ZAGONETNA PLANETA - M E R K U R

Merkur je planeta najbliža Suncu i veoma teško se može osmatrati

teleskopom, jer se najčešće nalazi u neposrednoj blizini naše
zvijezde. Kopernik na samrtničkoj postelji najviše je žalio što ga
nijednom nije vidio.

Zbog velike udaljenosti od Sunca (58 miliona kilometara u prosjeku),

malog prečnika (oko 5000 km, što je malo više od prečnika Mjeseca) i
brzog kretanja na orbiti oko Sunca (88 zemaljskih dana), Merkur se
veoma teško može vidjeti. Na našim geografskim širinama primjećuje se
samo pola časa prije zalaska Sunca i još kraće vrijeme prije izlaska Sunca
na istoku.

MANJI OD NEKIH SATELITA

Po svojoj veličini Merkur zauzima trinaesto mjesto u Sunčevom sistemu,

jer su pred njim ne samo osam planeta, već i tri Jupiterova satelita
(Ganimed, Triton i Kalisto), kao i Saturnov satelit Titan.

Osmatranja nedovoljno jasnih detalja na površini Merkura sve doskora su

nametala hipotezu da se njegov period rotacije oko sopstvene ose, kao i
kretanja na orbiti oko Suncu poklapaju. To bi značilo da je Merkurov dan
ravan njegovoj godini - da traje 88 zemaljskih dana. Zbog toga se
pretpostavlja da je dnevna strana Merkura uvijek okrenuta prema Suncu i
pod njegovvim dejstvom skoro istopljena, dok drugu, noćnu stranu
osvjetljavaju samo zvijezde, pa je na njoj temperatura blizu 270° ispod
nule. Međutim, prema novijim podacima, tu sliku o vječitoj noćnoj,
odnosno dnevnoj strani Merkura, treba mijenjati. Velikim teleskopima
ustanovljeno je da se Merkur ipak okreće oko svoje osovine, tako da na
čitavoj njegovoj površini postoje dani i noći. Astronomi su na osnovu toga
izvukli zaključak da Merkur nema takozvanu vezanu rotaciju kao Mjesec i
da nije oduvijek bio planeta, već da je prije bio Venerin satelit.

EKSCENTRIČNA PUTANJA

Istraživanja i analize radio-zračenja pokazuju da temperatura na Merkuru,

u toku noći, dostiže svega -50°. Za tu relativnu temperaturu daju se dva
moguća objašnjenja, koja se međusobno ne isključuju: prvo, kretanje po
orbitu ne poklapa se potpuno sa rotacijom oko sopstvene ose; drugo,
postojanje gotovo i najrjeđe atmosfere, koja je ipak u stanju da prenosi
toplinu sa osvjetljenje polulopte na neosvjetljenu. Ovo se donekle
potvrđuje i činjenicom, da se Merkur, zbog jakog ekscentriteta, svoje
putanje ne kreće oko Sunca istom brzinom. Zbog toga osvjetljena
polulopta njegove površine iznosi preko 50%, jer rotacija oko sopstvene
ose, koja je konstantna, zaostaje ili pretiče orbitalnu brzinu.

NEISCRPNI RUDNIK RIJETKIH METALA

Atmosfera Merkura je veoma rijetka. Astronomi procjenjuju da njena

gustina dostiže samo 3/1000 dijela gustine Zemljine atmosfere. To se
objašnjava slabom privlačnom silom na njenoj površini, kao i blizinom
Sunca.

Površina Merkura se čini veoma tamnom, pošto reflektuje samo 6%

primljenog svjetlosnog zračenja. Polarimetrijske analize pokazuju, da je
Merkurova površina struktura slična Mjesečovoj: veoma neravna i
pokrivena česticama tamne prašine.

Temperatura na dnevnoj polulopti Merkura premašuje 400°, što znači da

se metali olovo, cink, bizmut, kadmijum i mnogi drugi nalaze u
rastopljenom stanju. Pošto je atmosfera veoma rijetka, na njoj sigurno
postoje u u čistom stanju i tako rijetki metali, kao što su cezijum, galijum,
indijum ili litijum. Po mišljenju astronoma, najmanja planeta Sunčevog
sistema predstavlja najbogatiji rudnik. Ali, po svojoj prilici, čovjek nikada
neće moći da ga eksploatiše. Jer, ako se doskora, na osnovu hipoteze o
izjednačenosti Merkurovog dana s njegovom godinom, još moglo
pretpostavljati, da između noćne i dnevne polulopte postoji relativno uska,
ali ipak stalna međuzona sumraka i podnošljive temperature, otkrića
astronoma stavilo je crtu i na tu nadu. Merkur ostaje vatrena i
nepodnošljiva filijala, koja zbog blizine Sunca nijemu pustoš podiže do
stravičnih dimenzija.