu protiv rje{enja donesenih
u parnicama zbog smetanja posjeda, tako da on, za razliku od ranijeg procesnog zakonodavstva, sada iznosi 15 dana.
Uz stav 3. Koji su to va`ni razlozi na osnovu kojih bi sud mogao donijeti

odluku da àlba ne zadràva izvr{enje rje{enja zavisi}e od svakog konkretnog
slu~aja, koji bi sud trebao bri`ljivo ocijeniti.
Uz stav 4. Imaju}i u vidu sumaran i provizoran karakter ovih sporova, a

posebno da se raspravljanje u istima svodi na pretresanje posljednjeg stanja
posjeda i nastalog smetanja, dakle da uvijek postoji mogu}nost posebnog spora
o pravu na posjed i pravnom osnovu posjeda, revizija je bila isklju~ena i u
ranijem procesnom zakonodavstvu.
Stranka, naime, moè u kasnijem sporu ostvariti svoje eventualno pravo na

posjed, zbog ~ega je cjelishodnije i racionalnije da umjesto ovog vanrednog
pravnog sredstva pokrene redovni parni~ni postupak u kojem }e se kona~no,
a ne samo privremeno, rije{iti za{tita posjeda. (Jankovi} - Karamarkovi} -
661
Petrovi}, Komentar ZPP, tre}e dopunjeno izdanje, Beograd, 1990. godine, str.
463, Dika - îzmi}, Komentar ZPP FBiH, OSCE, 2000. godine, str. 748)
8
Iz sudske prakse:
Revizija nije dopu{tena protiv rje{enja drugostupanjskog suda o odbacivanju àlbe u parnici zbog smetanja posjeda. (Zaklju~ak br. 2/84 usvojen na
sjednici Gra|anskog odjeljenja Vrhovnog suda Hrvatske od 27.2.1984. g.)
^lan 427.
Tuìlac gubi pravo da u izvr{nom postupku zahtijeva izvr{enje rje{enja
kojim se tuènom po tu`bi zbog smetanja posjeda nalaè izvr{enje
odre|ene radnje ako nije zahtijevao izvr{enje u roku od 60 dana po proteku roka koji je rje{enjem odre|en za izvr{enje te radnje.
1

~lana 444. ranijeg ZPP-a RS i ~lana 435. ranijeg ZPP-a FBiH, a donosi nam
izmjene samo u pogledu rokova.
Aktivna stranka iz parnice zbog smetanja posjeda, moè u izvr{nom postupku, gdje se pojavljuje u svojstvu traìoca izvr{enja, izgubiti pravo da zahtijeva izvr{enje ako prijedlog za izvr{enje ne podnese u roku od 60 dana nakon
isteka roka za dobrovoljno ispunjenje ~inidbe odre|ene u rje{enju zbog
smetanja posjeda.
Pod izvr{enjem odre|ene radnje treba razumjeti izvr{enje pozitivne radnje,

radnje na ta~no odre|enu pozitivnu ~inidbu koja je ina~e pobliè navedena
u rje{enju zbog smetanja posjeda.
Ovaj rok se odnosi samo na slu~ajeve kada je rje{enjem o izvr{enju zbog

smetanja posjeda naloèno izvr{enje ta~no odre|ene pozitivne radnje odnosno
~inidbe, a ne i na slu~ajeve kada se rje{enjem zbog smetanja posjeda tuènom
nalaè odre|eno pona{anje u cilju da se tuìocu omogu}i vr{enje ovla{tenja u
vezi sa posjedom stvari ili prava, kao {to je, naprimjer, uzdràvanje od
odre|enog pona{anja (npr. uznemiravanja tuìoca u posjedu). U potonjim
slu~ajevima vaì op{ti rok zastarjelosti u kojem se moè traìti primjena mjera
propisanih u izvr{nom postupku kojim }e tuèni biti prisiljen uzdràti se od
uznemiravanja posjeda tuìoca. (Tako Jankovi} - Karamarkovi} - Petrovi},
Komentar ZPP, tre}e dopunjeno izdanje, Beograd, 1990. godina, str. 463,
Dika - îzmi}, Komentar ZPP FBiH, OSCE, 2000. godine, str. 749)
Iz sudske prakse:
Ograni~eni rok od 30 dana za izvr{enje ozna~ene radnje u rje{enju o

smetanju posjeda odnosi se samo na podno{enje prijedloga za izvr{enje, a ne
na dono{enje rje{enja o izvr{enju. (Vrhovni sud Vojvodine, Rev. 34/83 od
16.2.1983.);
662
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Kad se postupak zbog smetanja posjeda okon~a sudskom nagodbom,

izvr{na isprava je tada sudska nagodba, pa se izvr{enje te nagodbe moè
traìti i izvan rokova odre|enih u ~l. 444. ZPP-a. (Okru`ni sud u Zagrebu,
G`-640/84 od 20. marta 1984.).
GLAVA XXIX
POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI
1
Zakonom o parni~nom postupku Republike Srpske (Sl. glasnik RS 58/03 i 85/03

- u daljem tekstu, ZPP RS) i Zakonom o parni~nom postupku FBiH (Sl. novine
FBiH 53/03 - u daljem tekstu, ZPP FBiH) u glavi XXIX koja sadrì odredbe
~lana 428-433. regulisan je postupak u sporovima male vrijednosti.
74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Sl. glasnik RS br. 17/93, 14/94, 32/94 - u daljem tekstu, raniji ZPP RS) i odredbe ~lana 448-458. ranijeg Zakona o
parni~nom postupku FBiH (Sl. novine FBiH 42/98 i 3/99 - u daljem tekstu,
raniji ZPP FBiH).
^lan 428.
Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u postupku u sporovima
male vrijednosti primjenjiva}e se ostale odredbe ovog zakona.

Odredbom ovoga ~lana se u stvari propisuje da je osnovno pravilo ovog

posebnog postupka da se u istom primjenjuju upravo ta posebna pravila, a
da }e se pravila redovnog parni~nog postupka primijeniti samo supsidijarno,
ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe kojima se reguli{e konkretna
procesna situacija, odnosno propisuje odre|ena procesna radnja.
I postupak u sporovima male vrijednosti je poseban postupak, kao i postupci koji su ure|eni prethodnim ~lanovima ovog zakona, u kojem postoje specijalna procesna pravila koja se unekoliko razlikuju od pravila redovnog
parni~nog postupka.
Radi se o posebnom skra}enom (sumarnom) i pojednostavljenom postupku u

kojem su mnoge procesne radnje reducirane u interesu ekonomi~nosti, i u
kojem se rje{avaju sporovi manje vrijednosti, pa se ovi sporovi u praksi ~esto
nazivaju bagatelnim ili mali~nim sporovima.
Sporovima male vrijednosti se ne smatraju sporovi o nekretninama, sporovi iz

radnih odnosa i sporovi zbog smetanja posjeda.
663
^lan 429.
Sporovi male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, jesu sporovi u
kojima se tu`beni zahtjev odnosi na potraìvanje u novcu koji ne prelazi
iznos od 3.000 konvertibilnih maraka.
Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tu`beni zahtjev ne odnosi na potraìvanje u novcu, a tuìlac je u tu`bi naveo da
pristaje da umjesto ispunjenja odre|enog zahtjeva primi odre|eni nov~ani
iznos koji ne prelazi iznos iz stava 1. ovog ~lana (~l. 321. stav 1.).
Sporovima male vrijednosti smatraju i se sporovi u kojima predmet
tu`benog zahtjeva nije nov~ani iznos, ve} predaja pokretne stvari ~ija vri jednost, koju je tuìlac u tu`bi naveo, ne prelazi iznos iz stava 1. ovog
~lana (~l. 321. stav 2.).
1

~lana 458. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 449. ranijeg ZPP-a FBiH, te,
principijelno gledano, ne donose ni{ta novo.
Uz stav 1. Sporovima male vrijednosti prije svega se smatraju sporovi u kojima

se tu`beni zahtjev odnosi na potraìvanje u novcu, s tim da vrijednosni cenzus
za razlikovanje ovih sporova od ostalih iznosi 3.000 konvertibilnih maraka.
Uz stav 2. Sporovima male vrijednosti }e se smatrati i sporovi u kojima se

tu`beni zahtjev ne odnosi na potraìvanje u novcu, ali pod uslovom da tuìlac
u tu`bi istakne tzv. facultas alternativa da pristaje da umjesto ispunjenja
zahtjeva iz tu`be primi nov~ani iznos koji ne prelazi nov~ani iznos od 3.000
konvertibilnih maraka.
Uz stav 3. Sporovi u kojima je predmet tu`benog zahtjeva predaja pokretne stvari

koju je tuìlac u tu`bi naveo, pod uslovom da vrijednost te stvari koju je tuìlac
u tu`bi naveo ne prelazi nov~ani iznos od 3.000 konvertibilnih maraka, tako|e se
u smislu stava 3. ove odredbe smatraju sporovima male vrijednosti.
Iz sudske prakse:
Kad sud u ponovnom postupku odlu~uje samo o dijelu tu`benog zahtjeva koji ne prelazi iznos cenzusa za sporove male vrijednosti, a koji je prilikom podno{enja tu`be prelazio taj cenzus, priroda postupka se ne mijenja.
Od zna~enja je, naime, samo vrijednost zahtjeva u vrijeme podno{enja tu`be.
(Iz odluke Vi{eg suda u Celju, Cp-192/80 od 7.5.1980.);
Nasuprot ovom stavu Prema pravnom stajali{tu zauzetom na radnom sastanku gra|anskog odjela Vps u Zagrebu dana 3.2.1976. godine Posebne
odredbe o postupku u sporovima male vrijednosti treba primjenjivati uvijek
kad tu`beni zahtjev pred prvostupanjskim sudom padne na iznos koji ne
prelazi svotu od 1.000 KM (sada 3.000 KM) bez obzira na razloge zbog kojih
je do{lo do sniènja vrijednosti spora, {to zna~i i u onom slu~aju kad
664
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
povodom drugostupanjske odluke prvostupanjski sud treba u ponovnom postupku odlu~iti o preostalom spornom tu`benom zahtjevu, koji nakon
dono{enja odluke drugostupanjskog suda vi{e ne prelazi svotu od 1.000 KM
(sada 3.000 KM).;
Kod odre|ivanja vrijednosti spora u sporovima male vrijednosti, iznos
tu`be i protivtu`be se ne zbrajaju. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-3037/83 od
4.10.1983.).
6
Za primjenu ove zakonske odredbe zna~ajne su i odredbe ovoga zakona o

vrijednosti predmeta spora, a posebno odredbe ~l. 321. st. 1. i 2. ovoga
zakona.
^lan 430.
Ne smatraju se sporovima male vrijednosti, u smislu odredaba ovog
zakona, sporovi o nepokretnostima, sporovi iz radnih odnosa i sporovi
zbog smetanja posjeda.

Posebna pravila o postupku u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se

u sporovima koji su pobrojani u ovom ~lanu zbog zna~aja i prirode pomenutih sporova.
Za sporove iz radnih odnosa i sporove zbog smetanja posjeda predvi|ena su

posebna pravila postupka koja su prilago|ena specifi~noj prirodi tih sporova.
Ni sporovi o nepokretnosti, odnosno ta~nije sporovi o stvarnim pravima na

nepokretnostima, kao i sporovi o predaji nepokretnosti u posjed, ne bi se
mogli smatrati sporovima male vrijednosti obzirom na vrijednost predmeta
potraìvanja u ovim sporovima.
Ipak, a nasuprot prednjem, sporovi kojima se traì isplata cijene za nekretninu, naknada za kori{tenje nekretnine i druga nov~ana potraìvanja u vezi
nekretnina smatraju se sporovima male vrijednosti pod uslom da potraìvanje po takvim tu`bama ne prelazi cenzus od 3.000 konvertibilnih maraka.
Iz sudske prakse:
Samo su sporovi o nekretninama, iz radnih odnosa i zbog smetanja posjeda po objektivnom kriteriju isklju~eni od primjene posebnih odredaba za
sporove male vrijednosti. (Vrhovni sud Hrvatske, II Rev. 73/92 od
25.12.1992.);
Radni spor ne smatra se sporom male vrijednosti bez obzira na to kolika je vrijednost spora. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 2383/94 od 17.7.1996.).
665
432
^lan 431.
U postupku u sporovima male vrijednosti dozvoljena je posebna àlba
samo protiv rje{enja kojim se okon~ava postupak.
Ostala rje{enja protiv kojih je po ovom zakonu dozvoljena àlba mogu
se pobijati samo àlbom protiv odluke kojom se postupak okon~ava.
Rje{enja iz stava 2. ovog ~lana ne dostavljaju se strankama, ve} se
objavljuju na ro~i{tu.
1

~lana 462. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 453. ranijeg ZPP-a FBiH. One
su gotovo identi~ne.
Uz stav 1. U sporovima male vrijednosti posebna samostalna àlba je

dozvoljena samo protiv onih rje{enja kojma se postupak okon~ava.
Postupak se okon~ava rje{enjem kojim se tu`ba odbacuje, pa je protiv takvih

rje{enja donesenih u ovim sporovima posebna àlba uvijek dozvoljena.
Uz stav 2. Ostala rje{enja protiv kojih je ina~e po op{tim odredama ovoga

zakona dozvoljena àlba mogu se pobijati samo àlbom protiv odluke kojom
se postupak okon~ava.
Uz stav 3. Zato se ova rje{enja i ne dostavljaju strankama u pismenom obliku,

ve} se samo objavljuju na ro~i{tu.
Ina~e, ovom odredbom nije propisano da se ova rje{enja unose u pismeni sastav odluke, kao {to je to bilo u ranijem procesnom zakonodavstvu.
^lan 432.
Ako tuìlac preina~i tu`beni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora
prelazi iznos od 3000 konvertibilnih maraka, postupak }e se dovr{iti po
odredbama ovog zakona o redovnom postupku.
Ako tuìlac do zaklju~enja glavne rasprave koja se vodi po odredbama
ovog zakona o redovnom postupku smanji tu`beni zahtjev tako da vi{e
ne prelazi iznos od 3000 konvertibilnih maraka, dalji postupak sprove{}e
se po odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.
Uop{teno: Odredba ~lana 432. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH je gotovo identi~na odredbama ~lana 464. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 455. ranijeg ZPP-a FBiH.
Uz stav 1. Ovim odredbama je propisana svojevrsna tranzicija postupka u

sporovima male vrijednosti u redovni parni~ni postupak, kao i tranzicija
redovnog parni~nog postupka u postupak po sporovima male vrijednosti.
666
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Navedenim odredbama se u stvari propisuje vrsta postupka koji }e sud voditi u slu~aju da tuìlac preina~i tu`beni zahtjev tako da vrijednost predmeta
spora, koja je do tada bila u okviru cenzusa propisanog za sporove male vrijdnosti, pre|e propisanii cenzus koji iznosi 3.000 konvertibilnih maraka. U tom
slu~aju, sud }e postupak koji je zapo~et po pravilima o postupku u sporovima male vrijednosti dovr{iti po pravilima redovnog parni~nog postupka.
Uz stav 2. Nasuprot prednjem, ako tuìlac do zaklju~enja glavne rasprave,

koja se ina~e vodi po pravilima redovnog parni~nog postupka, smanji tu`beni
zahtjev u okvire cenzusa od 3.000 konvertibilnih, sud ~e dalji postupak
sprovesti po pravilima koja vaè za sporove male vrijednosti.
U prilog prednjem je i Pravni stav Gra|anskog odjela Vi{eg privrednog suda

u Zagrebu od 3.2.1976. godine, te sudske odluke Vi{eg pr. suda u Beogradu
br. P`-1262/74 i Vi{eg pr. suda u Sarajevu, P`-1608/76, sve objavljeno u knjizi
dr. Mihajlo Dika i Mr. sci. Jozo îzmi}, Komentar ZPP, str. 773, OSCE,
Sarajevo, 2000.
Posebne odredbe o postupku u sporovima male vrijednosti treba primjenjivati uvijek kad tu`beni zahtjev pred prvostupanjskim sudom padne na
iznos koji ne prelazi svotu od 1.000 KM (sada 3.000 KM) bez obzira na
razloge zbog kojih je do{lo do sniènja vrijednosti spora, {to zna~i i u onom
slu~aju kad povodom drugostupanjske odluke prvostupanjski sud treba u
ponovnom postupku odlu~iti o preostalom spornom tu`benom zahtjevu, koji
nakon dono{enja odluke drugostupanjskog suda vi{e ne prelazi svotu od 1.000
KM (sada 3.000 KM). Prema pravnom stajali{tu zauzetom na radnom sastanku
gra|anskog odjela Vps u Zagrebu dana 3.2.1976. godine.
Ako tuìtelj do zaklju~enja glavne rasprave koja se vodi po odredbama
o redovnom postupku smanji tu`beni zahtjev koji ne prelazi iznos od 1.000
KM (sada 3.000 KM) dalji postupak vodi se po odredbama o postupku u
sporovima male vrijednosti. (Vps BiH P`-1608/76.)
6
Opreza radi valja napomenuti da ima i suprotnih stavova:
Kad sud u ponovnom postupku odlu~uje samo o dijelu tu`benog zahtjeva, koji ne prelazi iznos cenzusa za sporove male vrijednosti, a koji je prilikom podno{enja tu`be prelazio taj cenzus, priroda postupka se ne mijenja.
Od zna~enja je, naime, samo vrijednost zahtjeva u vrijeme podno{enja tu`be.
(Iz odluke Vi{eg suda u Celju, Cp-192/80 od 7.5.1980.);
Okru`ni privredni sud ne povrje|uje bitno odredbe Zakona o parni~nom
postupku ako nakon sniènja tu`benog zahtjeva od strane tuìtelja ispod 5.000
din. (sada 3.000 KM) nastavi redoviti postupak, a ne postupak u sporovima
male vrijednosti. (Vps u Bogradu P`-1262/74).
7
No, smatram da postoji povreda postupka ako nakon preina~enja zahtjeva koji
time izlazi iz okvira spora male vrijednosti sud nastavi postupak prema odredbama o sporu male vrijednosti.
667
^lan 433.
Presuda ili rje{enje kojim se zavr{ava spor male vrijednosti moè se pobijati samo zbog povrede odredaba parni~nog postupka i zbog pogre{ne
primjene materijalnog prava.
U presudi odnosno rje{enju iz stava 1. ovog ~lana sud je duàn da
navede razloge iz kojih se moè izjaviti àlba.
Protiv prvostepene presud, odnosno rje{enja iz stava 1. ovog ~lana stranke
mogu izjaviti àlbu u roku od 15 dana.
U postupku u sporovima male vrijednosti rok iz ~lana 179. stav 2. i ~lana
192. stav 1. ovog zakona iznosi 15 dana.
1
Uop{teno: Odredba ~lana 433. ZPP-a RS i ZPP-a FBiH odgovaraju odredbama

Izme|u ovih odredaba postoje odre|ene razlike, a o ~emu svjedo~i sljede}i
komentar.
Uz stav 1. Imaju}i u vidu zna~aj, pojednostavljenost i sumarnost postupka u

sporovima male vrijednosti, sudske odluke kojim se zavr{ava spor male vrijednosti mogu se pobijati samo zbog povrede odredaba parni~nog postupka i
pogre{ne primjene materijalnog prava.
To zna~i da se pomenute odluke (presude i rje{enja) kojim se zavr{ava spor

male vrijednosti, ne mogu pobijati zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog
~injeni~nog stanja.
Uz stav 2. Sud ima obavezu da u odluci kojom zavr{ava spor male vrijednosti navede razloge iz kojih se moè izjaviti àlba protiv takve odluke, ~ime
se posebno nagla{ava poseban karakter ovoga postupka.
Uz stav 3. Obzirom da je postupak u sporovima male vrijednosti u stvari

jedan skra}eni postupak u kojem su bitno reducirani rokovi i procesne radnje stranaka u interseu procesne ekonomije, to je i rok za izjavljivanje àlbe
skra}en na 15 dana.
Uz stav 4. Isto vaì i za rok iz ~l. 179. st. 2. ovog zakona koji se odnosi na
rok za izvr{enje ~inidbe. Naime, u postupku u sporovima male vrijednosti rok
za izvr{enje ~inidbe iznosi 15 dana, {to je dvostruko kra}e nego u redovnom
postupku. Prijedlog koji stranka moè podnijeti za dopunu presude, u
redovnom postupku, podnosi se po odredbi ~l. 192. st. 1. ZPP-a u roku od
30 dana od dana prijema presude. Nasuprot prednjem, u postupku u sporovima male vrijednosti taj rok je skra}en na 15 dana i ra~una se tako|e od
dana prijema presude.
668
KOMENTARI
Glava XXX
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
- POSTUPAK PRED IZBRANIM SUDOM

^lanak 434.
Stranke se mogu sporazumjeti da rje{avanje spora povjere izbranom sudu,

osim ako se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu ~lanka 3. stavak 2. ovoga zakona.
1
Prija{nji ZPP FBiH je za postupak pred izbranim sudom koristio termin postupak pred arbitraòm, a {to je u biti sinonim, dakle rije~ kojom se ozna~ava
isti sadràj (iako ima nekih teorija da se ne radi o sinonimima), dok ZPP RS
govori o postupanju pred izbranim sudom. Znatnijih novina u pogledu reguliranja ovog instituta u odnosu na prija{nji ZPP nema.
Jedino je ZPP RS odre|ivao da za sporove s me|unarodnim elementom o
pravima kojima stranke raspolaù stranke mogu ugovoriti nadle`nost doma}eg
ili inozemnog izbranog suda ako je barem jedna od njih fizi~ka osoba s prebivali{tem ili trajnim boravi{tem u inozemstvu odnosno pravna osoba sa
sjedi{tem u inozemstvu, osim ako za te sporove nije previ|ena isklju~iva
nadle`nost suda u RS (~l. 469.).
Nadalje, da sporove bez me|unarodnog elementa o pravima kojima slobodno
raspolaù, stranke mogu iznositi pred stalne izbrane sudove, osnovane pri
gospodarskim komorama i drugim organizacijama predvi|enim zakonom, ako
zakonom nije utvr|eno da odre|ene vrste sporova rje{avaju isklju~ivo drugi
sudovi (~l. 469a.).
Pruànje pravne za{tite u gra|anskopravnim stvarima nije isklju~ivi monopol
dràvnih sudova, pod uvjetima odre|enim na osnovi zakona, sudsku funkciju mogu vr{iti i izbrani sudovi - arbitraè. Izbrani sudovi - arbitraè - je
nedràvno tijelo, sastavljeno od jedne ili vi{e osoba, o ~ijem su se izboru
stranke sporazumjele, kome stranke sporazumom i dobrovoljno povjeravaju
dono{enje meritorne odluke u sporu, a dràva tu odluku izjedna~ava pravomo}nom sudskom odlukom. (Sini{a Triva, Gra|ansko procesno pravo, Narodne
novine, Zagreb, II izdanje, str. 678)
Stranke se mogu sporazumjeti da rje{avanje spora povjere izbranom sudu,

osim ako se ne radi o zahtjevu koji je protivan prinudnim propisima. Prinudni
propisi su pravne norme koje obvezuju sve subjekte na striktno po{tivanje
pravila pona{anja koja su tim normama propisana.
Op}enito: Osnovna podjela arbitraà (izbranih sudova), prema na~inu njihova

organiziranja, jeste na povremene ili ad hoc arbitraè i stalne ili institucionalne
arbitraè.
Arbitraà ad hoc je izbrani sud osnovan na temelju odre|enog ugovora stranaka sa zadatkom da presudi samo odre|eni spor, pa prestaje egzistirati po{to
obavi svoj zadatak.
669
Institucionalna arbitraà je permanentna organizacija osnovana sa zadatkom da

obavlja funkciju izbranog sudovanja kada joj se stranke u sporu za to obrate.
Element permanentne organizacije ne ~ini od institucionalnih arbitraà dràvne
pravosudne organe. Unato~ ovom svojstvu one i dalje u svojoj biti ostaju
nedràvni, privatni servisi na raspolaganju stranaka koje su voljne da se
koriste njihovim uslugama, a u skladu s uvjetima odre|enim po pravilima
ovih stalnih izbranih sudova. (Sini{a Triva, Gra|ansko procesno pravo,
Narodne nov. Zagreb, drugo izdanje, str. 679)
4
U ZPP-u nema odredbi o institucijskim arbitraàma. Ali, vaè}im zakonom o

Privrednim komorama u Federaciji (Slu`bene novine FBiH br. 35/98) u ~lanku
17. propisano je da se u Privrednoj komori Federacije obrazuje stalni Arbitra`ni
sud te da }e se Statutom ili drugim aktom Privredne komore Federacije urediti organizacija, sastav, na~in izbora, postupak, financiranje i druga pitanja
rada stalnog Arbitra`nog suda.
Uredbom sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih

zakona koji se u BiH primjenjuju kao republi~ki zakoni (Slu`beni list BiH br.
2/92 od 11.4.1992. godine - u daljnjem tekstu, uredba) preuzet je i Zakon o
zaklju~ivanju i izvr{avanju me|unarodnih ugovora (Slu`beni list SFRJ br. 5/78,
2/89 i 47/89) i, {to je posebno bitno, savezni zakoni koji se odnose na ratifikaciju me|unarodnih ugovora i sporazuma.
Najzna~ajnije stalne arbitraè u svijetu su: Evropski arbitra`ni sud (our
Europenne d Arbitrage) sa sjedi{tem u Strazburu, Arbitra`ni sud u
Londonu (The London Court of Arbitration), Arbitra`ni sud Me|unarodne
trgova~ke komore u Parizu (Copur d Arbitrage aupres de la Chamre de
Commerce Internationale), Arbitra`ni sud Trgova~ke komore u Cirihu (Schiedsgericht der Zuricher Handelskammer), Arbitraà za pomorske sporove u
Njujorku (Society of maritime arbitrators) i sl. U nama susjednim zemljama to su: Stalno izbrano sudi{te pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u
Zagrebu, Stalno arbitraò pri Gospodarski zbornici Slovenije u Ljubljani,
Jugoslovenska spoljnotrgovinska arbitraà u Beogradu itd. U Bosni i
Hercegovini to je Arbitra`ni sud pri Privrednoj komori Bosne i Hercegovine
sa sjedi{tem u Sarajevu.
Najzna~ajnije multilateralne internacionalne konvencije o arbitraì:
a) @enevski protokol o arbitra`nim klauzulama iz 1923. godine,
b) @enevska konvencija o izvr{enju inozemnih arbitra`nih odluka iz 1927.
godine (oba akta se zasnivaju na principima personalnog i teritorijalnog
reciprociteta),
c) Njujor{ka konvencija o priznanju i izvr{enju inozemnih arbitra`nih odluka iz 1958. godine,
d) Evropska konvencija o me|unarodnoj trgova~koj arbitraì iz 1941. godine,
e) Va{ingtonska konvencija o rje{avanju investicijskih sporova izme|u dràva
i gra|ana drugih dràva iz 1965. godine (ove konvencije napu{taju pravilo reciprociteta i primat daju strana~koj autonomiji volje u te`nji za
internacionalizacijom arbitra`nog sudovanja).
670
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lanak 435.
(1) Ugovor o izbranom sudu moè se sklopiti glede odre|enog spora i glede
budu}ih sporova koji mogu proiza}i iz odre|enog pravnog odnosa.
Ugovor o izbranom sudu pravovaljan je samo ako je sklopljen u pisanom
obliku i ako su ga potpisale sve stranke.
(2) Ugovor o izbranom sudu sklopljen je u pismenom obliku i kada je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, telexa ili drugih telekomunikacijskih
sredstava koja omogu}uju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru.
(3) Ugovor o izbranom sudu sklopljen je u pismenom obliku i kada je sklopljen razmjenom tu`be u kojoj tuìtelj navodi postojanje tog ugovora i
odgovora na tu`bu u kojem tuènik to ne osporava.
(4) Ugovor o izbranom sudu moè se dokazivati samo ispravama.
1
Na identi~an na~in reguliran je ugovor o izbranom sudu u prija{njem ZPP-u

FBiH, ~lanak 460. i ~lanak 470. prija{njeg ZPP-a RS.
Uz stavak 1: Odredbe ovog ~lanka odre|uju da se ugovor o izbranom sudu

moè zaklju~iti kako u pogledu odre|enog spora, tako i u pogledu budu}ih
sporova koji mogu proiza}i iz odre|enog pravnog odnosa (dakle, ne bilo koga).
Time se u na{em pravu dopu{ta mogu}nost zaklju~ivanja ugovora o izbranom
sudu:
a) Po{to je spor me|u strankama ve} nastao - kompromis,
b) Prije nego {to je spor iz odre|enog pravnog odnosa nastao, u pravilu u
vrijeme kad se zaklju~uje glavni gra|anskopravni ugovor u gra|anskom
odnosu iz koga bi sporovi mogli nastati, pa ugovor o izbranom sudu
predstavlja samo jedan od uglavaka glavnog ugovora - kompromisorna
klauzula. Izbrani sud se moè ugovarati samo u pogledu sporova u kojima se stranke mogu nagoditi, dakle oni koji mogu slobodno raspolagati
svojim stvarima.
Ugovor o izbranom sudu pravovaljan je samo ako je zaklju~en u pismenom
obliku i ako su ga potpisale sve stranke predmetnog spora, a {to bi zna~ilo
da su to bitni elementi odnosno uvjeti za nastanak i punomo}nost ugovora
Uz stavak 2: Zakon propisuje da se ugovor o izbranom sudu zaklju~uje u

pismenom obliku, te da je u tom obliku zaklju~en i putem razmjene pisama,
brzojava, telexa ili drugih telekomunikacijskih sredstava budu}i da ova sredstva - mediji omogu}avaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru. Na postojanje pisanog ugovora izbrani sud mora paziti po slu`benoj du`nosti. Kad se
ugovara nadle`nost izbranog suda za budu}e sporove koji mogu proiza}i iz
odre|enog pravnog odnosa, taj ugovor moè biti sadràn u istom pismenu
kojim je pravni odnos reguliran (npr. ugovor o kupoprodaji), a moè biti
naknadno sa~injen u odvojenom pismenu. Moment zaklju~enja ugovora me|u
odsutnim strankama cijeni se prema pravilima materijalnog prava koja vaè i
u pogledu op}ih pretpostavki za nastanak i pravovaljanost ugovora.
671
Uz stavak 3: Razmjenom tu`be u kojoj se navodi postojanje ugovora o izbranom sudu i odgovora na tu`bu u kojem se ne osporava postojanje predmetnog ugovora, smatra se da je sklopljen ugovor o izbranom sudu u pismenom obliku budu}i da o predmetnoj stvari egzistira pismena forma.
Uz stavak 4: Ugovor o izbranom sudu moè se dokazivati samo ispravama

kao {to je predvi|eno i za sporazum stranaka o mjesnoj nadle`nosti redovnog
suda (~l. 52. ZPP-a). Dokazivanje ugovora pismenom ispravom omogu}ava
sudu da odmah cijeni svoju nadle`nost i isklju~uje mogu}nost da se zbog
utvr|ivanja postojanja ugovora o izabranom sudu odloì rje{avanje spora, a
{to je u skladu sa na~elom procesne ekonomije koje ima poseban zna~aj u
privrednim sporovima. (Komentar ZPP, Milka J., @ivota J., Hranislav K.,
Dragoljub P., Beograd, 1977.)
Odredba o prihva}anju Arbitra`nog suda autonomna je u odnosu na

materijalno pravne odredbe iz ugovora u koji je unijeta arbitra`na klauzula.
(Vrhovni P sud, Sl-29/8; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J., @ivota J.,
Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977. godine);
Ugovor o Arbitra`nom sudu (arbitraì) sklopljen u obliku kompromisorne
klauzule samostalan je pravni posao u odnosu prema ugovoru u kojem je ta
klauzula sadràna, pa je slijedom toga za odlu~ivanje u sporu o pravovaljanosti glavnog ugovora nadle`na arbitraà. (PSH P`-2205/93 od 21.9.1993.
godine - Praxis 1/2009; objavljeno u Komentar ZPP FBIH, Mihajlo D., Jozo
^., OSCE, 2000. godine).
^lanak 436.
Ugovor o izbranom sudu pravovaljano je sklopljen i kad je odredba o
nadle`nosti izbranog suda sadràna u op}im uvjetima za sklapanje
pravnog posla.
1
Ovaj ~lanak identi~an je ~lanku ZPP-a FBiH 461. odnosno ~lanku 471. ZPP-a
RS.
Op}enito: O formi ugovora vidi komentar uz ~l. 435.
Odredba ovog ~lanka ne predstavlja odstupanje od pravila da ugovor o izbranom sudu mora biti zaklju~en u pismenom obliku, jer op}i uvjeti pod kojima ponuditelj nudi zaklju~enje ugovora ~ini sadràj ugovora i obvezuje
stranku koja je ponudu prihvatila, odnosno koja je na osnovu generalne
ponude pristupila zaklju~enju ugovora, ako su joj u trenutku zaklju~enja ugovora bili poznati. Smatra se da su op}i uvjeti bili poznati drugoj stranci ako
ih je ponuditelj predao prilikom zaklju~enja ugovora ili su prije toga bili
objavljeni na propisan ili uobi~ajen na~in. (Komentar ZPP, Milka J., @ivota
672
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
^lanak 437.
(1) Broj sudaca izbranog suda mora biti neparan.
(2) Ako ugovorom stranaka nije odre|en broj sudaca, svaka stranka postavlja po jednog suca, a oni biraju predsjednika.
1
Odredbe ovog ~lanka identi~ne su st. 1. i 2. ~lanak 462. ZPP-a FBiH i ~lanka
472. ZPP-a RS, osim {to je u istim bila sadràna odredba da suci redovnih
sudova mogu biti birani samo za predsjednika vije}a izbranog suda odnosno
suca pojedinca izbranog suda, koje odredbe sada nema.
Op}enito: Sudac izbranog suda je osoba od povjerenja stranaka, pa zakon

ne postavlja posebne uvjete u pogledu kvalifikacija koje bi isti trebao da
ima. Nema sumnje da izbrani sudac mora imati potpunu poslovnu sposobnost.
Nitko nije duàn prihvatiti izbor odnosno postavljanje za suca izbranog suda,
no pristanak na to obvezuje na izvr{enje preuzetog zadatka, i to prema objema strankama u sporu, i u situacijama u kojima je odre|enog suca izabrala
samo jedna stranka (receptum arbitri).
Nesporno je, me|utim, da se protiv sudaca izbranog suda ne bi moglo primjenjivati prisilne mjere radi izvr{enja ovog ugovora, pa bi stranke prema
njemu mogle ostvarivati samo zahtjev za naknadu {tete prouzrokovane
nevr{enjem preuzetih obveza.
Institucionalni sudovi u pravilu ograni~avaju pravo stranaka na izbor sudaca
time {to strankama stavljaju na raspolaganje liste sudaca izbranog suda s kojih
stranke mogu birati suce za svoj spor. Ako stranke povjere odlu~ivanje u sporu
odre|enom institucionalnom izbranom sudu kao instituciji, onda organ tog
suda odre|uje sastav izbranog kolegija.
Uz stavak 1: Izbrani sudovi, u pravilu, sude u zbornom sastavu, ali stranke

mogu ugovoriti da odre|eni spor sudi jedan sudac, {to nesumnjivo proizlazi
iz odredbe ~l. 446. st. 1. Ako je ugovorom odre|en zborni sastav suda, prema
odredbi st. 1. ovog ~lanka, koja je prinudnog karaktera, broj sudaca mora biti
neparan. Svrha ove odredbe je u tome da se prilikom dono{enja odluke lak{e
ostvari apsolutna ve}ina. U vije}u koje bi bilo sastavljeno od parnog broja
sudaca moglo bi biti onemogu}eno dono{enje odluke ako se glasovi podijele
na dva mi{ljenja i za svako mi{ljenje se izjasni jednak broj sudaca. Pri tome
treba imati u vidu i ~injenicu da same stranke postavljaju suce, {to moè
utjecati na njihovu pristranost prilikom odlu~ivanja. Stoga neparan broj sudaca ima zna~aj i za osiguranje objektivnog su|enja.
Uz stavak 2: U pogledu na~ina postavljanja sudaca stranke mogu pre{utno

prihvatiti odredbu st. 2. ako to pitanje nije ugovorom regulirano, a mogu ga
i same regulirati na drugi na~in (npr. da zajedni~ki postave sve suce ili da
ovlaste tre}e lice da postavi suce).
673
^lanak 438.
(1) Ako su stranke za rje{avanje odre|enog spora ugovorile nadle`nost izbra nog suda, sud kojemu je podnesena tu`ba u istom sporu i me|u istim
strankama, na prigovor tuènika, oglasit }e se nenadle`nim, ukinuti prove dene radnje u postupku i odbaciti tu`bu.
(2) Prigovor iz stavka 1. ovoga ~lanka tuènik moè staviti najkasnije u
odgovoru na tu`bu.
1
Odredbe ovog ~lanka identi~ne su odredbama prija{njeg ZPP-a FBiH ~lanak

463. i ~lanku 473. prija{njeg ZPP-a RS.
Op}enito: O uvjetima za ugovaranje nadle`nosti izbranog suda vidi obja{njenje uz ~l. 434., a o formi ugovora o izbranom sudu vidi obja{njenje uz ~l.
435., 436.
Uz stavak 1., 2.: Sud nije ovla{ten oglasiti se nenadle`nim i odbaciti tu`bu
po sl. du`nosti zbog ~injenice {to su stranke za rje{avanje spora ugovorile
nadle`nost arbitra`nog suda, ve} to moè u~initi samo na tuènikov prigovor koji je istaknuo u pripremnom ro~i{tu i na glavnoj raspravi kad pripremno ro~i{te nije odre|eno prije nego {to se uputi u raspravljanje o glavnoj
stvari. (PSH, P`-1263/90 od 9.7.1990. godine, PSP-47/217; objavljeno u
Komentar ZPP FBIH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine)
A prednja praksa iz razloga {to je ugovor o izbranom sudu izraz dispozicije
stranaka.
Sud nije ovla{ten oglasiti se nenadle`nim i odbaciti tu`bu po sl. du`nosti

zbog ~injenice {to su stranke za rje{avanje spora ugovorile nadle`nost arbitra`nog suda, ve} to moè u~initi samo na tuènikov prigovor koji je istaknuo u pripremnom ro~i{tu i na glavnoj raspravi kad pripremno ro~i{te nije
odre|eno prije nego {to se uputi o raspravljanje u glavnoj stvari. (PSH, P`1263/90 od 9.7.1990. godine PSP-47/217; objavljeno u Komentar ZPP FBiH,
Mihjlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine);
Stranke mogu odustati od ugovora o arbitra`nom sudu i konkludentnom
radnjom, i to tuìtelj podno{enjem tu`be sudu, a tuènik upu{tanjem u
raspravljanje o glavnoj stvari. Stoga sud ne moè odbaciti tu`bu po sl. du`nosti,
ve} na prigovor tuènika koji je istaknuo na pripremnom ro~i{tu, odnosno na
prvom ro~i{tu za glavnu raspravu, prije nego {to se upustio u raspavljanje o
glavnoj stvari. (PSH P`-3111/93 od 7.12.1993. godine, Praxis P`-2/99; objavljeno
u Komentar ZPP FBiH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000. godine).
4
O uvjetima za jednostrano odustajanje ugovora o izbranom sudu vidi ~l. 440.,

441. i 446.
Ugovor o arbitra`nom sudu (arbitraà), sklopljen u obliku kompromisorne

klauzule, samostalan je pravni posao u odnosu prema ugovoru u kojem je
674
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
ta klauzula sadràna, pa je slijedom toga za odlu~ivanje u sporu o pravovaljanosti glavnog ugovora nadle`na arbitraà. (PSH, P`-2202/93 od 21.9.1993.
godine, Praxis 1/2009; objavljeno u Komentar ZPP FBiH, Mihajlo D., Jozo
^., OSCE, 2000. godine);
Kompromisorna klauzula kojom su - ugovorne strane ugovorile nadle`nost
odre|ene arbitraè za sporove koji nastanu u svezi s valjano{}u i izvr{avanjem ugovora odnosi se i na spor u kojem se zahtijeva naknada {tete zbog
neizvr{enja ugovorne osobe. (PSH, P`-3317/93 od 11.1.1994. godine, Praxis
1/100; objavljeno u Komentar ZPP FBiH, Mihajlo D., Jozo ^., OSCE, 2000.
godine).
^lanak 439.
(1) Stranku koja na temelju ugovora o izbranom sudu treba postaviti suca
moè pozvati protivna stranka da u roku od 15 dana obavi to postavljanje i da je o tome obavijesti.
(2) Poziv prema stavku 1. ovoga ~lanka pravovaljan je samo ako je stranka
koja ga upu}uje postavila svog suca i o tome obavijestila protivnu stranku.
(3) Kad na temelju ugovora o izbranom sudu postavljanje izbranog suca treba
obaviti tre}a osoba, svaka osoba moè uputiti poziv iz stavka 2. ovoga
~lanka toj osobi.
(4) Osoba koja je pozvana da postavi suca izbranog suda vezana je za
postavljanje koje je obavljeno ~im je to postavljanje priop}eno protivniku,
odnosno jednoj od stranaka.
1
Odredbe ovog ~lanka identi~ne su ~lanku 464. prija{njeg ZPP-a FBiH odnosno ~lanku 474. prija{njeg ZPP-a RS.
Uz stavak 1. i 2.: Ugovor o izbranom sudu obvezuje stranke koje su ga

zaklju~ile, a {to bi zna~ilo obvezu stranaka da u skladu sa ugovorom poduzmu odgovaraju}e radnje kojima se omogu}ava vr{enje funkcije izbranog suda.
Ako ugovorom nije odre|en broj sudaca i na~in njihovog postavljanja, primjenjuje se dispozitivna norma iz ~l. 437. st. 2. Me|utim, ako su ova pitanja regulirana ugovorom, svaka od stranaka du`na je da izvr{i svoju obvezu
u pogledu postavljanja sudaca. Po{to je obveza u pogledu postavljanja sudaca istovremena, stranka koja zahtijeva od protivne stranke izvr{enje ove obveze
mora prethodno izvr{iti svoju obvezu i o tome obavijestiti protivnu stranku.
Uz stavak 3.: Kad je postavljanje izbranog suca obveza tre}e osobe odnosno
osobe kojoj su predmetne stranke to povjerile, onda one mogu da istoj upute
poziv ako to postavljanje ne bude izvr{eno.
Uz stavak 4.: Postavljanje izbranog suca ne moè se opozvati od momenta

kad je to postavljanje priop}eno protivniku, odnosno jednoj od stranaka kad
675
postavljanje vr{i tre}a osoba. Cilj ove odredbe ogleda se u tome da se sprije~i
odlaganje rje{avanje spora. Stranka koja poslije postavljanja suca sazna da postoji razlog za izuze}e suca ne mo}e opozvati postavljanje, ali moè zahtijevati izuze}e suca (~l. 442. st. 2.).
Stranka ne moè svojim pasivnim pona{anjem sprije~iti realizaciju ugovora o
izbranom sudu. Ako sudac izbranog suda ne bude na vrijeme postavljen, a iz
ugovora ne proizlazi ni{ta drugo, suca }e na prijedlog stranke koji ostaje pri
ugovoru postaviti sud (Vidi ~l. 440. st. 1.).
^lanak 440.
(1) Ako sudac izbranog suda ne bude na vrijeme postavljen, a iz ugo vora ne proizlazi {to drugo, suca }e na prijedlog stranke postaviti
sud.
(2) Ako se izbrani suci ne mogu sloìti o izboru predsjednika, a iz ugovo ra ne proizlazi {to drugo, predsjednika }e na prijedlog svakog izbranog
suca ili stranke postaviti sud.
(3) Za postavljanje izbranog suca, odnosno predsjednika izbranog suda,
nadleàn je sud koji bi za spor bio nadleàn u prvom stupnju da nije
sklopljen ugovor o izbranom sudu.
(4) Protiv rje{enja suda nije dopu{tena àlba.
(5) Stranka koja se ne èli koristiti ovla{tenjem iz stavka 1. ili stavka 2. ovoga
~lanka moè tu`bom zahtijevati da sud nadleàn za postavljanje proglasi
prestanak vaènja ugovora o izbranom sudu.
1
Odredbe ovog ~lanka identi~ne su prija{njem ZPP-u FBiH ~lanku 465. odnosno ~lanku 475. prija{njeg ZPP-a RS.
Op}enito: Ako stranke ugovorom o izbranom sudu nisu odredile broj sudaca
izbranog suda i na~in njihovog postavljanja, ugovor je pravovaljan, a u pogledu sastava suda i na~ina postavljanja sudaca primjenjuje se odredba ~l. 437.
st. 2.
Uz stavak 1: Ovdje se definira situacija kad su stranke ugovorom o izbranom

sudu utvrdile sastav suda i na~in postavljanja sudaca, te nisu ispo{tovane
zadane ugovorne obveze, pa suci ne budu na vrijeme postavljeni, i ne moè
da se formira vije}e u sastavu koji je ugovorom predvi|en. Nastupanje
ovakvih situacija mogu predvidjeti i same stranke prilikom zaklju~ivanja predmetnog ugovora i ugovoriti da u ovakvom slu~aju prestaje va`nost ugovora
ili da }e postavljanje sudaca, odnosno predsjednika izvr{iti tre}a osoba. Ako
pak ugovorom nije predvi|eno rje{enje naprijed navednih situacija, postavljanje sudaca vr{i sud koji bi za spor bio nadleàn u prvom stupnju da nije
zaklju~en ugovor o izbranom sudu.
676
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Uz stavak 2., 3.: Postavljanje sudaca vr{i se po prijedlogu stranaka, a u slu~aju

iz st. 2. kad se radi o predsjedniku, ako se izbrani suci ne mogu sloìti o
izboru istog, a predmetnim ugovorom nije ni{ta drugo regulirano, istog }e na
prijedlog izbranog suca ili stranke postaviti redovni sud odnosno sud koji bi
bio nadleàn za spor u prvom stupnju da nije sklopljen ugovor o izbranom
sudu.
Uz stavak 4., 5.: Protiv rje{enja suda o prijedlogu za postavljanje suca odnosno predsjednika àlba nije dozvoljena bez obzira da li je sud usvojio ili odbio
prijedlog. Me|utim, stranka moè odustati od ugovora o izbranom sudu ako
ugovor u pogledu postavljanja suca nije realiziran krivnjom druge stranke ili
pak zbog toga {to tre}a osoba nije izvr{ila postavljanje suca kad je ugovorom
bila za to ovla{tena ili zbog toga {to izbrani suci nisu mogu da se sloè o
izboru predsjednika. U tom slu~aju, ako stranke sporazumom ne raskinu ugovor o izbranom sudu, stranka koja je od ugovora odustala mora tu`bom kod
suda koji je nadleàn za rje{avanje spora traìti da proglasi prestanak va`nosti
ugovora o izbranom sudu. Po toj tu`bi provodi se odgovaraju}i postupak i o
tu`benom zahtjevu se odlu~uje presudom.
^lanak 441.
(1) Osim slu~aja iz ~lanka 440. ovoga zakona, svaka stranka moè tu`bom
zahtijevati da sud proglasi prestanak vaènja ugovora o izbranom sudu.
1) ako se stranke ne mogu sloìti o izboru sudaca koje one zajedni~ki
trebaju postaviti;
2) ako osoba koja je u samom ugovoru o izbranom sudu postavljena
za suca izbranog suda ne}e ili ne moè obna{ati tu du`nost.
(2) O zahtjevu odlu~uje sud predvi|en u ~lanku 440. stavka 3. ovoga zakona.
(3) Na ro~i{te za raspravljanje o zahtjevu sud }e pozvati stranke.
Odredbe ovog ~lanka identi~ne su ~lanku 466. ZPP-a FBIH, odnosno ~lanku
476. ZPP-a RS.
Op}enito: Ugovor o izbranom sudu moè prestati prije svega zbog potpune
likvidacije pravnog odnosa u vezi s kojim je zaklju~en, zatim zbog izvr{enja
zadataka izbranog suda ili zbog nemogu}nosti izvr{enja tih zadataka, na
temelju sporazuma stranaka.
Uz stavak 1.: Ugovor moè prestati vaìti i na temelju jednostrane izjave

jedne od stranaka ugovornica ako se za to ispune zakonom predvi|ene pretpostavke: kad ovla{tena stranka ne odlu~i da se radi postavljanja suca obrati
nadle`nom redovnom sudu - pa tu`bom od suda zatraì da se proglasi
prestanak vaènja ugovora o izbranom sudu; kad se stranke ne mogu sloìti
o izboru suca kojeg trebaju da zajedni~ki postave; kad osoba koja je u ugovoru o izbranom sudu postavljena za suca ne}e ili ne moè obavljati ovu
du`nost; kad suci ne postignu potrebnu ve}inu glasova pri dono{enju odluke.
677
443
U navedenim slu~ajevima obra}anje sudu zavisi od jednostavne dispozicije

ovla{tene stranke. Zahtjev je deklaratorne, a ne konstitutivne naravi (sud treba da
proglasi prestanak va`nosti ugovora odnosno izrekne prestanak va`nosti ugovora),
od konstitutivnog zna~aja za prestanak va`nosti ugovora je samo podno{enje zahtjeva sudu. Sve dotad ugovor vaì, pa bi stranke, na temelju njega, mogle izabrati
i neku drugu soluciju koja bi mogla dovesti do funkcioniranja izbranog suda.
4
Uz stavak 2.: Ako se stranke ne mogu sloìti o izboru sudaca koje one zajedni~ki trebaju postaviti, o predmetnom zahtjevu odlu~uje sud koji bi bio
nadleàn za spor u prvom stupnju da nije sklopljen ugovor o izbranom sudu.
Uz stavak 3.: Na ro~i{te o raspravljanju po tu`bi podnijetoj radi progla{enja

prestanka vaènja ugovora o izbranom sudu sud }e pozvati stranke predmetnog spora, {to je naravno u skladu s na~elom obostranog saslu{anja stranaka (audiatur et altera pars).
^lanak 442.
(1) Sudac izbranog suda duàn je izuzeti se kad postoje razlozi za izuze}e
iz ~lanka 357. ovoga zakona. Iz istih razloga mogu stranke zahtijevati
izuze}e suca izbranog suda.
(2) Stranka koja je sama ili zajedno s protivnom strankom postavila izbra nog suca moè zahtijevati njegovo izuze}e samo ako je razlog za izuze}e
nastao ili je stranka za njega saznala nakon {to je sudac postavljen.
(3) Ako se stranke nisu druk~ije sporazumjele, o izuze}u odlu~uje sud pred vi|en u ~lanku 440. stavak 3. ovoga zakona.
Odredbe ovog ~lanka identi~ne su prija{njem ZPP-u FBiH ~lanku 467. odnosno ~lanku 477. prija{njeg ZPP-a RS.
Op}enito: O razlozima za izuze}e sudaca vidi ~l. 357. ZPP-aa.
Uz stavak 1.: Odredbom stavka 1. za izuze}e sudaca izbranog suda predvi|eni

su isti razlozi koji su u ~l. 357. propisani za izuze}e sudaca redovnog suda.
Uz stavak 2., 3.: Stranke koje su temeljem ugovora o izbranom sudu du`ne
da postave suce izbranog suda mogu da traè njihovo izuze}e ako su okolnosti zbog kojih bi se suci trebali izuzeti nastale odnosno stranke su za njih
saznale nakon postavljanja suca, a o izuze}u odlu~uje sud koji bi bio nadleàn
da sudi u prvom stupnju da nije sklopljen ugovor o izbranom sudu.
^lanak 443.
Ako se stranke nisu druk~ije sporazumjele, suci izbranog suda odredit }e
postupak pred izbranim sudom.
678
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredbe ovog ~lanka identi~ne su ~lanku 468. prija{njeg ZPP-a FBIH, odnosno ~lanku 478. prija{njeg ZPP-a RS.
Su{tina izbranog sudovanja manifestira se, pored ostalog, i u tome {to su

stranke ovla{tene odrediti pravila po kojima }e suci postupati. Stranke tako
dolaze u priliku da izbjegnu primjenu onih procesnih institucija zbog kojih
svoj spor nisu iznijele pred redovni sud. (Sini{a Triva, Gra|ansko procesno
pravo, II izdanje, Zagreb, 1972., str. 705)
Supsidijarno, ako stranke nisu ni{ta o tome odredile, postupak pred izbranim
sudom odre|uju sami izbrani suci.
Pravilnici institucionalnih arbitraà obi~no utvr|uju osnove procesnih pravila, pa
povjeravanje spora odre|enoj institucionalnoj arbitraì u pravilu zna~i pristajanje na njena procesna pravila. To ipak ne zna~i da stranke ne bi mogle (u granicama dopu{tenim Statutom arbitraè) utjecati na to i metode raspravljanja stvari.
Ako se suci ne sloè o na~inu postupanja, o tome treba da obavijeste stranke,
koje bi mogle sporazumom, ali i jednostrano, raskinuti ugovor o izbranom sucu.
Ipak, ovla{tenje stranaka i sudaca da odre|uju pravila postupka nisu neograni~ena. Oni moraju po{tivati odre|eni minimum prisilnih procesnih pravila
mjerodavnog procesnog sistema, ~ije je po{tivanje jam~i ostvarenje osnovne
fizionomije parni~nog postupka, bez ~ijeg bi pridràvanja bio doveden u pitanje i sam integritet pravnog poretka.
^lanak 444.
(1) Prema svjedocima, strankama i drugim osobama koje sudjeluju u postup ku izbrani sud ne moè upotrijebiti prisilna sredstva niti izricati kazne.
(2) Izbrani sud moè zatraìti od suda mjesno nadle`nog za davanje pravne
pomo}i da se pred njim izvedu pojedini dokazi koji se pred izbranim
sudom ne mogu izvesti.
(3) Na postupak za izvo|enje dokaza primjenjivat }e se odredbe ovoga
zakona o izvo|enju dokaza pred zamoljenim sudom.
Odredbe ovog ~lanka identi~ne su ~lanku 469. prija{njeg ZPP-a FBiH, dok
~lanak 479. prija{njeg ZPP-a RS jo{ odre|uje da se svjedoci pred izbranim
sudom saslu{avaju bez polaganja zakletve (stavak 1.).
Uz stavak 1: Prisilne mjere - prisilno dovo|enje, podmirivanje tro{kova

dovo|enja i nov~ane kazne koje se primjenjuju u postupku pred redovnim
sudom, ne mogu se upotrijebiti u postupku pred izbranim sudom prema svjedocima, strankama i drugim osobama koje sudjeluju u postupku.
Uz stavak 2: Kao i redovni sudovi, izbrani sud moè zatraìti pravnu pomo}
od mjesno nadle`nog suda kako bi se proveli pojedini dokazi koji se pred
679
446
izbranim sudom ne mogu provesti, odnosno kad svjedoci i druge osobe ne}e
dobrovoljno da sudjeluju u postupku, a bez njihovog provo|enja predmetni
pravna pomo} je pomo} koju sudovi pruàju
spor se ne moè rije{iti (p
me|usobno ili koju njima pruàju, odnosno koju oni pruàju drugim tijelima
u vezi s obavljanjem slu`bene du`nosti).
4
Uz stavak 3: Pravna pomo} pruà se prema normama ovog ZPP-a.

^lanak 445.
Izbrani sud moè donijeti presudu po pravi~nosti samo ako su mu
stranke dale takvu ovlast.
Odredbe ovog ~lanka identi~ne ~lanku 470. prija{njeg ZPP-a FBIH, odnosno
~lanku 479. prija{njeg ZPP-a RS.
Budu}i da ovaj zakon ne propisuje po kojim bi se to odredbama materijalnog

prava rje{avali predmetni slu~ajevi pred izbranim sudom, mi{ljenja smo da
izbor materijalnog prava u prvom redu zavisi od dispozicije stranaka, s tim
da one mogu ovlastiti arbitre da sude i po na~elima pravi~nosti, ali, kako god,
izbrani sud ne bi svoju odluku smio zasnovati na primjeni pravila koja su u
suprotnosti sa javnim poretkom zemlje koja njihovoj odluci daje snagu pravomo}ne presude doma}eg suda, odnosno s javnim poretkom zemlje u kojoj se
traì izvr{enje iste.
^lanak 446.
(1) Kad se izbrani sud sastoji od vi{e od jednog izbranog suca, presuda se
donosi ve}inom glasova, ako u ugovoru o izbranom sudu nije druk~ije
odre|eno.
(2) Ako se ne moè posti}i potrebita ve}ina glasova, izbrani sud je duàn o
tome obavijestiti stranke.
(3) Ako se za slu~aj iz stavka 2. ovoga ~lanka stranke nisu druk~ije sporazumjele, svaka od stranaka moè tu`bom zahtijevati da sud predvi|en
u ~lanku 440. stavak 3. ovoga zakona izrekne prestanak vaènja ugovora o izbranom sudu.
Odredbe ovog ~lanka identi~ne su ~lanku 471. prija{njeg ZPP-a FBiH odnosno ~lanku 480. prija{njeg ZPP-a RS.
Uz stavak 1., 2.: Odredba st. 1. je dispozitivnog karaktera i primjenjuje se

ako stranke nisu druk~ije ugovorile. Stranke mogu ugovoriti da se odluka
donosi jednoglasno ili odre|enom kvalificiranom ve}inom. Stranke mogu ugovorom o izbranom sudu predvidjeti rje{enje za slu~aj da se ne postigne potrebna ve}ina za dono{enje odluke, a mogu se i naknadno o tome sporazumjeti
680
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
kad se ovaj problem pojavi. Ako je npr. za dono{enje odluka predvi|ena jednoglasnost, stranke se mogu sporazumjeti da za dono{enje odluke bude dovoljna apsolutna ve}ina ili mogu pro{iriti sastav suda.
Ako se ne moè posti}i ve}ina, odnosno odluka se ne moè donijeti onako
kako je to predmetnim ugovorom o izbranom sudu regulirano, izbrani sud je
duàn o tome obavijestiti stranke.
3
Uz stavak 3.: Podno{enje tu`be radi prestanka vaènja ugovora o izbranom

sudu predvi|ene u st. 3. nije ograni~eno rokom, a ista se podnosi sudu koji
je nadleàn da sudi u prvom stupnju da nije zaklju~en ugovor o izbranom
sudu.
^lanak 447.
Presuda izbranog suda mora biti obrazloèna, ako stranke nisu {to drugo
ugovorile.
Izvornik presude i sve prijepise potpisuju svi izabrani suci. Presuda vaì
i kad koji sudac uskrati da je potpi{e ako je presudu potpisala ve}ina
sudaca i na presudi ustanovila to isklju~ivanje potpisa.
Strankama se dostavljaju prijepisi presude preko suda predvi|enog u
~lanku 440. stavak 3. ovog zakona.
~lanak 481. prija{njeg ZPP-a RS jo{ odre|uje da stalni izbrani sudovi sami
dostavljaju svoje presude (st. 3.).
Uz stavak 1: Kao {to proizlazi iz odredbe ovog ~lanka, presuda izbranog suda
mora biti obrazloèna, osim ako stranke ne ugovore {to drugo.
Povreda odredaba st. 1. i 2. ovog ~lanka predstavlja razlog za poni{taj presude, a {to je odre|eno ~l. 451. to~. 3.
Uz stavak 2., 3.: Izvornik presude izbranog suda i sve prijepise iste potpisuju svi postavljeni suci za predmetni spor, ali ista vaì ako koji sudac uskrati
potpis ako je ista potpisana od ve}ine sudaca, te je na presudi ustanovljeno
to isklju~ivanje potpisa.
Uz stavak 3.: Prijepis predmetne presude se dostavlja strankama preko suda

koji bi bio nadleàn da postupa u prvom stupnju da nije sklopljen ugovor
o izbranom sudu.
Ako izvornik presude arbitraè nisu potpisali svi arbitri ili barem ve}ina,
uz napomenu da je manjina iz odre|enih razloga ili bez naknadnog razloga
uskratila svoj potpis na izvorniku, takva presuda ne postoji. (VpsH, P`-667/79
od 15.5.1982.)
681
449
450
^lanak 448.
Izvornik presude i potvrde o obavljenoj dostavi ~uvaju se kod suda predvi|enog u ~lanku 440. st. 3. ovoga zakona.
1
~lanak 482. prija{njeg ZPP-a RS jo{ odre|uje da ako je presudu donio stalni
izbrani sud onda izvornik presude i potvrdu o obavljenoj dostavi ~uva isti sud.
Ovim ~lankom se propisuje da se izvornik presude i potvrda o obavljenoj dostavi

~uvaju kod nadle`nog suda koji bi bio nadleàn u prvom stupnju da nije sklopljen ugovor o izbranom sudu, a vjerovatno se isto odnosi i na predmetni spis slu~aja.
^lanak 449.
(1) Presuda izbranog suda ima prema strankama snagu pravomo}ne presude
ako ugovorom nije predvi|ena mogu}nost pobijanja presude pred izbranim sudom vi{eg stupnja.
(2) Na zahtjev stranke sud predvi|en u ~lanku 440. stavak 3. ovoga zakona
stavit }e na prijepisu presude potvrdu o pravomo}nosti i ovr{nosti.
~lanak 483. prija{njeg ZPP-a RS jo{ odre|uje da stalni izbrani sudovi sami
stavljaju potvrdu o pravomo}nosti i izvr{nosti na svojim presudama.
Uz stavak 1.: Presuda izbranog suda je akt delegirane dràvne jurisdikcije, a

ne gra|anskopravna nagodba stranaka u sporu. Ona prema strankama, ali ne
i prema tre}ima, ima snagu pravomo}ne sudske presude. Ako ugovorom nije
predvi|ena mogu}nost pobijanja presude pred izbranim sudom vi{eg stupnja,
ova presuda stje~e svojstvo pravomo}nosti samim dono{enjem.
Ukoliko stranke u ugovoru predvide da se predmetna odluka moè pobijati
pred izbranim sudom vi{eg stupnja, u tom slu~aju stranke moraju utvrditi i
rok za ulaganje redovnog pravnog lijeka, sastav vi{eg izbranog suda i granice
ispitivanja pobijane odluke.
Uz stavak 2: Na prijepis presude potvrdu o pravomo}nosti i ovr{nosti iste, a

na zahtjev stranke, stavit }e sud koji bi bio nadleàn u prvom stupnju da
nije sklopljen ugovor o izbranom sudu.
^lanak 450.
(1) Presuda izbranog suda moè se poni{titi po tu`bi stranke.
(2) Za rje{avanje o tu`bi nadleàn je sud predvi|en u ~lanku 440. stavak 3.
ovoga zakona.
682
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Odredbe ovog ~lanka identi~ne su - ~lanku 475. prija{njeg ZPP-a FBiH, odnosno ~lanku 484. prija{njeg ZPP-a RS.
Op}enito: O pravomo}nosti presude izbranog suda vidi komentar uz ~l. 449.
Uz stavak 1.: Prema odredbi ~l. 453. stranke se ne mogu sporazumno odre}i
prava na tu`bu za poni{taj presude izbranog suda. Pravomo}na presuda izbranog suda pobija se pred redovnim sudom tu`bom, koja tada ima karakter
izvanrednog pravnog lijeka.
Uz stavak 2.: Za rje{avanje o tu`bi nadleàn je sud koji bi bio nadleàn za

rje{avanje spora u prvom stupnju da nije sklopljen ugovor o izbranom sudu.
^lanak 451.
Poni{taj presude izbranog suda moè se zahtijevati:
1) ako uop}e nije sklopljen ugovor o izbranom sudu ili ako taj ugovor nije pravovaljan;
2) ako je glede sastava izbranog suda ili glede odlu~ivanje povrije|ena
koja odredba ovog zakona ili ugovora o izbranom sudu;
3) ako presuda nije obrazloèna prema ~lanku 447. stavak 1. ovoga
zakona ili ako izvornik i prijepisi presude nisu potpisani na na~in
odre|en u ~lanku 447. stavak 2. ovog zakona;
4) ako je izbrani sud prekora~io granicu svog zadatka;
5) ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi proturje~na;
6) ako je presuda izbranog suda u protivnosti s Ustavom Bosne i
Hercegovine ili Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;
7) ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz ~lanka 255.
ovoga zakona.
Odredbe ovog ~lanka identi~ne su ~lanku 476. prija{njeg ZPP-a FBiH, odnosno ~lanku 485. prija{njeg ZPP-a RS.
Op}enito: Poni{taj presude izbranog suda moè se zahtijevati iz razloga pobrojanih u ovom ~lanku.
Tu`ba za poni{taj je konstitutivne naravi. Presuda kojom se tu`beni zahtjev
usvaja ukida presudu izbranog suda s djelovanjem ex tunc.
Ako izvornik presude arbitra`nog suda nisu potpisali svi arbitra`ni suci ili
barem ve}ina, uz napomenu da je manjina zbog odre|enih razloga ili bez naznake razloga uskratila svoj potpis na izvorniku, takva presuda pravno ne postoji. (VPSH, P`-667/79 od 15.5.1979. godine - PSP 15/442, objavljeno u Komentar
Odredbe zakona o parni~nom postupku koje zabranjuju sudu da uvaì
raspolaganje stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propustima i pravilnim moralima dru{tva primjenjuju se i u postupku pred arbitraòm. (SS,
683
453
GZS-39/86 od 20.11.1986. godine; objavljeno u Komentar ZPP, Milka J.,

@ivota J., Hranislav K., Dragoljub P., Beograd, 1977., godine).
^lanak 452.
(1) Tu`ba za poni{taj presude izbranog suda moè se podnijeti nadle`nom
sudu u roku od 30 dana.
(2) Ako se poni{taj presude zahtijeva iz razloga navedenih u ~lanku 451. to~.
1. do 6. ovoga zakona, rok za tu`bu se ra~una od dana kada je presu da dostavljena stranci, ako je stranka za razlog saznala kasnije, rok se
ra~una od dana saznanja.
(3) Glede ra~unanja roka, kad se poni{taj zahtijeva iz razloga navedenog u
~lanku 451. to~ka 7. ovoga zakona, primjenjivat }e se odgovaraju}e
odredbe ~lanka 257. st. 1. i 2. ovoga zakona.
(4) Nakon proteka jedne godine od pravomo}nosti presude izbranog suda ne
moè se zahtijevati poni{taj presude.
1
Uz stavak 1.: Rok za podno{enje tu`be za poni{taj presude izbranog suda

moè se podnijeti nadle`nom sudu u roku od 30 dana.
Uz stavak 2.: Ako se poni{taj zahtijeva iz razloga {to uop}e nije sklopljen
ugovor o izbranom sudu, rok za tu`bu ra~una se od dana kada je presuda
dostavljena stranci, a ako je stranka za razlog saznala kasnije rok se ra~una
od dana saznanja (subjektivni rok).
Kad se poni{taj zahtijeva iz razloga {to postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz ~lanka 255. ovog zakona, promjenjivat }e se, a glede ra~unanja roka (subjektivni rok), odredbe ~lanka 257. st. 1. i 2. ZPP-a.
^lanak 453.
Stranke se ne mogu sporazumno odre}i primjene odredaba ~lanka 442.
st. 1. i 2., ~lanka 447. st. 2. i 3. i ~l. 450. do 452. ovoga zakona.
Stranke se ne mogu sporazumno odre}i primjene odredbi koje se odnose na:

izuze}e sudaca (~lanak 442. st. 1. i 2.); potpisivanje i dostava presude izbranog suda (~lanak 447. st. 2. i 3.); poni{taj presude izbranog suda (~lanak 450452.), a koje odredbe su prinudnog karaktera.
684
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Dio {esti
GLAVA XXXI
- PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE

^lan 454.
(1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona zapo~et postupak pred
prvostepenim sudom, daljnji postupak provest }e se prema odredbama
ovog zakona.
(2) U predmetima iz stava 1. ovog ~lana u kojima je ve} zakazano pripremno ro~i{te ili ro~i{te za glavnu raspravu, ali rasprava jo{ uvijek nije
otvorena, sud }e opozvati svoje rje{enje o odre|ivanju ro~i{ta i o tome
obavijestiti stranke, a tuènog pozvati da dostavi odgovor na tu`bu u
skladu s odredbama ovog zakona.
(3) U predmetima iz stava 1. ovog ~lana u kojima je ve} otvorena glav na rasprava, sud je duàn na prvom sljede}em ro~i{tu za glavnu
raspravu provesti sve radnje koje bi prema odredbama ovog zakona
bio duàn provesti na pripremnom ro~i{tu. Odràvanje tog ro~i{ta
imat }e, u pogledu prava i obaveza stranaka, sve pravne posljedice
koje, prema odredbama ovog zakona, ima odràvanje pripremnog
ro~i{ta.
(4) Sud }e upozoriti stranke u postupku da nakon odràvanja ro~i{ta iz stava
3. ovog ~lana ne}e mo}i poduzimati radnje za koje je odredbama ovog
zakona predvi|eno da se mogu poduzeti najkasnije do zaklju~enja
pripremnog ro~i{ta.
1
Odredba ~lana 454. predvi|a primjenu odredaba ovog zakona u predmetima

u kojima je u trenutku stupanja na snagu zakona prvostepeni postupak ve}
bio zapo~et, pa predvi|a razli~ite na~ine postupanja zavisno od stadija prvostepenog postupka u kojem se nalazi predmet.
Stav 1. Odredba stava 1. propisuje da se u predmetima u kojima je prije

stupanja na snagu ovog zakona zapo~et postupak pred prvostepenim sudom
primjenjuju odredbe ovog zakona. Odredbe novog zakona mogu se, bez preduzimanja bilo kakvih dodatnih radnji od strane suda, primijeniti na predmete u kojima je samo podnesena tu`ba, ali pripremno ro~i{te ili ro~i{te za
glavnu raspravu jo{ nisu zakazani.
Stav 2. Odredba ovog stava reguli{e postupanje suda u predmetima koji su

zapo~eti prije stupanja na snagu novog zakona, pa je sud, nakon prethodnog
ispitivanja tu`be, zakazao pripremno ro~i{te ili ro~i{te za glavnu raspravu, ali
to ro~i{te jo{ nije odràno. U tom slu~aju, kako bi se postupak mogao efikasno nastaviti po odredbama ovog zakona, sud }e opozvati rje{enje o odre|ivanju ro~i{ta, te tuènog pozvati da dostavi obavezni odgovor na tu`bu u skladu
s odredbama ~l. 70-74. ovog zakona.
685
Sud }e o opozivu ro~i{ta obavijestiti obje stranke, a tuènom }e uputiti i poziv

da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tu`bu, uz napomene iz ~lana 70.
stav 2. Zakona.
Bilo bi logi~no da je zakonodavac u ovoj odredbi predvidio i du`nost suda

da tu`bu koja ne sadrì sve elemente iz ~lana 5. ovog zakona vrati na
ure|enje tuìtelju, te da tuènog pozove da odgovor na tu`bu dostavi tek
nakon prijema tu`be u kojoj su otklonjeni takvi eventualni nedostaci (v.
Ze~evi}, Komentar Zakona o parni~nom postupku, Sarajevo, 2004. g., str. 421).
Ako je tuèni i bez poziva suda ve} dostavio pismeni odgovor na tu`bu, sud
nije duàn primijeniti ovu odredbu, ve} odredbu stava 3. ovog ~lana, s tim
{to je u svakom slu~aju duàn prije odràvanja ro~i{ta dostaviti tuìtelju primjerak odgovora na tu`bu.
Stav 3. U predmetima u kojima je ve} otvorena glavna rasprava (smatramo

da bi ispravnije bilo primjenu ove odredbe predvidjeti za predmete u kojima
se tuèni ve} upustio u raspravljanje umjesto za predmete u kojima je ve}
otvorena glavna rasprava), predvi|eno je da prvo sljede}e ro~i{te koje se
odràva nakon stupanja na snagu ovog zakona ima funkciju i u~inak
pripremnog ro~i{ta. I sud i stranke du`ni su preduzeti sve radnje koje se
prema odredbama ovog zakona provode na pripremnom ro~i{tu.
Za stranke je od posebnog zna~aja da na ovom ro~i{tu iznesu sve eventualne

nove ~injeni~ne navode i dokazne prijedloge, kona~no opredijele svoje zahtjeve,
tj. eventualno preina~e tu`bu ili podnesu protivtu`bu, stave prijedlog za spajanje ili razdvajanje postupaka itd. Ukoliko to propuste u~initi, snosi}e posljedice
predvi|ene zakonom, tj. u pravilu ne}e te radnje mo}i naknadno preduzeti.
Sud je na osnovu rezultata raspravljanja na ovom ro~i{tu duàn utvrditi pravno

relevantne ~injenice, razlu~iti sporne od nespornih ~injenica, te odlu~iti o kojim
}e se pitanjima raspravljati i koji }e se dokazi izvoditi na glavnoj raspravi.
10
Stav 4. Sud je duàn upozoriti stranke da nakon odràvanja ro~i{ta iz stava

3. ovog ~lana, koje ima u~inak pripremnog ro~i{ta, ne}e mo}i preduzimati radnje za koje ovaj zakon predvi|a da se mogu poduzeti najkasnije do
zaklju~enja pripremnog ro~i{ta (v. komentar pod (8)). Odredbom ovog stava
ne precizira se da li je sud stranke o ovim posljedicama duàn obavijestiti
prije odràvanja ro~i{ta ili na samom ro~i{tu. Ta je nejasno}a dovela do
odre|enih dilema u primjeni odredaba st. 3. i 4. ovog ~lana, naro~ito u pogledu odràvanja ro~i{ta koje treba da zamijeni pripremno ro~i{te, a koje je ve}
bilo zakazano prije stupanja na snagu novog ZPP-a. U takvim slu~ajevima,
naime, stranke nisu bile prethodno, prije odràvanja ro~i{ta, upozorene niti o
posljedicama njihovog eventualnog izostanka, niti o ostalim posljedicama koje
zakon veè za zaklju~enje pripremnog ro~i{ta.
11
Odredba ~lana 77. ovog zakona predvi|a obavezu suda da u pozivu za

pripremno ro~i{te obavijesti stranke o posljedicama izostanka s pripremnog
ro~i{ta, kao i o tome da su du`ne najkasnije na pripremnom ro~i{tu iznijeti
686
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
sve ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predloìti sve dokaze koje
èle izvesti u toku postupka, te na pripremno ro~i{te donijeti sve isprave i
predmete koje èle upotrijebiti kao dokaz. Imaju}i u vidu ovu odredbu, kao
i ~injenicu da je ro~i{te iz stava 3. ovog ~lana po svom u~inku i pravnim
posljedicama u potpunosti izjedna~eno sa pripremnim ro~i{tem, smatramo da
se ro~i{te ne bi moglo odràti, niti bi u slu~aju izostanka stranaka mogle nastupiti posljedice koje zakon predvi|a, ukoliko stranke nisu o svim navedenim posljedicama upozorene prije odràvanja ro~i{ta. Prema tome, izuzev u
slu~aju u kojem su obje stranke pristupile na ro~i{te i predlaù da se pripremno ro~i{te odrì bez obzira na navedene posljedice, rje{enje o odràvanju
takvog ro~i{ta treba opozvati i zakazati novo pripremno ro~i{te, uz upozorenje strankama o svim posljedicama iz ~lana 77. Zakona. Ovakvo tuma~enje je
od posebnog zna~aja za neuke stranke, koje, naro~ito u prvim mjesecima
nakon stupanja na snagu novog zakona, o~ekivano nisu bile upoznate sa procesnim ovla{tenjima i du`nostima stranaka koje propisuje novi zakon.
^lan 455.
ZPP FBiH
U predmetima u kojima je do dana stupanja na snagu ovog zakona nastupilo mirovanje postupka, istekom mirovanja nastupaju pravne posljedice
iz ~lana 201. st. 3. Zakona o parni~nom postupku (Slu`bene novine
FBiH br. 42/98 i 3/99).
^lan 455.
ZPP RS
U predmetima u kojima je do stupanja na snagu ovog zakona nastupilo mirovanje postupka, istekom mirovanja nastupaju pravne posljedice iz
~lana 217. st. 3. Zakona o parni~nom postupku (Slu`beni list SFRJ br.
4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91 i Slu`beni glasnik Republike
Srpske br. 17/93, 14/94 i 32/94).
1
Budu}i da novi zakon ne poznaje institut mirovanja, ovom prelaznom odredbom predvi|eno je na koji }e na~in sud postupiti u predmetima u kojima je
do stupanja na snagu ovog zakona mirovanje nastupilo, ali jo{ nisu protekli
rokovi za podno{enje prijedloga za nastavak postupka. Odredba ~lana 455.
predvi|a da u takvim slu~ajevima istekom mirovanja nastupaju pravne
posljedice koje su predvi|ali i raniji zakoni.
Prema odredbi ~lana 201. ranijeg ZPP-a FBiH, odnosno ~lana 217. ranije
vaè}eg ZPP-a RS, po nastupanju mirovanja, ako nijedna stranka u roku od
4 mjeseca ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka, smatra se da je tu`ba
povu~ena. Dakle, u predmetima u kojima je mirovanje nastupilo prije stupanja na snagu ovog zakona, a do isteka roka od 4 mjeseca nijedna od stranaka nije stavila prijedlog za nastavak postupka, sud }e donijeti rje{enje da se
tu`ba smatra povu~enom.
687
688
U ovoj je prelaznoj odredbi trebalo predvidjeti i shodnu primjenu ostalih

odredbi ~lana 201. ZPP-a FBiH odnosno 217. ZPP-a RS, a posebno stava 2. tih
~lanova. Naime, stupanjem na snagu novog zakona ostala je neregulisana
mogu}nost podno{enja prijedloga za nastavak postupka, pa je trebalo predvidjeti da se nastavak postupka moè staviti po proteku tri mjeseca od dana
nastupanja mirovanja postupka.
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
Dio {esti
GLAVA XXXI
PRELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE
1
Odredbama ove glave regulisane su prelazne i zavr{ne odredbe u primjeni novog

parni~nog procesnog zakonodavstva. Kakva su rje{enja data, ukazuje komentar
ovih odredaba. Radi lak{eg razumijevanja komentara koji slijedi valja napomenuti da je stupanjem na snagu 1.8.2003. godine Zakon o parni~nom postupku
Republike Srpske (Sl. glasnik Republike Srpske 58/03 i 85/03 - u daljem tekstu,
ZPP RS) stavljen van snage raniji Zakon o parni~nom postupku Republike Srpske
(Sl. list SFRJ br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Sl. glasnik RS br. 17/93, 14/94, 32/94 - u daljem tekstu, raniji ZPP RS, a da je stupanjem na snagu 5.11.2003. godine Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH,
Sl. novine FBiH 53/03 - u daljem tekstu, ZPP FBiH) stavljen van snage raniji
Zakon o parni~nom postupku FBiH (Sl. novine FBiH 42/98 i 3/99 - u daljem
tekstu, raniji ZPP FBiH) sem odredaba ~lana 404-424. tog Zakona.
^lan 456.
ZPP RS
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donijeta prvostepena odlu ka kojom se postupak pred prvostepenim sudom zavr{ava, dalji postupak sprove{}e se po dosada{njim propisima.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, u postupku po pravnim lijekovima u predmetima u kojima je donijeta prvostepena odluka prije stupanja na snagu ovog zakona, umjesto odredbi ~l. 362. do 364., ~l. 369. do
373. i ~l. 394. do 397. Zakona o parni~nom postupku (Slu`beni list SFRJ
broj 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91, te Slu`beni glasnik
Republike Srpske broj 17/93, 14/94 i 32/94) primjenjiva}e se odredbe ~l.
217. do 220., 227. do 229. i 249. do 251. ovog zakona.
Ako po stupanju na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1. ovog ~lana, dalji postupak sprove{}e se po ovom zakonu.
^lan 456.
ZPP FBiH
(1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom zavr{ava, dalji postupak provest }e se prema dosada{njim propisima.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, u postupku po pravnim lijekovima u predmetima u kojima je donesena prvostepena odluka prije stu -
689
panja na snagu ovog zakona, umjesto odredbi ~l. 344. do 346., ~l. 351.
do 355. i ~l. 377. do 379. Zakona o parni~nom postupku (Slu`bene
novine Federacije BiH broj 42/98 i 3/99) primjenjivat }e se odredbe ~l.
217. do 220., ~l. 227. do 229. i ~l. 249. do 251. ovog zakona.
(3) Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena
odluka iz stava 1. ovog ~lana, daljni postupak sprovest }e se prema ovom
zakonu.
1
Uop{teno: Odredbe ~lana 456. ZPP-a RS i ~lana 456. ZPP-a FBiH odgovaraju
odredbama ~lana 508. ranijeg ZPP-a RS i odredbama ~lana 495. ranijeg ZPPa FBiH, za koje se ina~e moè re}i da se i jednim i drugim propisuju prelazna rje{enja, ali na na~in kako je to zakonodavac odredio u ranijim postupcima i na na~in kako je to odredio zakonodavac sada.
Uz stav 1. Iz odredaba stava 1. ovog ~lana jasno proizilazi da je potreba

zakonodavca bila da se svi predmeti koji su do stupanja na snagu ovog
zakona okon~ani pred prvostepenim sudom u smislu dono{enja odluke kojom
se postupak pred prvostepenim sudom zavr{ava, u daljem postupku, po
pravnim lijekovima, zavr{e prema dosada{njim propisima.
Bez sumnje, ovo prakti~no rje{enje zakonodavac nije predvidio za slu~ajeve

kada je do stupanja na snagu ovog Zakona o parni~nom postupku pred
prvostepenim sudom donesena odluka kojom se postupak pred tim sudom ne
zavr{ava.
Rje{enje koje je zakonodavac dao u stavu 1. ovog ~lana ne samo da je prakti~no nego je jedino mogu}e. Ovo stoga {to bi primjenom novog, sada{njeg
Zakona o parni~nom postupku (u postupku po pravnim lijekovima), na predmete koji su okon~ani, zavr{eni pred prvostepenim sudom po ranijem Zakonu
o parni~nom postupku (koji je stavljen van snage ovim Zakonom o parni~nom
postupku), stranka bila osuje}ena u svom pravu kori{tenja procesnih ovla{tenja
jer u vrijeme kada ih je preduzimala (npr. izjavila àlbu protiv prvostepene
presude ili pak reviziju protiv drugostepene presude) jo{ uvijek nije bio na
snazi sada{nji Zakon o parni~nom postupku, pa u smislu odredaba istog stranka nije mogla preduzimati svoja procesna ovla{tenja.
Uz stav 2. No, kad god govorimo o novom, sada{njem Zakonu o parni~nom

postupku, ne smijemo da zaboravimo da je temelj istog raspravno na~elo
koje ima za cilj brz i efikasan postupak. U potrebi da se {to prije prilagodimo novom pravnom konceptu parni~nog procesnog zakonodavstva i da se
postupak pred sudom u~ini {to brìm i efikasnijim, jer je to potreba savremenog doba, zakonodavac je u odredbama stava 2. ovog ~lana propisao
izuzetke .
Propisuju}i da }e se, izuzetno od odredaba stava 1. ovog ~lana, u postupku

po pravnim lijekovima, u predmetima u kojima je donijeta prvostepena odluka prije stupanja na snagu ovog zakona, umjesto odredbi ~lanova 362. do 364.,
~lana 369. do 373. i ~lana 394. do 397. ranijeg ZPP-a RS, odnosno odredaba
690
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
~lana 344. do 346., ~lana 351. do 355. i ~lana 377. do 379. ranijeg ZPP-a FBiH,
primjenjivati odredbe ~lana 217. do 220., 227. do 229. i 249. do 251. ovog
zakona, zakonodavac je fakti~ki propisao da }e, u postupku po pravnim
lijekovima, instancioni sudovi u drugom i tre}em stepenu primjenjivati dosada{nji Zakon o parni~nom postupku, izuzev odredaba o raspravi pred drugostepenim sudom i odredaba kojima su propisani razlozi, uslovi za ukidanje i preina~enje odluka nièstepenih sudova.
7
Pravilnim tuma~enjem ove odredbe proizilazi da drugostepeni sudovi u postupku po pravnim lijekovima, u predmetima u kojima je prije stupanja na
snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka (kojom se postupak zavr{ava
pred prvostepenim sudom), i dalje, u smislu odredaba ~lana 365. ranijeg ZPPa RS odnosno odredaba ~lana 347. ranijeg ZPP-a FBiH, ispituju prvostepenu
presudu. No, zahvaljuju}i ~injenici da je u smislu odredaba stava 2. ovog
~lana drugostepeni sud obavezan, umjesto odredaba ~lana 369. do 373. ranijeg ZPP-a RS odnosno odredaba ~lana 351. do 355. ranijeg ZPP-a FBiH, primjeniti odredbe ~lana 227. do 229. ovog zakona, jasno je da }e, u smislu
odredaba ~lana 456., stav 2. ovog zakona, drugostepeni sud mo}i ukinuti
odluku prvostepenog suda samo ako postoje uslovi propisani odredbama ~lana
227. ovog zakona, odnosto preina~iti odluku prvostepenog suda samo ako postoje uslovi iz ~lana 229. ovog zakona.
Analogno tuma~enje, u smislu odredaba stava 2. ovog ~lana, da se primijeniti i na postupak po reviziji.
Propisuju}i u stavu 2. ovog ~lana da }e se, umjesto odredaba ~lana 362. do

364. ranijeg ZPP-a RS, odnosno odredaba ~lana 344. do 346. ranijeg ZPP-a
FBiH, pred drugostepenim sudom primjenjivati odredbe ~lana 217. od 220.
ovog zakona, zakonodavac je fakti~ki omogu}io drugostepenom sudu da u
svim predmetima u kojima je do stupanja na snagu ovog zakona donesena
prvostepena odluka, otvaranjem rasprave pred drugostepenim sudom, otkloni
nedostatke prvostepene odluke koji se ti~u ~injeni~nog utvr|enja (pa i kada
na to ukazuju nove ~injenice i novi dokazi), kao i nedostaci koji se ti~u
povrede postupka ukoliko nisu u pitanju povrede postupka iz ~lana 227. ovog
zakona.
10
Izuzeci propisani stavom 2. ovog ~lana, bez sumnje, uveliko doprinose efikasnosti parni~nog postupka i u predmetima u kojim je do stupanja na snagu
ovog zakona donesena prvostepena presuda, odnosno odluka kojom se postupak pred tim sudom zavr{ava, uz istovremeno po{tovanje odredaba
propisanih stavom 1. ovog ~lana.
11
Uz stav 3. I na kraju, stavom 3. je propisano da ako po stupanju na snagu

ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava prvog ovog ~lana
dalji postupak }e se sprovesti po ovom zakonu. Ovakva odredba svojom jednostavno{}u kako u logici tako i u zakonitosti ne zasluùje niti poseban
komentar.
691
458
^lan 457.
Odredbe ~lana 86. ovog zakona po~e}e se primjenjivati po stupanju na
snagu posebnog zakona kojim se ure|uje postupak medijacije.
1
Uop{teno : Ovu odredbu nije poznavalo ranije parni~no procesno zakonodavstvo.
Odredbom ~lana 86. ovog zakona je propisano da najdocnije na pripremnom

ro~i{tu sud moè, ukoliko ocijeni da je to svrsishodno s obzirom na prirodu
spora i druge okolnosti, da predloì strankama da spor rije{e u postupku
medijacije kako je predvi|eno posebnim zakonom. Ovakav prijedlog mogu
sporazumno staviti i stranke sve do zaklju~enja glavne rasprave.
Obzirom na zna~aj medijacije kao na~ina rje{avanja sporova van suda, sporazumom stranaka, zakonodavac je ve} u odredbama ~lana 86. ovog zakona
predvidio mogu}nost da sud u odre|enoj fazi parni~nog postupka i pod
odre|enim uslovima predloì strankama da spor rije{e putem medijacije.
Svakako, zahvaljuju}i ~injenici da su stranke te koje disponiraju svojim zahtjevima, zakonodavac je dao mogu}nost istima da takav prijedlog mogu staviti sve do zaklju~enja glavne rasprave.
Kako u vrijeme dono{enja ovog ZPP-a nije bio stupio na snagu zakon koji
reguli{e na~in rje{avanja spora putem medijacije, to je odredbom ovog ~lana
propisano da }e se odredbe ~lana 86. ovog zakona primjenjivati tek po stupanju na snagu zakona kojim se reguli{e postupak medijacije.
Sama ~injenica da je zakonodavac u odredbama ~lana 86. ovog zakona

predvidio mogu}nost rje{avanja spora putem medijacije, i to u situaciji kada
jo{ uvijek nije bio donesen zakon koji reguli{e postupak medijacije, govori o zna~aju i potrebi savremenog ~ovjeka da se spor me|u strankama
rije{i sporazumno, jer to istovremeno podrazumijeva brz, efikasan i jeftin
postupak.
^lan 458.
ZPP RS
Do stupanja na snagu posebnog zakona sudovi }e u parni~nom postupku primjenjivati odredbe ~l. 46. do 68. i ~l. 79. do 101. Zakona o rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima
(Slu`beni list SFRJ broj 43/82 i 72/82).
U odredbama ~lanova navedenih u stavu 1. ovog ~lana rije~i Socijalisti~ka
Federativna Republika Jugoslavija zamjenjuju se rije~ima Bosna i
Hercegovina u odgovaraju}em padeù.
692
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

459
^lan 458.
ZPP FBiH
(1) Do dana dono{enja posebnog zakona sudovi }e u parni~nom postupku
primjenjivati odredbe ~l. 46. do 68. i ~l. 79. do 101. Zakona o rje{avanju
sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima (Slu`beni list SFRJ broj 43/82 i 72/82) preuzetog uredbom sa zakonskom snagom
o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju kao republi~ki propisi (Slu`beni list RBiH br. 2/92).
(2) U odredbama ~lanova navedenih u stavu 1. ovog ~lana rije~i:
Socijalisti~ka Federativna Republika Jugoslavija zamjenjuju se rije~ima
Bosna i Hercegovina u odgovaraju}em padeù.
1
Uop{teno: Za ovu odredbu moèmo da kaèmo da je jedinstvena u odnosu

na ranije parni~no procesno zakonodavstvo. Odre|ene razlike koje se uo~avaju
u odnosu na redakcijsko izdanje ove odredbe prema ZPP-u RS i ZPP-u FBiH
su posljedice odre|enih razli~itosti zakonskih rje{enja uop{te.
Uz stav 1. Odredbama ovog ~lana je eksplicitno navedeno koji dio Zakona o

rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima (Slu`beni list SFRJ broj 43/82 i 72/82) }e se primjenjivati u parni~nom
postupku do stupanja na snagu posebnog zakona koji }e regulisati tu oblast.
Drugim rije~ima, propisano je mjerodavno pravo u slu~aju sukoba zakona sa
propisima drugih zemalja u odre|enoj oblasti.
Uz stav 2. Kako je Zakon o rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih

zemalja u odre|enim odnosima donesen u vrijeme postojanja SFRJ, to je u
stavu 2. propisano da se umjesto rije~i SFRJ pi{e Bosna i Hercegovina, jer
navedeni zakon u smislu stava 1. ovog ~lana sada vaì za podru~je BiH.
Ina~e, odredbama ~lana 46. do 68. Zakona o rje{avanju sukoba zakona sa

propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima je propisana nadle`nost i postupak, odnosno nadle`nost suda i drugih organa BiH u stvarima sa me|unarodnim elementom. Odredbe ~lana 79. do 85. Zakona o rje{avanju sukoba
zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima su ostale odredbe
koje reguli{u specifi~nost postupka pred sudom u BiH u stvarima sa me|unarodnim elementom. To su prije svega pravila o strana~koj i parni~noj sposobnosti, o dvostrukoj litispendenciji, o momentu koji je relevantan za ocjenu
me|unarodne nadle`nosti suda u BiH, o aktorskoj kauciji i o osloba|anju od
pla}anja tro{kova postupka. Odredbama ~lana 85. do 101. navedenog zakona su
pak propisane odredbe kojima se reguli{e priznanje inostranih sudskih odluka.
^lan 459.
ZPP RS
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da vaì Zakon o
parni~nom postupku (Slu`beni list SFRJ br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84,
693
74/87, 27/90 i 35/91, te Slu`beni glasnik Republike Srpske br. 17/93, 14/94
i 32/94).
^lan 459.
ZPP FBiH
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje vaìti Zakon o parni~nom
postupku (Slu`bene novine Federacije BiH br. 42/98 i 3/99), osim odred bi ~lana 404. do 424. tog zakona, koje }e se nastaviti primjenjivati do
dono{enja posebnog zakona.
1
Uop{teno: Ovom odredbom se fakti~ki promovi{e stupanje na snagu novog

Zakona o parni~nom postupku, kako u Republici Srpskoj tako i u Federaciji
BiH. Njome se definitivno ostavljaju pro{losti raniji Zakoni o parni~nom postupku.
Iz odredaba ovog ~lana proizilazi da danom stupanja na snagu Zakona o

parni~nom postupku RS (Slu`beni glasnik Republike Srpske 58/03 i 85/03)
prestaje da vaì raniji Zakon o parni~nom postupku RS (Slu`beni list SFRJ
broj 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91, te Slu`beni glasnik Republike
Srpske broj 17/93, 14/94 i 32/94).
Mada je odredba eksplicitna i jasna, potrebno je napomenuti da ista u sebi

sadrì i redakcijsku gre{ku, jer prilikom navo|enja Zakona o parni~nom postupku koji je stavljen van snage nisu navedene izmjene i dopune objavljene
u Slu`benom listu SFRJ broj 57/89 i 20/90, a koje izmjene ni slu~ajno nisu
male.
Drugim rije~ima, pravilna identifikacija Zakona o parni~nom postupku koji je

stavljen van snage stupanjem na snagu Zakona o parni~nom postupku RS (Sl.
glasnik RS br. 58/03 i 85/03) postiè se tek kada se u popisu izmjena i dopuna ranijeg Zakona o parni~nom postupku RS navedu i izmjene i dopune
Zakona o parni~nom postupku objavljene u Slu`benom listu SFRJ broj 57/89
i 20/90.
Na taj na~in je 1.8.2003. godine, kada je stupio na snagu Zakon o parni~nom

postupku RS (Slu`beni glasnik Republike Srpske broj 58/03 i 85/03), stavljen
van snage raniji Zakon o parni~nom postupku RS (Slu`beni list SFRJ broj
4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te Slu`beni glasnik
Republike Srpske broj 17/93, 14/94 i 32/94).
Iz odredaba ~lana 459. Zakona o parni~nom postupku FBiH proizilazi da je

stupanjem na snagu 5.11.2003. godine Zakona o parni~nom postupku FBiH
(Slu`bene novine FBiH br. 53/03) stavljen van snage raniji Zakon o
parni~nom postupku FBiH (Slu`bene novine FBiH br. 42/98 i 3/99), sem
odredaba ~lana 404. do 424. tog zakona, a kojim odredbama je regulisan
poseban postupak iz obiteljskih odnosa. Jasno}a ovih odredaba komentar ~ini
suvi{nim.
694
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE

461
^lan 460.
U periodu od tri mjeseca po stupanju na snagu ovog zakona, rokovi iz
~l. 75. stav 4., 94. stav 2. i 217. stav 3. ovog zakona mogu se izuzetno
produìti za najduè 30 dana, ako s obzirom na postoje}i raspored ro~i{ta
svakog pojedina~nog sudije zakazivanje ro~i{ta u navedenim rokovima ne
bi bilo mogu}e.
1
Uop{teno: I ova odredba je jedinstvena u odnosu na ranije postupke.
Odredbom ~lana 75. stav 4., 94. stav 2. i 217. stav 3. ovog zakona su propisani
rokovi od 30 i 45 dana u kojima }e prvostepeni sud (u smislu odredaba ~lana
75. stav 4., te odredaba ~lana 94. stav 2.) odràti pripremno ro~i{te, odnosno
ro~i{te za glavnu raspravu, a drugostepeni sud pak (u smislu odredaba ~lana
217. stav 3. ovog zakona) odràti sjednicu vije}a odnosno raspravu.
Kako je zakonodavac predvidio odre|ene pote{ko}e, a koje bi nastale kao

posljedica prilago|avanja novom pravnom konceptu sada{njeg Zakona o
parni~nom postupku, to je ostavio mogu}nost prolongiranja ovih rokova za jo{
30 dana, ali samo u periodu od 3 mjeseca ra~unaju}i od dana stupanja na
snagu ovog zakona.
No, imaju}i u vidu op{tepoznatu situaciju da su sudovi preoptere}eni velikim

brojem predmeta, ~ini se da bi dato rje{enje, u smislu prolongiranja rokova,
bilo primjenjivo samo u uslovima optimalnog broja predmeta kojima sudije
mogu biti zaduène, a koji optimalan broj bi se dobio na osnovu odre|enih
subjektivnih i objektivnih pokazatelja.
^lan 461.
ZPP RS
Ovaj zakon stupa na snagu 1. avgusta 2003. godine.
^lan 461.
ZPP FBiH
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u
Slu`benim novinama Federacije BiH.
Uop{teno: Iz sadràja ovih odredaba proizilazi da ZPP RS i ZPP FBiH nisu

stupili na snagu istog dana. No, to ne uti~e na ~injenicu da isti, obzirom na
na~in kako su regulisali parni~ni postupak, omogu}avaju jedinstven komentar
parni~no procesnog zakonodavstva.
Stupanjem na snagu Zakona o parni~nom postupku RS (Slu`beni glasnik

Republike Srpske broj 58/03 i 85/03) dana 1.8.2003. godine prestaje da vaì
raniji Zakon o parni~nom postupku RS (Slu`beni list SFRJ broj 4/77, 36/80,
695
69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te Slu`beni glasnik Republike
Srpske broj 17/93, 14/94 i 32/94), a sudovi se obavezuju da od tog dana,
1.8.2003. godine, isti primjenjuju, tako {to }e, tuma~e}i svaku odredbu ovog
zakona u vezi sa ostalim odredbama, omogu}iti primjenu ovog zakona u skladu
sa njegovom pravnom koncepcijom.
3
696
To isto vaì i za Zakon o parni~nom postupku Federacije BiH koji je stupio

na snagu 5.11.2003. godine, obzirom da je objavljen u Slu`benim novinama
Federacije BiH 53/03, dana 28.10.2003. godine.
BIOGRAFIJE ^LANOVA AUTORSKOG TIMA
Zlatko Kulenovi}
Ro|en je 8.7.1961. godine. Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci
je diplomirao 1987. godine, a pravosudni ispit u Republi~kom sekretarijatu za
upravu i pravosu|e SR Srbije u Beogradu poloìo 1988. god. U periodu 1987-1989.
godine radio je kao advokatski pripravnik u Advokatskoj kancelariji Ismeta [ar~evi}a u Sanskom Mostu, u periodu 1989-1996. radio je kao advokat u Banjoj Luci,
u periodu 1996-1997. godine obavljao je funkciju pravnog eksperta ombudsmana
za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, a u periodu 1997-2002. godine funkciju vi{eg pravnog eksperta Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu.
Od aprila 2002. do augusta 2003. godine bio je Ombudsman Republike Srpske.
U junu 1998. godine proveo je ~etiri sedmice na prakti~nom radu pri
Evropskoj komisiji za ljudska prava pri Vije}u Evrope u Strazburu, Francuska
(pripremao je predmete za posljednju sjednicu Komisije).
Od augusta 2003. godine radi kao sudija Vrhovnog suda Republike Srpske.
Tako|e obavlja fukciju sekretara Redakcije Vrhovnog suda Republike Srpske za
izradu i objavljivanje Biltena sudske prakse Vrhovnog suda Republike Srpske.
Stjepan Mikuli}
Ro|en je 1947. godine. îtav radni vijek proveo je kao sudac u sudovima
raznih nivoa. Trenutno obavlja funkciju suca @upanijskog suda u [irokom Brijegu.
Svjetlana Mili{i}-V
Veli~kovski
Ro|ena je 1970. godine u Sarajevu. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u
Sarajevu. Studije je nastavila na Institutu za uporedno pravo u Parizu, te na
Koledù Evrope u Briù (Belgija) i Natolinu (Poljska), gdje je stekla diplomu
uporednog prava i titulu magistra evropskih studija (M.A. in European Studies).
Po okon~anom magisteriju, nastavila je raditi na Koledù Evrope u Poljskoj na
mjestu akademskog asistenta. Nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu radila je pri
Pravnom odjelu OHR-a i Nezavisnoj pravosudnoj komisiji, te kao advokat u
Sarajevu. Za sudiju Op}inskog suda u Sarajevu, na kojoj funkciji se i sada nalazi,
izabrana je u decembru 2003. godine.
697
Jadranka Stani{i}
Ro|ena je 1959. godine u Prijedoru. Osnovnu {kolu i gimnaziju je zavr{ila
u Banjoj Luci. Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci je diplomirala
1982. godine. Od 1985. godine pa sve do danas radi u pravosu|u gdje je po~ela
kao sudijski pripravnik Okru`nog suda u Banjoj Luci, zatim kao stru~ni saradnik
Okru`nog suda u Banjoj Luci, potom sudija Osnovnog suda u Banjoj Luci. Za
sudiju Okru`nog suda u Banjoj Luci je izabrana 1998. godine na kojoj funkciji
se i sada nalazi. U toku ~itavog profesionalnog anga`mana radi na parni~nom
referatu.
Pored profesionalnog rada kao sudija Okru`nog suda u Banjoj Luci objavljuje u stru~nim ~asopisima ~lanke i praksu Okru`nog suda u Banjoj Luci.
Bila je ~lan Komisije za izradu Zakona o parni~nom postupku i u tom svojstvu u 2002. godine boravila je u SAD-u gdje je edukovana u pogledu izrade
nacrta zakona. Tako|e je i trener sudija Centra za edukaciju Republike Srpske i
u tom svojstvu je odràla mnogobrojne seminare.
Danka Vu~ina
Ro|ena je u Posu{ju 19.3.1948. godine, gdje je zavr{ila osnovnu {kolu.
U~iteljsku {kolu je zavr{ila u Mostaru, a Pedago{ku akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Mostaru.
Godine 1978., nakon obavljenog pripravni~kog staà, izabrana je za suca
Op}inskog suda u Mostaru i tu funkciju je obavljala do 1990. godine kada je
izabrana za suca Vi{eg suda u Mostaru. U periodu 1992. do 1994. godine izbjegla
je u Zagreb gdje je radila u MUP-u Zagreb i nakladnoj ku}i Narodne novine
Zagreb. Godine 1994., Izabrana je za suca Vi{eg suda u Mostaru, a zatim 1995.
za suca Vrhovnog suda HR HB i tu funkciju je obavljala do po~etka 1996. godine
kada se u Zagrebu upisala u Imenik odvjetnika u Zagrebu. Po~etkom 1997. godine
upisala se u Imenik odvjetnika u Mostaru, gdje i danas radi kao odvjetnik. Bavi
se isklju~ivo gra|anskim pravom, a uà oblast joj je ostvarivanje prava iz osnove
naknade {tete i gospodarskog prava.
Od 2.9.2002. godine do studenog 2004. godine bila je ~lan Visokog sudbenog
i tuìteljskog vije}a FBiH odnosno BiH.
@ivi u Mostaru sa suprugom Nikom. Ima dvoje djece, sina Zorana i k}erku
Andrijanu koji ìve i rade u Zagrebu.
698
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
HERCEGOVINE
REPUBLICI SRPSKOJ ^lan
699
^lan KOMENTARI ZAKONA O PARNI~NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
REGISTAR KLJU^NIH RIJEÎ

Napomena: Prvi broj ozna~en uz klju~nu rije~ ozna~ava ~lan Zakona, dok
drugi broj ozna~ava redni broj klju~ne rije~i u okviru komentara tog ~lana (a
ne stav) u kojoj je taj pojam detaljnije obja{njen (npr. na~elo javnosti 4/9
ozna~ava da u komentaru ~lana 4. Zakona klju~na rije~ broj devet detaljnije
ozna~ava taj pojam). Ukoliko se uputi na ~itav ~lan (npr. Advokat kao
punomo}nik ~lan 305.), ~itav tekst tog ~lana je relevantan za doti~nu klju~nu
rije~. Isto vaì i kada se uputi na odre|eni stav nekog ~lana Zakona (npr.
pod DOKAZ izvo|enje dokaza pred dugim sudom - zamoljeni sud ~lan 128.
stav 2.). U ovom slu~aju ~itav stav 2. i naravno komentar uz njega je bitan
za detaljnije obja{njenje te klju~ne rije~i.
ADVOKAT
kao punomo}nik ~lan 305
kao zamjenik advokata-punomo}nika
~lan 306
svjedok 139/1-4, 139/7
ADVOKATSKI PRIPRAVNIK
kao zamjenik advokata-punomo}nika
~lan 306
AKTORSKA KAUCIJA
v. osiguranje parni~nih tro{kova
ALTERNATIVNA OBAVEZA
55/13
APSOLUTNA NADLE@NOST
prethodno ispitivanje tu`be 67/3
ATRAKCIONA NADLE@NOST 74/5
BRZOJAV 334/4
ÎNJENICE 125/3-7
izno{enje ~injenica u tu`bi 53/16
koje }e sud uzeti kao dokazane
~lan 8
nove ~injenice kao razlog za
ponavljanje postupka 255/8
nove ~injenice u reviziji 242/8
nove ~injenice u àlbenom postupku
207/3
op}epoznate 125/32-34
osporavanje priznanja 125/23-26
presumpcije 125/27-31
priznanje 125/12-26
700
teret dokazivanja 123/9-11, 123/13-15,

125/30, 126/1-7
ÎNJENI^NI OSNOV TU@BE 53/16
ÎNJENI^NO STANJE
nema revizije zbog pogre{no ili
nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog
stanja 240/6
nepotpuno utvr|eno ~injeni~no
stanje u reviziji 250/3
pogre{no i nepotpuno utvr|eno
~injeni~npo stanje u sporovima male
vrijednosti 433/3
~injeni~no stanje 8/6
pogre{no ili nepotpuno utvr|eno
~injeni~no stanje kao razlog za
àlbu 208/5, ~lan 210
DOKAZI I DOKAZIVANJE
apsolutan dokaz 8/7
~injenice koje nije potrebno dokazivati
125/1-35
dokazno sredstvo 123/4
dokazi izvedeni u parni~nom
postupku pred drugim sucem 20/4
du`nost stranaka 123/9-11, 123/13-16
indicije 123/5
istra`no na~elo 124/1-4
izvo|enje 123/16, 128/3-4
izvo|enje dokaza pred drugim
sudom (zamoljeni sud) ~lan 128
stav 2
izvo|enje dokaza u postupku pred
arbitraòm ~lan 444
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
izvedeni dokazi u parnici nakon

obustave parni~nog postupka 18/4
kapciozna pitanja 10773, 144/6
koje se ~injenice dokazuju 123/11,
125/2-7
na pripremnom ro~i{tu 79/3, 81/2,
81/7-17
na glavnoj raspravi 99/2-3, 99/12-18,
12873-4
nove ~injenice i dokazi 77/3, 102/412
novi dokazi u àlbenom postupku
207/3
novi dokazi kao razlog za
novi dokazi u reviziji 242/8
odgoda ro~i{ta zbog nemogu}nosti
pribavljanja 111/6
odlaganje ro~i{ta zbog nemogu}nosti
izvo|enja 112/4-5, 113/1-2
op}epoznate ~injenice 125/32-34
v. osiguranje dokaza
pitanja 10473-4, 105/2-4, 106/1-3,
107/3-7, 144/2-10
pravila iskustva 125/11
predlaganje dokaza u tu`bi 53711
predmet dokazivanja 125/2-11
prezumpcije 125/27-31
priznanje ~injenica 125/12-26
raspravno na~elo 123/7-9
rje{enje o izvo|enju dokaza 8172,
81/7-17, 94/1
rok za izvo|enje 129/1-5 saslu{anje
stranaka
slobodna ocjena 123/7-22
stepen dokazanosti 10274, 123/6,
126/2-3
strano pravo 125/9
sugestivna pitanja 107/3, 144/6
v. svjedoci
teret dokazivanja 123/9-11, 123/13-15,
125/30, 126/1-7
v. tuma~i
utvr|ivanje iznosa {tete bez
dokazivanja 127/1-7
v. uvi|aj
v. vje{taci
zahtjevi kojima stranke ne mogu
raspolagati 12471-3
zamoljeni sud 128/5-16
701
HERCEGOVINE
DOPUNA
tu`be 66/15
odgovora na tu`bu 73/1-3
DOSTAVLJANJE
definicija 337/2
djelovanje dostavljanja 337/3
dostava diplomatskim putem 338/3-5
dostava odvjetniku 340/5
dostava osobama koje se nalaze u
inozemstvu 338/2
dostava tijelima vlasti i pravnim
osobama 339/4, 340/3
dostava vojnim osobama,
pripadnicima policije, kopnenog,
rije~nog, pomorskog i zra~nog
prometa i zatvorenicima 341/2-3
dostavljanje punomo}niku odnosno
zakonskom zastupniku 340/2, 340/4-5
izvr{enje dostavljanja 35173
osobna dostava 339/3
pravila dostave 345/2-3, 345/5, 346/23, 347/2-3, 348/2, 349/2-3
svrha dostave 339/2
vrijeme i mjesto dostave 343/2
àlbe ~lan 214
DOSTAVNICA 351/2
DRUGOSTEPENI POSTUPAK
sudsko vije}e u drugostepenom
postupku 13/6
v. àlba
DU@NOSTI STRANAKA
du`nost stranke da govori istinu 9/4
EKONOMI^NOST POSTUPKA
radnje iz parni~nog postupka u
izvanparni~nom postupku 18/4
dokaz izveden u parni~nom
postupku pred drugim sucem 20/4
ustaljivanje nadle`nosti 15/8, 17/6, 19/3
izberiva mjesna nadle`nost 28/3
atrakcija mjesne nadle`nosti 28/4-5
sporazum o mjesnoj nadle`nosti 52/2
dopunska presuda 176/6
kumulacija zahtjeva i kumulacija
stranaka 176/9
presuda na osnovi propu{tanja 182/1
701
obrazloènje presude 191/7-13

àlba i prijedlog za dono{enje
dopunske presude 194/1
isticanje vi{e tu`benih zahtjeva 55/7-8
FAKULTAS ALTERNATIVA
procesna 55/14
FIZI^KO LICE
kao stranka u postupku 291/3
smrt i punomo} ~lan 311
kao suparni~ar 362 /3
GLAVNA RASPRAVA
dokazi, izvo|enje 99/2-3, 99/12-18,
128/3-4,
isklju~enje javnosti 11876, 119/1-7,
120/1-6, 121/1-4
isprave 99/2-3
izostanak tuènog 97/21-24
izostanak tuìtelja 97/16-12
javnost 118/1-10
jedinstvo glavne rasprave 97/9, 114/2-3
koncentracija postupka 97/8
na~ela 97/7
nastavak ro~i{ta 116/1-5
neposrednost 101/3, 114/2-6, 114/8-12,
128/3-4
nepo{tivanje suda 100/12, 100714-15
nove ~injenice i dokazi 102/4-12
odgoda ro~i{ta 111/1-11, 115/1-9
odlaganje ro~i{ta 111/1-3, 112/1-15,
113/1-2, 114/1-13, 115/1-9
odràvanje odmah nakon
pripremnog ro~i{ta 9474-7
otvaranje 97710
pitanja 106/1-3, 107/3-7
ponovno provo|enje procesnih
radnji 114/4-12
posljedice izostanka 9572, 96/5, 97/1624
poziv za raspravu 96/1-7
pravna shvatanja stranaka 103/1-4
pretpostavke za odràvanje 97/11-14,
11175
prigovori procesni 98/2, 98/4, 98/7-10
procesne smetnje 68/1-2, 98/2-10
odgovor na tu`bu, izlaganje 99/2,
99/5-7
red, odràvanje 100/12-15, 107/8
redoslijed odvijanja 99/1-23
702
rok za odràvanje 94/2-3

rukovo|enje 100/2-15, 107/2
saslu{anje stranaka 99/15, 104/2-4
saslu{anje svjedoka 99/16, 105/1-4
108/1-3
tok 99/1-23
tok raspravljanja 99/1-23
duìna trajanja 94/8-9
tu`ba, izlaganje 99/2, 99/5-7
usmenost 99/5, 101/2
upravljanje postupkom 100/2-15
uvi|aj 99/18
vje{tak 99/17, 105/1-4
zakazivanje 94/1
zaklju~enje 110/1-5
zavr{na izlaganja 99/20-22
zloupotreba prava 100/11
GLAVNI INTERVENIJENT
definicija 364/2
GLUHE I NIJEME OSOBE
saslu{anje 145/5
GRA\ANSKOPRAVNI SPOR
op}enito 1/3
GRA\ANSKOPRAVNI ODNOS
op}enito 1/3
IMOVINSKOPRAVNI SPOR 11/1
INCIDENTNI ZAHTJEV 54/14
INDICIJE 123/5
INOSTRANE JAVNE ISPRAVE 133/1-4
INOSTRANI SUD
litispendencija 60/13
ISPITIVANJE PRVOSTEPENE PRESUDE
U @ALBENOM POSTUPKU
granice ~lan 221
odluke drugostepenog suda po àlbi
~lan 222, ~lan 223, ~lan 224
ISPRAVE
autenti~nost 132/18-21
edicija v. pribavljanje
glavna rasprava 99/2-3
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
inostrane javne isprave 133/1-4

istinitost 132/18-21
izvornik 134/4-5
javne 132/5, 132/9-13
kod protivne stranke 135/1-8
kod tre}eg lica 136/1-9
ovjera 132/15-16
pribavljanje 134/2-8,135/1-8.136/1-9
prevod 133/4, 134/6
privatne 132/14-16
na stranom jeziku 133/4, 134/6
ISPRAVKA
tu`be 66/15
odgovora na tu`bu 73/1-3
ISTINA
materijalna istina 7/1
formalna istina 7/3
stranka, du`nost kazivanja 167/6
svjedok, du`nost kazivanja 143/6
IZBRANI SUDOVI ARBITRA@E
definicija 434/1
dokazivanje ugovora o izbranom
sudu 435/5
multilaterarne internacionalne
konvencije o arbitraì 434/5
opoziv postavljenog izbranog suca
439/4
podjela 434/2
postavljanje sudaca 437/4, 439/3-4,
440/4
pravilnici institucionalnih arbitraà 443/2
pravna pravila 445/2
pravovaljanost ugovora o izbranom
sudu 436/2-3, 438/3-4
sastav 437/3
stalne arbitraè 434/5
ugovor o izbranom sudu 435/2-3
IZOSTANAK
tuènog s
tuènog s
84/9-21
tuìtelja s
tuìtelja s
84/20
stranke u
218/8
703
glavne rasprave 97/21-24

pripremnog ro~i{ta 8471-4,
glavne rasprave 97716-20
pripremnog ro~i{ta 84/1-8,
àlbenom postupku 218/5,
HERCEGOVINE
IZUZE]E
op}enito 359/7
apsolutni razlozi 357/7-9
du`nost sudije u slu~aju da je
stavljen zahtjev za njegovo izuze}e
~lan 360
izuze}e zapisni~ara ~lan 361
nema àlbe protiv rje{enja kojim se
usvaja zahtjev za izuze}e 359/7
nepristrasnost sudije 357/2
odluka o zahtjevu za izuze}e sudije
359/2
posebna àlba protiv rje{enja kojim
se zahtjev odbija 359/7
razlozi ~lan 357
relativni razlozi 357/10
vje{taka 153/1-10
zahtjev ~lan 358
IZVORNIK ISPRAVE 134/4-5
IZVR[ENJE
drugostepene presude 237/2
u slu~aju revizije ~lan 239
JAMSTVO
od strane protivnika osiguranja 284/3
oslobo|enje 269/6
polaganje 269/5, 269/7
u~inak zabilje`be zabrane otu|enja
ili optere}enja nekretnina 272/3
JAVNI TU@ILAC
isklju~eno u~e{}e javnog tuìoca u
postupku revizije 237/1
JAVNOST
glavne rasprave 118/1-10
isklju~enje 118/6, 119/1-7, 120/1-6,
121/1-4
pripremno ro~i{te 122/2
ro~i{te izvan glavne rasprave 122/2
JEDINSTVENO SUPARNIÂRSTVO
365/3, ~lan 366
nu`no jedinstveno suparni~arstvo 366/13
voljno jedinstveno suparni~arstvo 366/12
JEZIK U POSTUPKU
jezika koji stranke i drugi u~esnici
upotrebljavaju ~lan 314
703
pozivi, odluke i druga sudska

pismena ~lan 313
pravo sudu da odredi jezik 313/3
prevo|enje ~lan 315
tuma~ 315/6
saslu{anje svjedoka koji ne zna jezik
suda 145/1-4
KAPCIOZNO PITANJE 107/3, 144/6
KRIVI^NO DJELO
kao prethodno pitanje 12713
kao razlog za ponavljanje postupka
255/8
KRIVI^NA ODGOVORNOST
kao prethodno pitanje 12/13
KOMPROMIS 435/2
KOMPROMISORNA KLAUZULA 435/2
KUMULACIJA
v. objektivna kumulacija
v. spajanje parnica
LA@AN ISKAZ
svjedoka 137/7, 143/6
stranke 167/6
vje{taka 15275
LITISPENDENCIJA 60/1-14
dostava tu`be tuènom 60/2
du`nost stranaka da obavijeste sud
o postojanju parnice 60/11
du`nost suda da pazi na
litispendenciju po slu`benoj du`nosti
60/12
identi~nost parnica 60/10
imovinskopravni zahtjev u krivi~nom
postupku 60/9
isticanje vi{e tu`benih zahtjeva 55/10
kada prestaje 192/2
odbacivanje tu`be 67/5-6
prigovor kompenzacije 60/8
prigovor na glavnoj raspravi 98/4
prigovor na pripremnom ro~i{tu 79/4
pred stranim sudom 60/13
prekid postupka 60/6
procesna smetnja 60/4,
protivtu`ba 60/7
704
subjektivno preina~enje 58/9

zahtjevi postavljeni u toku postupka
60/3
LITIS CONSORTIUM
v. suparni~arstvo
MALOLJETNIK
parni~na sposobnost 292/3
MATERIJALNO PRAVO
op}enito 2/15
pogre{na primjena materijalnog
prava kao razlog za reviziju 240/4
prava kao razlog za àlbu ~lan 210
prava u sporovima male vrijednosti
433/2
usvajanje revizije ~lan 250
MEDIJACIJA 86/1-6
budu}i propisi o medijaciji ~lan 457
odlaganje ro~i{ta zbog poku{aja
medijacije 112/6
NAÊLO
dispozicije 2/3, 3/1
javnosti 4/9
kontradiktornosti 5/2
materijalne istine 7/1
neposrednosti 78/3, 97/7, 101/1, 101/3,
114/2-6, 114/8-13, 128/3, 128/5-10,
151/1-3, 163/8, 16971, 173/5
obostranog saslu{anja 573
raspravno na~elo 7/1, Uvod u glavu
VIII/1
savjesnosti 9/2
usmenosti 78/3, 97/7, 101/1-2, 151/1-3
NADLE@NOST SUDA
ocjena nadle`nosti 15/6-7
ustaljivanje nadle`nosti 15/8, 17/6
apsolutna nadle`nost suda 16/2-3
prigovor apsolutne nenadle`nosti 20/3
odba~aj tu`be zbog apsolutne nenadle`nosti 16/3-4
sukoba nadle`nosti 16/4
stvarna nadle`nost 17/2
obveza suda po slu`benoj du`nosti
paziti na svoju stvarnu nadle`nost
17/2, 17/6, 27/6
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
stvarna nadle`nost op}inskih odnosno

osnovnih sudova 17/3-5, 27/4-5
prigovor stvarne nenadle`nosti 20/3,
27/6
vrijednost predmeta spora i stvarna
nadle`nost 17/4
sukob nadle`nosti izme|u sudova
Federacije BiH i RS odnosno sudova
entiteta i Distrikta Br~ko BiH, kao i
izme|u Suda BiH i bilo kojeg
drugog suda s podru~ja BiH 16/5.
prigovor mjesne nadle`nosti 19/2,
20/3, 52/4
progla{avanje mjesno nenadle`nim
po slu`benoj du`nosti 19/3
isklju~iva mjesna nadle`nost 19/3
postupak suda nakon ogla{avanja
nenadle`nim 20/1
àlba na rje{enje suda o prigovoru
na nadle`nost suda 20/1
sukob nadle`nosti 21/2
odluka drugostupanjskog suda po
àlbi o mjesnoj i stvarnoj
nenadle`nosti 21/3-4
relativna nadle`nost 22/2
radnje u postupku koje izvodi sud
kome je predmet ustupljen radi
nadle`nosti 23/2
teritorijalna nadle`nost 24/1
nadle`nost sudova u sporovima s
me|unarodnim elementom 25/1
primjena odredbi ~lanka 46. do 68. i
~lanka 79. do 101. Zakona o
rje{avanju sukoba zakona s
propisima drugih zemalja u
odre|enim odnosima 26/2
op}a me|unarodna nadle`nost sudova BiH 26/3, 30/3, 31/2, 33/2, 47/3
posebna me|unarodna nadle`nost
sudova BiH 26/4, 32/6, 34/3, 35/3,
36/1, 38/3, 39/3, 40/3, 41/2, 42/4, 43/2,
44/3, 45/4, 46/4, 48/2, 52/8
sporazum o nadle`nosti stranog suda
26/5
nadle`nost suda za dràvljane BiH
koji ìve u inozemstvu 31/1
propisi o stvarnoj nadle`nosti 27/2-3
pravila o odre|ivanju mjesne
nadle`nosti 28/2, 29/3-5
mjesna nadle`nost protiv pravnih
osoba 30/1-2
705
HERCEGOVINE
izberiva mjesna nadle`nost 28/3,

izberiva mjesna nadle`nost za
naknadu {tete 32/3-6
izberiva nadle`nost u sporovima radi
za{tite prava na osnovi jamstva
proizvo|a~a 33/1
izberiva nadle`nost u sporovima za
zakonsko uzdràvanje 34/2
izberiva nadle`nost u bra~nim
sporovima 35/2
izberiva nadle`nost u sporovima o
utvr|ivanju ili osporavanju o~instva
ili materinstva 36/2
izberiva nadle`nost po mjestu u
kome se nalazi poslovna jedinica
pravne osobe 37/1
izberiva nadle`nost u sporovima iz
nasljednopravnih odnosa 38/1-2
izberiva nadle`nost po mjestu
pla}anja 39/2
izberiva nadle`nost u sporovima iz
radnih odnosa 40/2
izberiva nadle`nost u sporovima
zbog smetanja posjeda na
pokretninama 41/1
izberiva mjesna nadle`nost u
sporovima smetanja posjeda na
brodu odnosno zrakoplovu 44/2
izberiva nadle`nost prema mjestu
gdje se nalazi zastupstvo strane
osobe u Federaciji 48/1
izberiva mjesna nadle`nost po
sporazumu stranaka 52/3-4
isklju~iva mjesna nadle`nost u
sporovima o nekretninama 42/2-3
isklju~iva mjesna nadle`nost u
sporovima o zrakoplovu i brodu
43/1
isklju~iva mjesna nadle`nost za
sporove koji nastanu u tijeku i u
povodu ovr{nog i ste~ajnog
postupka 45/1-3
supsidijarna mjesna nadle`nost 46/2-3
nadle`nost za osobe za koje ne
postoji op}a mjesna nadle`nost u
Federaciji 47/2
delegacija mjesne nadle`nosti suda
49/2
delegacija mjesne nadle`nosti suda
iz razloga procesne ekonomije 50/1
ordinacija nadle`nosti suda 51/1-2
705
atrakcija mjesne nadle`nosti 28/4-5,

38/1-2, 46/2-4
NOTORNE ÎNJENICE
v. op}epoznate ~injenice
NAGODBA
v. sudska nagodba
NOVÂNA KAZNA
za stranku, zakonskog zastupnika,
punomo}nika ili umje{a~a 406/2
zbog propu{tenog obavje{tenja o
promjeni adrese ~lan 408
zbog ometanja dostavljanja pismena
~lan 409
za svjedoka koji ne do|e ~lan 410
za vje{taka ~lan 411
kazna zatvora umjesto nov~ane
kazne ~lan 412
àlba protiv rje{enja kojim se izri~e
nov~ana kazna ~lan 413
zbog vrije|anja suda 407/1-5
NAGRADA
tuma~a 162/5
vje{taka 160/3-8
NASTAVAK ROÎ[TA 94/8, 116/1-5
NEBLAGOVREMENOST
tu`be 67/4
àlbe ~lan 213
NEDOZVOLJENOST
àlbe ~lan 213
NEPOTPUNA TU@BA 66/14
NEPOTPUNA @ALBA
~lan 213
NEPOSREDNOST
postupka
NEPO[TOVANJE SUDA
nov~ana kazna za stranku,
zakonskog zastupnika, punomo}nika
ili umje{a~a 406/2
nov~ana kazna zbog propu{tenog
obavje{tenja o promjeni adrese ~lan
408
nov~ana kazna zbog ometanja
dostavljanje pismena ~lan 409
nov~ana kazna za nedolazak svjedoka
koji je uredno pozvan ~lan 410
nov~ana kazna za vje{taka ~lan 411
kazna zatvora umjesto nova~ne
kazne ~lan 412
àlba protiv rje{enja kojem se izri~e
nov~ana kazna ~lan 413
nov~ana kazna zbog vrije|anja suda
407/1-5
NEPRISTRASNOST SUDIJE
izuze}e 357/2
NIJEMA OSOBA
saslu{anje 145/5
706
OBAVJE[TENJE TRE]EG O PARNICI

op}enito ~lan 419
OBLAST PRIMJENJIVANJA
oblast primjenjivanja Zakona o
parni~nom postupku
OBJEKTIVNA KUMULACIJA 55/1-14
eventualna 55/9-11
preinaka tu`be 55/5
prejudicijelni tu`beni zahtjev 55/5
sukcesivna 55/5
supsidijarna 55/9-11
zahtjevi koji nisu povezani istom
~injeni~nom i pravnom osnovom
55/6-8
zahtjevi koji proizilaze iz iste
~injeni~ne i pravne osnove 55/3-4
OBLIGACIJA
nedjeljiva obligacija, pojam 366/10
OBUSTAVA POSTUPKA
obustavljanje parni~noig postupka
18/2
mjere osiguranja 285/3-4
OCJENA DOKAZA
slobodna ocjena dokaza 8/3, 8/1
ODBAÂJ TU@BE
izjava pred sudom o odricanju od
tu`benog zahtjeva 181/3, 191/3
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
zbog pravomo}no presu|ene stvari

196/6
ODGODA ROÎ[TA 111/1-11, 115/1-9
obavje{tavanje predsjednika suda
115/4-5
otklanjanje uzroka 115/7
razlozi 111/1-10
rok 115/1-3
zakazivanje novog ro~i{ta 111/11,
115/6
àlba 115/8
ODGOVOR NA TU@BU
ispravka i dopuna 73/1-3
nepotpun 71/10, 73/1-3
obaveza podno{enje 70/3
osporavanje tu`benog zahtjeva 71/7
posljedice nepodno{enja 70/10,
70/16-17
pouka o obavezi podno{enja 70/13
priznanje tu`benog zahtjeva 71/7
rok za podno{enje 70/15
sadràj 71/1-2
upu{tanje tuènog u raspravljanje
70/9, 72/1-6
usmeni 70/11
zna~aj za dalji tok postupka 70/4-8
ODGOVOR NA @ALBU
~lan 214
ODLAGANJE ROÎ[TA
naknadno izvo|enje dokaza 113/1-2
obavje{tavanje predsjednika suda
115/4-5
otklanjanje uzroka 115/7
razlozi 112/1-15
rok 115/1-3
zakazivanje novog ro~i{ta, 112/14-15,
115/6
àlba 115/8
ODLAGANJE POSTUPKA OVRHE
273/2
ODRASLI ^LAN DOMA]INSTVA 345/2
ODRICANJE OD TU@BENOG ZAHTJEVA
odbacivanje tu`be 67/5, 67/9, 79/4,
98/4
707
HERCEGOVINE
prethodno ispitivanje tu`be 67/5,

67/9
prigovor 79/4, 98/4
ODUGOVLAÊNJE POSTUPKA
preinaka tu`be 57/5
protivtu`ba 74/8
OMBUDSMAN
isklju~enje javnosti 120/2-3
naknada tro{kova 385/5
tro{kovi u parni~nom postupku ~lan
394
OP]EPOZNATE ÎNJENICE 125/32-34
ORGAN UPRAVE 8/1
ORIGINAL ISPRAVE
v. izvornik isprave
ORU@JE
zabrana no{enja na raspravi 118/9-10
OSIGURANJE DOKAZA 169/1-7
nadle`nost 170/1-5
nakon pravomo}nosti odluke 169/7
postupak 172/1-11
prijedlog 171/1-4
privremeni zastupnik protivnika 172/7
protivnik 171/4
rje{enje kojim se usvaja prijedlog
172/5
tro{kovi 169/6
zapisnik 173/1-5
àlba 172/10-11
OSIGURANJE PARNI^NIH TRO[KOVA
kao procesna pretpostavka 66/10
podno{enje zahtjeva prije upu{tanja
u raspravljanje 71/6
OSIGURANJE TRA@BINE
op}enito 286/6
sredstva osiguranja tra`bine 286/6
OSLOBA\ANJE OD PLA]ANJA
TRO[KOVA POSTUPKA
odluka 402/2
postupanje suda ~lan 401
pravni lijek 402/5
707
predujam ~lan 403

pretpostavke ~lan 400
rje{enje o osloba|anju od pla}anja
tro{kova ~lan 404
OSNOVNI PRINCIPI
parni~nog postupka Uvod u Dio prvi
OSNOVNI SUDOVI
~lan 1, 13/4
OSNOV ZA NADLE@NOST SUDA
obavezni element tu`be 53/11-13
OPASNOST KOD ODRE\IVANJA
MJERE OSIGURANJA 269/4
OTU\ENJE STVARI ILI PRAVA U
KOJEM TEÊ PARNICA 61/1-5
PARNICA
pokretanje 60/2-3
postojanje v. litispendencija
razdvajanje 83/1, 83/7-12
spajanje 83/1-6, 83/9-12
stupanje u parnicu osobe koja je
pribavila stvar ili pravo o kojem se
vodi parnica 61/5
PARNI^NA SPOSOBNOST
definicija ~lan 292
PARICIJSKI ROK 176/4, 179/2-5
u parnicama zbog smetanja posjeda
426/3
u parnicama iz radnih odnosa 421/2
PODNESCI
definicija 334/2
dostava podneska putem po{te
344/2, 3
forma podneska 334/5
izostanak stranke sa ro~i{ta 63/3
kad je podnesak nerazumljiv 336/2,4
lica koja se nalaze na obaveznoj
vojnoj slu`bi 325/16
lica li{ena slobode 325/18
podno{enje na pripremnom ro~i{tu
63/5
podno{enje nakon pripremnog
ro~i{ta 63/6, 75/9
708
tokom glavne rasprave 102/11

upu}ivanje elektronskom po{tom
325/11
upu}ivanje preko po{te 325/9
valjanost podneska 334/8
vezanost za rok ~lan 325
PODRU^JE PRIMJENE
podru~je primjene Zakona o
parni~nom postupku
PONAVLJANJE POSTUPKA
izuze}e sudije ~lan 357
kome se podnosi prijedlog za
ponavljanje postupka ~lan 259
neblagovremeni, nepotpuni ili
nedozvoljeni prijedlozi 260/1-4
odluka o prijedlogu za ponavljanje
postupka ~lan 258, ~lan 262
odnos izmedu prijedloga za ponavljanje postupka i revizije ~lan 265-267
ponovni postupak pred
prvostepenim sudom 264/1
prethodno pitanje ~lan 12
pripremno ro~i{te 264/2
privremeni zastupnik ~lan 296
razlozi ~lan 255
rok za prijedlog za ponavljanje
postupka ~lan 257
sadràj prijedloga za ponavljanje
postupka ~lan 259, 259/2
POMO] NEUKOJ STRANCI
nema vi{e pomo}i neukoj stranci 7/9
PORAVNANJE
v. sudska nagodba
POSEBNI POSTUPCI
op}enito ~lan 419
POSTUPAK ODLUÎVANJA PO
REVIZIJI
sudsko vije}e u drugostepenom
postupku 13/6
v. àlba
POSTUPAK U PARNICAMA IZ
RADNIH ODNOSA
hitnost
419/4
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
odre|ivanje rokova ~lan 420

primjenjivanje odredba ZPP-a ~lan
419
rok za do za dobrovoljno ispunjenje
~inidbe 421/2
rok za podno{enje àlbe na presudu
~lan 422
rok za podno{enje àlbe na rje{enje
iz radnih odnosa ~lan 422
POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG
SMETANJA POSJEDA
gubitak prava u izvr{nom postupku
~lan 427
hitnost 423/3
odre|ivanje rokova i ro~i{ta ~lan
424
prijedlog za izvr{enje 427/2
primjenjivanje odredba ZPP-a ~lan 423
raspravljanje o tu`bi za smetanje
posjeda ~lan 425
revizija 426/8
rok za ispunjenje du`nosti ~lan 426
rok za podno{enje àlbe ~lan 426/4
rokovi 423/4
POSTUPAK U SPOROVIMA MALE
VRIJEDNOSTI
op~enito ~lan 428-433
pobijanje presuda ili rje{enje kojom
se zavr{ava spor male vrijednosti
433/2
~injeni~no stanje 433/3.
pojam 429/2
posebna àlba ~lan 431
preina~ejnje tu`benog zahtjeva ~lan
432
primjenjivanje odredba ZPP-a ~lan
428
rok za àlbu protiv prvostepene
presude 433/3
sporovi, koji se ne smatraju
sporovima male vrijednosti ~lan 430
àlba protiv prvostepene presude
433/4, 433/5
POSTUPAK ZA OBEZBJE\ENJE
DOKAZA
tro{kovi ~lan 399
709
HERCEGOVINE
POVLAÊNJE TU@BE 59/1-15

do kada se tu`ba moè povu}i 59/910
fikcija 59/12
pristanak tuènog 59/8, 59/11
sporovi za razvod braka 59/10
subjektivna preinaka 58/7
tro{kovi postupka 59/14, ~lan 390
POVRA]AJ U PRE\A[NJE STANJE
neblagovremeni i nedozvoljeni prijedlog za povra}aj u pre|a{nje
stanje 332/2
odluka o prijedlogu za povra}aj u
pre|a{nje stanje 331/2
posljedice 328/22
propu{tanje 328/6
rok za prijedlog 329/4
slu~ajevi 328/2
zabrana traènja povra}aja u
pre|a{nje stanje 330/5
POVREDA ODREDABA PARNI^NOG
POSTUPKA
definicija ~lan 209
kao razlog za reviziju 240/3
kao razlog za àlbu ~lan 209
preina~enje presude ~lan 249
u sporovima male vrijednosti 433/2
POZIV
pripremno ro~i{te 77/1-8, 84/6
saslu{anje stranaka 166/1-8
svjedoku 142/1-4
vje{taku 151/5-6
PRAVOBRANILA[TVO
naknada tro{kova 385/5
u~e{~e u postupku ~lan 395
PRAVOSNA@NOST-P
PRAVOMO]NOST
odricanje ili odustanak od àlbe
204/4
pravomo}nost presude 19672-6
pravomo}nost i prigovor o prijeboju
196/7
sudske odluke ~lan 203
vezanost suda za presudu 197/2-3
709
PRAVNI INTERES
odbacivanje tu`be 67/5, 67/10
prethodno ispitivanje tu`be 67/5, 67/10
tu`ba za utvr|enje 54/11-13
PREINAÊNJE PRESUDE
reformatio in peius 230/2
u àlbenom postupku 205/2, ~lan
229, ~lan 230
PRAVNO LICE
definicija 291/6
kao stranka u postupku 291/3
kao suparni~ar 362/3
prestanak i punomo} ~lan 312
ste~aj ~lan 312
PREINAKA/PREINAÊNJE TU@BE
ispravka tu`be 58/4
isticanje drugog zahtjeva uz
postoje}i 56/7
objektivna 56/1-13, 57/1-11
odugovla~enje postupka 57/5
pove}anje tu`benog zahtjeva 56/6
prejudicijelni zahtjev 54/15
pripremno ro~i{te, preinaka prije
zaklju~enja 57/2
pripremno ro~i{te, uslovi za
preinaku poslije zaklju~enja 57/3-8
pristanak tuènog 57/4, 57/6
promjena istovjetnosti zahtjeva 56/4-5
subjektivna 58/1-9
sukcesivna objektivna kumulacija
55/5, 56/7
{ta se ne smatra preinakom 56/9-13
u sporovima male vrijednosti ~lan 432
uslovi za subjektivnu preinaku 58/5-6
àlba 57/9
PRAVNI LIJEKOVI
definicija 203/2
redovni ~lanovi 203-236, Uvod u
Glavu VIII/1
PRAVNI OSNOV TU@BENOG
ZAHTJEVA 2/16, 53/20
PRAVNA POMO]
inostranim sudovima ~lan 415-418
pojam 414/2
u BiH ~lan 414
zamoljenica 414/3
PRAVNA SHVATANJA STRANAKA
103/1-4
PRAVNA SPOSOBNOST
fizi~kih i pravnih lica 291/5
PRAVNA ZA[TITA
uvod u Dio prvi/1
PREBIJANJE
prigovor radi prebijanja u àlbenom
postupku 207/14
PREDBILJE@BA
definicija 271/3
kad se moè odrediti 271/6
opravdavanje 274/5
PREGLEDANJE I PREPISIVANJE SPISA
nezavisna pravosudna komisija 356/3
pravo drugih lica 356/2
pravo stranaka 356//1
tro{kovi 356/6
Zakon o slobodi pristupa
informacijama 356/4
710
PREJUDICIJELNO PITANJE
protivtu`ba 74/6
tu`ba 54/14
PREJUDICIJELNI TU@BENI ZAHTJEV
54/14-15
PREKID POSTUPKA
jedinstveni i nu`ni suparni~ari ~lan
362, 366
obavezan prekid 379/2
odricanje od tu`benog zahtjeva 380/7
parni~na sposobnost stranke ~lan 292
pravne posljedice 380/2, 380/6
prethodno pitanje 379/4, ~lan 12
razlozi ~lan 378, 379
rokovi za vr{enje parni~nih radnji
380/2
slu~ajevi u kojima sud moè
prekinuti postupak 379/2
Zakon o dopunama Zakona o
prekr{ajima RS 379/7
Zakon o ste~ajnom postupku FBiH
378/8
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
Zakon o ste~aju RS 378/8

àlba protiv rje{enja o prekidu ~lan
378, 379/3
àlba protiv rje{enja o prekidu 382/2
PREKORAÊNJE ZAHTJEVA 2/8
PRELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE
(raniji) Zakoni o parni~nom
postupku ~lan 459
medijacija ~lan 457
op~enito ~lan 456-461
postupak po reviziji 456/8
postupak po pravnim lijekovima
456/2-7
predmeti u kojima je nastupilo
mirovanje postupka 455/1-3
predmeti u kojima je otvorena
predmeti u kojima je zakazano
ro~i{te, ali nije odràno 45473-4
predmeti u kojima je zapo~et
postupak 454/2
rokovi ~lan 460
stupanje na snagu ~lan 461
Zakon o rje{avanju sukoba zakona
sa propisima drugih zemalja u
odre|enim odnosima ~lan 458
PRESUDA
dono{enje odluke 446/2
izvornik presude 447/3, 448/2
poni{taj presude 452/2-4
pravomo}nost presude 449/2
prijepis 447/4
pripremanje glavne rasprave 6571-3,
65/6-7
PRESUDA
pripremanje glavne rasprave 65/1-3,
65/6-7
PRESUDA NA OSNOVU ODRICANJA
pripremanje glavne rasprave 65/2
PRESUDA NA OSNOVU PRIZNANJA
pripremanje glavne rasprave 65/2
PRESUDA ZBOG PROPU[TANJA
pripremanje glavne rasprave 65/2-3
711
HERCEGOVINE
PRESU\ENA STVAR
prethodno ispitivanje tu`be 67/5, 67/7
PRETHODNO PITANJE
krivi~na odgovornost 12/13
krivi~no djelo 12/13
odluka o prethodnom pitanju ~lan 12
odluka po tu`bi glavnog intervenijenta kao prethodno pitanje za
odluku u sporu po tu`bi 364/10
procesne prirode 12/11
PRETHODNO ISPITIVANJE TU@BE
naknadno dono{enje odluke 68/1-2
odbacivanje tu`be 67/1-11, 67/13
ogla{avanje suda nenadle`nim 67/12
postupak 66/1-18
PRIGOVOR
prigovor zastare u àlbenom
postupku
PRIJEDLOG ZA POVRA]AJ U
PRE\A[NJE STANJE
na presudu zbog propu{tanja 183/3
PRIJEDLOG ZA OSIGURANJE
kad se podnosi 281/1
kakav se zahtjev mora istaknuti
276/4
o~itovanje na prijedlog 277/3
tko odlu~uje 268/9-10
u kojem obliku se podnosi 276/3,
267/5
PRINUDNI PROPISI 3/7
raspolaganje stranaka
PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE
62/2
nagodba 65/5
podnesci 63/2
presuda 65/1-4, 65/6-7
procesne radnje 62/3-4
PRIPREMNO ROÎ[TE 75/1-77
dokazi, izvo|enje na pripremnom
ro~i{tu 79/3
dokazi, odluka o izvo|enju na
glavnoj raspravi 81/2, 81/7-17, 94/1
711
glavna rasprava, odràvanje odmah

nakon pripremnog ro~i{ta 94/4-7
glavna rasprava, rok za odràvanje
94/2-3
glavna rasprava, zakazivanje 94/1,
94/8-9
isprave, pribavljanje od strane suda
77/6
izostanak tuènog 84/1-4, 84/9-21
izostanak tuìtelja 84/1-8, 84/20
javnost 75/6, 122/2
konsultacija sa strankama 75/11
medijacija 86/1-6
nove ~injenice i dokazi 77/3
obavezno odràvanje 75/8, 76/1-9
odgoda 75/7, 117/1-3
odlaganje 75/7, 117/1-3
odluke 75/5
parni~ne radnje koje se ne mogu
poduzeti nakon pripremnog ro~i{ta
75/4
pouka o posljedicama izostanka 77/1
poziv 77/1-8, 84/6
predmet raspravljanja, odluka 81/2,
81/4-6
priprema 77/7
procesne smetnje 79/2-5
razdvajanje parnica 83/1, 83/7-12
rok za odràvanje 75/12-13
rok za pripremu 75/14-15
rje{enje o zakazivanju glavne
rasprave 94/1-2, 95/2, 96/8
spajanje parnica 83/1-6, 83/9-12
sudska nagodba 88/3
svrha 75/2-3
tok ro~i{ta 78/1-6, 79/2-5, 80/1-5, 81/1-2
vje{ta~enje 82/1-6
zakazivanje 75/8, 75/10
PRISILNE MJERE 442/2
PRIVREMENI ZASTUPNIK U PARNICI
kao zakonski zastupnik ~lan 293/16
osiguranje dokaza 172/7
ovla{tenje ~lan 295
postavljenje privremenog zastupnika
~lan 296
PRIZNANJE ÎNJENI^NIH NAVODA
125/12-22
712
osporavanje priznanja 125/23-26

PROCESNA DISPOZICIJA 2/4
PROCESNE PRETPOSTAVKE
klasifikacija 66/6-10
negativne 66/4
odbacivanje tu`be 67/1-11
pozitivne 66/4
PROCESNE SMETNJE 66/4
otklonjive 66/13
postupak radi otklanjanja 66/15-17
PRODAJA STVARI 283/3
PROCESNA RADNJA
oblik procesne radnje ~lan 14
obavezna forma za procesne radnje
14/3
àlba kao procesna radnja 203/2
PROMJENA ADRESE
saop{tenje o promjeni adrese ~lan 352
PROPU[TANJE
pojam 328/6
PROTIVTU@BA 74/1-117
kada se moè podnijeti 74/7
kompenzaciona 74/6
koneksna 74/6
nadle`nost vi{eg suda 74/9
odugovla~enje postupka 74/8
prejudicijelna 74/6
primjena odredaba o tu`bi i
odgovoru na tu`bu 74/11-14
pristanak tuìtelja 74/8
na pripremnom ro~i{tu 74/7, 74/15-16
nakon pripremnog ro~i{ta 74/8
vrste 74/6
PRVOSTEPENI POSTUPAK
broj ro~i{ta ~lan 11
sudija pojedinac u prvostepenom
postupku 13/2
PUNOMO]NIK
definicije 293/23
izmjena punomo}nika ~lan 303
ko moè biti punomo}nik ~lan 301
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
obim punomo}i 304/7, ~lan 307

obim punomo}i koja je data
advokatu ~lan 305
oblik davanja punomo}i ~lan 308
opozivanje punomo}i ~lan 310
opozivanje punomo}nika ~lan 303
otkaz punomo}i ~lan 310
pravno dejstvo radnji ~lan 302
privremeno odobrenje vr{enja
parni~nih radnji ~lan 309
propisi o punomo}nicima
~lan 300-312
propu{tanje procesnih radnji 302/4
punomo}nik koji nije advokat ~lan 307
RADNO MJESTO 343/2
RASPRAVNO NAÊLO 97/7, 63/3, 64/7,
84/14, 102/2, 123/1, 123/7-16, 124/1-4,
144/4, 149/6
RASPRAVA
neposredna 4/7
u àlbenom postupku 217/2, ~lan
218, ~lan 219, ~lan 220
usmena 4/5
RAVNOPRAVNOST
stranaka u postupku
RAZDVAJANJE POSTUPKA
pripremno ro~i{te 83/9-11
uslovi 83/1, 83/7-8
àlba 83/10-12
RED, ODR@AVANJE 100/12-15, 107/8
REFORMATIO IN PEIUS
zabrana reformatio in peius 230/2
REVIZIJA
blagovremenost 244/1
dostava odluke revizijskog suda
~lan 252
dostava suprotnoj stranci 245/1
dozvoljenost 237/5
ispitivanje presude i njene granice
~lan 241
ispu{tanje razloga apsolutne povrede
odredaba parni~nog postupka 240/1
izuzetno dozvoljavanje rezvizije 237/7
713
HERCEGOVINE
nadle`nost ~lan 238

neblagovremena ili nepotpuna
revizija ~lan 244
nedozvoljena revizija 247/4
nema suspenzivno dejstvo 237/2
nepotpuna revizija 241/4
nove ~injenice 242/8
novi dokazi 242/8
odbacivanje nedozvoljene revizije
rje{enjem 247/3
odbacivanje revizije presudom ~lan 248.
odbacivanje rje{enjem prvostepenog
suda ~lan 244
odgovor na reviziju 245/2
odlu~ivanje o revizji ~lan 246
op}enito ~lan 237
podno{enje ~lan 243
potpunost 244/2
preina~enje presude drugostepenog
suda ~lan 249
protiv rje{enja drugostupanjskog
suda o odbacivanju àlbe u parnici
zbog smetanja posjeda 426/8
revizija i pogre{no ili nepotpuno
utvr|eno ~injeni~nog stanja 240/6
revizija protiv rje{enja
drugostepenog suda ~lan 254
rok za odgovor na reviziju 245/2
rok za podno{enje revizije 237/3
sadràj revizije 237/8
shodno primjenjivanje odredba
zakona o reviziji protiv presude u
postupku povodom revizije protiv
rje{enja ~lan 254
shodno primjenjivanje odredba o
àlbi ~lan 253
utvrdjivanje vrijednosti pobijanog
dijela 237/5
zbog pogre{ne primjene materijalnog
prava 240/4, ~lan 250
zbog povrede odredaba parni~nog
postupka 240/3, ~lan 250
zbog prekora~enja tu`benog zahtjeva
240/5, ~lan 250
zna~aj revizije za primjenu prava
u drugim slu~ajevima 237/7
RJE[ENJE
vrsta sudske odluke 175/1-2
odba~aj prijedloga za dono{enje
dopunske presude 192/3
713
vezanost suda za rje{enje 198/5

pravni u~inak rje{enja donesenih na
ro~i{tu 198/6
rje{enja donesena izvan ro~i{ta 199/1
sadràj rje{enja i njegovo
obrazloènje 200/2-3, 201/4
RJE[ENJA NA KOJA JE DOPU[TENA
POSEBNA @ALBA
kada se sud ogla{ava nenadle`nim
20/1, 23/3, 201/4
kada sud tu`bu odbacuje zbog
neurednosti, kada odbija prijedlog za
povra}aj u prija{nje stanje, u
drugim slu~ajevima kada se
rje{enjem onemogu}ava dalje
vo|enje parnice kod toga suda
198/3
o izricanju kazni zbog nepo{tivanja
suda 201/3
RJE[ENJA NA KOJA NIJE
DOPU[TENA POSEBNA @ALBA
kada sud odbija prigovor
nenadle`nosti 20/1
kada sud odlu~uje o preinaci tu`be,
dopu{tenosti protutu`be, o spajanju i
razdvajanju vi{e parnica,
zakazivanju, odgodi i odlaganju
ro~i{ta, provo|enju dokaza, o
odràvanju reda u sudnici i o
drugim pitanjima koja se ti~u
upravljanja parnicom 198/2
RJE[ENJE O MJERI OSIGURANJA
dostavljanje 271//8
elementi 279/2
obrazloènje 279/5
op}enito 268/8
àlba 282/2-3, 282/5-6
ROK
istek roka 324/10
izuzetno produènje rokova iz ~lana
75 stav 4, ~lana 94 stav 2. i ~lana
217 stav 3, ~lan 460
objektivni rokovi 323/7
odredbe o rokovima ~lan 323-326
odre|ivanje rokova 323/2
po~etak roka 324/5, 324/7
podnesak vezan za rok ~lan 325
714
produènje roka 323/15

rokovi za izvr{enje odre|ene
parni~ne radnje za pojedine
jedinstvene suparni~are ~lan 367
subjektivni rokovi 323/6
sudski rokovi 323/14
za izradu presude 184/3-4
za àlbu 185/1, 185/4, 189/1
za dono{enje dopunske presude
193/1
za àlbu protiv presude ~lan 203
zakonski rokovi 323/13
ROÎ[TE
mjesto ~lan 327
odre|ivanje ro~i{ta 326/3
odgoda 111/1-11, 115/1-9
odlaganje 111/1-3, 112/1-15, 113/1-2
pozivanje stranaka 326/6
pripremno ro~i{te ~lan 11
pripremno ro~i{te i ponavljanje
postupka 264/2
pripremno ro~i{te poslje ukidnog
rje{enja drugostepenog suda 228/2
ro~i{te za glavnu raspravu ~lan 11
ro~i{te za glavnu raspravu poslije
ukidnog rje{enja drugostepenog
suda 228/2
v. glavna rasprava
zakonski propisi o ro~i{tu
~lan 326-333
SASLU[ANJE STRANAKA 163/1-9
glavna rasprava 99/16
ispitivanje stranke 104/2-4
izostanak 164/1-6, 166/5, 166/8,
167/1-6
jedne stranke 164/1-6
osiguranje dokaza 163/1, 163/7, 169/3
parni~no nesposobne stranke 165/2-5
poziv 166/1-8
pravne osobe 165/7
prisilne mjere 167/1-6
primjena odredaba o saslu{anju svjedoka 168/1-4
uskra}ivanje iskaza 164/1-6, 167/1-6
zakonski zastupnik 165/2-4
zamoljeni sud 163/1, 163/7
SLOBODNA OCJENA DOKAZA
123/17-22
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
SLU@BENA TAJNA
isklju~enje javnosti 119/2
saslu{anje svjedoka 138/1-9
SLU@BENA DU@NOST 2/14
SLU@BENI JEZICI
~lan 6, ~lan 313-315
SLU@BENA PISMA
~lan 6
SMETANJE POSJEDA
v. postupak u parnicama zbog
smetanja posjeda
SPAJANJE PARNICA
uslovi 83/2-6
àlba 83/10-12
SRODSTVO
svjedo~enje 140/2-5
STAN 343/2
STRANI DR@AVLJANIN
v. osiguranje parni~nih tro{kova
STRANA^KA SPOSOBNOST
kao procesna pretpostavka 66/16,
67/5, 67/11
stvarna legitimacija 291/8
STRANKA U POSTUPKU
ko moè biti stranka ~lan 291
smrt ~lan 311
STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI
ZASTUPNICI
~lan 291-299
STVARNA LEGITIMACIJA
aktivna 291/9
pasivna 291/9
STVARNA NADLE@NOST
osiguranje dokaza 170/1-5
protivtu`ba 74/9
715
HERCEGOVINE
SUD
kantonalni sudovi ~lan 1, 13/4
okru`ni sudovi ~lan 1, 13/4
op}inski sudovi ~lan 1, 13/4
sud kojem se podnosi àlba
~lan 212
Vrhovni sud Federacije Bosne i
Hercegovine ~lan 1, ~lan 238
~lan 1, 13/ 4, 238
SUDAC IZBRANOG SUDA 437/2
neispunjenje ugovornih obveza glede
postavljanja sudaca 440/3
odustanak od ugovora 440/5
ovla{tenje sudaca i stranaka 443/3
prestanak ugovora 441/2-3
rje{enje o postavljanju sudaca 440/5
tko moè traìti izuze}e sudaca
442/4
SUDIJA POJEDINAC
u prvostepenom postupku 13/2
u postupku po prijedlogu za
SUDSKE MJERE OSIGURANJA
definicija 268/3
kad se moè predloìti 276/2
kad se odre|uje bez prethodnog
obavje{tavanja 279/6
kad se smatra neosnovana 288/2
kad se smatra provedenom 273/3
koje su upisane u javne knjige
281/3
odre|ivanje 269/2, 275/3
po slu`benoj du`nosti 279/5
radi osiguranja nov~ane tra`bine
271/2, 272/7
{ta se osigurava 268/7
SUDSKA NAGODBA
dejstvo 91/1-3, 93/1-5
dispozicija stranaka 87/4
dopu{tenost 89/3-5
izvr{ni naslov 91/1-3
moment zaklju~enja 90/5
nastojanje suda da stranke zaklju~e
nagodbu 88/1-4
odlaganje ro~i{ta zbog poku{aja
sudske nagodbe 112/6
715
pravna priroda 87/6

predmet 87/5, 89/2
prepis 90/8
u toku cijelog postupka 87/8
u toku pripremanja glavne rasprave
65/5
odbacivanje tu`be 67/5, 67/8, 79/4,
98/4
pobijanje tu`bom 92/1-3
pobijanje, razlozi 92/5
pobijanje, rok 92/6
prethodno ispitivanje tu`be 67/5,
67/8
smetnja za novu istovjetnu parnicu
93/2-3
sporazum o nagodbi 90/2
sud vodi ra~una po slu`benoj
du`nosti 93/2
tro{kovi 90/7
vansudska nagodba 93/5
zapisnik 90/2, 90/4-6, 90/8
SUDSKE ODLUKE
~injeni~ni i pravni razlozi presude
191/6-13
deklaratorna presuda 176/3, 177/3
dopunska presuda 176/6, 192/1-3,
193/1-2
ispravak presude 195/2-5
izrada presude 184/3-4
izvornik presude 190/2
kondemnatorna 176/4, 177/2
konstitutivna 176/5
kontradiktorna presuda 176/8
presuda 175/2
presuda na temelju priznanja 176/8,
180/2-6
presuda na temelju odricanja 176/8,
181/2-5
presudu zbog propu{tanja 176/8,
182/1-4
preuzimanje odnosno dostava presude 185/3, 186/1-2, 187/1, 188/1
pravomo}nost presude 196/2-6
pravomo}nost i prigovor o prijeboju
196/7
sadràj presude 176/2, 191/3-13
vezanost suda za presudu 197/2-3,
195/2
vrste sudskih odluka 175/1
vrste presuda 176/2
716
SUDSKO PORAVNANJE
zapisnik o sporazumu o sudskom
poravnanju - nagodbi ~lan 90
SUGESTIVNO PITANJE 107/3, 144/6
SUPARNIÂRI
formalno suparni~arstvo 362/7, 362/14
jedinstveno suparni~arstvo 365/3, ~lan
366
materijalno suparni~arstvo 362/7, 362/11
me|usobni odnosi ~lan 365, ~lan 368
nadle`nost za suparni~are ~lan 46
naknadno suparni~arstvo 362/25
nu`no jedinstveno suparni~arstvo
366/13
obi~no suparni~arstvo 365/3, 365/5
pojam 362/2
pravo svakog suparni~ara ~lan 368
pristupanje tu`bi 362/28
pro{irenje tu`be 362/29
tro{kovi ~lan 393
voljno jedinstveno suparni~arstvo
366/12
zakonski propisi o suparni~arima
~lan 362-368
SVJEDOK 137/2-4
advokat 139/1-4, 139/7
bra~ni drug 140/2-5
du`nost svjedo~enja 137/5-9
generalije 143/5-8
gluhi i nijemi 145/5
ispitivanje svjedoka 105/1-4, 144/1-7,
144/9-12
istina, du`nost kazivanja 143/6
kapciozna pitanja 144/6
ko moè biti svjedok 137/10-15
koji ne zna jezik suda 145/1-4
laàn iskaz 137/7, 143/6
ljekar 139/1-4, 139/7
ponovno saslu{anje 10/1-3
poziv 142/1-4
pitanja 144/1-7, 144/9-12
punomo}nik 139/1-5
redoslijed izvo|enja dokaza 99/16
saslu{anje, postupak 143/1-8, 144/1-12
saslu{anje u stanu 142/5-7
slu`bena tajna 138/1-9
sposobnost lica da bude svjedok
137/10-15
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
srodnik 140/2-5
staratelj i staranik 140/2-5
stari i bolesni 142/5-7
sugestivna pitanja 144/6
tro{kovi 146/2-5
tuma~ 145/1-8
uskra}ivanje odgovora 140/1-8,
141/1-4
uskra}ivanje svjedo~enja 139/1-10,
141/1-4
usmenost 143/3
usvojitelj ili usvojenik 140/2-5
vjerski ispovjednik 139/1-4, 139/6
vojna tajna 138/1-9
TAJNA
isklju~enje javnosti 119/2
saslu{anje svjedoka 138/1-9, 139/1-10
TARIFE O NAGRADAMA I NAKNADA
TRO[KOVA ZA RAD ADVOKATA
387/7
TERET DOKAZIVANJA 12379-11,
123/13-15, 125/30, 126/1-7
TRO[KOVI POSTUPKA 286/1
definicija tro{kova postupka 383/2
izlu~na parnica ~lan 392
izvo|enje dokaza ~lan 285
javno pravobranila{tvo 385/5, ~lan
395
kada u~estvuje u postupku
ombudsman/ombudsmen 385/5
kao sastavni dio presude 191/12
kod presude zbog propu{tanja 183/4
nagrada za rad dvokata 382/5
nepotrebni odnosno neprimjerni
tro{kovi ~lan 387
odre|ivanje tro{kova adovokata 387/7
odustajanje od pravnog lijeka ~lan 390
ombudsmen ~lan 394
omjer u kojem su stranke du`ne
snositi tro{kove ~lan 386
oslobo|enje od pla}anja tro{kova
postupka ~lan 400
parni~ni tro{kovi ~lan 383
poravnanje koje nije uspjelo ~lan
391/2
povoda za podno{enje tu`be 389/2
povla~enje tu`be ~lan 390
717
HERCEGOVINE
pravni lijek protiv odluke o tro{kovima sadràne u presudi ~lan 398

predujam tro{kova ~lan 385
predujam za tro{kove od ~ijeg je
pla}anja stranka oslobo|ena
~lan 400
priznanje tu`benog zahtjeva 389/3
rje{enje o naknadi tro{kova 396/2
rje{enje o oslobo|enju od pla}anja
tro{kova ~lan 404
sudska nagodba ~lan 391
sudsko poravnanje ~lan 391
suparni~ari ~lan 393
svjedoka 387/6
takse i tro{kovi ~lan 405
tarife o nagradama i naknadi
tro{kova za rad advokata 387/7
tro{kovi koje je jedna stranka
prouzrokovala svojom krivicom ~lan
387
tro{kovi nastali u postupku obezbje|enja/osiguranja dokaza ~lan 286
tro{kovi postupka za obezbje|enje
dokaza ~lan 399
u slu~aju odbacivanja ili odbijanja
pravnog lijeka ~lan 397
zahtjev za naknadu tro{kova ~lan
396/3
TUMAÊNJE
pogre{no 10/7
restriktivno 4/9
zakona 3/9
TUMAÎ
saslu{anje svjedoka 145/1-8
primjena odredaba o vje{tacima
162/1-5
TU@BA
dejstvo podno{enja tu`be 53/5
deklaratorna v. tu`ba za utvr|enje
53/8, 54/1-15
dostava tuènom 69/1-9
ispravljanje i dopuna 66/15
kumulacija 55/1-14
kondemnatorna 53/7
konstitutivna 53/9
neblagovremenost 67/4
nepotpuna 66/14
nerazumljiva 66/14
717
neuredna 66/14
odbacivanje 54/11, 67/1-11
v. odgovor na tu`bu
pokretanje parni~nog postupka 53/2
povla~enje 59/1-15
pravni osnov tu`benog zahtjeva
53/20
pravni interes 54/11
pristupanje tu`bi 362/28
pro{irenje tu`be 362/29
v. preina~enje
prethodno ispitivanje 66/1-18, 67/1-13,
68/1-2
v. protivtu`ba
sadràj 53/10-20
vrste 53/6
TU@BA ZA UTVR\ENJE 54/1-15
dospjelost zahtjeva za ~inidbu 54/10
isprave, utvr|ivanje istinitosti ili
neistinitosti 54/5
negativna 54/3
pozitivna 54/3
pravni interes 54/11
uslovi 54/9-11
utvr|ivanje ~injenica, ne moè se
traìti tu`bom za utvr|enje 54/4
prejudicijelni tu`beni zahtjev
54/14-15
TU@BENI ZAHTJEV
alternativno ovla{tenje (facultas
alternativa) 178/1
alternativan zahtjev 178/2
isticanje vi{e tu`benih zahtjeva u
jednoj tu`bi 55/1-14
kao element tu`be 53/14-15
kumulacija 55/1-14, 176/9
odre|enost 53/15
odluka o tu`benom zahtjevu 191/4-5
pove}anje 56/6
smanjenje 56/11
utemeljen i neutemeljen zahtjev
182/2-4
v. odricanje
v. preina~enje
zahtjev kojim stranke ne mogu
raspolagati 180/3, 180/5, 182/5
UBRZANJE POSTUPKA
Uvod u glavu IX/4
718
UÊ[]E TRE]IH LICA U PARNICI

~lan 369-372
UÊ[]E UMJE[AÂ
izjava o stupanju u parnicu 369/9
odluka suda kojom prihvata u~e{}e
umje{a~a 370/4
osporavanje umje{a~u prava da
u~estvuje u postupku 370/2
podnesak sa izjavom o mije{anju
369/10
pravni interes 369/4, 369/6
pravni poloàja umje{a~a 370/2
umje{a~ moè dati izjavu na ro~i{tu
ili pismenim podneskom. 369/9
UKIDANJE PRESUDE
u àlbenom postupku 205/2
UKIDANJE ODLUKE
razlog za ukidanje odluke 5/6
UPRAVLJANJE POSTUPKOM
formalno 64/5-6, 100/6
materijalno 64/5, 64/7, 100/7
pripremanje glavne rasprave 64/1-9
UPU[TANJE U RASPRAVLJANJE
70/9, 72/1-6
ako
nije podnesen pismeni odgovor
na tu`bu 72/5
URE\ENJE POSTUPKA
Uvod u Dio prvi/1
USTAVNI ZAKON ZA PROVO\ENJE
USTAVA RS 373/4
USTAVNOST 3/8
VANPARNI^NI POSTUPAK
op}enito 1/6
VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
odnos izme|u prijedloga za
ponavljanje postupka i revizije
~lan 265
ponavljanje postupka ~lan 255-264
revizija ~lan 237-254
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
VJE[TAK 147/1-12
du`nost vje{ta~enja 152/1-5
glavna rasprava 99/17, 105/1-4
izuze}e 153/1-10
izostanak 151/2-4, 157/1-5
ko se odre|uje za vje{taka 148/4-9,
149/8-15
laàn iskaz 152/5
mi{ljenje 154/5
nagrada 160/3-8
naknada tro{kova 160/2, 160/4-8
nalaz i mi{ljenje 154/1-5
nepotpun, nejasan, protivrje~an nalaz
155/6-9
obim vje{ta~enja 148/2-3, 148/8, 150/5
odre|ivanje drugog vje{taka 155/6-9
oslobo|enje od du`nosti vje{ta~enja
152/6-11, 159/1-3
pitanja strankama 158/2, 158/4
poziv 151/5-6
predmet vje{ta~enja 148/2-3, 148/8, 150/5
prijedlog za vje{ta~enje 148/2-4
primjena odredaba o saslu{anju
svjedoka 161/1-10
prisustvo na glavnoj raspravi 151/2-4,
157/1-5
razmatranje spisa 158/2-3
rok za izradu nalaza i mi{ljenja
82/2, 82/4-6, 150/6-7, 154/2, 155/2-5,
156/2
rje{enje kojim se odre|uje
vje{ta~enje 82/3, 150/1-10, 151/5,
159/1-2
sloèna vje{ta~enja 149/12
stalni sudski vje{taci 149/8-11
tro{kovi 160/2, 160/4-8
u obrazloènju presude 191/8
vje{ta~enje obavlja jedan vje{tak
149/2-6
vje{ta~enje od strane vi{e vje{taka
149/7
zamoljeni sud 148/9
VOJNA TAJNA 138/1-9
VRIJEDNOST PREDMETA SPORA
ako se tu`beni zahtjev ne odnosi na
nov~ani iznos ~lan 321
budu}a davanja koja se ponavljaju
~lan 318
719
HERCEGOVINE
sastav suda 316/8

kad se spor vodi o postojanju
najamnog ili zakupnog odnosa 319/1-2
kao obavezni element tu`be 53/18-19,
316/3
kori{}enje stana odnosno poslovnih
prostorija 319/1-2
mjerodavni trenutak 316/6
navo|enja u tu`bi ~lan 316
nov~ani iznos u drugoj valuti ~lan
322
obezbje|enja za izvjesno potraìvanje
320/2
sporedni zahtjevi 313/5
utvr|ivanje 316/5
vi{e zahtjeva koji se zasnivaju na
istom ~injeni~nom i pravnom osnovu
~lan 319
zalo`no pravo 320/2
ZADR@AVANJE IZVR[ENJA
ukidanje presude 205/2
zabrana reformatio in peius 230/2
zbog àlbe ~lan 234
ZAHTJEV
alternativni zahtjev 363/5
~lan 2, ~lan 4, 5/1
revizija zbog prekora~enja tu`benog
zahtjeva 240/5
supsidijarni (eventualni) zahtjev
363/5
ZAHTJEV ZA ZA[TITU ZAKONITOSTI
ukidanje Uvod u glavu IX/1, 237/1
ZAKONITOST
Uvod u Dio prvi/1 3/8
ZAKONSKI ZASTUPNIK
dokazivanje svojstva zakonskog
zastupnika 294/8
odre|ivanje zakonskog zastupnika
293/6
preduzimanje radnji u ime stranke
~lan 294
primjeri 293/0-17
saslu{anje za stranku 165/2-4
smrt ~lan 311
stranka koja nema zakonskog
zastupnika 295/4
719
stranka koja nema parni~nu sposobnost 293/2
nenadle`nost 414/2
vje{ta~enje 148/9
ZAKON O IZVR[NOM POSTUPKU

tro{kovi izlu~ne parnice 393/2
ZAKON O SUDOVIMA I SUDSKOJ

SLU@BI RS 414/5
ZAPISNIK
davanje punomo}ja usmeno na
zapisnik ~lan 308 stav 1
dokazna snaga zapisnika 373/3
ispravke ili dodaci 375/5
izmjena ili opoziv izjave
punomo}nika stranke na ro~i{tu ~lan
303 stav 1
izvo|enje dokaza pred drugim
sudom (zamoljeni sud) ~lan 128
stav 2
javna isprava ~lan 132 stav 1
kao javna isprava 373/2
opoziv punomo}ja ~lan 310 stav 1
osiguranje dokaza 173/1-5
potpisivanje ~lan 376
povla~enje tu`be ~lan 59
pravo drugih lica 375/4
pravo stranaka da pro~itaju zapisnik
375/3
precrtavanje 374/13
sadràj 373/2, 374/2-5
saop{tenje o promjeni adrese ~lan
352
sastavljanje zapisnika 375/2
slu`bena zabilje{ka 373/3
sudska nagodba 90/2, 90/4-6, 90/8
Ustavni Zakon za provo|enje Ustava
RS 373/4
zapisnik o glasanju u vije}u ~lan
377.
zapisnik o sporazumu o sudskom
poravnanju/nagodbi ~lan 90.
zapisnk o obezbje|enju dokaza ~lan
173.
ZAKON O VISOKOM SUDSKOM I

TU@ILA^KOM SAVJETU
nepristrasnost 357/3
ZASTARA
prigovor zastare u àlbenom
postupku 207/14
ZAMOLNICA
izvo|enje dokaza 128/11
ZASTUPNIK ZA PRIJEM PISMENA

kao zakonski zastupnik ~lan 353,
293/17
ZAMOLJENI SUD
izvo|enje dokaza pred zamoljenim
sudom ~lan 128, 414/6
javnost 122/1-2
ZASTUPNICI PO ZAKONU
primjeri 293/22
u parni~nom postupku 293/18

prestajanje vaènja (starog ZPP-a)
~lan 459
stupanje na snagu (novog ZPP-a)
~lan 461
REPUBLIKE SRPSKE
Uvod u Dio prvi/2
FEDERACIJE BIH
Uvod u Dio prvi/1
ZAKON O RJE[AVANJU SUKOBA
ZAKONA SA PROPISIMA DRUGIH
ZEMALJA U ODRE\ENIM
ODNOSIMA
primjenjivanje ~lan 458
ZAKON O SLOBODI PRISTUPA
INFORMACIJAMA
pregledanje
spisa 356/4
ZAKON O STEÂJU
ZAKON O STEÂJNOM POSTUPKU
FBIH
720
KOMENTARI
FEDERACIJI BOSNE
ZLOUPOTREBA PRAVA
zloupotreba prava koja strankama
pripadaju u postupku ~lan 10
na~elo procesne ekonomije 1074, 10/8
@ALBA
definicija 203/7
devolutivno dejstvo 203/13
dostava odluke drugostepenog suda
~lan 232
dostave ~lan 214
kada àlba ne odlaè ovrhu 201/2
lice koje je ovla{teno za izjavljivanje
àlbe 203/9
na rje{enje o ordinaciji nadle`nosti
51/2
na presudu na temelju priznanja
180/7
na presudu zbog propu{tanja 183/1,
183/3
na presudu i prijedlog za dopunu
presude 194/1-4
na presudu radi ispravke 195/3
na odluke o procesnim pitanjima
198/2-3
na rje{enje o izricanju kazni 201/4
neblagovremena, nepotpuna ili
nedozvoljena àlba ~lan 213
nema posebne àlbe protiv rje{enja
kojim se odbija prijedlog za
povra}aj u pre|a{nje stanje 333/3
721
HERCEGOVINE
nema suspenzivno dejstvo àlba

protiv rje{enja o prekidu postupka
382/2
nepotpuna àlba 206/2, 207/9
nove ~injenice 207/3
novi dokazi 207/3
odbacivanje àlbe kao nepotpune
206/3
odgovor na àlbu ~lan 214, ~lan 215
odricanje od prava na àlbu ~lan
204/2
odustanje od ve} izjavljene àlbe
204/7
prava kao razlog za àlbu ~lan 210
posebna àlba 233/5
postupak po àlbi ~lan 212-221
povreda odredaba parni~nog postupka kao razlog za àlbu ~lan 209
pravo na àlbu ~lan 203
prigovor radi prebijanja 207/14
prigovor zastare 207/14
prina~enje presude 205/2
protiv rje{enja prvostepenog suda
~lan 233, ~lan 236
protiv rje{enja o prekidu postupka
382/2
razlog àlbe 205/34, ~lan 208-211
rok za izjavljivanje àlbe 203/10
sadrìna odluke drugostepenog suda
~lan 231
sadrìna àlbe 205/4
721

Komentar Zakona o Parničnom Postupku FBiH PDF

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Komentar Zakona o Parničnom Postupku FBiH PDF

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

KOMENTARI ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU

U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

KOMENTARI ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU

Komentari Zakona o parni~nom postupku

Ova publikacija je nastala u okviru zajedni~kog

Mr. Hugh Chetwynd

Dr. Stefan Prner

Tiskara Varteks Vara`din

CIP - Katalogizacija u publikaciji

ZAKON O PARNI^NOM POSTUPKU

2. Nadle`nost sudova u sporovima s me|unarodnim elementom

b) Izberiva mjesna nadle`nost

Nadle`nost u sporovima radi za{tite prava na osnovu jemstva proizvo|a~a

Nadle`nost u sporovima za zakonsko izdr`avanje

Nadle`nost u bra~nim sporovima

Nadle`nost u sporovima o utvr|ivanju ili osporavanju o~instva ili materinstva

Nadle`nost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa

Nadle`nost po mjestu pla}anja

Nadle`nost u sporovima iz radnih odnosa

Nadle`nost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima

c) Isklju~iva mjesna nadle`nost

Nadle`nost u sporovima o zrakoplovu i brodu

Nadle`nost za sporove u izvr{nom i ste~ajnom postupku

Nadle`nost za osobe za koje ne postoji op}a mjesna nadle`nost u Federaciji

e) Odre|ivanje mjesne nadle`nosti od vi{eg suda

f) Sporazum o mjesnoj nadle`nosti

3. Isticanje vi{e tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi

IV PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

2. Prethodno ispitivanje i dostava tu`be

b) Protivtu`ba i odgovor na protivtu`bu

b) Medijacija i sudska nagodba

c) Zakazivanje ro~i{ta za glavnu raspravu

2. Odgoda, odlaganje i nastavak ro~i{ta

3. Javnost glavne rasprave

VI DOKAZI I IZVOENJE DOKAZA

VII SUDSKE ODLUKE

b) Presuda na osnovu priznanja

c) Presuda na osnovu odricanja

d) Presuda zbog propu{tanja

e) Dono{enje, pismena izrada i dostava presude

B. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

c) Razlozi zbog kojih se presuda mo`e pobijati

e) Granice ispitivanja prvostepene presude

f) Odluke drugostepenog suda o `albi

2. @alba protiv rje{enja

IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

izmedu prijedloga za ponavljanje postupka i revizije

XIII JEZIK U POSTUPKU

XIV - VRIJEDNOST SPORA

XVII DOSTAVA PISMENA

b) Dostava fizi~kim i pravnim osobama

c) Vrijeme i mjesto dostave

2. Dostava putem po{te

b) Dostava pravnim osobama

c) Odbijanje prijema pismena

5. Punomo}nik i zastupnik za primanje pismena

6. Dostava od strane stranaka

XVIII PREGLEDANJE I PREPISIVANJE SPISA

XXI SUDJELOVANJE TRE]IH OSOBA U PARNICI

2. Obavijest tre}e osobe o parnici

XXIII PREKID POSTUPKA

XXIV TRO[KOVI POSTUPKA

2. Tro{kovi u postupku za osiguranje dokaza