Jasminko Mulaomerovi, Ivo Lui, Jasmina Osmankovi

KR I PEINE BOSNE I HERCEGOVINE

mr. Jasminko Mulaomerovi, Ivo Lui, dr. Jasmina Osmankovi

KR I PEINE BOSNE I HERCEGOVINE
Prolost za budunost
Izdava
Centar za kr i speleologiju, Sarajevo
Za izdavaa
mr. Amila Zukanovi
Recenzenti
dr. Andrej Mihevc
dr. Draen Perica
Grafiko oblikovanje
Narcis Pozderac
tampa
TDP, Sarajevo
Sarajevo, 2008.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
551.44(497.1)
MULAOMEROVI, Jasminko
Kr i peine Bosne i Hercegovine : prolost za
budunost / Jasminko Mulaomerovi, Ivo Lui,
Jasmina Osmankovi. - Sarajevo : Centar za kr i
speleologiju, 2012. - 90 str. ; 20 cm
Bibliografija uz sva poglavlja
ISBN 978-9958-9932-0-6
1. Lui, Ivo 2. Osmankovi, Jasmina
COBISS.BH-ID 16958982

Jasminko Mulaomerovi, Ivo Lui, Jasmina Osmankovi

KR I PEINE
BOSNE I HERCEGOVINE
Prolost za budunost

Sarajevo, 2012.

Jasminko Mulaomerovi

KRATAK PREGLED SPELEOLOKIH

ISTRAIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Zaetkom speleolokih istraivanja u naoj zemlji moemo smatrati rad dubrovakog znanstvenika i filozofa Nikole Guetia
(1549-1610) pod naslovom Sopra le Metheore
dAristotile, objavljen u Veneciji 1584. godine,
u kojoj objanjava pojavu vjetra na ulazu u jednu peinu u Popovu polju, koju ne imenuje, ali
je jasno da se radi o peini Vjetrenici kod Zavale. O peinama, ponorima i ponirnicama u
Hercegovini pie i A. Boue u velikom putopisu
La Turquie dEurope (Paris, 1840). Treba spomenuti i isusovca A. Ayalea koji u svom pismu
lanovima sredinjeg Savjeta za irenje vjere u
Parizu opisuje peinu Vjetrenicu.
Veliki napredak u speleolokim istraivanjima nastupio je nakon tzv. Berlinskog kongresa
kada je Austrougarska monarhija dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu i uspostavi
svoju upravu. Po uspostavljanju uprave poeo
je Vojnogeografski institut iz Bea sa kartografskim snimanjem cijelog podruja Bosne i

Hercegovine. Za vrijeme snimanja uoeno je

mnogo krakih fenomena (ponora, peina,
jama, estavela, snijenica, ledenica) o kojima
su, poevi od 1884. godine, objavljivane rasprave u asopisu Mithheilungen der Section
fr Hhlenkunde des Oesterreichischen Touristen-Club u Beu. Svoje priloge u ovom, moe
se rei jednom od prvih speleolokih asopisa
u svijetu, objavljuju C. Lbl, J. Funk, H. Jedlicka, H. Ritter v. Franz, F. Willitzer, J. Mathes, K.
Schlacher, W. Cwitas, O. Krifka, J. Humitia, R.
Schmid, B. Schwalbe i J. Riedel.
Krajem 19. st. u Sarajevu se osniva Zemaljski muzej koji pokree znaajna terenska istraivanja. Viktor Apfelbeck i Franjo Fiala, kustosi
u muzeju, zapoinju pretraivanja peina, prvi
kao stanita podzemne faune, a drugi kao
prethistorijskih nalazita. U svom prvom radu
objavljenom u Glasniku Zemaljskog muzeja
Fiala opisuje Megaru na Bjelanici i Marinovu
peinu kod Rogouia (1892). J. Vavrovi (1993)
5

istrauje Vjetrenicu radi vodoopskrbe eljeznice, a H. Mihajlovi opisuje Vjetrenicu. U to vrijeme poinju i intenzivna geoloka i hidroloka
istraivanja krakih podruja radi melioracija i
vodoopskrbe. Treba spomenuti radove J. Karlinskog, Ph. Baliffa, F. Riedla, E. Doleala, a kasnije, poetkom 20 st. i F. Katzera, A. Pencka,
A. Grunda i V. Havelke.
Otkria zanimljivog i jedinstvenog podzemnog svijeta V. Apfelbecka potakla su brojne
istraivae peinskih insekata da se okrenu
ovom podruju. Od znaajnjih treba spomenuti L. Millera, E. Reittera i L. Genglbauera. Neto kasnije u nae krajeve dolazi poznati eki
istraiva peinske faune Karel Absolon. Prvu
ekskurziju je napravio 1908., a potom jo 8 puta
(zadnji put je bio 1922.g.). Obi[ao je krake terene Bjelanice, Visoice, Treskavice, Lebrnika,
Bjelanice (u Hercegovini), Vran, kanjon rijeke
Prae, Nevesinjsko, Gatako i Popovo polje.
Samo u Peini Vjetrenici bio je 27 puta. U njoj
je, u to vrijeme, napravio najvea speleoloka
istraivanja u svjetskim razmjerama proavi
tzv. (kasnije nazvan) Absolonov kanal.
Brojnost i znaaj peina u Bosni i Hercegovini motivirala je Austrougarske vojne vlasti da
tokom Prvog svjetskog rata formiraju posebno
vojno odjeljenje koje e se baviti istraivanjem
peina K. u. K. Hhlenforschungs-Detachement. Kao pripadnik tog odjeljenja radio je i
J. Dane koji je 1917. i 1918. godine istraivao u
kanjonu Prae i na Glasninakom polju.
Izmeu dva svjetska rata speleoloka istraivanja su skoncentrisana na junu Hercegovi6

nu, a izvode ih beogradski geolozi A. Lazi, S.

M. Milojevi, J. Cviji i M. S. Radovanovi. Ovaj
posljednji je i autor znaajne morfoloko hidrograske studije o peini Vjetrenici.
Pred sam Drugi sv. rat A. Poli istrauje peinu Hrustovau kod Sanskog Mosta.
Nakon rata prva speleoloka istraivanja
rade arheolozi Zemlajskog muzeja u Sarajevu.
A. Benac vri arheoloka iskopavanja u peini
Hrustovai, a neto kasnije i u Zelenoj peini
iznad vrela Bune.
Pedesetih godina 20 st. poinju u Jugoslaviji zamana istraivanja krakih oblasti budui
da je skoro polovica zemlje pod krem. Brojni
kraki fenomeni zahtijevaju i specijalistika
istraivanja, posebno peina i jama. Na inicijativu Jugoslavenske organizacije za ispitivanje
kra krajem 1953. godine u svim republikama
se osnivaju speleoloke sekcije pri geografskim drutvima. Godinu dana kasnije na Prvom
speleolokom kongresu u Postojni (Slovenija)
zakljueno je da se u republikama osnuju Speleoloke organizacije.
Prva speleoloka organizacija, Speleoloko
drutvo Bosna osnovano je u Tuzli poetkom
1956.g., a neto kasnije iste godine i Speleoloko drutvo NR BiH koje okuplja sve speleoloke
sekcije i podrunice u BiH. Zahvakljujui radovima koji se otvaraju pri tehnikom i ekonomskom rjeavanju privrednih problema hercegovakog kra dolazi do naglog razvoja speleologije tim prije to su u Speleolokom drutvu
BiH osnivai i lanovi bili istaknuti strunjaci iz
Energoinvesta, Zavoda za zatitu spomenika

kulture i prirode, Zemaljskog Muzeja, Univerziteta u Sarajevu: S. Mikulec, V. Rehak, A. Poli,

T. Kanaet, A. Buturovi, R. Gaparevi, I. Buatlija, B. Petrovi, H. Riter-Studnika, O. Zupevi. Osnivaju se sekcije i podrunice u Travniku,
Mostaru i Zavali, a u planinarskim drutvima,
posebno sarajevskim, osnivaju se sekcije koje
su veoma aktivne i iji lanovi izvode veinu
tehnikih osvajanja. Posebno se istiu sekcije u
PD Bjelanica, eljezniar, Ozren, Bukovik i Energoinvest. 1962. godine osnovana je i Komisija za peinarstvo pri Planinarskom
zavezu BiH. Osniva se i Savez speleologa BiH.
1967. godine, na inicijativu Speleoloke
druine iz Travnika, poinje adaptacija umarske kue nedaleko od Vilinske peine na Sebeiu u prvi Speleoloki dom u BiH. Kasnije
e speleolozi iz SD Zelena Brda iz Zaule od
zgrade stare eljeznike stanice napraviti drugi
speleoloki dom u BiH.
Sedamdesetih godina osnivaju se nova speleoloka drutva, a SD Bosanskohercegovaki
kr koje batini aktivnosti nekadanjeg Speleolokog drutva NR BiH poinje sa izdavanjem
svog srtunog biltena pod nazivom Na kr.
Njegovo izlaenje posebno dobija na kvalitetu
kada za predsjednika drutva i Glavnog urednika dolazi Izet Avdagi. asopis izlazi i danas na
engleskom i bosanskom jeziku.
Nakon 9. kongresa jugoslavenskih speleologa u Karlovcu sjedite Saveza speleologa Jugoslavije je premjeteno u Sarajevu gdje je bilo
do 1988. godine kada je u Sarajevu odran 10.
kongres speleologa Jugoslovije (posljednji).

Savez je u to vrijeme izdavao Bilten Saveza

speleologa Jugoslavije. U vrijeme Kongresa
izaao je i prvi broj biltena Saveza speleologa
BiH pod nazivom SpeleoBiH.
Do 1992. godine u Bosni i Hercegovini su
djelovala speleoloka drutva: Bosanskohercegovaki kr i Speleo Dodo u Sarajevu,
Zelena brda u Zauli kod Trebinja, Ursus
spelaeus u Foi, Ponir u Banja Luci i ONIK
Atom u Zavidoviima. Meu planinarima posebno su bile aktivne speleoloke sekcije u PD
Bukovik i PD Jahorina u Sarajevu.
Poslije rata u BiH su aktivni speleolozi u Sarajevu, Trebinju, Zavidoviima, Banja Luci, Foi,
Kreevu, Gornjem Vakufu, Visokom i Tomislavgradu. Dom na Sebeiu je tokom rata sravnjen
sa zemljom. Nastavljena je publicistika aktivnost. Ponovo izlaze Na kr i SpeleoBiH.
Organizuju se speleoloki kampovi i zajednika
istraivanja. Ivo Lui iz izdaje jednu od najljepih speleolokih knjiga u svijetu o Vjetrenici, a
Speleoloko drutvo Speleo dodo Katastar
speleolokih objekata Bosne i Hercegovine sa
preko 4000 speleolokih objekata. Uspostavljena je ponovna saradnja sa speleolozima iz
Hrvatske, Slovenije i Srbije te sa speleolozima
iz Francuske, Engleske i Italije.

Ivo Lui

KR BOSNE I HERCEGOVINE:
MALO ZNAMO AL JE ZNANO

U opoj javnosti Bosne i Hercegovine,

kr je prilino nepoznata i uglavnom povrno
shvaana pojava. Povezuju ga sa zaostalim, bezvodnim i neprohodnim krajevima. ak i odreeni broj speleologa rijetko je svjestan da je za
mnotvo svojih uitaka duan ba kru. A kr je,
po brojnim ocjenama, jedna od najzagonetnijih
prirodnih pojava i jedna od najveih ovdanjih
prirodnih vrijednosti.
U svijetu, prema razliitim, izvorima kr prekriva 10-20 posto povrine. Na njemu ivi oko
petine svjetskog stanovnitva i u njemu se nalazi oko etvrtina zaliha pitke vode. Ponajprije,
kr je osebujna vrsta reljefa koja nastaje u stijenama sklonim otapanjima. Kinica koja dolazi
na karbonatne stijene zapravo je blaga ugljina
kiseline. Agresivna je prema povrinama stijena i otapa ih, a jo snanije otapa duboke pukotine nastale tektonskim djelovanjima. Zbog
tih i drugih razloga, ispod povrine tla razvijaju
se upljine koje mogu dosei takve razmjere da
8

se u njih mogu, primjerice, smjestiti vie nogometnih stadiona. I to sa semaforima.

Dinarski kr
Kr je kao vrsta reljefa prvo otkriven i opisan u Dinaridima, preciznije u njegovom sjevernom dijelu, Krasu. Dolaskom austrougarske
uprave, u taj svijet su ukljueni i krki krajolici
Bosne i Hercegovine. Tako, razvoj speleologije
(prouavanje podzemnih upljina) i karstologije (interdisciplinirane znanosti o kru) tijesno je
povezan s istraivanjima Dinarskog kra. Time,
pored prirodnih, postaju vane i njegove povijesno-znanstvene vrijednosti. Zbilo se to prije
stoljee i pol. No, prva monografija koja je sabrala i rastumaila sve vanije fenomene kra
pojavila se u Beu 1893. godine. Bilo je to doktorski rad Jovana Cvijia, Karstphoenomen, koji
je dvije godine kasnije tiskan u Beogradu pod
nazivom Karst. A Cviji i ostali mnogo su istraivali u naim krajevima.

U Dinarskom kru strunjaci su zapazili

brojne vrlo razvijene i raznovrsne krke oblike,
od sitnih krapa po povrini stijena do velikih
krkih polja i prostranih krkih zaravni. Neki
krki fenomeni dobili su strune nazive iz naega kra: polje, hum, kamenica, ponor, uvala,
jama uvaeni su dakle u svjetskoj literaturi.
Posebnu vrijednost krkih oblika uivaju peine i jame, posebno one s podzemnim vodama.
Unutar prirodnih vrijednosti Dinarskog kra
veliki znaaj ima ivi svijet: Dinaridi su po floristikim bogatstvima i raznolikosti bez premca
u Europi, a po pojedinim skupinama faune, poput podzemne, nemaju premca ni u svijetu.
Ova slika ukljuuje i geohistorijske vrijednosti: Balkan, posebno njegov zapadni dio, zajedno s Pirinejima, sauvao je nakon ledenog
doba floru koja je uglavnom unitena posvuda
u Europi, te je vratio Starom kontinentu. Mnogi biljni i ivotinjski organizmi ostali su ovdje reliktni i endemini, a pojedine vrste obitavaju na
vrlo uskim podrujima.

Peine kao otvorene knjige

Literatura pilje esto naziva otvorenim
knjiga povijesti Zemlje i ovjeanstva. One su
sauvale mnoge zabiljeke iz razvitka zemlje,
jer se tragovi unutra bolje uvaju. Radi se o
sedimentima koji su uneseni u peinu poput
gline, ili siga koje su se stvarale u podzemlju.
Samo u Sloveniji posljednjih 10 godina poduzeto je preko dvije tisue datacija sedimenata

metodom pelomagnetizma, koje su dokuile

starost materijala od 3,5 milijuna godina.
U podzemlju kra roeni su brojni mitovi
kao izrazi najstarije povijesne svijesti. Mnogi su
uli za bahatog gospodara Gavana, bezbrojne
vile raviojle, vodarice, oblakinje, itd. Starogrki
mit o Hadu smjeten je u krko podzemlje, iz
peina Eolskog otoju (danas Liparskog otoka
u Tirenskom moru), raeni su vjetrovi, itd.
Ljudi su tisuama godina ivjeli u peinama,
to se taloilo u iskustvo koje uvelike odreuje
ljudsku povijest. (A neki bjegunci ili avanturisti i sada ive u njima). U peinama se i danas
uva najstarija duhovna i materijalna kultura
ovjeanstva. Najpoznatija je francuska oslikana peina Lascaux, iji su crtei stari oko 19.000
godina.

Bosanskohercegovaki kr
Kr u BiH iri je pojam od Dinarskog kra u
strogom smislu. Naime, Dinaride dijele na dvije
geotektonske cjeline. Jedna, jugozapadno od
linije Biha, Klju, Gacko, obino se naziva Vanjski Dinaridi, i poklapa s uim pojmom Dinarski
kr. Karbonatne stijene od kojih su nastali, taloile su se u plitkim toplim morima i doseu
i do osam km debljine (dubine). Druga cjelina,
koja nastaje sjeveroistono od te crte, obino
se zove Unutarnji Dinaridi, i ona je nastajala na
padinama i u dubljim oceanskim brazdama. Posljedino, radi se o pliim i razvedenijim, esto
izoliranim i u svemu manjim povrinama kra.
9

No, sa stanovita zatite, obje ove cjeline trebaju imati isti poloaj.
U javnosti postoje i razliiti podaci o tome
kolika je povrini u BiH prekrivena krem. U
izvjetajima se najee spominje podatak od
oko 30 - 32 posto, dakle, oko jedne treine. To
bi se moda moglo odnositi na Dinarski kr u
BiH. Postoje podaci da karbonatne stijene zauzimaju priblino oko 60 posto teritorija BiH
(Jovanovi i Avdagi 1981), pa ak i 65 posto
(ii 2003).
Upadljiva obiljeja bh. kra su morfoloke
cjeline poput visokih planina koje se proteu
od Pljeevica, preko Dinare, vrsnice, Prenja
i drugih. Najvie od ovih planina prelaze 2000
metara, bezvodne su i dijelom gole, a dijelom
prekrivene umom i panjacima.
Meu njima su se razvili sloeni nizovi kaskadnih krkih polja. Povezuju ih rijeke koje na
svakom novom polju mijenjaju podzemlje za
povrinski tok, a zajedno s tim i svoja imena.
Dva su niza: s desne strane Neretve Kupreko,
Duvanjsko, Glamoko i Livanjsko polje, a oni se
nastavljaju na Sinjsko i Imotsko polje; te s lijeve
strane Neretve niz Gacko, Slato, Nevesinjsko,
Dabarsko, Fatniko, Trebinjsko, Mokro, Popovo i Gradako polje te Hutovo blato. Dominantan tok prvog niza je uica, a drugog Trebinjica. Trebinjica, kako su zvali jo u 20. stoljeu,
izvire na Lebriniku kao Dobra voda, nastavlja
tei kao Vrba, Munica, Kljuka rijeka, Obod,
Trebinjica, Ombla i Krupa. Kad se povea dotok vode, rijeke koje su presuile ponu tei cijelom svojom duljinom, pa ak i poplave polja.
10

Postoje i potpuno suha polja, kao to postoje

i stalno potopljena polja, no veina ih je ovdje
povremeno plavljena. Oba ova navedena niza
pripadaju jadranskom slivu, ali imaju vee ili
manje odljeve prema Crnom moru poput Plive
s Kupresa ili jednog malog piratskog ponora
u Gatakom polju. Zanimljiva je i rjena linija od
Imotsko-bekijskog polja kojeg ine Vrljika, Tihaljina, Mlade i Trebiat.
Kao i Dinarski kr uope, bh. kr je iznimno
je biogeografsko podruje, nastanjeno mnotvom rijetkih i endeminih vrsta. Flora je po bogatstvu i raznolikosti vodea u Europi. Osobito
se istiu planine hercegovakog endemnog centra: abulja, vrsnica, Prenj i Vele, dolina Sutjeske i Vranica. O razvijenosti endemizma svjedoe biljke poput jedne mijakinjice (Minuartia
handelli), koja je zapaena samo pri vrhu jugozapadne padine Velikog Vilinca na vrsnici.
U faunistikom svijetu Bosne i Hercegovine po bogatstvu i raznolikosti istie se fauna rijeka. No jo vie od nje podzemna fauna, koja
je u Dinaridima najbogatija i najraznolikija u
svijetu. Prema dostupnim podacima, najbogatija pojedinana peina je Vjetrenica s trenutno 92 poznate podzemne vrste. Vjetrenica je
faunistiki jedna od najbolje istraenih peina u
svijetu i u njoj je po prvi put pronaeno 37 podzemnih vrsta. O endemizmu dovoljno govori
podatak da je samo u Vjetrenici zabiljeeno 14
vrsta koje nisu poznate drugdje. Jedan rai,
vjetreniki raljonoac (Troglomysis vjetrenicensis) zapaen je samo u jednom omanjem jezeru Vjetrenice. Kako su istraivanja pokazala

da bogatstvo faune raste s gustoom peina,

zakljuiti je da je ire podruju Popova polja sa
slivom Trebinjice te priobalje, po bogatstvu
odgovora Vjetrenici. Osim Vjetrenice, istraivano je mnotvo drugih peina i jama, ali o njima
ne postoje potpuni podaci. Zapravo, u BiH uope nema strunjaka koji se ozbiljnije bavi podzemnom faunom.
Uz to ne postoji ni solidno uraen katastar
speleolokih objekata. Prvi popis speleolokih
objekata u BiH, koji ima cilj obuhvatiti sve takve pojave u dravi, uraen je 2006. Djelo je
lanova Speleolokog drutva Speleo-Dodo
iz Sarajeva. Katastar speleolokih objekata
Bosne i Hercegovine obuhvaa 4033 peine i
jame i putokaz je za istraivanja bh. kra. Dvije godine prije toga, novinar Goran Dujakovi
iz Banje Luke, objavio je monografiju Peine
i jame Republike Srpske u kojoj je priloen
popis 605 speleolokih objekata, a jedan dio
njih je opisan u knjizi. Dosta takvog materijala
uniteno je u ratu, poput Dokumentacije Republikog zavoda za zatitu, koja je obuhvaala
351 objekt od ega su 93 pod zatitom. Najozbiljniji pristup u izradi katastra pokazao je prof.
dr. Ratimir Gaparovi 1970., ali on sadri podatke za 335 jama i pilja na podruju zapadne
Hercegovine.

Koritenje peina
Peine i jame BiH due od stoljea predmet
su raznih arheolokih, paleontolokih i etnolokih istraivanja. Meu prvim paleontolokim

istraivanjima zapaen je nalaz pleke nosoroga u Marinovoj peini kod Pala. Spominje se
u izvjetaju Franje Fiale krajem 19. st. Brojnija
istraivanja poduzeta su nakon Drugog svjetskog rata metodom sondae manjeg obima,
i u veini peina su iskopani ostaci peinskog
medvjeda (Ursus spelaeus). Naeni su i ostaci
drugih kvartarnih ivotinja poput leoparda, peinske hijene, vuka, kozoroga i drugih. U novije
vrijeme poduzeta su iskapanja u Vjetrenici tokom kojih je izvaen cjelovit kostur leoparda
koje su pronali speleolozi Junog Welsa 1968.,
ali i jo dva kostura leoparda i jedan neodreeni kostur medvjeda.
U prethistoriji, ali i duboko tokom povijesti, ljudi su imali vrsto povezane obine i
obredne potrebe. Zbog prirodnih i povijesnih
razloga, u Dinarskom kru koji pripada Bosni i
Hercegovini, ouvala se simbolina i nedovoljno protumaena batina po kojoj povjesniari
to podruje nazivaju unutarnja zemlja. Simbolika peina, ali i vrela, vrhova planina, rijeka
i uma, ini duhovnu batinu koja transcendira svaku religijsku zasebnost, smatra Jasminko Mulaomerovi, koji se bavio tim pitanjima.
Posebno se istiu peine, zahvaljujui, izmeu
ostalog, i svojoj naravi unutarnjeg prostora u
odnosu na okruenje, postojanost i tajnovitost
u odnosu na svijet obine vidljivosti. U Bosni i Hercegovini poznato je vie od 20 peina
koje su imale obredni ili religijski znaaj. Sadraj crtea, vremenski odreen izmeu mlaeg
paleolitika (14 tisua godina p.n.e.) i kasnog
srednjeg vijeka, upuuje na viestrukost vjer11

skih predanja, pri emu su crtei samo njihov

simboliki izraz, ocjenjuje autor. Najstariji tragovi su u Badanj potpeini, kod Stoca. Ona ima
u stijenu urezan crte stranje polovine neke
ivotinje, s velikim brojem (preko 300 tisua)
kremenih komadia i alatki u nalazitu. Na tom
mjestu ljudi su boravili u proljee za vrijeme
obreda. Od pronaenih predmete najee su
ogrlice od koljki i jelenjih zuba, to ukazuje na
svu sloenost koju nosi odreena simbolika.
Istaknutu prilagodbu peina ine crtei napravljeni bojom ili urezani u na kamenu. Znatno su prisutniji u Bosni i Hercegovini nego u
drugim okolnim zemljama. Od devet nalazita
s peinskim crteima u Dinaridima, sedam ih je
u BiH a dva junije, u Crnoj Gori. Ve te injenice
daju ovom prostoru izuzetan kulturno-historijski znaaj, smatra Mulaomerovi.
Pored prostora za zatitu i duhovnost, ovjek sve vie mijenjaju prostor peina i njihove
namjene. Tako su nastale tzv. zazidane peine.
One u Dinaridima odaje trostruku funkciju: isposnika elija, zaklon za zbjeg naroda i sklonita odmetnika i hajduka. Jedna je mogla imati
sve ti svrhe. Zazidane peine obino se nalaze visoko u stijeni, a pored zida u inventar jo
ukljuuju i stazu za penjanje te drugo pomono
sredstva, najee ljestve.
Zbog tipinog koritenja, neke su peine
dobile i svoja imena. Najei nazivi su hajduke peine, ali ima i mnogo vilinih ili pak nazvanih po osobnim imenima Markova, Mijatova
itd. Tokom Drugog svjetskog rata neke su peine prozivane Titovim. Razlog je u injenici da
12

je skrovite u peinama nalazio i partizanski

voa, maral Josip Broz Tito, kasnije do smrti
predsjednik Jugoslavije. U Bosni i Hercegovini
koristio je krae vrijeme etiri manje peine i
jednu na otoku Visu.
Tokom dvadesetog stoljea razvoj tehnologije u Dinaridima je nametnuo novi doivljaj
jama i peina. Dva su njegova doivljajna antipoda: Prvo, to su turistike peine. U sklopu rastue industrije turizma, one su u BiH kaskale
za vrhunskim turistikim proizvodom, Postojnom u susjedstvu. Drugo, sve okrutniji ratovi
koriste jame kao masovne grobnice, to se intenzivira do bolne nesnoljivosti. O njima nema
uvijek dovoljno kvalitetnih podataka. No, kad
se pomislilo da je sve to prolost, devedesetih
godina 20. stoljea, tokom agresije na Bosnu i
Hercegovinu, stvorene su nove masovne grobnice, najvie u istonoj Bosni. Do 2006. ekshumirano je 25 prirodnih jama s oko 750 rtava.
Nekako u sjeni ova dva pristupa javlja se
trei, bolje reeno, on je posebno oitovanje
prvog, a to je industrijska upotreba kra. Ona
se ogleda u rudarstvu i graevinarstvu, a osobito u hidrogradnji. Hidroenergetika je proizvela snane ekoloke promjene, koje tek na kraju prolog stoljea padaju u oi javnosti, ali se
jo nita nije promijenilo u poloaju kra. Kako
vrijeme prolazi, postajemo sve vie svjesni jo
jedne rak-rane kra odlagalita smea koja se
ire na sve strane. Veina ih je nelegalnih i esto
zauzimaju unutranjosti veih vrtaa i zavala,
toboe skrovita mjesta. Utvari, svaka vrtaa ima
izravnu vezu s podzemnim vodama pa su ta od-

lagalita prave ekoloke bombe. Slaba su utjeha i legalna odlagalita na kru, jer osim pitke
vode ne poznaju druge opasnosti u kru.
Zadrimo li se jo malo na povrini, zapazit
emo mnotvo spomenika. U njima su otisnute brojne poruke vane za kolektivnu memoriju naroda na tlu BiH.Moda su najoriginalniji
steci, monolitski nadgrobni spomenici, kojih
je vie desetaka tisua rasuto po BiH i okolnim
krajevima.

Poznatost i priznatost kra

Kr je u pojedinim podrujima i za pojedine
namjene dobro istraen, ali ira javnost, istinabog, o njemu nije imala gdje puno doznati.
Radovi su objavljivani u strunim asopisima i
predstavljani na skupovima strunjaka. Do sada
se pojavila samo jedna monografija koja iskljuivo uzima cjelovit Dinarski kr kao svoj okvir,
cilj i naziv. I to na francuskom. To je Les karsts
dinariques - paysages et problmes (Ljubljana
2003), od Jeana Nicoda. U proslovu, Nicod se
zahvaljuje preminulim strunjacima za kr Josipu Rogliu iz Zagreba i Peteru Habiu iz Postojne koji su mu pomogli upoznati njihovu
zemlju i zaljubiti se u nju. Znatno kompleksnije
djelo o kru je knjiga Ivana Gamsa Kras v Sloveniji v prostoru in asu. (Ljubljana 1974, 2004
i 2005.) Ona se fokusira na openita obiljeja
kra i vrednuje ih na primjerima iz Krasa.
Od knjiga koje obuhvaaju pitanja kra na
uem prostoru BiH, treba istaknuti Karst istone Hercegovine i dubrovakog priobalja, Petra

Milanovia (Beograd, 2006). U njoj se moe

nai mnotvo podataka o kru i njegovoj upotrebi u slivu Trebinjice.
U BiH prevladava tradicionalna i industrijska percepcija kra. Tradicionalna je u pravilu
negativna i najvie se ogleda u slici kra kao pasivnog kraja. Primjer za to moemo lako pokupiti na Internetu: Hercegovaki kr, postojbina
drae, smrike, vriska, pelina i poskoka, gdje sunce nemilosrdno pri est mjeseci u godini. Ako
se i zauzme gospodarski pozitivan stav, mora
imati ugraenu barem neku negativnost: Navodni fenomen, marketinki spretno posloen i
upakiran, u meuvremenu je silno obogatio i vidioce i okolni hercegovaki kr. Industrijska percepcija moe proi: Trenutno najvanija uloga
rijeke [Neretve] jest proizvodnja hidroenergije.
Na rijeci se nalazi 5 hidroelektrana, a jo 7 je u
planu izgradnje. Pribranske akumulacije hidroelektrana imaju vienamjensko znaenje. Osim
vanosti za hidroenergetsku proizvodnju najvanija druga uloga je zatita od poplava.
Tako, prirodna batina kra predmet je
istraivanja uglavnom za industrijsku upotrebu.
ovijesna i kulturna batina kra prolaze neto
bolje jer imaju ast biti simbolima kolektivnih
identiteta. Mnotvo je primjera, ali ilustrirajmo problem samo s najistaknutijim. Jajce, iju
je prirodu povijest uvijek vrednovala visoko i
smjetala u nju svoje najbolje vrijednosti, danas
u svom predstavljanju nema gotovo nita osim
onoga kljastog slapa na kanaliziranoj rijeci.
Kad je raena brana Granarevo, poduzeta
su opsena istraivanja pa i premjetanje kultur13

ne batine (Arslanagia most u Trebinju i manastir

Dobrievo), ali tako unikatnu prirodnu batinu
poput flore i faune Popova polje nije nitko istraivao, iako je veina nje trajno izmijenjena.
Koliko je lo tretman kra u BiH dobro se
vidi iz usporedbe sa Slovakom, zemljom koja
ima slian broj stanovnika i donedavno imala
slian stupanj razvijenosti: Slovaka ima kra
manje od desetine svoga teritorije, a BiH vie
od polovice. Slovaka ima detaljno istraenih 4760 speleolokih objekata, a BiH ima tek
popis peina koje su se spominjale i nekoliko
stotina istraenih. U Slovakoj postoji posebna
dravna uprava za kr, a u BiH kra nema ni u
jednom dokumentu. U Slovakoj sav kr zatien je nacionalnim parkovima, a od 12 najvanijih peina pet ih je na Svjetskoj listi batine. U
BiH ni jedna. U Slovakoj se od 1996. u peinama provodi organizirani ekoloki monitoring, a
u BiH postoje dva zasebna sluaja: Vjetrenica
od 2005. i Bijambare od 2006.
U temelju svih nesporazuma lei zbrka to
je to kr? Najee se misli da je to golet, kraj
bez vegetacije i humusa, koji prekriva kaotina
stjenska povrina. U strunim krugovima prevladava slika o kru kao reljefu karbonatnih
stijena, koje su otopive u vodi i u kojem vlada
podzemno protjecanje. Ove definicije, donekle
su tone i struno opravdane, ali nisu dostatne
za cjelovito razumijevanje kra. Danas se kr u
svjetskoj literaturi sve vie promatra kao kompleksan sustav ive i neive materije te duhovnog razvoja koji je nastajao milijunima godina
na krajoliku izgraenu od otopivih stijena. Da14

kle, kr je znatno slojevitija pojava od njegove

geomorfoloko-hidroloke strane, koja se esto stavlja u prvi plan i pa esto biva i jedina. To
je podruje ivota, izvor duhovnosti i kulture,
jedinstvena riznica znanja, izvor vodoopskrbe
i vaan ekonomski, turistiki i poljoprivredan
kraj. Takav, slojevit kr, moe se sagledati jedino holistiki, u svojoj cjelini, tvrdi ef Radne
grupe za kr IUCN-a Elery HamiltonSmith.
Stoga je pri ocjenjivanju krke batine dobro slijediti neki naputke koji se javljaju u svjetskoj literaturi i praksi. Ona se zauzima za to da
se temeljito analizira cjelovita batina promatranog krkog podruja i to ponajprije prirodna
pa zatim kulturna. Za prirodnu batinu treba
utvrditi to ona znai u odnosu na svoje nacionalno (dravno) i regionalno okruje. Potom
oblije i sadraj krajolika, te njegov geodiverzitet. Zatim se analiziraju razni aspekti vode i zraka, pa se pree na podzemni krajolik. Istrauje
se sadraj peina, a potom biodiverzitet, povrinski i podzemni. Potom se vrednuje kulturna
batina. Pita se to kr znai za nacionalnu i regionalnu povijest, etnika kretanja populacije i
njezin sastav. Koje su mogunosti i ogranienja
krkog podruja, kako je tekao razvoj prethistorijske kulture, pa razvoj historijske kulture
te suvremene kulture. Sve ocjene i nalazi sintetiziraju se potom u zajedniku sliku krajolika ili
krke pojave koja odreuje njegovo optimalno
koritenje i upozorava na ono to svakako treba izbjei u njegovoj upotrebi.
Osnove smjernice trebaju krenuti iz znanosti, preko dravne uprave za prostor, znan-

stvenih i obrazovnih vlasti i doi do mladih svih

uzrasta. Najprije rezultate e dati skupine koje
su na fakultetima. Za to je potrebno otvaranje
programa o kru na fakultetima prirodnih znanosti, povijesno-humanistikih, edukacijskih i
ekonomskih znanosti, koje bi se najsretnije mogle spojiti u novom studiju krajolika. Takoer,
potrebno je financiranje izvannastavnih programa koji e voditi veoj identifikaciji krkog
blaga, te stipendiranjem podmlatka i njihovim
ukljuivanja u meunarodne tokove stvoriti
nove generacije koje e moi preuzeti odgovornost za razvitak Bosne i Hercegovine. Iako
se obino misli da nema puno vremena, brzim
reagiranjem ve za osam do deset godina BiH
moe postati svjesna svoje vrijednosti.

Izvori:
Absolon, Karel 1978. Dinarski planinski lanac opti
uvod. Na kr, vol. IV, 4, Sarajevo, 3-13.
Andri, Viktor 1978. Neke geoloke karakteristike kra Bosne i Hercegovine. Na kr, vol. IV, 4, Sarajevo, 33-42
Boievi, Sreko 1991. Jame kao grobnice. Zagreb, 80.
Buatlija, Ibrahim 1972-1973. Kras Bosne i Hercegovine. Geografski pregled, XVI-XVII, 1972-1973, Sarajevo, 5-7.
Dujakovi, Goran 2004. Peina i jame Republike Srpske.
Pale, 330.
Gams, Ivan 2004. Kras u Sloveniji v prostoru in asu. Ljubljana, 2004. str. 508.

Grbelja, Toni 1980. Titove peine u Bosni i Hercegovini.

Na kr, vol. VI, 8, Sarajevo, 7-18.
HamiltonSmith, E. 2004. Holistic Assessment and Karst
in World Heritage. Paper to US / ICOMOS 7th International Sypomosium. Natchitoches, Lousiana.
Lui, Ivo 2003. Vjetrenica : pogled u duu Zemlje (ivotinjski svijet Vjetrenice / Boris Sket) Zagreb - Ravno 322.
Margeta, J. i Fistani, I. 2000. Gospodarenje sustavom
i monitoring bazena rijeke Neretve. Graevinar 52
(2000) 6, Zagreb, 331-338
Milanovi, Petar 2006. Karst istone Hercegovine i dubrovakog priobalja. Beograd 362.
Mulaomerovi, Jasminko 1980. Zazidane peine u Bosni i
Hercegovini. Na kr, vol. VI, 9, Sarajevo, 27-32.
Mulaomerovi, Jasminko 1998. O svetome bosanskome
podzemlju. Blagaj, II, 1,, Sarajevo, tr. 57-73
Mulaomerovi, J., Zahirovi, D. i Handi, E, 2006: Katastar speleolokih objekata Bosne i Hercegovine.
Sarajevo.
Nicod, Jean 2003. Les karsts dinariques - paysages et
problmes, Ljubljana, 184
Jovanovi, Radoslav i Avdagi, Izet 1981. Neka pitanja o
razvoju i hidrogeolokoj funkciji karstnih polja. Na
kr, vol. VI, broj 10-11, Sarajevo, 1981, str. 55-78.
Sket, Boris 1983. Znaaj i ugroenost podzemne faune
Popovog polja i predlog za najosnovniju zatitu.
Elaborat, Institut za bilogiju Univerze Ljubljana, 30.
VI. 1983, str. 122.
Sket, Boris 2003. ivotinjski svijet Vjetrenice U: Lui, I.
Vjetrenica : pogled u duu Zemlje. Zagreb - Ravno;
147-248.
ili, edmil 2002. Endemine i rijetke biljke Parka prirode Blidinje. itluk, 279.

15

Jasmina Osmankovi

BOSANSKOHERCEGOVAKE PEINE KAO BAZA

TURISTIKOG I REGIONALNOG RAZVOJA

Uvod
Raspad socijalistike Jugoslavije znaio je
kraj jednog naina ivljenja i ekonomskog promiljanja. Na nove ekonomske odnose veina
stanovnika Bosne i Hercegovine nije bila spremna (nije ni sada, 10 godina nakon zavretka
rata). Brutalno poniena i osiromaena veina
stanovnitva dovedena je u situaciju da razmilja ne o budunosti, ve samo i iskljuivo o sutranjem danu. Srednja klasa ne postoji. Postoje siromani (od kojih jedan broj glumi srednju
klasu zarad priliva novca od roaka iz inozemstva) i bogati koji su to postali zahvaljujui ratnom profiterstvu, neselektivnim donacijama i
roako-partijskim poslovnim aranmanima.
Starija populacija se nada uskrsnuu neke socijalne (socijalistike) drave, a mlaa bogatstvu
preko noi. Oekivanje uda u igrama na sreu
i kladionicama je postala nacionalna sportska
disciplina. Kategorija rada kao ljudske vrijedno16

sti potpuno je istisnuta iz glava veine mladih.

Rad i uenje, domiljenje, razvoj ideja i njihovo
sueljavanje, novi oblici organizovanja, definitivno nisu prioriteti veine mladih. Gotovo svi
razmiljaju o velikim poslovima - bez stotina hiljada maraka se ne razmilja o poetku nekog
novog posla, uzimaju se krediti pod hipotekom
kao da se radi o posudbi kazana za peenje rakije, a da niko ozbiljno ne sagledava mali biznis koji je mogue poeti sa nekoliko hiljada,
da ne kaemo nekoliko stotina maraka.

Stanje
Sadanji ekonomski profil Bosne i Hercegovine, kao i mnoge druge zemlje u razvoju,
a posebno zemlje u tranziciji, determinira siromatvo, nezaposlenost i nejednakost. Oko 20
% stanovnitva je ispod medjunarodno priznate
linije siromatva, a njih jo oko 30 % moe biti
gurnuto ispod ove linije na najmanji potres na

tritu. Siromatvo je posebno izraeno van

urbanih podruja i meu mladima.1 Dubina siromatva je 4,8 %. Dostignuti nivo razvijenosti
mjeren GDP pc ppp pokazuju da BiH ima oko
5.500 US$ ili nivo razvijenosti 15 % ispod svjetskog prosjeka. HDI od 0.744 pokazuje da Bosna i Hercegovina ima srednji nivo humanog
razvoja. Kada je rije o kompetitivnosti razvoja,
Bosna i Hercegovina se nalazi na 95 mjestu od
117 zemalja. (Hadiahmetovi, 2005)
Broj nezaposlenih, zavisno od izvora koji se
koristi, procjenjuje se u rasponu od 740.000 do
preko milion. Stopa nezaposlenosti se procjenjuje od 20 % do 43 %, zavisnost od metodologije i institucije koja prezentira podatke. Posebno je izraena nezaposlenost meu mladima,
preko 50 % (World Bank, 2005).
Evidentna je koncentracija razvoja u regionalnim urbanim centrima, dok se ostala podruja suoavaju sa brojnim problemima odsustva razvoja. Stanje razvoja, preciznije reeno
odsustvo razvoja ili siromatva bosanskohercegovakog drutva je takvo da trai adekvatno i urgentno rijeenje.
Siromatvo u BiH je rairenije nego u svim
drugim zemljama bive Jugoslavije (jedino je
rasprostranjenije na Kosovu), a nekih 20 procenata siromanih izrazito oskudijeva u svim
ili gotovo svim kljunim aspektima standarda:
od prihvatljivih stambenih i sanitarnih uvjeta i
pristupa zdravstvenim uslugama, do pismeno1 Oko 80 %. Najvia stopa siromatva je zabiljeena u naseljima mjeovitog tipa, oko 24 % (Osmankovi & Biaki,
2006).

sti i ukljuenosti u drutvo. Sadanja relativno

niska stopa siromatva meu stanovnitvom
rezultat je potronje koja nadilazi mogunosti
sadanjeg nivoa proizvodnje. Ona se financira iz meunarodne pomoi. Pitanje je koliko
dugo. S obzirom na realnu opasnost od vrtoglavog porasta stope siromatva, neophodno
je ubrzati ekonomski razvoj 2.
Izvjetaj o humanom razvitku iz septembra
2002. godine, po prvi put je prezentirao Indeks
humanog razvitka za BiH (IBHI, 2003). Analiza
izloena u ovom Izvjetaju ukazuje da je u BiH
27 % odraslih siromano sa obrazovnog aspekta, a da 16 % pati zbog siromatva u zdravstvenom smislu. Sa aspekta mogunosti zapoljavanja, pristupa poslu siromano je 22 % radnosposobnog stanovnitva. Stambeni uvjeti su
ispod praga siromatva za 11 % stanovnika, a
29 % njih ivi u uvjetima pravnog siromatva,
jer obitavaju u stanovima za koje nemaju odgovarajua vlasnika ili stanarska prava. Ukupni rezultat ove analize ukazuje da je oko 72 %
odraslih u BiH siromano bar u jednom od ovih
aspekata. Ispod linije siromatva najee su:
djeca, osobe sa niskim nivoom obrazovanja,
stari i iznemogli, klasini socijalni sluajevi, te
ruralno stanovnitvo. Kada se analiziraju podaci za cjelokupno stanovnitvo, osobe koje su
naroito izloene riziku siromatva su: djeca,
posebno do pet godina starosti, raseljene osobe i povratnici, nezaposleni, te osobe niskog
obrazovanja. Protivno ustaljenim miljenjima,
2 Stope
siroma

tva
u

regionu

: Hrvatska

8 %, Makedo

nija 16 %, SCG 18 %, Kosovo 50 % (World Bank, 2003).

17

stariji ljudi su manje izloeni riziku siromatva

nego prosjean stanovnik, a to vai i za invalide i veterane rata. Najmanji rizik prijeti zaposlenima u vanprivredi i sivoj ekonomiji. Jo je
jedan iznenaujui zakljuak - siromatvo nije
prevashodno problem nezaposlenih, raseljenih, invalida ili porodica poginulih u ratu. Ove
grupe zajedno ine manje od polovine siromanih. Dio siromanih u BiH ine zaposleni koji
ive u porodicama s djecom, jer jedna plata nije
dovoljna da domainstvo zadri iznad nivoa siromatva (World Bank, 2003).
Po nalazima istraivaa IBHI-ja, uticaj siromatva se ispoljava na razliite naine kod mukaraca
i ena: mukarci esto padaju u depresiju zbog
nezaposlenosti i nemogunosti da izdravaju porodicu, dok su ene inventivnije i spremnije da se
prihvate svih vrsta poslova, ali podlijeu stresu i
rtvuju svoje zdravlje. U novonastaloj situaciji u
drutvu, ene veoma esto preuzimaju i dodatnu
odgovornost za izdravanje porodice, uz tradicionalnu ulogu majke i domaice. Ovo se apostrofira s obzirom na ulogu ene u turizmu.
Pojedina podruja Bosne I Hercegovine,
posebno podruja izvan najuih regionalnih
centara posebno su pogodjena problemom
siromatva ili drugim rijeima reeno, stanovnici prostora izvan najuih regionalnih centara
(Sarajevo, Banjaluka, Mostar, Tuzla) izloeni
su veem rizku od siromatva. Pitanje je ta
ovi prostori nude za razvoj, kakve su stvarne
mogunosti ovih prostora, kakve su njihove
prirodne prostorne karakteristike potencijalno
interesantne na turistikom tritu.
18

Prijedlozi i mogua rijeenja

Kao to je poznato nezavisno od tipa siromatva u krajnjoj liniji jedino pravo i trajno rijeenje problema je ekonomski razvoj. Misli se
ekonomski razvoj odriv u svim svojim dimenzijama: ekonomskoj, ekolokoj, tehnolokoj i socijalnoj, a, takoer, i ekonomski human razvoj.
S druge strane, razvoj prihvatljiv za rijeavanje
problema bosanskohercegovakog siromatva treba da ima sva obiljeja potpunog razvoja onako kako ga definiraju Stiglitz (1999) i Sen
(1999). Turizam bi mogao imati znaajnu ulogu
u generiranju i/ili akceleriranju ovako shvaenog ekonomskog regionalnog razvoja Bosne i
Hercegovine. U teorijama endogenog razvoja
kako ga definiraju Romer i Krugman (Todaro
& Smith, 2006), iskustvima drugih zemalja i
bosanskohercegovakim turistikim potencijalima mogu se nai argumenti za ovakvo pozicioniranje turizma. Turizam koji bi bitno doprinosio odrivom, humanom i potpunom razvoju
od lokalnog preko regionalnog do dravnog
nivoa ima utemeljenje u bosanskohercegovakim potencijalima, preciznije reeno peinama,
prirodnim fenomenima bosanskohercegovakog prostora.
Domai i meunarodni eksperti, naune i
druge isntitucije i organizacije kao adekvatno
ili dovoljno dobro rijeenje za rjeavanje razvojnih problema Bosne i Hercegovine, siromatva
i nejednakosti u razvoju naznaavaju, izmeu
ostalih, a veoma esto na prvom mjestu, turizam. Spomenuti, takoer, esto istiu, uvaava-

jui ambivalentnu prirodu turizma, da turizam

moe pozitivno i snano doprinijeti drutvenoekonomskom i kulturnom razvoju, ukoliko se
eliminira potencijalna opasnost od degradacije
okruenja i gubitka lokalnog identiteta. Jednako se naglaava da su resursi na kojima se
zasniva turizam osetljivi i da postoji rastua tenja za poboljanjem kvaliteta okruenja. Uvaava se spoznaja da turizam prua priliku za
putovanje i upoznavanje sa drugim kulturama
i da razvoj turizma moe pomoi u uspostavljanju vrih veza i mira izmeu naroda, kao i
da je gradivni elemenat u stvaranju svijesti koja
potuje raznolikost kultura i naina ivota. To
posebno naglaavamo s obzirom na skoranja
deavanja u Bosni i Hercegovini i oekivanja od
budunosti. Kod pozicioniranja turizma kao rijeenja problema siromatva u nerazvijenim i
zemaljma u tranziciji, meunarodne institucije,
organizacije i eksperti respektuju potrebu za
razvojem turizma koji zadovoljava ekonomska
oekivanja i zahteve okruenja, uz potovanje
ne samo drutvene i prostorne strukture destinacija, ve, takoer, i lokalnog stanovnitva,
ouvanje i jaanje ljudskog dostojanstva lokalnih zajednica i turista.
Koliko stvarno ima interesa za peinski
turizam u svijetu? Prema Zhang & Jin (1996) u
svijetu postoji oko 800 turistikih peina. Neke
od njih imaju stvarno zadivljujui broj posjetilaca koji je u svakom pogledu zavodljiv. Halliday
(1981) navodi da samo tri poznate amerike peine (Karsbad Caverns, Mammoth Cave i Wind
Cave) posjeti 2.500.000 turista svake godine.

Treba rei da su ove tri peine i ameriki nacionalni parkovi. Na drugoj strani slovenaki nacionalni park kocjanske jame posjeti godinje
50.000 turista, dok u isto vrijeme Postojnsku
jamu posjeti 800.000 turista godinje. Procjene su da peine godinje posjeti preko 150 miliona posjetilaca, a da je prihod (direktni i lokalni
koji se kreu u odnosu 1 : 2 ulaz : suveniri, jelo,
transport, putnika agencija) oko 2.3 bilona
US$. Ali lista od 150 turistikih peina koju su
donijeli Cigna & Burri (2000) pokazuje da odrivost (isplativost) neke turistike peine ne zavisi iskljuivo od broja posjetilaca. Peine Wee
Jasper sa 3.000 posjetilaca i peine Murrindal
sa 2.000 posjetilaca u Australiji, peina Angelica sa 3.000 posjetilaca u Brazilu, peina San Michele na Sardiniji (Italija) sa 3.000 posjetilaca ili
peine Metro, Te Hahi i Babylon koje zajedno
posjeti 5.000 turista godinje, obezbjeuju dovoljan prihod lokalnim zajednicama koji ih ini
samoodrivim.

Potencijali
U 2004. godini, u Bosni i Hercegovini je registrovano oko 418.000 dolazaka i preko milion
noenja. Svjetska turistika organizacija (WTO)
je svrstala BiH u skupinu zemalja sa najveim
anticiparnim godinjim rastom, procjenjujui
godinju stopu rasta od 10.5 %. U 2004. godini
broj dolazaka se poveao za 7.7 %, a broj noenja za 10.4 %, mada analitiari smatraju da je taj
broj tri puta vei, budui da postoje brojni ne19

Tabela 1. Broj turista i noenja u Bosni I Hercegovini3

Tursti

Dolasci

Godina

Ukupno

1990

1.478.355

2000

Domai

Noenja
Strani

Ukupno

Domai

Strani

627.743

850.612

3.793.703

1.480.061

2.313.542

391.138

221.719

169.419

951.808

551.232

400.576

2001

331.674

193.755

137.919

797.437

469.746

327.691

2002

375.050

214.186

160.864

902.307

502.531

399.776

2003

387.675

220.372

167.303

913.750

504.626

409.124

2004

417.694

223.269

194.425

1.009.158

533.180

475.978

dostaci u statistikim prikupljanjima i analizama podataka te mjerenju efekata od turizma.

Od ukupnog broja noenja turista u 2004.
godini, 48 % ostvaruju strani turisti . Najvie
noenja su ostvarili turisti sa prostora ex-Jugoslavije (61 %) i Evropske unije (19 %). Prosjeno
zadravanje je 2.4 dana. Bosna i Hercegovina
raspolae sa 16.987 leaja u hotelima, motelima, apartmanima i privatnom smjetaju i njihova iskoritenost u 2004. godini je bila 16.5
%. Smjetajni kapaciteti su uglavnom nalaze u
slijedeim turistikim destinacijama: Sarajevo,
Banja Vruica, Jahorina, Neum i Meugorje.
Veina hotela je srednje veliine (kapaciteta
do 80 leaja) i imaju tendenciju porasta kvaliteta. Prema trenutanoj kategorizaciji, najvie
objekata, oko 60 % ima kategoriju tri zvjezdice,
3 Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku (2005) i
Vanjskotrgovinske komore FBiH.

20

a samo oko 8 % hotela ima kategoriju etiri i pet

zvjezdica.
Bosna i Hercegovina predstavlja izuzetno
zanimljivu turistiku destinaciju, to je rezultat
njenog geografskog poloaja, prirodnih ljepota, kulturno-historijskih vrijednosti i pogodnih
klimatskih uslova. Ovo je podruje ukrtanja
razliitih kultura, religija i tradicija, to daje dodatnu vrijednost kreiranju specifinog turistikog proizvoda i obogauje turistiku ponudu.
Na podruju Bosne i Hercegovine postoje potencijali za razvoj kulturnog, planinskog, eko,
ruralnog, avanturistikog, religijskog, zdravstvenog, primorskog turizma. Peinski turizam
je amalgam nekoliko pobrojanih.
Poseban potencijal su mladi razliitih kolskih uzrasta. Prema statistikim podacima u
Bosni i Hercegovini ima djece osnovnokolskog
uzrasta 480.531, djece srednjokolskog uzrasta 256.799 i mladih univerzitetskog uzrasta

274.698 (Federalni zavod za statistiku, 2005).

Vie od polovine njih kao dio obaveznog obrazovanja pohaa razliite vidove kole u prirodi.
Posjete turistikim peinama sa odgovarajuim
obrazovnim programom mi vidimo kao jednu
od prilika turistike ponude.

Elementi strategije koritenja

peina kao turistikog potencijala
Zato je potrebno strateko planiranje koritenja peina u turizmu? Zato slobodno djelovanje zakona trita nee uspostaviti najbolju relaciju izmeu mogunosti ponude i potranje peina na turistikom tritu, svjedno da
li se radi o lokalnom, regionalnom, dravnom i
medjunarodnom?
Na temelju iskustva drugih razvijenih, tranzicionih i nerazvijenih zemalja te specifinosti
svakog konkretnog prostora mogu se identificirati tri glavna pravca razvoja strategije, i to:
pristup odozdo prema gore, transfer metoda,
mehanizama i instrumenata stratekog planiranja, generalno baziranih na primjeni najboljih
iskustava i uspostavljanje holistikog sistema
sa potrebnim strukturama za provoenje regionalne politike. Osnovni principi metodologije
trebali bi biti: partnerstvo, zajedniko vlasnitvo i uee, odrivost, integracija u geografskom i sektorskom smislu, kvalitet, inovacije,
sinergetski i komplementarni uticaji, paradoks
dualiteta, hijarahija stratekih planova. Principi
procesa su: partnertvo, vlasnitvo, inetgracija,

subsidijarnost, koordinacija, pristup uea,

korak po korak i savjetodavni pristup. Sam
proces stratekog planiranja bi trebalo voditi u fazama: prva - socioekonomski pregled,
SWOT analiza; druga - vizija, strateki ciljevi i
prioritetni ciljevi; trea - mjere i projekti, te etvrta - operativni plan. Sastavni dio procesa bi
trebao biti monitoring strategije, i to kao konkretni monitoring aktivnosti, rezultata i uinka
pomoi, praenja napredka u upravljanju i monitoring operativnog okruenja.
Gradivni elemnti nove osvjeene i podmaleene strategije razvoja peinskog turizma
Bosne i Hercegovine trebali bi biti, izmeu ostalog: uvaavanje kriterija odrivosti, to znai da
on mora biti dugorono ekoloki podnoljiv, ali
i ekonomski vitalan te etiki i drutveno pravian za lokalne zajednice. Odrivi razvoj je voeni proces koji predvia globalno upravljanje
resursima tako da se obezbedi njihova vitalnost, to e omoguiti da bude ouvano nae
prirodno i kulturno bogatstvo, ukljuujui i zatiene oblasti. Kao moan instrument razvoja, turizam, u naem sluaju peinski turizam
moe i treba da aktivno uestvuje u strategiji
odrivog razvoja. Uslov za ispravno upravljanje
peinskim turizmom jeste da odrivost resursa
od kojih on zavisi mora biti garantovana.
Turizam treba da bude integrisan u prirodno, kulturno i ljudsko okruenje; treba biti
osetljiv na balanse koji su karakteristika mnogih turistikih destinacija, naroito peina kao
ekoloki vrlo osetljivih podruja. Turizam mora
voditi rauna o svom dejstvu na kulturno nasli21

jee i elemente tradicije, aktivnosti i dinamiku

svake lokalne zajednice. Uvaavanje lokalnih
faktora i podrka identitetu, kulturi i interesima
lokalne zajednice mora uvijek igrati centralnu
ulogu u formulisanju strategija turizma, naroito u zemljama u razvoju, zemljama u tranziciji,
a pogotovu u zemljama sa izraenom multikulturalnou i multireligioznou. Pretpostavlja
se solidarnost, uzajamno potovanje i uee
svih aktera, na svim nivoima: lokalnom, regionalnom i nacionalnom. Da bi participirao u
generiranju odrivog, humanog i potpunog
razvoja, peinski turizam se mora zasnivati na
raznolikosti mogunosti koje nudi lokalna ekonomija. On treba da bude potpuno integrisan
i da pozitivno doprinosi lokalnom razvoju. Sve
opcije razvoja turizma moraju efikasno sluiti
poboljanju kvaliteta ivota svih ljudi u lokalnoj
zajednici. Takoer, peinski turizam mora pozitivno uticati na drutveni i kulturni napredak
svake destinacije, nipoto bilo koju vrstu devastacije. Razvijanje i/ili unapreenjivanje alternativnih oblika peinskog turizma kao jednog od
oblika alternativnog turizma koji je kompatibilan sa principima odrivog, humanog i potpunog razvoja, uz podrku unoenju raznolikosti,
predstavlja garanciju stabilnosti u srednjoronom i dugoronom razdoblju. Vlade, privreda,
organi vlasti i nevladine organizacije vezane
za turizam treba da uestvuju u unapreenju
i stvaranju otvorenih poslovnih veza za istraivanje, irenje informacija i transfer odgovarajueg znanja o peinskom turizmu i ekoloki
odrivim tehnologijama u turizmu.
22

Zakljuak
Danas u Bosni i Hercegovini nema niti jedne
turistike peine otvorene za posjetu turista.
Pored interesa stranaca koji trenutno borave u
naoj zemlji kao zaposlenici meunarodnih organizacija i sve vei broj turista, i domaih i stranih, mora biti inspirativan u pogledu otvaranja
novih vidova turistike ponude. Peine nam
se ine kao posebno interesantni objekti jer ih
imamo kao ve gotove (polu) proizvode sa vrlo
karakteristinim lokalnim ambijentom, kulturnim okruenjem i nesvakidanjim sadrajem.
Kao objekti su za posjetu posebno interesantni
uzrastu osnovnih i srednjih kola i studentskoj
omladini. Ve sam broj uenika pokazuje kolika se godinja posjeta moe oekivati. Skoro
svaka od spomeutih peina moe biti brend za
sebe, a njihov poloaj na mapi Bosne i Hercegovine pokazuje da su smjetene na glavnim
transportnim pravcima. Ako pretpostavimo da
bi u svakoj turistikoj peini posao dobilo izmeu dvije i etiri osobe, onda bi u peinskom
turizmu nalo direktno zaposlenje oko 30 osoba (turistiki vodii, uvari, menaderi), a indirektno mnogo vie (ugostiteljski radnici, izrada
i trgovina suvenira, transport, kuna radinost,
smjetaj, radnici u turistiim agencijama, razliiti servisi i drugi). Ukupna ulaganja u otvaranje ovih radnih mjesta su neuporedivo manja u
odnosu na bilo koja druga, a poetak turistike
eksploatacije zaviosi ponajprije od odgovarajue marketinke aktivnosti.

IZVORI I LITERATURA
Cigna, A. A. & Burri, E., (2000): Development, management and economy of show caves.- International
Journal of Speleology, 29 B (1/4): 1-27.
Federalni zavod za statistiku, (2005): Statistiki godinjak / Ljetopis Federacie Bosne i Hercegovine 2005:
Statistical Yearbook. Federalni zavod za statistiku, Sarajevo.
Hadiahmetovi, A., (2005): Rast kompetitivnosti u Bosni i Hercegovini. Prezentacija Izvjetaja o konkurentnosti Bosne i Hercegovine u 2005. godini, ANUBiH & MIT centar, 28. 11. 2005. Sarajevo: 1-8.
Halliday, W.R., (1981): Karstic national parks: international economic and cultural significance. Proc. Int.
Symp. Utilization of Karst Areas, Trieste March 2930, 1980. Ist. Geol. e Paleont. Commissione Grotte
E. Boegan, CAI, Trieste: 135-144.
IBHI, (2003): Gender and Poverty: A Qualitative Survey. International Bureau for Humanitarian Issues Meunarodni biro za humanitarna pitanja, Sarajevo.
Osmankovi, J. & Biaki, N., (2006): Strategic Planning
- Rejuvenance of Bosnia and Herzegovina as a to-

urist destination. XVII Biennial International Congress Tourism & Hospitality Industry 2006 New
Trends in tourism and Hospitality Management,
May 3-5 2006, Opatija, Croatia (in print).
Sen, A., (1999): Development as Freedom. - Knopf, New
York.
Stiglitz, J. E., (1986): Economics of the Public Sector. W.W.Norton, New York.
Todaro, P.M. .& Smith, C.S., (2006): Economic development (ninth edition). Pearson Education Limited, Essex.
World Bank, (2005) Izvjetaj br. 32650-BA: Bosna i Hercegovina: Izvjetaj o tritu rada. World Bank, Human Development Section Unit Europe and Central
Asia Region, Sarajevo.
World Bank, (2003): Izvjetaj br. 25343-BIH : Bosnia and
Herzegovina : Poverty Assessment. World Bank,
Sarajevo.
Zhang, S. & Jin, Y., (1996): Tourism resources on jarst &
caves in China. Actas II Congr. ISCA 29 Oct.-1- Nov.
1994, Malaga: 111-119.

23

GEOGRAFIJA TURISTIKIH PEINA

BOSNE I HERCEGOVINE

Jasminko Mulaomerovi

TURISTIKI POTENCIJAL PEINA

U BOSNI I HERCEGOVINI

MEGARA
Peina Megara, poznata jo i pod nazivom
Kuvija, nalazi se na sjeverozapadnoj padini brda
orlovca, na Preslici planini u zapadnom dijelu
planisnkog sklopa Bjelanice. Najlaki pristup
je od Tarina, dolinom potoka Bioa (Bjelanica) u poetku asfaltnom, a kasnije dobrom makadamskom cestom prema Mehinoj Luci i dalje
do Lanita, irokog proplanka gdje su se nekad
nalazile umarske kue, a danas ureeno izletite sa ognjitima i nadstrenicama. Odatle do
peine vodi umska staza. Ulaz u peinu nalazi
se na 1.290 m apsolutne nadmorske visine. Od
Lanita do peine je oko 500 m vazdune linije,
ali za uspon treba oko pola sata hoda.
U morfolokom pogledu peina je vrlo jednostavnog oblika i sastoji se od jednog jedinog
kanala ukupne duine od neto preko 220 metara. Od ulaza koji je dosta prostran peina se
prua prema sjeveroistoku u obliku irokog i

prostranog hodnika. Duina tog dijela je oko

30 m. Odatle se prvac pruanja naglo mijenja i
do kraja peine zadrava generalni pravac prema jugoistoku. Na 60 m od ulaza hodnik se iri
u prostranu dvoranu duine oko 70, najvee irine 25 i visine preko 10 metara. To je tzv. Fialina dvorana. Iza ove dvorane peina nastavlja
neto uim hodnikom u duini od oko 30 m do
zavrne dvorane. Dimenzije ove dvorane takoer su impresivne: duina oko 40 , irina 27 i
visina preko 13 metara.
Peina Megara poznata je kao jedno od najbogatijih nalazita peinskog medvjeda (Ursus
spelaeus) koji je ivio u vrijeme posljednjeg ledenog doba. Prva iskopavanja su vrena 1892.
godine (F. Fiala iz Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine) i imala su velikog odjeka u tadanjem naunom svijetu u Evropi zbog svojih nalaza, posebno zbog nalaza najvee lubanje peinskog medvjeda u ovom dijelu Evrope (radi
poreenja, lubanje iz Megare vee su od svih
27

poznatih lubanja peinskog medvjeda). Zbog

toga je ovu peinu kasnije posjetio i poznati
hrvatski geolog i paleontolog Dragutin Gorjanovi Kramberger, uveni otkriva krapinskog
praovjeka (neandertalca). Znaaj nalaza potakao je i kasnije paleontoloka iskopavanja koje
je u 1970. godini izvrio M. Malez sa Instituta
za geologiju kvartata JAZU (danas HAZU) iz
Zagreba.
Interesantno je napomenuti da upravo iz
tog vremena potie (kraj 19. st.), odnosno da je
u ovoj peini snimljena i prva fotografija u unutranjosti jedne peine u Bosni i Hercegovini.
Gotovo cijela unutranjost peine ispunjena je veoma bogatim sigastim tvorevinama:
stalagmitima, stalaktitima, stubovima, raznobojnim saljevima sa pojavom peinskog mlijeka, bigrenim kadama od kojih neke tokom cijele godine zadravaju vodu. Posebno je karakteristian saljev koji svojim izgledom podsjea
na neku mitsku ivotinju i koji bi mogao biti zatitni znak peine pa ak i peinskog turizma u
ovom dijelu BiH. Po svom bogatstvu peinskih
ukrasa peina Megara se ubraja meu najljepe peine u Bosni i Hercegovini. Osim toga na
tlu peine i danas se mogu nai brojne kosti peinskih medvjeda, a na bonim zidovima mogu
se vidjeti brojni potpisi posjetilaca koji datiraju
od poetka 20. stoljea do naih dana.
Mogunosti ureenja peine za privoenje
turistikoj namjeni su vie newgo povoljne. Tlo
je u peini je uglavnom ravno (ukupna razlika
nivoa izmeu ulaza i zavrne dvorane je oko 7
metara) izuzevi hodnik izmeu Fialine dvo28

rane i zavrne dvorane koji se blago uspinje

i gdje bi bili potrebni manji zahvati na izgradnji turistike staze. Na ostalom dijelu bilo bi
potrebno izvriti samo manja poravnavanja
terena u zavrnoj dvorani budui da je ona doslovno prekopana tokom paleontolokih istraivanja, ali i kasnijih traganja SFOR-a za sakrivenim orujem.
Turistika staza bi bila jednosmjerna, osim
u dvoranama koje zbog svoje monumentalnosti i bogatstva peinskih ukrasa dozvoljavaju
postavljanje i dvije staze. Tako bi ukupna duina turistike staze bila oko 350 m, a trajanje
posjete izmeu 35 i 45 minuta.
to se pristupa do same peine tie, na
Lanitu postoje svi preuslovi za izgradnju prijemnog objekta i prostranog parkinga. Ve postoji i dobra umska staza prema peini irine
oko 2 m u duini od oko 300 metara. U ostalom
dijelu pristupa trebalo bi napraviti stazu sa najmanje dva odmorita.
I prometni poloaj peine Megare je izuzetno povoljan. Peina se nalazi nedaleko od
magistralnog pravca Sarajevo Mostar, glavne prometne i turistike komunikacije u Bosni
i Hercegovini.

PEINA HUKAVICA
Na podruju opine Velika Kladua postoji
nekoliko speleolokih objekata, ali samo je peina Hukavica s obzirom na veliinu, kulturne
ostatke, peinske ukrase i lagan pristup pogodna za moguu turistiku prezentaciju. Pe-

ina se nalazi na oko 13 km od Velike Kladue

u neposrednoj blizini sela Gornja Vidovska, u
podnoju brda Glavica. Od magistralnog puta
Velika Kladua - Cazin peina je udaljena oko 7
km.

Morfologija
Peina Hukavica formirana je u krenjacima koji pripadaju formaciji tzv. karbonatnog
flia gornje krede. Nastanak peine predisponiran je tektonskom pukotinom pravca pruanja
sjeveroistok-jugozapad.
Oblikom je vrlo jednostavna i ini je jedan
dugaki peinski kanal. Ukupno istraena duina je 281 m. Izgled kanala dozvoljava da se
peina moe podijeliti na etiri cjeline: Ulazni
kanal, Velika dvorana, Veliki kanal i Niski kanal.
Ulazni kanal je prostire od ulaza u peinu
do prvog kamenog zida. Duina mu je oko 33
metra. irina kanala se kree od 3,5 do 13 metara, a visina od 2 do 3 metra. Ulazni kanal gotovo cijelom duinom ima oblik tunela, da bi se
na kraju proirio u malu dvoranu. Dno kanala
pokriveno je kamenom drobinom i na manjem
dijelu peinskom ilovaom. Na kraju kanala je
masivni kameni zid debljine 1,8 m. Od peinskih ukrasa u ovom dijelu peine treba izdvojiti
jedan lijep saljev, manju grupu bigrenih kada i
veliki baldahin koji visi sa stropa.
Velika dvorana poinje odmah iza kamenog
zida. Znatnih je dimenzija, irine oko 22 m, duine 33,5 m i visine oko 12 m. Dvorana ima dva
nivoa. Dno donjeg dijela je uglavnom prekriveno peinskom ilovaom i sitnim ljunkom, a

vii nivo je pokriven, u desnom dijelu kamenim

blokovima i peinskom ilovaom sa naslagama
guana imia, te bigrenim kadama u nastavku prema Velikom kanalu. Od peinskih ukrasa znaajnih za Veliku dvoranu treba posebno
izdvojiti veliki saljev bogat kalcitnim kristalima
i bigrenim kadama koji zauzima gotovo cijelu
lijevu stranu iza ulaza u dvoranu. Ovaj saljev je
po svojim dimenzijama i ljepoti najmarkantniji morfoloki oblik i peinski ukras u Hukavici i
mogao bi biti zatitni znak peine. Vea skupina stalaktita i manjih saljeva nalazi se i na zidu
dvorane iznad kamenog zida.
Veliki kanal se nastavlja na veliku dvoranu
u pravcu sjeveroistoka. Na poetku kanal ima
znatne dimenzije - irina 11 m, a visina 10 m, da
bi se, prema kraju, postepeno smanjivao do dimenzija: irina oko 5 m i visina oko 4 m. Veliki
kanal se zavrava kamenim zidom debljine 1,1
m koji ga po obodu u potpunosti zatvara.. Na
dnu zida ostavljen je kvadratni propust dimenzija 1 x 0,5 m. Ukupna duina Velikog kanala je
oko 80 m. U ovom dijelu peine nema nekih
znaajnijih ukrasa, tek nekoliko manjih skupina
stalaktita formiranih du pukotine na stropu.
Niski kanal je ustvari prirodni produetak
Velikog kanala. U opisu je izdvojen iskljuivo
zbog fizikog pregraivanja kamenim zidom, a
i zbog naglog smanjenja dimenzija. Naime, ve
nakon desetak metara visina kanala se smanjuje zbog ega je dalji prolazak mogu samo puzanjem. Na kraju istraenog dijela kanala visina
je svega oko 0,3 metra. Ukupna duina istraenog dijela Niskog kanala je 135 metara.
29

Kulturni tragovi
Od tragova kulture ovjeka treba posebno
izdvojiti kameni zid na ulazu i dva kamena pregradna zida. Ovi zidovi su vjerovatno ostatak
neke hidrotehnike graevine. Ostaci maltera
na stropu ulaza indiciraju mogunost da je i
cijeli ulaz bio zazidan ili zatvoren zidom neke
graevine, vjerovatno mlina. Takvi objekti su
poznati za povremenih ponora i vrela na naim
hercegovakim krakim poljima. Pregradni zidovi (sada na ulazu u veliku dvoranu i na kraju
Velikog kanala) su prema naim saznanjima jedinstvena pojava u peinama na irem prostoru jugozapadnog Balkana.
Na prvom zidu nalazi se vei otvor kvadratnog oblika koji svojim dimenzijama omoguava
nesmetan prolazak u Veliku dvoranu. Dimenzije otvora (gledano sa strane ulaza u peinu)
su: visina 1,6, a irina 0,64 m. Takve dimenzije
omoguavaju siguran i nesmetan prolazak ovjeka. Na pola debljine zida prolaz se, pravilno
sa obe strane, proiruje na irinu 0,88 m. Na
poetku proirenja, sa strana u zidu, na polovici visine, nalaze se otvori kvadratnog oblika
dimenzija 0,13 x 0,17 i dubine 0,13 i 0,50 m. Ulogova ovih proirenja je, pretpostavljamo, da
budu oslonac za osigurae zatvaraa (vrata)
ovog otvora. Vrata su mogla biti uglavljena u
proireni dio, a njihova debljina je bila maksimalno 0,15 m.
Drugi zid, neto tanji od prvoga, ima debljinu 1,1 metar. I na njemu je izgraen otvor dimenzija 1 x 0,5 m na prednjoj strani odnosno
1 x 0,8 m na stranjoj strani. I ovdje se irina
30

otvora smanjuje na pola debljine zida. Pretpostavljamo da je i ovo suenje imalo ulogu za pridrava neku vrstu zatvaraa (vrata).
Kvalitet izrade zidova, njihovo dananje
stanje, oblik i dimezije otvora upuuju na moguu namjenu neke vrste zatvaraa podzemnih
vodenih akumulacija iz kojih se regulisanim
protokom isputa voda kroz dui period. Kao
jedinstveni kulturni tragovi u peinama naih
krajeva (u Hercegovini mlinovi rade samo dok
ima prirodnog oticanja u podzemlje) u buduoj
turistikoj prezentaciji peine, oni trebaju, zauzeti centralno mjesto.

Turistike mogunosti
Peina Hukavica ima dobre preduslove za
turistiku prezentaciju i eksplo-ataciju. to se
prometnog poloaja tie, ona se nalazi na vratima Bosne i na blizinu veih gradskih sredita
(Velika Kladua, Cazin, Biha) i zalea (Unskosanski kanton). Pristupne ceste i putevi postoje
i potrebne su samo male popravke. Blizina sela
Gornja i Donja Vidovska omoguava zapoljavanje lokalne radne snage. Morfologija peine
(hodnika i sala), poloaj peinskih ukrasa pruaju mogunost jednostavnog provoenja turistike staze. Tragovi hidrotehnikih objekata
mogu, uz odgovarajuu prezentaciju na ulazu
(panoi, vitrine), veoma efektno dopuniti sadraj ponude ovog objekta, pogotovo ako bi se
napravila rekonstrukcija starog mlina na ulazu
koji bi mogao posluiti i kao prihvatni punkt i
prodavnica suvenira. Turistika peina Hukavica bi uinila i raznovrsnijom sadanju turistiku

ponudu kulturnih i prirodnih atrakcija (brojni

srednjovjekovni gradovi, termalna vrela, ume
pitomog kestena).

RASTUA
Peina Rastua nalazi se u neposrednoj
blizini istoimenog sela, na padinama Hrnjinog
brda, 12 km zrane linije od Teslia. Peina je
nastala zahvaljujui tektonskim pokretima u
tercijaru i kasnijim erozionim i korozionim procesima u krenjakim slojevima koji pripadaju
mlaem srednjem trijasu.
Morfologija peine je jednostavna glavni
peinski kanal sa nizom dvorana koji se generalno protee u protee u pravcu sjever-jug i
izlomljeni boni kanal sa kanalima pravaca NESW i NW-SE. U glavnom kanalu dvorane su spojene irokim hodnicima. Strop i bone strane
su na pojedinim mjestima, posebno u drugom
dijelu kanala, bogato zasigane peonskim nakitom. Na nekoliko mjesta u hodnicima na velike
povrine zidova su prekrivene leopardovom
koom ili hijeroglifima, rijetkom pojavom u
peinama. Radi se o izluivanju fine prakaste
gline (?) u vidu kratkih nepravilnih linija koja jo
uvijek nije na zadovoljavajui nain objanjena.
Na zavretku glavnog kanala nalazi se velika
dvorana sa veim brojem sigastih nakupina,
stalagmita i stalaktita te brojnih malih draperija izluenih du pukotina na bonim zidovima.
Stropove glavnog kanala na vie mjesta naseljavaju velike kolonije slijepih mieva. Tlo kanala je veim dijelom pokriveno hiropteritom (gu-

anom imia). Boni kanal je mnogo ui, nije

tako bogat peinskim ukrasima, ali u zavrnom
dijelu na veem broju mjesta se lijepo mogu
vidjeti uglaane stijene, tzv. medvjea bruenja mjesta koja su peinski medvjedi koristili
kroz dui vremenski period.
Kvartargeoloka istraivanja koja je izvrio
M. Malez 1970. godine pokazala su da je peina
Rastua veoma znaajan paleontoloki i arheoloki lokalitet. U iskopanim sondama naene
su brojne kosti peinskog medveda (Ursus spelaeus) te jedna kost pleistocenskog vuka (Canis
lupus). U sondi najblioj ulazu, pored kostiju
peinskog medvjeda naeni su i komadii drvenog uglenja zajedno sa nekoliko kamenih alatki
koje pripadaju kulturi orinjasijena (procjenjena
starost oko 20.000 godina) to pokazuje da su
ovu peinu, kao svoje stanite, koristili i paleolitski lovci tokom posljednjeg ledenog doba
(Wurm 3). Kasnijim iskopavanjima u ulaznom
dijelu naena je keltska keramika i tragovi prethistorijske talionice eljeza.
Nakon speleolokih i kvartargeolokih
istraivanja na ulazu u peinu je stavljena eljezna kapija, a djelimino je ureena i turistika
staza. Dovedena je i elektrina rasvjeta ali prave turistike upotrebe nikad nije bilo. U posljednje vrijeme peina je sluila za uzgajanje gljiva
to je naruilo mikroklimatske i spelobioloke
odnose u peini.
Peina bi zbog svojih estetskih vrijednosti i
bogate kulturno-historijske prolosti mogla postati znaajna turistika atrakcija ovog kraja.
31

KLOKOEVICA
Peina Klokoevica ili Klokotnica se nalazi
na istonim padinama Bjelanice, u blizini hotela Maral (Babin do). Ulaz u peinu se nalazi na 1.340 m n. v. (radi poreenja spomenuti
hotel je na 1.300 m n. v.). Da bi se dolo do peine treba od hotela krenuti asfaltnom cestom
prema abiima (Goradu) i nakon stotinjak
metara skrenuti lijevo na umsku stazu koja je
u poetku teko vidljiva jer je dobrim dijelo zatrpana obruenim materijalom prilikon gradnje
nove ceste. Ve nakon pedesetak metara staza
izlazi na trasu nekadanje umske pruge iroku
oko 2 m, kojom se dolazi na svega 10 m od ulaza. Od hotela do peine vaduna udaljenost
je oko 1 km. Dakle, to se tie poloaja peine
i pristupa do nje, moe se rei da je on gotovo
idealan, jer je, sa neznatnim intervencijama na
malom dijelu terena, mogue urediti pristupni
put kojim se od hotela do peine stie laganom
etnjom za dvadesetak minuta.
Morfologija peine je vrlo jednostavna - sastoji se od dva dijela: ulaznog kanala i velike dvorane. Ulaz u peinu ima izgled vrtae i nastao je
uruavanjem dijela peine koji je imao najtanji
strop. Ulazni kanal je skromnih dimenzija, duine oko 10 m i irine svega nekoliko metara, soivastog presjeka, ali koji na sredini omoguava
normalan prolazak. Na kraju kanala otvara se
dvorana nepravilnog krunog oblika dimenzija
30 x 40 metara i visine preko 10 metara.
Peina Klokoevica je znaajna za bosansko-hercegovaku speleologiju i peinski turi32

zam jer je ona, uz peinu na vrelu Bune, ini se,

jedna od prvih peina u naoj zemlji ureena za
posjetu turista. Iako skromnih dimenzija, njen
je poloaj na Igmanu kao privlanom izletitu
i vazdunoj banji, potakao nekoga, moda lanove austro-ugarske Sectionfur Hohlenkunde
des Oesterreichischen Touristen Club, da izgrade stepenice od lomljenog kamena koje su
se sauvale do naeg vremena. Njihova duina
je oko 30 metara, a pruaju se od ulaza do male
zaravni, otprilike na sredini peine, sa koje se
pogledom moe obuhvatiti cijela dvorana.
Peina nije bogata ukrasima, to je sa speleolokog gledita i normalno budui da se radi
o mlaoj peini, koja je u ajveem dijelu nastala
uruavanjem stropa. Ono to je karakteristino za ovu peinu, i na ta treba uputiti budue
posjetioce, jesu, pored historijata peine i endemske faune (......), debeli stalagmiti. Oni su
nastali taloenjem kalcijum-karbonata iz vode
koja prokapava na stropu i padajui sa velike
visine rasprskava na razmjerno veliki prostoru
irinu, pa kristalizacija ide vie u irinu nego u
visinu. U daljem razvoju ovog morfolokog
oblika, na nekim su se stalagmitima formirale i
male kamenice u kojima se sakuplja voda.
Na ovom mjestu treba napomenuti da da
za ureenje peine radi turistike upotrebe dimenzije hodnika i dvorana nisu presudan faktor.
Poznate su peine od svega nekoliko desetina
metara (peina ipun kod Cavtata koja uspjeno
radi ve 20-tak godina, peine na Malti otkrivene kopanjem bunara i u koje se ulazi kroz takav
ulaz spiralnim stepenicama, slinim onima u

naim munarama damija, do jedne jedine dvorane, Grgosova peina kod Samobora i sl.).
Mogunosti ureenja peine za turistiko
razgledanje su vie nego povoljne. Ve su spomenuti lagan pristup i izgraeno ulazno stepenite. Preostali dio staze po dvorani mogao bi
se lako izgraditi od materijala iz same peine
budui da je dno pokriveno obruenim kamenjem, a i konfiguracija tra blagi nagib, ide tome
na ruku. Staza bi mogla ii du zida dvorane i
imati kruni tok, sa poetkom i zavretkom na
zaravni do koje vode stepenice. Za osvjetljenje
bi se mogao koristiti mali el. agregat smjeten
u prijemnom objektu pored ulaza. Ukupna duina turistike staze bi bila oko 100 metara, a
trajanje posjete izmeu 15 i 20 minuta.
Posebna pogodnost peine Klokoevice
je njena blizina olimpijskim borilitima. Peina
kao turistika ponuda umnogome bi dopunila
turistiku ponudu Igmana i Bjelanice, izletita
koja godinje posjeti preko 100.000 posjetilaca, a koja osim sportskih aktivnosti ne nude
nikakve druge sadraje, posebno u ljetnjim
mjesecima.

DJEVOJAKA PEINA
Djevojaka ili Brateljevika peina je kao
mjesto ljetnjeg klanjanja kladanjskih muslimana poznata jo od kraja prolog stoljea (Lilek
1899). U peini se, posljednji utorak pred Aliun, uila dova. Lilek spominje i u kr utesane
merdevine koje slue kao mimbera odakle je
imam govorio hudbu. Panju naune javnosti

svojom interpretacijom crtea na ulazu u peinu skrenuo je tek 1979. godine M. Haijahi.
Peina se nalazi zapadno od Kladnja (istona Bosna), nedaleko od sela Brateljevii odakle se nakon jednog kilometra uz rijeku stie
do peine. Peina ima prostran ulaz i na obje
njegove strane nalaze se urezani crtei. Desna
strana je prekrivena mahovinom pa se tek na
nekim mjestima crtei primjeuju. Nekoliko
njih pri samom dnu moda pripadaju najstarijoj
fazi crtea u Djevojakoj peini. Lijeva strana je
slobodna i na njoj se nalaze crtei koji su predmet razmatranja. Postoji vie skupina crtea
ukupne duine oko 10 m, a sadraj ine prikazi
konjanika, jelena, mukaraca, ene te razliitih
simbola. Dosta crtea iz kasnijeg vremena je
urezano preko onih nastalih kasnije, a dosta
je i oteeno od kasnijih posjetilaca, budui
da peina sve do najnovijeg vremena slui kao
obredno mjesto bosanskih muslimana.
Hadijahi je iz peine u Brateljeviima
prikazao tri skupine crtea: konjanike, uokvirena istakana polja sa maem i titom te konjanika na izduenom konju. Vremenski ih je
odredio kao srednjovjekovne - od XIV do XVI
st. Basler je potaknut crteom maa kojeg je
objavio Hadijahi prihvatio srednji vijek kao
vrijeme nastanka maa (Basler 1980), ali je
polja sa takama stavio u razdoblje VII-VIII st.
U drugom radu (iz 1981. g.) u kome se osvrnuo
na ovu peinu M. Hadijahi prikaz maa vezuje uz priu o svetom Gralu.
Kasnija istraivanja koja su proveli . Basler
i J. Mulaomerovi pokazala su da je Hadijahi33

ev ma, ustvari, lik ovjeka kakvih ima jo

nekoliko. Polja sa rupicama, kao i prikazi jelena,
vremenski su odreeni u bronzano doba, a pitanje vremena urezivanja izdvojenih jahaa ostalo
je otvoreno. Za srednji vijek govori ukupni prikaz
sa likovima vrlo slinim onima sa steaka, a za
ranije vrijeme urezivanja nain na koji su prikazani konjanici. Uoljiva je razlika u nainu prikazivanja tijela konja i tijela konjanika. ini se kao
da ih nije radila ista ruka. Mogue je da su konji
iz jednog vremena (ranijeg), a da su kasnije kao
pogodni iskorieni za novu sliku.
Posljednja istraivanja pokazuju da se u
Djevojakoj peini moe izdvojiti nekoliko razdoblja kada je ova peina sluila kao obredno
mjesto.
Moda su peinu koristili ve paleolitski
lovci, jer neki prikazi, kao to su strjelica na lijevoj strani ulaza i prikazi koje sainjavaju samo
crte na desnoj strani ulaza, u kojima se ne
moe prepoznati neka cjelovita slika, a koji po
potezima neobino slii na ureze u Peini pod
lipom, kao da pripadaju najmlaem razdoblju
mlaepaleolitske umjetnosti. I lik jedne ene,
koja je do sada ostala nezapaena, veoma je
slian enskim likovima sa izraenim kukovima
i grudima iz Francuskog paleolita.
Ranom bronzanom dobu pripadaju polja
sa takama i vjerovatno neki jednostavni prikazi jelena. Sloeniji poticaj stoji iza crtaa jahaa
na jelenu, ali kojem vremenu to pripada, teko
je rei. Simbolika jelena je, kako je ve reeno,
prisutna u protohistorijskim periodima. Slini jeleni nalaze se na knemidama (dijelu opreme koji
34

titi potkoljenicu) naenim u jednom tumulu

na Glasincu koji pripada haltatskom periodu.
Izdvojeni prikazi konjanika vjerovatno pripadaju razdoblju srednjeg vijeka. Ono to je zanimljivo kod prikaza konjanika jeste da i jedan i
drugi izlaze iz peine.
Pomalo zagonetno djeluju dva lika za koje,
bar za sada, nema valjanog objanjenja.
Jedan lik je ena koja je prikazana sa dugom kosom ili prije sa ogrtaem preko glave
koji pada do zemlje. Od pojedinosti najizraenije je, pored ogrtaa, lice na kome su prikazane
oi i nos. Lice je trokutasto jer se ini kao da
ena pridrava ogrta ispod brade. S njene desne strane nalazi se krug sa rupicama koje prate crtu krunice. Ovaj krug moda i nije u vezi
sa enom jer se i na ovom mjestu, kao uostalom na cijelom prostoru koji pokrivaju, crtei
preklapaju.
Drugi lik je ovjek uvjetno nazvan ovjek
sa krilima kome je, takoer, teko odrediti znaenje i vrijeme nastanka. Po izgledu lica i crtama
ini se kao da je iz istog vremena kad i ena s
ogrtaem. U odnosu na prikaze ostalih ljudi on
je znatno sloeniji. Najbliu usporedbu mogue
je nai u urezanom crteu anela iz mjesta
Tunkelbad kod sela Assiago u Italiji koji je okvirno vremenski odreen u historijsko vrijeme.
Pored crtea, a na nekim mjestima i preko
njih, nalazi se vei broj zapisa arapskim slovima,
vjerovatno potpisa. Na kraju, i nai savremenici
ostavili su veliki broj svojih imena, prezimena,
nadimaka i zasebnih slova, nerijetko unitavajui vrijedne crtee.

Kao to se vidi po crteima, Djevojaka peina je sluila kao sveto mjesto zasigurno od
ranog bronzanog doba, a moda ve i od mlaeg paleolita pa sve do srednjeg vijeka. Kasnije se tovanje ovog mjesta nastavlja u ulozi i to
dovita koje pripada jurjevskom krugu. U cijeloj
sakralnoj povijesti Bosne sveti Jurje je jedna od
kljunih svetih osoba. Svetome Jurju islam dodjeljuje mjesto dobrog, kako svjedoi jedna dova
Uveisa el-Karenija, Jemenca. tovanje svetog
Jurja prisutno je meu muslimanima diljem svijeta, a crkva povezana s njim u mjestu At-Taiba
je jedno od svetih mjesta za muslimane.
Nakon posljednjih demokratskih izbora krajem osamdesetih godina 20. st. obnovljena je
tradicija Djevojake peine kao dovita. Danas
je to uz Ajvatovicu kod Prusca najvee mjesto
zijareta bosansko-hercegovakih muslimana.
Uvedene su i promjene tako da dovi prisustvuju i ene, a molitva koja se nekad uila na kraju
peine (postoji dio koji se zove mihrab) sada
se ui napolju. Objekat kulta postao je djevojaki grob koji posjeuju uglavnom ene i na
koji ostavljaju zavjetne darove. U vrijeme dove,
krajem avgusta (dova je pomaknuta iz ciklusa
tzv. jurjevskih dova), peinu posjeti izmeu
20.000-30.000 posjetilaca.

PEINE U ZATIENOM PEJSAU

BIJAMBARE
Podruje Bijambara (koje je 2003. godine
proglaeno zatienim pejzaom) nalazi se
oko 40 km sjeverno od Sarajeva. Ovo podruje

obuhvata 370 ha, a prosjena nadmorska visina iznosi 950 m. Srednja Bijambarska peina
je jedna od glavnih atrakcija ovog podruja, i
radovi usmjereni na njeno ureenje za posjete
turista poeli su sredinom 20. stoljea.
Pejza karakterie crnogorina uma uz
povremenu pojavu alpskih panjaka, ali su se
na aluviju i rijenim sedimentima na dnu doline
stvorile male bare i jezerca. Samo ime Bijambare podjea na zemljite pokriveno manjim
i veim barama, ili zemljite koje se stalno ili
povremeno plavi. Dio imena Bijambare je turska rije bijam koja nam govori da je prije
mnogo godina ovo podruje, zbog svojih fizikih karakteristika, bilo interesantno lokalnom
stanovnitvu.
Sve peine nastale su na mjestu kontakta
izmeu nepropusnih stijena i masivnih krenjaka (Srednji Trijas Anizik). Analiza uzorka
stijene iz peine Ledenjaa pokazala je da je u
sastavu stijene preko 99% udio karbonata, dok
je ostatak uglavnom glina.
Hidrologija ovog podruja nikada nije u
potpunosti istraena. Za vodu koja se nakuplja
na podruju Bijambara, zajedno sa alogenim
vodotocima iz potoka Brodi i Bjelila, smatra se
da izviru na vrelu Orlje.

Historija istraivanja
Teko je rei kada su zapoela prva speleoloka istraivanja Bijambarskih peina. Najstariji potpisi u unutranjosti peine ukazuju na kraj
19-og stoljea. Nakon njih su uslijedili mnogi
lanovi prvih bosanskoherceogovakih plani35

narskih klubova kao to su: Prijatelji prirode,

Kosmos i HPD Bjelanica, koji su ostavili svoje potpise u ovoj peini, kao i u mnogim drugim
peinama u blioj okolini Sarajeva. Naalost,
ovi prvi istraivai nisu ostavili nikakve pisane
dokumente, crtee ili fotografije.
I za naune krugove Bijambarske peine
postaju interesantne vrlo rano. Tako se tvrdokrilac Antroherpon stenocefalum iz Srednje
bijambarske peine pojavljuje u evropskoj naunoj literaturi ve 1901 godine, (Apfelbeck V.,
1901) a 1930. Jeanel, opisuje Pholeunopsis ganglbaueri (Apfelbeck V., 1901). Prve popularne
tekstove o Bijambarama donose poznati bosanski planinari Vejsil uri i Eugen Kurmii u
planinarskoj periodici, ali u vrlo nesretno vrijeme u godinama 2. svjetskog rata. Prva ozbiljnija nastojanja da se kompleks Bijambara valorizira na pravi nain potiu iz sredine pedesetih
godina 20. stoljea u okviru rada Republikog
zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih
rijetkosti Bosne i Hercegovine. Nastavljajui se
na radove I. Bauia, V. Rehaga i H. Paia, M.
Malez vri prva znaajna speleoloka istraivanja Gornje, Donje i Srednje Bijambarske peine
sa iskopavanjima u svrhu paleontolokih i arheolokih istraivanja.

Speleoloki objekti
Na podruju Bijambara postoji osam speleolokih objekata: Srednja (Glavna) Bijambarska
peina, Ledenjaa, Donja Bijambarska peina,
uriina peina, Gornja Bijambarska peina, Dimina peina, Ledenica i Nova peina. Za turi36

stiku upotrebu interesantne su samo Srednja

B. peina, Gornja B. peina i Ledenica. Ostale
mogu, zbog svojih morfolokih osobina (aktivni ponori, jame) biti dio ire turistike ponude
(edukativni sadraji zatienog pejsaa).

Srednja (Glavna) Bijambarska peina

Ovo je najdua peina na ovom podruju
(533 m) i ureena je za turistike posjete (staze i rasvjeta). Treba napomenuti da se vie od
pola ove peine trenutno nalazi izvan granica
zatienog podruja, te stoga njena zatita nije
u potpunosti zagarantovana.
Srednja Bijambarska peina je morfoloki
jednostavna i sastoji se od ulaznog dijela i tri
duge dvorane koje su meusobno povezane.
Ova podjela na 4 dvorane potjee iz prvih opisa peine, i sa morfolokog stanovita je dosta
proizvoljna. Ustvari, prve tri dvorane su dio
jedinstvenog kanala koji se prua u smjeru sjeverozapada, sve dok se ne sastavi sa drugim
hodnikom koji se prua iz pravca zapada. Nakon uskog prolaza, koji je djelomino povean
putem uklanjanja sedimenata tokom ranijih
ureenja u turistike svrhe, peina se naglo
iri. Ovaj dio (etvrta dvorana) je zbog svoje
akustinosti nazvan Muzika dvorana, a vjerovatno je nastala spajanjem razliitih kanala
(veina njih sa krunim presjekom) iji se ostaci
jo uvijek mogu vidjeti na plafonu dvorane.
Duina dvorana kree se od 30 do 80 metara, a njihova irina je od 18 do preko 30 metara. Njihova visina dosee u Muzikoj dvorani
preko 12 metara. Cijela peina je prekrivena

debelim slojem peinske ilovae po kojoj su se

istaloili razliiti peinski ukrasi, bigrene kade,
stalagmiti i kalcitne prevlake.
Potrebno je pomenuti i tri lateralna hodnika: prvi, koji se djelimino koristi za turistike
posjete, protee se prema zapadu, prije uskog
prolaza koji vodi do Muzike dvorane. Zadnji
dio je ispresijecan malim prolazima unutar kamenih blokova, i skoro da dotie povrinu ispod doline koja se vidi na topografskoj karti.
Naalost, povrina iznad peine nije sigurna
zbog prisutva mina, te stoga nije mogue provoditi bilo kakva istraivanja na terenu. Meutim, postoji mogunost da ovaj dio peine ima
ulogu privremenog ponora tokom velikih padavina. Drugi lateralni hodnik je prirodni nastavak peine u nastavku Muzike dvorane. Na
svom kraju je zatvoren stijenama i vjerovatno
je blizu porvrine na drugoj strani masiva. To
je potvreno i prisustvom troglofilnih insekata
koji su tipini za ulaze u peinu. Trei hodnik
je serija reliktnih prolaza koji se proteu iznad
Muzike dvorane. Istraivanje ovog prostora
jo nije zavreno, ali zahtijeva opremu sa vjetako penjanje.
Peina se prua du vertikalne pukotine
koja je i uzrokovala njen nastanak. Peina je u
prolosti sluila kao ponor, drugim rijeima kao
odvod za vodu koja se akumulirala unutar ireg
podruja Bijambara. Danas u peini nema vode
(jer ponire u Donjoj peini), a samo povremeno
se stvaraju mala jezerca tokom kinih perioda.
Osim po veliini, Srednja Bijambarska peina se izdvaja i po bogatstvu sigastih tvorevina i

peinskih ukrasa. Veina ih je izluena du zidova, a u zadnjoj dvorani i na tlu i po stropu. Neki
od njih su vrlo reprezentativni kao orguljasta
zavjesa koja je izluena u kupolastom udubljenju. Stepenaste kamenice iz sjeverozapadnog
dijela zadnje dvorane su jedinstven sigasti morfoloki ukras u naim peinama. Pored brojnih
vrlo lijepih stalagmita treba spomenuti i pizolite ili peinske bisere koji se formiraju kristalizacijom oko nekog kamenia. Ono to je jo
jedna od karakteristika Srednje Bijambarske
peine je veliko bogatstvo stalaktita na stropu.
Boje sigastih tvorevina variraju, od mlijeno
bijele, preko sive i crne (zahvaljujui manganovim oksidima) do crvenkastosmeih nastalih
zahvaljujui otopljenim eljeznim oksidima u
vodama koje su se procjeivale.
Velike dvorane, bogatstvo sigastih ukrasa, neposredna okolica kao i dobar prometni
poloaj na komunikaciji Sarajevo-Tuzla bili su i
osnovni motivi da se Srednja bijambarska peina valorizira i kao turistiki objekt u sklopu
jednog rekreacionog centra. Radovi su zapoeti krajem ezdesetih godina 20. stoljea i sa
prekidima traju do danas sa razliitim intenzitetom i kvalitetom.

uriina peina
Glavni ulaz u peinu je na irokom i strmom
udubljenju terena. U prvom dijelu tlo pokrivaju
drvee i trava, dok je u niem djelu jo uvijek
vidljivo orginalno urueno kamenje, tako da je
pravi ulaz u peinu na dnu vrtaastog udubljenja (nekadanjeg ponora). Nakon nekoliko me37

tera, peina vodi do SZ-JI pukotine na kojoj se

nastavlja preostali dio peine. Ovaj dio je velika
dvorana koja se protee uzdu pukotine sa irokim otvorom na povrini stropa peine, tako
da se prvi dio peine ini zapravo jedan prirodni kameni most.
Najinteresantniji dio za daljnja istraivanja
je mali hodnik koji poinje u glavnoj dvorani i
vodi jugozapadno paralelno do ulaza u peinu.
Ovaj mali silazni kanal je vjerovatno povezan sa
Diminom peinom koja je udaljena samo nekoliko metara (to, ini se, potvruje i zrana
struja u ovom dijelu peine).
Zbog same morfologije peine, snijeg koji
pada kroz otvor na plafonu se nakuplja tokom
zime, a drvee i zidovi ga tite od sunca. Pored toga, u peini se vjerovatno nakuplja hladni
zrak koji omoguava stabilnu termalnu stratifikaciju. To sve skupa omoguava da led i snijeg
traju sve do kasnog proljea i ranog ljeta, a ponekad i tokom cijele godine. Upravo taj rijedki
fenomen u kru moe biti interesantan i u ukupnopj turistikoj ponudi Bijambara.

Gornja Bijambarska peina

Gornja peina je najstarija peina u na prostoru Bijambara. To nije veliki speleoloki objekat ali je veoma znaajno arheoloko nalazite.
Istraivanja je proveo hrvatski paleontolog M.
Malez 1967. godine.
Ulaz u peinu irine 16 i visine 12 metara, kao
i jugozapadna orijentacija nudi odline uslove
za boravite prahistorijskih ljudi. Lijevi hodnik,
kao i ulazna dvorana je ispunjena sedimentima,
38

dok u desnom hodniku tlo je sastavljeno od stijena na kojima su se tokom vremena natoloile
sigaste tvorevine.
Najstariji sedimenti vidljivi na presjeku
probne sonde iskopana na ulazu lijevog hodnika su predstavljeni pijescima naplavljenim u
toplom dijelu Wirm II-III interstadijala. Iznad
njih, se nalazi relativno debeli sloj ilovae sa kamenjem koji jasno ukazuje na kraj toplog perioda i poetak zahlaenja. Slojevi nastali u doba
snanog Wirm III (tri) zahlaenja predstavljeni
su sa razliitim ilovaama i sitnim otrobridnim
kamenjem. U njemu su naeni brojni ostaci
kvartarne faune ali i kameno orue prethistorijskih stanovnika ovih krajeva. Preko ovog sloja
naplavljena je crvekastosmea ilovaa u periodu koji je poznat kao atlantik. Posljednji sloj je
humusna zemlja koja sadri ostatke keramike
iz bronzanog doba i kosti recentnih ivotinja.
Nalazi iz sloja istaloenog u vrijeme posljednjeg ledenog doba pokazuju da je peinu
koristio ovjek koji je pripadao kulturi epigravetiena. Lepeza kamenih orua kree se od raznih vrsta noia, strugala, grebala, ubadaa,
iljaka do retuiranih lamela. Sve su alatke izraene iz finozrnatih stijena: jaspisa, kalcedona i
ronaca.
Od faune na osnovu ostataka kostiju odreene su dvije vrste zajednica: jedna stepska
predstavljena stepskom zvidarom, slijepim
kuetom, krticom, hrkom, vodenom voluharicom, i druga, zajednica visokogorskih i umskih
pejzaa sa otrom kontinentalnom klimom,
predstavljena peinskim medvjedom, kozoro-

gom, divokozom, lasicom i sjevernim bijelim

zecom.

VJETRENICA
Peina Vjetrenica je jedana od najznaajnijih peina, ne samo u Bosni i Hercegovini ili prostorima Balkana, ve u svjetskim razmjerama.
Jedinstveni prirodni fenomeni (jak vjetar koji
ljeti pue iz peine, a zimi u peinu), raznovrsna morfologija, podzemna jezera i ponajvie
jedinstveno bogatsvo podzemne (u veini sluajeva endemine) faune i njena brojnost, uinili su da Vjetrenica bude jedan od prvih spomenika prirode iz Bosne i Hercegovine na putu
kandidature za UNESCO-ovu listu svjetske prirodne batine.
Vjetrenica se nalazi nedaleko od zadnjih
kua Zavale, seoceta udaljenog oko 4 km od
opinskog sredita Ravno smjetenog u zapadnom dijelu Popova polja. Iako putne komunikacije danas predstavljaju dobar dio problema
slabe posjeenosti Vjetrenice (uski makadamski put od Ravnog, malogranini promet prema
Slanom (Hrvatska), one e u bliskoj budunosti
jedan od vanih inilaca izuzetne atraktivnosti
jer e dobrom asfaltnom cestom povezivati
Mostar sa Dubrovnikom (najkrai put), i tako
postati vanom destinacijom za sve turiste koji
posjeuju ova dva grada, odnosno Meugorje.
Ulaz u peinu udaljen je od Zavale 300 m u
pravcu istoka, trasom stare eljeznike pruge,
a danas uskom asfaltnom cestom. Pred ulazom
je prostrani plato dovoljan da primi i najveu

grupu posjetilaca. Ve na platou se osjea jak

vjetar, a sa pribliavanjem ulazu njegovo strujanje se sve vie pojaava.
Dananji ulaz ima dimenzije 7 x 3 metra i zatien je eljeznim reetkastim vratima. Odmah
iza vrata na desnom zidu se nalaze dva plitka
reljefa sa predstavama lova i vitekog turnira.
Predstave su kopoziciono, stilski i simboliki
identine likovnim predstavama na stecima,
srednjovjekovnim spomenicima pripadnika Crkve Bosanske tako da se sa sigurnou mogu
staviti u period srednjeg vijeka (14.-15. st.). Njihova simbolika ma koliko na prvi pogled govorila o profanim situacijama iz ivota na srednjovjekvonim dvorovima u sutini simbolikim
jezikom govori o doktrinarnom naelu Crkve
bosanske o svijetu u kojem se vodi neprekidna borba dobra i zla, svjetla i tame. Uloga tih likovnih predstava ide od grobnne oznnake (zamjena za steak), simbolikog znaka da je to
ulaz u svijet mrtvih, do pretpostavke da je na
ulazu u peinu nekad bila hia Bosanske crkve.
Odmah iza ovog dijela peinski kanal se suava, a i visina se smanjuje. Na tom dijelu osjea
se najvei vjetar koji obavezno gasi svaku acetilensku rasvjetu. Duina ovog dijela je oko 30 m.
Kanal se zatim iri u prvu dvoranu Vjetrenice.
Njena duina od oko 40 m i irina 10-15 metara
pokazuju odmah na poetku glavne morfoloke karakteristike kanala Vjetrenice: tlo pokriveno drobinskim materijalom, relativno malo
sigastih ukrasa, razvoj dvorana du slojnih ploha, impresivne dimenzije. Slina je, po morfologiji, i slijedea dvorana u kojoj su stari pisci pre39

poznali razliite zvukove pa otuda i dali imena

ovom dijelu peine rvanj, Mlin i Bubanj
(Sorkoevi, Pamunina, Mihajlovi). Ova dvorana zavrava se suenjem koje se u nastavku
iri u kanal u kome se pojavljuju prve znaajnije skupine sigastih ukrasa, prije svega stubova
stalagmitskih saljeva. Na stubovima su brojni
potpisi posjetilaca s kraja 19. i poetka 20. stoljea jer se ovdje zavravala njihova posjeta
Vjetrenici.
U nastavku iza stubova dolazi se do prva
dva manja jezera koja su aktivna samo poslije
velikih kia i koja uglavnom presue. Ovdje se
turistika staza izgraenja prije Drugog sv. rata
rava, od ega jedan krak ide prema Donjoj Vjetrenici u koju se sputa preko desetak metara
visokih kamenih stepenica. Zavretak stepenica je i kraj vjetake staze u ovom dijelu i do
prvog jezera u Donjoj Vjetrenici silazi se preko
kamenih blokova. Uz nekoliko lijepih saljeva
ovdje se moe vidjeti i sva rasko vodene erozije. Ulazak u Donju Vjetrenicu ipak treba biti
rezervisan samo za male ili specijalistike grupe posjetilaca.
U nastavku drugog jezera cijelom duinom
kanala prostiru se sigaste kade. Ljeti su suhe, a
u kinim mjesecima voda se prelijeva iz jedne
u drugu. Kod H. Mihajlovia koji je u svom opisu Vjetrenice donio i prvi nacrt peine, ovaj dio
se naziva pjati kao jedan od prvih naziva kod
nas za neki peinski ukras nastao taloenjem.
Neto ranije u svom opisu on stalaktite naziva
ejreci zbog slinosti sa objeenim komadima suhog mesa. Na mjestu gdje se zavravaju
40

sigaste kade glavni kanal skree pod uglom od

90o u pravcu jugozapada, dok se u njihovom
produetku nalazi jedna od najljepih dvorana
Vjetrenice Zlatna dvorana. Iako duga svega
oko 45 metara, veliki uti saljev koji zauzima
gotovo cijelu lijevu stranu zida i koji prema
tlu prelazi u sigaste kade takvog je volumena
i estetskih vrijednosti da predstavlja simbol
Vjetrenice.
Glavni kanal se nakon spomenutog skretanja prua pravolinijski u duini od oko 180 metara. Tlo je pokriveno kamenjem, a od ukrasa vrijedno je slomenuti nizove stakaltita na stropu.
Pri kraju ovog kanala nalazi se jo jedno manje
jezero. Na mjestu gdje kanal skree pod pravim uglom prema jugoistoku nalazi se jedna od
najljepih nakupina stalagmita, prepoznata ve
od prvih istraivaa kao Tursko groblje. Najvei od njih dostie visinu od 3,5 m. U nastavku
staza vodi da tzv. Hajdukog stola, skupine
kamenih blokova koji su postavljeni kao sto i
stolice i imaju turistiku namjenu kao zavretak turistikog dijela staze.
Od Hajdukog stola izgraena je staza
koja vodi glavnim kanalom sve do Velikog jezera, najvee povrine pod vodom u Vjetrenici.
Turistika staza vodi dva dva mjesta na obali
jezera na kojima su izgraena mala pristanita.
Jo uvijek se u glavnom kanalu mogu vidjeti
ostaci starih amaca koji su istraivaima slzili
za prelazak ovog jezera.
Osim po duini Vjetrenica je najvea peina u Bosni i Hercegovini - ona je znaajna u
svjetskim razmjerama po bogatstvu podzemne

faune. Tu spada u sami svjetski vrh sa preko 80

troglobionata. Upravo je bogatstvo podzemne
faune uinilo da istraivanja Vjetrenice bude
skoro pa ivotno opredjeljenje najveeg ekog speleologa i biologa Karela Absolona koji
Vjetrenicu istrauje 27 puta poevi od 1912.
godine. Da Vjetrenica jo uvijek ima ta ponuditi speleobiolozima pokazuju i najnovija otkria
eha R. Mlejneka koji je 2006. godine opisao
novu vrstu ............
Na kraju od posebnosti Vjetreneice treba
spomenuti i nalaz leoparda (Panthera pardus)
koji je ivio u ovim krajevima krajem posljednjeg ledenog doba. Naen je cijeli kostur, to je
prava rijetkost meu nalazitima ove ivotinje
u Evropi.
Neposredna okolica peine Vjetrenice je
veoma bogata i kulturnim i prisornim spomenicima. Od kulturnih spomenika prije svega
treba spomnenuti ostatke srednjevjekovne
crkve sv. Petra u Zavali, nekropola steaka i
manastir i crkvu Vavedenja Presvete Bogorodice koja je prizidana na peinu, a od prirodnih
spomenika projne peine-ponore, vrela i rijeku
Trebinjicu.

LEDENICA
Peina Ledenica se nalazi nedaleko od sela
Resanovci na magistralnom putu od Drvara
prema Bosanskom Grahovu. Pripada geomorfolokoj cjelini Resanovakog krakog polja (sa
Paia poljem ini Grahovsko polje ukupne duine 29 km). Na sjevernoj strani polje omeuje

Strabenica (1.184 m), na ijim se padinama nalazi nekoliko peina: Skakia peina, Ledenica,
aava peina, Vodena peina, Sabljia jama,
ponor Struge.
Sve peine su formirane u slojevitim krenjacima koji pripadaju donjoj kredi, a bile su dio
sistema koji je nekada odvodio vode Resanovakog polja (dananja rijeka Struga) prema
vrelu Bastaice ili prema dolini Une.
Peine ovih krajeva prvi put spominje
engleski arheolog A. D. Evans koji je u ovim
krajevima boravio tokom Bosanskog ustanka
i osim drutveno-politikih dogaaja u svojim
izvjetajima (1878. g.) spominje i brojne kulturne i prirodne vrijednosti. Prva speleoloka
istraivanja Resanovakih peina izvrio je M.
Malez kao dio svojih obimnih istraivanja geologije kvartara Dinarskog kra. On je 1971. godine obavio sondana iskopavanja u Ledenici i
aavoj peini i dao prve opise nekih dijelova
unutranjih kanala. U obje peine naao je bogat paleontoloki materijal, prije svega kosti
peinskog medveja (Ursus spelaeus). U vododerini ispod aave peine pronaao je i jednu
kamenu alatku koja pripada kulturu srednjeg
paleolita (kamenog doba). Taj nalaz govori da
su ove krajeve nastanjivali najstariji stanovnici
dananjeg teritorija Bosne i Hercegovine. Vrlo
detaljna speleoloka istraivanja izveo je R. Lazarevi sa speleolozima iz Valjeva 1977-78. godine, u okviru priprema za turistiko ureenje
peine Ledenice.

41

Morfologija peine
Peina je morfoloki jednostavna ini je
samo jedan kanal generalnog pravca pruanja
sjever-jug, koji je predisponiran glavnim tektonskim pukotinama. Ono to peinu ipak ini
sloenom jest njena vertikalna ralanjenost
budui da se kanal kaskadno sputa, a u samoj
peini postoji i vei broj jama (dimenzije od 15
do 37 m dubine). Ukupna duina poznatih kanala iznosi 695,5 m pri emu je duina glavnog
kanala 564 m. Na toj duini morfoloki se moe
izdvojiti 13 dvorana ije duine se kreu od 24
m do 186 m. irina glavnog kanala varira od 2
do 40 m, a visina od 1 do 25 m.
Ledenica je posebno bogata peinskim nakitom. Ustvari bolje rei peina je doslovno ispunjena peinskim nakitom tako da se na rijetkim mjestima moe vidjeti osnovna krenjaka
stijena, osim na tavanici. I izdvojene dvorane
su u osnovi nastale pregraivanjem glavnog
kanala peinskim nakitom. Moe se sa sigurniu rei da su u Ledenici zastupljene sve forme
peinskog nakita: stalagmiti, stalaktiti, peinski
stubovi, salivi, bigrene i kalcitne kade, koralne
forme, baldahini, draperije, razliite erozivne
forme, ponori, dimnjaci. I dimenzije pojedinih
peinskih formi su izuzetne i po visini i po masi.
Nisu rijetki stalagmiti i stubovi visoki i po 10-15
metara i stalaktiti duine do 4 metra. I boje peinskog nakita su raznovrsne, od snijeno bijele, preko okera i crvene do sive i crne boje.
Uz kristale kalcita koji na velikom broju mjesta
pokriva osnovnu sigastu povrinu, nije ni udo
to su peinu Ledenicu od njenog otvaranja
42

stavljali po bogatstvu nakita i njegovih formi

uz bok Postojnskoj peini. Posebnu dra peini
daju i brojne bigrene kade u donjim dijelovima
koje su ispunjene vodom zahvaljujui stalnoj
vodi koja prokapava kroz pukotine na stropu.
Na drugoj strani, na ulazu u toku zimskim mjeseci stvara se veliki broj ledenih stalaktita i stalagmita fantastinih oblika koji ponekad i zaprijee dalji prolaz. Zbog poloaja ulaza (na dnu
vrtae) i ume koja ga zaklanja, led na ulazu se
zadrava due vremena radi ega je i dobila u
narodu takav naziv.

Turistiki potencijal
Peina je lokalnom stanovnitvu sluila kao
sklonite jo od davnina, pa su bile poznate i
njene estetske vrijednosti. Peina je zatiena
kao spomenik prirode 1959. godine rjeenjem
ondanjeg Republikog zavoda za zatitu spomenika kulture i priorde. Razlozi zatite su bogatstvo nakita ali i brojna oteena. Ve 1968.
godine, zahvaljujui lokalnoj zajednici napravljena je eljezna kapija na ulazu da bi se peina zatitila od nesavjesnih posjetilaca. Nakon
Malezovih istraivanja, pjavljuje se i nekoliko
popularnih lanaka koji afirmativno piu o peini apostrofirajui ljepotu peinskog nakita.
Na inicijativu tadanjeg predsjednika SO Bos.
Grahovo . Bursaa pokrenuita je akcija za
istraivanje peine a onda i njeno ureenje za
turistike posjete.
Od parkinga do peine napravljena je dvosmjerna betonska staza stepenite. Ulaz u
peinu je zatvoren masivnim zidom da bi se

sprijeio tetni uticaj spoljanjih klimatskih promjena. U peini je izgraeno 650 m staze, od
ega od betona 150 m i 500 m od drveta. Drvo
je izabrano radi lakeg podizanja staze i zatite
peinskog nakita. U veliko dijelu peine staza
je dvosmjerna, a na nekoliko mjesta napravljena su i proirenja koja imaju funkciju vidikovaca
i okupljanja posjetilaca. Peina je osvijetljena
sa preko 100 rasvjetnih tijela. Da bi se ouvala
mikroklima peine koritene su halogene i fluorescentne svjetiljke a i napajanje je izvedeno
u etiri sektora. Od lokalnog puta Resanovci
Lika kaldrma do parkinga nedaleko od peine napravljena je asfaltna cesta u duini od
960 m.
Peina je sveano otvorena 1979. godine, a
uz atraktivnu turistiku stazu u peini izgraeni
su parking, restoran i prijemna kuica. U poetku je peinu, zbog izuzetne ljepote peinskih
ukrasa posjeivao veliki broj turista, da bi se,
od 1987. godine pa dalje, ustalio na oko 6.000
posjeta godinje. To je prije svega rezultat nepostojanja bilo kakve propagande iako je blizina (Titovog) Drvara, u koji je godinje dolazilo
nekoliko stotina hiljada ljudi, bila izvanredna
mogunost. Dananje stanje peine karakterie zaputenost prijemnih objekata, staza u
peini zahtijeva obnovu (veeg dijela staze od
drveta), a i rasvjeta je potpuno van upotrebe.
Turistiki potencijal peine Ledenice lei i
u njenom prometnom poloaju. Od puta Bos.
Grahovo Drvar udaljena je 2,5 km, a od puta
Resanovci Lika Kaldrma 1 km. Od Drvara je
udaljena samo 18 km, a od znaajnih turistikih

sredita srednje Dalmacije, Splita i ibenika,

155, odnosno 110 km.

TITOVA PEINA
Titova peina kod Drvara je najpoznatiji takav objekat u Bosni i Hercegovini. U toku
Drugog svjetskog rata maral Tito je koristio
nekoliko peina za sklanjanje peina: u selu
Bogovii (Pale), peina kod sela Plahovii (Kladanj), Zabranska peina (Glavatievo), peina
u Bastasima (Drvar), ali je jedino peina u Drvaru, zbog dramatinosti dogaanja (njemaki
desant, boravak Vrhovnog taba), ureena kao
dio vojnog muzeja. Do posljednjeg rata bila je
vrlo posjeena svake godine nekoliko stotina
hiljada posjetilaca.
Titova peina se nalazi na padini brda Gradina na oko 23 metra iznad korita rijeke Unac.
Od centra grada je udaljena svega 1 km. Sadanje dimenzije peinskog ulaza su 6 m irina i 7
m visina i posljedica su vjetakog proirivanja
radi postavljanja baraka. Pred peinom se nalazi zaravnjeni plato, ukupne duine 18 m, na kojem su postavljene dvije barake duine 12 i 4 m
i irine 5 m. U nastavku peinu ini horizontalni
kanal duine 16 m, visine 4 m i irine 2,5-4 m. Na
kraju ovog hodnika nalaze se eljezna vrata postavljena jo 1938. godine prilikom istraivanja
peine radi vodosnabdijevanja. Du ovog dijela
kanala postavljene su daske radi lakeg razgledanja peine. Ukupna duina peine je 85 m.
U nastavku peinski kanal se kaskadno
sputa i zavrava sifonskim jezerom na dnu.
43

Visinska razlika od eljeznih vrata do povrine

sifonskog jezera je 53 m. U donjem kanala na
strmini su bile postavljene drvene ljestve koje
su vremenom propale.
Peina je nastala korozivnim i erozivnim
djelovanje podzemnih voda du dvije vrlo izraene dijaklaze smjera S-N (ravni dijelovi peine) i NW-SE (strmi dijelovi peine). Voda u jezeru na dnu se za vrijeme kinih perioda moe
podignuti do izlaza iz peine, kada se prelijeva
u vidu slapa visokog 12 m.
Objekti pred peinom su u posljednjem
ratu potpuno uniteni, da bi prije dv ije godine
bili obnovljeni. Za raznovrsniju turistiku ponudu osim muzejske postavke u baraci i ulaznog
dijela bilo bi poeljno obnoviti i stazu i drvene
stepenice do sifonskog jezera.

ORLOVAA
Peina Orlovaa nalazi se kod sela Donje
Sinjevo, 1 km od Sumbulovca na cesti Sarajevo
Mokro. Od Sarajeva je udaljena 12 km vazdune linije. Unutrani dijelovi peine su otkriveni relativno kasno, osamdesetih godina 20.
stoljea. Naime, ulaz u glavni kanal je u neko
vrijeme (vjerovatno u nekom ranom historijskom periodu holocena) bio zatrpan debelom
naslagom osipine. Do glavnog kanala se moglo
doi samo puui uskim i niskim (speleogenetski mlaim kanalom) dugakim 206 m. Na kraju
tog kanala bila je usku otvor koji su proirili prvi
speleolozi i tako bili prvi posjetioci unutranjih
dijelova peine. To je istovremeno znailo i da
44

su peinski ukrasi i svi paleontoloki nalazi bili

u potpunosti ouvani. U toku kasnijih istraivanja o uvanju peinskog nakita se posebno
vodilo rauna.
Peina je nastala u srednjetrijaskim krenjacima i to na rubu grebena brda Orlovaa ispod
kojeg su starije verfenske naslage predstavljene
pjearima, pjeskovitim kriljcima i laporima. Na
obodu brda se pored peine Orlovae u nizu nalazi nekoliko manjih peina (Zohara, Vasina i Okrugla peina), a na kontaktu krenjaka i verfenskih
naslaga nekoliko vrela od kojih je najvee vrelo
rijeke Sinjeve. Njen tok se moe pratiti i unutar
peine u zadnjim dijelovima glavnog kanala.
Za formiranje peine presudan je bio sistem pukotina po dva osnovna pravca NNWSSE i N-S. Du tih pukotina dolazilo je do proticanja vode ija se eroziona baza sputala sve
nie, a vie poloeni hodnici su postajali suhi. U
njima je tad nastupila faza korozivnog djelovanja vode i troenja stijena. Rezultat korozije u
glavnom kanalu je peinska ilovaa, a velika koliina kamenih blokova i kamene drobine (posebno izraena u pojedinim dijelovima peine)
produkt su korozije i mehanikog djelovanja.
Pored toga, kroz pukotine na stropu u glavni
kanal tokom suhe prolaze du pukotina s
povrine atmosferske vode bogate ugljinim
dioksidom koje otapaju krenjak, da bi ga u
podzemnim prostorima istaloile u obliku razliitih sigastih formi.
Mirko Malez koji je 1986. godine izveo
iskopavanja kvarstarnih naslaga i istraio kronostratigrafske odnose je na osnovu peinskih

sedimenata zakljuio da je formiranje peine

Orlovae zapoelo tokom gornjeg i srednjeg
pleistocena, budui da je u gornjem pleistocenu peina ve sadravala crvenosmeu ilovau
na vie mjesta u kojoj su naeni skeletni ostaci
peinskog medvjeda, crvenog alpskog vuka i
kozoroga kao tipinih predstavnika gornjopleistocenih sisavaca.
Podzemni sistem kanala peine Orlovae
rasprostire se na etiri meusobno povezana
nivoa. Najnii je nivo spomenuti aktivni podzemni tok rijeke Sinjeve... Neto vie je postavljen
ulazni hodnik, povremeno aktivan za vrijeme
velikih voda. Zbog toga a i zbog veoma malih
dimenzija (teka prohodnost) nema tragova ni
boravka ovjeka, ni paleontolokih ostataka.
Neto vii nivo zauzima glavni kanal prostran,
dobro prohodan i veoma bogat peinskim
ukrasima. U njegovom poetnom dijelu naeni
su brojni paleontoloki nalazi. Najvii nivo peine je dug svega 14 metara, sastoji se od tri manje prostorije i spaja se sa glavnim hodnikom.
U njemu su, cijelom duinom, naeni brlozi
peinskih medvjeda. Ukupna duina do sada
istraenih kanala je oko 2.500 m, ali postoje
perspektive za nastavak istraivanja.
Vrijednost peine Orlovae je u iznimnom
bogatstvu i jedinstvenoj ouvanosti peinskih
ukrasa i bogatom paleontolokom materijalu.
Sigaste tvorevine zastupljene su razliitim
formama stalagmita i stalagmitskih kristalinih
ploa ije debljine idu od tanke kore do debljina od preko pola metra. Stalagmiti su formirani na raznim podlogama, ponekad i na ilovai,

razliitih debljina i visina. Boje su im najee

bijele ili u raznim tonovima crvene zbog otopljenih oksida eljeza. Ponekad su stalagmiti
spojeni sa stalagmitima na stropu pa formiraju
kolonade stupova. Stalaktiti su takoer zastupljeni razliitim formama, ponekad pojedinano, ponekad razvojem u grupi pravei zavjese.
Postoji i nekoliko pojava heliktita, ali manjih dimenzija, to znai da strujanje vjetra u peini
nije bilo izraeno. Zabiljeene su i pojave peinskog mlijeka i pizolita peinskih bisera.
O paleontolokih nalaza najbrojnije su kosti peinskog medvjeda (Ursus spelaeus) naene na vie mjesta u glavnom peinskom kanalu
i u najviem kanalu, gdje su bili i njihovi brlozi.
U tom dijelu kosti su bile prevuene samo tankom sigastom korom, dok su u glavnom kanalu
kosti uloene u smeecrvenkastu ilovau. Osim
po brojnosti kostiju peinskog medvjeda, Orlovaa je znaajna i po tzv medvjeim gnijezdima, tj. mjestima gdje su medvjedi boravili,
posebno gravidne enke kroz dui vremenski
period ili u toku zimskog mirovanja. Oblik gnijezda je tanjurasto udubljenje promjera 2-3
metra, najee formirano u peinskoj ilovai.
Uz peinska gnijezda gotovo uvijek se mogu
nai i tzv medvjea bruenja. To su uglaane
povrine bonih stijena ili kamenih blokova nastale eanjem peinskih medvjeda uglavnom
radi brojnih parazita koji su ivjeli u njihovim
krznima. U krzna su takoer dospjele i brojne
estice razliitih minerala kao posljedica valjanja medvjeda u peinskoj ilovai. Upravo su te
estice polirale stijene.
45

Pored brojnih nalaza peinskog medvjeda

naeni su jo samo pojedinani nalazi crvenog
alpskog vuka i kozoroga iz vremena pleistocena,
te vei broj fragmenata svinje i goveda koji moda
pripadaju i domesticiranim ivotinjama. Na osipini
ispod ulaza naeno je i nekoliko kremenih alatki iz
mlaeg paleolita te jedna kotana alatka.
Odmah po otkrivanju glavnog hodnika
javila se ideja o turistikom ureenju peine
Orlovae. Brigu oko ureenja vodilo je Speleoloko drutvo Bosansko-hercegovaki kr
iz Sarajeva, a prvi projekat turistikog ureenja
napravio je 1987. godine Radenko Lazarevi.
Prije toga izvedena su spomenuta paleontoloka i speleobioloka istraivanja (Boris Sket
iz Ljubljane). Do 1992. godine izgraeno je 220
m turistike staze pri emu se vodilo rauna da
peinski ukrasi budu sauvani u najveoj mjeri
kao i da aktivne forme u povremeno plavljenim
bigrenim kadama bude obezbijeene. Napravljena je i prijemna kua i dovedena elektrina
struja. Rat je prekinuo dalji turistiki razvoj.
U organizaciji Filozofskog fakulteta iz Istonog Sarajeva nastavljeni su radovi na ureenju
peine Orlovae. Izgraen je novi pristupni put
i stepenite uz sipar do ukaza u peinu, postavljena rasvjeta i produena turistika staza u
duini od 560 m. Peina je za turiste otvorena
ponovo 2002. godine.

MRANA PEINA
Mrana peina je, kao to je to reeno u
prvom poglavlju, bila meu prvima koje su
46

ureene za turistiku posjetu. Danas je ona na

posljednjem mjestu po turistikom potencijalu
koji nudi. Razlog je nesigurnost prilaza peini, budui da je kompletan prosor oko peine
miniran u posljednjem ratu. Pa ipak, u nekoj
izglednoj budunosti, ona zbog svoje atraktivnosti moe biti zanimljiva u turistikom smislu.
Naime, mnogi posjetioci iz inostranstva koji
obilaze nae planine, pa i peine, po povratku
u svoje matine zemlje na internet forumima
obavezno stavljaju fotografije na kojima su prikazane crvene table koje upozoravaju na minirana podruja. Avanturistiki turizam moe
imati vrlo razruene oblike.
Mrana peina je poznata i kao peina Banja Stijena (uglavnom u literaturi) po najbliem
selu. Nalazi se u kanjonu Prae, dvadesetak
metara iznad korita rijeke. Najlaki prilaz peini
je od stare eljeznike stanice Banja Stijena makadamskim putem uzvodno oko 500 metara
(biva trasa uskotrane pruge). Na tom mjestu
se mora pregaziti rijeka (za turistiku eksploataciju bi bilo potrebno napraviti most) i nakon
jo 100 metara uzvodno stie se do peine.
Ulaz u peinu je je na poetku vjetaki
proiren i zatien metalnom kapijom. Od kapije do prve dvorane vodi uski kanal duine 15
metara, koji je takoer na mjestima proirivan
do profila od oko 1 m2. Za buduu turistiku
eksploataciju bi bilo neophodono proiriti ovaj
dio za normalnu komunikaciju ili otkopati nekadanji prirodni ulaz koji je vremenom zatrpan.
Od kraja ulaznog kanala do prve dvorane treba
se spustiti 8 metara nanie niz betonske stepe-

nice. Odatle je glavni peinski kanal uglavnom

horizontalan, osim u posljednjem dijelu. Postoji
i vie sporednih kanala to omoguava izgradnju dvosmjernih turistikih staza.
Peina je vrlo bogata svim vrstama peinskog nakita: stalagmita, stalaktita, stubova, velikim saljevim du zidova hodnika, draperijama
i travertinskim kadama. Peina takoer sadri
i tzv. peinsko mlijeko, vrlo rijedak peinski
ukras. Osim po peinskom nakitu Mrana peina je i bogato paleontoloko nalazite peinskimh medvjeda i nekoliko endeminih vrsta
podzemne faune.
Koliki je nekada bio interes za Mranu peinu pokazuje prije svega broj potpisa koje su
posjetioci ostavili na zidovima peine, posebno u centralnoj dvorani, poevi jo od austrougarskih vremena, preko prvih nastojanja da se
ova peina priblii turistima izmeu dva rata, do
prvih teodolitskih mjerenja u jednoj peini u Bosni
i Hercegovini kao prethodnici jednog ozbiljnog
pristupa turistikom ureenja ezdesetih godina.
O tadanjem svojevrsnom turistikom enturijazmu ilustrativno govore i razglednice koje je planinarsko drutvo EPD Romanija izdalo povodom
II. sleta planinara BiH u Jajcu 19... godine.

VAGANSKA PEINA
Vaganska peina se nalazi u blizini sela Vagan, na sjevernim padinama planine Vitorog,
na 920 m n. v. Od ipova je udaljena 15 km, a
od magistralnog puta ipovo Kupres svega
300 metara.

Prve podatke o peini donosi J. Petrovi

1969. godine u nepublikovanom izvjetaju. Deset godina kasnije R. Lazarevi ponovo istrauje peinu, da bi sljedee godine sa speleolozima iz Valjeva detaljno istraio peinu radi izrade projekta za njeno turistiko ureenje.
Peina je formirana u gornjokrednim krenjacima, a predstavlja fosilni kanal nekadanjeg podzemnog toka kojim su se vode sa Kuprekog polja (Mrtvica) drenirale prema vrelu
rijeke Janj. Morfologija peine je jednostavna
- sastoji se od glavnog kanala i tri sporedna.
Duina glavnog kanala je oko 200 metara i na
njegovom kraju se nalazi velika koliina odronjenog materijala i peinskog nakita. Ukupna
duina svih kanala je 420 metara. irina glavnnog kanala je od 8 10 m, a visina od 1 do 15
metara.
Peina je izuzeno bogata peinskim nakitom, posebno velikim saljevima na zidovima i
brojnim stalaktitima na stropu peine. Brojni su
i peinski stubovi od kojih mnogi imaju znaajne dimenzije. Velike povrine peine pokrivene su i stalagmitskim ploama i stalagmitima.
Posebno se po bogatstvu peinskog nakita izdvaja sredinja dvorana, duga 58 metara. Boje
peinskog nakita kreu se od bijele do crvene
(radi otopljenih oksida eljeza) do sive i crne
(radi mangana) koje preovladavaju.
Projekat ureenja peine izraen je u 1980.
godine u Institutu za umarstvo iz Beograda.
Njegov autor je (kao i velikog projekata za ureenje turistikih peina u Srbiji i BiH) R. Lazarevi. On predvia turistiku stazu u duini od 324,
47

odnosno 372 m koja bi u nekim dijelovima peine bila dvosmjerna, a u nekim jednosmjerna.
Razlozi za ureenje Vakanske peine bili su
prema rijeima autora:
- obilje peinskog nakita, razliitih oblika,
boja i dimenzija, a naroito obilje tavanikog nakita (stalaktiti);
- blizina magistralnog puta Jajce-ipovo-Kupres;
- blizina razvijene turistike regije, koju
ine Plivina jezera i Jajce;
- blizina brojnih i atraktivnih prirodnih rijetkosti: vrelo Janja, Janjski otoci, vrelo
Plive, Plivina jezera i vodopadi;
- poloaj na krakoj povri, vazdunoj banji
na visini 900-1.000 m sa sadrajima priode visoke estetske vrijednosti (proplanci,
vrtae, vidici).
Do realizacije projekta ureenja peine za
turistike posjete nije dolo.

BADANJ
Polupeina Badanj nalazi se u kanjonu rijeke Bregave, oko sedam kilometara nizvodno
od Stoca. Tu je, na kamenoj stijeni odvaljenoj sa
stropa, 1976. godine otkriven urezan crte. Na
crteu, kome su oborine unitile vie od polovine povrine, moe se raspoznati stranja polovina neke ivotinje, vjerovatno konja kako je to
zakljuio . Basler koji je istraivao to mjesto.
Vie od samog vidljivog dijela crtea, ini se da
je u ovom sluaju prevagnuo broj prikaza konja
u paleolitskoj umjetnosti 24% od ukupnog bro48

ja prikaza ivotinja prema A. Leroi-Gourhanu.

Pored toga Basler je zakljuio, potaknut izuzetno velikim brojem kremenica (preko 300.000
komada) i odreenih alatki, i to samo iz dijela
kojeg je on iskopavao za vrijeme trogodinjeg
istraivanja, da je Badanj stalno prebivalite paleolitskih lovaca, pa je i konj kao glavna lovna
ivotinja bio od izuzetnog znaaja. Meutim,
istraivanja ivotinjskih kostiju u povezanosti
sa moguim brojem stanovnika koji se mogao
ishraniti mesom ubijenih ivotinja, pokazala su
da je Badanj bio samo privremeno boravite ljudi u odreenom vremenu, otprilike od oujka
do svibnja, moda ba samo u vrijeme obreda.
Crte pripada mlaoj paleolitskoj umjetnosti. On je nastao rukom nekog nadarenog lovca
iz skupine epigravetijenskih stanovnika koji su
ivjeli u tim podrujima od otprilike 15.000 do
11.000 godine p.n.e. Prikaz konja se uglavnom
objanjava kao simbol mukosti. enski simbol
su strelice ili rane na tijelu ivotinje. Nekoliko
takvih strelica nalazi se i na crteu iz Badnja. U
paleolitskoj umjetnosti je openito prihvaeno
da su slikovni prikazi u peinama strogo ikonografski sastavljeni svijet obreda u kome su
muki i enski simboli sasvim odreeno
rasporeeni. I Badanj je oigledno imao obrednu namjenu. Upravo zato valja primijetiti da
su u tom nalazitu, od pronaenih predmeta,
najee ogrlice kojima se ne moe osporiti
obredna uloga. U paleolitskoj umjetnosti najee su ogrlice izraene od jelenjih onjaka.
I ogrlice iz Badnja su gotovo sve izraene od
koljki i jelenjih zuba. Te ogrlice su vrlo sline

ogrlicama iz peine kod Grimaldija (juna Italija). Jedna od njih, koja se sauvala u izvornom
obliku pod slojem ilovae, pokazuje pravilnost
u naizmjeninom nizanju koljki i jelenjih zuba.
Da li se ve u to vrijeme moe govoriti o nekoj
vrsti brojanice teko je rei, pogotovo ne za
badanjske nalaze. Nije bez znaaja da su u Badnju pronaeni neki zubi jelena koji su sluili kao
privjesci i dodatno ukraavani. Upravo ta prisutnost jelena na ogrlicama upuuje na razlonost ostavljanja otvorenim pitanja da li crte iz
Badnja predstavlja konja ili jelena?. Tim prije jer
su i Whallonova istraivanja u Badnju pokazala
da su kosti jelena najee meu nalazima ivotinjskih kostiju vie od polovine u gotovo svim
slojevima. Obredni znaaj jelena je mnogo vei
i iri negoli konja. Jelen i njegovi rogovi koji se
obnavljaju simboliziraju neprekidno ponovno
stvaranje i obnavljanje upravo kako se i priroda obnavlja svake godine. U protohistorijskim
periodima takva simbolika jelena je prisutna od
Kine do Zapadne Evrope.
O obliku obrednih radnji u Badnju, na osnovu dosadanjih nalaza teko da se ita odreeno moe rei, ali ovih nekoliko napomena ima
za cilj da ukae na svu sloenost koju nosi odreena simbolika.
Jedinstven paleolitski crte na prostoru
jugoistonog balkana, bogata paleta kotanih
ukrasa paleolitskih lovaca koji su naeni prilikom iskopavanja, veliki broj kremenih alatki,
uz izuzetnu estetsku vrijednost krajolika sa
rijekom Bregavom i njenim plitkim kanjonom
nude stvarno nesluene turistike mogunosti

peine Badanj. Blizina Stoca sa kulturno-historijskim i arhitektonskim vrijednostima (antiki

grad Daorson sa kiklopskim zidom, srednjovjekovna nekropola srteaka na Radimlji, srednjovjekovni grad Vidoki, osmanska arhitektura)
samo jo vie pojaava atraktivnost cijelog
ovog kraja.

LEDENJAA
Crtei u peini Ledenjai za nauku su otkriveni prije 30-tak godina u okviru cjelovitih
arheolokih i etnolokih istraivanja podruja
gornjeg Podrinja koja je vodio Z. Kajmakovi.
Peina se nalazi oko desetak minuta hoda od
sela Budanj kod Miljevine (istona Bosna), gradia na putu Trnovo - Foa. Na ulazu u peinu,
na obje strane, na dijelovima koji nisu nadsvoeni nalaze se crtei. Stijena na koju su urezani
ima povrinu od oko 10 m2. Preovlauju prikazi
takastih polja uokvireni crtama i razni simboli
(strelice, Sunce). Prema skromnim arheolokim ostacima koji su naeni u iskopima u tlu
ispod crtea, nalazite je, prema B. oviu, vremenski situirano u bronzano doba.
Istraivai tih crtea, Kajmakovi i Basler,
bave se uglavnom poljima sa takicama i oblicima prikazanim na slici. Kajmakovi smatra
da su to alatke, neka vrsta dlijeta, a Basler je u
tim oblicima vidio phaluse na osnovi ega je zakljuio da je peina vjerovatno sluila za neke
obrede vezane za plodnost.
Nije mi poznato da li je Basler bio u Ledenjai ili je za svoja istraivanja koristio samo
49

fotografije, budui da je u to doba ve bio u odmaklim godinama, ali moja istraivanja na tom
mjestu potvruju da su phalusi, odnosno, alatke zapravo ljudski likovi. Veinom su prikazani
dosta pojednostavljeno ali na nekima su naznaene osnovne crte lica (oi, usta). Uglavnom su
prikazani sprijeda, ali ima prikaza i sa strane (lik
A na slici). Moe se primijetiti da je iscrtana i
odjea, neka vrsta pokrivaa kojom su bili zamotani. To bi upuivalo na neko hladnije doba u
historiji kada su nastali ti crtei, moda poetak
eljeznog doba. Posebno je zanimljiv ljudski lik
ija su prsa naroito ukraena. Ve sama injenica da je on jedan jedini od mnotva likova sa
takvim ukrasom daje mu poseban znaaj. Ukras
na prsima u obliku izdijeljenog etverokuta na
vie trokutastih polja upuivao bi na Sunevu
simboliku. Slian prikaz na prednjoj strani imaju
i glineni kipii sa nalazita Pod kod Bugojna.
Brojnost i raznolikost prikaza ne omoguavaju jednostavan odgovor. Najblie znaenje
za nekoliko izdijeljenih krugova jeste da simboliziraju Sunce. Znaenje takastih polja, uokvirenih crtom ili bez nje ostaju bez valjanog odgovora. To je jedan od najrasprostranjenijih crtea u bronzanom dobu. Nalazi se na kamenim
gromadama megalitskog hrama u Tarksienu
nedaleko od Valette (Malta) koji je posveen
jednoj od brojnih maltekih prahistorijskih Venera koje simboliziraju plodnost, u Val Camonici na sjeveru Italije gdje su take rasporeene u skup pravilnih polja, te daleko na sjeveru,
na brojnim crteima na stijenama u Norvekoj
gdje im se teko moe dokuiti neki smisao.
50

Ono to se sigurno moe zakljuiti jeste da

je peina Ledenjaa kroz due vremensko razdoblje sluila kao obredno mjesto razliitim skupinama ljudi u bronzanom i eljeznom dobu.
Turistika vrijednost peine Ledenjae
ogleda se u atraktivnosti jedinstvene kompozicije gravura u stijeni iz bronzanog doba. Uz gravure na ulazu u Djevojaku peinu kod Kladnja
ovo su jedini peinski crtei ovih dimenzija juno od poznate doline Val Camonica u sjevernoj
Italiji. Pojedinani crtei nalaze se jo na lokalitetu Pisana stijena kod sela lijeb (Viegrad),
u Kozlogradskim stijenama kos sela Robovii
(Foa), na Vezirovoj bradi (Prokletije, Srbija),
na stijeni u Lipcima (Boka Kotorska, Crna Gora)
i na stijeni kod sela Tren (Albanija).
Pored prezentiranja crtea i dio peine bi
se mogao urediti za posjetu turista, bez obzira
to peina nema estetskih vrijednosti.

PEINA HRUSTOVAA
Peina Hrustovaa predstavlja najvei i najznaajniji speleoloki objekat na podruju optine Sanski Most. Njena veliina, znaajni kulturni ostaci, peinski ukrasi i lagan pristup ine
je veoma interesantnom za moguu turistiku
prezentaciju i eksploataciju. Peina se nalazi na
oko 12 km vazdune linije od Sanskog Mosta, a
oko 1 km oz sela Hrustovo. Od sela do peine
ima jo oko 700 m seoskog puta kojim za suhog
vremena mogu saobraati putniki automobili, aonda se nastavlja iroka pjeaka staza do
same peine. Pred ulazom u peinu napravlje-

ne su kvalitetne drvene stepenice (vjerovatno

u toku arheolokih iskopavanja iza II sv. rata).

Geoloke prilike
Hrustovaka peina smjetena je u brdu
Strane, otprilike na polovini njegove visine, a
iznad izvora potoka Glibaje. iru okolinu peine ine trijaski i kredni krenjaci. Ulazni dio peine i vei dio glavnog kanala lee u bankovitim
trijaskim krenjacima (gornji trijas), a zavrni
dio peine u krednim krenjacima. Nastanak
peine moe se vezati uz rasjednu zonu pravca pruanja SW-NE koja je, kao i rasjedi koji su
predisponirali druge krake fenomene u okolini (tok, ponor i vodopad Blihe, zatim Dabarsku peinu) ili termalne vode (Tomina, Kozica),
poprena na glavni rasjed du rijeke Sane. Opti izgled peine, to se i iz nacrta mo vidjeti,
uvjetovan je, pored rasjedne zone koja je bila
od presudne vanosti i poprenim pukotinama iji je pravac pruanja N-S. Upravo na jednoj takvoj pukotini formiran je dananji ulaz u
peinu. Budui da se peina nalazi na poetku
jedne suhe doline na ijem dnu je vrelo potoka
Glibaja, gotovo je sigurno da je peina nastala
djelovanjem vodenog toka koji se vremenom
spustio u nie horizonte, a peina ostala kao
fosilni kanal nekadanjeg podzemnog toka.

Historijat istraivanja
Prva istraivanja u Hrustovai koja su imala
specijalistiki karakter su speleobioloka. spomen Osim speleobiologa i planinara koji su se
interesirali samo za specifine vidove sadraja

Hrustovake peine, prva ozbiljna speleoloka

istraivanja izveo je dr. A. Poli sa saradnicima
I. Tometinoviem i A. Kuanom, po nalogu direktora Zemaljskog muzeja dr. M. Mandia. Peina je istraena u duini 1075 metara, od ega
na glavni kanal otpada 650 m, a na sporedni 425
m. Rezultat njihovog rada je geoloka osnova
okoline peine, morfoloki opis peine, tlocrt
peine i profil glavnog kanala.
1979. godine su lanovi Jamarskog kluba
eljezniar iz Ljubljane ponovo izvrili mjerenja cijele peine i nali da je duina glavnog
kanala (Veliki rov) 725,5 m, a sporednog kanala (Zvezni rov, Kanalizacija i Roc suhih
ponvic) 1492 m.

Morfologija
Po svom obliku peina Hrustovaa je vrlo
jednostavna i ine je dva dugaka podzemna
kanala. Glavni kanal ima ima pravac pruanja
NE-SW da bi u zadnjoj etvrtini preao u pravc
SE-NW. Kanal uglavnom blago krivuda sa pojedinim odsjecima koji su dugi oko 50 m. Sporedni kanal je vrlo izlomljen, a generalni pravci
pruanja su kao i kod glavnog kanala.
Ulaz peine ima znatne dimenzije, irinu 15
i visinu 7 m, sa nadslojem od oko 30 metara.
Ispred ulaza se nalazi zaravnjeni prostor veih
dimenzija koji se blago suava na irinu ulaza.
Upravo ovakav prostor kao i irok ulazni dio
peine omoguili su intenzivano koritenje tokom vie historijskih perioda.
Glavni kanal je skoro cijelom duinom ravan, sa neznatnim podizanjem od ulaza prema
51

kraju peine. irina hodnika se kree oko 10 m,

ali na nekoliko mjesta kanal je irok 20, odnosno 30 metara. Visina kanala kree se od 3 m
na ulazu (kod vrata) do 20-tak metara u prostoriji koja se nalazi otprilike na kraju prve treine kanala. Prosjena visina kanala je oko 15
metara, a u poprenom presjeku ima oblik kupole. Profil glavnog kanala ima gotovo cijelom
svojom duinom oblik tunela jasno profilisanih
strana. Samo na nekoliko mjesta primjeuju se
vea udubljenja na oko 2 metra visine. Postoji
i nekoliko veih pukotina kroz koje je nekada
doticala voda u glavni podzemni tok. Na kraju
glavnog kanala dolo je do uruavanja i kasnijeg zasigavanja to je dovelo do prekida jednakomjernog pruanja kanala po irini i visini. Iza
barijere glavni kanal je po dimenzijama slian i
zavrava se kao izduena dvorana.
Otprilike na dvije treine duine glavnog
kanala od ulaza otvara je sporedni kanal. Pri
kraju glavnog kanala odvaja se jedan uski vrlo
krivudavi hodnik ija je irina gotovo svugdje
ista i ne prelazi 2 m. Na samom poetku hodnik
je neto iri oko 4-5 m. Visina hodnika varira
od uobiajenih 3,5 m do maksimalne oko 14
m, odnosno minimalne 0,5 m. Ovaj kanal na
nekoliko mjesta ima zasiganih dijelova kao i dijelova sa uruenim kamenjem. Tlo je veinom
pokriveno ilovaom. U zadnjem dijelu ovog kanala ima dosta sigastih ukrasa.
Tlo peine je uglavnom ravno. Manje neravnine uzrokovane su povremenim manjim tokovima nastalim kada se povea koliina vode
koja se procjeuje kroz tavanicu peine. Tlo je
52

pokriveno crvenkasto-smeom do crnom peinskom ilovaom i pijskom. Na nekoliko mjesta primjeuje se kalcitna kora i manje bigrene
kade kao i vei broj stalagmita. U vrijeme veih
kia javljaju se na nekoliko mjesta manji tokovi
iza kojih poslije ostaju lokve, dok bigrene kade
vei dio godine budu napunjene vodom. U zadnjoj prostoriji formirano je i malo jezero.
Peina nije bogata peinskim nakitom ali
je, na nekoliko mjesta gdje se vea koliina
vode procjeivala sa povrine u peinu, dolo
do formiranja velikih kalcitnih saljeva i velikih
stubova nastalih srastanjem stalagmita i stalaktita (na tri mjesta). Posebno je peinskim
nakitom bogata predzadnja dvorana u kojoj
ima vei broj saljeva i stubova velikih dimezija.
Ovi stubovi mogu biti zatitni znak peine.

Arheoloki i paleontoloki tragovi

Prije Drugog svjetskog rata kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu je na osnovu dojave o
pojavi interesantnih nalaza zemljanih posuda
izveo probno iskopavanje. Znaaj nalaza potakao je arheologe da odmah, nakon zavretka
rata, pristupe obimnom iskopavanju na prostoru ulaznog dijela peine. Prona|eni nalazi, prije
svega keramika sa karakteristinim nainom
ukraavanja i bijelom inkrustacijom, pokazuju
da su peinu nastanjivali pripadnici slavonske
kulturne skupine za koje se smatra da pripadaju prelasku iz kamenih u metalna doba prethistorije, konkretnije negdje na poetak bronzanog doba (okvirno oko 2500 godina prije nae
ere).

Pored veoma znaajnih arheolokih nalaza

po kojima je ova peina poznata u arheolokim
krugovima u Evropi, u samoj peini je u probnim sondama otkopano vie komada kostiju
ledenodobnog peinskog medvjeda koji je
nae krajeve nastanjivao otprilike negdje prije
60.000 godina. Ova istraivanja nisu nikad sistematizirana niti publikovana.
Pored tragova kultura iz daleke prethistorije u peini se nalaze i tragovi boravka ljudi koji
su u zadnjih stotinjak godina posjeivali peinu
(potpisi na zidovima na kraju glavnog kanala)
kao i tragovi boravka ljudi tokom posljednje
agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Turistike mogunosti
Peina Hrustovaa ima gotovo idealne preduslove za turistiku prezentaciju i eksploataciju.
M. Mandi u svom radu iz 1940. godine
izriito navodi da je Hrustovaka peina u turistikom svijetu bila poznata, ali i da je, pored
toga, ostala posve neistraena. Nije poznato
na osnovu ega iznosi tu tvrdnju, osim ako ga
na to nije naveo veliki broj potpisa posjetilaca.
Prema datumima prvi se posjetioci pojavljuju
ve krajem 19. st., dakle svega nekoliko godina
poslije okupacije Bosne i Hercegovine. Meu
potpisima vrijedno je spomenuti onaj Karela
Absolona, znamenitoga ekoga speleologa, iz
1922. godine.
Broj posjetilaca koji su samoinicijativno
dolazili u peinu doveo je i do prvih ozbiljnijih
pokuaja organiziranog pristupa uvoenja Hrustovake peine u turistike tokove. Tako je s

kraja 70-tih godina prolog stoljea, na poziv

Turistikog drutva Sanski Most, Hrustovaku
peinu posjetila grupa lanova Jamarskog kluba
eljezniar iz Ljubljane, topografski snimila peinu i dala prijedlog ureenja peine i okolice. Na
poziv opine Sanski Most sa istim ciljem je 2000.
godine osim peine Hrustovae istraeno jo
nekoliko peina u okolici, u sklopu istraivanja
speleolokih objekata na podruju pregradnog
mjesta budue hidroelektane na Sani.
Peina ima veoma pogodan poloaj s obzirom na blizinu veeg gradskog sredita (Sanski
Most) i zalea (Unsko-sanski kanton). Pristupne ceste i putevi postoje i potrebne su samo
male popravke. Blizina sela Hustovo omoguava zapoljavanje lokalne radne snage (za izgradnju, kasnije vodii, uvari i sl.).
Veliina peine (hodnika i sala), peinski
ukrasi, mogunost jednostavnog provoenja
staze, mogunost izgradnje odgovarajuih
svjetlosnih efekata u dijelovima bez peinskog
nakita jesu sa tog aspekta sasvim dovoljni za
eksploataciju. Uski kanal omoguava obilazak
za manje grupe koje trae vie nego turisti.
Tragovi kultura, posebno slavonska keramika sa poetka bronzanog doba mogu uz
odgovarajuu prezentaciju na ulazu (panoi,
vitrine, modeli ljudi) mogu veoma efektno dopuniti sadraj ponude ovog objekta. Isto se to
moe uraditi i sa tragovima peinskog medvjeda (dijelovi kostura, model u prirodnom okruenju i sl.
Peina Hrustovaa ima, kao rijetko koji
speleoloki objekt na irim prostorima bive
53

Jugoslavije takvo prirodno i kulturno-historijsko okruenje koje moe upotpuniti turistiku

ponudu (peine na vrelu Dabra, Fajtovaka peina, vodopad Blihe, vrelo Zdene, stari gradovi
Kamengrad i Kamiak, termalne vode).

Literatura
Shaw, T. R., 2007: History of Cave Science : The exploration and study of limestone caves, to 1900. Broadway (NSW): Sydney Speleological Society, str.
338. (2nd Edition).
Shaw, T. R., 2008: Foreign travellers in the Slovene
Karst: 1537-1900.- Ljubljana: Zaloba ZRC, Ljubljana;
Postojna : Karst Research Institute, str. 244.
Shaw, T. R., 2008: Foreign travellers in the Slovene Karst:
1486-1900.- Ljubljana: Zaloba ZRC, str. 338.
Boievi, S., 1961: Titove peine. Speleolog, IX, Zagreb, str. 3-10.
Lajovic, A. & Malekar, F., 1983: Jama Hrustovaa pri
Sanskem Mostu predlog turistine ureditve. Nae
jame, 25, 41-44, Ljubljana.
Mandi, M., 1940: Prethodni izvjetaj o zapoetom iskapanju u Hrustovakoj peini. Glasnik Zemaljskog
muzeja Kraljevine Jugoslavije u Sarajevu, LI-1939, I,
65-71+XXIV, Sarajevo.
Poli, A., 1940: Peina Hrustovaa kod Sanskog Mosta.
Glasnik Zemaljskog muzeja Kraljevine Jugoslavije u
Sarajevu, LI-1939, II, 1-7, Sarajevo.
Malez, M., Rukavina, D. & Slikovi, T., 1978: Kvartargeoloki i paleontoloki odnosi u peini Rastui kod
Teslia. Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., Prirodne
nauke, XVII, str. 5-22.
Malez, M. et. al., 1987: Kvartargeoloka i paleontoloka
prouavanja u spilji Orlovai kod Sarajeva (SR Bosna i
Hercegovina). Kr Jugoslavije, 12, Zagreb, str. 39-75.
Mulaomerovi, J., 1984: Tragovi paleolitika u peinama sarajevske okoline. Na kr, X, 16-17, Sarajevo, str. 71-80.

54

Mulaomerovi, J., 1985: Novo nalazite peinskog medvjeda. Nae jame, 27, Ljubljana, str. 44-46.
Basler, ., 1980: Peinski crtei u istonoj Bosni. - Na
kr, VI, 8, Sarajevo, str. 65-76;
Basler, . & Mulaomerovi, J., 1984: Peinski crtei u Brateljeviima kod Kladnja. - lanci i graa za kulturnu
istoriju istone Bosne, XV, Tuzla, str. 5-11.
Diethelm, I. & H., The Petroglyphs of the Altopiano dei
Sette Communi, Trentino Alps / Italy. - Adoranten,
1986, str. 36-41, slika broj 9.
M. Hj. /Hadijahi/, 1981: Jo jedno bogumilsko-islamsko
kultno mjesto. - Glasnik VIS-a, 3/81, Sarajevo, str.
257-274.
Padwick, E. C., 1996: Muslim Devotions: A Study of
Prayer - Manuals in Common Use. - Oxford, 1996.,
str. 227.
Lilek, E., 1889: Etnoloki pabirci po Bosni i Hercegovini. - Glasnik Zemaljskog muzeja, XI, Sarajevo, str.
708-709.
M. Hj. /Hadijahi/ i H. H. S. /Suljki/.,1979: Peina u Brateljeviima kod Kladnja kao kultno mjesto. - Glasnik
VIS-a, XLII, 5, Sarajevo, str. 473-490.
Basler, ., 1985a: Peinski crtei u Bosni i Hercegovini.
Radio Sarajevo - Trei program, XIII/50, Sarajevo,
1985., str. 417.
Basler, ., 1985b: Klimatske prilike na kru poetkom
eljeznog doba. - Na kr, XI, 18-19, Sarajevo, str.
133-135.
Kajmakovi, Z., 1976: Praistorijski crtei ispred peine Ledenjae. - U: Gornje Podrinje u doba Kosaa. Vol. 3,
Sarajevo, str. 23-34.
ovi, B., 1978: Izvjetaj o sondanim iskopavanjima na
ulazu u Ledenjau. - U: Gornje Podrinje u doba
Kosaa. Vol. 5, Sarajevo, str. 49-53.
ovi, B., 1987: Srednjobosanska grupa. - U: Praistorija
jugoslavenskih zemalja, V, eljezno doba, Sarajevo,
1987, str. 519.
Marijanac, Z., 1970: Vaganska peina. Priroda, LVII, 3,
str. 134-139.

Mulaomerovi, J., 2002: Badanj: konj ili jelen? Slovo

Gorina, 24, Stolac, str. 67-68.
Basler, ., 1974: Paleolitsko prebivalite Badanj kod Stoca. - Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheologija, Nova
serija, XXIX, Sarajevo, str. 5-13.
Lazarevi, R., 1995: Turistike peine u Republici Srpskoj.
U: Resursi Republike Srpske, Banja Luka: Geografsko drutvo Republike Srpske & Urbanistiki zavod
Republiek Strpske, str. 173-181. (separat)

55

Program zatienih podruja IUCN-a

Smjernice za zatitu peina i kra

Svjetska komisija za zatiena podruja IUCN-a
Pripremila Radna grupa za zatitu peina i kra WCPA

Napomena: Ovo je samo tekst smjernica, pribavljen da ohrabri ostale da ih prevedu na svoje jezike i da ih koriste za
bolju zatitu naeg svjetskog krakog nasljea.
IUCN Svjetska unija za ouvanje
Osnovana 1948. godine, Svjetska unija za ouvanje povezuje drave, vladine agencije i itav niz nevladinih organizacija u jedinstveno svjetsko partnerstvo: preko 800 lanova ukupno, rasprostranjenih u nekih 125 zemalja.
Kao Unija, IUCN tei da utie na, ohrabri i pomogne drutva irom svijeta da ouvaju integritet i raznolikost prirode
i da osiguraju da je svako koritenje prirodnih resursa pravedno i ekoloki odrivo.
Svjetska unija za ouvanje se oslanja na snagu svojih lanova, mree i partnere da poboljaju svoju sposobnost i da
podre svjetske saveze da tite prirodne resurse na lokalnom, regionalnom i svjetskom nivou.
Uloga WCPA
WCPA (Svjetska komisija za zatiena podruja) je jedna od est komisija IUCN-a. To je svjetska vodea globalna mrea strunjaka za zatiena podruja sa preko 1000 lanova u 160 zemalja koji rade kao volonteri. WCPA promovira
utvrivanje i efikasno upravljanje svjetskom, reprezentativnom mreom kopnenih i morskih zatienih podruja.
Ovo je vrlo vano da bi se osiguralo da zatiena podruja mogu efikasno odgovoriti na izazove 21.vijeka.

57

SMJERNICE ZA ZATITU PEINA I KRA

Svjetska komisija za zatiena podruja (WCPA)
Sintetizirali i uredili
John Watson
Elery Hamilton-Smith
David Gillieson
Kevin Kiernan
za
Radnu grupu za zatitu peina i kra
IUCN Svjetska unija za ouvanje 1997.
Dostupno kod: IUCN Publications Services Unit, 181a Huntingdon Road, Cambridge, CB3
ODJ, UK ili IUCN Communications Division, Rue Mauverney 28, CH-1196 Gland, Switzerland 28,
CH-1196
Imenovanje geografskih zasebnih jedinica u ovom izvjetaju i predstavljanje materijala ne
znai i izraavanje bilo kakvog miljenja od strane IUCN-a u vezi sa pravnim statusom bilo koje
zemlje, teritorije ili podruja ili u vezi sa njihovim nadlenim tijelima ili razgranienjem njihovih
granica.
Miljenja saradnika koja su izraena u ovom izvjetaju ne odraavaju nuno i miljenja
IUCN-a.

59

SADRAJ
Okvir dokumenta
Izraz zahvalnosti
Predgovor
I Uvod: Kontekst zatite kra
II Kraka sredina i peinski sistemi
III Znaaj peina i kra
IV Prijetnje peinama i kru
V Neke opcije u zatiti kra
VI Upravljanje na nivou regiona i lokaliteta
VII Meunarodna saradnja i udruivanje
VIII Epilog
IX Koritena literatura i dodatna literatura
Dodaci:
1 Kategorije i ciljevi upravljanja zatienih podruja IUCN-a
2 Radna grupa za zatitu peina i kra WCPA

60

OKVIR DOKUMENTA
Primarni cilj ovih smjernica jeste da se povea svijest o pitanjima zatite peina i kra
prije svega unutar IUCN-a, WCPA i pridruenih
agencija za upravljanje i zatitu i to sa naglaskom na nacionalnim parkovima i ostalim zatienim podrujima.
Smjernice su oblikovane kao srodno izdanje Smjernica za planinska zatiena podruja
koje je objavio IUCN 1992. godine. Zbog toga je
koriten slian format i nivo detalja.
Doslovno postoji na hiljade speleologa,
istraivaa peina, naunika i upravitelja irom
svijeta koji su imali priliku da daju svoj doprinos ranijim nacrtima ovih smjernica. I obratno,
postoji na hiljade onih koji iz razliitih razloga
(npr. problemi sa jezikom, nedostatak pristupa
elektronskoj poti ili faksu) nisu imali ovu priliku. Ipak, uvjereni smo da su informacije koje
smo primili relativno reprezentativne i da su
znaajno doprinijele radionici koja je odrana u
aprilu 1995. godine u Gowrie parku, Tasmanija.
Komentare i povratne informacije na ranije
nacrte poslali su:
Eugenio de Bellard, Venecuela
George Huppert, SAD
Wang Xianpu, Kina
Dean Smart, Tajland
William Halliday, Havaji
Rauleigh Webb, Australija
John Lattke, SAD
David Sheppard, vajcarska
Andy Spate, Australija

Kevan Wilde, Novi Zeland

Greg Middleton, Australija
Adrian Phillips, UK
Paul Hardwick, UK
John Gunn, UK
Graham Price, UK
Chris Hunt, UK
Onac Bogdan, Norveka
Paul Griffiths, Kanada
Jim Thorsell, vajcarska
Phillip Parker, UK
Joep Orbons, Holandija
David Drew, Irska
Philippe Axell, Belgija
G. De.Block, Belgija
R. Delfosse, Belgija
L. Haesen, Belgija
D. Mattart, Belgija
V. Maltsev, Rusija
M. akalowicz, Francuska
C. Juberthie, Francuska
A. Mangin , Francuska
M. P. Vevillez, Francuska
M. Laumanns, Njemaka
H. De Swart, Holandija
Brian Finlayson, Australija
Ivan Rubesa, Venecuela
Ian Household, Australija
Takoe su primljene opirne neformalne i
usmene povratne informacije od mnogih drugih, ukljuujui grupu predstavnika na Nacionalnom simpozijumu o upravljanju peinama
Sjedinjenih Amerikih Drava koji je odran u
61

Spring Millu, Indijana, u oktobru 1995. godine.

Nacrt je takoe 1995. godine testirala na terenu grupa koja je vodila program obuke sa Slubom nacionalnih parkova u Tajlandu.

PREDGOVOR
Kraki zemljini oblici i pratea obiljeja
kao to su peine rasprostranjeni su irom svijeta. Oni imaju mnoge vrijednosti i mnogi se nalaze u razliitim zatienim podrujima, ukljuujui nekoliko onih koji su na listi svjetskog
nasljea.
Neki razlozi za njihovu zatitu ukljuuju:
Kao prebivalite za ugroene vrste flore i
faune.
Kao lokaliteti koji sadre rijetke minerale ili
jedinstvene zemljine oblike.
Kao vani lokaliteti za istraivanja iz geologije, geomorfologije, paleontologije i drugih disciplina.
Kao kulturno vani lokaliteti, istorijski i
praistorijski.
Kao spiritualne ili religiozne atrakcije.
Za specijaliziranu poljoprivredu i industrije.
Kao prozori za razumijevanje regionalne
hidrologije.
Kao izvori ekonomski vanih materijala.
Za turizam i pratee ekonomske koristi.
Upravljanje zatienih podruja iz cijelog
svijeta kroz Radnu grupu za zatitu peina i
kra Svjetske komisije za zatiena podruja (WCPA).
62

Radna grupa je neformalna mrea naunika, upravitelja i speleologa koji vide potrebu
da se pobolja razmjena informacija i strunog
znanja izmeu upravitelja zatienih podruja,
speleologa i ostalih strunjaka za kr. Grupa je
formirana na etvrtom svjetskom kongresu o
nacionalnim parkovima i zatienim podrujima koji je odran u Karakasu, Venecuela, 1992.
godine. Ona je kasnije dala savjete za upravljanje peinama i krom upraviteljima zatienih
podruja i drugima. Ona je takoe komentirala
nekoliko nominacija za svjetsko nasljee i pripremila ove smjernice prvi put da je ovakav
pregled uraen na svjetskom nivou.
Nadamo se da e smjernice znaajno doprinijeti naem znanju o posebnim obzirima
upravljanja znaajnim za zatitu peina i kra.
One su prvi korak i sada je izazov da se razviju nacionalne i lokalne strategije u krakim
podrujima irom svijeta. Takoe smatramo
da ove smjernice mogu pruiti osnovu za ire
savjetovanje, i u pravo vrijeme, za pripremu
sveobuhvatnijeg i efektivnijeg meunarodnog
dokumenta.
Adrian Phillips
Predsjedavajui WCPA
i
Jim Thorsell
Direktor, Program prirodnog nasljea
IUCN, Gland, Switzerland
Januar, 1997

I. UVOD:
KONTEKST ZATITE KRA
Zatita krakih podruja pokree razliita posebna pitanja koja mogu biti nepoznata
mnogim upraviteljima zatienih podruja.
Posebno moe biti teko odrediti granice bilo
kojeg krakog sistema. Mora se prepoznati da
krakim sistemima obris efektivno daje slivno
poduje i kr moe biti samo jedan njegov dio,
odnosno, da efektivno podzemno razvoe
koje ograniava takav sliv moe biti, i esto jeste, potpuno drugaije od povrinskog razvoa. Ovo nije bilo prepoznato kada su mnoga
postojea zatiena podruja utvrena. Efektivno upravljanje mnogim zatienim podrujima stoga ukljuuje podruja izvan rezervata
i postizanje sporazuma o ouvanju sa ostalim
vlasnicima ili upraviteljima.
Ovdje moe pomoi razlika u odnosu na
planinska podruja. Topografija moe lako
definirati planinsko podruje i ono se zapravo
moe razmatrati kao ostrvo na koje samo mariginalno utie ono to se deava u okolnim podrujima. Za razliku od toga, krako podruje
je uglavnom mnogo vie kao jezero ili movara
jer na njega masovno utie sve to se deava
na okolnim podrujima.
Dalje, mnoga kraka podruja su neizmjerne veliine i esto imaju velike ekonomske vrijednosti. Iako se mora prihvatiti da se cijelo
ovo podruje nee pripisati parkovima ili drugim zatienim podrujima, to ponovno znai
da upravitelji moraju pokuati da pregovora-

njem dou do odgovarajuih praksi ouvanja u

susjednim podrujima.

II. KRAKE SREDINE

I PEINSKI SISTEMI
Kraki pejzai predstavljaju vaan aspekt
Zemljinog geodiverziteta i aspekt koji je od velikog znaaja za upravljanje. Termin kr oznaava posebnu vrstu terena koja se odlikuje pojedinanim vrstama podzemnih i nadzemnih oblika i pejzaima koji su u velikoj mjeri proizvod
stjenovitog materijala koji su rastvorile prirodne vode u veem stepenu nego to je to uobiajeno u veini pejzaa. U uem smislu, rije se
odnosi na bilo koje podruje koje su oblikovali
procesi otapanja. U irem smislu, to je integrirani, a ipak dinamini, sistem zemljinih oblika,
ivota, energije, vode, plinova, tla i krenjaka.
Poremeenje bilo ega od pomenutog utie na
ostatak sistema.
Svi stjenoviti materijali su topljivi do odreenog stepena, ali najpotpunije razvijeni kr
se prirodno nalazi u najtopljivijim stijenama.
Stoga se kr openito najpotpunije razvija u
karbonatnim stijenama kao to su vapnenac i
dolomit, i u isparivim stijenama kao to je sadra
(npr. u Ukrajini). Ovakve stijene predstavljaju
preko 30% zemljine povrine, ali one se razlikuju u svojoj osjetljivosti prema karstifikaciji.
Uz dovoljno vremena i okoline stabilnosti,
prave krake pojave mogu se takoe razviti u
stijenama koje se uglavnom smatraju neispari63

vim, kao to su kvarc i kvarc-pjeenjak, dok se

oblikovanje otapanjem deava u granitu i srodnim stijenama.
Peine i druga tipina kraka obiljeja mogu
takoe biti posljedica drugih procesa i dovesti
do pojave koja je poznata kao pseudokr zemljini sistemi koji sadre obiljeja poput kra
kao to su peine i povrinska uruenja, a koji
nisu oblikovani otapanjem.
Primjeri ukljuuju vulkanske pejzae sa lavinim tunelima, peine koje su posljedica topljenja leda u i ispod gleera, u gromadama
snijega ili u trajno smrznutom terenu, peine
koje su posljedica tektonskog pomjeranja i peine koje su oblikovane propadanjem ili drugim
mehanikim procesima u labavo uvrenim
talozima ili pod silikatnim tvrdim zemljinim
povrinama. Mnogi principi koji su navedeni u
ovim smjernicama su takoe vani u upravljanju pseudokrakim pejzaima; uglavnom, kad
god se u ovom tekstu koristi ili podrazumijeva
termin kr, italac treba da prepozna da on takoe ukljuuje pseudokr.
U nekim sredinama procese otapanja nadvladaju drugi geomorfoloki procesi kao to je
glacijalna erozija, a u drugima je dominantnije
otapanje. Kraka podruja su najvie poznata
po podzemnim drenanim sistemima ili otopljivim peinskim sistemima koji se tu esto
razvijaju, ali ih takoe mogu karakterizirati manji oblici. Pravce podzemne drenae u krakim
podrujima obino diktiraju geoloke strukture, te povrinska topografija moe dati prilino
pogrenu sliku zaista u dobro razvijenom kru
64

moe da ne bude dosljednih povrinskih drenanih obrazaca. Suhe doline su uobiajene na

povrini, i podzemne vode esto prodru kroz
povrinska drenana razvoa, nekada tekui iz
jedne doline u drugu i esto tekui uzbrdo pod
pritiskom u ogranienim kanalima otapanja.
Podzemni tokovi su esto brzi, nedostaju
prilike za prirodno ienje zagaenih ili talozima optereenih podzemnih voda i patogeni
organizmi mogu esto preivjeti vrijeme putovanja. Ovakvim osnovnim brigama u upravljanju
moraju se dodati inenjerske tekoe. One obino ukljuuju teke uslove za izgradnju temelja
za zgrade i druge strukture, povrinsko uruenje zemljita i umjetna jezera koja proputaju.
Peine, koje su esto ukraene speleotemima, kao to su stalaktiti i stalagmiti, ili ak
spektakularna gomilanja leda u peinama visoke nadmorske visine, su za mnoge ljude najpoznatiji elementi kra. Oni pruaju mjesta ljepote, misterije, uzbuenja i izazova i stoga vane
resurse za rekreaciju i turizam.
Sada ima relativno malo mjesta gdje postoji prilika da se zatiti istinski netaknuti kr.
Osim odravanja i zatite ovakvih lokaliteta,
fokus sada mora biti na ispravljanju negativnih
posljedica prolog i sadanjeg upravljanja i na
restauracionoj ekologiji.
Njihov misteriozni karakter i ljepota su esto izazivali panju koja je usmjeravana iskljuivo na peine i tako su odvratili zanimanje za ire
krake sredine. Zatita i upravljanje ovom irom
krakom sredinom su vani ne sami po sebi, ve
i zato to podupiru odgovarajuu zatitu peina

ili bilo kojeg drugog pojedinanog elementa u

krakom pejzau.

III. ZNAAJ PEINA I KRA

Osim znaaja ouvanja primjera krakih oblika i pejzaa kao dijela strategije za zatitu svjetskog geodiverziteta, odreeni broj ekonomskih,
kulturnih i naunih vrijednosti moe biti prisutan u krakim podrujima. Stoga, moe postojati raznolikost zahtjeva koji su u meusobnom
sukobu.

EKONOMSKE VRIJEDNOSTI
Poljoprivreda, umarstvo, upravljanje vodama, vaenje vapnenca i turizam su obino
najvaniji oblici ekonomske aktivnosti u krakim podrujima.
Veina svjetske populacije zavisi od poljoprivrede, a poljoprivreda konano zavisi od nekoliko gornjih centimetara Zemljine povrine.
Neki krevi nude bogata i visoko produktivna
tla koja se koriste za optu i specijaliziranu poljoprivredu. Milioni ljudi ive u krakim podrujima, ali kraka tla su esto posebno osjetljiva
zbog degradacije usljed razliitih dodatnih
procesa specifinih za kr uz uobiajene pritiske na tlo. Peine se nekada koriste za neke
specijalizirane oblike poljoprivrede i industrije,
ukljuujui ribogojstvo, uzgajanje gljiva i proizvodnju sira. U jugoistonoj Aziji, prirodna pojava peinskih iopa omoguava glavnu granu
privrede iskoriavanja gnijezda i ini se da je to
u sadanjosti ekoloki odrivo. Meutim, sva-

ka ovakva privredna grana treba se nadgledati

kako bi se osiguralo da se ne desi pretjerano
iskoritavanje.
Procjenjuje se da se jedna etvrtina svjetske populacije snabdijeva vodom iz kra, iz
posebnih izvora ili iz krakih podzemnih voda.
Tako su u nekim krkim podrujima na rasporede naseobina jako utjecali izvori vode. Drevni
narodi Maje su mnogo koristili peine i jame;
u skorije vrijeme, glavni inenjerski radovi se
obavljaju u krkim terenima Slovenije i Kine.
Navodnjavanje, hidrolektrina energija i ribarstvo su ostale glavne upotrebe krakih voda.
Snabdijevanje vodom moe biti posebno teko postii u krakim podrujima uzvodno od
glavnih izvora, bilo za poljoprivredu ili ljudsku
potronju. Zagaivai se mogu brzo prenositi
kroz podzemne mree.
U nekim krkim oblastima postoje vani
umski resursi, ili su ranije postojali. Meutim,
pritisak sue pojaan slobodnom drenaom
moe biti znaajno ogranienje za umarstvo,
a uklanjanje uma moe uzrokavati nepopravljiv gubitak tla i hidroloke promjene.
Vapnenac je vaan resurs koji se primjenjuje
u mnogim oblastima poljoprivrede i industrije,
na primjer, kao sredstvo koje olakava varenje u
izradi elika, a takoer se koristi da smanji neke
oblike industrijskog zagaenja, na primjer, za
uklanjanje plinova sumpor dioksida. Vaenje vapnenca za kamen za izgradnju, poljoprivredu ili
druge privredne svrhe je uobiajen izvor sukoba
sa ostalim korisnicima i vrijednostima kra, i zahtijeva paljivo planiranje i izvoenje. U nekim
65

krkim oblastima desila se vana mineralizacija

i krenjaki teren nekada lei preko taloga koji
su interesantni za naftnu industriju.
Turizam je glavna ekonomska aktivnost u
nekim krkim oblastima, koji ukljuuje koritenje razvijenih i nerazvijenih peina, i povrinskih oblika, i tako stvara lokalnu zaposlenost.
Svake godine oko 20 miliona ljudi posjeti turistike peine u svijetu, dok Mammoth Cave,
Kentucky (SAD) primi preko 2 miliona posjetilaca godinje. Postoji nekih 650 turistikih peina sa sistemima osvjetljenja irom svijeta, ne
ukljuujui peine koje se koriste za divlje
turistike obilaske peina gdje posjetioci nose
svoje svjetlo. Uivanje na daljinu je takoe mogue putem filmova, video snimaka i fotografskih izdanja, ija proizvodnja moe biti znaajna
komponenta nekih lokalnih ekonomija. Ovakvi
mediji takoe jaaju vrijednost peina i kra za
turizam i kao sredina o kojima treba brinuti.
U nekim dijelovima svijeta peine se koriste kao ljeilita za disajne ili neke druge lake
bolesti, posebno tamo gdje su prisutna ljekovita vrela, kao u Banffu (Kanada) i Budimpeti
(Maarska). Neke peine se jo uvijek koriste
za stalni boravak. Ostale se koriste kao sklonita, kao mjesta za skrivanje od vazdunih napada ili za vojne aktivnosti. Odrivost ovakvog
koritenja esto zavisi od dobre opskrbe vazduhom i vodom.

NAUNE VRIJEDNOSTI
Postoji velika raznolikost naunih vrijednosti u krakim sredinama.
66

U smislu nauka koje se bave istraivanjem

zemlje, krke oblasti nude geolozima jasnu
izloenost temelja litolokih jedinica, geolokih struktura i minerala, i nude paleontolozima
pristup vanim fosilnim lokalitetima. Geomorfolozi dobijaju uvid u razvoj zemljinih oblika
i klimatskih promjena u irokim podrujima iz
morfologije odreenih peina i istraivanja peinskih taloga. Peine esto sadre vaan arheoloki i paleontoloki materijal koji je dobro
sauvan samo u ovoj sredini.
Nauniku koji istrauje ivot, kr je vaan
kao domain posebnih i ugroenih biljnih i ivotinjskih vrsta i zajednica na povrini i pod
zemljom. Neki krki tereni su sluili kao utoita za vrste koje su opstale pod zemljom tokom
okolinih promjena koje su eliminirale njihove roake koji su ivjeli na povrini. imii su vjerovatno iva bia koja se najee vezuju za peine, ali
razliiti, esto endemini, kimenjaci i beskimenjaci borave u kru, od kojih su neki malobrojni
ili su visoko adaptirani na postojanost podzemne
sredine. U mnogim, ali ne u svim krkim terenima, okolini uslovi mogu biti veoma postojani
i peinske vrste mogu biti slabo otporne na
potpovrinske okoline promjene. Subfosilna
paleontologija je takoer vana vrijednost.

LJUDSKE VRIJEDNOSTI
Neki krki tereni su vani iz spiritualnih, religioznih, estetkih, rekreacionih i obrazovnih
razloga.
U mnogim dijelovima svijeta drutva pridaju znaajnu vanost odreenim peinama i dru-

gim krenjakim povrinskim oblicima, kao to

su Maje koristili peine kao hramove. Mnoga
drutva hindusa i budista su utemeljili podzemne hramove u peinama. Neke budistike zajednice izgrauju hramove koji lie na peine,
kao to je to sluaj sa velikim hramom Sokkurum u Junoj Koreji i hramovima izgraenim u
Rangonu za Svjetsku budistiku konferenciju.
U nekim sluajevima spiritualne vrijednosti su
povezane sa podzemnim vodama. Svetenici
Maja su se molili za pomo u upravljanju vodom bogu vode aku. Odreeni kraki izvori,
kao to su oni u Muktinatu u Nepalu, su sveti za
budiste i hinduse. Za krane su takoe neke
peine od znaajne spiritualne vanosti, kao
to je slikovita peina u Lourdesu. Tek nekolicina zapadnih turistikih peina nema katedralsku odaju, to dodatno naglaava spiritualne
veze koje neki osjeaju sa peinskom sredinom. irom svijeta peine nastavljaju da se koriste kao pogrebna mjesta i mjesta za molitve,
na primjer kraki tornjevi u junoj Kini.
Mnoge svjetske najslikovitije sredine duguju mnogo svoje privlanosti krakim pojavama,
ukljuujui mnoga planinska podruja koja privlae pjeake, fotografe, umjetnike i ljubitelje
prirode. Obilaenje peina je znaajna rekreaciona aktivnost u nekim dijelovima svijeta, dok
svake godine milioni ljudi posjeuju razvijene
turistike peine.
Razliite ekonomske, spiritualne i naune
vrijednosti kra su esto lako vidljive u zbijenom
podruju i esto ine peine i kraka podruja
velianstvenim primjerima za obrazovanje. U

tek nekoliko sredina su ekoloki lanci uzroka i

posljedice te okolini odluujui faktori na ljudsko drutvo tako oigledni.
Upravljanje kulturnim resursima je esto
vana briga u krakim podrujima. Neki izvori
i peine su dugo sluili za ljudske naseobine ili
aktivnosti i sada sadre vrijedne zapise o razvoju drutava u slojevima sedimenata, u talogu ili
u umjetnosti na zidovima peina. Praistorijska
batina koja je pronaena u nekim peinama
je dobro poznata i mnogo je doprinijela znanju
o naim precima. Istorijska arheologija nekih
krkih oblasti je takoe vana, ukljuujui takva obiljeja kao to su vodeni mreni sistemi
formirani u nekim krkim oblastima u Kini.
Znaajna batinska vrijednost odnosi se na
izgraenu sredinu u nekim krakim podrujima, od praistorijskih konstrukcija u peinama
do peinskih utoita u Evropi i posebnih turistikih hotela vezanih za peine u Australiji i
SAD.

Smjernica
1) Efektivno planiranje za krake regione
zahtijeva potpuno uvaavanje svih njihovih
ekonomskih, naunih i ljudskih vrijednosti, unutar lokalnog, kulturnog i politikog konteksta.

IV. PRIJETNJE PEINAMA I KRU

Od osnovog znaaja je da se prepozna da
pravilna zatita peina i kra nije samo stvar
ouvanja zanimljivih, lijepih i nauno zanimljivih prirodnih obiljeja. U mnogim sluajevima,
67

zatita ima dalekoseni okolini smisao koji zauzvrat uzrokuje znaajne ekonomske uticaje.
Posebno je pravilno upravljanje krom vano
jer je to osnovni element upravljanja vodenim
resursima.
Peine i kr su posebno osjetljivi i vjerovatno mnogo vie nego veina drugih zemljinih
resursa. Prije svega, integritet svakog krakog
sistema zavisi od posebne vrste odnosa izmeu vode, zemljita, vegetacije i tla; ova voda
esto dolazi iz irokog slivnog prodruja; bilo
kakav poremeaj u hidrolokom sistemu ugroava kr i one peine koje imaju stalni odnos
sa nivoima vode ili kvalitetom vode. U isto vrijeme, bilo kakva teta na integritetu krakog
sistema ima dalekosene hidroloke uticaje.
Takoer treba prepoznati da podzemna razvoa i granice sliva mogu da se ne podudaraju sa
povrinskim razvoima.
Drugo, mnoge peine, koje su prvobitne
vode koje su ih formirale napustile kako su se
podzemni nivoi spustili, bie relativno suhe,
relativno statine po karakteru i u osnovi neobnovljive. Veina ne-krenjakih peina, npr.
vulkanske peine, takoer spadaju u ovu posljednju grupu. Meutim, tokovi kapajue vode
i slivna hidrologija ostaju znaajni za geohemijske procese unutar peina i za peinsku biotu,
a posebno kroz uticaj koji vlanost vri na peinske mikroklime.
Razlika izmeu onih peina koje imaju stalni odnos gornje granice sloja sa podzemnom
vodom i onih peina koje su vode odavno napustile i koje nemaju vode, takoer naglaava
68

dodatnu razliku. Peine sa aktivnim tokovima ili

sezonskim poplavama podlijeu visokim nivoima kinetike energije koji uzrokuju stalne promjene unutar peine. Ove promjene zauzvrat
esto brzo eliminiraju dokaze o drugim manjim
promjenama, kao to su one koje uzrokuje ulazak posjetilaca. Meutim, druge peine mogu
imati ekstremno niske propuste energije; glavni ulazi energije mogu biti, na primjer, tjelesne
izluevine peinskih zrikavaca i cirkadijanska
vazduna kretanja. U takvom niskoenergetskom sistemu, uticaj ljudskog ulaska, bez obzira koliko paljivo se njime upravljalo, moe biti
znaajan.
Postoji kontinuum prijetnji od veoma direktnih fizikih promjena (npr., totalno unitenje
peine zbog vaenja kamena), do indirektnih
prijetnji, gdje, na primjer, koritenje peine za
rekreaciju dovodi do postepenog, ali neumoljivog zbijanja tla i tako do izumiranja faune koja
zavisi od nezbijenosti peinskog tla. Druge indirektne posljedice ukljuuju unoenje plijesni
i drugih zaraznih organizama. Iako je teko
odrediti jasnu granicu izmeu ovih prijetnji,
pokuaemo da se dalje u tekstu pozabavimo
sa svakom temom u slijedu koji odraava njeno
mjesto u ovakvom kontinuumu.

TOTALNO UNITENJE
Peine i ak vei kraki pejzai mogu biti
totalno uniteni rudarenjem, vaenjem kamena, buldoerom tokom inenjerskih radova ili
graenja, potapanjem ispod vjetakih skladita vode ili zatrpavanjem otpadom ili smeem.

Ova pitanja su meu najoiglednijim prijetnjama, deavaju se sa poveanom uestalou

i esto stvaraju velike sukobe oko upotrebe
zemljita.

VEI ZEMLJINI ILI HIDROLOKI

POREMEAJI
Premda ne uzrokuju direktno unitenje, umarstvo, vaenje kamena, ogoljavanje zemljita, izgradnja, poljoprivredne aktivnosti, odbacivanje smea ili zatrpavanje zemljita, i ostale
razvojne aktivnosti mogu poremetiti krake
sisteme. Promjene na pokrivau tla, muenje
vodenih puteva (ak i usljed aktivnosti daleko
izvan stvarnog krakog pejzaa), skretanje ili
promjene vodenih tokova i promjene u vegetativnom pokrivau mogu imati velike uticaje.
Pretjerano povlaenje vode iz akvifera moe
dovesti do sputanja nivoa vode, nekada sa katastrofalnim i skupim posljedicama. Ekstraktivne industrije kao to je skupljanje speleotema,
vaenje ptiijeg izmeta, uklanjanje oblikovanog kamena i krapa za ukraavanje vrtova ili
iskoritavanje ptiijih gnijezda mogu takoer
dovesti do ogromnih uticaja, posebno na ekosisteme unutar peina.
Pretjerano vaenje vode iz dubokih akvifera dovelo je do spektakularnih, skupih i pogubnih uticaja. U jugoistonim Sjedinjenim
Dravama, Kini i Junoj Africi posebno, veliki
kolapsi zemljita su unitili kue, komercijalne
i industrijske zgrade i esto su dovodili do velikog gubitka ljudskih ivota.

ZAGAIVANJE
Odlaganje i odbacivanje razliitih substanci unutar krkih slivnih podruja esto dovodi
do ozbiljne zagaenosti. Kanalizacija i otpad iz
domainstava, farmi i industrije su uobiajeni
problemi. Takoer postoji i veliki rizik od zagaenosti od plinovitih hidrokarbonata iz skladita goriva ili deponija smea.
Ovakva zagaenost, izazvana rastvaranjem
spojeva u vodi, mikrobiotikim prenoenjem
mikroba, muenjem ili jednostavno odlaganjem
krupnog otpada, je pogubna. Dokumentirani
su mnogi primjeri problema zbog zagaenosti
podzemnih voda od kojih je najranija epidemija
kolere 1854. godine u Britaniji. Ovakvi problemi nastavljaju se do dananjeg dana. Relativno brzo prenoenje tokova podzemne vode u
kru prua malo prilike za prirodno filtriranje ili
druge efekte proiavanja, i tako moe doi
do problema kao to je prenoenje bolesti bre
nego na drugom terenu. ak i ako je izvor zagaenosti na lokaciji daleko izvan samog krkog
podruja on moe i dalje imati razorne uticaje.

LJUDSKO KORITENJE PEINA

Postoji itav niz ljudskih upotreba peina
per se. One ukljuuju vojne svrhe (za skladitenje, sklonita, gerilske taktike, predloena
nuklearna sklonita, itd.), religiozne obiaje ili
spomenike, ljeilita, pogrebe, proizvodnju,
skladitenje vode, mjesta za stanovanje, uzgajanje gljiva, pravljenje sira, pravljenje i uvanje
vina, krijumarenje, razliite aspekte naunog
istraivanja, turizam u razliitim oblicima, kon69

certna gledalita i rekreaciju na razliitim nivoima. Neke od ovih upotreba su od kulturnog

znaaja, koje esto traju tokom mnogih vijekova. Ove tradicionalne upotrebe dovode do
esto citiranog paradoksa da ono to je jueranja velika umjetnost da su to dananji grafiti; oboje ukljuuju ljude koji crtaju na zidovima
peina ali njihova lokacija u vremenu daje im
potpuno druga znaenja. Isto tako, prijedlog u
sadanjem vremenu da se otvori fabrika sira u
evropskoj peini vjerovatno bi naiao na veliko
protivljenje, ali veoma je dvojbeno da li bi neko
ozbiljno preloio da se prestane sa proizvodnjom sira u Roquefort peini.
Ove upotrebe dovode do irokog niza uticaja:
promjena fizike strukture peine
promjena hemije vode
promjena peinske hidrologije
promjena vazdunih kretanja i mikroklime
uvoenje vjetakog svjetla
zbijanje ili taljenje peinskih podova
erozija ili poremeenje peinskih taloga i
njihovih sadraja
unitavanje speleotema
unitavanje faune
unoenje stranih organizama ili materijala (npr., beton, pomagala za penjanje),
zagaivaa,
hranjivih tvari, ivotinjskih vrsta, algi i gljiva
povrinski uticaji, npr. erozija, muenje,
promjena vegetacije.
Ovi uticaji mogu biti nezavisni jedan od
drugog, kumulativni ili sinergini. Dalje, posto70

je sloeni odnosi izmeu broja posjetilaca u peini u bilo koje isto vrijeme, uestalosti posjeta
i rezultirajueg uticaja.
Peine i kr su meu najosjetljivijim ekosistemima i esto podlijeu degradaciji koja je posljedica pojava ili dogaaja koji se deavaju na
znaajnoj udaljenosti. Stoga njihova efektivna
zatita i upravljanje zahtijevaju razmatranje i aktivnosti na nivou podruja i lokaliteta.
Razvoj peina za turistike svrhe moe se
obaviti na nain koji dovodi do minimalnih tetnih uticaja. Stepen do kojeg se uticaji deavaju
moe se dobro balansirati sa javnom edukacijom. Meutim, urba za zaradom moe dovesti do neosjetljivih i tetnih uticaja ili moe
dovesti do razvoja previe ovakvih peina sa
posljedicom da mnoge nisu finansijski odrive
zbog ega se naputaju i tako se omoguava
da se deavaju dodatni tetni uticaji.

Smjernice
2) Integritet svakog krkog sistema zavisi od interaktivnog odnosa izmeu zemljita,
vode i vazduha. Bilo kakvo ometanje ovog odnosa vjerovatno e imati neeljene uticaje i treba da podlijee temeljitoj okolinoj procjeni.
3) Upravitelji zemljita treba da indentificiraju cijelo slivno podruje kra, i da budu osjetljivi
na potencijalni uticaj bilo kakvih aktivnosti unutar
sliva, ak i ako nisu locirane na samom kru.
4) tetne aktivnosti u kru, kao to je vaenje kamena ili graenje brana, trebaju se locirati tako da se smanji sukob sa drugim resursima
ili bitnim vrijednostima.

5) Zagaivanje podzemnih voda predstavlja posebne probleme u kru i uvijek se treba

svesti na najmanju moguu mjeru i nadgledati.
Ovo nadgledanje treba se zasnivati na dogaajima, a ne samo obavljati u redovnim intervalima, jer upravo tokom oluja ili poplava najvie
zagaivaa se prenese kroz kraki sistem.
6) Sve druge ljudske upotrebe krakih podruja trebaju se planirati tako da se smanje neeljeni uticaji i nadgledati da bi se prikupile informacije za donoenje odluka u budunosti.
7) I dok se prepoznaje neobnovljiva priroda
mnogih krakih obiljeja, posebno unutar peina, dobro upravljanje zahtijeva da se oteena
obiljeja obnove koliko god je to izvodljivo.
8) Razvoj peina za turistike svrhe zahtijeva paljivo planiranje, ukljuujui razmatranje
odrivosti. Gdje je to prikladno, treba se poduzeti obnavljanje oteenih peina, radije nego
da se otvaraju nove peine za turizam.

V. NEKE OPCIJE U ZATITI KRA

Zatita krkih obiljeja esto je fokusirana na
peine i ne razmatra se dovoljno potreba za zatitom i pravilnim upravljanjem cijelim krakim
podrujem kao zemljinom jedinicom.
Kr i peine se mogu nalaziti, i na odgovarajui nain zatiti, u bilo kojim raspoloivim kategorijama zatienih podruja (vidite Dodatak
1). Kategorija zatienog podruja koja se koristi za zatitu peina treba se izabrati da odgovori na potrebe zatite datog lokaliteta.

Kada se razmatra krko podruje kao cjelina, ili bilo koji dio ovog podruja, izabrana
strategija zatite treba da obezbijedi zatitu
cijelog sliva gdje god je to mogue. Gdje ovo
nije izvedivo, treba barem da postoji iroka
tampon zona oko glavnih obiljeja koja se trebaju zatititi. Tamo gdje znaajan dio sliva lei
izvan granica zatienog podruja, tu se treba
razmotriti upotreba okolinih kontrola u okviru planiranja ili zakona o upravljanju vodama
da bi se zatitili kvantitet i kvalitet ulaza vode
iz ovih podruja u krki sistem.
Takoer je mogue da se razvije ono to je
poznato u nekim zemljama kao proces upravljanja cijelim slivom, gdje se svi oni koji su odgovorni za upravljanje zemljitem unutar jednog
sliva slau da usvoje odgovarajue meusobno
povezane politike i programe da zatite vrijednosti unutar sliva. Prvobitno razvijen da zatiti kvalitet vode, ovaj proces ima potencijal da
znaajno doprinese u upravljanju krakim i movarnim podrujima.
Druga krajnost jeste da pitanja sliva mogu
biti manje vana u zatiti nekih krakih pojava
kao to je pojava neobinih oblika krapa ili posebnog biolokog prebivalita. U neobinom
sluaju jedne ili moda izolirane peine, koja je
izvan gornje granice sloja sa podzemnom vodom, moda se adekvatno ouvanje moe postii prirodnom zatitom spomenika. Meutim,
u svim sluajevima panja se mora dati zatiti
podzemnih slivova i lokalnih protoka.
Prioritet u zatiti se treba dati podrujima
i lokalitetima:
71

 koja imaju visoku prirodnu, drutvenu ili

kulturnu vrijednost
koja imaju visok raspon vrijednosti unutar
jednog lokaliteta
koja su pretrpjela minimalnu okolinu
degradaciju
koja su po oblicima koji nisu dobro predstavljeni u sistemu zatienih podruja njihove zemlje ili biogeografske zone.
Postavlja se posebno pitanje u vezi sa zatitom peinskih vrijednosti. U situaciji gdje postoji utemeljeno koritenje zemljita ve dugo
vremena, a ispod se nalazi znaajan peinski
sistem, moda nije neophodno da se mijenja
postojee koritenje zemljita ako se peina
moe zatiti na neki drugi nain.
Odravanje prirodnog toka vode i vazduha mora uvijek biti prioritet ako e se peinska
sredina odravati. Jo vanije, dugoroni uticaji postojeih upotreba zemljita trebaju se
paljivo procijeniti prije donoenja bilo kakve
ovakve odluke, a zakonske odredbe za ovu vrstu zatite trebaju biti potpuno integrirane sa
drugim zakonima o zatiti zemljita.
U Evropi su takoer razvijene smjernice za
izbor zatite podzemnog prebivalita na osnovu posebnih biolokih kriterija, ukljuujui prisutnost rijetkih ili geografski ogranienih vrsta
i naunih vrijednosti (Vijee Evrope, 1992). Kao
to je drugdje navedeno, pitanja koja se odnose na sadraje peina, ukljuujui biotu, trebaju
se ispitati detaljnije u prateem izdanju.
Javlja se i mogunost utvrivanja podruja
podzemne netaknute prirode. Ovi prijedlo72

zi se u osnovi zalau sa objavljivanje podruja

kojima e se pristupiti (moda u ogranienom
broju) pod uslovima minimalnog uticaja, kao
to je to sluaj sa ogranienjima koja su postavljenja za postojea podruja prirodnih rezervata netaknute prirode na povrini. Ovaj koncept
moe efektivno funkcionirati u peinskim sistemima visoke energije, ali je problematian u
sistemima niske energije. Iako je zatita ove vrste valjano uspostavljenja nad odreenim brojem vanih peina kako bi se smanjio uticaj od
ulaska, termin netaknuta priroda moe podii
nerealna oekivanja. Dok netaknuta priroda na
povrini u mnogim sredinama ima visoke sposobnosti obnavljanja, sposobnost obnavljanja
niskoenergetskih peinskih sistema je, unutar
ljudskog ivotnog vijeka, ravna nuli. ak i minimalni i paljivi ulazi dovode do uticaja koji su
uglavnom jednosmjerni i kumulativni.
Posebna panja treba se posvetiti zatiti
krakih podruja koja, iz ovog ili onog razloga, nisu zakonski ukljuena unutar zatienih
podruja. Meutim, bilo kakve aktivnosti i pojave unutar ovih podruja mogu imati uticaje
na drugim mjestima. Dravna nadlena tijela
trebaju identificirati ovakva podruja, i, gdje je
potrebno, mogu se uvesti kontrole planiranja
ili programi javne edukacije kako bi se osiguralo odgovarajue upravljanje. Takoe treba
razmotriti sporazume ili konvencije o nasljeu
koje odobravaju vlasnici zemljita i njih treba
na odgovarajui nain priznati i nagraditi dravnim politikama o upravljanju zemljitem.

Utvrivanje zatienih podruja nije, samo

po sebi, dovoljno da osigura zatitu kra. Upravljanje krom zahtijeva posebno interdisciplinarno struno znanje i ovo je u ranim fazama razvoja u veini zemalja. Agencije za upravljanje treba
da prepoznaju znaaj ovog strunog znanja i da
iskoriste meuagencijsku ili meunarodnu saradnju kako bi poboljale svoju sposobnost.
Iako je zakonska zatita od vitalnog znaaja, ona nikada sama po sebi nije dovoljna.
Istinska zatita mora takoer biti zasnovana
na masovnoj podrci i moe ak proizai iz ili
biti zasnovana na masovnim inicijativama. Ali
ovo zauzvrat zahtijeva stalni program aktivne
javne edukacije o zatiti resursa.

Smjernice
9) Vlade treba da osiguraju da je reprezentativni izbor krkih lokaliteta proglaen za zatiena odruja (posebno kao kategorije I - IV
u Dodatku 1) pod zakonima koji obezbjeuju
sigurno posjedovanje i aktivno upravljanje.
10) Prioritet u zatiti treba dati podrujima
ili lokalitetima koji imaju veliku prirodnu, drutvenu ili kulturnu vrijednost; posjeduju irok niz
vrijednosti unutar samo jednog lokaliteta; koja
su pretrpjela minimalnu okolinu degradaciju;
i/ili su oblik koji ranije nije predstavljen u sistemu zatienih podruja njihove zemlje.
11) Gdje je mogue, zatieno podruje treba da ukljuuje cijelo slivno podruje kra.
12) Tamo gdje ovakvo obuhvatanje nije mogue, okoline kontrole ili sporazumi o upravljanju cijelim slivovima koji se planiraju, uprav-

ljanju vodom ili drugi zakoni trebaju se koristiti

da zatite kvantitet i kvalitet ulaza vode u krki
sistem.
13) Dravna nadlena tijela treba da identificiraju krka podruja koja nisu ukljuena
unutar zatienih podruja i razmotre zatitu
vrijednosti ovih podruja kroz planiranje kontrola, programe javne edukacije, sporazume ili
konvencije o nasljeu.
14) Agencije za upravljanje treba da tee
da razviju svoje struno znanje i sposobnost
upravljanja krem.

VI. UPRAVLJANJE NA NIVOU

REGIONA I LOKALITETA
Krki oblici, ukljuujui peine, su direktna
posljedica djelovanja procesa otapanja tokom
dugih perioda geolokog vremena. Skoro svaki
krki proces otapanja je ublaen faktorima koji
djeluju na povini kra i neposredno ispod povrine. Povrinska vegetacija regulira tok vode
u kru ispod nje presretanjem, kontrolom otpadaka i korijenja na infiltraciji tla, i proizvodnjom
ugljinog dioksida, a otuda i ugljine kiseline, u
zoni korijenja. Metaboliko uzimanje vode od
strane biljaka, posebno drvea, moe regulirati
kvantitet vode koja je na raspolaganju za snabdijevanje peinskih ukrasa. Drvee je poput
velike pumpe za uglini dioksid, koja oslobaa
20-25% od svog uzimanja atmosferskog plina
kroz disanje korijenja. Stoga sjeenje uma ili
znaajnije izmjene koje su posljedica stvaranja
73

nasada mogu radikalno promijeniti tok i kvalitet vode u kru. Erozija tla koja premauje prirodne omjere moe ispuniti korita, doline ili pukotine. Promjene u povrinskoj drenai koje su
posljedica nasipanja, navodnjavanja ili reguliranja rijeka mogu ometati ili dramatino smanjiti snabdijevanje krkom vodom. Oslobaanje
umjetnog gnojiva, herbicida i insekticida iz poljoprivrednih aktivnosti moe ugroziti peinske
ekosisteme toliko da vie nisu sposobni da se
oporave. Voda je primarni mehanizam putem
kojeg povrinske aktivnosti postaju podzemni
uticaji.
Upravljanje krom mora biti cjelovito u svom
pristupu i treba da ima za cilj da odri kvalitet i
kvantitet kretanja vode i vazduha kroz podzemnu sredinu isto kao i kroz povrinu.
Na nivou regiona ili lokaliteta, planiranje
treba da se izrazi kroz razvoj planova upravljanja. Oni trebaju biti utemeljeni procesom koji
ukljuuje i uzima u obzir interese svih zainteresiranih strana i trebaju biti otvoreni za javno
ispitivanje i stalno ili redovno pregledanje. Minimalno, plan upravljanja treba da sadri:
detaljan prikaz i opis podruja
pregled kljunih resursa podruja i indentifikaciju prijetnji ili drugih pitanja u njihovom upravljanju
pojanjenje poeljnih rezultata (ciljeva) u
zatiti datog podruja
identifikaciju principa i strategija u upravljanju podrujem
metode koje se trebaju usvojiti u nadgledanju efikasnosti plana.
74

Smjernice
15) Upravitelji krkih podruja i posebnih
peinskih lokaliteta treba da prepoznaju da
su ovi pejzai sloeni trodimenzionalni integrirani prirodni sistemi koji se sastoje od stijene, vode, zemljita, vegetacije i atmosferskih
elemenata.
16) Upravljanje krem i peinama treba da
ima za cilj da odri prirodne tokove i cikluse
vazduha i vode kroz pejza u ravnotei sa pretenim klimatskim i biotikim reimima.
17) Upravitelji treba da prepoznaju da se u
kru povrinske aktivnosti mogu prije ili kasnije
prevesti u uticaje direktno pod zemljom ili dalje
nizvodno.
Uglavnom, krki sistemi razvijaju se tokom
gelokih vremenskih perioda koji moraju neizbjeno ukljuivati znaajno razliite sredine
od dananjih. Neki krki sistemi mogu se toliko promijeniti usljed novih uslova da nemaju
sposobnost obnove. Drugi sistemi mogu imati
neku sposobnost da se obnove, ali ovo moe
podrazumijevati vremenske periode due od
jedne ljudske generacije. Peine i njihovi sadraji (speleoteme, sedimenti i kosti) mogli su se
formirati ili deponovati pod razliitim klimatskim reimima i mogu ostati nepromjenjeni
milenijumima. Oni mogu zahtijevati posebnu
panju upravljanja zbog svoje krhkosti.

Smjernice
18) Najvaniji meu krkim procesima je
prelaz ugljinog dioksida iz niskih nivoa u spoljanjoj atmosferi kroz veoma poveane nivoe

u atmosferi tla do smanjenih nivoa u peinskim

kanalima i pukotinama. Podignuti nivoi ugljinog dioksida u tlu zavise od disanja korijenja
biljaka, mikrobske aktivnosti i zdrave beskimenjake faune tla. Ovaj prelaz se mora odravati zbog efikasnog djelovanja krkih procesa
otapanja.
19) Mehanizam putem kojeg se ovo ostvaruje jeste izmjenjivanje vazduha i vode izmeu
povrinskih i podzemnih sredina. Stoga upravljanje kvalitetom i kvantitetom vazduha i vode
predstavlja kamen temeljac efikasnog upravljanja na nivoima regiona i lokaliteta. Razvoj
na povrini mora uzeti u obzir vodene puteve
prema podzemlju.
Granica krkog sliva nije samo jedna linija
koja se moe predstaviti na karti, ve zona koja
ima dinaminu spoljanju granicu koja zavisi od
lokalnih detalja povrinske geologije i vremenskih uslova.
Korisnije je da se razmilja o osnovnom
slivnom podruju, unutar kojeg e tok obino
biti usmjeren ka odreenoj peinskog mrei, i
perifernom ili tampon slivnom podruju koje
se moe aktivirati periodino. Da bi se princip
opreznosti primijenio u istraivanju ili upravljanju krem, treba se korisititi vei sliv da bi se
obezbijedila vjernija reprezentacija izvora za
krku drenanu mreu. Sliv krkog drenanog
sistema je obino mnogo vei od samog podruja gdje vapnenac izbija na povrinu i oiglednog ne-krakog sliva.
Definiranje sliva peine moe biti teko i ak,
u nekim sluajevima, nemogue. Razjanjenje dre-

nane mree Mammoth peine u Kentakiju, SAD,

bilo je rezultat istraivanja od preko dvadeset godina i stotine eksperimenata praenja boje.
Minimalistiki pristup bio bi da se sliv definira kao podruje gdje je vapnenac na povrinskom sloju. Ovo zanemaruje mogunost da je
vapnenac stalan iako ne i na povrinskom sloju
na datom terenu, ili da oblinje ne-krake stijene doprinose znaajnim koliinama vode povrinskim i podpovrinskim tokovima. U mnogim
sluajevima debeli pokriva taloga lei preko
vapnenca i direktno hrani peinske sisteme.
Ovo je posebno znaajno u podrujima koja su
prethodno bila pokrivena glaerima ili koja su
bila podlona viestrukim znaajnim kretanjima tokom geolokog vremena.
Podzemni prelomi povrinskih drenanih
razvoa deavaju se ee nego to se uglavnom misli i tani uslovi za aktiviranje kanala
mogu zavisiti od oluja ili prethodnih kinih padavina. U nekim sluajevima naputeni kanali
se mogu ponovno aktivirati. Otuda je definiranje krkog sliva neprecizno i mora imati dinaminu granicu koja uzima u obzir ekstremne
sluajeve. Ovo se najbolje postie izgraivanjem tampon zona oko krenjakog podruja,
u kojima svakoj promjeni u koritenju zemljita
moraju prethoditi istraivanja drenane mree
i njene dinamike koritenjem viestrukih planiranih eksperimenata praenja boje. Pod ovim
uslovima Jedan dobro planiran test praenja,
valjano odraen, i tano protumaen, vrijedi
1000 strunih miljenja ili 100 kompjuterskih simulacija podzemnog toka. (Quinlan, 1990).
75

Smjernica
20) Granice sliva obino se prostiru izvan
granica stjenovitih jedinica u kojima se formirao kr. Cijela krka drenana mrea treba se
definirati koritenjem planiranih eksperimenata praenja vode i upisivanja peina na kartu.
Treba prepoznati da granica ovih proirenih
slivova moe dramatino rasti i padati prema
vremenskim uslovima i da reliktni peinski kanali mogu biti ponovno aktivirani poslije velike
kie.
Za kraka podruja, koncept upravljanja cijelim slivom postaje od vitalnog znaaja. Ovo
ukljuuje koordinirano upravljanje i koritenje
fizikih resursa zemlje, vode i vegetacije unutar
granica sliva kako bi se osiguralo odrivo koritenje i smanjila degradacija zemljita. Valjano
okolino upravljanje krkim terenima zasniva
se na osnovi javnog prihvatanja da postoje jasne veze izmeu povrinskih i podzemnih sistema i da su ove veze od osnovne vanosti za
funkciju krkog sistema.

Smjernica
21) Vie nego u bilo kojem drugom pejzau,
reim upravljanja cijelim slivom mora se usvojiti
u krkim podrujima. Aktivnosti koje se poduzimaju na odreenim lokalitetima mogu imati
ire posljedice u slivu usljed lakeg prenoenja
materijala u kru.
Postoje brojni primjeri ubrzane erozije tla
na krakim podrujima irom svijeta. Krenjaka tla imaju tendenciju da su plitka i stjenovita
sa niskom do srednjom sposobnou zadra76

vanja hranjivih tvari zbog prekomjernog otapanja usljed slobodne drenae. Stoga postoji jaka
tendencija da tla bez vegetacije ili pretjerano
koritena krenjaka tla erodiraju do temeljnih
povrina prilino brzo.
Ovo ogoljivanje tla moe se vidjeti u ekstremno golom glaciokru u Burrenu, Irska; klasinom dinarskom kru u Sloveniji; kru Guizhou
u Kini; i kru na Vancouver Islandu, Britanska
Kolumbija. Proces je prvo primjeen prije nekih
2000 godina u Grkoj i nastavlja se do danas
u mnogim krenjakim podrujima. Erodirani materijal tla se brzo prenosi pod zemlju da
blokira prolaze, preusmjeri ili zatvori peinske
tokove, ili ugui peinski ivot. Kontrola erozije
tla je stoga veliki prioritet za upravitelje kra i
mnogo zavisi od efikasnosti obnavljanja vegetacije. U mnogim krkim podrujima prirodno
razvijene domae ume su posjeene ili zamijenjene monospecifinim zasaenim umama,
esto crnogorinim. Ove zasaene ume imaju
viu osnovnu povrinu i esto veu potranju
za vodom po hektaru nego ume koje su zamijenjene. Stoga moe postojati smanjenje toka
prodirue vode do krkog sistema, kao i prenoenja taloga koji je u vezi sa sjeenjem uma i
izgradnjom puteva. Peine koje se nalaze ispod
zasaene crnogorine ume imaju visoke vidljive biomase korijenja i relativno su suhe. Obino dolazi do ubrzanog gubitka tla i nestajanja
drvea usljed umarske djelatnosti na kru. Na
Vancouver Islandu, Britanska Kolumbija, posjeene ume od 1900. godine tek su ponovno
dobile 17% od prvobitne koliine drvea nakon

75 godina, a gubitak dubine tla iznosi od niskih

25% pet godina nakon sjee debala do 60% nakon deset godina. Jasne smjernice za umarsku djelatnost na kru trebaju se razviti i treba
ih se pridravati.

Smjernice
22) Upravljanje tlom mora imati za cilj da
smanji erozivni gubitak i promjenu svojstava
tla kao to su provoenje plinova, agregatna
stabilnost, sadraj organske materije i zdrava
biota tla.
23) Stabilna prirodna vegetacija na povrini se treba odravati jer je to od kljunog znaaja za prevenciju erozije i odravanje vanih
svojstava tla.
Krke vode se mogu posmatrati kao vrste
divljih rijeka gdje drenana mrea nije toliko
oigledna kao u povrinskim tokovima, gdje
postoji sloenost u hidrolokim vezama i u reimima tokova. U mnogim planinskim podrujima najvii dijelovi krkih slivova su jo uvijek
pokriveni umom i nepristupani. U takvim
podrujima kvantitet i kvalitet vode se odrava
zajedno sa integritetom ekosistema.
Odravanje kvaliteta vode u kru moe se
posmatrati kao zajedniko dobro koje postaje
sve vie vano u onim podrujima gdje se ruralno stanovnitvo brzo poveava i gdje je naseljavanje kra dobro utemeljeno.
U podrujima kao to su Kina i Filipini skorije nove naseobine na krkom terenu stvaraju
izazove za odrivo upravljanje krkim resursima, posebno vodom i tlom.

Smjernica
24. Utvrivanje i odravanje krkih zatienih podruja moe doprinijeti zatiti kvaliteta i
kvantiteta podzemnih resursa za ljudsku upotrebu. Zatita slivova je neophodna na kru i
na okolnim ne-krkim podrujima. Aktivnosti
unutar peina mogu imati tetne posljedice na
regionalni kvalitet podzemnih voda.
Zagaivai lako ulaze u krke drenane sisteme i brzo se prenose kroz peinske kanale.
Opseg vjerovatnih zagaivaa ukljuuje nitrate
i fosfate, hloride, teke metale, hidrokarbonate, industrijske kiseline, bakterije i viruse.
Postoji veliki potencijal za hidroloku promjenu unutar razvijenih krkih turistikih lokaliteta zbog izgradnje puteva, ulaznih struktura,
parkiralita i toaleta. Iznad peine, pokrivanje
zemlje betonom ili bitumenom ini je skoro
nepropusnom, za razliku od visoke prirodne
poroznosti kra. Tako voda koja hrani stalaktit
moe biti drastino smanjena ili eliminirana.
Otjecanja mogu promijeniti obrasce toka i dostaviti dodatnu prodiruu vodu do odreenih
podruja peine, izazivajui promjene u taloenju speleotema. Jedan nain da se smanje
ove posljedice, ukoliko se razvoj iznad peina
ne moe izbjei, jeste da se koriste parkiralita
koja su pokrivena ljunkom ili da se ukljue prodirui pojasi ili ukrteni odvodni kanali u dizajniranju parkiralita. Slino tome, moda e se
trebati uvrstiti putevi za pjeaki saobraaj,
ali oni trebaju biti propusni (ljunak, podigunte staze, poploivai) prije nego beton ili bitumen. Toaleti mogu curiti u krake raspukline ili
77

kanale. Postoje mnogi turistiki lokaliteti gdje

su kanalizaciona mrea ili septiki rezervoarski
sistemi procurili ili se prelili u peine. Postoji dobrodoao trend da se koriste toaletni sistemi
koji se ispumpavaju, gdje se otpadne tvari raspruju kao sprej ili kao talog iz kanalizacije odlau
iz kra, ili gnojivni toaleti gdje se ostaci sasuuju i
mogu kasnije koristiti kao umjetno gnojivo.

Smjernica
25. Upravljanje treba da ima za cilj da odri
prirodne stope prenoenja i kvalitet tenosti,
ukljuujui plinove, kroz integrirane mree pukotina, raspuklina i peina u kru. Priroda unesenog materijala mora se paljivo uzeti u obzir
da bi se izbjegli tetni uticaji na kvalitet vazduha i vode.
Vapnenac, dolomit, magnezit i mramor se
vade irom svijeta i koriste za proizvodnju cementa, kao agregat, kao kamen visokog kvaliteta za izgradnju, za poljoprivredno vapno,
za abrazivna sredstva i za mnoge druge upotrebe. Veina sukoba oko vaenja vapnenca se
vrte oko vizuelnog zagaivanja i zagaivanja
vode, kao i gubitka rekreacionih i zatitnih vrijednosti. Krenjaki masivi sa visokim reljefom
koji su idealni za vaenje esto imaju najvie
peina, i esto dolazi do sukoba i kompromisa
kada postoji visoko oekivanje stalnog pristupa ovom resursu i jak pokret ouvanja.

Smjernica
26. Vaenje kamena, tla, vegetacije i vode
jasno ometa procese koji stvaraju i odravaju
78

kr i stoga se takve upotrebe moraju paljivo

planirati i izvravati kako bi se smanjio uticaj na
okoli. ak i naizgled manje znaajne aktivnosti
uklanjanja krenjakih ploa ili krapa za ukrasnu dekoraciju vrtova ili zgrada ima drastian
uticaj i treba da podlijeu istim kontrolama kao
i bilo koja vea ekstraktivna industrija.
Upravljanje poarima na krenjakim podrujima je sporno pitanje, posebno kada su
jaki divlji poari ve ranije izazvali gubitak ivota ili imovine. U mnogim drutvima poari se
esto upotrebljavaju kao alat za odstranjivanje
vegetacije. Veina krkih prostora ima nisku
prirodnu uestalost poara zbog zatitnikih
uticaja krenjakog povrinskog sloja, smanjene pokrivenosti zemljom i esto gueg pokrova sa praumskim elementima u flori. U nekim
krkim oblastima istone Australije, uestalost
prirodnih poara je slabo dokumentirana, ali
intervali izmeu poara mogu biti od 35 do 50
godina ili vei. U ovim uslovima reliktne vegetacijske vrste mogu preivjeti, na primjer, suhe
monsunske praume na sjeveru Queenslanda.
U ovim krkim oblastima prenoenje taloga
deava se samo odmah nakon poara, sa minimalnom erozijom tla u meuperiodima.
Paljenje radi smanjenja opasnosti upravitelji zemlje koriste veoma esto, ali to moe imati
tetne posljedice na krka podruja.
U Australiji na primjer mnoga nadlena
tijela tee da pale pojedinana podruja u ciklusu od pet do sedam godina. Ova poveana
uestalost smanjuje teret goriva, ali esto pospjeuje vegetaciju koja je otpornija prema po-

arima, ili mijenja vegetacijski pokrov. Otuda

postoji potencijal za promjene hidrologije kra
koji lei ispod, posebno ako se visoko organska
povrinska tla ili treset pale. Iako moe postojati pravilo upravljanja da se izbjegava paljenje
krenjakog povrinskog sloja, neplanirano
irenje vatre na osjetljiva podruja deava se
usljed vremenskih promjena. Moe doi do poveanog muenja tokova i peinskog taloenja.
Paljiva podjela upravljanja poarima u zone,
potpomognuta unoenjem na kartu prolih
granica poara sa tampon zonama oko krkih
podruja moe pomoi da se smanje ovi uticaji.
Istorijski zapisi poara koritenjem podataka
unesenih na karte i usmene istorije su jo jedan
koristan resurs u ovom pogledu. Ispitivanje
istorije poara koritenjem nataloenog drvenog ugljena u peinama je obeavajui put za
istraivanje.

Smjernica
27. Nametnuti poarni reimi na kru trebaju, koliko je to izvodljivo, oponaati one koji
se deavaju prirodno.
Ljudsko posjeivanje peina moe imati
znaajan kumulativni uticaj na fizike i bioloke
vrijednosti na nivou lokaliteta i regiona (Spate
and Hamilton-Smith, 1991). Stoga postoji potreba da se pripreme i provedu planovi upravljanja koji ukljuuju pristup peinama, osiguravaju odgovarajue granice za broj posjetilaca
gdje je to potrebno i utvruju prakse minimalnog uticaja posjetilaca.

5
6

Zapamtite da SVAKI odlazak u peine ima

uticaj. Da li je neki odlazak u neku peinu
neophodan? Ako je samo za rekreaciju, da
li ima neka druga peina koja se moe posjetiti a koja je manje podlona teti? Uradite ovu procjenu zavisno od svrhe vae
posjete, veliine i iskustva predloene grupe, i AKO JE VJEROVATNO DA E POSJETA
otetiti peinu.
Tamo gdje je mogue vodi grupe treba
prethodno posjetiti peinu i tako trebao
upoznati osjetljiva obiljeja peine, najbolje uporine take i uglavnom smanjiti potrebu za nepotrebnim istraivanjem.
Obilazite peinu polako. Vidjeete i uivati
vie, i bie manje prilike za tetu u peini
i za vas. Ovo je posebno primjenjivo kada
ste umorni i kada izlazite iz peine.
Ako ima poetnika u grupi, pobrinite se da
su blizu iskusnog poznavaoca peine, kako
bi im on mogao pomoi kada je to potrebno, npr. u tekim dijelovima. Osigurajte da
grupa obilazi peinu brzinom najsporijeg
pojedinca u grupi.
Neka veliina vae grupe bude mala 4 je
dobra veliina za grupu.
Obilazite peinu kao tim pomozite jedni
drugima kroz peinu. Nemojte se razdvajati osim ukoliko e se uticaj smanjiti ako to
uradite.
Stalno pazite na va poloaj glave i lanova
vae grupe. Dajte im do znanja prije nego
to je vjerovatno da e nanijeti neku tetu.
79

8 Neka va prtljag za obilazak peine bude

to manji i nemojte ga koristiti u osjetljivim
peinama ili proirenjima.
9 Osigurajte da lanovi grupe ne lutaju po
peini nepotrebno.
10 Ostanite na svim obiljeenim ili oiglednim
stazama. Ako nikakve staze nisu obiljeene ili nijedna nije oigledna definirajte
JEDNU!
11 Nauite da prepoznate peinske naslage ili
obiljeja koja mogu biti oteena ako se po
njima hoda ili pue.
12 Vodite rauna o poloaju ruku ili nogu kroz
cijelu peinu.
13 Perite vae hlae i izme za obilaske peine
redovno kako bi se smanjilo irenje bakterija i gljiva.
14 Ako lokalitet oigledno propada ispitajte
lokalitet paljivo da odredite da li je mogu
neki drugi put. Bilo kakav drugi put NE SMIJE izazvati isto ili vee propadanje od puta
koji se trenutno koristi. Ako je na raspolaganju alternativa predloite drugi put odgovarajuem upravnom nadlenom tijelu
ili prijavite propadanje.
15 Nosite materijale za obiljeavanje unutranosti peine dok obilazite peinu i obnovite svaku nedostajuu oznaku. Izdvojite
trakom osjetljiva podruja za koja vjerujete
da su oteena ili prijavite tetu odgovarajuem upravnom nadlenom tijelu.
16 Ako je neophodno da se hoda po sigama u
peini uklonite sve blatnjave izme ili odjeu prije nego to krenete dalje ILI NEMOJ80

17

18

19

20

21

TE KRETATI DALJE! Nekada je bolje procijeniti situaciju i vratiti se kasnije sa odgovarajuom opremom.
Ponaajte se prema peinskoj bioti sa potovanjem, pazite na nju, i izbjegavajte da
otetite nju i njene zamke, mree, itd.
Takoer izbjegavajte da direktno osvijetlite peinsku biotu ako je to mogue.
Ako se pronae kotani materijal na postojeim ili predloenim stazama onda se
treba ukloniti sa staze na sigurniju lokaciju ako je to ikako mogue. Sakupljanje se
treba poduzeti samo sa odgovarajuom
dozvolom.
Ako jedete hranu u peini osigurajte da ne
ispustite komadie hrane jer to moe uticati na peinsku biotu. Jedan nain je da se
nosi plastina kesa nad kojom e se jesti i
kojom e se uhvatiti komadi hrane. Ovo se
zatim moe umotati i ukloniti iz peine.
Osigurajte da se sva strana materija ukloni iz peina. Ovo ukljuuje ljudski otpad.
Ako e obilazak peine dugo trajati osigurajte da su posude za uklanjanje tenosti
i vrstog otpada ukljueni u inventar za
obilazak.
Kada opremate peine sa vjetakim uporitima, npr. spitovi, trake, konopac, itd.
osigurajte da se nanese to manje tete
na mjestu uporita tako to ete zatiti
mjesto. Na primjer zatitite uporita koja
se esto koriste, npr. drvee, sa tepihom,
prtljagom, odjeom, itd. Klinovi se trebaju

koristiti samo gdje prirodna uporita nisu

odgovarajua.
22 OBILAZITE PEINE PALJIVO!

Smjernica
28. I dok je poeljno da ljudi budu u mogunosti da posjeuju i cijene krka obiljeja
kao to su peine, znaaj i osjetljivost mnogih
ovakvih obiljeja znai da se mora poduzeti velika briga da se smanji teta, posebno kada se
akumulira tokom vremena. Planiranje upravljanja treba da prepozna ovu injenicu i kontrole
upravljanja treba da tee da usklade posjetioce
sa prirodom resursa.

VII. MEUNARODNA SARADNJA

I UDRUIVANJE
Postoji odreeni niz nivoa na kojima meunarodna saradnja i udruivanje mogu biti od
velike pomoi:

RAZMJENA INFORMACIJA,
TEHNIKI SAVJETI I OBUKA
U najjednostavnijem, razmjena informacija
moe dobro pomoi rad onih koji su ukljueni u
zatitu prirodnih resursa. Ovo se moe deavati
putem razmjene publikacija, koritenjem elektronskih medija, sastanaka na konferencijama
ili seminarima, studijskih posjeta i bez sumnje
na mnoge druge naine. Ovaj skup smjernica je
sam po sebi primjer, s obzirom da ga je u ovu
svrhu sastavila radna grupa za zatitu peina

i kra Svjetske komisije za zatiena podruja

IUCN-a.
Meunarodna speleoloka unija, sa svojom
mreom lanova nacionalnih speleolokih organizacija, moe i igra posebno vanu ulogu u
unapreivanju ovakve razmjene. Ona posebno
obezbjeuje forum koji zbliava profesionalne
naunike, rekreativne istraivae i nadzornike
peina. Njeni Speleoloki bilteni (Bulletin Bibliographique Splologique) obezbjeuju stalno
poboljani pristup svjetskoj literaturi. Dalje,
njena komisija za dokumentaciju razvija usporedive protokole za baze podatka o kru i peinama, pri tome znaajno koristei elektronske
medije.
Druge naune organizacije, kao to je Meunarodna geografska unija, unapreuju i integriraju nauno razumijevanje kra i peina. One
takoe igraju veoma vanu ulogu u razmjeni informacija. Meunarodno udruenje turistikih
peina i novoosnovano Meunarodno udruenje za podzemno nasljee e takoer dati vrijedan doprinos, posebno kao resursi za javnu
edukaciju.
Razvoj strunog znanja unutar agencija za
upravljanje i uspostavljanje nacionalnih i regionalnih tijela, kao to su Ameriko udruenje
za zatitu peina i Australijsko udruenje za
upravljanje peinama i krem, ije je sredinje
zanimanje upravljanje i ouvanje peina i kra,
takoer obezbjeuju vane prilike za integriranje znanja i razumijevanja kao osnove za daljnje irenje strunog znanja putem razmjene
informacija.
81

Oni koji imaju specijalizirano znanje i iskustvo u zatiti peina i kra mogu dobro preuzeti savjetodavne, savjetnike i edukativne uloge
u unapreenju zatite krkih i peinskih podruja. Razliite organizacije koje su ve ranije
pomenute u tekstu obezbjeuju put do identificiranja odgovarajueg strunog znanja.
Postoji vie naina na koji se tehniko struno znanje moe upotrijebiti. Upravnim nadlenim tijelima moe se pomoi u:
identificiranju lokaliteta kojima je potrebna
zatita i ocrtavanju odgovarajuih granica
tih lokaliteta.
razvoju upravljanja cijelim slivom ili slinim
kooperativnim procesima.
razvoju odgovarajuih procesa za planiranje upravljanja i izradi planova upravljanja.
razvoju posebnih strategija, npr. kvalitet vode, upravljanje poarima ili programi
upravljanja posjetiocima.
izradi okolinih sigurnih razvojnih planova za peine ili druge turistike atrakcije u
krkim podrujima.
obuci i razvoju vjetina osoblja u upravljanju krem.

ZAJEDNIKE AKTIVNOSTI
Dva ili vie nadlenih tijela ili ak zemalja
mogu dobro saraivati kako bi dijelile odgovornost u zatiti i upravljanju. Jedan dobro poznat
primjer ukljuuje Aggtelek kr u srednjoj Evropi, gdje je bliska saradnja izmeu dvije dravne
vlade obezbijedila zatitu i upravljanje izvanrednim krkim resursom. Ovakvo organiziranje
82

obezbjeuje koordinirano upravljanje specifinim resursom i kompatibilne strategije za usvajanje koje prelaze dravne ili druge granice.
Na manjoj, ali mnogo rairenijoj osnovi,
odgovornost za krki sliv esto se dijeli izmeu
dva ili vie razliitih upravnih jedinica. Razvoj
politika i programa upravljanja cijelim slivom na
kooporativnoj osnovi je od vitalnog znaaja za
adekvatnu zatitu resursa u ovim situacijama.
Na drugom nivou, uspostavljanje meuagencijskih partnerstava (moda partnerstva
najboljih praksi rastui trend u upravljanju
parkovima) moe unaprijediti sposobnost svih
strana.

RAZVOJ POLITIKE
Jedna od oblasti u kojoj je meunarodna
razmjena informacija vana jeste razvoj politika zatienih podruja. Premda su one esto
uoptene i ne bave se konkretno sa posebnim
vrstama resursa, npr. kr, rastui broj agencija za
upravljanje ima dokumentirane politike upravljanja krem. Mogu takoer postojati dobro poznate politike i prakse koje nisu eksplicitno navedene u bilo kojem formalnom dokumentu.
Dokumentacija o zatiti peina i kra / politike upravljanja trebaju se ohrabrivati i takve
politike uiniti iroko dostupnim drugim upravnim nadlenim tijelima.

INFORMACIJE O ZATIENIM
PODRUJIMA
Iako su mnoga peinska i krka podruja
ukljuena u zatiena podruja (npr. u UK, SAD,

Australiji, Novom Zelandu, Tajlandu, Maleziji,

Japanu), ne postoji sistematska dokumentacija
o podrujima koja su zatiena na ovaj nain.
Takoer postoji potreba da se identificiraju
znaajna nezatiena podruja koja zasluuju
prepoznavanje i da se procijeni stepen zatite koji je dat svim lokalitetima. Odgovarajua
baza podataka trebao bi se uspostaviti na poetku, moda kao Svjetski centar za praenje
ouvanja.

KONVENCIJA SVJETSKOG NASLJEA

Odreeni broj lokaliteta peina i kra prepoznat je u Konvenciji o svjetskom nasljeu
(npr. Mammoth-Flint Ridge sistem, Skocjanske
jame, Castleguard peina, Aggtelek kr, Carlsbad peine i Naracoorte peine).
Ponovno ispitivanje postojeih priznatih
lokaliteta treba se obaviti da bi se (a) pojasnila
primjena kriterija nasljea na krke lokalitete, i
(b) identificirali lokaliteti visoke vrijednosti koji
jo uvijek nisu ukljueni kako bi se njihove vlade mogle ohrabriti da ih nominiraju.
Meunarodna saradnja moe igrati vitalnu
ulogu u jaanju sposobnosti upravljanja krem
agencija za upravljanje zemljitem i u osiguravanju integrirane zatite na svjetskoj osnovi.

Smjernice
29) Meunarodne, regionalne i dravne
organizacije koje se bave aspektima zatite i
upravljanja krem treba da prepoznaju znaaj
meunarodne saradnje, da rade ono to mogu
te da ire i dijele struno znanje.

30) Dokumentaciju o zatiti peina i kra

/ politike upravljanja treba ohrabrivati i takve
politike treba uiniti iroko dostupnim ostalim
upravnim nadlenim tijelima.
40) Trebaju se pripremiti baze podataka
koje popisuju peinska i krka podruja koja su
ukljuena unutar zatienih podruja, ali koje
takoer identificiraju i znaajna nezatiena
podruja koja zasluuju priznanje. Vrijednosti
kra postojeih i potencijalnih mjesta svjetskog
nasljea takoer se trebaju zapisati na slian
nain.

VIII. EPILOG
Kr i peine su veoma posebna i jednistvena mjesta, a ipak veoma zavise od irih uticaja nad kojima upravitelji zatienih podruja
mogu imati veoma ogranienu kontrolu.
Mora se naglasiti jo jednom da se smjernice koje su predstavljene gore u tekstu moraju
uvijek primjenjivati u lokalnom kontekstu. Ovo
ukljuuje priznanje lokalnog biodiverziteta i geodiverziteta, kao i osjetljivost prema drutevno-ekonomskim i politikim faktorima.
Nadamo se da e smjernice biti od koristi
upraviteljima i planerima u pravcu poboljavanja svijesti zajednice o krkim i peinskim sistemima, i tako poveati mogunost da se osigura
lokano prihvatanje i ukljuenost u poboljanu
zatitu i upravljanje. Smjernice takoer treba
da pomognu u pripremanju specifinijih strategija ili planova upravljanja na dravnom, regionalnom i lokalnom nivou.
83

Ovo izdanje predstavlja prvi pokuaj da se

povee to vie kljunih pitanja koja se odnose
na zatitu kra i peina u relativno maloj knjiici. Nadamo se da e se nairoko distribuirati i
nairoko koristiti.
Konstruktivna kritika se iskreno trai kako
bi se prilikom budue revizije mogla poboljati
koristnost prema zatiti kra i peina. U meuvremenu, radna grupa za zatitu peina i kra
WCPA e nastaviti da daje savjete najbolje to
umije, ako nita drugo onda da uputi zahtjeve
za pomo poznatim izvorima posebnog strunog znanja. Vae redovno zanimanje i podrka
su dobrodoli.

IX. KORITENA LITERATURA

I DODATNA LITERATURA
Postoji apsolutno opsena literatura o peinama, kru i istraivanju peina. Dalje u tekstu smo
naveli samo neku naelnu koritnu literaturu.
Pristup opirnim bibliografijama moe se ostvariti
putem organizacija koje su popisane u Dodatku 2.
Bogli, A., 1980. Karst hydrology and physical speleology,
Berlin, Springer.
Camacho, Ana Isabel, 1992. The Natural History of Biospeleology, Madrid, Museo Nacional de Ciencias
Naturales.
Chapman, P., 1993. Caves and Cave Life, London, Harper
Collins.
Council of Europe ,1992. Convention on the Conservation
of European Wildlife and Natural Habitats, Standing
Committee Recommendation No 36 on the conservation of underground habitats, 154-156.

84

Courbon, P. & Chabert, C., 1986. Atlas des Grand Gouffres

du Monde. Marseille, Editions J. Lafitte.
Courbon, P., Chabert, C., Bosted, P. & Lindsley, K., 1989.
Atlas of the Great Caves of the World. St. Louis, Cave
Books.
European Commission, 1995. COST action 65. Hydrogeological aspects of groundwater protection in karstic
areas. Directorate-General XII Science, Research
and Development. Luxembourg / Brussels.
Fenton, M. B., 1983. Just Bats, Toronto, University of Toronto Press
Ford, D. C. and Williams, P. W., 1989. Karst Geomorphology
and Hydrology London, Unwin Hyman Ltd, 601str.
Gillieson, D., 1996. Caves: Processes, Development and
Management, Oxford, Basil Blackwell, 324 str.
Jennings, J. N., 1985. Karst Geomorphology, Oxford, Basil Blackwell Ltd, 293 stranica.
Kiernan, Kevin, 1988. The Management of Soluble Rock
Landscapes : An Australian Perspective. Sydney :
Speleological Research Council Ltd.
Lowe, D. & Waltham, T., 1995. A Dictionary of Karst and
Caves. London : British Cave Research Association.
Maire, R., 1981. Synthese hydrogeologique et karstologique, Spelunca Suppl. 3, 23-30
Quinlan, J., 1990. Special problems of ground-water monitoring in karst terrains, In Nielsen,
D. M. and Johnson, A. I. (Eds), Ground Water and Vadose
Zone Monitoring, ASTM, STP 1053, stranice 275 - 304.
Spate, A. and Hamilton-Smith, E., 1991. Cavers impacts
- some theoretical and applied considerations. In
Bell, P., (Ed). Proceedings of the Ninth ACKMA Conference, Margaret River, Western Australia, September 1991, Australasian Cave and Karst Management
Association.
Stebbings, R. E., 1988. Conservation of European Bats,
London, Christopher Helm.
Trudgill, S., 1985. Limestone Geomorphology, London,
Longmans.
White, W. B., 1988. Geomorphology and hydrology of carbonate terrains, Oxford, Oxford University Press.

DODATAK 1:
Kategorije i ciljevi upravljanja zatienih
podruja IUCN-a (1996)
I. Strogi prirodni rezervat / podruje netaknute prirode: zatieno podruje kojim se
upravlja uglavnom radi zatite nauke i netaknute prirode.
Zatiti prirodu i odrati prirodne procese u nedirnutom stanju da bi se imali ekoloki reprezentativni primjeri prirodne sredine koja je dostupna za uivanje, nauno istraivanje, praenje
okolia, edukaciju i za odravanje genetskih resursa u dinaminom i razvojnom stanju.

II. Nacionalni park: zatieno podruje kojim se upravlja radi zatite ekosistema i
rekreacije.
Zatiti prirodna i slikovita podruja od dravnog i meunarodnog znaaja za naunu, edukativnu i rekreacionu upotrebu. Ovo su relativno velika prirodna podruja koja materijalno nisu
promijenjena ljudskom aktivnou i gdje ekstraktivne upotrebe nisu dozvoljene.

III. Prirodni spomenik: zatieno podruje kojim se upravlja radi ouvanja posebnih
prirodnih obiljeja.
Zatiti i ouvati nacionalno znaajna prirodna obiljeja zbog njihovog posebnog zanimanja ili
jedinstvenih karakteristika. Ovo su relativno mala podruja koja su fokusirana na zatitu posebnih obiljeja.

IV. Podruje upravljanja stanitem/vrstama: zatieno podruje kojim se upravlja

uglavnom radi ouvanja putem upravne intervencije.
85

Osigurati prirodne uslove koji su neophodni za zatitu nacionalno znaajnih vrsta, grupa vrsta, biotikih zajednica ili fizikih obiljeja sredina gdje ona mogu zahtijevati posebno ljudsko
manipulisanje za njihovo spaavanje.

V. Zatieni kopneni i morski pejzai: zatiena podruja kojima se upravlja radi ouvanja kopnenih i morskih pejzaa i rekreacije.
Odravati nacionalno znaajne prirodne kopnene pejzae koji se odlikuju skladnom interakcijom ljudi i zemlje dok se pruaju prilike za javno uivanje kroz rekreaciju i turizam u okviru normalnog ivotnog stila i ekonomske aktivnosti ovih podruja. Ovo su mijeani kulturni/prirodni
kopneni pejzai velike naune vrijednosti gdje se odravaju tradicionalne upotrebe zemljita.

VI. Zatieno podruje resursa kojim se upravlja: zatieno podruje kojim se upravlja uglavnom radi odrive upotrebe prirodnih ekosistema.
Zatititi prirodne resurse ovog podruja za buduu upotrebu i sprijeiti ili obuzdati razvojne
aktivnosti koje nisu odrive.
Napomena: Mjesta svjetskog nasljea (prirodna) i biosferski rezervati nisu navedeni kao kategorije same po sebi ali su meunarodna odreivanja zabiljeena nacionalno pod jednom od
gore navedenih kategorija zatienih podruja.

86

DODATAK 2:
Radna grupa za zatitu peina i kra WCPA
Radna grupa za zatitu peina i kra WCPA-a ukljuuje upravitelje peinama, speleologe, administratore, istraivae, upravitelje zatienih podruja iz cijelog svijeta koji dijele zajedniku brigu za budunost
krakih i peinskih resursa i koji podravaju sljedee:
1 Peine, pratei podzemni sistemi i povrinski kr su vane komponente zemlje sa rairenom svjetskom rasprostranjenou.
2 Ovakva podruja su posebno vrijedna za ouvanje, nauno istraivanje (bioloko, geoloko i antropoloko), religiozne i spiritualne svrhe, rekreaciju i turizam.
3 Ovakva podruja su posebno osjetljiva na tetu i zagaenost i stoga zahtijevaju paljivu zatitu i
osjetljivo upravljanje, ukljuujui povrinska slivna podruja.
4 Znaajno struno znanje o upravljanju peinama i krem unutar nacionalnih i meunarodnih speleolokih drutava treba da bude bolje poznato i primjenjeno od strane agencija za upravljanje zatienim
podrujima.
Primarni cilj Radne grupe jeste da pripremi i aurira neophodne smjernice o zatiti peina/kra.
Ukljuenost Radne grupe je isto na volonterskoj osnovi i grupa nema formalni operativni budet.
Radna grupa rado pozdravlja nove saradnike koji mogu pomoi u njenim ciljevima direktno ili indirektno.
Pitanja i dodatne informacije mogu se dobiti kod
Elery Hamilton-Smith,
WCPA Working Group on Cave and Karst Protection,
PO Box 36,
Carlton South,
Victoria 3053,
Australia.
Fax No: 61 3 9489 7785; Tel No: 61 3 9481 2439
E-mail: elery@melb.alexia.net.au
87

SADRAJ
Jasminko Mulaomerovi
KRATAK PREGLED SPELEOLOKIH ISTRAIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI . . . . . . . . . . . . . .

Ivo Lui
KR BOSNE I HERCEGOVINE: MALO ZNAMO AL JE ZNANO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Dinarski kr . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Peine kao otvorene knjige . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Bosanskohercegovaki kr . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Koritenje peina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Poznatost i priznatost kra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

8
8
9
9
11
13

Jasmina Osmankovi
BOSANSKOHERCEGOVAKE PEINE KAO BAZA TURISTIKOG I REGIONALNOG RAZVOJA . 16
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Stanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Prijedlozi i mogua rijeenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Potencijali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Elementi strategije koritenja peina kao turistikog potencijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
GEOGRAFIJA TURISTIKIH PEINA BOSNE I HERCEGOVINE
Jasminko Mulaomerovi
TURISTIKI POTENCIJAL PEINA U BOSNI I HERCEGOVINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
MEGARA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
PEINA HUKAVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
RASTUA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
89

KLOKOEVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
DJEVOJAKA PEINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PEINE U ZATIENOM PEJSAU BIJAMBARE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
VJETRENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
LEDENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
TITOVA PEINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ORLOVAA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
MRANA PEINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
VAGANSKA PEINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
BADANJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
LEDENJAA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PEINA HRUSTOVAA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

32
33
35
39
41
43
44
46
47
48
49
50

SMJERNICE ZA ZATITU PEINA I KRA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

DODATAK 1: Kategorije i ciljevi upravljanja zatienih podruja IUCN-a (1996) . . . . . . . . . . . . 85
DODATAK 2: Radna grupa za zatitu peina i kra WCPA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

90