USTAV HERCEGOVAKO-NERETVANSKOG KANTONA

O LJUDSKIM PRAVIMA I SLOBODAMA I OSTALIM:

O postuliranju krepke (ne)konstitutivne (ne)ravnotee nautrb Ostalih i
ustavnopravnom perverzitetu u Hercegovako-Neretvanskom kantonu

Sarajevo, 2013.

EDICIJA (NE)KONSTITUTIVNI CENTRA ZA POLITIKE STUDIJE

Ediciju ureuje: Dalila Mirovi
Knjiga br. 3
naslov:
Ustav Hercegovako-Neretvanskog kantona o ljudskim

pravima i slobodama i Ostalim: o postuliranju krepke

(ne)konstitutivne (ne)ravnotee nautrb Ostalih i

ustavnopravnom perverzitetu u Hercegovako-Neretvanskom
kantonu
autorica:

Maja Sahadi

urednik:

Damir Banovi

lektura_korektura:

Ivana Teroni, Mirela Roajac-Zuli

prelom_naslovnica:

Dina Vili

izdava:

Centar za politike studije, www.cps.ba

za izdavaa:

Damir Banovi

CENTAR ZA
POLITICKE STUDIJE

Udruenje za istraivanje i politike studije - Centar za politike studije/autorica

Nekomercijalno umnoavanje, fotokopiranje ili bilo koji drugi oblik reprodukcije
cijele publikacije ili njezinih dijelova je poeljno, uz prethodno pismeno informisanje
izdavaa na mail: office@cps.ba

ISBN 978-9958-060-03-8

MAJA SAHADI

USTAV HERCEGOVAKO-NERETVANSKOG KANTONA

O LJUDSKIM PRAVIMA I SLOBODAMA I OSTALIM:
O POSTULIRANJU KREPKE (NE)KONSTITUTIVNE (NE)RAVNOTEE NAUTRB
OSTALIH I USTAVNOPRAVNOM PERVERZITETU
U HERCEGOVAKO-NERETVANSKOM KANTONU

CENTAR ZA
POLITICKE STUDIJE
Sarajevo, 2013.

Sadraj

1. PREDGOVOR

2. SAETAK

3. UVOD

4. GENEZA NASTANKA
HERCEGOVAKO-NERETVANSKOG KANTONA
11
4.1. Proces nastanka Federacije Bosne i Hercegovine 11
4.2. O kantonima uope 13
4.3. Kantoni sa zasebnim reimom
17
5. USTAV HERCEGOVAKO-NERETVANSKOG KANTONA:
NORMIRANJE DISKRIMINACIJE
19
5.1. Ljudska Prava i slobode u Ustavu
Hercegovako-neretvanskog kantona 21
5.2. Naelo konstitutivnosti naroda i
odnos spram pripadnika Ostalih 22
5.3. Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine 24
5.4. Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona o Ostalima
26
6. ANALIZA PRIKUPLJENIH PODATAKA (NEVLADINE ORGANIZACIJE,

PREDSTAVNICI VLASTI, STRUNJACI)
35
7. PRIJEDLOG IZMJENA USTAVA
HERCEGOVAKO-NERETVANSKOG KANTONA

37

8. ZAKLJUNA RAZMATRANJA 39
9. APPENDIX: USPOREDNI PRIKAZ POSTOJEIH USTAVNIH
RJEENJA I PREDLOENIH IZMJENA I DOPUNA USTAVA
HERCEGOVAKO-NERETVANSKOG KANTONA

41

10. REFERENCE

47

BIOGRAFIJA AUTORICE

51

1. PREDGOVOR
Studija sluaja o ustavnopravnom poloaju i preporukama za poboljanje poloaja
Ostalih u ustavnom sistemu Hercegovako-neretvanskog kantona pod nazivom Ustav
Hercegovako-neretvanskog kantona o ljudskim pravima i slobodama i Ostalima
nastala je u okviru projekta Jaanje angamana civilnog drutva u oblasti zelene
politike, ustavne reforme i procesa evropskih integracija koji realizira Centar za
politike studije uz podrku Fondacije Heinrich Bll u Bosni i Hercegovini.
Studija sluaja predstavlja prvu u nizu strunih analiza koja identificira kljune
probleme etnike diskriminacije i politike marginalizacije osoba koje se ne izjanjavaju
kao konstitutivni narodi ili Ostalih u ustavnopravnom sistemu odreenih teritorijalnopolitikih jedinica u Bosni i Hercegovini, odnosno Hercegovako-neretvanskog kantona,
te daje konkretne prijedloge i rjeenja za poboljanja.
Ova analiza nastala je u okviru Koalicije Jednakost i predstavlja osnovu za
zagovarake aktivnosti u okviru ove koalicije iji je jedan od ciljeva i formalnopravno
ukidanje etnike diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Koalicija Jednakost trenutno
okuplja 24 organizacije civilnog drutva, neformalne grupe i pojedince/ke. Upravo
argumentovano i na istraivanju zasnovano zagovaranje jeste jedan od principa na
kojima se bazira rad Centra za politike studije.
Nadamo se da e ova analiza biti od koristi nevladinim organizacijama, aktivistima
i aktivistkinjama, kao i akademskoj zajednici kao dio nastavne literature u procesu
edukacije i kritikog osvrta na Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona.
Damir Banovi
Izvrni direktor Centra za politike studije u Sarajevu

2. SAETAK
Sustav jamstva i zatite ljudskih prava i sloboda ovisi prvenstveno o unutarnjem
pravnom sustavu, odnosno nainu na koji se definiraju odredbe o ljudskim pravima i
slobodama u unutarnjem pravnom sustavu. U vezi s tim, instrumente zatite ljudskih
prava i sloboda mogue je djelotvorno i dosljedno primijeniti samo ukoliko unutarnji
pravni sustav to omoguava. S obzirom na to da drave odmjeravaju i nastoje drati u
ravnotei primjenu i zatitu ljudskih prava i vlastite interese, ini se da sustavu ljudskih
prava i sloboda manjka mogunosti za uspostavljanje instrumenata i mehanizama koji
bi imali izrean utjecaj na njihovo potivanje i primjenu normi o ljudskim pravima i
slobodama. No, na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini prisutne su posljedice
etnikog proporcionaliteta konstitutivnih naroda koji se temelji na pretpostavkama
zatite njihovih kolektivnih prava nautrb individualnih. Stoga je i prisutan prerogativ
iskljuivanja pripadnika onih koji se ne izjanjavaju kao konstitutivni iz zastupanja i
uestvovanja u donoenju odluka na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini. Ova
studija obuhvaa normativno-pravnu analizu diskriminacijskih elemenata u Ustavu
Hercegovako-neretvanskog kantona koji se odnose na garancije ljudskih prava i
sloboda te primjenu naela konstitutivnosti naroda u odnosu na pripadnike Ostalih.
Lista kljunih termina: diskriminacija, ljudska prava i slobode, naelo
konstitutivnosti, Ostali

3. UVOD
Iako u Bosni i Hercegovini postoje ustavne garancije o ljudskim pravima i slobodama,
sloen dravni ustroj koji se proima etnikim paritetom konstitutivnih naroda, uvjetuje
odravanje izvjesnih diskriminacijskih odredbi spram Ostalih u ustavnim i zakonskim
tekstovima na svim razinama u Bosni i Hercegovini, time i u Ustavu Hercegovakoneretvanskog kantona. Sukladno tomu, ovi normativno-pravni nedostatci odraavaju
se i na praktinu primjenu ljudskih prava. Trenutana ustavnopravna zbilja u Bosni i
Hercegovini ukazuje da interesi tri konstitutivna naroda koji se crpe iz ustavnih tekstova
na razliitim razinama u Bosni i Hercegovini, presuuju u korist etnike pripadnosti
u odnosu na pojedince ija se prava nadovezuju na kolektivna prava. Njome se,
istovremeno, odravaju normativno-pravne i praktine diskriminacijske okosnice
kojima se osporava zatita i primjena ljudskih prava i sloboda na svim razinama u Bosni
i Hercegovini.
Sudjelovanje konstitutivnih naroda u sustavu vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine,
odnosno u vlasti Hercegovako-neretvanskog kantona, sastavni je, i iznimno znaajan,
element raznorodnog bosanskohercegovakog pravnog, politikog, drutvenog poretka.
Naroitost (trenutanog) bosanskohercegovakog poretka, koja je ujedno i oprenost,
svakako je i postojanost u zanemarivanju i odravanju stanja lienosti uea onih koji se
ne izjanjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda u sustavu vlasti u Federaciji Bosne i
Hercegovine, odnosno Hercegovako-neretvanskom kantonu. Tzv. Ostalima su na razini
Federacije Bosne i Hercegovine garantirana izvjesna prava, ali je, bez uveliavanja, njihov
poloaj i dalje, formalnopravno, prominentno na granici ekskluzivizma to predstavlja
gotovo propedeutiki napredak u odnosu na dravnu razinu u Bosni i Hercegovini, te
razinu Hercegovako-neretvanskog kantona gdje su u potpunosti izopeni iz uea u
sustavu vlasti.
Uzevi u obzir viegodinji politiki retorizam, bez razlike izmeu vladajuih i
oporbenih politikih elita, i astoljublje u kojima se nastoji proponirati primjena
presude Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine, gotovo je jasno da je osiguravanje
jednakopravnog poloaja onih koji se osjeaju kao pripadnici Ostalih u sustavu vlasti
na svim razinama u Bosni i Hercegovini skopano s nemogunou uspjeha. Proporcija
konstitutivnih obiljeja i preferiranje pariteta konstitutivnih naroda mjerilo je na svim
razinama vlasti, pa tako i na razini Federacije Bosne i Hercegovine i razini kanton,
gdje se etniko utemeljenje doivljava kao prijelomno za stabilitet cjelokupnog sustava.
Istovremeno je na tetu pripadnika Ostalih, s obzirom na to da prostatino respondira
s umovanjem koje porie obveznost njihovog uea u sustavu vlasti, suprotno
ustavnopravnim i meunarodnopravnim rjeenjima, na koncu potvrenim i putem
sudbenog tijela u Strasbourgu. ini se da antanta konstitutivnih rjeavanje poloaja
Ostalih, istovremeno, doivljava kotvom i istovremeno tei zadravanju postojeih
ustavnopravnih rjeenja na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini.
Ustavne garancije dodijeljene konstitutivnima, u smislu kolektiviteta i njihovog
uea u sustavu vlasti doista jesu legitimne, ali one udljivo zaguuju prava na
uee Ostalih u sustavu vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Samo priznavanje
Ostalih u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine ne znai, istovremeno, i stavljanje
u jednakopravan poloaj s konstitutivnima. No, i dalje se ohrabruje postojanje

etnikih uporita koja (p)ostaju temeljni inilac u sustavu vlasti u (Federaciji) Bosne
i Hercegovine. Ipak, prekluzivno sudjelovanje konstitutivnih u sustavu vlasti ne
smije obezvrijediti sudjelovanje Ostalih, odnosno interesi konstitutivnih ne smiju
onemoguiti barem artikuliranje interesa Ostalih. To znai da bezuvjetno treba proiti
prava kolektiviteta konstitutivnih i u odnosu na kolektivitet Ostalih. Samo tako moe se
postii demokratinost sustava vlasti na svim razinama u Bosni i Hercegovini.

10

4. GENEZA NASTANKA
HERCEGOVAKO-
NERETVANSKOG KANTONA1
4.1. Proces nastanka Federacije Bosne i Hercegovine
Proces utvrivanja i izgradnje dananjeg ustavnog ustrojstva Bosne i Hercegovine,
zapoeo je 1992. godine osamostaljivanjem Bosne i Hercegovine od zajednice
tadanjih jugoslavenskih drava. Meutim, tijek procesa nije bio lak i nesmetan. U
sijenju 1992. godine nastala je Srpska Republika Bosna i Hercegovina, odnosno
Republika Srpska, kako je kasnije promijenila naziv. Federacija Bosne i Hercegovine
nastala je neto kasnije na temelju Okvirnog sporazuma o stvaranju Federacije Bosne
i Hercegovine, poznatijim pod nazivom Washingtonski sporazum iz 1994. godine.2
Na koncu je itav proces zavrio je prihvaanjem Opeg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini koji je parafiran 21. studenog 1995. godine u Daytonu (Sjedinjene
Amerike Drave), a potpisan 14. prosinca 1995. godine u Parizu (Republika
Francuska),3 kojim je ustanovljen dananji ustavni sustav ije su temeljne odlike
teritorijalne i etnike razlike.
Tzv. Washingtonski sporazum potpisali su u Washington D.C.-u (Sjedinjene
Amerike Drave) 1. oujka 1994. godine Haris Silajdi, predsjednik Vlade Republike
Bosne i Hercegovine; Mate Grani, zamjenik predsjednika Vlade i ministar vanjskih
poslova Republike Hrvatske; i Kreimir Zubak, elnik bosansko-hrvatske delegacije pri
Meunarodnoj konferenciji o bivoj Jugoslaviji. Sporazum se sastoji od: (1) Okvirnog
sporazuma o uspostavljanju Federacije Bosne i Hercegovine; (2) Nacrta okvirnog
sporazuma o naelima i osnovama za ostvarivanje konfederacije izmeu Republike
Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine; (3) Sporazuma o garanciji pristupa
Federacije Bosne i Hercegovine Jadranskome moru kroz teritorij Republike Hrvatske;
i (4) Sporazuma o garanciji prelaska Republike Hrvatske kroz teritorij Federacije
Bosne i Hercegovine. Usuglaeno je uspostavljanje Prijelaznog povjerenstva na visokoj
1

U vie odluka Ustavnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine navodi se da Ustav Federacije Bosne
i Hercegovine ne poznaje naziv upanija ve se koristi naziv kanton za pojam federalnih jedinica
i stoga upotreba naziva upanija umjesto naziva kanton nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i
Hercegovine. Pogledati: Odluka Ustavnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine U 7/98, par. 8; U 24/98, par.
7; U 25/98, par. 7; U 29/98, par. 5; U 39/98 par. 4; itd.

Napomena: Kako je u vrijeme pisanja teksta autorici bila dostupna samo inaica Sporazuma na engleskome
jeziku, time su mogua terminoloka odstupanja u odnosu na jezik pisanja teksta.

UN Doc. A/50/790 (1995) i S/1995/999 (1995) od 30. listopada 1995. godine. Izvorni i cjelovit tekst Sporazuma
objavljen u: American Society of International Law (1996). Bosnia and HerzegovinaCroatiaYugoslavia:
General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina with Annexes, International Legal
Materials, vol. 35, no. 1, 75169. Kolokvijalno se jo naziva i Daytonski sporazum i Daytonski mirovni
sporazum. Napomena: u vrijeme pisanja studije dostupna je bila samo inaica Sporazuma na engleskome
jeziku zbog nepostojanja prijevoda na slubene jezike u uporabi u Bosni i Hercegovini.

11

razini koje je radilo na etiri dokumenta: (1) Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine1;
(2) Prethodnom sporazumu o Konfederaciji izmeu Republike Hrvatske i predloene
Federacije Bosne i Hercegovine; (3) Sporazumu o vojnom rasporedu na podruju
predloene Federacije Bosne i Hercegovine; i (4) Prijelaznim mjerama za ubrzanje
osnivanja Konfederacije i Federacije Bosne i Hercegovine, ukljuujui, gdje je to mogue,
stvaranje dravnog ustroja kako je to naznaeno u potpisanom Okvirnom sporazumu.
Tekst Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji je usvojen 18. oujka 1994. godine
prihvaen je 30. oujka 1994. godine od strane Ustavotvorne skuptine Federacije
Bosne i Hercegovine.2 Haris Silajdi i Kreimir Zubak su se 11. svibnja 1994. godine
u Beu (Republika Austrija) usuglasili o dodavanju lanka u Ustavu koji se ticao
Posebnog reima za Kanton Sredinja Bosna i Neretvanski kanton i Sporazuma o
kriterijima za odreivanje teritorija Federacije Bosne i Hercegovine zajedno s mapom
kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.3 Ustavnopravno ustrojstvo Federacije Bosne
i Hercegovine kakvo je utvreno tzv. Washingtonskim sporazumom, prihvaeno je
Opim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini iz 1995. godine u Daytonu.
Unutarnjom transformacijom drave, koja je potvrena Ustavom Bosne i Hercegovine,
odnosno Aneksom IV Opeg okvirnog sporazuma, drava Bosna i Hercegovina sastoji
se od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.4 Pritom, Ustav
Bosne i Hercegovine pojam drava koristi samo za Bosnu i Hercegovinu, dok za
Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku koristi pojam entitet. Uveden je i
pojam kanton koji se odnosi na teritorijalnu i politiku administrativnu jedinicu niu
od entiteta (Federacije Bosne i Hercegovine). S tim u vezi, lanak III toka 3.b. Ustava
Bosne i Hercegovine propisuje da e se entiteti i sve njihove administrativne jedinice
u potpunosti pridravati ovog ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe
Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu suglasne, kao i
odluke institucija Bosne i Hercegovine. U lanku III toka 5. Ustava Bosne i Hercegovine
propisana je podjela nadlenosti izmeu institucija na dravnoj razini i institucija na
razini entiteta i to tako da sve one nadlenosti koje su potrebite za ouvanje suvereniteta,
teritorijalnog integriteta, politike neovisnosti i meunarodnog subjektiviteta Bosne i
Hercegovine preuzimaju institucije na dravnoj razini.
Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona usvojen je u Skuptini Hercegovako-

12

Pogledati: Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 1/94,
13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 63/03, 9/94, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05 i 88/08.

Primjerice Trnka (2006) naglaava da je nakon vie neuspjelih mirovnih planova za Bosnu i Hercegovinu, u
Washingtonu 24. oujka 1994. godine zakljuen meunarodni sporazum koji je, pored ostalog, sadravao
i Nacrt Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji je usvojila Skuptina Republike Bosne i Hercegovine,
izabrana na prvim viestranakim izborima 1990. godine, a koja se transformirala u Ustavotvornu skuptinu
Federacije Bosne i Hercegovine i 30. oujka 1994. godine, prema proceduri predvienoj Ustavom, usvojila
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine kako je bio predloen Washingtonskim sporazumom. Meutim,
za razliku od kasnijeg Ustava Bosne i Hercegovine, koji je stupio na snagu danom potpisivanja Mirovnog
sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine stupio je na snagu kada ga je
usvojila i proglasila Ustavotvorna skuptina Federacije Bosne i Hercegovine (26 i 48).

Svi navedeni dokumenti objavljeni su u: American Society of International Law (1994). Bosnia and
HerzegovinaCroatia: Preliminary Agreement Concerning the Establishment of a Confederation and
Bosnia (and further), International Legal Materials, vol. 33, no. 3, 605784, te su objavljeni u Slubenim
novinama Federacije Bosne i Hercegovine broj 1/94.

O ovome pogledati: Kuzmanovi, Rajko. (2002). Ustavno pravo, Banja Luka: Pravni fakultet u Banjoj Luci,
306307.

neretvanskog kantona 1996. godine i pretrpio je izvjesne amandmanske intervencije.1

4.2. O kantonima uope

Da bi bilo mogue upustiti se u predmet studije o ljudskim pravima i sloboda i
poloaju Ostalih u Hercegovako-neretvanskom kantonu neophodnim se ini
upustiti se u odreivanje prirode kantona. No, u odreivanju prirode kantona u
Bosni i Hercegovini neophodno je i pokuati odrediti prirodu entiteta koji predstavlja
neposredno viu teritorijalnu i politiku jedinicu koja je sainjena od kantona.
Nepravniki definirano, entitet se odnosi na sutinu. Primjerice, [e]ntitet (lat. ens
bie, um jesam, esse biti) fil. bitnost, sutina (Vujaklija, 1980: 286). No, nita jasnija nisu
niti neka pravnika definiranja. U Dictionary of Law2 potpuno neodreeno se navodi
da je entitet neto to postoji u pravu. Prema Dictonary of Legal Terms, A Simplified
Guide to the Language of Law3 entitet predstavlja bie ili bit, te postoji u svrhu poreza,
knjigovodstva ili druge naroite svrhe, kao to je pravna osoba, vladino tijelo ili imovina.
Pravovaljan entitet je onaj koji, iako nije osoba, moe tuiti i biti tuen i donositi odluke
kao i pojedinac. Takoer, prema The Essential Law Dictionary4 navodi se da je entitet
bie ili apstrakcija, kao to je pravna osoba ili imovina koja moe imati pravna ovlatenja
i obveze, dugovati, plaati porez, tuiti i biti tuena. Prema ovakvom objanjenju termina
entitet, a u skladu s ustavnim obiljejima entiteta u Bosni i Hercegovini veoma je teko,
ako ne i nemogue, razumjeti termin entitet te izvriti usporedbu s drugim dravama.
Steiner i Ademovi (2011) navode da je pojam entitet upotrijebljen da bi se pravna
priroda Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske ostavila to je mogue vie
otvorenim za razliite interpretacije, a koji svjesno ne ukazuje ni na kakvu kategorizaciju
u smislu organizacije drave, ve je vie vrijednosno neutralan opis zateenog stanja (101).
Neovisno o znaenju termina, i (ne)mogunosti usporedbe, neki autori smatraju
da je neobinost meunarodnopravnog subjektiviteta entiteta u Bosni i Hercegovini
upravo ono to je vrijedno panje.5 Primjerice, Seizovi (2008a) navodi da je [p]itanje
dravnosti odnosno meunarodno-pravnog subjektiviteta bh. entiteta interesantno
najmanje iz dva razloga: prvi je pravno-teorijske prirode dok je drugi praktino-politiki.
Naime, u teoriji meunarodnog javnog prava nije esta pojava da se entiteti (dijelovi
drave) koji vre faktiki (fiziku) kontrolu odreenog teritorija smatraju subjektima
meunarodnog prava. Drugi razlog moe imati (i ima) nesagledive konzekvence po
opstojnost, suverenitet (pa) i teritorijalni integritet Daytonske tvorevine koja se zove
drava Bosna i Hercegovine, jer bi priznavanje meunarodnog subjektiviteta entitetima
1

Pogledati: Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona. Preuzeto 11. rujna 2013. godine s http://www.vladahnz-k.ba/bs/ustav/ustav-hnk i . http://www.vlada-hnz-k.ba/bs/ustav/amandmani-na-ustav-hnk.

Pogledati: Collin, P.H. (2004). Dictionary of Law (4th ed.), London: Bloomsbury Publishing Inc.

Pogledati: Gifis, Steven H. (1998). Dictionaty of Legal Terms, A Simplified Guide to the Language of Law (3rd
ed.), Hauppauge: Barrons.

Pogledati: Hackney Blackwell, Amy. (2008). The Essential Law Dictionary, Naperville: Sphinx Publishing.

Primjerice, autor Goran Markovi tvrdi da se sa stanovita naina formiranja, Federacija Bosne i
Hercegovine moe smatrati novom dravom te da je ona potvrda da Republika Bosna i Hercegovina, iako
meunarodno priznata, nije postojala kao drava. Ovakav stav, autor opravdava analizom procesa nastanka
Federacije Bosne i Hercegovine i pravnim osnovom njenog nastanka. Vidjeti: Markovi, Goran (2012).
Bosanskohercegovaki federalizam, Beograd: Slubeni glasnik i Sarajevo: University Press, 5862.

13

nesporno bilo pogubno po opstojnost te drave i in suprotan meunarodnom pravu

(22).
Kanton (ital. cantone, fr. canton) srez, okrug, oblast; u Francuskoj: jedan dio
arondismana; u vicarskoj: savezna dravica (25 saveznih republika) (Vujaklija, 1980:
395). Termin kanton je, dakle, porijeklom iz francuskog jezika i odnosi se na oblast,
okrug ili podruje. Oznaava teritorijalnu i administrativnu podjelu u nekim dravama,
primjerice u vicarskoj Konfederaciji.
Bosna i Hercegovina sainjena je od nekoliko razina politike strukture vlasti:
dravna razina, entitetska razina (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska),
kantoni (Federacija Bosne i Hercegovine sastoji se od 10 kantona), opine, Brko
predstavlja zasebnu administrativnu jedinicu distrikt, gradovi. Federaciju Bosne
i Hercegovine, sainjava 10 administrativno-teritorijalnih jedinica kantona, sa
strukturom vlasti na tri razine: entiteta, kanton i opina. Kantoni u Federaciji Bosne
i Hercegovine bili su planirani kao jedina srednja administrativno-teritorijalna razina
u Bosni i Hercegovini, no, taj koncept je naputen tijekom mirovnih pregovora u
Daytonu. Zakljuivanjem Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
iz 1995. godine, tzv. Daytonskog mirovnog sporazuma, kantoni su postali jedna od
dvije srednje razine u teritorijalnom i administrativnom smislu, zajedno s entitetom
Federacija Bosne i Hercegovine. Kantoni su, sukladno lanku I 2 Ustava Federacije
Bosne i Hercegovine, te Zakonu o federalnim jedinicama1 federalne jedinice u okviru
Federacije Bosne i Hercegovine. Nazivi kantona utvruju se iskljuivo po gradovima
sjeditima kantonalnih vlasti ili po regionalno-zemljopisnim karakteristikama
(Bosansko-podrinjski, Hercegovako-neretvanski, Livanjski Kanton 10, Posavski,
Sarajevski, Sredinja Bosna, Tuzlanski, Unsko-sanski, Zapadnohercegovaki i Zenikodobojski) da bi se izbjeglo etniko identificiranje kantona. Kako navodi Markovi
(2012) ustavna odredba koja se odnosi na imenovanje kantona po gradovima u kojima
je njihovo sjedite ili po regionalno-zemljopisnim obiljejima, barem na normativnom
planu se eljela prevazii ili otupjeti otrina nacionalnih podjela i sukoba u Bosni i
Hercegovini i stvoriti privid da nacije nee predstavljati dominantan konstituens nove
federacije (281).
Meutim, u Sporazumu o kriterijima za odreivanje teritorija Federacije Bosne
i Hercegovine zajedno s mapom kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine navodi se
pet kantona s veinskim muslimanskim stanovnitvom2 (Bosansko-podrinjski, Kanton
Sarajevo, Tuzlanski, Unsko-sanski i Zeniko-dobojski kanton), tri kantona s veinskim
hrvatskim stanovnitvom (Livanjski/Kanton 10, Posavski i Zapadnohercegovaki
kanton) i dva kantona s mijeanim stanovnitvom (Kanton Sredinja Bosna i
Hercegovako-neretvanski kanton).3 Sporazum, pak, upuuje da je etnika struktura

14

Zakon o federalnim jedinicama, Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 3/96. Tijekom 2008.
godine, u parlamentarni postupak upuen je Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o federalnim
jedinicama koji je usvojen u Predstavnikom domu, ali nije usvojen u Domu naroda Parlamenta Federacije
Bosne i Hercegovine. Tijekom 2009. godine u parlamentarni postupak upuen je Prijedlog zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o federalnim jedinicama koji je takoer usvojen u Predstavnikom domu,
ali ne i u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

Termin/nacionalni naziv Bonjak uveden je i priznat upravo tzv. Washingtonskim sporazumom iz 1994.
godine u domaem pravu, ali i meunarodnom pravu.

Povrinom su najvei Kanton 10 s 4934,1 km2, Unsko-sanski kanton s 4125 km2 i Hercegovako-neretvanski
kanton s 4401 km2 dok su povrinom najmanji Posavski kanton s 324,6 km2 i Bosansko-podrinjski kanton
s 504,6 km2 (Softi, 2012a, b, c, d i e: 7). Iako povrinom nisu najvei, prema broju stanovnika prednjae

kantona odreujui initelj za utemeljenje kanton. Ovo se potvruje i u Zakonu o

federalnim jedinicama gdje se u lanku 2. navodi da se kantoni obrazuju vodei rauna
o etnikim, gospodarsko-funkcionalnim, prirodno-zemljopisnim i komunikacijskim
naelima. Markovi (2012) navodi da se politiki ivot Federacije Bosne i Hercegovine
odvijao u znaku podjele kantona na one s veinskim hrvatskim, odnosno bonjakim
stanovnitvom, to je sankcionirano i u samom Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine,
koji u lanku V.3. predvia da kantoni s veinskim hrvatskim odnosno veinskim
bonjakim stanovnitvom mogu osnovati vijea kantona u cilju usuglaavanja
politike i djelatnosti u pitanjima od zajednikog interesa gdje se pod zajednikim
interesom oigledno misli na nacionalne interese hrvatskog odnosno bonjakog
naroda onako kako su oni definirani od strane nacionalnih politikih elita, kojima su
potrebni dodatni mehanizmi povezivanja svojih kantona u okviru Federacije Bosne i
Hercegovine (282).
Kantoni u Federaciji Bosne i Hercegovine samostalno donose svoje ustave koji
moraju biti u suglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine odnosno Ustavom
Bosne i Hercegovine. U pogledu nadlenosti primjenjuje se pretpostavka nadlenosti u
korist entiteta odnosno Federacije Bosne i Hercegovine. Postoje iskljuive nadlenosti
Federacije Bosne i Hercegovine, zajednike/konkurentne nadlenosti Federacije Bosne
i Hercegovine i kantona (koje mogu obavljati odvojeno, zajedniki ili da te nadlenosti
obavljaju kantoni uz koordinaciju Federacije Bosne i Hercegovine) i nadlenosti kantona.
Meutim, ovo otvara probleme u pogledu zajednikih nadlenosti kada se i Federaciji
Bosne i Hercegovine i kantonima daje pravo donoenja zakona i utvrivanja vlastite
politike. U sluaju da doe do nesuglasica, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne
predvia nain rjeavanja ovakvih nesuglasnosti. Uz ovo, nacionalni sastav u organima
vlasti u kantonu mora da odraava nacionalnu strukturu stanovnitva u tom odreenom
kantonu. Kantoni su ovlateni i da neke nadlenosti prenose na opine odnosno gradove
ili da izvre prijenos nadlenosti na Federaciju Bosne i Hercegovine. I kantoni mogu
zakljuivati sporazume sa subjektima meunarodnog prava, ali je za njih neophodna
suglasnost Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine.
Podjela kantona i njihovo ustrojstvo utvreno je Ustavom Federacije Bosne i
Hercegovine, dok je samo ustrojstvo detaljnije definirano ustavima kantona. Sukladno
lanku V.1.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine svaki kanton ima svoj ustav kojim se
osigurava institucionalni sustav kantona prema naelu o podjeli vlasti na zakonodavnu,
izvrnu i sudbenu kao i zatita prava i sloboda, to je utvreno u Ustavu Federacije Bosne
i Hercegovine. Pritom zakonodavne organe vlasti ine kantonalne skuptine, izvrne
kantonalne vlade na elu s premijerom i sudbene kantonalni i opinski sudovi. Ustavom
se uvelike utvruje ustavna samostalnost kanton u Federaciji Bosne i Hercegovine,
te definiraju ustrojstvo i ovlasti zakonodavnih, izvrnih i sudbenih organa vlasti, a
zatim se ta pitanja definiraju i u ustavima kanton. Kantoni u odnosu na Federaciju
Tuzlanski kanton koji ima 499,221 stanovnika, Kanton Sarajevo koji ima 438,757 stanovnika i Zenikodobojski kanton koji ima 399,856 stanovnika (Softi, 2012f i g: 11) (Softi, 2012h: 10). Najmanji broj
stanovnika imaju Bosansko-podrinjski kanton koji ima tek 32,818 stanovnika i Posavski kanton koji ima
39,585 stanovnika, koji su u isto vrijeme i najmanji povrinom (Softi: 2012e i d: 7). Najvei broj opina
imaju Tuzlanski kanton koji ima 13 opina te Kanton Sredinja Bosna i Zeniko-dobojski kanton koji imaju
po 12 opina (Softi, 2012f, i i h: 7). Najmanji broj opina imaju Bosansko-podrinjski i Posavski kanton koji
imaju po tri opine, te Zapadno-hercegovaki kanton koji ima etiri opine (Softi, 2012e i j: 7).

15

Bosne i Hercegovine imaju samostalnost koja se potvruje putem organizacije vlasti,

nadlenosti kao i utvrenog prava uea u organiziranju i nadlenostima Federacije
Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da kantonalne skuptine kao predstavniki organi
i nositelji zakonodavne vlasti usvajaju kantonalne ustave, odnosno amandmane na
ustave, koji moraju biti usuglaeni s Ustavom Federacije i Ustavom Bosne i Hercegovine,
oigledno je da kantoni imaju i izvjesnu razinu samoorganiziranja. Pritom je poloaj
i uloga kantona uvjetovana i sadrana u ambivalentnim odnosima izmeu kantona i
Federacije Bosne i Hercegovine, koji nastaju kao rezultat osobitog dravnog ustrojstva,
ali i etnikih razmjera iji je sastavni dio i pretpostavka vitalnog naela paritetne
zastupljenosti konstitutivnih naroda.
Postavlja se pitanje, koja je stvarna uloga kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Iako bi se moglo pomisliti da se uloga kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine ispunjava
u poticanju i potpori gospodarskog razvoja i boljeg meusobnog infrastrukturnog (u)
vezivanja, ini se da to nije sluaj. Tako i arevi (2010), moda i najbolje, istie da [a]
ko se paljivije pogledaju kantonalne granice, lako se uoava ona mjera proizvoljnosti,
ona nepredvidiva doza neloginog zaobilaenja prometnih, rijenih i gospodarskoinfrastrukturnih veza, o kulturno-povijesnim da se i ne govori, koja doputa zakljuak
da je kantonalno rjeenje potpuno suvian element teritorijalnog preoblikovanja
dijela Bosne i Hercegovine (303304). Ovome treba dodati i da vijea kantona, ije
je uspostavljanje propisano lankom V.1.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u
cilju uskladbe politike i djelatnosti u pitanjima od zajednikog interesa za zajednice
kantona kao i mogunosti osnivanja koordinacijskih tijela radi razmjene informacija
i usklaivanja djelatnosti pojedinih kantona u provedbi njihovih ovlasti, za sada nisu
zaivjela u onom obujmu u kojem su predviena.1
Na temelju navedenoga, teko se moe stei utisak o svrsishodnosti kantona, s
obzirom na to da se ini da uloga kantona kao administrativno-teritorijalnih jedinica u
ustavnopravnom ureenju Bosne i Hercegovine postoji tek dacis causa. Stoga se moe
i rei da je [o]dgovor je jednostavan: kantoni su bili neophodni zbog potrebe da se
privremenim rjeenjem reagira na teke posljedice rata za Bosnu [i Hercegovinu], da se
odri jedinstvo uz davanje koncesija nacionalistiki inspiriranim pokretima i njihovim
vojnim korelatima, da se uspostavi privremena meuinstanca do dostizanja stabilnih
dravnih struktura (arevi, 2010: 305). Slinog miljenja je i Pobri (2000) koji smatra
da se teritorijalna podjela vlasti u Bosni i Hercegovini moe objasniti jedino nekim
trenutanim pragmatinim razlozima i naelom oportuniteta, ali ne razlozima pravne,
politoloke, povijesne, socijalne ili sline prirode (345).
Najrazvijenija struktura vlasti prisutna je na entitetskoj i kantonalnoj razini dok je
na dravnoj i lokalnoj struktura vlasti slabije razvijena. Uspostavljena je nedovoljno
definirana i nefunkcionalna distribucija moi izmeu struktura drave, asimetrinih
struktura entiteta, vlasti kantona, te lokalne samouprave na opinskom i gradskom
nivou. Tome treba dodati specifina rjeenja za Distrikt Brko, za Grad Mostar i
nedovrena rjeenja za glavni grad Sarajevo (Trnka, 2006: 105). Na koncu, na ovo se
nadovezuje injenica da u sloenoj i viestepenoj strukturi vlasti u Bosni i Hercegovini
do izraaja najvie dolazi proetost etnike propozicije.
1

16

Slino rjeenje postoji i u vicarskoj Konfederaciji gdje je 1993. godine uspostavljena Konferencija
kantonalnih vlasti ija se uloga temelji na posredovanju izmeu kantona i federalnih vlasti i olakavanju
podjele nadlenosti izmeu njih.

4.3. Kantoni sa zasebnim reimom

Amandmanom I na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine iz 1994. godine1
uspostavljeni su kantoni sa zasebnim reimom, i to Kanton Sredinja Bosna i
Hercegovako-neretvanski kanton. Ovaj amandman kasnije je ukinut amandmanom
LXXXV iz 2002. godine.2 Tim amandmanom bilo je predvieno:
1. Delegiranje nadlenosti kantona opini ukoliko to opina zahtijeva. Amandman je
predviao da e se primjenjivati odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine,
ukoliko nisu u nesuglasju s odredbom o tome da e svaki kanton delegirati
funkcije u oblasti obrazovanja, kulture, turizma, lokalnih djelatnosti i dobrotvornih
organizacija, i radija i televizije opini, na temelju zahtjeva.
2. Da odluke koje su od vitalnog interesa za bilo koji od konstitutivnih naroda u
kantonu zahtijevaju suglasnost veine zastupnika u zakonodavnom tijelu kantona,
ukljuujui veinu zastupnika hrvatskog i veinu zastupnika bonjakog naroda.
Ukoliko bi se veina preostalih zastupnika suprotstavila pozivanju na ovu odredbu,
bilo je predvieno uspostavljanje zajednikog povjerenstva zastupnika hrvatskog i
bonjakog naroda radi razrjeenja problema. No, ukoliko povjerenstvo nije bilo u
mogunosti da to uini u okviru od sedam dana od dana pozivanja na vitalni interes,
amandman je predviao da se pitanje uputi najviem sudu u kantonu na hitni
postupak, uz mogunost albe Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine,
ukoliko se radilo o iskljuivoj nadlenosti kantona ili Ustavnom sudu Federacije
Bosne i Hercegovine ukoliko to nije bio sluaj.
3. Definiranje institucija predsjednika i zamjenika predsjednika kantona. Pri izboru
predsjednika i zamjenika predsjednika kantona, klubovi zastupnika bonjakog
i hrvatskog naroda predlagali su po jednu osobu, a za izbor je bila neophodna
suglasnost u kantonalnoj skuptini na temelju veine glasova, ukljuujui veinu
zastupnika hrvatskog i veinu zastupnika bonjakog naroda. Izabrani predsjednik i
potpredsjednik kantona nisu mogli biti izabrani iz predstavnika istog konstitutivnog
naroda, te nisu mogli biti birani vie od dva uzastopna mandata. Na funkcijama
bi se izmjenjivali svakih godinu dana tijekom dvogodinjeg mandata. Za smjenu
predsjednika i potpredsjednika kantona bilo je neophodno postii dvotreinsku
veinu u skuptini kantona, ukljuujui veinu glasova zastupnika hrvatskog i
veinu glasova bonjakog naroda.
4. Organiziranje vlade kantona prema zasebnom reimu. Vladu kantona predlagao
je predsjednik uz suglasnost potpredsjednika kantonalne skuptine u smislu
dvotreinske veine. Bilo je predvieno da se kantonalna vlada sastoji od jednakog
broja predstavnika hrvatskog i bonjakog naroda, te predstavnika ostalih naroda.
5. Definiranje odredbi u ustavima kantona sa zasebnim reimom kojima e se otkloniti
blokade u odluivanju zakonodavnog tijela prilikom usvajanja nunih zakona.3
Za razliku od drugih kantona u kojima je odnos etnikih konstituenti bio
1

Amandman I na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine br.
01/94.

Amandman LXXXV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije Bosne i
Hercegovine br. 52/02.

Pogledati: (1994). Bosnia and Herzegovina: Constitution of the Federation, International Legal Materials,
vol. 33, no. 3, 740784.

17

neuravnoteen u korist jedne od njih, ini se da je u navedena dva kantona ipak postojao
temelj za uspostavljanje istih. S obzirom na to da se radi(lo) o kantonima u kojima
je odnos izmeu hrvatske i bonjake konstituente izjednaen, predviene su bile
prethodno navedene odredbe da bi se izbjegao sentiment ugroenosti. Stoga i ne udi
i da su se i onda i sada promatrali/promatraju kao etniki mijeani kantoni. Meutim,
neodrivo je (bilo) rjeenje u kojem bi prevladavajui bio paritetni sustav odnosa dva
naroda (Bonjaka i Hrvata) koji se temeljio na Amandmanu I na Ustav Federacije Bosne
i Hercegovine. Slino stajalite imaju i Steiner, Ademovi et al. (2010) koji govore o
naelu multietninosti pri emu teritorijalna podjela ne smije da vodi ka odravanju
rezultata etnikog ienja za vrijeme rata i institucionalne segregacije i nacionalne
homogenizacije u dravnim institucijama nakon rata (74).
Meutim, Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona i dalje sadri odredbu,
primjerice iz lanka 2., prema kojoj se taj kanton i dalje odreuje kao federalna jedinica
Federacije Bosne i Hercegovine sa zasebnim reimom, a prisutan je i niz odredbi koje
jasno ukazuju da je i dalje prevladavajue etniko naelo u korist dva konstitutivna
naroda, Hrvata i Bonjaka.

18

5. USTAV HERCEGOVAKO-

NERETVANSKOG KANTONA:
NORMIRANJE DISKRIMINACIJE
Ljudska prava su naziv za skup osnovnih prava ljudske osobe tj. prava koje ona ne
mora posebno stjecati, ve treba da ih posjeduje na temelju samog svoga postojanja
i neovisno o zemlji iji je dravljanin ili u kojoj ivi, kao i bez obzira na to to moda
nema dravljanstvo ili to je izbjeglica.1 S obzirom na to da u okvirima suvremenog
meunarodnoga prava postoje usvojeni instrumenti i izgraeni mehanizmi zatite
ljudskih prava, sukladno tomu, ljudska prava se mogu definirati i s formalnopravnog
stanovita kao skup normi koje se zasnivaju na naelima i standardima meunarodnog
prava (ljudskih prava) pa i pravu pojedine drave.2 Na temelju navedenog moe
se zakljuiti da su ljudska prava i slobode niz naela i standarda zajednikih svim
ljudima, a koji mogu pripadati pojedincima i/ili skupinama bez obzira na spol, rasu,
vjeroispovijest, nacionalnost, etniku pripadnost, politiko ubjeenje, gospodarsku
pozadinu ili porijeklo, a smatra se da su sveopa, bez obzira na sporenja koja se vezuju
uz njih.3
Iako je prilikom razvitka ljudskih prava i sloboda naglasak bio iskljuivo na pravima
pojedinaca, u meuvremenu se razvila ideja o pravima i slobodama skupina (etnikih,
jezikih, religijskih etc.) na temelju pripadnosti odreenoj skupini. Naravno, ponekad
je teko napraviti razliku izmeu ljudskih prava i sloboda pojedinaca i ljudskih prava
i sloboda skupina, s obzirom na to da su neka prava i slobode iskljuivo osobna (na
primjer pravo na ivot), neka prava i slobode pripadaju iskljuivo skupinama (na primjer
pravo na samoodreenje), a postoje i prava i slobode koje se odnose na pojedince, ali se
izraavaju putem skupine pojedinaca (na primjer prava manjina). Drave se obvezuju na
meunarodne dokumente koji sadre odredbe o nediskriminaciji (na osnovi rase, boje,
nacionalnog ili etnikog porijekla)4 pri emu se te odredbe uglavnom odnose na prava
pojedinaca, ali se isto tako odnose i na prava skupina.5 Bilo da se radi o pojedincima
1

Pogledati: Ibler, Vladimir (1987). Rjenik meunarodnog javnog prava. Zagreb: Informator.

Na slian nain ljudska prava u meunarodnom pravu definiraju i autori Avramov i Krea u: Avramov,
Smilja i Milenko (2007). Meunarodno javno pravo. Beograd: Slubeni glasnik, 297. Meutim, valja uzeti
u obzir i da veina referentnih autora ne daje definiciju ljudskih prava u meunarodnom pravu, poput:
Brownlie, Ian (2003). Principles of International Public Law. Oxford: Oxford University Press, i Shaw, M. N.
(2008). International Law. Cambridge: Cambridge University Press.

Autorica Ishay u Ishay, M. R. (2004). The History of Human Rights, From Ancient Times to the Globalization
Era. Berkley and Los Angeles: University of California Press, 514 opisuje nekoliko sporenja: nastanak
ljudskih prava, posebice povezanost nastanka ljudskih prava sa Zapadom, doseg modernog liberalizma
zahvaljujui socijalistikoj misli, postojanje povijesnog napretka etc.

Sukladno odredbi l. 1. Meunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966.
godine (1966 International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination), A/
RES/2106 (XX), 660 UNTS 195 (No. 9464), stupila na snagu 4. sijenja 1969. godine.

No, (nacionalne) drave veoma esto nevoljko priznaju prava i slobode skupinama, nastoje da umanje znaaj
prava i sloboda skupina, te da ih ogranie, odnosno svedu na prava i slobode pojedinaca. Razlozi za ovakvo
postupanje se uglavnom temelje na povijesnom konceptu nacionalne drave te mogunosti za ostvarivanje
prava na samoodreenje skupina. Pravo na samoodreenje (samoopredjeljenje) je naelo prema kojem
narodi imaju pravo na vlastitu dravu (pravo naroda na samoodreenje) (Ibler, 1987: 284), odnosno radi

19

ili skupinama neophodno je odmjereno djelovanje svake drave koja garantira prava i
slobode da bi se omoguilo uravnoteeno potivanje ljudskih prava i sloboda i jednima
i drugima, a koje ponekad moe da bude veoma teko primjenjivo i sloeno.1
Iako u Bosni i Hercegovini postoje ustavne garancije o ljudskim pravima i
slobodama, sloen dravni ustroj koji se preplie s etnikim ovjeravanjem (o)vlasti,
uvjetuje odravanje izvjesnih diskriminacijskih odredbi u ustavnim i zakonskim
tekstovima na svim razinama u Bosni i Hercegovini. Sukladno tomu, ovi normativnopravni nedostatci se odraavaju i na praktinu primjenu ljudskih prava. Trenutani
ustavnopravni realitet, koji se crpi iz ustavnih tekstova na razliitim razinama u Bosni
i Hercegovini iji sadraj odraava interese tri konstitutivna naroda, presuuje u korist
etnike pripadnosti u odnosu na pojedince ija se prava nadovezuju na kolektivna prava.
Njime se, istovremeno, odravaju normativno-pravni i praktini diskriminacijski gabariti
kojima se osporava zatita i primjena ljudskih prava i sloboda na svim razinama u Bosni
i Hercegovini. Iako konstitutivni narodi ne bi trebali imati vie prava od ostalih naroda,
to u praksi nije uvijek sluaj to je, na koncu, potvreno i presudom Europskog suda
za ljudska prava u predmetu Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine2 koja jo uvijek
nije provedena u Bosni i Hercegovini. Sukladno istananom etnikom oportunitetu,
nulitet pripadnika ostalih naroda i dalje se ustavnopravno potvruje u zakonodavnim i
izvrnim organima vlasti na svim razinama u Bosni i Hercegovini. Paradoksno, situacija
se dodatno uslonjava injenicom da niti konstitutivni narodi nuno ne ostvaruju
jednaka prava s obzirom na to da su u praksi esto predmetom diskriminacije veinskog
ili veinskih konstitutivnih naroda, kao to je sluaj u Hercegovako-neretvanskom
kantonu.
Oigledno je da se uspostavljeni pravni i institucionalni okvir za potivanje ljudskih
prava i sloboda kako se ini, vrlo teko moe oduprijeti bosanskohercegovakoj etnikoj
anatemi. U prilog tomu govori postojanje iscrpnih ustavnopravnih odredbi o ljudskim
pravima i slobodama na svim razinama u Bosni i Hercegovini, ali i nedovoljan napredak
u primjeni meunarodnih standarda na koje se Bosna i Hercegovina obvezala kao
i neusuglaenost s europskim standardima. No, imajui na umu tematiku studije,
analiza e se usmjeriti na manjkavost normativno-pravnog okvira Ustava Hercegovakoneretvanskog kantona, vaeeg ustavnog teksta u formalnom smislu, koji predstavlja
temeljni izvor ustavnog prava u Hercegovako-neretvanskom kantonu.

se o pravu kohezivnih nacionalnih skupina (naroda) da za sebe izaberu oblik politikog organiziranja u
njihovom odnosu spram drugih skupina. Izbor moe da bude neovisnost drave, udruivanje sa drugim
skupinama u federalnu dravu, autonomija ili saobraavanje u unitarnu (ne-federalnu) dravu (Brownlie,
2003: 553).

20

Zanimljivo je razmiljanje autora Griffina (2008): Mnogo ljudi je do sada proirilo upotrebu rijei prava
izvan osoba na primjer na fetuse, ivotinje i eko-sustave. Ve su se odrekli zahtjeva da nositelji prava
moraju biti i inioci. I zato ne? Pitanje je samo da li nam ovakva promjena daje vrednije moralno bogatstvo
rijei. Odgovor na to pitanje ne moe doi brzo. Moramo razmotriti da li postoji dogaaj koji e nas
upoznati s pravima skupina, i da li doprinosi jasnoj upotrebi termina (257).

Pogledati: Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine, no. 27996/06 i 34836/06, ECHR 2009-II.

5.1. Ljudska Prava i slobode u Ustavu

Hercegovako-neretvanskog kantona
Ustavom Hercegovako-neretvanskog kantona utvrena je podijeljena nadlenost
u ustavnom jamenju i provedbi ljudskih prava i sloboda izmeu Hercegovakoneretvanskog kantona i Federacije Bosne i Hercegovine sukladno lanku 16. Ustava
Hercegovako-neretvanskog kantona odnosno lanku III.2.a. Ustava Federacije Bosne
i Hercegovine.
Ipak, ustavno normiranje ljudskih prava i sloboda u Hercegovako-neretvanskom
kantonu, temelji se na Poglavlju II Ustava Hercegovako-neretvanskog kantona. U lanku
9. stavku 1. Ustava Hercegovako-neretvanskog kantona, utvreno je da, u ostvarivanju
ovlasti iz svog djelokruga, kanton preduzima sve potrebite mjere zatite ljudskih i
nacionalnih prava i sloboda utvrenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i
instrumentima predvienim Ustavom Federacije kao i da djeluje sukladno Ustavu
Federacije odnosno Ustavu Hercegovako-neretvanskog kantona. Istovjetna odredba
sadrana je u lanku V.1.a. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Istovremeno, lanak
3. Ustava Hercegovako-neretvanskog kantona propisuje da se osigurava zatita prava i
sloboda utvrenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Hercegovakoneretvanskog kantona. Navedeno znai da se one odredbe o ljudskim pravima koje su
sadrane u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine u poglavlju II Ustava i Aneksu I na
Ustav primjenjuju i u kantonima, time i u Hercegovako-neretvanskom kantonu.
Meutim, u pogledu trenutano zajamenih ljudskih prava i sloboda u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, temeljno pitanje djelotvorne zatite istih odnosi se na
pravnu prirodu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i ratificiranih meunarodnih dokumenata o ljudskim pravima i slobodama iz Aneksa I na Ustav Federacije koji ine
sastavni dio samog Ustava Federacije.1 U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine u Poglavlju II taksativno se navode zatiena ljudska prava i slobode pa se navode uobiajena prava, slobode i dunosti ovjeka i graanina. Ona obuhvaaju, primjerice: pravo
na ivot, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na zabranu muenja, okrutnog ili nehumanog postupanja ili kanjavanja, pravo na pravian krivini postupak, slobodu kretanja,
nepovredivost stana, slobodu govora i tampe, tajnost pisama i drugih sredstava openja, slobodu tiska, slobodu misli i savjesti, slobodu vjeroispovijedi, slobodu naunog i
umjetnikog stvaranja, slobodu okupljanja, slobodu udruivanja, pravo na rad, pravo
na trajk, pravo na peticiju, pravo na zatitu porodice i djece, pravo na obrazovanje, pravo na zdravstvenu zatitu, pravo na osnivanje i pripadanje politikim strankama, pravo
uea u javnim poslovima, aktivno i pasivno birako pravo, pravo na zdrav okoli, etc.
U odnosu na, primjerice, Ustav Republike Srpske, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ljudska prava i slobode tek nabraja u, dodue, neto irem obujmu (primjerice
navodei i pravo na povratak izbjeglih i raseljenih osoba). Takoer, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine sadrava u posebnom dijelu norme o instrumentima i mehanizmima zatite ljudskih prava i sloboda. Kako u Izdvojenom miljenju na prvu djelominu
odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine2 u predmetu U 5/98 prof. dr. Kasim Begi
1

Pogledati: Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Poglavlje II i Aneks I na Ustav.

Pogledati: Izdvojeno miljenje prof. dr. Kasima Begia na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u
vezi s amandmanom VIII toka 1 na Ustav Republike Srpske Poglavlje o ljudskim pravima i temeljnim
slobodama u predmetu u 5/98 od 29. sijenja 2001. godine.

21

primjeuje, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine je na slijedu pristupa katalogu i instrumentima zatite prava i sloboda Ustava Bosne i Hercegovine, ukljuujui i meunarodne standarde i meunarodne mehanizme zatite (Komisija za ljudska prava ili drugo
sudbeno tijelo u kojem su i meunarodni lanovi, ombudsmani, etc.). Ipak, postojee
odredbe iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ne ine uobiajenu i logiku ustavnu
cjelinu zbog ega je neophodno presloiti ustavni tekst koji se odnosi na ljudska prava i
slobode. Istovremeno, neke odredbe koje se odnose na ljudska prava i slobode su suvine, odnosno prevaziene, poput odredbi koje se odnose na izbjeglice i raseljene osobe.
Tako, primjerice, radna skupina za ustavnu reformu Federacije Bosne i Hercegovine u
obrazloenju predloenih ustavnih reformi navodi da smatra da kategorija izbjeglica i
raseljenih ne postoji s obzirom na vremenski raspon od okonanja oruanog sukoba do
danas, pri emu zadravanje statusa izbjeglice ili raseljene osobe ne moe trajati neogranieno. Takoer lanovi radne skupine su miljenja i da treba brisati odredbe Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine koje se odnose na obvezu sudova, organa uprave, institucija s javnim ovlatenjima i drugim organima federalne vlasti u primjeni i potivanju
prava i sloboda predvienih u Aneksu Ustava kao i odredbe koje se odnose na suradnju
s meunarodnim promatrakim tijelima za ljudska prava i nadzornim tijelima osnovanim instrumentima iz Aneksa na Ustav treba jer su suvine i prevaziene.1 Pravnikom
analogijom, moe se zakljuiti i da odredbe lanaka 10, 11. i 12. Ustava Hercegovakoneretvanskog kantona valja brisati s obzirom na to da su jednake navedenima iz Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine.
U vezi s prethodno navedenim, neophodnim se ini uzeti u obzir i nadreenost
Ustava Bosne i Hercegovine, u smislu naela hijerarhije pravnih akata, u odnosu na Ustav
Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona i njihovu
obvezu da budu usuglaeni s Ustavom Bosne i Hercegovine i obvezu organa vlasti obje
navedene razine da potuju Ustav Bosne i Hercegovine. Tako bi ustavna odredba koja
se poziva na obvezu poduzimanja svih potrebitih mjera zatite ljudskih prava i sloboda
iz lanka 9. stavka 1. Ustava trebala sadravati i obvezu potivanja Ustava Bosne i
Hercegovine u oblasti ljudskih prava i sloboda, onako kako je sadrana, primjerice, u
lanku 7. stavku 1. Ustava Kantona Sarajevo,2 a to je da se utvrivanjem ljudskih prava i
sloboda na podruju Kantona osigurava puna zatita ljudskih prava i sloboda utvrenih
i Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

5.2. Naelo konstitutivnosti naroda i odnos spram

pripadnika Ostalih
U usporednom pravu sintagma konstitutivnost naroda nije poznata niti je u
uporabi onoliko koliko je to sluaj u Bosni i Hercegovini. Izvjesni autori, poput Trnke
(2006) navode ak i da je u dosadanjem ustavnom razvoju Bosne i Hercegovine i
Federativne Jugoslavije ovaj termin bio u uporabi u politikoj nauci i praksi, ali da nije
koriten kao ustavna kategorija (177). Pojam konstitutivnosti pojavljuje se u Miljenju

22

Pogledati: Sahadi, Maja, Muhamed Mujaki, Josip Doli, Nedim Kulenovi, Davor Trlin et al. (2012).
Ustavna reforma Federacije Bosne i Hercegovine, Obrazloenje predloenih ustavnih reformi. Sarajevo:
Pravni institut u Bosni i Hercegovini.

Ustav Kantona Sarajevo, Slubeni glasnik Kantona Sarajevo br. 01/96, 02/96, 03/96, 16/97, 14/00, 04/01, 28/04
i 01/13.

21 Arbitranog povjerenstva Konferencije za mir o Jugoslaviji,2 a isti pojam koristio se i

u mirovnim planovima za Bosnu i Hercegovinu (Cutillerov plan, Vance-Owenov plan,
Owen-Stoltenbergov plan, Plan Kontakt skupine), u okviru Washingtonskog sporazuma
kada se prvi put odreuje kao ustavna kategorija, odnosno u Ustavu Federacije Bosne
i Hercegovine iz 1994. godine, a onda i u okviru Opeg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini odnosno u okviru Ustava Bosne i Hercegovine iz 1995. godine.
Seizovi (2008b) primjerice navodi da termin konstitucija derivira od latinske rijei
constitutio, to znai uredba, ustroj, ustrojstvo te da rije constitutus znai sazdan.
Prema njemu, termin konstitutivan bi se, u duhu naeg (b/h/s) jezika, mogao prevesti s
tvoran ili tvoriteljski ili deskriptivno onaj koji neto tvori, ini. Tako bi konstitutivni
narodi jedne dravne zajednice bili oni koji je tvore, odnosno od kojih je socijalna
supstanca te drave sazdana (9). Neki autori prave razliku izmeu termina konstitutivni
i konstituentni u smislu da se u prvom sluaju radi o ustavotvornom, dravotvornom
narodu, odnosno onom bez kojeg se ne moe donijeti ili promijeniti ustav, dok se u
drugom sluaju, prvenstveno socijalno-politikom smislu, radi o narodu koji je osnovni
sastavni dio nekog drutva ili drave (Trnka, 2000a: 50). S tim u vezi, Nekovi (2006)
navodi da konstitutivnost kao politiko-pravni pojam i kao kontinuirani proces u
funkcioniranju politikog sustava predstavlja izvedena kategorija narodne suverenosti
i jedino na takav nain ima demokratski karakter (165).
Ovdje, takoer, moemo zamijetiti razliita razmiljanja. Primjerice Kuzmanovi
(2005) smatra da konstitutivnost ili dravotvornost jednog naroda proistie iz injenice
da taj narod, sam ili s nekim drugim narodom formira (konstituira) dravu (53) dok
Trnka (2006) smatra da je konstitutivnost naroda kolektivno pravo ue od suverenosti,
ali ire od individualnog prava na nacionalni identitet. Prema njemu, konstitutivnost
nema za posljedicu pravo na samoopredjeljenje niti pravo na odcjepljenje. Upuujui
na ustavni sustav Bosne i Hercegovine, zakljuuje da nijedan narod svoju konstitutivnost
ne ostvaruje neovisno od ostalih naroda koji imaju ista prava s obzirom na to da
konstitutivnost podrazumijeva uzajamno pravo sva tri naroda da odreuju ustavno
ureenje (zajedno s graanima i ostalim) i da koriste sve mehanizme za ostvarivanje i
zatitu nacionalne ravnopravnosti (178).
Meutim, kako Seizovi (2008b) zakljuuje, ukupna politika struktura u Bosni i
Hercegovini zasnovana je na dijametralno suprotnom principu principu ekskluzivnog
etnikog predstavljanja samo tri konstitutivna naroda na tetu prava pojedinca (11) gdje
trenutana ustavna struktura predstavlja poseban pravni okvir za diskriminaciju: sistem
vlasti u dravi konstruiran je tako da osigura politiku participaciju konstitutivnih
naroda, marginalizirajui ostale graane Bosne i Hercegovine (one nekonstitutivne) (7).
Na ovo se nadovezuje i stanovite Duvnjaka (2004) koji navodi da su prema Daytonskom
sporazumu sva tri naroda u Bosni i Hercegovini konstitutivna, ali da istovremeno,
1

Miljenje br. 2 odnosi se na pitanje koje je tadanja Srbija uputila Povjerenstvu, a koje je glasilo: Da li
srpsko stanovnitvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao konstitutivni narod u Jugoslaviji, ima pravo na
samoodreenje? Cjelovit tekst miljenja pogledati u: Ragazzi, Maurizio (1992), Conference on Yugoslavia
Arbitration Commission: Opinions on Questions Arising from the Dissolution of Yugoslavia, International
Legal Materials, no. 6, 14971499.

Poznatog i pod nazivom Badinterovo povjerenstvo prema Robertu Badinteru, francuskom pravniku,
profesoru i politiaru koji je predsjedavao Povjerenstvom. Povjerenstvo je 27. kolovoza 1991. godine
uspostavilo Vijee ministara tadanje Europske ekonomske zajednice s ciljem pruanja pravnih savjeta
Konferenciji. Arbitrano povjerenstvo usvojilo je 15 miljenja o sloenim pravnim pitanjima nastalim kao
posljedica raspada SFRJ.

23

niti jedan narod nije konstitutivan, odnosno dravotvoran na cijeloj teritoriji Bosne
i Hercegovine (kao to je to bio sluaj s ranijim ustavima). Narodi su konstitutivni na
polovini zemlje, a na drugoj su polovini graani drugog reda, ak mnogo ispod statusa
nacionalnih manjina (7).
Meutim, treba uzeti u obzir da pripadnost jednom od konstitutivnih naroda u
Bosni i Hercegovini ne treba shvatiti kao pripadnost odreenom dijelu teritorija Bosne
i Hercegovine i to Bonjaka i Hrvata Federaciji Bosne i Hercegovine i Srba Republici
Srpskoj kako se esto zna initi, jer je ustavna pretpostavka da se pripadnost jednom
od konstitutivnih naroda ne povezuje samo s odreenim dijelom teritorija, nego se
odreuje u odnosu na cjelovitu teritoriju Bosne i Hercegovine. Unato tomu, ini se da
u Bosni i Hercegovini postoji paradoksna situacija jer teritorijalna povezanost s jednim
konstitutivnom narodom moe postojati samo onda kada tu teritoriju naseljava samo
jedan konstitutivni narod.
S druge strane, konstitutivni narodi su zatieni na temelju njihove pripadnosti, dok
kada se radi o onima koji se ne izjanjavaju kao pripadnici jednog od konstitutivnih
naroda ili ak onima ne koriste pravo od konstitutivnih naroda, vidimo da ne uivaju
primjerenu ustavnu zatitu. Pritom, konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini izravno
predstavlja diskriminaciju pripadnika tzv. ostalih naroda u odnosu na pripadnike
konstitutivnih naroda. S tim u vezi, Seizovi (2008b) pravilno zakljuuje da etniki
kriterij onemoguava diobu politike, socijalne i ekonomske moi pod jednakim
uvjetima unutar graanskog (civilnog) drutva, favorizirajui u politikoj participaciji
domenu zatite ljudskih prava etnike skupine na tetu graana kao pojedinca. Ovaj
koncept omoguava da konstitutivni narodi meu sobom rasporeuju i dijele gotovo
svu vlast i mo u dravi, spreavajui primjenu jednakog tretmana za sve graane (7).

5.3. Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine

Europski sud za ljudska prava je 22. prosinca 2009. godine donio presudu u
predmetu Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine u pogledu suglasnosti ustavnih
odredbi s Konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine
(1950 Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms)1
i 13 protokola uz istu, a koja je usvojena u okrilju Vijea Europe (Council of Europe
CoE), u korist podnositelja predstavke. Dravljani Bosne i Hercegovine, Dervo Sejdi
i Jakob Finci podnijeli su predstavke Sudu u kojima su naveli da su kao pripadnici
romske, odnosno idovske nacionalne manjine onemogueni da se kandidiraju na
izborima za Predsjednitvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine zbog etnikog porijekla, kao to to ine pripadnici konstitutivnih
naroda u Bosni i Hercegovini. Na temelju podneska Sud je odluivao o povredama
sadranim u lancima 3, 13. i 14. Konvencije koji se odnose na zabranu muenja, pravo
na djelotvorno pravno sredstvo i zabranu diskriminacije, lanak 4. Protokola br. 1 na
Konvenciju koji se odnosi na pravo na slobodne izbore, i lanak 1. Protokola br. 12 koji
se odnosi na opu zabranu diskriminacije. Europski sud za ljudska prava je u presudi
naveo da diskriminacija znai razliito tretiranje osoba koje se nalaze u slinoj situaciji
bez objektivnog i razumnog opravdanja.
1

24

Pogledati: CETS No. 005, 213 UNTS 222 (No. 2889), stupila na snagu 3. rujna 1953. godine.

Upravo nepostojanje objektivnog i razumnog opravdanja znai da sporna razlika ne

slijedi legitiman cilj ili da nema razumnog odnosa srazmjernosti izmeu sredstava
koja se koriste i cilja koji se eli postii.1 S tim u vezi, upuuje se na zadravanje
naela srazmjerne zastupljenosti konstitutivnih naroda, istovremeno ne iskljuujui
druge skupine. Kako Mijovi (2010) napominje neophodno je napomenuti da se
pri procjenjivanju (ne)postojanja povrede, odnosno krenja neijeg prava po osnovu
diskriminatornog tretmana od strane Europskog suda, pri odluivanju primjenjuju
odreeni testovi koji se konkretno tiu ustanovljavanja, prije svega, opravdanosti
razlike u tretmanu, postojanja legitimnosti cilja koji se takvim tretmanom postie, te
proporcionalnosti izmeu istog cilja i sredstva koja su primjenjiva (1819). Stoga i
naglaava da nijedna odredba Konvencije ne trai potpuno naputanje mehanizma
podjele vlasti koji su svojstveni Bosni i Hercegovini i da jo uvijek nije sazrelo vrijeme
za politiki sustav koji bi bio samo odraz principa vladavine veine (Mijovi, 2010: 19).
Meutim, presuda ne daje rokove za izvrenje, niti upuuje na nain izvrenja. No,
moe se zakljuiti da je neophodno doraditi pravni sustav u Bosni i Hercegovini na nain
da se otklone povrede Konvencije i pripadajuih protokola. Kako Kulenovi i ostali (2010)
primjeuju, Odluka Europskog suda za ljudska prava znaajna je iz nekoliko razloga. U
konkretnom sluaju, Sud je iskoristio priliku da potvrdi temeljno pravilo meunarodnog
prava da obveze preuzete na meunarodnoj razini ne mogu biti izbjegnute pozivanjem na
suprotne norme unutarnjeg prava, pa bile one i odredbe samog ustava drave. Istovremeno
je presuda i povod za analizu vie aspekata ustavnog sustava u kojem etnokratski elementi
u postupcima politikog odluivanja iskljuuju ili ograniavaju djelotvorno uee
nekonstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini i uope apstraktnog graanina, ime se
podrivaju opeprihvaeni elementi pravne dravnosti (19).
Dakako da [d]iskusija o karakteru i obimu moguih ustavnih amandmana poiva
na razliitim pristupima, koji se u osnovi mogu svesti na dva pristupa: da se ouva
sadanji ustavni i pravni poredak ili da se kroz amandmane promijeni ustavni i pravni
poredak (Mirjani, 2010: 63), ali je i pitanje da li e provoenje presude voditi ustavnim
amandmanima kojima se mijenjaju pojedine odredbe ili ustavnim amandmanima
kojima se mijenja ustavno ureenje (Mirjani, 2010: 67). Oigledno je da izvrenje
presude nije mogue bez ulaska u postupak usuglaavanja ustavnih promjena. Kako
u Bosni i Hercegovini nije rije samo o jednom ustavu, nego su tu ustavi entiteta
Republike Srpske i Federacije B[osne] i H[ercegovine] i ustavima kantona, u stvarnosti
se najvii organi vlasti nalaze pred velikom odgovornou pred moguim zahvatanjem
u promjenu ustava koji se zasniva na konstitutivnosti tri naroda (Mojovi, 2010: 75).
Ratificiranjem Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama s prateim
protokolima bez rezervi, Bosna i Hercegovina se obvezala na ispunjavanje standarda
sadranih u Konvenciji. Stoga neusuglaavanje domaeg zakonodavstva s odredbama
Konvencije i nepotivanje odredbi Konvencije, pa makar se radilo o ustavnim
odredbama na dravnoj razini, ne ispriava. No, i godinama poslije donoenja odluke i
dalje se eka kako e (i da li e uope) odluka Suda utjecati na izmjene pravnih propisa
u Bosni i Hercegovini. Nesporno je da politiki dogovor u pogledu predmeta izmjena
predstavlja izazov kada su u pitanju osjetljiva ustavnopravna pitanja. No, svakako ne
bi trebalo da predstavlja izazov za pridravanje odredaba koje proizlaze iz prethodno
preuzetih obveza.
1

Pogledati: Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine, no. 27996/06 i 34836/06, 42, ECHR 2009-II.

25

5.4. Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona o Ostalima

Nesuglasje izmeu daytonskog koncepta koji dvori stabilitet konstitutivnih
naroda kao zasebnih kolektiviteta i koncepata jednako(pravno)sti i nediskriminacije
sadranim u meunarodnim pravnim standardima predikament je zamjetljive nesloge
u utvrivanju i primjeni ustavnih odredbi na svim razinama u Bosni i Hercegovini.
Postojani koncept osiguravanja zastupljenosti i sudjelovanja u postupcima odluivanja
konstitutivnih kolektiviteta kojim se uskrauju iste mogunosti nekonstitutivnim
individualitetima zamjetljiv je i u Ustavu Hercegovako-neretvanskog kantona. Na
njega se nadovezuje i normalija izostavljanja jednog od konstitutivnih kolektiviteta u
smislu zastupljenosti i sudjelovanja u postupcima odluivanja u odnosu na druga dva.
Time se u pitanje ne dovodi samo normiranje poloaja pripadnika Ostalih naroda nego
i omnipariteta konstitutivnih naroda u Ustavu Hercegovako-neretvanskog kantona.
Usprkos presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdi i Finci
protiv Bosne i Hercegovine, pa i uvjetno odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o
konstitutivnosti naroda na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, te interveniranju
visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona
sadri diskriminacijske odredbe u odnosu na pripadnike ostalih naroda. Te odredbe
raspoznaju se u nepostojanju ustavnopravne norme kojom se jami odgovarajua,
odnosno srazmjerna zastupljenost pripadnika Ostalih u organima vlasti, kao i u primjeni
mehanizama zatite vitalnih interesa pripadnika konstitutivnih naroda u postupcima
odluivanja.
Pripadnici Ostalih dre se na normativnoj periferiji, te im se pravo zastupljenosti
i sudjelovanja u radu organa vlasti u Hercegovako-neretvanskom kantonu uope ne
garantira. U Ustavu Hercegovako-neretvanskog kantona pripadnici Ostalih se podvode
pod tzv. ostale (kako se u Ustavu navode) pod kojima se podrazumijevaju pripadnici Srba
kao konstitutivnog naroda. Primjerice, lanak 1. Ustava navodi da Hrvati i Bonjaci, kao
konstitutivni narodi, zajedno s ostalima ostvarujui svoja suverena prava uspostavljaju
Hercegovako-neretvanski kanton. Problem nezastupljenosti i nesudjelovanja u vlasti
pripadnika Ostalih, u Hercegovako-neretvanskom kantonu dodatno je uslonjen
injenicom da se i Srbi, kao pripadnici konstitutivnih naroda, smatraju ostalima. Na ovo
se nadovezuje i injenica da je pripadnost Ostalima neodreena i razliito shvaena.1
Najee se na njih referira kao na nacionalne manjine i nacionalno neopredijeljene.2
U Zakonu o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina, nacionalna manjina definira
se kao dio stanovnitva dravljana Bosne i Hercegovine koji ne pripadaju niti jednom
od tri konstitutivna naroda, a sainjavaju je ljudi istog ili slinog etnikog porijekla,
iste ili sline tradicije, obiaja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne

26

Upravo zbog injenice da se pod Ostalima smatraju i skupine koje se ne definiraju kao narodi, u cijelom
tekstu se na Ostale referira kao na pripadnike Ostalih ili one koji se izjanjavaju kao Ostali.

Primjerice, termini nacionalne manjine i nacionalno neopredijeljeni su termini koji su usvojeni i kojima
se opisuje kategorija Ostalih u Bosni i Hercegovini u okviru Zavrnog dokumenta Radne grupe mladih
pravnika/ca s prijedlozima novih ustavnih rjeenja Bosne i Hercegovine, Amandmani na Ustav Bosne i
Hercegovine od 28. februara 2010. godine objavljeni na web stranici www.boljiustav.ba (stranice 610). O
shvatanju termina Ostali pogledati i: Vajzovi, Hanka (2010). Identitet ostalih u Bosni i Hercegovini
sociolingvistiki i ustavnopravni aspekti jezikog pitanja, u Abazovi, Dino (ur.): Mjesto i uloga Ostalih
u Ustavu Bosne i Hercegovine i buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo: Fakultet
politikih nauka Univerziteta u Sarajevu.

povijesti i drugih obiljeja.1 U lanku 3. stavak 2. navodi se i 17 manjinskih naroda iji su

poloaj i ravnopravnost priznati u Bosni i Hercegovini: Albanci, Crnogorci, esi, Talijani,
idovi, Maari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Rusini, Slovaci,
Slovenci, Turci i Ukrajinci. No, primjena ovog zakona oteana je zbog neusvajanja
prateih zakona to je posljedica nepostojanja politike suglasnosti. S druge strane,
pod nacionalno neopredijeljenima se shvaaju svi oni koji se ne izjanjavaju niti kao
konstitutivni, niti kao nacionalne manjine.
Na koncu, Ostali bi, u sveukupnosti, najjednostavnije, iako moda ne najispravnije,
mogli da budu shvaeni kao svi oni koji se ne izjanjavaju kao konstitutivni narodi
nekonstitutivni. Primjerice, Markovi (2011) navodi da je oigledno da ustavotvorac
nije znao kako oznaiti graane koji ne pripadaju trima nacijama, niti na pravi nain
okvalificirati njihovo uee u donoenju Ustava [Bosne i Hercegovine] i, potom, u
vrenju dravne vlasti, pa ih je spomenuo uzgred (22). Takoer, podsjea da se malo
poetno slovo javlja, na primjer, u prijevodu teksta Ustava Bosne i Hercegovine kojim se
koristi Ustavni sud Bosne i Hercegovine, dok se rije Others (Ostali) u tekstu Ustava
na engleskom jeziku pie velikom poetnim slovom (Markovi, 2011: 22).
Na koncu, bez obzira na hijerarhijski vie ustavne norme kojima se jami
jednakopravnost i nediskriminacija, a s kojima bi Ustav Hercegovako-neretvanskog
kantona treba biti usuglaen, uz prethodno navedenu odluku Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine i presudu u predmetu Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine, patentiranje
parcijalnog etnikog proporcionaliteta i tenja za ouvanjem istoga vie je nego primjetna
u Ustavu Hercegovako-neretvanskog kantona. Sagledavajui prethodni sadraj studije,
te uzevi u obzir zahtjeve koji nuno ne proizlaze, ali se temelje na istim, valja poblie
sagledati pozitivne norme Ustava Hercegovako-neretvanskog kantona te ukazati na
(ne)postojanje izravne ili neizravne diskriminacije. S tim u vezi, valja iznijeti neophodne
i poeljne izmjene i dopune Ustava kojima bi se otklonilo postojanje diskriminacije na
normativnoj razini i Ustav usuglasio s konceptom pravne drave.
5.4.1. Pojedinane diskriminacijske norme u

Ustavu Hercegovako-neretvanskog kantona
Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona sadri niz odredbi na kojima se temelji
izravna i neizravna diskriminacija pripadnika Ostalih naroda u odnosu na pripadnike
konstitutivnih naroda. Meutim, vidljiva je i razliita primjena ustavne zatite prava
pripadnika razliitih konstitutivnih naroda. Iako konstitutivnost naroda na svim
razinama u Bosni i Hercegovini predstavlja diskriminaciju pripadnika Ostalih naroda
u odnosu na pripadnike konstitutivnih, u Hercegovako-neretvanskom kantonu
vidljiva je i diskriminacija izmeu samih konstitutivnih naroda u smislu pogodovanja
u zastupljenosti i uestvovanju u vlasti pripadnicima hrvatskog i bonjakog naroda
nautrb pripadnika srpskog naroda. No, kako je predmet studije utvrivanje normi koje
su diskriminacijskog karaktera po pripadnike Ostalih naroda i definiranje moguih
izmjena istih, u nastavku teksta navest e se samo one odredbe koje su diskriminacijske
po pripadnike Ostalih naroda.
1

Pogledati: lanak 3. stavak 1. Zakona o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine,
Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 12/03.

27

 U Ustavu Hercegovako-neretvanskog kantona ne garantira se obveza minimalne,

ako ne srazmjerne, zastupljenosti pripadnika ostalih naroda kao ni njihovo uee
u postupcima odluivanja u zakonodavnoj i/ili izvrnoj vlasti Hercegovakoneretvanskog kantona.
Kada je u pitanju zakonodavna vlast, ne postoji odredba kojom se garantira obveza
zastupljenosti Ostalih naroda u Skuptini Hercegovako-neretvanskog kantona kao
ni mogunost osnivanja kluba Ostalih u Skuptini. Takoer, u pogledu imenovanja
predsjednika i zamjenika predsjednika Skuptine Hercegovako-neretvanskog
kantona, u lanku 30. Ustava navodi se da za predsjednika i zamjenika predsjednika
Skuptine ne mogu biti imenovani pripadnici istog konstitutivnog naroda.
Sukladno navedenoj odredbi, do izraaja dolazi ustavno normiranje nemogunosti
imenovanja predsjednika i zamjenika predsjednika Skuptine Hercegovakoneretvanskog kantona iz pripadnika ostalih naroda. Na ovaj nain, ostvaruje
se izravna diskriminacija pripadnika Ostalih, s obzirom na to da se na mjestu
predsjednika i zamjenika predsjednika Skuptine garantira samo zastupljenost
pripadnika konstitutivnih naroda.
Kada je u pitanju izvrna vlast, sukladno lanku 48. Ustava Hercegovakoneretvanskog kantona definirano je da predsjednik, zamjenik predsjednika, resorni
ministri i njihovi zamjenici ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Istovremeno
se navodi da Vladu Kantona ini jednak broj lanova iz reda hrvatskog i bonjakog
naroda kao i odreeni broj lanova koje ine ostali. Iz navedenih odredbi
razvidan je diskriminacijski karakter pripadnika ostalih naroda u izvrnoj vlasti
Hercegovako-neretvanskog kantona. Iako se garantira mogunost da se u Vladu
Kantona izabere odreeni broj lanova koje ine tzv. ostali, ipak ne postoji ustavna
garancija o zastupljenosti istih. To znai da pripadnici Ostalih mogu, ali ne moraju
nuno biti zastupljenosti s obzirom na to da je garancija zastupljenosti dana samo
predstavnicima hrvatskog odnosno bonjakog naroda, ak ne ni predstavnicima
srpskog naroda koji je sukladno Odluci o konstitutivnosti naroda konstitutivni narod
i na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, time i Hercegovako-neretvanskog
kantona. Takoer, pod termin ostali podvode se predstavnici srpskog naroda,
to dodatno uslonjava ionako ve sloen poloaj pripadnika Ostalih naroda u
Hercegovako-neretvanskom kantonu.
Ustavom Hercegovako-neretvanskog kantona u lanku 18. navodi se da se za
prijenos ovlasti iz djelokruga Kantona odluka donosi dvotreinskom veinom
glasova, ukljuujui veinu glasova zastupnika koji su pripadnici hrvatskog
naroda i zastupnika koji su pripadnici bonjakog naroda. U navedenoj odredbi u
potpunosti je izostavljen trei konstitutivni narod, pripadnici srpskog naroda, to nije
sukladno naelu konstitutivnosti naroda u postupcima odluivanja. Istovremeno,
pripadnicima Ostalih naroda u potpunosti je poreeno pravo sudjelovanja u
odluivanju u organima vlasti u Hercegovako-neretvanskom kantonu, u onom
obujmu u kojem je to najmanje neophodno, a sukladno prethodno navedenom.
Slino je, primjerice, i s odredbama iz lanka 7. Ustava u kojima stoji da je za
prihvaanje simbola u Skuptini Hercegovako-neretvanskog kantona neophodna
veina glasova u Skuptini ukljuujui veinu glasova zastupnika koji su pripadnici
hrvatskog i pripadnici bonjakog naroda.
U vezi s prethodnim, sukladno lanku 37. Ustava Hercegovako-neretvanskog

28

kantona, odluke koje se odnose na vitalni interes bilo kojeg od konstitutivnih naroda
u Hercegovako-neretvanskom kantonu, zahtijevaju suglasnost veine zastupnika
u Skuptini Kantona, ukljuujui veinu glasova zastupnika koji su pripadnici
hrvatskog i pripadnici bonjakog naroda. I ovdje su pripadnici ostalih naroda
izostavljeni iz postupka odluivanja. Pripadnici ostalih naroda (uz predstavnike
srpskog naroda) sukladno ustavnim normana, ukoliko su zastupljeni, ne mogu
uzeti uee u raspravi o vitalnim interesima konstitutivnih naroda. To svakako i
ne predstavlja logian slijed postupka za zatitu vitalnog interesa konstitutivnog
naroda. Sam postupak upuuje na konstitutivne narode jer se putem postupka
za zatitu vitalnog interesa tite samo interesi pripadnika konstitutivnih naroda,
za razliku od interesa pripadnika Ostalih koji se razvidno zanemaruju. I pored
ustavne garancije zatite prava etnikih i drugih manjina, za pripadnike Ostalih
ne postoje propisani postupci zatite njihovih prava, time niti isticanje prigovora
vitalnog interesa, ma ta on mogao predstavljati za pripadnike Ostalih. I kada bi
postojala obveza zastupljenosti predstavnika ostalih naroda, to ne bi predstavljalo
nikakvu korist za pripadnike Ostalih s obzirom na neravnopravno sudjelovanje u
radu Skuptine.
Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona u lanku 85. propisuje da amandmane
na Ustav moe predloiti veina zastupnika u Skuptini, ili veina zastupnika
pripadnika hrvatskog odnosno bonjakog naroda, to je opet jasno normiranje
diskriminacije pripadnika ostalih naroda u smislu onemoguavanja uea u
postupku odluivanja.
Na temelju navedenoga, vidljivo je da u Ustavu Hercegovako-neretvanskog kantona
nije zajamena obvezna, minimalna i/ili srazmjerna zastupljenost pripadnika ostalih
naroda u zakonodavnoj i izvrnoj vlasti Hercegovako-neretvanskog kantona, kao ni
uee pripadnika ostalih naroda u postupcima odluivanja u zakonodavnoj i izvrnoj
vlasti kantona. No, treba imati na umu da je pitanje konstitutivnosti naroda neodvojivo
od pitanja nacionalnog interesa u Bosni i Hercegovini iako se esto i vrlo pogreno
shvaa kako je smisao postojanja konstitutivnosti zapravo u cilju zatite nacionalnog
interesa konstitutivnih naroda ili ak zatite nacionalnih interesa jednog konstitutivnog
naroda naspram drugih.
5.4.2. (Ob)razlaganje diskriminacije
Tijekom 1998. godine, tadanji predsjedatelj Predsjednitva Bosne i Hercegovine,
Alija Izetbegovi, zahtjevom je pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom Bosne i
Hercegovine radi ocjene suglasnosti Ustava Republike Srpske i Ustava Federacije
Bosne i Hercegovine s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Bosne i Hercegovine
je tijekom 2000. godine donio etiri djelomine odluke1 kojima je poniten vei broj
osporavanih odredbi entitetskih ustava.2 Dio tih odredbi ukljuuje odredbe o pravnom
statusu entiteta, dok se dio odnosi na primjenu naela konstitutivnosti naroda. No,
kako se u entitetima i dalje nisu izvrile izmjene i dopune ustava, visoki predstavnik
1

detaljan komentar o sadraju i dejstvu djelominih odluka pogledati: Steiner, Christian i Nedim Ademovi
(2010). Ustav Bosne i Hercegovine, Komentar. Sarajevo: Konrad Adenauer Stiftung, 5968.

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98.

29

u Bosni i Hercegovini je na temelju ovlatenja koja su mu povjerena lankom 5. a

uzevi u obzir lanak 2.d Aneksa X1 odnosno Sporazuma o civilnoj provedbi Opeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini donio vie odluka o amandmanima
na entitetske ustave.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine razmatrao je osporenu odredbu lanka I.1.1. Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine prema kojoj su Hrvati i Bonjaci konstitutivni narodi u
Federaciji Bosne i Hercegovine, to nije u suglasnosti s Preambulom odnosno lankom
II.4 i 6. Ustava Bosne i Hercegovine prema kojoj su Hrvati, Bonjaci i Srbi konstitutivni
narodi na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, to praktino znai da Ustav Federacije
Bosne i Hercegovine ne moe oznaavati samo Hrvate i Bonjake kao konstitutivne
narode.
No, podnositelj zahtjeva je smatrao da Ustav Federacije pored konstitutivnog
statusa Hrvata i Bonjaka, jami jednakost kategoriji ostalih, s posljedicom da su oni
srazmjerno zastupljeni u svim institucijama Federacije Bosne i Hercegovine. Kategorija
ostalih, u sutini se odnosi na Srbe, to je, kako je podnositelj zahtjeva istakao,
vidljivo iz zastupljenosti Srba u institucijama Federacije pod oznakom ostalih. Stoga
nije zadovoljena namjera ustavotvorca koji pod pripadnicima Ostalih podrazumijeva
one koji se ne izjanjavaju kao konstitutivni. Nadovezujui se na odredbe Ustava
Hercegovako-neretvanskog kantona, vidljivo je da postoje jednake sporne odredbe
za koje je u pogledu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i
Hercegovine utvrdio da su neustavne, a istovremeno uslonjavaju poloaj pripadnika
ostalih naroda pod kojima se shvataju, u opem smislu, svi oni koji se ne izjanjavaju
kao konstitutivni.
Meutim, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine predviao je srazmjerno zastupanje
Hrvata, Bonjaka i ostalih u nekoliko tijela vlasti pri emu je privilegij onemoguavanja
postupka donoenja odluka bio rezerviran za zastupnike pripadnike hrvatskog i
bonjakog naroda. Stoga je valjalo uzeti u obzir ispitivanje kolektivne jednakosti
konstitutivnih naroda, ali i pojedinanog prava glasa. Tako je temeljni pravni problem
bilo pitanje da li posebna prava koja je predviao Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
za dva od tri konstitutivna naroda kre uivanje u pojedinanim politikim pravima
utoliko to se ini da ona pruaju davanje prvenstva koje se zasniva na nacionalnom
ili etnikom podrijetlu.2 U federalnim strukturama, lanak V.8. Ustava Federacije
Bosne i Hercegovine predvidio je minimalnu zastupljenost svakog konstitutivnog
naroda u kantonalnim vladama (ovakvo normiranje minimalne zastupljenosti, pak,
nije sadrano u Ustavu Hercegovako-neretvanskog kantona). No, u onoj mjeri u kojoj
stvaraju preferencijalni tretmani spram pripadnika dva konstitutivna naroda, ove se
odredbe ne mogu legitimizirati jer sigurno nisu donesene jedino u svrhu osiguravanja
odgovarajueg napretka Hrvata ili Bonjaka kojima je nuna zatita za osiguranje
jednakog uivanja u pravima.3 Meutim, ako je ustrojen sustav vlasti koji rezervira sve
javne poloaje samo za pripadnike izvjesnih etnikih skupina, pravo na sudjelovanje
u izborima, na sudjelovanje u vlasti kao i u voenju javnih poslova na bilo kojoj razini
i pravo na jednak pristup javnim slubama je ozbiljno prekreno za sve one osobe ili

30

Misli se na odredbe kojima se visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini definira kao vrhovni autoritet glede
tumaenja Sporazuma i pruanjem pomoi, ukoliko ocijeni za potrebno, u rjeavanju potekoa koje
proisteknu u vezi s civilnom provedbom Sporazuma.

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98, par. 106.

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98, par. 110 i 111.

graane koji ne pripadaju tim etnikim skupinama, s obzirom na to da je njima a priori

onemogueno da se predstave kao kandidati za takve vladine ili javne poloaje.1 Stoga
je Ustavni sud Bosne i Hercegovine postavio pitanje do koje mjere se krenje politikih
prava u smislu potpunog iskljuenja iz zastupanja i sudjelovanja u vlasti osoba na
temelju nacionalnog ili etnikog podrijetla moe i smije legitimizirati. Ovo stoga to
sve odredbe kojima se rezervira poloaj u organima vlasti iskljuivo jednom ili dva
konstitutivna naroda (u ovom sluaju Hrvatima i Bonjacima), bez mogunosti uea
ostalih i/ili Ostalih ozbiljno kre lanak 5. (c) Meunarodne konvencije o ukidanju
svih oblika rasne diskriminacije i naelo jednakosti konstitutivnih naroda s obzirom na
to da nisu nuni za postizanje pune ili djelotvorne jednakosti jednog ili oba naroda.2
Ipak, Ustavni sud je ocijenio da odredbe kojima se jami minimalno ili srazmjerno
zastupanje u organima vlasti nisu neustavne, ali problem predstavlja kome se istima
daje povlateni poloaj.3 Ono u vezi s im je Ustavni sud posebice izrazio zabrinutost
jeste splet iskljuujuih mehanizama u sustavu zastupanja i donoenja odluka putem
veto moi u rukama definiranih veina koje su, meutim, ustvari manjine, a koje su
u prilici da nametnu svoju volju u zakonodavnom organu. Tak(v)o oznaavanje Hrvata
i Bonjaka kao konstitutivnih naroda, prema lanku koji je predmet zahtjeva za ocjenu
suglasnosti, predstavlja ustavni temelj za nelegitimne povlastice dane samo tim dvama
narodima u institucionalnim strukturama Federacije Bosne i Hercegovine.4 U postupku
ocjene ustavnosti u predmetu U 5/98 i utvrivanja naela konstitutivnosti Bonjaka,
Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda utvreno je da se niti jedna od skupina ne
promatra kao veinska, nego se promatraju kao ravnopravne.
Stoga niti jedna od skupina konstitutivnih naroda nije povlatena u odnosu na
drugu skupinu te ne moe imati prevlast u strukturama dravne vlasti. Pritom definicija
konstitutivnog naroda ne igra ulogu kada je u pitanju zabrana diskriminacije izmeu
skupina, po bilo kojem osnovu. Slino bi moglo da se preslika na definiciju Ostalih. Ne
ini se presudnim da je pripadnike Ostalih neophodno definirati bilo kao kolektivitet
bilo kao pojedince iji naziv i pripadnost tzv. Ostalima proizlazi iz injenice izjanjavanja
da bi ostvarili izvjesna prava i obveze.
Kako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u odluci ocijenio, niti jedna ustavna
odredba ne ukazuje na zakljuak da se posebna prava za zastupanje i sudjelovanje
konstitutivnih naroda u institucijama Bosne i Hercegovine mogu primijeniti, takoer,
i na druge institucije i postupke.5 S tim u vezi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine se
poziva i na naelo prema kojem vlada mora predstavljati ukupan narod s teritorije,
bez razlike. A ukoliko bi se jednoj ili vie skupina dodijelila, primjerice, bezuvjetna i/
ili neograniena mo veta, omoguavajui brojnoj manjini predstavljenoj u vladinim
institucijama da zauvijek namee svoju volju veini, demokratsko donoenje odluka bi
bilo preobraeno u etniku dominaciju jedne ili vie skupina.6 I upravo stoga, posebna
prava konstitutivnih naroda moraju biti usko formulirana i tumaena s obzirom na to da
bi se mogla nalaziti u nesuglasju s naelom zabrane diskriminacije. Stoga i ne udi da je
1

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98, par. 115.

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98, par. 116.

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98, par. 117.

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98, par. 124.

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98, par. 116.

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98, par. 68.

31

Ustavni sud Bosne i Hercegovine zauzeo stanovite da etniki definirane institucionalne

strukture na razini entiteta ne moraju zadovoljavati sveobuhvatni obvezujui standard
nediskriminacije i/ili ustavno naelo jednakosti konstitutivnih naroda.1
Na problem etnike zastupljenosti na temelju naela konstitutivnosti naroda
nadovezuje se i problem uvjetovanja izbornog prava srazmjernom zastupljenosti koja
se izraava najniim brojem rezerviranih mjesta za svaki konstitutivni narod. Pripadnici
Ostalih ovdje su gotovo uvijek izostavljeni. Ustavni sud Bosne i Hercegovine ispravno je
ocijenio da sustav vlasti koji rezervira mjesta u institucijama vlasti samo za pripadnike
izvjesnih etnikih skupina, kri pravo na uee u izborima, pravo sudjelovanja u vlasti
i voenje javnih poslova i pravo na jednak pristup javnim slubama za sve one osobe ili
graane koji ne izraavaju pripadnost odreenoj etnikoj skupini. To stoga jer je njima
unaprijed onemogueno da se kandidiraju na poloaje u institucijama vlasti na temelju
svoje nepripadnosti.2
Politika prava, posebice izborna prava, ukljuujui i pravo kandidiranja, temeljna
su prava, s obzirom na to da seu u srce demokratske, odgovorne vlade sukladno
ustavnim normama, ali i meunarodnim standardima. Sustavno iskljuivanje osoba na
temelju njihovog nacionalnog ili etnikog podrijetla iz zastupanja i sudjelovanja u vlasti
predstavlja ozbiljno naruavanje temeljnih prava, zbog ega se ne moe podrati ni u kom
sluaju.3 Stoga je jasno da se ozbiljna krenja tih prava nikako ne mogu legitimizirati.
To ujedno znai i da predstavnici Ostalih moraju postati dio sustava da bi se izbjeglo
krenje individualnih politikih prava koja su oigledno predmet povrede u odnosu
na preferiranje kolektivnih prava. Da bi do toga dolo, mora se iznuditi normativni
bojkot ustaljenog konstitutivnog proporcionaliteta ukupne organizacije dravne vlasti u
Federaciji Bosne i Hercegovine nautrb individualne jednakopravnosti Ostalih i graana
uope. To znai da valja zadrati srazmjernost zastupljenosti i sudjelovanja kolektiviteta,
ali bez iskljuivanja Ostalih. Pritom, nediskriminiranje pojedinca, ne smije biti u ravni s
jednakou kolektiviteta.
Na temelju navedenog, a uzevi u obzir odredbe Ustava Hercegovako-neretvanskog
kantona, jasno se moe zakljuiti da u Hercegovako-neretvanskom kantonu Hrvati i
Bonjaci uivaju povlateni poloaj u odnosu na Srbe kao trei konstitutivni narod,
ali i tzv. Ostale. Oznaavanjem samo Hrvata i Bonjaka kao konstitutivnih naroda
u lanku 1. Ustava Hercegovako-neretvanskog kantona predstavlja diskriminaciju
treeg konstitutivnog naroda, Srba, s obzirom na to da se samo Hrvatima i Bonjacima
jami poseban i povlateni poloaj u ustavnom sustavu Kantona, iako se promatraju
kao ravnopravne skupine. Zabranjeno je stavljanje u povlateni poloaj jednog ili vie
naroda u dravnim organima vlasti.
Istovremeno, ne postoji normirana obvezna i/ili minimalna zastupljenost i
uestvovanje pripadnika Ostalih u sustavu vlasti Hercegovako-neretvanskog kantona.
Normirana je tek obveza prema kojoj se u izvravanju ovlasti vodi rauna o nacionalnoj
strukturi puanstva. Primjerice, u odredbi lanka 9. stavka 2. Ustava Hercegovakoneretvanskog kantona navodi se da kanton izvrava svoje ovlasti vodei rauna o
nacionalnoj strukturi puanstva u svakom gradu ili opini. Istovjetna odredba navedena
je i u lanku V.1.b. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine uz lanak V.1.c. Ustava u

32

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98, par. 55.

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98, par. 115.

Pogledati: Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98, par. 116.

kojem se navodi da e svaki kanton osigurati da konstitutivni narodi i pripadnici

skupine Ostalih budu srazmjerno zastupljeni u ministarstvima kantona, pri emu je
takva proporcionalna zastupljenost u skladu s popisom stanovnitva iz 1991. godine do
potpune provedbe Aneksa 7. Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Meutim, zbog nepreciznosti odredbi problem Opeg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini javlja se o tome tko treba da utvrdi potpunu provedbu Aneksa 7.
ini se najprimjerenijim ustvrditi da bi to trebao da bude zadatak visokog
predstavnika u Bosni i Hercegovini kako i propisuje Opi okvirni sporazum za mir
u Bosni i Hercegovini u Aneksu 10. No, i dalje ostaje pitanje kada e to biti mogue
i uiniti i na temelju kojih kriterija. Na koncu, ovakvo (ne)normiranje je suprotno
obvezi svih javnih organa u Bosni i Hercegovini da se moraju suzdravati od bilo kojeg
oblika diskriminacije u uivanju pojedinanih prava i sloboda, posebice na temelju
nacionalnog porijekla, odnosno izjanjavanja. Meutim, dok su negdje srazmjerno
zastupljeni u sluajevima, kakav je i Hercegovako-neretvanski kanton, Hrvati i Bonjaci
imaju povlastice, kao i pravo veta. Ovo nije u skladu s lankom 5. Meunarodne
konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, s obzirom na to da povlateni
poloaj Hrvata i Bonjaka nije nuan radi njihove zatite, te se na taj nain ne moe niti
opravdati jer se ne smiju tlaiti individualna prava i slobode davanjem povlastica, niti
kolektivna jednakost jamenjem prava veta.
Na koncu, ustavnopravno normiranje partikularizma pokroviteljski podrava
onemoguavanje pripadnika ostalih naroda od uivanja pripadajuih prava i obveza.
Istovremeno predstavlja protuustavni uzorak etnikog proporcionaliteta u Hercegovakoneretvanskom kantonu, kojim se pripadnici Ostalih ostavljaju u stanju pasiviteta.
Posljedica je to frivolne prolongacije ouvanja neprikosnovenog statusa pripadnika
konstitutivnih naroda ija je tenja zadravanje postojeih ustaljenih ustavnopravnih
preferencija u svoju korist. Upravo se na navedeni nain daje pozitivnopravni legitimitet
izostavljanju pripadnika ostalih naroda u organima vlasti u Hercegovako-neretvanskom
kantonu.
Meutim, kako ne smije postojati diskriminacija meu konstitutivnim narodima
u smislu kolektivne jednakosti, ne smije postojati niti krenje pojedinanih prava na
diskriminacijski nain. S tim u vezi, stavljanje nekog ili neke od konstitutivnih naroda
u povlaten poloaj u dravnim strukturama je diskriminirajue spram drugog/drugih
konstitutivnih naroda, ali je takoer stavljanje konstitutivnih naroda u povlaten
poloaj spram tzv. Ostalih diskriminirajue. Dominacija, kakva god, diskriminirajua
je. No, shvaanje o njenoj prihvatljivosti proizlazi iz injenice da se ostvarivanje
pojedinanih graanskih i politikih prava temelji upravo na pripadnosti kolektivitetu i
prekluziji individualiteta. S tim u vezi nepostojanje objektivnog i razumnog opravdanja
iskljuivanja pripadnika Ostalih, kakvo je propisano na normativnopravnoj razini
u Ustavu Hercegovako-neretvanskog kantona iz, primjerice, obveze zastupljenosti
u organima zakonodavne i izvrne vlasti u Kantonu kao i uea u donoenju odluka
je diskriminirajue. Iz navedenoga se ne bi mogao itati tzv. legitiman cilj, kako se
navodi u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdi i Finci protiv
Bosne i Hercegovine.
Naelo srazmjerne zastupljenosti pripadnika konstitutivnih naroda mora se
primijeniti, s obzirom na prava koja im se garantiraju i meusobne odnose koji se
na taj nain tite. Meutim, naelo srazmjerne zastupljenosti istovremeno mora, ako

33

ve drugaije ne moe, biti svedeno na razinu iznimke, usprkos posebnim pravima

koja se garantiraju konstitutivnim narodima u smislu zastupljenosti i sudjelovanja
u postupcima odluivanja u organima dravne vlasti, u ovom sluaju organa vlasti
u Hercegovako-neretvanskom kantonu jer doslovna primjena naela srazmjerne
zastupljenosti konstitutivnih naroda vodi iskljuivanju svih ostalih.

34

6. ANALIZA PRIKUPLJENIH
PODATAKA (NEVLADINE
ORGANIZACIJE, PREDSTAVNICI
VLASTI, STRUNJACI)
Za potrebe istraivanja i pisanja studije, svrsishodnim se inilo provesti intervjue s
predstavnicima vlasti u Hercegovako-neretvanskom kantonu. Takoer, svrsishodnim
se inilo provesti intervjue s predstavnicima nevladinih udruga u Hercegovakoneretvanskom kantonu iji se osnovni interes vezuje za problematiku poloaja Ostalih
i ustavnu reformu u Bosni i Hercegovini, odnosno Hercegovako-neretvanskom
kantonu. Na koncu, za potrebe pisanja studije svrsishodnim se inilo provesti intervjue
s predstavnicima akademske zajednice u Hercegovako-neretvanskom kantonu koji se
bave znanstvenim i istraivakim radom u oblasti ustavnoga prava. Na temelju toga,
bilo bi mogue usporediti i komentirati razliita shvatanja ustavnopravnog normiranja
ljudskih prava i sloboda i poloaja Ostalih u Hercegovako-neretvanskom kantonu u
odnosu na zadravanje i/ili naruavanje konstitutivne ravnotee na normativnoj razini.
Meutim, takvo to nije mogue primjereno prikazati, s obzirom na to da je odziv u
pogledu davanja miljenja nezadovoljavajui.
Od predstavnika vlasti u Hercegovako-neretvanskom kantonu koji su kontaktirani,
nitko se nije odazvao. Kako Dmii (2013) tvrdi [n]acionalne politike elite nisu
posebno zainteresirane za ustavnopravni i politiki poloaj Ostalih iz nekoliko razloga.
Prvo, oni ne predstavljaju prirodnu i oekivanu glasaku bazu ovih elita. Drugo, udio
Ostalih u birakom tijelu je vrlo mali, tako da nacionalne politike elite ne mogu bitnije
promijeniti svoju politiku poziciju promjenom ustavnopravnog poloaja ove kategorije
stanovnitva, nego je potencijalno mogu oslabiti, budui da Ostali tee da glasuju
za politike elite koje se proglaavaju graanskim ili su kao takve doivljene od ove
kategorije stanovnitva. Tree, otklanjanje diskriminacije Ostalih zahtijeva promjenu
strukture pojedinih politikih institucija i ukljuivanje u njihov sastav novih politikih
subjekata, to stvara mogunost preraspodjele politike moi i, potencijalno, slabi mo
nacionalnih politikih elita. Nepoznanicom ostaju razlozi zbog kojih se predstavnici
vlasti u Hercegovako-neretvanskom kantonu nisu odazvali da daju miljenje o poloaju
pripadnika Ostalih na ustavnoj razini u Kantonu.
Ostaje i nejasna nezainteresiranost nevladinih udruga koje bi trebalo da se, prema
svojoj naravi, zalau za ukidanje diskriminacije bilo koje vrste, pa tako i one koja se
odnosi na ustavnopravno normiranje nejednako(pravno)sti Ostalih, posebice ukoliko je
to osnovni interes udruge. Na intervju se ispred nevladinih udruga odazvao predstavnik
jedne nevladine udruge. Takoer, na intervju se odazvao tek jedan predstavnik
akademske zajednice koji je bio voljan govoriti o temi studije. Odgovori predstavnika
nevladine udruge i predstavnika akademske zajednice su umnogome slini. Naime,
sugovornici se slau da se u Hercegovako-neretvanskom kantonu ne ostvaruje niti
naelo konstitutivnosti naroda s obzirom na to da je Hercegovako-neretvanski kanton
ekskluzivni kanton pripadnika Hrvata i Bonjaka.

35

To znai da se u politikom smislu u Hercegovako-neretvanskom kantonu

nije uinilo nita u pogledu zastupljenosti niti za pripadnike srpskog naroda kao
konstitutivnog, niti za pripadnike Ostalih naroda, a to prema miljenju sugovornika
nema opravdanja s obzirom na to da nie teritorijalno-politike jedinice, u smislu
Hercegovako-neretvanskog kantona, nemaju ogranienja u jamenju vie prava nego
to to jame vie razine, poput Federacije Bosne i Hercegovine i dravne razine, te se u
tom smislu kantonalni ustav moe mijenjati i bez izmjena Ustava Bosne i Hercegovine.
U pogledu uea u postupcima odluivanja sugovornici se takoer slau da je poeljno
ukidanje instituta vitalnog interesa konstitutivnog naroda. Meutim, u pogledu bilo
kakvih izmjena Ustava Hercegovako-neretvanskog kantona, sugovornici su miljenja
da ne postoji politika volja da se pristupi rjeavanju prethodno navedenih pitanja s
obzirom na to da ne postoji spremnost politiara na kompromis.
Bez neophodnih intervjua veoma je teko izvesti odgovarajue zakljuke o barem
openitim razmiljanjima o diskriminaciji na ustavnopravnoj, normativnoj razini u
Hercegovako-neretvanskom kantonu. Stoga su prikaz i usporedba izostali. Iako je jasno
da e obujam i karakter eventualnih ustavnih promjena i ukidanje normativnopravne
diskriminacije ovisiti o drutvenoj osjetljivosti, odnosno prihvatanju promjena i primjeni
promjena od strane drutva, ini se da drutvo jo uvijek nije spremno da preuzme takvu
odgovornost.

36

7. PRIJEDLOG IZMJENA
USTAVA HERCEGOVAKO-
NERETVANSKOG KANTONA
Prijedlozi izmjena Ustava Hercegovako-neretvanskog kantona u cilju ostvarivanja
odgovarajue zatite ljudskih prava i sloboda i potpunog otklanjanja diskriminatornih
odredbi spram pripadnika Ostalih (idealna situacija) mogu se saeti na sljedei nain:
1. Utvrditi zatitu ljudskih prava i sloboda sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine
odnosno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, te brisati odredbe koje su
prevaziene;
2. Propisati obvezu minimalne zastupljenosti pripadnika ostalih naroda u Skuptini
Hercegovako-neretvanskog kantona, mogunost imenovanja na mjesto
predsjednika i zamjenika predsjednika Skuptine, te mogunost uspostavljanja
kluba ostalih naroda u Skuptini;
3. Propisati obvezu minimalne zastupljenosti pripadnika ostalih naroda u Vladi
Hercegovako-neretvanskog kantona;
4. Propisati da u postupku predlaganja amandmana na Ustav Hercegovakoneretvanskog kantona amandmanske intervencije moe predloiti veina zastupnika
u Skuptini, ime e se omoguiti svim zastupnicima, time i pripadnicima Ostalih
da ravnopravno uestvuju u postupku odluivanja.

37

8. ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine utvruje ustrojstvo kantona i pravni okvir
za njihovo funkcioniranje. Istodobno opredjeljuje i samostalnost kantona u pogledu
unutarnje organizacije kroz definiranje podjele nadlenosti izmeu Federacije Bosne
i Hercegovine i kantona. U tom pravcu, ipak je primjetno da je etniki konformitet
prijelomni, ali i nadmoan inilac u organizaciji i provoenju vlasti na kantonalnoj
razini. To je prepoznatljivo prvenstveno u injenici da se ustavom zabranjuje odreivanje
kantona prema etnikoj pripadnosti, a u isto vrijeme su uspostavljeni kantoni prema
preteitom (nacionalnom) sastavu stanovnitva. Govorei o kantonalnim skuptinama,
iz ustavnih odredbi jasno se moe izvesti zakljuak da moraju odraavati nacionalni
sastav stanovnitva prema zadnjem provedenom cenzusu u Bosni i Hercegovini.
Meutim, djelomini nacionalitet postaje jedini inilac u organizaciji i preuzima glavnu
ulogu u (su)djelovanju (u) vlasti u Hercegovako-neretvanskom kantonu. Suglasnim se
razluivim rjeenjima odlikuje i ekskluzivni poloaj Ostalih u vlasti na Hercegovakoneretvanskom kantonu. Disjunktivni poloaj Ostalih poglavito iskazuje injenicu
da pripadnici ostalih naroda nemaju izgleda da utemeljuju, podstiu zagovaranje i
osiguravaju dobrobit Ostalih, ali i konstitutivnih. Tek potvruje da je etniki konformitet
preteit inilac u sustavu vlasti u Bosni i Hercegovini. Vidljivo je, dakle, da je sustavno i
proskriptivno prikraivanje prava Ostalima mjerilo poloaja navedenih u sustavu vlasti
kanton u Federaciji Bosne i Hercegovine, time i Hercegovako-neretvanskog kantona, s
izvjesnim izuzecima, primjerice u Kantonu Sarajevo. Oni koji nisu konstitutivni, ujedno
su recipijenti izvjesnih ne-prava, te su primorani da, suglasno ili ne, doivljavaju (ne)
ureeni konstitutivni proporcionalitet.

39

9. APPENDIX: USPOREDNI
PRIKAZ POSTOJEIH USTAVNIH
RJEENJA I PREDLOENIH
IZMJENA I DOPUNA
USTAVA HERCEGOVAKO-
NERETVANSKOG KANTONA1
TRENUTANE ODREDBE

PREDLOENE IZMJENE I DOPUNE

II . LJUDSKA PRAVA I SLOBODE

lanak 9.
U ostvarivanju ovlasti iz svog djelokruga
Kanton:
a) poduzima sve potrebite mjere zatite ljudskih i nacionalnih prava i sloboda utvrenih
Ustavom Federacije i predvienim instrumentima Ustava Federacije i djeluje u skladu s
Ustavom Federacije i ovim Ustavom.
b) izvrava svoje ovlasti vodei rauna o nacionalnoj strukturi puanstva u svakoj opini.

II. LJUDSKA PRAVA I SLOBODE

lanak 9.
U ostvarivanju ovlasti iz svog djelokruga
Kanton:
a) osigurava punu zatitu ljudskih prava i sloboda utvrenih Ustavom Bosne i Hercegovine
i Ustavom Federacije, kao i u instrumentima
danim u Aneksu Ustava Federacije.
b) izvrava svoje ovlasti vodei rauna o nacionalnoj strukturi puanstva u svakoj opini.

lanak 10.
Sve izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo
slobodnog povratka u prebivalita iz kojih su
prognani.
Sve osobe imaju pravo, u skladu s federalnim
i upanijskim zakonodavstvom, na povrat sve
imovine oduzete tijekom etnikog progona,
kao i na naknadu sve imovine koja im ne moe
biti vraena.
Sve izjave i obveze date i preuzete pod prisilom,
posebno one koje se tiu odricanja od prava na
zemlju i drugu imovinu, smatraju se nitavnim.

Skuptina e obezbijediti donoenje takvih

propisa kojima e se u prvom redu zatititi
utvrena ljudska prava i slobode, te uvesti
efikasni instrumenti te zatite.

Predloene izmjene i dopune navedene su u kurzivu u tekstu u tabeli s desne strane. S obzirom na to
da Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona koji je mijenjan nizom amandmana na Ustav, preuzet sa
slubene web stranice Vlade Hercegovako-neretvanskog kantona, nije usvojen u svojstvu proienog
teksta, autorica se odluila da ne mijenja izvorne odredbe koje niti amandmanima nisu prilagoene,
primjerice, u nazivlju pojedinanih funkcija, s obzirom na to da bi to zahtijevalo sveobuhvatan i dugotrajan
postupak, a koji nije predmet studije. Stoga se autorica ograniila samo na one odredbe koje su izravno
povezane s tematikom studije.

41

TRENUTANE ODREDBE

PREDLOENE IZMJENE I DOPUNE

lanak 11.
Sudovi i druga tijela upanijske vlasti primjenjuju i potuju prava i slobode predviene u
aktima navedenim u Ustavu i Aneksu na Ustav
Federacije.
lanak 12.
Sva tijela upanije e, u okviru suradnje
koju ostvaruju tijela Federacije, ostvarivati
suradnju sa meunarodnim promatrakim
tijelima za ljudska prava osnovanim za Bosnu i
Hercegovinu, kao i s nadzornim tijelima osnovanim instrumentima navedenim u Aneksu na
Ustav Federacije.

TRENUTANE ODREDBE

42

PREDLOENE IZMJENE I DOPUNE

V. STRUKTURA UPANIJSKE VLASTI

A) ZAKONODAVNA VLAST UPANIJE
1. SKUPTINA UPANIJE

V. STRUKTURA KANTONALNE VLASTI

A) ZAKONODAVNA VLAST KANTONA

lanak 21.
Zakonodavno tijelo Kantona je Skuptina
Kantona (u daljem tekstu: Skuptina) koja je
jednodomna.

lanak 21.
Zakonodavno tijelo Kantona je Skuptina
Kantona (u daljem tekstu: Skuptina) koja je
jednodomna.

lanak 22.
Skuptina se sastoji od 50 zastupnika.

lanak 22.
Skuptina se sastoji od 35 zastupnika.

lanak 23.
Nacionalna struktura zastupnika u Skuptini
odraava nacionalnu strukturu puanstva u
upaniji u skladu s izbornim zakonom.

lanak 23.
Nacionalna struktura zastupnika u Skuptini
odraava nacionalnu strukturu puanstva u
Kantonu.
U Skuptini se osigurava zastupljenost sva tri
konstitutivna naroda.
Pripadnicima ostalih naroda u Kantonu
garantira se jedno zastupniko mjesto u
Skuptini, koje se popunjava sukladno izbornim propisima. Klub Ostalih formira se uz
uvjet da postoji najmanje jedan poslanik koji
se izjanjava kao pripadnik ostalih naroda.

TRENUTANE ODREDBE

PREDLOENE IZMJENE I DOPUNE

lanak 24.
Zastupnici u Skuptini imaju dvogodinji
mandat.

lanak 24.
Zastupnici u Skuptini imaju etvorogodinji
mandat.

lanak 25.
Zastupnike za Skuptinu biraju birai na demokratskim i neposrednim izborima, tajnim
glasovanjem na cijelom teritoriju Kantona
sukladno Ustavu i zakonu.

lanak 25.
Zastupnike za Skuptinu biraju birai na demokratskim i neposrednim izborima, tajnim
glasovanjem na cijelom teritoriju Kantona
sukladno Ustavu i zakonu.

lanak 26.
Prije izbora, svaka registrirana stranka koja
sudjeluje na izborima objavljuje izbornu listu
kandidata.
Zastupnici u Skuptini bit e birani s vrha liste
te stranke prema broju dobijenih glasova.
Zamjene za zastupnike vre se od osoba koje
slijede sa ostatka vrha liste

lanak 26.
Prije izbora, svaka registrirana stranka koja
sudjeluje na izborima objavljuje izbornu listu
kandidata.
Zastupnici u Skuptini bit e birani s vrha liste
te stranke prema broju dobijenih glasova.
Zamjene za zastupnike vre se od osoba koje
slijede s ostatka vrha liste.

lanak 27.
Svaka osoba s pravom glasa moe biti birana
za zastupnika u Skuptini.
Nespojive su funkcije zastupnika u Skuptini s
funkcijom upana, zamjenika upana, lanova
Vlade i zamjenika ministra, te sudaca sudova
upanije kao i drugih funkcija odreenih
zakonom.

lanak 27.
Svaka osoba s pravom glasa moe biti birana
za zastupnika u Skuptini.
Nespojive su funkcije zastupnika u Skuptini s
funkcijom upana, zamjenika upana, lanova
Vlade i zamjenika ministra, te sudaca sudova
Kantona kao i drugih funkcija odreenih
zakonom.

lanak 28.
Skuptina e biti sazvana prvi put najkasnije 10
dana nakon objave rezultata izbora.

lanak 28.
Skuptina e biti sazvana prvi put najkasnije 10
dana nakon objave rezultata izbora.

lanak 29.
Skuptina donosi poslovnik o svom radu.

lanak 29.
Skuptina donosi poslovnik o svom radu.

lanak 30.
Skuptina ima predsjednika i zamjenika
predsjednika, koji se biraju izmeu zastupnika
Skuptine.
Predsjednik i zamjenik predsjednika Skuptine
ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.

lanak 30.
Skuptina ima predsjednika i tri zamjenika
predsjednika, koji se biraju izmeu zastupnika
Skuptine.
Predsjednik i zamjenici predsjednika
Skuptine biraju se iz reda konstitutivnih naroda i Ostalih.

43

TRENUTANE ODREDBE

PREDLOENE IZMJENE I DOPUNE

lanak 31.
Skuptina zasjeda javno, osim u izuzetnim
okolnostima predvienim poslovnikom, i
objavljuje izvjea o zasjedanjima i odlukama.

lanak 31.
Skuptina zasjeda javno, osim u izuzetnim
okolnostima predvienim poslovnikom, i
objavljuje izvjea o zasjedanjima i odlukama.

lanak 32.
upanijski propisi stupaju na snagu kao to je u
njima utvreno, ali po pravilu ne prije nego to
budu objavljeni u slubenom glasilu upanije.
upanijski propisi mogu se objavljivati i u
slubenom glasilu Federacije.

lanak 32.
Kantonalni propisi stupaju na snagu kao to
je u njima utvreno, ali po pravilu ne prije
nego to budu objavljeni u slubenom glasilu
Kantona.
Kantonalni propisi mogu se objavljivati i u
slubenom glasilu Federacije.

lanak 33.
Zastupnici u Skuptini imaju pravo na naknadu sukladno zakonu upanije.

lanak 33.
Zastupnici u Skuptini imaju pravo na naknadu sukladno zakonu Kantona.

lanak 34.
Zastupnici u Skuptini nee biti krivino gonjeni ni odgovorni u graanskom postupku za
djela uinjena u vrenju svoje dunosti.
Ni jedan zastupnik nee biti pritvoren ili
uhien od bilo kog tijela dravne vlasti bez
odobrenja Skuptine.

lanak 34.
Zastupnici u Skuptini nee biti krivino gonjeni ni odgovorni u graanskom postupku za
djela uinjena u vrenju svoje dunosti.
Ni jedan zastupnik nee biti pritvoren ili
uhien od bilo kog tijela dravne vlasti bez
odobrenja Skuptine.

TRENUTANE ODREDBE

44

PREDLOENE IZMJENE I DOPUNE

V. STRUKTURA UPANIJSKE VLASTI

B. IZVRNA VLAST UPANIJE
3. VLADA UPANIJE

V. STRUKTURA KANTONALNE VLASTI

B. IZVRNA VLAST KANTONA
3. VLADA KANTONA

lanak 48.
Vlada upanije sastoji se od predsjednika,
zamjenika predsjednika i ministara.
Predsjednik i zamjenik predsjednika, te resorni
ministri i njihovi zamjenici ne mogu biti iz
istog konstitutivnog naroda.
Vladu ine jednak broj lanova iz reda hrvatskog i bonjakog naroda kao i odreeni broj
lanova koje ine ostali.

lanak 48.
Vlada Kantona sastoji se od predsjednika,
zamjenika predsjednika i ministara.
Vladu ine jednak broj lanova iz reda konstitutivnih naroda uz obveznu zastupljenosti
pripadnika Ostalih.
Predsjednik i zamjenik predsjednika, te resorni
ministri i njihovi zamjenici ne mogu biti iz
istog konstitutivnog naroda i Ostalih.
titutivnog naroda odnosno iz reda Ostalih.

TRENUTANE ODREDBE

PREDLOENE IZMJENE I DOPUNE

lanak 48.a.
Predsjednik Skuptine i predsjednik Kantona
ne mogu biti iz istog kons

lanak 49.
Vladu upanije i zamjenike ministara imenuje
upan, uz suglasnost zamjenika upana, a
potvruje Skuptina dvotreinskom veinom
glasova.
Svako upranjeno mjesto popunjava se istim
postupkom.

lanak 49.
Vladu Kantona i zamjenike ministara imenuje
upan, uz suglasnost zamjenika upana, a
potvruje Skuptina dvotreinskom veinom
glasova.
Svako upranjeno mjesto popunjava se istim
postupkom.

lanak 50.
Vlada upanije se moe smijeniti odlukom
upana uz suglasnost zamjenika upana ili
izglasavanjem nepovjerenja Vladi dvotreinskom veinom glasova u Skuptini.
upan smjenjuje ministre i zamjenike ministara na prijedlog predsjednika uz suglasnost
zamjenika predsjednika Vlade.

lanak 50.
Vlada Kantona se moe smijeniti odlukom
upana uz suglasnost zamjenika upana ili
izglasavanjem nepovjerenja Vladi dvotreinskom veinom glasova u Skuptini.
upan smjenjuje ministre i zamjenike ministara na prijedlog predsjednika uz suglasnost
zamjenika predsjednika Vlade.

lanak 51.
Vlada upanije odgovorna je za:
a) provedbu upanijske politike, predlaganje
i izvravanje upanijskih zakona i drugih
propisa,
b) izvravanje odluka svakog upanijskog ili
federalnog suda i vrenje svake druge ovlasti
povjerene upaniji od federalne vlasti,
c) pripremu prijedlog prorauna,
d) osiguranje suradnje Vlade upanije i
ombudsmana,
e) nadzor nad istragom i krivinim gonjenjem u
svezi s krenjem upanijskih zakona, kao i nad
upanijskom policijom,
f) osiguranje da nacionalna struktura policije
odrava nacionalnu strukturu puanstva
upanije, s tim da nacionalna struktura policije
svake opine mora odraavati nacionalnu
strukturu puanstva te opine,
g) vrenje drugih ovlasti utvrenih ovim
Ustavom ili drugim propisima.

lanak 51.
Vlada Kantona odgovorna je za:
a) provedbu kantonalne politike, predlaganje
i izvravanje kantonalnih zakona i drugih
propisa,
b) izvravanje odluka svakog kantonalnog ili
federalnog suda i vrenje svake druge ovlasti
povjerene kantonu od federalne vlasti,
c) pripremu prijedlog prorauna,
d) osiguranje suradnje Vlade Kantona i
ombudsmana,
e) nadzor nad istragom i krivinim gonjenjem u
svezi s krenjem kantonalnih zakona, kao i nad
kantonalnom policijom,
f) osiguranje da nacionalna struktura policije
odrava nacionalnu strukturu puanstva
Kantona, s tim da nacionalna struktura policije
svake opine mora odraavati nacionalnu
strukturu puanstva te opine,
g) vrenje drugih ovlasti utvrenih ovim
Ustavom ili drugim propisima.

45

46

TRENUTANE ODREDBE

PREDLOENE IZMJENE I DOPUNE

lanak 52.
Vlada je ovlatena donositi uredbe sa zakonskom snagom u izvanrednim okolnostima kad
Skuptina nije u stanju djelovati.
Propis donesen sukladno stavku 1. ovog lanka
prestaje vaiti im prestanu okolnosti zbog kojih Skuptina nije bila u mogunosti djelovati, a
najkasnije 30 dana od njegovog donoenja.
Uredbama iz stavka 1. ovog lanka ne mogu se
derogirati prava i slobode utvrene Ustavom
Federacije i ovim Ustavom.
Uredbe iz stavka 1. ovog lanka Vlada donosi
dvotreinskom veinom ukljuujui veinu
glasova lanova Vlade iz reda hrvatskoga
naroda i veinu glasova lanova Vlade iz reda
bonjakoga naroda.

lanak 52.
Vlada je ovlatena donositi uredbe sa zakonskom snagom u izvanrednim okolnostima kad
Skuptina nije u stanju djelovati.
Propis donesen sukladno stavku 1. ovog lanka
prestaje vaiti im prestanu okolnosti zbog kojih Skuptina nije bila u mogunosti djelovati, a
najkasnije 30 dana od njegovog donoenja.
Uredbama iz stavka 1. ovog lanka ne mogu se
derogirati prava i slobode utvrene Ustavom
Federacije i ovim Ustavom.
Uredbe iz stavka 1. ovog lanka Vlada donosi
dvotreinskom veinom.

lanak 53.
upan i zamjenik upana, predsjednik i zamjenik predsjednika Skuptine, predsjednik i
zamjenik predsjednika Vlade, ministri i njihovi
zamjenici ne mogu biti krivino gonjeni niti
odgovorni u graanskom postupku za bilo koju
radnju uinjenu u obavljanju svoje funkcije bez
prethodnog odobrenja Skuptine.

lanak 53.
upan i zamjenik upana, predsjednik i zamjenik predsjednika Skuptine, predsjednik i
zamjenik predsjednika Vlade, ministri i njihovi
zamjenici ne mogu biti krivino gonjeni niti
odgovorni u graanskom postupku za bilo koju
radnju uinjenu u obavljanju svoje funkcije bez
prethodnog odobrenja Skuptine.

TRENUTANE ODREDBE

PREDLOENE IZMJENE I DOPUNE

VII. AMANDMANI NA USTAV

VII. AMANDMANI NA USTAV

lanak 85.
Amandmane na Ustav moe predlagati upan
u suglasnosti sa zamjenikom upana, Vlada
upanije, veina zastupnika u Skuptini ili
veina hrvatskih ili bonjakih zastupnika u
Skuptini.
Predloeni amandman na Ustav nee se konano razmatrati u Skuptini prije isteka roka od
dva tjedna nakon to je prvi put bio podnesen.
Predloeni amandman usvaja se dvotreinskom veinom glasova zastupnika u Skuptini.

lanak 85.
Amandmane na Ustav moe predlagati upan
u suglasnosti sa zamjenikom upana, Vlada
upanije i veina zastupnika u Skuptini.
Predloeni amandman na Ustav nee se konano razmatrati u Skuptini prije isteka roka od
dva tjedna nakon to je prvi put bio podnesen.
Predloeni amandman usvaja se dvotreinskom veinom glasova zastupnika u Skuptini.

10. REFERENCE
1. (1994). Bosnia and Herzegovina: Constitution of the Federation, International
Legal Materials, vol. 33, no. 3.
2. American Society of International Law (1994). Bosnia and HerzegovinaCroatia:
Preliminary Agreement Concerning the Establishment of a Confederation and
Bosnia (and further), International Legal Materials, vol. 33, no. 3.
3. American Society of International Law (1996). Bosnia and HerzegovinaCroatia
Yugoslavia: General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina
with Annexes, International Legal Materials, vol. 35, no. 1.
4. Avramov, Smilja i Milenko Krea (2007). Meunarodno javno pravo. Beograd:
Slubeni glasnik.
5. Brownlie, Ian (2003). Principles of International Public Law. Oxford: Oxford
University Press.
6. Collin, P. H. (2004). Dictionary of Law (4th ed.), London: Bloomsbury Publishing
Inc.
7. Duvnjak, Nedad. (2004). Ogledi o dejtonskoj Bosni, Sarajevo: Pravni fakultet u
Sarajevu.
8. Gifis, Steven H. (1998). Dictionaty of Legal Terms, A Simplified Guide to the
Language of Law (3rd ed.), Hauppauge: Barrons.
9. Griffin, James (2008). On Human Rights, Oxford i New York: Oxford University
Press.
10. Hackney Blackwell, Amy. (2008). The Essential Law Dictionary, Naperville: Sphinx
Publishing.
11. Ibler, Vladimir (1987). Rjenik meunarodnog javnog prava. Zagreb: Informator.
12. Ishay, M. R. (2004). The History of Human Rights, From Ancient Times to the
Globalization Era. Berkley and Los Angeles: University of California Press.
13. Izdvojeno miljenje prof. dr. Kasima Begia na odluku Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine u svezi sa amandmanom VIII toka 1 na Ustav Republike Srpske
Poglavlje o ljudskim pravima i temeljnim slobodama u predmetu u 5/98 od 29.
sijenja 2001. godine.
14. Konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, CETS No. 005, 213 UNTS
222 (No. 2889), stupila na snagu 3. rujna 1953. godine.
15. Kulenovi, Nedim, Inja Hadiali-Bubalo i Mirza Korajli (2010). Presuda Sejdi i
Finci protiv Bosne i Hercegovine, Konkretne posljedice prvi pregled, Sveske za
javno pravo, vol. 1, no. 12.
16. Kuzmanovi, Rajko. (2002). Ustavno pravo, Banja Luka: Pravni fakultet u Banjoj
Luci.
17. Kuzmanovi, Rajko. (2005). Ustavnopravni poloaj Republike Srpske u okviru
Bosne i Hercegovine, Banja Luka: ANURS.
18. Markovi, Goran (2012). Bosanskohercegovaki federalizam, Beograd: Slubeni
glasnik i Sarajevo: University Press.
19. Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966. godine (1966 International Convention on the Elimination of All Forms of Racial

47

Discrimination), A/RES/2106 (XX), 660 UNTS 195 (No. 9464), stupila na snagu 4.
sijenja 1969. godine.
20. Mijovi, Ljiljana (2010). Uvodno izlaganje, u Kuzmanovi, Rajko i Savi, Sneana
(ur.): Presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu SejdiFinci. 1323.
Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske.
21. Mirjani, eljko (2010). Posljedice presude Evropskog suda za ljudska prava u sluaju
SejdiFinci protiv Bosne i Hercegovine, u Kuzmanovi, Rajko i Savi, Sneana (ur.):
Presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu SejdiFinci. 5567. Banja
Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske.
22. Mojovi, Nikola (2010). U Kuzmanovi, Rajko i Savi, Sneana (ur.): Presuda
Evropskog suda za ljudska prava u predmetu SejdiFinci. 7579. Banja Luka:
Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske.
23. Nekovi, Radomir. (2006). Konstitutivnosti kao realni izraz suverenosti naroda,
Srpska pravna misao, no. 1 4.
24. Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 5/98.
25. Odluka Ustavnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine U 24/98.
26. Odluka Ustavnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine U 25/98.
27. Odluka Ustavnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine U 29/98.
28. Odluka Ustavnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine U 39/98.
29. Odluka Ustavnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine U 7/98.
30. Pobri, Nurko (2000). Ustavno pravo. Mostar: Slovo.
31. Ragazzi, Maurizio (1992), Conference on Yugoslavia Arbitration Commission:
Opinions on Questions Arising from the Dissolution of Yugoslavia, International
Legal Materials, no. 6.
32. Sahadi, Maja, Muhamed Mujaki, Josip Doli, Nedim Kulenovi, Davor Trlin
et al. (2012). Ustavna reforma Federacije Bosne i Hercegovine, Obrazloenje
predloenih ustavnih reformi. Sarajevo: Pravni institut u Bosni i Hercegovini.
33. Seizovi, Zarije. (2008a). Konstitutivni narodi i ustavne promjene/Constituent
Peoples and Constitutional Changes, Sarajevo: ACIPS.
34. Seizovi, Zarije. (2008b). Meunarodno javno pravo zbirka eseja, Zenica: Pravni
fakultet u Zenici.
35. Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine, no. 27996/06 i 34836/06, ECHR 2009-II.
36. Shaw, M. N. (2008). International Law. Cambridge: Cambridge University Press.
37.
38. Softi, Mevla. (2012a). Kanton 10 u brojkama, Sarajevo: Federalni zavod za statistiku.
39. Softi, Mevla. (2012b). Unsko-sanski kanton u brojkama, Sarajevo: Federalni zavod
za statistiku.
40. Softi, Mevla. (2012c). Hercegovako-neretvanski kanton u brojkama, Sarajevo:
Federalni zavod za statistiku.
41. Softi, Mevla. (2012d). Posavski kanton u brojkama, Sarajevo: Federalni zavod za
statistiku.
42. Softi, Mevla. (2012e). Bosansko-podrinjski kanton u brojkama, Sarajevo: Federalni
zavod za statistiku.
43. Softi, Mevla. (2012f). Tuzlanski kanton u brojkama, Sarajevo: Federalni zavod za
statistiku.
44. Softi, Mevla. (2012g). Kanton Sarajevo u brojkama, Sarajevo: Federalni zavod za

48

statistiku.
45. Softi, Mevla. (2012h). Zeniko-dobojski kanton u brojkama, Sarajevo: Federalni
zavod za statistiku.
46. Softi, Mevla. (2012i). Kanton Sredinja Bosna u brojkama, Sarajevo: Federalni zavod za statistiku.
47. Softi, Mevla. (2012j). Zapadno-hercegovaki kanton u brojkama, Sarajevo:
Federalni zavod za statistiku;
48. Steiner, Christian i Nedim Ademovi (2010). Ustav Bosne i Hercegovine, Komentar.
Sarajevo: Konrad Adenauer Stiftung.
49. arevi, Edin (2010). Ustav iz nude, Konsolidacija ustavnog prava Bosne i
Hercegovine. Sarajevo: Rabic.
50. Trnka, Kasim. (2006). Ustavno pravo, Sarajevo: Fakultet za javnu upravu.
51. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije Bosne i
Hercegovine br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 63/03, 9/94, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05
i 88/08.
52. Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona. Preuzeto 11. rujna 2013. godine s http://
www.vlada-hnz-k.ba/bs/ustav/ustav-hnk i
http://www.vlada-hnz-k.ba/bs/ustav/
amandmani-na-ustav-hnk.
53. Ustav Kantona Sarajevo, Slubeni glasnik Kantona Sarajevo br. 01/96, 02/96, 03/96,
16/97, 14/00, 04/01, 28/04 i 01/13.
54. Vajzovi, Hanka (2010). Identitet ostalih u Bosni i Hercegovini sociolingvistiki
i ustavnopravni aspekti jezikog pitanja, u Abazovi, Dino (ur.): Mjesto i uloga
Ostalih u Ustavu Bosne i Hercegovine i buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i
Hercegovinu. Sarajevo: Fakultet politikih nauka Univerziteta u Sarajevu.
55. Vujaklija, Milan. (1980). Leksikon stranih rei i izraza, Beograd: Prosveta.
56. Zakon o federalnim jedinicama, Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine
br. 3/96.
57. Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine, Slubeni
glasnik Bosne i Hercegovine, br. 12/03.
58. Zavrni dokument Radne grupe mladih pravnika/ca s prijedlozima novih ustavnih
rjeenja Bosne i Hercegovine, Amandmani na Ustav Bosne i Hercegovine od 28. februara 2010. godine objavljeni na web stranici www.boljiustav.ba.

49

BIOGRAFIJA AUTORICE
Maja Sahadi je diplomirani pravnik i magistar pravnih znanosti. Od 2006. godine radila je na vie sveuilita u svojstvu asistenta i vieg asistenta. Trenutano je zaposlena
kao vii asistent na International University of Sarajevo, na odsjeku Meunarodni odnosi, gdje predaje predmete Constitutional Law, International Law, Studies in Genocide,
Security and Strategy i European Union System. Objavila je vei broj znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu. Aktivno uestvuje u razliitim znanstveno-istraivakim
projektima i radnim skupinama iz svoje znanstvene oblasti. Ui istraivaki interesi:
ustavni sustav Bosne i Hercegovine, neposredna i posredna demokracija, meunarodno
pregovaranje, preventivna i transformacijska diplomacija, meunarodno pregovaranje.
E-mail: msahadzic@ius.edu.ba

51

------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
342.4:[342.724:323.15(497.6-24)
SAHADI, Maja
Ustav Hercegovako-neretvanskog kantona o
ljudskim pravima i slobodama i ostalim : o
postuliranju krepke (ne)konstitutivne
(ne)ravnotee nautrb ostalih i ustavnopravnom
perverzitetu u Hercegovako-neretvanskom kantonu /
Maja Sahadi. - Sarajevo : Udruenje za
istraivanje i politike studije, 2013. - 51 str.
: graf. prikazi ; 24 cm. - (Edicija
(Ne)konstitutivni Udruenja za istraivanje i
politike studije ; knj. 3)
Biografija autorice: str. 51. - Bibliografija:
str. 47-49 ; bibliografske i druge biljeke uz
tekst.
ISBN 978-9958-060-03-8
COBISS.BH-ID 20844038
-------------------------------------------------