Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
DIPLOMSKI RAD
Mentor:
Studentica:
Ivona Pain
SADRAJ:
1.
2.
UVOD ................................................................................................................................. 4
1.1.
1.2.
1.3.
1.4.
Metode istraivanja...................................................................................................... 7
1.5.
1.6.
UINCI .................................................................................................................................... 10
2.1.
3.
2.2.1.
2.2.2.
2.2.3.
2.2.4.
2.3.
2.4.
2.4.1.
Proizvod ............................................................................................................. 23
2.4.2.
Cijena ................................................................................................................. 25
2.4.3.
Distribucija ......................................................................................................... 26
2.4.4.
Promocija ........................................................................................................... 27
NACRT ISTRAIVANJA................................................................................................ 29
3.1.
3.2.
3.3.
3.3.1.
3.3.2.
4.
ZAKLJUAK ................................................................................................................... 45
4.1.
4.2.
LITERATURA ......................................................................................................................... 48
PRILOZI................................................................................................................................... 55
Popis tablica .......................................................................................................................... 55
SAETAK ................................................................................................................................ 56
SUMMARY ............................................................................................................................. 56
1. UVOD
1.1. Definiranje problema istraivanja
Globalizacija je proces koji obuhvaa uzroke, tijekove i posljedice transnacionalne i
transkulturne integracije ljudskih i neljudskih aktivnosti (Al-Rodhan i Stoudmann, 2006.).
Kako trita postaju sve integriranija tako se i operativne aktivnosti poduzea diljem svijeta
provode na globalnoj razini. Iako je u poetku trend globalizacije rastao zajedno s velikim
multinacionalnim korporacijama, a posebno onim koji su dolazili sa trita Trijade, danas se
situacija promijenila te ovaj trend slijede poduzea svih veliina, a sve vei rast na tritu
postiu poduzea koja dolaze iz zemalja u razvoju (Douglas i Craig, 2011.).
Prilikom irenja na inozemna trita multinacionalne korporacije prioritetno gledaju na prilike
u razvijenim zemljama sa visokim dohotkom po stanovniku i predvidljivom zakonodavnom i
ekonomskom okolinom. Meutim, ta su trita postala previe koncentrirana i konkurencija je
prevelika to iziskuje znaajna promotivna ulaganja. Korporacije imaju problem zadravanja,
a pogotovo poveanja razine prodaje, stoga te prilike trae na novim rastuim tritima
(Kotabe i Helsen, 2010.; Craig i Douglas, 2011.).
Kotabe i Helsen (2010) predviaju da e se u slijedeih 10 do 20 godina najvee poslovne
prilike nuditi na 10 velikih rastuih trita (eng. Big Emerging Markets, BEMs): Kineskom
ekonomskom podruju, Indiji, Commonwealthu neovisnih drava (Rusija, Centralna Azija,
Kavkaske drave), Junoj Koreji, Meksiku, Brazilu, Argentini, Junoj Africi, dravama
sredinje Europe, Turskoj i Udruenju Jugoistonih Azijskih drava (Indoneziji, Brunejima,
Maleziji, Singapuru, Tajlandu, Filipinima i Vijetnamu). Ova rastua trita se u velikoj mjeri
razlikuju od razvijenih trita na kojima su multinacionalne korporacije naviknule poslovati
zbog poznavanja karakteristika potranje, preferencija stanovnika, cjenovne osjetljivosti,
lokalne konkurencije i marketinke infrastrukture. Meutim, da bi ule na brzorastua trita,
korporacije moraju razviti novu ili prilagoavati postojeu globalnu strategiju (Douglas i
Craig 2011).
Globalne strategije predmet su istraivanja brojnih autora, a rezultati tih istraivanja
uglavnom nisu slini, tovie esto su i kontradiktorni. Dok Levitt (1986.) smatra da je
globalno standardizirani proizvod klju za uspjenu globalnu strategiju, Hout, Porter i Rudden
(1982.) su miljenja da standardizirana strategija ne moe biti uinkovita na globalnoj razini.
Po njima, korporacije koje slijede globalnu strategiju mogu ostvariti ekonomiju razmjera, vie
ulagati u proizvodna uporita te postii efekt sinergije putem koordinacije upravljanja. Hamel
i Prahalad (1985.) se zalau za globalnu strategiju koja se bazira na irokom portfoliu
proizvoda i velikim varijacijama izmeu istih u cilju podjele trokova te isplativosti visokih
ulaganja u razvoj novih tehnologija i izgradnju distributivnog sustava. Prema Kogutu (1985.)
djelotvornost globalne strategije ovisi o fleksibilnosti kojom se postie iskoritavanje
promjena u trokovima faktora proizvodnje te promjena u teajevima valuta i poreznim
sustavima (Crnjak-Karanovi i Mioevi 2013.). Douglas i Craig (2010.) zakljuuju da je
izuzetno teko razviti jednu i unificiranu globalnu strategiju te predlau razvoj semiglobalne
strategije, odnosno razliitog pristupanja tritima koja imaju razliit stupanj trinog rasta i
potencijala te razinu konkurencije.
Imajui u vidu teorijsku podlogu, ovaj rad e globalnu strategiju i njezine determinante
prouavati na primjeru Toyote, velikog japanskog proizvoaa automobila. Toyota je jedan
od vodeih proizvoaa automobila u svijetu te prema godinjem izvjeu Datamonitor grupe
iz 2012. godine, proizvodi i prodaje automobile u vie od 170 svjetskih zemalja i regija.
Toyota ima 51 proizvodni centar u 26 razliitih zemalja i regija te 9 centara za dizajn,
istraivanje i razvoj izvan Japana. U europskom izvjeu iz 2008. godine, Toyota tvrdi da im
je, u cilju ostvarenja konzistentnosti globalizacije i lokalizacije poslovanja, najvanije
osigurati kvalitetu svojih proizvoda, odnosno osigurati da sva vozila budu na jednakoj
(visokoj) razini kvalitete te je potrebno da tu filozofiju proizvodnje, Toyotin nain (eng.
Toyota way), proire na sve centre izvan Japana. Toyotin svjetski poznat i prouavan
proizvodni sustav se temelji na filozofiji racionalnosti, tj. potpunog uklanjanja nepotrebnih
trokova u svim aspektima proizvodnje. Takav sustav je nastao u cilju proizvodnje vozila koje
kupci naruuju na najbri i najuinkovitiji nain da bi se isti mogli dostaviti u najkraem
vremenskom roku. Toyotini strunjaci su shvatili da je, bez obzira koliko njihov proizvod bio
dobar, isti bezvrijedan ako ne zadovoljava elje i potrebe kupaca. Stoga je Toyotin cilj, ne
samo postii zadovoljstvo kupaca, nego postii potpuno zadovoljstvo, to znai isporuiti
proizvode koji nadmauju oekivanja kupca, sluanjem kupaca i konstantnim nastojanjem
poboljanja proizvoda i usluge i ii to dalje u cilju ostvarenja pozitivnog stava o Toyotinom
vozilu tijekom itavog iskustva koritenja (Toyota in Europe, 2008.).
Prema godinjem izvjeu poslovanja iz 2012. Toyota nastoji, sukladno trendu irenja
poslovanja na rastua trita kojega slijede globalna poduzea, balansirati svoju prodaju te
ima cilj postizanje ravnomjerne raspodjele prodaje izmeu razvijenih i rastuih trita do
2015. godine.
Toyota je dugi niz godina u samom vrhu svjetske automobilske industrije te je kolski primjer
upotrebe ekonomije razmjera na nain da iskoritava slinosti izmeu odreenih zemljopisnih
podruja, ali da pritom ne gubi na lokalnoj prilagodljivosti (De Kluyver, 2010). U ovom radu
e se provesti izviajno istraivanje kojim e se analizirati determinante globalne strategije
koje utjeu na ukupnu prodaju Toyote na svjetskom tritu te analizirati razlike u strategiji na
razvijenim, rastuim te tritima u razvoju. Takoer, rad e ispitati utjecaj determinanti
ekonomskog i zakonodavnog okruenja na ukupnu potranju Toyote na razliitim tritima te
utvrditi povezanost elemenata konkurentnosti s razinom prodaje koju Toyota ostvaruje u
pojedinoj zemlji.
Empirijski dio rada se obrauje u treoj glavi. U njoj e se prezentirati metodoloki aspekti
istraivanja te e se predstaviti rezultati i nalazi istraivanja dobiveni viestrukom
regresijskom analizom.
U etvrtoj glavi se daje zakljuak na cjelokupno istraivanje te marketinke implikacije
istoga.
Osamdesetih godina 20. st.-a amerike multinacionalne korporacije nale su se pred velikim
izazovom, suoavanjem s japanskim korporacijama koje su se tek pojavile na tritu i
postupno im preuzimale trini udio. Nemo koju su tada iskazale amerike korporacije nala
se pod povealom brojnih znanstvenika koji su poeli detaljnije raspravljati o konceptu
uinkovite globalne strategije.
Prije tog razdoblja, autori su se u svojim znanstvenim radovima vie fokusirali na ulaganja u
inozemstvu, odnosno na lokaciju investicije vie nego na operativni menadment tih
investicija. Do 60-ih godina, veina znanstvenika je na direktne strane investicije gledala kao
na tijek kapitala iz jedne drave u drugu, dok se 60-ih i 70-ih taj fokus prebacio s drava na
industrije; meunarodna konkurencija je bila samo ekstenzija oligopolistikog rivalstva
preko granica (Kogut, 1989.). Iako se 80-ih godina koncept globalne marketinke strategije
smatrao novim konceptom i naao u sreditu znanstvenih rasprava, Pelmutter je o njemu
govorio jo 1969. kada je napravio razliku izmeu etnocentrinog, policentrinog i
geocentrinog pristupa multinacionalnom menadmentu (Ghoshal, 1987.).
Potaknuti stanjem u kojemu se nalazila amerika industrija, Hout, Porter i Rudden (1982.) su
nastojali ustanoviti karakteristike idealne strategije na globalnoj razini. Metodom studije
sluaja otkrili su da ne postoji samo jedna strategija koja se moe primijeniti na sve
korporacije u svrhu poboljanja njihovih performansi. Uz efikasnost proizvodnje i trokovne
prednosti, globalna strategija bi trebala imati superiornu vremensku i financijsku dimenziju,
odnosno trebala bi iskoritavati distribucijske i proizvodne prednosti u idealno vrijeme na
tetu konkurencije te staviti naglasak na inovacije i diferencijaciju. Uinkovita globalna
strategija trebala bi biti potkrijepljena koordinacijom upravljanja u cilju iskoritavanja
sinergije te financijskom kontrolom, kako vlastitih profita i trokova, tako i performansi i
reakcija konkurencije.
Levitt (1983.) u svom revolucionarnom lanku tvrdi da su napredak komunikacija i transporta
te konvergencija ukusa i preferencija potroaa omoguili stvaranje globalnog trita te bi u
takvim uvjetima idealna strategija multinacionalnih korporacija bila standardizacija.
Meutim, takav stav je izazvao reakcije mnogih autora koji razvijaju svoje vienje globalne
marketinke strategije (Yucel i Dagdelen, 2010.). Hamel i Prahalad (1985.) smatraju da
razliita trita nude razliite konkurentne prilike koje se mogu koristiti za razliite ciljeve.
Zalau se za stvaranje irokog potfolia proizvoda koji bi osigurao isplativost investicija u
kljune tehnologije, proizvodnju i distribucijske kanale. Te investicije su u konanici
meuovisne jer da bi se u potpunosti iskoristila investicija iz jednog podruja potrebna joj je
potpora investicije iz drugog podruja. U operativnom smislu bi to znailo koritenje
financijskih resursa ostvarenih na jednom tritu za borbu s konkurentima na drugim tritima
(eng. cross-subsidization) te razvoj snanog distribucijskog sustava.
Prema Kogutu (1985.), optimalnu globalnu strategiju ine viestruki izvori inputa, promjena
mjesta proizvodnje da bi se iskoristili niski trokovi proizvodnih faktora i valutnih teajeva te
arbitraa (praenje) u cilju iskoritavanja nesavrenosti financijskih i informacijskih trita
(Ghoshal, 1987.).
U svojoj knjizi, Ohmae (1985.) istie strateku vanost sudjelovanja globalne korporacije na
tritima Trijade (Japan, Europa i Sjedinjenje Amerike Drave) zbog etiri brzorastua
trenda: porasta kapitalno-intenzivne proizvodnje, ogromnog rasta trokova istraivanja i
razvoja, konvergencije potroakih preferencija i poveanog protekcionizma nacionalnih
ekonomija. Sudjelovanje na tim tritima i insajdersko poznavanje preferencija potroaa
Trijade, omoguava korporaciji proizvodnju standardiziranog proizvoda te postizanje
ekonomije opsega.
Budui da su korporativni ciljevi veinom viedimenzionalni i esto kontradiktorni, Ghoshal
(1987.) je napravio matricu (Tablica 1) koja bi pomogla praktiarima globalnog stratekog
menadmenta u formuliranju njihovih stratekih ciljeva. Ciljeve multinacionalne korporacije
podijelio je u tri kategorije:
upravljanje rizicima i
ekonomijom opsega i
ekonomijom dosega.
Prema Ghoshalu, klju uspjene globalne strategije lei upravo u uspjenom upravljanju
prema ovim stratekim ciljevima te inicijativama za njihovo postizanje (Tablica 1).
Tablica 1: Globalna strategija: organizacijska matrica
Izvori konkurentskih prednosti
Strateki ciljevi
Nacionalne razlike
Postizanje
efikasnosti
tekuih
operacija
Upravljanje
rizicima
Inovacije,
uenje i
adaptacija
Ekonomija opsega
irenje i iskoritavanje
potencijalnih ekonomija
opsega u brojnim
aktivnostima (pr.
globalni proizvod)
Balansiranje opsega sa
stratekom i
operativnom
fleksibilnou
Postizanje koristi od
iskustva smanjenje
trokova i bri proces
inoviranja
Ekonomija dosega
Podjela investicija i
trokova du proizvoda,
trita i poslova
Diverzifikacija rizika i
stvaranje dodatnih opcija u
portfelju
Dijeljenje znanja u
organizaciji o razliitim
proizvodima, tritima i
poslovima
trini pokretai,
o globalni potroai i potroake potrebe,
trokovni pokretai,
o globalna ekonomija opsega i odgovarajua logistika,
zakonodavni pokretai,
pokretai konkurentnosti
o globalna strategija konkurenata.
Ovi pokretai definiraju uvjete u pojedinoj industriji te na taj nain odreuju potencijal
globalizacije odreene industrije tako to doprinose primjeni globalno integrirane strategije.
Yip je istraivanjem utvrdio da globalizacija i globalna strategija imaju viedimenzionalan
karakter te da mnoge korporacije zaostaju u svojim stratekim odgovorima na globalizaciju.
Budui da industrije i strategije mogu biti vie globalne u jednom, a manje u drugom dijelu,
njegovo istraivanje nije podralo ekstremne stavove prethodnih autora koji tvrde ili da bi
korporacije trebale imati potpuno globalnu strategiju ili da globalna strategija uope nije
mogua.
Birkinshaw, Morisson i Hulland (1995.) su istraili kako strukturne determinante organizacije
i faktori konkurentnosti utjeu na integraciju globalne strategije te kako integrirana strategija
utjee na performanse korporacije. Rezultati su pokazali da je poslovna strategija podlona
utjecajima strukturnih determinanti, te da faktori konkurentnosti imaju znaajnu, ali
ogranienu ulogu pri oblikovanju integrirane globalne strategije. Takoer, autori su zakljuili
da su analizirane industrije manje globalizirane nego to bi trebale biti, iako postoje neki
primjeri optimalno globaliziranih industrija.
Krajem 90-ih autori poinju upozoravati na nova rastua trita (eng. Big Emerging Markets)
na koja bi korporacije trebale obratiti pozornost pri formiranju globalne strategije. Arnold i
Quelch (1998.) upozoravaju da, iako takva trita imaju veliki potencijal, ipak zahtijevaju
znatnu prilagodbu te se korporacije moraju suoiti s brojnim nepoznanicama i problemima s
kojima se prije nisu susretale (npr. nepostojanje trinih podataka, slabo razvijeni
distribucijski sustavi, mali broj komunikacijskih kanala, nedostatak poslovne regulacije ili
njezine uestale i nepredvidive promjene samo su neki od njih). Zbog svega toga, potrebno je
istaknuti izmeu tradicionalnih marketinkih modela pogodnih za razvijene zemlje i modela
potrebnih za rastua trita.
Uzimajui u obzir trend refokusiranja s trita Trijade na brzorastua trita, u novom
tisuljeu autori sve vie zanemaruju trend potpune standardizacije. Tako se Craig i Douglas
(1999.) zalau za prostornu konfiguraciju imovine i izvora inputa po naelu trine
meuovisnosti i sila koje potiu na trinu integraciju. Stoga bi korporacije trebale razviti
harmoniziranu prostornu koordinaciju aktivnosti na razliitim tritima u cilju to efikasnijeg
razvijene zemlje,
Uz prilagodbu, Douglas i Craig (2010.) predlau ostvarivanje sinergije gdje god je to mogue.
Stoga bi semiglobalna strategija trebala biti provedena tako da korporacija slijedi razliite
strategije u razliitim dijelovima svijeta, ali i da pronae slinosti izmeu razliitih
geografskih trita/regija.
Iz prethodnog teorijskog pregleda je vidljivo da u literaturi ne postoji konsenzus oko toga to
sainjava globalnu strategiju. Isti problemi se javljaju i kod definiranja globalne marketinke
strategije (GMS). Zou i Cavusgil (2002.) su napravili sveobuhvatnu konceptualizaciju GMS-a
koja bi spojila tri glavna izgradbena elementa: standardizaciju, konfiguraciju-koordinaciju i
integraciju. Svaki element je fokusiran na razliiti aspekt poslovanja korporacije, ali ima za
cilj poboljanje performansi korporacije na globalnom tritu. Autori koji se zalau za
standardizaciju smatraju da su svjetska trita postala dovoljno homogena te bi stoga idealno
bilo proizvoditi standardizirane proizvode visoke kvalitete i niske cijene iskoritavajui time
prednosti ekonomije opsega i jedinstvenih potreba potroaa. Zagovaratelji konfiguracije i
koordinacije smatraju da se uinkovitost na globalnom tritu postie optimalnom
konfiguracijom aktivnosti u lancu vrijednosti i postizanjem koordinacije na razliitim
tritima to na koncu utjee na stvaranje konkurentske prednosti na tritu. Autori koji
zagovaraju integraciju smatraju da je za uspjenost globalne strategije nuno biti prisutan na
velikim svjetskim tritima. Budui da su operacije na razliitim tritima meuovisne,
korporacija mora biti u mogunosti financirati aktivnosti na jednom tritu, sredstvima s
drugih trita te odgovoriti na napade na jednom tritu, protunapadom na drugom. Budui da
ova tri elementa nisu meusobno iskljuiva, a fokusom na samo jedan zanemaruje se veliki
dio snaga korporacije koje bi mogle poboljati njezine performanse, Zou i Covusgil su
definirali GMS tako da obuhvaa sva tri elementa. Prema njima, GMS je stupanj do kojega
korporacija globalizira svoje marketinko djelovanje u razliitim dravama kroz
standardizaciju varijabli marketing miksa, koordinaciju marketinkih aktivnosti i integraciju
konkurentskih poteza diljem svih trita na kojima nastupa.
Nakon analize sastavnica GMS-a, bitno se osvrnuti na okruenje u kojem poduzee djeluje.
Poduzee ili korporacija koja posluje na meunarodnom tritu suoava se s dvije vrste
nekontroliranih varijabli:
Na elemente okruenja korporacija ne moe znatnije utjecati, meutim, mora ih biti svjesna i
utvrditi njihov utjecaj na elemente koji su pod njezinom kontrolom i koje e prilagoditi u
skladu elementima okruenja (Cateora, 1996.).
Svaka korporacija koja posluje izvan granica vlastite drave trebala bi dobro prouiti politiko
okruenje drave u kojoj posluje i analizirati poslovne prilike i prijetnje koje proizlaze iz tog
okruenja (Keegan i Green, 2005.). Vlada utjee na veliki dio poslovnog ivota u zemlji preko
ekonomske politike koja djeluje na poslovnu okolinu izravno putem: politikih promjena,
regulacije i zakona, odredbi koje e industrije biti pod dravnom zatitom, zakona o radu i
imovini te fiskalne i monetarne politiku. Takoer, politika stabilnost i raspoloenje utjeu na
poteze koje vladajua stranka poduzima te koji mogu biti iznimno vani za poslovanje u toj
zemlji (Kotabe i Helsen, 2010.).
Jedan nain karakterizacije politikog okruenja je definiranje ideologije politikog sustava
koje se moe kretati od socijalizma do kapitalizma. Meutim, gledajui s marketinke strane,
korporaciji nije bitno koju politiku ideologiju ili sustav drava ima, sve dok ima stabilno i
kontinuirano ureenje i pravila poslovanja (Kotabe i Helsen, 2010.).
Procjena politikog okruenja drave poinje od procjene politikog rizika. Postoje etiri tipa
politikog rizika:
vlasniki rizik,
rizik poslovanja i
rizik transfera.
Rizik ope stabilnosti imaju drave koje su u ratu, imaju potencijal za politiki prevrat ili
sklonost teroristikim napadima (Johannson, 2009.). Vlasniki rizici se odnose na rizik
gubitka imovine ulaganjem u odreenoj zemlji (eksproprijacijom ili nacionalizacijom), rizici
poslovanja podrazumijevaju rizike koji proizlaze od utjecaja dravnih odluka na poslovanje
korporacije u toj zemlji (restrikcija uvoza, kontrola cijena i slino), a rizik transfera se odnosi
na rizike s kojima se korporacija susree pri transferu kapitala i dobiti iz pojedinih zemalja.
Korporacija se s politikim rizicima moe suoiti izgradnjom i odravanjem dobrih veza s
vladom pojedine zemlje, kupcima, zaposlenicima i lokalnim zajednicama (Hollensen, 2011.).
Keillor et al. (2003.) su istraili kako multinacionalne korporacije reagiraju na prijetnje
politikog rizika na stranom tritu. Uz pretpostavku da korporacije moraju proaktivno
djelovati odabirom pravih politikih taktika i strategija, autori su doznali da u cilju smanjenja
rizika transfera korporacije najee ulaze u strateke saveze. Pri susretanju s vlasnikim
rizicima, uz ulazak u strateke saveze pribjegavaju i politikom lobiranju, dok na rizike
poslovanja odgovaraju politikim doprinosima, potporama i lobiranjem.
meunarodno pravo.
Meunarodno pravo moe se definirati kao skup pravila koji obvezuje drave i druge
meunarodne subjekte u njihovim meusobnim odnosima, iako ne postoji jedinstvena
institucija koja je nadlena za pravne aspekte tih odnosa. Meunarodno pravo izvodi se iz tri
izvora: obiaja, meunarodnih sporazuma i nacionalnih i internacionalnih sudskih odluka
(Kotabe i Helsen, 2010.).
Utvrivanje pravne nadlenosti u meunarodnim sporovima je kompleksno. Sporovi mogu
biti izmeu dviju drava, izmeu korporacije i drave i izmeu dviju korporacija. Sporovi
izmeu dviju drava se mogu rijeiti na Meunarodnom sudu pravde, ali preostale dvije
opcije se rjeavaju na sudovima drava iz kojih jedna ili druga stranka dolazi te arbitraom.
Nadlenost u tim sluajevima utvruje se jednim od slijedea tri naina: prema klauzuli o
nadlenosti navedenoj u ugovoru, prema mjestu sklapanja ugovora ili na osnovu mjesta gdje
se provode odredbe iz ugovora (Cateora, 1996.). Budui da je globalno zakonodavno
okruenje iznimno kompleksno, u cilju izbjegavanja konflikata, korporacija bi trebala
posebnu panju obratiti na pravne aspekte osnivanja poslovanja, pravnu nadlenost, patente i
zatitne znakove, antitrustovske zakone, licenciranje i poslovne tajne, korupciju te pravne
aspekte oglaavanja i ostalih promotivnih alata (Keegan i Green, 2005.).
Iznimno vano pitanje pri procjeni pravnog okruenja je pitanje intelektualnog vlasnitva.
Intelektualno vlasnitvo spada u najvrjedniju imovinu meunarodne korporacije, stoga one
ulau mnogo u njegovu zatitu. Ako se to ne uini na vrijeme, korporacija moe legalno
izgubiti prava na svoj zatitni znak, patent, dizajn, ili copyright na potencijalno profitabilnom
tritu. U nekim zemljama, vlasnitvo se utvruje na osnovu prvenstva koritenja, dok se u
drugim zemljama utvruje registracijom (Cateora, 1996.).
Bilo da je svjetska ekonomija u fazi rasta ili opadanja, konstantno ukazuje na injenicu da su
nacionalna trita postala iznimno meuovisna (Kotabe i Helsen, 2010.). Meunarodni
marketing ima dvojako ekonomsko okruenje; ekonomije pojedinih drava i globalnu
svjetsku ekonomiju. U cilju prouavanja ekonomskog okruenja u pojedinoj dravi, utvruje
se veliina trita i njegove karakteristike (pr. brojnost stanovnitva, njegove stope rasta i
distribucija, dohodak stanovnitva, distribucija dohotka, dohodak po stanovniku, bruto domai
proizvod, bruto nacionalni proizvod, prirodni resursi, faza ekonomskog razvoja u kojoj se
drava nalazi, infrastruktura, urbanizacija, inflacija, protekcionizam drave te razina stranih
ulaganja) (Terpstra i Sarathy, 2000.). Prema karakteristikama ekonomskog okruenja rade se
brojne klasifikacije drava, a najee se klasifikacije baziraju na bruto nacionalnom
proizvodu i bruto domaem proizvodu na temelju kojih se utvruje razvijenost drava. Manje
razvijene zemlje (nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju) karakterizira nizak BDP per capita,
niska proizvodna aktivnost i slabo razvijena infrastruktura. Novoindustrijalizirane zemlje
karakterizira rastua industrijska baza sposobna za izvoz, znatan razvoj infrastrukture ali i
Hofstede u svojoj klasifikaciji kulture koristi etiri varijable: hijerarhijsku udaljenost (eng.
power distance), izbjegavanje neizvjesnosti, stupanj individualizma i dominaciju mukih
(enskih) vrijednosti. Hijerarhijska udaljenost odreuje koliki je stupanj nejednakosti moi u
pojedinoj kulturi. Izbjegavanje neizvjesnosti prikazuje koliki je stupanj prihvaanja rizika i
oslanjanja na razliite mehanizme da bi se rizik izbjegao. Stupanj individualizma ukazuje na
sklonost lanova drutva da djeluju samostalno ili u okviru grupe. Dominacija mukih
(enskih) vrijednosti odreuje u kolikoj mjeri u odreenom drutvu dominiraju muke
vrijednosti (postignua, uspjeh, novac, konkurencija) u odnosu na enske vrijednosti
(kvaliteta ivota, ouvanje okolia, briga za nemone, odravanje bliskih veza s drugim
ljudima i solidarnost) (Hollensen, 2011.).
Odluka korporacije na koje e strano trite ui ovisi o vie razliitih i esto konfliktnih
faktora. Ti faktori se mogu svrstati u etiri grupe:
interni faktori,
eksterni faktori,
transakcijski faktori.
Izvoz kao nain ulaska na inozemno trite moe se koristiti na tri naina: posredno,
neposredno i kooperativno. Posredan ili indirektan izvoz odvija se na nain da se angairaju
neovisni posrednici koji preuzimaju izvozne aktivnosti, zajedno s vlasnitvom i rizikom
prodaje na inozemnom tritu. Takva vrsta izvoza obino se odvija preko izvoznih agenata,
izvoznih trgovaca ili specijaliziranih vanjskotrgovinskih poduzea. Neposredan ili direktan
izvoz
podrazumijeva
uspostavljanje
predstavnitva,
registriranog
predstavnitva
ili
trgovinskog poduzea u inozemstvu, pri emu korporacija zadrava kontrolu nad proizvodom,
ostvaruje direktan kontakt s inozemnim tritem, ali i poduzima znatno via ulaganja i ima
veu odgovornost. Poduzea koja nemaju ili ne ele uloiti svoja sredstva za uspostavljanje
inozemnih operacija, ali ipak ele imati odreenu koliinu kontrole nad istima, koriste
kooperativni izvoz. Kooperativni izvoz se uspostavlja na nain da poduzee sklapa ugovor o
suradnji s drugim poduzeem o suradnji pri distribuciji, promociji ili nekim drugim
aktivnostima. Oblik kooperativnog izvoza su izvozne zajednice i prikljune operacije ili
piggybacking (Kotabe i Helsen, 2010.)
Strategija ulaska na inozemno trite realokacijom proizvodnje bez ulaganja kapitala
obuhvaa licennu proizvodnju, dugoronu proizvodnu kooperaciju, ugovornu proizvodnju,
franchising i ugovorno rukovoenje (Crnjak-Karanovi i Mioevi, 2013). Ugovornim
rukovoenjem inozemno poduzee snabdijeva upravljakim znanjem i iskustvom domae
poduzee koje u posao ulazi sa svojim kapitalom i poslovnim aktivnostima (Hollensen,
2011.). Ugovorna proizvodnja odnosi se na proizvodnju na inozemnom tritu koju obavlja
inozemno poduzee na osnovu ugovora o proizvodnji. Budui da ugovor obuhvaa samo
proizvodnju, kontrolu nad marketingom, kao i svim ostalim aktivnostima, ima domae
poduzee (Terpstra i Sarathy, 2000.). Licenna proizvodnja se razlikuje od ugovorne zato to
obuhvaa vie funkcija i odgovornosti koje se ugovorom prebacuju na primatelja. Takoer,
primatelj licence ima obvezu odravati odreenu razinu i kvalitetu uinka te isplaivati iznos
(naknadu) dogovoren u ugovoru (Hollensen, 2011.). Franiza je ugovorni odnos kojim
davatelj franize primatelju omoguava koritenje robne marke, know-howa, marketinkih
tehnika, obuke, prodajnog asortimana, sustava upravljanja i imida za odreenu naknadu.
Primatelj franize doprinosi poznavanjem trita, kapitalom i upravljanjem poslovanja
(Cateora, 1996.).
2.4.Marketing miks
2.4.1. Proizvod
Proizvod je centar marketinkog miksa. irenjem na novo trite korporacije donose odluku o
idealnom marketinkom programu i strategiji proizvoda. Ovisno o organizacijskim ciljevima i
potrebama trita, korporacija moe razviti pet alternativnih strategija proizvoda: strategiju
selekcije, modifikacije, diferencijacije, diverzifikacije i eliminacije. Strategijom selekcije,
korporacija bira proizvod sa postojeeg ili domaeg trita i bez ikakvih promjena ga plasira u
inozemstvo. Strategija modifikacije koristi se kad se za jedan proizvod razvija vie varijacija
da bi se prilagodio inozemnom okruenju i zahtjevima razliitih trita. Strategija
2.4.2. Cijena
Cijena je jedini element marketing miksa koji stvara prihod, svi ostali elementi stvaraju
trokove. Cjenovna politika korporacije je rezultat informacija koje potjeu iz odjela financija,
proizvodnje, raunovodstva i pravnog odjela. Takoer, politiku cijena je potrebno koordinirati
diljem razliitih trita. Nedostatak koordinacije moe uzrokovati stvaranje sivog trita ili
paralelnog uvoza, gdje neovisni kupci kupuju proizvode na tritima gdje je cijena nia i
prodaju ih na tritima gdje je cijena via (Kotabe i Helsen, 2010.).
Hollensen (2011.) donosi podjelu imbenika koji utjeu na cijene. imbenici se dijele na
interne i eksterne, odnosno imbenike korporacije i proizvoda te imbenike okruenja i
trita.
Korporativni imbenici
imbenici proizvoda
imbenici okruenja
imbenici okruenja su eksterni i stoga nisu pod kontrolom korporacije te ukljuuju: dravne
kontrole izvoza i uvoza, carine, kvote i ostale trgovake barijere, dravne kontrole cijena,
fluktuacije teaja i inflaciju. Carine izravno utjeu na cijenu, osim u sluaju kada je izvoznik
ili uvoznik voljan apsorbirati poreze i smanjiti vlastiti profit, dok kvote imaju neizravan
utjecaj, budui da se restrikcijom ponude poveava cijena uvoza.
Trini imbenici
2.4.3. Distribucija
Dovesti proizvod do ciljnog trita moe biti teak i skupocjen proces, ako ne postoji
mogunost prevladavanja nedosljednosti u distribucijskoj strukturi. Meutim, moe biti i
izvor odrive konkurentske prednosti korporacije ako uspije formirati kvalitetan distribucijski
sustav (Cateora, 1996.).
Hollensen (2011.) donosi prikaz glavnih odluka koje korporacija mora donijeti pri uspostavi
distribucijskog sustava. Korporacija treba obratiti pozornost na eksterne imbenike kao to su
karakteristike potroaa, vrsta proizvoda, priroda potranje, konkurencija te zakoni i
regulacije poslovanja na pojedinim tritima. Takoer, mora donijeti vane interne odluke o
2.4.4. Promocija
Zakoni i porezi
zabranjeno je oglaavanje nekih proizvoda kao to su alkohol, lijekovi, zrane luke, cigarete i
upaljai. Neke drave imaju poreze koji se primjenjuju na odreene vrste oglaavanja.
Jezine barijere
Kulturna razliitost
Kulturni imbenici determiniraju kako ljudi doivljavaju razliite pojave. Zbog toga su
razliito znaenje boja, tradicija, kulturno nasljee, religija i sustav vrijednosti stvari na koje
marketer treba obratiti pozornost prilikom oblikovanja oglaivake poruke.
Limitiranost medija
Medijska infrastruktura u svim zemljama nije ista, te tu injenicu marketeri moraju uzeti u
obzir prilikom planiranja strategije komuniciranja s potencijalnim potroaima.
Samiee et al. (2003.) su istraivali koliko multinacionalne korporacije iz Sjedinjenih Drava,
Europe i Japana standardiziraju svoje oglaivake programe na etiri kulturoloki slina
trita Dalekog Istoka. Rezultati su pokazali da podrijetlo korporacije utjee na sklonost
standardizaciji oglaivakog programa te da imaju i razliitu motivaciju za standardizaciju.
Pri tome, amerike korporacije u najveoj mjeri standardiziraju svoje oglaavanje, posebno
televizijsko, a japanske najmanje, iako su ispitivane zemlje njima kulturoloki najblie.
Generalno, najvei utjecaj na odluku o standardizaciji imaju imbenici organizacijske
kontrole i koordinacije te lokalnog trinog okruenja.
3. NACRT ISTRAIVANJA
3.1.Kontekst istraivanja
Kao to je navedeno u prethodnim poglavljima, cilj ovoga rada je ispitati utjecaj pojedinih
determinanti GMS-a na prihode od prodaje na primjeru automobilske korporacije Toyota, te
ispitati razlike utjecaja tih determinanti izmeu razvijenih i rastuih trita.
Odabran je namjerni uzorak od 60 drava, koji je podijeljen na dva jednaka poduzorka od
kojih jedan obuhvaa 30 zemalja s razvijenim tritem, a drugi 30 zemlja s rastuim tritem.
Za odabir 30 razvijenih trita koritene su klasifikacije FTSE grupe, MSCI-a, Standard and
Poor'sa, Dow Jonesa i Russell Investmentsa. U uzorak su ule slijedee zemlje: Australija,
Austrija, Belgija, Kanada, Danska, Finska, Francuska, Njemaka, Grka, Hong Kong, Irska,
Izrael, Italija, Japan, Luksemburg, Nizozemska, Novi Zeland, Norveka, Portugal, Singapur,
Juna Koreja, panjolska, vedska, vicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, Cipar, Island,
Tajvan i Slovenija.
U uzorak je odabrano 30 rastuih trita prema klasifikacijama IMF-a, Dow Jonesa, FTSE-a i
MSCI-a, prema EMGP popisu sveuilita Columbia i F10 popisu Frontier Strategy grupe. U
uzorak nisu ule sve zemlje s navedenih listi rastuih trita, nego one koje se na listama
pojavljuju najmanje tri puta. Odabrane su slijedee zemlje: Argentina, Brazil, Bugarska, ile,
Kina, eka, Estonija, Egipat, Kolumbija, Maarska, Indija, Indonezija, Latvija, Litva,
Malezija, Meksiko, Maroko, Nigerija, Pakistan, Peru, Filipini, Poljska, Rumunjska, Rusija,
Saudijska Arabija, Juna Afrika, Tajland, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati i Vijetnam.
Meutim, podaci za Cipar i Pakistan nisu bili dostupni, pa su te drave izuzete iz uzorka.
Konani prikaz drava koje su ule u uzorak, kao i ukupan broj prodanih Toyota automobila u
tim zemljama, prikazan je u Tablicama 2 i 3.
Naziv drave
Argentina
Brazil
Bugarska
ile
Kina
eka Republika
Estonija
Egipat
Kolumbija
Maarska
Indija
Indonezija
Latvija
Litva
Malezija
Meksiko
Maroko
Nigerija
Peru
Filipini
Poljska
Rumunjska
Rusija
Saudijska Arabija
Juna Afrika
Tajland
Turska
Ujedinjeni Arapski Emirati
Vijetnam
Naziv drave
Australija
Austrija
Belgija
Kanada
Danska
Finska
Francuska
Njemaka
Grka
Hong Kong
Irska
Izrael
Italija
Japan
Luksemburg
Nizozemska
Novi Zeland
Norveka
Portugal
Singapur
Juna Koreja
panjolska
vedska
vicarska
Ujedinjeno Kraljevstvo
Sjedinjene Amerike Drave
Island
Tajvan
Slovenija
automobila koji su prilagoeni potrebama tog trita te pretvaranja Azije1 u drugu matinu
bazu (Toyota, godinje izvjee, 2012.). U uzorku rastuih trita koji su uli u ovo
istraivanje od 29 zemlja, Toyota u njih 16 ima uspostavljene proizvodne operacije ili
operacije istraivanja i razvoja.
Toyotina definicija Azije (u poslovne svrhe) ne ukljuuje Kinu, Indiju, Pakistan, Banglade i Japan. (Toyotino
godinje izvjee, 2012.).
Minimum
Maximum
Mean
Std. Deviation
58
57
57
57
52
1005
36,60
,60
7
12309,00
1764833
92,40
47,30
45
46954,00
130108,05
58,1118
12,7339
14,74
21376,8846
325556,439
14,38580
12,04742
4,973
8545,61654
40
52
44
58
24
14020,00
2420
9
48,00
98925,00
66960
665
89,90
24315,4000
27694,81
353,30
67,4586
13232,00076
17128,072
195,133
9,10308
Minimum
56
56
Maximum
7
21
Mean
14,20
Std. Deviation
2,869
Minimum
39
39
14020,00
Maximum
35278,00
Mean
22402,3333
Std. Deviation
5426,59720
Ako se eliminira Singapur iz uzorka i njegova cijena Corolle od 98 925 dolara, moe se
vidjeti da je slijedea maksimalna cijena znatno nia i iznosi 35 278 dolara (Tablica 6).
Samim time i prosjena cijena opada s 24 315,4 dolara na 22 402 dolara, te takoer prosjeno
odstupanje od prosjeka opada s 13 232 dolara na 5 426,6 dolara. Disperzija bruto nacionalnog
dohotka je oekivano visoka, budui da uzorak ukljuuje zemlje na razliitom stupnju
razvoja, a ista logika vrijedi i za varijablu broj putnikih automobila na 1000 stanovnika, gdje
je maksimum 665 automobila na 1000 stanovnika Luksemburga i 9 automobila na 1000
stanovnika Kolumbije.
U Tablici 7 prikazani su podaci vezani za deskriptivnu statistiku analizu uzorka 29 drava
rastueg trita.
Minimum
Maximum
Mean
Std. Deviation
29
29
29
29
27
1237
36,60
2,30
7
12309,00
766885
88,60
41,30
19
46954,00
107601,00
63,1655
14,9931
13,52
20986,1852
177674,183
14,63221
13,28767
3,280
8737,35074
27
26
19
29
18
14286,00
2420
9
48,00
35278,00
24710
515
78,30
22069,5185
13539,23
213,42
62,4172
4956,92022
7239,045
163,199
7,33563
Minimum
Maximum
Mean
Std. Deviation
29
28
28
28
25
1005
37,30
,60
11
13320,00
1764833
92,40
47,30
45
46522,00
152615,10
52,8775
10,3939
16,00
21798,8400
427950,706
12,30271
10,33297
6,074
8492,54407
13
26
25
29
6
14020,00
24770
59
55,40
98925,00
66960
665
89,90
28979,9231
41850,38
459,60
72,5000
21928,78962
11370,208
144,862
7,88883
Iz Tablice 8 se moe iitati da je prosjek bruto nacionalnog dohotka u uzorku drava rastueg
trita 13 539,23 dolara znatno nii od 41 850,38 dolara u uzorku drava razvijenog trita.
Broj putnikih vozila na 1000 stanovnika je 213 u uzorku drava rastueg trita, dok u
uzorku drava razvijenog trita iznosi 459,6. Indeks ekonomskih sloboda rastuih trita u
prosjeku je 62,42, pri emu spadaju u rang umjereno slobodnih zemalja, dok isti kod u
razvijenih drava iznosi 72,5 te spada u rang uglavnom slobodnih drava.
Budui da je varijabla Nain ulaska na trite nominalna, te kao dummy varijabla ima samo
dvije vrijednosti, iskljuena je iz deskriptivne analize.
Takoer, deskriptivna analiza ukazuje na injenicu da neki podaci nisu dostupni. Za odreen
broj drava cijena Corolle se nije mogla utvrditi zato to se u tim dravama Corolla nije u
ponudi na slubenim internetskim stranicama odakle su podaci o cijenama preuzimani. Slino
je i s podacima okruenja, posebno s brojem putnikih automobila na 1000 stanovnika, koji
nisu dostupni na stranicama Svjetske banke.
Portfolio
proizvoda
Nain ulaska na
trite
.
.
Method
Stepwise (Criteria: Probability-of-F-to-enter <= ,050, Probabilityof-F-to-remove >= ,100).
Stepwise (Criteria: Probability-of-F-to-enter <= ,050, Probabilityof-F-to-remove >= ,100).
od 5%. Ostale varijable nisu zadovoljile kriterij ulaska u model, tj. nisu se pokazale
znaajnima.
Tablica 10: Osnovni podaci o ocijenjenom modelu s razinom prodaje kao zavisnom
varijablom
Model Summary
Model
R
,643a
,718b
1
2
Adjusted R
Square
R Square
,413
,516
,398
,490
254592,588
234383,951
Sum of Squares
df
Mean Square
Regression
1,734E12
1,734E12
Residual
2,463E12
38
6,482E10
Total
4,197E12
39
Regression
2,164E12
1,082E12
Residual
2,033E12
37
5,494E10
Total
4,197E12
39
Sig.
26,751
,000a
19,699
,000b
Tablica 12: Ocijenjeni linearni regresijski model s razinom prodaje kao zavisnom
varijablom
Coefficientsa
Unstandardized Coefficients
Model
1
B
(Constant)
Portfolio proizvoda
(Constant)
Portfolio proizvoda
Nain ulaska na trite
Std. Error
-562279,005
140180,573
47757,067
9233,460
-646872,086
132544,815
46868,389
8506,469
208964,086
74652,762
Standardized
Coefficients
Beta
Sig.
-4,011
,000
5,172
,000
-4,880
,000
,631
5,510
,000
,320
2,799
,008
,643
(1)
Tolerance
VIF
Portfolio proizvoda
1,000
1,000
Portfolio proizvoda
,999
1,001
,999
1,001
Broj putnikih
vozila
Method
Stepwise (Criteria: Probability-of-F-to-enter <= ,050, Probability-ofF-to-remove >= ,100).
Tablica 15: Osnovni podaci o ocijenjenom modelu s razinom prodaje kao zavisnom
varijablom
Model Summaryb
Model
1
R Square
,477a
Adjusted R
Square
,227
,179
Sum of Squares
df
Mean Square
Regression
1,221E11
1,221E11
Residual
4,146E11
16
2,591E10
Total
5,367E11
17
Sig.
,045a
4,711
> pa se
Tablica 17: Ocijenjeni linearni regresijski model s razinom prodaje kao zavisnom
varijablom
Coefficientsa
Unstandardized Coefficients
Model
1
B
(Constant)
Broj putnikih vozila
Std. Error
212028,939
61273,702
-513,412
236,547
Standardized
Coefficients
Beta
t
-,477
Sig.
3,460
,003
-2,170
,045
(2)
Model
1
Portfolio
proizvoda
Variables
Removed
.
Method
Stepwise (Criteria: Probability-of-F-to-enter <= ,050, Probability-ofF-to-remove >= ,100).
Samo je varijabla Portfolio proizvoda zadovoljila ulazak u model jer je jedina imala
empirijsku signifikantnost manju od 5%. Ostale varijable nisu zadovoljile kriterij za ulazak u
model.
Tablica 19: Osnovni podaci o ocijenjenom modelu s razinom prodaje kao zavisnom
varijablom
Model Summaryb
Model
R
,784a
Adjusted R
Square
R Square
,614
,572
280104,710
Sum of Squares
df
Mean Square
Regression
1,125E12
1,125E12
Residual
7,061E11
7,846E10
Total
1,831E12
10
F
14,342
Sig.
,004a
U tablici analize varijance (ANOVA) pri regresijskoj analizi razvijenih trita prikazani su
podaci o protumaenim, neprotumaenim i ukupnim odstupanjima ocijenjenog modela, te
vrijednost F-testa s empirijskom signifikantnosti. Prema Tablici 20, empirijska vrijednost Ftesta iznosi 14,342 koju je potrebno usporediti s tablinom vrijednosti uz odgovarajuu razinu
( =5%)
Tablica 21: Ocijenjeni linearni regresijski model s razinom prodaje kao zavisnom
varijablom
Coefficientsa
Unstandardized Coefficients
Model
1
B
(Constant)
Portfolio proizvoda
Std. Error
-874953,531
284170,665
65349,760
17255,682
Standardized
Coefficients
Beta
t
,784
Sig.
-3,079
,013
3,787
,004
(3)
4. ZAKLJUAK
4.1.Diskusija i implikacije rezultata
Cilj empirijskog istraivanja je bio utvrditi utjecaj doprinosa pojedinih determinanti GMS-a
na ukupnu potranju za Toyotinim vozilima te utvrditi razliku u jaini utjecaja tih
determinanti na razvijenim i brzorastuim tritima. Budui da se radi o izviajnom
istraivanju, o ovoj temi nije bilo prethodnih saznanja na kojima bi se mogle formirati
hipoteze i temeljiti iekivanja o ishodu istraivanja.
Provedenim izviajnim istraivanjem cilj je bio ispitati utjecaj determinanti GMS-a na
ukupnu prodaju i poslovanje Toyote kao primjera globalne korporacije. Kao uvod u
empirijsko istraivanje detaljnije su prouena dosadanja istraivanja i saznanja znanstvenika
o globalnim (marketinkim) strategijama. U daljnjoj analizi obraeno je globalno marketinko
okruenje, nain ulaska na trite te marketing miks da bi se dobila adekvatna teorijska
podloga za provoenje izviajnog istraivanja u podruju GMS-a.
Empirijskim istraivanjem se ispitao doprinos pojedinih determinanti na razinu prodaje vozila
Toyote te se eljela utvrditi razlika u jaini tog doprinosa na razvijenim i rastuim tritima.
Uzorak se temeljio na 58 drava, odnosno 29 drava rastueg trita, te 29 drava razvijenog
trita.
Empirijsko istraivanje je dalo odgovore na pitanja o doprinosu pojedinih varijabli GMS-a na
razliitim tritima, meutim, nije omoguilo usporedbu jaine tih utjecaja, to je bio cilj
ovog izviajnog istraivanja.
Analizom uzorka zemalja rastueg trita dolo se do spoznaje da na razinu prodaje negativno
utjee broj automobila na 1000 stanovnika. Rezultati su logini, ako se u obzir uzme injenica
da je Toyotin fokus na rastua trita potaknut velikim potencijalom tog trita, odnosno
velikim brojem stanovnika koji ne posjeduju automobil. Na razvijenim tritima se veinski
nalaze potroai koji ve posjeduju automobil, stoga se napori proizvoaa svode na
zadravanje postojeih potroaa ili preotimanja potroaa konkurencije. Rastua trita
Toyoti daju priliku pridobivanja novih potroaa s kojima se moe izgraditi dugoroan odnos.
Iz Toyotinih aktivnosti na rastuim tritima, kao to su uspostavljanje proizvodnih pogona i
dizajniranje kompaktnih automobila prema potrebama potroaa s tih trita, moe se vidjeti
da imaju za cilj izgradnje dugoronih odnosa s novim potroaima.
Analiza uzorka zemalja razvijenog trita pokazala je da na razinu prodaje Toyote utjee
raznovrsnost portfolia, odnosno broj ponuenih modela na pojedinom tritu. Takav rezultat
je logian, budui da na razvijenim tritima vlada otra konkurencija te korporacije ele
zadovoljiti sve trine segmente i na taj nain se irinom svoje proizvodne linije prilagoditi
ukusima i preferencijama svih segmenata.
Ako se u uzorak razvijenim zemljama dodaju i zemlje rastuih trita, regresijski model
pokazuje ovisnost razine prodaje o broju modela na tritu i o nainu ulaska na trite. Toyota
je korporacija koja iskoritava slinosti meu tritima, ali ne na raun lokalne
prilagodljivosti. Lokalizacija proizvodnje je jedna od strategija Toyote i razlog uspjenosti
njezinih poslovnih procesa. Toyota gradi proizvodne pogone na mjestima gdje postoji
potranja u cilju kontrole nad tritem, ali i postizanja efikasnosti; brzina i kvaliteta usluge je
jedna od njezinih najznaajnijih kvaliteta. Zbog tih razloga doprinos naina ulaska na trite
koritenjem vlastitog kapitala razini prodaje nije teko objasniti.
LITERATURA
14. Emerging
Market
Global
Players,
http://www.vcc.columbia.edu/content/emerging-
market-global-players-project;
15. Focus2Move, Research & Management Consulting firm, http://focus2move.com/;
16. Frontier Strategy Group, http://blog.frontierstrategygroup.com/;
17. FTSE Emerging Index,
http://www.ftse.com/Indices/FTSE_Emerging_Markets/Downloads/AWALLE.pdf
18. Ghemawat, P. (2007.): Why the world isn't flat?, Foreign Policy;
19. Ghemawat, P. (2010.): Finding your strategy in the new landscape, Harvard Business
review;
20. Ghoshal, S. (1987.): Global strategy: An organizing framework, Strategic Management
Journal, Vol. 8, pp. 425-440;
21. Hamel, G., Prahalad, C.K. (1985.): Do you really have a global strategy?, Harvard
Business review, Vol 63., No. 4, pp. 139-149;
22. Hollensen, S. (2008.): Essentials of Global Marketing, Pearson Prentice Hall;
23. Hout, T., Porter, M., Rudden, E. (1982.): How global companies win out; Harvard
Business Review, Vol. 60,, No. 5, pp. 98-109;
24. International Monetary Fund, http://www.imf.org/external/index.htm;
25. Index of economic freedom; Heritage Foundation, http://www.heritage.org/index/explore.
26. Johansson, J. K. (2009): Global marketing: foreign entry, local marketing and global
management, McGraw-Hill Irwin;
27. Keegan, W., Green, M. (2005.): Global Marketing, Pearson Prentice Hall;
28. Keillor, B., Wilkinson, T, Owens, D. (2005.): Threats to international operations: dealing
with political risk at the firm level, Journal of Business Research 58, pp. 629-635;
29. Kogut, B. (1985.): Designing Global Stretegies: Comparative and Competative ValueAdded
Chains,
Sloan
Management
Review,
[Internet],
raspoloivo
na:
http://sloanreview.mit.edu/article/designing-global-strategies-comparative-andcompetitive-valueadded-chains/;
30. Kogut, B. (1989.): Research notes and communications: A note on global strategies,
Strategic Management Journal, Vol. 10, pp.383-389;
31. Kotabe, M.; Helsen, K. (2010.): Global Marketing Management, John Wiley and Sons
Inc.;
32. Land Transport Authority Singapore, http://www.lta.gov.sg/content/ltaweb/en/roads-andmotoring/owning-a-vehicle/vehicle-quota-system/certificate-of-entitlement-coe.html;
33. Levitt, T. (1986.): The Marketing Imagination, New Expanded Edition, The Free Press,
New York, London;
34. MSCI Market Classification,
http://www.msci.com/products/indices/market_classification.html;
35. Ohmae, K. (1985.): Becoming a Triad power: the new global corporation, The McKinsey
Quarterly, McKinsey & Company Inc.;
36. Ozsomer, A., Simonin, B. (2004.): Marketing program standardization: A cross-country
exploration, Intern. J. of Research in Marketing 21, pp. 397- 419;
37. Pivac, S. (2010.): Statistike metode, e-materijal, Ekonomski fakultet Split (skripta);
38. Previi, J.; Ozreti Doen . (1999.) : Meunarodni marketing, Masmedia, Zagreb;
39. Russell Emerging Markets Index,
http://www.russell.com/indexes/data/fact_sheets/global/russell_emerging_markets_index.
asp;
40. Samiee, S., Jeong, I., Pae, J.H., Thai, S. (2003.): Advertising standardization in
multinational corporations: The subsidiary perspective, Journal of Business Research 56,
pp. 613-626;
41. Samiee, S., Roth, K. (1992.): The Influence of Global Marketing Standardization on
Performance, Journal of Marketing, Vol. 56., pp. 1-17;
101.
102.
103.
104.
105.
106.
107.
World Bank, International Comparison Comparison Program, GNI per capita PPP
110.
Yucel, R., Dagdelen, O. (2010.): Globalization of markets, marketing ethics and social
responsibility, InTech;
112.
Marketing Strategy and Its Effect on Firm Performance, Journal of Marketing, Vol 66.,
pp. 40-56;
PRILOZI
Popis tablica
SAETAK
Determinante globalne marketinke strategije: primjer Toyote
Svrha ove studije je ispitati utjecaj determinanti globalne marketinke strategije na razinu
prodaje multinacionalne korporacije. Rad se temelji na empirijskom istraivanju prodaje
Toyote koje je provedeno na uzorku od 58 zemalja; 29 zemalja razvijenog trita i 29 zemalja
rastueg trita. Ispitivao se utjecaj varijabli konkurencije, naina ulaska na trite, cijena,
broja proizvoda u portfoliu, bruto nacionalnog dohotka, broja automobila na 1000 stanovnika
i indeksa ekonomskih sloboda na razinu prodaje na tritu pojedine drave. Cilj je bio ispitati
utjecaj navedenih varijabli na prodaju na rastuim i razvijenim tritima te napraviti
usporedbu. Analiza uzorka od 58 zemalja pokazala je da je razina prodaje Toyote pozitivno
ovisna o broju modela automobila na pojedinom tritu (portfoliu) i ulasku na trite
kapitalnim ulaganjem. Analiza uzorka od 29 zemalja rastueg trita ukazala je na negativnu
ovisnost razine prodaje o broju automobila na 1000 stanovnika. Analizom uzorka 29 zemalja
razvijenog trita prikazana je pozitivna ovisnost razine prodaje o broju modela automobila u
porfoliu. Na koncu, rad daje implikacije te ogranienja istraivanja.
SUMMARY
Determinants of global marketing strategy: The case of Toyota
The purpose of this study was to examine the influence of determinants of global marketing
strategy on the sales of a multinational corporation. This paper is based on the empirical study
of sales of Toyota Motor Corporation that was conducted on the sample of 58 countries; 29
developed markets and 29 emerging markets. The following variables were examined:
competition, the mode of entry, price, the number of products in portfolio, gross national
income, passenger cars per 1000 people and index of economic freedom. Goal was to
examine the influence of these variables on sales in developed markets vs. emerging markets.
The regression analysis on the sample of 58 countries showed that level of sales is positively
dependent on the number of car models in the portfolio and on the choice of market entry
using capital investment. Analysis of the sample of 29 emerging markets showed negative
dependence of sales level on the number of passenger cars per 1000 inhabitants in country.
Analysis of the sample of 29 developed markets showed positive dependence of level of sales
on the number of vehicle models in portfolio. In the end, paper gives practical implications
and limitations.