Sveuilite u Zagrebu, Akademija likovnih umjetnosti

Uvod u teoriju filma, prof. Ivana Keser Battista

Sanjari
Iz romana kotskog pisca, novinara i filmskog kritiara Gilberta Adaira, Sveti nevini, 2003.
godine izrasta film, odnosno scenariji za film Sanjari. Predan reiji talijanskog filmskog
redatelja i scenarista, Bernarda Bertoluccia, vie je puta nominiran za filmsku nagradu.
Sa sigurnou moemo rei da studentske demonstracije koje su se dogodile 1968. godine
predstavljaju jedan od najturbulentnijih dogaaja u svjetskoj povijesti. Iz SAD-a proirile su
se i na europski kontinent, a svoji vrhunac doivljavaju u Francuskoj, gdje je preko 10
milijuna demonstranata uzrokovalo privremenu paralizu itave zemlje. Dananji svijet
percipira '68 kao godinu u kojoj je dolo do promijene miljenja, do propitkivanja osnovnih
filozofskih polazita, ali i do shvaanja uzaludnosti revolucije. Upravo u ovakvom okruenju,
smjetena je radnja Sanjara. Bertolucci navodi da se i on sam elio prisjetiti znaenja koje
vee za tu godinu.
Proljee 1968., Matthew, dvadesetogodinji ameriki student, dolazi u Pariz na studiji
Francuskog jezika. U kinoteci, gdje odlazi gledati filmske klasike, upoznaje blizance Isabellu
i Thea. Mladi filmofili poinju dane provoditi zajedno, testirajui meusobno svoje filmsko
znanje. Matthew se zaljubljuje u Isabelle i otkriva emocionalnu i seksualnu bliskost koju ona
dijeli sa svojim bratom blizancem. Ubrzo, njihovo druenje prerasta u seksualnu igru, to ih
jo vie odvaja od realnog svijeta. Dva mladia natjeu se za Isabellinu naklonost, dok se ona
bori s romantinim osjeajima koje gaji prema bratu. Napetost u stanu raste dok vani, na
ulicama Pariza, traju prosvjedi.
Umjetnost kao neto to se dogaa u stanu, i prosvjedi koji se dogaaju na ulicama, tvore
dvije osnovne teme koje se meusobno proimaju i nadopunjuju.
Prvu temu gradi odnos filma prema tadanjim dogaajima u svijetu. Ne zauzimajui nikakav
stav, svojom naracijom propituje jedan (politiki) dogaaj, pa ga zato moemo smatrati
politikim filmom. Neprestanim propitkivanjem osnovne teme filma, ograuje se od
donoenja konanog zakljuka to omoguuje poliperspektivizam interpretacije. Bitno je
spomenuti, da su redatelj i scenarist, Bernard Bertolucci i Gilbert Adair, pripadali generaciji
koja je bila nositelj pokreta 1968. Upravo radi toga moemo definirati ovaj film
autopoetinim i donekle autobiografskim.
Druga tema obuhvaa stilsku odredbu filma, odnosno citiranost, film je naime prepun
filmskih citata i sekvenci. Naglaavajui tako svoju artificijelnost i autoreferencijalnost
ujedno slavi samu kinematografiju. Likovi su postavljeni izmeu prostora koji izmiui
stvarnosti stvara umjetnost i kolektivne stvarnosti. Kroz lina iskustva likova prikazan je
odnos tadanjih marginalnih skupina naspram dominantnog kolektivnog kanona. Njihovo
ukljuivanje u kolektivnu stvarnost je bolan proces.

Likove upoznajemo kroz njihove meusobne odnose. Prisutsvo mnogobrojnih odraza u

ogledalu odgovara grai i odnosu izmeu Thea i Isabelle: oni su odvojeni, ali su jednako tako
cjelina.
Atmosfera je ugodna, boje koje prevladavaju su tople. Svijetlo naglaava emocije, dojam
golih tijela jednako kao i izraze lica. Prijelazi nisu nagli, fotografija je jako ekspresivna,
efektna, montaa je veim djelom narativna, dok je plan krupan ili srednji. itavom
raspoloenju pridonosi kamera svojim laganim kretnjama po prostoru. Glazba u pozadini
vremenski odgovara radnji.
Sanjari je film koji u sebi ima ideju revolucije u koju je ugraena ideja umjetnosti.
Stvarnost ne moemo spoznati neposredno, ona je uvijek posredovana odrazima.

Maura Batarilovi
Odsijek za animirani animirani film i novi mediji
Sijeanj, 2013.