OSTEOSARKOM

Zagreb, studeni 2014.

Sadraj
1.

UVOD............................................................................................................... 3

2.

MEDICINSKI ASPEKTI OBOLJENJA......................................................................4

3.

4.

2.1.

EPIDEMIOLOGIJA..................................................................................... 4

2.2.

ETIOLOGIJA i PATOLOGIJA........................................................................5

2.3.

KLINIKA SLIKA....................................................................................... 6

2.4.

DIJAGNOSTIKA......................................................................................... 7

2.5.

LIJEENJE I PROGNOZA...........................................................................8

PSIHOSOCIJALNI ASPEKTI OBOLJENJA..............................................................10

3.1.

PSIHOSOCIJALNA ONKOLOGIJA..............................................................11

3.2.

KVALITETA IVOTA OSOBA S OSTEOSARKOMOM..................................11

ZNANSTVENA ISTRAIVANJA...........................................................................14
4.1. MOGUNOSTI I REZULTATI PRIMJENE REVIZIJSKIH ENDOPROTEZA U
LIJEENJU TUMORA U PODRUJU KUKA; MIRKO DOZAN..................................14
4.2. ART/EKSPRESIVNE TERAPIJE I SOFROLOGIJA U ANALIZI MEHANIZAMA
SUOAVANJA U DJETETA S MALIGNIM OBOLJENJEM; DAMIR MIHOLI,
MIROSLAV PRSTAI, BRANKO NIKOLI..........................................................15

5.

PRIKAZI SLUAJEVA........................................................................................ 16
5.1.

ZACHARY ZACH SOBIECH.....................................................................16

5.2.

KATELYN NORMAN................................................................................. 17

6.

ZAKLJUAK..................................................................................................... 18

7.

LITERATURA.................................................................................................... 19

1. UVOD
Tumori kosti u djece rijetki su: ine 5% svih malignih tumora djeje dobi. Iako rijetki,
ti tumori zasluuju posebnu pozornost u pedijatrijskog onkologiji. Budui da sveukupno
petogodinje preivljavanje nije vie od 65%, maligni tumori u djece zahtijevaju brzu
dijagnozu i neodgodivo lijeenje u specijaliziranim centrima. U Hrvatskoj svake godine od
raka oboli izmeu 150 i 200 osoba mlaih od 18 godina, od kojih desetak od malignoga
kotanog tumora. Veina pedijatara i lijenika obiteljske medicine u svom radnom vijeku nee
se susresti s djetetom oboljelim od raka kosti (http://www.zzjzpgz.hr/nzl/63/dodatak.htm).
Zbog rijetkog javljanja i esto nejasnih znakova i simptoma, mnogi lijenici ni ne pomiljaju
na ove tumore. Stoga ne udi da se velik broj djece javlja pedijatrijskom onkologu u
uznapredovanom stadiju bolesti (Roganovi, 2011).

2. MEDICINSKI ASPEKTI OBOLJENJA

Osteosarkom (osteosarcoma) je najei primarni zloudni kotani tumor, koji ini oko
20% svih kotanih tumora. Osteosarkom je zloudni mezenhimalni tumor graen od
neopastinih osteoblasta koji aktivno stvaraju osteoid ili kalcificiranu kost (Damjanov, Juki,
Nola, 2011).
Nije jedinstveni entitet, ve postoji 9 inaica. Klasini osteoblastini, hondroblastini i
fibriblastini, teleangiektatini, nisko maligni intraosalni, periostalni, malostanini i maligni
fibrozni histiocitom (Femeni, Raji, Bili, Konja, 2006).

2.1.

EPIDEMIOLOGIJA

Primarni tumori kosti rijetki su u djejoj dobi: prema uestalosti zauzimaju esto
mjesto najeih malignih neoplazmi. Meutim, znatno su ei u adolescenata i mladih - na
treem mjestu iza leukemija i limfoma. Incidencija malignih tumora kosti u SAD je 5.6 na
milion djece mlae od 15 godina. Oko polovica svih neoplazimi kosti je maligna,
osteosarkom je najei (oko 60%), dok je Ewingom sarkom drugi po uestalosti, osim u
djece mlae od 10 godina, u kojih je Ewingom sarkom ei od osteosarkoma.
Osteosarkom se najee javlja u drugom desetljeu ivota za vrijeme ubrzanog
adolescentnog rasta, to sugerira povezanost izmeu rasta skeleta i razvoja ovog tumora.
Bolesnici s osteosarkomom u prosjeku su vii od svojih vrnjaka. U djevojica se pojavljuje u
mlaoj dobi, to je u vezi sa ranijim adolescentskim rastom i zrelijom kotanom dobi obzirom
na djeake istog uzrasta (Balenovi, 2011).
Mukarci obolijevaju ee od ena u odnosu 1,6:1 (Damjanov, Juki, Nola, 2011). U
mukaraca se bolest javlja 5.4 po milijunu godinje, a u ena 4.0 po milijunu godinje
(http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/patologija/osteosarkom-r222).

Tablica 1 Tumori kosti

(http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/patologija/osteosarkom-r222)

2.2.

ETIOLOGIJA i PATOLOGIJA

Uzroci osteosarkoma nisu poznati, ali se smatra da genetski imbenici imaju bitnu
ulogu u patogenezi ovih tumora. Tako se zna da je uestalost osteosarkoma oko 1000 puta
via u bolesnika koji ima mutaciju ili deleciju RB-1 gena u germinativnoj liniji, kao npr. u
onih koji su bili izlijeeni od nasljednog retinoblastoma oka. Mutacije RB-1 gena nalaze se u
oko 65% svih osteosarkoma (Damjanov, Juki, Nola, 2011). Genetski faktori uestvuju
njegovoj patogenezi, i do sada je osteosarkom opisan u 16 srodnika. Gen u retinoblastomskom
lokusu (regija 13q14) sudjeluje u genezi osteosarkoma. U etiologiji 25% osteosarkoma
opisuje se mutacija heterozigotnosti za regiju 13q14 opisuje se u dvije treine bolesnika.
Jedini poznati faktor okoline koji ima sigurni utjecaj na razvoj osteosarkoma je radijacija.
Oko 4% osteosarkoma nastaje oko 14 godina poslije zraenja kosti zbog nekog drugog tumora
(Femeni, Raji, Bili, Konja, 2006). Najvei rizik za nastanak osteosarkoma je za vrijeme
adolescentnog zamaha rasta, to upuuje na udruenost brzog rasta kosti i maligne
transformacije (Roganovi, 2011).
4

Obino se osteosarkom dijeli na primarni i sekundarni, gdje primarni nastaje zbog

genetikih mutacija u mlaih osoba, a sekundarni u starijih osoba s prethodnim rizinim
stanjem (Pagetova bolest, infarkt kosti, osteomijelitis). Toan uzrok osteosarkoma nije poznat,
no brojni rizini faktori su oiti, poput brzog rasta kosti (zbog ega su adolescenti
predisponirani), te spomenutih okolinih i genetikih predispozicija u sluaju npr. Pagetove
bolesti

radijacijom

induciranog

osteosarkoma

(http://perpetuum-

lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/patologija/osteosarkom-r222).
Veina osteosarkoma razvija se u metafizi dugih kostiju, tj. u rastuem dijelu kostiju
gdje je mitotika aktivnost kotanih stanica najizraenija (Damjanov, Juki, Nola, 2011). S
obzirom na to da je osteosarkom tumor kosti, moe se javiti u bilo kojoj kosti, no najee na
ekstremitetima dugih kosti blizu metafiznih ploa rasta. Najee mjesto je femur (42%; 75%
ega je u distalnom femuru), tibia (19%; 80% od toga u proksimalnoj tibiji) i humerus (10%;
od ega je 90% u proksimalnom humerusu). Druge znaajne lokacije su lubanja i eljust (8%)
te pelvis (8%) (http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/patologija/osteosarkom-r222).
Osteosarkomi su veinom veoma agresivni tumori koji razaraju sr, probijaju kroz korteks i
ire se u okolna meka tkiva. Uz osnovnu tumorsku masu mogu se esto nai satelitski vorii
udaljene su metastaze este i uglavnom hematogene te pogaaju ponajprije plua.
Mikroskopski, osteosarkom je graen od neoplastinih osteoblasta koji produciraju osteoid i
nezrelu kost (Damjanov, Juki, Nola, 2011).

2.3.

KLINIKA SLIKA

Simptomi osteosarkoma mogu biti prisutni tjednima i mjesecima (povremeno i due)

prije

nego

se

bolest

dijagnosticira

(http://perpetuum-

lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/patologija/osteosarkom-r222). Simptomi se polagano razvijaju.

Postoji sporo rastua bolna tumorozna tvorba, zacrvenjena, osjetljiva, topla s ogranienom
pokretljivou ekstremiteta, a ponekad i patoloka fraktura. Najei je osteosarkom femura
(60%), tibije (30%) i humerusa (10%) (Femeni, Raji, Bili, Konja, 2006).
Najei prvi znak osteosarkoma je bol u zahvaenoj regiji, osobito pri fizikoj
aktivnosti. Osteosarkom se oituje kao bolna i rastua masa koja onemoguuje normalnu
pokretljivost. Ako postoji invazija u meka tkiva, na granici tumora i probijena korteksa nalazi
se karakteristian trokut koji oznaava nadignut periost, a naziva se Codmanovim trokutom.
5

(Damjanov, Juki, Nola, 2011) Roditelji mogu biti zabrinuti kako njihovo dijete ima uganue
zgloba, artritis i sl. Sistemski simptomi poput vruice i nonog znojenja su rijetki. Nalazi na
fizikalnom pregledu obino su ogranieni na mjesto primarnog tumora, gdje palpabilna masa
moe ali ne mora biti prisutna. Ako je prisutna, masa moe biti mekana i topla
(http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/patologija/osteosarkom-r222). Osteosarkom se
iri kotanom upljinom du kosti na kojoj je nastao, krvnim ilama stvara udaljene metastaze
najee na pluima (u 50% oboljelih nastaju ve u prvih 5-6 mjeseci, a u 20% bolesnika 2
godine od dijagnoze). Rijetko metastazira u jetru, mozak, mezenterijalne limfne vorove,
bubreg, srce, perikard i pleuru. Osteosarkom samo u oko 3% sluajeva metastazira
limfatinim putovima (Femeni, Raji, Bili, Konja, 2006).

2.4.

DIJAGNOSTIKA

Postoje razni naini dijagnosticirati osteosarkom. U poetku ,lijenik e morati uzeti

povijest bolesti trai pacijenta o nasljedstvo, imbenicima rizika i drugim goruim pitanjima
koja se odnose na stanje . Procjena ukljuuje sistematski pregled u potrazi za moguim
znakovima

osteosarkomskih

drugih

zdravstvenih

problema

(http://hr.265health.com/cancer/bone-cancer/1016014434.html#.VE-oVharRWQ).
Interpretacija simptoma moe pomoi da se posumnja na tumor kosti. Nadalje, vaan je
kompletan

fizikalni

pregled,

ukljuujui

miinu

snagu

reflekse

(http://www.zzjzpgz.hr/nzl/63/dodatak.htm). Takoer se rade rutinski krvni nalazi te biopsije.

Biopsija je najuinkovitiji nain da se dijagnosticira osteosarkom. Patolog moe odrediti
putem biopsije li prikupljeni uzorak od pacijenta sadre stanice raka . Postoje dva pristupa za
biopsiju, punkcije i otvoriti biopsija. Biopsija iglom se postie umetanjem igle izravno
pogoene kosti i stanica u njemu su prikupljeni kroz aspiracije . Otvorena biopsija ukljuuje
rezanje iz dijela tumora (http://hr.265health.com/cancer/bone-cancer/1016014434.html#.VEoVharRWQ). Prva slikovna pretraga je rendgenska snimka. Klasina snimka u dva smjera
obuhvaa cijelu zahvaenu kost. Radiografske promjene pomau u odreivanju vrste tumora
te da li je tumor dobroudne ili zloudne naravi. Benigni tumori znatno ee imaju pravilnu
ravnu granicu, a maligni tumori nepravilnu. Naime, benigni tumori obino rastu sporo i kost
ima dovoljno vremena da ogranii tumor s normalnim kotanim tkivom. Nasuprot tome,
maligne tumore karakterizira brz rast, koji ne daje vremena normalnoj kosti da dobro ogranii
6

tumor. Simetrija je kljuna u procjeni nalaza. Kada je na rendgenskoj snimci neko podruje
kosti sumnjivo, lijenik moe film usporediti sa suprotnom stranom. U bolesnika sa
zloudnim kotanim tumorom obvezatna je i snimka plua radi otkrivanja eventualnih
metastaza. Kompjutorizirana tomografija (CT) je naprednija pretraga za trodimenzionalni
prikaz kostiju, koja bolje identificira tumor i prua dodatne informacije o njegovoj veliini i
lokalizaciji. Magnetska rezonancija (MR) je druga napredna radioloka pretraga, koja prua
detaljnije informacije od kompjutorizirane tomografije o mekim tkivima koja okruuju kost,
ukljuujui miie, tetive, ligamente, ivce i krvne ile. Osim toga, bolje prikazuje eventualni
prodor tumora kroz kompaktni dio kosti i zahvaanje okolnih mekih tkiva. MR nema
ionizirajueg zraenja (http://www.zzjzpgz.hr/nzl/63/dodatak.htm).

2.5.

LIJEENJE I PROGNOZA

U lijeenju djece i adolescenata s malignim tumorima kosti najee se koristi

kombinacija kemoterapije, kirurkog zahvata i radioterapije (Roganovi, 2011). Za lijeenje
osteosarkoma zadueni su struno kliniko osoblje, specijalisti ortopedi i onkolozi.
Kemoterapija moe smanjiti tumor i tretirati mogua mogua metastaziranja, primjerice na
plua. Nakon toga moe uslijediti kirurka operacija ekstremiteta, odnosno zahvaenog
podruja, kako bi se sprijeila amputacija. Rekonstruktivna kirurgija takoer moe biti
opcija, a moe ukljuiti niz operacija kako bi se reimplantirala tetiva ili ugradila proteza. U
nekim sluajevima, nakon kemoterapije nije mogua operacija. U drugima, postoje oblici
operacija koji su mogui, ali oni mogu oslabiti organizam. U takvim situacijama razmatra se
radijacija, posebno ako je biopsijom ustanovljeno da se radi o specifinom tipu stanica. Treba
se pobrinuti i za mogue komplikacije tijekom lijeenja, kao i za nuspojave poput infekciju
rane, bol i muninu ( http://www.ordinacija.hr/zdravlje/maligne-bolesti/koliko-je-opasanosteosarkom/). Osnovni ciljevi lijeenja su dulje preivljavanje uz sigurnu kontrolu maligne
bolesti i bolja kvaliteta ivota (Roganovi, 2011).
Prognostiki faktori ovise o lokalizaciji primarnog tumora. Lo ishod imaju tumori
ramenog obrua, lopatice, kljune kosti, rebara, kraljeaka i zdjelice, te proksimalnih dijelova
kostiju ekstremiteta. Slabija je prognoza u bolesnika mlaih od 10 godina, u mukom spolu, u
djece s tumorom veim od 15 centimetara, te ukoliko je trajanje simptoma prije postavljanja
dijagnoze due od 2 mjeseca, ili se radi o nepovoljnom histolokom tipu (npr.
7

hondroblastinom) (Femeni, Raji, Bili, Konja, 2006). Ishod takoer uvelike ovisi o tome u
kojem je stadiju dijagnosticiran osteosarkom, o vjetini lijenika i medicinskog osoblja, te o
nainima lijeenja raka. Ukoliko je bolest otkrivena relativno rano i lijeena pravilno, anse za
preivljavanje prelaze 90 posto. Ako se radi o agresivnim oblicima tumora, koji su poeli
metastazirati, anse za preivljavanje iznose 50 posto. Ipak, tone prognoze se ne mogu davati
jer svaki pacijent na lijeenje reagira drugaije (http://www.ordinacija.hr/zdravlje/malignebolesti/koliko-je-opasan-osteosarkom/).

3. PSIHOSOCIJALNI ASPEKTI OBOLJENJA

Godine traganja za lijekom protiv raka, naalost, jo uvijek nisu iza nas. Onkoloki
bolesnik zbog prirode svoje bolesti treba sveobuhvatni pristup koji, osim konvencionalnog
medicinskog lijeenja (kirurki zahvati, kemoterapija, radioterapija, hormonska ili
antihormonska terapija te imunoterapija) obuhvaa i psihoonkologiju i komplementarni
(suportivni) tretman.
Meutim, kako je svaka osoba jedinstvena tako su i njena bolest i situacija
jedinstvene. Sreom, struna i kompetentna psihoemocionalna, psihosocijalna, individualna ili
grupna podrka moe imati znaajan utjecaj na podravanje ivotne energije i suprotstavljanje
bolesti u osobe kroz: grupe samopomoi, razne klubove osoba lijeenih od malignih bolesti te
primjenu komplementarnih edukacijskih i/ili terapijskih pristupa.
Oporavak je drukiji od osobe do osobe, a ovisi o rairenosti tumora i vrsti lijeenja.
Promjene koje donosi ovakva dijagnoza mogu pacijentima biti teke za podnijeti. Stoga im je
potrebna i psihijatrijska ili psiholoka pomo. Spoznaja o dijagnozi iz koje je vidljivo da je
potrebno lijeenje od maligne bolesti utjee na razmiljanja osobe, ali i na osjeaje lanova
obitelji. Tijekom lijeenja i rehabilitacije moe biti prisutan strah od patnje, smrti, deformacije
tijela, a takoer i druge emocionalne reakcije kao to su tjeskoba, tuga i depresija (Martinec,
Miholi, Stepan-Giljevi, 2012).
Vanu ulogu u pruanju potpore, osim obitelji i prijatelja, imaju lijenici, medicinske
sestre i drugi lanovi lijenikog tima, koji mogu dati odgovore na brojna pitanja. Nerijetko i
sam razgovor sa strunjakom o obinim, svakodnevnim stvarima moe pozitivno djelovati na
osobu. Poboljanju psihikog stanja uvelike doprinosi i razgovor s grupom oboljelih od ove
bolesti (kako za osobu, tako i za njezinu obitelj).
Prema nekim tumaenjima (Prstai i Sabol, 2006) osnovno naelo suoavanja
(coping) je samokontrola koja se oituje u nastojanju pojedinca da se osloni na samoga sebe
(tzv. unutranji lokus kontrole) ili na neke vanjske faktore kao to su vjera, obitelj,
prijateljstvo, strunost osoba koje sudjeluju u procesu lijeenja i rehabilitacije (tzv. vanjski
lokus kontrole).

3.1. PSIHOSOCIJALNA ONKOLOGIJA

Nikako ne smijemo zaboraviti niti vanost psihosocijalne onkologije. Ona je podruje

multidisciplinarnog interesa povezano s razliitim specijalnostima u medicini i drugim
prirodnim i drutvenim znanostima: epidemiologija, kirurgija, biologija, patologija,
radioterapija, nuklearna medicina, endokrinologija, imunologija, fizikalna medicina i
rehabilitacija, psihijatrija, sofrologija, psihologija, edukacija, somatologija, sociologija i
socijalni rad, palijativna skrb, njegovanje, bioetika i etika istraivanja (Prstai, Eljuga,
Matijevi, Nikoli, epuli, Stepan, 2004).
Psihosocijalna

onkologija

bavi

razumijevanjem

lijeenjem

psiholokih,

emocionalnih, socijalnih, duhovnih i funkcionalnih aspekata karcinoma, s naglaskom na bolju

kvalitetu ivota bolesnika i lanova njihovih obitelji. Cilj psihoterapijskih intervencija za
vrijeme lijeenja onkolokoga bolesnika jest ublaavanje i uklanjanje tegoba te uspostavljanje
psihike ravnotee. Psihoterapijski pristup na onkolokom odjelu ukljuuje informativnoedukativne sastanke s bolesnicima (individualne ili grupne), individualne psihoterapijske
intervencije, grupnu psihoterapiju, konzultacije psihijatra s onkolozima i rad s obitelji.
Tijekom posljednjih 25 godina prolog stoljea psihosocijalna onkologija postala je
subspecijalizacija onkologije sa svojim vlastitim korpusom znanja koje pridonose lijeenju
raka (http://zmusk.wordpress.com/zdravlje/sto-su-to-psihosocijalna-onkologija-i-sofrologija/).
Budui da je u podruju psihoonkologije potaknuta djelatnost strunjaka iz razliitih
disciplina, svaki od njih koristi svoje metode klinike procjene i istraivanja.

3.2.

KVALITETA IVOTA OSOBA S OSTEOSARKOMOM

FUNCTIONAL OUTCOMES AND QUALITY OF LIFE IN PATIENTS WITH

OSTEOSARCOMA TREATED WITH AMPUTATION VERSUS LIMB-SALVAGE
SURGERY; JIONG MEI, XIAO-ZHONG ZHU, ZHI-YUAN WANG, XUAN-SONG CAI

Cilj istraivanja je bila usporedba kvalitete ivota pacijenata sa osteosarkomom kojim

je amputirana noga zahvaena tumorom i onih kojima je noga bila spaena. Prosjena dob
sudionika je u rasponu 17 do 37 godine, 118 s amputacijom i 138 podvrgnuti postupcima
spaavanja uda. Srednja duina praenja ispitanika bila je u rasponu od 28-145 mjeseci.
10

Analiza je pokazala da su funkcionalni ishodi i kvaliteta ivota bili slini izmeu pacijenata
koji

su

se

podvrgnuli

amputacija

onima

kojima

je

ud

bio

spaen

(http://link.springer.com/article/10.1007%2Fs00402-014-2086-5).

QUALITY OF LIFE (QOL) IN OSTEOSARCOMA: FIRST RESULTS OF THE

PRESURGERY TREATMENT PERIOD OF EURAMOS-1 ; A. WIENER, R.
NAGARAJAN, L. HJORTH, M. JENNEY, P. DE VOS, M. L. BERNSTEIN, M. D. KRAILO,
M. R. SYDES, G. CALAMINUS

Istraivanja utjecaja lijeenja na kvalitetu ivota oboljelih od osteosarkoma postaju sve

znaajnija. EURAMOS-1 meunarodno je istraivanje za poboljanje rezultata u lijeenju
osteosarcoma. Usporedno s lijeenja, kvaliteta ivota ocjenjuje se kao sekundarna mjera
ishoda u svim zemljama sudionicama kroz etiri onkolokih skupine (COG, COSS, EOI i
SSG). Za procjenu kvalitete ivota, ovisno o onkolokoj skupini i dobi bolesnika, koristili su
se EORTC QLQ-C30 (samoprocjena) za pacijente sa 16 godina ili vie i PedsQL ili PEDQOL
za pacijente mlae od 16 godina. QOL se procjenjuje pet tjedana nakon poetka kemoterapije
(T1), 10 tjedana nakon operacije, 72 tjedna i 142 tjedana nakon dijagnoze, respektivno. Do
listopada 2009. godine 1.520 pacijenata pridruio se ispitivanju, 1268 pacijenata pristao na
procjenama kvalitete ivota, a 888 pacijenata (70%) ispunilo je procjenu T1 kvalitete ivota.
Pacijenti mlai od 16 godina i enski pacijenti pokazuju najsiromanije osnovne kvalitete
ivota (http://meetinglibrary.asco.org/content/52718-74).

QUALITY OF LIFE IN PATIENTS WITH OSTEOSARCOMA OF THE DISTAL

FEMUR TREATED WITH CHEMOTHERAPY, RESECTION AND PROSTHETIC
RECONSTRUCTION; M. MONTALTI, E. PALA, T. CALABR, A. ANGELINI, G.
USSIA ,P. RUGGIERI

Izmeu 2003. i 2008. godine u Rizzoli, 66 bolesnika s osteosarkom distalnog femura

bilo je lijeeno neoadjuvativnom kemoterapijom, resekcija i rekonstrukcija s modularnim
11

uncemented mega-proteza. U istraivanje je ukljueno 37 mukaraca i 29 ena. Praenje

oboljelih trajalo je 2 godine. Pomou Karnofsky skale (KPS- skala opeg tjelesnog stanja)
procijenjen je svaki pacijenta prije i nakon tretmana. Takoer je provedena funkcionalna
procjena prema MSTS sustavu (bodovanje funkcije u bolesnika s muskuloskeletnim tumorom
koristi se za analizu ishoda lijeenja bolesnika s tumorom kosti, pri emu se obraa velika
panja na svakodnevno funkcioniranje. Upitnik sadri 6 kategorija: bol, svakodnevne
aktivnosti, emocionalno stanje, koritenje ortopedskih pomagala, hod i epanje.)
(http://www.unizg.hr/rektorova/upload_2012/Dozan%20MEF.pdf). Prije tretmana 7 pacijenata
je imalo KarnofskY indeks 60%, 31 pacijent indeks 50%, 25 njih indeks od 40% i 3 pacijenta
30%. Poslije tretmana 19 pacijenata je imalo Karnofsky indeks uspjenosti 90%, 28 pacijenata
indeks 80%, 11 pacijenata 70%, 5 pacijenata 50% i jedan pacijent 40%. Prosjena ocjena na
MSTS je 22 (73%) (http://www.bjjprocs.boneandjoint.org.uk/content/92-B/SUPP_III/457.2).

12

4. ZNANSTVENA ISTRAIVANJA
4.1.

MOGUNOSTI I REZULTATI PRIMJENE REVIZIJSKIH ENDOPROTEZA

U LIJEENJU TUMORA U PODRUJU KUKA; MIRKO DOZAN

Cilj istraivanja bio je ispitati postoji li razlika u svakodnevnom poslijeoperacijskom

funkcioniranju kod bolesnika s tumorom u podruju kuka u kojih je u sklopu lijeenja
ugraena revizijska endoproteza1, usporeujui s vremenom prije operacijskog zahvata.
Prilikom istraivanja postavljena je sljedea hipoteza: Primjena revizijske
endoproteze u lijeenju tumora u podruju kuka poboljava funkcionalni i kliniki status
pacijenata. Rezultati i mogue komplikacije komparabilni su rezultatima primjene tumorskih
endoproteza kuka.
Istraivanje je provedeno u dva dijela. Prvi dio inila je retrospektivna analiza
podataka arhiva Klinike za ortopediju, KBC-a Zagreb, u razdoblju od 1998. do 2011. godine.
Prema dostupnim podacima iz arhiva Klinike, analizirano je 35 bolesnika u kojih je ugraeno
ukupno 36 revizijskih endoproteza kuka (u jedne bolesnice je uinjen operacijski zahvat
obostrano, u razmaku od dvije godine). Drugi dio istraivanja sastojao se od ortopedskog
klinikog pregleda bolesnika, uz ispunjavanje specifinih upitnika vezanih uz funkciju, opi
status bolesnika i status operiranog kuka. Ispitanici su anketirani kroz tri upitnika: Harrisov
upitnik za kuk (eng. Harris hip score), Merle d'Aubigneov upitnik (eng. Merle d'Aubigne
score) te Bodovanje funkcije u bolesnika s muskuloskeletnim tumorom (eng. Musculoskeletal
Tumor Rating Scale).
Primjenom revizijske endoproteze kuka nakon resekcije tumora u podruju
proksimalnog femura znaajno se poboljava svakodnevno funkcioniranje operiranih
pacijenata. Intenzitet bolova je u veine pacijenata znaajno smanjen, a pokretljivost
operiranog zgloba kuka je zadovoljavajua. Mogunost hoda kod velikog broja pacijenata je
znaajno unaprjeena, uz takoer smanjeno koritenje ortopedskih pomagala. Subjektivno je
veina pacijenata bolje u odnosu na stanje prije operacije. Poslijeoperacijske komplikacije
nakon ugradnje revizijske endoproteze u lijeenju tumora u podruju kuka postoje, te su kao i
1 Revizijska endoproteza koljena ugrauje se nakon razlabavljenja primarne endoproteze. Kod
razlabavljenja dolazi do manjeg ili veeg defekta kotane mase. Revizijska endoproteza (zbog svoga
dueg trupa) prua mogunost nove ugradnje nakon vaenja primarne endoproteze.
13

rezultati komparabilni komplikacijama i rezultatima nakon ugradnje tumorske endoproteze.

Ugradnja revizijske endoproteze kuka u tumorskoj problematici je opravdana i s medicinskoekonomskog

aspekta,

te

se

preporua

kao

metoda

izbora

lijeenja

(http://www.unizg.hr/rektorova/upload_2012/Dozan%20MEF.pdf).

4.2.

ART/EKSPRESIVNE TERAPIJE I SOFROLOGIJA U ANALIZI

MEHANIZAMA SUOAVANJA U DJETETA S MALIGNIM
OBOLJENJEM; DAMIR MIHOLI, MIROSLAV PRSTAI, BRANKO
NIKOLI

Cilj istraivanja bilo je ispitivanje i evaluacija promjena u mehanizmima suoavanja,

emocionalnom doivljavanju i somatoemocionalnom izraavanju kod djeteta s malignim
oboljenjem uz primjenu sofrologije i metoda art/ekspresivnih terapija tijekom kompleksnog
lijeenja i terapije.
Istraivanje je provedeno kao studija sluaja djeaka (KD 14 g.) s dijagnozom
Osteosarcoma Maxilae t. dex. (osteosarkom gornje vilice desno), hospitaliziranog na Odjelu
za hematologiju i onkologiju Klinike za djeje bolesti u Zagrebu. Postavljana je polazna
hipoteza prema kojoj se komplementarna primjena art/ekspresivnih terapija, koncipiranih
ovisno o individualnim potrebama djeteta tijekom kompleksnog lijeenja i rehabilitacije,
manifestira u promjenama djetetovih mehanizama suoavanja u povezanosti sa tendencijama
promjena za druge kontrolirane varijable (psihomotorne i psihoemocionalne funkcije,
interpersonalna senzitivnost i dr.). U svrhu evaluacije koriteni su Gibsonov spiralni labirint
(test za mjerenje psihomotornih sposobnosti), Aqua testa (u svrhu analize latentnih
(introspektivnih) psihoemocionalnih iskustava u djeteta tijekom terapije), Basic Ph model i
SUO (Skala suoavanja sa stresom za djecu i adolescente). Istraivanje je provedeno u sedam
toaka promjene, a izvorni rezultati obraeni su uz primjenu INDIFF metode.
Rezultati istraivanja potvrdili su polaznu hipotezu, odnosno vrijednost analitikog
pristupa i komplementarne primjene sofrologije i art/ekspresivnih terapije u okviru
kompleksnog lijeenja i rehabilitacije djece s malignim oboljenjima (Miholi, Prstai,
Nikoli, 2013).

14

5. PRIKAZI SLUAJEVA
5.1.

ZACHARY ZACH SOBIECH

Zachu

Sobiechu,

18-godinjem

tinejderu

iz

Minnesote,

osteosarkom

je

dijagnosticiran u dobi od 14 godina. Nakon dijagnoze, imao je nekoliko operacija, a bio je

podvrgnut i kemoterapiji. No nikad se nije prestao boriti. Kad su mu lijenici prognozirati jo
samo nekoliko mjeseci ivota, odluio se na poseban nain oprostiti od svoje obitelji i
prijatelja koji su uvijek bili uz njega, ali i od cijeloga svijeta. Napisao je i izveo pjesmu
Oblaci (Clouds) koja je objavljena 6. prosinca 2012. godine. Njegov se iskren tekst u
kombinaciji s njegovom neodoljivom pozitivnou svidio ljudima pa njegova pjesma danas
ima vie od 11 milijuna pregleda na youtube-u.
Zach je preminuo 20. svibnja 2013., a njegovi su oboavatelji izgurali pjesmu
Clouds do broja 1 na iTunes, Spotify i Billboard ljestvicama, kako bi odali poast ovom
izuzetnom mladiu. Dobitnik je nekoliko nagrada posmrtno; njegov spot za pjesmu Clouds
je dobio nagradu Upper Midwest Emmy Award, a Katie Couric ga je predstavila kao Dream
Maker Award, najviom au Fonda za istraivanje raka u djece (Children's Cancer
Research Fund ). Na godinjicu objavljivanja spota, 6.12.2013., 5 000 Zachovih
oboavatelja okupilo se u trgovakom centru u Minnesoti (Mall of America in Minnesota)
kako bi zajedno otpjevali njegovu pjesmu Clouds2.
Zach je sa svojom obitelji osnovao Zach Sobiech osteosarkom fond (Zach Sobiech
Osteosarcoma Fund) koji sav prihod od njegove glazbe i drugih humanitarnih dogaaja
odranih u njegovu ast, donira istraivaima kako bi pronali bolje tretmane za spreavanje i
lijeenje ove bolesti. Njegov fond raste iz dana u dan, a trenutno je prikupljeno vie od
700.000 $ (http://www.childrenscancer.org/zach/).

2 http://www.youtube.com/watch?v=bLhUS_QjcZY
15

5.2.

KATELYN NORMAN

Katelyn Norman iz Tennesseeja osteosarkom je dijagnosticiran s 12 godina. I nakon

to je saznala da joj ne preostaje puno vremena, Katelyn se ne predaje. Njen prijatelj Brandon
rekao je: Ona ne doputa da je prognoze lijenika pogode. Ima stav: 'Ja sam Katelyn. elava
sam i lijepa sam i pobijedit u ovo'.
Katelyn nije dopustila da joj saznanje o pribliavanju smrti upropasti vrijeme koje joj
je preostalo pa je odluila sastaviti listu stvari koje eli uiniti prije nego umre. Poeljela je
otii na maturalnu veer, imati posljednji ples, posjetiti Italiju, nauiti voziti auto, staviti
piercing, provesti po jedan dan sa svakim od svoje brae i sestara te biti na koncertu
omiljenog benda Of Mice & Men i dobiti njihovu majicu s potpisima svih lanova.
Kako se njena pria proirila drutvenim mreama, mnogi su eljeli financijski pomoi
obitelji kako bi to prije mogli ispuniti sve njezine elje. Internet stranica koja je prikupljala
sredstva za ispunjenje Katelynine liste elja prikupila je vie od 80.000 $. Njena majka, Erica
Nelson, nadala se da e uspjeti obaviti to vie stvari s liste prije nego umre. Glavni pjeva
Of Mice & Men, Austin Carlile, napisao je na svom Twitter profilu: "Rekao sam joj da se ne
boji, jer ona nee biti sama. Moja mama je ve aneo i brinut e se o njoj." Katelynini
roditelji, prijatelji i susjedi pomogli su joj ispuniti elju da ode na maturalnu veer. Uz cestu
na njenom putu do dvorane trebalo je stajati tisuu ljudi, meutim, Katelyn je tijekom dana
imala potekoa s disanjem i morala je ostati u bolnici. Iako su joj lijenici rekli da ne moe
ii na maturalnu veer, ona nije htjela da istu otkau, unato tome to je sve bilo pripremljeno
za njezin dolazak. Katelyn je ipak imala maturalnu veer sa svojim prijateljima u bolnikoj
sobi, sa disko kuglom koja je visjela sa stopa.
Katelyn se dvije godine borila s osteosarkomom, a onda je 29. oujka 2013. preminula
u 14. godini ivota (http://abcnews.go.com/US/tennessee-teen-katelyn-norman-enjoyedbucket-list-prom/story?id=18839875).

16

6. ZAKLJUAK
Iako su rijetki u djejoj dobi, primarni su tumori kosti znatno ei u adolescenata i
mladih. Ako uzmemo u obzir injenicu kako anse za preivljavanje prelaze 90% ukoliko se
bolest relativno rano otkrije i pravilno lijei, zakljuujemo kako bi trebalo poticati
informiranje osoba (posebice mladih) o prvim znakovima ove bolesti.
Svakako bismo spomenule i vanost holistikog pristupa lijeenju, kako bi se panja
usmjerila i na psihosocijalni aspekt bolesnika i njegove okoline. Struna i kompetentna
psihoemocionalna, psihosocijalna, individualna ili grupna podrka moe imati znaajan
utjecaj na podravanje ivotne energije i suprotstavljanje bolesti u osobe kroz: grupe
samopomoi, razne klubove osoba lijeenih od malignih bolesti te primjenu komplementarnih
edukacijskih i/ili terapijskih pristupa. Takav sveobuhvatan pristup te primjena suportivnih
psihoonkolokih tretmana rezultirat e znaajno duljim preivljavanjem oboljelih osoba uz
istodobno bolju kvalitetu ivota.

17

7. LITERATURA
Balenovi, A. (2011). Trovremenska scintigrafija kosti u utvrivanju lokalnog recidiva bolesti
kod osteosarkoma i sarkoma Ewing donjih ekstremiteta. Disertacija. Zagreb: Sveuilite u
Zagrebu, Medicinski fakultet
Damjanov, I., Juki, S., Nola, M. (2011). Patologija. Zagreb: Medicinska naklada
Femeni, R., Raji, Lj., Bili, E., Konja, J. (2006). Tumori kosti i mekih tkiva. Paediatr
Croat. 50 (Supl 1): 265-273
Martinec, R., Miholi, D., Stepan Giljevi, J. (2013). Psihosocijalna onkologija i neki aspekti
kompleksne rehabilitacije u odraslih osoba i djece oboljelih od malignih bolesti. Hrvatska
revija za rehabilitacijska istraivanja. Vol. 48. No. 2, 145-155
Miholi, D., Prstai, M., Nikoli, B. (2013). Art/ekspresivne terapije i sofrologija u analizi
mehanizama suoavanja u djeteta s malignim oboljenjem. Hrvatska revija za rehabilitacijska
istraivanja. Vol. 49. No. Supplement, 73-84
Prstai, M., Eljuga, D., Matijevi, A., Nikoli, B., epuli, M., Stepan, J. (2004).
Psihosocijalna onkologija. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja, Vol 40, No. 1, 7790
Prstai, M., Sabol, R. (2006). Psihosocijalna onkologija i rehabilitacija. Zagreb: Medicinska
naklada
Roganovi, J. (2011). Tumori kosti u djece. Pedijatrija danas. 7(1):1-9

Mreni izvori:
http://abcnews.go.com/US/tennessee-teen-katelyn-norman-enjoyed-bucket-list-prom/story?
id=18839875
http://www.bjjprocs.boneandjoint.org.uk/content/92-B/SUPP_III/457.2

http://www.childrenscancer.org/zach/
http://hr.265health.com/cancer/bone-cancer/1016014434.html#.VE-oVharRWQ
18

http://link.springer.com/article/10.1007%2Fs00402-014-2086-5
http://meetinglibrary.asco.org/content/52718-74

http://www.ordinacija.hr/zdravlje/maligne-bolesti/koliko-je-opasan-osteosarkom/
http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/patologija/osteosarkom-r222
www.unizg.hr/rektorova/upload_2012/Dozan%20MEF.pdf
http://www.youtube.com/watch?v=bLhUS_QjcZY
http://www.youtube.com/watch?v=sDC97j6lfyc
http://zmusk.wordpress.com/zdravlje/sto-su-to-psihosocijalna-onkologija-i-sofrologija/
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/63/dodatak.htm

19